Branimir Glavaš zakasnio na veličanstveni skup u Osijeku Nestalo mi kiseline u akumulatoru! veljača 2015. IZLAZI JEMPUT NA LETO - 189. SAMOBORSKI FAŠNIK SKANDALOZNA ODLUKA JEDINOG SAMOBORSKOG KINOPRIKAZIVAČA Uprava samoborskog kina s programa skinula kino - hitove Str. 7 Naslovi koje smo dugo čekali završili su u “bunkeru” i bit će prikazani tek poslije Fašnika, kada se situacija donekle smiri Hrvatski sabor - jesmo li spremni za nove izbore? Str. 8 i 9 Moje pjesme, moji snovi... Nemoguća misija... ...ak’ me trebaš, ti me zovi, samo zoviiii... Tko pjeva,...kaže izborna komisija. zlo ne misli... SPORT Branitelji Nogometnog rata istaknuli svoje beskompromisne zahtjeve ...al’ smo Str. 15 k ih ipa lepo stisli! Hoćemo ligu posebnog pijeteta! Iznenađenja nema, pa ga onda ipak ima! Sedel je tak Joža tam dole, na polju prema Svetoj Nedelji, ispod Agrogroma, i pasel krave. Kad, odjemput, spusti se blizu njega jen lahki avion, zgleda da mu je nekaj bilo z motorom. Zajde pilot van, zeme nekakvi alat i, malo po malo, popravi kaj se je potrgalo. Joža je samo belo gledel, a pilot je bil baš dobre vole, pak je došel k njemu. - Dobar dan, znate li vi što je ovo? – pita avijatičar Jožu i pokaže na avion. - Znam, kak ne bi znal – veli Joža. - A hoćete probati da vas malo provozam? - Je, a zakaj ne bi. I, tak, zajdu oni v avion i pilot mu mam pokaže par lakših akrobacija. - I, što kažete na ovo? – pita on Jožu. - A kaj, niš... To sam i očekival – veli mu Joža. Pilotu to baš ni bilo najjasnije, pak napravi jednu još jaču bravuru. - I, što kažete sad? – pak pita avijatičar. - Pa, i ovo sam očekival - otpovrne Joža hladnokrvno. Pilot si pomisli: pa on mene zajebava! Da gas i napravi trostruku petlju, od koje se čoveku zbilam želudac okrene. - Ha, a što kažete na ovo? – pita opet Jožu. - E, to zbilam nis očekival... – teško zdehne Joža. Pilot spusti avion natrag na zemlu, pak se znatiželno okrene Joži. - Čujte nije mi jasno, kako ste dvije prve akrobacije očekivali, a treću niste... O čemu se tu radi? - Pa, prvi sam put očekival da se bum zapišal i – zapišal sam se. Drugi sam put očekival da se bum usral i – usral sam se! Al’ jebi ga, nisam očekival da mi se bu se to skupa zlijalo za vrat! Kako da podržavam oporbu, kada će i ona jednog dana doći na vlast. Kaj bi to moglo biti? Došel jen Amerikanac vu Samobor, a kak je čul da su Samoborci prirodno glupi, štel je to proveriti. Nameri se on tak na Štefa i opadne mu na pamet da mu zeme nofce. - Gledaj prijatelju, ja ću ti postaviti pitanje i, ako ne znaš odgovor, dat ćeš mi 50 kuna – predloži on Štefu. - A onda ti meni postaviš pitanje i, ako ja ne znam odgovor, ja tebi dam 500 kuna. Može? Štef si malo premisli i pristane. - Ajde reci, kolika je udaljenost od Zemlje do Sunca? – pita Amerikanac. Štef bleji vu njega, pojma nema kulko bi to moglo bit... Zvadi 50 kuna i da mu. Amer dene nofce v žep i veli Štefu. - Ajde, sad ti mene nešto pitaj. - Dobro, daj ti meni reci kaj je to: ima dve noge kad ide na breg, tri noge kad ide pod breg? Amerikanac ga bledo gledi, pojma nema o čemu bi se tu moglo delati, al zvadi 500 kuna i da mu. - Pa, ajde reci, što je to? – pita on Štefa. Štef se zamisli, počne se češat po glavi i onda zvadi 50 kuna i da ih Amerikancu. Svaki je političar nevin, dok mu se ne dokaže ono što svi znaju. Kak da vam ju pokažem? Stopiral policajac plavušu i iskal ju vozačku dozvolu. - Je, kak? Jučer ste mi ju zeli, a danas pak iščete da vam ju pokažem!? Brod koji tone prvo napuštaju kapetanovi osobni štakori. Nije na prodaju! Ni loše, moglo bi bit i gore Jedna je plavuša štela prodat auto, al nikak ni mogla najti kupca. Nazvala je prijatela automehaničara i pitala ga kaj da napravi. On je malo pogledal auto i počel klimat z glavom. - Hmmmm... Čuj, auto ti ima više od 500.000 kilometri. Tak ga nebuš nigdar prodala. Bum ti ja odvrtel kilometražu na nekakvih 50 – 60 hiljada kilometri. Za mesec dan stigneju se oni na kavi vu 5 plus i automehaničar ju pita da jel je prodala auto. - A kaj bi... Se nis bedasta. Kaj bi prodavala auto kaj je prešel samo 60.000 kilometri. Pita vučitelica decu da kak im je doma, kak živiju. - Znate, moja je mama prostitutka, tak da mi čist pristojno živimo – odgovori mala Marica. - A kako je vama u ovim recesijskim vremenima? – pita učiteljica Iveka. - Moj je tata policajac i morem reč da čist pristojno živimo – veli joj Ivek. - A kako je s vama? – pita učiteljica maloga Jureka. - Paaaa, moj tata vozi kamion i da ni Maričine mame i Ivekovog tate i mi bi čist pristojno živeli – otpovrne Jurek. 2 veljača 2015. Pozdrav iz Hrvatske zemlje maslinovog i ostalih ulja humoristično - satirični list Izlazi prigodno Nakladnik: Turistička zajednica grada Samobora Za nakladnika odobrio: Krešo Beljak, predsjednik TZ Grada Samobora Adresa uredništva: Svetonedeljska 4, Samobor Tel/ fax: 3324-124 E-mail: samoborfest@hi.t-com.hr Glavni i odgovorni urednik: Robert Škiljan Suradnici: Mirko Buconjić, Frano Cebalo, Zoran Duniskvarić, Zdenko Gluščić, Ivica Fresl, Roman Jaklenec, Jasenka Jandrečić, Dragutin Kovačević - Dado, Žarko Luetić, Ratko Maričić, Mojmir Mihatov, Živko Nimac, Damir Novak, Darko Pavić, Ivica Prevendar, Srećko Puntarić, Josip Škiljan, Zvonko Rešetar, Mirko Stanić, Marko Šintić Aforizmi: Živko Prodanović Urednik: Robert Škiljan Priprema: SAMOBORSKI GLASNIK d.o.o. Tisak: STEGA TISAK d.o.o. veljača 2015. 3 Vijesti iz skore budućn EU - opet 28 država! N akon što su u zadnje dvije godine iz Europske Unije istupile Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija i Austrija, pregovore su konačno završile Turska, Libija, Etiopija, Kazahstan i Uzbekistan, pa EU opet ima standardnih 28 članica. A Ćiro mu se ne javlja! P rema svemu sudeći, Zdravko Mamić ostaje u pritvoru u Remetincu do daljnjega. Razočaravajuća je to vijest za sve prijatelje, poznanike i poslovne partere čuvenog hrvatskog poduzetnika, koji je, nakon nogometne, napravio karijeru i u veleprodaji mesa i mesnih prerađevina. Kao što je poznato, Mamiću i njegovom partneru Reni Sinovčiću krenulo je po zlu nakon što je Hrvatska počela primjenjivati europski propis po kojem je dozvoljena samo prodaja mesa ne starijeg od 18 godina, i to pod A baš je takvo postupanje s mesom bilo pogubno za Mamića i Sinovčića, i to kad je u javnost procurila vijest da su neki najbolji komadi, ne stariji od 15–16 godina, bili “posuđivani” hladnjačama Dinama Kijev, Seville, Milana i Crvene zvezde. Iako je Mamić prilikom uhićenja, s osmjehom na licu, izjavio da je “prijatelj Ćiro obećao dvadeset milijuna kuna jamčevine” te da će “izaći za pet–šest dana”, izgleda da će u Remetincu, zajedno s prije uhićenim Sinovčićem, dočekati i treći Fašnik zaredom. uvjetom da isto u prethodnom prijelaznom roku nije bilo čuvano u nekoj drugoj hladnjači. Pokušali smo kontaktirati i Ćiru Blaževića, ali od njega, evo, još od 2015. godine ni traga ni glasa. Predsjednik Europske komisije Milan Bandić čestitao je novopridošlim državama, a onima koje su se već priključile novoformiranom Sovjetskom Savezu, poručio: “Ako se predomislite, vrata su vam uvijek otvorena, ali sada pod našim uvjetima!” Klupski prostor za mladež pri kraju! P ri kraju su radovi na uređenju klupskog prostora za mladež u bivšoj Vojarni Taborec. Predstavljajući program rada kluba, predsjednica stareži Zagrebačke županije Marica Jelenić prisjetila se vremena, još tamo 2005. godine, kada je osobno inicirala gradnju kluba. Izrazila je zadovoljstvo brzinom kojom se projekt ostvaruje, ali i nadu da će se u projekt uključiti i Ministarstvo socijalne politike i mladih, što je ministrica Sanja Horvat Iveković i potvrdila. Otvara se obilaznica! J edan je veliki prometno–infrastrukturni projekt pred završetkom. Radi se o obilaznici Gornji kraj – Otruševec – Lug, koja bi trebala rasteretiti kamionski promet kroz Samobor i olakšati život stanovnika u centru grada. Podsjetimo: gradnja ceste počela je još početkom stoljeća, ali je, zbog inaćenja stanovnika Male i Velike Jazbine koji nisu dozvoljavali prolaz kroz njihova sela, projekt zapeo. 4 Sada je, zahvaljujući naporima gradonačelnika Kreše Beljaka i ministra za pomorstvo, promet i infrastrukturu RH Pavla Groma, projekt ipak pri kraju. Stanovnici Male i Velike Jazbine, koji su prije tri godine preseljeni na Žumberak i već su se lijepo prilagodili novoj klimi i vjerskoj tradiciji, povremeno dolaze u stari kraj i pomalo zavidno gledaju prometnicu koja prolazi kroz njihova bivša dvorišta i dnevne boravke. Tragedija u siromašnoj Švicarskoj: franak pao na rekordnu razinu! S amo dvije godine nakon bankrota Švicarske, koji je, podsjetimo, uslijedio nakon što je tečaj franka prema euru pao ispod psihološke granice od 1:20, brojni su korisnici kredita u francima diljem Hrvatske zatražili od Sabora i Narodne banke Hrvatske odmrzavanje tečaja 6,39, koji je kao takav ustanovila Vlada Zorana Milanovića još tamo početkom 2015. Predsjednik Udruge Franak Ivan Šuker tvrdi da su građani koji su kredite digli u “švicarcima”, a da nije bilo nesretnog zamrzavanja tečaja, do sada “već pet puta mogli otplatiti kredit”, a ne da im on još uvijek stoji “kao uteg oko vrata”. I tako, dok se spremaju prosvjedi Udruge veljača 2015. Franak na Markovom trgu, u Hrvatsku i druge prosperitetne zemlje jugoistočne Europe navrle su tisuće osiromašenih švicarskih izbjeglica, redom visokokvalificirani urari, proizvođači sira, čokolade i nekada ugledni bankari. No, budući da su u Hrvatskoj sva radna mjesta zauzeta barem do 2056., imigracijski ured u Zagrebu nesretne ljude šalje dalje, uglavnom u Egipat, Siriju i Iran. ućnosti - godina 2035. Snimljen “remake” jednog od najgledanijih ratnih filmova svih vremena Bitka na Neretvi - prava istina! U skoro u kina stiže jedan od najočekivanijih filmova sezone. Radi se o “remakeu” filma Bitka na Neretvi, koji je davne 1969. godine režirao Veljko Bulajić, a koji je bio nominiran za Oskara i proglašen jednim od deset najboljih ratnih filmova svih vremena. Ovaj je puta producent Jadran film, na čelu s Vinkom Grubišićem i njegovim partnerom Miroslavom Kutlom, okupio prvorazrednu ekipu glumaca iz Hrvatske i regiona, a prerađeni i prilagođeni scenarij, koji je dugo vremena držan u tajnosti, trebao bi u javnosti pobuditi zanimanje kakvo već dugo nije vladalo oko jednog filmskog projekta. Scenarij je, naravno prilagođen recentnim saznanjima o povijesnim zbivanjima, a ne, kao što je bilo u originalu, srbokomunističkoj i jugoboljševičkoj propagandi, da ne kažemo promičbi. Dakle, vođene vrhunskim vojnim stratezima i vizijom boljega svijeta, izuzetno dobro obučene i za dom spremne snage saveznika (Njemačka: 7. SS dobrovoljačka gorska divizija “Prinz Eugen”, Hrvatska: 369. “Vražja” divizija, 714. pješačka divizija, 717. pješačka divizija i jedna pukovnija 187. rezervne divizije; Italija: 12. pješačka divizija “Sassari”, 13. pješačka divizija “Re”, i 57. pješačka divizija “Lombardia”; NDH: V. ustaški stajaći zdrug, 2. domobranski gorski zdrug, 3. domobranski gorski zdrug, 5. domobranski gorski zdrug, 7. pješačka pukovnija i zrakoplovstvo Directed by Writen by JAKOV SEDLAR Ivan Aralica Produced by Vinko Grubishich & Miroslav Kutle Music by Marko perkovich Thompson Staring Bozidar Alich & Anja Shovagovich Despot NDH; četnici: jedan puk Dinarske četničke divizije, Hercegovačka leteća brigada, Crnogorski udarni korpus i Crnogorska leteća brigada) potisnule su komunističku bandu preko Neretve i pjesmu zapjevale. No, tu dolazi i do tragedije, koju je prijespomenuta srbokomunistička i jugoboljševička propaganda pretvorila u jedan od mitova tzv. antifašističke borbe i krivotvorila, evo, ima već sedamdeset godina. Sve do sada. No, vratimo se veljača 2015. filmu i vrhuncu dramskog zapleta, koji će svakog poklonika istine, nacista, ustaša i četnika dirnuti do dna srdca. Dakle, vraćajući se nakon veličajne proslave s bojnog polja, a sve u žurbi ne bi li što prije stigli do svojih dragana u Zagrebu, Kninu, Frankfurtu, Podgorici i Milanu, svi vojaci, zagrljeni i još mamurni od jučerašnje terevenke, nagrnuše preko jedinog mosta preko Neretve. I zbi se tragedija! Popusti most nesolidne gradnje, propadoše junaci u nabujalu rijeku! Mnoga je majka zaplakala, ostadoše dragane bez momaka, djeca bez očeva, momci bez momaka... Iako priča ima tragičan završetak, na kraju filma se ipak nazire i tračak nade. Satnik Blažević (igra ga Božidar Alić) okreće se ranjenom vojaku amputirane noge i, pokazujući u daljinu koja nestaje u sutonu, sa suzom u očima, progovara: “Bit će mosta, ako Bog da, bit će... Ako ne tu, onda niže, kod Pelješca...” Scenaristu Ivanu Aralici valja odati priznanje na živopisnim likovima i vješto strukturiranoj radnji, iako u nekim trenutcima prelazi granice ratnog žanra i pomalo “vuče” na znanstvenu fantastiku. No, teško da ćemo mu zamjeriti. Ne nudi li upravo stvarnost najfantastičnije zaplete? Ni režiser Jakov Sedlar nije se libio rušenja nekih postulata žanra, a njemu to jedino i zamjeramo. Naime, pretjeranom uporabom krvi, urlika, okretanja očiju, čupanja brada, ječanja i stenjanja, film povremeno klizi u vode horora. Ali, takav je njegov autorski rukopis... Ono najvažnije ipak je sigurnom rukom doveo do kraja: ispričana je, konačno, istinita priča o jednoj epizodi rata za koju možemo samo reći: dabogda se ponovila! Više puta. 5 Duge noči v lovačkom društvu Kreditne obveze Samoborski su lovci prešli na jen keden v lov vu Slavoniju i tam si rezervirali hotel, se dvokrevetne sobe. Se je bilo lepo, al niko ni štel spati z Jožom, koji je strašno hrkal. No, da niko baš posebno ne nastrada, dogovorili su se da bu saki po jednu noč z njim spal. Prvi se je žrtvoval Ivek. Vjutro su ga našli kak sedi z velkim podočnjakima i zeva na se strane. - Kaj je, kak je bilo? – pitaju ga. - Užas! Tak je hrkal da sam celu noč presedel v krevetu i gledal oko sebe – otpovrne Ivek. Drugu je noč bil na redu Tonček. Vjutro su ga našli kak jedva stoji na nogama i z rukami si briše krmelje z krvavih očih. - Grozno zglediš. Kak je bilo? - Strašno. Taj struže kak cirkular. Cele sam ga noči samo mogel gledeti i poslušat kak pili. Slično je bilo i z drugima. Zajdnu je noč red došel na Štefeka. Drugo su ga jutro našli kak spi kak beba, a Joža se je pak rušil i ni mogel k sebi dojti od nespajna. - Kak pak sad to? – pitali su prijateli Štefeka. - Je, niš. Kad smo išli spat došel sam Joži odostraga, dal mu pusu i poželel lahku i ugodnu noč. I tak, ja sam prešel spat, a on je celu noč sedel i gledal me. Kad je ono bilo popisivanje stanovništva, došel je popisivač i kod Štefa i Bare. Kad je bilo gotovo, otpela on Štefa na stran da bi mu nekaj povedal v poverenju. - Znate, na pitanje “Koliko puta tjedno vodite ljubav” vi ste odgovorili “dva puta”, a vaša žena “šest puta”. - Nemojte se brinut oko toga. Samo da vrnemo kredit i ona bu isto tak dvaput ko i ja. Niš bolje od piletine! Juri je bilo 50 let kad je prekinul ze ženskom kaj je imala samo 20 let. Pita ga Štef, kaj je bil njegovih let, da jel on normalan?! - A, pogleč... Ak se sad oženimo, ja imam 50, ona 20 let. I to je v redu. Kad bum imal 60, ona bu imala 30. I to može. Kad bu meni 70, njoj bu 40. Ni to ni tak strašno. Al, kad bum imal 80, njoj bu 50 let! - Da, pa kaj? - Pa kaj če mi baba od 50 let! Imali su pravo, ali ih je dolazak na vlast otrijeznio. Budučnost je v deci Spominaju se tak dva naša starija župnika i jen se požali drugomu: - A kaj čemo... Teško da bumo za našega života dočekali crkveni propis po kojem bi se mogli ženiti... - Mi možda i nebumo, al naša deca sigurno buju! Bolje je jednostavnije Ako je točno da prilika čini lopova, onda smo mi zemlja velikih prilika. Ne trebaju baš si bejžati Prije par let su, zabunom, v Osnovnoj školi Bogumila Tonija, kak školskoga psihologa zaposlili jednu pravu plavušu. I, več je prvi dan na igrališču vidla kak dečki igraju nogomet i bejžiju za loptom, samo jen stoji na mestu i gledi ih. Došla je do njega, pogladila ga po glavi i pitala: - Joj, sinek, kaj s tobom? Kaj ni vredu, zakaj se i ti ne igraš i bejžiš z drugim dečkima? - Je, kaj bi, pa ja sam golman! Prošlo leto, nakon velkih poplava, zašli su na selsku cestu župnik i zvonar i polek puta zabili v zemlu natpis: “Kraj je blizu! Okrenite se dok ni prekasno!” Več je prvi vozač malo prištopal i zakričal kroz prozor: - Fanatici vjerski, pustite ljude na miru i gledite svojega posla! Dal je po gasu i par sekundi posle toga čulo se cvilenje bremzi i kak je nekaj jako lupilo. Zvonar se okrene župniku. - Čujte, velečasni, a da mi jednostavno napišemo samo “Most je srušen”? Delat, delat i samo delat Došel gazda na posel z novim, lepim autom, a radniki se okupili i glediju. - Saka čast gazda, super auto – veli mu Štef. - Dečki, kad da vam velim... Delaj jako, delaj puno, delaj prekovremeno, pa bum drugo leto imal još lepši. Saborska ogovaranja - za jednog se zastupnika počelo ozbiljno pričati da ne uzima mito. 6 veljača 2015. Označene novčanice mogu čovjeka označiti do kraja života. Od Tina do Havane Štefu je zajdne vreme jako oslabil vid pak je prešel k svojem doktoru Pubi. - Gospon doktor, se mi se muti pred očima, jako slabo vidim. - A kak se to manifestira? Kak to slabo vidite? - Pa kad, na primer, sedim v Tinu, pri Žganjeru, opče ne vidim tam prek ceste do Havane. Se mi je v megli. - Dobro, napravili bumo pretrage i vidli kaj se more napravit – veli mu Puba i naruči ga za keden dan. Dojde Štef drugi pondelek i Puba mu mam veli o čemu se dela. - A čujte, loši su vam nalazi kolesterola, šećera... Krvna slika vam ne vala niš. Morali bute pripazit na prehranu: bez slanoga, masnoga, kobasih, špeka, slatkoga, vina, rakije, pive... Štef se malo zamisli, zeme kaput i na vratima se okrene Pubi. - Znate kaj, kad si malo bolje proštudiram, živo mi se jebe kaj ima tam prek v Havani. Svoj glas ste dali, pa bute te filmove morti i gledali! Nemoguća misija... ...kaže izborna komisija. Tko pjeva, zlo ne misli... Moje pjesme, moji snovi... ...al’ smo ih ipak lepo stisli! ...ak’ me trebaš, ti me zovi, samo zoviiii... veljača 2015. 7 U šatoru u Maksimirskoj šumi i dalje prosvjeduju branitelji Nogometnog rata Proglasiti 1. Hrvatsku nogometnu ligu ligom posebnog pijeteta! U velikom šatoru u Maksimirkoj šumi već više od četiri mjeseca traju prosvjedi razočaranih i ogorčenih nogometnih djelatnika – branitelja Nogometnog rata, predvođenih Udrugom stopostotnih invalida Nogometnog rata, na čijem je čelu stopostotni invalid, izvršni general Zdravko Mamić. Podsjetimo se ukratko kronologije događanja. Dragovoljci Nogometnog rata, od kojih su mnogi u mirovinu otišli s načetim meniskusom, križnim ligamentima, fistulom, fibulom, spuštenim stopalima, ozljedama prednje i stražnje lože, a neki su bogme ostali i bez zdravog razuma, razočarani su odnosom hrvatske države prema njima. Zbog toga su se odlučili na prosvjed koji će, kako kažu, trajati “do ostavki ministra prosvjete i sporta Mornara i premijera Milanovića te do pobjede Kolinde Grabar Kitarović na izborima”. Kao što znamo, nakon dužih natezanja Vlada je popustila oko ovog posljednjeg zahtjeva pa se javnost nadala da će i branitelji popustiti, ali, izgleda, ništa od toga. Branitelje su u međuvremenu pohodili brojni uglednici - od bivšeg predsjednika Josipovića, novoizabrane Kolinde Grabar Kitarović, predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera, pjevača Marka Perkovića Thompsona, Mladena Grdovića i Joleta, pa do čuvara Jože iz obližnjeg zoološkog parka. Svi su dali jednodušnu potporu braniteljima Nogometnog rata i izrazili nadu da će izdržati sve dok “oni koji nogomet nikada nisu željeli” ne odu u ropotarnicu povijesti. Predsjednik HNS-a Davor Šuker čak se zapitao “gdje su bili svi ti josipovići, milanovići i ostali, dok sam ja krvario na prvim linijama Seville, Reala, Arsenala, Bayerna...”. Što još, osim prije spomenutih ostavki i kadrovskih promjena, traže branitelji Nogometnog rata? Primili smo dopis u kojem su njihovi zahtjevi precizno pobrojani. 10 zahtjeva branitelja Nogometnog rata 1.) Zbog tragičnih rezultata naših klubova u europskim ligama tražimo da se 1. Hrvatska nogometna liga proglasi “ligom posebnog pijeteta” 2.) Tražimo da se nekoliko (barem tri) klinike proglase Nogometnim klinikama i kao takve budu otvorene samo nama, stradalim braniteljima Nogometnog rata 3.) Tražimo objavu popisa svih sudaca s područja Europske Unije koji su svirali penale protiv naših klubova i time se uključili u srbočetničko jugokomunističku zavjeru protiv našeg nogometa kao takvog 4.) Tražimo popis svih igra- ča koji su potpisali ugovore i igrali ili još uvijek igraju za strane klubove, a ne plaćaju “rikverc” onima koji su im to omogućili 5.) Tražimo privremeni prekid (barem godinu dana) svih disciplinskih postupaka protiv naših branitelja Nogometnog rata koji se još uvijek bave nogometom, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Rusiji i u Europskoj Uniji 6.) Tražimo da se našim, još uvijek aktivnim, nogometnim braniteljima, sve do okončanja prije spomenutih postupaka, ne dodjeljuju žuti ni crveni kartoni te sviraju penali, jer, u suprotnom, ne možemo jamčiti za njihove daljnje postupke 7.) Tražimo da se od sezone 2015./2016. naši klubovi u europske lige plasiraju direktno, bez ponižavajućih kvalifikacija, budući da one kod naših branitelja Nogometnog rata izazivaju dodatna poniženja i podsjećanja na sve ono što su prošli 8.) Tražimo da klubovi u kojima igraju branitelji Nogometnog rata u svaku utakmicu ulaze s jednim golom prednosti, jer, dok su naši konkurenti trenirali, mi smo morali sudjelovati na brojnim prosvjedima, od splitske rive do, evo, Maksimira 9.) Tražimo da djeca branitelja Nogometnog rata imaju prednost pri upisu u nogometne škole diljem Europske Unije te osigurano mjesto u momčadi, sve dok se ne pokaže da nemaju pojma o nogometu 10) Tražimo da se u zahodima svih nogometnih stadiona na području Republike Hrvatske uklone i zamijene pločice po kojima su pišali navijači koji su, možebitno, navijali protiv naših klubova, a sve zbog toga što su im njihovi, srbočetničko - jugokomunistički, draži. Predsjednik Udruge stopostotnih invalida Nogometnog rata Zdravko Mamić Svi se pitaju: odakle Mamiću invaliditet? javnosti se već duže vrijeme o vođi prosvjednika Zdravku Mamiću šire raznolike glasine, od toga kako je “zaradio” invaliditet pa do težine moždanog defekta. Sam Mamić, a i njegovi brojni suborci, ponavljaju priču o 13. svibnja 1990. i njegovom samopožrtvovnom uklizavanju u napadača Crvene zvezde Pančeva, kada je “glavom na kopačku” spasio siguran gol. “Od tog se udarca nikad više nisam do kraja oporavio”, ponavlja Mamić u svakoj prilici, pogotovo kad se oko logorske vatre okupe veterani Nogometnog rata. No, nemali je broj onih koji u tu priču sumnjaju (Mamić ih redovito i jednostavno zove “hrvatožderima”!), budući da nema vjerodostojnih dokaza o njenoj istinitosti. I mi smo se u SRAKI prihvatili posla i detaljno istražili slučaj ranjavanja izvršnog generala, koristeći se dostupnim arhivima i uvidom u građu Nogometnog muzeja, koji će uskoro biti otvoren ispod južne tribine u Maksimiru. Došli smo do frapantnih podataka, koji u sasvim drugačiji kontekst stavljaju Mamićevu priču. Zdravko Mamić je, istina, igrao za Dinamo kasnih osamdesetih i na samom početku devedesetih godina, ali je, kao prosječan igrač uglavnom sjedio na klupi. Odigrao je par pri- U veljača 2015. jateljskih utakmica (Grude, Lištica, Mostar, Livno, Duvno, Govno...), ali bez većeg učinka. Protiv kluba kakav je Crvena zvezda nije imao šanse biti ni rezerva. A, i ono najbolje: spomenuta utakmica na kojoj je Mamić, navodno, zadobio frakturu čeonog režnja, od koje reži na sve malo pametnije, uopće nije odigrana! Malo je i slabo poznato da je pred početak utakmice došlo do sukoba navijača Crvene zvezde i policije te je sve otišlo k vragu. No, Mamićev invaliditet ipak nije lažan. U Bolnici sestara milosrdnica pronašli smo dokument iz 1992. godine, iz kojeg je vidljivo da je Mamić u nju stigao s teškim ozljedama glave. Na pitanje o načinu ozljeđivanja, Mamić je odgovorio: “Pa onaj Josip Šoić, da mu jebo pas mater, bježao mi je sa stadiona preko ograde. Ja za njim, on preskoči, ja gore, kad mi zapele hlače i razbio sam se ko pička na beton. E, jebaćumu sve po spisku kad ga uhvatim!”. Zbog čega su ozljede iz 1992. izvršnom generalu Mamiću priznate kao ozljede iz Nogometnog rata 1990. neka otkriju pametniji. Mi smo svoju građansku dužnost izvršili. Ako nas se sjete za Dan državnosti - dobro, ako ne, nikome ništa. SRAKA 13 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Sad je ona glavna Sad je to Kolinda Vraća se na faks Mesecima vu Savskoj Držite ju v ruki Sve jeftiniji Smešni crtež 8. Igra v kinu 9. Igra vu filmu 10. Zamrznuli mu tečaj veljača 2015. 15 Robert Škiljan