Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i
podizanje kvalitete života
duševnog bolesnika i njegove obitelji
»Sretna obitelj«
ZDRAV ŽIVOT
OBITELJI DUŠEVNOG BOLESNIKA
Psihološka pomoć, psihoedukacija
i podrška osobama
s kroničnim duševnim smetnjama i njihovim obiteljima
„Ježeva kućica- duševnom bolesniku kod kuće je
najljepše“ u Osnovnim školama Sisačko moslavačke
županije
Urednica:
Ema N. Gruber
Popovača, 2010.
HVALA BOGU JESEN JE PROŠLA
„Hvala bogu jesen je prošla, ali zima mi je došla…“ (K.N.)
„Jesen je prošla, lišće je opadalo. To mi se svidjelo. Sad je zima i ne opada više
lišće nego snijeg pada. To mi se isto sviđa.“ (M.Đ.)
ZIMA U MENI
„Zima je sumorno doba ali ima te blagdane pa…“
„Ja idem kući slavit blagdane. Isključili su mi struju“ (M.P)
„Makar struje nije, tebe ljubav grije“ (K.N.)
„I ptice selice sele ali se vraćaju.“ (M.Đ)
„Jesen je prošla, ganjao sam žene, sada one mene“ (K.N.)
„Što ću ja u bolnici još jedan Božić dočekat..“ (B.)
PROLJEĆE MOG ŽIVOTA
„Proljeće je, šume se zelene, iz bolnice ženo eto mene.“(K.V.)
„Ja plačem kad je tuga ali i kad se veselim“ (K.)
PREDSTAVA U ŠKOLI
Došli su nam glumiti bolesnici
Bilo nas je strah
A oni su odlično glumili
Glumili su da je kod kuće najljepše
Pa to je i nama
Svi smo bili zadovoljni.
Felix
_____________________________________
Uz naslovnicu knjige: U izradi naslovnice sudjelovala su djeca OŠ Jabukovac, 5 i 6
razredi, djeca iz OŠ Popovača i L.G.Z
2
www.sretnaobitelj.odlican.net
IMPRESUM
Izdavač: Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života
duševnog bolesnika i njegove obitelji »Sretna obitelj«
Urednica: Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
Autori (abecednim redom):
Beronić, Paula
Cerančević, Vesna
Golik, Dunja
Golik Gruber, Vesna
Gruber, Ema Ničea
Kosar, Nevenka
Lovrečić, Biljana
Lukić, Vanesa
Mihalić, Ivanka
Prpić, Renata
Sarajlić Vuković, Iris
Štajduhar, Lucija
Tehnički urednik:
Robert Gruber, ing. posl. informatike
Ilustracija naslovnice:
prilozi učenika 5 i 6. razreda OŠ Jabukovac, učenika OŠ Popovača i L.G.Z
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Begić, Dražen, dr. med.
Nemeth-Blažić, Tatjana, dr. med.
Mr. sc. Martić-Biočina, Sanja, dr. med.
Korektura teksta: Dario Golik
Tisak: »Vemako Tisak«, Lučko, Zagreb,
2010.
ISBN 978-953-55212-4-2
Tiskani radovi preuzeti su u izvornom obliku.
Radovi se ne vraćaju i ne honoriraju.
Naklada 600 primjeraka.
Dostupno i internetsko izdanje na www.sretnaobitelj.odlican.net
Tiskanje ove publikacije omogućeno je financijskom potporom Ministarstva zdravstva
i socijalne skrbi sredstvima iz Državnog proračuna 2009.
Udruga »Sretna obitelj« zahvaljuje za volonterski rad u izradi knjige svim sponzorima,
urednici i autorima ove knjige.
www.sretnaobitelj.odlican.net
3
PREDGOVOR
I tako ja razmišljam o tome što napisati za predgovor ove knjige. Već je normalno
da ćemo ju i ovu godinu osmisliti jer je ona kruna naših aktivnosti, plod našeg rada
i kao takva jedinstvena za ovu godinu, no i jedna u nizu naših knjiga; šesta po
redu. Opet smo puno radili, sudeći po povratnim informacijama ostavili smo brojne
tragove u ljudima, u srcima, u sjećanjima, pa naravno da je na redu i pisani trag.
Onda razmišljam da ćemo vjerojatno napraviti i iduću knjigu i iduću, jer naš rad se
nastavlja, iako je nekad teško, pa se iscrpimo, pa izgubimo volju, pa se razbolimo,
pa nema novaca, pa neke prepreke stalno od svuda. No, nekako, oporavimo se
baš kako kaže ona pjesma „Higher and higher, faster, faster, eagles and horses are
flying again“. I onda pomislim kako zapravo, gledajući do sada, te naše knjige nisu
samo dokumentacija našeg rada nego kao nekakav dnevnik naših života. Budući da
volontiramo i zabavljamo se tako i radimo zato što to želimo, to što taj tren živimo,
takvi kakvi tad jesmo.
Tako smo uspješno završili prvu godinu provođenja programa „Zdrav život obitelji
duševnog bolesnika“, objedinjujući na kraju i roditelje i bolesnike i njihovu djecu
sa više ciljanih aktivnosti. U jesen 2009. s našom predstavom „Ježeva kućicaduševnom bolesniku kod kuće je najljepše“ bolesnici i roditelji otputovali su u Split, na
2. hrvatski kongres socijalne psihijatrije, a u studenom smo prikazivali svoje uspjehe
na Međunarodnoj konferenciji udruga na Malti. Kongres u Splitu zvao se „Psihijatrija
po mjeri čovjeka“, pa smo na otvorenje doveli te naše žive ljude da pokažu mjeru
po kojoj oni žele da se kroji njihova psihijatrija – oni žele živjet kod svoje kuće. A
kolege iz Europske unije sa GAMIAN konferencije divili su nam se kako smo uspjeli
toliko napraviti u naše doba krize i recesije i pružiti tračak nade ljudima. A onda
smo početkom godine dorasli da krenemo u školu i da se „Ježeva kućica“ suoči sa
intuitivnim svježim umom školskog djeteta, jer i naši bolesnici imaju svoju djecu, pa
smo napravili turneju po osnovnim školama naše županije i u svakoj nam je školi bilo
po nečemu jedinstveno i prelijepo. A kako su zgodno rekli kolege sa NET-a: „Udruga
ovime ima za cilj smanjiti predrasude prema duševno oboljelima, a sudeći po licima
malih gledatelja, izgleda da su u tome i uspjeli.“
I klub obitelji bolesnika bavio se zanimljivim stvarima. Prvo radionicom o depresiji,
a potom i wellness programom. Tako smo svi počeli trčati; doslovno. Trčanje je
najprirodniji i najjeftiniji te najnormalniji ljudski sport, višestruko se isplati za zdravlje,
smanjuje stres i povećava boljitak, a može se prilagoditi svakome i prakticirati bilo
kada i bilo gdje. I opet smo cijelo vrijeme skupljali priloge korisnika, pjesme, tekstove,
a ima i malo fotografija u knjizi. Puno više ih je na našim web stranicama. Tamo je
sad prava gužva od materijala koji se gomilaju s godinama postojanja naše udruge,
već šestu godinu. I sad, na kraju, tko zna što ćemo raditi dalje, iduće sezone. Sve je
tako nepredvidivo ali naše sposobnosti suočavanja su sve veće, pa nam više stvari
ne izgledaju tako opasno nego kao izazov i zato nam je tako uzbudljivo i zanimljivo.
Hoćemo li nastaviti trčati? Ili da napravimo pauzu od svega? Ma, čekajte onda iduću
knjigu, pa ćete doznati. A tko se želi uključiti neka prati naše web stranice, tamo je
uvijek sve u tijeku.
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar.
Popovača, 2010.
4
www.sretnaobitelj.odlican.net
RECENZIJA
Knjigu je 2010. godine izdala Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i podizanje
kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji „Sretna obitelj“ a uredila ju je dr.
E. N. Gruber, predsjednica udruge i voditeljica projekta. I ove godine sadržaj knjige
okupljen je oko rezultata izvođenja tekućeg programa udruge pod nazivom „Zdrav
život obitelji duševnog bolesnika“, što je i naslov ove knjige.
Ovo je 6. knjiga o radu i aktivnostima udruge „Sretna obitelj“ u isto toliko godina
postojanja ove posebne, značajne i toliko potrebne organizacije, jedinstvene na
području Sisačko moslavačke županije i jedne od par takvih civilnih organizacija u
našoj zemlji.
Ovogodišnju knjigu, poput prošlogodišnje, pisalo je 12 autora (većinom zdravstvenih
djelatnika koji se intenzivno bave psihoedukacijom, socijalnom rehabilitacijom,
destigmatizacijom duševne bolesti, duševnog bolesnika i njegove obitelji), no
primjećuju se i novi suradnici, kako autori tako i izvoditelji aktivnosti udruge. Naravno,
autora suradnika ima daleko više: to su ponajprije korisnici usluga Udruge sa svojim
pjesmama i pričama. Budući da je jedna od osnovnih aktivnosti Udruge u protekloj
godini, uz klub obitelji bolesnika u Kutini bila izvođenje predstave „Ježeva kućica –
duševnom bolesniku kod kuće je najljepše“ u osnovnim školama Sisačko moslavačke
županije, posebno u područjima posebne državne skrbi Republike Hrvatske, sudionici
predstave napisali su o tome svoja iskustva a djeca koja su ih gledala svoje dojmove.
Osim njihovih, objavljeni su i dojmovi stručnog osoblja osnovnih škola te fotografije
s različitih izvedaba.
Ove je godine udruga u svom radu uspjela okupiti ne samo bolesnike i njihove obitelji
već i njihovu djecu, što je zavidan uspjeh.
Knjiga je sastavljena od 5 cjelina u kojima se dinamično isprepliću stručni tekstovi
sa životnim pričama, dojmovima, fotografijama s aktivnosti, tako da je i ovaj put
prilagođena svima, kako bolesnicima, obiteljima, stručnjacima tako i široj javnosti.
U prvoj se predstavlja prva godina trogodišnjeg programa udruge „Zdrav život obitelji
duševnog bolesnika (psihološka pomoć, psihoedukacija i suport obiteljima osoba
s kroničnim duševnim smetnjama)“, financiranog sredstvima Državnog proračuna
2009. Opisan je rad s obitelji duševnog bolesnika, Klub obitelji duševnog bolesnika,
iskustva korisnika, životne priče oboljelih i članova Kluba te aktivnosti kluba u obliku
welness programa koji vodi voditeljica kluba. Objavljeni su prilozi i pjesme korisnika.
Također su prikazani i stručni radovi usmjereni na obitelj duševnog bolesnika, sa
posebnim težištem na djecu bolesnika.
U drugom dijelu prikazan je rad na predstavi „Ježeva kućica – duševnom bolesniku
kod kuće je najljepše“ koju izvode korisnici udruge. Navedena su iskustva sudionika
predstave, ali i publike. Svima koji su predstavu pogledali svidjela se i ostavila
dobar dojam. Posebno dirljivi su dojmovi sa posjeta osnovnim školama Jabukovac,
Popovača i Glina, kako dječji tekstovi tako i crteži koji čine naslovnicu ove knjige.
O svemu se vodi računa u udruzi Sretna obitelj, kako o roditeljima bolesnika i
bolesnicima tako i o najmlađima koji su isto uključeni, na njima pristupačan način, u
tematiku mentalnog zdravlja i borbu protiv predrasuda.
Prikazani su i sažetci radova kojima je udruga nastupala na stručnim skupovima u
zemlji i u svijetu, prezentirajući svoj rad te ulomak doktorske disertacije predsjednice
udruge koji se temelji na kroskulturalnoj analizi posljedica društvene stigmatizacije
www.sretnaobitelj.odlican.net
5
osoba sa psihičkim poremećajem u Hrvatskoj u odnosu na iste u 6 europskih zemalja,
što je zanimljiva komparativna studija koja će naći svoje mjesto u znanstvenim
krugovima, posebno stoga jer Hrvatska ulazi u Europsku uniju
Treća je cjelina, kao i u prošlogodišnjem izdanju knjige, pod nazivom „Raditi
proaktivno“, posvećena radu udruge „Sretna obitelj“.
Prikazan je rad Udruge od 2005., prijedlog rada za 2010. i plan djelovanja Udruge za
razdoblje do 2010. Dana je i SWOT-analiza udruge „Sretna obitelj”.
Navedena su najčešća pitanja vezana uz članstvo u Udruzi, njezine aktivnosti,
program, projekte i financiranje te publikacije (kojih je već 60-ak).
Dodatak knjige sadržava informacije o Udruzi, o njezinu ustrojstvu, suradnim
instistucijama i pojedincima, a navedene su i nagrade koje su članovi Udruge dobili
za svoj rad, zahvalnice i fotografije s brojnih druženja.
Ova knjiga je kvalitetna što govori i o kvaliteti rada Udruge.
Treba pozdraviti i na druge načine gratificirati dosadašnji rad Udruge, svih njenih
članova i suradnika.
Nadamo se da će rad Udruge biti još bogatiji i inspirativniji ostalima te da će ga pratiti
i nova izdanja ove knjige.
Zagreb, 18. ožujak 2010.
Prof. dr. sc. Dražen Begić, dr. med., spec. psihijatar
Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb
RECENZIJA
I ove je godine „Sretna obitelj“ pod vodstvom mr.sc. Eme N. Gruber, dr.med. izdala
novu knjigu u kojoj su dokumentirane aktivnosti udruge, dopunjene i oplemenjene
stručnim i edukativnim sadržajima te radovima osoba oboljelih od duševnih bolesti.
Svojim proaktivnim djelovanjem i publikacijama „Sretna obitelj“ pomaže da se informacije i znanja o potrebi integracije skrbi o oboljelima od mentalnih bolesti
u lokalnu zajednicu prenesu, kako, bolesnicima/korisnicima usluga, članovima
obitelji/njegovateljima, tako, i osobama koje zagovaraju za mentalno zdravlje, kao i
cjelokupnoj javnosti.
Jedna od zabluda povezana uz mentalne/duševne bolesti glasi: Mentalna bolest se
meni ne može dogoditi. No činjenica je: Mentalne bolesti su začuđujuće česte, od njih
nitko nije izuzet – može oboljeti bilo tko. Najbolji pristup liječenju, podršci i pomoći
oboljelima i njihovim obiteljima, kao i društvu u cjelini je povezanost mreže službi na
primarnoj i sekundarnoj razini i u lokalnoj zajednici. Zato je djelovanje udruga poput
„Sretne obitelji“ vrijedno i pridonosi cjelokupnoj skrbi za oboljele od mentalnih bolesti
i poremećaja.
6
www.sretnaobitelj.odlican.net
Važnost integracije službe za zaštitu mentalnog zdravlja u sustav primarne
zdravstvene zaštite i ključnu ulogu koje u tome imaju udruge koje promiču mentalno
zdravlje i udruge oboljelih i njihovih obitelji naglašava i kampanja Svjetskog dana
mentalnog zdravlja 2009. Čestitamo „Sretnoj obitelji“ na dosadašnjim uspjesima u
radu i nadamo se da će s istim entuzijazmom i dalje nastaviti sa svojim djelovanjem
i na taj način omogućavati oboljelima od duševnih bolesti i različitih emocionalnih
problema da usluge zaštite mentalnog zdravlja budu bliže njihovim domovima što
pridonosi boljoj suradnji s oboljelim osobama, očuvanju njihovih obitelji i održavanju
dnevnih aktivnosti te smanjenju stigme koja prati mentalne bolesti.
Tatjana Nemeth-Blažić, dr. med., spec. epidemiolog,
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb
RECENZIJA
Nova knjiga „Sretne obitelji“ potpuno je popunjena sadržajima vezanim uz rad udruge.
I ove godine neumorna grupa okupljena oko dr. Eme Gruber je nastavila s nizom
aktivnosti koje pripadaju području resocijalizacije osoba oboljelih od težih duševnih
bolesti kroz predstavu koja je bila primjer kreativnog pristupa u resocijalizaciji i
osnaživanju oboljelih, kao i izvrstan antistigma program, a kao što iz knjige možemo
vidjeti uspjela je povezati i jednog oca s kćerkom na ljepši način od bilo koje
psihoterapije u ordinaciji.
Iz knjige se vidi da je i edukacija bila zastupljena, da je program pomoći obiteljima
oboljelih bio i dalje prisutan, da je medicinsko osoblje aktivno u programu i samo
doživjelo vlastitu destigmatizaciju i da se sve to odvijalo u organizaciji udruge „Sretna
obitelj“ koja je, kao što se vidi, okupila značajan broj osoba. Također je njihov rad bio
znanstveno evaluiran, prezentiran na domaćim i stranim profesionalnim okupljanjima
u stručnim i znanstvenim publikacijama. Čestitamo!
I iako se pomalo vidi umor od neprestane borbe da se održi Udruga i njezine aktivnosti,
nadam se da će pobijediti entuzijazam i hrabrost te da ćemo i dalje u kontinuitetu
pratiti nove aktivnosti „Sretne obitelji“.
Mr. sc. Sanja Martić-Biočina, dr. med., spec. psihijatar,
Odjel za liječenje prvih psihotičnih poremećaja,
Psihijatrijska bolnica Vrapče
www.sretnaobitelj.odlican.net
7
SADRŽAJ
Predgovor……………………………………………………...……..…….…...…...........4
Recenzije…..…………………...……………………………………..….……..…...........5
I. ZDRAV ŽIVOT OBITELJI DUŠEVNOG BOLESNIKA
(PSIHOLOŠKA POMOĆ, PSIHOEDUKACIJA I PODRŠKA
OBITELJIMA OSOBA S KRONIČNIM DUŠEVNIM
SMETNJAMA)
Rad s obitelji duševnog bolesnika - opis programa….…………………..............12
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
Rad kluba obitelji bolesnika u Kutini....................................................................16
Vesna Cerančević, dipl. oec
Welness u klubu za obitelji duševnih bolesnika
i za duševne bolesnike...........................................................................................17
Ivanka Mihalić, bacc.med.tech
Trčanje……………………………………………………………………….…...............21
Rad s ljudima ………………………………..............................................................23
Lucija Štajduhar, ms.
Prilozi korisnika dramske grupe ………………………………...............................24
Lucija Štajduhar, ms.
Prilozi iz osobnog iskustva
Nekoliko zlatnih savjeta za ljude s psihičkim problemima.................................27
Vanesa Lukić
Nekoliko savjeta roditeljima psihičkih bolesnika………………..….....................31
Vanesa Lukić
Stručni prilozi
Što je shizofrenija…………….……………..............................................................34
Što je depresija…………………………....................................................................38
Priča iz života
Moja bolest…………................................................................................................43
8
www.sretnaobitelj.odlican.net
Što je mentalno zdravlje?.......................................................................................44
Dr. Iris Sarajalić Vuković, spec. psihijatar
Priča iz života
Moja mama i ja…….………….................................................................................47
Priča iz života
Novi početak.….......................................................................................................49
Letak
Informacije za djecu udruge Sretna obitelj...........................................................49
Mr. sc. dr. Ema N. Gruber, spec. psihijatar
Djeca alkoholičara..................................................................................................52
prim.mr. sc. Vesna Golik-Gruber
II. KOGNITIVNA REHABILITACIJA I BORBA PROTIV
PREDRASUDA
KAZALIŠNE PREDSTAVE U IZVEDBI BOLESNIKA:
»JEŽEVA KUĆICA - DUŠEVNOM BOLESNIKU KOD KUĆE JE
NAJLJEPŠE« U OSNOVNIM ŠKOLAMA SISAČKO -MOSLAVAČKE
ŽUPANIJE
Što smo htjeli ovom predstavom?…………………........…...………......................56
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
“Na muci se poznaju junaci”………………………….…………..............................58
Renata Prpić, med. sestra
Sve je lakše kad poznaš ljude…………………......................................................59
Nevenka Kosar, med. sestra
Put u Split s Ježevom kućicom.............................................................................60
Paula Beronić, vms
Uvježbavanje socijalnih vještina osoba koje boluju od shizofrenije……..........62
Biljana Lovrečić, bacc.therap.occup.
Razmišljanja glumaca-bolesnika i njihovih obitelji
prije izvođenja predstave.......................................................................................64
Razmišljanja glumaca-bolesnika poslije izvođenja predstave...........................64
www.sretnaobitelj.odlican.net
9
Razmišljanja javnosti, naših kolega i prijatelja prije izvođenja predstave........65
Dojmovi sa posjete osnovnoj školi Jabukovac………........................................66
Jedan lijep dan.......................................................................................................67
Dunja Golik, prof.
Dojmovi sa posjete osnovnoj školi Popovača………………………….…............69
Dojmovi sa posjete osnovnoj školi Glina.............................................................72
Dramski tekst »Ježeva kućica«.............................................................................75
Koristi od izvođenja predstave „Ježeva kućica- duševnom bolesniku
kod kuće je najljepše“ za bolesnike i za publiku.................................................77
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
Sažetak rada prikazan na 12. GAMIAN Europe konferenciji...............................79
Sažetci radova prikazanih na 2.hrvatskom
kongresu socijalne psihijatrije u Splitu................................................................80
Sažetak rada prikazanog na 7. hrvatskim psihijatrijskim danima u
Opatiji......................................................................................................................84
Sažetak aktivnosti udruge kao dio 9. tjedna mozga u Hrvatskoj /Brain
awareness week/....................................................................................................86
Stručni prilog
Kroskulturalna analiza posljedica društvene stigmatizacije osoba sa
psihičkim poremećajem (sažetak doktorske disertacije)...................................86
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
III. »RADITI PROAKTIVNO«, PRIKAZ RADA UDRUGE
Skupovi održani u organizaciji udruge Sretna obitelj.........................................90
Izvještaj rada Udruge u 2005., 2006., 2007., 2008.,
2009. i 2010. godini.................................................................................................92
Prijedlog programa rada udruge »Sretna obitelj« za 2010. ...............................94
Strategija djelovanja udruge »Sretna obitelj« za razdoblje
10
www.sretnaobitelj.odlican.net
od 2010. do 2015. godine………………………………………………...……............96
SWOT-analiza udruge »Sretna obitelj«.................................................................98
Organizacijska struktura upravljanja u Udruzi……………………...…….….........99
Najčešća pitanja vezana uz članstvo u Udruzi, aktivnosti,
program, projekte i financiranje………………………………………………..........100
Izgovori koji nas mogu spriječiti, zaslijepiti i usporiti u ostvarivanju svojih
ideja i volontiranju u udruzi.................................................................................101
IV. PUBLIKACIJE UDRUGE..................................................................102
V. DODATAK …………………………………………..…..………........….106
Informacije o Udruzi »Sretna obitelj«……………….……….………..……...........106
Informations about »Happy Family« Association……………….…….……........107
Partnerske organizacije………………….…………...............................................108
Zahvalnice stručnjacima volonterima i počasnim članovima
za 2005., 2006., 2007., 2008. 2009. i 2010. godinu…………………….................109
www.sretnaobitelj.odlican.net
11
I. ZDRAV ŽIVOT OBITELJI DUŠEVNOG BOLESNIKA
(PSIHOLOŠKA POMOĆ, PSIHOEDUKACIJA I PODRŠKA OBITELJIMA OSOBA
S KRONIČNIM DUŠEVNIM SMETNJAMA)
Rad s obitelji duševnog bolesnika - opis programa
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
NPB »Dr. I. Barbot«, Popovača
Predsjednica udruge »Sretna obitelj«
Program »Zdrav život obitelji duševnog bolesnika« udruge »Sretna obitelj« provodi
tim stručnjaka koji imaju želju, znanje i iskustvo za kvalitetan rad s obiteljima
duševnih bolesnika već šestu godinu za redom. Do sada smo provodili istoimeni
projekt, financirani od strane više donatora, no od 2009. godine projekt je prerastao u
program financiran sredstvima Državnog proračuna u trajanju od tri godine.
Udruga ima sjedište u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr.I.Barbot“ u Popovači, stalno je
na „poprištu događanja“, tamo gdje je obiteljima duševnih bolesnika najpotrebnija
pomoć, osjetljiva je na realnost u lokalnoj zajednici, fleksibilna je i sklona
promjenama te prilagodbi potrebama svojih korisnika. Zbog specifičnosti liječenja,
kao i položaja bolnice u njoj se liječe bolesnici iz svih predjela Hrvatske. Većina njih i
dalje živi sa svojim obiteljima i obitelj je ta koja skrbi o svom oboljelom članu 24 sata
dnevno, 365 dana u godini.
Kao takva, obitelj je resurs za društvo i za oboljelog, jer predstavlja najkvalitetniji
i najjeftiniji način zbrinjavanja oboljelog, zbog čega ima neprocjenjivu važnost u
liječenju duševnih bolesti.
Glavni pristup rada Udruge je da se na obitelj ne gleda kao na krivca ili uzročnika
bolesti, nego kao na bitan potencijal u liječenju. Pritom se u obzir uzima činjenica
da skrb o oboljelome predstavlja stres i teret za obitelj. Naglasak je na otvorenosti
i suradnji s obiteljima, pa se stvara terapijski savez s obitelji. U radu s obiteljima
dopušteno je priznati mnogo toga što se o bolesti još uvijek ne zna. Suradnja je važna
u razradi ciljeva, prioriteta i zadataka.
Teorijska podloga programa
Obitelj duševnog bolesnika treba stalnu pomoć i potporu u stvaranju pozitivnog
emocionalnog ozračja obiteljskog okruženja, što dokazano smanjuje relaps duševne
bolesti.
Istraživanja koja su proučavala dvije sastavnice programa podrške obitelji, grupe
majki i grupe edukacije za roditelje, kako bi ustvrdila učinke društvene potpore na
stres roditelja, pokazala su da su nakon tri mjeseca sudjelovanja u programu, majke
u obama skupinama osjećale manju socijalnu izolaciju i stres nego majke
u kontrolnoj skupini (7).
Pokret potpore obiteljima duševnih bolesnika u svakom je društvenom i političkom
poretku prisutan i važan (8,9).
Pokret potpore obitelji podvlači i edukacijske programe unutar sustava socijalnih
12
www.sretnaobitelj.odlican.net
službi (10).
Osobitost duševnih poremećaja jest da su intervencije potrebne, ne samo kod
oboljelog, nego i kod članova njegove obitelji, ali i šire zajednice. Potrebe duševnih
bolesnika i njihovih obitelji su mnogostruke te variraju prema stadiju bolesti kao i
prema brojnim drugim socio-ekonomskim faktorima, tako da je potreban širok spektar
pomoći uz institucionalno liječenje. Obitelji oboljelih od shizofrenije su pogođene
stigmom zbog predrasuda o shizofreniji, akutnih pogoršanja bolesti, rezidualnih
negativnih simptoma bolesnika i nuspojava lijekova. Obitelj duševnog bolesnika treba
stalnu pomoć i potporu da bi živjela što zdravije i kvalitetnije, što bolje podupirala
svog bolesnog člana u liječenju, te se uključila kao bolesnikov prozor prema svijetu i
sudjelovala s njim u donošenju odluka (decision-making process) (1).
No, duševne bolesti mogu imati razarajući učinak, kako na bolesnike, tako i na
njihove obitelji.
Iz ranih teorija o utjecaju obitelji na nastanak shizofrenije ističu se: Akerman (1966.
god.) koji je opisao niz oblika porodičnih poremećaja: obitelj s fenomenom žrtvenog
jarca, paranoidnu obitelj te psihotičnu obitelj; F. von Reichman koji je opisao
pojmove „hladna majka“ i „shizofrenogena majka“; G. Bateson i sur. (1956. god.)
koji su govorili o double-bind porukama, T. Lids i sur. (1958. god.) koji su istraživali
nedostatak generacijskih granica i uloga spolova s posljedičnom konfuzijom dječjeg
identiteta, R. C. Vin i sur. (1958. god.) koji nalaze nepružanje stabilnih emocionalnih
uvjeta u obiteljima zbog čega su odnosi u obiteljima kruti, neelastični, neprikladni i
pseudouzajamni, a psihoanalitičke teorije govore o „attachmentu“ i razvoju objektnih
odnosa.
Ukratko, sistemski pogled na obitelj prikazuje shizofreniju kao bolest u kojoj je jedan
član, bolesnik, predstavnik „bolesne obiteljske situacije“, pri čemu ludilo karakterizira
cijeli obiteljski sustav u kojemu je bolesnik predstavljen liječniku.
Naprotiv tome, suvremeno je mišljenje (2) da shizofrenija ima biološku podlogu u
disfunkciji mozga te da se može pojaviti u normalno funkcionalnim obiteljima.
Dokazana je povezanost između izražaja emocija i tijeka shizofrenije u obitelji
bolesnika (3). Također je dokazano da pacijenti koji se vraćaju kući u obitelj s visokim
EE-koeficijentom pokazuju više stope relapsa bolesti od onih koji dolaze u obitelji s
niskim EE-koeficijentom (4).
Zločesto dijete
Mala je Mary bila na obali sa svojom majkom.
»Mama, mogu li se igrati u pijesku?«
»Ne, zlato, uprljat ćeš svoju čistu haljinicu.«
»Mogu li gacati po vodi?«
»Ne, smočit ćeš se i prehladiti.«
»A mogu li se igrati sa ostalom djecom?«
»Ne, izgubit ćeš se među njima.«
»Mama, kupi mi sladoled.«
»Ne, on je loš za tvoje grlo.«
Mala Mary je počela plakati.
Majka se okrene prema ženi koja je stajala blizu i reče: » Za Boga miloga! Jeste li ikada
vidjeli tako živčano dijete?«
www.sretnaobitelj.odlican.net
13
Istraživanja su, nadalje, pokazala kako je relaps shizofrenije u pacijenata čije su
obitelji bile uključene u grupe roditelja manji te da je smanjenje relapsa povezano sa
sniženjem EE-faktora zbog uključivanja roditelja u grupe (5,6). Naime, u obiteljima s
visokim faktorom izražavanja osjećaja (expressed emotion), EE- faktorom, članovi
obitelji su previše kritični, hostilni, ljuti, odbacujući prema pacijentu ili pak prema
njemu pokazuju pretjerano zaštitnički odnos, preveliko samožrtvovanje i preveliku
identifikaciju s njim. Oboljelom se članu poriču preostale sposobnosti i s njim se
postupa kao s bespomoćnom i nesposobnom osobom. U takvim su obiteljima češći
relapsi bolesti. U obiteljima s niskim faktorom izražavanja osjećaja, članovi obitelji
pokazuju ljubav, toplinu i empatiju te sposobnost za pozitivno suočavanje (coping
mechanisms) s bolešću pa oboljelom članu često pomažu u nošenju s bolešću,
istodobno štiteći i sebe.
Stress-vulnerability modelom koristimo se da bismo obiteljima objasnili kako
neočekivane životne promjene mogu izazvati ponovni relaps bolesti ili prvu epizodu
bolesti, kako emocije utječu na bolest te kako obiteljskom intervencijom možemo
spustiti prag rizika za ponovni relaps bolest.
Nema kvalitetne pouke pojedinca (bolesnika) bez promjene njegova primarnog
socijalnog okružja (Klain, E., 1999. god.). Cilj pouke članova obitelji je smanjiti otpor
okoline, razviti osjećaj obiteljske odgovornosti i osigurati pozitivnu potporu bolesniku
u provođenju odluka koje je donio. Katkad je lakše mijenjati okolinu nego bolesnika.
Zbog toga, uvijek kada je moguće, potrebno je dogovoriti se s bolesnikom kada, kako
i koliko uključiti članove obitelji u edukaciju. U obitelji se identificiraju snage i potrebe.
Cilj je da se iskoriste postojeći pozitivni resursi kako bi se razriješili problemi te
da se ostvari suradnja s obitelji radi dobrobiti duševnog bolesnika. Obitelj je ta koja
treba, ali ima i snage za traženje rješenja i postizanje zadanih ciljeva, a ciljevi rada
su podizanje kvalitete života obitelji duševnog bolesnika,
unapređenje duševnog
zdravlja, edukacija o duševnim bolestima te smanjenje distresa u članova obitelji
koji skrbe o oboljelom.
Neposredni korisnici su obitelji čiji članovi imaju kronični duševni poremećaj.
Poseban se naglasak stavlja na obitelji duševnih bolesnika koje najviše trebaju
pomoć.
Klinički kriteriji za procjenu obitelji koje najviše trebaju pomoć (prema Kuipers, Leff,
Lam, 2002.) su:
a) obitelji pacijenata koji završavaju u bolnici češće od jedanput godišnje, usprkos
urednom uzimanju psihofarmaka
b) obitelji koje često kontaktiraju sa osobljem tražeći savjete ili pomoć
c) obitelji u kojima su česte svađe koje katkad dovode i do fizičke agresije i/ili koje
češće pozivaju policiju
d) kada samo jedan roditelj, obično majka, skrbi o oboljelome ili ako je više članova
obitelji bolesno
e) obitelj čiji je član na početku bolesti.
Istraživanja su pokazala da skrb o oboljelom od shizofrenije uzrokuje povećanu
prevalenciju depresivnih poremećaja u odnosu na opću populaciju. Psihosomatske
bolesti također su u tih ljudi češće, kao i odlasci liječniku i psihijatru radi pomoći.
Teret brige za shizofrenog bolesnika povećava rizik od obolijevanja te na kraju vodi
ka većem korištenju medicinskih resursa, stoga treba raditi na prevenciji, odnosno
14
www.sretnaobitelj.odlican.net
pomoći obiteljima (11).
U Republici Hrvatskoj se trenutačno provodi reforma psihijatrije. Nacrt regionalne
strategije razvitka usmjeren je prema psihijatriji u zajednici, odnosno razvitku
izvaninstitucionalne skrbi o mentalnom zdravlju. Udruga „Sretna obitelj“ jedina je
koja se u Sisačko-moslavačkoj županiji kao civilna udruga bavi psihološkom pomoći
obiteljima s kroničnim duševnim smetnjama. S obzirom na to da u sklopu reforme u
psihijatriji na nacionalnoj razini još nije razvijen program skrbi o obiteljima osoba s
kroničnim duševnim smetnjama, kao niti program resocijalizacije pacijenata nakon
otpusta, ovaj projekt upravo dopunjava prethodno navedeno.
Literatura:
1.
Chambers-Evans, J., The family as window onto the world of the patient: involving patients
and families in the decision-making process, Can J. Nurs Res 2002. Oct; 34(3): 15.-31.
2. Family work for schizofrenia, a Practical Guide, E. Kuipers, J. Leff, D. Lam, 1992., Bell and
Bain Limited, Gaskell
3. Parker, G. i Hadzi-Pavlovic, D. (1990.), Expressed emotion as a predictor of shizofrenic
relapse: an analysis of aggregated dana. Psychological Medicine, 20, 961.-965.
4. Tarrier, N. i sur., The community management of schizophrenia. A controlled trial of a
behavioural intervention with families to reduce relapse. The British Journal od Psychiatry
153: 532.-542. (1988.)
5. Leff, J., Berkowitz, R., Shavit, N., Strachan, A., Glass, I., Vaughn, C., A trial of family
therapy v.a relatives group for schizophrenia. The British Journal of Psychiatry 154: 58.66. (1989.)
6. Leff, J., Berkowitz, R., Shavit, N., Strachan, A., Glass, I., Vaughn, C., A trial of family
therapy v.a relatives group for schizophrenia. Two-year follow-up. The British Journal of
Psychiatry 157: 571.-577. (1990.)
7. Tellen, S., Herzog, A., Kilbane, T. L., Impact of a family support program on mothers social
support and parenting stress. Am J Orthopsychiatry, July 1, 1989. ;59(3):410-9
8. Weissbourd, B. and Kagan, S. L., Family support programs: catalysts for change. Am J
Orthopsychiatry, January 1, 1989.; 59(1): 20.-31.
9. Kagan, S., Powell, D., Weissbourd, B. i Zigler, E. (Eds) (1987.), Americas family support
programs. New Haven, CT: Yale University Press
10. Zigler, E., Black, K. B., Americas family support movement: strengths and limitations. Am
J Orthopsychiatry, 1989.; 59(1): 6.-19.
11. Jungbauer, J., Mory, C. I Angermayer, M. C. (2002.), Does caring for a schizophrenic family
member increase the risk of becoming ill? Psychological and psychosomatic troubles in
caregivers of Schizophrenia patients. Fortschr Neurol Psychiatr, 70 , 548-54.
Svijet se danas kreće tako brzo da čovjeka koji govori kako se nešto ne može
učiniti obično prekine onaj koji je to već učinio.
Harry Emerson Fosdick
www.sretnaobitelj.odlican.net
15
Rad kluba obitelji bolesnika u Kutini
Vesna Cerančević, dipl. oec,
blagajnica udruge, član Upravnog odbora
U sklopu projekta “Zdrav život obitelji duševnog bolesnika (psihološka pomoć,
psihoedukacija i podrška obiteljima s kroničnim duševnim smetnjama) od 1.8.20081.4.2010 godine održavao se klub obitelji bolesnika, svaki drugi i četvrti četvrtak u
mjesecu u trajanju od 90 minuta.
Terapeut kluba je viša medicinska sestra Ivanka Mihalić, grupni terapeut, zaposlena
u bolnici “Dr.Ivan Barbot” u Popovači. Klub je namijenjen psihološkoj pomoći
obiteljima, rodbini, prijateljima bolesnika, radi lakšeg razumijevanja same bolesti i
ponašanja bolesnika.
U klubu se sastajala rodbina (uglavnom roditelji) bolesnika, koji su uz kavu, sokove i
kekse pokušavali pomoći savjetima i sluhom za slične probleme obiteljima bolesnika.
Većinom se problemi u obiteljima kreću oko problema neuzimanja terapije, odnosa
bolesnika i ukućana i odnosa okoline prema bolesniku i njegovoj obitelji. S obzirom
da se kod psihičkih bolesti, okolina bolesnika susreće sa specifičnim problemima, a
zbog stigme koja prati bolesnika i njegovu obitelj, tu problematiku razumiju samo oni
koji u svojoj obitelji imaju isti problem.
5. godišnja skupština Udruge
16
www.sretnaobitelj.odlican.net
Wellness u klubu za obitelji duševnih bolesnika i za
duševne bolesnike
Ivanka Mihalić, bacc. med. techn., grupni terapeut,
Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. I. Barbot“
Definicija wellness- a ovisi o onome tko ga promiče i prakticira. Danas se wellness
programi uglavnom razvijaju i nude u velikim hotelima i spa centrima. Sam naziv
golica maštu kao i drugi trendovi današnjice te neki misle da on spada u sadržaje
rezervirane za ljude iz elitnih društvenih krugova (npr. poslovni ljudi). Kod nas običnih
smrtnika može se naići na razmišljanje kako wellness spada u dokolicu za koju
nemamo vremena (krivo).
I onda, evo wellness- a za duševne bolesnike. Program wellness u bolnicu je dovela
farmaceutska tvrtka Eli Lilly. Njihova poruka je: „Wellness – dobrobit duše i tijela
edukativni je program namjenjen bolesnicima koji boluju od shizofrenije i drugih
duševnih bolesti sa ciljem uključivanja bolesnika u zdraviji način života uz kontrolu
tjelesne težine i tjelovježbu“.
Prema našim zamislima svrha wellness- a (dobrobiti) je: „Za vrijeme liječenja u bolnici
psihosocijalnim tretmanom stvoriti uvjete za povećanje kvalitete života oboljelih
od shizofrenije i drugih psihičkih poremećaja, a nakon otpusta uputiti bolesnika na
nastavak tretmana u najbližu grupu na terenu“.
Program uključuje rad u grupama tipa radionica u kojima se razgovara i savjetuje
o zdravoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti. Program je namijenjen za obitelji bolesnika
i za bolesnike oboljele od shizofrenije i drugih duševnih bolesti koji dolaze iz
Sisačko – moslavačke županije s područja od posebne državne skrbi, a liječe se
u Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači. Grupa se odvija u Klubu
bolesnika udruge Sretna obitelj u Kutini i u samoj Bolnici.
Osnovne aktivnosti grupe su:
 međusobno upoznavanje
 tehnikama terapijske komunikacije razgovarati o bolesti i problemima koji se
javljaju vezano za bolest
 procjena kvalitete života s posebnim osvrtom na prehranu i zdrav način
života te tjelovježbu i dobru kondiciju
 evaluacija i povratna informacija polaznicima
Prehrana i zdrav način života
Izraz „zdravo se hraniti“ često izaziva grč u želuca. Mnogi misle da to znači kako više
ne smiju jesti ono što vole, da je takva prehrana skupa, da je komplicirana njezina
priprema i tako dalje. Međutim, nema panike. I dalje možete jesti hranu koju volite.
Možda ćete morati ograničiti količinu, razmisliti i promijeniti način pripreme ili vrijeme
obroka. Zdravo jesti ne znači uskraćivati si hranu. To znači uživati u izvrsnoj prehrani,
kao i u izvrsnom okusu. Svakog dana treba jesti različite namirnice da biste postigli
pravilnu ravnotežu ključnih prehrambenih tvari:
• ugljikohidrati
• bjelančevine
• masti
www.sretnaobitelj.odlican.net
17
Ugljikohidrati su tijelu glavni izvor energije. Vaš mozak npr. koristi ugljikohidrate kao
primarni izvor goriva. Bazu svih ugljikohidrata čine šećerne sastavnice. Ugljikohidrati
se nalaze u kruhu, žitaricama, riži, tjestenini, grahu, kukuruzu, krumpiru, voću, mlijeku
i mliječnim proizvodima, nekom povrću kao što je zelena salata, šparoge, buće i
tikvice. Poželjno je u prehranu uključiti namirnice koje su bogate vlaknima, povrće i
žitarice, uključujući dinje, naranče, grožđice, zobeno brašno i dr. Vlakna uz dostatnu
količinu vode potiču zdravu i redovitu probavu.
Naše tijelo koristi bjelančevine za rast, održavanje i energiju. Namirnice bogate
bjelančevinama su: meso, perad, jaja, sir, riba, mahunarke-grah, sušeni grašak,
leća i dr. Ako jedemo bjelančevine više nego što je potrebno tijelo skladišti dodatne
kalorije od bjelančevina kao masti. Kod planiranja obroka treba odabrati bjelančevine
s malo masti kao što su proizvodi biljnog podrijetla, zatim riba, puretina bez kože, krto
meso i nemasni sirevi. Ograničiti treba masna mesa, jaja i punomasne sireve.
Masti su najjači izvor prehrambene energije, opskrbljuju nas s puno kalorija, ali s
malo prehrambenih vrijednosti. Masti se nalaze u mesu, peradi, siru, maslacu,
margarinu, ulju, vrhnju, punomasnom mlijeku, orasima, lješnjacima i mnogim
desertima i grickalicama. Količinu masti u prehrani treba kontrolirati i ograničiti.
Dobro je izbjegavati prženu hranu, ukloniti kožu s mesa peradi prije kuhanja, salatu
začiniti limunom umjesto uljem. Koristiti se drugim trikovima za izbjegavanje masti, a
postizanje dobrog okusa.
Planiranje obroka
Plan obroka je jednostavan vodič za prehranu. Pomaže nam odabrati zdravu vrstu
i količinu hrane. Prvi korak u planiranju jest redovito uzimanje obroka u isto vrijeme
svaki dan. Ako želite slijediti jedan zdraviji plan obroka, započnite sa zapisivanjem
svega što pojedete. Analizirajte zapisano, tako ćete vidjeti da možda pojedete više
nego što mislite.
Možete početi voditi dnevnik hranjenja. To je proširen upis podataka o hranjenju.
Zapisivanje onoga što jedete uključuje informacije o tome što i gdje jedete, kada
ste gladni i kakvog ste raspoloženja dok jedete. Tako možete otkriti da određena
raspoloženja potiču neobična ponašanja pri hranjenju. Kad ste depresivni, ljuti ili
žalosni, tada ćete se prenajesti, ili možda jedete kad se dosađujete, čak i kad niste
gladni. Pogledajte svoje zapise ili svoj dnevnik svaki tjedan i prepoznajte moguće
problema.
S trendom pretjerivanja i velikih porcija ljudi imaju pogrešnu predodžbu o tome što je
normalna porcija. Obratite pozornost na veličinu porcije. Na prvi pogled, preporučene
količine hrane mogu izgledati vrlo male. No, s vremenom ćete shvatiti da manja
količina pojedenih namirnica omogućuje užitak u većem broju različitih namirnica.
Važno je zadržati motivaciju
Lako je opremiti se s planovima prehrane i dnevnicima za bilježenje, ali nije uvijek
lako slijediti plan dan za danom. Pridržavanje plana zdrave prehrane jedan je od
najvećih izazova. Prepreke koje vam se mogu naći na putu su novčane brige. Kupnja
svježeg voća i povrća može se činiti skupu, ali ne zaboravite da i grickalice kao npr.
čips i slatkiši koštaju puno i kupuju se u nepotrebnim količinama. Nadalje, hrana je
sastavni dio kulture i nitko se ne želi odreći tradicionalne hrane. No, možete probati s
kuhanjem prema drugih kulturama koje nude ideje za pripremu jela na puno zdraviji
način. Hrana je obično središte društvenoga i obiteljskoga života. Katkad ljudi oko
18
www.sretnaobitelj.odlican.net
vas ne podržavaju vaše pokušaje. Uvjerite ih da ne odbacujete njih, nego samo
nezdravu hranu. Teško je odbiti ponuđeni desert, ali pokušajte ga zamijeniti jabukom.
Koristi od pridržavanja plana
 bolje ćete se osjećati, a s vremenom i bolje izgledati
 moći ćete bolje kontrolirati svoju tjelesnu težinu
 imat ćete bolji nadzor nad onim što jedete
 smanjit ćete rizik obolijevanja od šećerne bolesti, razvoja bolesti srca i
moždanog udara
Tjelesna aktivnost i kondicija
Naša su tijela stvorena za kretanje, ali nam način života omogućuje da činimo sve
ostalo osim toga. Ponekad vas i bolest ometa u zadovoljavanju osnovnih tjelesnih
aktivnosti. Onda sjedite za stolom, i gledate televiziju ili ležite. Tijekom dana treba
nastojati uključiti vježbanje i tjelesnu aktivnost. Ne morate se iscrpljivati da biste
postigli dobar rezultat. Tjelesna aktivnost i vježbanje dragocjeni su za svačije zdravlje.
Tjelesna aktivnost je svaki pokret tijela pri kojem trošimo kalorije, poput spremanja
kreveta, čišćenja, hodanja uzbrdo, pomaganje drugima koji ne mogu nešto uraditi.
Vježbanje je niz planiranih ponavljanih pokreta s namjerom jačanja ili razvijanja
cijeloga tijela. Vježbanje se sastoji od hodanja, trčanja, vožnje bicikla. Prije i poslije
ovih aktivnosti treba provesti vježbe istezanja, kako bi spriječili boli i oštećenje
zglobova. Istezanjem pripremamo zglobove, mišiće i ligamente na jaču aktivnost
kao što je trčanje. Istezanje bi trebalo biti polagano i nježno dok ne osjetite laganu
napetost u mišićima. Na taj način ugrijemo tijelo i mišiće te ih rashladimo da bi se
tijelo dovelo u ravnotežu.
Da bi vježbanje bilo korisno ne mora biti naporno. Tijekom vježbanja pripazite na
slijedeće: srčane otkucaje, zamijećeni napor koji doživljavate uzimajući u obzir sve
osjećaje napora, fizičkoga stresa ili iscrpljenosti. Jednako tako dok vježbate trebali
biste voditi kraći razgovor, a da ne ostanete bez zraka. Ako to ne možete možda ste
pretjerali, pa usporite. Ako gubite dah odmah prekinite vježbanje.
Nemojte zaboraviti na sigurnost pri aktivnosti:
 obucite prikladnu odjeću i obuću
 provjerite noge prije i poslije aktivnosti
 pijte dovoljno tekućine
 ne vježbajte vani ako je temperatura viša od 270C, ili izrazito niska
 zagrijavajte se i rashladite organizam
 pripazite na znakove pregrijavanja: vrtoglavica ili nesvjestica, mučnina u želucu,
napetost u prsnom košu, gubitak daha, bol u prsima, lupanje srca
Redovitim vježbanjem ćete:
 poboljšati kondiciju, što olakšava obavljanje svakodnevnih aktivnosti
 smanjiti umor
 bolje izgledati i bolje se osjećati
 smanjiti stres i napetost
 poboljšati koncentraciju
 ojačati samopouzdanje
Ako sjedite veći dio dana i vrlo ste malo aktivni, velika je vjerojatnost da niste u formi.
Znakovi koji vas mogu potaknuti da poboljšate tjelesnu aktivnost i vježbanje jesu:
1. umorni ste veći dio dana
2. ne možete slijediti osobe istih godina
www.sretnaobitelj.odlican.net
19
3. izbjegavate tjelesne aktivnosti zbog lakog umaranja
4. nedostatak zraka, zamor pri hodanju na kratkoj relaciji ili penjanju uz stepenice
5. drugi misle da ste lijeni
Vježbanje povoljno utječe na srce i krvne žile. Vježbanjem gubimo prekomjernu
tjelesnu težinu, a zadržavamo zdravu težinu.
Redovito vježbanje donosi najviše koristi, no isto tako boljem zdravlju može pridonijeti
i svakodnevni rad u kući i oko kuće te pomaganje drugima.
Hodanje je jedan od najjednostavnijih načina vježbanja. Nije potrebna posebna
oprema. Ne morate učiti posebne tehnike. Sigurno je i jeftino. Možete hodati sami ili
s drugima. Počnite s hodanjem tri puta dnevno po 20 minuta. Kad osjetite da ste u
dobroj kondiciji probajte s trčanjem. Ispočetka trčite na način da 1 minutu hodate, pa
1 minutu trčite, pa 2 minute hodate i 2 trčite i tako dalje. Postepeno pokušajte trčati
30 minuta na dan.
Vaš plan vježbanja trebao bi biti izrađen prema osobnoj kondiciji na osnovi vašeg
zdravlja. Savjetujte se s liječnikom. Odaberite vježbe koje odgovaraju vašim
interesima. Možete vježbati vani na zraku ili unutra, možete to raditi sami ili u društvu.
Odredite vrijeme za vježbanje u tijeku dana. Bolje će biti ako odlučite vježbati svaki
dan u isto vrijeme nego „onda kad imate vremena“. Može vam se dogoditi da nikad
nemate vremena. Naravno ne morate se držati rasporeda ako ste bolesni ili se ne
osjećate dobro. Međutim, izbjegavati vježbanje zbog gledanja televizije nije pametno.
Glavne isprike zašto ne vježbate su: ja sam prezaposlen/ a, ja sam prestar/ a, ja sam
predebel/ a, ja sam preslab/ a, ja sam prebolestan/ prebolesna. Sve ove isprike nisu
točne, počnite vježbati.
Zaključak
Osobe koje boluju od shizofrenije i drugih duševnih bolesti uz probleme iz područja
mentalnog zdravlja pojačano su osjetljive za fizičko zdravlje. Povećani rizik povezan
je između ostalog s lošim životnom navikama poput nedostatka kretanja i loše
prehrane. Sklonije su debljanju, razvoju šećerne bolesti, bolesti srca i moždanog
udara, infekcijama.
Tijekom cijele 2006. godine svaki petak provodili smo program wellness za bolesnike
koji su bili na liječenju u Bolnici. Primjetili smo da su rado dolazili i osjećali se dobro i
doživljavali wellness kao nešto pozitivno i važno u svom liječenju.
Program wellness (dobrobit) koji nudi farmaceutska kuća Eli Lilly izvrsna je logistička
potpora svakome tko želi raditi na dobrobiti duševnih bolesnika i njihovih obitelji.
Literatura: Eli Lilly: Wellness – dobrobit duše i tijela; Mayo clinic: O životu s dijabetesom
/Opaska Uredništva: Udruga Sretna obitelj zahvaljuje se farmaceutskoj kući Eli Lilly
(Suisse) S.A. Predstavništvo u Hrvatskoj i dr. Aleksandri Magić na materijalima za
welness program i pedometrima/
20
www.sretnaobitelj.odlican.net
Trčanje
Deset dobrih razloga za trčanje
/iz knjige: Trčanje s Haileom Gebrselassiem, program treninga, IPD Rijeka, 2003/
 trčanje vas dovodi u formu i najbolja je metoda jačanja mišića i sustava
krvotoka i to samo 30 minuta trčanja na dan
 ispočetka trčite na način da 1 minutu hodate, pa 1 minutu trčite pa 2 minute
hodate i tako.
 trčati se može posvuda i po svakom vremenu, bilo na putu, kod kuće,
uvijek možete trčati, samo ako to želite. Ne morate se uključivati u nikakvo
udruženje, ne trebaju vam sprave, određeni vremenski uvjeti. Usput
postajete i bolje raspoloženi
 trčanje jača imunološki sustav, kad se često krećete na svježem zraku u
dobroj ste formi, zdravi ste i manje podložni bolestima
 trčanje je lako naučiti. Jedino što vam treba su dobre tenisice i odjeća. Prvi
trkač ne zna za loše vrijeme, samo za lošu odjeću
 trčanje vam donosi zdrav san. Kas se na svježem zraku dovoljno tjelesno
iscrpite- posebno u proljeće i jesen- spavate dubokim snom
 trčanje je najbolji način da se riješite stresa. Pola sata trčanja na dan može
učiniti čuda. Dokazano je da trčanje ubija stres.
 trčanjem postajete vitkiji. Za vrijeme trčanja kalorije brzo izgaraju. Uslijed
kretanja vam se ubrzava metabolizam i tako se masnoća brže topi. Osim
toga, tijelo u kretanju troši više energije.
 trkači su dobro raspoloženi. Kad je čovjek zdrav, u formi i vitak, bolje se
osjeća. Opušteni ljudi i na okolinu djeluju pozitivno, a profitiraju i njihova
obitelj i radni kolege.
 trčanje potiče libido. Trčanje je čudesna droga. Povećava seksualne
apetite pa i osobnu privlačnost - ako ste u formi, zračite privlačnošću
 trčanje je jedina vrsta sporta u kojoj se svaki amater može natjecati protiv
sportaša svjetske klase. Prijaviš se na neki maraton i svatko tko ga istrči
do kraja je pobjednik i dobiva medalju.
Kako izbjeći početničke greške
Prvo se treba zagrijati hodanjem i istegnuti. Lagano ustrajno trčanje a ne prebrzo.
Postavi si ostvarive ciljeve malim koracima, na pr. Jednom oko nasipa. Ne
preforsirati se, poštivati vrijeme potrebno da se noge odmore. Slušaj svoje tijelo i
nauči ga razumjeti. Mijenjaj način treninga, različite trkačke staze čuvaju osjećaj
zadovoljstva. Treniraj opušteno. Ne moraš na svakom treningu povećavati učinak.
Pažljivo se odnosi prema svom tijelu, brzo reagiraj i prekini s treningom. Posavjetuj
se sa sportskim liječnikom. Kupi prikladne tenisice u dućanu sa sportskom
opremom. Nakon treninga je neizostavno istezanje i opuštanje.
www.sretnaobitelj.odlican.net
21
Vaše tijelo je vaš prijatelj
 nemojte se ni na što siliti ako se ne osjećate dobro. Priuštite si jedan dan
odmora. Trčanje bi trebalo biti zadovoljstvo
 po lošem vremenu zaštitite se prikladnom odjećom. U hladnim danima su
posebno važni zagrijavanje i vježbe istezanja prije treninga
 nemojte previše intenzivno trenirati po velikoj vrućini. Kad je prevruće pijte
dosta tekućine
 morate biti oprezni ako je zrak jako vlažan, koža omekša i lakše dolazi do
povrede
 trenirajte samo u tenisicama koje vam dobro pristaju i koje vam optimalno
štite tetive i mišiće
 zdravi stil trčanja podrazumijeva izbjegavanje preopterećenja. Nikad
nemojte zaboraviti napraviti vježbe koordinacije
 ako od posljednjeg treninga još imate bolove to je signal upozorenja.
Neizostavno biste se trebali duže odmoriti.
 u vremenima velike napetosti na poslu, radije se suzdržite od napornog
treninga. Za vas će tada biti najbolje lagano, opuštajuće trčanje. Dok trčite
skupljate snagu da se suočite sa svakodnevnicom
 ako za vrijeme trčanja otkrijete da gubite dah, pretjerano se znojite ili
osjetite tegobe slične ovima, odmah prekinite trening
 nemojte si postavljati previsoke ciljeve, posebno kada trenirate s onima koji
su bolji od vas. Od prevelike ambicije možete oboljeti.
Neki čovjek, hodeći kroz šumu, ugleda lisicu bez noge. Začudi se kako je mogla
preživjeti. Tada ugleda tigra s ulovljenom divljači: nakon što se zasiti, ostatak je
prepustio lisici. I sljedećeg dana Bog je poslao tigra da nahrani lisicu.
Čovjek na to pomisli: I ja ću se lijepo smiriti u svom kutu s punim pouzdanjem u
Gospodina koji će mi dati sve potrebno.
Mnogo je dana proveo čekajući Božju providnost. Gotovo je sasvim iznemogao,
kadli začu glas: O, ti, koji se nalaziš na putu zablude, otvori oči istini. Stvorio sam
te da budeš tigar.
Iz knjige: Tko su dobri ljudi? Rijavec, Miljkovć, Zagreb, 2006
22
www.sretnaobitelj.odlican.net
Rad s ljudima
Lucija Štajduhar, medicinska sestra,
Neuropsihijatrijska bolnica „Dr.I.Barbot“ Popovača
Raditi s ljudima je zahtjevan posao, a raditi još s bolesnim ljudima i k tome
psihijatrijskim bolesnicima mi se činila nemoguća misija. U sredini u kojoj sam
odrastala psihijatrijska bolnica je „ludnica“. Nije bilo preporučljivo čak niti raditi
u njoj. Osobu koja je radila u takvoj bolnici ili na odjelu ljudi su gledali s dozom
nepovjerenja. Čula sam komentare: „Pustite ju, pa ni s njom nešto nije u redu“. Na
psihijatriji radim već 30- tak godina. Sjećam se svojih prvih radnih dana. Nisu bili
laki. Doza straha od bolesnika je postojala. Radeći na sebi kroz grupe koje sam
prolazila i radeći u grupama s bolesnicima sazrijevala sam. Danas radim s grupom
predstavu „Budućnost moje bolesti“. Bolesnici su se u početku opirali radu i sama
sam bila skeptična. Mislila sam, oni to ne mogu. U grupi često čitamo pjesme koje
su napisali bolesnici. To ih opušta. Traže još čitanja i sami se pokušavaju nametnuti
svojim pjesmama. Radeći na predstavi pokušala sam od bolesnika izvući ono nešto
iz njih. Nešto što je bilo duboko skriveno u njima. Veseli me njihova želja za čitanjem.
U sjećanju mi je uplašen pogled jednog bolesnika, dok je čitao tekst. Trebao je reći:
„Imam prisilne misli i radnje.“ Pogledao me je uplašeno i obrambenim mehanizmom
rekao: „Sestro, ali ja ih sada nemam.“ Moja predstava ide u sklopu predstave „Ježeva
kućica- duševnom bolesniku kod kuće je najljepše“. Idemo u goste u druge ustanove.
To je osobit doživljaj za bolesnike. Pripreme, sam odlazak na predstavu, zatim
predstava pa povratak je nešto što sami morate doživjeti. Radujemo se njihovim
izvedbama, ponosni smo na njihov rad. Sve češće se pitam da li je moguće da sam i
sama bila među onima koji imaju predrasude o psihičkim bolesnicima. Danas je moj
stav prema njima drugačiji.
Danas volim svoj posao, volim raditi sa bolesnicima.
Predstava „Budućnost moje bolesti“, povodom Dana mentalnog zdravlja 10.10.2009
www.sretnaobitelj.odlican.net
23
Prilozi korisnika dramske grupe
Priredila: Lucija Štajduhar, ms.
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE.
ZAPINJE MI RUKA PRI SVAKOM SLOVU
O BLATNJAVOJ CESTI, O ŠUMI I ROVU
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE.
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE
O RATU ŠTO PROĐE, PA SE ZABORAVI
KAD TUMARAH PIJAN KROZ TAJ OSVIT PLAVI
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE.
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE
O MLADOSTI JEDNOJ ŠTO UZALUD PROĐE
O ZUBU VREMENA ŠTO NAM SNOVE GLOĐE
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE.
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE
O BEDRIMA TVOJIM MLADIM, NJEŽNIM
O PSETU ŠTO LUTA SOKACIMA SNJEŽNIM
NE, NE PIŠE MI SE VIŠE.
M. Z.
MOJE MISLI
ŽIVO POSLIJE ŽIVOTA?!
SMRT POSLIJE SMRTI?!
OSMIJEH I SUZA?!
BOL I GRIJEH!
SUNCE I KIŠA!
DUGINE BOJE STVARAJU
NEPROSANJANE SNOVE.
GDJE SI MOJ MALI DJEČAČE?
GDJE I KAKO VRATITI LIJEPE
BEZBRIŽNE DANE?
MOŽE LI POSLIJE NOĆI OPET,
OPET DA SVANE
PJESMA CVRČKA?
24
www.sretnaobitelj.odlican.net
PROLJEĆE MOG ŽIVOTA
PROLJEĆE JE OPTIMIZAM
PROLJEĆE JE NOVA NADA
TO JE NADA PREMA BOLJEM SUTRA
TREBA BITI SAMO STRPLJEN
PA ĆEŠ BITI SPAŠEN.
Đ.V.
JADI
CIJELO NAS JE SELO VJENČAVALO
SVAKA BABA I KAMIČAK SVAKI
SVEMU TOME SRCE SE SMIJALO
BILI DANI POPUT PERJA LAKI.
PORED RIJEKE ŠETALI SMO BOSI
RASLE RUŽE ZA STOPAMA TVOJIM
VJETAR TI SE PLEO U KOSI
MISLIO SAM NIČEG SE NE BOJIM.
A ONDA SE GADNO ZARATILO
PAKAO JE U DUŠI ZASJEO
ONO ŠTO JE NEKAD BILO MOJE
PROPIO SAM I PIJAN PROKLEO.
TI SI DIGLA RUKE OD NAS DVOJE
A JA SE SA SMRĆU KOCKAO
SAD ZBRAJAMO SVAKI JADE SVOJE
I ŽALIMO I NIJE NAM ŽAO.
M. Z.
LUTAM SAM
GODINE DONOSE PREVIŠE TUGE
NA KRAJ OSTANE SAMO SAN
OŽILJCI PRATE ME KO VJERNE SLUGEŽNE DAJU DA ZABORAVLJAM.
LUTAM SAM IZMEĐU DANA I TMINE
POKUŠAVAM PRONAĆI SPAS
OSTAT ĆU BUDAN U NOĆI TIŠINE
SAMO JOŠ JEDNOM DA ČUJEM TVOJ GLAS.
www.sretnaobitelj.odlican.net
25
BUDAN SANJAM
U OČIMA TVOJIM VIDIM OČI SVOJE
POGLED SPUŠTAM PREMA DOLJE.
OČI TVOJE ISTIM ŽAROM GORE
OSJEĆAM TO, A NE VIDIM
BUDIM SE IZ SNA
STVARNOSTI SE BOJIM.
OČI TVOJE U OČIMA DRUGIH TRAŽIM
BUDAN SANJAM RUŽAN SAN.
MOŽDA
MOŽDA SE POZNAMO, A DA SE UOPĆE NE POZNAMO.
MOŽDA SE NE POZNAMO BAŠ ZATO ŠTO SE PREDUGO ZNAMO.
MOŽDA SE NE PREPOZNAMO, IAKO SE ČESTO SUSREĆEMO
MOŽDA NE ZNAMO, ILI NEMAMO HRABROSTI
OTKRITI ŠTO DOISTA JESMO.
ČESTO SE BOJIMO DRUGOGA, NE ZNAMO TKO JE
I ŠTO HOĆE OD NAS.
BOJIMO GA SE UPOZNATI
JER NAS JE STRAH DA JE DRUGAČIJI OD NAS.
IPAK NAS PRIVLAČI I ONAJ DRUGI
I ONDA KADA BJEŽIMO OD NJEGA
I ONDA KAD NAS NE RAZUMIJE.
NASLUĆUJEMO DA BEZ TOGA DRUGOGA
NI MI NE MOŽEMO BITI NITI VOLJETI.
___________________________________________________________
Radovi korisnika u drvetu, sa prodajne izložbe u Splitu, 2009.
26
www.sretnaobitelj.odlican.net
Prilozi iz osobnog iskustva
Opaska uredništva: Navedeni ulomci dio su neobjavljene knjige:»Imam psihozu- pa
šta?» a iznosimo ih na želju i uz odobrenje autora.
Nekoliko zlatnih savjeta za ljude s psihičkim
problemima
Vanesa Lukić
Danas živimo u svijetu punom stresa i svi imamo raznoraznih problema. Neki se
lakše, neki se teže nose sa svakodnevnim problemima, a neki naprosto „puknu“.
Nekada davno, u vrijeme moje bake, bilo je puno lakše živjeti. Zagreb je bio čišći,
zeleniji, bilo je puno travnatih površina, parkova, a manje tehnike i automobila. Tada
su se automobili smatrali luksuzom. Ljudi su bili nekako prisniji, topliji, tolerantniji,
imali su manje novaca,a bili su puno sretniji. Danas, kud se god okrenem, čujem
samo kukanje o novcu: Svi samo govore novcu i kako nemaju novaca ni za kruh,
a većina tih istih ljudi vozi relativno skupe automobile. Nekad, u vrijeme moje bake
bolje se živjelo, a gotovo nitko nije spominjao novac. Stoga je normalno da, dok
živimo u društvu u kakvom živimo izloženi smo stalnom stresu, tako da svaka druga
osoba ima psihičkih problema.
Evo nekoliko savjeta koje vam dajem iz svoga vlastitog iskustva.
Da vam olakšam život i da vas oslobodim stigme s kojom se svi suočavamo:
1. Jankomir i Vrapče nisu ludnice, već psihijatrijske bolnice, a ljudi koji se u njima
liječe su psihički bolesnici, a nikako luđaci.
2. Molim sve one koji imaju problema neka se ne igraju doktora (doktora smo se
igrali dok smo bili mali), neka ne uzimaju stvar u svoje ruke i pokušaju se sami
izliječiti.
3. Ne kupujte sami lijekove za smirenje (Apaurine, Praxitene i slično). Oni vam
neće ništa riješiti. Samo će odgoditi, zamaskirati vašu bolest na neko vrijeme, a
spomenuti lijekovi pretvorit će vas u teške tabletomane, jer sasvim sigurno stvaraju
ovisnost. Znam da većina apotekara savjesno radi svoj posao, ali isto tako poznajem
puno apotekara – šarlatana, koji prodaju gore spomenute lijekove šakom i kapom,
vodeći brigu samo o svom profitu (najčešće se tu radi o privatnim apotekama). Prije
nekih desetak godina, još u vrijeme moje ovisnosti o Lexaurinima, sprijateljila sam
se s farmaceutskom tehničarkom koja je tada radila u našoj lokalnoj apoteci u kvartu.
Dok smo nas dvije razgovarale, ušlo je nekih dvadesetak kupaca, od kojih je svaki
drugi kupio neki od navedenih sedativa bez recepta.
www.sretnaobitelj.odlican.net
27
4. Nemojte sami sebi postavljati dijagnozu
Evo jedne anegdote koja se odnosi na samo postavljanje dijagnoze: Jedna
šezdesetogodišnja lektorica imala je virozu. Rekla je: „Što će mi doktor kad i
sama znam što mi je? Idem u apoteku kupiti Sumamed, pa će me proći.“ Svi
znamo da se viroza liječi medom, čajem i limunom, a nikako antibioticima. To mi
stalno naglašava moja teta, doktorica V.
5. Kada osjetite da imate psihičkih problema nemojte se uspaničiti i samo
razmišljati o tome što će susjedi reći.
Jer otkad je svijeta i vijeka, susjedi će uvijek nešto pričati. Bili vi predsjednici
nadzornih odbora nekih dobrostojećih firmi, doktori, medicinske sestre, profesori,
kuhari ili smetlari, susjedi će uvijek nešto komentirati. Pa, zaboga, ljudi i imaju jezik
zato da govore. Ja sasvim slučajno znam da 75% mojih susjeda zna da sam se
liječila u Jankomiru i da imam psihozu. To mi više ne smeta. Ako me se boje, ako
misle da sam opasna, neka mi lijepo okrenu leđa i neka se sa mnom ne druže. Ali
nisam ja te sreće! Najgore što vam se može dogoditi je da počnu pričati da ste ludi ili
“bolesni u glavu“. Ne obazirite se na njih. Kad počnete razmišljati o tome što
će reći susjedi, postavite si nekoliko pitanja:
A) Da li vas susjedi hrane?
B) Da li vas susjedi oblače?
C) Da li su vam susjedi pomogli pronaći posao?
D) Da li vam susjedi plaćaju režije?
E) Da li vam susjedi plaćaju rate kredita?
Ako je odgovor na sva ova pitanja negativan (kao što i pretpostavljam da je), onda
odmah, istog časa prestanite razmišljati o tome što će reći susjedi!
6. Pronađite psihijatra.
Otiđite k svojem liječniku opće prakse i zamolite ga uputnicu za psihijatra. Ne bojte
se, ta će uputnica ostati između vas i vašeg doktora. On je po Hipokratovoj zakletvi
dužna čuvati vašu tajnu. Sigurno se pitate po kojem kriteriju odabrati psihijatra, jer
ste, sasvim slučajno načuli neke poluistinite priče o dobrim i lošim psihijatrima. Ja
osobno glasam za psihijatre u Vrapču i u Jankomiru. To su specijalizirane psihijatrijske
ustanove i tamo sigurno rade najbolji psihijatri. I što je od svega najbolje, ako vam je
neugodno da će vas netko od poznanika vidjeti i prepoznati, tamo vam je najsigurnije.
To su „bolnice na kraju grada“ i tamo vaši susjedi sigurno ne idu u nedjeljnu šetnju.
7. Vjerujte u potpunosti svom psihijatru.
Molim vas, ako vam sugerira da ostanete u bolnici na bolničkom liječenju, poslušajte
ga. To vam ne kaže bez razloga. Sigurno želi isprobati koji vam lijek najbolje odgovara.
Nitko vas neće, a ni ne može prisiliti da ostanete u bolnici. Dobro ste razumjeli, nitko
vas ne može prisilno zadržati na bolničkom liječenju. 1997. je donesen Zakon o
zaštiti osoba s duševnim smetnjama koji vas, na neki način štiti, ali nije donesen zato
da ga neki pogrešno tumače. Nažalost, taj je Zakon bio smrtonosan za jednu meni
vrlo blisku osobu, koja se kad god joj je bilo loše, pozivala na taj zakon. Tako da su i
28
www.sretnaobitelj.odlican.net
meni i mojoj obitelji ruke bile vezane. Postoje u tom zakonu iznimke kada se osobu
može prisilno smjestiti u bolnicu. Nemojte si dozvoliti da vaša bolest toliko eskalira
da vi budete iznimke.
8. Izdržite i kad vam je stvarno teško.
Kod bolničkog liječenja, a pogotovo kod vaše prve hospitalizacije, osjećat ćete se
veoma čudno. Imat ćete osjećaj da su svi oko vas ludi, a vi jedini normalni. Što prije
se prilagodite, život će vam biti lakši, jer ćete početi funkcionirati kao jedna velika
složna obitelj koju povezuju isti problemi. I što je najveća prednost kod bolničkog
liječenja, s ostalim pacijentima ćete moći razgovarati o stvarima koje vas muče,
a o kojima se ni sa kime niste usudili razgovarati. U strahu da vas ne izruguju i
smatraju luđacima. Ostalim pacijentima vaši su problemi posve normalni, jer su i
njihovi problemi slični, a možda čak i identični.
9. Važno je ne odustati.
U početku će vam se po cijele dane spavati od lijekova. Nemojte se tada uplašiti da
vas krivo liječe ili da nešto nije u redu s vašim psihijatrom ili medicinskim sestrama
koje vam daju lijekove. To je u početku normalno, lijekovi tako djeluju. U početku se
najčešće počinje s nešto jačom dozom (to mi je prvih dana objasnila moja psihijatrica,
ali mi je trebalo malo više vremena da to shvatim). Izdržite i ne gnjavite previše svog
psihijatra pitanjima, jer vam on ne može dati odgovore koji bi vas zadovoljili.
10. Ne slušajte bapske priče sa strane. Upamtite, Lijekovi vas ne truju i ne
uništavaju, nego vam pomažu i liječe. Zato i postoje psihijatri, koji su proučili
detaljno bolesti, lijekove, nuspojave i kako ti lijekovi djeluju na vaše organe. I još
nešto, s obzirom da se danas većinom upotrebljavaju kao osnovni lijekovi za vašu
bolest, lijekovi druge generacije (koji ne izazivaju ekstrapiramidalne nuspojave)
prošli su sve moguće provjere i kontrole, najprije u svijetu, a zatim i kod nas.
11. Koristite lijekove točno u propisanim dozama.
Nemojte si sami smanjivati, a pogotovo nemojte povećavati doze lijekova. I ne bojte
se, lijekovi koje vam prepiše vaš psihijatar ne stvaraju ovisnost.
12. Ako imate problema, nemojte po cijele dane ostajati u krevetu, „nakljukati“
se vama najfinijim sedativima i spavati. Znate što je najgore? Buđenje nakon takvog
umjetnog sna, jer tada problemi postaju još intenzivniji. Skupite hrabrost i suočite
se s problemima. Ako ne možete sami riješiti te probleme, zbog kojih ste zapali u
depresiju, odmah, bez oklijevanja potražite stručnu pomoć.
13. Ako imate životnog partnera, obavezno ga upoznajte sa svojom psihičkom
bolešću. Ako vas zbog toga ostavi, vjerujte mi, onda vas nije vrijedan. Nemojte
nikako živjeti sami sa svojom tajnom – svojom bolešću. Istina će, kad-tad isplivati na
vidjelo i onda će se vaš partner osjećati prevarenim i u tom slučaju će vas ostaviti,
jer ste mu lagali. Dakle, iskrenost prije svega. Možda ćete se ugodno iznenaditi, jer
će vas vaš partner, najvjerojatnije prihvatiti takve kakvi jeste. Bitno je samo da mu
kažete na vrijeme.
www.sretnaobitelj.odlican.net
29
14. Lako vam se može dogoditi da, kada vam se dese ozbiljni psihički problemi da
vas prijatelji napuste. Ne očajavajte. Postoji jedna stara narodna izreka koju ste
najvjerojatnije čuli: „Prijatelji se poznaju u nevolji.“ Kada sanirate svoju bolest, steći
ćete nove prijatelje. Kada se zaliječite, imati ćete visoke kriterije u odabiru prijatelja.
Tko kaže da psihozom ne možete profitirati?
15. Ne popravljajte polupane lončiće, šalice i tanjure, odnosno nemojte prisilno
sastavljati razbijenu obitelj. Ako su vas napustili onda kada ste se razboljeli, ne
nastojite ih vratiti sada kada sete zdravi.
16. Ne namećite se svojoj rodbini.
Takvo nametanje nikako ne funkcionira. Kad-tad vaše prisilno stvorene bliske
rodbinske veze će se polomiti.
17. Izbjegavajte konflikte s rodbinom i susjedima, pa čak i tada kada vas oni
provociraju. Da biste sačuvali svoj vlastiti mir.
18. Ako netko oko vas prokomentira: „Gle onog luđaka/luđakinju“; nasmijte mu se
u lice i nastavite dalje svojim putem.
19. Iako ste bolesni, sačuvajte svoje ljudsko dostojanstvo. Jer su i bolesnici ljudi.
Imajte to uvijek na umu.
20. Ne povjeravajte se krivim osobama. Postanite svjesni da je jedina osoba kojoj
se možete povjeriti vaš psihijatar.
21. Kad izađete iz bolnice, slijedi ono najteže; resocijalizacija. Znam da će vam biti
u početku užasno teško. Znam da ćete osjećati neobjašnjive strahove i bezrazložni
nemir, ali to je jedna prolazna faza u dugotrajnom procesu vašeg oporavka. Iako
ste nemirni, iako se bojite da ljudi na vama ne primijete znakove bolesti, iako biste
najradije sve prespavali, svaki dan obavezno izađite van, makar do najbliže trgovine
ili do placa. I to će vam pričiniti neopisivo zadovoljstvo, jer ste učinili nešto za sebe.
22. Što prije shvatite da psihoza nije ništa gore od neke druge ozbiljne bolesti, prije
ćete se početi liječiti i prije ćete se zaliječiti. Jer svi mi, koji smo prošli prve i najteže
faze psihijatrijskog liječenja, znamo da se liječenje sastoji od puno dijelova slagalice
koja se zove vaše mentalno zdravlje.
23. I na kraju, budite jaki i izdržite do kraja i nikada ne gubite nadu. Možda će
vam se vaša psihoza, shizofrenija, depresija ili neka druga psihička bolest vratiti,
nadam se u nekom blažem obliku, odmah dogovorite pregled kod svoga psihijatra.
Upamtite da je to samo prolazna epizoda.
24. Nikada, baš nikada ne prekidajte svojevoljno liječenje. Doći ćete u bezbroj
raznih kriznih situacija kada ćete početi sumnjati u sve. U svoga psihijatra, u svoju
bolest, u svoju okolinu, pa i u same sebe. Postavljat ćete si pitanja tipa: „Da li bi
30
www.sretnaobitelj.odlican.net
bilo bolje da se nisam ni počela liječiti? Pa, mogla sam i dalje piti sedative. Bila bih
zdravija i sretnija.“ Vjerujte mi, ne biste bili ni zdraviji, ni sretniji, jer bi vaša bolest
rapidno napredovala i tko zna kako biste završili.
25. Ako ste pristali na bolničko liječenje u jednoj od psihijatrijskih klinika, budite
sretni što ste se našli u pravo vrijeme na pravom mjestu.
SRETNO!
Nekoliko savjeta roditeljima psihičkih bolesnika
Vanesa Lukić
Znam da je roditeljima psihičkih bolesnika najteže. Među njima velik je broj latentnih
psihičkih bolesnika koji se zbog onog, sad već dobro poznatog refrena: »Što će reći
susjedi», nikad nisu usudili potražiti pomoć za svoju psihičku bolest na adekvatnom
mjestu, jer su se jednostavno sramili reakcije svoje okoline: bojali su se da će ih
okolina smatrati luđacima, tako da su grčevito o svojoj bolesti šutjeli i skrivali ju. Sad
su se našli u jednoj nezavidnoj situaciji: imaju odraslo dijete u rasponu od nekih 25
do 35 godina, a možda i starije, te je i ono psihički bolesno. Uplašeni, jadni, ne znaju
kako postupiti. Zbunjeni su i ne znaju što da rade. Svaki iole normalan roditelj želi
vidjeti svoje dijete sretno, međutim sad su sve njihove nade da postanu djedovi i bake
pale u vodu. Ali ne mora biti tako, nema razloga za paniku, još ima nade!
Evo nekoliko jednostavnih savjeta:
1. RODITELJI, OSLOBODITE SE STIGME PREMA PSIHIČKIM BOLESTIMA I
PREMA PSIHIJATRIMA!
2. Ponavljam ono što sam već u prethodnom poglavlju savjetovala vašoj djeci:
JANKOMIR I VRAPČE NISU LUDNICE u koje trebate „strpati“ svoju djecu,
NEGO PSIHIJATRIJSKE BOLNICE U KOJIMA ĆE SE VAŠA DJECA, naravno,
ukoliko im vi pružite moralnu podršku, IZLIJEČITI ILI ZALIJEČITI!
3. Psihički bolesnici su bolesnici s lakšim ili težim psihičkim poremećajima, a ne
luđaci. MOLIM VAS, NE SMATRAJTE SVOJU DJECU LUĐACIMA, VEĆ IM
PRUŽITE POTREBNU PODRŠKU ako želite da se stvarno zaliječe!
4. Godinama ste, baš kao i ja i moja obitelj, živjeli u mraku i strahu da vaše dijete
npr. zbog svoje psihoze ne bude trajno obilježeno. Izađite iz tog svog mraka
neznanja! Meni i mom ocu trebalo je gotovo dvadeset godina da psihozu
prihvatimo kao nešto posve normalno, a oboje smo intelektualci.
5. ZABORAVIT IZRAZE: „LUDNICA“, „LUĐAK“, „LUĐAKINJA“, „LUĐACI“, pa čak i
onda kad ste veoma ljuti i iznervirani!
www.sretnaobitelj.odlican.net
31
6. ZABORAVITE REČENICU: „STRPAT ĆU TE U LUDNICU!“ koju je meni
godinama govorio moj otac i zato sam se tek u 33. godini počela ozbiljno liječiti.
Kao prvo, nikoga vi ne možete „strpati“ u ludnicu osim u nekim ekstremnim
situacijama, a kao drugo, tom svojom izjavom izgovorenom u afektu (barem se
ja tome nadam), stvarate ogromnu averziju prema psihijatriji, psihijatrima, kao i
prema psihijatrijskom liječenju.
7. Često čujem roditelje kako govore: „Moje dijete ne treba psihijatra, moje dijete je
normalno, završilo je fakultet, ono nije ludo.“ Tu se s vama djelomično slažem.
Vaše je dijete posve normalno, najvjerojatnije ima veoma razvijene intelektualne
sposobnosti i radne navike, najčešće je natprosječno inteligentno, međutim zbog
raznih stresova koji su postali naša svakodnevica, vaše dijete je samo psihički
bolesno.
8. Najteže je prvi put donijeti odluku o liječenju i potražiti stručnu pomoć. MOLIM
VAS, NE RASIPAJTE SVOJE VRIJEME NA RAZNO-RAZNE ČAJEVE OD TKO
ZNA KOJIH TRAVA, koje vam je preporučila neka vaša susjeda, OBRATITE SE
ODMAH LIJEČNICI OPĆE PRAKSE vašeg djeteta KOJA ĆE VAS SIGURNO
UPUTITI NA PRAVO MJESTO K PSIHIJATRU.
9. NE SRAMITE SE SINOVLJEVE ILI KĆERKINE BOLESTI! NE STVARAJTE
NEPOTREBNU PANIKU jer njome gurate i dijete i sebe u propast! Shvatite
psihozu kao neku drugu kroničnu bolest: npr. kao visoki tlak ili dijabetes tipa dva.
10. NE ODGAĐAJTE LIJEČENJE! U vašoj situaciji vrijeme je veoma bitno.
Parafrazirat ću onu poznatu izreku koja glasi: „Vrijeme je novac“ u novu: „Vrijeme
je zdravlje“.
11. I vi i ja znamo da postoje psihijatrijske ambulante u sklopu domova zdravlja,
privatne psihijatrijske ordinacije i psihijatrijske bolnice. AKO VAM PSIJHIJATAR
PREDLOŽI DA VAŠE SAD VEĆ ODRASLO DIJETE OSTANE U BOLNICI,
POSLUŠAJTE GA! Jer, upamtite: vaše dijete nitko ne želi „zatvoriti u ludnicu“,
već mu samo na najbolji mogući način pomoći da što prije ozdravi!
12. NE OČAJAVAJTE ZBOG PSIHIČKE BOLESTI SVOGA DJETETA! Ne stvarajte
od nje famu! Ja sam dvadeset godina slušala svoga oca koji mi je govorio:
„Razorila si nam obitelj. Jadni smo mi roditelji.“ Molim vas, ne ponavljajte tu istu
kobnu grešku!
13. NE KRIVITE NI SEBE NI SVOJE DIJETE ZBOG PSIHIČKE BOLESTI! NE
TRAŽITE KRIVCA i ne preispitujte se gdje ste pogriješili u prošlosti i u svome
odgoju. Zar je važno tko je kriv? Što ćete dobiti time ako otkrijete krivca? Dakle,
ne zamarajte se stvarima na koje ne možete utjecati!
14. Kad se vaše već odraslo dijete počne liječiti, budite svjesni da je napravilo veliki
32
www.sretnaobitelj.odlican.net
korak za svoje mentalno zdravlje i pružite mu svu moguću podršku! AKO VAM JE
TEŠKO, NIKAKO SE NE POVJERAVAJTE SUSJEDIMA, POTRAŽITE SAVJET,
UTJEHU I POMOĆ U NJEGOVOM PSIHIJATRU!
15. NE POSTUPAJTE PREMA SVOM DJETETU KAO PREMA DUŠEVNOM
BOGALJU! Ne sažalijevajte ga! NE PONAŠAJTE SE PREVIŠE ZAŠTITNIČKI!
To je sad najmanje ono što mu treba.
16. IMAJTE POVJERENJA U PSIHIJATRA SVOGA DJETETA! Uvjeravam vas
da nema dobrih i loših psihijatara, postoje samo dobri i loši, ili bolje da kažem
disciplinirani i nedisciplirani pacijenti.
17. NE MIJEŠAJTE SE U METODE LIJEČENJA VAŠEG DJETETA!
18. UPAMTITE: LIJEKOVI NE TRUJU I NE STVARAJU OVISNOSTI u propisanim
količinama. NE OŠTEĆUJU JETRU I BUBREGE, kao što to misle mnogi laici.
Kad zaprime pacijenta u bolnicu, odmah sljedeće jutro mu izvade krv i uzmu prvi
jutarnji urin te nakon toga u laboratoriju, koji se nalazi u sklopu bolnice, naprave
sve moguće pretrage. Problem nastane kad vaše dijete kod kuće samovoljno
pretjera s lijekovima koji mu pašu, kad se njima predozira, a tu onda više ne
možete kriviti psihijatra.
19. PONAŠAJTE SE PREMA SVOJEM DJETETU SASVIM NORMALNO, ALI
POŽELI LI S VAMA RAZGOVARATI O SVOJIM KRIZAMA ILI PRIVATNIM
PROBLEMIMA (najčešće takve osobe imaju problema na poslu, napuste ih
dugogodišnji prijatelji jer ih smatraju luđacima, vrlo često ih napusti i životni
partner), SASLUŠAJTE GA TADA I DAJTE MU NEKI OPTIMISTIČNI SAVJET!
20. Kod zapuštenih psihoza, kao što je bila i moja (nisam se 13 godina liječila jer
sam bila primitivna i bojala sam se onoga što će reći susjedi), oporavak traje
dugo, pa čak i po nekoliko godina, ali na kraju se 90% bolesnika oporavi. Za
vrijeme oporavka, vaše dijete će se suočiti s brojnim problemima (npr. na poslu,
možda s nekim strahovima koje do tada nije imalo) i trebat će mu vaša pomoć.
Pružite mu bezrezervnu pomoć i podršku kako najbolje znate!
21. Znam da je vaše dijete u svojoj bolesti napravilo gomilu pogrešaka. Oprostite
mu! Ono nije bilo zločesto ni zlobno, već samo bolesno.
22. NIKAD NE GUBITE NADU U ZALIJEČENJE VAŠEG DJETETA! Bude li se
držalo uputa svojih liječnika, sigurno će se u potpunosti oporaviti.
23. NE KONTROLIRAJTE I NE PROVJERAVAJTE STRUČNOST PSIHIJATRA
SVOGA DJETETA!
24. NE POVJERAVAJTE SE RODBINI jer su i oni vjerojatno toliko stigmatizirani da
vas, bojim se, neće shvatiti!
www.sretnaobitelj.odlican.net
33
25. AKO VAŠE DIJETE PREKINE KOMUNICIRATI S NEKIM OD ČLANOVA VAŠE
ŠIRE OBITELJI (npr. sa svojom sestričnom ili s bratićem), NE POKUŠAVAJTE
UTJECATI NA NJEGOVU ODLUKU! Sigurno je za to imalo dobar razlog. Mene
je baš danas moja sestrična L počela ucjenjivati s nekim detaljima koje sam joj
povjerila u svojoj bolesti. Pružite podršku kako najbolje znate!
26. Iako sama nisam majka, znam da prolazite kalvariju i razumijem kako vam
je. Vjerujte mi, mogu se staviti u vašu kožu i osjetiti vaše strahove i dileme.
MOLIM VAS, IZDRŽITE, BUDITE JAKI, SLUŠAJTE SAVJETE PSIHIJATRA I NE
GNJAVITE SVOJE DIJETE PREVIŠE. Ako postupite po ovim mojim savjetima,
možda ćete već za nekoliko godina nunati i šetati svog unuka ili unučicu. Ukoliko
ne poslušate ove moje savjete, doći ćete u situaciju da budete skrbnici vlastitoj
djeci i od njih ćete napraviti ljude nesposobne za samostalan život. Dakle, na
vama je da odlučite želite li biti bake i djedovi i ponositi se svojom djecom kao
uspješnim ljudima ili želite biti njihovi skrbnici.
Shizofrenija1
Što je shizofrenija?

Shizofrenija je duševna bolest koja oboljeloj osobi onemogućava razlikovanje
stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava, ometa logičko
razmišljanje, normalne osjećajne doživljaje prema drugim osobama te narušava
njezino društveno funkcioniranje. Bolesnici mogu imati teškoća s pamćenjem.
Utjecaj shizofrenih simptoma na funkcioniranje:
Tko obolijeva od shizofrenije?

Shizofrenija je jedna od najčešćih psihijatrijskih bolesti. Oko 1% stanovništva
ima shizofreniju.

Shizofrenija u većine bolesnika počinje u dobi od 15. do 25. godine pa i
kasnije. Podjednako učestalo obolijevaju i žene i muškarci, a u žena se simptomi
pojavljuju nešto kasnije nego u muškaraca.
Koji su simptomi shizofrenije?

Oboljeli od shizofrenije mogu imati različite simptome. Ponekad bolest počinje
naglo, iznenada. No, tipično je da se razvija tijekom nekoliko mjeseci ili čak godinama,
polako, šuljajući se. Na primjer, bolesnik može imati teškoća s koncentracijom, osjeća
napetost, ne može spavati. Vrlo često takvi bolesnici počinju zanemarivati svoje
uobičajene dotadašnje aktivnosti i prijatelje, osamljuju se i gube interes za sve što ih je
do tada zanimalo. Ponekad čak zanemaruju i osobnu higijenu. Jedan od prvih znakova
bolesti može biti zanemarivanje školskih obveza ili obavljanja obveza u radnoj sredini.
S napredovanjem bolesti postaju uočljivi simptomi bolesti koja se općenito naziva 1
Priređeno uz pomoć psihoedukacijske knjižice u izdanju farmaceutske kuće Pliva
34
www.sretnaobitelj.odlican.net
psihoza. Ukratko i pojednostavljeno, bolovati od psihoze znači pogrešno prepoznavati
stvarnost.

Bolesnici se počinju čudno ponašati ili neobično i nepovezano govoriti.
Mogu imati halucinacije, što znači da vide, čuju ili osjećaju stvari koje zapravo ne
postoje. Ponekad imaju i tjelesne simptome, kada zauzimaju čudne položaje u kojima
mogu ostati nepomični i tijekom nekoliko sati. Neki se mogu neprestano kretati, bez
jasnog smisla.

Težina bolesti i simptoma razlikuje se od bolesnika do bolesnika. U
svojem tijeku bolest ima razdoblja povlačenja ili ublažavanja simptoma i razdoblja
pogoršavanja ili vrlo izraženih simptoma.

Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na: pozitivne i negativne.
Pozitivni simptomi su sumanute ideje (poremećaji mišljenja), halucinacije te čudno
ponašanje.
Sumanute ideje su lažna uvjerenja ili zablude nastale na nerealnoj osnovi, tj. nemaju
podlogu u realnoj životnoj situaciji, pa su nedostupne korekciji.
Na primjer, oboljela osoba vjeruje da ju netko iz susjedstva uhodi, pokušavajući
zavladati njome. Shizofreni bolesnik može imati različite smetnje mišljenja: ponekad
mu misli vrlo brzo skreću od jedne ideje na drugu, bez jasna slijeda i povezanosti, ili
su mu misli “blokirane”. Bolesnik može izmišljati nove nerazumljive riječi ili u govoru
zamjenjivati riječi glasovima ili rimama, može čuti glasove (slušne halucinacije) koji
komentiraju njegovo ponašanje, izruguju mu se ili mu naređuju što da čini (zapovjedne
halucinacije).
Negativni simptomi shizofrenije su gubitak sposobnosti osjećajnog doživljavanja
i izražavanja, gubitak energije, volje i inicijative, gubitak sposobnosti
uživanja i zanimanja za dotadašnje aktivnosti, teškoće koncentracije.
Shizofreni bolesnik emocionalno je povučen iz svoje okoline, nije svjestan osjećaja
drugih ljudi oko sebe, svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati, izbjegava kontakt
očima s drugim ljudima, izraz lica mu je bez osjećaja ili zanimanja.
Kako se dijagnosticira shizofrenija?

Obzirom na to da se i neke druge bolesti mogu očitovati psihotičnim
simptomima, dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri (liječnici specijalisti posebno
educirani za dijagnosticiranje i liječenje psihičkih poremećaja). Dijagnoza se određuje
na temelju psihijatrijskog razgovora (intervjua) s bolesnikom i članovima njegove
obitelji. Do danas nema laboratorijskih dijagnostičkih testova za shizofreniju.

Postoji nekoliko psihijatrijskih poremećaja koji su bliski ili srodni shizofreniji.
To su: shizotipni poremećaj ličnosti i shizoafektivni poremećaj u kojemu su simptomi
shizofrenije združeni sa simptomima depresije ili znatno povišena raspoloženja
(manije).
Što uzrokuje shizofreniju?

Gotovo uvijek, bolesnikova se obitelj, pa i on sam, pitaju zbog čega se
bolest pojavila. Roditelji često, tragajući za uzrokom, pronalaze različita objašnjenja,
često povezana s osjećajem krivnje i samopredbacivanja.

Treba jasno reći da za tu bolest ne postoji krivac, stoga se roditelji što prije
trebaju osloboditi tog bolnog osjećaja i svu svoju snagu i skrb posvetiti liječenju
www.sretnaobitelj.odlican.net
35
oboljelog člana obitelji. Shizofrenija je složena bolest. Čak i stručnjaci nisu potpuno
sigurni što ju uzrokuje. Neki liječnici misle da mozak shizofrenih bolesnika nije
sposoban ispravno obrađivati informacije. Razlog takvog pogrešnog procesiranja
informacija je kemijski i strukturni poremećaj mozga.

Skupina istraživača vjeruje da je shizofrenija posljedica složenog
međudjelovanja genetskih, okolinskih i okolišnih činitelja. Neke su osobe rođene sa
sklonošću obolijevanja od shizofrenije, a bolest se očituje u uvjetima jakog stresa ili
traume.
Je li shizofrenija nasljedna bolest?

Jedan od mogućih uzroka shizofrenije je nasljeđivanje gena za shizofreniju.
Neki stručnjaci vjeruju da oboljeli shizofreni bolesnik nasljeđuje sklonost shizofreniji
jer činjenica je da se bolest češće pojavljuje u nekim obiteljima, među krvnim
srodnicima.

Osobe koje imaju shizofrenog bolesnika u obitelji, imaju veću mogućnost
da i same obole od shizofrenije. Ako oba roditelja imaju shizofreniju, mogućnost
da dijete naslijedi bolest je oko 39%. To vrijedi čak i onda kada dijete oboljele
osobe odgajaju zdravi adaptivni roditelji. Ako oboljela shizofrena osoba ima
identičnog blizanca, mogućnost da će blizanac imati shizofreniju je oko 50%.
Nasuprot tome, mogućnost da dijete čiji su biološki roditelji psihički zdravi tijekom
života oboli od shizofrenije je oko 1%. Rizik obolijevanja od shizofrenije u općoj
populaciji iznosi oko 1%.
Što se događa s mozgom u shizofreniji?

U oboljelih od shizofrenije javlja se neravnoteža kemijskih tvari u mozgu koje
se nazivaju neurotransmitori. Neurotransmitori su kemijski prijenosnici koji omogućuju
prijenos “impulsa” (živčanih signala) među živčanim stanicama ili neuronima. Jedan
od takvih kemijskih prijenosnika je dopamin, a vjeruje se da shizofreni bolesnici
proizvode dopamin u suvišku ili da su preosjetljivi na postojeći dopamin. Istraživači su
otkrili nekoliko skupina receptora za dopamin u mozgu. I ostali su neurotransmitori,
npr. serotonin, noradrenalin, odgovorni za nastanak shizofrenih simptoma. Najvažnija
uloga za nastanak simptoma pridaje se kemijskoj neravnoteži dopamina i serotonina
u mozgu oboljelih od shizofrenije.
Postoji li rizik od samoubojstva?

Oboljeli od shizofrenije često, u razdobljima između psihotičnih
epizoda, imaju izražene simptome depresije. Otprilike dva od deset
bolesnika pokuša počiniti samoubojstvo, a približno ih polovica to i izvrši.
Samoubojstvo je glavni uzrok smrti shizofrenih bolesnika, većinom mladih.
Ono je u većine bolesnika rezultat depresije koja se pojavljuje kada su psihotični
simptomi vrlo slabo izraženi ili ih nema, a bolesnik ima sposobnost potpuno jasnog
rasuđivanja i uvida u svoju bolest. Ponekad samoubojstvo može biti posljedica
slušnih halucinacija ili sumanutih ideja.

Shizofrenija narušava život bolesnika, ali i njihovih obitelji. Oboljeli
od shizofrenije često imaju teškoće na radnome mjestu, ne mogu raditi ili ne
mogu završiti školovanje, pa im je potrebna financijska pomoć obitelji. Članovi
36
www.sretnaobitelj.odlican.net
obitelji većine bolesnika vode brigu o njihovu redovitom uzimanju lijekova.
Shizofrenija nije uzrokovana teškim životnim uvjetima tijekom djetinjstva, osobnom
slabošću ili lijenošću. Shizofrenija je bolest uzrokovana fizičkim promjenama, kao rak
ili srčana bolest.

Do danas još nema izlječenja od shizofrenije, ali odgovarajuće liječenje
lijekovima omogućuje uspješnu kontrolu bolesti.

Na skalama za ocjenu socijalnog funkcioniranja npr. PSP skala (Personal
and Social Performance Scale) nalaze se 4 glavna item-a (4 glavne domene):
1. socijalne svrsishodne aktivnosti, uključujući posao i učenje
2. osobne i socijalne relacije
3. briga o sebi
4. neadekvatno i agresivno ponašanje.
Relaps može imati nepovoljan učinak na tijek bolesti:

Dovodi do otpora prema liječenju.

Smanjuje razinu terapijskog odgovora.

Svaka psihotična epizoda povećava rizik za pojavu sljedeće psihotične
epizode.
(Pod relapsom se razumijeva pogoršanje još nedovoljno remitiranog stanja, a pod
recidivom pogoršanje psihičkog stanja iz stanja remisije.)
The Stress-Vulnerability Model

Prema modelu osjetljivosti na stres iako kod neke osobe može postojati
predispozicija za razvoj psihoze, kombinacija stresogenih faktora tijekom života je
ona koja može precipitirati razvoj bolesti.
BRINUTI O ONIMA KOJI BRINU O BOLESNIKU
Poznato je da je bitan odnos između ljudi s duševnim bolestima i njihovih obitelji.
Potrebe onih koji brinu o bolesniku također su bitan dio liječenja bolesnika.
www.sretnaobitelj.odlican.net
37
Depresija2
 Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora liječiti.
 To je bolest koja utječe na cjelokupni život bolesnika i njegove obitelji i koja se,
ako se ne liječi, pogoršava.
Prema podacima SZO (Svjetske zdravstvene organizacije):
 Učestalost depresivnih poremećaja u općoj populaciji je 3,6 - 6,8%.
 Depresija je 4. najveći zdravstveni problem.
 Depresija će oko 2020. biti 2. zdravstveni problem.
 Depresija je najveći uzrok radno-socijalnog nefunkcioniranja obitelji.
 U Hrvatskoj ima 200.000 osoba s različitim depresivnim poremećajima.
 Od depresije u ovom trenutku pati najmanje tri milijuna Talijana, barem još toliko
Engleza, Francuza ili Nijemaca i preko 10 milijuna Amerikanaca.
Depresija i tuga
 Depresija je više od obične tuge.
 Kada se pojavi tuga bez razloga ili je pretjerana s obzirom na razlog, ako ne
prestaje, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, više se ne možemo veseliti
životu, onda to nije više neraspoloženje, već depresija.
 Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću.
 15 % depresivnih bolesnika počini samoubojstvo.
 Depresija zahtijeva ozbiljan pristup, što ranije prepoznavanje i adekvatno
liječenje.
Raspoloženje
 Raspoloženje je unutarnje duboko i trajno emocionalno stanje koje daje ton i
boju doživljavanju svijeta i sebe samoga.
 Raspoloženje utječe na cjelokupna duševna zbivanja, voljni i nagonski život,
opažanje, mišljenje, svijest, pažnju, pamćenje i psihomotoriku.
 Raspoloženje oscilira u svakodnevnom normalnom životu, može biti tužnije ili
veselije.
 Promjene raspoloženja, koje su klasificirane kao psihijatrijski poremećaj,
razlikuju se po jačini otklona od normalnog, po duljini trajanja i nemogućnosti da
osoba takvo raspoloženje kontrolira.
 Raspoloženje može biti bolesno sniženo, pa tada govorimo o depresiji, ili bolesno
povišeno, pa govorimo o maniji ili hipomaniji.
Najčešće zablude vezane uz depresiju:
 Depresija će brzo proći sama od sebe, pa liječenje nije potrebno.
 Depresija je nešto što napada slabe i bespomoćne.
 Promjenom okoline proći će i depresija.
 „Depresija je kao kovčeg, ide s vlasnikom.“
2
Priređeno uz pomoć psihoedukacijske knjižice u izdanju farmaceutske kuće Pliva
38
www.sretnaobitelj.odlican.net
 Depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (djelomice točno), pa se može sam
i izliječiti (pogrešno).
Što ne smijemo zaboraviti:
 Depresija je izlječiva bolest.
 Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svojeg liječenja,
lakše će se osloboditi depresije.
 Izlječenje nikada ne dolazi preko noći, potrebno je više tjedana da bi se bolesnik
osjećao bolje.
 Depresija nije znak slabosti već je bolest.
 Depresija je često neprepoznata od liječnika primarne zdravstvene zaštite,
najčešće zbog prisutnih tjelesnih znakova koji pozornost liječnika odvlače u
pogrešnom smjeru.
 Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, veliki broj depresivnih osoba ne traži
medicinsku pomoć.
 Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje.
Kako prepoznati depresiju?
 Depresija je bolest, jednako kao i povišen krvni tlak ili šećerna bolest.
 Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni, izrecite kako se osjećate!
 Neka Vaš liječnik zna sve o Vašim tegobama.
 Postoje učinkoviti načini liječenja depresije i ponovni povratak u normalan život
bez patnje.
 Depresija je bolest koja uzrokuje smetnje u osjećajnoj, ali i u tjelesnoj sferi
pojedinca. Većina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje.
 Stresni događaji, poput smrti u obitelji ili financijskih problema, mogu biti povod
za depresiju, a ponekad se ljudi osjećaju depresivni bez ikakva jasnog razloga.
 Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno
svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može
razveseliti.
 Depresivni bolesnici stalno su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojačano
umorni. Ravnodušni, bez ideja, apatični, s gubitkom životne radosti, no u nekim
slučajevima bolesnici mogu biti i pojačano napeti, nemirni i razdražljivi. Ljudi
oboljeli od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivnju. Mogu se opširno
baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubojstvu.
 Što više oboljeli od depresije nauči o depresiji i što više sudjeluje u programu
svojega liječenja, lakše će se osloboditi depresivnih simptoma.
 Izlječenje nikada ne dolazi trenutno, „preko noći“: potrebno je više tjedana
liječenja da bi se oboljeli osjećao bolje, stoga treba biti strpljiv.
Koji su simptomi depresije?
 Tužno, tjeskobno raspoloženje ili osjećaj praznine koji traju najmanje dva tjedna.
 Gubitak zanimanja i osjećaja zadovoljstva u bavljenju onim aktivnostima koje su
bolesnika inače zanimale i veselile.
 Oboljeli od depresije mogu imati neke ili sve od ovih simptoma i znakova:
www.sretnaobitelj.odlican.net
39
 osjećaj bezvrijednosti, beznađa i krivnje;
 promjenu apetita i tjelesne mase (promjena veća od 5% u mjesec dana);
 poremećaj spavanja (može se očitovati kao nesanica ili prevelika potreba za
spavanjem);
 umor, gubitak energije, osjećaj usporenosti;
 uzbuđenost, uznemirenost, razdražljivost;
 teškoće s koncentracijom i pamćenjem;
 razmišljanje o samoubojstvu ili pokušaj samoubojstva koji se javlja u dvije
trećine bolesnika.
Što uzrokuje depresiju?
 Biološki i okolinski utjecaji imaju bitnu ulogu u razvoju depresije. Bolest se u
početku pojavljuje kao interakcija stresnih životnih događaja i konstitucije.
 Znanstvenim istraživanjima otkriven je poremećaj važnih kemijskih spojeva u
mozgu, prijeko potrebnih za prijenos informacija u živčanim stanicama.
 Životni stresovi također pridonose ispoljavanju depresivnih simptoma. Najčešće
su to poremećeni odnosi s okolinom, nezadovoljstvo poslom, učestala
razočaranja, prekid veze s voljenom osobom zbog smrti, razvoda ili odvojenog
života.
 Ostali čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju depresije su:
- tjelesne bolesti (oboljeli od teških tjelesnih bolesti, npr. moždanog udara,
raka, bolesti štitnjače češće obolijevaju od depresije);
- žene nakon poroda posebno su osjetljive (poslije­porođajna tuga duljeg
trajanja);
- naslijeđe (ako netko u obitelji ima depresiju);
- neki lijekovi koji se upotrebljavaju u liječenju povišenog krvnog tlaka,
hormoni;
- zlouporaba alkohola i droga.
 Bitno je da oboljeli od depresije zna sljedeće:
- Depresija je bolest baš kao i šećerna bolest ili upala zglobova. Za nju nije kriv ni
bolesnik ni netko drugi. Depresija nije znak nečije slabosti.
- Oboljeli nije sam u borbi protiv te bolesti. Od nje, barem jedanput tijekom života,
oboli gotovo svaki peti čovjek!
- Osim lijekova, razgovor s liječnikom i s osobama u koje bolesnik ima povjerenja,
pomaže da se bolest prebrodi jer se tako dobiva potpora i adekvatna stručna pomoć.
- Tjeskoba često prati depresiju.
- Mnoge depresivne osobe osjećaju se tjeskobno (anksiozno), uznemireno, teško
usnu, previše su zabrinute, što treba napomenuti svome liječniku. On će tada, osim
depresije, liječiti i tjeskobu.
 Neki bolesnici koji pate od depresije imaju i neki anksiozni poremećaj, koji
također zahtijeva liječenje.
To može biti:
- Opsesivno-kompulzivni poremećaj u kojem se javljaju učestale neželjene misli ili
osjećaji, npr. strah od zaraze, što silno uznemiruje oboljelu osobu. To su prisilne misli.
Da bi umanjili svoju tjeskobu, takvi bolesnici čine određene rituale (kompulzije), npr.
40
www.sretnaobitelj.odlican.net
učestalo pranje ili čišćenje.
- Panični poremećaj u kojem bolesnici pate od napadaja panike, pri čemu imaju
iznenadne navale velikog straha praćene lupanjem srca, otežanim disanjem te
osjećajem zarobljenosti.
- Socijalna fobija u kojoj se bolesnici izbjegavaju pojavljivati i govoriti među mnoštvom
ljudi.
- Agorafobija u kojoj se pojavljuje strah pred otvorenim prostorom, posebice javnim
mjestima, ponekad čak i strah od izlaska iz kuće.
Kako i kada se liječi depresija?
Što se prije započne s liječenjem, veći su izgledi za izlječenje.
Lijekovi skraćuju trajanje, smanjuju simptome i sprječavaju ponovno pojavljivanje
bolesti. Izgledi za ozdravljenje mnogo su veći ako se bolesnik potpuno pridržava
programa liječenja.
Glavne metode liječenja su lijekovi i psihoterapija (terapija razgovorom) te, naravno,
kombinacija obaju načina liječenja.
Psihoterapija
Liječnici specijalisti psihijatri pomažu oboljelom razumjeti psihološku pozadinu
njegove bolesti i uče ga kako se s njom nositi. Razgovor s terapeutom osigurava im
potporu i stručne savjete.
Lijekovi
Za liječenje depresije upotrebljavaju se antidepresivi. Oni ublažavaju depresiju
uspostavljajući poremećenu ravnotežu kemijskih spojeva u mozgu. Postoji nekoliko
različitih skupina antidepresiva.
To su lijekovi koji sprječavaju ponovnu pohranu serotonina u živčane stanice (SIPS).
Ova novija skupina lijekova ima manje neželjenih nuspojava od starijih lijekova. U
nekih bolesnika mogu, međutim, uzrokovati glavobolju, mučninu, uznemirenost,
promjene u seksualnom životu te nesanicu. Nuspojave se ne pojavljuju kod svih
bolesnika, češće su na početku liječenja, ali se većina njih tijekom liječenja smanjuje
ili čak s vremenom nestaje.
Triciklički antidepresivi (TCA) su najstariji antidepresivi, u smislu da su prvi
proizvedeni, već prije više desetaka godina. Jednako su djelotvorni kao i skupina
SIPS, ali češće uzrokuju neželjene reakcije, uključujući pospanost, zamućen vid,
debljanje, suhoću usta , vrtoglavicu, smetnje srčanog ritma.
Reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze (RIMA) također se prepisuju, posebno
kod atipičnih depresija.
Da bi antidepresivi uopće počeli djelovati, treba ih uzimati neprekidno najmanje 3 - 5
tjedana u dozi koju je prepisao liječnik, a nakon poboljšanja stanja još mjesecima.
Razumijevanje je ključ uspjeha. Pridržavanje svih savjeta liječnika, uključujući
uzimanje lijekova, najbolji je put prema izlječenju.
Tijekom procesa liječenja treba stalno surađivati s liječnikom, odnosno, kod uzimanja
lijekova točno slijediti upute liječnika i ne ustručavati se javiti liječniku čim bolesnik
uoči neželjenu reakciju na lijek jer će liječnik možda promijeniti terapiju.
Ako bolesnik nije zadovoljan tijekom kojim liječenje napreduje, treba porazgovarati o
tome s liječnikom jer će mu promjena lijeka ili psihoterapija možda pomoći. Tijekom
www.sretnaobitelj.odlican.net
41
liječenja, liječniku treba reći osjeća li se oboljeli bolje ili lošije nego u početku i kako
se osjeća dok uzima sadašnji lijek.
Najvažnije od svega: odmah se javiti liječniku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto
učinio! Također, treba se obratiti za pomoć obitelji i prijateljima. Oni mogu ohrabriti
bolesnika i uliti mu samopouzdanje kako bi lakše prebrodio depresiju. Ako je oboljeli
sposoban i voljan govoriti o svojoj depresiji, to će ohrabriti i njemu bliske osobe da to
učine jer su se do tada sramile govoriti o svojim tegobama. Na taj način uvelike će
pomoći drugima i sebi samom. Osjećaj da se može učiniti nešto dobro i korisno za
druge čini osobu vrijednom i korisnom, a to je osjećaj koji pomaže suzbiti depresiju.
Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i izlječenje
nastupa polako.
Suicidalnost duševnih bolesnika
• 60% depresivnih bolesnika razmišlja o suicidu;
• 15% hospitaliziranih zbog velikog depresivnog poremećaja počini suicid;
• među bolesnicima s velikim depresivnim ili bipolarnim poremećajem
prosječno 18.9% (9 - 60%) počini suicid;
• veći rizik je u početku i pri kraju epizoda;
• mogućnosti preventivnih programa.
Epidemiologija suicida shizofrenih bolesnika:
• životni rizik u rasponu od 9% do 13%, (Caldwell i Gottesman, 1990.; Meltzer
i Okayli, 1995.)
• najmanje 20% do 40% shizofrenih bolesnika pokuša suicid u nekom
životnom razdoblju, (Planansky i Johnston, 1971.; Niskanen et al, 1973.;
Folnegović - Šmalc et al, 1998.)
• stopa suicida je 20 do 50 puta veća nego u općoj populaciji, (Meltzer i
Okayli, 1995.)
• ne postoji znanstveni dokaz smanjenja stope suicida nakon početka
primjene konvencionalnih antipsihotika, (Meltzer, 1999.)
Rizični čimbenici za suicid kod shizofrenih bolesnika:
• slabo psiho-socijalno funkcioniranje, (Folnegović-Šmalc, 1994.)
• neodgovarajuća socijalna potpora i društvena izolacija
• stresni događaji (Folnegović - Šmalc et al, 2001.)
• rizik najveći 6 mjeseci nakon prve hospitalizacije
• deinstitucionalizacija (Mortensen i Juel, 1993.)
• brojnost egzacerbacija i remisija
• visoka razina premorbidnog funkcioniranja
• prethodni pokušaj suicida
• razdoblja nakon otpusta
• ovisnost
• uvid u bolest (Folnegović-Šmalc, 1994.)
• suicidalne misli
• depresivnost, naročito osjećaj beznađa
• imperativne halucinacije (Folnegović-Šmalc, 1994.)
• EPS/ekstrapiramidalni simptomi, nuspojave tipičnih antipsihotika (Hogan i
Awad, 1983.)
42
www.sretnaobitelj.odlican.net
Moja bolest
Zovem se P.R. i rođen sam u lipnju 1979. godine u Osijeku. Liječen sam od bipolarnog
poremećaja. Živim sa suprugom, kćerkicom i majkom. Sa početkom moje bolesti
nisam se znao suočiti i primijetiti ju u slučajevima kad je bila depresija. Međutim,
majka, žena i sestra su mi rekle da potražim pomoć liječnika, pošto se sa mnom
dešava nešto što prije nije bilo tako. Poslušao sam ih i otišao sam kod psihijatra, ali to
ispočetka nisam doživljavao ozbiljno, dok jednom nije došlo do manje svađe između
moje majke i supruge, a tu se našla i moja mala kćerkica od 2,5 godine. Kad mi je
rekla svojim glasićem „tata, ne vikati“, to me trznulo istog momenta i uvidio sam da
je i moje dijete to primijetilo i reagiralo na moje ponašanje. Dok sam se nalazio na
liječenju u bolnici Popovača, stanje mi se normaliziralo, a kad dođem kući nastavit
ću sa daljnjim liječenjem. Na upit kako ću svom djetetu objasnit svoju bolest mogu
reći kako me boli glava, ruka ili slično, sad dok je još mala, i truditi se kroz igru joj
reći da moram kod doktora jer je to normalno. Ona je sad u periodu da joj još ne
mogu objasniti što je to bipolarni poremećaj. Nadam se da mi se u budućnosti neće
dešavati velike oscilacije u stanju, odnosno da ću biti dobro, pa samim tim neće biti
potrebe za zabrinjavanjem, nego samo igranje s njom, rad i normalan život.
P.R.
Sa psihoedukacijskog predavanja
www.sretnaobitelj.odlican.net
43
Mentalno zdravlje roditelja i dijete
Dr. Iris Sarajlić Vuković, spec. psihijatar.,
Neuropsihijatrijska bolnica „Dr.I.Barbot“ Popovača
ŠTO JE MENTALNO ZDRAVLJE?
Mentalno zdravlje je pojam koji se odnosi na emocionalno, ponašajno i društveno
blagostanje. Emocije, ponašanje i društvo u neraskidivoj su vezi, tako da na primjer,
osjećaj tuge utječe na naše ponašanje koje dalje utječe na kvalitetu društvenih
aktivnosti. Obrnuto, također se može reći da kvaliteta društvenih odnosa ima utjecaj
na način na koji se ljudi ponašaju i kako se osjećaju, a bilo koji problem povezan s
mentalnim zdravljem djelovati će na emocije, ponašanje i društvo.
EMOCIONALNI PROBLEMI
Emocije ili osjećaji uključuju stanja sreće, tuge, ljutnje, ugode, krivnje, ljubavi, beznađa,
ljubomore. Ove emocije može osjećati samo osoba koja kroz njih prolazi, dok drugi
u okolini mogu primiti znakove o tome kako se netko osjeća samo putem njegova
ponašanja (smije se, plače, vrišti...). Prijenosu osjećaja doprinosi i gestikulacija kao
i ton glasa.
Kada je osoba mentalno zdrava ona uglavnom može kontrolirati način na koje
proživljava emocije i upravlja njima. Uglavnom će, na pimjer umiriti svoj bijes ili ljutnju
trudeći se svjesno da se osjeća bolje. Racionalno razmišljanje koje zovemo kognicija
također pomaže u kontroli emocija. Mentalno zdrava i stabilna osoba može se nositi
sa situacijama koje izazivaju „loše osjećaje“, dijelom i sposobnošću da misle/promisle
o onome što se dogodilo.
Problem nastaje kada dijete ne može izraziti osjećaje ili izdržati duljinu, učestalost,
intenzitet ili trajanje pojedinih emocionalnih stanja.
PROBLEMI PONAŠANJA
Osjećaji direktno utječu na ponašanje, a i možemo ih jedino otkriti putem ponašanja.
Važno je također govoriti o ponašanju u određenom kontekstu. Ovisno o tijeku razvoja,
možemo govoriti o željenom ili „zdravom“ ponašanju. Kada govorimo o djeci, ono što
je prihvatljivo za malo dijete, na primjer da radi nered dok uči jesti za stolom, više
nije prihvatljivo u školskoj dobi. Ponašanje koje je prihvatljivo razlikuje se u različitim
kulturama te za neku drugu kulturu može biti uvredljivo. Problemi ponašanja nastaju
kada neka osoba odbija ili nije sposobna kontrolirati svoje ponašanje. Standardi
koje nije sposobna poštovati mogu biti osobni (na primjer dijete želi prestati mokriti
u krevet ali ne može) ili standardi društva (na primjer dijete dovede u nered bilo koju
prostoriju u kojoj boravi a čini se da je posve nesvjesno o šteti koju je napravilo).
PROBLEMI U DRUŠTVENIM ODNOSIMA
Postoje brojni društveni odnosi: majka-dijete, brat-sestra, muž-žena, učenik-učitelj,
prodavač-kupac i t.d. Svaki odnos ima različitu ulogu u čovjekovom životu. Svaki
odnos povezan je s čovjekovim samovrednovanjem i osjećajem samopouzdanja.
Za djecu, odnosi s roditeljima, prijateljima kao i važnim osobama u životu, kao što
44
www.sretnaobitelj.odlican.net
su učitelji (nastavnici i profesori) od izuzetne su važnosti za razvoj i dobro stanje
mentalnog zdravlja. Ukoliko dođe do poremećaja u ovim odnosima, kao rezultat
nerijetko imamo gubitak samopoštovanja koji je praćen mnogobrojnim emocionalnim
problemima, kao i problemima ponašanja.
MENTALNO ZDRAVLJE RODITELJA
Većina ljudi ima manje emocionalne probleme kao što je, na primjer povremeni
osjećaj tuge u nekim periodima svoga života, kao što većina ljudi ima manje fizičke
probleme kao što su prehlade ili modrice kada se udare. Kao i kod fizičkog zdravlja,
težina problema u mentalnom zdravlju ovisi o njihovoj učestalosti i intenzitetu te o
duljini trajanja.
Uspjeh u liječenju poremećaja vezanih uz mentalno zdravlje kao što su shizofrenija,
depresija, bipolarni poremećaj, anksiozni poremećaji, alkoholizam i drugi, ovisi i
olakšan je ranim otkrivanjem i liječenjem tih poremećaja. Dijelom je stigmatiziranje
mentalnih poremećaja krivac što nerijetko takvi poremećaji nisu otkriveni na vrijeme.
Ljudi često misle kako su mentalni poremećaji neliječivi te da su oboljeli ljudi čudni.
Također nerijetko postoji strah od bolesnoga kao i izbjegavanje činjenice da bi netko
njima blizak mogao biti bolestan. Kao rezultat toga mnogi poremećaji, poglavito oni
manje teški, ostaju neprepoznati.
Psihički bolesna osoba pokazuje promjene u svom ponašanju te u društvenom
funkcioniranju, što je posljedica promjena psihičkih funkcija kao što su opažanje,
pamćenje, mišljenje, afekt, volja, svijest i motorika. Nerijetko se promijene tako da ih
okolina vidi lijenima, nesavjesnima (depresija), agresivnima, iritabilnima (shizofrenija).
Što za posljedicu ima nerazumijevanje i sukobe unutar obitelji.
Ukoliko je oboljela osoba roditelj, njegovo stanje može imati direktnog i indirektnog
utjecaja na mentalno zdravlje djeteta. Na primjer, depresivan čovjek često je
žalostan, napet, ne zanimaju ga osobe pored njega, nezainteresiran je za događaje,
zanemaruje dužnosti, izolira se. Često je usporen, ne može se koncentrirati i nema
snage za vidjeti potrebe ljudi koji ga okružuju, tako i vlastitog djeteta. Oboljeli od
psihoze pogrešno prepoznaju stvarnost, imaju često obmane osjetila, osjećaju,
čuju ili vide stvari koje zapravo ne postoje. Često imaju kriva uvjerenja ili zablude
koje nemaju podlogu u realnoj životnoj situaciji, a koje zovemo sumanute ideje i
nedostupne su korekciji. Ponekad, pod uplivom obmana osjetila i sumanutih ideja,
oboljeli čovjek čudno govori, čudno se ponaša i ukratko drugi ljudi ga se nerijetko
boje. Gotovo svi navedeni poremećaji mogu se liječiti najprije lijekovima, a zatim i
psihoedukacijom, socioterpijskim metodama liječenja i psihoterapijom.
MENTALNO ZDRAVLJE DJETETA
Dijete tijekom odrastanja prolazi kroz nekoliko razvojnih faza bitnih za psihološko
sazrijevanje. Najprije je to faza kada dijete sisa, ovisno je uglavnom o majci ili nekom
tko brine za njega. Važno je da je dijete tada sito, suho i njegovano, da majka ili
staratelj na najbolji mogući način odgovori na njegove potrebe. Zatim dolazi analna
faza u kojoj dijete svladava mogućnost da samo odlazi na toalet, odnosno da ne
koristi pelenu. U toj fazi roditelji igraju važnu ulogu, pomažući mu da do toga dođe
na što bezbolniji način i bez prevelike prisile. Između treće i pete godine djeca
već dobro znaju kojeg su spola i važno im je imati dobar odnos s roditeljem istog
www.sretnaobitelj.odlican.net
45
spola i zadobiti ljubav roditelja suprotnog spola. Kada kreće u školu, dijete prihvaća
određene društvene norme, prilagođava se i važno mu je biti članom grupe kao i
zadobiti ljubav nove važne osobe u životu: učiteljice/učitelja. U fazi puberteta koji
kod djevojčica započinje oko 11.-12., a kod dječaka 13.-14. godine, pod uplivom
hormonskih promjena i sazrijevanja reaktiviraju se osjećaji koje je dijete prošlo u
ostalim fazama razvoja i koliko god da je važno voljeti roditelje i željeti zadovoljiti
njihove želje, postaje važna težnja za autonomijom i pripadnosti grupi vršnjaka.
Ukoliko dijete živi u relativno zdravoj obitelji, s roditeljima koji su sposobni pratiti
potrebe vlastitog djeteta, ali i postaviti granice, dijete ima veliku mogućnost razviti se
u mentalno zdravu osobu. U svemu ovome veliku ulogu igra škola, učitelji (nastavnici
i profesori) koji su uzori i modeli te uz roditelje imaju najvažniju ulogu u razvitku djece.
ŠTO MOŽE UČINITI RODITELJ
Svaki roditelj, baš kao što može osigurati hranjenje i hranu, san svome djetetu,
adekvatnu njegu, može osigurati i dobro mentalno zdravlje.
Da bi roditelj koji sam ima poremećaj mogao učestvovati i prepoznati potrebe vlastitog
djeteta potrebno je najprije da se liječi, dakle da uzima propisane lijekove i odlazi na
redovite kontrolne preglede. Čovjek koji se liječi, koji nema izražene simptome može
biti dobar i adekvatan roditelj i može uspostaviti kvalitetan odnos sa svojim djetetom.
Svaki roditelj može pružiti svome djetetu sljedeće:
1. Raditi na djetetovu pozitivnom viđenju sebe sama.
Ako dijete misli za sebe da nije sposobno, da se ne sviđa ljudima, da nije vrijedno,
pokazivat će ponašanje koje ukazuje na nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja:
-neće moći savladati osjećaje kao što je ljutnja
-biti će stidljivo, neće se znati snaći ili će biti obrnuto, pokazivati će preagresivno,
arogantno ponašanje
-imati će poteškoće u uspostavljanju i održavanju veza s drugima koje su obostrano
podržavajuće
Često su djeca s niskim samopoštovanjem agresivna, imaju obrambeno ponašanje
kako bi se sačuvala od drugih ljudi ili djece koju doživljavaju superiornima i misle
da će od njih biti i tako odbačena. Dijete koje ima dobar osjećaj samopoštovanja
osjeća se prihvaćeno od strane drugih i tolerantno je spram svojih i tuđih slabosti.
Stvaranje pozitivnog doživljavanja sebe i samopoštovanja može biti teško za
dijete tijekom odrastanja, jer život nosi mnogobrojne zahtjeve i traži mnogobrojne
prilagodbe(naučiti čitati i pisati može biti teško ukoliko je dijete preplavljeno fizičkim,
socijalnim ili psihičkim izazovima).
2. Raditi na emocionalnom razvoju.
Ljudi u dobrom emocionalnom stanju lakše se i uspješnije bore s različitim
svakodnevnim problemima. Ovladavanje uključuje prepoznavanje, kontrolu,
pokazivanje emocija (osjećaja) na primjeren način.
Roditelj treba pomoći djetetu da prepozna svoje emocije, pažljivo ga slušati do
detalja kada dijete govori o za njega značajnim situacijama. Potrebno je u ovisnosti o
djetetovoj dobi, dati mu priliku da govori o onome što osjeća.
Kada je dijete jednom sposobno govoriti o emocijama, veća je mogućnost da će znati
46
www.sretnaobitelj.odlican.net
odlučiti što s osjećajima učiniti, kako s njima izaći na kraj. Djeca nemaju usađen način
kako kontrolirati snažne osjećaje. Roditelji im u tome moraju pomoći, a da pri tome ne
dođe do negacije osjećaja ili ublažavanja osjećaja.
Djeca su vezana uz izražavanje osjećaja članova obitelji, prijatelja i drugih s kojima
dolaze u kontakt, na primjer učitelja(nastavnika, profesora). Ovdje se postavlja
pitanje kako se izražavaju emocije. Što je okolina mirnija, manje ekspresivna, a s
druge strane nema negaciju ili prikrivanje osjećaja, veća je mogućnost da će dijete
znati nositi se s vlastitim osjećajima.
3. Raditi na zdravom ponašanju.
Kod pomoći djeci u učenju kako se zdravo ponašati roditelji bi trebali razdvojiti
probleme odrastanja od problema ponašanja. Sva djeca prolaze kroz razvojne faze
koje ih predisponiraju da se ponašaju loše. Na primjer, dijete koje puže izražavat
će jake osjećaje, ljutito bacajući neki predmet, djeca školske dobi malo će lagati
kako bi pokazali da postaju neovisni, adolescenti ponekad jače ruše pravila kako bi
testirali vlastite vrijednosti i pravila. Najbolji način da se s ovim ponašanjima izađe na
kraj jest da se odgovori kratko, jasno i bez prevelikih emocija. Djeca obično napuste
ponašanja koja su bezuspješna u izazivanju tuđe pažnje.
Djeci treba jasno objasniti pravila, izreći očekivanja i potencijalne kazne koje trebaju
biti primjerene, razumne i nadasve konzistentne kao i jasno objasniti razloge za
pravila.
Literatura:
1. The New Child Health Encyclopedia, Boston Children’s Hospital, A Dell Trade Paperback,
New York, 1987.
2. S. Nikolić, M.Marangunić i sur.: Dječja i adolescentna psihijatrija, Školska knjiga, 2004.
3. M.Fulchiero Gordon: Normal child development u B.J.Sadock, V.A. Sadock: Comprehensive
Textbook of Psychiatry, Vol 2: 3018-35, Lippincitt Williams and Wilkins, 2005.
Godinama sam bio živčan, pun straha, depresivan i sebičan. Svi su mi stalno
govorili da se moram promijeniti. Ono što me je najviše boljelo je da mi je i moj
najbolji prijatelj govorio da sam živčan i da se moram promijeniti. Htio sam se
promijeniti ali to mi nije uspijevalo koliko god sam se trudio. Osjećao sam se tako
bespomoćno i bez nade. Požalio sam se prijatelju a on mi tada reče:
- ne mijenjaj se, ostani takav kakav si. Zaista nije važno hoćeš li se
promijeniti ili ne. Volim te takvog kakav si.
Te riječi odjeknuše u mojim ušima poput glazbe:
- ne mijenjaj se, ne mijenjaj se……volim te!
I ja se opustih, postadoh životan i, čudo nad čudima, promijenih se!
Sada znam da se zaista i nisam mogao promijeniti dok nisam našao nekog tko me
voli, promijenio se ja ili ne.
Herceg M. (ur.), 2003. Sretan čovjek. Teovizija
www.sretnaobitelj.odlican.net
47
Moja mama i ja
Moja mama je bila psihički bolesnik. Imala je stravu (strah od crnih osoba). Mi smo
mislili da ona ima strah od crnih ljudi zato što je naš pokojni tata bio tamnoput.
Navodno ju je zlostavljao dok su živjeli zajedno. Jednom je pobjegla od njega kod
mame, moje bake. Baka je nije primila zato što je navodno bila trudna. Kad se vratila
tati opet je pobjegla od njega. Kad je nitko nije opet htio primiti od rodbine vratila se
tati. Onda je opet pobjegla od tate, ali nitko nije znao gdje. Kad se opet vratila tati
bila je sva poderana, tj. odjeća joj je bila poderana pa su mislili da su joj psi poderali
odjeću ili ju je netko možda silovao. Nakon toga pomislili smo da je možda zato
oboljela i da zbog toga ima strah.
Mama je obično dugo spavala, a baka ju je grdila,: „Ustaj ljenčino jedna! Samo bi
spavala. Treba ići raditi.“ Mama je nekad malo radila u bašči, išla po drva, a tu i tamo
je znala pripremiti i obrok. Većinu vremena je sjedila i pušila cigarete. Ona je htjela
ostati budna i pušila je i da se ne bi tresla. Kad smo gledali televiziju zvali smo ju da i
ona gleda s nama, a ona bi rekla da nema živaca. Mi smo joj govorili da ne pije toliko
lijekova, jer joj to nije zdravo i da je zato stalno pospana.“Ja lijekove moram piti do
kraja života.“- govorila je. Lijekove smo mi onda od nje skrivali, da se ne predozira.
Jednom sam iz znatiželje probao pola Leponexa da vidim kako će djelovati na mene,
bio sam težak ko’ crna zelja, jedva sam ustao i hodao, nisam mogao govoriti. Susjedi
su pričali da je mama lijena, a mama se osjećala beskorisnom. Svake dvije-tri godine
dolazilo je do pogoršanja, pa je htjela ići u bolnicu, a mi smo joj govorili da njoj ne
treba bolnica nego samo promjena okoline. Govorili smo joj da ide malo u Beč kod
tate na neko vrijeme, jer je tamo mogla otići i do brata i njegove djece. Ja sam isto
psihički bolesnik, imam shizofreniju već 10 godina i živim u domu. Od kad sam i ja
bolestan, razumijem što je bilo mojoj mami.
Đ.M.
Ježeva kućica- duševnom bolesniku kod kuće je najbolje, predstava u OŠ Jabukovac
48
www.sretnaobitelj.odlican.net
Novi početak
Rođen sam 27.1.67g u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio sam u Kutini. Po
zanimanju sam elektrovarioc i rukovaoc građevinskim strojevima. 1984G umrla mi
je mama u 50- toj godini života od srčanog udara. 1986. godina odslužio sam vojni
rok i nakon toga sam radio povremeno do kraja 1991. godine kada mi je umro otac u
59- toj godini od infarkta. Od prvog mjeseca 1992. godine nalazim se u HV i MUP-u,
sve do 10 mjeseca 1997. godine kada sam demobilizran. 1998. godine osnovao sam
vanbračnu zajednicu iz koje imam 2 kćeri. D. je rođena 1999 a I. 2004. godine. 2005.
godine uspješno sam se liječio od alkohola a 2007. godine ostao sam bez posla, tada
mi dolazi i do rasula obitelji. Od tada nisam dobio posao te radim na crno. Od tada mi
se i zdravstveno stanje počelo pogoršavati tako da sam prošle godine u 11 mjesecu
došao na liječenje u ovu bolnicu sa dijagnozom teške depresije. Nakon izlaska iz
bolnice nadam se da ću ostvariti materijalnu egzistenciju i okupiti svoju obitelj.
M.K.
LETAK
UDRUGA “SRETNA OBITELJ” POPOVAČA
INFORMACIJE ZA DJECU I MLADE ODRASLE
Autor ilustracija: Ela Vuković, 12 godina, OŠ “Bogumil Toni”, Samobor
NISI SAM! NISI SAMA!
www.sretnaobitelj.odlican.net
49
Djeca se često pitaju:
“Prije sam mislila sam da je moja
greška...”
PITAJ
RODITELJE
ŠTO
SE
DOGAĐA. PITAJ MOŽEŠ LI O
TOME RAZGOVARATI S NJIHOVIM
LIJEČNIKOM.
NISI TI KRIVA, KADA JE NETKO
BOLESTAN. ZA TO NITKO NIJE KRIV.
“Zašto ti nisi kao drugi tate?....”, “Zašto
moj tata nije kao drugi?”
“Jesam ja učinila nešto krivo?”
DJECA ČESTO SEBE KRIVE AKO
NEŠTO NIJE U REDU KOD KUĆE.
ZA BOLEST RODITELJA NIKAD NIJE
KRIVO DIJETE.
“Jeste znali da od pet ljudi jedan u svom
životu oboli na živce? Ja sam mislio da je
tako samo u mojoj obitelji ali nije, tako je
posvuda...to nije moja krivica”
NISI SAM. MNOGA DJECA ŽIVE U
OBITELJI GDJE JE NETKO BOLESTAN
NA ŽIVCE.
“Mogu li ja nešto učiniti da poboljšam, da
pomognem bolesnoj mami?”
NEKA DJECA MISLE DA ĆE SE
RODITELJ IZLIJEČITI AKO SE ONA
JAKO TRUDE, MOLE ILI SE PONAŠAJU
NAJBOLJE ŠTO MOGU. NO, KAD
TO NE POMOGNE, ONDA SU LJUTI
I OSJEĆAJU SE IZDANO. BOLEST
RODITELJA MOGU I TREBAJU LIJEČITI
SAMO STRUČNJACI, LIJEČNICI.
“A da ih pitaš što im je, zašto viču, što je
to s tatom....”
50
DJECA I MLADI LJUDI OSJETLJIVI
SU NA PREDRASUDE O BOLESNIM
LJUDIMA KOJE ČUJU U OKOLINI, U
SUSJEDSTVU ILI IH NEKA DRUGA
DJECA U ŠKOLI ISMIJAVAJU I
VRIJEĐAJU,
JER
SU
NJIHOVI
RODITELJI PO NEČEMU RAZLIČITI
OD DRUGIH. O TOME TREBA
RAZGOVARATI S RODITELJIMA I SA
STRUČNIM OSOBAMA U ŠKOLI.
“Ja sam konačno pitala, bilo me je strah,
ali doznala sam odgovori nisu tako
strašni kako sam mislila ili brinula”
“Bilo mi je bolje kad sam shvatila da s
njom o tome mogu pričati....”
ČESTO POMAŽE RAZGOVARATI S
NEKIM KOME VJERUJEŠ O TOME
KAKO SE OSJEĆAŠ. MOŽDA S NEKIM
DRUGIM ČLANOM OBITELJI, SVOJIM
NAJBOLJIM PRIJATELJEM U ŠKOLI,
ŠKOLSKIM PSIHOLOGOM ILI SVOJIM
LIJEČNIKOM.
“Hoću li se ja zaraziti sa maminom
bolesti?”
PSIHIČKA BOLEST NIJE ZARAZNA I
NE MOŽEŠ SE ZARAZITI KAO KAD JE
NETKO PREHLAĐEN ILI IMA VODENE
KOZICE.
www.sretnaobitelj.odlican.net
“Da li je to kakav je tata nasljedno?”
RIZIK DA JE NETKO NASLIJEDIO
SKLONOST ZA PSIHIČKU BOLEST
OD SVOG RODITELJA NIJE ISTO ŠTO
I NJEGOVA SUDBINA. U MNOGIM
SLUČAJEVIMA DJECA NE OBOLE OD
BOLESTI SVOG RODITELJA ČAK I
AKO JE ONA NASLJEDNA.
BOLESTI SE MOGU USPJEŠNO
LIJEČITI, POSEBNO DOBRO SE
LIJEČE BOLESTI AKO SE RANO
OTKRIJU, NA POČETKU, A MEDICINA
SVAKODNEVNO
NAPREDUJE.
LIJEKOVI SU SVE BOLJI, TAKO DA SE
NITI NE PRIMJETI DA IH UZIMAŠ, UZ
NJIH MOŽEŠ ŽIVJETI NORMALNO.
“Kako da napravim da ne obolim od
mamine bolesti?”
IZBJEGAVANJE ALKOHOLA, PUŠENJA
I DROGA, FIZIČKA AKTIVNOST
(VJEŽBANJE) I ZDRAVA PREHRANA
POMAŽU TI DA ŽIVIŠ NA ZDRAV
NAČIN. AKO PRIMiJETIŠ DA SE NEŠTO
PROMIJENILO S TOBOM, DA JE
DRUGAČIJE ILI AKO MISLIŠ DA IMAŠ
PROBLEMA SA SVOJIM OSJEĆAJIMA,
MISLIMA ILI SA PONAŠANJEM, OBRATI
SE STRUČNJAKU ZA RAZGOVOR I
POMOĆ.
“Hoće tebi biti bolje mama?”,
“Da li u bolnici mogu tatu izliječiti
zauvijek?”
UZ STRUČNU POMOĆ LIJEČNIKA I
UZIMANJE LIJEKOVA RODITELJU ĆE
BITI BOLJE. NEKE BOLESTI OD KOJIH
www.sretnaobitelj.odlican.net
NEKI LJUDI BOLUJU SU TAKVE DA
ĆE POVREMENO MOŽDA OPET IMATI
SVOJA POGORŠANJA NO AKO SE NA
VRIJEME PREPOZNA DA JE NEKOME
LOŠE I POTRAŽI POMOĆ, BOLEST SE
MOŽE DRŽATI POD KONTROLOM DA
RODITELJ ŽIVI NORMALAN ŽIVOT U
SVOJOJ OBITELJI.
Možeš nazvati hrabri telefon na
besplatan broj 0800 0800.
“Svakako se malo zabavi i poigraj s
prijateljima, pusti odrasle da brinu svoje
brige i liječnike da im u tome pomažu,
svakome njegova briga”
DOBRO JE KAD SI ČLANOVI
OBITELJI POMAŽU NO SVAKO
TOLIKO SE ODMORI, POIGRAJ
SE S PRIJATELJIMA, ZABAVI SE I
OPUSTI NA NEKOJ IZVANŠKOLSKOJ
AKTIVNOSTI ILI PROŠEĆI.
NEKE BRIGE I PROBLEMI U OBITELJI
NISU NAMIJENJENE TEBI DA IH
RJEŠAVAŠ.
“Ako je tvoj prijatelj ili prijateljica
zabrinuta radi nečega u svojoj obitelji ili
se njoj nešto događa razgovaraj s njom o
tome da zajedno potražite za nju pomoć
stručnjaka, ohrabri ju u tome”
STRUČNJACI
IMAJU
RAZLIČITE
NAČINE NA KOJE MOGU POMOĆI
DJECI. ONI SU ZA TO ŠKOLOVANI
I IMAJU ISKUSTVA I U NJIH MOŽEŠ
IMATI POVJERENJA.
Tekst pisala: mr. sc. dr. Ema N. Gruber,
spec. psihijatar, NPB Dr.I.Barbot
Popovača, Udruga “Sretna obitelj”
51
Djeca alkoholičara
Prim.mr.sc. Vesna Golik-Gruber, spec. psihijatar,
KB Sestre milosrdnice, Zagreb
Upotreba alkohola i posljedice te upotrebe na pojedinca i društvo poznate su u svim
povijesnim razdobljima. Poznat je i utjecaj alkoholizma roditelja na djecu.
Od starine se upozoravalo na to kako je pijenje alkoholnih pića za vrijeme trudnoće
opasno. Već u 18. stoljeću, Londonski savjet kirurga pokušao je uvjeriti vladu da
poveća poreze na džin, kako bi ga učinio nedostupnim majkama koje očekuju bebu.
Slična zapažanja bilježe se krajem 19. stoljeća, kada je alkoholizam postao problem
u europskim zemljama. Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća objavljeno je niz
izvještaja o oštećenju ploda (fetusa) – FAS-u (fetalnom alkoholnom sindromu) koje je
prouzročeno alkoholom. FAS karakteriziraju neobične crte lica, malformacije, zaostali
razvoj i mentalni poremećaji djeteta (prikazano na fotografiji).
Alkohol prolazeći kroz posteljicu može doseći otrovne razine, čiji su učinci najgori u
ranoj trudnoći, u vrijeme brze diobe stanica. Prekomjerno pijenje alkohola neizravno
će utjecati na fetus i preko svog učinka na deficitarnu prehranu majke. Katkad se
alkohol opisuje kao anti-nutricijent, jer njegovo uzimanje može uzrokovati slabu
apsorpciju, slabu iskorištenost ili povećano izlučivanje urinom esencijalnih
hranjivih tvari, osobito cinka, tiamina, A vitamina i folne kiseline koji su važni za
trudnoću.
Dijete je pijenjem roditelja, dakle, ugroženo od samoga začeća, u tijeku razvoja ploda,
u porodu i kasnije tijekom odrastanja u obitelji alkoholičara. Uz spomenuta fizička
oštećenja koje u djece uzrokuje alkohol, poznato je da majke alkoholičarke nisu
često u stanju osigurati pravilnu njegu djetetu, što se najčešće očituje u poteškoćama
hranjenja, nezadovoljavajućem prirastu tjelesne težine i smetnjama spavanja.
52
www.sretnaobitelj.odlican.net
Iako majka ne pije, a živi s mužem alkoholičarom, ona je često umorna i istrošena
zbog stresa u kojem se nalazi izazvanog muževom nemogućnošću da financijski
zbrine obitelj, nebrigom oko djece i kuće, nasilničkim ponašanjem prema njoj i djeci.
Zbog takva stanja ona nema snage za brigu i pažnju koje zahtijeva pravilan odgoj
djeteta.
Još od malena djeca se moraju susretati s nizom neugodnih, zbunjujućih i vrlo
traumatičnih situacija. Zbog toga su često frustrirana i nesigurna, što se očituje u
male djece u obliku povučenosti ili hiperaktivnosti, psihosomatskih simptoma: teškoća
hranjenja, trbuhobolje, glavobolje, problema sa srcem, noćnih mokrenja i strahova,
s emocionalnim poteškoćama u smislu tjeskoba i depresija.
Veća djeca mogu očitovati smetnje ponašanja i kao takva su u pojačanom riziku za
rano uzimanje alkohola i droga, asocijalno i delikventno ponašanje.
U najtežim slučajevima djeca postaju žrtve fizičkog ili seksualnog zlostavljanja.
Nažalost, u praksi se često obraća pažnja samo alkoholičarima, njihovim problemima
i bolesti, a na djecu se ne obraća pozornost. Smatra se, pogotovo za malu djecu,
da nisu svjesna alkoholizma, negirajući na taj način mogućnost nastanka negativnih
posljedica po njihov razvoj.
Slika jednog alkoholičara na temu moja obitelj i ja – „Sve sam ih postrojio.“
Opasna je iluzija odraslih da djeca ne primjećuju odnose između njih i zbivanja u
kući. Već dvogodišnjak neće znati reći, ali će na lutkama jasno pokazati što ga muči.
Sedmogodišnjak će sasvim jasno znati objasniti kako mu srce lupa kad pijani tata
dolazi kući.
Pogledamo li iz perspektive djeteta što se s njime zbiva i što ono doživljava, lako
ćemo sagledat da dijete od najranijeg doba prvenstveno zbunjuju i ometaju u razvoju
promjene odnosno nedosljednost u ponašanju roditelja alkoholičara. Ono ne zna što
može očekivati, jer roditelj se ponaša čas ovako, čas onako.
www.sretnaobitelj.odlican.net
53
Što je dijete manje, to više misli egocentrično i događaje spaja sa sobom, kao da ih
je ono uvjetovalo. Tako će se bezrazložno osjećati krivim što se roditelji svađaju, što
je roditelj alkoholičar loše volje, ako ne sluša pijanog roditelja koji satima priča jedno
te isto. A onda će, kad odraste, zbog jakog osjećaja krivnje, dozvoliti da ga drugi
tiraniziraju i maltretiraju.
Dijete gubi samopouzdanje i ne zna što mu je činiti. Uz najviše napore ne može
udovoljiti roditelja alkoholičara, koji prvenstveno zadovoljava svoju potrebu za
pijenjem i frustrira ga sve što ga u tome ometa. Ne mari za osjećaje svoje djece koja
su gladna njihove ljubavi. Dijete će rano uvidjeti da je roditelju piće i njegovi prijatelji
važnije od njega. S godinama djeca se počnu stidjeti roditelja i izbjegavati ga u
strahu su da će ih osramotiti i poniziti pred prijateljima.
Moraju naglo odrasti i uozbiljiti se. Braniti majku kad je otac tuče, brinuti se za mladu
braću ili sestre kad pijana majka to ne može, morati će se snaći za hranu. U školi će
za vrijeme odmora i na satu misliti na majku je li sigurna, strahovati što će zateći kod
kuće kad se vrati iz škole. Kad odraste plašit će se otići od kuće i može nesvjesno
žrtvovati svoju karijeru i budućnost u nastojanju očuvanja obitelji.
U zadovoljavanju tuđih, neće znati zadovoljiti svoje potrebe, jer je njegov pijani roditelj
glavni u obitelji i sve je podređeno njemu. Zaboravit će svoju potrebu za zabavom i
radošću, da bude maženo i voljeno dijete. Njegove emocije će se “zamrznuti”.
Djeca znaju imati doživljaj da nije dobro ako se naljute na roditelja, jer će se u tom
slučaju dogoditi nešto loše. Naprosto niječu svoju ljutnju i druge bolne osjećaje iako
su, zapravo teško povrijeđena i ranjena i sram ih je svega što proživljavaju. Skrivaju
da roditelj pije, lažu, tuku se da bi opravdali svog roditelja i svašta rade da bi prikazali
lijepu sliku svoje obitelji okolini. To je i njihova lijepa slika, jer može psihički preživjeti
ružno misleći o sebi, a obitelj je dio njihove ličnosti.
Narušena je i identifikacija sa spolnom ulogom. Djevojčice će, zbog identifikacije s
majkom, češće reagirati s depresijom i pretjeranom odgovornošću. Osim oca, neće
imati ni dobar model majke jer su majke obično preopterećene, stroge i nastoje djecu
podčiniti ocu da bi održale prividni mir u kući i sl. Ako je majka alkoholičarka, djevojčica
neće imati priliku naučiti bogatstvo i ljepotu ženskih uloga u obitelji i društvu.
Odbacivanja sina od strane oca negativno će se odraziti na učenje njegove muške
uloge. Dječaci će često biti agresivni jer će od pijanog oca vidjeti da je to model
rješavanja problema. Nastojat će podčinjavati druge za zadovoljenje svojih potreba,
isprazno prenaglašavati svoju muškost, s vrlo malo smisla za tople odnose i suradnju.
Ako majka pije, dugo će proći vremena da steknu povjerenja u žene.
Djeca imaju poteškoća u davanju i primanju ljubavi i razrješavanju konflikta. Osjećaju
se odbačeno i nevoljeno. S drugima ne dijele svoju tugu i osamljena su u svojoj
nesreći. Nastoje da ih nitko ne zamjećuje, iako istovremeno čeznu za nečijom
pažnjom. Zbog osamljenosti i srama smanjuje se šansa da odreagiraju proživljene
traume.
Višegodišnja napetost i uznemirenost, kao i trajna “rastrganost” između roditelja
ostavit će trajne posljedice na dječju psihu.
54
www.sretnaobitelj.odlican.net
Zaključak:
U Hrvatskoj ima oko 250.000 alkoholičara. Ako uzmemo da svaki ima u prosjeku
dvoje djece dolazimo do zastrašujuće brojke. Toliko patnje, boli, stradanja.
Što učiniti da bi se taj broj smanjio, da bi se toj djeci pomoglo?
Rješavanje problematike djece alkoholičara i smanjivanje njihova broja potrebno
je gledati u sklopu smanjenja alkoholizma općenito, za što je potrebno podizanje
svjesnosti čitavog društva o toj problematici, kao i općenito o problematici alkoholizma
te potom široka društvena akcija na tom planu.
Pojedine sporadične aktivnosti i programi raznih udruga ne mogu dati željenih
rezultata, pomažu pojedinačno (to je više vid prve pomoći), no njihova je vrijednost
u službi upozorenja i inicijative u društva na potrebu rješavanja te teške društvenu
problematike.
U preventivnom smislu, dakle govorimo o potrebi generalnog smanjenja uzimanja
alkohola jer, širokoj edukaciji populacije o štetnim posljedicama i rizičnosti pijenja, te
osiguravanjem uvjeta za odrastanja djece bez potičućih utjecaja na pijenje alkohola.
U kurativnom smislu potrebno je rano otkrivanje i liječenje djece koja imaju posljedice
zbog alkoholizma roditelja, uz obvezno istodobno liječenje alkoholizma roditelja uz
zahvaćanje cijelog obiteljskog sustava. Ukoliko liječenje ne dovedi do rezultata, u
obzir dolazi izdvajanje djeteta iz bolesne sredine.
U pogledu rehabilitacije valja istaknuti da je ista dugotrajna i da je potrebno mnogo
godina da dijete izliječi će svoje rane, stekne unutrašnju sigurnost i samopoštovanje
i da uz kvalitetnog bračnog partnera svojoj djeci može pruži sliku svijeta koji nije
zastrašujući i u kojem se može živjeti skladno i zadovoljno. Pakao je već bio popunjen, ljudi su čekali vani u dugom redu. Đavao je morao zatvoriti vrata
i tako spriječiti ulazak novih kandidata.
- ostalo je još jedno mjesto i pripast će najvećem grešniku- objavi on okupljenima.- je li
netko od va možda višestruki ubojica?
Nitko se nije javio, pa on krene ispitivati što je tko zgriješio. Uto spazi jednog kojega prije
nije zamijetio.
- što si ti zgriješio?- upita ga.
- ništa, ja sam dobar čovjek, ovamo sam dospio zabunom.
- ma, mora da si nešto učinio, promrmlja đavao, pogreške nam se baš ne događaju, svi
koji su ovdje- nešto su zgriješili.
- znam to, reče čovjek, ali ja sam uvijek bio daleko od svakog zla. Kad sam vidio kako ljudi
progone jedni druge, ja u tom ludom lovu nisam sudjelovao. Djeca su umirala od gladi,
prodavali su ih kao robove, odbacivali su siromahe kao što se baca smeće. Izmišljali su
lukavstva kako bi jedni druge varali. Ja sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa učinio,
nikad ništa.
- baš ništa?- upita đavao s nevjericom.- Jesi li siguran da si sve to vidio?
- da, svojim vlastitim očima!
- i ništa nisi učinio?- opet će đavao.
- ništa- odgovori čovjek.
Đavao se grohotom nasmije: Uđi prijatelju moj, ovo je mjesto za tebe!
Iz knjige Tko su dobri ljudi? Rijavec,
Miljković, Zagreb, 2006, poglavlje Socijalna odgovornost
www.sretnaobitelj.odlican.net
55
II. KOGNITIVNA REHABILITACIJA I BORBA PROTIV PREDRASUDA
KAZALIŠNE PREDSTAVE U IZVEDBI BOLESNIKA:
»JEŽEVA KUĆICA - DUŠEVNOM BOLESNIKU KOD KUĆE JE
NAJLJEPŠE« U OSNOVNIM ŠKOLAMA SISAČKO MOSLAVAČKE
ŽUPANIJE
Što smo htjeli ovom predstavom?
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
NPB »Dr. I. Barbot«, Popovača, predsjednica udruge »Sretna obitelj«
Naslov inicijative: Ježeva kućica- duševnom bolesniku kod kuće je najljepše
Cilj: izvođenje amaterske predstave u osnovnim školama Sisačko-moslavačke
županije posebno na područjima posebne državne skrbi, od 1.1. do 30.3.2010.
godine.
Financijska potpora:
Ova građanska inicijativa provedena je zahvaljujući financijskoj potpori Regionalne
zaklade za lokalni razvoj “Zamah” u sklopu decentraliziranog modela financiranja
Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Obavijest o natječaju:
Svoje likovne radove i sastave na temu predstave pošaljite nam na e-mail:
emagruber2000@yahoo.com do kraja veljače 2010.
Najbolji radovi biti će objavljeni u našoj knjizi u travnju ove godine a njihovi autori će
knjigu dobiti na poklon.
56
www.sretnaobitelj.odlican.net
OPIS KAZALIŠNE PREDSTAVE : JEŽEVA KUĆICADUŠEVNOM BOLESNIKU KOD KUĆE JE NAJLJEPŠE
U izvedbi bolesnika koji boluju od psihičke bolesti
Režiser: sr. Renata Prpić, med. sestra, Lucija Štajduhar, med. sestra.Kostimografija i
scenografija: sr. Nevenka Kosar, med. sestra
Voditelj aktivnosti: mr. sc. dr. Ema N. Gruber, spec. psihijatar
Što smo htjeli sa ovom predstavom?
Bolesnici su htjeli poručiti svima da im je najljepše nakon liječenja u psihijatrijskoj
bolnici nastaviti liječenje kod svoje kuće. Da je potrebno, ako si bolestan liječiti se
kod doktora i nakon toga i kod kuće redovno uzimati prepisane lijekove kako bi ti bilo
bolje. I da je svakome, pa i bolesniku, kod njegove kuće najljepše.
Ipak, kad netko dugo godina boluje od teške psihičke bolesti, često mu je sve teže
i teže brinuti se o sebi kod kuće sam. Uzimati redovno lijekove, kuhati, spremati,
rješavati svakodnevne probleme, raspolagati imovinom. Dobro je da je tu obitelj da ti
pomogne, ako imaš obitelj i ako obitelj to hoće. Često dugogodišnji bolesnici nemaju
obitelj koja bi o njima brinula, nekad su svi digli ruke ili odustali. Nije lako živjeti s tom
vrstom bolesti. Bolesnik dugo vremena mora uzimati lijekove i nekad izgleda čudno,
a često puta ne može ići na posao i zarađivati novac da bi se prehranio. Postaje sve
siromašniji. Kao i svaka kronična bolest, šećerna bolest, visok tlak, maligna bolest,
ova bolest traži velike žrtve i od bolesnika i od obitelji.
Tko će onda brinuti o bolesniku ako ne može sam? Što će se dogoditi ako ne bude
uzimao lijekove a bolestan je?
Ne možeš stalno biti u bolnici; psihijatrijska bolnica nije niti dom niti zatvor. Često
onda bolesnik ode živjeti u Dom za duševno oboljele koji onda postaje njegov dom
do kraja života. To se čini stoga da bolesnik ne bi bio prepušten sam sebi, na ulici,
bez mogućnosti za kvalitetan život te da bi se osiguralo da mu se bolest ne pogorša.
No, što mislite kako bi bilo kad bi taj bolesnik mogao ostati kod svoje kuće? Gdje
mu je dom i gdje mu je najljepše. Mnogi ne razumiju zašto jež voli kućicu svoju, pa
ona nije ništa posebno, možda je i siromašna i jadna ali njegova je, svoj na svome.
Onda bi trebalo organizirati pomoć tom bolesniku i njegovoj obitelji. Moguće je.
To se zove psihijatrija u zajednici i postoji u mnogim europskim zemljama, u Italiji,
Engleskoj, a počela je već i u Sloveniji. Ljudi su uvidjeli da se to može, da je bolesnik
sretniji, kvaliteta života mu je bolja, a i obitelj ako joj pomogneš može brinuti o njemu
i prihvatiti ga.
Naši bolesnici koji glume u ovoj predstavi, evo na primjer naš Jež, on živi kod svoje
kuće. Svi su se angažirali da mu to omoguće, njegova se obitelj trudi no i on se sa
svoje strane mora potruditi. I to također kaže ova predstava. Bolesnik mora sudjelovati
u liječenju, uzimati lijekove, ići na kontrole, slušati doktora i njegove savjete. Sudbina
mu je da ima tu bolest. Mogao je imati neku drugu bolest, roditi se drugačiji ili se od
nečeg drugog razboljeti, to nitko ne može znati i nitko nije kriv ako ti se bolest dogodi,
ali i s ovom se bolesti može živjeti. Lisica je doktor koji u bolnici liječi bolesnika
lijekovima, zajedno su surađivali u liječenju. Kad mu je bilo bolje bolesnik je otpušten
www.sretnaobitelj.odlican.net
57
kući, doktor će mu uvijek pomoći kad nešto iskrsne i doktor na kraju uvidi zašto
bolesnik želi biti kod kuće, što mu to znači te se potrudi pomoći mu u tome. Drugi
ne razumiju, niti vuk, niti divlja svinja, niti medo. To su uloge iz okoline bolesnika,
iz društva. Za sad ne razumiju i zato stradaju. No jež je preživio i sretan je. To je
najvažnije. Možda s vremenom bude drugačije s ovim drugima...
“Na muci se poznaju junaci”
Renata Prpić, med. sestra,
Neuropsihijatrijska »Dr. I. Barbot«, Popovača,
počasni član Upravnog odbora Udruge
Već drugu sezonu radim kao režiser predstave Ježeva kućica- duševnom bolesniku
kod kuće je najljepše, a inače sam medicinska sestra zaposlena na IV odjelu
naše bolnice. Mislim da je ova predstava krasan način zbližavanja ljudi, bolesnika,
njihovih obitelji, stručnjaka, djece i cijele zajednice. I mislim da nam ide sve bolje. I
bolesnicima koje uvježbavam u predstavu, uvijek nove ljude, nekad čak i za svaku
pojedinu predstavu, a i nama kao timu. Kao karike u lancu uspjeha, svatko je na svoj
način važan i zapravo, nezamjenjiv. Uvijek pazim na one najslabije, one kojima je
teško ili imaju problema. Već mogu vidjeti tko zna ulogu ali se boji javnog nastupa a
tko bi pretjerao ako ga ne uputiš kako će glumiti povezan s ostalim glumcima kako bi
svi zajedno ostvarili predstavu. I kad gledam ove svoje dvije godine rada, a posebno
ovih par mjeseci kad smo nastupali u osnovnim školama naše županije i sjetim se
onih veselih dječjih lica, razigranih, zadovoljnih, sjetnih lica naših bolesnika-glumaca,
znam da radimo pravu stvar. No, nije lako. Stalno mi je pred očima ona uzrečica“the show must go on”, predstava se mora održati, bez obzira na sve. Zvuči nekako
okrutno, no istina je. Mi smo svi ljudi, a ne automati. U našim se osobnim životima
također se stalno događaju neke stvari. Razbolimo se, nekom bližnjem nam se nešto
dogodi, problem na poslu, u obitelji. Nekad nam taj dodatni rad u udruzi izgleda
kao napor, opterećenje, “ma kud još i to...”, “ uz sve sad i na tu predstavu...“, ali
tim smo. Pa si međusobno pomažemo, zamjenjujemo i dogovaramo. I predstave se
održavaju. I život teče dalje. Tako je i s našim bolesnicima. I oni imaju problema, ne
samo zbog bolesti već i općenito, egzistencijalnih. Ni njima nije lako obvezati se na
nešto, pa onda posustati pred nepredviđenim okolnostima. Uvijek tad mislim hrabrost
se pokazuje onda kad učiniš nešto i kad je teško. Kad te strah i kad uporno ideš dalje.
I sve se nekako riješi, samo ne treba odustajati ili gubiti nadu.
Tako da bih ja onu izreku “predstava se mora održati” prilagodila našem radu i rekla:
“junak si kad učiniš to, makar ti je teško ili te strah”, “na muci se poznaju junaci”.
Svima nama, bolesnicima i obiteljima i timu volontera, junacima naše udruge želim
još puno dobrih djela i osobitih iskustava.
58
www.sretnaobitelj.odlican.net
Trebaš snagu da bi bio čvrst, no treba ti hrabrost da bi bio nježan. Trebaš snagu
da bi pobijedio, no treba ti hrabrost da bi bio pobijeđen. Trebaš snagu da bi bio
siguran, no treba ti hrabrost da bi sumnjao. Trebaš snagu da bi se uklopio, no
treba ti hrabrost da se izdvojiš. Trebaš snagu da bi podnio bol svojeg prijatelja, no
treba ti hrabrost da podneseš svoju bol. Trebaš snagu da bi sakrio svoje probleme,
no treba ti hrabrost da bi ih pokazao. Trebaš snagu da izdržiš nasilje, no treba ti
hrabrost da bi ga zaustavio. Trebaš snagu da bi bio sam, no treba ti hrabrost da bi
se oslonio na druge. Trebaš snagu da bi volio, no treba ti hrabrost da bi bio voljen.
Trebaš snagu da bi preživio, no treba ti hrabrost da bi živio. (autor nepoznat)
Iz knjige: Tko su dobri ljudi? Rijavec, Miljković, Zagreb 2006
Sve je lakše ako poznaš ljude
Nevenka Kosar, med. sestra,
Neuropsihijatrijska bolnica »Dr. I. Barbot«, Popovača,
član Upravnog odbora Udruge
Negdje oko datuma rođenja naše predsjednice udruge ja sam počela raditi u našoj
bolnici. Već se, dakle ima i što nabrojati, iako smo obje još mlade. Uvijek sam radila
sa zadovoljstvom i najbolje što sam mogla. I u životu sam prikupila dosta iskustva i
upoznala sam mnoge ljude, sudjelovala sam u mnogim aktivnostima, udruženjima,
druženjima, tako da mi je bilo drago da se mogu uključiti i u rad udruge Sretna obitelj.
Još prije skoro dvije godine. Odmah sam im rekla, a mislim da je to i najbolje, što
znam raditi i kako mogu pomoći, a što ne znam i za što nemam vremena. I to mi
se u radu ove udruge sviđa, mi svih prihvaćamo u granicama njihovih mogućnosti,
želja i potreba, svatko doprinosi koliko želi i može i nitko nije natjeran ni na što.
Istovremeno, mi moramo svi prihvatiti svoje vlastite mogućnosti i granice, sami paziti
da se ne preopteretimo i ne zakinemo obitelj i druge obaveze kao i da smo svjesni
da smo svi različiti i ako za nešto nemaš smisla, ne guraj se, traži radije kako možeš
pomoći u skladu sa svojim sposobnostima i talentima. Ja sam prošle godine radila
scenografiju i šivala kostime, dogovarala se oko organizacije putovanja i pomagala
sestrama oko izvedbi predstava. Ove godine smo radili odlaske s predstavom u
osnovne škole. I opet se ponovilo ono, „ Nena, mi bi po projektu trebali ići tamo
napraviti to i to, poznate li vi tamo koga?“. Jer, sve je lakše ako poznaš ljude. Lakše
se dogovoriš, lakše prezentiraš svoju ideju, u ovo današnje doba, svi su nepovjerljivi
prema strancima. Isto tako, ja zaista vjerujem da je sve lakše ako poznaš ljude i u
smislu da iskustvom pročitaš nekoga kakav je, možeš li s njim raditi, o tome ovisi
kako ćeš se prema njemu ponašati, hoćeš li surađivati ili ne. Povjerenje je zapravo
vrlo krhka stvar i dugo se izgrađuje a lako razara. S te strane vjerujem u dobru
komunikaciju i iskrenost. Bar štedimo vrijeme, a sve se možemo dogovoriti. Mislim
da je moje iskustvo od koristi našoj udruzi i to me čini zadovoljnom i voljnom pomoći.
Mislim da zajedno radimo baš lijepe stvari i nadam se da ćemo i ubuduće tako.
www.sretnaobitelj.odlican.net
59
Sa predstave Ježeva kućica- duševnom bolesniku kod kuće je najljepše u OŠ Popovači
Put u Split s Ježevom kućicom
Paula Beronić, vms,
Neuropsihijatrijska bolnica „Dr.I.Barbot“ Popovača,
tajnica udruge Sretna obitelj, član Upravnog odbora
Noć je, tri su sata. Vani je mrak a kolegica i ja čekamo prijevoz za Split. Ulazimo
u minibus, a u njemu je već cijela postava i rekviziti za ježevu kućicu. Negdje iza
Zagreba svi smo utonuli u san, osim vozača koji je slušao laganu glazbu da ga održi
budnim.
Sunce nas budi u šest i trideset, skrećemo na odmorište a nadomak smo Splita.
Izlazimo, protežemo noge, jurimo u sanitarne čvorove, naručujemo jutarnju kavicu.
Poslije pola sata krećemo dalje i u osam sati stižemo u Split. Pronalazimo odredište,
jer mi smo gosti na 2. Hrvatskom kongresu socijalne psihijatrije i psihijatrije u
zajednici. Mjesec je listopad, 2009. godina.
Istovarujemo kulise, kostime, sve što je potrebno za nastup. Bolesnici su uzbuđeni,
da li će sve proći kako treba. Vrijeme je za nastup koji je prošao kao i svi do sada, u
najboljem redu.
Odlazimo u grad obići znamenitosti i osjetiti mirise mora. U toj gužvi na rivi jedan od
učesnika krenuo je u krivom smjeru i kad smo shvatili da nismo na broju dali smo se
u potragu. Kad smo ga našli, ne zna se tko je bio sretniji, on ili mi.
U podne je bio ručak, a poslije toga povratak kući pjevajući.
60
www.sretnaobitelj.odlican.net
Izlet sa predstavom u Split
www.sretnaobitelj.odlican.net
61
Uvježbavanje socijalnih vještina osoba koje boluju od
shizofrenije
Biljana Lovrečić, bacc.therap.occup.,
Neuropsihijatrijska bolnica „Dr.I.Barbot“ Popovača
Uvod
Socijalne vještine se izgrađuju tijekom života, međutim, mijenjaju se ovisno o
okolnostima, pravilima i očekivanjima okoline.
Većina ljudi najveći dio vremena, provede razgovarajući sa drugim ljudima,
promatrajući ih, slušajući, dodirujući ih. U to su uključene svakodnevne radnje poput
pozdravljanja, pitanja, objašnjavanja, ohrabrivanja, obeshrabrivanja, uvjeravanja.
U toj komunikaciji svoje namjere i mišljenja izražavamo kroz verbalno i neverbalno
ponašanje, kao i svjesno i nesvjesno. To su glavne komponente socijalnih vještina i
mogu se usavršiti uvježbavanjem.
Cilj rada
Prilikom rada u grupi, ne smije se zaboraviti na postojanje individualnih razlika
među ljudima, npr. inteligencija, dob, općenito psihofizičko stanje, stupanj socijalnog
kontakta, motivacija za izvođenje određenih aktivnosti.
Cilj uvježbavanja socijalnih vještina kod ovih bolesnika je ulazak u socijalne kontakte
i njihovo što bolje ostvarivanje.
U radnoj terapiji postoje različiti principi u treniranju odnosno uvježbavanju socijalnih
vještina. Koji će se pristup odabrati ovisi o problemu koji obrađujemo.
Osobama s kroničnom shizofrenijom nedostaje motivacija za socijalnim druženjem,
povučeni su i pokazuju nedostatke u verbalnim i neverbalnim ponašanjima. Kako
ti pacijenti imaju problema s koncentracijom i obrađivanjem informacija, ciljevi
programa rada moraju biti jednostavni.
Osnovni principi uvježbavanja socijalnih vještina su: demonstracija, vođenje, vježba
i povrat.
Neke socijalne vještine koje uvježbavamo su:
Kako započeti razgovor, kako biti dobar slušatelj, kako tražiti pomoć, prihvaćanje,
prepoznavanje i izražavanje svojih osjećaja, kako rješavati sukobe, zašto je važno
samopoštovanje, kako biti ljubazan itd.
Program uvježbavanja socijalnih vještina (po pristupu strukturiranog učenja)
Strukturirano učenje se sastoji od demonstracije, igre uloga, diskusije o izvedbi i
upotrebe u situacijama iz stvarnog života.
 Program započinje s pojašnjavanjem vještine, objašnjavanjem kakva će biti
korist od učenja same. Ponekad se pročita kratka priča koja bolje pojasni
62
www.sretnaobitelj.odlican.net
samu vještinu koju ćemo uvježbavati.
 Na ploču se napišu neke osnovne sastavnice same vještine; koraci koji
pomažu da se ponašanje pravilno izvede.
 Demonstracija vještine; primjereno ponašanje pokazuju dva pacijenta ili
pacijent i terapeut, oslanjajući se na sastavnice vještine.
 Prilikom demonstracije ponašanja, ono se može ispravljati i potkrepljivati
(verbalnim poticajima). Vježba završava raspravom o uvježbavanoj vještini,
komentira se sama demonstracija vještine, često se raspravlja o njihovim
osobnim doživljajima prilikom uvježbavanja vještine.
Iako je program napravljen prema programu učenja socijalnih vještina za tinejdžere
te sam ga nastojala prilagoditi za rad sa shizofrenim bolesnicima, često nailazim na
različite probleme koji ukazuju na kognitivnu disfunkciju:
Vježba često ne krene u zadanom smjeru. Pacijentima je tema ponekad nerazumljiva
ili nezanimljiva, mnogo se vremena izgubi na pojašnjavanje pojedincima, dogodi se
da je grupa potpuno nezainteresirana za zadatak, mnogi se ne mogu koncentrirati.
Postoje situacije kada svi nestrpljivo čekaju da vježba počne, iako se od većine rijetko
dobiva povratna informacija. S obzirom na to, prilagođava se učenje navedenih
vještina, odnosno izgubljene socijalne vještine kompenziraju se učenjem novih.
Iako je teško znati koliko vještina su vježbom usvojili, tj. postoji li učinkovitost
uvježbavanja socijalnih vještina, sa sigurnošću znam da su mnogi uspostavili kontakt
s drugim osobama te nakratko popravili ponašanje i subjektivni osjećaj ugode.
Sa predstave
www.sretnaobitelj.odlican.net
63
Razmišljanja glumaca-bolesnika i njihovih obitelji prije
izvođenja predstave
•
•
•
•
Hoće li djeca razumjet kakva je to bolest ako nema veze s alkoholom ili drogama?
Njima samo o tome pričaju.
Mislim da one iz srednje škole to ne zanima. Oni se samo prave važni i svi misle
isto kako im njihovo društvo kaže.
I ja imam dvije kćeri,. Mislim da će im biti zabavno gledati.
Treba djeci nekako pokazati uzrok i posljedicu. Ako pušite travu kao ja, mogli bi
poluditi u glavi i onda nikad više nije kako je bilo
Razmišljanja glumaca-bolesnika poslije izvođenja
predstave
Mene je pohvalio jedan mali. Rekao je da sam ja, medo, bio super. To je rekao
dvaput.
• Meni je bilo za iznenadit se da su djeca bila mirna, nije se čula ni muha.
• Mogu li ja dobiti film i slike da pokažem svojoj djeci kako sam glumio?
• Malo su me čudno gledala djeca prošli put kad sam nastupao kao da me se boje.
Poslije su se opustili kad su vidjeli da ja samo nosim masku od vuka
• Bilo je zabavno, i za djecu i za nas. B.I.
• Ja sam htio glumiti, ali sam došao do zaključka da ne mogu, jer sam pušač. Ne
mogu izdržati tempo, jer mi se puši. Ž.A.
• Ja se divim kako ste to dobro izveli, tu predstavu, u tako malo vremena.
• Dok sam kao jež dolazio pružio sam djeci ruku za „give me five“, no samo jedan
mi je uzvratio, kao da su bili suzdržani, a poslije su se htjeli slikati kraj mene i
pričati sa mnom; to mi je bio lijepo.
• Svaki put neki klinac hoće da mu pokažem svoju pušku kojom ubijem vuka.
• Uloge koje igramo u životu.
• Ja bi pričao kćeri priču o vuku, ali nikad nisam došao dalje od „Bio jednom jedan
vuk“.
Životinje u nama:
• Ja imam problem s vukom. Svi misle da sam izvana dobar, a unutra u meni kulja
neki bijes. Možda mi zato nisu dali da ja budem vuk u predstavi.
• Ja imam u sebi goluba, tako se osjećam, ja nemam vuka.
• A ja psa, onog malog, štakoraša skitnicu, pa tako se i osjećam.
• Ja medu. Zato mi tako dobro ide ta uloga. To je baš moja životinja.
• I meni. Ja glumim divlju svinju i baš mi se sviđa ta uloga.
• Ja muhu. Ne, ne. Ipak bi neku drugu životinju. Nije što bi htjeli biti, već ono što
imamo u nama? Onda je muha; da, muha.
• Ja imam u sebi lastavicu. Tako i ja; dođem i odem.
• Ja imam lava. Izvana tako ne izgleda, svi misle da sam plašljiv, ali lav je u meni.
• Ja sam sav lav, čak i u horoskopu.
•
64
www.sretnaobitelj.odlican.net
•
•
Ja imam u sebi bengalskog tigra. Kad sam u bolesti onda mislim da sam
Emanuel, spasitelj. I svi me trebate slušati.
A ja, moja životinja, kad razmišljam, meni se stalno nameće vjeverica. Da,
vjeverica. Kao da je vidim.
“Kad nas je doktorica Ema izabrala za ježevu kućicu, ja se nisam nadao što me
čeka. Uvježbavali smo stil i mimiku za ježevu kućicu i sve mi se činilo u redu. Ja
sam se iznenadio da su djeca, iako sam imao jednu sporednu ulogu, divlje svinje,
bila jako sretna tom mojom ulogom. Pljeskali su kad sam ušao na scenu i veselili se.
Uloga nije bila preduga. Samo sam mislio što da napravim da bi djecu oraspoložio,
kako da što bolje odigram. To je bilo to. Djeca su bila zadovoljna predstavom.”
J.I.
“Što se tiče samog ježa, on jednostavno voli biti u svojoj kućici, iako nema struje ni
vode, ali jež voli biti u svom domu.
Tu dolazi poštar i daje pismo ježu, pa onda jež to čita. Na to dolazi lisica te ga moli da
dođe na liječenje i da dobije lijekove. Onda sama lisica ježa zove na gozbu te mu nudi
tablete i pokazuje kako je lijepa mjesečina. Nakon toga lisica ježa moli da ostane na
liječenju par puta, no on hoće kući. Tu dolazi vuk i uplaši lisicu i počinje svoju scenu.
Dok ne naiđe medo koji također uplaši lisicu. Onda se malo zafrkavaju na račun lisice
i idu u krug. Tada dolazi lovac i upuca vuka te napadne medu koji se brani od pčela,
no ipak pada. Nakon nekog vremena svi se dižu, jer zapravo nisu mrtvi i drže za ruke
te klanjaju publici. Meni se ova predstava svidjela i ne mogu reći ništa loše u vezi ove
predstave.”
J.D. (glumac koji glumi medu)
Razmišljanja javnosti, naših kolega i prijatelja prije
izvođenja predstave
•
•
•
•
•
•
Mislim da je to super ideja ali da vas neće pustiti u škole, što ako neki bolesnik
nešto napravi djeci?- Pa mi smo tamo, ja sam tamo, poznam ih, to su moji
bolesnici, uzimaju lijekove, dobro su.- Svejedno, što ti znaš što mu je u glavi?
Ja ne znam da je itko do sad radio to što vi radite.
Čestitam, samo tako naprijed, sviđa mi se ideja.
Pomalo se sjećam kako sam o nekim sličnim problemima razgovarala sa
svojom djecom dok su bili mali. Mislim da s njima treba razgovarati otvoreno,
ali jednostavno. Možda bi mogla pitati da li je čovjek bolestan ako samo ima
slomljenu nogu, ako je prehlađen ili… Pa pitati da li poznaju nekog ili su čuli da
se netko „ponaša drugačije od ostalih“. Kod eventualnih dobacivanja mislim da
bih ja komentirala da ni jedna bolest nije sramota i da nije osoba za to kriva.
Nisam našla nikakav tekst o tome kako se djeci na pojednostavljen način
objašnjava o duševnim bolestima, nitko nije psihoeducirao djecu, ni kod nas, a
baš ni na internetu nema.
Neka bolesnici nikako ne diraju djecu, ovi zakoni su jako strogi, tuđe dijete ne
smiješ ni pipnuti, ni ružno pogledati.
www.sretnaobitelj.odlican.net
65
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Uvijek ste tako orginalni s radom udruge, baš me zanima kako će to ispasti.
Moraš unaprijed jasno naglasiti zašto dolazite, tko vas šalje, tko ste vi i kako će
izgledati.
Kod djece je sve to zlostavljanje, nije bitno od čega je roditelj bolestan, da li pije
ili je živčan, psihopat ili drugo, ako ga mlati i viče; zlostavlja ga.
Najbolje da ništa ne govorite, nego samo pokažete predstavu da ne uplašite
djecu koja se nisu nikad susrela s tom bolesti.
Istraživanja su pokazala da ako malo dijete upoznaš sa duševnom bolesti, a nije
se s njom susrelo da ga traumatiziraš.
Mislim da je dobro da to pokažete djeci, da se susretnu s bolesnicima na taj
način.
Mislim da djeca neće shvatiti poruku koju ste htjeli pružiti. A koja vam je to
zapravo poruka?
Ja sam čula od svoje djece da dolazite u njihovu školu, zovu vas: Predstava za
0 kuna.
Možda da ih pripremite prije predstave, da kažete tko je to i zašto ste došli, pa
pitate pozna li koje dijete nekoga tko je bolestan.
Meni se sviđa letak koji ste napravili, jasno je napisan, a kome ćete ga dijeliti,
svima ili samo nekima?
Dojmovi s posjete osnovnoj školi Jabukovac
Opaska uredništva: Likovni radovi djece iz OŠ Jabukovac oblikovali su naslovnicu
ove knjige
U Osnovnoj školi Jabukovac
66
www.sretnaobitelj.odlican.net
Jedan lijep dan
Dunja Golik, prof., Osnovna škola Jabukovac
Nakon što sam saznala da će nas posjetiti članovi udruge „Sretna obitelj“ s predstavom
Ježeva kućica, ja sam, kao učiteljica biologije i razrednica jednoga razreda, odlučila
s učenicima porazgovarati o duševnim bolestima, bolesnicima i o načinu na koji
se treba komunicirati s njima. Ipak su to djeca, koja znaju zadirkivati, dobacivati i
izazivati, pa sam ih još jednom podsjetila i upozorila na pravila pristojnog ponašanja.
Djeca su bila puna pitanja, zanimalo ih je zašto dolaze, koliko ih dolazi, od kojih
bolesti boluju, kako se mogu dobiti duševne bolesti... Razgovarali smo o svemu što
ih zanima, ja sam odgovarala na pitanja na koja znam odgovor, a za ostala smo se
dogovorili da pitaju doktoricu Gruber kada dođe s pacijentima.
Naši gosti su stigli i predstava počela. Prolazeći kraj učenika pri izvođenju predstave,
pacijenti su im pružali ruku, pri čemu se moglo primijetiti da djeca uzmiču. Pružili bi
i oni svoju ruku, ali s primjetnim oklijevanjem. Predstava je bila praćena s velikom
pozornošću, a kada je došlo vrijeme za njihove komentare i pitanja, nastao je muk.
Potpuna tišina. Nitko se nije usudio ništa pitati, kao da ih više ništa nije zanimalo.
Tada je uslijedilo fotografiranje, a djeca su još uvijek bila suzdržana. Osmaši su bili
najhrabriji te su predložili da se cijeli razred fotografira s glumcima iz predstave.
Njihov primjer slijedili su i ostali. Tek je tada barijera između njih bila srušena.
Pričajući kasnije s djecom o predstavi, bila su to ona ista djeca koja su se međusobno
borila da dođu do riječi, rekli su da je predstava bila zanimljiva. Ujedno su mi i priznali
da ih je bilo strah pacijenata, unatoč prisutnosti doktorice i medicinskih sestara.
Djelatnici naše škole, uključujući i mene, iznimno su zadovoljni idejom ovoga projekta,
izvedbom predstave i porukom koju ona šalje. Djeca su na ovaj način došla u kontakt
s duševno bolesnim osobama, vidjeli su da to nisu osobe kojih se treba bojati, sve
dok se liječe prema uputama liječnika.
Na nekima od pacijenata bila je vidljiva velika trema, ali unatoč njoj svi su bili zadovoljni
svojim nastupom. I za njih je ovo bilo nešto novo, pošto dosada nisu nastupali pred
djecom. Osjećali su se dobro, jer su ih na ovaj način uspjeli uveseliti i pružiti im nešto
od sebe, a to nije mala stvar.
Sve u svemu, jedan lijep dan.
www.sretnaobitelj.odlican.net
67
U Osnovnoj školi Jabukovac
U Osnovnoj školi Jabukovac
68
www.sretnaobitelj.odlican.net
Dojmovi s posjete osnovnoj školi Popovača
Jednog lijepog dana usred šume kraj ježeve kućice nervozno je šetao tata jež,
dok je njegova kći sjedila na klupi ispred kućice. Dok je tata jež šetao i razmišljao,
doskakutao je poštar zeko s pismom od doktorice lije. Tata jež sav sretan posjećuje
doktoricu liju. Doktorica lija ga hoće ostaviti u bolnici ali jež govori da ima skroman
dom, da će piti lijekove i da će biti dobro. Nešto kasnije dolazi vuk. Tata jež i vuk se
pozdravljaju te doktorica lija, tata jež i vuk plešu u krug. Još kasnije dolazi medo te
se medo pozdravlja s tatom ježom, vukom i doktoricom lijom pa njih četiri plešu u
krug. Puno kasnije dolazi divlja svinja te se pozdravlja da ježom, vukom, medom i
doktoricom lijom. Naravno opet plešu u krug. Odjedanput dolazi lovac te udari vuka
metlom, medu ubode žalcem od ose a divlju svinju ubije puškom. I to je to od ježeve
priče....THE END...
Danijela K.
„Meni se svidio medo, jer je malo smiješan. Najbolje mi je bilo kad je medo legao na
pod, jer se uplašio. Bilo mi je jako dobro.“
Lorena Kovačić, 3b
„Meni je bilo zanimljivo kad je došao medo. Prvo sam mislio da lisica želi pojesti
ježa. Kad sam vidio da lisica želi dati lijek, onda sam vidio da je dobra.“
David Kovačević, 3b
U Osnovnoj školi Popovača
www.sretnaobitelj.odlican.net
69
„Meni se svidio medo.“ Patrik Pintarić, 3b
„Meni se sve svidjelo, svi glumci su bili zabavni. I imali su dobre kostime. Dobro su
bili uvježbani. Predstava je bila zabavna. Dobro sam se provela, bilo je zabavno“.
„Predstava je bila zanimljiva. U predstavi su bili glumci životinje. U predstavi su likovi
lisica, vuk, divlja svinja, medo, lovac, jež i njegova kćer.“
Ela Kuntić, 3b
„Predstava je bila lijepa. Medo mi je bio najsmješniji. Na kraju mi je bilo tužno zato
što ih je lovac ubio.“
Ana Boskić, 3b
„Meni se svidjelo na kraju kada je došao lovac i ubio vuka, divlju svinju i medvjeda i
završilo sretno.“
Sanja Horvat, 3b
„Meni se predstava svidjela. Najdraži mi je lik medo. Kraj mi je najdraži.“
Valentina Naglić, 3b
„Meni su se svidjeli medo, vuk, lisica, jež i još jedan lik su mi bili najbolji.“
Valentina Majetić
„Meni je predstava bila jako dobra. Likovi su mi bili smiješni i zabavni. Od svih likova
najviše mi se svidio medo.“
Borna Hubak, 3b
„Meni je ova predstava bila jako lijepa. Najbolji lik mi je bio medo. On mi je i najslađi.
Ova predstava mi je bila najljepša od svih predstava!“
Anamarija Maranić, 3b
„Meni se najviše svidio medvjed. Zato što ima veliku smeđu glavu i jako je smiješan.“
Leonardo Dragoset, 3b
„Meni su bili najbolji medo i lisica. Bila je lijepa predstava i bilo mi je lijepo.“
Tina Horvat
„Meni se svidio medvjed zato što ima veliku glavu i pčelice po sebi.“
„Meni je bio najbolji medvjed, a najbolji dio početak.“
Jospa Bijelić,3b
Valentina Dostal, 3b
„Meni je predstava bila pre-predobra, likovi su bili smiješni i zabavni. Medo mi je bio
najljepši i najzabavniji. Bilo mi je SSMMIIJJEEŠŠNNOO!!! MEDO, SUPER SI!
Nikolina Pavličević, 3b
70
www.sretnaobitelj.odlican.net
U Osnovnoj školi Popovača
U Osnovnoj školi Popovača
U Osnovnoj školi Popovača
www.sretnaobitelj.odlican.net
71
„Meni se najviše svidio medvjed i lisica koja je bila doktor i liječila je ježa.“
Ivana Horvat
„Meni se jako svidjela predstava. I svi su likovi dobro odglumili svoju ulogu. I kostimi
su baš dobro napravljeni.“
„Predstava je bila super. Svi su mi likovi bili super, a najviše medvjed“.
Leonarda Hadžilazov
„Meni je bio najbolji medo i lisica“.
Milena Horvat, 3b
Dojmovi s posjete osnovnoj školi Glina
Opaska uredništva: Predstava Ježeva kućica- duševnom bolesniku kod kuće je
najljepše u Glini je održana 17.3.2010, u sklopu programskih aktivnosti Tjedna
mozga (www.hiim.hr)
U Osnovnoj školi Glina
72
www.sretnaobitelj.odlican.net
„Predstava je dobra i poučna životna priča za svakoga. Svakome se može dogoditi
da oboli. Poruka priče je zapravo jednaka i za bolesnike i za učenike. Moraš se
pridržavati pravila da bi bio uspješan i da možeš normalno funkcionirati. Jednako
kako bolesnik mora uzimati lijek da bi bio bolje i da može živjeti kod svoje kuće, tako
i učenik mora naučiti da može proći razred, da može biti uspješan i funkcionirati u
društvu.
Primijetio sam da su djeca, koja inače znaju biti nemirna i nestašna kad ih nešto ne
zanima, tijekom cijele predstave bila pažljiva i vidim da ih se dojmilo.“
Gosp. Milan Davidović, ravnatelj OŠ Glina
„Najbolji je bio jež i medo. Medo je bio super jer je imao odličan kostim“.
Dojam učenika
„ Drago mi je da kao škola surađujemo sa ustanovama koje pomažu ljudima i drago
mi je da se kod djece osvještava i potiče osjetljivost prema osobama s posebnim
potrebama. Otvoreni smo i dalje za suradnju“.
Zoran Kirinić, pedagog, OŠ Glina
U Osnovnoj školi Glina
www.sretnaobitelj.odlican.net
73
U Osnovnoj školi Glina
U Osnovnoj školi Glina
74
www.sretnaobitelj.odlican.net
»Ježeva kućica« - dramski tekst
Branko Ćopić
SLAVNI LOVAC
Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.
LIJINO PISMO
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
”Za druga Ježa
Na kraju gaja”.
U pismu piše:
“Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica”
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd’ da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.
KOD LIJINE KUĆE
Sunčani krug se u zenit dig’o
kad je Ježurka do lije stig’o.
Pred kućom - logom, kamenog zida,
www.sretnaobitelj.odlican.net
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek’ perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek’ sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k’o bubanj ratni.
NOĆ
Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptirić koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž’te se, ptice, počinje lov!
RASTANAK
Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k’o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi,
a jež se brani, šta da se radi:
75
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al’ mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al’ jež tvrdoglav, osta pri svom
- Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
- Kućico moja, najljepši raju!
POTJERA
Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježi tako žudi za njom,
bit’ će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem, obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.
VUK
Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
- Idem da doznam – lija sve duva zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!
MEDO
Dok jure dalje brzo k’o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
- Sumnjiva žurba – medo ih gleda možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat’ ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
76
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim ježa – budalu!
DIVLjA SVINjA
Sve troje jure k’o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim ježa- budalu!
PRED JEŽEVOM KUĆICOM
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu – prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi’!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!
TRI GALAMDŽIJE
Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
- Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
www.sretnaobitelj.odlican.net
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.
JEŽEV ODGOVOR
Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim, bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To reče, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:
- Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!
KRAJ
Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele.
I divlja svinja pade k’o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.
Korist izvođenja predstave „Ježeva kućica- duševnom
bolesniku kod kuće je najljepše“ za bolesnike i za publiku
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar
Udruga Sretna obitelj
/iz diskusije nakon predavanja prezentacije Gruber EN, Prpić R, Kosar N, Štajduhar
L. KOGNITIVNA REHABILITACIJA DUŠEVNO OBOLJELIH U UDRUZI „SRETNA
OBITELJ“ KAZALIŠNIM PREDSTAVAMA KAO DIO PROGRAMA “ZDRAV ŽIVOT
OBITELJI DUŠEVNOG BOLESNIKA”, 2. hrvatski kongres socijalne psihijatrije, Split,
2009/
 bolesnici ne rade ono što treba, nego ono što mogu
 rehabilitacija je proces u kojem se vraća samopoštovanje nekome, što znači
da se ojačava da može primiti i prihvatiti
 daje povjerenje ljudima, onima koji to inače ne dobiju da oni to mogu
 grupa glumaca kao terapeutski čimbenik
 seting je taj koji omogućava da se proces razvije
 kad daješ- vjeruješ u nekoga, kad primaš- znači da ti taj vjeruje
 vrlo malom financijskom pomoći dajemo bolesniku mogućnost da se osnaži
 ova je predstava dobar način da se nauči borba za ono što želiš i način kako
ćeš to postići
 pokaži da si odgovornog ponašanja, daj malo povjerenja
www.sretnaobitelj.odlican.net
77
 neki će razumjeti, neki neće; ti idi svojim putem, budi svoj, prihvati pomoć i
drugi će to prepoznati
 neka bude win–win situacija, svi mogu izvući dobro iz situacije, a ne da bude
tvoja smrt- moj život
 projekcije u ulogu
 pokret izvana učini nešto iznutra, makromotorika u mikromotoriku
 samopoštovanje, samoaktualizacija, self koncept, pitanje osobnog identiteta
 individuacija, separacija prema socijalizaciji
 stalna provjera vlastitog samopostignuća
 učenje vještina koje pomažu ljudima da dosegnu osobne ciljeve
 vještine učenja, vještine percepcije, orijentacije, pažnje, pamćenja, mišljenja,
problem solving, kontrola ponašanja, timski rad
 vještine aktivnosti samostalnog života
 terapija igrom
 promicanje ideja temeljnih ljudskih vrijednosti, kuća, dom, povjerenje,
pomaganje osobama u nevolji
 kognitivna rehabilitacija (rehabilitacija percepcije, pažnje, pamćenja,
egzekutivnih funkcija) u bolesnika
 poboljšanje koordinacije u ispunjavanju zadataka
 jačanje odgovornosti i potencijala
 povećanje samopouzdanja
 pozitivan efekt muzikoterapije (tekst je pjevan, u pozadini je muzika)
 motivacija novcem koji bolesnici dobiju nakon izvođenja predstave, kao
honorar
 antistigma i antidiskriminacija
 poruka psihijatrije u zajednici
 osnaživanje bolesnika
 tretiranje bolesnika kao svih ostalih ljudi, ručak sa kongresnim učesnicima
 bolje socijalno funkcioniranje, socijalna inkluzija
 prepoznavanje emocija kod drugih, zaključivanje o pravilima ponašanja
 grupni rad
 altruizam i povjerenje
 podjela odgovornosti
 učenje po modelu
 zrcaljenje
 aktivacija od reci do uradi i pokaži
 socijalna kognicija
/Zahvaljujemo se kolegama koji su nas svih ovom diskusijom potakli na razmišljanje,
što je svakako od koristi u planiranju ovakvog oblika daljnjeg rada/
78
www.sretnaobitelj.odlican.net
Rad prikazan na 12. GAMIAN Europe konferencija, Malta, 2009. kao oralna
prezentacija
“THE HOUSE OF THE HEDGEHOGTHERE IS NO PLACE LIKE HOME FOR A MENTALLY ILL
PERSON”
Ema N. Gruber, Nevenka Kosar, Renata Prpić, Lucija Štajduhar, Ivanka
Mihalić, “Happy family” NGO, Croatia
In the begining of 2009. patients and their families from “Happy family” started a
theatre group as a part of the programme “Heathy life stile of mentally ill”, founded by
Croatian Ministry of health. Patients that are chronicly mentally ill from schizophrenia
are actors in the play. Four experts (nurses and psychiatrist) joined the group to train
patients to act doing psychodrama and to organize the group tours and performance.
Family members, mothers from the “Happy family” club for families joined to create
costimes, setting and scene. During the 2009. we all together went to numerous
places, different psychiatry hospitals, congressess and events to present a theatre
play named “The house of the hedgehog- there is no place like home for mentally ill
person”.
The play was an adaptation of the croatian children play “The house of the hedgehog”
where the small animal, hedgehog was invited by the fox to dinner and afterwards
didn’t want to staym, but was determined to go and live at his home. The fox and
other animals (the wolf, the wild boar, the bear) didn’t understand why he likes his
home so much and went to visit him. At first they laughed at him, but eventually the
fox understood why “there is no place like home” and the other animals that didn’t,
ended up dead by the hunter of a nearby village. In our adaptation the hedgehog is
a mentally ill patient that was invited by psychiatrist (fox) to the hospital to be treated
by drugs and after the treatment wants to go home, take drugs and live in community.
Doctor (fox) and other animals (figures from the society) dont understand why the
mentally ill person should live at his home and not in the hospital, they pay him a visit
and realize why there is no place like home for the mentally ill.
The main idea with the specific theatre play is to tell everybody the message of the
benefits of community psychiatry. It is possible for a mentally ill person to live with his
illness at his home, in the community.
What is to be achieved with the play: (1) finding alternatives to problems, (2) reducing
feelings of isolation, (3) developing new coping skills and patterns, (4) broadening
the range of expression of feelings, (5) experiencing positive interactions, and (8)
developing social relationships. Furthermore, by closely approximating life situations
in a structured environment, the participant is able to recreate and enact scenes in
a way which allows both insight and an opportunity to practice new life skills. The
play then becomes an opportunity for patient to practice new and more appropriate
behavior, and evaluate its effectiveness within the supportive atmosphere of the
group. Because the dimension of action is present, play is often empowering in a way
that exceeds the more traditional verbal therapies.
www.sretnaobitelj.odlican.net
79
Play seeks to use a person’s creativity and spontaneity to reach his or her highest
human potential. With its perspective on the social network in which an individual
lives, it promotes mutual support and understanding.
Rad prikazan na 2. hrvatskom kongresu socijalne psihijatrije, Split, 2009. kao
poster prezentacija
AKTIVNOSTI UDRUGE “SRETNA OBITELJ” 2008. i 2009 godinu
Happy family activities for the year 2008. and 2009.
ZDRAV ŽIVOT OBITELJI DUŠEVNOG BOLESNIKA
Ema N. Gruber, Ivanka Mihalić, Vesna Cerančević, Renata Prpić,
Nevenka Kosar, Lucija Štajduhar, Paula Beronić, Danaja Cerančević
Zašto smo osnovali klub za obitelji osoba s kroničnim duševnim smetnjama?
Osobitost duševnih poremećaja jest da su intervencije potrebne, ne samo kod
oboljelog, nego i kod članova njegove obitelji, ali i šire zajednice.
Potrebe duševnih bolesnika i njihovih obitelji su mnogostruke te variraju prema stadiju
bolesti kao i prema brojnim drugim socio-ekonomskim faktorima, tako da je potreban
širok spektar pomoći uz institucionalno liječenje.
Obitelji oboljelih od shizofrenije pogođene su stigmom zbog predrasuda o shizofreniji,
akutnih pogoršanja bolesti, rezidualnih negativnih simptoma bolesnika i nuspojava
lijekova.
Obitelj duševnog bolesnika treba stalnu pomoć i potporu da bi živjela što zdravije i
kvalitetnije, što bolje podupirala svog bolesnog člana u liječenju te se uključila kao
bolesnikov prozor prema svijetu i sudjelovala s njim u donošenju odluka (decisionmaking process).
Glavni pristup rada Udruge je da se na obitelj ne gleda kao na krivca ili uzročnika
bolesti, nego kao na bitan potencijal u liječenju. Pritom se u obzir uzima činjenica
da skrb o oboljelome predstavlja stres i teret za obitelj. Naglasak je na otvorenosti i
suradnji s obiteljima, pa se stvara terapijski savez s obitelji.
U radu s obiteljima dopušteno je priznati mnogo toga što se o bolesti još uvijek ne
zna. Suradnja je važna u razradi ciljeva, prioriteta i zadataka.
Obitelj duševnog bolesnika treba stalnu pomoć i potporu u stvaranju pozitivnog
emocionalnog ozračja obiteljskog okruženja, što dokazano smanjuje relaps duševne
bolesti.
U Republici Hrvatskoj se trenutačno provodi reforma psihijatrije. Nacrt regionalne
strategije razvitka usmjeren je prema psihijatriji u zajednici, odnosno razvitku
izvaninstitucionalne skrbi o mentalnom zdravlju.
Udruga »Sretna obitelj« jedina je koja se u Sisačko-moslavačkoj županiji kao civilna
udruga bavi psihološkom pomoći obiteljima osoba s kroničnim duševnim smetnjama.
S obzirom na to da u sklopu reforme u psihijatriji na nacionalnoj razini još nije razvijen
program skrbi o obiteljima osoba s kroničnim duševnim smetnjama, kao niti program
resocijalizacije pacijenata nakon otpusta, ovaj projekt upravo dopunjava prethodno
navedeno.
Zašto izdajemo knjige?
Knjige se same pišu. Mi samo saberemo svake godine sve što smo radili.
80
www.sretnaobitelj.odlican.net
A kako smo puno radili i dobro se zabavljali umjesto male brošure, materijala je uvijek
za cijelu knjigu.
Knjigama želimo pokazati svima do kojih nam je stalo što i kako smo radili. Da to
dokumentiramo kao „pisani trag“, da podijelimo znanje, iskustva, dojmove i praksu
kako bi to drugi mogli ponoviti i zajedno kroz ovu knjigu uživati u lovorikama svoga
uspješno provedenog projekta.
Kao i uvijek, sve novo što smo uveli i radili i ovdje pokazali samo je početak svega
što ćemo još napraviti, znak da i dalje otvaramo vrata za nove ideje, aktivnosti,
uključivanje novih korisnika i suradnika i zajedničke poduhvate.
Knjige naizgled nemaju tako puno autora. No, zapravo, većina autora željela je ostati
anonimna jer glavni autori su korisnici projekta njihove su priče i pjesme i fotografije
sa naših druženja i zajedničkih aktivnosti.
Why we formed a club for families of the mentally ill?
Schizophrenia affects families of mentally ill patients in many ways, as well affecting
the patients themselves. The families are stigmatised by the disease, they are
emotionally, socially and physically burdened by relapses of the disease, they
frequently feel incompetent and guilty, they are stressed by the violence, withdrawal
and verbal aggression of the patient, and they socially isolate themselves. All of
these responses can ultimately affect their own health, causing anxiety, depression
or psychosomatic complaints. In order to overcome these and other difficulties in
the treatment of patients with schizophrenia, as well as to prevent relapse, it is
necessary to work “on both sides”, working both with the patients and with the family
by involving the family in group or individual psychotherapy. Parents need help, the
disease burdens them, many develop their own illnesses, particularly depression.
Family support groups were found to have significant effects on elements of burnout
and burden. They often blame themselves for the disease of their children. They,
especially the mothers, are under stress, and also suffer social isolation. The family
should not be excluded from the healing process, on contrary, the family should be
involved in the decision making process together with their sick member. The club
for families provides the families with a forum where they can ask questions, express
concerns, find emotional support, and allows families to ventilate their feelings. This
enables them to feel competent in understanding psychosis, to take control of the
situation, to improve self-esteem and to help families redress feelings of guilt, blame,
hostility and hopelessness.
Why we started a theatre group and went to numerous places, hospitals and
events to present a theatre play?
What is to be achieved in play: (1) finding alternatives to problems, (2) reducing
feelings of isolation, (3) developing new coping skills and patterns, (4) broadening
the range of expression of feelings, (5) experiencing positive interactions, and (8)
developing social relationships.
Furthermore, by closely approximating life situations in a structured environment, the
participant is able to recreate and enact scenes in a way which allows both insight and
an opportunity to practice new life skills. The play then becomes an opportunity for
patient to practice new and more appropriate behaviors, and evaluate its effectiveness
www.sretnaobitelj.odlican.net
81
within the supportive atmosphere of the group. Because the dimension of action is
present, play is often empowering in a way that exceeds the more traditional verbal
therapies.
Play seeks to use a person’s creativity and spontaneity to reach his or her highest
human potential. With its perspective on the social network in which an individual
lives, it promotes mutual support and understanding.
The main idea with the specific theatre play is to tell everybody the message of the
benefits of community psychiatry. It is possible for a mentally ill person to live with his
illness at his home, in the community.
Rad prikazan na 2. hrvatskom kongresu socijalne psihijatrije, Split,
2009. kao poster prezentacija
Posljedice društvene stigmatizacije osoba s psihičkim
poremećajima u Hrvatskoj u odnosu na europske zemlje
mr. sc. dr. Ema N. Gruber, spec. psihijatar
NPB Dr.I.Barbot, Popovača
Prikazani su neki preliminarni rezultati koji će biti dio doktorske disertacije baziranoj
na komparativnoj studiji tri dimenzije unutar problema stigme: samostigmatizacijeinternalizirane stigme, doživljaja obezvrjeđenja, diskriminacije i osnaživanja
(empowerment) osoba koje boluju od psihičkih poremećaja u Hrvatskoj u odnosu
na Europske zemlje, te koja istražuje korelacije navedenih čimbenika i utjecaj
sociodemografskih faktora na navedene čimbenike kao i korelacije s dijagnozom
bolesnika. Istraživanje je dio pan-europskog projekta GAMIAN- Europe organizacije,
pod nazivom „GAMIAN Stigma survey“ pokrenutog 2007. godine u 20 europskih
zemalja. Korišteni su podatci koji se odnose na Hrvatsku u usporedbi sa Grčkom,
Finskom, Poljskom, Rumunjskom, Slovenijom i Italijom. Istraživanje je u Hrvatskoj
provodila Udruga za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog
bolesnika i njegove obitelji „Sretna obitelj“, Popovača.
Opaska uredništva: navedeni rad dio je doktorske dizertacije Gruber EN.
Kroskulturalna komparacija posljedica društvene stigmatizacije osoba sa psihičkim
poremećajem, Katedra za antropologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
2010.
82
www.sretnaobitelj.odlican.net
Rad prikazan na 2. hrvatskom kongresu socijalne psihijatrije, Split,
2009. kao oralna prezentacija
KOGNITIVNA REHABILITACIJA DUŠEVNO OBOLJELIH
U UDRUZI „SRETNA OBITELJ“ KAZALIŠNIM PREDSTAVAMA KAO
DIO PROGRAMA “ZDRAV ŽIVOT OBITELJI DUŠEVNOG BOLESNIKA”
dr. Ema N. Gruber, spec.psihijatar, Renata Prpić, ms,
Nevenka Kosar,ms, Lucija Štajduhar,ms
Udruga „Sretna obitelj“, Popovača, NPB „Dr.I. Barbot“, Popovača
Što smo htjeli predstavom „JEŽEVA KUĆICA- duševnom bolesniku kod kuće je
najljepše?“ Bolesnici su željeli poručiti da im je, nakon liječenja u bolnici, liječenje
najljepše nastaviti u vlastitom domu. No, koji su razlozi zbog kojih to katkad nije
moguće?
Naime, svima su nam dobro poznate uzrečice „Kod kuće je najljepše“ ili „Dome, slatki
dome“, da svatko voli biti „svoj na svome“, kao što nam je poznata i priča Branka
Ćopića o ježevoj kućici. I svi se slažu da svatko najviše voli svoj dom i u njemu želi i biti.
No, osobama koje godinama boluju od teške duševne bolesti, posebno shizofrenije,
samostalna skrb o sebi kod kuće često postaje sve teža, što uključuje i redovito
uzimanje lijekova, kuhanje, održavanje domaćinstva, rješavanje svakodnevnih
problema i raspolaganje imovinom. Poželjno je da bolesnik u blizini ima obitelj koja
mu može i želi pomoći. Često dugogodišnji bolesnici nemaju obitelj koja bi se o
njima brinula. Katkad su svi od njih digli ruke, odustali, poput ptice koja napusti svoje
gnijezdo i jaje nakon što ono padne na zemlju. Nije lako živjeti s duševnom bolešću,
ni bolesniku, niti njegovoj obitelji. Kao svaka druga kronična bolest (poput šećerne
bolesti, visokog krvnog tlaka, maligne bolesti) i ova traži velike žrtve i od bolesnika
i od obitelji. Stoga se postavlja pitanje tko će se brinuti o bolesniku nakon njegova
otpuštanja iz bolnice. Bolesnik ne može stalno biti u bolnici, jer duševna bolnica nije
ni dom, niti zatvor. U takvoj situaciji, centri za socijalnu skrb u suradnji s obitelji, a
prema preporuci liječnika, često pokreću postupak postavljanja skrbnika za bolesnika
i njegova smještaja u dom za duševno oboljele, koji postaje njegov doživotni dom. To
se čini kako bolesnik ne bi bio prepušten samome sebi, na ulici, bez mogućnosti za
kvalitetan život te kako bi se osiguralo da mu se bolest ne pogorša.
No, što mislite kako bi bilo kad bi bolesnik mogao ostati kod svoje kuće, tamo gdje mu
je dom i gdje mu je najljepše? Mnogi ne razumiju ježevu ljubav prema vlastitoj kućici
koja ne izgleda privlačno. Možda je siromašna i jadna, ali je njegova, u njoj je svoj na
svome. Bolesniku i njegovoj obitelji bi trebalo organizirati pomoć na terenu, socijalnu
službu, zdravstvenu skrb. Takvo što je moguće, a riječ je o psihijatriji u zajednici. Ona
već postoji u mnogim europskim zemljama, u Italiji, Engleskoj, a primjena je počela
i u Sloveniji. Ljudi su uvidjeli da je ostvariva, da je bolesnik sretniji, kvaliteta njegova
života bolja te da se i obitelj, ako joj se pomogne, može brinuti o njemu i prihvatiti ga.
Bolesnik mora sudjelovati u liječenju, uzimati lijekove, ići na kontrole, pomiriti se da
mu je tako „pao grah“ i da je, osim duševne bolesti, mogao imati bilo koju bolest,
poput šećerne bolesti ili kakva tumora te treba shvatiti da se i s ovom bolešću može
živjeti. U priči o ježevoj kućici lik lisice predstavlja liječnika koji u bolnici lijekovima
liječi bolesnika koji s njim surađuje. Nakon poboljšanja zdravstvenog stanja, bolesnik
je pušten kući, znajući da će mu liječnik uvijek pomoći kad nešto iskrsne. Liječnik
naposljetku uviđa zašto bolesnik želi biti kod kuće i što mu to znači te se potrudi da
www.sretnaobitelj.odlican.net
83
mu u tome i pomogne. Ostali likovi to ne razumiju: ni vuk, ni divlja svinja ni medo.
Oni predstavljaju uloge iz bolesnikove okoline, iz društva. Njihovo nerazumijevanje
uzrok je njihova stradavanja. No, jež je preživio i sretan je, što je i najvažnije. Možda
s vremenom bude drukčije i s ostalima...
Komentar uredništva: U sklopu prezentacije ovog rada održana je i diskusija, izvadak
iz diskusije prikazan je također u knjizi.
Rad prikazan na 7. Hrvatskim psihijatrijskim danima Opatija, 2010. kao
poster prezentacija
„Tata, ja sam čula da nastupate i došla sam te vidjeti,
pustit će me s nastave danas da budem s tobom…“
Ema N. Gruber, Nevenka Kosar, Renata Prpić
Udruga „Sretna obitelj“, Popovača, NPB „Dr.I. Barbot“, Popovača
Autori prikazuju svog bolesnika koji radi nesređene egzistencijalne situacije, rastave
i otkaza na poslu te teške depresivne epizode dolazi u bolnicu na liječenje. Usprkos
sniženom raspoloženju aktivno se uključuje u dramsku grupu udruge Sretna obitelj
koja djeluje u Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači i odlazi na nastupe po osnovnim
školama Sisačko-moslavačke županije glumeći glavnu ulogu u igrokazu „Ježeva
kućica- duševnom bolesniku kod kuće je najljepše“. Na nastupu u osnovnoj školi
u svom rodnom mjestu neočekivano susreće svoju dvanestogodišnju kćer koja ga
s puno ljubavi pozdravlja nakon dugog perioda razdvojenosti te se čak uključuje
u predstavu anonimno glumeći ježevu kćer, što ona zapravo i jest. Potresna priča
o raspadnutoj obitelji, potrebi bolesnika da razveseli djecu u školama kako bi se
nesvjesno približio svom djetetu i uz pomoć lijekova i aktivnim angažmanom
bori se protiv svoje depresivnosti te na kraju uspijeva doživjeti onaj topli ponosni
pogled svoje kćerke i njezino bolje razumijevanje njegova stanja, bolesti i situacije.
Pobliže na www.sretnaobitelj.odlican.net.
Zašto prikazujemo ovaj slučaj?
Zato da bi odgovorili sebi i drugima na pitanje zašto volontiramo u Udruzi. Čemu to
služi? Kako to izgleda i od kakve je to koristi za svih nas?
Inače je ovaj slučaj potpuno običan i sam po sebi još jedna tragična ljudska priča u
kojoj lanac nesretnih događaja pokreće sve veću i veću nesreću, pa sve do potpunog
raspada jedne obitelji i sloma bolesnika te dolaska u bolnicu kao na zadnje mjesto
gdje mu netko može pomoći.
I intervencije koje smo provodili u ovom slučaju su uobičajene, od psihofarmakoterapije
do grupne psihoterapije i uključivanja u terapijsku zajednicu. Uz realno postavljanje
granica prema očekivanjima bolesnika da bi mu hospitalizacija mogla pomoći u
sređivanju egzistencije slanjem na procjenu radne sposobnosti.
Ipak, nešto je bilo drugačije. Bolesnik se uključio u dramsku grupu naše udruge
84
www.sretnaobitelj.odlican.net
Sretna obitelj iz Popovače i počeo je glumiti glavnu ulogu ježa- duševnog bolesnika
koji se bori za život kod svoje kuće uz uzimanje lijekova. Prošao je tako s glumačkom
družinom turneju po osnovnim školama naše županije i činilo se da mu gluma
popravlja raspoloženje, da voli uveseljavati djecu, a dobro mu je došao i honorar za
glumce. Nije govorio puno i nije bio sklon pokazivanju osjećaja.
Nismo zapravo znali što je s njegovom obitelji osim da ga je pred par godina žena
ostavila i odvela djecu.
A onda, prije jedne predstave, još dok smo ulazili u školu, jedna mu se djevojčica
bacila u zagrljaj. Pohvalio se da mu je to kćer i da je dugo nije vidio. Inače miran i tih,
nije mogao sakriti radost što ju je vidio, a i ona je bila presretna.
Nije se od njega odvajala, pa smo joj predložili da učestvuje u predstavi. Kao ježeva
kćer, što je i bila. Uzela je masku i malo tjeskobno, no rado odigrala ulogu. Bilo je tako
dirljivo gledati baš ovu predstavu. Njega koji se kao jež trudi izliječiti i vratiti svojoj kući
i nju kako ga kod kuće čeka.
Najljepši je bio trenutak kad je na kraju jež pobijedio, a ona je bila tako ponosna.
Po povratku s predstave rekao je da ima novi cilj, a to je okupiti natrag svoju obitelj.
Svi smo taj dan imali osjećaj da smo napravili nešto korisno i dobro.
Radi tog toplog osjećaja volontiramo u udruzi za poboljšanje kvalitete života duševnih
bolesnika.
Nadamo se da smo uspjeli prenijeti dio tog doživljaja i time potaknuli i druge kolege
da se angažiraju volontiranjem u civilnom sektoru.
www.sretnaobitelj.odlican.net
85
Sažetak aktivnosti udruge kao dio 9. tjedna mozga u
Hrvatskoj /Brain awareness week/
U sklopu 9. tjedna mozga u Hrvatskoj i teme Kreativnost i mozak i Umjetnost i
mozak udruga Sretna obitelj sudjeluje organizacijom aktivnosti odnosno predstavom
Ježeva kućica- duševnom bolesniku kod kuće je najbolje u Glini, 17.3.2010 te
emisijom na NET televiziji, 18.3.2010.
Pobliže na www.hiim.hr
Stručni prilog
Kroskulturalna analiza posljedica društvene stigmatizacije
osoba sa psihičkim poremećajem
Mr. sc. dr. Ema N. Gruber, spec. psihijatar
NPB „Dr.I. Barbot“, Popovača
Prezentirana je doktorska disertacija dio pan-europskog istraživačkog projekta
GAMIAN- Europe organizacije, pod nazivom „GAMIAN Stigma survey“. Projekt je
pokrenut 2007. godine u 20 europskih zemalja pod supervizijom prof. dr. sc. Normana
Sartoriusa iz Svjetske zdravstvene organizacije i prof. Graham Thornicrofta iz Službe
za zdravlje i istraživanje na populaciji Instituta za psihijatriju Kings College, London,
Engleska, gdje je proveden i dio obrade podataka.
Prema preliminarnim rezultatima GAMIAN- Europe Stigma Survay provedenim na
zemljama Istočne Europe, uočena je već poznata korelacija između osnaživanja i
samostigmatizacije (Hansson i Bjorkman, 2005., Link i sur. 2001.), dok je percepcija
socijalnog obezvrjeđivanja i diskriminacije ponovno pretpostavljena kao nezavisni
prediktor samostigmatizacije (Gauci i sur., 2009, Watson i River, 2005.).
Podatci koji su interpretirani u prezentiranoj disertaciji, prikupljeni su istovremeno u
Hrvatskoj, Grčkoj, Finskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Italiji, što ovu disertaciju
čini - komparativnom studijom.
Istraživanje u Hrvatskoj, provodila sam osobno, kao autorica disertacije, ispred
Udruge za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika i
njegove obitelji „Sretna obitelj“ budući da sam predsjednica i voditelj projekata
Udruge te radim kao specijalist psihijatar, subspecijalista socijalne psihijatrije u
Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. Ivan Barbot“ iz Popovače gdje se nalazi i sjedište
udruge. Glavni cilj ove dizertacije eksplanacija je teze po kojoj su posljedice društvene
stigmatizacije osoba sa psihičkim poremećajem, a koje su iskazane razinama triju
perceptivnih kategorija (razine samostigmatizacije, samopouzdanog doživljaja Self-a
i percepcija socijalnog obezvrjeđivanja i diskriminacije) povezane sa ispitivanim
socio- demografskim varijablama osoba s psihičkim poremećajem, kako u navedenim
europskim zemljama, tako i u Hrvatskoj. Neke od analiziranih socio- demografskih
varijabli, ujedno predstavljaju neke od pokazatelja za praćenje socijalne isključenosti,
86
www.sretnaobitelj.odlican.net
odnosno, neke od pokazatelja triju prostorâ prikraćenosti – radnog (nezaposlenost i
nesudjelovanje na tržištu rada), ekonomskog (siromaštvo) i sociokulturnog prostora
(socijalna izoliranost) (Štulhofer, Metković, UNDP, 2006.).
Sekundarni cilj prezentirane disertacije, utvrđivanje je međusobne povezanosti triju
perceptivnih kategorija.
U okviru ove disertacije, pretpostavlja se kako razina percipiranog socijalnog
obezvrjeđivanja i diskriminacije, razina sampouzdanog doživljaja Self- a te razina
samostigmatizacije – ovise o razini i vrsti društvene stigmatizacije osoba s psihičkim
poremećajem. Osim toga, pretpostavlja se da su navedene tri perceptivne kategorije
međusobno visoko korelirane te da među njima postoji, hipotetski pretpostavljen
uzročno – posljedični odnos. Nadalje, sekundarni cilj disertacije, obuhvaća i
usporedbu Republike Hrvatske s ostalim obuhvaćenim europskim zemljama – u
kontekstu posljedica društvene stigmatizacije osoba s psihičkim poremećajima.,
budući se analizirane europske zemlje od Republike Hrvatske razlikuju, između
ostalog, po stupnju razvoja psihijatrije u zajednici te stupnju razvijenosti demokracije.
Pretpostavlja se da će ispitanici iz zemalja etablirane demokracije imati niže razine
samostigmatizacije i niže razine percipirane socijalne diskriminacije te više razine
samopouzdanog doživljaja Self- a od ispitanika iz Hrvatske te ostalih tranzicijskih
zemalja.
Specifičan sekundarni cilj disertacije, obuhvaća utvrđivanje onih socio- demografskih
varijabli koje u kontekstu ispitanih u Republici Hrvatskoj, predstavljaju statistički
značajne prediktore razine percipiranog socijalnog obezvrjeđivanja i diskriminacije,
razine sampouzdanog doživljaja Self- a te razine samostigmatizacije ispitanika.
Pretpostavlja se da će određene socio- demografske varijable – one koje predstavljaju
već dokazane pokazatelje socijalne isključenosti osoba s psihičkim poremećajem iz
društva - istovremeno biti utvrđene kao statistički značajni prediktori triju analiziranih
perceptivnih kategorija.
Realizacija istraživačkih ciljeva, odnosno, odgovori na postavljena pitanja, znanstveni
su doprinos disertacije, dok će njihova upotreba i primjena predstavljati praktični
doprinos moje disertacije u izradi Nacionalnog programa socijalne inkluzije osoba
s psihičkim poremećajem, kao dio UNDP programa za Hrvatsku te će služiti kao
smjernica u provođenju Nacionalnog programa borbe protiv stigme i budućih
programa rada udruge „Sretna obitelj“.
Sam anketni upitnik sastojao se od tri instrumenta Likertovog tipa namijenjena
mjerenju posljedica društvene stigmatizacije na osobu s psihičkim poremećajem.
Instrumentima je mjerena dimenzija Samostigmatizacije, dimenzija Samopouzdanog
doživljaja Self-a te dimenzija Percipiranog socijalnog obezvrjeđivanja i diskriminacije.
Spomenute tri perceptivne kategorije, odnosno, uvid u njihovu razinu među
sudionicima, ujedno predstavljaju svrhu čitavog istraživačkog projekta „Gamian
Stigma Survey”.
Sudionicima je također podnesen kraći socio- demografski upitnik. Ispunjavanje
anketnog upitnika prosječno je trajalo 20 minuta. Prosječna stopa odbijanja
sudjelovanja u istraživanju, za sedam analiziranih europskih zemalja iznosila je
33.6%, dok je za Republiku Hrvatsku iznosila 7%. U okviru ovoga rada analizirani
su podaci 1600 referentnih sudionika, koji čine 34,88% ukupnog broja realiziranih
anketnih upitnika u svih 20 obuhvaćenih zemalja (N=4586).
www.sretnaobitelj.odlican.net
87
Zaključci
 Posljedice društvene stigmatizacije osoba sa psihičkim poremećajem u svim
su analiziranim zemljama vidljive kroz više razine percipiranog socijalnog
obezvrjeđivanja i diskriminacije, mane razine sampouzdanog doživljaja Self- a te
veće razine samostigmatizacije oboljelih ispitanika.
 Ispitanici iz svih zemalja iskazuju podjednake - niske i minimalne razine
samostigmatizacije, umjerene razine percipirane socijalne diskriminacije te
umjerene razine samopouzdanja, s izuzetkom ispitanika iz Grčke, koji iskazuju
više razine samostigmatizacije i percipirane socijalne diskriminacije te niske
razine samopouzdanja.
Možda bi se dobiveni, relativno povoljni rezultati 6 europskih zemalja, mogli objasniti
hipotezom „članstva u udruzi“. Naime, ispitivani su članovi civilnih udruga duševno
oboljelih, koje provode akcije, programe i pomažu bolesnicima u rehabilitaciji.
Relativno nepovoljni rezultati iz Grčke mogu biti hipotetski objašnjeni hipotezom o
„specifičnosti kolektivne kulture“ koja ostaje otvorena za daljnja razmatranja.
 Ispitanici iz Hrvatske i Slovenije ne razlikuju se po razinama
samostigmatizacije, samopouzdanja te percipirane socijalne diskriminacije
i obezvrjeđenja.
 Ispitanici iz Hrvatske iskazuju veće razine samostigmatizacije od ispitanika
iz Finske i Italije, manje razine samostigmatizacije od ispitanika iz Grčke te
podjednake razine samostigmatizacije sa ispitanicima iz Rumunjske.
 Ispitanici iz Hrvatske iskazuju manje razine percipirane socijalne diskriminacije
i obezvrjeđenja od ispitanika iz Grčke, Poljske te Italije, a podjednake razinama
rumunjskih i finskih ispitanika.
 Ispitanici iz Hrvatske iskazuju više razine samopouzdanja od ispitanika iz Grčke,
manje od ispitanika iz Rumunjske, a podjednaku razinu samopouzdanja u
usporedbi s ispitanicima iz Italije, Finske i Poljske.
 Nije potvrđena pretpostavka po kojoj bi ispitanici iz zemalja etablirane demokracije
imali niže razine samostigmatizacije i percipirane socijalne diskriminacije te više
razine samopouzdanog doživljaja Self- a od ispitanika iz Hrvatske te ostalih
tranzicijskih zemalja.
 Na razini svih analiziranih zemalja, socijalnu okolinu kao obezvrjeđujuću i
diskriminirajuću u statistički značajno većoj mjeri percipiraju fakultetski obrazovani
ispitanici, ispitanici bez partnera, prijatelja i najboljeg prijatelja, ispitanici koji
boluju od psihotičnog poremećaja, oni koji imaju uvid u svoju dijagnozu, oni
ispitanici koji se ne slažu sa dijagnozom, nezaposleni i radno nesposobni te oni
koji žive u instituciji i s rođacima.
 Na razini svih analiziranih zemalja, statistički značajno veće razine
samostigmatizacije iskazuju ispitanici osnovnoškolskog obrazovanja, oni koji
nemaju partnera, prijatelja, najboljeg prijatelja i bliskog člana obitelji, ispitanici
koji boluju od psihotičnih poremećaja, oni koji imaju uvid u svoju dijagnozu, oni
koji izražavaju neslaganje sa svojom dijagnozom, ispitanici koji su se rano počeli
liječiti, ispitanici koji su radno nesposobni i nezaposleni te oni ispitanici koji žive
u instituciji i kod rođaka.
 Na razini svih analiziranih zemalja, statistički značajno veće razine
samopouzdanog doživljaja Self- a iskazuju ispitanici koji imaju partnera,
prijatelja, najboljeg prijatelja i bliskog člana obitelji, oni ispitanici koji se slažu
s dijagnozom, oni koji su započeli liječenje nakon 25-te godine života, oni koji
88
www.sretnaobitelj.odlican.net







boluju od depresije, oni koji su zaposleni i umirovljeni te ispitanici koji žive u
vlastitom stanu. S druge strane, ispitanici koji nemaju socijalne kontakte, nisu
zaposleni i žive u instituciji imaju značajno manje razine samopouzdanja.
Vezano za sociodemografsku varijablu spola ispitanika, za razliku od dosadašnjih
istraživanja, u mojem istraživanju nije utvrđena statistički značajna razlika u
razini samostigmatizacije, samopouzdanja te percipirane socijalne diskriminacije
između muških i ženskih ispitanika.
Prihvaćena je pretpostavka po kojoj tri mjerene kategorije međusobno koreliraju
i to u svim analiziraniom zemljama.
U svrhu analize isključivo hrvatskih podataka, sva tri instrumenta (Instrument za
mjerenje razine samostigmatizacije, Instrument za mjerenje razine percipiranog
socijalnog obezvrjeđenja i diskriminacije, te Instrument za mjerenje razine
samopouzdanog doživljaja Self- a), podvrgnuti su faktorskoj analizi, uzimajući
u obzir samo poduzorak ispitanika iz Republike Hrvatske. Prema dobivenim
faktorskim solucijama, konstruirane su tri aditivne ponderirane skale koje kao svoj
doprinos znanosti preporučam u daljnjim istraživanjima na hrvatskoj populaciji.
Za poduzorak ispitanika iz Hrvatske, utvrđeni su prediktori viših razina
samostigmatizacije, percipiranog socijalnog obezvrjeđenja i diskriminacije
te nižih razina samopouzdanja. Za one ispitanike koji nemaju prijatelja i
najboljeg prijatelja te one koji su invalidi ili umirovljeni očekujemo da će biti jače
samostigmatizirani i imati manje samopouzdanja. Nadalje, za one ispitanike koji
imaju partnera/bračnog druga očekujemo da će imati manje samopouzdanja, a
također će u većoj mjeri percipirati socijalno obezvrjeđenje i diskriminaciju. U
većoj mjeri će percipirati socijalno obezvrjeđenje i diskriminaciju i oni ispitanici
koji su liječenje započeli poslije 25-e godine života te oni koji se ne slažu sa
svojom dijagnozom.
Prihvaćena je pretpostavka po kojoj su utvrđeni prediktori triju perceptivnih
kategorija istovremeno i neki od pokazatelja socijalne isključenosti osoba s
psihičkim poremećajem iz društva. Pokazatelji u pitanju, ujedno su i target mjesta
za terapijske intervencije i programske aktivnosti koje imaju za cilj povećanje
uključenosti osoba s psihičkim poremećajem u društvo.
S ciljem smanjenja samostigmatizacije i percepcije socijalne diskriminacije i
obezvrjeđenja te povećanja samopouzdanja osoba s psihičkim poremećajem u
Hrvatskoj, kao i da bi se prevenirala ili smanjila isključenost bolesnika iz društva
predlažem intervencije koje će se usmjeriti na povećanje socijalnog kontakta
ispitanika (stjecanje i zadržavanje prijatelja i najboljeg prijatelja te bliskog člana
obitelji), zapošljavanje ili održavanje zapošljavanja ispitanika te intervencije
usmjerene na postizanje boljeg razumijevanja i manje percepcije diskriminacije
bolesnika od strane njegova bračnog druga/partnera.
Nadalje, važno je rano otkrivanje prvih znakova psihičkih poremećaja kako bi se
bolesnik što ranije počeo liječiti. Osim toga, potrebno je i raditi na suradljivosti
bolesnika te psihoedukacijom približiti bolesniku njegovu bolest i dijagnozu.
Kako bi preglednije prikazala target točke predloženih intervencija konstruirala
sam dijagram riblje kosti koji prikazuje prijedlog intervencija prema rezultatima
dizertacije i utvrđenim prediktorima, a koji bi mogao biti od koristi u izradi
Nacionalnog programa socijalne inkluzije osoba s psihičkim poremećajem kao
dio UNDP programa za Hrvatsku, kao i smjernica u provođenju Nacionalnog
programa borbe protiv stigme te budućih programa rada udruge „Sretna obitelj“.
Sve navedeno, praktični je doprinos moje dizertacije.
www.sretnaobitelj.odlican.net
89
III. »RADITI PROAKTIVNO«, PRIKAZ RADA UDRUGE
Skupovi održani u organizaciji udruge Sretna obitelj:
1. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA UDRUGE »SRETNA OBITELJ«
1. GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUGE
1. OKRUGLI STOL UDRUGA ZA ZAŠTITU MENTALNOG ZDRAVLJA
HRVATSKE, Popovača, 2005. godina
Predavanja:
Mark Agius, Bedford/Cambridge, UK: Basic GAMIAN standards for management
of patients with serious mental illness in community. (Uz simultani prijevod
predavanja)
Slađana Ivezić-Štrkalj, PB Vrapče: Predstavljanje wellness-programa
Sanja Martić-Biočina, PB Vrapče: Rane intervencije u liječenju prvih psihoza
__________________________________________________________________
SIMPOZIJ »PRIHVATIMO RAZLIČITOSTI, ODBACIMO PREDRASUDE«
2. GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUGE I
3. OKRUGLI STOL UDRUGA ZA ZAŠTITU MENTALNOG ZDRAVLJA
HRVATSKE, Popovača, 2006. godina
Predavanja:
Doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj, PB Vrapče: Program destigmatizacije i
program zapošljavanja osoba s psihičkim poremećajem. Psihička bolest: vodič kroz
vaša prava, predstavljanje projekta i priručnika
Prim. dr. sc. Tija Žarković-Palijan, NPB Popovača: Naša iskustva s
udomljavanjem osoba s duševnim smetnjama te provođenjem Zakona o zaštiti
osoba s duševnim smetnjama i njihovih prava
Mr. sc. dr. Elvira Koić, OB Virovitica: Važnost komunikacije u terapiji duševnih
poremećaja
Mr. sc. Petra Videmšek, Sveučilište u Ljubljani, Fakultet za socijalni rad,
Upravni odbor Global Alliance of Mentall Illness Advocacy Networks Europe
(GAMIAN - Europe): Community services on the field of mental health in Slovenia
(predavanje na hrvatskom jeziku)
Izložba radova Udruge za rehabilitaciju i resocijalizaciju bolesnika
Tema sastanka: Koordinacija neprofitnih vladinih organizacija za zaštitu
mentalnog zdravlja u Hrvatskoj
__________________________________________________________________
TRIBINA »PRINCIPI PSIHIJATRIJE U ZAJEDNICI U HRVATSKOJ«
3. GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUGE, Popovača, 2007. godina
Predavanja:
Doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj, PB Vrapče: Principi psihijatarije u zajednici u
90
www.sretnaobitelj.odlican.net
Hrvatskoj, case-menadžment, Centar za rehabilitaciju
Doc. dr. sc. Mate Mihanović, PB Jankomir: Rana intervencija kod prvih epizoda
psihotičnih poremećaja
Dr. David Elard, UK: Self management
Dr. Marina Kovač, NPB Popovača : Značaj dnevne bolnice u psihijatriji u zajednici
__________________________________________________________________
KONFERENCIJA S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM
»STIGMA i aktivnosti za SIGURNOST u liječenju i rehabilitaciji duševnog
bolesnika«, Popovača, 2008. godina
Predavanja:
STIGMA
Doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj, PB Vrapče: Stigma duševne bolesti
Monica Fridman, vice-director of Social Services, Mentalh Health Center BeerSheva, Israel: Psychiatric treatment and rehabilitation and the work with families of
patients in Israel (simultani prijevod predavanja)
Mr. sc. dr. Igor Prošev, OB Čakovec: Mijenjanje stajališta o duševnim bolesnicima
propagandnim aktivnostima u Međimurskoj županiji
Mr. sc. dr. Branka Aukst-Margetić, NPB Popovača: Stigma duševnih bolesnika u
NPB »Dr. I. Barbot«, Popovača
Rodney Elgie, Gamian Europe: Stigma and mentall illness in Europe
Mr. sc. dr. Ema N. Gruber, Rodney Elgie, Elaine Brohan: Nacionalni rezultati
Gamian stigma survay istraživanja
SIGURNOST
Mr. sc. dr. Valerija Stamenić, MZSS: Preventivne mjere za poboljšanje sigurnosti
bolesnika u Hrvatskoj
Mr. sc. dr. Ahmed Novo, WHO BiH: Sigurnost pacijenata u akreditacijskim
standardima – primjer UKC-a Tuzla
Prim. dr. sc. Tija Žarković-Palijan, NPB Popovača: Sigurnost u liječenju duševnih
bolesnika u NPB »Dr. I. Barbot«
Mr. sc. dr. Ema N. Gruber, udruga »Sretna obitel«: Aktivnosti udruge »Sretna
obitelj« usmjerene na sigurnost u liječenju i rehabilitaciji bolesnika
IV. izborna godišnja skupština Udruge uz predstavljanje i podjelu IV. izdanja
psihoedukacijske knjige i knjige zbornika radova s konferencije
pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
__________________________________________________________________
5. GODIŠNJA SKUPŠTINA UDRUGE, Popovača, 2009. godina
Proslava Dana mentalnog zdravlja, 9.10.09
Povodom 5. godina rada udruge, prikazujemo predstavu „Ježeva kućica- duševnom
bolesniku kod kuće je najljepše“ u izvedbi bolesnika IV odjela bolnice
www.sretnaobitelj.odlican.net
91
Izvještaj rada Udruge
u 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010 godini
(priredila mr. sc. dr. Ema N. Gruber, predsjednica Udruge)
Udruga „Sretna obitelj“ osnovana je 8. prosinca 2004. godine, a registrirana 14. prosinca
2004. godine. Njezini stručni djelatnici većinom su zaposleni u Neuropsihijatrijskoj
bolnici „Dr. I. Barbot“ kao zdravstveni radnici i socijalni radnici, koji se svakodnevno
u svojem radu susreću s problemima duševnih bolesti. Aktivnosti Udruge imaju
znatan utjecaj u zajednici podizanjem razine znanja o duševnim bolestima, borbom
protiv stigme i predrasuda te potporom toj marginaliziranoj populaciji naše županije.
Aktivnosti Udruge karika su između lokalne zajednice i bolničkog liječenja.
Udruga ima sjedište, veliku potporu i partnerstvo s Neuropsihijatrijskom bolnicom „Dr.
I. Barbot“ te surađuje s brojnim domaćim i inozemnim organizacijama, partnerskim
udrugama, kao i ugledim stručnjacima s područja psihijatrije u zajednici.
Aktivnosti Udruge u 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010 godini, suradnja s
domaćim i inozemnim organizacijama:
•
•
•
•
•
•
•
92
Udruga je prisustvovala domaćim i međunarodnim skupovima i događajima
tematski vezanim uz program i ciljeve Udruge, surađujući s vrhunskim hrvatskim
stručnjacima koji se bave socijalnom psihijatrijom i psihijatrijom u zajednici,
Hrvatskim psihijatrijskim društvom, kao i s partnerskom ustanovom NPB-om „Dr.
I. Barbot“.
Osnovana je e-mail adresa i internetska stranica za informacije i edukaciju
koja se redovito ažurira dvaput mjesečno ili češće, ovisno o potrebi za novim
obavijestima.
Umnožen je i napravljen propagandni materijal, kao i psihoedukacijski materijal
koji je za korisnike besplatan, kao i sve aktivnosti programa Udruge.
Udruga je kupila službeni telefaks i telefonsku tajnicu za korespodenciju i
obavijesti korisnicima i stručnjacima te službeni mobitel i prijenosno računalo.
Od svojeg osnutka, Udruga je članica međunarodne organizacije GAMIANInternational Organisation of Patient Advocacy Groups in Europe, kao njezin
aktivan član. Udruga je aktivno, poster-prezentacijom u svojem dosadašnjem
radu sudjelovala na VIII. GAMIAN konvenciji u Bukureštu u Rumunjskoj i IX.
Gamian konferenciji u Bruxellesu u Belgiji.
Udruga je aktivno surađivala s Timom za rane intervencije u liječenju psihoza iz
Lutona u Engleskoj, sudjelujući u izradi osnovnih europskih standarda za skrb
o duševnim bolesnicima i članovima njihovih obitelji te je aktivno, usmenom
prezentacijom svojega rada i projekata, sudjelovala na Godišnjoj konferenciji o
mentalnom zdravlju, liječenju psihoza i stigmi duševne bolesti koju je predvodio
dr. Norman Sartorius u Camebridgeu u Engleskoj.
Udruga je, potpomognuta prihodima tiskare „Cicero“, 2005. godine izdala
psihoedukacijsku knjižicu za korisnike kao i godišnji izvještaj. U prosincu 2005.
godine održana je Prva godišnja skupština Udruge uz predstavljanje izdanja, kao
i Prva međunarodna konferencija Udruge sa stručnim prilozima i supervizijskim
www.sretnaobitelj.odlican.net
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
radionicama.
Drugo izdanje psihoedukacijske knjige Udruga je izdala potpomognuta sredstvima
Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, početkom 2006. godine.
Udruga aktivno radi i na suradnji s ostalim udrugama iz Hrvatske kojima je cilj
unapređenje mentalnog zdravlja. U prosincu smo u našem sjedištu u Popovači
organizirali Okrugli stol udruga za unapređenje mentalnog zdravlja Hrvatske, koji
je prvi put održan u Hrvatskoj. Bilo je 30 sudionika iz 8 različitih hrvatskih udruga,
a doneseni zaključci objavljeni su u uglednim časopisima.
U prosincu 2006. godine održana je II. godišnja skupština Udruge uz
predstavljanje izdanja, kao i simpozij Udruge „Prihvatimo različitosti, odbacimo
predrasude“ sa stručnim prilozima, supervizijskim radionicama i 200 sudionika
skupa.
U 2007. godini Udruga je provela projekt „Drušvene večeri u Barbotovim dvorima“
potpomognuta sredstvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Udruga je, sponzorirana sredstvima MZSS-a (Državni proračun 2006. god.)
izdala psihoedukacijsku knjižicu za korisnike, izdanje 2007.
U lipnju 2007. godine održana je III. godišnja skupština Udruge.
U lipnju 2007. godine Udruga je organizirala javnu tribinu „Principi psihijatrije u
zajednici u Hrvatskoj“.
U lipnju 2008. godine organizirali smo konferenciju s međunarodnim
sudjelovanjem i izdali zbornik radova s konferencije te IV. izdanje naše knjige.
U 2008. i 2009. godini Udruga je provodila manifestaciju i javnozdravstvenu
akciju, priredbu i izvedbu kazališne predstave u izvedbi bolesnika, pod nazivom
„Ježeva kućica - duševnom bolesniku kod kuće je najljepše“ i „Budućnost moje
bolesti“. Gostovali smo u PB Vrapče, PB Sv.Ivan Jankomir te na kongresima u
Osijeku, Opatiji i Splitu.
Godine 2008. i 2009. provodili smo projekt „Zdrav život obitelji duševnog
bolesnika“ kojemu je glavna značajka bila osnivanje i održavanje Kluba za
obitelji duševnih bolesnika u Kutini.
U 2009. godini izdali smo V. izdanje naše knjige, pod naslovom „Zdrav život
obitelji duševnog bolesnika“.
Evaluacija godišnjeg rada Udruge i publikacije:
• U četiri godine rada Udruga je ostvarila većinu aktivnosti predviđenih godišnjim
planom i programom. Trenutačno Udruga ima 350 članova.
• Svaka aktivnost medijski je popraćena i dokumentirana.
• Javni rad Udruge višekratno je prepoznat kao pozitivan, o čemu svjedoči i
povjerenje pokrovitelja, kao i usmena i pismena priznanja uglednih stručnjaka.
• Evaluacija rada projekata, upotrebom anketa korisnika, kontinuirano je
provođena. Prvi rezultati obrade podataka pokazuju da su korisnici zadovoljni
projektom i radom Udruge. Unutarnja evaluacija timskog rada Udruge pokazuje
da su članovi tima zadovoljni radom Udruge, načinom rukovođenja i timskim
radom.
www.sretnaobitelj.odlican.net
93
Prijedlog programa rada udruge „Sretna obitelj“ za 2010.
U Republici Hrvatskoj trenutačno se provodi reforma psihijatrije. Nacrt nacionalnog
plana razvitka ide prema psihijatriji u zajednici, odnosno razvitku izvaninstitucionalne
skrbi o mentalnom zdravlju. Kada se pojavi bolest, članovi obitelji i okolina duševnog
bolesnika, kao i sam duševni bolesnik, prolaze kroz različite faze prihvaćanja bolesti.
Postoji golema potreba u cjelokupnoj zajednici za što boljim razumijevanjem duševne
bolesti i načina ophođenja s duševnim bolesnikom. Sam duševni bolesnik ima potrebu
što više doznati o svojoj bolesti i stanju, svojim mogućnostima, pravima i obvezama.
Obitelj duševnog bolesnika može imati neprocjenjivu važnosti u liječenju, stoga je
veoma bitno stvoriti terapijsko udruženje s obitelji. Naglasak stavljamo na suradnju
i otvorenost. Raspravlja se o bolesti, ciljevima, prednostima i zadacima. Na obitelj
gledamo kao na one koji trebaju, ali i imaju snage za traženje rješenja i postizanje
zadanih ciljeva. Cilj nam je poboljšanje ozračja u obitelji, poboljšanje načina nošenja
s bolešću, smanjenje distresa koji se pojavljuje u osoba koje skrbe o oboljelima.
Udruga ima sjedište u prostorijama NPB-a „Dr. I. Barbot“ u Popovači s kojom blisko
surađuje, kao i sa svim ostalim organizacijama i pojedincima koji žele pomoći i
unaprijediti rad udruge.
Cilj Udruge je, prema Statutu, briga o ljudskim i građanskim pravima osoba s
duševnim smetnjama ili osoba koje imaju potrebe slične osobama s takvim stanjem
te članova njihovih obitelji. Udruga radi na podizanju kvalitete života obitelji duševnih
bolesnika i unapređenju duševnog zdravlja, provodeći različite aktivnosti kao što su
psihoedukacija i antistigmatski programi te senzibilizacija i edukacija zdravstvenih
djelatnika i šire javnosti predavanjima, tribinama i propagandnim materijalima.
Iz toga proizlaze sljedeće programske aktivnosti:
6. otvaranje radionica za osposobljavanje osoba narušena duševnog zdravlja i
članova njihovih obitelji, dnevnih centara, različitih oblika druženja, savjetovališta,
grupa samopomoći i sl.
7. pridonošenje ostvarenju prava osoba narušena zdravlja i članova njihovih obitelji
na ravnopravnost u društvu, rad, stanovanje i ostala ljudska prava
8. pridonošenje ostvarenju odgovarajuće zdravstvene i socijalne zaštite osoba
s duševnim smetnjama ili osoba koje imaju potrebe slične osobama s takvim
stanjem
9. poduzimanje svih ostalih aktivnosti koje pridonose unapređenju duševnog
zdravlja i kvalitete života
10. djelovanje na prosvjećenje stanovništva o duševnim oboljenjima uz pomoću
medija, tribina i slično
11. borba protiv stigme osoba s duševnim smetnjama
12. pomoć u socijalizaciji i adaptaciji osoba s duševnim smetnjama kao i osoba koje
imaju slične probleme
13. obavljanje ostalih poslova koji pridonose ostvarivanju ciljeva osnivanja
ustanovljenih Statutom
14. provođenje stalne evaluacije rada.
U središtu djelovanja naše udruge u 2010. godini je:
94
www.sretnaobitelj.odlican.net
•
•
•
•
•
•
•
•
pomoć obiteljima duševnih bolesnika kroz rad s članovima obitelji duševnih
bolesnika, psihoedukacijom i pružanjem podrške u obliku suportivno-edukativnih
radionica za obitelji
pomoć duševnim bolesnicima u radu s njima, kako za vrijeme liječenja, tako
i nakon otpusta iz bolnice i to psihoedukacijom, učenjem socijalnih vještina i
ostalih kognitivno- bihevioralnih tehnika osposobljavanja za samostalan život,
programima učenja zdrava načina života, prehrane i aktivnosti, antistigmatskim
programom u obliku radionica i savjetovališta te različitim oblicima dnevnog
druženja osmišljena sadržaja, povremenim tiskanjem brošura i priređivanjem
priredbi
edukacija djelatnika Udruge u obliku predavanja i miniseminara, gostijupredavača, kao i samih djelatnika
edukacija zdravstvenih djelatnika radi senzibilizacije prema duševnim
poremećajima i destigmatizacije u obliku radionica i savjetovališta
organiziranje tribina i okruglih stolova u školama i radnim organizacijama radi
senzibilizacije i destigmatizacije
tiskanje propagandnih materijala u svrhu destigmatizacije psihičke bolesti
namijenjenih javnosti te izrada internetskih stranica, godišnjeg izvještaja i
psihoedukacijske knjižice
sudjelovanje na stručnim skupovima i na skupovima udruga u zemlji i inozemstvu
suradnja s udrugama i organizacijama u zemlji i inozemstvu.
Ciljevi koje ćemo postići su:
1. poboljšan tijek i ishod kronične duševne bolesti (smanjenje relapsa, bolja
suradljivost)
2. bolje funkcioniranje obitelji
3. bolja kvaliteta života duševnog bolesnika i njegove obitelji
4. borba protiv stigme psihičke bolesti
5. veće znanje o duševnoj bolesti, prosvjećivanje
6. suradnja u odnosima pacijent – institucija – obitelj
7. unapređenje duševnog zdravlja.
Mjerenje ostvarenja ciljeva provodi se uz pomoć:
1. anketiranja javnosti o stajalištima prema psihičkoj bolesti
2. upotrebe ljestvica (skala)
3. neposrednog praćenja pacijenata i obitelji.
www.sretnaobitelj.odlican.net
95
Strategija djelovanja udruge „Sretna obitelj“
Za razdoblje od 2010. do 2015. godine
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar,
predsjednica Udruge
LMHS /poslijediplomski studij Menadžmenta u zdravstvu/
STRATEŠKE SMJERNICE:
 Unapređenje duševnog zdravlja i podizanje kvalitete života duševnog bolesnika
i njegove obitelji.
 Briga o ljudskim i građanskim pravima osoba s duševnim smetnjama ili osoba
koje imaju potrebe slične osobama s takvim stanjem i članova njihovih obitelji.
STRATEŠKI CILJEVI
Strateški ciljevi:
 Psihoedukacija.
 Potpora i psihosocijalna pomoć duševnim bolesnicima.
 Edukacija i potpora članovima obitelji duševnih bolesnika.
 Destigmatizacija.
 Dokumentacija i provedba „dobre prakse“.
 Objavljivanje rezultata unutar i izvan Udruge na svim razinama publikacije.
 Povezivanje na razini duševni bolesnik – obitelj – bolnica – društvo.
POSLOVNI CILJEVI
Kratkoročni ciljevi:
 Izgradnja prepoznatljivog javnog dojma Udruge.
 Postizanje optimalnog i održivog razvoja u razdoblju nedostatnih resursa.
 Poboljšanje i unapređenje obrazovanja.
 Odrediti parametre koji će se vrednovati za procjenu uspješnosti rada.
Srednjoročni ciljevi:
 Postizanje i upravljanje kvalitetom, izrada standarda, kupnja ISO-norme.
 Poboljšanje protoka informacija, redovito izvještavanje, skupine za diskusiju,
redoviti sastanci, pismeni izvještaji o radu, diskusije o problemima svih članova
Upravnog odbora.
 Optimizirati iskorištenost postojeće infrastrukture, prostora za rad, traženje novih
prostora povoljnog najma, ugovoriti korištenje opremom, grijanje.
 Modernizirati psihoedukacijska predavanja novim tehnološkim dostignućima
(PPT-prezentacija, radionice), nagovoriti vanjske suradnike da materijale koje su
pripremili predaju Udruzi nakon predavanja u arhiv, napraviti uručke za korisnike
predavanja, umnožiti dovoljno materijala.
 Stalno poboljšavati kvalitetu ljudskih resursa, uključivati nove suradnike radi
širenja znanja i stvaranja mreže suradnika, obrazovati suradnike slanjem na
dodatne edukacije i kongrese.
 Uvoditi nove programe i projekte te održavati već ustaljene, temeljene na
96
www.sretnaobitelj.odlican.net
znanstvenim dokazima, odnosno održati programe koji su se evaluacijom
pokazali kao uspješni, a ukinuti neuspješne.
 Dati prednost uključivanju korisnika u rad udruge i stalnoj evaluaciji zadovoljstva
korisnika anonimnim anketnim listićima.
 Staviti duševnog bolesnika u središte zbivanja i obazirati se na njegove potrebe,
a ne na ono što mi smatramo njegovim potrebama.
Dugoročni ciljevi (djelovanje na sektor u kojem djelujemo, na civilno društvo i
lokalnu zajednicu):
 TQM (Total Quality Management) u udruzi „Sretna obitelj“.
 Integriranje usluga s ostalim nacionalnim i međunarodnim pružateljima istih
usluga.
 Prepoznatljivost od strane međunarodnih organizacija kao vrhunskih pružatelja
usluga u rehabilitaciji mentalnih bolesnika.
 Unapređenje duševnog zdravlja bolesnika, obitelji i lokalne zajednice.
 Podizanje kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji.
 Smanjena hospitalizacija, kvalitetan život u obitelji, dobra suradnjat u liječenju
(complience).
 Smanjena stopa bolovanja bolesnika koji sudjeluju u programu.
 Rehabilitacija i zapošljavanje bolesnika.
 Odbacivanje predrasuda prema duševnim bolestima, prihvaćanje različitosti.
www.sretnaobitelj.odlican.net
97
SWOT- analiza udruge „Sretna obitelj“
Mr. sc. Ema N. Gruber, dr. med., spec. psihijatar,
predsjednica Udruge
LMHS /poslijediplomski studij Menadžmenta u zdravstvu/
S Snage
 Moderni programi na europskoj
razini
 Nov i dobro odabran tim
stručnjaka, multidisciplinaran, uz
vanjske suradnike
 Povezanost s javnošću na
lokalnoj, županijskoj i državnoj
razini
 Struktura djelatnosti
 Odlično ozračje i okruženje za
djelovanje budući da Udruga
djeluje u bolnici, „na izvoru
događaja“
 Nacionalna i međunarodna
potpora međunarodne
organizacije
 Svi suradnici koji rade u Udruzi
ostvaruju svoje ideje koje inače
na poslu ne mogu, nisu plaćeni
ili nemaju vremena
 Veliki broj suradnika,
profesionalnih i političkih iz cijele
države i međunarodno
 Podignuta je razina znanja
bolesnika i njihovih obitelji o
duševnim bolestima
 Smanjene su predrasude o
duševnim bolesnicima, a udruga
provodi moderne projekte
psihijatrije u zajednici
 Volonterski rad
 Ojačavanje korisnika i
ojačavanje suradnika i volontera
(empowement)
98
W Slabosti
 Volonterski rad je slabo ili nikako
plaćen
 Ljudi se iscrpljuju nakon nekog
vremena, „burn out“ je čest
 Nerazumijevanje društva i politike
 Mala sredstva za rad i provođenje
programa
 Trenutačni propisi ne omogućavaju
fleksibilnost i prostor potreban za
promjene, odnosno jačanje civilnog
društva
 Neredovito financiranje, od dnevnih
troškova do istraživanja i razvoja
 Velika očekivanja pacijenata i
osoblja
 Život Udruge „od danas do sutra“,
„od projekta do projekta“
 Iscrpljivanje vodstva Udruge
u pisanju projekata koji bivaju
odbijeni, uz veliki gubitak vremena,
truda i nadanja
 Nepovezanost prošlogodišnjih
uspjeha s ovogodišnjim
financiranjem
 Pokrovitelji i financijeri ne cijene
kvalitetu rada
www.sretnaobitelj.odlican.net
O Prilike
 Otvorenost volontera,
suradnika i korisnika prema
promjenama
 Želja za učenjem i
primjenom modernih modela
menadžmenta te modernih
programa i projekata
 Spreman ulazak u EU
 Otvorena komunikacija s
Ministarstvom zdravstva
i ostalim predstavnicima
vlasti, Sisačkomoslavačkom županijom,
lokalnom upravom,
bolničkom politikom
 Međunarodna
prepoznatljivost i suradnja
 Smanjenje stope
rehospitalizacije bolesnika
uključenih u programe
 Mogućnost ostvarivanja
vlastitih ideja izvan glavarine
i sustava HZZO-a
 Prepoznatljivost u javnosti
 Mogućnost širenja na
nacionalnu razinu
 Mogućnost zapošljavanja u
Udruzi
 Komunikacija u medijima,
novinama, TV-u
T Prijetnje
 Nedostatak vremena za sve
ideje
 Privatni problemi i potrebe
obitelji
 Poslovanje s gubitkom, a nema
dovoljno sredstava
 Nesigurna budućnost
 Neprepoznatost od sponzora i
financijera
 Konflikti u komunikaciji među
članovima tima jer su različitih
struka, godina i iskustava
 Stigma prema duševnim
bolesnicima u društvu i ljudi
koji se ne žele odreći svojih
predrasuda
 Pasivan i aktivan otpor te
protivljenje promjenama onih
kojima odgovara stihijsko,
pasivan i diktatorski odnos
prema bolesnicima te kršenje
njihovih prava
 Bolnička politika, ukidanje
prostora za rad
 Osobni interesi (ekonomski,
statusni, društveni)
 Status quo ili pogoršanje
financijske situacije
 Konkurencija ostalih udruga za
isti kolač sredstava MZSS-a
Organizacijska struktura upravljanja u Udruzi
Članovi Upravnog odbora Udruge u 2010. godini
Mr. sc. dr. Ema N. Gruber, predsjednica Udruge
Ivanka Mihalić, vms, potpredsjednica Udruge
Paula Beronić, vms., tajnica Udruge
Vesna Cerančević, dipl. oec., blagajnica
Nevenka Kosar, vms.
Počasni članovi Upravnog odbora:
Renata Prpić, ms.
Lucija Štajduhar, ms.
Mr. sc. dr. Branka Aukst-Margetić, potpredsjednica Udruge
www.sretnaobitelj.odlican.net
99
Najčešća pitanja vezana uz članstvo u Udruzi, aktivnosti,
program, projekte i financiranje
Kako se učlaniti u Udrugu?
Potrebno je popuniti pristupnicu koju možete dobiti od članova tima Udruge, naći
na internetskoj stranici Udruge, na posljednjim stranicama ove knjige ili pak napisati
svoje podatke te izjavu da se želite učlaniti u Udrugu i poslati na adresu Udruge ili
predati tajnici Udruge.
Kolika je cijena učlanjenja?
Članstvo u Udruzi je besplatno.
Što ako me ne prime u Udrugu?
Osnovni uvjet za neprimanje člana u Udrugu ili isključenje iz nje je kršenje Statuta
Udruge ili akutno psihotično stanje kod kojeg se članstvo zamrzava do poboljšanja
psihičkog stanja. Statut Udruge dostupan je na upit ili na internetskoj stranici Udruge
kao i ostali dokumenti u kojima se mogu naći program i aktivnosti Udruge te ostali
podaci.
Što kao član Udruge mogu raditi?
Udruga je dobrovoljna skupina građana koji, ako se u nju učlane, imaju želju i volju
volonterskim radom pomoći ostvarenju ciljeva i svrhe Udruge. Svatko pomaže na
način na koji umije. O tome tko će što u Udruzi raditi odlučuje Upravni odbor Udruge
u dogovoru s novim članom.
Može li se u Udruzi raditi i za to biti plaćen?
Volonterski rad u Udruzi može se honorirati (platiti honorarom preko ugovora o djelu),
no samo ako Udruga ima za to predviđen novac (rad treba biti u skladu s tekućim
projektima koje Udruga provodi, a za tu vrstu volonterskog rada prema proračunu
projekta treba biti predviđen, odobren i od strane sponzora i donatora uplaćen novac
na račun Udruge).
Odakle Udruzi novac za rad?
Udruga se neprestano prijavljuje na javne natječaje u kojima donatori dodjeljuju
sredstva za provođenje projekata. U projektu koji Udruga predlaže iscrpno se
navode aktivnosti koje će Udruga provoditi, program i plan te troškovnik za određenu
aktivnost. Ako je na natječaju projekt odobren, Udruga dobiva novac za njegovo
provođenje uz obvezu podnošenja podrobnog pismenog i financijskog izvještaja
sponzoru i donatoru koji novac dodjeljuje. Nije lako napisati projekt niti dobiti novac
za rad.
100
www.sretnaobitelj.odlican.net
Izgovori koji nas mogu spriječiti, zaslijepiti i usporiti u
ostvarivanju svojih ideja i volontiranju u udruzi
/Iz knjige Camilo Cruz. Bila jednom jedna krava. VBZ ddo, Zagrab, 2009./
Zaboravi; šanse da mi to uspije su nikakve.
 Ne očekuj puno, pa se nećeš razočarati.
 Nisam rođen s darom za tu profesiju.
 Nemam ja za to smisla.
 Kao karakter sam slab/ a.
 Ne znam biti vođa i naređivati ljudima.
 Nitko ne može u svemu biti dobar. Što svi to od mene očekuju?
 Meni jednostavno ne ide govorenje u javnosti.
 Po prirodi sam sramežljiv/ a.
 Kad treba nešto napisati, ja sam zadnji/ zadnja koju se pita.
 Nije da sam jedna od onih koje odgađaju posao, ja jednostavno radim bolje
kad sam pod stresom.
 Nije to alkoholizam. Zar niste čuli za ispijanje pića u društvu?
 Uspjeti se može samo preko veze, a ja nemam vezu.
 Ništa nije tako dobro kao što se čini.
 Bolje ne riskirati nego poslije žaliti.
 To mi je navika iz djetinjstva, prestar/ a sam da se mijenjam.
 To se tu nikad nije tako radilo, pa nije u redu da kvarim tradiciju.
 Poklonjenom konju (novcu, savjetu) se ne gleda u zube.
 Ne želim počinjati ni sa čim novim dok ne osjetim da sam potpuno
spremna dati svoj maksimum.
 Ne želim to raditi dok ne naučim kako se to radi.
 Nemam ja sreće u životu i s ovim će biti tako.
 Ljudi će mi se smijati i izrugivati moje ideje, jer su ljudi zli i ljubomorni; oni
sve unište.
 Bolje i dosadan posao nego nikakav.
 Uzburkavanje valova nikuda ne vodi.
 Kriza je u društvu. Tko će dati novac za ovo?
 Ne mogu uspjeti, jer me nitko ne podržava, ni obitelj, ni na poslu, ni država.
Samo prepreke.
 Čemu sav trud kad poslije; gdje si bio -nigdje, što si radio-ništa?
UMJESTO TOGA PROČITAJ, NAUČI, ZAPAMTI!
Često samo traženje opravdanja za ponašanje čini to ponašanje još većim.
Riješite se izgovora, ne zadovoljite se prosjekom, krenite prema uspjehu.
Suočite se sa situacijom.
Preuzmite odgovornost za rezultate. Strah je jedan od najmoćnijih
ograničavajućih stavova.
 Onima koji daju besplatne savjete nakon kojih se osjećate majeg




www.sretnaobitelj.odlican.net
101









samopouzdanja i demotivirani najprije treba postaviti pitanje imaju
li osobnog iskustva s tog područja o kojem daje mišljenje, odnosno
pesimističnu procjenu.
Uspjeh je rezultat donošenja dobrih odluka. A dobre odluke su rezultat
iskustva. Iskustvo je često rezultat donošenja krivih odluka.
Vaša budućnost ne mora izgledati kao vaša prošlost. Nitko nije osuđen na
prosječan život.
U životu ćete ili postati žrtvom mogućih nesretnih okolnosti ili njima usprkos
uspjeti. Odluka je na vama.
Za svoj uspjeh ste sami odgovorni.
Vaš uspjeh ne ovisi o tome hoće li drugi odlučiti podržavati vas ili ne,
odobravaju li vaše odluke ili ih ne preplavljuje entuzijazam zbog smjera
kojeg ste si u životu zacrtali. Vaša odluka da uspijete ne smije ovisiti o
tome. Jedina osoba koja traba biti uzbuđena zbog vaših ciljeva i odluka ste
VI.
Sve što vam treba je predanost, vjera, entuzijazam i odlučnost da uspijete
u životu.
Ono ste što vam se mota po glavi. Ako neprestano razmišljate o svojim
manama i ograničenjima, one će postati vaša stvarnost.
Iskoristit ću sve svoje znanje i godine iskustva da brzo pohvatam sve u
vezi s tim poslom.
Pakao je dolazak na kraj svog života i susret licem u lice s osobom kakva
ste mogli postati- zamislite se nad ovim i u akciju!
IV. PUBLIKACIJE UDRUGE „SRETNA OBITELJ“
1. E. N. Gruber, M. Bjedov, M. Kajević, LJ. Karapetrić-Bolfan; Grupna psihoterapija
roditelja uz usporednu grupnu psihoterapiju psihotičnih bolesnica, njihovih kćeri.
Knjiga sažetaka. I. hrvatski kongres socijalne psihijatrije. Split, 2004.
2. E. N. Gruber, M. Bjedov, M. Kajević, LJ. Karapetrić–Bolfan; Working on both
sides (Group psychotherapy for parents of patients with schizophrenia and group
psychotherapy of patients). Abstract. 5 th Luton International Mental Health
Conference. Luton, England, 2004.
3. E. N. Gruber, M. Kajević, M. Bjedov, M. Agius; Combination of psychodynamic,
supportive and psycho-educational approaches in groups of parents of patients
with schizophrenia. Soc. psihijatrija Vol. 33 Br./No. 1, Str./pp. 3.-7. 2005.
4. M. Agius, R. Zaman, S. Singh, O. Gallagher, P. B. Jones, P. McGuire, P. Power,
T. Craig, S. Bahn, A. Grech, C. Casha, C. Pace, D. Cassar, M. Blinc-Pesek, B.
Avgustin, E. N. Gruber, S. M. Biocina, J. Andelic, R. Dinolova, J. van Os, and M.
Lambert; Psychiatry in Europe. Br. J. Psychiatry, 2005., 187: 92.
5. KNJIGA I. IZDANJE, 2005., http://sretnaobitelj.odlican.net/index.php?iz=1-18-0
6. E. N. Gruber, M. Kajević, V.Cerančević; Body and soul of the »HAPPY FAMILY«
102
www.sretnaobitelj.odlican.net
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
association. Case report of a »Mother of courage«. Book of abstract. Eight
GAMIAN-Europe Annual Educational Convention, Bucharest, Romania, 2005.
E. N. Gruber, M. Kajević, J.Anđelić, V. Cerančević, S. Martić-Biočina, Elza S.
Franić; ‘Body and soul of the »HAPPY FAMILY« association - all things we have
done and all support we got. Book of abstract. 6 th Bedfordshire International
Mental Health Conference. Camebridge, England, 2005.
E. N. Gruber, D. Poredoš, S. Lončarić, I. Sarajlić-Vuković, M. Živković, M. Kajević,
A. Matošin, D. Drobec, V. Cerančević, S. Ivezić–Štrkalj, E. Koić, S. Nađ, M.
Agius, R. Elgie; Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude - živjeti s duševnom
bolešću. Psihoedukacijska predavanja i radionice podrške i samopomoći udruge
»Sretna obitelj«. Tiskara »Cicero«, Popovača, 2005./2006.
E. N. Gruber, M. Kajević, V. Cerančević; »Mother courage«, body and soul of
Happy family NGO. Gamian-Europe newsletter, year 7, no 20, Dec. 2005.
E. N. Gruber, M. Kajević, M. Agius, S. Martić–Biočina; Group psychotherapy for
parents of patients with schizophrenia. International Journal of Social Psychiatry,
issue 52(5), 2006.
D. Poredoš, E. N. Gruber; Život se ne cijeni po dužini, već po sadržini. Knjiga
sažetaka. Hrvatski gerontološki kongres. Liječnički vjesnik 128, suplement 1,
2006.
D. Poredoš, L.. Vučinić, S. Lončarić, E. N. Gruber; Psihosocijalna pomoć psihički
bolesnim osobama i članovima njihovih obitelji. Ljetopis Studijskog centra
socijalnog rada. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Svezak 12., broj 1, 2005.
E. N. Gruber; I. međunarodna konferencija udruge »Sretna obitelj«. Liječničke
novine 46, 2006.
D. Vodopivec; I. međunarodna konferencija Udruge, I. godišnja skupština
Udruge. Alkohološki glasnik XII, broj 1, 127, 2006.
E. N. Gruber; International conference of the Happy family NGO. Dec. 2005.
Gamian-Europe newletter, year 8, no 21, 2006.
Gruber E. N.; Okrugli stol udruga za zaštitu mentalnog zdravlja Hrvatske.
Alkohološki glasnik XII, broj 2, 128, 2006.
E. N. Gruber i sur.; Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude - živjeti
s duševnom bolešću. Psihoedukacijska predavanja i radionice podrške i
samopomoći udruge »Sretna obitelj«. Vemako Tisak, Popovača, 2006.
KNJIGA II. IZDANJE, 2006., http://sretnaobitelj.odlican.net/index.
php?iz=1-16-0
19. E. N. Gruber, D. Poredoš, S. Lončarić, V. Cerančević; Prihvatimo različitosti,
odbacimo predrasude. IV. hrvatski psihijatrijski kongres, Zbornik sažetaka.
Cavtat, 2006.
20. E. N. Gruber, D. Poredoš, S. Lončarić, V. Cerančević; Accept the differences,
defeat the prejudices! Close to peoples homes, building branches of Happy
family association. Book of abstracts. IX. Gamian- Europe Annual Educationa
Convention, Belgium, 2006.
21. D. Poredoš, M. Sučec; Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude. Hrvatski
crveni križ, glasilo, broj 3, 2006.
22. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=777
www.sretnaobitelj.odlican.net
103
23. Poredoš D.; Prikaz knjige - Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude. Ljetopis
Studijskog centra socijalnog rada, Vol 13, No. 2, 2006.
24. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=11624
25. E. N. Gruber, D. Poredoš, V. Cerančević, E. Koić; Mather of courage. European
Psychiatry Journal, 2007., vol 22, Suppl 1, 101. - 220.
26. E. N. Gruber, S. Ivezić-Štrkalj, M. Agius, V. Đorđević ; Since I have my case
manager, I am back to life. European Psychiatry Journal, 2007., vol 22, Suppl.1,
101. - 220.
27. E. N. Gruber; Predstavljanje udruge »Sretna obitelj«. Medunarodni kongres
studenata rehabilitacije Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu – »ZAJEDNO«, 2007.
28. KNJIGA III. IZDANJE,
2007., http://sretnaobitelj.odlican.net/index.
php?iz=1-15-0
29. E. N. Gruber i sur.; Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude - živjeti
sa duševnom bolesti. Psihoedukacijska predavanja i radionice podrške i
samopomoći udruge »Sretna obitelj«. 3. izdanje. Vemako Tisak. Popovača
2007. CIP pod brojem 634941. ISBN 978-953-95225-9-7
30. KNJIGA IV. IZDANJE, 2008.,
http://sretnaobitelj.odlican.net/index.
php?iz=1-60-0
31. E. N. Gruber, M. Nemanyte; Patient for Patient safety workshop. Book of
abstract. X. Gamian Europe conference, Tuheljske toplice, 2007.
32. E. N: Gruber, D. Poredoš, S. Lončarić, V. Cerančević, I. Pleše-Majnerić; »Accept
the differences, defeat the prejudice«. Gamian-Europe Newsletter, No. 25, Feb
2007.
33. E. N. Gruber; The Croatian Coalition of NGOs for mental health is formed.
Gamian Europe Newsletter, No. 25, Feb 2007.
34. E. N. Gruber, D. Poredoš, S. Lončarić, V. Cerančević, I. Pleše-Majnerić.; Simpozij
Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude. Alkohološki glasnik. (1) 139, 2007.
35. E. N. Gruber, S. Ivezić-Štrkalj, S. Martić-Biočina, M. Agius, S. Gotovac, Z. CaziGotovac. Od kad imam svog »case managera«, vratila sam se u život…Hrvatski
časopis za javno zdravstvo. ISSN 1845-3082. Vol 3, Broj 11, 7. srpnja 2007.
http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=13452
36. E. N.Gruber. Udruga Sretna obitelj. Hrvatski časopis za javno zdravstvo.
ISSN 1845-3082. Vol 3, Broj 11, 7. srpnja 2007. http://www.hcjz.hr/clanak.
php?id=13450
37. E. N. Gruber. Europska radionica »Pacijenti za sigurnost pacijenata«.
Alkohološki glasnik XIII, 9, 147, 2007.
38. E. N. Gruber. Tribina »Principi psihijatrije u zajednici u Hrvatskoj«, Medix 71,
srpanj 2007.
39. E. N. Gruber. Pacijenti za sigurnost pacijenata. Liječničke novine 64, studeni
2007.
40. E. N. Gruber, S. Ivezić-Štrkalj, M. Agius, S. Martić-Biočina; Since I have my case
manager, I am back to life. Case management in Croatia. Psychiatria Danubina,
2008., vol 20. no 1, pp 63.-70.
41. E. N. Gruber, B. Aukst-Margetić, V. Cerančević, P. Beronić; Iskustva bolesnika u
104
www.sretnaobitelj.odlican.net
42.
43.
44.
45.
projektu »Pacijenti za sigurnost pacijenata« Udruge »Sretna obitelj«, Popovača,
Zbornik sažetaka, V. hrvatski psihijatrijski dani, Opatija, 2008.
E. N. Gruber i sur. Kako sigurnije liječiti se i živjeti sa duševnom bolesti. Udruga
»Sretna obitelj«. I izdanje. Vemako Tisak, Popovača, 2008. CIP pod brojem
667092. ISBN 978-953-95225-5-9.
E. N. Gruber i sur.; Stigma i aktivnosti za sigurnost u liječenju i rehabilitaciji
duševnog bolesnika. Zbornik radova konferencije s međunarodnim
sudjelovanjem. Udruga Sretna obitelj. Vemako Tisak, Popovača, 2008. CIP pod
brojem 667098. ISBN 978-953-95225-4-2
E. N. Gruber. Stigma i sigurnost u liječenju duševnih bolesnika. Pliva zdravlje.
hr. 2008.
E. N. Gruber. Patient safety activities in Croatia. Patient for Patient Safety
news. 2008.www.who.int/entity/patientsafety/patients_for_patient/PFPS_
News_No_13_August_2008.pdf
46. D. Gauci, E. Brohan, E. N. Gruber, R. Elgie, N. Sartorius, G. Thornicroft.
The GAMIAN Europe stigma study: an international survay of self stigma,
empowerment and discrimination. Book of abstracts. The fourth Int. Stigma
Conference, London, 2009.
47. Gruber EN, Živković M. I don’t feel it at all. Knjiga sažetaka. 1. hrvatski kongres
o nuspojavama psihofarmaka, Osijek 2009.
48. E. N. Gruber. Od ježeve kućice do psihijatrije u zajednici, Liječničke novine,
2009.
49. Gruber EN. Preko ježeve kućice do psihijatrije u zajednici. Hrvatski časopis
za javno zdravstvo. Vol 5, broj 17, 2009. http://www.hcjz.hr/clanak.
php?id=13940&rnd=
50. Udruga »Sretna obitelj« na turneji u Zagrebu, Osijeku i Opatiji. Popovača online.
http://www.popovaca.hr/index.php?categoryid=57&p2_articleid=1475
51. http://naslov.hr/novosti_zdravlje/JEZEVA.KUCICA.DUSEVNOM.
BOLESNIKU.KOD.KUCE.JE.NAJLJEPSE/komentari/bbcjcf
52. Ježeva kućica. Vijesti. www.psihijatrija.com
53. Obilježavanje Dana mentalnog zdravlja u NPB »Dr. I. Barbot« http://npbp.hr/
v1/content/blogcategory/33/62/8/16/
54. Predstava Ježeva kućica. 1. hrvatski kongres o nuspojavama psihofarmaka.
Osijek, 2009. http://www.nuspojavepsihofarmaka.com/program.html
55. Sastanak kluba za obitelji duševnih bolesnika. Moslavina info. www.moslavina-
info.hr/index.php?option=com_content&task=view
56. Zdravlje hr. Knjiga prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude. Prikaz
knjige uredila Tatjana Nemeth-Blažić. 2009. http://www.zdravlje.hr/clanak.
php?id=13236
57. Međunarodna konferencija u Popovači. Moslavina info. http://www.moslavina-
info.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=195&Itemid=38
58. Predstava Ježeva kućica i Budućnost moje bolesti. VI hrvatski psihijatrijski dani,
Opatija 2009.
59. Gruber EN, Prpic R, Kosar N, Štajduhar L. Kognitivna rehabilitacija
www.sretnaobitelj.odlican.net
105
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
duševno oboljelih kazališnim predstavama kao dio programa „Zdrav život
obitelji duševnog bolesnika“ udruge Sretna obitelj. Zbornik sažetaka, 2. hrvatski
kongres socijalne psihijatrije, Split, 2009.
Predstava Ježeva kućica i Budućnost moje bolesti. Otvorenje 2. hrvatskog
kongresa socijalne psihijatrije, Split, 2009.
Gruber EN. Posljedice društvene stigmatizacije osoba s psihickim poremecajima
u Hrvatskoj u odnosu na europske zemlje. Zbornik sažetaka, 2. hrvatski kongres
socijalne psihijatrije, Split, 2009.
Gruber EN, Mihalic I. Prezentacija programa Zdrav život obitelji duševnog
bolesnika (psihološka pomoc, psihoedukacija i suport obiteljima osoba
s kronicnim duševnim smetnjama). Zbornik sažetaka, 2. hrvatski kongres
socijalne psihijatrije, Split, 2009.
Gruber E. Prpic R, Kosar N, Štajduhar L., Cerancevic V, Mihalic I. Social
support and stigma in Croatia, examples of good practice.12. annual educational
convention GAMIAN Europe organization, Malta, 2009.
Gruber E. GAMIAN Stigma survay- Croatian results, 12. annual educational
convention GAMIAN Europe organization, Malta, 2009.
sudjelovanje u radu i zakljuccima Okruglog stola udruga korisnika u zaštiti
mentalnog zdravlja, 2. hrvatski kongres socijalne psihijatrije, Split, 2009
E.N.Gruber i sur. Zdrav život obitelji duševnog bolesnika. Vemako Tisak,
Popovaca 2009. CIP pod brojem 701676
Ema N. Gruber, Nevenka Kosar, Renata Prpić. „Tata, ja sam čula da nastupate i
došla sam te vidjeti, pustit će me s nastave danas da budem s tobom…“. Knjiga
sažetaka, VII hrvatski psihijatrijski dani, Opatija 2009.
Sudjelovanje u programu Tjedna mozga 2010, predstavom Ježeva kućicaduševnom bolesniku kod kuće je najljepše u OŠ Glini, 17.3.2010.
sudjelovanje u emisiji županijske televizije NET o radu udruge, 18.3.2010.
V. DODATAK
Informacije o Udruzi „Sretna obitelj“
Sjedište Udruge: Neuropsihijatrijska bolnica »Dr. I. Barbot«, Popovača, P.P. 31
Tel.: 091/ 522 40 58, 044/ 569 310
E-mail: emagruber2000@yahoo.com
Web-stranica Udruge: www.sretnaobitelj.odlican.net
Udruga je osnovana 2004. godine i registrirana u Uredu državne uprave u Sisačkomoslavačkoj županiji, Služba za opću upravu Sisak, pod reg. brojem 03001110.
Matični broj Udruge je 1891596., oib: 75569078585
Broj žiro-računa Udruge i naziv banke:
OTP banka d.d., žiro-račun: 2407000-1100140431
Cilj osnivanja Udruge sukladno sa Statutom: Briga za ljudska i građanska prava
106
www.sretnaobitelj.odlican.net
osoba s duševnim smetnjama ili osoba koje imaju potrebe slične osobama s takvim
stanjem i članova njihovih obitelji.
Svrha i područje djelovanja Udruge je psihoedukacija, potpora i psihosocijalna
pomoć duševnim bolesnicima, psihoedukacija i potpora članovima obitelji duševnih
bolesnika, destigmatizacija.
INFORMATIONS ABOUT „HAPPY FAMILY“ ASSOCIATION*
Society for improvement of mental health and quality of life of mentally ill
person and his family
„Happy family“, Croatia
Year of foundation: 2004.
Partner organization: Neuropsychiatry hospital “Dr.I. Barbot”, Popovača, Croatia.
Number of members: currently 200
Registration number in Croatia: 03001110, by State Department in Sisačkomoslavačka županija. Number of Department for statistics: 1891596
oib: 75569078585
Number of bank: OTP banka d.d., number: 2407000-1100140431
Contact Information for Happy family
Adress: P.P. 31, NPB „Dr. I. Barbot“
44 317 Popovača, Croatia
Telephone: 00385 91 522 40 58, 00385 44569 310
E-mail:www.sretnaobitelj.odlican.net
President: Ema N. Gruber, MD, psychiatrist
Telephone: 00385 91/ 522 40 58
E-mail: emagruber2000@yahoo.com
Aim:
Care for human and civil wrights of people affected by a mental illness, their careers
and other family members.
Activities:
- Psycho-education and support for people affected by a mental illness, their careers
and other family members.
- Fight against stigma of mental illness.
- Public lectures for local community about mental illness in order to fight against
stigma of mental illness and publicity in the local media in order to begin a process
of social partnerships with such bodies as the police, lawyers, the judiciary, the
emergency services of the local hospitals and social services in an effort to gain
better and more humane services for its mentally ill persons and family members.
______________
* Napomena uredništva: Tekst na engleskom jeziku, osnovne obavijesti o Udruzi
www.sretnaobitelj.odlican.net
107
PARTNERSKE ORGANIZACIJE
Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. I. Barbot“, Popovača
Telefon:044/ 569 200
E-mail adresa: bolnica-popovaca@sk.htnet.hr
Web-stranica: www.npbp.hr, www.psihijatrija.com/popovaca/
Ravnateljica: prim. dr. Marina Kovač; tajnica bolnice: gđa. Tereza Zohar
Udruga za rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnih bolesnika pri NPB-u „Dr. Ivan
Barbot“, Popovača
Jelengradska 1, 44 317 Popovača. Tel.: 044/ 569 200
Udruga „Duga“ - Udruga roditelja i članova obitelji duševnih bolesnika, predsjednica:
Zora Cazi-Gotovac; adresa: Ksaver 200, Zagreb
„Mârimo“ - udruga za promociju duševnog zdravlja i kvalitete života, Jegerova 7, 31
000 Osijek, tel.: 031/213 225, 098/134 88 38, gđa Mirjana Valašek, predsjednica
udruge, http://www.cwwpp.org/Marimo.htm
Udruga „Lukjernica“ - Udruga za zaštitu prava psihijatrijskih pacijenata i unapređenja
duševnog zdravlja i kvalitete života „Lukjernica“, Dubrovnik. Predsjednica Jadranka
Vlatko, lukjernica@hotmail.com, tel.: 099/316 66 34
Adresa: Roka Mišetića 1, Dubrovnik
Udruga „Nada“, www.hope.hr
Udruga za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani.
Ksaver 200, Zagreb, tel.: 01/ 467 84 26. Udruga radi srijedom od 19 do 21 sat.
Udruga „Svitanje“ - Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja.
Predsjednica: Lea Bauman, www.svitanje.hr
GAMIAN- Europe, www. gamian-europe. org
Udruga „Sjaj“, www.udruga-sjaj.com, Udruga „Mobbing“, www. mobbing.hr
Udruga „Punctum“, udruga za djecu i obitelji djece s posebnim potrebama, Zagreb
Udruga udomitelja „Lastavica“
Predsjednica udruge: Danica Galić, Vrbovec, telefon: 091/ 736 82 08
Udruga za unaprjeđenje duševnog zdravlja i kvalitete života bolesnika s psihotičnim
poremećajem i njihove obitelji „Vrapčići“ Slavonski Brod
Udruga roditelja djece oboljele od shizofrenije – URIOS, Poreč, Istra
www.urios.hr
www. psihijatrija.com, www.suicidi.info, www.kockanje.info
/Opaska uredništva: vjerojatno u našoj zemlji djeluje na ovom području još mnogo
udruga koje ne poznamo pa ih zato nismo uvrstili, što se može promijeniti/
108
www.sretnaobitelj.odlican.net
Poštovani stručnjaci, volonteri Udruge „Sretna obitelj“,
Priznanja i zahvalnice dolje navedene način su da vam udruga „Sretna obitelj“
kaže hvala za vaš otisak srca ove godine.
Uručena priznanja nisu samo zasluge koje smo do sada napravili, za učinjeni
posao i volonterski trud, nego su i predujam za posao koji ćemo tek u
budućnosti zajedno učiniti.
ZAHVALNICE VOLONTERIMA I POČASNIM ČLANOVIMA
za 2005. godinu
Agius, Mark; Anđelić, Jelena; Anđelić, Marija; Bertović, Jadranka; Bjedov, Mirjana;
Cahunek, Marija; Elgie, Rodney; Golik-Gruber, Vesna; Hotujac, Ljubomir, IvezićŠtrkalj, Slađana; Jednaček, Zlatko; Klain, Eduard; Kovač, Marina; Magić, Aleksandra;
Martić-Biočina, Sanja; Pavlić, T.; Puratić, Vesna; Rajković, Milan; Spehnjak, Ivica;
Zohar, Tereza i stručno osoblje Neuropsihijatrijske bolnice „Dr. I. Barbot“.
PRIZNANJA VOLONTERIMA za 2006. godinu
Za projekt „Prihvatimo različitosti, odbacimo predrasude“, podružnice Udruge u
županiji: voditeljici projekta Emi Gruber za uspješno vođenje projekta i Udruge u ovoj
godini i voditeljicama podružnica Daši Poredoš-Lavor za Glinu, Saši Radić i Andreji
Marković te Heleni Blečić za podružnicu u Petrinji, Snježani Lončarić za podružnicu
u Novskoj i Ivanki Mihalić, uz pomoć mlade volonterke Ive Kravčuk, za provođenje
welness-programa u Popovači, a za opsežan blagajnički rad u ovom velikom projektu
Vesni Cerančević i mladoj volonterki Sari Vučković.
Za sudjelovanje u projektu priznanja su također dobili stručnjaci: Mate Sučec, Ljiljanka
Žunić, Ankica Filipović, Jadranka Gašparović, Ana Malović, Danijela Bundalo, Paula
Beronić, Ana Manhard, Božica Štibrić, Mirjana Bjedov, Ljiljana Karapetrić-Bolfan,
Tonka Matas, Erna Novy-Radonić, Adela Matušin, Gorana Bolić.
Za psihoedukacijska predavanja koja su održavana u bolnici: partnerskoj ustanovi
NPB-u „Dr. I. Barbot“ i ravnateljici dr. Marini Kovač te za informiranje i slanje obavijesti
o predavanjima Terezi Zohar, za tehničku potporu pri svakom predavanju Ivoni PlešeMajnerić, za organizaciju restorana Toniju Plešu.
Za održavanje psihoedukacijskih predavanja ove godine Branki Aukst-Margetić,
Igoru Molnaru, Biserki Landekić, Zvjezdani Furjan, Tiji Žarković-Palijan, Ani Magerle,
Nikoli Sanjkoviću. Za novčanu pomoć u organizaciji skupštine Elli Lilly (Suisse) S.
A Predstavništvo u RH te za pomoć u organizaciji welness- grupa i posebno Lidiji
Pehak. Za novčanu pomoć u organizaciji simpozija Solvay pharmaceuticals. Za
sponzoriranje izrade i tiskanja II. izdanja knjige Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog
društva Hrvatske.
Za sredstva za rad Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te Sisačko-moslavačkoj
županiji. Za nadgledanje projekata i suradnju te za sudjelovanje na ovom simpoziju
Slađani Štrkalj-Ivezić, Elviri Koić, Petri Videmšek.
Za međunarodnu suradnju Marku Agiusu, Rodneyu Elgiu te GAMIAN- Europe-u.
www.sretnaobitelj.odlican.net
109
PRIZNANJA VOLONTERIMA za 2007. godinu
Za projekt „Društvene večeri u Barbotovim dvorima“: voditeljici projekta Emi N. Gruber.
Hermini Beronić, Pauli Beronić, Ivoni Pleše-Majnerić za uloge domaćica i tehničku
potporu. Harmonikašima Ivanu Svilkoviću, Vinku Pejakoviću i Zdenku Kljajiću i šefu
restorana Toniju Plešu. Za održana psihoedukacijska predavanja u 2007. godini
priznanja su dobile: Jadranka Hübler, Željka Knezović, Valentina Vrabec-Barta,
Biserka Landekić, Mira Soldo, Branka Aukst-Margetić, Zvjezdana Furjan, Nikola
Sanjković, Gorana Bolić, Ljiljana Karapetrić-Bolfan.
Partnerskoj ustanovi NPB-u „Dr. I. Barbot“ i ravnateljici dr. Marini Kovač za prostor
i informatičku opremu te za informiranje i slanje obavijesti o predavanjima gđi.
Terezi Zohar. Za sredstva za rad: Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i Sisačkomoslavačkoj županiji.
Za održavanje grupa u podružnicama Udruge i za 2007. godinu: Daši Poredoš-Lavor
za Glinu, Heleni Blečić i Saši Radić uz Andreju Marković za Petrinju.
Za evaluaciju projekta Udruge mladoj volonterki Josipi Topolko. Za rad blagajnice i
računovodstvo Udruge u 2007. gđi. Vesni Cerančević.
Svim autorima i volonterima koji su pomagali u izradi III. izdanja knjige udruga „Sretna
obitelj“ zahvaljuje primjerkom knjige.
Za pomoć u organizaciji tribine „Principi psihijatrije u zajednici“ udruga „Sretna obitelj“
zahvaljuje Neuropsihijatrijskoj bolnici »Dr. I. Barbot«, posebno osoblju restorana
bolnice, vms. Adeli Matušin i vms. Danici Šimunec-Muhek na vođenom obilasku
bolnice za sve sudionike i snimatelju Davoru Goliku.
Posebna zahvala recenzentima knjige prof. dr. sc. Draženu Begiću, doc. dr. sc. Mati
Mihanoviću, dr. Darku Laburi i dr. Tatjani Nemeth-Blažić, autorici vanjskog dizajna
knjige Sari Vučković, tiskari „Vemako Tisak“, Lučko i lektorici knjige Danijeli Mesar.
PRIZNANJA VOLONTERIMA za 2008. godinu
Za održana psihoedukacijska predavanja u 2008. godini i sudjelovanje u izradi
IV. izdanja knjige, za sudjelovanje u projektu „Prihvatimo različitosti, odbacimo
predrasude“ te na konferenciji s međunarodnim sudjelovanjem o stigmi i sigurnosti
u liječenju i rehabilitaciji duševnog bolesnika priznanja su dobili (abecednim redom):
Aukst-Margetić, Branka; Badanjak, Anica; Beronić, Paula; Brohan, Elaine; Cerančević,
Danaja; Cerančević, Vesna; Elgie, Rodney; Furjan, Zvjezdana; Gruber, Ema Ničea;
Janjatović-Opačić, Snježana; Kandučar, Tatjana; Knez-Turčinović, Marjeta; Kravčuk,
Iva; Martić, Višnja; Matas, Tonka; Mihalić, Ivanka; Mosler, Domagoj; Mustapić,
Jelena; Novo, Ahmed; Poredoš-Lavor, Daša; Sanjković, Nikola; Silić, Ante; Stamenić,
Valerija; Štrkalj-Ivezić, Slađana; Uremović, Nikolina; Žarković- Palijan, Tija; Živković,
Maja. Partnerskoj ustanovi NPB „Dr. I. Barbot“zahvaljujemo na ustupanju prostorije
za održavanje predavanja, a za sredstva za rad za ovu godinu zahvaljujemo
Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi i Sisačko-moslavačkoj županiji te sponzoru
Selk d. d. Kutina. Za rad blagajnice i računovodstvo Udruge u 2008. zahvaljujemo
gđi. Vesni Cerančević te za knjigovodstvene usluge gđi. Ljubici Obradović.
Za pomoć u organizaciji ovogodišnje konferencije s međunarodnim sudjelovanjem
110
www.sretnaobitelj.odlican.net
„Stigma i aktivnosti za sigurnost u liječenju i rehabilitaciji duševnog bolesnika“,
udruga „Sretna obitelj“ zahvaljuje Neuropsihijatrijskoj bolnici „Dr. I. Barbot“, posebno
osoblju restorana bolnice, vms. Adeli Matušin i vms. Danici Šimunec-Muhek na
vođenom obilasku bolnice za sve sudionike, snimatelju Dariju Goliku, farmaceutskoj
kući Janssen-Cilag d.o.o. te KUD-u Popovača na zabavnom programu.
Zahvaljujemo svim autorima i volonterima koji su pomagali u izradi IV. izdanja knjige
i u izradi zbornika radova s konferencije.
Posebna zahvala recenzentima publikacija prof. dr. sc. Draženu Begiću, prim. mr.
sc. dr. Elviri Koić, dr. Tatjani Nemeth-Blažić i dr. Nevenki Poldrugovac-Prcić, autorici
vanjskog dizajna knjige Sari Vučković, tiskari „Vemako Tisak“, Lučko i lektorici knjige
Danijeli Mesar te za korekturu teksta prim. mr. sc. dr. Vesni Golik-Gruber.
PRIZNANJA VOLONTERIMA za 2009. godinu
Za vođenje Kluba za obitelji duševnih bolesnika Ivanki Mihalić, vms.
Za sudjelovanje u radu Kluba - obiteljima bolesnika.
Za posao domaćice Kluba Danaji Cerančević.
Za sudjelovanje i izvođenje kazališnih predstava „Ježeva kućica“ i „Budućnost moje
bolesti“ med. sestri Renati Prpić, med. sestri Nevenki Kosar, med. sestri Luciji
Štajduhar, osoblju IV. odjela NPB-a „Dr. I. Barbot“, za izradu scene osoblju radne
terapije bolnice, za snimanje predstave M.L.-u.
Za glumu, pjevanje i sviranje - svim bolesnicima čija imena ne možemo spomenuti
radi zaštite podataka, ali kojih se sjećamo s radošću i ponosom.
Za posudbu kostima - osoblju Doma za psihički bolesne odrasle osobe BidružicaDesinić, za njihov prijevoz Damiru Goliku, a med. sestri Sandri Hudjik za darovanje
sklopive kućice. Za vođenje oba projekta mr. sc. dr. Emi N. Gruber.
Za gostoprimstvo i pomoć u organizaciji turneje prof. dr. sc. Vladi Jukiću, prof. dr. sc.
Mati Mihanoviću, dr. Sanji Žanić i ostalom osoblju bolnice PB „Vrapče“ i PB „Sv. Ivan“,
Jankomir za tehničku pomoć i ručak. Za gostoprimstvo na kongresima prof. dr. sc.
Damiru Begiću i prof. dr. sc. Ljubomiru Hotujcu te dr. sc. Suzani Uzun, dr. sc. Oliveru
Kozumpliku i prof. dr. sc. Miri Jakovljeviću.
Za superviziju grupnog rada dr. Hrvoju Handlu.
Na osvrtima za knjigu dojmova o predstavi zahvaljujemo svima koji su nas pohvalili i
svima koji su poslali priloge koje smo objavili.
Za rad blagajnice i računovodstvo Udruge u 2009. zahvaljujemo gđi. Vesni Cerančević,
a za knjigovodstvene usluge gđi. Ljubici Obradović.
Partnerskoj ustanovi NPB-u „Dr. I. Barbot“ i ravnateljici prim. dr. Marini Kovač za
ustupanje bolničkog minibusa, vozaču bolnice za vožnju i bolnici za domjenak uz
ustupanje prostora za održavanje predstava i skupštine.
Za sredstva za rad: Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te Sisačko-moslavačkoj
županiji.
www.sretnaobitelj.odlican.net
111
Posebna zahvala recenzentima publikacija prof. dr. sc. Draženu Begiću, mr. sc.
Valeriji Stamenić, mr. sc. Sanji Martić-Biočini i dr. Tatjani Nemeth-Blažić, za pomoć
pri tehničkom uređenju publikacije Robertu Gruberu, tiskari „Vemako Tisak“, Lučko
i lektorici knjige Danijeli Mesar te za korekturu teksta prim. mr. sc. dr. Vesni GolikGruber.
PRIZNANJA VOLONTERIMA za 2010. godinu
Za vođenje Kluba za obitelji duševnih bolesnika Ivanki Mihalić, bacc.med.tech.
Za sudjelovanje u radu Kluba - obiteljima bolesnika.
Za posao domaćice Kluba Danaji Cerančević.
Za sudjelovanje i izvođenje kazališnih predstava „Ježeva kućica“ i „Budućnost
moje bolesti“ med. sestri Renati Prpić, med. sestri Nevenki Kosar, med. sestri Luciji
Štajduhar, osoblju IV. odjela NPB-a „Dr. I. Barbot“.
Za glumu, pjevanje i sviranje- svim bolesnicima čija imena ne možemo spomenuti
radi zaštite podataka, ali kojih se sjećamo s radošću i ponosom.
Za vođenje oba projekta mr. sc. dr. Emi N. Gruber.
Za gostoprimstvo na 2. Hrvatskom kongresu socijalne psihijatrije, prof. dr. sc. Ivanu
Urliću i doc. dr. sc. Slađani Ivezić Štrkalj
Za superviziju dramskog rada i vođenje edukacijske radionice dr. Hrvoju Handlu.
Za gostoprimstvo u OŠ Jabukovac, gosp. Antunu Bariću, ravnatelju škole, kao
i ostalom osoblju škole i nastavnicima te djeci koja su nas gledala. Za pomoć u
organizaciji, prof. Dunji Golik.
Za gostoprimstvo u OŠ Popovača, gosp. Stanislav Kos-u kao i ostalom osoblju škole
i nastavnicima te djeci koja su nas gledala.
Za gostoprimstvo u OŠ Glina, ravnatelju škole, gosp. Milanu Davidoviću, kao i
ostalom osoblju škole i nastavnicima te djeci koja su nas gledala.
Na osvrtima za knjigu dojmova o predstavi zahvaljujemo svima koji su nas pohvalili i
svima koji su poslali priloge koje smo objavili.
Za medijsku prezentaciju našeg rada novinarima, snimateljima i ostalom osoblju NET
televizije, posebno novinarki Mihaeli Plaskonj i uredništvu na snimanju emisije o radu
udruge
Za rad blagajnice i računovodstvo Udruge u 2010. zahvaljujemo gđi. Vesni Cerančević,
a za knjigovodstvene usluge gđi. Ljubici Obradović.
Partnerskoj ustanovi NPB-u „Dr. I. Barbot“ i ravnateljici prim. dr. Marini Kovač za
ustupanje bolničkog minibusa, vozaču bolnice za vožnju i bolnici za domjenak uz
ustupanje prostora za održavanje predstava i skupštine.
Za sredstva za rad: Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te Sisačko-moslavačkoj
županiji te Zakladi Zamah.
Posebna zahvala recenzentima publikacija prof. dr. sc. Draženu Begiću, mr. sc.
Sanji Martić-Biočini i dr. Tatjani Nemeth-Blažić, za pomoć pri tehničkom uređenju
publikacije Robertu Gruberu, tiskari „Vemako Tisak“, Lučko i lektoru teksta Dariju
Goliku.
112
www.sretnaobitelj.odlican.net
ISBN 978-953-55212-4-2
Popovača, 2010.

BITI ŽENA - U ime obitelji

KARCINOM PLUCA.pdf

godišnja skupština - Udruga `PODMORNIČAR`

Krepost umjerenosti

Druga nedjelja kroz godinu listic 08.doc

izvještaj o radu Udruge za 2014

INFORMATIVNO-PASTORALNI LISTIĆ

Zahtjev za Skrb izvan vlastite obitelji

ZAHTJEV ZA PRIZNAVANJE PRAVA NA JEDNOKRATNU

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA »Oče, molim da svi budu jedno

PALIJATIVNA SKRB U KUĆNIM UVJETIMA Teško

272-276

NELIPČIĆI I ŠUBIĆI – MEĐUSOBNI ODNOSI