godina VI broj 17 srpanj 2014 www.hdzbrcko.org ... KORA^AMO DALJE ... IMPRESSUM SADRŽAJ UVOD IZDAVAČ Hrvatska demokratska zajednica BiH Organizacija za Brčko Distrikt BiH 3 ODRŽANE JAVNE TRIBINE PO TEMELJNIM OGRANCIMA ZNAČAJ VAŠIH I MOJIH 15 MINUTA 4 5 GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK dr. Anto Domić OBILJEŽENA 22. OBLJETNICA OSNUTKA 108. PJEŠAČKE BRIGADE HVO-a I OBLJETNICA STRADANJA HRVATSKIH CIVILA I BRANITELJA GRAFIČKO OBLIKOVANJE GRAFIČKI I TEHNIČKI UREDNIK marichart USKRSNI DOMJENAK LEKTOR I.K, J.K. FOTOGRAFIJA fotoart UREDNIŠTVO Dr. Anto Domić, Darjan Nikić, Ankica Gudeljević, Ivo Filipović, Pero Gudeljević, Ilija Marić, Ružica Jokić, Delfa Dejanović, Goran Goričkić, J. K. R. M., Emanuel Zakarić, Ljubica Jurić, Ankica Franjić, S. D., V. N., Marinko Geljić, Marina Goričkić, I. K., Jelena Nikić, Adrijana Pavić, Miroslav Geljić, J. G., Marina Lučić, Ljubica Sluganović, Marija Medar, Nataša Medar, M. P. Lucija Ždravac, M. P., Z. B., Darko Antić, M. M., Ružica Ilić, Ivana Bacanović, Mara Pavlović 8 POSJET BRČANSKE ZAJEDNICE ŽENA HDZ-a BiH "KRALJICA KATARINA KOSAČA" VUKOVARU I OSIJEKU ULOGA I RAD ZAJEDNICE ŽENA HDZ-a BiH "KRALJICA KATARINA KOSAČA" U KAMPANJI 2014. GODINE VODA DONOSI I DOBRO I ZLO 12 13 ZIMSKA ŠKOLA POLITIČKE AKADEMIJE HDZ-a BiH NA KUPRESU 13 POSJET DRAGANA ČOVIĆA BRČKO DISTRIKTU 14 PREDAVANJE dr. ANTE DOMIĆA NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U MOSTARU 14 MLADEŽ HDZ-a BiH NA HUMANITARNOM KONCERTU "SVI ZA ANABELU" ČOVJEK VJERE 15 ADRESA Bulevar mira 2 76100 Brčko Distrikt BiH Bosna i Hercegovina MI NE ISKAČEMO IZ PAŠTETE... tel./fax: ++387 (0)49/21 73 76 HRVATSKO KULTURNO-UMJETNIČKO DRUŠTVO "JEDNA LJUBAV GORNJI VUKŠIĆ" 17 MLADEŽ HDZ-a BiH PRIDRUŽENI ČLAN MLADEŽI EUROPSKE PUČKE STRANKE 17 NA SLOBODU POZVANI 16 16 eMail: info@hdzbrcko.org www.hdzbrcko.org NAKLADA 3000 primjeraka Besplatan primjerak 10 11 KARDINAL VINKO PULJIĆ U DISTRIKTU ENTITETSKO DRŽAVLJANSTVO 9 18 NEIZBRISIV TRAG 18 VJERUJEM U... CRTICE IZ NININE PROŠLOSTI 19 15 6 UVOD Dragi moj narode, neki kažu da možda živimo u zemlji krvi i meda, ali je sigurno da ovih dana živimo u zemlji vrabaca i komaraca. U proteklom razdoblju, kad su se nad ovim našim prostorima nadvili kišni oblaci, krv i med smo na koji dan zaboravili. Uhvatili smo se u koštac s vremenom i prirodom koja nikoga ne štedi. Ne štedi ni dijete koje bi se okolo igralo, ni baku koja u miru svoga doma proživljava umirovljeničke dane, ni poljoprivrednika koji se trudi zemljom, sjemenom i svojim rukama plodove stvoriti. Kao običan čovjek i prvi čovjek svih stanovnika Brčkog, nisam mogao izdaleka gledati borbu vode i običnoga čovjeka. U meni je prevagnuo onaj obični, srčan, ali i vrlo odlučan čovjek. Kao da sam se pretvorio u vrapca! Poletjeh i sletjeh tamo...na nasip! Ne kako bih se fotografirao, premda su me fotografirali, već kako bih koordinirao aktivnosti na sprječavanju katastrofe. Neki izjaviše da sam to trebao raditi iz ureda. Imaju pravo na mišljenje, ali ne slažem se s tim! Veliku zahvalnost izražavam svima onima koji su neumorno i danonoćno činili nadljudske napore kako bismo zaustavili bijes vode. U ovom Glasu HDZ-a prisjetit ćemo se i dva posjeta kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskoga nadbiskupa. Došao je radi obilaska župa, te smo se tom prigodom sastali i razgovarali o položaju hrvatskoga naroda u Distriktu, zatim o jednom od temeljnih ljudskih prava - obrazovanju na hrvatskome jeziku i statusu katoličkog vjeronauka u školama. Drugi smo se put susreli tijekom izvanrednoga stanja kada je pokazao razumijevanje za tešku situaciju i želju da pomogne na sve moguće načine. Sljedeća osoba koja nas je u dva navrata posjetila je prof. dr. sc. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH. Predstavili smo mu svoj rad i aktivnosti čime je bio vrlo zadovoljan. Njegova je potpora radu našega odbora HDZ-a BiH neupitna. Neprolazna je tuga zbog zločina, još uvijek nekažnjenih, nad našim hrvatskim pukom iz Boderišta, Laništa, Ulica, Marković Polja, Gorica i Donjeg Vukšića. Naše je kolektivno pamćenje jače od ovozemaljskih sudova koji pravdu dijele selektivno. Kako budućnost hrvatskoga naroda u BiH uvelike ovisi o našoj svijesti, hrvatski vitalni interesi moraju biti iznad svakoga pojedinca. Politiku smo usmjerili ka cilju – hrvatskome članu Predsjedništva BiH, koji će istinski oslikavati sve značajke Hrvata: hrvatsku kulturu, jezik, tradiciju itd. Jedna od pretpostavki kako bismo mogli glasovati na općim izborima jest entitetsko državljanstvo. Samo jedinstveni možemo ostvariti svoju jednakopravnost jer nam je neiskreni ili naivni političari i građani iz drugih naroda odavno i (ne)svjesno uskraćuju. Naše mlade snage pokazuju da im je humanost visoko na listi prioriteta i da znaju prepoznati plemenite ciljeve, pa su nedavno nazočili humanitarnom koncertu u Vukovaru. Spremno su i srdačno dijelom pomogli u liječenju djevojčice Anabele. Imaju oni još ciljeva, primjerice, stjecanje znanja i širenje obzora kroz Političku akademiju HDZ-a BiH i bilježenje svojih svakodnevnih i umjetničkih promišljanja. Uključivanje naših mladih iz HDZ-a BiH u aktivnosti Mladeži Europske pučke stranke, znak je da prepoznaju značaj povezivanja sa Zapadom. Vukovar je mjesto posebnoga pijeteta. Pohodila ga je Zajednica žena "Kraljica Katarina Kosača" u društvu članica HDZa Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije iskazujući počast svim nedužnim žrtvama Domovinskoga rata. Uskrs smo obilježili dostojanstveno i radosno uz šarene pisanice i tradicionalna jela. Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Jedna ljubav Gornji Vukšić" dokaz je da Hrvati brižno čuvaju svoj identitet i kroz narodne nošnje, pjesme i igre. Nismo zaboravili ni one kojima život nije lak, stoga smo se potrudili da im skromnim darovima uljepšamo blagdanske dane. Kako se voda povlači, vrabac i dalje leti i pomaže svima na svoj način, ali se vraća i svome jatu. Komarci ga ovih dana bodu i bodu i ne odustaju od toga. Misle da imaju ekskluzivno pravo nad moralnim pitanjima i svime u ovoj zemlji te da su malobrojniji samo nepoželjni gosti. U slast bi im bila krv - novci i vlast. Istina, to boli i iritira neko vrijeme, ali prolazi. Misle da vrapca ruše, ali on leti još jače i još više. Vrabac im poručuje: "Svoje jato ne damo, tuđe ne ćemo, ali poštujemo!" 3 ODRŽANE JAVNE TRIBINE PO TEMELJNIM OGRANCIMA organizaciji HDZ-a BiH početkom travnja 2014. godine započeo je obilazak temeljnih ogranaka s područja Distrikta. Održane su javne tribine na kojima je članstvo upoznato o tijeku posjeta temeljnim ograncima, aktualnoj situaciji u Brčkom te aktivnostima i pripremi za predstojeće opće izbore. Vodstvo stranke na čelu s predsjednikom dr. Antom Domićem posjetilo je sljedeće temeljne ogranke: Dubrave, Ulice, Vukšić, Gornju Skakavu, Donji Rahić, Seonjake, Prijedor i Brčko gdje su održane javne tribine, koje se nastavljaju i u ostalim područjima radi uvezivanja u cjelinu. Razmatrana su pitanja od krucijalnoga značaja, primjerice pitanje izbora evidentiranja ili promjene entitetskog državljanstva za građane Distrikta sukladno Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine. Naime, entitetsko državljanstvo predstavlja uvjet građanima Brčko distrikta BiH za ulazak u birački popis i ostvarivanje biračkoga prava na općim izborima 2014. godine za članove Predsjedništva BiH i zastupnike u Parlamentu BiH, odnosno u FBiH i RSu. Cilj je HDZ-a u narednom vremenskom razdoblju stvoriti uvjete da sva tri naroda imaju jednaka prava i u punom kapacitetu kako bi se svi u ovoj državi osjećati „kao kod svoje kuće“. Nazočni su mještani uputili pitanja o funkcioniranju lokalne administracije nakon 20 mjeseci od uspostavljanja novoga saziva Vlade Brčko distrikta BiH na čelu s gradonačelnikom dr. Antom Domićem, mogućnostima novih upošljavanja, ali i realiziranju započetih projekata u njihovim mjesnim zajednicama. Razgovaralo se i o drugim važnim događajima koji su obilježili proteklo razdoblje: intenzivnim prosvjedima s početka godine te elementarnim nepogodama, klizištima i poplavama velikih razmjera koje su zahvatile BiH i Distrikt, pri čemu je dosta ljudi ostalo bez krova nad glavom. Ugroženom se stanovništvu pomaže u saniranju i umanjivanju nastalih šteta, koliko je to moguće. U Napretkovu domu u Brčkom dr. Domić je napomenuo da ga navedeni događaji udaljavaju od uobičajenih aktivnosti i obveza naglašavajući da će buduće vrijeme zahtijevati intenzivniji angažman svih kako bi se moglo odgovoriti svim zadaćama i pokušalo živjeti koliko-toliko bolje. Jelena Nikić U 4 ZNAČAJ VAŠIH I MOJIH 15 MINUTA jite 15 minuta za glasovanje. Vaš glas odlučuje o tome kakva će biti vaša uža i šira društvena zajednica. ožda imam određenu osobnu i aktivističku opsesivnu deformaciju jer ne postoji situacija koja bi me spriječila da izađem na izbore. Međutim, kada mi je susjed na dan prošlih izbora rekao da je nedjelja jedini dan koji posvećuje sebi i da mu ne pada na pamet uzalud utrošiti svojih 15 minuta i glasovati jer, pobogu, kaže i da nema za koga glasovati zato što su svi isti i što njegov glas ne može ništa promijeniti, doslovce me uhvatila jeza i nisam mogao tek tako prijeći preko toga. „Nećeš glasovati?! Ti nećeš glasovati?! Ti koji svakodnevno imaš primjedbe na sve vladajuće strukture?!“, rekoh mu bez razmišljanja. Znam da sam možda bio grub, ali kao da je rekao da više nikada neće oprati ruke. Ili, kad bolje razmislim, možda ih cijelo vrijeme pere kao Poncije Pilat da bi izbjegao svaku dužnost i odgovornost. Bilo kako bilo, taj me događaj potaknuo na promišljanje. Osobno duboko vjerujem da je demokracija, usprkos i unatoč svemu, najbolji sustav kojeg su se ljudi uspjeli dosjetiti, a izbori su vrhunac demokratskoga procesa u svakoj zajednici, ma kako mala ili velika ona bila. Nitko nije otok, svi živimo u zajednicama i u tim zajednicama je potrebno donositi odluke koje će voditi ka dobrobiti, razvitku i napretku cijele zajednice, ali i svih njezinih članova pojedinačno. Zapravo su te dvije stvari neraskidivo povezane iako to često zaboravimo. To i takvo donošenje odluka zove se politika. Znam da postoje puno popularnije definicije politike, ali do nekih su nas definicija dovele tri vrste ljudi: oni koji se stavljali pojedinačne interese ispred interesa zajednice, oni koji su se interesima zajednice služili za obračunavanje s pojedincima i oni koje za sve to nije briga i misle da su otok. Možda ćete reći da zapravo nema nekih četvrtih na ovom svijetu, ali duboko vjerujem da upravo ti četvrti, kojima je stalo do dobrobiti, razvitka i napretka, čine veliku većinu, iako su često ili pretihi ili preskromni ili prezauzeti preživljavanjem da bi se nametnuli. Vi ste ti četvrti, stoga evo četiri dobra razloga zašto izaći na izbore. Na ove predstojeće izbore, kao i na sve ostale. M Svaki je glas važan Ako ste među onima koji misle da vaš glas neće ništa promijeniti i mislite da jedan glas ne može na nešto utjecati, dosad su brojni izbori pokazali da je to zabluda. Doslovce, jedan glas može prevagnuti. Ako vam je stalo da neka od opcija pobijedi ili da kandidat s neke liste za kojega znate da će se boriti za vaše interese uđe u vladajuću strukturu, ne budite lijeni i odvojite 15 minuta za glasovanje. Vaš glas zbilja može presuditi. Nisu svi isti Kao što ste vi različiti od svog susjeda i vaš brat ili sestra od vas, tako su i ljudi u politici različiti. Kao i svugdje, ima ovakvih i onakvih, predanih i lijenih, poštenih i lažljivih, ali nikako i nikad nisu svi isti. Živite u ovoj državi, u ovom gradu, vidjeli ste već i one koji su pokazali da znaju i umiju odnosno kakvi su bili na vlasti, a kakvi u oporbi, stoga morate priznati da nisu svi isti. Trebate razmisliti s kim i čim ste bili zadovoljni, s kim i čim niste, i tko nudi dobrobit, razvitak i napredak za cijelu zajednicu, za vašu obitelj i za vas pojedinačno. Ma što mislili o ovima ili onima na političkoj sceni, svatko nešto nudi i svatko ima svoje prednosti i mane. Razmislite tko vam više odgovara i ne budite lijeni i odvojite 15 minuta za glasovanje. Vaš će im glas pomoći u vođenju ove države. Ja odlučujem Ako ne odlučite vi, odlučit će drugi. Onaj susjed koji vam lupa na svaku notu glasniju od šapata, onaj neljubazni bankar ili trgovkinja, onaj kojemu smeta vaš pas dok veselo trčkara uokolo ili onaj koji zastupa stavove vama najomraženijega političara. Želite li da oni odluče umjesto vas? Ne budite lijeni i odvojite 15 minuta za glasovanje jer oni sigurno hoće. Za sami kraj usudit ću se citirati francuskoga filozofa Alaina de Benoista koji je rekao: „Najviša mjera demokracije ne znači ni najveću mjeru slobode, ni najveću mjeru jednakosti, već najveću mjeru sudjelovanja.“ M. M. Ovo je vaša država, vaša općina, vaš grad, vaše selo Živite u ovoj zajednici i normalno je da vas se tiče koliki je porez, kakva je javna rasvjeta, kakve su škole, ceste, kulturna ponuda, politika zapošljavanja i, naposljetku, važno je tko će predstavljati vas, vaše interese i potrebe. Naravno, vi o svemu tome trebate odlučivati. Ne budite lijeni i odvo- 5 OBILJEŽENA 22. OBLJETNICA OSNUTKA 108. PJEŠAČKE BRIGADE HVO-a I OBLJETNICA STRADANJA HRVATSKIH CIVILA I BRANITELJA 6 7 USKRSNI DOMJENAK Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, dan Kristova uskrsnuća. Ujedno je i naš najradosniji blagdan. Tako smo i mi 27. travnja 2014. godine proslavili najsretniji blagdan. U prepunoj dvorani Napretkova doma u Brčkom upriličeno je druženje uz blagdansku trpezu tradicionalnih jela, kao i šarenih pisanica koje su pripremile predstavnice Zajednice žena „Kraljica Katarina Kosača“ i Mladež HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt. U kulturno-zabavnom programu uz igre i tradicionalna kola nastupila su hrvatska kulturno-umjetnička društva: „Skakava 06“ iz Gornje Skakave, „ Župa Zovik“ iz Gornjeg Zovika, „Bijela“ iz Bijele, „Izidor Poljak“ iz Boća i „Jedna ljubav“ iz Gornjeg Vukšića. Prigodom Uskrsa darovani su i paketi za pedeset obitelji s područja Brčko distrikta BiH. Predsjednik HDZ-a BiH Organizacije za Brčko distrikt i gradonačelnik Brčko distrikta dr. Anto Domić sa suprugom Renatom, koja je ujedno i organizatorica ove humanitarne akcije, dodijelili su pakete s hranom i namirnicama obiteljima u stanju socijalne potrebe iz različitih mjesnih zajednica s područja Distrikta. Adrijana Pavić 8 POSJET BRČANSKE ZAJEDNICE ŽENA HDZ-a BiH „KRALJICA KATARINA KOSAČA“ VUKOVARU I OSIJEKU subotu 5. travnja 2014. godine u ranim jutarnjim satima 51 članica s predsjednicom brčanske Zajednice žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“ Marom Pavlović krenula je u cjelodnevni posjet Vukovaru i Osijeku. Tamo su se susrele sa članicama Zajednice žena HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije. Povod posjeta je bilo odavanje počasti palim braniteljima i žrtvama Vukovara. Srdačno su ih dočekale predstavnice HDZ-a Vukovar, dopredsjednica Antonija Boras, članice iz Vinkovaca, Otoka i okolnih mjesta. Posjetile su ured HDZ-a u Vukovaru, zatim Ovčaru, mjesto masovnog ubojstva, u tišini su zapalile svijeće i izmolile molitvu, posjetile Spomen dom i Memorijalno groblje žrtava Domovinskoga rata. Budući da im je u Spomen domu vodič ukratko ispričao što se točno dogodilo na tom mjestu, sve članice su zanijemile od tuge i nevjerice slušajući o zlu koje može učiniti čovjek čovjeku samo zato što pripada drugom narodu. Smrt nevinih, osobito smrt djece, ne smije se nikada zaboraviti. Ovom su prigodom razmijenjena iskustva o političkom i humanitarnom radu, povezale su se članice sličnim životnim pričama i problemima, traumama rata, tugom, povećanjem siromaštva, odlaskom mladih u inozemstvo, ali i željom da se ostane na ognjištu i gradi dobar život za sve te potrebom stvaranja poticajnog okruženja za napredak i dignitet hrvatskoga naroda. To je ono što nas neraskidivo spaja - zajednička ljubav i potreba pomaganja svome narodu. Nakon okončanja posjeta dogovoren je sljedeći susret u Brčkom, a potom smo krenule u obilazak Osijeka. Ugodno proveden dan ostavio je pozitivan dojam na sve članice. U večernjim smo satima krenule iz Osijeka za Brčko. Mara Pavlović U 9 ULOGA I RAD ZAJEDNICE ŽENA HDZ-a BiH “KRALJICA KATARINA KOSAČA“ U KAMPANJI 2014. GODINE suradnji s nevladinom organizacijom IRI (engl. International Republican Institute) organizirana je edukacija o jačanju Zajednice žena HDZ-a BiH „Kraljica Katarina Kosača“ u subotu, 29. ožujka 2014. godine, u hotelu City u Mostaru. Na seminaru su sudjelovale članice Predsjedništva Zajednice žena HDZ-a, predsjednice županijskih odbora i ostale članice. Radionicu su vodili poznati stručnjaci Miloš Đajić i Marija Mutić, a obrađene su teme „Strateško planiranje kao i određivanje strateških smjernica kampanje i definiranje ciljeva i kreiranje akcijskog plana". Tijekom cjelodnevnoga rada u tri skupine urađen je dokument u kojem su pobrojane strateške smjernice, ciljevi, misija i vizija. Taj dokument sadrži i SWOT analizu za svaku skupinu. Poznati su stručnjaci izrazili zadovoljstvo radom članica Zajednice žena te planiraju ponovni susret u lipnju. Mara Pavlović U 10 VODA DONOSI I DOBRO I ZLO štar je zvuk proparao nebo... A onda nastupi tišina... Bože moj dragi, samo da uspiju, pomislila sam... I grad je zamro... I sela... Ona naša divna sela, gdje smo djecu vodili vikendom, da malo vremena provedu na čistom zraku, odakle smo u grad nosili domaće proizvode, odakle smo vukli blato na cipelama. I ono nam je bilo drago jer je iz naših sela... U jednom trenutku, onom kad smo postali svjesni, postalo je svejedno. Postalo je svejedno jesu li ta sela hrvatska, srpska, bošnjačka ili kakva već... Bilo je svejedno jer ih više nije bilo, sve ih je pokrila voda i mulj. Samo su tužni krovovi kuća provirivali iz mutne vode, kao da se guše. Poneki je tužni jecaj prekidao tišinu. Ljudi su plakali, a Sava se i dalje razlijevala... Veliki ljudi, u plitkim čizmama s velikim srcima u grudima, dane su proveli braneći nasip. Samo navečer, kad svaki zvuk utihne, lokalna televizija ih pozove da nas obavijeste što su toga dana uspjeli spasiti. Umorna lica, tamna od sunca koje ih je cijeli dan peklo, uzimajući zraka i skupljajući snagu za svaku rečenicu, govorili su o svojoj muci, o svojim naporima, veličajući male ljude koji danima nisu spavali jer puno ljudskih života treba spasiti. Tužni su bili prizori životinja po krovovima, dječjih sjedalica koje vise na sajli helikoptera, ljudi koji jecaju za onim u što su cijeli život ulagali, a što su izgubili za tren... Baksuzna je ova naša Bosna i Hercegovina, i ova naša Hrvatska, i ova naša Srbija... Stalno smo u nekim ratovima, jedni protiv drugih, svi zajedno protiv nekog trećeg, ili nečeg trećeg. I nije ovo priča samo jedne strane, jer sad su sve strane na jednoj strani, ili se mi, optimistični, tomu samo nadamo... Na drugoj su strani ostale predizborne kampanje, svi plenumi i prosvjedi, sva imenovanja i promaknuća, svi projekti i putovanja, redovita nastava... Na drugoj je strani mutna voda, probijeni nasipi, jauci i humanitarni konvoji, ljudi koji plaču jer su gladni, oni čije su kuće poplavljene i oni čijih kuća više ni nema jer su ih prekrili veliki nanosi zemlje. Na drugoj su strani naše oštećene prometnice, naši porušeni mostovi... Nikad nismo bili ni više podijeljeni niti više jedinstveni... Brojne rečenice koje napišem, nekako spontano završe trotočjem. Sve sluti na neizvjesnost jer nitko ne zna što dalje činiti, odakle početi. Mi, koji živimo na ovim prostorima, stalno dobivamo priliku sve ponovno započeti. Kad jednu bijedu prebrodimo, za vrat nam se sruči druga. Ni sama ne znam odakle nam snaga, odakle je crpimo?! Iz tužnih pogleda naše djece, jer se trudimo osigurati im neku stabilnu budućnost, ili iz pogleda naših starih roditelja koji su cijeli život proživjeli nastojeći nama osigurati neki bolji život??? Više nije tako teško ni otići odavde jer skoro svatko ima nekoga ''tamo'' tko mu može pomoći da počne ispočetka, ali ipak smo još uvijek ovdje, kao tvrdoglave mazge pokušavamo opet i ponovno... Skupimo djeliće naših razbijenih života, progutamo knedlu, pa krenemo dalje. Počnemo čistiti naše kuće, prokopavati kanale da voda oteče sama, da ne bi i naše kuće ponijela nizbrdo. Stisnemo zube, ali ne idemo... Baksuzna smo mi zemlja, možda zato što smo previše nizvodno, ili zato što smo previše blizu, ili zato što smo previše daleko. Đavo će ga znati... Uvijek se na našim leđima nešto lomi, uvijek Bog dragi našem križu doda po neku kilu više, pa nas sve pritegne i pokleknemo... O Ima nešto lijepo u svemu ovome. Ova je mutna voda istjerala na površinu svo dobro koje su ljudi držali zakopano u dubinama svojih zadebljanih srca. Svatko je trčao pružiti ruku nekome, nekoga spasiti... Pred očima su mi ispucale ruke naših ratara, otvrdle od ove zemlje uklete, kako nose blato na opancima kroz redak žita, gledaju je li niklo. Jest, djede, bilo je niklo, al' ga voda odnese... Džaba si presijavao od prošle poplave... Ovih dana često prozivaju političare kako se samo vozaju u helikopterima, s visine gledaju ljude dok mašu bijelim plahtama po krovovima... E, pa tu ih moram razuvjeriti!!! Ipak, nisu svi isti... Mi imamo dobar primjer, velikog čovjeka, sad već s tamnim licem, koji je danima, riskirajući svoj život, spašavao svaki metar suhe zemlje... Bilo je svejedno je l' pada ili prži... Bilo je važno naći odgovor na pitanje kako zaustaviti tu mutnu vodurinu, da nam ne potopi sela, da ne uđe u naše kuće i ambare, da nam ne odnese mostove... Tvoje veliko srce nije bilo dovoljno... I sve je to bilo jače jer ne možeš ''prsa u prsa'' s tom podivljalom zvijeri... A pogotovo ne možeš sam... I eto što bi, sad nam sve pliva... I naše uspomene, sretne i tužne, naša nadanja i naši strahovi, naše njive i pašnjaci, naša šetališta i naši mostovi.... Glave nam se kao suncokreti okreću ka suncu, molećivo gledamo, da usja malo jače... Po kavama šapućemo o teorijama urote, o Božjoj kazni, o ljudskoj nepažnji, o HAARP-u koji je postavila američka vojska, a koji služi zato da nas poplavi i da nam ''izazove nervozu''... Nisam sarkastična, stvarno nisam. Nisam ni sama sigurna pije li što od toga vode, ali ako pije, neka popije svu onu mutnu vodurinu po selima jer mi sami ne znamo kako je maknuti, kroz koji propust propustiti... Sve smo ih već otvorili... Nekad nas je ta Sava dijelila, bila je granica, iako smo uvijek u njoj gledali odraz istog mjeseca, i mi i oni... A sad? Sad nas je spojila, obrisala je svaki trag granica i samo se možemo nadati da je oprala i granice u ljudima... Posuti prahom nesretnoga svibnja 2014. godine, dođoše kolone ljudi u grad, sa zavežljajima, k'o prije dvadesetak godina. Slomiše ih njihove nesretne sudbine, otresoše sa svojih ramena i anđela i vraga, položiše umorna tijela na prostrte spužve športskih dvorana, mokri i nijemi... Kad će oni moći kući? E, dijete moje, nije meni više ništa ostalo, nemam se ja kud vratiti, u ono malo kućice što sam imao više ne smijem ni ući, sve mi je uništeno, reče starac i obrisa suzu. I nisam ovu priču napisala samo zato da napišem priču, nego što noću ne mogu zaspati od ovih rečenica škoje mi se vrte po mislima, što ne mogu sklopiti oči, a da ne vidim suze onih ljudi koji bježe od one mutne opasne nemani... Što zamišljam zmije kako vise s drveća, što čujem zvuk Tulijinog čamca, a vojni helikopteri paraju naše nebo... Neke istine uvijek ostanu nedokučive. I ne pišem ja ovdje o istini jer medalja uvijek ima dvije strane. Pišem o ljudskoj dobroti i upornosti, o snazi i veličini, o tužnim pogledima i dječjem plaču, mokrim zidovima i srušenim mostovima, o kiši koja je oprala nacrtane granice, vodi koja nas je natjerala da opet budemo jedno, da se zajedno borimo protiv istog neprijatelja. I hoćemo, pobijedit ćemo, naučit ćemo lekcije. Samo da nam dragi Bog nikad ne dopusti da ponovimo gradivo... S. D. 11 posljednjih je pet mjeseci kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, u dva navrata posjetio Brčko distrikt BiH gdje se sastao s gradonačelnikom dr. Antom Domićem. Prvi je posjet kardinala, 7. ožujka 2014. godine, bio u sklopu službenog obilaska župa koji se obavlja svake četvrte godine i time stječe uvid u život vjernika katolika. "Jasno je da u daljnjem radu trebamo biti neumorni jer je opće dobro pred nama, zato želim da svaki čovjek osjeti radost života na svojoj grudi", poručio je kardinal Puljić. Kardinal se interesirao za obrazovni sustav, izučavanje hrvatskoga jezika te status vjeroučitelja u školama, ali i za vjersku infrastrukturu te moguća poboljšanja. Razmatrano je stanje vjernika Katoličke crkve koji žive na prostoru Distrikta, kao i pitanja u svezi s primjenom sporazuma između Bosne i Hercegovine i Vatikana oko uvođenja vjeronauka u osnovne i srednje škole, s obzirom da su odredbe tog ugovora samo djelomično primijenjene. Gradonačelnik je naglasio važnost ovog posjeta jer je to potpora svim katolicima koji ovdje žive te ukazuje da, osim svjetovne, i crkvena vlast uvelike brine o statusu ljudi s ovih prostora. U KARDINAL VINKO PULJIĆ U DISTRIKTU Drugi posjet kardinala Puljića upriličen je 27. svibnja 2014. godine zbog stanja elementarne nepogode, poplava i klizišta koja su pogodila i ovu lokalnu zajednicu. S gradonačelnikom je razgovarao o stanju na ugroženim područjima, te o angažmanu katoličkih humanitarnih organizacija na prikupljanju pomoći za one kojima je najpotrebnija, a sa svećenicima o pružanju pomoći Caritasa i Kruha Svetoga Ante. Cilj obilaska Posavine, naglasio je kardinal, jest ohrabriti narod i svećenike u ovoj teškoj situaciji kako bi znali i osjetili da nisu sami. Naglašavajući važnost suradnje, iskazao je istinsku zahvalnost "svim ljudima koji su pokazali srca za ljude koji pate", rekao je kardinal Vinko Puljić. Poručio je dobročiniteljima: "Hvala vam, ali nemojte se umoriti. Ova je nevolja velika i ona traži duži hod pomoći i potpore kako bi ljudi mogli preživjeti.“ Gradonačelnik dr. Anto Domić zahvalio je uzoritom kardinalu Vinku Puljiću i predstavnicima katoličkih humanitarnih organizacija zbog pokretanja humanitarnog angažmana u Brčko distriktu BiH. Izrazio je nadu da će, nakon nezapamćene kataklizme koja se u novijoj povijesti dogodila, zajedničko djelovanje doprinijeti bržoj pomoći unesrećenima. Jelena Nikić 12 ENTITETSKO DRŽAVLJANSTVO rema aktualnoj zakonskoj regulativi svi građani Brčko distrikta BiH koji vade novu osobnu iskaznicu imaju određeno i entitetsko državljanstvo. Međutim, oni koji već imaju trajne osobne ili osobne čije važenje istječe nakon izbora bez određenog entitetskog državljanstva svoje aktivno i pasivno biračko pravo na općim izborima u BiH mogu ostvariti samo ako reguliraju svoje entitetsko državljanstvo putem Odjela za javni registar Brčko distrikta BiH. Entitetskim državljanstvom određuje se za koja će tijela vlasti entiteta i države glasovati birači Brčko distrikta BiH. Oni koji se žele kandidirati moraju imati određeno entitetsko državljanstvo do dana raspisivanja izbora. P Bez određenoga entitetskog državljanstva građani se ne mogu naći na biračkom popisu, te neće moći glasovati. Na predstojećim općim izborima u Bosni i Hercegovini 12. listopada 2014. godine, sukladno Izbornom zakonom BiH, građani Brčko distrikta imaju pravo glasovati za članove Predsjedništva BiH i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH na glasačkim listićima entiteta čiji je birač državljanin. Svatko tko želi biti biran na predstojećim općim izborima kao kandidat na izbornoj listi treba biti upisan u birački popis najkasnije do dana raspisivanja izbora, stoga je potrebno što žurnije pristupiti postupku izbora, promjene ili evidentiranja entitetskog državljanstva. Kako ostvariti pravo na entitetsko državljanstvo? Provjera je moguća kod matičara u mjestu u kojemu je osoba upisana u knjigu državljana. Zahtjev za izbor ili promjenu entitetskog državljanstva podnosi se mjerodavnom ministarstvu entiteta čije državljanstvo želite steći, putem Odjela za javni registar Vlade Brčko distrikta BiH. - za stjecanje državljanstva Federacije BiH: uvjerenje o državljanstvu BiH/RS ili ovjerena preslika važeće putovnice; uvjerenje o entitetskom državljanstvu, osim za osobu koja nema izjavljeno entitetsko državljanstvo; ovjerena preslika važeće osobne iskaznice; izvadak iz matične knjige rođenih od mjerodavnog tijela prema mjestu upisa rođenja, original ili ovjerena preslika; potvrda o prebivalištu u Brčko distriktu BiH, original ili ovjerena preslika; dokaz o uplaćenoj administrativnoj pristojbi. - za stjecanje državljanstva Republike Srpske: uvjerenje o državljanstvu BiH/FBiH ili ovjerena preslika važeće putovnice; ovjerena preslika važeće osobne iskaznice; potvrda o prebivalištu, original ili ovjerena preslika; dokaz o uplaćenoj administrativnoj pristojbi. S. D. ZIMSKA ŠKOLA POLITIČKE AKADEMIJE HDZ-a BiH NA KUPRESU Od 5. do 7. veljače 2014. godine Politička akademija HDZ-a BiH u suradnji sa Zakladom Hanns Seidel održala je Zimsku školu na Kupresu. Tijekom trodnevnih aktivnosti polaznici III. generacije pratili su predavanja s temama vezanim za Europsku uniju i radionice na teme pisanja projekata. Predavači su bili ugledni stručnjaci iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske koji su kroz svoja specifična predavanja i radionice analizirali pristup BiH Europskoj uniji i uspješno pisanje projekata za različite fondove EU. Prvo je predavanje, kao uvod u rad Zimske škole, održao veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Njegova Ekselencija Ivan Del Vechio na temu “Hrvatska u EU – polugodišnje iskustvo”, zatim Darija Ramljak, pomoćnica ravnateljice Uprave za europske integracije Vijeća ministara BiH (DEI VM) na temu „Europski put Bosne i Hercegovine – napredak i trenutni izazovi“. Mr. sc. Aleksandra Markić Boban, ravnateljica Zaklade HSS Zagreb, održala je predavanje na temu „Politika proširenja EU”. Na samom početku sve sudionike i goste pozdravili su Lidija Bradara, ravnateljica Političke akademije HDZ-a BiH, dr. Martin Axmann, predstavnik Zaklade Hanns Seidel za Mađarsku, Hrvatsku i Slovačku, Aleksandra Markić Boban, ravnateljica zagrebačkog ureda njemačke Zaklade Hanns Seidel i Vlado Džoić, glavni tajnik HDZ-a BiH. Drugoga je dana mr. sc. Dinka Krčelić (Projectus skupina) započela dvodnevnu intenzivnu radionicu za uspješno pisanje projekata, životopisa i motivacijskoga pisma prema europskim standardima. Radionice i vježbe održane su na teme: Program „Mladi na djelu“, priprema projekta, smjernice kako napraviti projekt), brainstorming, stablo problema, ciljeva, logična matrica, podjela zadataka. Predstavljanje projektnih zadataka (grupni rad) i kako se predstaviti EU poslodavcu: CV i Motivacijsko pismo, intervju. Tijekom trodnevne edukacije na Kupresu predavanje i radionicu o javnim nastupima održao je mr. sc. Vinko Vukadin. Predsjednik HDZ-a BiH prof. dr. sc. Dragan Čović posjetio je Zimsku školu u četvrtak 6. veljače 2014. i obratio se sudionicima i organizatorima pozdravivši njihove aktivnosti i uloženi trud budućih kadrova HDZ-a BiH kako bi stekli dodatna znanja i iskustva u pripremi za političko djelovanje. Nakon što su svi sudionici, polaznici i predavači rad ove zimske škole ocijenili vrlo pozitivnim, na njezinu je zatvaranju rukovodstvo Političke akademije HDZ-a BiH najavilo početak drugog semestra, kao i neke nove projekte. Na Kupresu su uz tridesetak alumnista boravile i polaznice I. i III. generacije PA HDZ-a BiH iz Brčkog Delfa Dejanović i Jelena Nikić. Jelena Nikić 13 POSJET DRAGANA ČOVIĆA BRČKO DISTRIKTU redsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine prof. dr. sc. Dragan Čović boravio je u Brčkom 19. ožujka 2014. godine. Tijekom boravka sastao se s predsjednikom HDZ-a BiH za Brčko distrikt BiH, gradonačelnikom dr. Antom Domićem, članovima svih odbora i Zajednice žena HDZ-a u Brčkom i predsjednicima temeljnih ogranaka. “S obzirom da je HDZ jedna velika obitelj, predsjednik Čović obilazi sve krajeve BiH, te je došao i ovdje u Brčko kako bismo razgovarali o načinima funkcioniranja i mogućnostima osnaživanja pozicije HDZ-a BiH, ali i pozicije svih Hrvata na području Distrikta unutar ove multietničke sredine”, kazao je dr. Anto Domić. P Na sastanku se razgovaralo o općim izborima, izazovima koji predstoje, o neriješenom pitanju entitetskoga državljanstva, kao i o postizanju uvjeta da svaki stanovnik Brčkog ostvari svoje pravo i da se nađe na biračkom popisu. Gospodin Čović je istaknuo da je zadovoljan vodstvom stranke u Brčkom, te da vrh brčanskoga HDZa ima apsolutnu potporu: “Ako je netko u BiH položio ispit, onda je to dr. Domić, ali to trebaju ocijeniti svi u BiH i Distriktu. Nezadovoljnih sigurno ima, i onih koji se izjašnjavaju i koji šute, ali, ako mene pitate, ja sam prezadovoljan onim što on radi u Brčkom.” Svoju je potporu i zadovoljstvo gradonačelnikovim radom Dragan Čović ponovno iskazao 22. svibnja 2014. godine u teškim trenutcima poplava i klizišta. Marina Lucić PREDAVANJE dr. ANTE DOMIĆA NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U MOSTARU Na poziv Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, dr. Anto Domić održao je jednosatno predavanje studentima na temu „Distrikt između dva entiteta“. Pred punim amfiteatrom Filozofskoga fakulteta govorio je o nastanku Brčko distrikta BiH, Konačnoj arbitražnoj odluci i ustrojstvu vlasti, kao i o načinima i rješenjima zaštite nacionalnih interesa konstitutivnih naroda i ostalih koji žive u tetima kroz sustav glasovanja za entitetske vlade. Nakon uvodnog dijela predavanja studenti su postavljali brojna pitanja, primjerice o tome jesu li rješenja koja postoje u Distriktu, kao kondominiju dva entiteta,sna pitanja stanovnika Distrikta u potpunosti zadovoljena postojećim statutarnim i ustavnim rješenjima itd. Predviđeno jednosatno predavanje bilo je prekratko za odgovore na sva pitanja studenata koja su proistekla iza uvodnog predavanja dr. Domića. Uslijedio je susret s dekanom i kolegijem profesora Filozofskoga fakulteta te je najavljeno još predavanja iz ovoga područja zbog velikog zanimanja studenata Sveučilišta u Mostaru. Na koncu susreta dekan Filozofskoga fakulteta prof. dr. sc. Zoran Tomić darovao je dr. Domiću svoju knjigu pod nazivom „Politički marketing, načela i primjena“ i iskazao svoje uvjerenje da će mu ova knjiga pomoći u njegovoj daljnjoj političkoj karijeri. Jelena Nikić 14 MLADEŽ HDZ-a BiH NA HUMANITARNOM KONCERTU „SVI ZA ANABELU“ M ladež brčanskoga HDZ-a odazvala se pozivu Mladeži HDZ-a iz Gunje (Republika Hrvatska) za sudjelovanje na humanitarnom koncertu „Svi za Anabelu“ koji je održan 27. veljače 2014. godine u dvorani Osnovne škole Dragutina Tadijanovića u Vukovaru. Mladi iz Brčkog su svojom nazočnošću pokazali da su, kao i uvijek, spremni pomoći. Koncert su organizirali mladi HDZ-a Županje i Vukovarsko-srijemske županije kako bi se skromno, ali najsrdačnije pomoglo liječenju 18-mjesečne djevojčice Anabele koja boluje od zloćudnoga tumora na mozgu. Na koncertu su nastupile različite glazbene skupine, među kojima su Opća opasnost, Najbolji hrvatski tamburaši, Sinovi ravnice, TS Đeram, TS Vranac i Ivan Stapić. Ružica Jokić ČOVJEK VJERE Često se kaže da su oči ogledalo duše. Međutim, postoje ljudi koji su, ne samo očima, već cijelim svoji bićem oličenje duhovnosti i uzvišenosti, a predodređeni su za trag u vječnosti. Jedan od rijetkih koji su ovozemaljskim svijetom kročili, čovjek koji u mojim očima stoji na pijedestalu, jest 264. papa Ivan Pavao II. Karizmatičan, jedinstven i neponovljiv! Rođenjem Poljak, imena Karol Jozef Wojtyla, nakon brojnih obiteljskih tragedija i dubokoga osobnog promišljanja, odlučio je kročiti putovima vjere, a kasnije je postao i prvi među jednakima nakon smrti Ivana Pavla I. u rujnu 1978. godine. Okupljena kardinalska konklava u Vatikanu je 16. listopada 1978. izabrala Karola Wojtylu za novog poglavara Katoličke crkve. Uzeo je ime Ivan Pavao II. Time je Wojtyla nakon 456 godina bio i prvi netalijan te uopće prvi poglavar Katoličke crkve iz jedne slavenske zemlje. Nastavio je koncilsko otvaranje Katoličke crkve svijetu te je u 27 godina svoga pontifikata posjetio 129 zemalja svijeta, uključujući i Kubu. Zanimljiv je podatak da je o Bosni i Hercegovini u svojim obraćanjima govorio čak 263 puta, a priznao ju je nedugo nakon održanoga referenduma o neovisnosti. Nama su posebice urezana u sjećanja njegova dva pohoda BiH – 1997. Sarajevu i 2003. godine Banja Luci. Prvoga puta hitci, uplašeni ljudi, krv, vriska i nevjerica, a godinu dana kasnije i napad nožem. Ukratko opisah trenutke od svibnja 1981. i 1982. godine u Rimu (Italija) i Lourdesu (Francuska) koji su odjeknuli cijelim svijetom. Dva puta u razmaku od samo godinu dana napadnut je Ivan Pavao II. Unatoč zavjerama i pokušajima atentata, papa Ivan Pavao II. preminuo je prirodnom smrću 2. travnja 2005. godine, a pokopan je u Bazilici sv. Petra u Rimu. Kad je umro, milijuni ljudi okupili su se u Vatikanu i uzvikivali: Santo subito! (Svetac odmah!). Ipak, malo je njih mislilo da će se to dogoditi već devet godina poslije. Spomenik, visok gotovo tri metra, koji predstavlja svetog Ivana Pavla II. u meditativnoj molitvi, oslonjenoga na papinski štap i blago pognute glave okrenute ljudima, djelo je akademskoga kipara Hrvoja Urumovića. Izrađen je u zagrebačkoj Likovnoj akade- miji, a osvanuo je 30. travnja 2014. godine ispred Katedrale Presvetoga Srca Isusova u Sarajevu. Otkrivanjem spomenika ostvarena je zamisao koja se rodila ubrzo nakon njegove smrti. U Hrvatskom kulturnom društvu Napredak i Vrhbosanskoj nadbiskupiji ocijenili su kako je to najbolji način da se trajno sačuva uspomena na pohode BiH i njegovu predanost i zauzimanje za sve nas u najtežim ratnim danima. Kardinal Vinko Puljić podsjetio je nazočne da je Ivan Pavao II. doživio Sarajevo kao grad koji treba biti simbol suživota, tolerancije i gradnje zajedničke budućnosti, a danas je pred svima izazov da se njegove riječi ne zaborave. Nadati se također da će svaki slučajni prolaznik ili namjernik iskazati dužno štovanje prema spomeniku, a da se neće obistiniti vrlo zlobne i zlonamjerne zamisli pojedinaca koje se mogu pročitati na pojedinim internetskim portalima u BiH. I. K. 15 NA SLOBODU POZVANI usreti hrvatske katoličke mladeži (SHKM) održavaju se svake dvije godine u jednom od gradova Republike Hrvatske. Od 1996. godine održano je ukupno devet susreta najprije u Splitu, zatim u Rijeci, Osijeku, Šibeniku, Puli, Varaždinu, Zadru i Sisku. Deveti susret hrvatske katoličke mladeži održan je 26. i 27. travnja 2014. godine u Dubrovniku pod geslom „Na slobodu pozvani“. Ovaj je susret pohodilo 35.000 mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Njemačke, Italije itd. Iz naših krajeva putovalo je 20 mladih iz sljedećih mjesta: Špionice, Hrgova, Bijele, Vukšića, Gornje i Donje Skakave, Ulica, Vitanovića i grada Brčkog. Naši suputnici bili su mladi iz Morančana i Živinica. Bilo nas je od svakuda. Kiša, koja nas je pozdravila na ulasku u grad, bila je sve jača kako su mladi pristizali na odredište. U početku su kabanice i kišobrani održavali suhoću tenisica, ruksaka i najvažnijega - akreditacijskih kartica! Naime, akreditacijske su nam kartice podijelili volonteri pri ulasku u Dubrovnik, a služile su nam kao ulaznice za dubrovačke zidine i muzeje. Kiša je bila „poticajna“ za užurbaniji hod i brži obilazak muzeja. Raznolik subotnji pretprogram uključivao je tihu molitvu pred Presvetim, besplatan obilazak muzeja, igrokaze, filmove, dramske radionice te koncerte popularne kršćanske glazbe. Sadržavao je i kišobrane različitih boja, kabanice i vodu u svakom smislu. Duhovno-zabavni program odvijao se na 17 lokacija staroga grada. A mi, ni četvrtinu toga nismo obišli! Razlog: kiša, mokre tenisice, umor, ali i osmijeh na licu što smo tu gdje jesmo – blizu pozornice. Festival mladih uspješno je nadjačavao prirodno sivilo dana. Te smo kapi s visine shvatili kao Božji blagoslov koji rosi po nama, a kako su neki govorili kroz šalu, i kao „mogućnost dobivanja kojeg centimetra više onima koji se smatraju prirodno zakinutima“. “Misa u luci Gruž je obvezna, kava na Stradunu nije!“- jasno su se mogle čuti upute voditelja jedne skupine. Cijene su previsoke, stoga su mnogi i izbjegavali „stradunske kave“. Procesija prema Gružu započela je u 14.30 sati kada su mladi iz katedrale iznijeli križ i u povorci krenuli od Straduna. Apostoli mira upotpunili su glazbeni program prije euharistijskoga slavlja. Misa je započela u 17 sati, a predvodio ju je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz koncelebraciju apostolskog nuncija, 15 biskupa i 500 svećenika. U svojoj propovijedi mladima rekao je: “Pozvani ste biti odgovorni članovi svoga društva, onako kako je Krist to učinio”. Iznio je mnoštvo poticajnih misli i savjeta te završio Božjim blagoslovom i poticajem: “Hrabro naprijed!“ Dubrovčani, kao i drugi iz susjednih mjesta, otvorena su srca i otvorenih domova primili mlade na noćenje. Potajno smo se nadali da nismo te sreće da budemo smješteni u dvorani. Za svaki slučaj, ponijeli smo vreće za spavanje pa - tko zna. Ipak, imali smo sreće! Naša je skupina bila smještena kod obitelji u Cavtatu. Odmorni, dobro nahranjeni i slatko ispavani sutradan, 27. travnja, imali smo zajedničko misno slavlje na rivi u cavtatskoj župi. Grijalo nas je sunce, a imali smo i poseban razlog za radost, kao i kršćani cijeloga svijeta, dvojicu svetaca - papa Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. Sljedeći susret održat će se 2017. godine, gdje drugdje, nego na sjeveroistoku Hrvatske i, gdje drugdje, nego u gradu Vukovaru. Do tada, više kišnih dana u 2015. i 2016. godini u nadi da će nas sunce ugrijati 2017. godine! S MI NE ISKAČEMO IZ PAŠTETE... ...ali s našim članovima i simpazerima komuniciramo na razne načine. Kao tradicionalni vid komunikacije izdvajamo glasilo koje upravo čitate, Glas HDZ-a na koji smo naročito ponosni. Prvi i jedini smo u HDZ-u BiH koji imamo list za čije su uređenje zaduženi mladi uz nesebičnu pomoć starijih članova. Tradiciju moramo njegova, ali i služi se suvremenim informacijskim dosgnućima. Već dulje vrijeme uređujemo internetsku stranicu, a nedavno je doživjela jednu značajniju preobliku i dobila novu internetsku domenu. Kako sad izgleda, možete provjeri na hp://www.hdzbrckodistrikt.org/ Neslužbena suvremena izreka kaže da ono što nije objavljeno na Facebooku, nije se ni dogodilo. Na našem facebook profilu, www.facebook.com/hdzbihbrcko, možete provjeri što se to događa kod nas. Postanite naš prijatelj i ostavite svoj komentar, pohvalu, prijedlog, primjedbu i kriku, jer, ako smo prijatelji, moramo bi iskreni, zar ne?! Ovdje vam nudimo kratak, slučajno odabran, pregled komentara naših prijatelja. Ramiza Muslimović em prava ljudina, em najbolji gradonacelnik brcko dc.do sada Merima Memisevic COVJEK JEDNOSTAVNOG STILA Mijo Ikic Zna se HDZ.... a Bravo doktore Azijada Serifovic samo tako domiču ponosno i uzdignute glave Azijada Serifovic svaka ćast domiču Azijada Serifovic samo naprijed gospodine domiću Marija Tot Horgosi Pa samo tako i narod mora da Zivi Nedzad Puhovac Gdje su Djeca i Zene tu je uvijek osmijeh na licu nas koji to gledamo. Niko Zeljka Lamesic svaka cast momci samo naprijed a hvala i tebi doktore stosi momcima dao podrsku uvijek si bio hrvat i nisi krio svoje hrvatstvo Dubrovnik Grad svetoga Vlaha, koji zaštitnika slavi 3. veljače, odiše starinom i autentičnošću. Dubrovnik se jedini kroz povijest održavao kao slobodan grad, kao Dubrovačka Republika, za razliku od svih ostalih dijelova Hrvatske koji su uvijek bili pod „nečijom čizmom“. Jedan od najznačajnijih hrvatskih književnika Ivan Gundulić, zvali Mačica, pisao je o svojoj Dubravi. Kao jedan od najistaknutijih predstavnika barokne književnosti pisao je o tom utopijskom mjestu, prostoru idealnom za život. Vjerujem da svi poznaju njegovu Himnu slobodi koja je i asocijacija na geslo susreta „Na slobodu pozvani“. O liepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti! Marija Medar 16 MLADEŽ HDZ-a BiH PRIDRUŽENI ČLAN MLADEŽI EUROPSKE PUČKE STRANKE HRVATSKO KULTURNOUMJETNIČKO DRUŠTVO "JEDNA LJUBAV" GORNJI VUKŠIĆ Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Jedna ljubav Gornji Vukšić" nastalo je davne 1981. godine. Djelovalo je sve do 1991. kada zbog ratnih okolnosti prestaje s radom. Nakon povratka i obnove domova odlučeno je da se jednom godišnje održava malonogometni turnir "Jedna ljubav Gornji Vukšić". Godine 2011. obilježena je trideseta obljetnica HKUD-a i na taj se dan društvo okupilo te, uz potporu svih mještana Gornjeg Vukšića, ponovno registriralo i počelo s radom. Izabran je predsjednik Martin Klarić. Prve su aktivnosti bile uključivanje članova, osnivanje sekcija, potom i učenje tradicionalnih igara. Društvo je od 2014. godine počelo s nastupima zahvaljujući HKUD-u "Skakava 06" iz Gornje Skakave, a pomogli su im u organizaciji smotri i sastanaka. Zahvaljujući tome, “Jedna ljubav Gornji Vukšić” nastupilo je 8. ožujka 2014. godine u Brčkom na smotri folklora "Gradu za rođendan" te na "Uskrsnoj tucijadi" u Napretkovu domu u Brčkom. Društvo trenutačno ima 40 članova. Važno je napomenuti da su članovi društva i oni koji se nalaze u Europi na privremenom radu. Predsjednik Klarić istaknuo je da još uvijek teškoća oko nabave narodnih nošnji i da se iskreno nada da će to prebroditi zajedno s mještanima i svima onima koji su im u tome spremni pomoći. Izrazio je spremnost i želju da društvo redovito sudjeluje u svim aktivnostima u organizaciji brčanskoga HDZ-a BiH na čelu s predsjednikom Antom Domićem i predsjednicom Mladeži Ružicom Jokić. “Ovom se prigodom zahvaljujem Ružici Jokić što nam je pomogla oko nekih aktivnosti, koje su pomalo i teške, jer u našem raseljenom Gornjem Vukšiću stalno boravi vrlo malo mještana, ali uz dobru volju i moju potporu, nadam se da ćemo zbilja postati jedna ljubav Gornji Vukšić. Također obećavam da ćemo nastaviti dobru suradnju sa svim našim KUD-ovima i svim ljudima dobre volje u Brčkom, a i šire." Ružica Jokić 17 Mladež Europske pučke stranke (engl. Youth of the European People's Party - YEPP) politički je pomladak Europske pučke stranke. Ima više od milijun članova iz četrdesetak država i najveća je europska politička organizacija mladih. Ova je organizacija osnovana 1997. godine kao krovna organizacija konzervativnih i demokršćanskih političkih pomladaka, ne samo unutar zemalja članica Europske unije, nego gotovo svih europskih država. Osnovna načela organizacije su sloboda, pravna država, socijalno-tržišno gospodarstvo, ujedinjena Europa i načelo supsidijarnosti. Sjedište je organizacije u acije koji zasjeda svake dvije godine. Kongres bira Predsjedništvo, usvaja politička načela i plan rada organizacije. Vijeće definira politička stajališta i odlučuje o pristupu novih članica, te zasjeda tri puta godišnje. Predsjedništvo je odgovorno za dnevno-politički rad i čine ga predsjednik, prvi dopredsjednik, devet dopredsjednika, glavni tajnik, zamjenik glavnog tajnika i rizničar. Članstvo u ovakvoj organizaciji otvara mnogobrojne mogućnosti te je među glavnim ciljevima Mladeži Hrvatske demokratske zajednice. S pristupanjem YEPP-u Mladež HDZ-a BiH krenula je 2004. godine kada je ovoj organizaciji upućeno pismo namjere. Predvodnik svih aktivnosti bio je tadašnji glavni tajnik Mladeži HDZ-a BiH Damir Džeba. Ipak, zbog različitih okolnosti i događaja pristupanje najvećoj europskoj političkoj organizaciji mladih poprilično se odužilo. Čitava priča zamah dobiva tek 2013. godine, zahvaljujući ponajviše Odboru za međunarodnu suradnju Mladeži HDZ-a BiH koji vodi tajnik za međunarodnu suradnju Mladeži Zdravko Jakiša. Obavljaju se pregovori s vodstvom YEPP-a nakon čega naša organizacija dobiva poziv za sjednicu Vijeća predsjednika članica Mladeži Europske pučke stranke u Bukureštu. Na istome sam sudjelovao od 3. do 6. listopada 2013. kada sam predstavio našu organizaciju predstavnicima organizacija mladih iz čitave Europe. Navedene aktivnosti bile su preduvjet za poziv za sljedeće Vijeće predsjednika na kojemu sam sudjelovao koncem veljače i početkom ožujka 2014. u Rimu. Na ovoj je sjednici Vijeća jednoglasnom odlukom Mladež HDZ-a BiH postala pridruženi član Mladeži Europske pučke stranke. Dakle, postala je jedini predstavnik mladih kada su u pitanju hrvatske stranke iz Bosne i Hercegovine, te je samim time preuzela i odgovornost ukazivanja na neravnopravni položaj hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. U travnju ove godine na okupljanju YEPP-a na Cipru sudjelovao je tajnik za međunarodne odnose Mladeži HDZ-a BiH Zdravko Jakiša. Na ovom je sastanku jednoglasno usvojen i zapisnik sa sjednice iz Rima, čime je potvrđen prijam Mladeži HDZ-a BiH za pridruženog člana Mladeži Europske pučke stranke. Pridruženo članstvo ujedno je i veliki korak prema punopravnom članstvu Mladeži HDZ-a BiH u YEPPu. Mladež HDZ-a BiH tada je prvi put sudjelovala u radu svih tijela YEPP-a kao pridruženi član. Posebnu zahvalu treba uputiti našim kolegama i prijateljima iz Mladeži HDZ-a Republike Hrvatske koji su nam nesebično pomogli u ovome procesu. Mladež HDZ-a BiH nastavlja svoj put prema punopravnome članstvu u Mladeži Europske pučke stranke. Bit će to najveća nagrada svima onima koji su uložili napor u ostvarenje ovoga cilja. Naše opredjeljenje za članstvo u ovakvoj organizaciji pokazatelj je kako Mladež HDZ-a BiH budućnost Bosne i Hercegovine vidi u euroatlantskim integracijama. Naše je pridruženo članstvo u YEPP-u još jedan korak ka Europskoj uniji. Vedran Kožul NEIZBRISIV TRAG VJERUJEM U... Negdje danas pročitah citat: “Snaga ne dolazi iz fizičkih kapaciteta, ona dolazi iz nesalomljive volje.” Potaknuo me na razmišljanje o sugrađanima, njihovim očekivanjima i strahovima; vođama, njihovim postupcima i očekivanjima. Ovih sam dana baš takvu volju i snagu vidio u mnogim ljudima diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Neumorno rade, volontiraju, trude se, putuju desetke kilometara kako bi pomogli nekome. Rat sam preživio, bio sam dijete i ništa mi nije bilo jasno. Nije mi bilo jasno ni godinama kasnije. Život je potom dobio neke nove dimenzije i prioritete, pa se na taj nemili događaj i nisam nešto posebno osvrtao. No, ovih su se dana sva sjećanja nekako vratila. Premda nema tenkova, pušaka, metaka i granata, opreza ima. Straha, tuge, nevjerice, žalosti i boli na licima ljudi itekako ima. Međutim, ovoga puta s jednom iznimkom - snagom i voljom većine ljudi koja je i meni i drugima dala vjeru. Ova snaga i volja posebno je bitna za rodni grad jer smo ponekad nadobudni, teški sami sebi i drugima, naporni, komplicirani, pa nas to zanese i odvede nekud u nepoznato. Čini mi se da nas često zanos toliko zavede da ne znamo jesmo li kao društvena zajednica došli ili pošli. Ovoga puta nije bilo do nas, nismo mi odlučivali, priroda je to učinila… Mogli smo, kao i bezbroj puta ranije, samo slegnuti ramenima i čekati ili nešto poduzeti. Nekim smo se čudom sad odlučili za ovo drugo. Fascinantne su konkretne aktivnosti, poduzete kako bi se pomoglo drugom, sebi, gradu i cijeloj zajednici. Kao zajednici na neki nam se način sad divim. Ne znam jesmo li drukčiji, jesmo li odrasli u ovoj situaciji, jesmo li uopće dorasli zadatku, ali jasno znam što sam cijenio tijekom ovih teških dana i čujem što i drugi cijene. Shvaćam da sad još više vjerujem. Ne vjerujem potpuno gradu i zajednici jer su ljudi prevrtljivi. Ne vjerujem da će nas ovaj veličanstveni zanos držati dugo, jer to nije u našoj kulturi. Ne vjerujem ni politici potpuno jer ona je često šareni predizborni papir. Vjerujem u konkretno djelovanje čovjeka koji ne pita tko si kad si u potrebi. Vjerujem kad se stane rame uz rame s ljudima u vodi do grla. Vjerujem u incijativu, spremnost da se pomogne, obranu svoga, potporu drugom, pokazivanje suosjećanja, red, rad i disciplinu. Vjerujem u naravnu skromnost. Vjerujem u čovjeka koji, premda nosi titulu, jasno pokazuje da je prvi među jednakima. Vjerujem u odlučnost čovjeka koji u pravom trenutku koristi svoj položaj, ali ostane na Zemlji. Ove sam vrijednosti, u koje čvrsto vjerujem, iz dana u dan vidio u prvom čovjeku moga rodnog grada, pokazavši da je čovjek ispred politike, a on stvaran i dostupan svakom sugrađaninu. Lako je i jednostavno pokazao svoje osobne vrijednosti, kao i one koje cijeni kod drugih. Dao je sve od sebe - čovjek je u njemu prevagnuo političara. Upravo me to tjera vjerovati. Jednostavno, vjerujem u čovjeka! M. K. 18 anas, kada je čovjek zatočen lancima razuma koji mu ne daju da se kreće ka svojoj sveukupnosti, poezija je jedini način bjekstva od svega nametnutoga i naređenoga vremenom današnjice. Jedino u pisanju i poeziji, izvoru svakoga smisla moga postojanja i življenja, moje biće pronalazi snagu za daljnju borbu sa zlim protivnikom, životom. Jedino mu se stihovima mogu suprotstaviti i znati da me neće pobijediti jer su stihovi moje oruđe. Želeći pobjeći od svakodnevnih misli i zabluda, lošeg ambijenta i zagušljivoga zraka, poezijom ulazim u beskonačnost svemira gdje je dopušteno činiti mi što želim, biti što želim, maštati, sanjati, ploviti beskrajno plavim oceanima i pustiti da me struja života nosi... Moj je prolazak kroz ovaj život tek privid naspram vječnosti koja me čeka, i znam da moram ustrajati u tome da iza sebe ostavim trag. Ipak, ostaviti trag iza sebe je smisao života, inače, kao da te nije ni bilo. Najvažnije u svemu tome jest ostati vjeran svojim idealima i svome bitku, biti ponosan na svoje postignuće i hodati ponosno uzdignute glave. Često svjesna da do same sebe ne mogu doprijeti, izgubim se u vlastitim mnijenjima i željama, uzmem papir i olovku i prepustim se. I sve se samo ispiše, sve ono što u sebi potiskujem i ne dopuštam da drugi saznaju i vide, sve ono što čak i sama od sebe krijem. Ja samo drhtavom rukom držim olovku, a slova se sama stvaraju...riječi...i ispiše se odraz moje ličnosti. Ono djetinje u meni se probudi i svijetu doda malo šarenila i boje, rastjera maglu i oblake, učini svijet ljepšim. Svijet i društvo oko nas često mijenjaju nas same. Dešavanja na daskama kazališta života bitno nas preobraze i nametnu nam maske, pa postajemo glumci. Pretvaramo se i glumimo. Sami sebi postajemo strani i nedostižni. Umijeće glume steknemo bez ikakve škole, glumimo i zaplićemo se u mreži vlastitih uloga i likova. Zbog straha da nas ne povrijede, krijemo tko smo i što smo. I kad se umorim pred tisućama krinki i laži, postanem željna sebe. Tada pišem. Dam sebi pravo da budem ono što jesam, očekivajući da mi nitko to neće zamjeriti niti će me zbog toga osuditi. Tada jedino opstajem u svijetu nedokučivih istinskih emocija. Prepustim se osjećajima tuge i samosažaljenja, ostajem zatočena sa svojim mislima i zabludama, potpuno svjesna da bijega nema. Poezijom pokušavam riješiti zagonetku života, upitnik koji se provlači preda mnom kamo god da se uputim. Zagonetka života i smrti... Udaljavajući se od sebe, predstavljajući se za ono što nismo, tonemo u zamku, gustu maglu koja prijeti našoj namjeri da nađemo put do čovjeka - da nađemo put do samih sebe. Poezijom se vraćam samoj sebi! Julija Zečević-Pejić D CRTICE IZ NININE PROŠLOSTI Donji Žabar, danas pravoslavno selo Prema kazivanju naših starih, živio je u Žabaru i naš hrvatski katolički puk, a pripadao je župi Rođenja Blažene Djevice Marije Ulice. Nekada je u dijelu Žabara, najbližem Gornjim Laništima, bilo oko četrdeset katoličkih kuća. Djedovi su našim roditeljima i nama, koji i sad živimo u Laništima, pričali o bogatom domaćinu Petru Matiću Dijakoviću. Živio je u jednoj od tih četrdesetak naših kuća. Imao je puno zemlje, pšenice, kukuruza i drugih plodova, zatim krava, volova, konja, svinja i ostale sitne stoke. Kad se planirala gradnja crkve u Ulicama 1869. godine, domaćin Petar odlučio je pobrinuti se za jedan kut crkve. Trebalo je naći još trojicu takvih domaćina koji bi uzeli ostala tri kuta, te bi tako njih četvorica sami sagradili crkvu, bez opterećivanja siromašnijih pučana. Izgleda, međutim, da se nisu našli Petru slični domaćini. Budući da sam bio radoznao, sjećam se svega što sam čuo i vidio u djetinjstvu. Živio sam u blizini groblja i ništa mojim očima nije moglo promaknuti. Sjećam se kad je tamo u Žabaru umro jedan stari čovjek iz obitelji Peić. To je bilo između 1949. i 1953. godine. Otamo su ga dovezli najprije u Marković Polje, u kuću Petra Tomića jer su Peići i Tomići bili veliki rod. Svećenik je došao i sprovod je išao iz kuće Petra Tomića do groblja zvanog Ime Marijino u Laništima. Prema mom mišljenju, župnik nije mogao pješice ići u Žabar i voditi sprovod zbog lošeg puta, velikih kaljuža i bara. Peić je bio posljednji pokojnik dovezen iz Žabara. Znam dobro da su pokojnici obitelji Peić i Dijaković pokopani u našem groblju, odmah do nas Matanovića. To znam jer sam često čitao njihova imena i prezimena na križevima, ali od 1975. godine nema više vidljivih znamenja. Njihova su grobna mjesta preuzele druge obitelji. Božićni blagoslov u Žabaru Imali smo prijatelja Marka Breškića u Gornjim Laništima koji je dugo godina bio prakaratur. Događalo se za Božić, kada župnik blagoslovi kuće u Laništima, da padne veliki snijeg i da bude loše vrijeme te se nije moglo ići u Žabar. Župnik bi ostavio svete vode i zadužio Marka da on ode u Žabar, obiđe i poškropi kuće, stoku i pčele uz Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Tim je ljudima bio drag Markov dolazak. Poškropio bi ih i kazao da ih je župnik pozdravio i da je njega zadužio za blagoslov kuća. Godine 1954. ili 1955., kad je tamo Marko išao škropiti kuće, poveo je sa sobom svoga unuka Filipa Breškića. Marko je nosio križ, svetu vodu i bilježnicu u koju bi upisivao novac za vodicu i župni dvor, a Filip torbu u koju je stavljao ono što su domaćini davali za župnika. Uglavnom se davala suha kobasica, meso ili grah. Osim toga, i ručnici koje su žene vezale na križ, a sve je to nosio pomoćnik. Filip mi je ovo ispričao 1. studenoga 2013. godine. Zna i da je tih godina bilo samo pet katoličkih kuća u Žabaru, s malim brojem ukućana. Sjeća se djedova razgovora s jednim od domaćina koji je rekao da im nije dobro, da će morati seliti i da ne mogu obraniti svoja imanja jer neki Srbi puštaju stoku na nji- hove livade, u pšenicu i kukuruz ili im sijeku šumu. Sve su to radili kako bi naši što brže otišli i kako bi se oni domogli kućišta i zemlje ispod svake cijene! Te su 1951., zvane gladna godina, pa sve do 1955. godine bile velike suše, pa su naši Hrvati iz Žabara, kao i ostali iz Bosne, išli u Slavoniju i Bačku na sezonski rad. Tamo bi kopali, kosili, brali hmelj i tako ponešto zaradili, a mnogi su tamo i ostajali. I ovi naši župljani iz Žabara, kad bi svoja imanja prodali u bescjenje, kupovali su druga u Hrvatskoj u selima oko Gunje, i to u Rajevu Selu, Podgajcima, Račinovcima itd. Tunjo, katolik iz Žabara Tijekom teškoga poslijeratnog razdoblja, od 1945. do 1956. godine, rijetko smo viđali naše ljude iz Žabara. U ljeto 1956. godine došlo je dvoje mladih u Marković Polje, sestra i brat Marija i Tunjo Peić. Boravili su kod Petra Tomića s kojim su bili u rodu. S Petrovom su djecom često išli na misu u Ulice, prolazeći ispred naših kuća, jer je tada jedini most preko Lomnice bio ispod groblja u Laništima. Tako smo se s njima upoznali. Toga bi ljeta Tunjo, kad krene iz Žabara na misu u Ulice, nosio violinu sa sobom. Dobro je znao svirati. Često nam je svirao na putu ka crkvi, a poslije mise i kolo u crkvenom dvorištu. Svi su se divili njegovu sviranju i vladanju violinom. Cvilila je ona u njegovim rukama. Kad bi zapjevao uz glazbu, i to one kratke napjeve, zvučao nam je pomalo smiješno jer je njegov izgovor vukao ka srpskom. Nije ni čudno jer se među Srbima rodio i odrastao. Svake bi nedjelje, kad se vratimo iz Ulica, ostao kod nas u Laništima i u šumici, gdje se okupljala mladež, svirao kolo sve do noći. Tada je Tunjo imao osamnaest godina, a naši su susreti trajali skoro dvije. Najčešće nam je svirao tijekom poklada. Svi smo ga zavoljeli i redom vodili na večeru. U nekoj od kuća gdje je bilo mladića, a bilo nas je tada dosta, prenoćio bi kad je loše vrijeme. Imao je Tunjo u Laništima i kumove iz obitelji Bijelić (Pavčić). Netko mu je od njih bio kum na krštenju u Ulicama. Kasnije je otišao u vojsku gdje je proveo dvije godine. Kad se on trebao vratiti, ja sam otišao na služenje vojnoga roka. Znam da se kasnije njegova sestra Marija udala u Slavoniju za Niku Babića, podrijetlom iz Gornjeg Vukšića. Potom se i on iz Žabara odselio u Slavoniju, ali je često biciklom dolazio u Brčko. Tamo smo se viđali ponedjeljkom kad je pazarni dan. S Tunjom sam se posljednji put susreo u Orašju 1987. godine. Iz Žabara se vraćao biciklom gdje je potpisao neke papire jer se te godine radilo okrupnjavanje i kanaliziranje zemljišta što je uknjiženo u katastru i gruntovnici. Ostalo mu je tamo kućište s dva dunuma zemlje. Kazao mi je da zemlju nikad neće prodati jer namjerava na svoju rodnu grudu dolaziti kad poželi. Samo su ta dva dunuma ostala od imanja naših katolika u Žabaru. Dao ih je dobrom prijatelju koji ih ore i sije. Od toga našeg susreta u Orašju prošlo je skoro trideset godina i do danas o Tunji ništa više nisam čuo. Laništa, 29. studenoga 2013. godine Niko Nina Filipović 19 "Ako sam ja predstavnik svih naroda, onda ja svoj narod moram zapostaviti. Ne smijem pozdraviti svoga čovjeka, ne smijem pozdraviti Hrvata, ne smijem se rukovati s Hrvatom. Taj se teret pokušava nametnuti Anti Domiću, gradonačelniku Brčko distrikta BiH, da mora poštovati tuđe, a svoje gaziti." BOSNE I HERCEGOVINE ORGANIZACIJA ZA BRČKO DISTRIKT
© Copyright 2024 Paperzz
