100%st varno napisala: sanja plavljanić-širola Fotografije: maja danica pečanić Moj život Čarobni štapić za sretniji život Sanja Plavljanić-Širola, voditeljica radionica prema metodi Sonije Choquette Ova je arhitektica oduvijek sanjala o tome da ima čarobni štapić. Kad se susrela s knjigom poznate duhovne učiteljice Sonije Choquette spoznala je da ga već odavno ima i to joj je promijenilo život iz temelja S jećam se scene iz djetinjstva, imala sam oko pet godina. Tada mi je mama mnogo čitala, a obožavala sam bajke. U toj sceni stojim na vratima kupaonice našeg stana u Zapruđu dok mama vadi oprano rublje iz perilice. Uzbuđena sam jer mi je sinula sjajna ideja o tome što želim dobiti za rođendan koji se približava. Duboko udahnem i kažem mami svoju veliku objavu: „Želim da mi kupite čarobni štapić! Znaš onakav kakav imaju sve vile!“ Mama me začuđeno gleda i objašnjava da čarobnih štapića nema u trgovini. Ne razumijem je. Kako nema? „Ali možeš otići u Namu, tamo sigurno imaju!“ ne dam se zbuniti. Nama je u 60-ima bila jedini zagrebački „shopping centar“ i meni se tada činila golemom. No mama me razuvjerila. Ništa od štapića. Za rođendan sam dobila neku normalnu igračku. Ali moja žarka želja bila je poslana u svemir i mnogo godina poslije u mom životu pojavila se vila: od duhovne učiteljice i iscjeliteljice Sonije Choquette naposljetku sam ipak dobila svoj čarobni štapić. Duhovnost utkana u život No krenimo ispočetka. Po zanimanju sam arhitektica i tim sam se poslom bavila 20 godina, većinu vremena vodeći vlastiti biro. Bilo je lijepo projektirati i gledati kako se moje kreacije pretvaraju u stvarnost, ali taj je posao imao i mnoge loše strane koje nisam voljela i zbog kojih sam bila iscrpljena – ponajviše zakoni o gradnji, koji su se stalno mijenjali, i birokratske zavrzlame oko dozvola, koje je svaki put trebalo izgurati. Moje kasne dvadesete i tridesete bile su dupkom ispunjene obvezama i aktivnostima te željom da istodobno budem uspješna u poslu i imam sretan brak i djecu. Sreća je što moji roditelji stanuju blizu, pa su naša dva sina uvijek imala topao ručak. Kad pogledam unatrag, bilo je mnogo prelijepih trenutaka, ali kao da smo živjeli u samo jednoj dimenziji, bez svijesti o postojanju mnogo dubljih razina svijesti koje nam svima stoje na raspolaganju. Iako su me odmalena privlačile „neobične“ teme (Erich von Däniken bio mi je omiljeni pisac u djetinjstvu), tek u kasnim tridesetima počela sam intenzivnije kupovati i gutati knjige o psihologiji, samopomoći, životu nakon života, radiesteziji, bioenergiji i sl. I sve su mi bile zanimljive. Beletristiku više uopće nisam čitala. To mi se činilo gubljenjem vremena. A onda mi je jednog dana sestrična koja je tada živjela u Londonu, posudila knjigu na engleskom, uz riječi: „Ova je knjiga baš za tebe, znam da će ti se svidjeti!“ Knjiga se zvala Your Heart’s Desire, a autorica je bila Amerikanka Sonia Choquette, za koju dotad nisam bila čula. Počela sam čitati... Knjiga je bila pisana na beskrajno jednostavan način (što obožavam), s mnogo životnih priča. Preda Preda mnom mnom se, stranicu po stranicu (koje sam gutala bez predaha), počeo otkrivati sa- se, stranicu po svim novi svijet, novo viđenje svijeta. Sonia je odrasla uz majku koja je sma- stranicu, počeo trala da su sve želje ostvarive i naučila je jednostavnim načelima koja nam omo- otkrivati sasvim gućuju da se u našem životu sve odigra baš onako kako sanjamo. To je bila knji- novi svijet, novo ga o svakodnevnoj duhovnosti, utkanoj u naš život. Nije bilo mistike, komplici- viđenje svijeta ranih postupaka i čudnih stranih riječi, a knjiga je otkrivala istinu o tome da smo svi mi čarobnjaci. Objašnjavala je da svi svakodnevno nesvjesno privlačimo i kreiramo način na koji nam se život odvija, a ako to počnemo činiti svjesno, stavljajući svoje šesto čulo ispred ostalih pet, možemo kreirati baš sve ono što žarko želimo i mnogo više uživati u svakom danu. Doživjela sam to ovako: svi smo rođeni s čarobnim štapićem, samo nam nitko nije rekao da ga imamo, niti objasnio kako da se koristimo njime. Kad svemir sve posloži Počela sam isprobavati Sonijina načela na mnogo malih želja... i oduševila se njihovim djelovanjem. Odredila bih želju, intenzivno zamišljala da se ostvarila, zamolila pomoć nevidljivih pomagača, učinila sve što je bilo u mojoj moći i zatim prepuštala svemiru da smisli način i posloži put. Prepreke koje su stajale između mene i mojih želja često bi se u zadnji čas razmaknule i otvorio bi se način. kolovoz 85 100%st varno Sanjini alati za čaroban život: ♥♥Donesi odluku da su tvoji snovi važni. ♥♥Svaki dan odvoji barem malo vremena za rad na njihovu ostvarenju (i neka to bude prioritet na tvojoj listi) – zamišljanje, pisanje, akcije, čini sve što je u tvojoj moći. ♥♥Vjeruj da je sve što žarko želiš moguće (na ovaj ili onaj način). ♥♥Daj sebi dopuštenje da „ozbiljne“ stvari u životu mogu biti lijepe i lake. ♥♥Ne gubi ni sekunde svog vremena na zabrinutost i strahove. ♥♥Nemoj se bojati reakcija okoline – ako iskreno slijediš svoje snove i svoje srce, svi koji te istinski vole podržat će te, a time ćeš i njih nadahnuti da čine isto. ♥♥Osvijesti da tvoje riječi kreiraju energiju kojom zračiš, pa neka one budu pozitivne i pune slika onoga što želiš privući u svoj život. Najčešće iz smjera kojeg se sama nikad ne bih domislila. Posudila sam knjigu prijateljici koja dugo nije imala vezu i nakon suze grunule na primjene Sonijinih savjeta ubrzo je našla dečka. Poželjela sam da svi moji prijateoči. Da, to je ono lji to mogu pročitati i primijeniti, pa sam knjigu počela prevoditi. što žarko želim Moje su želje sve više bile usmjerene na stjecanje novih duhovnih znanja, pa raditi – držati su me uskoro (2001.) odvele u četverogodišnju školu za psihoenergetske teraradionice peute Snowlion (koja se tada održavala u Francuskoj, a već godinama postoji i u Hrvatskoj) i na razne druge zanimljive energetske tečajeve (primjerice, razne stupnjeve theta healinga). Uživala sam u svim tim otkrivanjima i učenjima. Također, energetski neosviještena arhitektura za mene više nije imala smisla, pa sam upisala petogodišnju akademiju feng shuija. Odjednom su mi Uzor i inspiracija U to sam vrijeme nekako počela osjećati zasićenost poslom. Sve me više toga činilo nesretnom. Zapravo, voljela sam arhitekturu, ali nikada nisam voljela biti nekomu šefica, a u birou sam svaki dan trebala smisliti zadatak za svakog od zaposlenika i zatim stalno pregledavati što je tko napravio. Trudila sam se naći načine kako da zavolim upravljanje biroom, kako da promijenim sebe u bolju šeficu, ali nije išlo, odbojnost je bila sve veća. Osjećala sam se kao u klopci. Glasovi u mojoj glavi govorili su: „Ali to je ono što ti znaš raditi, što bi drugo uopće radila i kako? Biro je uhodan, imaš klijente, zaposlenike, kompjutere i printere – sve je posloženo, cijeli jedan organizam, ne možeš to jednostavno rasturiti. I što ćeš biti ako ne budeš arhitektica? Tko si onda ti? Što ćeš ljudima reći tko si?“ Cijeli taj paket svog biroa nisam više željela, ali nisam imala pojma što želim. Cijelo to vrijeme naručivala sam i čitala knjige Sonije Choquette, koja je postala moja najdraža autorica. Osim toga, u automobilu sam stalno slušala inspirativne CD-e raznih autora. Jednom prilikom motivacijski govornik i autor Mike Dooley na svom je CD-u postavio pitanje: „Tko je vaš uzor, tko živi život onako biste ga vi voljeli živjeti?“ Moja prva pomisao bila je: „Nitko, nikad nisam imala takve uzore.“ Ali kada sam bolje razmislila, došla sam do zaključka da je moj uzor upravo Sonia – koja vodi svoje radionice, piše knjige, putuje po svijetu i s radošću kreira svoj život, a njezina je obitelj u tome podržava i prati. I odjednom sam shvatila da bih tu ženu voljela upoznati i začudila se sama sebi kako nikad nisam potražila njezinu internetsku stranicu. Isti sam dan otišla na internet i pronašla krstarenje po Karibima na kojem je kao predavačica sudjelovala Sonia. Bila je 2007. godina. Moji su se sinovi odmah oduševili idejom o krstarenju, a poslije nam se pridružio i suprug. Moram napomenuti da u trenutku uplaćivanja predujma na mom računu nije bilo dovoljno novca za krstarenje, ali znala sam da ću ga za pola godine (do putovanja) zaraditi. Tako je zapravo bilo i s ostalim Sonijinim seminarima na koje sam išla – svaki bih put potrošila baš svu svoju ušteđevinu i moj bi račun ostao na nuli. Ali to me jednostavno tako snažno vuklo i zvalo da u mojoj glavi i duši nije bilo dvojbe. I nikada nisam požalila. Neobične podudarnosti Ako ste čitali knjige Traži i bit će ti dano ili pak Tajnu, onda su vam vjerojatno poznata neka od načela o kojima govori Sonia. Jedna od njezinih preporuka jest da napišete scenarij događaja za kojim žudite da vam se u budućnosti ostvari. I tako sam u ljeto 2007. napisala u svoju bilježnicu ovakav scenarij: Nakon krstarenja Sonia Choquette iz nekog je razloga bila privučena našom obitelji i odlučila je doći u Hrvatsku. Nakon toga u detalje sam opisala kako smo je dočekali na aerodromu, vodili po Zagrebu i na kraju kako je predstavljam na radionici koju drži u našem gradu. Stigao je studeni i mi smo otišli na krstarenje. U dvorani u kojoj je Sonia predavala bilo je više od 300 ljudi. Odmah nas je sve podignula na noge i cijelo je njezino predavanje bilo čarobno. Kad je upitala tko želi „čitanje“ (odnosno da mu Sonia ispriča tko je on, što želi, koje talente ima i što ga očekuje u budućnosti), mnogi su ruke podignuli u zrak. Ona je odabrala mog sina Tea, izvela ga na pozornicu, potpuno ga „pročitala“ i tako pridobila još jednog oduševljenog obožavatelja iz naše obitelji. Nakon predavanja Sonia je spontano počela čavrljati s Teom i mojim suprugom i oni su je odmah pozvali u Hrvatsku. Dogodila se neka neobična povezanost za koju nam je i sama Sonia poslije rekla da joj se rijetko događa. Nastavile su se nizati neobične podudarnosti. Teo i ja u veljači iduće godine pohađali smo Sonijinu radionicu u Chicagu i pritom nas je Sonia sasvim nenadano pozvala u svoj dom, a njezina kći Sabrina vodila nas je po gradu. Dok sam stajala pred lijepom sivo-bijelom viktorijanskom kućom čikaškog predgrađa, a taksi koji nas je dovezao udaljavao se snijegom zametenom ulicom, srce mi je ubrzano lupalo od razdragane pomisli: „Evo me pred kućom moje omiljene autorice, ovo je poput nekog sna.“ Na samoj radionici dogodilo mi se nešto znakovito. Sonia je u jednom trenutku rekla: „Vi, moji učenici, imate dopuštenje držati radionice prema mojim programima, jedini uvjet s moje strane jest da se držite programa.“ Rečenica me pogodila izravno u grudi i Više ne odjednom su mi suze grunule na oči. Da, to je ono što žarko želim raditi – drža- zabrinjavam kako ti radionice prema knjizi koja me toliko oduševila i poučavati druge kako da ću objasniti tko ostvaruju svoje žarke želje! Predugo bi trajalo da vam opišem sve sam. Sada sam čudesne slučajnosti koje su se dalje nizale – kako smo se Sonia i mi „slučajno“ sve što u nekom susreli u Parizu, kako je Planetopija izdala moj prijevod njezine knjige Put srca i broj- trenutku želim biti ne druge. Slijedeći glas svojeg srca, u jesen 2008. pokrenula sam novu tvrtku Sretan dan i u proljeće 2009. održala prvu Radionicu ostvarivanja želja, prema svojoj najdražoj knjizi. I polaznici i ja beskrajno smo uživali. Biro sam postupno zatvarala i do kraja 2009. bio je zatvoren. Otad do danas Sretan dan postao je centar radionica svih vrsta, jer nove ideje stalno niču. Dala sam samoj sebi dopuštenje da posao može biti čisto veselje i zadovoljstvo, da ga mogu raditi baš onako kako želim i prepustila sam svom srcu da ga kreira. Ima li većeg veselja nego kad možeš pomoći drugima da ostvare svoje snove? A ja se više ne zabrinjavam kako ću objasniti tko sam: arhitektica, voditeljica radionica ili stručnjakinja za feng shui. Jednostavno – sada sam sve što u nekom trenutku želim biti! Ni tu priči nije kraj. U petak, 6. srpnja 2012., Sonia je sletjela u Zagreb, dočekali smo je na aerodromu, sljedeći je dan vodili po gradu i zatim sam je u nedjelju – baš onako kako sam napisala u svojem imaginarnom scenariju 2007. godine – predstavila na prelijepoj radionici koju je vodila u našem gradu. Hvala ti, svemire! Više o Sanjinim radionicama potražite na www.sretan-dan.hr Ako i vi imate priču o izazovima s kojima ste se susreli i koje ste uspješno prevladali, pišite nam na sensa@adriamedia.hr 86 kolovoz
© Copyright 2024 Paperzz
