obilježavanje dana domovinske zahvalnosti

v
Rujan 2009. • broj 6 • besplatni primjerak
Stari grad Konjskih i crkva Sv. Dominika
DAN OPĆINE
str . 4
OBILJEŽAVANJE DANA
DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
str . 6
ZDRUŽENA VJEŽBA
KONJŠČINSKIH VATROGASACA
str . 3
PUTOPIS: UKRAJINA 2005
str . 8
USPJESI KONJŠČINSKIH
STRELIČARA
str . 12
INICIJATIVA ZA UREĐENJE
ŽUPANIJSKE CESTE
KONJŠČINA - KOMIN
str . 7
v
VOJSKE U HRVATSKOJ TIJEKOM 16. STOLJEĆA U VRIJEME BITKE KOD KONJŠČINE
Vojska, pojam koji oduvijek ulijeva
nešto posebno, u srednjem vijeku biti vojnik
značilo je obavljati častan posao za svoga
gospodara, noseći pritom svakodnevno
glavu u torbi, ali s druge strane i prilika da
čovjek stekne određene količine novca
nedostupne običnim ljudima. Kako bismo
dočarali prilike na ovom našem prostoru i
ratove koji su vođeni protiv Turaka
Osmanlija, potrebno je i opisati vojske
sukobljenih strana, opisati način njihova
ustroja i ratovanja.
Uspon Osmanlija do razine svjetske
velesile koja je postala strah i trepet Europe
treba zahvaliti izvrsnom ustroju vojske.
Njena disciplina, taktička premoć te
kvalitetniji zapovjedni kadar bili su prevaga
za stupanje Osmanlija na svjetsku scenu
kao vodeće sile u XV. i XVI. stoljeću.
Osmanska država kao i sve pred
osmanske države toga područja pa i kasnije
počivala je na temeljima robovskih odnosa (
prema Machiavelliju Osmansko carstvo je
apsolutna monarhija utemeljena na ropstvu
), osim ropstva temeljna ustanova bila je
timarski sustav. Bitna je razlika bila u tome
što su ostale islamske države prije nastanka
Osmanskog carstva koristile robove
isključivo za vojnu službu dok je obnašanje
činovničkih poslova bilo u rukama domaćih
muslimana. Osmanlije su tu praksu
njegovali do sredine XV. stoljeća sve dok
sultan Mehmed Osvajač
nije svoje
vladarske ovlasti i činovničke poslove počeo
predavati u ruke robovima. Slična stvar bila
je i s vojnim postrojbama koje su se dijelile
na središnju stajaću vojsku robove tzv.
Portine robove i provincijske odrede; od
robova posebno su se isticali janjičari, (tur.
yeni-sari, nova vojska) jezgra centralne
stajaće vojske, koji su s vremenom postali
udarna snaga Carstva.
Janjičari, specijalna pješadija
nastala u XIV. stoljeću. Od osnutka su
pripadali bektašijskom derviškom redu (
Haci Bektas Veli anatolijski mistik i filozof )
pa su prema tome bili slični europskim
viteškim redovima. Isticali su se po visokim
okruglim kapama od bijelog filca na čijem je
zatiljku bio pričvršćen poseban komad filca
(keče) kao simbol blagoslova Hadži
Bektaša, legendarnog osnivača reda.
Janjičari kao udarna snaga Carstva uvijek su
činili čvrsti centar bojnog poretka. Posebno
je zanimljiv način novačenja janjičara. U
početku su ove vojne jedinice popunjavane
ratnim zarobljenicima, uzimao se svaki peti
zarobljenik. Takva praksa trajala je do
početka XV. stoljeća kada počinju novačiti
janjičare tako da prikupljaju najzdraviju
kršćansku djecu od osme do dvadesete
godine života. Ovaj način novačenja poznat
je pod imenom «Danak u krvi» ili turski
devsirme (prikupljanje). Ovaj posao radilo je
posebno povjerenstvo koje je pod nadzorom
lokalnog kadije (suca) i spahije pozivalo svu
mušku djecu iz sela od osme do dvadesete
godine života i njihove očeve te biralo samo
one koji su im se činili zdravima i
sposobnima. Danak u krvi uključivao je
samo djecu kršćanskih seljaka i nije
obuhvaćao gradsku djecu a prikupljao se u
Turska vojska:
Janjičari
(1. Dio)
jednom okrugu svakih tri do sedam godina.
Izvori govore da je između jedne i tri tisuće
tih novaka godišnje pristizalo u Istambul.
Najbolji bi ostajali na dvoru u raznim
službama, najčešće bi postajali paževi dok
bi ostatak bio priključen janjičarskom
korpusu, no prije toga upućivani su u
Anadoliju kod seljaka da nauče jezik i
običaje. Nakon toga u Istambulu su bili
podvrgnuti strogom vojnom i vjerskom
učenju koje je od njih učinilo vrlo
disciplinirane i vrlo vješte profesionalne
ratnike odane prije svega svojim
zapovjednicima janjičarskom agi te sultanu.
U početku su janjičari bili manja
2
profesionalna vojna jedinica koja je brojila
oko 5000 vojnika naoružanih lukom i
sabljom. Razvoj ratne tehnike i pojava
plaćenih postrojbi naoružanih vatrenim
oružjem doveo je do povećanja broja
janjičara koji su također počeli rabiti
vatreno oružje. Njihov broj je u stalnom
porastu od vladavine Mehmeda Osvajača pa
do kraja XVI. stoljeća dosežu brojku od
preko 54000 vojnika.
Janjičari su bili okupljeni u janjičarski
korpus (tur. ocak) koji je u prvoj polovici
XVI. stoljeća brojio 20000 ljudi, sastojao se
od tri divizije. Kao dio središnje stajaće
vojske plaću su primali iz državne blagajne.
Najveća divizija (tur. cemaat) i udarna bojna
grupacija janjičara činila je dvije trećine
korpusa. Dijelila se na kompanije (tur. orta)
od po 60 do 70 ljudi. Zapovjednik pojedine
kompanije zvao se čorbadžija (tur. corbaci
dobio je ime po tome što je njegov prvotni
zadatak bio dijeljenje čorbe, glavnog jela
korpusa). Ostale dvije divizije zvale su se
psetara (tur. sekban ili sagmen) i agine
kompanije (tur. boluk ili oda). Psetari su se u
početku brinuli o carskim lovačkim psima
da bi se kasnije razvili u neku vrstu
sultanove gardijske jedinice koja ga je
pratila. Agine kompanije bile su na
raspolaganju isključivo janjičarskom agi
koji je ujedno bio i zapovjednik korpusa. U
europskim mjerilima njegov čin bio bi
jednak generalu. Inače sami nazivi činova
među janjičarima kao što su čorbadžija,
ačibaši (tur. acibaci
glavni kuhar) i
sakabaši (tur. sacabaci
zapovjednik
vodonoša) pokazuju značaj zajedništva,
ishrane i discipline među janjičarima.
Posebnu važnost i najveću stepenicu u
janjičarskom životu činilo je zajedništvo,
svaka kompanija ili orta imala je posebnu
svetinju i središte te zajednice, a to je bio
kotao u kojem se kuhala čorba, osnovno jelo
janjičara. Kotao je bio središte oko koga su
se okupljali bilo za jelo ili za savjetovanja,
gubitak toga kotla u ratu značio je najveću
sramotu, a prevrtanje bio je znak za pobunu.
Upravo to zajedništvo bilo je važan
čimbenik i na bojnom polju stoga su janjičari
bili najveća sultanova uzdanica u bojnom
poretku. Osmanska vojska nije gubila bitku
dok su god janjičari čvrsto držali svoje bojne
pozicije. Vezani uz svoju jedinicu,
podvrgnuti strogoj disciplini bili su vojna
sila koju Europa nije vidjela do pojave
stajaćih europskih armija u XVII. stoljeću.
Slabljenje Osmanskog carstva
krajem XVI. st. dovelo i do slabljenja vrlo
stroge discipline janjičara tako da im je prvo
dozvoljeno osnivanje porodica, da bi
janjičarske privilegije kasnije postale
nasljedne. Osim toga, već sredinom XVII. st.
u janjičare se počinju primati i ljudi bez
prethodne vojne izobrazbe, a postaje i
sveprisutna trgovina janjičarskim
položajima. Sve to dovodi, uz jačanje
europskih armija, do rušenja mita o
janjičarima kao elitnom rodu vojske koji je
još u XV. i XVI. stoljeću bio strah i trepet
Europe te uzor mnogim kasnijim europskim
armijma.
Dragan Roksandić, prof.
v
ZDRUŽENA VJEŽBA
KONJŠČINSKIH VATROGASACA
Dobrovoljna vatrogasna
društava koja djeluju u Općini
Konjščina: DVD KONJŠČINA,
GALOVEC-KRAPINA SELO, GORNJA
KONJŠČINA i JERTOVEC, održala su u
povodu Dana Općine 8. kolovoza
združenu pokaznu vježbu uz potok
Selnicu kod Staroga Grada, s ciljem
uvježbavanja koordiniranog
nastupa vatrogasnih postrojbi.
Zadatak
je bio gašenje požara
otvorenog prostora sa relejnom
dobavom vode iz prirodnoga izvora.
Vježbu je osmislio, njome
zapovijedao te podnio prijavak
Dubravko Mokosek, zapovjednik
DVD Konjščina.
Pored građana
vježbu su s dužnom pažnjom motrili
načelnik Općine Konjščina Mirko
Krznar, predsjednik VZKZŽ Ivica
Glas i Županijski vatrogasni
zapovjednik Stjepan Skuliber.
Općinski načelnik Mirko Krznar
je zadovoljan viđenim, čestitao
vatrogascima i zahvalio na njihovu
humanom djelovanju.
Stjepan Skuliber,
županijski
vatrogasni zapovjednik, istaknuo
je, da se sa zadovoljstvom odazvao
pozivu Općine Konjščina da prati
združenu pokaznu vježbu
svih
općinskih vatrogasnih društava
kojoj je cilj pokazati koordinirano
djelovanje općinskih DVD. Pohvalio
je scenarij vježbe u kojoj se prikazalo
kako se relejnom dobavom vode iz
prirodnoga izvora na veću
udaljenost
pomoću vatrogasnih
motornih štrcaljki može uspješno
vršiti gašenje. U suvremenoj
vatrogasnoj praksi vatrogasne
štrcaljke se koriste samo u
natjecanjima, a ova vježba je
pokazala, da se one u ovim
Društvima održavaju u punoj
3
funkciji. G. Skuliber ocijenio je
vježbu uspješnom, a posebno ga
raduje što su učesnici vježbe bili
mladi vatrogasci.
Pripremili:
Karlo Pazman
i Karolina Kleković
v
Četiri dana slavlja u Konjščini
Općina Konjščina proslavila je
Dan općine i župe četverodnevnim
programom. Po prvi su puta, odlukom
nove općinske vlasti, sva četiri dana
slavlja održana uz Stari grad „Kaštel“
što su mještani s oduševljenjem
prihvatili.
Proslava je u četvrtak 06.08.
započela ispred Starog grada
„Kaštela“ u organizaciji Športsko
ribolovnog društva „Štuka“
nastupom grupe „Prva Ljubav“ te uz
bogatu ugostiteljsku ponudu.
se nazočnima obratio načelnik Mirko Krznar i najavio
prekid stagnacije razvoja općine i planove za osiguranje
boljitka svim građanima.
Čestitke i dobre želje žiteljima Konjščine uputio je i
dožupan Anđelko Ferek Jambrek, čelnici okolnih gradova i
općina te predsjednik zagorskog HDZ-a, Milivoj Škvorc
koji je ujedno najavio svoj povratak u saborske klupe.
Sjednica se nastavila kod Starog grada gdje su, između
ostaloga, podijeljene plakete općine Konjščina za iznimna
postignuća u prethodnim godinama. Kao pojedinci plakete
su dobili konjščinski župnik, vlč. Blaž Bartol, aktivist HPD
“Gradina” Alojz Kranjec i uspješni pčelar Nenad Martinjak.
U oblasti gospodarstva plaketu je dobila tvrtka ZMH
Horvat te među udrugama građana, Udruga pčelara
Nektar. Dodijeljene su i zahvalnice Općine Konjščina, a
dobili su ih Predrag Hanžek, Branko Kranjec, Barica
Lugarić, Branka-Ruža Novaković i Streličarski klub
“Grofovi Konjski”.
U petak 07.08. nastupila je grupa
„Zagorski mušketiri“.
Središnji dio proslave održan je u
subotu 08.08. Prije podne je u Župnoj
crkvi sv. Dominika u Donjoj Konjščini
služena svečana sveta misa te je uz
crkvu održano proštenje.
U popodnevnom programu kod
starog grada “Kaštela” nastupila je
vokalna skupina “Arete”, a
sva
konjščinska Dobrovoljna vatrogasna
društva izvela su pokaznu vježbu.
Doprinos proslavi dali su svojim
nastupima karate klub te streličarski
klub koji su mještanima općine
predstavili svoj rad. Predstavila se i
udruga „Grofovija Konjski“ koja je
izvela srednjovjekovni ples.
Svečana sjednica Općinskog
vijeća povodom Dana općine i župe s
prigodnim kulturnim programom
održana je u Hrvatskom vatrogasnom
domu u Donjoj Konjščini. Na sjednici
4
v
Središnji dan slavlja završen je u prepunom šatoru gdje
je općina Konjščina svoje mještane počastila besplatnim
porcijama graha i zagorskom glazbom “Podvinčana”.
Četverodnevni program povodom dana općine i župe
završen je u nedjelju. Na konjščinskim je bajerima od 9 sati
održano tradicionalno ribičko natjecanje kup “Štuka”
Konjščina, a u zabavnom programu, pod šatorom kod
Staroga grada, četverodnevno slavlje zaključio je “Boss
band”.
Emil Martinjak
5
v
OBILJEŽAVANJE
DANA
DOMOVINSKE
ZAHVALNOSTI
Povodom Dana Domovinske Zahvalnosti predstavnici
općinske vlasti, predvođeni načelnikom Mirkom
Krznarom, zapalili su ispred središnjeg križa na groblju u
Konjščini svijeće za sve poginule branitelje iz
Domovinskog rata.
Načelnik sa izvođačima
o nerazvrstanim cestama
ZAKLJUČAK
1. Održavanje nerazvrstanih cesta makadama
na području Općine Konjščina tijekom ove 2009.
godine, provest će se na temelju važećih sklopljenih
ugovora u 2008. godini. Na taj način će se urediti
ceste koje se nalaze u prilogu ugovoru (tzv.
interventno uređenje nerazvrstane ceste puteva).
2. Pozivaju se svi izvođači radova da do kraja
mjeseca rujna 2009. godine dostave prijedloge /
ponude kompletnog uređenja održavanja puteva
tijekom godine (porezivanje puta grederom,
kopanje i čišćenje odvodnih jaraka, uređenje
propusta, siječa i košnja raslinja sa bankina, navoz,
te razgrtanje kamenog agregata i izgradanja i dr.)
Prijedlog / ponuda treba sadržavati cijene po
pojedinoj vrsti radova, odnosno za naznačeno
uređenje pojedinog puta po 1 km.
3. Nakon dobivanja prijedloga / ponuda
sukladno točki 2. ovog zaključka, utvrdit će se
potrebna sredstva za sustavno održavanje
nerazvrstanih cesta i ista osigurati u proračunu, te
sklopiti odgovarajući Ugovor (aneks) o održavanju
nerazvrstanih cesta.
Dana 14. srpnja 2009. godine s početkom u
20,30 sati u prostoriji Općine Konjščina, Ivice
Gluhaka 13 održan je zajednički sastanak izvođača
radova na održavanju nerazvrstanih cesta na
području Općine Konjščina i to:
1. KOMUNALAC Konjščina d.o.o
Jertovec 150
2. Autoprijevoz i ugostiteljstvo
vl. Dragutin Gluhak
Kružna ul. 2, Konjščina
3. Autoprijevoznik, Sremec Franjo
Pešćeno 17, Konjščina
4. Autoprijevoznik Hunjak Zvonko
Bočadir 2k, Konjščina
5. Autoprijevoznik Kruhek Robert
Bočaki 11, Konjščina
6. PLUDUX d.o.o.
Varaždinska 30, Konjščina
i izvršnih čelnika Općine Konjščina - Općinski
načelnik i zamjenika Općinskog načelnika, te je
donijet:
S poštovanjem
Općinski načelnik:
Mirko Krznar
6
v
POKRETANJE REKONSTRUKCIJE ŽUPANIJSKE
CESTE 2205 KONJŠČINA-KOMIN U PUNOJ DUŽINI
REPUBLIKA HRVATSKA
KRAPINSKO ZAGORSKA ŽUPANIJA
OPĆINA KONJŠČINA
OPĆINSKI NAČELNIK
Klasa:
340-01/09-01/13
Urbroj:
2211/04-3-09-5
Konjščina, 03. kolovoza 2009.
II.
U cilju što bržeg rješenja, odnosno rekonstrukcije
predmetne ceste u cijeloj njezinoj dužini i prihvatljive
cestovne povezanosti dviju županija, upućuje se
inicijativa Zagrebačkoj županiji i Krapinsko
zagorskoj županiji za uvrštavanja ovog Projekta
kao zajedničkog prioritetnog Projekta.
Sa realizacijom predmetnog projekta predlaže se
krenuti odmah, time da se cijeli projekt odvija u dvije
faze.
Prva faza cjelovitog predmetnog Projekta ja
rekonstrukcija mostova na području Općine Konjščina,
koja će se provesti 2009. godine sukladno projektnoj
dokumentaciji izrađenoj od Županijske uprave za ceste
krapinsko zagorske županije, te izrada projektne
dokumentacije za nastavak rekonstrukcije predmetne
ceste prema Kominu od strane Županijske uprave za
ceste Zagrebačke županije.
Druga faza je osiguravanje sredstava i gradnje
/rekonstrukcija ceste.
Inicijativu će izraditi Općina Konjščina, te dostaviti
ostalim jedinicama lokalne samouprave i uputiti
nadležnim Županijama (Zagrebačkoj i Krapinsko
Zagorskoj).
Projekt rekonstrukcije predmetne županijske
ceste predstavlja najvažniji projekt ovog područja jer
njime povezujemo dvije Županije, a za jedinice
lokalne samouprave predstavlja neprocjenjivu
vrijednost s obzirom da se radi o najnaseljenijem
području na teritoriji Republike Hrvatske, koje u
posljednje vrijeme bilježi veliki pad nataliteta. Pored
toga sve više zaostaje u gospodarskom smislu, jer svi
potencijalni ulagači izbjegavaju ova područja zbog
slabe, odnosno nikakve cestovne povezanosti sa
velikim gradovima i auto-cestama.
REPUBLIKA HRVATSKA
ZAGREBAČKA ŽUPANIJE
OPĆINA BEDENICA
OPĆINSKI NAČELNIK
REPUBLIKA HRVATSKA
ZAGREBAČKA ŽUPANIJE
GRAD SVETI IVAN ZELINA
GRADONAČELNIK
1. KRAPINSKO ZAGORSKOJ ŽUPANIJI
KRAPINA, Magistarska 3
n/r županu gosp. Mr. sc. Siniši Hajdaš Dončiću
2. ZAGREBAČKA ŽUPANIJA
ZAGREB
n/r županu gosp. Mr. sc. Stjepanu Kožiću
Temeljem Zaključka sa zajedničkog sastanka
održanog u prostorijama Općine Konjščina, Konjščina,
Ivice Gluhaka 13. 22. s r pnja 2009. godine
predstavnika Zagrebačke županije, Krapinskozagorske županije, Županijskih uprava za ceste
Zagrebačke i Krapinsko zagorske županije, Grada
Sveti Ivan Zelina, Općine Bedenica i Općine Konjščina,
te «Elektre» Zagreb u predmetu: « Razmatranje
problematike spojne ceste između Zagrebačke i
Krapinsko zagorske županije, odnosno županijske
ceste br. Ž2205 Konjščina komin, Klasa: 340-07/0901/13, Urbroj:2211/04-3-09-5 od 22. srpnja 2009.
godine, pokreće se
III.
U cilju realizacije ove inicijative predlaže se
nadležnim županijama osnivanje koordinacijskog tijela
u kojim bi bili pored predstavnika Županija i
predstavnici jedinica lokalne samouprave za koje
realizacija Projekta od životne je važnosti.
INICIJATIVA
I.
Županijska cesta Konjščina Komin Ž2205 na
dijelu Općine Konjščina odnosno br. 2206 na području
općine Bedenica i Grada Sv. Ivan Zelina Zagrebačke
županije cesta koja povezuje Krapinsko zagorsku
županiju sa Zagrebačkom županijom, odnosno
najkraći izlaz istočnog dijela Krapinsko zagorske
županije na auto cestu Zagreb Budimpešta.
Predmetna cesta je u veoma lošem i neprihvatljivom stanju u cijeloj svojoj dužini (na dijelu
Općine Konjščina, kao i na dijelu Općine Bedenica,
odnosno Grada Sveti Ivan Zelina).
Općina Konjščina
Općinski načelnik
Mirko Krznar
Općina Bedenica
Općinski načelnik
Slavko Cvrlja
7
v
PUTOPIS - FREE RIDERS KONJŠČINA
UKRAINA 2005
Evo nas opet, ovaj put s putopisom „Ukraina 2005“. U sastavu: Ivan i
Renata Martinjak Yamaha XJR 1300,Damir i Nena Cebović Kawasaki S7 i
Krešo i Draženka Babok Yamaha TDM 850.
Subota je, 13.08.2005. godine. S malom dozom nervoze u 8,30 sati sve
je spremno za polazak na naš izlet u Ukrajinu. Na ispraćaju su svi ukućani i
Mici kojoj se plače jer ne ide s nama (Vidu srce boli pa nije ni ustao iz kreveta).
Oko 9 smo u Budinšćini kod Kreše koji čeka spreman.
Na Goričanu prvi put stajemo , pijemo kavu i točimo benzin. Oformili
smo bank koji svi jednako punimo, a nalazi se kod «osobe od povjerenja»,
Renči. Prelazimo mađarsku granicu i vozimo se već poznatim putem prema
Balatonu. Uz Balaton gužva u prometu, turizam je u punom jeku . Kroz Siofok
pretičemo i s lijeve i desne strane, kak se da.
Oko 70 km prije Budimpešte zaustavljamo se na benzinskoj. Vruće je! U
limenoj garaži, gdje ima malo hlada, jedemo Draženkinu salamu, sir,
paprike…………………pijemo, naravno, sok!
U 15,30 nalazimo se u Budimpešti. Pijemo pivu, kavu, još je bolje vruće i
hvata nas fjaka,ali mora se dalje.
U 17,50 točimo benzin u predgrađu Kapolne (MOLova benzinska, ne
prima eure!!!).
Ceba se toga dobro sjeća jer smo pili najmenjše pive na svijetu.(Heineken
0,25- ali je žeđ bila puno veća). Sjeća se sigurno i Krešo jer je tad videl na mu
je zginul šaraf od „kreš-bara“ (zaštita mašine od pada).
Karpatima u dobrom raspoloženju. Cesta kroz Karpate je odlična- k'o
stvorena za vožnju motorom. Priroda je prekrasna. Kućice su male, drvene,
pokrivene salonit pločama, sve gotovo iste. Koruzica mala v draču, stoka
pase po pašnjacima, kravice malo veće nek su naši pesi. Nakon nepreglednih
bala sijena po poljima Mađarske, zanimljivo je vidjeti kupe i kupe sijena po
prekrasnim sočnim visoravnima pravljene ručno ( pitam se kak u zimi uopće
do njih dođu?). Po rubnim dijelovima visoravni ljudi obrađuju zemlju bez
ikakve mehanizacije. Izgleda simpatično. Usred Karpata točimo benzin i
promatramo nedaleko od benzinske policiju i vojsku kako se muvaju po cesti,
ne znajući što rade. Krećemo prema njima. Na cesti crta i znak STOP, a cca 10
m iza znaka policajac. Usporili smo, vozimo se do njega, kad „probljem“!!!
Policajac se dere k'o lud, nismo kao stali na crti i to je veliki „probljem“. Vodi
muške sa sobom u kućicu u kojoj je šef -dečki moraju puhati . Optuženi su da
su pijani i nakon pol sata natezanja odlazimo lakši za 100 eura. Raspoloženje
nam je u padu. Cesta prema Lavovu je živa koma. Rupe su pojele asfalt. Kreši
otpada dio kreš-bara, no ne zabrinjava se previše. Na cesti prema Lavovu, tj.
predgrađu, uočavamo prvi autobus ukrajinske registracije. Umiremo od
smijeha. Autobus kao iz filma „Ko to tamo peva“ . Karoserija polamana, na
prozoru zmazane krpe tj. zavjese, dimi da se nemreš voziti iza njega, mašina
mu je otvorena da se hladi, prepun je ljudi, ruži kak da se bu raspal i još samo
čekamo da kroz prozor pomoli glavu Pavle Vujsić. Strašno! Još strašnije je to
kaj smo kasnije uvidli da je sav javni prijevoz u takvom stanju. U 17 sati kroz
sivo maslinasto predgrađe dolazimo do sivo maslinastog centra grada
popločenog kockama iz doba austro- ugarskih kočija. Po ulicama voze
sigurno 20-30 i više godina stare Volge, Zaporošci, Moskvići i Lade, bivši
vojni kamioni i džipovi . Stara arhitektura podsjeća na zagrebački Gornji
grad. ( Zagreb i Lavov do 1918. bili su gradovi Austro-Ugarske, pa vjerojatno
otuda i sličnost, samo što Lavov, izgleda, od tada nije bio obnavljan. No,
idemo mi prema našem cilju. Kad smo skužili da ne znamo na koju stranu
grada moramo ići, unajmili smo taxistu da nas odvede do Jarove ulice gdje
žive Ivačovi rođaci(plaćamo mu 20 gr s tringeltom).
Trubimo pred kućom, teta Ivka skoro pada u nesvijest od iznenađenja.
Nije im jasno kak smo ih našli, ali mi ne odajemo tajnu tobož imamo dobar
nos! Domaćini su veseli, trpeza je obilna - patlidžani, tikve, boršč, slana i
sušena riba, punjena jaja, razni naresci itd. Nakon večere u kuhinji pijemo
kavu, jedemo lubenice, dinje. Joj, skoro sam zaboravila ! Pijemo i votku s
feferom. Lagano ušusani odlazimo spat oko pola noći. Ujutro Oljko popravlja
Kreši motor, pijemo kavu, doručkujemo i idemo u razgledavanje Lavova prije
ručka na koji nas je pozvala Solomija. Šećemo po groblju (drugo po veličini u
Europi) u kojem malo više komunalnog reda ne bi škodilo. Spomenici
prastari, s visine nas promatraju velikaške glave raznih pukovnika,
generala. Na spomenicima gledamo slike mladih pjesnika, glumaca i sličnihubijenih jer su se usudili progovoriti protiv tadašnje vlasti. Pronalazimo grob
Sofije Martinjak (nije nam u rodu).
S groblja se pruža pogled na grad. Novi dio grada sastoji se od dvije
modernije zgrade na koje su građani vrlo ponosni. Nema drugih novih
građevina, modernih hotela s kojima bi privlačili Europljane, a čujemo da
često nema ni vode od 6 do 9 ujutro!!!
Ljubica mi govori kako postoje tri katedrale u Lavovu- rimokatolička,
pravoslavna i armenska.
Idemo prema Ireninoj kući, prolazimo pokraj Ševćenkovog parka koji je
nažalost ponedjeljkom zatvoren, pa se samo slikamo sa Ševćenkom na ulazu.
Ulice su same jame, grabe obrasle dračem, dosta je prljavo sve u svemu nizak
komunalni standard!
Solomija i Jurij dočekali su nas veselo. Ispijamo razne vrste votke u
neograničenim količinama. Žurimo se piti skupocjenu votku u kojoj plivaju
listići zlata, no nažalost oni nikak da izađu iz flaše. Flaša je prazna , a zlato je
ostalo na dnu. Solomija ima promociju svog CD -a i potom u veoma dobrom
raspoloženju odlazimo k Ljubi, pjevajući i teturajući po ulici. U 20,00 kod
U 21,30 uz malo lutanja i viška prijeđenih kilometara ( mogli smo se
voziti i na splavi da smo baš htjeli), došli smo u grad po imenu Nyiregyhaza,
gdje smo natočili benzin i u centru grada pronašli mali privatni hotel koji je
jedini imao slobodne sobe, ali ne i parking za motore.
Ljudi su bili jako susretljivi i pošto smo izgleda bili jedini gosti, stavili su
nam neku široku desku preko stepenica da bi se s motorima mogli popeti na
terasu u dvorištu.
Uzimamo dvokrevetnu i četrverokrevetnu sobu jer nam je tak jeftinije, a
pošto se Krešo najbolje korusti velikodušno mu prepuštamo dvokrevetnu.
Večerali smo u sobi našu domaću hranu, ali smo zato popili sve pive
„Borsodi“ koje su imali u hotelu i morali prijeći na „Soproni“. Raspoženje je
bilo dobro, malo je bilo i plesa, jedino nam je Krešo malo obamrl, pa smo
žalosno ustanovili da nam dvokrevetna soba ne bude iskorištena u ciljanu
svrhu. Ujutro smo oko 9 sati doručkovali hamm ana eggs (šunka i jajca) i kad
smo dobili račun ustanovili smo da nas pive koštaju više od dvokrevetne sobe
jesmo prišparali !!!!
Oko 9,30 krenuli smo prema ukrajinskoj granici od koje nas dijeli oko
70 km.
Na granicu dolazimo oko 11 sati. Velika je gužva. Vojnik prije carine
dijeli obrasce koje moramo popuniti ( pišemo skoro i kaj smo jučer jeli, jedino
u rubriku seks nemamo kaj napisati). Kontrola je stroga (ili se samo
pretvaraju), zadržavamo se oko pola sata. Prelazimo granicu i evo nas u toj
najvećoj europskoj državi izuzev Rusije. Razmišljam što nas čeka i kako
ustvari malo znamo o Ukrajini. Stavljamo sat naprijed i idemo dalje. Stajemo
iza granice i čujemo «dobar dan».Ukrajinac, šofer autobusa koji je vozio i po
Hrvatskoj čudi se kaj idemo na Crno more kad imamo Jadransko (što nam je
nešto kasnije u ovoj priči bilo razumljivo!). Njegov gazda vozi za nama do
sljedeće benzinske gdje stajemo i malo s njim razgovaramo . Mijenja nam 100
eura za 600 grivnji (1 GR= cca 1,20 kn). Govori nam o tome kako nema
policije!? Preporuča nam turistički grad Sudak u blizini Jalte gdje ima dosta
bikera i sad si mislim da on nikad dolje nije ni bil.!!! Oko 13 sati stajemo na
kavi. Kava obična, turska, crna- mlijeka nema, žličice su aluminijske,
ljepljive i crne od kave. Za WC smo dobili ključ na šanku, ali smo nuždu radije
obavili iza grma (tu je ipak bilo manje muha). Zovemo doma- ne ide! Izgleda
da još nismo na dobroj mreži. Nakon nekoliko pokušaja Ivač se javlja doma.
Pijemo lavovsku pivu. Račun-mizerija, benzin- 4,5o kn. Odlazimo prema
8
v
Ljube smo na sigurnom, pjesma traje, a Krešo se
nakon odrijemane runde budi i nastavlja dalje.
Teta Ivka nas oko pol noći nagovara da
idemo spat. Ujutro se trijeznimo sarmom od
slatkog zelja s umakom od vrganja. Odlazimo
Kristini na kavu i kolače i malo razgledavamo
grad. Pijemo na tramvajskoj stanici runda košta
14 kn. Iznenada počinje kiša. Na zadnjoj stanici
izlazimo iz tramvaja i čekamo da pljusak prestane
(pod šatorom na šanku uz pivu i kikiriki.) Doma
jedemo boršč i pire krumpir, malo se odmaramo i
idemo u neku pivnicu na večeru. Pozvala nas je
Kristina i njezin suprug Sergej.
Ulazna vrata u pivnicu s ulice izgledaju
dosta neugledno, no unutra je sasvim pristojno.
Trpeza je bogata, predjelo obilno, glavno jelo
su pečena rebra u zelju, pohana riba. Prvi put
pijemo ukrajinsko vino- nije bog zna kaj! (Toplo je
nema leda).
Dolazimo doma oko 22,00.
Već je srijeda, 17.o8. Jutro je, pakiramo se,
jedemo, plačemo i odlazimo.
Točimo na benzinskoj malo izvan Lavova i
zatim opet za cca 200 km zaustavljamo se
između Trnopola i Hmeljinska, gdje pijemo kavu.
Smijemo se poslovanju na benzinskim pumpama.
Jedan toči, a drugi naplaćuje zablindiran u kućici.
Komunikacija s vanjskim svijetom odvija se na
mikrofon. Ha, ha, ha! Novce uzima na limenom
tanjuriću kroz mali otvor (valjda se boje pljačke).
parking). Soba je u komi, kreveti nikakvi, uski,
federi propadaju, sklanjice se svijaju kad legnešizgleda da se bu najbolje naspal Ceba koji spava
na podu. No, na iznenađenje, kupaonica, koja je
jedna na cijelom katu, nanovo je opločena, čista je
i uredna, naravno s čučavcima. Spuštamo se na
večeru u hotelski restoran gdje smo zadovoljni jer
večera + 15 piva košta 192 kn. Idemo na spavanje
oko pola noći. Umorni smo pa spavamo super,
mada je dosta vruće. Ujutro doručkujemo jajca
(morali smo malo čekati da ih donesu iz dućana).
Oko 9,30 spremni smo za polazak prema
Nikolajevu. Jutro je, a već je jako vruće, izgleda da
nam se sprema pakleni dan.Vozimo se u punoj
opremi jer se s obzirom na broj rupa po cestama
osjećamo sigurnije. Stajemo i točimo u Novoj
Odessi. Put nas vodi do Hersona gdje na dva
mjesta preko mosta prelazimo rijeku Dnjepar.
Rijeka je prekrasno plava i široka, vjerojatno me
fascinira još više zato što smo satima gledali
bespregledne, jednolične ravnice suncokreta i
kukuruza. Sve je bolje vruće, ali moramo dalje ako
hoćemo stići do Crnog mora. Cesta je užasno loša,
a uz cestu opet suncokreti i koruza- bole oči,
stražnjica peče! Svud uz cestu se prodaju lubenice
i dinje u starim kamionima i motorima
prikoličarima koji im koriste za prijevoz drva,
koruznice, detelje, uglavnom za poljoprivrednu
proizvodnju, kao i za prijevoz radne snage.
Mašemo i pozdravljamo prijatelje motoriste, a oni
nam svi važni uzvraćaju
pozdrave. Otvara mi se
apetit na lubenice,
međutim to sve stoji na
suncu i ne znam tko bi to
jel tak užareno. Vozimo se
prema Arminsku i jedva
čekamo benzinsku jer je
užasno vruće i jako smo
umorni. Stajemo i pošto
kao i na svim ostalim
pumpama nema stolca za
sjedenje, svlačimo se u
gaće i ležimo na travi iza
pumpe. Nena hoće ići
doma, dosta joj je svega
(obučena je u Cebine
bokserice da bi joj bilo
ugodnije za stražnjicu).
Kupujem vodu i evo opet
malog iznenađenja. Voda
je slana, ali možda je to i
Točiti možemo sami,ali najprije moraš reći koliko
hočeš da ti tolko pusti. Krećemo dalje i začas opet
moramo stati. Policijska kontrola! Probljem!
Prekoračili smo brzinu, mada ne znam kak
su oni to zmerili (imali su nekakvi laser nalik na
dječju igračku). Dali smo 10 USD po grlu i svi
zadovoljni! Razgovaramo s čovjekom koji uz
cestu pase koze i ovce. Pita nas otkud smo i veli
da policajci vrebaju na svakom koraku jer im treba
penez. Krećemo optimistički dalje. Ceste su vrlo
loše obilježene i na jednom mjestu ne skrećemo na
vrijeme pa moramo preko pune linije, a kad tam
znaju policajci gdje moraju biti! Opet probljem!
Izgleda da su maškare. Imamo već pripremljen
sitni novac, pa uz malo natezanja svaki daje 10
dolara. Policajci sjedaju u svoj auto i odlaze sa
smiješkom. To bu im obilan gablec i potok pive.
Vozimo se od Hmeljinska prema Vinici. Sela
su siromašna. Ljudi uz cestu prodaju vrganje,
jabuke petrovke, krastavce, ciklu, papriku i to sve
na kante. Počela je kiša , pa stajemo na kavu.
Mjestu smo dali naziv Šumska vukojebina 33.
Kiša pada sve jače pa smo odlučili i ručati. Jedemo
gulaš (saft) s pire krumpirom i salatom, pijemo i
to sve za 90 kn.
Kiša prestaje, idemo dalje. Idemo prema
Odessi, skrećemo za Nikolajev. Dio puta vozimo
se po nekakvoj autocesti (valjda jedinoj u
Ukrajini) - kakva milina za stražnjicu!!!
U sumrak dolazimo u Prvomajsk. Na samom
trgu u centru grada pronalazimo hotel i na naše
iznenađenje nude nam 5-krevetnu sobu za 90 kn
+ 3.5 kn po motoru za „avtostojanku“ (čuvani
dobro s obzirom na prolijani znoj. Nakon pola
sata krećemo dalje (pitam se kaj nam drugo
preostaje?). Prolazimo kroz Krasnoperekopsk .Uz
cestu se osim voća sad prodaje i povrće, a na
drvenim, od letvi zbijenim štandima vise sušene
ribe nanizane na lančiće. Ima velikih i malih, a
Ceba ih naziva mumijama.Svaki čas pretičemo
kamion koji ima punu trugu težaka koje
vjerojatno vozi na rad u polja i njive. Pretičemo jer
kamioni tak di me i praše da se nemoguće voziti
iza njih. Jedan vozi pijesak, a uopće nema zadnju
stranicu (sve frca i curi iza njega i pitam se kaj
bude uopće dopeljal na lice mjesta?!).Stajemo
nakon otprilike 100 km u zgodnom restorančiću
na rijeci (Čornomorski kanal). Opet smo u
gaćama, no baš nas briga, nema nikoga tko nas
pozna. Jedemo pileću juhu, kotlete, pomfrit.
9
Hrana je dobra, no nema hladne vode, niti leda.
WC je poljski, od smrada mu se ne možeš ni
približiti pa nam je opet grmlje draže. Račun za
konzumaciju nismo dobili i čini nam se da nas je
konobarica malo oprala na cijeni (220 kn!!!). Oko
8 sati dolazimo pred Aluštu. Na nekoliko mjesta
pored ceste vidjeli smo ljude koji nude smještaj tj.
KAMNIČKE iliti sobe. Stajemo kod jednog, no kad
smo skužili da je pijan ko letva malo smo se
pospominali i otišli dalje. Stali smo kod sljedećih
koji su rekli pristojnu cijenu (5 dolara po osobi) pa
smo Ceba , Ivek i ja išli pogledati kak to izgleda.
Joj, cigansko naselje, kućice k'o od kartona, nema
kupaone- ništa,odustajemo i idemo dalje. U Alušti
skrećemo za Sudak. Na putokazu piše 80 km i čini
nam se da budemo došli taj čas. Opet iznenađenje.
Vozimo se po brdima- cesta zavojita, puna rupa,
kmica ko v riti, pustoš, nigde svjetla ni kućiceužas.
U deset prijeđenih km susreli smo jedan
auto. Konačno se spuštamo do obale u neko
„turističko“ mjesto. Ha, ha, ha, ciganska čerga.
Svud uz cestu su šatori obavijeni novogodišnjim
lampicama (kreše se na sve strane). Ulice su pune
ljudi, ugostitelji (krastavi u plastičnim
natikačima) kuriju nekakve rđave roštilje uz cestu
(dimi se da ne vidiš kud ideš, a o smradu da ne
govorim). Pitamo za smještaj i idemo prema
nazovi kampu. Sve je puno,nema mjesta, takav
kamp još nismo vidli. Šatori (vojnički su, jedni od
boljih) nagurani jedan do drugog bez ikakvog
reda, sve je zmazano i u smeću, sanitarni čvor je
iza prve jele. Ivač odlazi pogledati sobe s nekim
čovjekom. Dogovor je, ak se ne vrati za pol sata,
idemo za njim (samo se pitam kam, jer otišel je
nekam uzbrdo v kmicu- ni bog ga ne najde). Dok
čekamo Iveka , glavna smo atrakcija. Kod Cebinog
motora ljudi stoje u redu, jer se svi hoće slikati na
motoru. Jedan se penje na motor, drugi šrafi po
ručkama, treći si hoće deti kacigu na glavu, curice
se guraju dok se jedna nije spekla na auspuhCeba bu dobil slom živaca, graški znoja mu cure i
jedva obdržava motor da ga ne prevrnu. Nakon
cca 20 min.dolazi Ivač. Smještaj svinjac, idemo
što prije dalje od tud.
Opet se vozimo uzbrdo po kmici i stajemo u
još jednom mjestu koje je po svemu isto kao i
prethodno. Smještaja nema i idemo dalje do
Sudaka. Usput nailazimo na neki hotel (tak nam
se barem činilo), prolazimo kroz portu i samo kaj
smo ušli istrčavaju (valjda) portiri s puškama i
malo je falilo da nas nisu postreljali. Ipak nije bil
hotel, a kaj je bilo nemam pojma jer smo se istog
časa okrenuli natrag i po gasu.
Oko 23,oo sata dolazimo u Sudak. U glavnoj
ulici ima malo svjetla i nekoliko dućana, ostalo je
sve u mraku. U centru stajemo kod hotela koji
izvana izgleda solidno, ali recepcionarka je
neljubazna do kraja. Tri sobe bi nas koštale 1200
kn. Ceba i Nena idu pogledati sobe kod uličnog
iznajmljivača, ali opet užas od soba. Vraćamo se
do taksiste koji nas vodi oko 2 km izvan grada do
svoje kuće. Kućica je mala u neuglednom selu, ali
na sveopće iznenađenje čista i uredna. Tri sobe,
pristojna kupaona- cijena 180 kn za cijelu kuću.
Odmah se dogovaramo za 2 noći jer se idući dan
mislimo malo odmoriti i okupati u Crnom moru.
Krešo odlazi kupiti večeru i naravno pive i
pošto je jako vruće sjedimo vani do 2 ujutro.
19.8. 2005.
Poslije doručka idemo u grad na kavu i
tražimo plažu. U gradu je puno Rusa, nismo
zapazili ni jednog turista iz neke zapadne zemlje.
v
Jedina plaža na koju možemo s motorima je malo izvan grada. Dolazimo
po prašnjavom putu. Sve je puno smeća, na plaži šatori (četiri kolca i gore
deka) ciganija živa.
More se po boji uklapa u okoliš es-em-be. Nekak nemamo baš volju za
kupanjem, ali kaj je tu je . Moraš se okupati u Crnom moru kad si već tu. Dečki
idu na štand na plaži po mrzlu pivu. Robinzonski frižider nemreš vjerovati.
Iskopana rupa u zemlji, unutra su pive, a odzgora je pokriveno
kartonima. Nisu baš premrzle, pa smo rekli da malo pojača- stavil je još jedan
karton. Strašno!!!
Malo smo se opustili uz pivice, pa smo se čak još jedanput okupali. U
moru smo primijetili plutajućeg čovjeka kojeg su kupaći odmah izvukli na
obalu. Izgleda da ima infarkt ili neku (možda pivsku) padavicu- idu mu pjene
na usta. Začudo, hitna pomoć dolazi brzo. Doktor nosi limenu torbu na
rasklapanje, kakve mi imamo u garaži za alat. Sad smo se već dosta ispržili i
pala je odluka da idemo na ručak. Jedemo u centru, restoran dosta
neugledan, ženski WC ne radi, u muškom se čučavac zalijeva vodom iz
plastičnog karnistra. Hrana je dosta dobra- faširanci, punjena paprika,
palačinke (po ukrajinski mlinčeki), piva, kava - 150 kn!
Počela je kiša, no toplo je! Odlazimo u dućan kupiti večeru. Makar je
asfalt, kiša je otopila gornji (podeblji) sloj prašine i cijeli grad je blatna
kaljuža. Pošpricani blatom do stražnjice, dolazimo do našeg sela koje je
potpuno u blatu. Cebi se poskliznulo u zavoju i završil je u grabi pored puta.
Na sreću nije opal, ali se je htel zvleći da ga ne vidimo. Nije mu uspjelo, čak
smo ga i slikali. Peremo sebe i motore od blata . „Gazderici“ plaćamo 10 kn
za vodu u dvorištu čemu se ona jako veseli. U selu je jedna ulična lampa ispod
koje se navečer okupljaju sva djeca i tu se igraju, razgovaraju (svi se zriftaju,
a noge do gležnja v blatu). Večeramo, malo kartamo, pjevamo i odlazimo spat
dosta rano.
20. 8. 2005.
Pred jutro nas bude muhe (puna ih je soba). Vani grmi i pada kiša.
Doručkujemo i čekamo do 9,00, kad se malo razvedrilo, pa krećemo prema
Jalti. U Sudaku točimo benzin.
Opet se vozimo kroz brda, samo sad ipak malo sigurnije pošto je dan.
Čudim se vinogradima koji su, umjesto na brijegu, smješteni po grabama.
Nisu obrezani ni povezani druga tehnologija. Stajemo u Alušti, pijemo kavu
u birtiji-kiosku, tražimo na placu jastučić za Nenu, (boli ju kičma). Dolazi nas
pozdraviti Ukrajinac Nikolaj koji je nekoliko godina radio u TPK Zagreb, veli
da pozdravimo Pištu i dečke iz benda. U Jaltu dolazimo oko 12,30. Konačno
taj elitni grad. Prema centru je gužva i pripeka. Centar je lijep, čak i čist,
kulturan. Pijemo kavu u hotelu na obali- kulturnija je i cijena (90 kn). Nakon
8 dana pijemo normalan fini espresso. Konačno jedan mirišljiv i čist zahod.
Šaljemo razglednice, dečki se slikaju na trgu. Pitamo za brod kojim bi prešli u
Rumunjsku, međutim takav ne postoji. Odluka je da idemo do Sevastopolja
(cca 80 km) i da se tam po mogućnosti ukrcamo na neki brod. Počela je kiša
(vjerojatno zato jer se prvi put u 8 dana vozim u trapericama). Stajemo na
benzinskoj zadnji čas jer je prolom oblaka (na cesti je pol metra vode).
Oblačimo jakne, ali ne i kišna odijela jer je šef (Ivač) rekel da ne bu više
padalo.
Krećemo i više se ne stignemo zaustaviti i oblačiti jer nas je opralo do
gaća. Dolazimo u Sevastopolj mokri ko miši. U centru pitamo za brod, ali
nega ga. Idemo u luku- stvarno nema broda. Ivač ide potražiti smještaj i pošto
je u privatnom aranžmanu sve u komi, idemo u hotel «Krim» u centru.
Hotelsko predvorje je u mramoru, sobe su malo skuplje (250 kn), a mi ovak
mokri platili bi i više, samo da imamo suhu sobu i toplu vodu. Ispunjavamo
bezbroj formulara , nosimo kofere u lift ( na osmom smo katu), a kad smo
otvorili sobe, zinuli smo od iznenađenja. Sobe su iz doba Austro-Ugarske,
osim kaj imaju televizor. Katastrofa! Tuš kabina je dignuta pol metra od poda
tak da ti treba lojtra da uđeš, tople vode ima samo od 7 do 9, ispod
umivaonika je kanta s vodom i lonček za zalijevati zahod jer kotlić ne radi,
pipe cure- ne znaš jel bi se plakal ili smijal!
Ceba je odmah skužil da je to lošiji hotel jer u ormarima su samo kefe,
dok u lux hotelima imaju četke.
Cipele sušimo na noćnim lampicama, odjeću na karnišima i idemo na
večeru.
Opet šok! Večera se ne služi prije 8, a mogu jesti samo oni koji su
unaprijed rezervirali.
Idemo se u bar napiti na srce, međutim konobarica je neljubazna do zla
boga, ne služi za stol (moraš si sam uzeti na šanku), pa pijemo jednu rundu
Na Crnom moru
prek volje. Šijef je popizdil i otišel kupiti jesti i piti u dućan, a da nam nije ni
rekel- bili smo ugodno iznenađeni.
Konobarica nas upozorava da smo preglasni jer ne čuje TV, pa
demonstrativno odlazimo u sobu na našu zabavu („vrag vam mater
grintavu“ …. - veli Krešo).
Ujutro se rano budimo. Fala bogu sve nam je suho. Žurimo se na
doručak- no moramo čekati pred vratima jer smo uranili 6 minuta. Čekamo s
“pas mater“!
Jedemo ostanjke vjerojatno od prethodne večere (picek i riža). Nismo
smjeli početi dok konobarica nije dala start. Ivač si je zel prije reda, a nije
smel, pa ga je Ceba tužil teti.
Susrećemo dva motorista Nijemca koji su bili u Gruziji i u totalnom su
čudu od ove zemlje.
Krećemo prema Simferopolju, gdje stajemo i točimo benzin . Ceba ima
čavel u gumi, no izgleda da guma nije probušena. Sljedeća stanica nam je
Krasnoperekopsk. Pijemo kavu, kupujemo cigarete, slikamo se i na opće čudo
prvi put vidimo da u ovoj zemlji netko pere prozore. U Cebinoj gumi, na sreću,
više nema čavla. Veli Nena da imamo sreću kaj izgleda nemaju niti cijelog
čavla. Idemo prema Hersonu, točimo nakon 200 km i idemo dalje prema
Mikolajevu. Stajemo u super talijanskoj pizzeriji, jedemo dobre pice i pijemo
super cappuccino. Iznenađeni smo, sve je kulturno.
U 20,30 dolazimo u Odesu i nalazimo super privatni novi hotel
„TUKAN“. Sobe su super (200 kn + 3.5 kn za parking). Konačno dobro
tuširanje! U baru pijemo votku (cca 21 kom) i pošto je „flaška“ prazna, a mi
umorni, idemo spat. Ustajemo oko 8 jer hoćemo u gradu kupiti neke poklone
za doma. Opet neprilika - vozimo se do centra pol sata, a dućani rade tek od
10. Živci opet rade, ne znamo jel se bumo znali vrnuti do hotela (cesta po
kojoj smo došli je jednosmjerna, a mi nismo ni slutili da smo tak daleko od
centra). Svud po cesti je voda, dižemo noge svakih par metri (nije loše!!!).
Ivač se je spekel na auspuh, ajoooj!
Uspješno smo se vratili, pojeli jajca i krenuli prema Izmailu. Na izlazu iz
Odesse idemo u neku vulkanizersku radnju koja navodno ima gume za
motore, no pošto nas sreća prati, oni ponedjeljkom ne rade. Idemo dalje.
Čujem da mi neke krcka ispod sica, Ceba gleda sa strane i veli da je sve u redu.
Vozimo se dalje. Prolazimo kroz Bilgorog Dnistrovski, no meni nekaj pod
stražnjicom ne štima (pretpostavljam da se sic pomaknul s mjesta). U jednom
momentu Ivek se diže da proljufta stražnjicu, i s užasom primjećujem da
motor stoji na hero.
Odmah stajemo i opet šok!!! Od čestih i snažnih udaraca u rupe na cesti
pukel nam je rep motora. Prilijepila sam se uz Ivača i više stojeći nego sjedeći
molila Boga sljedećih nekoliko kilometara da najdemo nekakvog šlosara koji
bi nam to zašlosal. Molba mi je uslišena. Nakon nekoliko kilometara naišli
smo na neku radionu gdje su nam pošvasali motor. To je trajalo oko 2 sata i
dok su dečki bili u radioni mi smo odmarale vani pored motora pod budnim
Jalta
10
v
okom portira. Imale smo i gledaoce koji su mislili da mi vozimo, pitanja o
cijeni motora, molbe da ih provozamo 1 krug u zamjenu za nekoliko svježih
riba, ali smo rekle da su mašine prevruće i da se moramo malo odmoriti, ha,
ha, (no, dobro, malo smo se pravile važne).
Pošto je bilo prekasno da bi stigli na rumunjsku granicu, odlučili smo
prespavati u Izmailu. U hotelu „Izmail“ recepcionarka najneljubaznija od
svih dosad (neće uopće razgovarati, samo nam gura obrasce kroz šalter).
Odlazimo iz protesta, a portir nam preporuča gostilnu „Dunaj“ malo
izvan grada. Nakon malo vrtenja u krugu pronalazimo taj propali hotel, ali
ostajemo. Sobe opet nisu bog zna kaj, ali nema veze , već smo navikli. S
balkona se pruža pogled na Dunav i Ivač bi najrađe išel na ribolov. Vidi se da
je to nekad bio lijepi hotelski kompleks sa šetalištem i raznim sadržajima, ali
godine neodržavanja dovele su sve to na rub propasti. Večera je dobra
(konobarica isto), pijemo pive, votke - jedini smo gosti. Doručak je u 8,
naravno jajca. Krećemo prema Reniju. U nekoj radioni pored benzinske
pumpamo zadnju gumu- malo je spustila. U 11 sati dolazimo u Reni i nakon
tisuća prijeđenih kilometara vidimo jedan normalan dućan. Kupujemo neke
sitnice (po 0,70 l) i nadamo se brzom prelasku granice. Na zadnjoj benzinskoj
trošimo zadnje grivnje ni ne sluteći da će nam još trebati.
Dolazimo na ukrajinsku granicu i kad evo ti ga na!!! Ukrajinac veli da ne
možemo proći jer nemamo moldavsku vizu. Nemrem vjerovati! Pa u
ukrajinskom konzulatu su rekli da može, ali su nas izgleda zeznuli. Ipak
idemo do Moldavske granice. Morali bi proći svega nekoliko km kroz
Moldaviju. Molimo, cvilimo, nudimo novac, ali ništa. Uzimaju nam
kamiondžija posuđuje svoj.Vozimo se do već poznatog hotela „Tukan“- ko bi
rekel da budemo 2 puta u jednoj godini vidli Odessu!!!! Kod Tukana nema
mjesta, pa nas šalju u hotel nedaleko njih. Hotel je lijep, sobe dobreuzimamo. Dečki idu u dućan po špeceraj. Imamo večeru i doručak.
Jutro je, srijeda 24.08. Idemo prema Umanju. Nakon 100 km naš
Sijerković Ceba veli da bude padalo, pa oblačimo kišnjake. Pun pogodak nismo prešli niti kilometar, a pere nas k'o s šlafom. Stajemo na benzinskoj,
točimo, pijemo vodu na kiši jer se nemamo kam skloniti. Malo prije Umanja
stajemo u kafiću na benzinskoj! To je prva benzinska s restorančićem,
hotelom i svim pripadajućim sadržajima kak spada- svjetski! Svlačimo se,
sušimo čarape na plotu, pijemo finu kavu (2 runde)! Izgleda da je ovaj dio
prema Kijevu malo kulturniji (samo oko autoceste). U Umanju nas Krešo
pretiče vičući da mu se neke drobi u motoru. Stajemo, no na sreću samo treba
napeti lanac- skroz je labav. Dečki su zasukali rukave i na posel. Sve je
složeno, prolazimo Umanj i poslije Vinice stajemo u jednoj zgodno uređenoj
drvenoj kućici. Jedemo „šašnike“ (ražnjići od velikih komada mesa, dugi oko
pol metra). Oči su nam bile veće od …., pa si ostanjke uzimamo sa sobom za
večeru. Ceba je silom prilika moral ući u WC i žalibože šašnika kaj je pojel od
čistoće, mirisa i milion muha malo mu je došlo slabo, pa smo mi ženske ipak
opet išle u šumarak. Vozimo se dalje do Hmeljinska, gdje točimo benzin i
idemo pitati za noćenje u motel nasuprot benzinske.
Motel je kulturan, uzimamo 2 trokrevetne sobe- mušku i žensku. Dečke
ostavljamo u baru, a mi se tuširamo i spremamo na spavanje. Oko 23,30 ipak
se oblačimo i spuštamo u bar jer se dečeci zgleda inače ne budu vrnuli do jutra
(vani je i muzika). Večerali smo u muškoj sobi , izljubili se za laku noć i nakon
toga sam naše braceke zaključala izvana da bi mirno spali. Budimo se oko
7,30. Doručak je oskudan (najlošiji dosad). Krećemo oko 9. Stajemo nakon
100 km jer pada kiša i oblačimo kišnjake. Onda se za kratko vrijeme svlačimo
na benzinskoj u Ternopolju vruće je , pa se začas opet oblačimo jer pada.
Zaobilazimo Lavov, idemo prema Čopu- još 300 km. Nešto čudno struže opet
ispod moje stražnjice. Ceba nam maše da stanemo. Zadnji kotač je preglodal
plastiku ispod sica, eksplodiral je sprej za gumu koji je tu bil pospremljen.
Pregledavamo i vidimo da nam je opet puknuta jedna cijev na repu motora, ali
i nosač od desnog kofera. Skrećemo u mjesto Mikulajev i nailazimo na neku
propalu tvornicu. Izgleda k'o da 50 godina tu nitko nije bil, ali na naše
iznenađenje (ovaj put ugodno), tu ipak netko radi. To je radiona za remont
autobusa. Imamo sreće da opet treba švasati jer izgleda jedino to i znaju.
Alata gotovo da i nemaju, čude se našim imbusima- sad kad vidim gdje se
rade remonti, jasno mi je zakaj autobusi tak izgledaju. Kreši je također malo
napukel nosač, pa i on nosi na švasanje. Kupujemo gablec u obližnjem
dućanu i gablamo dok čekamo. Nakon 1,5 h idemo dalje i poslije par
kilometara Kreši opet struže lanac. Stajemo, napinjemo i idemo dalje.
Stajemo u Karpatima u koloni zbog saobraćajke. Ivač vidi da nam je nekaj u
gumi, vadi mali komadić nekakvog željeza, no nije probušilo gumu. Nismo
dugo čekali i dogovaramo se da idemo spat negdje prije same granice jer je već
dosta kasno. Kroz Karpate je dosta hladno, primjećujem dim iz dimnjaka
ponekih kuća.
Stajemo u Užogorodu u motelu „Nevada“. Smještaj je pristojan, večera
dobra, obilna s desertom.
Jutro je 26. 8. 9 sati odlazimo bez kave jer kafić ne radi prije devet, ali
izgleda niti prije 10. Stajemo u susjednom motelu na doručku i kavi. Sipi
kišica i odlazimo bez kupljenih darova. Odlazimo iz Ukrajine a nisam si
kupila niti cigarete - da ne vjeruješ!
Na granici je gužva, no mi prolazimo relativno brzo. Imamo sreću da
smo sačuvali one anketne papiriće od ulaska, jer bez njih ne bi mogli izaći! Ah
ta administracija!
Idemo na autoput za Budimpeštu. Sreću kaj idem doma opet nam kvare
bespregledna polja suncokreta i koruze Prije Debrecina stajemo na
benzinskoj gdje ručamo sendviče, kupujemo vinjete i nadam se (potajno) da
bi danas mogli doći doma. Stajemo opet nakon 60 km zbog zastoja u
prometu, pa pijemo kavu. U Siofoku kupujemo neke poklone i ipak nam se
čini preblizu da bi ostali spavati. Želja za domom je jača. Oko 9,30 prelazimo
granicu, večeramo na granici kod Hermana gulaš, špagete i lazanje i to je to.
Svaki k sebi.
Vidimo se na nekom drugom putu!
Ivan Martinjak
putovnice, nose u carinsku kućicu i ulijevaju tračak nade, no međutim
hladno nas odbijaju i traže da se maknemo s ceste. Vraćamo se k'o pokisle
kokoši. Potonule su nam sve lađe. Kaj sad?! Neki čovjek nas vodi do luke na
Dunavu gdje pitamo za brod. Ima jedino brod za Bugarsku koji kreće u petak
navečer (danas je utorak) i pristaje u Bugarskoj u nedjelju. Strašno!!! Ne
znamo kud bi sa sobom. Jedina mogućnost izlaska iz te bajne zemlje je
vraćanje cca 2000 km natrag na Čop, a nama je guma „ćelava“ do kraja i
nemamo šanse to prejti. Moral nam je na nuli. Nena veli: „Braceki, sad sme
stvarne h riti do kraja i nemo tak lako zišli“. Tu je i jedan bračni par iz
Njemačke, također motoristi, koji su bili u Rusiji i Kazahstanu i to na putu su
već 6 tjedana. Smiju se kad mi velimo da je u Ukrajini loša cesta i vele da je
barem cesta za razliku od Kazahstana gdje je uopće ni nema. Daju nam
adresu u Izmailu i Odesi gdje se mogu kupiti gume za motor.
Vraćamo se do Izmaila i na sreću našli smo neku «sport gumu» (300
USD) koja bude pasala. Malo smo veseliji! Dok čekamo šefa da je promijeni,
razgovaramo s nekim motoristom koji nam se čudi kaj smo došli k njima u
turizam i zove luku u Izmailu i Odessi da provjeri za kakav mogući brod.
Ulijeva nam malo nade, ali ništa. Veli da su informacije na internetu koje smo
doma vidli, stare, a broda nema do drugog tjedna. Sad stvarno vidimo da ne
preostaje niš drugo osim put pod noge (tj. kotače). Vozimo se natrag prema
Odesi- na putu stajemo jer neke ruži ispod motora. Pukel je štitnik za lanc. Ko
za peh, nemamo ključ 8, ali na sreću svi šrafe po cesti, pa nam neki
11
v
STRELIČARSKI KLUB “GROFOVI KONJSKI”
FITA STAR 2x70m „MEMORIJAL BRIGADIRA STJEPANA GRGECA“
U subotu 30.05. po tmurnom i prohladnom vremenu na
gradskom stadionu u Sisku održao se strjeličarski turnir u disciplini
FITA_2x70m. Sudjelovalo je ukupno 18 klubova i 81natjecatelj
među kojima su naravno bili i naši borci koji su se borili protiv
hladnoće, kiše i krugova na metama. Budući da se „Grofovi „rijetko
vraćaju s natjecanja bez medalja i ovaj puta unatoč lošem vremenu,
imali smo bogatu „žetvu“.
Nenad Štabek
REZULTATI NATJECANJA
SLOŽENI LUK
Djevojčice-14g.
Kadeti
Seniori
OLIMPIJSKI LUK
Dječaci-14g.
GOLI LUK
Djevojčice-12g.
TRADICIONALNI LUK
Seniori
Tamara Brlek 2.mjesto
Deni Babok
1.mjesto
Krešo Babok 12.mjesto
Karlo Crneković 5.mjesto
Ines Pinterić
Mario Štabek
1.mjesto
3.mjesto
FITA Novigrad (Dalmatinski) II. DAN
REZULTATI NATJECANJA
GOLI LUK - Djeca do 12 godina
1.) Samuel Pažin
878
2.) Luka Knežić
864
3.) Borna Ščurić
802
4.) Ivica Poje
785
5.) Dominik Bočkal
370
6.) Wiliam Bilić
307
krugova
kruga
kruga
krugova
krugova
krugova
zlato
srebro
bronca
Hrvatski streličarski savez i Strjeličarski klub "Kroatan" odradili
su i drugi dio 25. turnira iz kalendara natjecanja Hrvatskog
strjeličarskog saveza u 2009. godini Prvenstvo Hrvatske do 14
godina FITA, Novigrad Dalmatinski - 20. i 21. lipnja 2009.
Svanuo je i 21.06.2009., 07:00
Pogodite kakav??!!
Tmuran, oblačan i naravno kišovit, ali....
Sve je počelo u dobrom okruženju i super raspoloženju jer smo se
posušili, odmorili i duševno pripremili za drugi dan.
07:00 ustajanje i doručak
08:30 dolazak na teren, sastavljanje opreme i probna vožnja
strjelica....
09:30 počinje „tekma“....suze i smjeh..!!!
mališani plaču jer im bura nemilosrdno baca strelice van mete
Treneri,voditelji i roditelji imaju pune ruke posla s
pronalaženjem strjelica po igralištu,zaštitom djece od kiše
kojekakvim domišljatim spravama i pokrovima te pronalaženjem
utješnih riječi za njih.Cijelo vrijeme takmičenja nemilosrdno pada
kiša, ali naši strjeličari su se nakon 2-3serije prilgodili vremenu i
prostoru te dali sve od sebe da postignu što bolji rezultat, što se i
vidjelo na kraju. Takmičenje je završilo u 12:30 po lokalnom
vremenu (hi) a u to vrijeme je i kiša završila sa svojim djelovanjem pa
smo svi zajedno otišli do hotela na ručak i dodjelu osvojenih
medalja.Nakon dobrog ručka, suhe odjeće i dosta odmora došlo je i
vrijeme dodjele.Svi su bili veseli,jedni zbog sebe a drugi zbog drugih
(valjda).Osvojivši 3. mjesto na državnom prvenstvu zadovoljno i
veselo smo se vratili domu svome.
I na kraju zahvaljujemo se našim sponzorima bez kojih ne bismo
mogli ostvariti ovo takmičenje, a to su: gospodin Mirko Krznar načelnik općine Konjščina - smještaj i gospodin Ščurić Željko prijevoz. Nadamo se da smo osvojivši 3.mjesto na državnom
prvenstvu opravdali njihovo povjerenje u mlade sportske nade našeg
strjeličarskog kluba.
Više informacija na www.grofovi-konjski.hr
Nenad Štabek
12
v
Sedam medalja za „Grofove“
Sveti Ivan Žabno '09
Na strjeličarskom
turniru 28.06.2009. u
disciplini FITA2x70
sudjelovalo je sedam
natjecatelja iz našeg
kluba i svi su se vratili s
osvojenim medaljama.
Idući nastup „Grofova“
bit će vjerojatno na“
Otvorenom prvenstvu
grada Zagreba“ koje
organizira strjeličarski
klub „Agram“ 12. 07. u
Dugom Selu.
Nenad Štabek
REZULTATI NATJECANJA
Djevojčice do 12g.-goli luk
Ines Pintarić
1.mjesto
Dječaci-12g.-goli luk
Borna Šćurić
1.mjesto
2.mjesto
Dominik Bočkal
Dječaci-14g. olimpijski luk
Karlo Crneković
2.mjesto
Kadeti olimpijski luk
Tomislav Štabek
1.mjesto
Seniori tradicionalni luk
Mario Štabek
3.mjesto
Seniorke tradicionalni luk
Lidija Štabek
1.mjesto
FITA STAR Sunja 2x70 “SUNJA 2009.”
Rezultati 36. turnira iz kalendara natjecanja Hrvatskog strjeličarskog saveza
za 2009. godinu FITA star 2x70m+OR 10. godišnjica SK „Sunja“, Sunja, 25.
srpnja 2009.
SK " SUNJA" Sunja
"SUNJA 2009." 25.7.2009
FITA STAR 2X70 +OL.R.
Natjecatelja: 64, Klubova: 14
Država: 3, Vrijeme: idealno
Suci: Miroslav Villi, Zdenko Videc
Direktor natjecanja: Miro Srnec
Kadeti CU
1 Vavro Mario
Siscia
2 Deni Babok
„Grofovi konjski“
„S.R.G.“
3 Petar Kovačević
HR
HR
HR
60m 60m 10 X Zbroj
325 0 336 0 28 7 661
320 0 333 0 23 6 653
320 0 163 0 17 5 483
Djevojčice do 14 CU
1 Tamara Brlek
„Grofovi konjski“
HR
40m 40m 10 X Zbroj
336 0 345 0 38 14 681
Kadeti OL
1 Vedran Orlić
„Frankopanski“
2 Tomislav Štabek „Grofovi konjski“
3 Marko Gligorovski
„Sisak“
4 Mateo Pokas
„Sisak“
5 Filip Drnić Matković „Sunja“
HR
HR
HR
HR
HR
60m 60m 10 X Zbroj
318 0 311 0 16 9 629
265 0 277 0 8 4 542
227 0 234 0 3 0 461
223 0 217 0 3 0 440
192 0 191 0 2 1 383
14. Zlatna strijela Grada Preloga
Održan je turnir FITA 900 krugova
"14. Zlatna strijela Grada Preloga" - 37.
turnir iz kalendara natjecanja
Hrvatskog strjeličarskog saveza 2009.
godine Otok kod Preloga, 26. srpnja
2009.
Ukupno natjecatelja: 49, klubova:
15, država: 2.
Suci: Vlado Šincek, Alen Kiđemet
Direktor natjecanja: Krunoslav Kosec
Vrijeme: sunčano, vrlo toplo
Nenad Štabek
REZULTATI
kadeti
1 Mario Vavro „Siscia“
2 Deni Babok „Grofovi konjski“
seniori
1 Vladimir Bartol „Tomislav“
2 Kamenko Klofutar „Croatia“
3 Damir Vukelić Banja „Luka“
4 Damir Bartol „Tomislav“
5 Ivica Vugrinec „Cekin“
6 Alen Ružić „Cekin“
7 Krešimir Babok Grofovi konjski“
8 Drago Mlinar „Koprivnica“
goli luk - dječaci 12
1 Borna Ščurić „Grofovi konjski“
13
ukupno
851
829
ukupno
879
871
870
850
823
822
818
813
ukupno
679
Ščurić Borna postavio novi rekord na
25metara sa osvojenih 220 krugova u golom
luku - dječaci do 12 godina.
v
PRAVILNIK O MEDU
Izvadak iz Narodnih novina
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I
RURALNOG RAZVOJA
Na temelju članka 94. stavka 2. Zakona o hrani
(»Narodne novine« br. 46/07, 155/08) ministar
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi
PRAVILNIK O MEDU[1]
(8) Ako med potječe iz više od jedne države članice
Europske unije ili trećih zemalja, označavanje iz stavka
7. ovoga članka može se zamijeniti jednim od sljedećih
izraza:
»mješavina meda iz država članica EU«,
»mješavina meda iz država koje nisu članice EU«,
»mješavina meda iz država članica EU i meda iz
država koje nisu članice EU«.
(9) Za potrebe Pravilnika o označavanju,
reklamiranju i prezentiranju hrane2, a osobito članaka
koji se odnose na nezapakiranu hranu, podaci iz stavaka
7. i 8. ovoga članka su obvezni podaci koji se navode na
proizvodu.
Članak 3.
Filtrirani med i pekarski med mora biti jasno označen
punim nazivom proizvoda iz podtočke 6. točke 2.b. i točke
3. Priloga 1. ovoga Pravilnika, a koji se navodi na
spremnicima, pretpakovinama i pratećoj dokumentaciji
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Pravilnikom propisuju zahtjevi kakvoće
kojima mora udovoljavati med u proizvodnji i stavljanju
na tržište, a odnose se na:
nazive, definicije i opće zahtjeve;
senzorska svojstva i sastav;
dodatne zahtjeve označavanja.
(2) Nazivi, definicije i opisi proizvoda iz stavka 1.
ovoga članka propisani su u Prilogu 1. koji je tiskan uz
ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.
(3) Sastav proizvoda iz stavka 1. ovoga članka
propisan je u Prilogu 2. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i
njegov je sastavni dio.
II. OZNAČAVANJE
Članak 2.
(1) Na označavanje proizvoda iz članka 1. ovoga
Pravilnika primjenjuju se odredbe Pravilnika o
označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane
(»Narodne novine« br. 41/08)[2] te odredbe ovoga
Pravilnika koje se odnose na označavanje.
(2) Naziv »med« koristi se samo za proizvod definiran
točkom 1. Priloga 1. ovoga Pravilnika koji se mora
označiti tim nazivom pri stavljanju na tržište.
(3) Proizvodi pod nazivima i definirani u točkama 2. i
3. Priloga 1. ovoga Pravilnika označavaju se tim nazivima
pri stavljanju na tržište. Umjesto tih naziva može se
upotrebljavati naziv »med«, osim za filtrirani med, med u
saću, med sa saćem ili med s dijelovima saća i pekarski
med.
(4) Kod pekarskog meda se navodi u blizini naziva
proizvoda uputa »samo za kuhanje i pečenje«.
(5) Nazivi proizvoda se mogu, osim za filtrirani med i
pekarski med, dopuniti podacima koji se odnose na:
cvjetno ili biljno podrijetlo, ako proizvod u potpunosti
ili većinom dolazi od navedenog izvora i ima senzorska,
fizikalno-kemijska i mikroskopska svojstva tog izvora,
regionalno, teritorijalno ili topografsko podrijetlo,
ako je proizvod u cijelosti tog podrijetla,
posebne kriterije kakvoće.
(6) Kada se pekarski med upotrebljava kao sastojak
hrane, riječ »med« se može upotrebljavati u nazivu
proizvoda umjesto riječi »pekarski med« uz uvjet da se u
popisu sastojaka navodi sastojak nazivom propisanim
točkom 3. Priloga 1. ovoga Pravilnika.
(7) Pri označavanju meda obvezno je navođenje
zemlje ili zemalja podrijetla.
III. UTVRĐIVANJE SUKLADNOSTI
Članak 4.
(1) Za utvrđivanje sukladnosti proizvoda sa
zahtjevima kakvoće propisanim ovim Pravilnikom u
svrhu službene kontrole koriste se validirane i
međunarodno priznate metode kao što su metode koje je
odobrio Codex Alimentarius.
(2) Ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka provode
ovlašteni laboratoriji.
IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 5.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika
prestaju važiti odredbe Pravilnika o kakvoći meda i
drugih pčelinjih proizvoda (»Narodne novine« br. 20/00)
koje se odnose na med.
(2) Med proizveden i označen prema propisu iz stavka
1. ovoga članka može se nalaziti na tržištu do 31.
prosinca 2010. godine.
Članak 6.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana
objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: NP 011-02/09-01/62
Urbroj: 525-13-2-0493/09-1
Zagreb, 23. srpnja 2009.
Ministar
Petar Čobanković, v. r.
14
v
Prilog 1.
NAZIVI, OPISI I DEFINICIJE PROIZVODA
1. Med jest sladak, gust, viskozni,
tekući ili kristaliziran proizvod što ga
medonosne pčele (Apis mellifera)
proizvode od nektara medonosnih
biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili
izlučevina kukaca koji sišu na živim
dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju,
dodaju mu vlastite specifične tvari,
izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do
sazrijevanja.
2. Osnovne vrste meda su:
a) prema podrijetlu:
cvjetni ili nektarni med: med dobiven
od nektara biljaka,
medljikovac ili medun: med dobiven
uglavnom od izlučevina kukaca
(Hemiptera) koji žive na živim dijelovima
biljaka ili od sekreta živih dijelova
biljaka.
b) prema načinu proizvodnje i/ili
prezentiranja:
• med u saću: med kojeg skladište
pčele u stanicama svježe izgrađenog saća
bez legla ili u satnim osnovama
izgrađenim isključivo od pčelinjeg voska,
koji se prodaje u poklopljenom saću ili u
sekcijama takvog saća;
• med sa saćem ili med s dijelovima
saća: - med koji sadrži jedan ili više
proizvoda iz podtočke 1. ove točke;
• cijeđeni med: - med koji se dobiva
ocjeđivanjem otklopljenog saća bez
legla;
• vrcani med: med dobiven vrcanjem
(centri-fugiranjem) otklopljenog saća
bez legla;
• prešani med: med dobiven prešanjem saća bez legla, sa ili bez korištenja
umjerene temperature koja ne smije
prijeći 45 °C;
• filtrirani med: med dobiven na
način koji tijekom uklanjanja stranih
anorganskih ili organskih tvari dovodi
do značajnog uklanjanja peludi.
3. Pekarski med je med koji se koristi
u industriji ili kao sastojak hrane koja se
potom prerađuje i može:
- imati strani okus ili miris, ili
- biti u stanju vrenja ili prevrio, ili
biti pregrijan.
Prilog 2.
KRITERIJI SASTAVA MEDA
Med se uglavnom sastoji od različitih
šećera, pretežno fruktoze i glukoze, kao i
drugih tvari kao što su organske kiseline,
enzimi i krute čestice koje dospijevaju u
med tijekom njegova nastajanja.
Boja meda može varirati od gotovo
bezbojne do tamnosmeđe. Med može biti
tekuće ili viskozne konzistencije,
djelomično ili potpuno kristaliziran.
Aroma može varirati, ali mora potjecati od
izvornog bilja.
Kada se stavlja na tržište kao med ili
upotrebljava u bilo kojem proizvodu
namijenjenom za konzumaciju, medu se
ne smiju dodavati nikakvi sastojci,
uključujući aditive, niti bilo kakvi drugi
dodaci. Med mora, koliko je to moguće,
biti bez organskih i anorganskih tvari
stranih njegovom sastavu. Uz iznimku
proizvoda iz točke 3. Priloga 1. ovoga
Pravilnika, ne smije imati strani okus ili
miris, biti u stanju vrenja, imati umjetno
izmijenjenu kiselost ili biti zagrijavan
tako da prirodni enzimi budu uništeni ili u
znatnoj mjeri inaktivirani.
Ne dovodeći u pitanje podtočku 6.
točku 2.b. Priloga 1. ovoga Pravilnika,
pelud ili drugi sastojak karakterističan za
med ne smije se uklanjati, osim ako je to
neizbježno pri uklanjanju stranih
anorganskih ili organskih tvari.
Kad se stavlja na tržište kao med ili
upotrebljava u bilo kojem proizvodu
namijenjenom za konzumaciju, med mora
udovoljavati sljedećim kriterijima
sastava:
1. količina šećera
a) količina fruktoze i glukoze (zbroj)
- cvjetni med (min 60g/100g)
- medljikovac, mješavine mediljkovca i
cvjetnog meda (min 45g/100g)
b) količina saharoze
- općenito (max 5g/100g)
- bagrem (Robinia pseudoacacia), lucerna
(Medicago sativa), Banksia menziesii,
slatkovina (Hedysarum spp.), eukaliptus
(Eucalyptus camadulensis,) Eucryphia
lucida, Eucryphia milliganii« agrumi
(Citrus spp.) (Max 10g/100g)
-lavanda (Lavandula spp.), boražina
(Borago officinalis) (max 15g/100g)
2. količina vode
- općenito (max 20%)
- vrijesak (Calluna vulgaris) i pekarski
med općenito (najviše 23%)
- pekarski med od vrijeska (Calluna
vulgaris) (najviše 25%)
3. količina tvari netopljivih u vodi
- općenito (najviše 0,1g/100g)
- prešani med (najviše 0,5g/100g)
4. električna vodljivost
- vrste meda koje nisu dolje navedene i
mješavine tih vrsta (najviše 0,8 mS/cm)
- medljikovac i med od kestena i njihove
mješavine, osim dolje navedenih vrsta
(najviše 0,8 mS/cm)
- iznimke: planika (Arbutus unedo), vrijes
(Erica spp.), eukaliptus (Eucalyptus spp.),
lipa (Tilia spp.), vrijesak (Calluna
vulgaris), manuka (Leptospermum
scoparium), čajevac (Melaleuca spp.)
5. slobodne kiseline
- općenito (najviše 50mEg/1 kg)
- pekarski med (najviše 80mEg/1 kg)
6.aktivnost dijastaze i količina
hidroksimetilfurfurala (HMF), utvrđene
nakon prerade i miješanja
a) aktivnost dijastaze (po Schadeu)
- općenito, osim pekarskog meda
(najmanje 8)
- vrste meda s niskom prirodnom
količinom enzima (npr. medovi od
citrusa) i količinom HMF ne većom od 15
mg/kg (najmanje 3)
b) HMF
općenito, osim pekarskog meda (najviše
40mg/kg - uzevši u obzir odredbe pod a,
druga alineja)
15
v
Rujan 2009. • broj 6
besplatni primjerak
Za nakladnika:
Općina Konjščina
Glavni urednik:
Mirko Krznar
mikrznar@globalnet.hr
Pomoćnik glavnog urednika:
Emil Martinjak
Lektor i korektor: Katica Džaja
Dizajn: Kristijan Remenar
Suradnici:
mr. sc. Darko Domišljanović
Dragan Roksandić, prof.
Ivan Jurina
Stjepan Kereša
Karolina Kleković
Mirko Krznar
Ivan Martinjak
Darko Milinković
Dražen Mokosek
Branislav Plenar
Nenad Štabek
Tisak: XM studio
Naklada: 1200 kom.
medovi s označenim podrijetlom iz regija
tropske klime i mješavine takvih medova
(najviše 80mg/kg)
v
foto-reportaža
Dan općine Konjščina
Po prvi puta ispred Starog grada
"Grofovija Konjski" predstavila se
srednjovjekovnim plesom
Vokalna skupina "Kušlec"
I najmlađi su uživali
Mladi karatisti
Zajednički prijavak nakon
uspješno obavljene vježbe
Streličarski klub "Grofovi Konjski"