Mostar, XLIV., 1, travanj 2012. KAZALO PROVINCIJALOVA RIJEČ3 Uvodnik3 Korizmena poruka svoj braći provincije u domovini i inozemstvu4 GENERALOVA RIJEČ5 Ne bojte se! Idite i svjedočite: uskrsnuo je! 5 IZ ŽIVOTA PROVINCIJE8 Obilježena 67. obljetnica stradanja hercegovačkih franjevaca9 Večer sjećanja na ubijene fratre11 U mostaru obilježena 67. obljetnica stradanja fratara12 Trodnevna sjednica Uprave u Slanom15 Duhovna obnova u Majčinom selu15 IZ ŽIVOTA KUSTODIJE16 Biskup Jezerinac na Hrvatskom franjevačkom središtu Kraljice Mira u Norvalu16 Stepinčevo u New Yorku17 Kustos fra Pavo Maslać u posjetu kod kardinala Dolana18 NAŠI POKOJNICI 19 IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA20 Izvanredna sjednica južnoslavenske Konferencije provincijalnih ministara OFM20 Don Pejo Orkić novi provincijal Hrvatske salezijanske provincije 20 Plenarna sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini21 Jeruzalem: Treći međunarodni Kongres povjerenika Svete Zemlje22 Poruka na kraju Kongresa23 Održan VI. nacionalni tečaj za duhovne asistente FSR-a i Frame23 Održana sjednica Vijeća franjevačkih zajednica 25 Održana X. skupština KVRPP BiH25 Euroframe 2012. u Poljskoj26 Dani svete Klare26 IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA28 Državni tajnik Svete Stolice uputio poruku biskupima HBK i BK BiH28 Priopćenje s XIV. redovnog godišnjeg zajedničkog zasjedanja BK BiH i HBK29 Poslanica mons. Mrzljaka u povodu Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH31 “Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine”32 Priopćenje s 54. redovnog zasjedanja BK BiH33 Preminuo umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić35 Predstavljena knjiga u čast nunciju D’erricu36 VATIKAN38 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan mira 2012.38 Poruka pape Benedikta XVI. za 20. svjetski dan bolesnika41 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2012.44 Objavljene smjernice za Godinu vjere45 Motuproprij pape Benedikta XVI. za Godinu vjere47 Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2012.53 Poruka pape Benedikta XVI. za 49. svjetski dan molitve za zvanja56 VIJESTI58 MIR I DOBRO, Mostar, XLIV., 1, travanj 2012., službeno glasilo IZDAJE: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Franjevačka 1, pp 153, 88 000 Mostar; tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526 Mreža: www.franjevci.info UREDIO: fra Bože Milić, tajnik; ODGOVARA: fra Ivan Sesar, provincijal FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI: Aleksandar A. Zvjagin “Nebeska gozba) Zaključeno: travanj 2012. Računalni slog: Ivica Božić; Tisak: Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar 2 MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. PROVINCIJALOVA RIJEČ Draga braćo! “Ne bojte se!... Uskrsnuo je!” (Mk 16,6) Taj čudesni glas „mladića u dugoj bijeloj haljini“ koji je prva čula iz otvorenog Isusova groba Marija iz Magdale ponovno ovih uskrsnih blagdana odjekuje našim crkvama i našim srcima. Poruka uskrsnuća, utemeljena na svjedočanstvu pojedinaca, prenoseći se, oblikovala je crkvenu zajednicu kao obitelj koja ima zadaću po svim krajevima svijeta raznijeti Radosnu vijest da nam je spasenje, darovano na drvu križa, zasjalo svjetlom uskrsnoga jutra. Ta je uskrsna vjera tijekom više od dva tisućljeća nadahnjivala i jačala mučenike, svece, utemeljitelje redova i sve svjedoke kršćanske dobrotvornosti i vjernosti Bogu i čovjeku u služenju čovjeku i svijetu. Upravo ta vjera uči nas da Bog vodi, i danas i ovdje, kako povijest svijeta tako i naše živote, baš preko križeva i umiranja Velikog petka, prema konačnoj proslavi. Ta vjera daje i nama optimizma i snage da u ovom vremenu u kojem živimo budemo svjedoci za evanđeoske vrednote koje nikad ne stare. Uskrsna vjera razgoni tamu i „noć grijeha“ te nas čisti i odgaja da ne robujemo sitnim osobnim interesima zanemarujući ono bitno. Ona nas udaljuje od „širokoga puta“ na kojem se olako mogu opravdati naše slabosti i naš egoizam. Uskrsna nas vjera jača i u slabosti i poniženju - jer ona zna da nijedna žrtva i ljubav nisu uzaludni. Na taj način kao pojedinci i redovnička zajednica, otvoreni poticajima Duha, pozvani smo živjeti uskrsnuće usred nesigurnosti ovoga svijeta te u nj unositi istinsko svjetlo dobrote i požrtvovnosti, solidarnosti i posvemašnje spremnosti na ljubav - bez obzira na cijenu i žrtve. U razumijevanju redovničkog načina života i svih njegovih vrednota, koji smo svjesno i slobodno izabrali, upiremo li pogled prema spasonosnom djelu Božje ljubavi na križu i prema svjetlu Spasiteljeva uskrsnuća? Krist nam je otkotrljao kamen s vrata grobnih! Ne kako bismo pobjegli od istine vlastite krhkosti i ograničenosti, nego da bismo puni nade svjedočili kako u našem zajedništvu s Kristom uskrslim počiva pravi blagoslov našega, po redovničkim zavjetima, Bogu posvećenog života, prepun istinskih plodova životnoga smisla i radosti, ispunjen istinitom nadom. Draga braćo, Uskrs je poziv na potpuno zajedništvo s Kristom. To zajedništvo u nama snaži istinsku plemenitost srca, slobodnu od sebičnosti, suvišnih tračeva i raznoraznih kleveta. Čini nas raspoloživima i spremnima za život u zajednici, za međusobnu suradnju i solidarnost, za svjedočko suočavanje s različitim kušnjama i izazovima kroz koje prolazi Crkva, naš Red i naša Provincija koji trebaju svjetlo uskrsnuća te kvasac evanđeoskih vrijednosti. Vjernost i ustrajnost na putu uskrsne preobrazbe nisu moguće bez snage koju primamo kroz redoviti molitveni i sakramentalni život. Svjestan ove činjenice sv. Franjo je želio da njegovi sljedbenici neprestano mole. U Nepotvrđenom pravilu moli braću „da ostave sve brige i tjeskobe kako bi… služili, ljubili, častili i slavili Gospodina Boga čistim srcem i čistim duhom, ono što on sam traži iznad svih stvari. Da uvijek u sebi izgrađujemo trajno prebivalište za Njega koji je Gospodin Bog Svemogući, Otac i Sin i Duh Sveti koji kaže: Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega (Lk 21,36). A kad molite, recite: Oče naš koji jesi na nebesima (Mt 6,9). Klanjajmo se njemu čistim srcem, jer valja svagda moliti i nikada ne sustati (Lk 18,1); jer Bog, naime, traži takve klanjatelje“ (NPr XXII). Svetac ponavlja važnost neprestane molitve u Potvrđenom pravilu u poglavlju naslovljenom „O radu“: „Ona braća kojoj je Gospodin dao milost rada, neka rade vjerno i predano tako da, isključivši besposlenost koja je neprijatelj duše, ne gase duha svete molitve i pobožnosti, kojemu trebaju služiti sve vremenite stvari“ (PPr V). Braćo, neka nam uskrsna vjera u Božju vjernost i konačnu pobjedu dobra dade snage i radosti u svagdašnjem životu. Neka ta vjera unese u našu Zajednicu mir, spremnost na žrtvu u življenju ljubavi. I neka sve nas učini graditeljima mira i dobra. S ovim mislima, želim i molim da ovih svetih dana uskrsna radost obasja svakoga od vas, osobito one koji su pritisnuti težinom života - bolešću, bremenom godina i drugim nevoljama bilo koje vrste te vam donese Isusov mir i ohrabrenje. Predraga braćo, neka radost i mir uskrsnih blagdana ispuni vaša srca! Sretan Uskrs! Vaš fra Ivan Sesar, provincijal MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. 3 KORIZMENA PORUKA SVOJ BRAĆI PROVINCIJE U DOMOVINI I INOZEMSTVU Draga braćo! Z apočinjemo milosno korizmeno vrijeme. Ono je povlaštena prigoda za preispitivanje dosadašnjeg življenja u kojem nastojimo uskladiti svoj život s evanđeoskom istinom otvarajući srce Božjoj riječi. Želim vam, draga braćo, svratiti pozornost na izuzetno aktualnu temu koju je papa Benedikt XVI. odabrao za ovogodišnju korizmenu poruku: Pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela (Heb 10,24). U svojoj poruci, koja se temelji na svetopisamskom tekstu iz Poslanice Hebrejima, Sveti Otac prije svega preporučuje pozornost prema drugome. Zanimati se za brata znači otvoriti oči za njegove potrebe. U našem svijetu prožetom individualizmom valja nam ponovno otkriti važnost bratske opomene da zajedno idemo prema svetosti, ističe Sveti Otac. Kako prihvatiti bratsku opomenu koja ima za cilj zadobiti brata (usp. Mt 18,15)? Kako je shvatiti i prihvatiti kao poziv na zajednički hod prema svetosti što nam ga Papa upućuje i u ovoj korizmi? Nerijetko smo skloniji gledati tuđe grijehe i propuste a zanemarivati vlastite, jer tuđi nam grijesi i prijestupi bodu oči, dok za se i svoje postupke pronalazimo riječi opravdanja i očekujemo od drugih razumijevanje. Kako ostvariti ozbiljnu promjenu života? Tražeći odgovor na navedena pitanja neophodno je u ovom povlaštenom liturgijskom vremenu ustrajno se vježbati u brat- 4 skoj ljubavi koja zahtjeva veliku poniznost i jednostavnost srca. Bratska opomena nikada se ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknuta ljubavlju i milosrđem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga. Paziti jedni na druge možemo tek onda ako smo spremni prihvatiti i dati oproštenje koje omogućuje novu kvalitetu odnosa među ljudima. Za bratski suživot neophodno je primanje i davanje oproštenja. Oproštenje i pomirenje nužni su za obnovu pojedinca i zajednice. Dar praštanja usmjerava naš pogled srca prema Kristu koji boravi u nama i čije svjetlo treba vidjeti na licu braće koji su pored nas. Zbog toga vas u ovoj korizmi pozivam, draga braćo, na žarku molitvu da nam Gospodin podari što snažnije iskustvo ljepote bratskog življenja. Taj Gospodinov dar pomoći će nam radosnije i velikodušnije živjeti Kristovu ljubav koja potiče na bratsku solidarnost i dobra djela. Neka nas u ovoj korizmi Kristova riječ potakne da odgovorno i zauzeto skrbimo oko osobnog spasenja kao i spasenja svojih bližnjih, opominjući, upozoravajući i svjedočeći put izmirenja s Bogom i jednih s drugima. S ovim mislima i molitvama zazivam zaštitu Majke milosrđa na korizmeni hod cijele naše Zajednice i svakomu od vas upućujem bratski pozdrav. Mostar, korizma 2012. Fra Ivan Sesar, provincijal MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. GENERALOVA RIJEČ Pismo za Uskrs 2012. NE BOJTE SE! IDITE I SVJEDOČITE: USKRSNUO JE! Predraga braćo i sestre: Gospodin vam dao mir! U skrs je, dan što ga učini Gospodin (usp. Ps 117). Onoga koji je bio obješen na drvo, Bog ga je uskrisio. Nama je povjeren zadatak da propovijedamo i svjedočimo ono što se dogodilo (usp. Dj 10,39-40.42). Ovo je naše poslanje, svima naviještati veliku vijest koja je promijenila sudbinu povijesti: Isus je trpio pod Poncijem Pilatom, umro i bio pokopan, treći dan je uskrsnuo i živi zauvijek. Slijedećeg mjeseca listopada Crkva će održati novu Biskupsku sinodu, na kojoj ću imati radost sudjelovati u ime Unije generalnih poglavara. Ovaj put Sinoda će se baviti novom evangelizacijom. Vratimo se malo u povijest. Tema evangelizacije već je bila predmetom sinodalnog razmišljanja 1974. godine, kad su se sinodalni oci bavili evangelizacijom u suvremenom svijetu. Plod te Sinode bila je Apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi Pavla VI., jedan od najvećih papinskih dokumenata XX. stoljeća. U ovom dokumentu, osobito u drugom poglavlju, Papa se je pitao: što znači evangelizirati? Na pitanje je odgovorio u br. 24, tvrdeći da je riječ o složenom hodu, sačinjenom od različitih elemenata: „obnova čovječanstva, svjedočenje, izričiti navještaj, pristanak srca, ulazak u zajednicu, primanje znakova, apostolsko djelovanje. Možda se čini da su ti elementi jedan drugom oprečni, čak da se isključuju. U biti, oni se uzajamno dopunjuju i obogaćuju. Svakog od njih treba promatrati kao upotpunjenje drugome“. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Evangelizacija je nastavila biti jedna od prioritetnih pozornosti pontifikata Ivana Pavla II., koji je, zabrinut zbog fenomena sekularizacije, skovao izričaj nova evangelizacija: „Nova u žaru, nova u metodama, nova u svojim izričajima“ (Haiti 1983.). U Apostolskoj pobudnici Pastores dabo vobis Papa se vraća toj temi, tvrdeći da nova evangelizacija zahtijeva novi žar, nove metode, novi jezik da se naviješta i svjedoči Evanđelje. Benedikt XVI., prihvaćajući svjedočanstvo svojih prethodnika, ponovno potvrđuje temu nove evangelizacije, ustanovljujući, s motu proprio Ubicumque et semper, novi dikasterij s ciljem da promiče obnovljenu evangelizaciju u zemljama drevne kršćanske tradicije koje žive progresivnu sekularizaciju i neko „zamračenje Boga“. I tako se dolazi do Sinode 2012. godine. Kao što rekoh, bavit će se novom evangelizacijom. Odatle pitanje: kako se pripravlja- mo za taj crkveni događaj i kako, na neki način, aktivno sudjelujemo u njemu? Kapitul 2009. godine nas je pozvao da životom i riječju uzvratimo Evanđelje. U dokumentu, Nositelji dara Evanđelja, Kapitul nas je podsjetio kako se „već od prvih dana bratstvo osjeća pozvanim naviještati ono što živi“ (br. 7), Evanđelje, dar koji stoji na njegovu početku (usp. br. 6). Podsjetio nas je da smo pozvani „prihvatiti dar Evanđelja i kreativno ga uzvratiti [...], koračajući putovima svijeta kao manja braća evangelizatori srcem okrenutim Gospodinu“ (br. 10). Uprisutnio nam je da nepokretnost i ustajalost, „koje prijete da paraliziraju svaki evangelizatorski dinamizam“, ponekad mogu naznačiti „krizu vjere koja dotiče neke od nas“ (br. 12). Dozvao nam je u pamet činjenicu da se trebamo pokrenuti (usp. br. 11); prolaziti kroz sve antropološke, kulturalne, religiozne i zemljopisne granice; sukladno logici dara (usp. br. 12) biti kreativni (usp. br. 9); govoriti razumljivim jezikom koji vodi računa o komunikativnim kodovima sadašnjega svijeta i učiniti razumljivim poruku koju želimo prenijeti (usp. br. 16); imati simpatiju za naš svijet (usp. br. 7) i imati na umu društveno-kulturalnu stvarnost naših naroda (usp. br. 14), tako da mognemo „utjelovljavati evanđeosku poruku u različitim kontekstima u kojima živimo“ (br. 16). Podsjetio nas je također na okvir unutar kojega trebamo smjestiti našu evangelizaciju. Ona treba biti poduprta snažnim iskustvom Boga, 5 treba biti učinjena od bratstva i kao bratstvo, u suradnji s laicima i sa Franjevačkom obitelji, povlašćujući neljudske klaustre, teška i rizična područja i bliskost sa najsiromašnijima i s isključenima (usp. Nalog 13). Cijeli jedan program i metodologija. Nastavimo, stoga, pitati se: što to sa sobom nosi? Sažimajući ukratko, rekao bih da nova evangelizacija zahtijeva, osobito, strastvenost za Riječ. „Jao meni, ako evanđelja ne navješćujem!“, piše Pavao (1Kor 9,16). Evangelizacija nije nešto fakultativno, nego me se tiče osobno. Ne mogu biti kršćanin, ne mogu biti redovnik bez evangeliziranja. Tko god je susreo Gospodina i tko je imao neko iskustvo Uskrsloga, ne može zadržati za sebe to iskustvo, nego osjeća potrebu da ga komunicira, da ga uzvrati drugima. Nova evangelizacija, stoga, govori o intenzivnom iskustvu koje kvalificira vlastiti identitet, zahvaća cijelu osobu i uključuje da se samoga sebe osjeća i razumije samo polazeći od takvoga služenja. Sve to dovodi do zanosa, do otkrića da se u tom služenju skriva istinsko ja, ono što jesam, i ono što sam pozvan biti. I ako ima zanosa, tada će evangelizacija napredovati i u apostolskom životu i u samostanskoj povučenosti, s kretivnošću, s maštom, s potpunim predanjem i velikodušnošću, u bilo kojoj fazi života, također i u bolesti i u fizičkoj slabosti, premda na različite načine. Ovih dana jedan brat, koji je donedavna radio na području misija, rekao mi je: „uvijek sam mislio da je moj život određen za misije. Sad kad sam se, zbog bolesti, vratio kući, otkrio sam da me Gospodin poziva da ostanem misionar u sadašnjoj situaciji. Želim nastaviti biti misionar. Prikazujem svoj život i svoje patnje za misije, za širenje Evanđelja“. Taj je brat, kao Pavao, otkrio da je evangelizacija njegov život. Koliko sam braće ovih godina susreo koji su isto to otkrili! Za sve njih ne prestajem zahvaljivati Gospodinu. Nova evangelizacija, kao svako poslanje, izvire iz činjenice odno- 6 sa i ne samo iz autoreferencijalne činjenice. Odgovoriti na poziv nove evangelizacije znači osjetiti se pozvanima, osvojenima i potaknutima od Gospodina koji nas, kao i tolike proroke, izvlači iz našega maloga svijeta, sačinjenog od malih ili velikih sigurnosti, i stavlja nas pred svijet koji je prosjak smisla, koji žeđa za puninom, s jedinom sigurnošću da On ide ispred nas: pogledaj, šaljem te, ne boj se, uvijek ću biti s tobm. Ovih godina služenja sveopćem bratstvu susreo sam braću koja su, tražeći samoostvarenje u različitim zadacima evangelizacije, na kraju našli samo duboku unutarnju prazninu i snažan osjećaj da su izgubili vrijeme. Istovremeno sam susretao braću koja su se, svjesni da su poslušali poziv, bez pridržaja zalagali u uzvraćanje dara Evanđelja, blizima i dalekima (usp. Ef 2,17) i, premda su se osjećali beskorisnim slugama, kao svaki radnik u vinogradu Gospodnjem (usp. Mt 20,1-16), vidjeli su kako je Gospodin činio da sjeme Evanđelja raste sve do donošenja obilnih plodova (usp. Mk 4,8). U novoj evangelizaciji ne smije nedostajati svijest da smo poslani. Samo tada zanos za Evanđelje bit će življen kao hitnost, kao istinski egzistencijalni imperativ koji dovodi da se cijeli život stavi u službu zanosa Božjega za čovječanstvo. Samo iz te svijesti, sam će se život, poduprt snažnim iskustvom Boga koji „nuka” i „obvezuje” da se krene, preobraziti u evangelizaciju, i vjernik postaje, kao Franjo, „življeno Evanđelje”, „živuća egzegeza Riječi Božje“ (Verbum Domini 83). Samo iz dubokog uvjerenja da smo poslani, evangelizacija će prestati biti jednostavno pastoralno „djelovanje”, ili samo čovjekoljubiva gesta, i pretopit će se u veliku ljubav i brigu za drugoga što će nas dovesti da dijelimo blago koje smo sami pronašli (usp. Mt 13,44). Ne može se dostatno naglasiti potreba snažnog iskustva Boga da se bude istinskim evangelizatorima. Samo po trajnom kontaktu s Bogom, samo kad Riječ gori u našoj nutrini, kao u slučaju učenikâ na putu u Emaus, hitit će se da se navijesti Dobra vijest (usp. Lk 24,32-33). Samo kad dopustimo da nas susretne Živi, tada će se širom otvoriti naša vrata, zaključana zbog straha ili neke fatalne rezignacije (ponekad sam znao čuti: nema se što učiniti u ovoj situaciji). I bez straha pred onim koji može ubiti tijelo, ali ne dušu (usp. Mt 10,28), s novim žarom, odvažnošću i srčanošću, slušajući Boga umjesto ljude (usp. Dj 4,19), davat ćemo svjedočanstvo Njemu koji je, poslije muke i smrti bio postavljen s desna Oca i živi zauvijek (usp. Dj 3,15). I tada neće trebati čekati nove metode koje zahtijeva nova evangelizacija. Kad se zadržavam na lijepoj i velikoj misionarskoj epopeji Reda, osobito na Dalekom Istoku i u obadvjema Amerikama, i kad mislim na braću koja se u vlastitoj kulturi ili negdje drugdje neumorno zalažu u djelu evangelizacije, ne mogu ne misliti na ljude intenzivno zaljubljene u Isusa. Upravo ta ljubav ih je dovela da se učine, kao Pavao, „svima sve“ (1Kor 9,22). Iz te ljubavi za Isusa, iz dubokoga duhovnog iskustva obilježenog osobnim susretom s Njim, iz izviranja istinske i duboke motivacije događa se da je netko doveden da djeluje za otkupljenje braće i da se posve posveti evangelizaciji. Strastveni zanos za Krista i za čovječanstvo, eto to zahtijeva nova evangelizacija. Ni prvi bez drugoga, niti drugi bez prvoga. Strastveni zanos za Boga nužno dovodi do strastvenoga zanosa za čovjeka, sinovi neba i sinovi zemlje, kako često kažemo. Osjećam potrebu da podsjetim na hitnost da iziđemo iz duhovnoga rahitisa. Došao je trenutak da se probudimo oda sna, da dadnemo puni smisao našemu životu, da iskusimo spasenje: čas je nove evangelizacije koja započinje time da dopustimo da nas ispuni Evanđelje, dopuštajući da ono promijeni naše srce, kao što je promijenilo srce Franje i tolike naše braće i naših sestara. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Kaže se da je današnja mladež ustajala i bezvoljna, da lako odustaje. To je ono što govore odrasli. Što govore mladi o nama? Ne govore li slučajno istu stvar koju mi o njima govorimo? Vjerujem da u mnogim mladima, također i u mladoj braći i u mladim sestrama, ima žeđi za duhovnošću, za istinom, za autentičnošću, za dosljednošću; da ima senzibiliteta prema velikim vrjednotama i traženju novih vrjednota, da ima zanosa za Krista i zanosa za današnjeg muškarca i ženu. Jednako sam uvjeren da se sve to nalazi i u mnogim odraslima. Ali sam isto tako uvjeren da i u jednima i u drugima ima previše gušećega realizma, umora i uhodanosti. Držim da je neodgodivo da se osjetimo naslovnicima nove evangelizacije, obnovljenog navještaja kerigme, prvog navještaja, da bismo se poslije pobrinuli, na sustavan način, a ne samo na točan, naviještati kerigmu drugima. Smatram da je nužno da mi prvi pronađemo riječi nade, motive da nastavimo koračati, laganim i nezapriječenim korakom (usp. 2Pja 12), da nakon toga predložimo drugima ovaj isti put nade. Držim da je potrebno da mi prvi imamo iskustvo Boga koga je objavio Isus, da mognemo pružiti onima koji ga traže, a toliki su, življene odgovore, a ne samo velike doktrinarne odgovore, ali siromašne životom. Nova evangelizacija se ne može ostvariti sloganima ili riječima koje su drugi pripravlili, ona treba svjedokâ koji priopćuju ono što su vidjeli, čuli, dotaknuli (usp. 1Iv 1,1-3); treba svjedokâ koji se neće prilagoditi sadašnjem društvenom kontekstu iz straha da ne budu odbačeni, jer bi prilagođavanjem riskirali da budu nevidljivi ili teško identificirani kao učenici i misionari, kao neučinkoviti i premalo prodorni, premalo proročki i premalo misionarski. Potrebno je graditi staze inicijacije u vjeri ne isključujući pri tom same sebe sa tih staza ili ne smatrati sigurnim ono što ne MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. može biti. Kako kaže Benedikt XVI. u motu proprio kojim je navijestio godinu vjere, „pretpostavka [vjere] ne samo da nije više takva, nego često biva čak nijekana“ (Porta Fidei 2). „Kriza vjere je dotakla mnoge osobe“, nastavlja Papa; možemo dodati ponekad i neke od nas. U tom kontekstu ne smijemo dopustiti da sol obljutavi i da svjetlo ostane skriveno (usp. Mt 5,13-16). Pozvani da evangeliziramo, trebamo prvo dopustiti da sebe same evangeliziramo. Samo tada moći ćemo vidjeti sekularizirano društvo ne kao prijetnju, nego kao prigodu, jedan novi areopag da navijestimo živoga Boga, onoga Boga koji, nepoznat od mnogih, ipak čini konačni, puni i zadnji smisao svakoga ljudskog bića . Kako Boga naviještati u sekulariziranom kontekstu u kojemu živimo i koji zasigurno prelazi granice Europe? Evo nekih smjernica: –Biti odjek Božje riječi. U novoj evangelizaciji trebamo govoriti s Bogom, govoriti o Bogu i dati glas Bogu za koga se čini da ostaje u šutnji i mnogo puta se čini da ne sluša. –Postajući rječita šutnja. Riječ i šutnja su komplementarni u evangelizaciji. Opasnost među nama je da puno govorimo o Bogu i malo slušamo Boga, da puno govorimo ljudima i da ih malo slušamo. Bojimo se straha a ipak je nužan; izbjegavamo slušanje a ono je naprotiv potrebnije nego ikada. Otajstvo Boga, kako nam kaže sveti Augustin, se sugerira, predlaže, kuša i daje se kušati. Beskorisno je nastojati pokriti ga riječju. Trebamo, dakle, više njegovati nastanjenu šutnju koja se otvara otajstvu Boga, objavljenoga u Kristu, i koje ušutkuje naše manipulacije Boga. –Bivajući znakovite slike i svjedoci, značajna kazivanja i simboli. Trebamo naučiti umijeće predstavljanja dokrinarnih sadržaja na narativan način i na način ikona. Djelatnik nove evan- gelizacije uvodi druge u svijet simbola, Riječi koja se učinila kazivanjem, u svijet slavlja. –Postajući apostoli radosti. Leon Bloy kaže da je „radost nepogrešiv znak Božje prisutnosti“. Ako je Evanđelje dobra vijest, novu evangelizaciju treba činiti s osmjehom, ne sa licem „Velikoga petka”. Apostol nas podsjeća da je Sin Božji „da” Boga nama (usp. 2 Kor 1,18sl.). Glasnici Evanđelja ne mogu biti neko „ne”. –I sve neka se događa u bratstvu. Za svakoga redovnika, napose za nekog franjevca, nijedan projekt evangelizacije nije individualan. Uvijek je bratstvo ono koje evangelizira. Nova evangelizacija, stoga, treba biti učinjena sa svjedočenjem bratskoga života. I sve neka se događa u bratstvu. Navještaj Evanđelja danas se smješta između missio ad gentes i nove evangelizacije. Ne može se nijekati kriza vjere. Ona se ponekad očituje u ravnodušnosti, drugi put u udaljenosti od zajednice vjernika. Također je istina, naime, da između onih koji se nazivaju agnosticima i ateistima ima mnogo onih koji traže Boga. To nam daje nadu i snagu da nastavimo naviještati Evanđelje, bez straha i bez trijumfalizama, ali puni povjerenja u snagu Onoga koga naviještamo uskrslim i nazočnim među nama, i u istinu njegove poruke. Nova evangelizacija je poziv da spoznamo, ljubimo i služimo ne neku stvar, niti neku doktrinu, već jednu osobu: osobu Isusovu. Uskrs je! Idite, braćo i sestre, navještajte i svjedočite dobru vijest Evanđelja blizima i dalekima, s novim žarom, novim metodama i novim izričajima! Krist je uskrsnuo! Da, uistinu je uskrsnuo! Sretan Uskrs! Rim, 19. ožujka 2012. Fra José Rodríguez Carballo, ofm Generalni ministar 7 IZ ŽIVOTA PROVINCIJE Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Vijeće za duhovnost Međugorje, 24. ožujka, 2012. Predmet: Raspored duhovnih vježbi i duhovnih obnova u 2012. godini Draga braćo! Sukladno Provincijskim statutima, čl. 10., u kojem stoji: «Svaki je brat dužan obaviti godišnje duhovne vježbe u trajanju od najmanje pet dana…», te čl. 11. koji kaže: «Po mogućnosti svakoga mjeseca, u prikladno vrijeme, prema odluci Vijeća za duhovnost, treba jedan dan biti posvećen duhovnoj obnovi na razini Provincije…», Vijeće za duhovnost je u dogovoru s Provincijskom upravom napravilo raspored duhovnih vježbi i duhovnih obnova za tekuću 2012. godinu, što vam ga ovim dopisom dostavljamo: Raspored duhovnih vježbi Slano 13.-18. svibnja 2012.Voditelj: mo. fra Slavko Topić 9.-14. rujna 2012.Voditelj: fra Ljubo Kurtović 7.-12. listopada 2012.Voditelj: dr. fra Ratko Radišić Masna Luka 26.-31. kolovoza 2012.Voditelj: mr. fra Rozo Brkić 16.-21. rujna 2012.Voditelj: dr. fra Ivan Ivanda Asiz studeni 2012. Tko želi obaviti duhovne vježbe u Asizu neka se prijavi dr. fra Iki Skoki na mobitel: 063/321-707 Duhovne vježbe počinju večerom prvog dana i završavaju ručkom zadnjeg dana. Molimo braću da ozbiljno uzmu k srcu odredbe naših Statuta i da svakako sudjeluju na jednom od gore ponuđenih tečajeva duhovnih vježbi ili na nekom drugom mjestu gdje se takvi tečajevi održavaju. Potvrdu o sudjelovanju potpisuje voditelj kuće duhovnih vježbi. Prijave za duhovne vježbe u Provinciji primaju voditelji naših kuća za duhovnost: samostan u Slanom fra Ljudevit Lasta (tel. 0038520/871-277 ili mob. 0038591/6000998); Samostalna kapelanija, Masna Luka, fra Petar Krasić (tel. 039/718-100 ili mob. 063/351-360) Za sve tečajeve duhovnih vježbi se treba prijaviti najkasnije do 1. svibnja 2012. Međuprovincijske duhovne vježbe Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM (Mostar) U skladu sa zaključcima susreta provincijala i definitorija provincija JKPM OFM koji je održan 30. studenoga i 1. prosinca 2011. godine u Međugorju i odluci Definitorija Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM sa sjednice koja je bila u Slanom od 27.2 do 29.2. 2012., odlučno je da će se međuprovincijske duhovne vježbe (seminar) održati u Međugorju od 9. do 14. srpnja 2012. Tema duhovnih vježbi je: «SVEĆENIK - ČOVJEK VJERE». Predavač je dr. fra Ivan Dugandžić. Prijaviti se možete putem e-maila seminar.marija@medjugorje.hr, ili putem tel/faxa na broj 00387 36 651 999 (Marija Dugandžić). 8 MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Zbog organizacije duhovnih vježbi, molimo vas da se smatrate registrirani tek nakon što dobijete potvrdan odgovor. Ako odgovor niste dobili, to znači da nismo dobili vašu prijavu i da niste registrirani, jer ste vaš e - mail uputili na krivu adresu ili imate virus pa se pošta automatski blokira. Stoga se možete smatrati registrirani tek nakon što ste primili potvrdan odgovor. Zainteresirani se mogu prijaviti uključivo do 1. lipnja 2012. godine. Provincija sv. Križa-Bosna Srebrna (Sarajevo) Međuprovincijske duhovne vježbe u Franjevačka provinciji Sv. Križa - Bosni Srebrenoj planirane su u Rami, u Kući mira, od 23. do 28. 09. 2012. Tema će biti: “Bitne odrednice franjevačke duhovnosti”. Predvodit će ih fra Marinko Pejić, naš meštar bogoslova. Kuća može primiti maksimalno 25 osoba. Zainteresirani se mogu prijaviti uključivo do 1. rujna 2012. g., ali zbog ograničenog prostora – najbolje je javiti se što ranije. Provincija sv. Ćirila i Metoda (Zagreb) Međuprovincijske duhovne vježbe za Provinciju sv. Ćirila I Metoda će biti od 14. do 19. listopada 2012. godine u Kući susreta Tabor u Samoboru. Duhovne vježbe počinju u nedjelju 14. listopada 2012. godine u 20,30 sati zazivom Duha Svetoga, a završavaju u petak 19. listopada 2012. godine s ručkom. Moderator duhovnih vježbi bit će fra Ivan Bošnjak, gvardijan samostana sv. Mihovila u Subotici. Braća pojedinih provincija mogu se prijaviti na duhovne vježbe tako da Provincijalati provincija JKPM OFM pošalju popis prijavljene braće iz svojih provincija najkasnije do 30. rujna 2012. godine u Provincijalat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Raspored duhovnih obnova 1. 28. ožujka 2012. Međugorjemr. fra Dragan Ružić 2. 25. travnja 2012. Mostardr. fra Marinko Leko 3. 30. svibnja 2012.Konjicmr. fra Mladen Vušić 4. 26. rujna 2012.Tomislavgraddr. fra Draženko Tomić 5. 24. listopada 2012.Humacfra Mate Dragićević 6. 29. studenog 2012.Široki Brijeg-Kapitul na rogožinama Želimo vam uspješne i blagoslovljene duhovne vježbe i duhovne obnove! U ime vijeća za duhovnost fra Danko Perutina OBILJEŽENA 67. OBLJETNICA STRADANJA HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA Široki Brijeg, 8. veljače 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Mržnja je 7. veljače 1945. posijala Širokim Brijegom krv i pepeo. Stvoritelj je u svoje dlanove krvlju nevino pobijenih franjevaca upisao njihova imena. Fratri su ubijeni i spaljeni, mjesto ubojstva sakriveno, svjedoci ubijeni ili zaplašeni, ali Široki Brijeg nije ostao prazan i pust. Stvoritelj je u ovu zemlju posijao sjeme svoje Riječi i ona je uvijek rađala novim plodovima. Na Široki Brijeg su uvijek vodili svi putevi, narod se nikada nije prestajao moliti Bogu, utjecati Gospi, štovati pobijene fratre i poštovati žive čuvare svetišta. I tako je svih ovih godina. Zbog toga je i lako i teško odgovoriti na pitanje: Zbog čega je Široki Brijeg simbol čitavom hrvatskom puku? On je dio nas, dio MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. naše krvi, one iste krvi koju proliše za Boga, narod i istinu svi fratri i vjerni Božji puk. Ljubav nije dopusti- 9 la da snijeg i led okuju staze prema Gospinoj crkvi. Našli su se oni koji su, najprije srcem, a onda vrijednim rukama očistili puteve prema crkvi, samostanu i skloništu. Nevrijeme je spriječilo dolazak provincijala fra Ivana Sesara, pa je svetu misu zadušnicu predvodio gvardijan fra Sretan Ćurčić uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i sve braće iz samostana kojima se pridružio fra Ljubo Čutura iz župe Kočerin. Program je započeo u 16.00. Na ulazu u sklonište, mjestu ubojstva i spaljivanja dvanaest fratara, fra Miljenko čitajući ulomak iz knjige o Jobu kao da prenosi njihove misli u času smrti: »Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi!« Zajednička molitva za pokoj njihovih duša i onda dostojanstvena povorka kreće prema crkvi i zastaje na grobu u kojima se nalaze kosti 22-ice fratara. Prigodni recital koji su izveli širokobriješki framaši vratio je spomen na 66 franjevaca. Od nekih nam ostade samo ime i ponosno sjećanje. Za grobove njih 35- orice još se ne zna. Sveto misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je župni zbor sv. Cecilija, a misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi Frame. Na početku svete mise fra Sretan je kazao: »Vjerujemo da su oni zacijelo zadobili Božje kraljevstvo, ali na poseban način molimo da ih Crkva uzdigne na čast Oltara i proglasi blaženima i svetima. Fratri su zajedno sa svojim narodom prošli i propatili mnoge Kalvarije. Mi moramo živjeti s tim. Ne zaboravimo što se dogodilo, ali praštajmo svima. Čovjek koji je oprostio jedino može biti slobodan čovjek. Čovjek koji ne prašta postaje samom žrtvom zločina. Na ovoj svetoj misi, moleći za svoje pokojne, molimo da nam Bog udijeli milost praštanja kako bi preko nas oprostio onima koji su našem narodu i nama nanijeli zlo, a isto tako da i nama oprosti svaki grijeh kojim smo uvrijedili Božju ljubav.« Umjesto propovijedi fra Sretan je pročitao izvorni zapisnik razgovora koji su dr. fra Bonicije Rupčić i dr. fra Rufin Šilić vodili s časnom sestrom Emeranom Kozina 23. listopada 1945. u Mostaru radi rasvjetljavanja okolnosti ubojstva širokobrijeških fratara. Božja providnost je htjela da OZNA ne pronađe ovaj zapisnik u pretresu, mjesec dana poslije ovog razgovora. S. Emerana (krsno ime Dragica) Kozina rođena je 1916. u Međugorju. Bila je u Širokom Brijegu na službi od rujna 1944. do 8. veljače 1945 kao kuharica u samostanskoj kuhinji. Iz njezinog svjedočenja ističemo: »Sestro! Partizani pričaju na sva usta da su franjevci na Širokom Brijegu pucali na njih iz strojnica. Što vi kao očevidac mislite o tome?« “Ja mogu svagdje i svakome reći, da nije nijedan, koji je bio sa mnom u samostanskom podrumu, a bili 10 su svi osim fra Dobroslava, izvinite bio je stari fra Marko Barbarić bolestan i ležao je u svojoj sobi u samostanu. Ja mislim nije mogao pucati, kad se nije mogao ni ustati s kreveta. Kad je bio zdrav, jedva je držao kašiku u ruci.” »Jesu li franjevci znali, da će partizani zauzeti Široki Brijeg? Ako su znali, zašto onda nisu bježali?« “U zadnje vrijeme sigurno su znali i govorili da će partizani doći na Široki Brijeg, ali su govorili: ‘Mi nismo ništa krivi, pa što ćemo bježati’” »Sestro, pripovjeda se, da su franjevci ispovijedali jedan drugoga i da su se uvečer svi pričestili, pošto su donijeli Svetootajstvo iz crkve. Što Vi znate o tom?« “O pričešćivanju ne znam ništa, jer sam već u četiri sata bila odijeljena od njih. Dok sam bila s njima, vidjela sam neke da se ispovijedaju, npr. fra Borislava i fra Žarka. Fra Dobroslav je i mene upozorio bih li se ja ispovjedila, ali stojeći, da ne bi stražar primijetio. Tako su činili i svećenici. Uostalom dok smo još bili u podrumu, primili smo svi zajedničko odrješenje. Podijelio nam ga je vlč. fra Stanko.” Na kraju sv. mise zadušnice vicepostulator fra Miljenko Stojić izdvojio je bitne naglaske iz rada Vicepostulature u protekloj godini istakavši pronalaženje i ispitivanje još živućih svjedoka te se zahvalio Crkvenom sudu što je uredno primao i ispitivao svjedoke. Pozvao je sve one koji nešto znaju o ubojstvu hercegovačkih franjevaca da to što prije dojave. Zatim je istaknuo: »U svemu ovome nismo zaboravili ni posmrtne ostatke onih koje smo iskapali u različitim masovnim grobnicama. Prikupivši početni iznos novčanih sredstava, započeli smo s DNK analizom onih pobijenih u Knešpolju među kojima je najmanje 1 franjevac. Bude li sve kako je dogovoreno, njihovo dostojno pokapanje trebalo bi biti krajem srpnja ovdje na Širokom Brijegu. U međuvremenu prikupljamo i drugi dio novčanih sredstava, kao i novčana sredstva za DNK analizu pobijenih u Ljubuškom među kojima su najmanje 2 franjevca.« Vicepostulator se zahvalio svima koji pomažu Vicepostulaturi u radu (bratstvu na Širokom Brijegu, na čelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem, Provinciji, ali i svima koji su došli na obilježavanje 67. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca). Na kraju se gvardijan fra Sretan zahvalio svima koji su doprinijeli da se i ova obljetnica dostojno obilježi (fratri i časne sestre, čitači, framaši, trećari, mediji, čistači snijega te posebno zahvalio vicepostulatoru kojem je povjerena odgovorna dužnost) te na kraju istaknuo da je sveta dužnost fratara širokobriješkog samostana čuvati ovo mjesto, a vjerni Božji puk pozvao da i nadalje ne zaboravljaju svoje pobijene fratre. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. VEČER SJEĆANJA NA UBIJENE FRATRE Zagreb, 8. veljače 2012. (fra D. Tomić) – U povodu 67. obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca u franjevačkom samostanu Hercegovačke provincije u Zagrebu upriličena je 7. veljače komemorativna večer s prigodnim programom. Na tribini su govorili mons. dr. Juraj Batelja i fra Ante Bekavac. Misu je predvodio provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Ante Logara u koncelebraciji sa 17 svećenika, među kojima i provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željkom Železnjakom i gvardijanom fra Draženkom Tomićem. Poslije mise u samostanskoj dvorani prikazani su dijelovi dokumentarnog filma »Tragovima pobijenih fratara« (HTV KISS-Kiseljak) u kojem je o naporima za dostojno obilježavanja i vrjednovanje ubojstva franjevaca i katoličkog puka u Hercegovini govorio fra Miljenko Stojić, vicepostulator kauze. Uz ostale posjetitelje, posebno one podrijetlom sa Širokog Brijega okupljene u Zavičajnoj zajednici Široki Brijeg – Zagreb, u programu je sudjelovao te se prigodnim riječima obratio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Tribina u samostanskoj dvorani započela je glazbenim nastupom mladih franjevaca fra Marina Karačića i fra Zvonimira Pavičića. Stotinjak posjetitelja pozdravio je gvardijan fra Draženko Tomić. Upozorio je na znakovite riječi provincijala hercegovačkih franjevaca fra Ivana Sesara: »Smrt je u njihovoj mučeničkoj smrti poražena, mrak je u njihovu plamenu raspršen, a mržnja u njihovoj ljubavi ugašena. Nasilje u njihovoj nevinosti razoružano, a u njihovu pepelu spepeljana je jedna bezbožna ideologija.« Mons. dr. Juraj Batelja govorio je na temu »Širokobriješki mučenici i mučenik bl. A. Stepinac«. Najavio je knjigu o Stepincu i Hrvatima u BiH. Upozorio je na činjenicu da je Stepinac uputio Titu i Bakariću 11 izvješća o povredi ljudskih prava Hrvata u BiH, među kojima i opasku o lažnom prikazivanju ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu. Naveo je pet primjera ubojstva svećenika u Hercegovini te slučaj fra Jerke Mihaljevića za kojeg je blagopokojni kardinal podnio molbu za pomilovanje. Fra Ante Bekavac govorio je na temu »Mučenici “U nebo zagledani”« i predstavio knjigu dr. fra Častimira Majića. Ustvrdio je kako ni jedna ideologija ne voli spomene svojih žrtava i zato odlikuje one koji krivotvore povijest. Za ovu knjigu koja je nastala u tišini samostanske sobe kako skandal istine ne bi utonuo u zaborav, rekao je kako je ona više od zbirke sjećanja, ona je uspomena o strahotnom mržnjom zatrtoj braći, životu koji je nestao u vreme- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. nu mržnje. »To je«, zaključuje fra Ante, »lektira koju valja čitati da vidimo kako se živi i kao se prašta!« Liturgiju u crkvi animirali su i na misi pjevali bogoslovi Hercegovačke i Zadarske franjevačke provincije. Predvoditelj mise fra Ante Logara istaknuo je kako svoje misli trebamo usmjeravati prema Isusu koji prašta. Upravo u tome otkriva snagu svjedočanstva pokojnih franjevaca. Zato su oni mučenici. Da su odbacili Krista i Crkvu, mogli su postati »narodni heroji«. Ipak, oni su smogli snage svjedočiti za Boga, ostati s narodom, s njim živjeti i umrijeti. Svojim do smrti čvrstim stavom, istaknuo je fra Ante, postali su nam zagovornici kod Boga. Njihova je krv sjeme iz kojega je niklo novo i veliko stablo. To stablo smo svi mi. Iz njihova svjedočanstva mi crpimo snagu za rast i praštanje. Zahvaljujući svima na pijetetu koji su svojim dolaskom pokazali prema ubijenim franjevcima, gvardijan Tomić rekao je: »Večeras smo se okupili ovdje u crkvi Bezgrješnog začeća BD Marije sjećajući se 66 hercegovačkih fratara ubijenih u tijeku i nakon Drugog svjetskog rata, ali naše sjećanje seže i do drugih šeststotinjak žrtava po biskupijama u Hrvatskoj i BiH, provincijama i družbama, muškim i ženskim, kao i do svih nevinih žrtava na ovom tlu, za nas svetom, suzama zalivenom i mučeničkom krvlju natopljenom, tamo sve od vremena sv. Dujma i solinskih mučenika, onih iz turskih vremena i onih iz naših dana, među kojima posebno mjesto pripada blaženom mučeniku Alojziju Stepincu. Svojevrsni simbol mučeništva Bogu posvećenih osoba, ubojstvo i spaljivanje 12 franjevaca iz širokobriješke zajednice, prepoznali su i ondašnji hrvatski biskupi te ga uvrstili u glasovito Pastirsko pismo iz rujna 1945.« U isječku dokumentarnog filma »Tragovima pobijenih fratara« o naporima za dostojno obilježavanja i vrjednovanje stradanja fratara i katoličkog puka u 11 Hercegovini govorio je vicepostulator Stojić. Upozorio je na neke nove momente i spoznaje o načinu na koji su fratri ubijeni (odvođeni su jedan po jedan, šikanirani i ubijeni u skloništu ispod crkve te poslije zapaljeni), kao i načinu na koji su franjevci ubijeni na drugim mjestima. Progovorio je o zapovjednoj liniji koja je prema novijim spoznajama išla od Tita preko Rankovića i štaba OZNE u Trebinju do egzekutora na terenu, i drugo. U MOSTARU OBILJEŽENA 67. OBLJETNICA STRADANJA FRATARA Mostar, 14. veljače 2012. (MIRIAM) – Na današnji dan 1945. godine iz mostarskog su samostana, svezani žicom, odvedena sedmorica fratara, na čelu s provincijalom, fra Leom Petrovićem, te ubijeni i bačeni u Neretvu. Njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, a sa sigurnošću se ne zna niti mjesto njihove pogibije, najvjerojatnije je to Čekrk, mjesto uz Neretvu na izlazu iz grada, oko 1,5 km nizvodno od samostana. Uz provincijala fra Lea tu su bili još fra Grgo Vasilj, fra Bernard Smoljan, fra Kažimir Bebek, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina i fra Nenad Pehar. Sveto misno slavlje u spomen na pobijene fratre mostarskog samostana, kao i za sve nevine žrtve mostarskoga kraja od 2. svjetskog rata i poraća do Domovinskog rata, započelo je procesijskim ophodom, a predvodio ga je provincijal fra Ivan Sesar. U koncelebraciji su bili gvardijan, župnik, don Antan Luburić, fra Miro Šego i fra Robert Jolić iz Čitluka, fra Dario Dodig iz Čerina, fra Slaven Mijatović iz Tounja, te još sedmorica svećenika iz mostarskog samostana. Zbog teških vremenskih prilika i zakrčenih cesta nisu mogli doći mnogi drugi fratri. Pred početak misnog slavlja dvojica postulanata čitala su životopis fra Lea Petrovića iz Knjige U nebo zagledani, izdane prošle godine, koju je napisao fra Častimir Majić, koji je osobno poznavao pobijene fratre. Fra Častimir je rođen 1914. godine. Živi u našem samostanu u Chicagu. Na misi je pjevao Župni zbor, a u liturgijskoj asistenciji sudjelovali su postulanti. Na kraju misnog slavlja župnik fra Stipe Marković je zahvalio nazočnima na dolasku, molitvama i poštovanju prema nevino pobijenim fratrima, te je pozdravio brojne časne sestre na čelu s provincijalkom s. Frankom Bagarić i predstavnike civilne vlasti, gradonačelnika Ljubu Bešlića, predsjednika Vlade HNŽ Denisa Lasića te hrvatske predstavnike iz Gradskog vijeća Mostara. 12 Propovijed fra Ivana Sesara, provincijala Uvod Obilježavajući šezdesetsedmu obljetnicu pogibelji sedmorice fratara čija smo imena malo prije čuli, oko stola Gospodnjeg okupila nas je ljubav a ne mržnja; ljubav prema onima koji su nas svojim životom zadužili i koji su i po cijenu vlastitog života ostali vjerni Kristu i NjegovojCrkvi i tako nama u baštinu predali zapaljenu baklju vjere koju smo mi dužni čuvati i predati naraštajima koji dolaze. „Nismo se ovdje sastali plakati, nego se radovati što su se naša braća ugradila u našu budućnost i budućnost našega naroda.“ Sjećanje na njih i druge nevino stradale žrtve, koji su svojim životom posvjedočili ljubav prema Bogu i svom narodu, potiče i nas vršiti Gospodinovu zapovijed ljubavi. Iskazujući našim pokojnima duboko poštovanje i zahvalnost očistimo svoje sjećanje od mržnje i želje za osvetom, kako bismo čita srca mogli u ovoj svetoj misi moliti za njih. Propovijed MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Povijest kršćanstva snažno je obilježena mučeništvom i svjedočkim životom mnogih Kristovih sljedbenika od samih početaka pa sve do naših dana. I sam Isus Krist je to svojoj Crkvi najavio: “Ako su mene progonili, i vas će progoniti.” (lv 15, 20). Poznato nam je kako je u prva tri stoljeća progona kršćana mučeništvo bilo glavni oblik svjedočenja kršćanske vjere, a mučenici su bili kršćanski uzori. Spremnost na mučeništvo bio je uvijek izraz snage i neuništivosti Crkve. Tu istinu najjasnije izražava rečenica koja se pripisuje Tertulijanu, crkvenom piscu na pragu trećeg stoljeća: “Krv mučenika sjeme je kršćana” (Sanguis martyrum - semen christianorum). Mučeništvo je, kaže Drugi vatikanski sabor, najveći dokaz ljubavi i uzvrat najvećoj ljubavi Isusa Krista, Sina Božjega, koji je za spasenje ljudi darovao svoj život kao žrtvu ljubavi na križu (LG 42). I katolička crkva u Bosni i Hercegovini jačala se kroz stoljeća također mučeničkom krvlju svojih sinova i kćeri među koje se neizostavno ubrajaju franjevci koji od godine 1291. na ovim i ovakvim prostorima po načelu svoga utemeljitelja, sv. Franje Asiškog, unatoč različitim nedaćama i brojnim progonima, nastoje živjeti Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, te ne samo sebi živjeti, nego i drugima koristiti. Mi se danas u mislima i s molitvom na usnama prisjećamo tragičnog događaja koji se zbio upravo na današnji datum 1945. kad su pripadnici jedne bezbožničke ideologije bez suda i sudišta, bez presude i osobne krivnje, u ovom samostanu vezali žicom sedmoricu naših fratara, među kojima su bili tadašnji provincijal fra Leon Petrović i gvardijan fra Grgo Vasilj, i tako vezane odveli prema izlazu iz grada, prema Rodoču, gdje su ih strijeljali i bacili u hladnu Neretvu, koja u svojoj utrobi i danas krije njihove posmrtne ostatke. S istim poštovanjem prisjećamo se i drugih nevinih žrtava koji su svoj ovozemaljski život okončali na isti ili sličan način. Njihova nevino prolivena krv pokazuje na jednoj strani okrutnost zla i sljepilo mržnje, a na drugoj odlučnost i superiornost duha. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti što se tog kobnog 14. veljače dogodilo ovdje u Mostaru, kojeg, da apsurd bude veći, ti isti proglasiše danom oslobođenja Mostara. Borba protiv zaborava borba je za istinu i pravdu, a protiv laži i zločina. Treba nam danas upravo to: svjedoka i očevidaca, jer je svijet bez svjedoka zbunjen, bez njihova svjetla luta, bez njihova svjedočanstva trune. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Ondje gdje čovjek umire za Krista i Evanđelje sam je Krist nazočan. Put k njemu je obasjan, utrt i provjeren autentičnim svjedocima. I tko god se trudi da njihove stope na ovim prostorima izbriše, nije prijatelj ni Bogu ni svome narodu. Tko ubija svjedoke, ubija istinu i priznaje se sam zločincem. Smrt naših poubijanih fratara uči nas kako se za istinu ne bori, nego se istinu svjedoči, i to po cijenu vlastitog života. Njihov nasilno ugušeni život i nama danas poručuje kako se temeljne kršćanske vrednote, od kojih je živio i živi ovaj narod ne mogu i ne smiju izdati neovisno koliku cijenu za to morali platiti. Naša pobijena braća prave su vrijednosti promicali a ne zatirali, jer su svoj život darovali da čovjeka zašite, a ne ubiju. Boreći se za neprolazno i sami su postali neprolazni. To je istina mučenika i mučeništva, to je istina naših pokojnih ubijenih fratara, to je istina svih nevino stradalih. Upravo je to istina Isusova kraljevanja: on ne ponižava nego podiže, on ne podjarmljuje nego oslobađa, on ne zarobljava nego čovjeka izvodi iz tamnice. Sve što Isus želi od svojih i u svojima jest da imaju onaj ‘mir koji on donosi’, mir ‘koji svijet nije sposoban dati’ (usp. Iv 14,27). Mir koji dolazi iznutra, ne izvana, mir koji samo Isus daje. Kristov uskrsni stav, «Mir vama» (Iv 20, 19.21), pokazuje da je već sada oprost i pomirenje istinski moguć, ako se čovjek prepusti Kristovu uskrsnome praštanju. U Kristovu susretu s učenicima nakon uskrsnuća nema ni trunke osvete, gospodarenja i ponižavanja zbog toga što su ga izdali i napustili. Krist ne želi oprost radi pomirenja sa sobom, nego da se pomirenje dogodi u drugoj osobi. I dok se danas kao Provincija sjećamo naših poubijanih fratara kao i drugih nevinih žrtava koji su mučki i mučenički ubijeni, molimo i mi da se obistini i u ove naše dane ponovno ona Tertuliljanova: neka sjeme ovih nevino stradalih franjevaca urodi novim duhovnim zvanjima, procvatom franjevaštva na ovim prostorima. I neka se njihova žrtva pretoči u novi život. Zasluge poubijanih fratara i svih drugih nepravedno osuđenih, posebice osuđenih i likvidiranih zbog vjere, su neprocjenjive. To su duhovne duboke žile koje i danas hrane stablo naše Provincije i cijele Crkve. Stoga, nemamo ni mi druge obveze ili zavjeta doli ovoga njihova - ostati vjerni Bogu, Kristu Isusu, Radosnoj vijesti, svojim ognjištima i svomu narodu. 13 14 MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. TRODNEVNA SJEDNICA UPRAVE U SLANOM Mostar, 2. ožujka 2012. (MIRIAM) – U samostanu svetog Jeronima u Slanom, od 28. veljače do 1. ožujka, održana je trodnevna godišnja sjednica Uprave provincije, koja se redovito održava na početku godine kako bi se analiziralo stanje u Provinciji u protekloj godini te vidjelo što nas čeka u tekućoj godini. Prvoga dana sjednice, u utorak, vrijeme je posveće- no analizi pristiglih izvješća iz provincijskih institucija i vijeća. Toga dana na ručku je zajedno s Upravom bio i dubrovački biskup, mons. Mate Uzinić, koji je zahvalio Provinciji za boravak i rad u Dubrovačkoj biskupiji, te izrazio zadovoljstvo zbog našega truda i dobre suradnje. U srijedu je nastavljen rad na analizi izvješća, a u prijepodnevnim satima sjednici je nazočio i provincijski ekonom te podnio izvješće o financijskom stanju. Poslije podne započeo je rad proširenog definitorija, na kojem su nazočili svi gvardijani te podnijeli izvješća o životu i radu po samostanima i samostanskim područjima U četvrtak prije podne razmotreni su zaključci posljednjeg provincjskog kapitula, pristigle molbe i dopisi, napravljena je sinteza trodnevnog rada, te su doneseni zaključci i odluke. DUHOVNA OBNOVA U MAJČINOM SELU Mostar, 30. ožujka 2012. - U četvrtak, 29. ožujka 2012. u Majčinom selu u Bijakovićima održana je redovita mjesečna provincijska duhovna obnova. Braća su se okupila oko 10 sati na kavu, a u 10, 30 bila je molitva Srednjeg časa. Nakon toga nazočne je pozdravio fra Danko Perutina, pročelnik Vijeća za duhovnost, te je riječ predao predvoditelju obnove fra Draganu Ružiću. Ova je obnova bila ponešto različita od tradicionalnog oblika. Najprije je predvoditelj održao predavanje na temu Komunikacija i bratski život. Neki aspekti. Predavač je najprije ocrtao trojstveno podrijetlo poziva na redovnički život i njegovu dimenziju bitno zajedničarsku koja se izražava u dijalogu i komunikaciji. Upravo o toj teološkoj utemeljenosti komunikacije, prvenstveno na temelju dvaju dokumenata o posvećenom životu - Vita consecrata i Bratski život u zajednici - bilo je govora u prvom dijelu predavanja. Potom su prikazani određeni aspekti komunikacije ad intra u bratskom životu s posebnim naglaskom na različite razine komuniciranja. U ostalom dijelu predavanja, predavač se usredotočio na uvjete za komunikaciju kao i neke oblike komunikacije u bratstvu koje bi valjalo ojačati kako bi se postigla dublja komunikacija bez koje zapravo i nema istinskoga bratstva. Nakon jednosatnog izlaganja napravljena je kratka stanka, te je predvoditelj sudionike podijelio u sedam skupina za rad po skupinama koje su sačinja- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. vala braća različitih dobi, od sedamdesetogodišnjaka do novaka i postulanata.Predložak za rad bila su pitanja o komunikaciji u bratskom životu. Nakon rada po skupinama sudionici su se okupili na plenum na kojem su predstavnici skupina iznijeli osnovna zapažanja, pozitivne i negativne primjere komunikacije te neke prijedloge za poboljšanje ove bitne odrednice zajedničkog života. Nakon iznošenja rezultata rada i zaključaka fra Dragan je predvodio pobožnost puta križa. Na kraju je nazočne pozdravio fra Miljenko Šteko, provincijski vikar. Provincijal se ranije ispričao, jer je nakon predavanja zbog prije preuzetih obveza morao otići s obnove. Zajednički objed bio je također u Majčinom selu čiji su se djelatnici potrudili da ovaj susret prođe u najboljem redu. Na obnovi je sudjelovalo 39 svečanozavjetovane braće te 12 novaka i postulanata. 15 IZ ŽIVOTA KUSTODIJE BISKUP JEZERINAC NA HRVATSKOM FRANJEVAČKOM SREDIŠTU KRALJICE MIRA U NORVALU Norval (fra Marko Puljić) - U nedjelju, 12. veljače 2012., proslavljen je dan Blaženog Alojzija Stepinca na Hrvatskom franjevačkom središtu (HFS) Kraljice Mira u Norvalu, u provinciji Ontario u Kanadi. Svečano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, biskup Juraj Jezerinac, a s njim su suslavili mjesni župnik fra Marko Puljić i župni vikar fra Ilija Puljić. Župni vikar fra Tomislav Pek je predstavljao HFS Kraljice Mira na proslavi Stepinčeva dana u Župi hrvatskih mučenika u Mississaugi. Za vrijeme svete mise biskup Jezerinac je blagoslovio postaje Put križa, rad na platnu akademskog slikara Ante Martinovića iz Sarajeva. Potom je blagoslovio 22 vitražna prozora na kojima su u svetištu crkve oslikani značajni događaji iz Kristova života i prve Crkve: naviještenje Isusova rođenja, rođenje u štalici, Isus utišava oluju, Posljednja večera, Golgota, 16 uskrsnuće i silazak Duha Svetoga na apostole. U četiri kuta glavne lađe prozori nose likove sv. Franje Asiškog, bl. Alojzija Stepinca, sv. Nikole Tavelića i sv. Leopolda Mandića. U sporednoj lađi s južne strane dominira lik sv. Ante Padovanskoga, velikog navjestitelja Evanđelja i sveca koji u lipnju svake godine okupi najviše hrvatskih iseljenika u ovom dijelu Kanade. S njegove desne i lijeve strane nalaze se likovi evanđelista: sv. Mateja, sv. Marka, sv. Luke i sv. Ivana. U sjevernom dijelu crkve u sporednoj lađi u središtu je prozor Kraljice Hrvata. Okružena je hrvatskim blaženicima i svecima: Bl. Marija od Propetog Isusa Petković, sv. Marko Križevčanin, bl. Ivan Merza i bl. Katarina Kosača Kotromanić. Rozeta iznad ulaznih vrata u dvanaest većih krugova donosi život sv. Franje Asiškoga: od neuspješnog pokušaja da postane vitez, obraćenja i važnijih događaj iz njegova života, dolaska na hrvat- sko tlo, primanja rana Kristovih i preminuća. U dvanaest manjih krugova na rozeti ispričana je Franjina Pjesma stvorova. Prozore su uradile tvrtke Artistic Glass iz Toronta i Silver Stain Glass Studio iz Georgetowna. Ukupna površina prozora je 995 metara kvadratnih. U prigodnoj homiliji, osvrćući se prvo na biblijska čitanja Šeste nedjelje kroz godinu, biskup je govorio o strahotama izoliranosti i odbačenosti kroz koja su prolazili gubavci u biblijsko vrijeme te o milosnom preporađanju i vraćanju ljudskog dostojanstva gubavcu kojeg je Isus izliječio od gube. Prisjetio se biskup svojih nekadašnji pohoda staračkim domovima dok je nekada pastoralno djelovao na ovim prostorima i tuzi koju je susretao u očima staraca koji su se osjećali zapostavljeni i zaboravljeni jer ih je rodbina rijetko ili nikada posjećivala. Strašno je ne pripadati nikamo i nikomu! S druge strane, naglasio je ljepotu zajedništva i pripadnosti koje uvijek i posvuda možemo i moramo stvarati, a tako obilato je pružaju naše hrvatske župe i misije po svijetu. Potaknuo je nazočne da se uče graditi i čuvati hrvatsko i rimokatoličko zajedništvo na ovim prostorima Kanade i povezanost s Domovinom. Govoreći o blaženom Alojziju Stepincu, istaknuo je vrijednost žrtve koju je naš blaženik podnio u teško vrijeme po hrvatski narod i Kristovu Crkvu i blaženikovu povezanost s hrvatskim iseljenicima u ono vrijeme. Citirao je blaženikova pisma hrvatskim iseljenicima u kojima MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. ih poziva da ostanu vjerni vjeri očeva i majki, djedova i baka, te da budu rodoljubi, a rodoljublje će najbolje svjedočiti „dobrotom i svojim poštenim životom“. Bl. Alojzije Stepinac je simbol stradanja hrvatskog puka i svećenstva u vrijeme dolaska komunizma na vlast, ali je ujedno i snažan svjedok opredjeljenja za vrijednosti koje je Krist darovao svojoj Crkvi, koje ne može uništiti nikakva ljudska sila, rekao je biskup. Biskup je s ponosom istaknuo nazočnost hrvatskih časnika na euharistijskom slavlju, jer „oni su moji, a ja njihov“. Nova skupina hrvatskih časnika došla je u ovo područje na vojno usavršavanje, a to su: brigadir Martin Starčević, brigadir Željko Dadić, brigadir Goran Klanac, brigadir Ivica Devčić, pukovnik Perica Turalija, bojnik Mato Tomašević, bojnik Darko Vondra, satnik Pere Livaić, te brigadir Jozo Matković, koji je došao u ljetu prošle godine. Župni zbor, pod ravnanjem Tomislava Nosića, predvodio je pjevanje, a mladi župne kolo-grupe Kralj Zvonimir, obučeni u narodne nošnje donijeli su darove na oltar. Na prigodnom domjenku nakon misnog slavlja župljani su se rado pozdravljali s biskupom kojeg većina dobro poznaje jer je preko deset godina pastoralno djelovao u susjednim hrvatskim župama ovog dijela Kanade. STEPINČEVO U NEW YORKU New York (fra Nikola Pašalić) - U nedjelju, 12. veljače 2012. u hrvatskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku svečano je proslavljen dan blaženoga Alojzija Stepinca. Svetu misu je predvodio zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić uz koncelebraciju župnika fra Nikole Pašalića, župnog vikara fra Dražana Borasa te svećenika vrhbosanske nadbiskupije na poslijediplomskom studiju u New Yorku, don Tomislava Mlakića i don Ivana Lovrića. Nakon pozdrave i dobrodošlice koju je župnik fra Nikola Pašalić uputio nadbiskupu Puljiću, započelo je svečano euharistijsko slavlje u kom su, na poseban način, sudjelovali mladi župne zajednice okupljeni u Kolo Grupu i Hrvatsku Školu pod imenom „Kardinal Stepinac“. Dio nadahnute nadbiskupove propovijedi donosimo i ovdje: „Što istaknuti iz svijetlog lika ovog dičnog sina roda našega, kojeg je Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. proglasio blaženim u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici, a koji danas blista na obzorju Crkve Katoličke i hrvatske povjesnice?! Što nama u New Yorku poručuje ovaj duhovni knez dvadesetog stoljeća“, upitao je zadarski nad- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. biskup nazočne vjernike, koji su se za tu prigodu skupili iz New Yorka i okolnih mjesta i gradova. Propovjednik je prikazao blaženoga Alojzija kao „vojnika, ratara i svećenika“, koji je kao vojnik sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, a kasnije kao ratar obrađivao je svoju dragu zagorsku i plodnu zemlju hrvatsku. A onda kao svećenik, biskup i pastir bio propovjednik i odgojitelj Božjeg puka do kraja svoga života. Ove tri različite životne faze (vojnik, ratar i svećenik) učinile su ga divnim povijesnim likom u kojem se savršeno isprepliću njegove tri velike ljubavi: prema bratu čovjeku, prema rodnoj zemlji i Domovini, prema Bogu i njegovom velebnom djelu Crkvi Katoličkoj. Bog ga je odabrao i odredio da bude svjetlom u vremenu velikoga mraka, u teškom povijesnom razdoblju triju bezbožnih, nehumanih i opakih ideologija. Kad je preuzeo upravu Zagrebačke crkve, iz Njemačke se širio zadah nacizma i fašizma, a iz Rusije bezbožni komunizam. On se njima bez ustručavanja usprotivio i branio Božja, crkvena, ljudska i narodna prava. Izložio se brojnim opasnostima i zauzimao se za svakog ugroženog čovjeka, bez 17 razlike vjere i nacije. I dok su ga nacisti zbog toga pokušali tajno likvidirati, komunisti su ga javno osudili, te nevina poslali u zatvor pred očima cijeloga svijeta. Hrvao se s moćnima da zaštiti nemoćne. Hrabro je i bez straha osudio svaku zabludu i svaku mržnju: rasnu, klasnu, nacionalnu, vjersku i političku. Svoj je život završio kao svjesnu žrtvu ljubavi za Boga, za Crkvu, za čovjeka i za dobro svoga ljubljenog naroda. Povijest Crkve ga je upisala u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tragičnog vremena. Stoga ime Stepinac za nas je poruka: poruka istine i dobrote, poruka vjernosti Bogu, Crkvi i čovjeku, poruka ljubavi prema svom narodu, kako piše na njegovom grobu: «U ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti». A na taj grob dolaze nezaustavljivo molitelji: mladi, odrasli, stari, radnici, zemljoradnici, intelektualci, svećenici, redovnici, biskupi iz domovine i svijeta. Na tom grobu uče se vjerovati, nadati, ljubiti, praštati. Uče se biti mirotvorci i mironosci. Njegovo trpljenje i vjernost Bogu, Crkvi i narodu okrunjeno je na onoj veličanstvenoj liturgiji 3. listopada 1998. u našem nacionalnom svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici. U njegovom proglašenju blaženim prepoznajemo pobjedu Krista nad bezbožnim ideologijama; pobjedu Božjih prava i savjesti nad nasiljem i ugnjetavanjem; pobjedu praštanja i pomirbe nad mržnjom i osvetom. S vjerom i pouzdanjem u Uskrsnuloga Gospodina, držeći goruću svijeću u svojim rukama tiho i sveto završio je ovozemni hod 10. veljače 1960. nepokolebivi branitelj i svjedok vjere, neustrašivi čuvar pravovjerja, neumorni zaštitnik čovjeka, blaženi Alojzije Stepinac, komu se danas molimo i njegov zagovor prosimo“, rekao je zadarski nadbiskup u svojoj homiliji. Poslije mise upriličen je kulturni program u dvorani pastoralnih okupljanja gdje su članovi Kolo grupe i Hrvatske škole izveli program za ovaj dan. Nadbiskup se nakon toga sastao osobno s brojnim vjernicima ove župe koji su podrijetlom iz Zadarske nadbiskupije. KUSTOS FRA PAVO MASLAĆ U POSJETU KOD KARDINALA DOLANA New York,19. ožujka 2012. (fra 18 N. Pašalić) - Na svetkovinu sv. Josipa kustos Hrvatske franjevačke kustodije za Ameriku i Kanadu fra Pavo Maslać, službeno je, u pratnji župnika hrvatske župe svetih Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u New Yorku, fra Nikole Pašalića, posjetio newyorškog nadbiskupa i Kardinala Timothya M. Dolana. Kustos je iskoristio ovu prigodu da u ime Kustodije čestita nadbiskupu na njegovu imenovanju u red kardinala Katoličke Crkve te da ga upozna s radom i djelovanjem hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi. Kardinal Dolan se napose interesirao kako stoji naša zajednica s obzirom na duhovna zvanja te koja je budućnost hrvatskih župa u Americi i Kanadi. Isto tako Kardinal je zahvalio o. Kustosu na svemu što su hrvatski franjevci učinili za Hrvate tijekom skoro sto godina postojanja hrvatske župe u ovomu velegradu. Nakon službenog dijela sastanka uslijedio je ručak na komu je uz Kardinala, Kustosa, fra Nikolu i MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. NAŠI POKOJNICI PREMINUO FRA JOSIP (MATE) ABRAMOVIĆ Chicago, 23. siječnja 2012. (fra Pavo Maslac, kustos) - U nedjelju, 22. siječnja 2012. godine u Mercy bolnici u Chicagu, blago je u Gospodinu preminuo član Hrvatske franjevačke Kustodije sv. Obitelji u Americi i Kanadi, fra Josip (Mate) Abramović, u 77. godini života, 59. godini redovništva i 52. godini svećeništva. Tijelo pokojnog fra Josipa izloženo je u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, u srijedu, 25. siječnja 2012. od 17 do 20 sati, s večernjom molitvom u 19 sati. Sprovodna sv. misa bila je u četvrtak 26. siječnja u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, u 10, 30, a ukop u groblju Holy Sepulchre, gdje se inače pokapaju hrvatski franjevci u Americi. Fra Josip je franjevački habit obukao12. kolovoza 1953. u Petersonu, New Jersey, gdje je i proveo godinu novicijata i položio jednostavne zavjete 13. kolovoza 1954. Svečane zavjete položio je 20. kolovoza 1957. u Butleru, New Jersey, a za svećenika je zaređen 12. ožujka 1960. u Washingtonu. Obnašao je slijedeće službe: -župni vikar u St. Joseph, Bethlehem, PA – 1961.– 1971. - župnik u St. Joseph, Bethlehem, PA – 1971.– 1979. - župnik u Sacred Heart, Milwaukee, WI – 1979.– 1982. - kustos u St. Anthony Friary, Chicago, IL – 1982.– 1985. - župnik u Assumption of the BVM, Steelton, PA – 1985.– 1988. - urednik u St. Anthony, Chicago, IL – 1988.– 1990. - župnik u St. Joseph, St. Louis, MO – 1991. – 2010. - kustodijski savjetnik 1973.– 1976.,1997.– 2000. - u mirovini u samostanu sv. Ante u Chicagu od 1. rujna 2010. NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 22. Ianuarii 2012. in nosocomio privato Mercy Hospital in Chicago pie in Domino obiit R. P. JOSIP (MATE) ABRAMOVIĆ de Brušane (Croatia), ex-cappellanus, ex-parochus, ex custos Custodiae S. Familae in Canada et FCAS, anno vitae 77, religionis 59 et sacerdotii 52. Sepultus est in coemeterio Holy Sepulchre in Chicago. POČIVALI U MIRU BOŽJEM ANICA MUSA, MAJKA FRA BRANIMIROVA Mostar, 17. siječnja 2012. (Miriam) – U utorak 17. siječnja na Čerigaju, župa Široki Brijeg, okrjepljena svetim sakramentima, u 94. godini života preminula je Anica Musa (r. 1918.), ud. Dane, majka fra Branimira Muse. Sprovod je bio u srijedu, 18. siječnja, u 14 sati na groblju Podjela. Sprovodne obrede i sv. misu zadušnicu predvodio je provincijal fra Ivan Sesar. Počivala u miru Božjem! MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. 19 IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA IZVANREDNA SJEDNICA JUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE PROVINCIJALNIH MINISTARA OFM Split, samostan sv. Frane braće konventualaca, 20. veljače 2012. U drevnom samostanu sv. Frane braće konventualaca u Splitu, bila je 20. veljače 20012. godine izvanredna sjednica JKPMOFM. Ovdje donosimo glavne odluke: 1. Susret Generalnoga ministra s braćom u privremenim zavjetima i njihovim odgojiteljima iz provincija naše Konferencije bit će u Taboru – Samobor, 01. i 02. ožujka 2013. godine. 2. Na susretu provincijalnih ministara i definitorija svih provincija u našoj Konferenciji predloženo je da se razmišlja o zajedničkim duhovnim vježbama za braću iz naših provincija. Iako s tim malo kasnimo, ipak će svaki provincijalat što prije obavijestiti sve druge provincijalate u našoj Konferenciji kada i gdje će biti duhovne vježbe u njegovoj provinciji, naznačiti koliko mjesta ima, itd. 3. Odlučeno da se susret novizabranih gvardijana svih naših provincija održi u franjevačkom samostanu u Splitu (Trstenik), 3. i 4. rujna 2012. godine. Susret će organizirati Međuprovincijsko tajništvo za FS. Počet će s ručkom 3. rujna, a završiti s ručkom 4. rujna. Temeljna tema će biti „Uloga gvardijana u animiranju bratstva“. 4. Naša Konferencija bit će domaćin Kontinentalnom kongresu Istočne Europe za formaciju i studije. Taj susret će biti od 16. – 23. rujna 2012. godine, a organizacija se povjerava Međuprovincijskom tajništvu za formaciju i studije u dogovoru sa Generalnim tajništvom za formaciju i studije iz Rimu. 5. Što se tiče radnoga susreta definitora iz svih provincija naše Konferencije, koji bi trebalo organizirati svake godine, odlučeno je da se ove godine, zbog pretrpanog kalendara, taj susret izostavi. 6. Domaćin zajedničke priprave za doživotne zavjete ove godine bit će Provincija Presvetoga Otkupitelja (Split), a organizacija je povjerena fra Domagoju Runji, magistru braće u privremenim zavjetima te Provincije. To će biti na Trsteniku (Split), a Međuprovincijsko tajništvo za formaciju i studije, zajedno s magristrima, će se pobrinuti da se izradi detaljan program zajedničke priprave kako bi to provincijalni ministri mogli pogledati i odobriti. 7. Fra Stane Zore, provincijalni ministar iz Provicnije sv. Križa, Slovenija, je obavijestio da će Generalni Ministar pohoditi njihovu provinciju od 19. – 21. Travnja 2012. godine. Kad sazna točan program pohoda obavijestit će provincijalne ministre kad će biti najzgodniji moment za susret susret Generalnoga ministra s našim provincijalima. Na kraju je fra Željko Tolić, predsjednik Konferencije, svima zahvalio na sudjelovanju. Zahvalio je i braći konventualcima što su nas ugostili u svom drevnom samostanu, a svima je darovao i vrijednu knjigu „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Provinciji Presvetoga Otkupitelja“ koje je upravo izišla iz tiska. Fra Nikola Vukoja, tajnik Konferencije DON PEJO ORKIĆ NOVI PROVINCIJAL HRVATSKE SALEZIJANSKE PROVINCIJE Zagreb, (IKA) - Nakon konzultacije među braćom u Hrvatskoj provinciji sv. Ivana Bosca, vrhovni poglavar Družbe SDB don Pascuale Chavez Villanueva imenovao je 22. prosinca u Rimu don Peju Orkića, župnika župe Marije Pomoćnice i ravnatelja zajednice na zagrebačkoj Knežiji, novim provincijalom Hrvatske salezijanske provincije. Službu će preuzeti u lipnju 2012. 20 MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. PLENARNA SJEDNICA VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI Sudjelovali su provincijali i provincijalke svih franjevačkih zajednica na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nacionalni ministri FSR-a, nacionalni duhovni asistenti FRAME, kao i pročelnici povjerenstva koji djeluju pri Vijeću Zagreb, (IKA) - U samostanu Sv. Leopolda Bogdana Mandiæa u Zagrebu - Dubrava od 27.-28. sijeènja održana je Plenarna sjednica Vijeæa franjevaèkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sjednicu je otvorio i njome predsjedao dr. fra Ivan Sesar, predsjednik VFZ-a i provincijal Hercegovaèke franjevaèke provincije. Sudjelovali su provincijali i provincijalke svih franjevaèkih zajednica na podruèju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nacionalni ministri FSR-a, nacionalni duhovni asistenti FRAME, kao i proèelnici povjerenstva koji djeluju pri Vijeæu. Na sjednici su podnesena godišnja izvješæa, prema kojima je napravljen zajednièki osvrt na prethodnu godinu te zacrtan daljnji plan rada. O djelovanju Franjevaèkog svjetovnog reda u Hrvatskoj govorio je nacionalni ministar br. Stjepan Kelèiæ, a o Franjevaèkom svjetovnom redu MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. u BiH nacionalna ministra s. Nives Kanevèev. Godišnje izvješæe o radu Franjevaèke mladeži (FRAMA) u Hrvatskoj podnio je nacionalni duhovni asistent fra Milan Krišto, a o djelovanju Franjevaèke mladeži u BiH nacionalni duhovni asistent fra Josip Vlašiæ. Takoðer je podneseno godišnje izvješæe s. Antice-Nade Èepuliæ, glavne urednice lista Franjevaèkih zajednica “Brat Franjo”. Uslijedilo je izvješæe Povjerenstva za studijsku i izdavaèku djelatnost proèelnika fra Ivana Ševe, izvješæe Povjerenstva za “Zlatnu harfu” proèelnika fra Petra Antuna Kinderiæa te godišnje izvješæe ravnatelja Franjevaèkog Instituta za kulturu mira sa sjedištem u Splitu fra Mije Džolana. Godišnje blagajnièko izvješæe podnio je tajnik i blagajnik VFZ-a Anto Matkoviæ. Èlanovi VFZ-a analizirani su ostvarene projekte u prethodnoj godini od kojih je posebno ista- knuta proslava 25. obljetnice U Duhu Asiza. Povod za ovaj projekt bila je 25. obljetnica molitvenog susreta za mir Ivana Pavla II i predstavnika svjetskih religija u Asizu, 1986. godine. Predoèeno je izvješæe fra Pere Vrebca, koordinatora za izdavanje “Franjevaèkih izvora”. Znakovito je da æe ovo veliko i važno djelo ugledati svjetlo dana upravo u godini kada cjelokupna franjevaèka obitelj obilježava jubilarnu 800. godinu Sv. Klare Asiške te jubilarnu 800. godinu dolaska Sv. Franje Asiškoga u naše krajeve. U zacrtavanju planova za rad u narednoj godini veliku pozornost Vijeæe je dalo upravo obilježavanju spomenutih jubilejâ. O samoj organizaciji i naèinu proslave 800. obljetnice dolaska Sv. Franje Asiškoga u naše krajeve èlanovi VFZ dogovorit æe na izvanrednoj sjednici koja æe se održati 20. veljaèe 2012. u Splitu. 21 JERUZALEM: TREĆI MEĐUNARODNI KONGRES POVJERENIKA SVETE ZEMLJE Povjerenici Svete zemlje, njih devedesetak, iz 44 zemlje svijeta održali su svoj Treæi meðunarodni kongres od 30. 01. – 04. 02. 2012. godine u Jeruzalemu, u samostanu San Salvatore, gdje je inaèe sjedište Kustodije Svete zemlje. Buduæi da je prošlo pet godina od prethodnog susreta ove vrste, povjerenici su imali priliku upoznati jedni druge i poduzeti neke korake koji su neophodni za dobro funkcioniranje ove službe u Franjevaèkom redu. Na Kongresu je obraðeno nekoliko važnih tema: -Povjerenici Svete zemlje i njihov odnos prema Kustodiji Svet zemlje, prema provincijama i biskupijama; -Ekonomska situacija Kustodije Svete zemlje: Doprinosi povjerenika; 22 -Franjevaèka fondacija Svete zemlje (dobrotvorna ustanova Kustodije); -Povjerenik Svete zemlje – animator hodoèašæa i hodoèasnika: pastoralni i praktièni vidici; -Vademecum – praktièna pomoæ i vodiè za djelovanje povjerenika Svete zemlje. Predavaèi na kongresu bili su: Pierbattista Pizzabalo, kustos Svete zemlje; Dobromir Jasztal; Ibrahim Faltas, ekonom Kustodije Svete zemlje; Peter Vasko; Denise Scalzo; Carla Benelli; Frederic Manns i Giorgio Vigna, koordinator svih povjerenika Svete zemlje. Nakon svakog predavanja rad se odvijao po jeziènim skupinama: engleski, talijanski i španjolski. Na koncu Kongresa pripremljena je zajednièka izjava koja sažima uèinke rada ovog kongre- sa i bit æe upuæena cijelom Redu i javnosti. Takoðer, kao rezultata ovoga Kongresa, bit æe prireðen kratki Vademecum za povjerenike koji æe dati smjernice za djelovanje povjerenika Svete zemlje i odreðivati odnos povjerenika prema Redu i Crkvi. Svete mise slavljen su na latinskom, engleskom, talijanskom i španjolskom jeziku, a predvodili su ih: mons. Antonio Franco, apostolski nuncij u Izraelu; mons. Fuad Twal, jeruzalemski patrijarh latinskog obreda; fra Jose Rodriguez Carballo, general Franjevaèkog reda; fra Pierbattista Pizzaballa, kustos Svete zemlje, te fra Massimo Tedoldi, tajnik za misije Reda. Na Kongresu su takoðer predstavljene aktivnosti pojedinih povjerenika Svete zemlje. Osobito je bogat i hvalevrijedan rad povjerenika Svete zemlje iz Italije, Malte, Španjolske, SAD-a, te iz još nekih zemalja. Svoj medijski i promotivni rad predstavila je i Kustodija Svete zemlje. Èlanovi Kustodije Svete zemlje i njihovi uredi pokazali su veliku aktivnost na promociji Svete zemlje što se može vidjeti na internetu: www.custodia.org i na poveznicama koje su naznaèene na njihovom portalu. Ovaj Kongres trebao bi biti novi impuls za rad povjerenika Svete zemlje na promociji Svete zemlje i na animiranju hodoèašæa i hodoèasnika koji žele posjetiti Svetu zemlju. (fra Miljenko Mika Stojiæ) MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. PORUKA NA KRAJU KONGRESA Mi Manja braća i povjerenici Svete zemlje došli iz svih krajeva svijeta, susreli smo se u Jeruzalemu na trećem međunarodnom kongresu, od 30. siječnja do 4. veljače 2012. godine, pod predsjedanjem generalnog ministra fra Joséa Rodrigueza Carballa i oca kustosa Svete zemlje fra Pieerbattiste Pizzaballe. Molili smo zajedno na Svetim mjestima našega otkupljenja, molili smo križni put ulicama Jeruzalema u spomen muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Cijeli tjedan smo razmišljali i raspravljali zajedno u našem identitetu, ulozi i poslanju Manje braće u Svetoj zemlji, o naporima koji se čine na polju komunikacije, o važnosti našega odnosa prema biskupijama i drugim crkvenim institucijama po cijelome svijetu. Razmijenili smo naša iskustva, naše poteškoće i radosti u različitim povijesnim, kulturnim i običajnim prilikama u krajevima u kojima djelujemo. Kao ponizni sinovi svetoga Franje, koji su u Svetoj zemlji prisutni oko osamsto godina, propitkivali smo se o načinu našega djelovanja, kako utjeloviti Evanđelje, kako prenijeti radost vjere svim osobama koje susretnemo na našemu putu. Kako bi naše djelovanje bilo što plodonosnije, posvetili smo veliki dio našega vremena u izradi Vademecuma, koji će povjerenicima biti pri ruci u različitim etapama njihova apostolata u osjetljivoj zadaći materijalne pomoći kustodiji Svete zemlje i u odnosima prema biskupijama i drugim crkvenim institucijama. Susreli smo i mnoge laike suradnike, kojima izražavamo posebnu zahvalnost. Oni nam pomažu u našim aktivnostima i dijele s nama ljubav prema Svetoj zemlji. Na završetku ovog „tjedna milosti“ donosimo nekoliko preporuka koje će nam pomoći u našoj misiji Manje braće u Svetoj zemlji. 1) Poslanje povjerenika Svete zemlje, koje spada na misijsko djelovanje Reda Manje braće, sastoji se u pomaganju kustodije Svete zemlje. Djelujući u zajedništvu s braćom iz vlastite provincije i različitim crkvenim institucijama svoje zemlje, povjerenik promiče poznavanje Svete zemlje kao najprikladnije mjesto za produbljenje poznavanja Božje riječi i susreta s Kristom. U svetim mjestima se susreću kršćanske zajednice, tj. živa Crkva, sa svim njihovim ljudskim, socijalnim i religioznim problemima. U ovim povijesnim prilikama na Bliskom istoku, procesu političkih promjena, koje mogu dodatno otežati opstojnost kršćanskih zajednica na ovim prostorima, želimo nastaviti svjedočiti ljepotu i snagu kršćanske tradicije u Svetoj zemlji, kojoj pripadamo i koja je sastavni dio država ovih prostora. 2) U svijetu koji se brzo razvija i mijenja, mi nastojimo pronaći nove prikladnije načine djelovanja i promoviranja Svete zemlje. Vrlo važno mjesto zauzimaju sredstva društvenog priopćavanja. Zato ćemo nastojati poboljšati sve oblike društvenog priopćavanja (časopisi, TV, Internet, društvene mreže) koji će nam pomoći govoriti današnjem čovjeku o Kristu i Svetoj zemlji. 3) Godina vjere koju je proglasio papa Benedikt XVI, poticaj nam je da promičemo bolje upoznavanje i solidarnost sa Svetom zemljom. Organizirajući hodočašća, nastojimo biti prvi u svjedočenju vjere. Želimo prenijeti sveopćoj Crkvi posebnu milost koja se u Svetim mjestima prima. Sveta zemlja nas je osvojila i stoga smo njezini radosni navjestitelji. General Reda nas je podsjetio u svojoj propovijedi, na otvaranju Kongresa, da nas braću Kustodije i povjerenike Svete zemlje obvezuje ono što i sveti Ivan napisa u svojoj Prvoj poslanici - „što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše“ - biti svjedoci i neumorni navjestitelji. (preveo na hrvatski: fra Josip Cvitković, OFM Split, Jeruzalem) ODRŽAN VI. NACIONALNI TEČAJ ZA DUHOVNE ASISTENTE FSR-A I FRAME MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Samobor (IKA) - Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži u Hrvatskoj te nacionalni asistenti FSR-a i Frame u Bosni i Hercegovini or- ganizirali su u Samoboru u kući susreta Tabor od 14. do 16. veljače 2012. VI. nacionalni tečaj za duhovne asistente na temu „Elementi komunikacije u asistenciji FSR-u i Frami“. 23 Tečaj je započeo u utorak 14. veljače 2012. godine u 16.00 sati molitvom Srednjeg časa. Nakon molitve nacionalni asistent FSRa fra Augustin Kordić, uveo je u rad tečaja podsjećajući na teme i sadržaj dosadašnjih teèajeva. Na poèetku teèaja pozdrave su uputili fra Željko Železnjak, OFM, provincijal Hrvatske franjevaèke provincije sv. Æirila i Metoda, fra Zvonimir Brusaè, TOR, u ime nacionalnih duhovnih asistenata, zahvaljujuæi na odazivu i želeæi blagoslovljen rad, fra Ivan Matiæ, u ime generalnih duhovnih asistenata, podsjeæajuæi na 800. obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve i na 800. obljetnicu Reda sv. Klare, fra Josip Vlašiæ, nacionalni duhovni asistent Frame u Bosni i Hercegovini, izražavajuæi radost zbog sudjelovanja na teèaju i oèitujuæi želju da braæa u Bosni i Hercegovini ponovno budu domaæini ovog teèaja. Naime, II. nacionalni teèaj održan je u Jajcu. Na Teèaju je sudjelovalo oko 40 asistenata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i jedan asistent iz 24 Slovenije. Iz naše Provincije sudjelovali su fra Mirko Bagariæ, fra Ljubo Kurtoviæ, fra Mladen Sesar, fra Mario Knezoviæ, fra Slaven Brekalo, fra Tihomir Bazina, fra Branimir Novokmet i fra Josip Vlašiæ. Uvodno predavanje održali su fra Ivan Matiæ i Ana Fruk, èlan Predsjedništva Meðunarodnog vijeæa FSR-a u ispred Franjevaèke mladeži. Fra Ivan Matiæ je predstavio zakljuèke XIII. Generalnog kapitula FSR-a koji je održan u Brazilu u listopadu prošle godine. Naglasio je i objasnio pet prioriteta Kapitula: formacija, komunikacija, Franjevaèka mladež, prisutnost u svijetu, nacionalna bratstva u nastajanju. Ana Fruk je predstavila dokument Meðunarodnog vijeæa Franjevaèkog svjetovnog reda (MVOFS) „Smjernice za bratsku animaciju“. Dokument je upuæen bratskim animatorima FSR-a kao i vijeæima bratstava FSR-a i Frame. Nakon njihovih izlaganja uslijedio je rad u skupinama, izvješæa o tom radu i osvrt na predavanja. Tema drugog dana u srijedu 15. veljaèe bila je „Elementi komuni- kacije u asistenciji FSR-a i Frame“. Rad na tu temu vodio je fra Vlatko Badurina, TOR, magistar psihologije, koji je u svojim predavanjima obradio tri bitna elementa komunikacije sa stajališta psihologije i duhovnosti: umijeæe slušanja, empatija i povratna informacija. U okviru obraðivanja teme bilo je i nekoliko praktiènih vježbi u kojima su sudionici, u malim skupinama, iskusili vjerodostojnost elemenata komunikacije koji su bili prikazani. Treæega dana predavanje je održao fra Ivan Matiæ, generalni asistent FSR-a i Frame, na temu “20 godina Franjevaèke mladeži – iskustvo evangelizacije mladih“. Govorio je o približavanju evanðelja mladima te kako se evanðelje živi u bratstvu Frame. Nakon predavanja nastavio se susret u kojem se govorilo o iskustvima u radu s Framom kod nas i u svijetu. I ovaj, VI. teèaj, pokazao je interes i potrebu sudionika da se nastavi s ovim oblikom formacije. Susret duhovnih asistenata FSR-a i Frame završio je osvrtom na te- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. èaj, predlaganjem tema za sljedeæe teèajeve i euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Ivan Matiæ, generalni duhovni asistent FSR-a. ODRŽANA SJEDNICA VIJEĆA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA Split, (IKA) - U samostanu Sv. Frane u Splitu održana je u ponedjeljak 20. veljače sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tema sjednice bila je priprema proslave 800. obljetnice dolaska sv. Franje Asiškoga na hrvatsko tlo. Sjednicu je otvorio i njome predsjedao dr. fra Ivan Sesar, predsjednik VFZ-a. Sudjelovali su provincijali i provincijalke franjevačkih zajednica na području republika Hrvatske i BiH, nacionalni ministri FSRa, nacionalni duhovni asistenti FRAMA-e, kao i članovi odbora za proslavu 800. obljetnice (1212.2012.). Nakon molitve Srednjeg časa i pozdrava predsjednika VFZ-a fra Ivana Sesara, sve je kao domaćin u samostanu sv. Frane pozdravio fra Ljudevit Maračić, provincijal konventualaca, izrazivši radost i zadovoljstvo okupljanja u tom samostanu i ukratko predstavio samostan i crkvu Sv. Frane. Na sjednici je donesen zaključak da se proslava održi u dva dijela. Prvi dio proslave bit će u obliku simpozija koji će se održati 1. i 2. listopada u Splitu (Sv. Frane) i u Zadru (Sv. Frane). Članovima organizacijskog odbora za simpozij imenovani su fra Josip Sopta, fra Ljudevit Maračić i fra Gabrijel Jurišić. Fra Žarko Relota je svim članovima VFZ-a predstavio prijed- loge organizacijskog odbora za vanjsku proslavu. Članovi VFZ-a zaključili su da će se ova svefranjevačka proslava održati u Trogiru u subotu 6. listopada. Za taj dio proslave imenovan je organizacijski odbor kojem predsjeda fra Žarko Relota, a članovi su fra Roko Bedalov, fra Miljenko Šteko, fra Frano Doljanin, fra Danimir Pezelj, fra Nikola Vukoja i fra Diego Deklić. Na sjednici se također raspravljalo o programu i provedbi proslave u kojoj će biti uključeni svi franjevci i franjevke. Fra Ivan Sesar, predsjednik, na kraju je zahvalio svim sudionicima na aktivnom sudjelovanju i zaželio uspješan i blagoslovljen rad u pripremi za proslavu 800. obljetnice dolaska sv. Franje u naše krajeve. ODRŽANA X. SKUPŠTINA KVRPP BIH redovničkih zajednica sa sjedištem u BiH te predstavnici Sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice redovničkih zajednica čiji članovi djeluju unutar BiH Buško Blato, 26. veljača 2012. - Konferencija viših MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. 25 poglavari i provincijalne poglavarice redovničkih zajednica sa sjedištem u Bosni i Hercegovini te predstavnici redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, a provincijalno sjedište imaju izvan države. Skupštini su nazočili mons. dr. Franjo Komarica, predsjednik Biskupske konferencije BiH-a te o.Vinko Mamić, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglarica i poglavar karmelske Provincije sv. Josipa. redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine održala je 25. veljače u samostanu karmelićana u Buškom Blatu X. Plenarnu skupštinu, pod predsjedanjem s. Ivanke Mihaljević, predsjednice Konferencije. Na skupštini su sudjelovali svi provincijalni Nakon uvodnih riječi s. Ivanke Mihaljević, nazočne su pozdravili mons. Komarica te o. Vinko Mamić. U prvom dijelu rada Skupštine predavanje na temu Razmišljanje o redovničkoj prisutnosti u BiH, izložio je nazočnim dr. o. Jakov Mamić, OCD Zatim se radu Skupštine pridružio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico te savjetnik nuncijature u BiH mons. Joseph Arshad. Nuncij D’Errico je izložio intervent kojeg u cijelosti donosimo. S. Ivanka Mihaljević podnijela je izvješće o radu Konferencije a nakon toga uslijedila su izvješća povjerenstava koja djeluju pri Konferenciji. Uz izvješće s. Dominike Anić, pročelnice povjerenstava za početni odgoj te o. Dominika Magdalenića, pročelnika Povjerenstva za pastoral zvanja sudionici su analizirali rad povjerenstva kroz proteklu godinu te planirali daljnji rad. Nuncij D’Errico, uime Svetoga Oca i u svoje osobno ime, zahvalio je redovnicima i redovnicama za sve što čine i što jesu, kao i za dragocjen doprinos rastu Crkve na tlu BiH. (kta/i.m.) EUROFRAME 2012. U POLJSKOJ Treći franjevački susret Europe (EuroFraMeT2012.) održat će se od 27. do 31. kolovoza u Kući hodočasnika na Brdu sv. Ane Varšava, 11. ožujak 2012. Treći franjevački susret Europe (EuroFraMeT2012.) održat će se od 27. do 31. kolovoza u Poljskoj, u Kući hodočasnika na Brdu sv. Ane (Gora sw. Anny) uz istoimeno svetište. U danima susreta mladi će imati mogućnost otkrivanja ljepote vlastitoga “lica” u ogledalu 26 Božje Ljubavi u Kristu, kako piše sv. Klara Janji Praškoj, i susreta koji nadilazi nacionalne granice, koji je utemeljen na Božjoj riječi i na živom iskustvu Franje i Klare, donosi Fraternitas za ožujak, službeno glasilo Reda Manje braće. Prijave za sudjelovanje na III. franjevačkom eurosusretu su u tijeku i šalju se na adresu euroframe2012@gmail.com zaključno do 30. lipnja. Prvi susret održan je u Asizu 2007., drugi u Santiago de Compostela u Španjolskoj 2009. godine. (kta/ika) MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. DANI SVETE KLARE Zagreb, (IKA) – Središnja proslava 800. obljetnice poziva sv. Klare i početaka Drugog franjevačkog reda (18. ožujka 1212.) održava se 16. i 17. ožujka u samostanu klarisa u Mikulićima u Zagrebu. Proslava je započela u petak, 16. ožujka skupom na temu “Pospješujte svoj hod iz dobra u bolje” na kojem se s različitih aspekata željelo približiti lik sv. Klare Asiške. Izražavajući riječ dobrodošlice u ime samostanske zajednice, opatica s. M. Alojzija zahvalila je svima koji su se odazvali i koji su osjetili potrebu čuti nešto novo o velikoj kršćanski Klari. Na početku skupa su pročitana i pozdravna pisma predsjednika Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine fra Ivana Sesara te predsjednice Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Ivanke Mihaljević. Prvo predavanje “Sv. Klara u prvom hrvatskom izdanju Franjevačkih izvora” održao je fra Pero Vrebac, OFM. Uvodno je najavio, kako će Franjevački izvori na hrvatskom jeziku izaći za šest tjedana. Spisi iz 13. i 14. stoljeća koje su nam ostavili Franjo i Klara predstavljaju nepresušno vrelo za proučavanje i dublje otkrivanje franjevačke duhovnosti i karizme. Odgovarajući na pitanje zašto je Klara ubrojena u franjevačke izvore, fra Vrebac je istaknuo kako budući da su Franjo i Klara kao dvije osobe i dva reda koji su zajedno osnovani nerazdvojni, tako su i njihovi životi, kao i spisi neodvojivi jedni od drugih. Nažalost znanstvena istraživanja o Klari nisu bila tako obilna kako kod Franje, zato su izvori za proučavanje Klare oskudniji. U uvodnom dijelu predavanja “Značenje tonzure sv. Klare” dr. sc. fra Nikola Vukoja, OFM prikazao je MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. povijest prakse tonzure, odnosno rezanje kose kao specifične geste kršćanskoga, a kasnije monaškoga života kao znak predanja Bogu, a od srednjega vijeka bio je u općoj praksi. Govoreći o Klari, podsjetio je na zaokret u njezinu životu koji se zbio u ožujku 1212. godine, te na događaj koji se zbio na Cvjetnicu u Porcijunkuli što je obilježilo njeno posvećenje tonzurom, tj. rezanjem kose. Predavanje “Pitanje početaka Drugog franjevačkog reda” održao je pomoćni banjalučki biskup dr. fra Marko Semren, OFM. On je istaknuo kako pomoću Franjina posredništva i poslušnosti njemu Klara nosi svoj poziv, svoju bezuvjetnu poslušnost evanđelju i nasljedovanje Krista. Njezin odnos s Franjom bio je djelo Božje, koje je u slobodi duha nadilazio sve svjetovno. Red je dao devet svetica i dvadeset sedam blaženica. Red sv. Klare nije centralistički strukturiran, već je po benediktinskoj tradiciji sastavljen od pojedinih samostana koji su autonomni, ali se u novije vrijeme sve više ujedinjuju u federacije i konfedera- cije, ali i dalje zadržavajući svoju jedinstvenost. Prema podacima iz 2009. godine u svijetu postoji 950 samostana s oko 22.000 sestara. Generalni definitor Reda franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, govoreći o temi “Slika sv. Klare u hagiografskim djelima XIII. st.” naglasio je kako se o Klari progovorilo već za njezina života. Tako dragocjene informacije o njoj nalazimo kod Tome Čelanskoga, pisca Prvog životopisa sv. Franje. Kako je Klara već za života bila velika osoba neupitne duhovne ljepote i pravog svetačkog života, smatra se temeljem novog evanđeoskog načina života koji je snažno odjeknuo tadašnjim svijetom. Moderator skupa bio je Igor Kanižaj. U subotu, 17. ožujka nastavljeni su Dani sv. Klare o 800. obljetnici posvećenja sv. Klare i osnivanja Drugog franjevačkog reda. Nakon glazbenog uvoda zbora sestara klarisa, prvo predavanje s temom “Teologija sv. Klare u njezinim pismima Janji Praškoj” održala je s. M. Tarzicija Čičmak, OSC. Naglasila je kako je riječ o Klarinu pronicanju u otajstvo Isusa Krista kojega je susrela u evanđelju, prepoznala u Franji i iskusila u svome životu. U pismima upoznajemo Klarinu teološku misao koja je kristocentrična. Tema koja se najjasnije i najsnažnije pojavljuje u Klarinim spisima je siromašni Krist. S. Renata Mrvelj, ŠSF je na početku predavanja o temi “Oporuka sv. Klare – Prenošenje karizme” istaknula, kako je među spisima sv. Klare Oporuka dokument od najveće autobiografske vrijednosti, najsadržajniji njezin spis ispunjen osobnim i franjevačkim uspomenama, te ujedno najbolje otkriva karizmu Drugog franjevačkog reda. O temi „Sveta Klara u svjetlu 27 IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA DRŽAVNI TAJNIK SVETE STOLICE UPUTIO PORUKU BISKUPIMA HBK I BK BIH Kardinal Bertone ističe da je zajedničko zasjedanje „dodatan znak jedinstva Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini” Vatikan, 30. sijeèanj 2012. - Državni tajnik pape Benedikta XVI. kardinal Tarcisio (Taræizio) Bertone uputio je Pismo-Poruku biskupima Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine prigodom njihovog 14. zajednièkog zasjedanje koje æe se održati 30. i 31. sijeènja u Sarajevu. Prenoseæi biskupima i njihovim suradnicima „srdaèan pozdrav Svetog Oca Benedikta XVI.“, kardinal Bertone istièe da je spomenuto zajednièko zasjedanje „dodatan znak jedinstva Katolièke Crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. „Radi se o jedinstvu koje èini ne samo affectio collegialis, nego i zajednièka vizija uloge, odgovornosti i djelovanja Crkve. Ono se hrani istom odanošæu Svetom Ocu, iskrenom crkvenom obvezom pred izazovima s kojima se hrvatski narod treba suèeliti u regiji, i takoðer primjernim interventima solidarnosti prema najsiromašnijim i najpotrebnijim društvenim slojevima. U tom kontekstu kolegijalnoga služenja narodu Božjemu, siguran sam da æe na Zasjedanju dužna pozornost biti dana teškom pitanju buduænosti katolièkoga naroda u Bosni i Hercegovini, sa svrhom da se programiraju zajednièke pastoralne linije“, stoji i spomenutom pismu. Kardinal Bertone potom podsjeæa na alarmantne statistièke podatke prema kojima se broj katolika u Bosni i Her- 28 cegovini s predratnih oko 800 000 smanjio na oko 460 000. „Zato se može dobro razumjeti zebnja biskupa Bosne i Hercegovine za svoje zajednice, koja je ponovno izražena u njihovu Pastoralnom pismu od prošlog 8. prosinca: ustvari, posebno u nekim podruèjima, katolièka vjera riskira da posvema nestane za koje desetljeæe“, piše kardinal Bertone naglašavajuæi da težina situacije zahtijeva da biskupi, „kao pastiri i prvi odgovorni naroda Božjega u toj regiji“, zajednièkim dogovorom intenziviraju svoje zauzimanje za buduænost Crkve u Bosni i Hercegovini. „Mora se boriti protiv malodušnosti i rezignacije i mora se ohrabriti osobno ukljuèivanje u pitanje preživljavanja. Potrebno je takoðer potruditi se za poboljšanje uvjeta života svih stanovnika, osobito mladih koji trebaju radna mjesta da bi mogli ostati u Bosni i Hercegovini. Da bi se ostvarilo ove važne ciljeve, Crkva neæe propustiti suraðivati sa civilnim vlastima i sa svim osobama dobre volje“, poruèio je kardinal Bertone naglašavajuæi volju Svetog Oca „da kolegijalno razmišljanje biskupa dviju Biskupskih konferencija doprinese nadahnjivanju korisnih inicijativa, kako bi se uèinilo da hrvatski narod mogne nastaviti vršiti svoje crkveno poslanje u Bosni i Hercegovini i nuditi svoj dragocjen doprinos za društveni život Zemlje“. (kta) MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. PRIOPĆENJE S XIV. REDOVNOG GODIŠNJEG ZAJEDNIČKOG ZASJEDANJA BK BIH I HBK Tajništva Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije uputila su 31. siječnja 2012. Priopćenje za javnost nakon završetka 14. redovnog godišnjeg zajedničkog zasjedanja biskupa BK BiH i HBK koje je održano 30. i 31. siječnja 2012. u Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu. Priopćenje prenosimo u cijelosti: Sarajevo, 31. sijeèanj 2012. Èlanovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije održali su svoje XIV. redovno godišnje zajednièko zasjedanje 30. i 31. sijeènja 2012. u Nadbiskupskom ordinarijatu u Sarajevu. Predsjedali su mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjoluèki, i mons. dr. Marin Srakiæ, nadbiskup ðakovaèko-osjeèki, a sudjelovali su svi biskupi iz Bosne i Hercegovine i 19 biskupa iz Republike Hrvatske. Biskup Komarica i nadbiskup Srakiæ zaželjeli su dobrodošlicu biskupima koji po prvi put sudjeluju na zajednièkom zasjedanju: dubrovaèkom biskupu mons. Mati Uziniæu, vojnom biskupu u BiH mons. Tomi Vukšiæu i biskupu koadjutoru poreèko-pulskom mons. Draženu Kutleši. S osobitom pozornošæu biskupi su razmotrili Pismo-Poruku od 14. sijeènja 2012., koju im je uputio državni tajnik pape Benedikta XVI. kardinal Tarcisio Bertone. Izrazili su zahvalnost za pismo u kojem vide ponovni znak trajne brige Svetog Oca za Crkvu u BiH. Raduje ih da Sveta Stolica prepoznaje godišnje zajednièko zasjedanje dviju Biskupskih konferencija kao „dodatan znak jedinstva Katolièke Crkve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“ te da to jedinstvo èini „zajednièka vizija uloge, odgovornosti i djelovanja Crkve“. Biskupi Bosne i Hercegovine ponovno su uputili rijeèi zahvalno- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. sti za sve akcije koje su pokrenuli biskupi Hrvatske sa svojim sveæenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima kako bi pomogli èlanovima biskupijskih zajednica u BiH u dijelovima u kojima je stanje posebno teško. Spomenuli su da su iz svih biskupija u Hrvatskoj putem partnerstva pomagali obnovu razorenih župa u BiH te da su realizirane brojne plemenite akcije suradnjom biskupija, župa, Caritasa i drugih crkvenih institucija. Svi su biskupi suglasni da treba još više poraditi na razini pastoralne povezanosti posebno kada je rijeè o pohodima izbjeglim i prognanima Hrvatima iz BiH u Republici Hrvatskoj. Svjesni težine stanja u kojem se nalaze katolici u BiH, koji su golemoj veæini Hrvati, a dodat- no potaknuti pismom državnog tajnika Bertonea, biskupi su razmišljali o naèinima intenziviranja svoga zauzimanja za buduænost Crkve u Bosni i Hercegovini. Izrazili su posebnu zabrinutost zbog nejednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH s druga dva naroda te istaknuli potrebu raditi na svim razinama da svaki narod i svaki èovjek u svakom dijelu Bosne i Hercegovine ima jednaka prava. Nadaju se da æe u tom duhu biti i zauzimanje nedavno formirane Vlade i Sabora Republike Hrvatske kao i Predsjedništva, a osobito nedavno formiranog Vijeæa ministara BiH te Parlamentarne skupštine BiH. U duhu spomenutog Pisma-Poruke kardinala Bertonea odluèni su i ubuduæe „suraðivati s civilnim vlastima i 29 sa svim osobama dobre volje“ u cilju poboljšanja stanja „alarmantnih podataka“ o katolicima u BiH. U duhu intenzivnije brige za Crkvu u Bosni i Hercegovini s ciljem meðusobne snažnije povezanosti i obostrana obogaæivanja u duhovnoj povezanosti, svake godine redovito se provodi i akcija Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH o èemu su izvijestili predsjednici Hrvatskog Caritasa biskup Josip Mrzljak i Caritasa BK BiH biskup Komarica. Biskupi su izrazili osobitu zahvalnost svima koji su svojom molitvom, materijalnim prilogom ili na drugi naèin izrazili blizinu Crkvi i ljudima u BiH u potrebi, napominjuæi da je veæina medija u Hrvatskoj u svemu tome imala plemenitu ulogu. Takoðer su izrazili radost zbog sve snažnijeg molitvenog zajedništva, ali i zahvalnost što je prošlogodišnja prikupljena pomoæ bila znatno veæa nego prijašnjih godina. Ovogodišnji Tjedan solidarnosti održat æe se u tjednu od 4. do 11. ožujka 2012. Biskupi su upoznati i s inicijativama za ovogodišnji Tjedan solidarnosti s ciljem veæeg senzibiliziranja javnosti u Hrvatskoj za solidarnost i zajedništvo s ljudima i Crkvom u BiH te poticanja na meðusobno pomaganje i njegovanje susreta i uzajamnih posjeta vjernika i izgradnje duhovnog zajedništva. Rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima mons. dr. Jure Bogdan upoznao je biskupe o aktualnom stanju u spomenutom Zavodu: o broju sveæenika studenata (24), zavodskim statutima, djelovanju Uprave, duhovnog života u Zavodu, uraðenim doktorskim disertacijama studenata i magistarskim gradusima i slièno. Biskupi su 30 zahvalili rektoru Bogdanu i suradnicima na njihovoj savjesnoj brizi za instituciju koja ima osobito znaèenje za Crkvu u Hrvata. Saslušali su i Izvješæe predsjednika Biskupske komisije za spomenuti zavod biskupa Vlade Košiæa. Raduje ih da studenti, unatoè pojedinim primjedbama, svoj boravak u Rimu osjeæaju kao povjerenje dano im od biskupa, koje žele opravdati svojim studijem. Biskupi su zahvalili peteroèlanoj Biskupskoj komisiji kojoj ovom akademskom godinom istjeèe petogodišnji mandat. Predsjednik Vijeæe HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu biskup Pero Sudar u svom izvješæu upoznao je biskupe s radom i nastojanjem Vijeæa u koordinaciji hrvatske inozemne pastve. Ravnatelj Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu fra Josip Bebiæ prikazao je stanje u 197 hrvatskih katolièkih misija širom svijeta kao i rad Ureda koji od sada svoje sjedište ima u novoj zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Biskupi izražavaju radost što Hrvati katolici u iseljeništvu, ne samo prve i druge generacije, rado i u velikom broju sudjeluju u liturgijskim, pastoralnim, socijalnim i kulturnim dogaðanjima u hrvatskim katolièkim župama i misijama. Razmotrili su i konketne poteškoæe kao i prijedloge biskupa Sudara i ravnatelja Bebiæa te prihvatili odreðene obveze i dali konretne naputke. Zahvalni su svim pastoralnim djelatnicima u misijama i podupiru njihovo zalaganje. Predsjednik Komisija HBK i BK BiH za Hrvatski martirologij biskup Mile Bogoviæ izvijestio je o radu Komisije èiji su èlanovi voditelji vice/postulatura za beatifikaciju ili kanonizaciju ne- koga od svjedoka vjere te struènjaci za crkvenu i svjetovnu povijest 20. stoljeæa. Kao neposredni zadaci spomenuti su: znanstveni skup, koji bi se trebao održati u mjesecu travnju 2012. godine u Zagrebu, i osnivanje biskupijskih povjerenstava. Istaknuta je želja da cjelokupni rad Komisije bude doprinos otkrivanju i uprisutnjenju vjernièko-muèenièkog elementa u stradanjima. Istaknuli su važnost kršæanskog gledanja na žrtve, gdje se naglasak stavlja na poštovanje muèenika, a ne na okrutnosti muèitelja. Kroz izvješæe predsjednika Vijeæa za misije biskup Slobodana Štambuka biskupi su upoznati o nekim važnim poveznicama izmeðu Papinskih misijskih djela HBK i BK BiH. Pohvalili su zajednièke inicijative spomenutog Vijeæa kojim nastoje uvijek iznova buditi misijsku svijest kod vjernika te biti trajna potpora misionarima i misionarkama u njihovu blagoslovljenom radu naviještanja radosne vijesti. O prevoðenju i odobravanju liturgijskih tekstova biskupe je izvijestio predsjednik Vijeæa za liturgiju HBK biskup Ante Škvorèeviæ. Biskupi su 30. sijeènja slavili zajednièku Euharistiju u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova te nakon Mise molili na grobu sluge Božjega dr. Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Euharistiju je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljiæ, a propovijedao nadbiskup Srakiæ. Prigodnu rijeè uputio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. POSLANICA MONS. MRZLJAKA U POVODU TJEDNA SOLIDARNOSTI S CRKVOM I LJUDIMA U BIH Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti. (Lk 12,34) Dragi vjernici, korizma je za nas vjernike vrijeme kada nastojimo uèvrstiti i produbiti svoju vjeru, te se više posveæujemo molitvi, postu i pokori, kako nas na Pepelnicu poziva sv. Matej (Mt 6, 1-6.16-18). Isus nam je dao primjer kakvi trebamo biti prema Ocu i ljudima: ponizni, blagi, strpljivi, dobrohotni, znati trpjeti, vršiti svoju misiju. Treæa korizmena nedjelja veæ je šestu godinu prepoznata kao vrhunac Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, kada prikupljamo i materijalnu pomoæ za naše sunarodnjake. Kolektom koja se na današnji dan prikuplja u župama u cijeloj Hrvatskoj pomažemo našim sunarodnjacima u materijalnim potrebama. Meðutim, ovom akcijom želimo ih i ohrabriti da ne popuštaju pred malodušnosti, da ne bježe od odgovornosti èekajuæi da netko drugi rješava njihove teškoæe. Želimo im biti podrška u nastojanjima da se zlu odluèno suprotstave snagom dobra, da im križ koji nose bude putokaz i svjetlo, da se svladaju bolna iskustva prošlosti kako bi se u istini gradilo društvo dostojno èovjeka i ugodno Bogu. Prisjetimo se stoga rijeèi Svetog Oca Ivana Pavla II. koje je izgovorio za svoga drugoga pastoralnog pohoda Bosni i Hercegovini a kojima nas ohrabruje da udruženim snagama i uzdajuæi se u Boga možemo i moramo malo - pomalo, lijeèiti nezacijeljene rane koje nosimo s obje strane granice: “Budite glavni graditelji svoje buduænosti! Vaše istinsko blago èini postojanost vašeg karaktera te vaša bogata ljudska kulturna i vjerska baština po kojoj se poznajete. Ne mirite se sa sudbinom! Uistinu, nije lako poèeti iznova. To traži žrtvu i postojanost, a zahtijeva takoðer vještinu sijanja i strpljivost èekanja. Ali znajte da je ponovni poèetak ipak moguæ. I uzdajte se u Božju pomoæ, kao i u èovjekovu poduzetnost!” Ove oèinske, prijateljske i ohrabrujuæe Papine rijeèi zavrjeðuju da ih dobro upamti ova naša generacija, ali i one koje dolaze. Èuvajuæi ih u pameti i srcu, one nas nadahnjuju da iskažemo svoju solidarnost sa sestrama i braæom u Bosni i Hercegovini. Tako molitvenim hodom organiziranim u župama diljem Hrvatske u tjednu od 5. do 11. ožujka 2012. svjedoèimo našim dragim su- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. narodnjacima iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine da znamo što su proživjeli, da nam je poznata njihova duga kušnja, da znamo za težinu patnje koja svakodnevno prati njihov život, kao i za napast što na njih vreba - kako ne bi izgubili hrabrost i nadu u bolju buduænost. Nadahnuti primjerom Isusove majke Marije, koja je vjerno pratila svoga Sina na križnome putu, i svi mi, vjernici u Hrvatskoj, osobito molimo za èvrstoæu vjere hrvatskog naroda u našoj Domovini i u Bosni i Hercegovini te širom svijeta, kamo su mnogi otišli i u ovo naše vrijeme. Vjerujemo da se buduænost solidarnosti treba graditi na zajedništvu osoba, a ponajprije u obitelji. Iskonsko i odgovorno zajedništvo koje se njeguje u obitelji temelj je i škola društvenoga zajedništva i solidarnosti. Bez solidarnosti u obitelji neæe biti ni solidarnosti izvan obitelji. Bez shvaæanja i obrane obitelji, neæe se moæi shvatiti društvo kao ljudsku obitelj, a ni Crkvu niti župu kao veliku obitelj kršæana. Podsjetio nas je na to i posjet svetog oca Benedikta XVI, kada smo osobito meðu našim mladima vidjeli da postoji druga i drukèija Hrvatska, ona mlade generacije neoptereæene podjelama i svaðama, ona koja treba dobiti priliku da zemlji osigura buduænost. Istu tu solidarnost, zajedništvo i povezanost, unatoè granicama dviju država, osjetili smo i ove godine na redovitom zajednièkom zasjedanju biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Neka naša braæa u vjeri u Bosni u Hercegovini po djelima naše solidarnosti osjete da pratimo i znamo njihove potrebe, te da èinimo ono na što nas Isus potièe i poziva: da èineæi dobro pobjeðujemo zlo. Pokažimo da djelotvorna ljubav prema bližnjemu nadilazi križ bolesti, nemoæi, siromaštva i ostavljenosti; drugim rijeèima: križ svih moguæih kriza. Pokažimo da je ona put do uskrsnuæa, do novog života. Plodna korizma siguran je put do Života. Na Pepelnicu 2012.Josip Mrzljak, varaždinski biskup i predsjednik Hrvatskog Caritasa 31 “STANJE KATOLIČKIH ŽUPA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE IZMEĐU 1991. I 2011. GODINE” Zagreb, (IKA) - U organizaciji Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u utorak 13. ožujka u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu predstavljena je knjiga “Stanje katolièkih župa na podruèju Bosne i Hercegovine izmeðu 1991. i 2011. godine”. Knjigu opsega 952 stranice urednika Franje Mariæa objavila je BK BiH, a predstavljanje je uprilièeno u povodu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Predstavljanju knjige nazoèili su i zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ, apostolski nuncij u RH nadbiskup Mario Roberto Cassari, predsjednik BK BiH banjoluèki biskup Franjo Komarica, predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak, vojni biskup u RH Juraj Jezerinac i pomoæni banjoluèki biskup Marko Semren. Generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomaševiæ istaknuo je kako postoji puno toga što povezuje Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali i ostale krajeve u kojima su Hrvati katolici stoljeæima svoj na svome poput Boke kotorske i Srijema. U rijeèi dobrodošlice kardinal Bozaniæ izrazio je radost što se to važno izdanje predstavlja, jer se na taj naèin knjiga – dokument o Katolièkoj Crkvi u BiH, o stanju župa na podruèju BiH predaje našoj i svjetskoj javnosti. “Svjedoci smo živi onoga što se dogaðalo, bole nas mnogi dogaðaji, ali osobito nas boli èesto puta pokazano nerazumijevanje. Veèeras smo ovdje da bismo posvijestili važnost prisustva Katolièke Crkve u BiH s jedne strane, i da bismo posvijestili èinjenicu da ukoliko slabi ta važna institucija time je siromašnija i BiH, siromašnija je i èitava Europa”, rekao je kardinal Bozaniæ. Kardinal Puljiæ rekao je da su u problematici preživljavanja i opstanka jaèi kad znaju da nisu sami. Ohrabreni smo kad znamo da naša braæa na nas misle, za nas osjeæaju i žele nas poduprijeti. Posebno mnogima u svjetskoj javnosti moramo dati do znanja “nemojte nas ignorirati mi smo još živi, mi ne odustajemo od onoga da želimo živjeti, opstati, želimo biti na svome”, rekao je kardinal Puljiæ. Govoreæi o Tjednu solidarnosti, biskup Mrzljak podsjetio je kako je prije šest godina održana Nedjelja solidarnosti, a onda se to proširilo na Tjedan. Znakovito je primijetiti, kako kroz tih šest godina svijest o solidarnosti sve više raste, a Tjedan postaje poticaj za traženje novih moguænosti i putova širenja soli- 32 darnosti i na drugim podruèjima. Biskup je istaknuo kako nije glavni cilj samo prikupljanje sredstava, premda je i to dobro, veæ upravo svijest, te posebno važnost moguænosti da i oni najsiromašniji mogu nešto dati, a to je molitva. Govoreæi o sadržaju knjige, dr. Anðelko Akrap rekao je da je to svestrana i temeljita rekonstrukcija zbivanja u BiH od 1991. do 2011. glede katolièkog stanovništva. Knjiga pokazuju snagu i upornost u borbi za opstanak Katolièke Crkve u BiH. Zaprepašæuje koliko je toga srušeno, uništeno i protjerano, a istodobno zadivljuje koliko je toga obnovljeno, rekao je dr. Akrap te podsjetio kako je poznato da je uvjet revitalizacije i bilo kojeg povratka protjeranog stanovništva povratak Crkve, jer demografsko povijesna istraživanja pokazuju da je Crkva u BiH stožerni èimbenik opstanka katolika. Osvrnuvši se na predstavljene statistièke podatke, istaknuo je kako terensko istraživanje na razini župa pokazuje da je broj katolika prepolovljen. Dr. Slavko Sliškoviæ dao je kratak osvrt na prisutnost Crkve na tlu BiH od prvih kršæanskih vremena te istaknuo kako Crkvu od tada do danas prate muèeništva i razaranja. Skupivši prvi puta na jednom mjestu informacije o svim katolièkim župama u BiH, s fotografijama župnih crkava, zemljovidima župa i statistièkim podacima o broju vjernika, postala je vidljiva opravdanost ranije tvrdnje o razmjerima tragedije kojoj su bili izloženi katolici u BiH od 1991. do danas, istaknuo je dr. Sliškoviæ. Dodao je kako èitajuæi tu knjigu saznajemo da je 1991. prema podacima Crkve na podruèju cijele BiH živjelo ukupno 835.170 katolika, uglavnom Hrvata, dok je prema statistikama dobivenim prema blagoslovu obitelji 2010. njihov broj samo 441.432 odnosno 52% od onog prije ratnih godina. Dok se broj katolika na podruèju današnje Federacije prepolovio, na podruèju Republike Srpske on je sa 152.856 spao na 11.924, što znaèi da je nestalo 92% katolika s tih prostora. Osobita vrijednost djela je što su svi ti podaci statistièki potkrijepljeni slikovnim prilozima u obliku fotografija, svaka pojedina župa predstavljena je u kratkim crtama, a dvojezièni hrvatsko-engleski uvod knjigu èini pristupaènu širem krugu èitatelja, rekao je dr. Sliškoviæ. Urednik knjige povjesnièar Franjo Mariæ kratko se osvrnuo na kljuène godine stradanja katolika na MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. podruèju BiH. U tom kontekstu posebno je istaknuo beèke ratove koji su imali strahovite posljedice za katolike u BiH. Kartograf Nikola Badankoviæ u projekt se ukljuèio na poziv mons. Tomaševiæa s ciljem izrade karata katolièkih župa na podruèju BiH. Istaknuo je kako mu je bilo zadovoljstvo prihvatiti tu ponudu, tim više što njegova suradnja s Crkvom traje od godine 1972. kada je za potrebe tadašnje BKJ izradio 40 karata. Direktor Geofota Zvonko Biljecki istaknuo je kako zemljovidi, premda inženjerski rad, nose puno više. Kroz njih se kao i kroz groblja èita i spoznaje povijest, geografija, odreðeni vremenski bitni koraci, što u ovoj sluèaju za katolike u BiH puno znaèi, rekao je te predao karte župa u BiH predsjedniku BK BiH biskupu Franji Komarici koji je poruèio kako ta knjiga treba voditi istini i ljubavi. U ovoj prigodi biskup Komarica uruèio je knjige kardinalu Bozaniæu, nunciju Cassariju, biskupu Mrzljaku, izaslanici predsjednika RH Ive Josipoviæa savjetnici Romani Vlakutin te izaslaniku predsjednika Vlade RH Zorana Milanoviæ ministru zdravlja Rajku Ostojiæu. U glazbenom dijelu programa sudjelovali su zbor Kæeri Božje ljubavi i kantautor Luka Balvan. PRIOPĆENJE S 54. REDOVNOG ZASJEDANJA BK BIH Priopćenje za javnost s 54. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Mostar, 22. ožujak 2012. - Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održali su svoje 54. redovno zasjedanje od 20. do 22. ožujka 2012. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru. Predsjedao je biskup banjoluèki mons. dr. Franjo Komarica, a sudjelovali su svi èlanovi Biskupske konferencije. Na zasjedanju je sudjelovao i biskup križevaèki mons. Nikola Kekiæ u svojstvu delegata Hrvatske biskupske konferencije te prenio izraze bratskog zajedništva i blizine biskupa iz Republike Hrvatske na èelu s njihovim predsjednikom mons. dr. Marinom Srakiæem, nadbiskupom ðakovaèko-osjeèkim. Istaknuvši da se u odreðenom smislu osjeæa i èlanom Biskupske konferencije BiH jer mu se jurisdikcija proteže i na sve grkokatolièke vjernike u BiH, biskup Kekiæ je upoznao s obilježavanjem velikog jubileja – 400. obljetnice Grkokatolièke Crkve u Hrvatskoj ili osnivanja Marèanske biskupije te pozvao biskupe da se pridruže nekom od predviðenih slavlja. Biskupi su iskreno zahvalili èlanovima Hrvatske biskupske konferencije za bratsku solidarnost koju su iskazali i tijekom nedavno održanog Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u ovoj zemlji. Takoðer su izrazili spremnost poduprijeti djelovanje malobrojne grkokatolièke zajednice u Bosni i Hercegovini u ostvarenju njihovih prava. Tijekom zasjedanja s biskupima se susreo i apostolski nuncij 33 u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D’Errico koji je prenio blagoslov Svetog Oca. Izrazio je radost što je Pismo-Poruka državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea naišlo na odjek u medijima i na primjerenu pozornost biskupa HBK i BK BiH koju su oèitovali na redovitom 14. godišnjem zajednièkom zasjedanju, 30. i 31. sijeènja 2012. u Sarajevu. Takoðer je upoznao biskupe s poduzetim koracima na što skorijem formiranju Mješovite komisije za primjenu Meðunarodnog temeljnog ugovora izmeðu Svete Stolice i BiH, tj. za izradu nužnih provedbenih akata tog Ugovora. Biskupi su zahvalili nunciju D’Erricu što u razgovorima i susretima s raznim predstavnicima vlasti potièe da se poduzmu konkretni koraci u smjeru poboljšanja teške situacije biskupijskih zajednica u velikom dijelu Bosne i Hercegovine. Osobito su zahvalni sveæenicima, redovnicima i redovnicama koji pastoralno rade u župama u kojima je ostao mali broj katolika. Otvoreni su za razgovor i suradnju sa svim predstavnicima vlasti koji su spremni poduprijeti opstanak i katolika u Bosni i Hercegovini kao i njihov povratak. Izrazili su nadu da æe znaèajan dio sredstava, koja æe se prikupiti na najavljenoj proljetnoj meðunarodnoj donatorskoj konferenciji, biti uložena i za povratak prognanih i raseljenih katolika. Biskupi su se osvrnuli na provedbu zakljuèaka sa svoga prošlog zasjedanja te, izmeðu ostalih, saslušali izvješæe pomoænog biskupa vrhbosanskog mons. dr. Pere Sudara koji ih je predstavljao na susretu održanom u studenom 34 2011. u Rimu u povodu 40. obljetnice Vijeæa europskih Biskupskih konferencija i na Simpoziju biskupa Europe i Afrike koji je održan u veljaèi 2012. u Rimu. Saslušali su i izvješæe biskupa Komarice sa susreta predsjednika Biskupskih konferencija Jugoistoène Europe koji je održan od 5. do 8. ožujka 2012. u Strasbourgu. Raduje ih obnovljeno zanimanje Vijeæa Europe za vjerske potrebe njezinih graðana te se nadaju da æe se Vijeæe Europe snažnije suprotstaviti aktualnom rastu fenomena nasilja prema vjerskoj slobodi u nekim europskim zemljama te braniti neroðeni i roðeni život i štititi obitelj. Biskupi su saslušali izvješæa o radu svih komisija i vijeæa Biskupske konferencije BiH: Komisije za nauk vjere i Komisije Justitia et pax, Vijeæa za kler, Pedagoškog vijeæa katolièkih „Škola za Europu“, Vijeæa za bogoslovna sjemeništa, Vijeæa za mala sjemeništa, Vijeæa za dijalog meðu religijama i kulturama, Vijeæa za katehezu i Povjerenstva pri tom Vijeæu, Vijeæa za laike i Odbora za mlade pri tom Vijeæu, Vijeæa za liturgiju, Vijeæa za obitelj, Vijeæa za sredstva društvenog priopæivanja i Nadzornog vijeæa Caritasa Biskupske konferencije BiH. Biskupi izražavaju zahvalnost svim vijeænicima koji aktivnim sudjelovanjem daju svoj dragocjeni doprinos što plodnijem djelovanju Biskupske konferencije. Posebnu pozornost biskupi su posvetili izvješæu o djelovanju Caritasa Biskupske konferencije BiH koji svoje programe provodi u suradnji s dijecezanskim Caritasima u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu. Brojne karitativne akcije pokazuju, s jedne strane, zauzetost karitativnih djelatnika i solidarnost mnogih s osobama u potrebi. S druge strane, ukazuju na zabrinjavajuæe težak položaj nemalog broja ljudi u zemlji koja se veæ 17 godina odmakla od ratnih stradanja. Zahvaljujuæi svim karitativnim djelatnicima i svima koji na bilo koji naèin pokazuju solidarnost i blizinu s potrebnima, biskupi ponovno potièu sve odgovorne u državnim strukturama vlasti da usmjeruju ovu zemlju putem razvoja i takvog ureðenja u kojem æe oni najslabiji i najpotrebniji imati povlašteno mjesto. Biskupi su saslušali i financijsko-pastoralno izvješæe o radu Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Zahvaljujuæi nacionalnom i dijecezanskim ravnateljima i svima koji su aktivno ukljuèeni u misijsku animaciju, biskupi i ovom prigodom potièu sve, a osobito sveæenike, redovnike i redovnice u pastoralu, na trajnu molitvu za misionare i misionarke i na svaku vrstu potpore onima koji promièu Radosnu vijest spasenja u misijama. Biskupi zahvaljuju svima koji su dali svoj udio u nastanku monografije: „Stanje katolièkih župa na podruèju BiH izmeðu 1991. i 2011. godine“ koja zorno pokazuje stradanje, ali i obnovu brojnih župnih i filijalnih crkava te donose statistièke podatke koji trebaju buditi na akciju u smjeru promicanja opstanka i povratka, ali i dubokih kršæanskih vrijednosti vezanih uz život i obitelj. Na svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske bisku- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. pije, 19. ožujka biskupi su slavili Euharistiju u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Misu je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljiæ, a prigodnu propovijed uputio je biskup Kekiæ. Biskupi su, 21. ožujka bili nazoèni na predstavljanju knjige: IN HONOREM – Alessandro D’Errico, Apostolski nuncij. (kta) PREMINUO UMIROVLJENI SPLITSKOMAKARSKI NADBISKUP ANTE JURIĆ Sprovodni obredi i oproštaj od umirovljenog nadbiskupa bili su u subotu 24. ožujka u 11 sati u konkatedrali Sv. Petra u Splitu Split, 20. ožujak 2012. - Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Juriæ preminuo je u utorak 20. ožujka u Puli u 90. godini života, 65. sveæeništva i 24. biskupstva. Sprovodni obredi i oproštaj od umirovljenog nadbiskupa bili su subotu 24. ožujka u 11 sati u konkatedrali Sv. Petra u Splitu, gdje je i i pokopan. Mons. Juriæ roðen je 17. svibnja 1922. u Vranjicu. Zareðen je za sveæenika 18. svibnja 1947., a za biskupa posveæen 16. listopada 1988. U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji služio je kao župnik u Desnama, Solinu i Makarskoj, odgojitelj u Sjemeništu i u Bogosloviji te kao splitsko-makarski nadbiskup od 1988. do umirovljenja 2000. godine. Biskupsku službu obavljao je u zahtjevnim povijesnim vremenima. Svjedoèki je vjernike uèvršæivao u Evanðelju, ljubavi prema Hrvatskoj i skrbi za svakoga èovjeka. Uz zauzeti pastoralni rad, posvetio se brizi za siromašne i prognane, poglavito tijekom ratnih stradanja. Utemeljio MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. je više župa u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, klasiènu gimnaziju s pravom javnosti. Posebnu je ljubav iskazivao prema sveæenicima i duhovnim zvanjima, kojima je posvetio najveæi dio svog života. U sprovodnom bogoslužju posljednjeg ispraæaja mons. Juriæa, koji je položen u kriptu konkatedrale uz nadbiskupa Franu Franiæa, suslavilo je 25 (nad)biskupa iz Hrvatske i BiH, apostolski nuncij mons. Mario Roberto Cassari, a sudjelovalo je više od dvije stotine sveæenika iz cijele regije, brojni redovnici i redovnice, mještani rodnog mu Vranjica i susjednog Solina, župa Desne i Makarske u kojima je pastoralno djelovao kao sveæenik. Sprovodnu je misu predvodio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Marin Srakiæ. Papa Benedikt XVI., po Državnome tajniku kardinalu Tarcisiju Bertoneu, uputio je suæut i oèitovao živo suosjeæanje u žalosti koja je pogodila nadbiskupiju i njezina pastira u povodu smrti nadbiskupa Juriæa. Od svog predšasnika oprostio se i nasljednik na katedri splitskomakarskih nadbiskupa, mons. Marin Barišiæ, koji je prije svega, ukratko prikazao život i rad mons. Ante Juriæa. Od nadbiskupa Juriæa oprostio se i zagrebaèki nadbiskup uzoriti kardinal Josip Bozaniæ, kojemu je pokojnik èestitao imendan samo nekoliko sati prije nego je preminuo. Izrazivši suæut Splitsko-makarskoj Crkvi i rodbini preminuloga, kardinal Bozaniæ je naglasio kako je cijeli životni put nadbiskupa Juriæa obilježen ljudskošæu „po kojoj je kao èovjek bio drag i blizak, kao sveæenik gorljiv i raspoloživ, a kao biskup revan u izvršavanju apostolskog poslanja i ustrajan u uèvršæivanju povjerenog mu naroda u vjeri, nadi i ljubavi, u bogoljublju i èovjekoljublju“. U ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i svih vjernika BiH, vrhbosanski nadbiskup uzoriti kardinal Vinko Puljiæ izrazio je zahvalnost na Juriæevoj osjetljivosti za patnje i potrebe Crkve u BiH, otvorio je vrata srca i župa kad su u Dalmaciju navirale izbjeglice iz ratom pustošene BiH. U ime redovnika i redovnièkih zajednica rijeè zahvalnosti uputio je provincijal Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željko Toliæ, a u ime dijecezanskih sveæenika dugogodišnji tajnik nadbiskupa Juriæa don Stipe Lubas, triljski župnik i cetinski dekan. U ime društvenih vlasti rijeè zahvalnosti blagopokojnom nadbiskupu i iskrene suæuti rodbini uputio je župan Splitsko-dalmatinske županije Ante Sanader i splitska dogradonaèelnica Anðelka Viskoviæ; u ime laika Neven Matijeviæ, a u ime rodbine neæak Andrija Juriæ. Sprovodnom bogoslužju, koje je svojom pjesmom uzvelièao muški zbor sastavljen od pjevaèa 35 iz Vranjica, splitske katedrale sv. Dujma, konkatedrale sv. Petra, Gospe od zdravlja i Preèistoga Srca Marijina pod ravnanjem maestra don Šime Maroviæa, a uz orguljašku pratnju s. Eudoksije Franiæ, nazoèili su i brojni predstavnici gradskih i županijskih vlasti, gradonaèelnici i naèelnici te brojni vjernièki puk. Sprovodne je obrede predvodio nadbiskup Barišiæ. Uz marijansku antifonu „Salve Regina“ (Zdravo Kraljice) lijes nadbiskupa Ante Juriæa ponijeli su na rukama sveæenici te je spušten u kriptu, oko koje su vjernici nastavili moliti cijeloga dana. (kta/ika) PREDSTAVLJENA KNJIGA U ČAST NUNCIJU D’ERRICU Prihodi od prodaje knjige namijenjeni su djeci u Burundiji, o kojima je skrbila sestra Lukrecija Mamić Mostar, 22. ožujak 2012. U prepunoj velikoj dvorani Hrvatskog doma herceg Stjepana Kosaèe u Mostaru,u srijedu 21. ožujka, predstavljena je knjiga Veèernjeg lista “IN HONOREM Alessandro D’Errico 36 Apostolski nuncij u BiH”. Veèernji list zajedno sa sunakladnicima „Maticom hrvatskom“ i „Napretkom“ izdao je knjigu u kojoj se opisuje diplomatski život mirnog èovjeka u nemirnoj Bosni i Hercegovini. Govoreæi o knjizi i cijelom projektu izdavanja apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Alessandro D’Errico zahvalio se svima koji su sudjelovali u ovom projektu, èiji prihodi od prodaje su namijenjeni djeci u Burundiju, o kojima je skrbila sestra Lukrecija Mamiæ. „Teško je u ovim okolnostima izraziti osjeæaje koje bih volio iznijeti. Cijelim srcem zahvaljujem za ovu inicijativu. Drago mi je što postoje toliki kvalificirani doprinosi u ovoj knjizi, koji istièu da služba jednog nuncija nije samo diplomatska“, kazao je nuncij Alessandro D’Errico. „Razlièiti smo i to ne mora biti zapreka, to je bogatstvo. Govorimo o nadi i buduænosti ove zemlje. Stoga bih vam veèeras htio ponoviti da zajedno moramo naæi hrabrosti i odluènosti da se suoèimo s MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. današnjim i sutrašnjim izazovima za buduænost ove zemlje, za dobro ovih naroda, za dobro naše djece i za dobro svih graðana ovih krajeva“, rijeèi su kojima je nuncij završio svoje obraæanje. U izrazito srèanom govoru obratio se uzoriti nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljiæ kazavši kako æe nuncij uvijek ostati s nama u ovoj knjizi. „Politièki svjetski èelnici su ga, ubrzo nakon što je on došao u BiH, poèeli bombardirati raznim pitanjima, ali apostolski nuncij je bez kompleksa prikazivao naše stanje i raskrinkao njihove predrasude. Na tomu mu èestitam. Bio sam svjedok tomu nekoliko puta“, kazao je kardinal Puljiæ. U svom govoru mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjoluèki i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izrazio je iskrenu i duboku zahvalnost prireðivaèima i izdavaèima knjige te je kazao da æe „njihovo dokumentiranje i prezentiranje djelovanja sadašnjeg Apostolskog nuncija u našoj zemlji Njegove Ekscelencije, nadbiskupa Alessandra D’Errica ostati i za sva buduæa vremena i generacije svijetao primjer dužne zahvalnosti prema nasljedniku apostola Petra – rimskom biskupu - Papi, i njegovom vjernom i vjerodostojnom predstavniku – koji nam je zorno posvjedoèio kako se svim silama uma i srca stoji u službi papine jedinstvene službe – u Crkvi i svijetu“. Obrativši se u ime nakladnika vlè. Ivan Tolja kazao je kako su ovu knjigu objavili jer ona svjedoèi veliku i važnu da se pojedinac iz skupine istinski ostvaruje u odnosu prema drugome. “Nadbiskup Alessandro D’Errico kao izaslanik Svete stolice u BiH zorno svjedoèi tu istinu. Mnogi naši problemi crkveni i društveni poèeli su se rješavati njegovom inicijativom“, kazao je vlè. Tolja. „Prijateljski aktivna vanjska politika prema jednoj državi i državnoj konstrukciji i njeno provoðenje i praæenje rezultirali su imenovanjem nuncija sa stalnom sarajevskom adresom. U tom svjetlu gospodin MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. D’Errico bio je nedvojbeno pravi izbor. Sva ta poduzetnost iz bh perspektive mogla se išèitavati po prijateljskim nakanama“, rijeèi su prof. dr. Miroslava Palamete, bivšeg veleposlanika BiH pri Svetoj stolici. U svom obraæanju recenzent knjige Marijan Šunjiæ, profesor emeritus i veleposlanik Hrvatske pri Svetoj stolici naglasio je da ovo djelo prenosi nuncijevu poruku ohrabrenja i nade svim katolicima i svim graðanima Bosne i Hercegovine toliko potrebnu u ovim nemirnim vremenima. Šunjiæ je potom predstavio knjigu po poglavljima i približio sadržaj prisutnima. Dr. fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovaèke franjevaèke provincije istakao je: „knjigu koju veèeras po prvi put predstavljamo javnosti pripremljena je kao što stoji u njezinu naslovu u èast (in honorem) èovjeku koji veæ šest godina boravi u ovoj zemlji kao papinski izaslanik s ciljem promicanja pravednog mira, dijaloga, vjerske slobode i dostojanstva ljudske osobe. Obogaæen višegodišnjim iskustvom obnašanja ove službe na razlièitim stranama svijeta došao je k nama kao glasnik (nuntius, lat. – glasnik) vrhovnog poglavar Katolièke crkve koga snagom svoje službe predstavlja na dvije razine: kod državnih vlasti i unutar Katolièke crkve. Listajuæi ovo vrijedno i dobro opremljeno djelo vrlo lako æemo otkriti oèinsku brigu Rimskih prvosveæenika za katolike na ovim prostorima, kao i za druge narode koji žive u ovoj zemlji. Zato nas ne èudi da se nadbiskup D’Errico, želeæi što vjerodostojnije prenijeti poruku sv. oca, neumorno i s toliko žara zalaže za ravnopravnost svih konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, kao i za što èvršæe i djelotvornije jedinstvo unutar Katolièke crkve u ovoj zemlji. Znajuæi, kao iskusni diplomata, da bez pravednog mira i meðusobnog uvažavanja ova zemlja nema buduænosti kao ni Katolièka crkva unutar nje“ kazao je izmeðu ostalog fra Ivan Sesar te se zahvalio izdavaèu djela koje neæe dopustiti da padne u zaborav nastojanje 37 VATIKAN PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA SVJETSKI DAN MIRA 2012. Odgajati mlade za pravdu i mir Vatikan, 31. prosinac 2011. 1. Poèetak nove godine, Božjega dara èovjeku, poziva me uputiti svima, s velikim povjerenjem i ljubavlju, usrdnu èestitku da vrijeme koje je pred nama bude konkretno oznaèeno pravdom i mirom. S kojim stavom bismo trebali gledati na novu godinu? U Psalmu 130 nalazimo prelijepu sliku. Psalmist kaže da vjernik èeka Gospodina “više no zoru straža noæna” (r. 6), èeka ga s èvrstom nadom, jer zna da æe donijeti svjetlo, milosrðe, spasenje. To se oèekivanje raða iz iskustva Izabranog naroda, koji shvaæa da ga Bog uèi promatrati svijet u njegovoj istinitosti i da ne dopušta da ga svladaju nevolje. Pozivam vas gledati na 2012. godinu s tim stavom povjerenja. Istina je da se u godini koja se primièe svom kraju poveæao osjeæaj beznaða zbog krize koja zahvaæa društvo, svijet rada i ekonomiju; korijeni te krize su prije svega kulturni i antropološki. Èini se malne da se neki tamni veo nadvio nad naše vrijeme i ne dopušta nam jasno vidjeti dnevno svjetlo. Ipak, u toj tami èovjekovo srce ne prestaje èekati zoru o kojoj govori psalmist. To je oèekivanje posebno snažno i vidljivo kod mladih i zato se u svojem razmišljanju okreæem njima promatrajuæi doprinos koji mogu i moraju dati društvu. Želim zato svoju poruku za 45. svjetski dan mira posvetiti temi odgoja: “Odgajati mlade za pravdu i mir”, u uvjerenju da oni, svojom poletnošæu i svojim idealizmom, mogu pružiti novu nadu svijetu. Moja se poruka obraæa takoðer roditeljima, obiteljima, svim odgojnim i obrazovnim sastavnicama, kao i svima onima koji su odgovorni za razna podruèja religijskog, društvenog, politièkog, ekonomskog, kulturnog života kao i za medije. Biti pozoran prema mladima i njihovim brigama, saslušati ih i cijeniti, nije samo nešto što je preporuèljivo; to je primarna dužnost èitavog društva, ako se želi izgraðivati buduænost pravde i mira. Rijeè je o tome da se mladima poruèi da cijene pozitivnu vrijednost života te se tako u njima probudi želju da svoje živote utroše u služenju dobru. To je zadaæa u kojoj moramo svi dati svoj osobni obol. Brige koju su mnogi mladi diljem svijeta izrazili u posljednje vrijeme pokazuju njiho- 38 vu želju da sa èvrstom nadom gledaju u buduænost. U sadašnjem trenutku zaokupljaju ih mnoge brige i strahovi: žele steæi naobrazbu koja æe ih ozbiljnije pripremiti da se nose sa stvarnošæu u kojoj žive; uviðaju koliko je teško zasnovati obitelj i pronaæi stalno radno mjesto; pitaju se mogu li dati stvarni doprinos svijetu politike, kulture i ekonomije kako bi izgraðivali društvo koje æe imati ljudskije i solidarnije lice. Važno je da se tim vrenjima i tome idealizmu posveti dužna pozornost na svim razinama društva. Crkva u mlade gleda s nadom, ima povjerenje u njih i potièe ih da traže istinu, da brane opæe dobro, da budu otvoreni svijetu koji ih okružuje i da budu kadri vidjeti “nove dogaðaje” (Iz 42, 9; 48, 6)! Odgojitelji 2. Odgoj je najzanimljivija i ujedno najteža pustolovina u životu. Odgajati – izraz koji dolazi od latinskog educere – znaèi izvesti mlade iz njih samih i uvesti ih u stvarnost, prema punini koja pomaže osobi rasti. Taj se proces jaèa susretom dviju sloboda: slobode odrasle osobe i slobode mladog èovjeka. To iziskuje i odgovornost uèenika, koji mora biti otvoren i dopustiti da ga se vodi u upoznavanju stvarnosti, i odgovornost odgojitelja, koji mora biti spreman darovati samog sebe. Zato su više no ikad potrebni istinski svjedoci, a ne puki razdjelitelji pravilâ i informacijâ, svjedoci koji æe znati vidjeti dalje od drugih, jer imaju šire poglede na život. Svjedok je onaj koji prednjaèi u življenju puta kojeg predlaže. Koja su to mjesta gdje sazrijeva pravi odgoj za mir i pravdu? To je nadasve obitelj, jer su roditelji prvi odgojitelji. Obitelj je izvorna stanica društva. “U obitelji se djeca uèe ljudskim i kršæanskim vrijednostima koje omoguæuju konstruktivan i miran suživot. U obiteljima se uèe meðugeneracijskoj solidarnosti, poštivanju pravila, opraštanju i prihvaæanju drugoga” (1). Ona je prva škola gdje odgajamo za pravdu i mir. Živimo u svijetu u kojem su obitelji, kao i sam život, neprestano izložene prijetnji i, nerijetko, racjepkane. Radni uvjeti koji se èesto teško mogu uskladiti MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. s obiteljskim zadaæama, brige za buduænost, ubrzani ritmovi života, èesta seljenja da bi se osigurao pristojan život ili èak puko preživljavanje – sve to silno otežava moguænost da se djeci zajamèi jedno od najdragocjenijih dobara: prisutnost roditelja. Ta prisutnost omoguæuje sve dublje zajedništvo i prenošenje iskustava i uvjerenjâ koja se stjeèu godina, a koja se samo zajedno provedenim vremenom mogu prenijeti na mlaðe. Roditeljima želim da ne klonu duhom! Neka primjerom svoga života potièu djecu da svoju nadu stavljaju nadasve u Boga, koji je izvor istinske pravednosti i mira. Želim takoðer uputiti svoju rijeè odgovornima za odgojno-obrazovne institucije: neka s velikim osjeæajem odgovornosti budno paze da se dostojanstvo svake osobe uvijek poštuje i cijeni. Neka se pobrinu da svaki mladi èovjek otkrije vlastiti poziv i pomažu mladima da darovi koje im je Bog udijelio donesu svoj plod. Neka zajamèe obiteljima da æe njihovoj djeci uvijek biti osiguran odgoj koji se neæe biti u opreci s njihovom savješæu i vjerskim naèelima. Neka sve obrazovne sredine budu mjesta otvorenosti za nadnaravno i za druge, mjesto dijaloga, povezanosti i pažljivog slušanja, u kojem se mladi èovjek osjeæa poštovanim zbog vlastitih sposobnosti i duhovnih bogatstava i gdje može nauèiti cijeniti braæu. Neka se ondje nauèi iskusiti radost koju donosi svakodnevno èinjenje djela ljubavi i suosjeæajnost prema bližnjemu i djelatno sudjelovanje u izgraðivanju društva koje æe biti humanije i u kojem æe biti više bratstva. Obraæam se zatim politièarima od kojih tražim da konkretno pomažu obitelji i odgojne ustanove u izvršavanju njihovih odgojnih prava i dužnosti. Ne smije nikada uzmanjkati prikladne potpore majèinstvu i oèinstvu. Neka se pobrinu da se nikome ne nijeèe pristup obrazovanju i neka obiteljima omoguæe da mogu slobodno birati odgojno-obrazovne strukture koje su prikladnije za dobro njihove djece. Neka se politièari zalažu za ponovno ujedinjavanje obitelji koje su razdvojene zbog priskrbljivanja sredstava potrebnih za život. Neka mladima pružaju pozitivnu sliku o politici, kao pravom služenju na dobro svih. Moram, nadalje, pozvati svijet medija da dadne svoj doprinos odgoju. U današnjem društvu sredstva masovne komunikacije imaju jedinstvenu ulogu: ona ne samo da informiraju, veæ takoðer oblikuju duh svojih korisnika te stoga mogu dati znaèajan doprinos odgoju i obrazovanju mladih. Važno je imati na umu kako izmeðu obrazovanja i komunikacije postoji tijesna veza: obrazovanje se naime ostvaruje uz pomoæ komunikacije, koja utjeèe, na pozitivan ili negativan naèin, na oblikovanje osobe. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. I mladi moraju imati hrabrosti da prije svega oni prvi žive ono što traže od onih koji su u njihovu okruženju. Na njima leži velika odgovornost: neka smognu hrabrosti da se svojom slobodom koriste dobro i savjesno. I oni sami su odgovorni za vlastiti odgoj i obrazovanje za pravdu i mir! Odgajati za istinu i slobodu 3. Sveti se Augustin pitao: “Quid enim fortius desiderat anima quam veritatem? – Što èovjek snažnije želi od istine?” (2). Hoæe li neko društvo imati humano lice velikim dijelom ovisi o tome pridonosi li obrazovanje oèuvanju tog neuništivog zahtjeva. Obrazovanje je, naime, povezano s cjelovitim oblikovanjem osobe, ukljuèujuæi i njezin moralni i duhovni vidik, i usredotoèeno je na èovjekov krajnji cilj i dobro društva kojem pripada. Zato, da bi se èovjeka odgojilo za istinu treba prije svega znati tko je osoba, poznavati njezinu narav. Promatrajuæi stvarnost koja ga okružuje, psalmist ovako razmišlja: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih uèvrsti - pa što je èovjek da ga se spominješ, sin èovjeèji te ga pohodiš?” (Ps 8, 4-5). To je temeljno pitanje koje si moramo postaviti: tko je èovjek? Èovjek je biæe koje nosi u srcu žeð za beskonaènim, žeð za istinom – i to ne djelomiènom istinom, veæ onom koja je kadra rasvijetliti smisao života – zato što je stvoren na Božju sliku i priliku. Prepoznati sa zahvalnošæu da je život neprocjenjivi dar vodi do otkrivanja dubokog i nepovredivog dostojanstva svake osobe. Zato je prvi korak u odgoju nauèiti prepoznavati Stvoriteljevu sliku u èovjeku i, samim tim, gajiti duboko poštivanje prema svakom ljudskom biæu i pomagati drugima da žive životom koji je u skladu s tim uzvišenim dostojanstvom. Ne smije se zaboraviti da se “autentièni ljudski razvoj tièe cijele osobe u svim njezinim dimenzijama” (3), ukljuèujuæi i transcendentnu, te da se ne smije žrtvovati osobu zbog postizanja nekog dobra, bilo ono ekonomsko ili društveno, individualno ili kolektivno. Samo u odnosu s Bogom èovjek shvaæa takoðer znaèenje vlastite slobode. A pred odgojiteljima se postavlja zadaæa oblikovati istinsku slobodu. To nije odsutnost ogranièenja ili vladavina slobodne volje, nije apsolutizam onoga “ja”. Èovjek koji vjeruje da je apsolutan, da ne ovisi ni o kome i ni o èemu, da može èiniti što mu volja, na kraju protuslovi istini o vlastitom biæu i gubi svoju slobodu. Èovjek je, meðutim, biæe odnosa, koji živi u jednom odnosu s drugima i, prije svega, s Bogom. Istinska sloboda se nikada ne može postiæi udaljavanjem od Boga. Sloboda je dragocjena, ali ujedno i krhka vrijednost; može biti pogrešno shvaæena i zloupotrijeblje- 39 na. “Osobito podmuklu prepreku odgojnoj zadaæi danas predstavlja masovna prisutnost, u našem društvu i kulturi, onog relativizma koji, buduæi da ne priznaje ništa kao definitivno, ostavlja kao posljednje mjerilo vlastito ‘ja’ s njegovim htijenjima i pod krinkom slobode postaje za svakog tamnica, jer odvaja ljude jedne od drugih te na kraju svaki od njih biva zatvoren u vlastito ‘ja’. U takvom relativistièkom obzorju, stoga, pravi odgoj nije moguæ: bez svjetla istine prije ili kasnije svaki je èovjek naime osuðen sumnjati u dobrotu samoga života i odnosa od kojih je satkan, u vrijednost svojega zauzimanja da nešto zajedno gradi s drugima” (4). Da bi ostvario svoju slobodu, èovjek mora dakle nadiæi relativistièki obzor i spoznati istinu o samom sebi i istinu o dobru i zlu. U dubini savjesti èovjek otkriva jedan zakon kojeg si nije on dao, veæ kojeg mora slušati i èiji glas ga poziva da ljubi i èini dobro i kloni se zla, da preuzme odgovornost za uèinjeno dobro i poèinjeno zlo (5). Zbog toga je ostvarivanje slobode prisno povezano s naravnim moralnim zakonom, koji ima univerzalni karakter, izraz je dostojanstva svake osobe, udara temelje njegovim temeljnim pravima i dužnostima i dakle, u konaènici, oblikuje temelje pravednog i miroljubivog suživota meðu osobama. Ispravno korištenje slobode dakle ima središnju važnost u promicanju pravednosti i mira, koji zahtijevaju poštivanje prema samima sebi i prema drugima, ukljuèujuæi i one èiji naèin shvaæanja i života umnogome odudara od našega. Iz toga stava izviru sastavnice bez kojih mir i pravednost ostaju prazne rijeèi bez sadržaja: uzajamno povjerenje, sposobnost uspostave konstruktivnog dijaloga, moguænost opraštanja, koje bi uvijek htjeli primiti ali koje je teško drugome dati, uzajamna ljubav, suosjeæanje prema najslabijima, kao i spremnost na žrtvu. Odgajati za pravdu 4. U našem svijetu, u kojem je vrijednost osobe, njezina dostojanstva i njezinih prava, usprkos javno proklamiranim dobrim namjerama, ozbiljno ugrožena raširenom tendencijom iskljuèivog pribjegavanja mjerilima korisnosti, zarade i posjedovanja, važno je ne odvajati pojam pravde od njeinzih transcendentnih korijenâ. Pravda, naime, nije jednostavno plod ljudskog dogovora, jer ono što je pravedno nije izvorno odreðeno pozitivnim zakonom, veæ dubokim identitetom ljudskog biæa. Samo cjeloviti pogled na èovjeka omoguæuje nam da ne podlegnemo poimanju pravde kao nekog ugovora i dogovora i da smjestimo takoðer nju unutar obzora solidarnosti i ljubavi (6). 40 Ne smijemo zanemariti èinjenicu da su odreðene struje suvremene kulture, koje se oslanjaju na ekonomska racionalistièka i individualistièka naèelâ, istrgla pojam pravde iz njezinih transcendentnih korijena, odvojivši je od ljubavi i solidarnosti: “’Zemaljski grad’ ne promièu samo odnosi pravâ i dužnostî, nego, još više i još preèe, odnosi velikodušne besplatnosti, milosrða i zajedništva. Sebedarna ljubav, èak i u ljudskim odnosima, uvijek oèituje Božju ljubav, dajuæi teologalnu i spasenjsku vrijednost svakom zauzimanju oko pravednosti u svijetu” (7). “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni æe se nasititi!” (Mt 5, 6). Nasitit æe se jer su gladni i žedni ispravnih odnosa s Bogom, sa samima sobom, sa svojom braæom i sestrama i sa èitavim stvorenim svijetom. Odgajati za mir 5. “Mir nije tek odsutnost rata i ne može se svesti na osiguranje ravnoteže meðu suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne može postiæi bez zaštite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije meðu ljudima, bez poštivanja dostojanstva osoba i naroda, bez postojano življenog bratstva” (8). Mir je plod pravde i uèinak ljubavi. Mir je prije svega Božji dar. Mi kršæani vjerujemo da je Krist naš pravi mir: u njemu, u njegovom križu, Bog je pomirio sa sobom svijet i razorio razdvojnice koje su nas jedne od drugih dijelile (usp. Ef 2, 14-18); u njemu postoji samo jedna obitelj, pomirena u ljubavi. Ali mir nije samo dar koji treba primiti, veæ je takoðer zadatak kojeg treba ostvariti. Da bismo bili istinski mirotvorci, moramo se uèiti suosjeæanju, solidarnosti, suradnji, bratstvu, moramo biti aktivni u zajednici i budni u jaèanju svijesti kod ljudi u svezi nacionalnih i meðunarodnih pitanja i važnosti da se traže prikladni naèini preraspodjele bogatstva, promicanja razvoja, suradnje u razvoju i rješavanju sukobâ. “Blago mirotvorcima: oni æe se sinovima Božjim zvati!”, kaže Isus u Govoru na gori (Mt 5, 9). Mir za sve je plod pravde za sve i nitko ne može izbjeæi tu bitnu zadaæu promicanja pravde, prema vlastitim poljima djelovanja i odgovornostima. Pozivam poglavito mlade, koji uvijek snažno streme idealima, da imaju strpljenja i upornosti u traženju pravde i mira, da gaje osjeæaj za ono što je pravedno i istinito, i onda kada to može ukljuèivati žrtvu i znaèiti da moraju iæi protiv struje. Uzdići oči Bogu 6. Kada se naðemo pred teškim izazovom kroèenja putom pravde i mira možemo biti u iskušenju MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. da se, poput psalmiste, pitamo: “K brdima oèi svoje uzdižem: odakle æe mi doæi pomoæ?” (Ps 121, 1). Svima, a poglavito mladima, želim snažno reæi: “Svijet ne spašavaju ideologije, veæ samo okretanje Bogu živom, koji je naš stvoritelj, jamac naše slobode, jamac onoga što je doista dobro i istinito... okretati se bespridržajno Bogu koji je mjera onoga što je ispravno i istodobno je vjeèna ljubav. Što bi nas uopæe i moglo spasiti ako ne ljubav?” (9) Ljubavi je mila istina, ona je snaga koja nas èini kadrima zalagati se za istinu, za pravdu, za mir, jer sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (usp. 1 Kor 13, 13) Dragi mladi, vi ste dragocjeni dar za društvo. Ne dopustite da vas obuzme obeshrabrenost kada naiðete na teškoæe i ne prepuštajte se lažnim rješenjima, koja se èesto predstavljaju kao najlakši put za svladavanje problemâ. Ne plašite se preuzeti obaveze, uhvatiti se u koštac s naporom i žrtvom, izabrati putove koji zahtijevaju vjernost i stalnost, poniznost i predanost. Živite s povjerenjem svoju mladost i one duboke želje sreæe, istine, ljepote i prave ljubavi koje osjeæate! Živite intenzivno to razdoblje žvota tako bogato i puno poleta. Budite svjesni da ste vi sami primjer i poticaj za odrasle, i to æete biti što se više budete trudili pobijediti nepravde i korupciju, koliko više budete željeli bolju buduænost i zalagali se da je izgraðujete. Budite svjesni svojih moguænosti i ne zatvarajte se nikada u sebe same, veæ znajte raditi za svjetliju buduænost za sve. Niste nikada sami. Crkva se uzda u vas, prati vas, bodri vas i želi vam ponuditi najdragocjenije što ima: moguænost da uzdignete svoje oèi Bogu, da susretnete Isusa Krista, onoga koji je pravda i mir. Svima vama, muškarci žene iz èitavoga svijeta, kojima na srcu leži mir želim poruèiti: mir nije neko dobro koje je veæ dostignuto, veæ je cilj kojem svi i svatko mora težiti. Gledajmo s veæom nadom u buduænost, uzajamno se bodrimo na našem putu, radimo na tome da dadnemo našem svijetu lice koje je više ljudsko i bratsko i osjetimo se ujedinjenima u odgovornosti prema sadašnjim i buduæim naraštajima, poglavito u njihovu odgajanju da budu miroljubivi i mirotvorci. Na temelju te svijesti upuæujem vam ova razmišljanja i upuæujem svoj poziv: ujedinimo svoje duhovne, moralne i materijalne snage, da bismo “odgajali mlade za pravdu i mir”. Iz Vatikana, 8. prosinca 2011. Papa Benedikt XVI. Bilješke: (1) Benedikt XVI., Discorso agli Amministratori della Regione Lazio, del Comune e della Provincia di Roma (14. siječnja 2011.): L’Osservatore Romano, 15. siječnja 2011., str. 7. (2) Commento al Vangelo di S. Giovanni (Komentar na Evanđelje sv. Ivana), 26,5. (3) Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate (29. lipnja 2009.), 11: AAS 101 (2009), 648; usp. Pavao VI., Enc. Populorum progressio (26. ožujka 1967.), 14: AAS 59 (1967), 264. (4) Benedikt XVI., Discorso in occasione dell’apertura del Convegno ecclesiale diocesano nella Basilica di san Giovanni in Laterano (6. lipnja 2005.): AAS 97 (2005), 816. (5) Usp. Drugi vatikanski koncil, Konst. Gaudium et spes, 16. (6) Benedikt XVI., Discorso al Bundestag (Govor u Bundestagu) (Berlin, 22. rujna 2011.): L’Osservatore Romano, 24. rujna 2011., str. 6-7. (7) Isti, Enc. Caritas in veritate (29. lipnja 2009.), 6: AAS 101 (2009), 644-645. (8) Katekizam Katoličke Crkve, 2304. (9) Benedikt XVI., Veglia con i Giovani (Bdjenje s mladima) (Köln, 20. 8. 2005.): AAS 97 (2005), 885-886. PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 20. SVJETSKI DAN BOLESNIKA “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!” (Lk 17, 19) MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Vatikan, 13. sijeèanj 2012. - U prigodi Svjetskoga dana bolesnika, koji æemo slaviti 11. veljaèe 2012., na spomendan Gospe Lurdske, želim ponovno izraziti svoju duhovnu blizinu svim bolesnicima koji se nalaze u mjestima u kojima se pruža skrb za bolesne ili su zbrinuti u obiteljima, izražavajuæi svakom od njih brižnost i ljubav èitave Crkve. U velikodušnom 41 prihvaæanju s ljubavlju svakoga ljudskog života, osobito slabih i bolesnih, kršæanin izražava važni aspekt vlastitog evanðeoskog svjedoèenja, po Kristovu primjeru, koji se prignuo nad èovjekova materijalna i duhovna trpljenja da ih ozdravi. 1. Ove godine, koja predstavlja najbližu pripravu za sveèani Svjetski dan bolesnika koji æe se slaviti u Njemaèkoj 11. veljaèe 2013. i u èijem æe žarištu biti vrlo znakovit lik Samarijanca (usp. Lk 10, 29-37) želim staviti naglasak na “sakramente ozdravljenja”, to jest na sakrament pokore i pomirenja kao i sakrament bolesnièkog pomazanja, koji imaju svoje prirodno ispunjenje u euharistijskoj prièesti. Isusov susret s desetoricom gubavaca, opisan u Evanðelju svetog Luke (usp. Lk 17, 11-19), osobito rijeèi koje Gospodin upuæuje jednom od njih: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!” (r. 19), pomažu nam da postanemo svjesni važnosti vjere za one koji se, pod teretom patnje i bolesti, približavaju Gospodinu. U susretu s njim mogu stvarno iskusiti da onaj koji vjeruje nije nikada sam! Bog nas, naime, u svome Sinu, ne napušta u našim tjeskobama i trpljenjima, veæ nam je blizu, pomaže nam nositi ih i želi ozdraviti u dubini naše srce (usp. Mk 2, 1-12). Vjera toga jedinog gubavca koji se, vidjevši da je ozdravio, pun divljenja i radosti, za razliku od ostalih, vraæa odmah Isusu da mu izrazi svoju zahvalnost, pomaže nam shvatiti da je ponovno zadobiveno zdravlje znak neèeg dragocjenijeg od pukog tjelesnog ozdravljenja, to je znak spasenja koje nam Bog daje po Kristu; ono nalazi svoj izraz u Isusovim rijeèima: Tvoja te vjera spasila. Tko u vlastitom trpljenju i bolesti zaziva Gospodina siguran je da ga njegova ljubav neæe nikada napustiti i da ni ljubav Crkve, koja u ovom svijetu nastavlja njegovo djelo spasenja, neæe nikada minuti. Tjelesno ozdravljenje, izraz dubljeg spasenja, otkriva tako važnost koju èovjek, kao cjelina satkana od duše i tijela, ima za Gospodina. Svaki sakrament, usto, izražava i ostvaruje blizinu samoga Boga, koji, na potpuno besplatan naèin, “stupa s nama u dodir po materijalnim zbiljnostima…, kojima se služi, pretvarajuæi ih u sredstva susreta izmeðu nas i njega samog” (Homilija, Misa potvrde, 1. travnja 2010). “Jedinstvo izmeðu stvaranja i otkupljenja postaje vidljivo. Sakramenti su izraz opipljivosti naše vjere koja obuhvaæa tijelo i dušu, èitavog èovjeka” (Homilija, Misa potvrde, 21. travnja 2011). Glavni zadatak Crkve je zasigurno naviještanje Božjeg kraljevstva, “ali upravo taj navještaj mora biti proces ozdravljenja: ‘…iscijeliti srca slomljena’ (usp. Iz 61, 1)” (isto), prema zadaæi koju je Isus povjerio svojim uèenicima (usp. Lk 9, 1-2; Mt 10, 1.5-14; Mk 6, 7-13). Sprega tjelesnog zdravlja i obnove slomljenih 42 srca pomaže nam stoga bolje shvatiti “sakramente ozdravljenja”. 2. Sakrament pokore bio je èesto u središtu razmišljanja crkvenih pastira, upravo zbog velike važnosti koju ima u kršæanskom životu, jer “sva vrijednost Pokore jest u tome da u nama ponovno obnovi Božju milost i s Bogom nas sjedini dubokom ljubavlju” (Katekizam Katolièke Crkve, 1468). Nastavljajuæi razglašavati Isusovu poruku oproštenja i pomirenja, Crkva ne prestaje pozivati èitavo èovjeèanstvo da se obrati i vjeruje u evanðelje. Poziv apostola Pavla: “Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!” (2 Kor 5, 20), ona prihvaæa kao vlastiti. Isus u svom životu naviješta i uprisutnjuje Oèevo milosrðe. On je došao ne da osuðuje, veæ da oprašta i spašava, da pruži nadu takoðer u najdubljoj tami patnje i grijeha, da dadne vjeèni život; tako u sakramentu pokore, u “lijeku ispovijedi”, iskustvo grijeha ne izroðuje se u oèaj, veæ susreæe ljubav koja oprašta i preobražava (usp. Ivan Pavao II., Posinod. apost. pobud. Pomirenje i pokora. Reconciliatio et paenitentia, 31). Bog, “bogat milosrðem” (Ef 2, 4), poput oca iz evanðeoske prispodobe (usp. Lk 15, 11-32), ne zatvara srce nikome od svoje djece, veæ ih èeka, traži, nalazi tamo gdje odbacivanje zajedništva zatvara u osamu i podjelu, poziva ih da se okupe oko njegova stola, u radosnoj sveèanosti opraštanja i pomirenja. Trpljenje, u kojem bi se kod èovjeka mogla javiti napast da se prepusti obeshrabrenosti i oèaju, može se tako pretvoriti u vrijeme milosti u kojem se èovjek može povuæi u samog sebe i, poput rasipnog sina iz prispodobe, preispitati vlastiti život, prepoznati zablude i promašaje, osjetiti nostalgiju za Oèevim zagrljajem i vratiti se putu koji vodi prema njegovu domu. On, u svojoj velikoj ljubavi, uvijek i svagda bdije nad našim životom i èeka nas da svakom djetetu koji mu se vrati udijeli dar punog pomirenja i radosti. 3. Èitajuæi Evanðelja jasno vidimo kako je Isus uvijek iskazivao posebnu pažnju bolesnima. On ne samo da je pozvao svoje uèenike da im lijeèe rane (usp. Mt 10, 8; Lk 9, 2; 10, 9), veæ je takoðer za njih ustanovio posebni sakrament: bolesnièko pomazanje. Jakovljeva poslanica potvrðuje da je taj sakramentski èin prisutan veæ u prvoj kršæanskoj zajednici (usp. 5, 14-16): bolesnièkim pomazanjem praæenom molitvom prezbitera èitava Crkva preporuèuje bolesne Gospodinu patniku i proslavljenom, da ublaži njihove patnje i spasi ih, štoviše poziva ih da se u duhu sjedine s Kristovom mukom i smræu, kako bi tako pridonijeli dobru Božjeg naroda. Taj nas sakrament potièe razmatrati dvojako otaj- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. stvo Maslinske gore, gdje se Isus našao dramatièno suoèen s putom na koji ga je uputio Otac, putom muke, najvišeg èina ljubavi, i prihvatio taj put. U tome èasu, on je posrednik, “nosi na sebi, preuzima na sebe trpljenje i patnju svijeta, preobražavajuæi je u vapaj Bogu, donoseæi je pred oèi i u ruke Bogu, i noseæi je tako zbiljski k èasu otkupljenja” (Lectio divina, Susret s rimskim klerom, 18. veljaèe 2010.). Ali “Maslinska gora je… takoðer mjesto s kojeg je on uzašao k Ocu, to je dakle mjesto otkupljenja… Taj dvojaki misterij Maslinske gore je takoðer uvijek ‘na djelu’ u sakramenalnom ulju Crkve… znaku Božje dobrote koja se pruža k nama da nas dotakne” (Homilija, Misa potvrde, 1. travnja 2010.). U bolesnièkom pomazanju, sakramentalna tvar ulja nam biva ponuðena, tako reæi, “kao Božji lijek… koji nam sada ulijeva pouzdanje u njegovu dobrotu, pružajuæi nam snagu i utjehu, ali koji je istodobno ustremljen izvan bolesti prema konaènom ozdravljenju, uskrsnuæu (usp. Jak 5, 14)” (isto). Taj sakrament zaslužuje danas veæu pažnju, bilo u teološkom promišljanju, bilo u pastoralnom radu s bolesnima. Prepoznavajuæi pravu vrijednost sadržaja liturgijske molitve koji se prilagoðavaju raznim ljudskim situacijama vezanim uz bolest, ali ne samo nju, kada se èovjek naðe na kraju svoga životnog puta (usp. Katekizam Katolièke Crkve, 1514), bolesnièko pomazanje ne smije se smatrati malne “manjim sakramentom” u odnosu na ostale. Ako su pažnja i pastoralna skrb prema bolesnima s jedne strane znak Božje nježnosti prema onima koji trpe, s druge donosi duhovnu korist takoðer sveæenicima i èitavoj kršæanskoj zajednici, koji su svjesni da ono što je uèinjeno najmanjemu, uèinjeno je samom Isusu (usp. Mt 25, 40). 4. U vezi “sakramenata ozdravljenja” sveti Augustin kaže: “Bog ozdravlja sve bolesti. Ne boj se dakle: sve æe bolesti biti ozdravljene… Moraš samo dopustiti da te on ozdravi i ne smiješ odbaciti njegove ruke” (Izlaganje o Psalmu 102, 5: PL 36, 1319-1320). Rijeè je o dragocjenim sredstvima Božje milosti, koja pomažu bolesniku da se sve potpunije suoblièi otajstvu Kristove smrti i uskrsnuæa. Zajedno s ta dva sakramenta, htio bih istaknuti takoðer važnost euharistije. Primljena u trenutku bolesti pridonosi, na jedinstven naèin, odjelotvorenju te preobrazbe, pridružujuæi onoga koji se hrani Isusovu Tijelu i Krvlju Njegovu prinosu samoga sebe Ocu za spasenje svih. Èitava crkvena zajednica, a navlastito župne zajednice, trebaju posvetiti pozornost tome da se osigura moguænost èestog pristupanja sakramentskoj prièesti onima koji, zbog zdravstvenih razloga ili poodmakle dobi, ne mogu iæi u bogoslužna mjesta. Na taj se naèin toj braæi i sestrama pruža moguæ- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. nost da osnaže odnos s Kristom raspetim i uskrslim, sudjelujuæi svojim životom prinesenim za ljubav Kristovu, u samom poslanju Crkve. U toj perspektivi, važno je da sveæenici koji vrše svoj osjetljivi rad u bolnicama, ljeèilištima i domovima bolesnika osjete da su “’poslužitelji bolesnika’, znak i oruðe Kristova suosjeæanja, koji mora doæi do svakog èovjeka koji trpi” (Poruka za XVIII. Svjetski dan bolesnika, 22. studenog 2009.). Suoblièavanje Kristovu uskrsnom otajstvu, koje se može postiæi takoðer praksom duhovnog zajedništva, poprima sasvim osebujno znaèenje kada se euharistiju podjeljuje i prima kao popudbinu. U tome trenutku života još snažnije odjekuju Gospodinove rijeèi: “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6, 54). Euharistija, nadasve kao popudbina, je – prema definiciji svetog Ignacija Antiohijskog – “lijek besmrtnosti, protuotrov za smrt” (Poslanica Efežanima, 20; PG 5, 661), sakrament prijelaza iz smrti u život, iz ovoga svijeta k Ocu, koji sve èeka u nebeskom Jeruzalemu. 5. Tema ove Poruke za 20. svjetski dan bolesnika “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!” gleda takoðer prema naprijed, prema predstojeæoj Godini vjere, koja æe zapoèeti 11. listopada 2012., koja predstavlja povoljnu i dragocjenu prigodu da se ponovno otkrije snagu i ljepotu vjere, da se prodube njezini sadržaji i da je se svjedoèi u svakodnevnom životu (usp. apost. pismo Porta fidei, 11. listopada 2011.). Želim obodriti bolesnike i patnike da nalaze uvijek sigurno sidro u vjeri, jaèanoj slušanjem Božje rijeèi, osobnom molitvom i sakramentima, istodobno pozivam pastire da budu sve spremniji podjeljivati ih bolesnima. Neka sveæenici, po primjeru Dobrog Pastira i kao voðe stada koje im je povjereno, budu ispunjeni radošæu, brižni prema slabima, jednostavnima, grešnima, oèitujuæi beskrajno Božje milosrðe umirujuæim rijeèima nade (usp. Sv. Augustin, Pismo 95, 1: PL 33, 351-352). Svima koji rade na polju zdravstva, kao i obiteljima koji u svojim najbližima vide ispaæeno lice Gospodina Isusa, ponovno upuæujem svoju osobnu zahvalu i zahvalnost Crkve, jer oni, u svojoj profesionalnoj struènosti i tišini, èesto ni ne spominjuæi njegovo ime, oèituju Krista na konkretan naèin (usp. Homilija, Misa potvrde, 21. travnja 2011.). Mariji, Majci milosrða i Zdravlju bolesnih, uzdignimo svoj pogled pun pouzdanja i svoju molitvu; neka ona svojim majèinskim suosjeæanjem, koje je oèitovala dok je stajala uz svoga umiruæeg Sina na križu, prati i podupire vjeru i nadu svake bolesne osobe i svih koji pate na putu ozdravljenja od rana tijela i duše. 43 Svima jamèim svoj spomen u molitvi, dok svakom pojedinom podjeljujem posebni apostolski blagoslov. Iz Vatikana, 20. studenoga 2011., svetkovina Našega Gospodina Isusa Krista, Kralja svega stvorenja Papa Benedikt XVI. PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA SVJETSKI DAN SREDSTAVA DRUŠTVENIH KOMUNIKACIJA 2012. Šutnja i Riječ: put evangelizacije Vatikan, 3. veljaèa 2012. - Draga braæo i sestre, uoèi Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija 2012., želim podijeliti s vama neka razmišljanja o jednom aspektu ljudskog procesa komunikacije koji se, premda veoma važan, katkad zaboravlja, a na kojeg je danas osobito potrebno podsjetiti. Rijeè je o odnosu izmeðu šutnje i rijeèi: to su dvije odrednice komunikacije meðu kojima mora postojati ravnoteža, koje se moraju jedna s drugom izmjenjivati i uzajamno nadopunjavati da bi se postigao istinski dijalog i duboka bliskost meðu ljudima. Kada se rijeè i šutnja meðusobno iskljuèuju, komunikacija se pogoršava, bilo zato što to dovodi do stanovite zaglušenosti bilo pak zato što se, naprotiv, time stvara ozraèje hladnoæe; kada se, meðutim, uzajamno upotpunjuju, tada komunikacija dobiva na vrijednosti i znaèenju. Šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje rijeèi bogate sadržajem. U šutnji osluškujemo i bolje upoznajemo sami sebe, u njoj se raða i produbljuje misao, jasnije shvaæamo ono što želimo reæi i ono što oèekujemo od drugoga, biramo rijeèi kojima æemo se izraziti. Kada šutimo tada drugoj osobi omoguæujemo da govori, da izrazi svoje stavove, a sebi samima da ne ostanemo vezani iskljuèivo uz naše rijeèi i naše ideje i tako budemo prikraæeni za njihovo odgovarajuæe propitkivanje. Otvara se tako prostor za uzajamno slušanje i postaje moguæe uspostaviti dublji meðuljudski odnos. Èesto, na primjer, možemo primijetiti kako se meðu onima koji se vole najautentiènija komunikacija odvija upravo u šutnji: neka kretnja, izraz lica, govor tijela znakovi su kojima oni jedno drugom otkrivaju ono što nose u sebi. U tišini progovaraju radost, zabrinutosti, patnje, koji upravo u njoj nalaze neki posebno 44 snažan izražajni oblik. Iz šutnje, dakle, proizlazi još zahtjevnija komunikacija, koja zahtijeva tankoæutnost i onu sposobnost slušanja koji èesto otkrivaju dubinu i narav meðusobnih odnosa. Tamo gdje vlada obilje porukâ i informacijâ, šutnja postaje bitna da bi se moglo razluèiti izmeðu onoga što je važno i onoga što je beskorisno odnosno sporedno. Duboko razmišljanje pomaže nam otkriti postojeæi odnos izmeðu dogaðaja koji su na prvi pogled meðusobno nepovezani, iznositi sudove, analizirati poruke; sve to omoguæuje dijeliti promišljene i relevantne stavove i mišljenja, èime se stvara autentièni kompleks opæeg znanja. Zato je nužno stvoriti prikladno okruženje, gotovo svojevrsni “eko-sustav” u kojem æe se oèuvati ispravna ravnoteža izmeðu šutnje i rijeèi, slika i zvukova. Današnji se komunikacijski proces u velikoj mjeri sastoji od traženja odgovora na razna pitanja. Tražilice i društvene mreže su polazišne toèke komunikacije za mnoge osobe koje traže savjete, prijedloge, informacije, odgovore. U našim danima Internet postaje sve više prostor za pitanja i odgovore; štoviše, suvremeni je èovjek èesto obasut odgovorima i pitanjima koja si nikada prije nije postavljao i potrebama koje nije zamjeæivao. Ako želimo prepoznati i usredotoèiti se na pitanja koja su uistinu važna, šutnja je dragocjeno pomagalo koje nam pruža moguænost ispravno razluèiti meðu mnogobrojnim poticajima i podacima koje primamo. U složenom i raznolikom svijetu komunikacije na vidjelo, ipak, izbija èinjenica da je mnogo onih koji si postavljaju posljednja pitanja ljudskog života: tko sam? dokle seže moje znanje? što mi je èiniti? èemu se mogu nadati? Važno je pružiti potporu osobama koje postavljaju ta pitanja i otvoriti moguænost dubokog dijaloga, kojeg èine rijeèi, uzajamno razumijevanje, ali takoðer poziv na razmišljanje i šutnju, koja, katkad, može biti rjeèitija od prenagljenog odgovora i omoguæuje onome koji traži odgovore na pitanja koja ga muèe da dublje uroni u vlastito biæe i otvori se onom putu spoznaje kojeg je Bog upisao u èovjekovo srce. Ta neprekidna bujica pitanja oèituje, u konaènici, nemir ljudskog biæa koje uvijek traga za, malim ili velikim, istinama koje daju smisao i nadu MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. životu. Èovjek se ne može zadovoljiti pukom i pomirljivom razmjenom mišljenja i životnih iskustava: svi tražimo istinu i svima nam je zajednièka ta duboka èežnja, i to danas više no ikada prije: “Kada ljudi razmjenjuju informacije, veæ dijele same sebe, svoj pogled na svijet, svoje nade, svoje ideale” (Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2012.). Nužno je posvetiti dužnu pozornost raznim web stranicama, aplikacijama i društvenim mrežama koje mogu pomoæi današnjim ljudima da pronaðu vremena za razmišljanje i istinska propitkivanja, ali takoðer da pronaðu prostora za šutnju, priliku za molitvu, razmatranje ili zajednièko slušanje Božje rijeèi. U jezgrovitosti kratkih poruka, koje èesto nisu duže od retka iz Biblije, mogu se izraziti duboke misli, pod uvjetom da sugovornici nisu zanemarili i prestali njegovati vlastitu nutrinu. Ne treba se èuditi što su, u raznim biblijskim tradicijama, samoæa i šutnja povlašteni prostori koji pomažu osobama da ponovno pronaðu same sebe i onu Istinu koja daje smisao svemu. Bog biblijske objave govori i bez rijeèi: “Kao što pokazuje križ Kristov, Bog govori i po svojoj šutnji. Božja šutnja, iskustvo udaljenosti Svemoguæega i Oca, predstavlja kljuènu postaju u zemaljskom hodu Sina Božjega, utjelovljene Rijeèi… Božja šutnja produžava njegove prethodne rijeèi. U ovim mraènim trenucima On govori po otajstvu svoje šutnje” (Posin. ap. pob. Verbum Domini, 30. rujna 2010., 21). Rjeèitost Božje ljubavi, življene sve do najvišeg dara, govori u šutnji križa. Nakon Kristove smrti, na zemlji je zavladala silna tišina i na Veliku subotu, kada “Kralj spava… [i] Bog u tijelu usnuo [je] i probudio pomrle od poèetka svijeta” (usp. Služba èitanja na Veliku subotu), odjekuje glas Boga punog ljubavi prema ljudskom rodu. Ako Bog govori èovjeku u šutnji, èovjek takoðer u šutnji otkriva moguænost da govori s Bogom i o Bogu. “Trebamo onu šutnju koja postaje kontemplacija, koja nam omoguæuje uæi u Božju šutnju i tako doæi do toèke gdje se raða Rijeè, otkupiteljska Rijeè” (Homilija, Misa sa èlanovima Meðunarodne teološke komisije, 6. listopada 2006.). Naš se govor uvijek pokazuje neprimjerenim kada treba govoriti o Božjoj velièini te se tako otvara prostora za tihu kontemplaciju. Iz te se kontemplacije u svoj svojoj snazi raða urgentnost misije, odluènu nužnost “prenošenja drugima onoga što smo vidjeli i èuli”, da svi budu u zajedništvu s Bogom (usp. 1 Iv 1, 3). Tiha kontemplacija omoguæuje nam uroniti u izvor Ljubavi, koja nas vodi prema našem bližnjem tako da možemo osjetiti njegovu bol i pružiti mu Kristovo svjetlo, njegovu poruku života, njegov potpuni dar koji spašava. U tihoj kontemplaciji, nadalje, još snažnije na vidjelo izbija ona Vjeèna rijeè po kojoj je stvoren svijet, i dokuèuje se onaj naum spasenja kojeg Bog ostvaruje po rijeèi i gestama u èitavoj povijesti èovjeèanstva. Kao što podsjeæa Drugi vatikanski koncil, Božja se objava ostvaruje “djelima i rijeèima iznutra meðusobno povezanima tako da djela što ih je Bog izveo u povijesti spasenja oèituju i potkrepljuju nauk i rijeèima oznaèene stvari, a rijeèi razglašuju djela i osvjetljuju u njima sadržano otajstvo” (Dei Verbum, 2). A taj naum spasenja ima vrhunac u osobi Isusa iz Nazareta, posrednika i punine èitave objave. Po njemu smo upoznali pravo lice Boga Oca i on nas je svojim križem i uskrsnuæem izveo iz ropstva grijeha i smrti i priveo k slobodi djece Božje. Temeljno pitanje o èovjekovu smislu nalazi u Kristovu otajstvu odgovor koji može unijeti mir u nemirno ljudsko srce. Iz toga se otajstva raða poslanje Crkve, to otajstvo potièe kršæane da postanu navjestitelji nade i spasenja, svjedoci one ljubavi koja promièe èovjekovo dostojanstvo i koja gradi pravdu i mir. Rijeè i šutnja. Uèiti se komunikaciji znaèi nauèiti slušati, kontemplirati, a ne samo govoriti, a to je posebno važno za vjerovjesnike: šutnja i rijeè su bitni sastavni dijelovi komunikacijskog djelovanja Crkve, u cilju novog naviještanja Krista u suvremenom svijetu. Mariji, koja u tišini “sluša Rijeè i daje joj rasti” (Molitva za Agoru mladih u Loretu, 1.-2. rujna 2007.), povjeravam èitavo djelo evangelizacije koje Crkva provodi pomoæu sredstava društvene komunikacije. Iz Vatikana, 24. siječnja 2012., blagdan svetog Franje Saleškoga Papa Benedikt XVI. OBJAVLJENE SMJERNICE ZA GODINU VJERE Pastoralne smjernice namijenjene su općoj Crkvi, MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. biskupskim konferencijama, biskupijama i župama te zajednicama, udrugama i crkvenim pokretima. Vatikan, 8. sijeèanj 2012. - Zbor za nauk vjere pri- 45 pravio je dokument s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, koju je sveti otac Benedikt XVI. proglasio od 11. listopada ove godine do 24 studenoga 2013. godine, a Tiskovni je ured Svete Stolice u subotu, 7. sijeènja objavio dokument. Godina se vjere poklapa s pedesetom obljetnicom otvaranja II. vatikanskog sabora i dvadesetom obljetnicom objavljivanja Katekizma Katolièke crkve. Pastoralne smjernice, koje je pripremalo više ureda Svete Stolice, namijenjene su opæoj Crkvi, biskupskim konferencijama, biskupijama i župama te zajednicama, udrugama i crkvenim pokretima. U uvodu se istièe važnost saborskih dokumenta, posebice èetiriju saborskih konstitucija: Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen gentium); Konstitucija o svetoj liturgiji (Sacrosanctum concilium), Dogmatska konstitucija o Božanskoj objavi (Dei verbum), te Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (Gaudium et spes) i svih drugih Izjava i Dekreta koji raspravljaju o glavnim izazovima našega vremena. Nakon II. vatikanskog sabora Crkva se zauzela da u kontinuitetu s tradicijom produbi i primjeni saborski nauk pod vodstvom crkvenoga uèiteljstva, èemu su uvelike pridonijele biskupske sinode s postsinodskim pobudnicama, a sljedeæa biskupska sinoda, koja æe se u listopadu održavati u Vatikanu, upravo je posveæena novoj evangelizaciji za prenošenje kršæanske vjere. Na tragu je II. vatikanskog sabora i Katekizam Katolièke crkve, sažetak crkvenoga nauka, a plod je suradnje cijelog episkopata Katolièke crkve i uporište za katekizme partikularnih crkvi, jer suvremenim jezikom govori današnjem èovjeku o sadržaju katolièke vjere. Godinom se vjere želi potaknuti obnovljeno obraæenje Gospodinu i ponovno otkrivanje bogatstva vjere, da svi èlanovi Crkve u današnjem svijetu budu vjerodostojni i radosni svjedoci uskrsloga Gospodina, da su sposobni drugima pokazati vrata vjere. Po zaduženju pape Benedikta XVI. Zbor za nauk vjere s drugim nadležnim uredima i odborom za pripremu Godine vjere uprilièili su dokument s pastoralnim smjernicama za prikladno življenje vremena milosti. Smjernice za Godinu vjere žele potaknuti susret s Kristom preko istinskih svjedoka vjere i njezina produbljivanja. Rijeè je o prijedlozima èiji je cilj odgovoriti na poziv Svetoga Oca da se posvema živi Godina vjere, èije æe produbljivanje pridonijeti uèvršæivanju jedinstva i zajedništva izmeðu raznih sastavnica velike obitelji Crkve. Glede Godine vjere na razini opæe Crkve na samom poèetku æe se održavati XIII. opæa redovita skupština Biskupske sinode, koju je Sveti Otac sazvao u listopadu ove godine, a posveæena je novoj evan- 46 gelizaciji za prenošenje kršæanske vjere. Tijekom sinode bit æe uprilièeno sveèano liturgijsko slavlje za poèetak Godine vjere, a preporuèa se tijekom godine organiziranje hodoèašæa u Rim i u Svetu zemlju, te u nacionalna marijanska svetišta. Sljedeæi Svjetski dan mladeži koji æe se u srpnju održavati u Riu de Janeiru smatra se povlaštenom okolnošæu za mlade da iskuse radost koja proizlazi iz vjere u Gospodina i zajedništva sa Svetim Ocem u velikoj obitelji Crkve. Živo se preporuèa organiziranje meðunarodnih simpozija za poticanje istinskih svjedoèenja vjere i produbljivanje crkvenog nauka, te dokumenata II. vatikanskog sabora, Katekizma Katolièke crkve, pozorno praæenje Papinih propovijedi, kateheza i govora, te ekumenske inicijative za promicanje uspostave crkvenoga jedinstva izmeðu svih kršæana. Napominje se da æe se pri Papinskom vijeæu u tu svrhu ustanoviti posebno tajništvo za usklaðivanje i predlaganje prikladnih pothvata, a sve æe se informacije nalaziti na web-stranici toga tajništva. Potièe se biskupske konferencije u cijelome svijetu da organiziraju studijski dan o vjeri i osobnom svjedoèenju i prenošenju kršæanske vjere novim naraštajima, da objave dokumente II. vatikanskog sabora i Katekizam Katolièke crkve u zemljama gdje još nisu objavljeni kao i prevoðenje na nove jezike, te da ih šire modernim sredstvima komuniciranja. Osim toga biskupskim se konferencijama predlaže izdavanje životopisa svetaca, a profesorima na teologijama, u sjemeništima i u katolièkim sveuèilištima preporuèa se da Katekizam Katolièke crkve bude okosnica njihovih pouka. Osim toga, preporuèa se tiskanje prikladnih apologetskih priruènika za vjernike da budu sposobni odgovoriti na pitanja o vjeri, da u raznim okolnostima mogu obrazložiti svoje vjerovanje, te da se katekizmi partikularnih crkvi usklade sa službenim Katekizmom Katolièke crkve. Iste preporuke vrijede i za pojedine biskupije, s tim da svaki biskup može zasebno organizirati sveèano otvaranje i zatvaranje Godine vjere, te da se trajna formacija klera usredotoèi na prouèavanje dokumenta II. vatikanskog sabora i Katekizma Katolièke crkve. Biskupima se preporuèa da tijekom korizmenog vremena organiziraju pokornièka slavlja za praštanje grijeha, naroèito grijeha protiv vjere. A poziva ih se da tijekom Godine vjere posvete veæu pozornost katolièkim školama, da se uèenicima pruži živo svjedoèenje Gospodina i da se odgaja njihova vjera, rabeæi namijenjene im vjerske priruènike. Župnicima se pak preporuèa da potièu vjernike na pripremu za Godinu vjere èitajuæi apostolsko pismo ‘Porta fidei’ pape Benedikta XVI., da svoju vjeru jaèaju sudjelujuæi u liturgiji, naroèito u Euharistiji. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Sveæenicima se takoðer preporuèa produbljivanje koncilskih dokumenta i Katekizma Katolièke crkve, te da se zauzmu za širenje i raspaèavanje Katekizma i drugih priruènika prikladnih za obitelji, koje se naziva domaæom crkvom i glavnim mjestom za prenošenje vjere. Živo se preporuèa organiziranje puèkih misija da se vjernicima pomogne otkriti dar vjere koju su primili po krštenju i odgovornost vlastitoga svjedoèenja, jer kršæanski je poziv po svojoj naravi poziv na apostolat. Zajednicama kontemplativnog života preporuèa se da mole za obnovu vjere u Božjem puku, a pozivaju se katolièke udruge i pokreti da se svojim karizmama i suradnjom s pastirima ukljuèe u veliki dogaðaj Godine vjere. Vjernike se pak potièe da svjedoèe vjeru u susretu sa sljedbenicima kršæanskih konfesija i drugih religija, s ravnodušnima prema vjeri i s nevjernicima, tako da svekoliki kršæanki puk osjeti odgovornost za naviještanje vjere. Vjera je životna družica koja omoguæuje trajno divljenje djelima koja Bog èini za nas. Pozorna na znakove vremena, vjera obvezuje svakoga da u svijetu bude živi znak prisutnosti uskrsloga Krista. Vjera je osobni i zajednièki èin, dar je Božji koji se živi u zajedništvu Crkve a ima se naviještati svijetu. Nakana je smjernica, objavljenih u dokumentu, potaknuti sve èlanove Crkve da im Godina vjere bude povlaštena okolnost da s drugima dijele ono što im je najsvetije: Isusa Krista, èovjekova Otkupitelja, Kralja svemira, tvorca i usavršitelja vjere – istaknuto je u zakljuèku dokumenta. (kta/rv) MOTUPROPRIJ PAPE BENEDIKTA XVI. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. 47 ZA GODINU VJERE Vrata vjere (Porta Fidei) Motuproprij vrhovnog svećenika Benedikta XVI. kojim najavljuje Godinu vjere. 1. „Vrata vjere“ (usp. Dj 14,27) koja uvode u život zajedništva s Bogom i dopuštaju ulaz u njegovu Crkvu uvijek su nam otvorena. Moguæe je prijeæi ovaj prag nakon što Rijeè Božja bude naviještena i srce se prepusti oblikovanju milosti koja preobražava. Preko ovih vrata vodi put koji traje cijeli život. On poèinje krštenjem (usp. Rim 6,4), po kojem možemo zazivati Boga kao Oca, i završava prijelazom preko smrti u vjeèni život, a on je plod uskrsnuæa Gospodina Isusa koji je darom Duha Svetoga htio ukljuèiti u svoju slavu one koliki vjeruju u Njega (usp. Iv 17,22). Ispovijedati vjeru u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – znaèi vjerovati u samo jednog Boga koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4,8): Otac koji je u punini vremena poslao svoga Sina za naše spasenje; Isus Krist koji je u misteriju svoje smrti i uskrsnuæa otkupio svijet; Duh Sveti koji stoljeæima vodi Crkvu u išèekivanju slavnog Gospodinova povratka. 2. Otpoèetka moje službe kao nasljednika Petrova podsjeæam na potrebu za ponovnim otkrivanjem puta vjere kako bi se sve više osvijetlila radost i obnovljeni entuzijazam susreta s Kristom. U Homiliji tijekom Svete Mise na poèetku pontifikata rekao sam: „Crkva kao cjelina i Pastiri u njoj trebaju se poput Krista staviti na put, kako bi ljude vodili iz pustinje prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim, prema Onome koji nam daruje život, život u punini“[1]. Èesto se dogaða da se kršæani više brinu za socijalne, kulturalne i politièke posljedice svoga zalaganja, stalno smatrajuæi vjeru nekom vrstom oèite pretpostavke za zajednièko življenje. Ustvari, ova pretpostavka ne samo da nije više takva, nego je štoviše i nijekana[2]. Dok je u prošlosti bilo moguæe prepoznati jedinstveno kulturalno tkivo, naširoko prihvaæeno u pozivu na sadržaje vjere i na vrijednosti njome nadahnute, èini se da danas nije više tako u velikim sektorima društva zbog duboke krize vjere koja je zahvatila mnoge osobe. 3. Ne možemo prihvatiti da sol postane bljutava ni da svjetlo bude držano skriveno (usp. Mt 5,13-16). Èovjek i danas može ponovno osjetiti potrebu da kao Samarijanka ode na zdenac kako bi slušao Isusa, koji poziva da vjerujemo u Njega i crpimo na njegovu izvoru, iz kojega šiklja živa voda (usp. Iv 4,14). Trebamo otkriti ukusno hranjenje Rijeèju Božjom, koju Crkva vjerno prenosi, i Kruhom života. To hranjenje Rijeèju i Kruhom ponuðeno je kao potpora Kristo- 48 vim uèenicima (usp. Iv 6,51). Stoga Isusov nauk odzvanja i u naše dane istom snagom: „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vjeèni: nju æe vam dati Sin Èovjeèji jer njega Otac - Bog – opeèati“ (Iv 6,27). Pitanje onih koji su ga slušali postavljamo i mi danas: „Što nam je èiniti da bismo radili djela Božja?“ (Iv 6,28). Poznajemo Isusov odgovor: „Djelo je Božje da vjerujete u Onoga kojega je on poslao“ (Iv 6,29). Stoga je vjera u Isusa Krista put za konaèno postizanje spasenja. 4. U svjetlu svega ovoga odluèio sam odrediti godinu vjere. Ona poèinje 11. listopada 2012., na pedesetu obljetnicu otvaranja Drugog vatikanskog sabora, i završit æe na blagdan našega Gospodina Isusa Krista kralja svega stvorenja, 24. studenoga 2013. godine. Na dan 11. listopada 2012., navršava se takoðer dvadeset godina od objavljivanja Katekizma Katolièke crkve, a taj je tekst proglasio moj prethodnik, blaženi papa Ivan Pavao II.[3], s ciljem da svima vjernicima pokaže snagu i ljepotu vjere. Ovaj dokument, autentièni plod Drugog vatikanskog sabora, željela je Izvanredna sinoda biskupa 1985. kao pomagalo u službi kateheze[4] i prireðen je uz suradnju cjelokupnog episkopata Katolièke crkve. Upravo sam sazvao generalnu skupštinu biskupske sinode za mjesec listopad 2012., na temu Nova evangelizacija za prenošenje kršæanske vjere. Ovo æe biti povoljna prilika za uvoðenje cjelokupne crkvene zajednice u vrijeme posebnog razmišljanja i ponovnog otkrivanja vjere. Ovo nije prvi put da je Crkva pozvana slaviti godinu vjere. Moj èasni prethodnik Sluga Božji Pavao VI. odredio je sliènu 1967. godine, u spomen na muèeništvo apostola Petra i Pavla prigodom tisuæu devetstote obljetnice njihova vrhunskog svjedoèanstva. Zamislio ju je kao sveèani moment kako bi u cijeloj Crkvi bila „autentièno i iskreno ispovijedanje iste vjere“; on je pored ostalog htio da ona bude potvrðena na naèin „osobni i kolektivni, slobodan i svjestan, nutarnji i izvanjski, skroman i jasan“[5]. Smatrao je da na taj naèin cijela Crkva može probuditi „ispravnu svijest o svojoj vjeri, kako bi je oživjela, proèistila, potvrdila, ispovjedila“[6]. Veliki prevrati koji su se zbili u toj godini, još su zornije pokazali potrebu za takvom proslavom. Ona se je završila Ispoviješæu vjere naroda Božjega[7], u znak da bitni sadržaj koji stoljeæima saèinjava poklad svih vjernika treba biti potvrðen, ispravno shvaæen i produbljen na uvijek novi naèin, kako bi na kraju svjedoèanstvo bilo skladno u povijesnim prilikama drugaèijim od prošlih. 5. U izvjesnom vidu, moj èasni prethodnik gledao je ovu Godinu kao „postkoncilsku posljedicu i potrebu“[8], veoma svjestan teških poteškoæa vre- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. mena, naroèito glede ispovijesti prave vjere i njezina ispravnog tumaèenja. Držim da otvaranje godine vjere prigodom pedesete obljetnice otvaranja II. vatikanskog koncila može biti povoljna prilika za razumijevanje da dokumenti koje su usvojili koncilski oci, po rijeèima blaženog Ivana Pavla II., „ne gube vrijednost ni svježinu.Trebamo ih èitati na odgovarajuæi naèin, upoznavati i usvajati kao kvalificirane i normativne tekstove uèiteljstva unutar crkvene tradicije... Osjeæam više nego ikad obvezu pokazati na Sabor, kao veliku milost koja je bila dragocjena pomoæ Crkvi u XX. st: u njemu nam je ponuðen siguran kompas za orijentaciju na putu u stoljeæe koje nam se otvara”[9]. Ja takoðer želim snažno podsjetiti kako sam o Saboru rekao koji mjesec nakon moga izbora za Petrova nasljednika: ako ga èitamo i razumijemo voðeni ispravnom hermeneutikom, on može biti i sve više postajati velika snaga za uvijek potrebnu obnovu Crkve“[10]. 6. Obnova Crkve teèe takoðer po svjedoèkom životu vjernika: samom svojom egzistencijom u svijetu kršæani su pozvani pridonositi blistanju Rijeèi istine koju nam je Gospodin Isus ostavio. Upravo Sabor, u dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, ustvrðuje: „Dok Krist, «svet, nevin, neporoèan» (Heb 7,26), nije poznavao grijeha (usp. 2 Kor5,21), nego je došao da zadovolji samo za grijehe naroda (usp. Heb 2,17) Crkva, koja u svom krilu obuhvaæa grešnike, u isti mah sveta i potrebna èišæenja, neprestano vrši pokoru i obnovu. Crkva nastavlja svoje putovanje izmeðu progona svijeta i Božje utjehe“, naviještajuæi muku i smrt Gospodinovu dok on ne doðe (usp. 1 Kor 11, 26). Od moæi uskrsloga Gospodina ona dobiva snagu da strpljivošæu i ljubavlju pobijedi svoje žalosti i teškoæe nutarnje i vanjske, i da otkrije svijetu Njegov misterij vjerno, iako ne savršeno, njegova otajstva, dok se na svršetku ne oèituje u potpunom svjetlu“[11]. Godina vjere u ovoj perspektivi je poziv na autentièno i obnovljeno obraæenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta. U misteriju njegove smrti i uskrsnuæa, Bog je objavio u punini Ljubav koja spašava i poziva ljude na obraæenje života po otpuštanju grijeha (usp. Dj 5,31). Za apostola Pavla, ta Ljubav uvodi èovjeka u novi život: „Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Oèevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života“ (Rim 6,4). Zahvaljujuæi vjeri, ovaj novi život oblikuje cijelu ljudsku egzistenciju na radikalnoj novosti uskrsnuæa. U omjeru s njezinom slobodnom dostupnosti, misli i osjeæaji, mentalitet i ponašanje èovjeka polagano se èiste i preoblikuju, u hodu koji nikada ne završava u ovome životu. „Vjera ljubavlju MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. djelotvorna“ (Gal 5,6) postaje novi kriterij uviðanja i djelovanja koji mijenja cijeli èovjekov život (usp Rim 12,2; Col 3,9-10; Ef 4,20-29; 2Cor 5,17). 7. “Caritas Christi urget nos” (2 Kor 5,14): ljubav Kristova ispunja naša srca i potièe nas na evangelizaciju. On nas, danas kao i prije, šalje na ulice svijeta radi naviještanje njegova Evanðelja svim narodima na zemlji (usp. Mt 28,19). Sa svojom ljubavlju, Isus Krist privlaèi k sebi ljude svake generacije: u svakom vremenu On saziva Crkvu povjeravajuæi joj navještaj Evanðelja, s mandatom koji je uvijek novi. Zato je i danas potrebno uvjerenije crkveno zalaganje za novu evangelizaciju, kako bi se ponovno otkrila radost vjerovanja i pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere. U svakodnevnom otkrivanju njegove ljubavi crpi snagu i jakost misijska zauzetost vjernika, koja uvijek treba rasti. Vjera, dakle, raste kada je življena kao iskustvo primljene ljubavi i kada je prenošena kao iskustvo milosti i radosti. Ona nas èini plodnima, zato što širi srce u nadi i omoguæuje nuðenje svjedoèanstva sposobnog donositi plod: otvara srca i razum onih koji slušaju za prihvaæanje Gospodnjeg poziva u prianjanju uz njegovu Rijeè kako bi postali uèenici. sv. Augustin potvrðuje: „Vjernici se uèvršæuju vjerujuæi“[12]. Sveti biskup Hipona imao je dobre razloge izraziti se na ovaj naèin. Kako znamo, njegov je život bio stalno traženje ljepote vjere dok mu srce nije našlo smiraj u Bogu[13]. Njegovi brojni spisi, u kojima su pojašnjene važnost vjerovanja i istina vjere, ostali su sve do naših dana kao baština izvanrednog bogatstva i još dopuštaju mnogim osobama koje traže Boga naæi pravi put kako bi ušle na „vrata vjere“. Prema tome, samo tražeæi vjera raste i uèvršæuje se: nema druge moguænosti za posjedovanje jasnoæe o vlastitom životu osim predati se u kontinuiranom rastu u ruke ljubavi koja se doživljava kao uvijek veæa zato što ima podrijetlo u Bogu. 8. U ovoj sretnoj godišnjici, kanim pozvati subraæu biskupe cijelog svijeta kako bi se ujedinili s Petrovim nasljednikom, u vremenu duhovne milosti koju nam Gospodin nudi, prisjeæajuæi se vrijednoga dara vjere. Želimo slaviti ovu godinu u dostojnom i plodnom sjeæanju. Morat æe se pojaèati razmišljanja o vjeri kako bi se pomoglo svim vjernicima u Krista da što više osvijeste i ponovno osnaže svoje prianjanje uz Evanðelje, osobito u trenutku duboke promjene kakva je ova koju èovjeèanstvo proživljava. Imat æemo prigodu ispovjediti vjeru u Uskrslog Gospodina u našim katedralama i crkvama cijeloga svijeta; u našim kuæama i u našim obiteljima, zato što svatko osjeæa snažnu potrebu bolje poznavati i prenijeti buduæim generacijama tisuæljetnu vjeru. Redovniè- 49 ke zajednice kao i one župne te sve crkvene stvarnosti stare i nove, naæi æe naèin, u ovoj godini, da javno ispovjede Vjerovanje. 9. Želimo da ova godina pobudi u svakom vjerniku težnju za ispovijedanjem vjere u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s povjerenjem i nadom. Bit æe to povoljna prigoda takoðer za pojaèano slavljenje vjere u liturgiji, i osobito u euharistiji koja je „vrhunac prema kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistjeèe sva njezina snaga“[14]. Istovremeno, nadamo se da æe svjedoèanstvo života vjernika rasti u vjerodostojnosti. Ponovno otkriti sadržaje ispovjeðene, slavljene, življene i moljene vjere[15] te razmišljati o istome èinu s kojim vjerujemo je obveza koju svaki vjernik treba usvojiti, posebice u ovoj godini. Nije sluèajno da je u prvim stoljeæima od kršæana traženo uèenje Vjerovanja napamet. Ono im je služilo kao svakodnevna molitva da ne zaborave obvezu preuzetu krštenjem. Na to snažnim rijeèima podsjeæa sv. Augustin kada, u jednoj Homiliji o redditio symboli, predaji Vjerovanja govori: „Simbol svetoga otajstva koji ste primili svi zajedno i koji ste danas izgovorili jedan po jedan, su rijeèi kojima je èvrsto izgraðena vjera majke Crkve na stabilnom temelju koji je Krist Gospodin … Vi ste ga dakle primili i pohranili, ali u misli i srcu ga trebate uvijek držati nazoènim, trebate ga ponavljati u svojim posteljama, prebirati ga na ulicama i ne zaboraviti ga tijekom obroka, a i kada tjelesno spavate, trebate pomoæu njega biti budni u srcu“[16]. 10. Želio bih sada prikazati slijed koji pomaže na najdublji naèin razumjeti ne samo sadržaje vjere, nego zajedno s ovima takoðer èin kojim odluèujemo potpuno se povjeriti Bogu, u punoj slobodi. Postoji dakle duboko jedinstvo izmeðu èina kojim vjerujemo i sadržaja uz koji pristajemo. Apostol Pavao dopušta uæi u ovu stvarnost kada piše: „Doista, srcem vjerovati opravdava a ustima ispovjediti spasava“ (Rim 10,10). Srce pokazuje prvi èin kojim se dolazi k vjeri je dar Božji i èin milosti koja djeluje i preobražava osobu sve do njezine nutrine. O ovome pitanju Lidijin nam je primjer osobito rjeèit. Sveti Luka govori da je Pavao, dok se nalazio u Filipima, pošao subotom navijestiti Evanðelje nekim ženama; meðu njima bijaše Lidija: „Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio“ (Dj 16,14). Smisao ugraðen u ovaj izraz je važan. Sveti Luka uèi da poznavanje sadržaja vjere nije dovoljno ako nakon toga srce, autentièno svetište osobe, ne otvara milost koja omoguæuje da imamo oèi za gledanje u dubinu i razumijemo da je Rijeè Božja ono 50 što je naviješteno. Ispovjediti ustima, pak, pokazuje da vjera ukljuèuje svjedoèanstvo i javno zalaganje. Kršæanin ne može nikada misliti da je vjera privatna stvar. Vjera je odluka biti s Gospodinom kako bismo živjeli s Njime. I ovo „biti s Njim“ uvodi u razumijevanje razloga zbog kojih vjerujemo. Vjera, upravo jer je èin slobode, zahtijeva takoðer društvenu odgovornost za ono u što vjerujemo. Crkva na dan Pedesetnice pokazuje sa svom jasnoæom ovu javnu dimenziju vjere i navještaja vlastite vjere svakoj osobi, bez straha. Dar je Duha Svetoga koji omoguæuje poslanje i osnažuje naše svjedoèanstvo, èineæi ga iskrenim i hrabrim. Samo ispovijedanje vjere je osobni i zajednièki èin. Stoga je Crkva prvi subjekt vjere. U vjeri kršæanske zajednice svatko prima krštenje, uèinkoviti znak ulaska u vjernièki narod za postizanje spasenja. Kako potvrðuje Katekizam katolièke crkve: „‘Vjerujem’: to je vjera Crkve kako je svaki vjernik, osobito u èasu Krštenja, ispovijeda osobno. ‘Vjerujemo’: to je vjera Crkve kako je ispovijedaju biskupi sabrani na Saboru, ili opæenitije, vjernici okupljeni na liturgijskom slavlju. ‘Vjerujem’ tako govori takoðer Crkva, naša Majka, koja odgovara Bogu svojom vjerom te i nas uèi govoriti ‘Vjerujem’, ‘Vjerujemo“[17]. Kako možemo primijetiti, poznavanje sadržaja vjere je temeljno za davanje vlastitog pristanka, što æe reæi za potpuni pristanak razumom i voljom na ono što predlaže Crkva. Poznavanje vjere uvodi u potpunost spasenjskog otajstva koje je Bog objavio. Stoga pristanak koji biva dan ukljuèuje: kada vjerujemo, slobodno prihvaæamo cijelo otajstvo vjere, zato što je jamac istinitosti Bog koji se objavljuje i dopušta spoznaju svoga otajstva ljubavi[18]. S druge strane, ne možemo zaboraviti da u našem kulturalnom kontekstu mnoge osobe, iako ne prepoznajuæi u sebi dar vjere, ipak su u iskrenom traženju konaènog smisla i definitivne istine o svojoj egzistenciji i o svijetu. Ovo tražnje je autentièna „preambula“ vjere, zato što pokreæe osobe na putu koji vodi k Božjem otajstvu. Isti ljudski razum, u stvari, ima uroðenu potrebu za “onim što vrijedi i traje zauvijek”[19]. Takva potreba saèinjava trajni poziv, neizbrisivo upisan u ljudsko srce, da se stavimo na put kako bismo našli Onoga kojega ne bismo tražili da nam on nije veæ došao ususret[20]. Vjera nas poziva i otvara nas punini upravo u ovome susretu. 11. Za pristup sustavnom poznavanju sadržaja vjere, svi mogu naæi u Katekizmu katolièke crkve vrijednu i neophodnu pomoæ. On èini jedan od važnijih plodova Drugog vatikanskog sabora. U Apostolskoj konstituciji Fidei depositum, koja nije MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. sluèajno potpisana prigodom tridesete obljetnice otvaranja Drugog vatikanskog sabora, blaženi papa Ivan Pavao II. je napisao: „Ovaj je Katekizam uvelike pridonio obnoviteljskom djelu cjelokupnog crkvenog života, kako ga je želio Drugi vatikanski sabor… Proglašujem ga sigurnim pravilom za pouèavanje vjere i stoga valjanim i zakonitim sredstvom u službi crkvenog zajedništva“[21]. Upravo na ovom obzorju, godina vjere æe morati jedan zborni zadatak za otkrivanje i prouèavanje temeljnih sadržaja vjere koji u Katekizmu katolièke crkve nalaze sistematsku i organsku sintezu. Ovdje, dakle, isplivava bogatstvo nauka koji je Crkva primila, èuvala i nudila u dvije tisuæe godina svoje povijesti. Od Svetoga Pisma do crkvenih Otaca, od Uèitelja teologije do Svetaca tijekom stoljeæâ, Katekizam nudi trajno sjeæanje na mnoge naèine kako je Crkva razmatrala o vjeri i napredovala u nauci da bi vjernicima pružala sigurnost u njihovu vjerskom životu. U svojoj strukturi, Katekizam katolièke crkve predstavlja razvoj vjere do doticanja velikih tema svakodnevnog života. Stranicu po stranicu otkrivamo da ono što je predstavljeno nije teorija, nego susret s jednom Osobom koja živi u Crkvi. Nakon obrazlaganja Vjerovanja, slijedi tumaèenje sakramentalnog života, u kojem je nazoèan i djelotvoran Krist, koji neprestano izgraðuje svoju Crkvu. Bez liturgije i sakramenata, ispovijedanje vjere ne bi imalo uèinka, zato što bi nedostajala milost koja podupire kršæansko svjedoèanstvo. Isto tako, nauk Katekizma o moralnom životu dobiva svoj smisao ako je stavljen u odnos s vjerom, liturgijom i molitvom. 12. Stoga æe u ovoj godini Katekizam katolièke crkve moæi biti istinsko sredstvo u podupiranju vjere, osobito za one koji imaju na srcu kršæansku formaciju, koja je tako odluèna u našem kulturalnom kontekstu. U tu svrhu, pozvao sam Kongregaciju za nauk vjere, u suglasju s nadležnim Dikasterijima Svete Stolice, da izradi Napomenu, kojom nudimo Crkvi i vjernicima neke naznake kako živjeti ovu godinu vjere što uèinkovitije i prikladnije, u službi vjere i evangelizacije. Vjera je više nego u prošlosti izložena nizu pitanja što izlaze iz promijenjenog mentaliteta koji, posebice danas, svodi podruèje razumskih sigurnosti na one znanstvenih i tehnoloških dostignuæa. Crkva sve vrijeme nije imala straha pokazati kako izmeðu vjere i autentiène znanosti ne može biti nikakvih sukoba zato što obje, iako razlièitim putovima, teže prema istini[22]. 13. Bit æe odluèujuæe tijekom ove godine ponovno proæi povijest naše vjere koja vidi neistraživi misterij isprepletenosti svetosti i grijeha. Dok svetost pokazuje veliki doprinos koji su muškarci i žene MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. svjedoèanstvom života dali rastu i razvoju zajednice, grijeh treba u svakome izazvati iskreno i trajno obraæenje doživljavanjem milosrða Oca koji svima dolazi u susret. U ovome vremenu upirat æemo pogled u Isusa Krista koji je „Poèetnik i Dovršitelj vjere“ (Heb 12,2), jer u njemu nalazi ispunjenje svaki trud i èežnja ljudskog srca. Radost ljubavi, odgovor na dramu patnje i boli, snaga oprosta nanesene uvrede i pobjeda života nad prazninom smrti - sve nalazi ispunjenje u otajstvu njegova utjelovljenja, njegova uèovjeèenja, dijeljenja s nama ljudskih slabosti radi preoblikovanja snagom njegova uskrsnuæa. U njemu, umrlom i uskrslom radi našeg spasenja, nalaze puno svjetlo primjeri vjere koji su obilježili ovih dvije tisuæe godina naše povijesti spasenja. Po vjeri je Marija prihvatila rijeè Anðela i povjerovala navještaju da æe postati Majka Božja u svojoj poslušnoj odanosti (usp. Lk 1,38). Posjeæujuæi Elizabetu izrekla je svoju pjesmu hvale Svevišnjemu za èuda koja je iskazao onima što Mu se izruèuju (usp. Lk 1, 46-55). S radošæu i ushiæenjem donijela je na svijet svoga jedinoga Sina, održavajuæi netaknuto djevièanstvo (usp. Lk 2, 6-7). Gajeæi povjerenje u svoga muža Josipa, odvela je Isusa u Egipat kako bi ga spasila od Herodova progona (usp. Mt 2,1315). S istom vjerom slijedila je Gospodina u njegovu propovijedanju i stajala uz Njega na Golgoti (usp. Iv 19, 25-27). S vjerom je Marija okusila plodove Isusova uskrsnuæa i, èuvajuæi sve uspomene u svome srcu (usp. Lk 2, 19. 51), prenijela ih Dvanaestorici sabranoj s njom u dvorani posljednje veèere radi primanja Duha Svetoga (usp. Dj 1,14; 2, 1-4). Po vjeri Apostoli su ostavili sve kako bi slijedili Uèitelja (usp. Mk 10,28). Povjerovali su rijeèima kojima je On naviještao kraljevstvo Božje nazoèno i ostvareno u njegovoj osobi (usp. Lk 11, 20). Živjeli su zajedništvo života s Isusom koji im je iznosio svoj nauk, ostavljajuæi im novo pravilo života po kojemu su trebali biti prepoznavani kao njegovi uèenici nakon njegove smrti (usp. Iv 13, 34-35). Po vjeri su otišli u cijeli svijet, slijedeæi zapovijed da donose Evanðelje svakom stvorenju (usp. Mk 16, 15) i bez ikakva straha naviještali su svima radost uskrsnuæa o kojemu su radosno svjedoèili. Po vjeri su uèenici osnovali prvu zajednicu sabranu oko nauka Apostola, u molitvi, slavljenju euharistije, stavljajuæi zajednici na raspolaganje ono što su posjedovali kako bi zadovoljili potrebe braæe (usp. Dj 2, 42-47). Po vjeri muèenici su davali svoje živote radi svjedoèenja istine Evanðelja koje ih je preobrazilo i uèinilo sposobnima postiæi najveæi dar ljubavi uz opraštanje vlastitim progoniteljima. Po vjeri muškarci i žene su posvetili svoj život 51 Kristu, ostavljajuæi sve kako bi živjeli u evanðeoskoj jednostavnosti živjeli poslušnost, siromaštvo i èistoæu, te konkretne znakove išèekivanja Gospodina koji sigurno dolazi. Po vjeri su mnogi kršæani promicali djelovanje u prilog pravdi kako bi èinili konkretnom rijeè Gospodina koji je došao navijestiti osloboðenje od ugnjetavanja i godinu milosti za sve (usp. Lk 4, 18-19). Po vjeri, kroz stoljeæa, muškarci i žene svih dobi èija imena su zapisana u Knjizi života (usp. Otk 7, 9; 13,8), ispovjedili su ljepotu slijeðenja Gospodina Isusa tamo gdje su bili pozivani na svjedoèenje svoga kršæanstva: u obitelji, zanimanju, javnom životu, vršenju karizmi i crkvenim službama na koje su postavljani. Po vjeri i mi živimo, radi živog priznavanja Gospodina Isusa, nazoèna u našoj egzistenciji i po- vijesti. 14. Godina vjere bit æe takoðer povoljna prigoda za jaèe svjedoèenje milosti. Sv. Pavao podsjeæa: „Sada ostaju vjera, nada i ljubav – to troje - ali je najveæa meðu njima ljubav!“ (1 Kor 13, 13). Još snažnijim rijeèima - koje oduvijek obvezuju kršæane – apostol Jakov je ustvrdio: „Što koristi, braæo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: ‘Hajdete u miru, grijte se i sitite’, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inaèe, mogao bi tko reæi: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja æu tebi djelima pokazati svoju vjeru“ (Jak 2, 14-18). Vjera bez ljubavi ne donosi ploda a ljubav bez vje- re bila bi osjeæaj u stalnoj nemilosti sumnje. Vjera i ljubav zahtijevaju jedna drugu, tako da jedna dopušta drugoj ostvariti svoj put. Mnogi kršæani s ljubavlju posveæuju svoj život onomu koji je sam, marginaliziran ili iskljuèen kao onome koji je prvi za pristupanje i najvažniji za podupiranje, zato što se upravo u njemu odražava Kristovo lice. Zahvaljujuæi vjeri, možemo prepoznati lice uskrslog Gospodina u onima koji traže našu ljubav. „Što god uèiniste jednomu od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste“ (Mt 25,40): ove njegove rijeèi su upozorenje koje se ne smije zaboraviti i trajni poziv na uzvraæanje one ljubavi kojom se On brine za nas. Vjera dopušta prepoznati Krista i upravo njegova nas ljubav potièe pomagati mu svaki put u onome tko se èini našim bližnjim na životnom putu. Potpomognuti vjerom, gledamo s nadom u zalaganje u svijetu, u išèekivanju „novih neba i zemlje nove, gdje pravednost prebiva“ (2 Pt 3,13; usp. Dj 21,1). 15. došavši do kraja života, apostol Pavao tražio je od uèenika Timoteja da „teži za vjerom“ (usp. 2 Tim 2,22) istom postojanošæu kao kad je bio mladiæ (usp. 2 Tim 3,15). Poslušajmo ovaj poziv upuæen svakomu od nas, kako nitko ne bi postao lijen u vjeri. Ona je životna suputnica koja dopušta zamijetiti uvijek novim pogledom divote koju Bog èini za nas. Pozorna na èitanje znakova vremena u današnjoj povijesti, vjera zadužuje svakoga od nas da postanemo živi znak nazoènosti Raspetoga u svijetu. Svijet danas ima posebnu potrebu za vjerodostojnim svjedoèenjem onih koji su Gospodinovom rijeèju prosvijetljena razuma i srca, sposobni otvoriti srce i razum mnogima u želji za Bogom i istinskim životom koji nema kraja. „Rijeè Gospodnja trèi i proslavlja se“ (2 Sol 3,1). Neka nam ova godina vjere uèini sve èvršæim odnos s Kristom Gospodinom, jer samo u Njemu možemo sigurno gledati u buduænost te imamo garanciju autentiène i trajne ljubavi. Rijeèi apostola Petra bacaju vrhunski prodor svjetla vjere: „Zbog toga se radujete, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog razlièitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i èast u Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikæete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša“ (1Pt 1,6-9). Kršæanski život zna za iskustvo radosti i žalosti. Koliki sveci su živjeli osamljeno! Koliki vjernici, takoðer i u naše dane, bivaju kušani Božjom šutnjom dok bi željeli èuti njegov utješni glas! Životne kušnje, dok dopuštaju razumjeti otajstvo križa i sudjelovanje na Kristovim patnjama (usp. Kol 1,24), su uvod u vjeru i nadu koju vjera vodi: „Kad sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12,10). Mi èvrstim uvjerenjem vjerujemo da je Gospodin Isus pobijedio zlo i smrt. Ovim èvrstim uvjerenjem mu se povjeravamo, jer On, nazoèan meðu nama, pobjeðuje moæ zloga (usp. Lk 11,20) i Crkva, vidljiva zajednica njegova milosrða, ostaje u Njemu kao znak konaènog pomirenja s Ocem. Majci Božjoj, koja je proglašena „blaženom“ zato što je „povjerovala“ (Lk 1,45), povjerimo ovo vrijeme milosti. 52 MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Dano u Rimu, s groba Svetog Petra, 11. listopada 2011. godine, sedme mojeg pontifikata Papa Benedikt XVI. Vatikan, 14. veljače 2012. (Tekst s talijanskog prevela mr. Vikica Vujica) [1]Homilija prigodom početka Petrove službe Rimskoga biskupa (24. 04. 2005): AAS 97 (2005), 701. [2] Usp. Usp. Benedikt XVI, Homilija prigodom sv. Mise u Terreiro do Paço, Lisabon (11.05.2010), Učenja VI,1 (2010), 637. [3] Usp. Ivan Pavao II., Apostolska konstitucija Fidei depositum (11. 10. 1992): AAS 86 (1994), 113-118. [4] Usp. Završno izvješće s Druge izvanredne biskupske Sinode (07.12.1985.), II, B,a,4: u Enhiridion vaticanum, svezak 9, br. 1797. [5] Pavao VI., Apostolska egzortacija Petrum et Paulum apostolos, o tisuću devetstotoj obljetnici mučeništva (22.02.1967.): AAS59 (1967), 196. [6] Isto, 198. [7] Pavao VI, Svečana ispovijest vjere, Homilija prigodom koncelebracije na 1900. obljetnici mučeništva svetih apostola Petra i Pavla, tijekom zatvaranja „Godine vjere“ (30.06.1968): AAS 60 (1968), 433-445. [8] Isti, Generalna audijencija (14.06.1967.): Insegnamenti V(1967), 801. [9] Ivan Pavao II., Apostolsko pismo Novo millenio ineuente (06.01.2001.), 57: AAS 93 (2001), 308. [10] Govor rimskoj kuriji (22.02.2005.): AAS 98 (2006), 52. [11] Drugi vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium 8. [12] De utilitate credendi, 1,2. [13] Usp. Sv. Augustin, Ispovijesti I,1. [14] Drugi vatikanski sabor, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium 10. [15] Usp. Ivan Pavao II., Apostolska konstitucija Fidei depositum, (11.10.1992.): ASS 86 (1994), 116. [16] Sermo 215,1. [17] Katekizam katoličke crkve, 167. [18] Usp. Prvi vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o katoličkoj vjeri Dei Filius, III. Poglavlje: DS 3008-3009; Drugi vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o objavi Dei Verbum 5. [19] Benedikt XVI, Govor u Collège des Bernardins, Pariz (12.09.2008.): AAS 100 (2008), 772. [20] Usp. Sv. Augustin, Ispovijesti, XIII,1. [21] Ivan Pavao II., Apostolska konstitucija Fidei depositu (11.10.1992.): ASS 86 (1994.), 115 i 117. [22] Usp. Isto, Enciklika Fides et ratio (14. 09.1998.) br. 34 i 106: ASS 91 (1999.), 31-32, 86-87. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA KORIZMU 2012. “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela” (Heb 10, 24) Vatikan, 17. veljača 2012. Braæo i sestre, korizma nam još jednom pruža moguænost razmišljati o središtu kršæanskog života: ljubavi. Naime to je pogodno vrijeme da, uz pomoæ Božje rijeèi i sakramenata, obnovimo svoj hod u vjeri, i kao pojedinci i kao zajednica. To je put oznaèen molitvom i zajedništvom, šutnjom i postom, u išèekivanju uskrsne radosti. Ove godine želim iznijeti neka svoja razmišljanja u svjetlu kratkog biblijskog teksta preuzetog iz Poslanice Hebrejima: “Pazimo jedni na druge da se potièemo na ljubav i dobra djela” (10, 24). Ta je reèenica dio perikope u kojoj sveti pisac poziva pouzdati se u Isusa Krista kao najvišeg sveæenika, po kojem smo zadobili oproštenje i otvoren put koji vodi Bogu. Plod prihvaæanja Krista je život koji poèiva na tri teologalne kreposti: to jest pristupati Gospodinu “istinitim srcem u punini vjere” (r. 22), nepokolebljivim èuvanjem “vjere nade” (r. 23) u stalnoj budnosti da se zajedno s braæom èine “ljubav i dobra djela “ (r. 24). Kaže se takoðer kako je, kao potpora vjerniku u tom ponašanju u skladu s evanðeljem, važno sudjelovati na liturgijskim susretima i molitvi zajednice, upiruæi pogled u eshatološki cilj, to jest puno zajedništvo u Bogu (r. 25). Zaustavit æu se na retku 24 koji, u kratkim crtama, pruža dragocjen i trajno aktualan nauk o tri aspekta kršæanskog života: pozornost prema drugome, uzajamnost i osobna svetost. 1. “Pazimo”: odgovornost prema našoj braći i sestrama. Prvi aspekt predstavlja poziv da “pazimo”: grèki 53 izraz koji se koristi u tekstu je katanoein, koji znaèi dobro gledati, biti pozoran, svjesno promatrati, primjeæivati neku stvarnost. Susreæemo ga u Evanðelju kada Isus poziva uèenike da “promatraju” ptice nebeske, koje su, bez imalo truda, okružene brižnom i pažljivom Božjom providnošæu (usp. Lk 12, 24) te da “vide” brvno u vlastitom oku prije nego ugledaju trun u bratovu oku (usp. Lk 6, 41). Nalazimo ga takoðer u još jednom ulomku iz iste Poslanice Hebrejima, gdje Pavao poziva braæu: “promotrite… Isusa” (3, 1), apostola i najvišeg sveæenika naše vjere. Dakle, glagol kojim zapoèinje naš poziv poruèuje nam da svrnemo svoj pogled na drugoga, prije svega na Isusa, te da budemo pozorni jedni prema drugima, da ne budemo jedni drugima stranci, ravnodušni prema onom što se dogaða našoj braæi i sestrama. Preèesto, meðutim, kod nas prevladava potpuno suprotan stav: jedna ravnodušnost i nezainteresiranost koji su plod sebiènosti i prikriveni tobožnjim poštivanjem tuðe “privatnosti”. I danas snažno odjekuje Gospodinov glas koji svakog od nas poziva da se pobrinemo za drugoga. I danas Bog traži od nas da budemo “èuvari” naše braæe (usp. Post 4, 9), da uspostavljamo odnose oznaèene uzajamnom brigom, pozornošæu prema dobru drugoga i prema osobi u cjelini. Velika zapovijed ljubavi prema bližnjemu zahtijeva od nas da shvatimo odgovornost prema onome koji je, kao i ja, Božje stvorenje i dijete: èinjenica da smo braæa u èovještvu i, u mnogim sluèajevima, takoðer u vjeri mora nas navesti na to da u drugom promatramo istinski alter ego, kojega Gospodin beskrajno ljubi. Ako budemo odnjegovali u sebi taj stav da u drugima promatramo svoju braæu i sestre, solidarnost, pravednost kao i milosrðe i suosjeæanje sami æe kao iz nekog vrela poteæi iz našega srca. Sluga Božji Pavao VI. rekao je da svijet danas nadasve trpi zbog nedostatka bratstva: “Svijet je bolestan. Njegovo zlo sastoji se manje u tome da ne bi bilo zaliha, da bi ih neki prigrabili, a više u pomanjkanju bratstva meðu ljudima i meðu narodima” (Enc. Populorum progressio, [26. ožujka 1967.], br. 66) Pažnja prema drugom podrazumijeva da njemu ili njoj želimo dobro u svakom pogledu: tjelesnom, moralnom i duhovnom. Suvremena kultura je, èini se, izgubila osjeæaj za dobro i zlo, zato treba ponovno snažno isticati da dobro postoji i da pobjeðuje, jer je Bog “dobar i dobrostiv” (Ps 119, 68). Dobro je sve ono što daje, štiti i promièe život, bratstvo i zajedništvo. Odgovornost prema bližnjemu znaèi, dakle, htjeti i èiniti dobro drugome, u nadi da æe i taj drugi postati osjetljiv na dobrotu i njezine zahtjeve. Zanimati se za brata znaèi otvoriti oèi za njegove 54 potrebe. Sveto pismo upozorava nas na opasnost da nam srca otvrdnu zbog svojevrsne “duhovne neosjetljivosti” koja nas èini slijepima za trpljenja drugih ljudi. Evanðelist Luka donosi dvije prispodobe u kojima su prikazana dva primjera te situacije do koje može doæi u ljudskom srcu. U prispodobi o dobrom Samarijancu, sveæenik i levit ravnodušno “proðoše dalje” pokraj èovjeka kojeg su opljaèkali i pretukli razbojnici (usp. Lk 10, 30-32), a u prispodobi o bogatašu i Lazaru, bogataš, koji je uživao sva obilja, potpuno je neosjetljiv prema siromašnom Lazaru koji umire od gladi pred njegovim vratima (usp. Lk 16, 19). Obje prispodobe pružaju primjere onoga što predstavlja suštu suprotnost “posveæivanju pažnje”, promatranju drugoga s ljubavlju i suæuti. Što je to što èovjeka prijeèi da uputi taj ljudski i brižni pogled prema bratu? Èesto su to materijalno bogatstvo i osjeæaj dostatnosti, ali to može biti i stavljanje vlastitih interesa i problema iznad svega drugog. Ne bismo nikada smjeli biti nesposobni “imati milosti” prema onima koji trpe; nikada naše srce ne bi smjelo biti u tolikoj mjeri obuzeto stvarima i problemima da postane gluho za vapaj siromaha. Poniznost srca i osobno iskustvo trpljenja mogu u nama probuditi osjeæaje suosjeæanja i empatije: “Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaæa spoznaju” (Izr 29, 7). Moguæe je tako shvatiti blaženstvo “ožalošæenih” (Mt 5, 4), to jest onih koji su kadri izaæi iz samih sebe i ganuti se na tuðu bol. Susret s drugim i otvaranje srca njegovim potrebama su prigoda za spasenje i blaženstvo. “Paziti” na brata podrazumijeva takoðer brigu za njegovo duhovno dobro. I tu želim podsjetiti na jedan aspekt kršæanskog života koji je, kako mi se èini, pao u zaborav: rijeè je o bratskom ispravljanju poradi vjeènog spasenja. Danas smo, opæenito, vrlo osjetljivi kada se govori o brizi i ljubavi prema tjelesnom i materijalnom dobru drugih, ali kada je rijeè o našoj duhovnoj odgovornosti prema braæi zavladala je šutnja. Tomu nije bilo tako u prvoj Crkvi i u zajednicama doista zrelim u vjeri, koje su pokazivale brigu ne samo za tjelesno zdravlje brata, veæ takoðer za zdravlje njegove duše u pogledu njegovog konaènog odreðenja. U Svetom pismu èitamo: “Ne kori podsmjevaèa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. Pouèi mudroga, i bit æe još mudriji; uputi pravednoga, i uveæat æe se njegovo znanje” (Izr 9, 8. sl.). Sâm Krist zapovijeda da prekorimo brata koji pogriješi (usp. Mt 18, 15). Glagol kojim se izražava to bratsko ispravljanje – na grèkom elenchein – isti je onaj koji oznaèava proroèko poslanje kršæana da raskrinkavaju naraštaj koji se odao zlu (usp. Ef 5,11). Crkvena je tradicija ubrojila meðu djela duhovnog MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. milosrða “opominjanje grešnika”. Važno je ponovno vratiti taj vidik kršæanske ljubavi. Pred zlom ne treba šutjeti. Mislim tu na stav onih kršæana koji se, zbog ljudskog obzira ili iz jednostavne lagodnosti, prilagoðavaju prevladavajuæem mentalitetu, radije no da upozoravaju svoju braæu na naèine razmišljanja i djelovanja koji su u opreci s istinom i ne slijede put dobra. Kršæanski se prijekor, meðutim, nikada ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknut ljubavlju i milosrðem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga. Apostol Pavao kaže: “Braæo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti” (Gal 6, 1). U našem svijetu prožetom individualizmom nužno je ponovno otkriti važnost bratskog ispravljanja, da bismo zajedno kroèili prema svetosti. Èak i pravednik padne sedam puta (usp. Izr 24, 16), kaže se u Svetom pismu, a svi smo mi slabi i sami sebe obmanjujemo (usp. 1 Iv 1, 8). Veoma je, dakle, znaèajna službato koja se sastoji u tome da drugima pomažemo i dopustimo da nama drugi pomognu da sami sebe sagledamo u istini, da bismo poboljšali svoj život i smjernije kroèili Gospodinovim putem. Postoji uvijek potreba za jednim pogledom koji ljubi i ispravlja, koji poznaje i prepoznaje, koji duboko pronièe i oprašta (usp. Lk 22, 61) kao što je Bog uèinio i èini sa svakim od nas. 2. “Jedni na druge”: dar uzajamnosti. To “èuvanje” u odnosu na druge u opreci je s MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. mentalitetom koji, svodeæi život iskljuèivo na zemaljski vidik, ne promatra ga u eshatološkoj perspektivi i prihvaæa svaki moralni izbor u ime individualne slobode. Društvo kao što je ovo današnje može postati gluho bilo na tjelesna trpljenja, bilo na duhovne i moralne životne potrebe. Ne smije tako biti u kršæanskoj zajednici! Apostol Pavao nas poziva da tražimo ono što vodi “miru i uzajamnom izgraðivanju” (Rim 14, 19) i koristi “bližnjemu na dobro, na izgraðivanje” (isto 15, 2), ne tražeæi vlastitu korist “nego što koristi mnogima na spasenje” (1 Kor 10, 33). To uzajamno ispravljanje i opominjanje, u duhu poniznosti i ljubavi, mora biti sastavni dio života svake kršæanske zajednice. Gospodinovi uèenici, sjedinjeni s Kristom po Euharistiji, žive u zajednici koja ih meðusobno povezuje kao udove istoga tijela. To znaèi da mi drugi pripada, njegov život, njegovo spasenje tièu se moga života i moga spasenja. Dotièemo ovdje jednu veoma duboku sastavnicu zajedništva: izmeðu našeg života i života drugih ljudi postoji neka meðuovisnost, bilo u dobru bilo u zlu; i grijeh i dobra djela imaju jednu društvenu dimenziju. U Crkvi, Kristovom mistiènom tijelu, ta uzajamnost nalazi svoju potvrdu: zajednica ne prestaje èiniti pokoru i moliti za oproštenje za grijehe svoje djece, ali se takoðer raduje neprestance i s klicanjem zbog svjedoèanstava kreposti i ljubavi koje se javljaju u njezinu krilu. Neka se “udovi jednako brinu jedni za druge” (1 Kor 12, 25), kaže sveti Pavao, jer smo jedno tijelo. Ljubav prema braæi, èiji jedan izraz – milostinja, koja je, za- 55 jedno s molitvom i postom, tipièna korizmena praksa, ima svoj korijen u toj zajednièkoj pripadnosti. I u konkretnoj brizi za siromašne svaki kršæanin može izraziti svoje dioništvo u jednom tijelu koje je Crkva. Jedan je od pokazatelja pozornosti prema drugima u uzajamnosti takoðer prepoznati dobro koje Gospodin èini u njima i zahvaljivati s njima za èudesne milosti koje dobri i svemoguæi Bog nastavlja izvoditi u svojoj djeci. Kada neki kršæanin otkrije u drugom djelovanje Duha Svetoga, mora se tome radovati i slaviti nebeskog Oca (usp. Mt 5, 16). 3. “Da se potičemo na ljubav i dobra djela”: zajedno hoditi u svetosti. Taj izraz iz Poslanice Hebrejima (10, 24) potièe nas razmišljati o opæem pozivu na svetost, neprestanom napredovanju u duhovnom životu, stremljenju veæim karizmama i ljubavi koja æe biti sve uzvišenija i plodonosnija (usp. 1 Kor 12, 31-13, 13). Briga jednih za druge ima za cilj uzajamno poticanje na sve veæu djelatnu ljubav koja nas, “kao svjetlost svanuæa, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Izr 4, 18), potièe da živimo svaki dan kao predokus dana koji ne pozna zalaza koji nas oèekuje u Bogu. Vrijeme koje nam je dano u našem životu je dragocjeno za otkrivanje i vršenje dobrih djela, u Božjoj ljubavi. Tako sama Crkva raste i razvija se da prispije punini uzrasta Kristova (usp. Ef 4, 13). U toj perspektivi dinamike rasta smješten je naš poziv na uzajamno poticanje da bismo prispjeli punini ljubavi i dobrih djela. Nažalost, uvijek je prisutna napast mlakosti, gašenja Duha Svetoga, odbijanja da “oplodimo talente” koji su nam dani za naše vlastito i za dobro drugih ljudi (usp. Mt 25, 25 sl.). Svi smo primili duhovna i materijalna dobra koja su korisna za ispunjenje Božjeg nauma, za dobro Crkve i za naše osobno spasenje (usp. Lk 12, 21b; 1 Tim 6, 18). Duhovni uèitelji podsjeæaju da u vjerskom životu onaj koji ne napreduje, nazaduje. Draga braæo i sestre, prihvatimo trajno aktualan poziv da težimo “visokom mjerilu redovitog kršæanskog života” (Ivan Pavao II., Apost. pismo Novo millennio ineunte [6. sijeènja 2001.], br. 31). Mudrost Crkve u priznavanju i proglašavanju blaženstava i svetosti nekih uzornih kršæana ima takoðer za cilj probuditi želju za nasljedovanjem njihovih kreposti. Sveti Pavao potièe: “Pretjeèite jedni druge poštovanjem!” (Rim 12,10). Neka u svijetu koji traži od kršæana novo svjedoèanstvo ljubavi i vjernosti Gospodinu svi osjete koliko je prijeko potrebno to nastojanje u pretjecanju u ljubavi, služenju i opæem dobru (usp. Heb 6, 10). Taj je poziv posebno snažan u svetom vremenu priprave za Uskrs. Uz želju za svetom i plodnom korizmom, povjeravam vas zagovoru Blažene Djevice Marije i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov! Iz Vatikana, 3. studenog 2011. Papa Benedikt XVI. 56 PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 49. SVJETSKI DAN MOLITVE ZA ZVANJA Zvanja su dar Božje ljubavi Vatikan, 9. ožujak 2012. Draga braæo i sestre, Svjetski dan molitve za zvanja, koji æe se slaviti 29. travnja 2012., na Èetvrtu uskrsnu nedjelju, poziva nas razmišljati o temi: Zvanja su dar Božje ljubavi. Izvor svakog savršenog dara je Bog ljubavi – Deus caritas est: “tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu” (1 Iv 4, 16). Sveto pismo opisuje povijest te praiskonske povezanosti Boga i èovjeka, koja prethodi samom stvaranju. Sveti Pavao, kada piše kršæanima iz grada Efeza, uzdiže himan zahvaljivanja i hvale Ocu, koji neizmjernom dobrohotnošæu, kroz stoljeæâ ostvaruje svoj sveopæi naum spasenja, koji je naum ljubavi. U Sinu Isusu – kaže Pavao – on “nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim” (Ef 1, 4). Bog nas je ljubio i “prije” nego smo nastali! Nošen iskljuèivo svojom bezuvjetnom ljubavlju, on nas je “naèinio ni od èega” (usp. 2 Mak 7, 28) da nas privede punini zajedništva sa sobom. Obuzet silnim divljenjem pred djelom Božje providnosti, psalmist klièe: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih uèvrsti - pa što je èovjek da ga se spominješ, sin èovjeèji te ga pohodiš?” (Ps 8, 4-5). Duboka istina o našem životu je, dakle, sadržana u ovom iznenaðujuæem otajstvu: svako stvorenje, a na poseban naèin svaka osoba, je plod jedne Božje misli i jednog èina Božje ljubavi, beskrajne, vjerne i vjeène ljubavi (usp. Jr 31, 3). Otkriæe te stvarnosti ono je što uistinu stubokom mijenja naš život. U jednom èuvenom tekstu iz Ispovijesti, sveti Augustin izražava velikom snagom svoje otkriæe Boga kao najviše ljepote i najviše ljubavi, Boga koji mu je uvijek bio blizu, ali kojem je konaèno otvorio svoj um i srce da ih on preobrazi: “Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasræuæi na ta lijepa biæa koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoæu, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoæu, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam pa gladujem i žeðam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim” (Knjiga deseta, Glava 27, 38). Tim slikama svetac ih Hipona pokušava opisati neizrecivo otajstvo susreta s Bogom, s njegovom ljubavlju koja preobražava èitav život. Rijeè je o bespridržajnoj ljubavi koja nam prethodi, jaèa nas i doziva na našem životnom putu a ima svoj korijen u potpunom Božjem besplatnom daru. Govoreæi osobito o sveæenièkoj službi, moj prethodnik, blaženi Ivan Pavao II. rekao je da “svaki ministerijalni èin, dok privodi k ljubavi i služenju Crkvi, potièe na sve veæe dozrijevanje u služenju Isusu Kristu Glavi, Pastiru i Zaruèniku Crkve. Ta se ljubav oblikuje kao odgovor na onu prethodeæu, slobodnu i nezasluženu ljubav Božju u Kristu” (Apost. posinod. pobud. Pastores dabo vobis, 25). Svako je pojedino zvanje, naime, plod Božje inicijative, ono je dar Božje ljubavi! On je taj koji èini “prvi korak” i to ne zbog neke posebne dobrote koju je našao u nama, veæ zbog prisutnosti same njegove ljubavi koja je “razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan” (Rim 5, 5). U svakom dobu, izvor Božjeg poziva treba tražiti u inicijativi beskrajne Božje ljubavi, koja se u punini oèituje u Isusu Kristu. Kao što sam napisao u svojoj prvoj enciklici Deus caritas est: “Bog je vidljiv na mnogobrojne naèine. U povijesti ljubavi koju nam Biblija prenosi, on nam izlazi ususret, pokušava osvojiti naša srca – sve do Posljednje veèere, sve do srca probodena na križu, sve do njegovih ukazanja nakon uskrsnuæa i velikih djela kojima je, po djelovanju apostola, vodio prvu Crkvu na njezinu putu. I u kasnijoj povijesti Crkve Gospodin nije bio odsutan: uvijek nam iznova izlazi ususret, po muževima i ženama koji zraèe njegovom prisutnošæu, u svojoj Rijeèi, u sakramentima, na osobit naèin u Euharistiji” (17). Božja ljubav je vjeèna; on je vjeran samom sebi, vjeran je “rijeèi koju dade tisuæi naraštaja” (Ps 105, 8). Potrebno je zato iznova razglašavati, navlastito novim naraštajima, privlaènu ljepotu te Božje ljubavi, koja nam prethodi i prati nas na našem putu: ona je tajni poticaj, ona je motivacija koja nikada ne jenjava, èak ni u najtežim okolnostima. Draga braæo i sestre, trebamo otvoriti svoj život MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. toj ljubavi. Savršena Božja ljubav (usp. Mt 5, 48) je to na što nas svakodnevno poziva Isus Krist! Visoko mjerilo kršæanskog života sastoji se naime u tome ljubimo “kao” što ljubi Bog; rijeè je o ljubavi koja se oèituje u potpunom, vjernom i plodonosnom sebedarju. Ojaðenoj poglavarici samostana u Segoviji, u jeku dramatiènih okolnosti u kojem se tih godina našao samostan jer mu je prijetilo ukidanje, sveti Ivan od Križa odgovara pozivajuæi je da djeluje po Božjem: “Ne mislite ni na što drugo osim da Bog sve ureðuje i vodi; a gdje ljubavi nema, tamo je unesite i ubrat æete ljubav” (Epistolario, 26). Upravom na tome tlu prinošenja samog sebe i otvorenosti Božjoj ljubavi i kao plod te ljubavi, raðaju se i rastu sva zvanja. Crpeæi iz toga izvora u molitvi, èestim utjecanjem Rijeèi i sakramentima, osobito euharistiji, moguæe je živjeti ljubav prema bližnjem u kojem se uèi otkrivati lice Krista Gospodina (usp. Mt 25, 31-46). Da bi izrazio neraskidivu vezu izmeðu tih “dvaju ljubavi” – prema Bogu i prema bližnjemu – koji izviru iz istog božanskog vrela i kojem se vraæaju, papa Grgur Veliki koristi primjer male biljke: “Na tlu našeg srca [Bog] je zasadio prvi korijen ljubavi prema njemu, iz kojeg se kasnije razvila, poput lista, bratska ljubav” (Moralium Libri, sive expositio in Librum B. Job, Lib. VII, cap. 24, 28; PL 75, 780D). Ta dva izraza jedne Božje ljubavi, moraju s posebnim intenzitetom i èistoæom srca živjeti oni koji su odluèili krenuti putom raspoznavanja životnog zvanja koji vodi prema sveæenièkoj službi i redovnièkom životu; oni su njihovo prepoznatljivo obilježje. Naime, ljubav prema Bogu, koju su prezbiter i redovnici pozvani vidljivo – premda uvijek nesavršeno – u sebi odražavati, je razlog da se odgovori na poziv posebnog posveæenja Gospodinu po sveæenièkom reðenju odnosno ispovijedanju evanðeoskih savjetâ. Snaga odgovora svetog Petra božanskom Uèitelju: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim” (Iv 21, 15) tajna je života darovanog i življenog u punini, i zato ispunjenog dubokom radošæu. Drugi konkretni izraz ljubavi, onaj prema bližnjem, prije svega prema onima koji su u najveæoj potrebi i koji najviše trpe, je presudni poticaj koji navodi sveæenika i posveæene osobe da budu graditelji zajedništva meðu ljudima i sijaèi nade. Odnos posveæenih osoba, a napose sveæenika, s vjernièkom zajednicom je živ i postaje takoðer temeljni aspekt njihove afektivnosti. U vezi s tim sveti Arški župnik je volio ponavljati: “Sveæenik nije sveæenik za sebe, veæ za vas” (Le curé d’Ars. Sa pensée – Son cœur, Foi Vivante, 1966., str. 100). Draga braæo u episkopatu, dragi prezbiteri, ðakoni, redovnici i redovnice, vjerouèitelji, pastoralni 57 MIR I DOBRO Vijesti I. 2012. Mostar, prosinac 2011. 2 – travanj 2012. (izbor) FRANJEVAČKI SAMOSTAN NA ŠIROKOM BRIJEGU POKRENUO PORTAL Široki Brijeg, 28. prosinca 2011. (franjevci-siroki-brijeg.info) – Franjevački samostan Uznesenja BDM na Širokom Brijegu pokrenuo je svoj portal i time se na suvremen način približio vjernicima, prijateljima i poštovateljima pobijenih hercegovačkih franjevaca. Stranice su službeno puštene u rad na Božić, 25. prosinca. Mogu se pronaći na adresi: www.franjevci-siroki-brijeg.info. Trenutno je sve još u izradi. Međutim ono najbitnije, vijesti i obavijesti, redovno se postavljaju i obnavljaju, kao i najave budućih događaja. UDRUGA FRA SLAVKO BARBARIĆ SVEČANOM AKADEMIJOM OBILJEŽILA 20. OBLJETNICU DJELOVANJA Međugorje, 29. prosinca 2011. (medjugorje.hr) - Dvadeseta obljetnica Udruge za stipendiranje nadarenih i siromašnih studenata “fra Slavko Barbarić” iz Međugorja obilježena je 29. prosinca 58 2011. godine svečanom Akademijom koja je održana u prepunoj dvorani pape Ivana Pavla II. u Međugorju. Prije 20 godina, na inicijativu fra Slavka Barbarića, osnovan je Fond “Prijatelji talenata” Međugorje, s nakanom materijalne i duhovne pomoći talentiranim i materijalno ugroženim studentima. Zbog fra Slavkova velikog doprinosa u nastanku i radu Fonda, nakon njegove smrti, skupština Fonda je 2001. godine donijela odluku o promjeni naziva Fonda “Prijatelji talenata” Međugorje u Udruga ,,Fra Slavko Barbarić’’ Međugorje. Fra Slavko se nesebično davao u radu Udruge prikupljajući sredstva za stipendije studentima, a nakon njegove smrti započeto djelo nastavili su njegova subraća, u prvom redu ondašnji međugorski župnik dr. fra Ivan Sesar, te sadašnji predsjednik Udruge dr. fra Miljenko Šteko. Kao izlagači na Akademiji su sudjelovali: provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, dr. fra Ivan Sesar, ravnatelj Majčinog sela fra Svetozar Kraljević, današnji voditelj Udruge dr. fra Miljenko Šteko, doc. dr. Nino Raspudić i rektor mostarskog Sveučilišta prof. dr. Vlado Majstorović. Prisjećajući se osnutka Fonda fra Ivan Sesar je između ostalog kazao kako je vrijeme kriza ujedno i vrijeme novih inicijativa, vrijeme osoba s vizijom kako pomoći drugima. „Glavni cilj Fonda je vrlo jasan: pomagati mladim ljudima na njihovom životnom putu. Posebno u vrijeme školskog odgoja i studija. Dakle radi se o Fondu koji za cilj ima razvijanje darova koje je Bog stavio u srca mladih ljudi. Zatim posvjestiti svakom čovjeku da je darovan i da ima darove koji su mu darovani zbog drugih a ne njega samog. Fond također želi pobuditi u svakom čovjeku odgovornost za njegove darove i darove drugih. I na koncu pokazati svima da je dobro činiti dobro.“ Ravnatelj ustanove Majčino selo, koja se brine o djeci bez roditelja, fra Svetozar Kraljević, bio je bliski suradnik pokojnog fra Slavka i na Akademiji povodom dvadesete obljetnice rada Udruge okupljenima je govorio o liku i djelu fra Slavka Barbarića. „Fra Slavko Barbarić uvijek je uzimao od sebe, od svog vremena, od svog odmora, od svoje noći, svog komfora i sigurnosti koju je mogao imati. To uzimanje od sebe išlo je na nemilosrdan način i do bola. Tako da smo se mi oko njega tiho čudili i tiho divili. Brutalni dnevni raspored koji je on sebi nametnuo bio je redovito stanje stvari. Kao što sunce grane svakog jutra on je svakog jutra išao na neko od brda. To je bio fra Slavko. Kako je to bilo fizički moguće to čovjeku nikako nije bilo jasno.“- kazao je fra Svetozar napominjući kako je svjetlo u fra Slavkovoj sobi gorilo i kada bi svi drugi otišli na odmor i kako su baš u tim trenutcima nastajale fra Slavkove knjige i odlične ideje.“ Današnji predsjednik Udruge dr. fra Miljenko Šteko u svom izlaganju pročitao je neke od ulomaka iz dirljivih molbi studenata za pomoć koje su pristigle u Udrugu. Nasumce odabrani primjeri MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. konkretnih ljudi sa stvarnim potrebama i neospornim talentima na slikovit su način predočili ulogu Udruge u društvu. „Samo u zadnjih 10 godina od fra Slavkove smrti Udruga bilježi 875 podijeljenih stipendija i 717 potpora, a sve skupa 1592 pomoći. Sve to nosi konkretno ime i prezime i kada dodamo ranije prikupljeno i podijeljeno, onda smo na brojci od ukupno 3244 korisnika stipendija i potpora. Sredstva su podijeljena prikupljanjem od mnogih prijatelja i dobročinitelja, a sve marnim radom članova Udruge“- riječi su fra Miljenka Šteke. Udruga dio financijskih sredstava uspijeva prikupiti prodajom kalendara i aukcijom slika. A rad Udruge pomažu i umjetnici koji su okupljeni u Likovnoj koloniji, koju vodi Mario Vasilj – Totin. Gosp. Vasilj, ovom prilikom prenio je riječi Milana Bandića, gradonačelnik grada Zagreba, podupiratelja Udruge fra Slavko Barbarić, koji zbog nagomilanih obveza nije mogao sudjelovati u radu Akademije. Potvrda dobrog rada i veliko zadovoljstvo svih u Udruzi je kada svoje bivše stipendiste mogu vidjeti kao uspješne ljude, koji daju doprinos društvu u kojemu žive. Jedan od takvih svakako je i doc. dr. Nino Raspudić koji je na Akademiji govorio o značenju stipendiranja iz osobnog iskustva. „Otišao sam studirati u Zagreb 1994. godine iz ratnog Mostara, tada još uvijek bombardiranog. Vrijeme je bilo sasvim drukčije, puno teže nego što je danas u ovom materijalnom i egzistencijalnom smislu, ali, čini mi se da je bilo bolje u nekom smislu duhovnosti i nade. Osobno sam kroz svoj studij dva puta imao stipendije. Jedne sam godine na konto najvišeg prosjeka ocjena imao stipendiju Sveučilišta u Zagrebu, a na drugoj godini fakulteta dobio sam i stipendiju fonda Prijatelji talenata Međugorje, koja je za mene bila puno važnija nego ova kasnija, sveučilišna, iako je u materijalnom smislu bila manja. Mislim da je ta stipendija čak i presudno djelovala na mene u formativnim godinama. Prije svega na moj odnos sa zavičajem, jer pored novca ono što je bilo važnije bila je spoznaja da nismo ljudi bez korijena, već da imamo zavičaj i domovinu.“ – izjavio je Raspudić, dodajući kako je pokojnog fra Slavka doživio kao putokaz koji pokazuje put. U radu Akademije sudjelovao je i rektor mostarskog Sveučilišta prof. dr. Vlado Majstorović koji je kazao kako bolju i sretniju budućnost možemo graditi pomažući mladim studentima. Majstorović je također izrazio divljenje djelu pokojnog fra Slavka Barbarića, a posebno ga je, kao deseto dijete pokojnih roditelja, impresionirala pomoć siromašnoj djeci kojoj je Bog podario mnoge talente i koja trebaju pomoć kako bi se vinula u visine. Negdašnji stipendisti Udruge Marin Čilić i Ivan Dodig, dva proslavljena imena u svijetu sporta, koji uvijek i svugdje ističu svoje Međugorje i njegovu duhovnu poruku cijelom svijetu, u svojim video porukama, pored zahvale Udruzi, pozvali su sve ljude koji mogu pomoći da svojim prilozima postanu podupiratelji ove Udruge. Na kraju Akademije, predsjednik Udruge fra Miljenko Šteko pročitao je imena a provincijal uručio zahvalnice i priznanja svima koji su bili uključeni u projekt Udruge, bilo kroz vodstvo, materijalnu i duhovnu pomoć ili dobročinstvo, te na taj način pomogli mnogim studentima ostvariti svoje snove o završetku studija. Uslijedilo je potpisivanje ugovora za ovogodišnje stipendiste, te, nakon prigodnoga domjenka, sudjelovanje na večernjemu liturgijsko - molitvenom programu. Svetu misu zahvalnicu predvodio je provincijal fra Ivan Sesar. MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. JOŠ JEDAN POSJET PRIJATELJA IZ ITALIJE IZBIČNU Izbično, 14. siječnja 2012. (fra Franjo Mabić) - Jučer su nas posjetili, Bog zna po koji put, naši prijatelji iz Italije. Uvijek kažemo Remo i Caterina, ali s njima su i naši prijatelji redovito kao i ovoga puta što pomažu od prikupljanja do istovara ili uručivanja ovdje. Oni su već, praktično, nebrojeno puta bili u našim krajevima od početka rata u Hrvatskoj, pa sve do danas. Mene su osobno pratili i pomagali u Šuici kao župnika, odnosno župljane tolikim tegljačima obiteljskih paketa, živežnih namirnica i medicinskih pomagala, ne isključujući tolikim osobama i osobno pomaganje za bolnice i lijekove. To je bilo jednako za pojedine svećenike, ali jednako i za bilo koga drugoga. Jednako je tako bilo i za vrijeme moga župnikovanja u Mostaru. Oni su barem tri puta dovozili obiteljske pakete godišnje i tako jednako veliki broj pelena za odrasle. Danas održavaju jednako vezu sa svima koje su udomili za dulje ili kraće vrijeme u svom obiteljskom domu ili domovima prijatelja. Također je lijepo znati da ono što još tako često čine nama, to čine i siromasima u Milanu i Brescii i predgrađima obaju gradova. To su čeljad ipak lijepe životne dobi, ali još mladenačkoga zanosa i volje. Sve ovo potvrđuju svojim radom u prikupljanju, pakiranju, prijevozu, ali jednako i uvijek u istovaru i uručivanju, odnosno sređivanju u skladištu. Župa Izbično i prijatelji su jednako prihvatili kao i ranije u Mostaru i Šuici da znaju zahvaliti, ali i oni kojima ne treba da znaju drugima svoj dar uručiti. Tako ćemo sada iz ovoga posjeta odvojiti pedesetak obiteljskih paketa za naše prijatelje u Čajniču i Rudom, odnosno Foči. Ovo je veličanstveno od Izbičana jer su se toliki odrekli svojih darova da ih proslijedimo na Drinu našim ljudima. Također kao i svaki put se pobrinu i za naše bolesnike u medicinskoj opremi i pomagalima, a naročito u pelenama za odrasle osobe, bolesnike. Tako je i bilo ovoga puta da može biti za jedno lijepo vrijeme za potrebe cijele župe – Izbična i Britvica, a nerijetko bude i za tolike druge. Naravno da sve to ovisi o popunjenosti maloga skladišta župnoga karitasa u Izbičnu. Još jednom Bože primi našu hvalu za ove ljude, a njima neka bude naša zahvalnost i molitva da ustraju u svojim naumima u lijepo zdravlju. Hvala i svima koji pomažu organizirati ova i ovakva putovanja u sređivanju „papirologije“, ali i u snošenju troškova prijevoza, za 59 koji znamo, ruku na srce, da je preskup. No, svejedno naše hvala svima koji su sudjelovali na bilo koji način od prikupljanja do podjeljivanja. dje jivanja. Prijatelji jate j i sura suradnici a – Bog Vas blagoslovio i u životu srećom i zdravljem pratio! IZIŠAO 8. BROJ GLASILA STOPAMA POBIJENIH Široki Brijeg, 22. siječnja 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« već petu godinu preko svoga glasila »Stopama pobijenih« pred javnost iznosi istinu o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Tako je i ovaj put, u 8. broju. Na svjetlo dana izlaze do sada skrivane i silom prešućivane činjenice koje govore da su hercegovački franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri. Evo nekih naglasaka. Glasilo naslovnicom podsjeća na Odluku o zaštiti spomeničko-prirodnog kompleksa na području Širokog Brijega i postavlja pitanje: Čuvamo li Široki Brijeg sa svim njegovim vrijednostima? Državne vlasti BiH nisu osnovale povjerenstva ili neko tijelo za istraživanje komunističkih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu. Pet općina je to učinilo, a još se neke spremaju. Koji su plodovi dosadašnjeg rada? Što čekaju druge općine? Fra Damjan Rozić (1909. – 1991.) spasio je oko 200 Srba, a zbog pomaganja škriparima osuđen je na pet godina tamnice. Bezgranična ljubav za svakog čovjeka… Izvršitelji zločina nad fratrima iz Mostarskog Graca svjedoče: »Ovoga puta su fratri platili svoja zlodjela. Učestvovala sam u obračunu, a vojni sud pri Štabu brigade nekolicinu je osudio na smrt strijeljanjem.« Tko su naredbodavci i izvršitelji zločina nad hercegovačkim franjevcima? Kako su hercegovački franjevci spasili isusovce u Travniku? Tko je na Široki Brijeg donio molitvenik koji je pripadao nekom od pobijenih fratara? Fra Križan Galić je druga žrtva partizanske vojske. Partizani su ga pokopali i »ispričali« se zbog njegova ubojstva. Zašto? Glasilo donosi odgovor na ovo pitanje. Kakvi su bili posljednji dani križnog puta fra Slobodana Lončara i fra Zdenka Zupca? Smrt pobijenih franjevaca našla je svoj odjek u umjetnosti. Ovo je samo dio stihova: I za svoje mučitelje / Franjevci se mole smjerno, / Duhom Svetim okrijepljeni, / Žrtvom slijede Krista vjerno. // Vodili ih nedužnike / Kao janjce na zaklanje, / Spalili im mrtva tijela, / Zabranili spominjanje. (fra Vendelin Karačić, Širokobriješkim mučenicima u čast) Fra Bazilije Pandžić, hercegovački franjevac, vatikanski arhivar i povjesničar, rođen 1918., a i danas djelatan, svjedoči o stradanju hercegovačkih franjevaca i hrvatskog puka. O ovim i drugim temama za glasilo pišu: dr. sc. Mile Lasić, Vice Nižić, dr. sc. fra Robert Jolić, Damir Šimić, o. Radojko Karaman, s. Ana-Marija BIško, dr. sc. Anđelko Mijatović, Vlatko Majić, Fabijan Lovrić, fra Vendelin Karačić, fra Umberto Lončar i Krešimir Šego. Vicepostulator fra Miljenko Stojić na kraju, zahvaljujući svima koji dobrovoljnim prilozima, molitvom i radom podupiru pripremu postupka mučeništva pobijenih fratara, moli sve koji mogu da 60 pomognu u prikupljanju novčanih sredstava za DNK analizu posmrtnih ostataka pobijenih i ekshumiranih iz grobnica u Knešpolju i Ljubuškom. IZ TISKA IZIŠAO STATUT NACIONALNOG BRATSTVA FRAME U BIH Mostar, 23. siječnja 2012. (Ivana Vidović) - Dokumentom proglašenja, nacionalna predsjednica Frame BiH, Josipa Vukoja, predala je framašima Statut Nacionalnog bratstva Frame u Bosni i Hercegovini, koji je odobren i potvrđen 23. listopada 2011. godine od strane Nacionalnog vijeća Franjevačkog svjetovnog reda u Bosni i Hercegovini. Na izradi Statuta godinama su radili duhovni asistenti i framaši, a izglasala ga je Nacionalna skupština Frame BiH u svibnju 2011. godine. Statut sadrži poglavlja o naravi, načinu života, putu poziva, ustrojstvu, suradnji s franjevačkim skupinama predadolescenata i djece, te materijalnim dobrima Frame i framaša. Statut je nadahnut Pravilom FSR-a. Frama BiH ove godine obilježava dvadeset godina od ustanovljenja prvog mjesnog bratstva te framaši Statut smatraju znakom vlastite zrelosti, što je u dokumentu proglašenja navela i nacionalna predsjednica Josipa Vukoja, te dodala kako vjeruje da će svim sadašnjim i budućim framašima Statut pomoći u oblikovanju franjevačkog poziva. Statut je izdalo Nacionalno vijeće Frame u BiH sa sjedištem u Sarajevu, a tiskan je u tiskari Suton u Širokom Brijegu. TREĆI FESTIVAL HRVATSKOG FOLKLORA U ŠVICARSKOJ U Brigu, kanton Walis, u subotu 28. siječnja 2012., održan je Treći festival hrvatskih folklornih skupina koje djeluju u Švicarskoj. Na ovom festivalu nastupilo je osam skupina s oko tristo izvođača. Organizator ovoga vrijednog festivala za očuvanje hrvatske folklorne tradicije je HKM Lausanne-Wallis koju vodi fra Vlado Ereš. Iako je ovo tek treći festival, s pravom se može reći da je veoma lijepo prihvaćen od Hrvata koji žive i rade u Švicarskoj. To pokazuje i preko 1000 razdraganih posjetitelja koji su se te večeri okupili u lijepoj Simplonhali, a u koju su došli iz svih dijelova Švicarske. Festival je otvoren himnom Lijepa naša, a potom je fra Vlado Ereš uputio riječi dobrodošlice i pozdrava izvođačima, nazočnoj publici i gostima koji su predstavljali različite institucije. Nakon njega u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske u Švicarskoj riječi pozdrava nazočnima i podrške ovom festivali uputio je gosp. Davor Pomykalo, zamjenik veleposlanika zadužen za kulturu. U ime grada Briga nazočne je pozdravio Elmar Furer. Riječi podrške ovom kulturnom događaju i pozdrava u ime Biskupske konferencije Švicarske izrekao je Markus Schmit, voditelj Ureda za zajednice na materinskom jeziku. Nazočnima se obratio i preč. dr. Ivo Balukčić, župnik u Odžaku i doborski dekan koji je dopratio folklornu skupinu ‘’Fra Ivo Šimić’’ iz Novog Sela – Balegovac kod MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Odžaka te skupinu mladih ‘’Vrijeme nade’’ iz Odžaka. Uz to, povod njegovu dolasku je i taj da u ovoj misiji živi i radi veliki broj osoba iz odžačkog kraja. Svi su govornici podržali i pohvalili ideju te ohrabrili, kako fra Vladu i njegove suradnike, tako i sve izvođače, da čuvaju svoju tradiciju i s ponosom je predstavljaju drugima u ovoj lijepoj zemlji. Svoje pozdrave u ime misijske zajednice izrekli su, na samo djeci svojstven način, najmlađi članovi misije obučeni u različite prekrasne narodne nošnje hrvatskog naroda. Njihov nastup nazočni su nagradili srdačnim i dugotrajnijim pljeskom. Nakon njih nastupila je domaća misijska skupina ‘’Naši i vaši’’, odigravši nekoliko kola prilagođenih današnjoj zabavnoj glazbi. Izuzetno brojna, dobro uigrana i vrlo kompaktna bila je folklorna grupa „Posavina“ Zürich Baden. Ne samo što su došli u velikom broju nego su igrom i plesom podigli na noge sve nazočne u dvorani. Folklorna grupa „Pravi biseri“ iz Yverdona-Neuchatela, uz prelijepu narodnu nošnju, poveli su nas u Baranju i divnom koreografijom dočarali nam ljepotu narodnog stvaralaštva toga kraja. Nakon njih ‘’hercegovački linđo’’ izvela je folklorna skupina ‘’Croatia’’ iz Basela. Uigranošću i skladnom scenskim nastupom oduševili su sve nazočne. Folklorna skupina iz Ticina svojim nastupom povela nas je u Posavinu odžačkog kraja. Iako kao skupina djeluju kratko vrijeme izuzetno su skladno odigrali svoja kola. Ne tako davno osnovana skupina iz Yverdona predvođena Jozom Martinovićem i Ilijom Barišićem, zaljubljenicima u folklor, ostavili su lijep dojam u svom prvom javnom nastupu. Ovaj treći festival folklora zaključio je KUD ‘’Fra Ivo Šimić’’ iz Novog Sela – Balegovac’’ kod Odžaka. Prikazali su običaje svoga kraja kroz zvuke šargije i violine te izvorne pjesme i kolo svoga kraja. Ostavili su dobar dojam te oduševili mnogobrojnu publiku podrijetlom iz njihova kraja. Potom je fra Vlado podijelio darove voditeljima svih skupina koje su nastupile na ovom Trećem festivalu folklora u HKM Lausanne-Wallis u Brigu. Voditeljice kroz folklorni dio programa bile su mlade i aktivne članice misijske zajednice Ana Čančar i Svjetlana Zagorac . U drugom dijelu zabavnog programa prvi su nastupili skupina mladih ‘’Vrijeme nade’’ iz župe Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Odžaku, koji su otpjevali nekoliko duhovnih, zabavnih i rodoljubnih pjesama. Mladi i nadareni Filip Radić iz Solothurna otpjevao je nekoliko narodnih pjesama a potom su do ranih jutarnjih sati nazočne zabavljali Stipo Rebić i Tihomir Krstičević iz St. Gallena. Ovaj festival je pokazao svu ljepotu i bogatstvo hrvatskog narodnog stvaralaštva te daje nadu da mladi koje vole tradiciju i običaje rodnog kraja svojih predaka lakše će očuvati svoj hrvatski nacionalni identitet. Ova kulturno-zabavna manifestacija završena je u nedjelju 29. siječnja 2012. u Vispu sv. misom koju je predvodio preč. Ivo Balukčić, župnik iz Odžaka, a pod Misom su pjevali mladi iz Odžaka. (Ivo Balukčić) U MOSTARU OBILJEŽEN DAN POSVEĆENIH OSOBA MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Misno je slavlje predslavio biskup Ratko Perić u koncelebraciji s franjevačkim provincijalom dr. fra Ivanom Sesarom Mostar, 3. veljača 2012. - Unatoč velikoj studeni, na blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnicu, 2. veljače, oko šezdeset redovnika i redovnica došlo je u mostarsku katedralu Marije Majke Crkve na proslavu Dana Bogu posvećenih osoba s područja Hercegovine. Misno je slavlje predslavio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić u koncelebraciji s franjevačkim provincijalom dr. fra Ivanom Sesarom, petoricom franjevaca i dvojicom dijecezanskih svećenika. U euharistijskom slavlju sudjelovali su i franjevački postulanti iz Mostara i novakinje Školskih sestara franjevaka iz Bijeloga Polja. Na početku propovijedi biskup Perić je kazao da toga dana Katolička Crkva slavi blagdan Prikazanja Gospodinova, koje se dogodilo u Hramu u Jeruzalemu 40. dan nakon Isusova rođenja u štalici u Betlehemu. Pojasnio je da je blagdan tijekom povijesti mijenjao više naziva, već prema sadržaju koji se želio u dotičnu vremenu naglasiti u skladu s evanđeoskim porukama, pa se zvao: blagdan očišćenja, negdje blagdan susreta, blagdan prikazanja ili blagdan svijećnice. Dodao je da više razloga navelo blaženoga papu Ivana Pavla II da 1997. uvede Dan Bogu posvećenih osoba, koji je povezan i prvi put proslavljen zajedno s blagdanom Gospodnjim 2. veljače 1998. Naglasio je da postoji višestruka sukladnost između blagdana Gospodinova i Dana posvećenih osoba pa čak i u odnosu na same nazive. „Ovaj je blagdan najprije poznat kao očišćenje Blažene Djevice Marije nakon poroda sina, prvorođenca…. Blagdan povezan s Danom posvećenih osoba pruža priliku pojedincima i svima da očiste svoje savjesti od svih mogućih natruha koje ih udaljuju od evanđeoskih savjeta odnosno od redovničkih zavjeta… U prva vremena blagdan se slavio u istočnim Crkvama kao ‘susret’ Gospodinov sa Šimunom Bogonoscem i pobožnom Anom, na staroslavenskom jeziku nazvan: Sretenije, jer u posvećenu prostoru jeruzalemskoga Hrama susret je bio između Božje dobrote i milosti darovane u djetetu Isusu i očekivanja izabranoga naroda u liku Šimuna i Ane…Kao što je Gospa prihvatila proroštvo Šimunovo hrabro i podložno Božjoj volji, tako je i svaka Bogu posvećena osoba pozvana da iz Božje ruke prima muku i nevolju koja je kadra očistiti narav od sebičnosti i oholosti i čista srca ići u susret Kristu Gospodinu“, istaknuo je biskup Perić. Potom je pojasnio zašto je naziv Prikazanje Gospodinovo najprikladniji i najsadržajniji naslov tom višeznačnom blagdanu. „Ovaj bi se blagdan trebao promatrati kao zajednički spomen Sina i Majke. O tom događaju prikazanja razmišljamo u 4. radosnom otajstvu svete krunice, kada je Blažena Djevica Marija prikazala svoga sina Bogu. Sada ga je u Hramu prikazala obredno, molitveno i znakovito, a na Kalvariji na križu prikazala ga je životno“, kazao je biskup Perić. Napomenuo je da Blagdan također poznat i pod nazivom Svijećnica jer je u liturgiju toga uključen blagoslov i procesija sa svijećama. Nakon Molitve vjernika, koju je u ime nazočnih izrekao franjevački postulant, redovnici su i redovnice, s upaljenim svijećama u rukama, obnovili zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Liturgijsko je pjevanje predvodila i na orguljama popratila milosrdnica sv. Vinka, s. Matea Krešić, katedralna orguljašica. (kta/kium) 2. DANI POBIJENIH 61 HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA Široki Brijeg, 5. veljače 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Sinoć, u subotu, 4. veljače u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu u 18.00 započeli su 2. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Sjećanje je to na ona vremena kad su komunisti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Budući da Hercegovačka franjevačka provincija drži da su nevino pobijeni, nastoji se skupiti građa i svjedočenja da ih Crkva jednoga dana proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Zbog obilnog snijega, neuobičajenog za Hercegovinu, došlo je i do izmjena u objavljenom programu. Fra Zvjezdan Linić, najavljen kao predvoditelj sv. misa zadušnica i propovjednik kroz prva tri dana, nije uspio doći na Široki Brijeg pa su zadaću na se preuzela braća iz samostana. Svetu misu zadušnicu ovaj prvi dan predslavio je fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« u suslavlju s fra Vitomirom Musom i fra Tomislavom Jelićem. Unatoč vremenskim neprilikama na sv. misi se skupilo 100ak vjernika. Ostali su je mogli pratiti preko valova Radiopostaje Široki Brijeg. Na kraju sv. mise fra Miljenko je pročitao ishod Natječaja s temom pobijenih hercegovačkih franjevaca za dječji uzrast. Dobitnici su: Petar Slišković za literarni rad, prva nagrada; Anica i Marija Ćužić za video uradak, druga nagrada; Anđela Spajić za literarni uradak, treća nagrada. Radovi će se moći pogledati ovih dana na portalu pobijeni.info, a nagrade će biti uručene 7. veljače. Sve informacije o 2. Danima pobijenih hercegovačkih franjevaca mogu se pratiti na portalu pobijeni.info, hrsvijet.net i na Radiopostaji Široki Brijeg (radiosirokibrijeg.com). Program redovno započinje u 18.00, a na sam dan obljetnice u 16.00. 2. dan Svetu misu zadušnicu druge večeri 2. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca predslavio je fra Miljenko Stojić u suslavlju s fra Vitomirom Musom, fra Danom Karačićem, fra Vendelinom Karačićem i fra Vinom Ledušićem. Misna čitanja i liturgijsko pjevanje animirali su članovi širokobriješke Frame. Ove večeri na sv. misi je sudjelovao veliki broj vjernika, koji je došao uglavnom pješice na Gospin brijeg probijajući se još uvijek teško prohodnim putevima. Svetu misu su izravno prenosili Radiopostaja Široki Brijeg te portali Hercegovina live i hrsvijet.net. Fra Miljenko je u propovijedi naglasio: »Naše nas kršćanstvo 62 uvijek uči: biti hrabar i u isto vrijeme biti strpljiv. Nemoguće je u kratkom vremenskom razdoblju učiniti sve ono što je moralo biti učinjeno mnogo prije. Ne možemo preko noći postati slobodni, promijeniti navike koje smo stekli u komunizmu, izgraditi odjedanput državu u kojoj sve ide kako treba. Uz naše svakodnevne brige i poteškoće nas je danas zapala i ta dužnost da sudjelujemo u stvaranju jednog sna koji se zove: država. Dugo je nismo imali. Pokušavali su nas odviknuti da uopće na to mislimo. Nisu uspjeli.« Fra Miljenko je iznio i jedan zoran primjer iz komunističkobezbožničkog društvenog uređenja, kada je kršćanski vjerovjesnik bio uhićen zbog širenja vjerske promidžbe. Na sudu su ga upitali: »Zašto širiš te priče i obmanjuješ ljude?« Kršćanin im odgovori: »Evanđelje je najveća i najljepša vijest koja je ikad priopćena čovjeku, patniku i smrtniku. Teško bih se ogriješio o dobro čovjekovo kada bih tu predivnu i utješnu vijest zadržao samo za sebe.« »I ovaj je nepopravljiv«, reče sudac svome pomoćniku, »i njemu piši “doživotno”!« Na kraju sv. mise pročitana su imena nagrađenih u Natječaju na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca za uzrast mladež. Prvonagrađena je Lucija Hrstić za glazbeni uradak, drugonagrađena je Sofija Naletilić za literarni uradak, a trećenagrađena Anđela Marušić također za literarni uradak. Radove je ocjenjivalo prosudbeno povjerenstvo: fra Vendelin Karačić, Krešimir Šego i fra Miljenko Stojić. 3. dan Svetu misu zadušnicu za pobijene fratre i nevino stradali katolički puk treće večeri na 2. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca predslavio je fra Sretan Ćurčić, širokobriješki gvardijan, u suslavlju s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, fra Vitomirom Musom, fra Danom Karačićem i fra Vendelinom Karačićem. Misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su članovi FSR-a Široki Brijeg, a liturgijsko pjevanje predvodila je č. s. Jasminka Pandžić. I ovu sv. misu zadušnicu izravno su prenosili Radiopostaja Široki Brijeg te pomoću web kamere portali hercegovina live i hrsvijet.net. U propovijedi je širokobriješki gvardijan istaknuo: »U našoj provinciji, ovoj maloj provinciji od Duvna do Mostara, koncem Drugog svjetskog rata, ubijeno je 66 fratara. A samo iz našega širokobriješkog kraja ubijeno je 30 fratara; razlog njihove mučeničke smrti samo je to što su bili katolički redovnici – fratri. Nitko ih nije prije ubijanja prozvao imenom i prezimenom, a kamoli da ih je optužio za nekakav zločin. Nisu ih popisali niti nakon što su ih poubijali. Njihova krivnja je bila to što su nosili redovničko odijelo – habit. Zatim je fra Sretan napomenuo da danas Crkva slavi spomendan japanskih mučenika, svećenika i redovnika te da je sveti Franjo želio biti misionar i dati svoj život za Krista. Kada su prvi fratri u Maroku prolili svoju krv za Krista, Franjo je tada rekao: »Tek sada imam pravu braću« te je zbog toga fra Sretan zaključio: »Čvrsto vjerujemo da se 7. veljače 1945. sveti Franjo iz Kraljevstva Božjeg nasmiješio i rekao: “Dođite, braćo moja mila, pridružite se slavnim mučenicima koji su kao i vi svoj život darovali Kristu.”« Na kraju sv. mise vicepostulator fra Miljenko Stojić pročitao je imena nagrađenih u Natječaju na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca za uzrast odrasli. Prvu nagradu je dobio Dražen Barbarić za povijesni uradak, drugonagrađena je Iva Mandić za slikarski MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. uradak, a trećenagrađeni je Nikola Koncul za literarni uradak. DAN ŽIVOTA U ORGANIZACIJI HKLD-A (Zagreb, 5. 2. 2012. - D. T.) U organizaciji zagrebačke podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD), a povodom Dana života (prva nedjelja u veljači), 5. veljače u franjevačkom samostanu Hercegovačke provincije u zagrebačkoj Dubravi u 19.30 sati održana je tribina na kojoj je govorio dr. Tonči Matulić, profesor na Katoličkom bogoslovom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tribini je prethodila sv. misa koju je također predvodio prof. Matulić. Među inima (stotinjak nazočnih na tribini) bili su i dr. Franjo Turalija predsjednik Središnjice HKLD-a, dr. Rok Čivljak predsjednik zagrebačke podružnice HKLD-a, članovi Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, Hrvatske udruge medicinskih sestara i udruge “Cro-vita”, zainteresirani katolički liječnici iz Ljubljane i drugi. Prof. Matulić je govorio o biblijskom shvaćanju života i istovremeno uspoređivao to shvaćanje sa suvremenim manipulacijama životom od njegova začeća do smrti. Temeljna tvrdnja od koje je krenuo u predavanju je: život je najuzvišeniji predikat za Boga (“živi Bog”). “Život kao čisto ostvarenje samo je u Bogu, život je vlasništvo ne liječnikovo, ne političarevo, ne mamino ni tatino.” Bog, kao izvor života, slobodno daruje život. “Međutim, odlutala svijet o životu kao daru ima posljedice u mnoštvu zabluda i pogrešaka prema životu, njegovu početku, tijeku i svršetku”, ustvrdio je prof. Matulić. U raspravu koja je uslijedila uključili su se prisutni liječnici. Program je vodio fra Ante Bekavac, a na kraju je sve pozdravio i na dolasku zahvalio fra Draženko Tomić, gvardijan. ODRŽAN 1. NACIONALNI SEMINAR ZA VODITELJE FORMACIJE U FRAMI Mostar, 10. veljače 2012. (svjetovni-franjevci.info) - U Međugorju u franjevačkoj kući susreta Domus pacis od 3. do 5. tj. do 9. veljače održan je 1. nacionalni seminar za voditelje formacije u Frami. Misao vodilja cijelog susreta, kojeg je organiziralo nacionalno povjerenstvo za formaciju, bila je Duhom svetim po- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. zvani, svetim Franjom vođeni. Na seminaru je umjesto prijavljenih preko 60 sudjelovalo 37 sudionika. Vremenske (ne)prilike učinile su svoje! Bili su prisutni framaši iz sljedećih mjesnih bratstava: Brestovsko, Bučići, Busovača, Čerin, Čitluk, Fojnica, Gornja Dubica, Kiseljak, Kočerin, Kreševo, Lepenica, Međugorje, Mostar, Nova Bila, Posušje, Posuški Gradac, Sarajevo, Sivša, Široki Brijeg, Uskoplje, Visoko i Vitez. Uz nacionalnog duhovnog asistenta fra Josipa Vlašića, na seminaru je sudjelovao i fra Marijo Jurković, duhovni asistent Frame Sivša. Za vrijeme seminara održana su tri predavanja. Prvo predavanje s temem Frama – tko, što, zašto? u petak, prvog dana susreta, održala je Josipa Vukoja, nacionalna predsjednica Frame. Drugo predavanje trebala je u subotu jutro održati Ana Fruk, međunarodna predsjednica Frame. No, kako su bile prekinute prometne veze sa Zagrebom, u posljednji trenutak je otkazala svoj dolazak na seminar, ali je svoje predavanje poslala elektronskim putem. Tanja Meljančić, nacionalna povjerenica za formaciju i predsjednica Frame Bosna Srebrena, predstavila je njezino predavanje koje je bilo naslovljeno Što je formacija i tko je voditelj formacije? Razdoblja formacije. Nakon oba predavanja uslijedio je rad po grupama sa završnim plenumom tj. raspravom. Treće predavanje nosilo je naslov Ljudska, kršćanska i franjevačka dimenzija formacije u Frami, a održao ga je fra Josip Vlašić. Predavanje i popodnevni subotnji susret održani su u Majčinom selu ppa su nakon predavanja p j sudionici seminara svoje j vrijeme j ppo- dijelili sa štićenicima dječjeg sela i momcima iz kuće Milosrdni otac, u kojoj se liječe ovisnici. Taj dan svetu misu je predvodio fra Marijo Jurković. Nedjelja, 5. veljače, je trebala biti zadnji dan susreta i posljednje predavanje s temom Živjeti u duhu bratstva trebala je održati Ivana Vidović, iz FSR-a i Frame Sarajevo. Međutim, unatoč mnogim nastojanjima Ivana se nije uspjela „probiti“ iz Sarajeva do Hercegovine. Također, većina sudionika seminara nije se uspjela u nedjelju vratiti svojim kućama. U Međugorju su ostali do četvrtka. Sve te dodatne dane sudionici su trebali sami kuhati i brinuti se za organiziranje života u tim izvanrednim prilikama. U jednom trenutku ostali su i bez vode. Uz mladenačku vedrinu, vrijeme je ispunjeno molitvom, biblijskim meditacijama, euharistijskim klanjanjima, radnim akcijama, potragom za živežnim namirnicama, pripremanjima obroka. liječenjem bolesnih, sudjelovanjem u večernjem molitvenom programu u župnoj crkvi, radosnim, rasplesanim i raspjevanim susretom s međugorskim framašima, posjetom zajednici Cenacolo, filmskim večerima, društvenim igrama itd. Neplanirano se 1. nacionalni seminar za voditelje formacije umjesto tri dana održavao kroz sedam dana. Iskustvo veliko i iza- 63 zovno. Svatko od sudionika sigurno će ga dugo pamtiti! MISA POVODOM BDM LURDSKE, ZAŠTITNICE KAPELE U KB DUBRAVA Zagreb, 11. 2. 2012. (Glas Koncila) - Na blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika u subotu 11. veljače u franjevačkoj je crkvi Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi euharistijsko slavlje predslavio pomoćni biskup zagrebački dr. Valentin Pozaić. Tom je euharistijom, na kojoj se okupilo i vodstvo te članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, proslavljena i zaštitnica bolničke kapelice u Kliničkoj bolnici Dubrava pa su u misi sudjelovali i djelatnici te bolnice. “Godišnjom proslavom Dana bolesnika Crkva želi probuditi snažnu svijest u crkvenoj zajednici o važnosti medicinske i pastoralne službe u velikom svijetu zdravstva, koja je sastavni dio evangelizacije. Crkva želi da to bude prigoda za velikodušniji apostolski žar u službi bolesnika, i svih onih koji se posvećuju njihovoj skrbi. Crkva ujedno želi zahvaliti Bogu i ljudima na velikim znanstvenim i humanim postignućima na širokom području zdravstva”, kazao je u homiliji biskup Pozaić, dodajući kako je svaki kršćanin “pozvan, u različitim i uvijek novim okolnostima, u vlastitom životu, u svojoj profesiji, svjedočiti caritas - djelotvornu ljubav”. Biskup Pozaić je također podsjetio da je papa Benedikt XVI., uz dobro poznato materijalno siromaštvo i nerazvijenost u svijetu, upozorio i na “moralnu nerazvijenost”, te je kazao: “Integralna ličnost vjernika uključuje moralnu razvijenost, koja ga vodi u smiren susret s misterijem života u njegovu nastajanju i rađanju, u boli i umiranju. Iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade, djelotvorne ljubavi – i osobnog dozrijevanja”. Istaknuvši kako je “u svom velikom pouzdanju u Boga, Bezgrješna Djevica prihvatila sudjelovati u muci i trpljenju svoga Sina”, mons. Pozaić je naglasio: “Kao što je bila blizu Sinu Patniku, tako je blizu i svakom patniku na njegovu križnom putu. Po Marijinu primjeru i zagovoru i mi postajemo kadri pridružiti svoje trpljenje Kristovom za spasenje svoje i svojih bližnjih”. SEMINAR ZA MINISTRANTE U DOMUS PACIS Mostar, 19. veljače 2012. (fra D. Milas) - U Međugorju u franjevačkoj kući susreta Domus pacis od 17. do 19. veljače održan 64 je seminar za franjevačke ministrante. U programu je sudjelovalo 25 ministranta iz sljedećih župa: Čitluk (4), Drinovci (2), Gradnići (4), Humac (4), Međugorje (3), Mostar (2), Posušje (3), Rakitno (2) i Široki Brijeg (1). Seminar su vodili fra Dalibor Milas i fra Tihomir Bazina, đakoni. Program je počeo u petak, 17. veljače u popodnevnim satima, a završio u nedjelju ručkom kojemu je prethodila sveta Misa, koju je predvodio fra Josip Vlašić. Za vrijeme seminara ministranti su na temelju svetopisamskih tekstova razmišljali o duhovnom pozivu te o nedjelji i euharistijskom slavlju. Također, imali su priliku čuti svjedočanstva momaka iz zajednice Milosrdni otac. GODIŠNJA NAGRADA ZA IZUZETNA POSTIGNUĆA DODIJELJENA VICEPOSTULATURI POSTUPKA MUČENIŠTVA »FRA LEO PETROVIĆ I 65 SUBRAĆE« Ljubuški, 21. veljače 2012. (Damir Šimić / hrsvijet.net) – Godišnja nagrada Općine Ljubuški za izuzetna postignuća, priznanje koje se dodjeljuje u povodu Dana općine, uručena je Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, koja traži pobijene hercegovačke franjevce u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i potiče i sudjeluje u traženju posmrtnih ostataka drugih iz tog vremena. Svečanoj sjednici Općinskog vijeća 20. veljače, kad su nagrade uručene, nazočio je velik broj uzvanika, uključujući generalnog konzula Republike Hrvatske u Mostaru Velimira Plešu, predsjednika HNS-a BiH Dragana Čovića, predsjednika vlade ŽZH Zdenka Ćosića, ministre Dragana Vrankića i Barišu Čolaka, rektora Sveučilišta u Mostaru Vladu Majstorovića, humačkog gvardijana fra Velimira Mandića i mnoge druge. U ime Vicepostulature nagradu je primio vicepostulator fra Miljenko Stojić. »I ova nagrada potpora je na putu čiji je temeljni cilj da Crkva jednoga dana barem neke od pobijenih franjevaca, na temelju prikupljene građe, proglasi mučenicima, odnosno blaženima i svetima. A to će onda osvijetliti ne samo žrtvu svih ostalih pobijenih franjevaca, nego i žrtvu mnoštva pobijenih iz puka. Njihovo tadašnje zajedništvo putokaz je nama danas«, kazao je u povodu uručivanja nagrade vicepostulator fra Miljenko Stojić. Primajući nagradu fra Miljenko Stojić je također istaknuo da je MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. to poglavito nagrada pobijenima u Drugom svjetskom ratu i poraću. »Pobijene franjevce i pobijeni puk ujela je zmija, ali to nije zmija o kojoj ovih dana govori trenutni hrvatski predsjednik Ivo Josipović, već zmija jugoslavenstva, zmija “regiona”, zmija Zapadnog Balkana i drugih sličnih udruženih zločinačkih pothvata. Međutim, ništa im nije mogla. Ona je otišla u povijest, a njihova žrtva je izišla na svjetlo dana.« O radu Vicepostulature Inače Vicepostulatura je krenula radom 19. rujna 1997. i slijednik je djelatnosti koje je od 2004. vodilo Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika, odnosno onoga što su od samog početka ubojstva franjevaca pokušala učiniti preživjela braća. Odmah nakon utemeljenja Vicepostulatura je pokrenula internetski portal www.pobijeni.info, koji svakodnevno objavljuje sve važnije informacije vezane za rad Vicepostulature, a nedugo nakon toga pokrenuto je i glasilo Stopama pobijenih. Tragom svakodnevno prikupljanih svjedočanstava o komunističkim zločinima nad hercegovačkim franjevcima, Vicepostulatura je u listopadu 2008. uspješno riješila enigmu ubojstva fra Maksimilijana Jurčića, čiji su posmrtni ostatci identificirani 27. travnja 2009. na Zavodu za sudsku medicinu KBC Split. Suradnja s općinskim povjerenstvima Uz redovite djelatnosti Vicepostulatura idejno potiče i djelatno sudjeluje i u drugim – srodnim djelatnostima. Tako je upravo ona potaknula ustrojavanje povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području više općina s hrvatskom većinom u BiH. Upravo zahvaljujući zajedničkim djelatnostima Vicepostulature i općinskih povjerenstava ovom se problemu prišlo vrlo studiozno. U većini općina gdje su povjerenstva do sada ustrojena sačinjene su baze podataka o masovnim grobnicama, a također se prikupljaju svjedočenja preživjelih. Najdalje se otišlo na području općina Široki Brijeg i Ljubuški, gdje je zajedničkim aktivnostima do sada ekshumirano nekoliko masovnih grobnica. Ipak, dvije od njih privlače osobitu pozornost. Riječ je o masovnim grobnicama Dubrava u Knešpolju i Tomića njivi u Ljubuškom, koje bi, sudeći prema prosudbama i vjerovanjima, mogle otkriti tajnu vezanu za smrt još najmanje trojice franjevaca – žrtava komunizma. KORIZMENI SUSRETI U ZAGREBAČKOJ DUBRAVI Zagreb, 20. 2. 2012. (D. T.) - U franjevačkom samostanu Hercegovačke provincije u zagrebačkoj Dubravi 23. veljače započinje niz predavanja nazvan “Korizmeni susreti”. Susreti se održavaju svakog četvrta u korizmi u 19 sati (poslije mise i klanjanja). Okvirna tema svih šest ovogodišnjih susreta je “Ispovijed - sakrament pomirenja s Bogom, bližnjim i samim sobom”. Prvi susret (23. veljače), posvećen shvaćanju pokore i pomirenja u dokumentu “Pomirenje i pokora” Ivana Pavla II., ima fra Ante Bekavac. Dr. Ivan Čelić, psihijatar specijalist, govorit će o važnosti ispovijedi u prevenciji patološkog osjećaja krivnje i nekih ovisnosti, fra Jozo Zovko o pokori kao putu duhovnog izlječenja. O pokori kao sakramentu ozdravljenja govorit će fra Zoran Senjak, bolnički MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. kapelan u KB Dubrava, dok će sakrament pokore pod pastoralnim vidom sagledati fra Tomislav Sablje. O ispovijedi kao preduvjetu osobnog duhovnog rasta govorit će fra Ljubo Kurtović, a na pitanje “Što mi jest, a što nije grijeh?” odgovorit će stručnjak moralist. OPĆINSKO VIJEĆE ŠIROKI BRIJEG DONIJELO ODLUKU O »DANU SJEĆANJA NA POBIJENE FRANJEVCE I PUK« Široki Brijeg, 24. veljače 2012. (Velimir Mabić) – Na svojoj 45. sjednici, održanoj u četvrtak 23. veljače, Općinsko vijeće Široki Brijeg, pod točkom 7. Dnevnog reda, jednoglasno je, bez suzdržanih ili glasova protiv, donijelo Odluku o proglašenju 7. veljače »Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk«. Sjednica je bila zakazana za 6. veljače, ali zbog elementarne nepogode – obilnih snježnih padalina, nije mogla biti održana te je stoga morala biti odgođena. Usvajanje ove odluke zajednički su predložili Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća (POUG) općine Široki Brijeg i Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, a pripremio ju je dr. Mile Lasić, sveučilišni profesor u Mostaru i član POUG-a. Odluka o proglašenju 7. veljače »Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk« kratka je odluka od svega četiri članka u kojima se precizira da se ona proglašava i vrijedi na prostoru općine Široki Brijeg, da se Dan sjećanja ima obilježiti svake godine prigodnim simpozijima, okruglim stolovima, izložbama, satovima povijesti u školama i drugim sadržajima, te da će institucije na području općine Široki Brijeg svoje radno vrijeme prilagoditi programu njezina obilježavanja. U svome prigodnom obraćanju vijećnicima Općinskog vijeća Široki Brijeg, Pero Kožul, predsjednik POUG-a, nakon što je zahvalio vicepostulatoru fra Miljenku Stojiću na trajnoj potpori i suradnji, između ostalog je kazao: »Danas, punu 21 godinu nakon što je nova demokratska vlast u Širokom Brijegu ukinula “7. februar” kao Dan općine Lištica te vratila staro i stvarno ime Širokom Brijegu, evo svečano proglašavamo 7. veljače Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk širokobriješki u Drugom svjetskom ratu i poraću. Tako je i pravedno! Na taj simboličan način želimo se odužiti nepravedno pobijenim franjevcima koji su svojim svestranim i požrtvovnim djelovanjem zadužili naš kraj, ali i svim širo- 65 kobriješkim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, ističući da svaka ljudska žrtva ima pravo na grob i spomenik sukladno katoličkim i civilizacijskim stečevinama. A također ovim činom općina Široki Brijeg skromno doprinosi provedbi europskih rezolucija i deklaracija koje govore o potrebi suočavanja svih europskih država sa zlom komunizma koje ih je sustiglo, odnosno o stravičnim zločinima koje je u Europi komunizam počinio.« MOSTAR: KORIZMENA KORONA I DJELO SV. PETRA Rekolekciji je prisustvovalo osamdesetak svećenika, dvojica đakona i šestorica franjevačkih postulanata iz Mostara Mostar, 24. veljače 2012. - Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, 22. veljače, dijecezanski i redovnički kler Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije zajedno s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. dr. Ratkom Perićem započeo je svoj korizmeni hod uz molitvu, post i milostinju okupivši se u kapelici sv. Josipa, u kripti mostarske katedrale Marije Majke Crkve, na svoju redovitu svećeničku koronu i duhovnu obnovu. Rekolekciji je prisustvovalo osamdesetak svećenika, dvojica đakona i šestorica franjevačkih postulanata iz Mostara. Duhovna obnova započela je molitvom Srednjega časa, nakon čega su se nizale redovite točke korizmene rekolekcije prema najavljenom rasporedu. Kako je već ustaljeno, prigodno razmatranje pripremao je jedan od dekana hercegovačkih biskupija. Ove je godine došao red na fra Marinka Leku, posuškoga dekana, i župnika župe sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu. Fra Marinko je u razmatranju, s duhovno-liturgijskim naglaskom, među ostalim, podsjetio prisutne na poziv koji biskup upućuje ređeniku na dan đakonskoga ređenja kod primanja evanđelistara: „Pazi da što čitaš vjeruješ, što vjeruješ učiš, a što druge učiš to i živiš“. Posebne je misli izrekao o svećeničkom propovijedanju koje ima svoju učinkovost ako je potvrđeno konkretnom i praktičnim životom. Završio je primjerom iz života bl. Majke Terezije. Naime, na novinarovo pitanje: Što bi trebalo promijeniti u Crkvi i u svijetu da bi nam svima bilo bolje, blažena je Majka Terezija odgovorila: Treba promijeniti sebe; treba promijeniti prvo mene, onda tebe! Nakon razmatranja bio je kratak ispit svećeničke savjesti te prigoda za sakrament svete ispovijedi. Potom su se svećenici, nakon sat vremena, ponovno okupili u kapelici sv. Josipa na pobožnost Križnoga puta prema knjižici „Oče, oprosti nam“ koju je sastavio don Željko Majić, vicerektor Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima. Đakon don Pero Miličević predmolio je kod svakoga stajališta, a svećenici pratili i sudjelovali složnim pjevanjem: „Stala plačuć tužna Mati“. Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Perić. Nakon naviještena evanđelja, koje je pročitao đakon fra Tihomir Bazina, biskup Perić je, nadovezujući se na fra Marinkovo razmatranje, uputio prigodnu riječ na temelju Isusova primjera kada je službeno, sa svojim učenicima, došao u svoj zavičaj Nazaret, u sinagogu, gdje je stao propovijedati i bio izrugan kao „drvodjelja“ i prezren, jer su mu znali „rodbinu“. Kazao je da Isus samo što nije poginuo, te da su se, umjesto očekivane dobrodošlice, njegovi sumještani sablažnjavali o njega htjevši ga strmoglaviti niz brijeg (Lk 4,29). Pozvao je svećenike da danomice, radosno i ustrajno, nasljeduju Isusa, nadahnjuju se na njegovu božanskom primjeru te njegovu Riječ životom svjedoče i naviještaju drugima. Nakon homilije obavljen je pokornički čin pepeljanja. Generalni vikar mons. Srećko Majić i provincijal fra Ivan Sesar ispred 66 oltara pepeljali su svećenike koji su stajali u dva reda. Liturgijsko pjevanje, uz pratnju na harmoniju, predvodio je don Niko Luburić, duhovni pomoćnik u župi sv. Ivana ap. i ev. u Mostaru. Na kraju misnoga slavlja, Generalni vikar je podsjetio svećenike da u sklopu korizmenoga posta i molitve ide i milostinja, kako je napisano i u pozivu na koronu. Zahvalio im je i za prošlogodišnja korizmena odricanja i naglasio da će se od ove godine prikupljeni svećenički darovi upotrijebiti za Djelo sv. Petra apostola koje skrbi za školovanje i uzdržavanje svećeničkih kandidata u misijskim krajevima. Don Srećko je objasnio da se obilježavanje Dana ovoga djela u drugim nad/biskupijama BiH, Banjalučkoj i Vrhbosanskoj, veže uz posvetu ulja, no u hercegovačkim biskupijama od sada će to biti na Čistu srijedu, umjesto da se uzima iz misijskoga fonda nedjelje Dobroga pastira. Biskup je preporučio ovaj pothvat kojim svećenici „investiraju“ u mlade snage te i na taj način Bogu izražavaju svoju zahvalnost za uzvišeni duhovni poziv, kao i solidarnost i brigu za mlade Crkve u misijskim krajevima. Prikupljeni darovi bit će proslijeđeni, preko Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine, Generalnomu tajništvu Djela sv. Petra apostola u Rim. Ova svećenička duhovna obnova završila je zajedničkim posnim domjenkom koji je pripremio katedralni župnik mons. Luka Pavlović sa svojim pastoralnim suradnicima. (kta/kium) ODRŽANA KORIZMENA DUHOVNA OBNOVA PODRUČNOG BRATSTVA Mostar, 26. veljače 2012. (svjetovni-franjevci.info) - U organizaciji vijeća Hercegovačkog područnog bratstva FSR-a, 25. veljače 2012. održana je jednodnevna duhovna obnova u Međugorju, a Bog nas je blagoslovio i lijepim vremenom. Naša treća po redu područna duhovna obnova ujedno je bila i korizmena duhovna obnova. Uistinu je lijepo kada se čovjek na početku ovog korizmenog vremena može, zajedno sa svojom braćom i sestrama, približiti Isusu i zajedno dublje razmišljati o svome franjevačkom pozivu. Okupilo nas se preko 350 članova iz bratstava Hercegovine. Zastupljeni su bili: Tomislavgrad, Posušje, Drinovci, Gorica, Humac, Čerin, Čitluk, Mostar, Kočerin, Široki Brijeg i, naravno, Međugorje. Prvi dio programa bio je u dvorani bl. Ivana Pavla II. Svima nam se nakon zajedničke molitve Devetoga časa obratila naša područna ministra Marija Brekalo. Zahvalila se svim članovima Franjevačkog svjetovnog reda na dolasku kao i duhovnim asistentima koji su bili u mogućnosti doći, a prisutni su bili fra Miro Šego, MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. fra Jure Brkić, fra Marko Dragićević, fra Dario Dodig, fra Josip Vlašić i naš domaćin za taj dan fra Danko Perutina. Kasnije nam se pridružio i fra Željko Grubišić. Svim članovima Međugorskog bratstva i fra Danki, njihovom asistentu, je ipak išla posebna zahvala za spremnost i otvorenost da nas prime i učine da se osjećamo „svoji na svome“. Prije predviđenog predavanja još nam se obratio i domaćin fra Danko s prigodnim riječima dobrodošlice. Naš područni duhovni asistent, fra Josip Vlašić, je u 15.30 započeo sa svojim predavanjem na temu „Kao bratstvo i s bratstvom kroz vrata vjere“. Naglasio nam je važnost života u bratstvu. Istaknuo je da svjetovni franjevac ne bi smio biti „svijet za sebe“. On mora živjeti s bratstvom i u bratstvu jer je to dar od Boga, nešto bez čega kao franjevci ne možemo postojat. Nakon ovog dijela programa u 17 sati smo se uključili u redovni molitveni program crkve svetog Jakova. Slijedila je krunica koje smo također bili dio, tako što je po jedan predstavnik iz svakog bratstva predmolio po jedan desetak. Svetu misu je predslavio provincijal Hercegovačke franjevačke provincija fra Ivan Sesar. Potaknuo nas je na razmišljanje pozivajući nas da živimo svoj poziv svakodnevno. „Dragi svjetovni franjevci ono čega nam ne smije ponestati je raspoloživost srca za riječ Božju, da ona živi i raste u svakome od nas svakoga dana, jer sad je vrijeme da živimo ono što smo zavjetovali“ – kazao je fra Ivan. Za ovu korizmu nam je rekao da molimo Gospodina da hodi s nama i tako nam pomogne da ostanemo na pravom putu, na Njegovom putu, a to je put ljubavi i sebedarja. Na koncu mise pozdravio nas je i međugorski župnik fra Petar Vlašić, koji nije skrivao koliko je radostan što smo taj dan boravili u Međugorju. Nakon molitvenog dijela dana, uslijedila je i okrepa koju su nam pripremili naša braća i sestre iz Međugorja. Tu se naša područna ministra Marija zahvalila provincijalu fra Ivanu na odazivu na poziv da bude s nama, na što je on odgovorio poticajnim riječima rekavši kako Franjevačka obitelj i Crkva trebaju svjetovne franjevce te da je bitno da živimo zajedništvo, jer naše opredjeljenje i te kako ima smisla. Izrazio je iskrenu radost zbog zajedništva s nama. Program duhovne obnove završen je klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu kao zahvala za protekli dan, za naše zajedništvo, ali i za naš poziv koji svakodnevno trebamo jačati živeći ga u našoj obitelji, na radnom mjestu i u svakodnevnim susretima s ljudima kojima je možda potreban samo naš osmjeh, ali taj osmjeh smo im mi pozvani udijeliti. NOVI TABERNAKUL U ŽUPNOJ CRKVI U IZBIČNU Izbično, 1. ožujka 2012. (fra F. Mabić) - Staru godinu smo završili s novom rasvjetom u župnoj crkvi u Izbičnu. Imali smo na umu promijeniti i svetohranište - tabernakul koji nam je već ljetos, po narudžbi, stigao iz Milana. Dopremili su ga naši prijatelji Remo i Caterina. Mislili smo ga postaviti uoči dolaska visokoga MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. gosta mons. Alessandra D Errica u našu župu, da ga tom prilikom blagoslovi, ali je nevrijeme sve odgodilo do bolje prilike, ali ostaje da smo ovu radost htjeli podijeliti s njime i da ovo ostane velika i lijepa uspomena na njegov pohod nama. No, ostaje, ipak, dobra nakana i čekanje prilike da dođe k nama. Staro svetohranište je postavio ranih osamdesetih godina prošloga stoljeća fra Dinko Maslać. Došlo je iz napuštene crkve - kapelice časnih sestara u današnjoj Franjevačkoj ulici u Mostaru. Ostaviti ćemo ga na časno i dostojanstveno mjesto da se sačuva kao naša vrijednost i dio naše povijesti koja je upamtila toliko dobra u prvom dijelu života toga samostana i u našoj župi, ali pamti i dane izgona sestara iz samostana i opustošenja pedesetak dugih godina. Svetohranište je postavio gospodin Mario Cigić sa svojim suradnikom gospodinom Vladom Crnjcem. Njima zasluženo hvala, a svetohraništu sretan početak i dug boravak među nama i za nas. DUHOVNA OBNOVA U ZÜRICHU Zagreb, 1. ožujka 2012. (fra Stanko Ćosić) - Od 23. do 26. veljače održana je duhovna obnova za župljane hrvatske misije u Züri- chu. Na poziv župnika fra Ivana Prusine, duhovnu obnovu predvodio je magistar bogoslova hercegovačke franjevačke provincije fra Ljubo Kurtović, zajedno s mladim fratrima, svećeničkim kandidatima, njih četrnaest, koji su tu obnovu animirali pjevanjem na svetim misama, čitanjem te svjedočanstvima o svome pozivu. Budući da je korizmeno vrijeme fra Ljubo je i svoja predavanja prilagodio i temeljio na tome. Progovorio je o temama posta, potrebi odricanja, snazi molitve te kako nas to sve skupa poziva i vodi k svakodnevnom obraćenju i novoj odluci za Gospodina. Za svaku pohvalu bila je susretljivost i otvorenost župljana misije koji su zbog nedostatka prostora u misijskim prostorijama otvorili vrata svoga doma te primili mlade bogoslove u svoje obitelji. Zajedno su proveli tri dana što je bilo idealno vrijeme za međusobno upoznavanje, razmjenjivanje iskustava te stvaranja novih poznanstava i prijateljstava za budući zajednički rad i suživot na njivi Gospodnjoj. Kako je naš zaštitnik sveti Franjo na put uvijek slao po dva brata zajedno, tako je i župnik fra Ivan učinio, šaljući po dva bogoslova u pojedinu obitelj. Zanimljiva su i pozitivna bila iskustva bogoslova kada su kasnije govorili o zgodama koje su doživjeli po obiteljima. Bilo je to darovano vrijeme i za jedne i za druge; obiteljima je to bilo jedno novo iskustvo provesti dan s mladim fratrima, a njima vjerno svjedočanstvo društvenog i vjerničkog života Hrvata u Švicarskoj. Ta tri dana bila su uistinu na međusobno obogaćivanje. 67 U ugodnom druženju i zajedničkoj molitvi vrijeme je zaista brzo prošlo. Zadnji dan boravka u Zürichu, u nedjelju, na kraju svete mise, fra Ivan je zahvalio fra Ljubi i bogoslovima na odazivu i dolasku te pozvao župljane na otkrivanje vlastitih poziva i poslanja, vjerujući da će među njima proklijati i klica duhovnog poziva, potaknuta možda kratkim suživotom s mladim fratrima. U nadi ponovnog susreta, fratri su se uputili natrag u Zagreb, ostavivši vremena i prostora da donese roda sjeme koje je Gospodin preko njih za vrijeme ove duhovne obnove posijao. BOGOSLOV FRA IVAN PENAVIĆ DOBIO DEKANOVU NAGRADU Odlukom Dekana KBF-a prof. dr. Josipa Oslića o nagradama i priznanjima na Danu Fakulteta 2012. godine, na temelju čl. 6. § 5., čl. 7. § 7., čll. 8. i 9. Pravilnika o nagradama i priznanjima KBF-a Sveučilišta u Zagrebu i prijedloga Povjerenstva za dodjelu nagrada i priznanja KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, od 16. veljače 2012., donošena je odluka o nagradama i priznanjima za akademsku godinu 2010./2011. Priznanja studentima dijelit će se po studijskim smjerovima. Za najbolji uspjeh u studiju za Filozofsko-teološki smjer dodijelit će se nagrada fra Ivanu Penaviću, bogoslovu Hercegovačke franjevačke provin- cije, studentu druge godine KBF-a, s prosjekom ocjena od 5,00. NA HUMCU ODRŽANA MISIJSKO-KORIZMENA VEČER “NAŠ ČOVJEK U AFRICI” U dvorani sv. Ante na Humcu predstavljena knjiga “Naš čo’ek u Africi” (kta/missio.ba) - U ponedjeljak 5. ožujka u dvorani sv. Ante na Humcu kod Ljubuškog održana je Misijsko-korizmena večer „Naš čovjek u Africi“. Ovu duhovno-karitativnu večer organizirala je Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine u suradnji s franjevačkim samostanom i župom sv. Ante Padovanski. U središtu pozornosti bila je knjiga „Naš čo’ek u Africi“ koju su napisali novinari, bračni par, Željko Garmaz i Maja Sajler Garmaz. Knjigu je predstavio fra Drago Vujević, župni vikar i bivši misionar u Južnoj Africi. Fra Drago je, govoreći o knjizi i djelovanju fra Ivice Perića u ruandskoj misiji Kivumu, približio misijsku zauzetost i ostalih naših misionara. 68 Naglasio je da je knjiga pisana jednostavnim jezikom, na privlačan novinarski način, tako kad je počnete čitati jednostavno vas vuče da idete dalje. „Tko pročita prvih nekoliko stranica pod naslovom ‘Umjesto uvoda’, pročitat će cijelu knjigu, rekao je fra Drago. Knjiga je zapravo sastavljena od kratkih priča koje se lagano čitaju ali u isto vrijeme daju puno informacija o životu i radu hrvatskog misionara fra Ivice Perića kao i o samoj misiji Kivumu te ljudima koji tu žive. Knjiga spominje i pokojnog fra Vjeku Ćurića, ubijenog franjevca Bosne Srebrene (ubijen 31. 01. 1998.) koji je stavio temelje školstvu u tom kraju. Fra Ivica je nastavio tamo gdje je fra Vjeko stao. Sva prikupljena sredstva od prodaje ove knjige idu za izgradnju srednje škole u misiji Kivumu. To je projekt za koji Crkva u cijeloj Bosni i Hercegovini, pod vodstvom Nacionalne uprave PMD BiH, prikuplja po odobrenju i blagoslovu biskupa BiH. Na ovoj Misijsko-korizmenoj večeri govorio je i nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine don Ivan Štironja koji je odmah na početku zahvalio Bogu za tu divnu večer i susret s ljudima koji misle na nepoznatu braću i sestre u dalekim misijskim krajevima. Govoreći o vrijednosti i važnosti toga susreta koji je nazvan „Misijsko-korizmena večer“, naglasio je da je korizma istinska misija i zahvat u naš osobni život, u naše srce, u dušu; da nas oblikuje ka braću i sestre, kao vjernike koji putuju prema vlastitom uskrsnuću te nas ozbiljno poziva na obraćenje. „Ma ne znam koliko godina živjeli, sve je to samo jedna večer. Cijeli ovozemaljski život je samo predvečerje Uskrsa“, naglasio je don Ivan. Tim više ovaj susret dobiva svoju vrijednost jer u duhu korizme, kao svjesni katolici, sjećamo se braće i sestara u potrebi te na taj način činimo nešto lijepo za svoju dušu, za svoje spasenje, za Boga, odnosno i sami postajemo misionari Kristova kraljevstva. Don Ivan je upoznao prisutne koja je uloga Papinskih misijskih djela, koja je uloga nacionalnih uprava te pozvao sve prisutne da imaju srca i osjećaja osobito prema djeci koja gladna umiru svakoga dana. „Mi smo ovdje, otprilike, sat vremena. U sat vremena u svijetu umre oko tisuću djece od gladi. Ako spasimo jedno, učinili smo puno“ naglasio je don Ivan. Na kraju je zahvalio župniku fra Ivanu Borasu, gvardijanu fra Velimiru Mandiću, predstavljaču knjige fra Dragi Vujeviću, voditelju programa don Ivi Šutalu, članovima VIS-a Plamen ljubavi iz Studenaca, prisutnim franjevcima, časnim sestrama, inicijatorima ove večeri koji žele ostati anonimni, i svim vjernicima među kojima je bila i skupina framaša koji su pomogli u organiziranju ove Misijsko-korizmene večeri. Nakon što je VIS Plamen ljubavi otpjevao treću pjesmu te večeri, don Ivan je izmolio molitvu Očenaša na kiswahili jeziku za sve misionare, misionarke, za sve dobročinitelje i prijatelje misija, a fra Drago je dao blagoslov na sesotho jeziku. Potom su prisutni vjernici mogli nabaviti predstavljenu knjigu „Naš čo’ek u Africi“, kao i još neke druge knjige misijskoga sadržaja te neke misijske materijale. Spomenimo i to da svi oni koji žele pomoći projekt „Izgradimo školu u Ruandi“, mogu to, među ostalim, učiniti i preko humanitranih brojeva u HT i Eronet mreži. Slanjem SMS poruke na br. 063/888-52 ili pozivom na br. 092/880-818 darujete 1 KM za izgradnju spomenute škole. ZAPOČELE DETALJNE PRIPREME ZA PROSLAVU 20 GODINA FRAME U BIH MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. Na 1. nacionalnom susret Franjevačke mladeži, očekuje se oko 1000 framaša iz Bosne i Hercegovine Široki Brijeg, 8. ožujak 2012. - U srijedu, 7. ožujka, u popodnevnim satima na Širokom Brijegu održan je sastanak Organizacijskog odbora proslave 20 godina postojanja Franjevačke mladeži – Frame u Bosni i Hercegovini. Na svojoj posljednjoj sjednici Nacionalno vijeće Frame BiH imenovalo je Organizacijski odbor koji se treba pobrinuti za detalje proslave koja je predviđena na Humcu (Ljubuški) od 29. lipnja do 1. srpnja 2012. Predsjednik Odbora je fra Josip Vlašić, a ostali članovi su: Josipa Matić, tajnica Odbora, fra Branimir Novokmet, fra Vjekoslav Milićević, Josipa Vukoja, Josip Madžar, Marijana Bošnjak, Dinko Periša, Mateo Zadro, Tomislav Gašpar, Antonija Bubalo i Luka Rupčić. Na svom sastanku Odbor je definirao detalje trodnevne proslave, predstavljeni su prijedlozi za himnu susreta, pojedinim članovima su dodijeljene osobite dužnosti, razrađen je sustav prijava mjesnih bratstava Odboru, ali i razmještaj mladih po obiteljima, koji će ih ugostiti. Program će biti sačinjen od molitve, pjesme, pouka, svjedočenja, a središnje euharistijsko slavlje predviđeno je u subotu, 30. lipnja 2012. Na ovom slavljeničkom susretu, koji će ujedno biti i 1. nacionalni susret Franjevačke mladeži, očekuje se oko 1000 framaša iz Bosne i Hercegovine. Njima će se povremeno pridruživati, osobito u središnjem slavlju, i framaši koji će u programu sudjelovati samo određeni dan. Sljedeći sastanak Organizacijskog odbora održat će se 27. ožujka. (kta/j.v.) ODRŽANA REDOVNA SKUPŠTINA HERCEGOVAČKE FRAME U subotu, 10. ožujka 2012. godine, na Širokom Brijegu je održana redovita godišnja skupština Hercegovačkog područnog bratstva Frame. Na njoj su sudjelovali predsjednici i delegati 19 mjesnih bratstava te 14 duhovnih asistenata, kao i članovi Područnog vijeća s područnim duhovnim asistentom. Program je počeo molitvom i pozdravima, a potom je područni predsjednik Mateo Zadro podnio svoje izvješće o radu Područnog vijeća i o aktivnostima, brojčanom stanju i perspektivama Područnog bratstva. Izvješće je obuhvaćalo razdoblje od ožujka 2011. godine, odnosno od prošle skupštine, koja je bila i izborna. Trenutno u Hercegovini postoji 20 mjesnih bratstava Frame, a jedno je još u nastanku. Prema dostavljenim izvješćima Područno bratstvo broji 1370 članova, u što nisu ubrojeni tzv. veliki glasnici sv. Franje. Kao najvažnije aktivnosti koje su se u protekloj godini događale u Hercegovačkom područnom bratstvu, Mateo je istaknuo Framafest, Framin – MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. susret franjevačkih ministranata, sudjelovanje na Međunarodnom susretu Frame u Madridu i različite seminare koji framašima uvelike pomažu u razvoju njihove osobnosti i franjevačke duhovnosti. Područno vijeće se posebno potrudilo pohoditi mjesna bratstva kako bi im se što više približili i pomogli u njihovom rastu. Redovita prigoda za bratski pohod bili su izbori kojima su predsjedali članovi Područnog vijeća. Mateo je također naglasio dobru suradnju među članovima Područnog vijeća, kao i suradnju sa područnim duhovnim asistentom. Nakon Mateova izvješća, područni duhovni asistent fra Josip Vlašić se osvrnuo na aktivnosti koje Hercegovačko područno bratstvo očekuju u budućnosti među kojima je najvažnije obilježavanje 20 godina Frame u Bosni i Hercegovini, što će ujedno biti i 1. nacionalni susret Frame u BiH. Ova proslava bit će upriličena na Humcu, gdje je 1992. osnovano prvo bratstvo Frame u BiH, a program će trajati tri dana. Fra Josip je sudionike skupštine ukratko upoznao sa samim programom obilježavanja. Također je sudionicima predstavio i Statut Nacionalnog bratstva Franjevačke mladeži – Frame u BiH. Tema koja se kroz cijelu skupštinu spominjala bila je suradnja i povezanost Frame sa Franjevačkim svjetovnim redom. Svi sudionici skupštine složili su se da je važno framaše što više upoznavati sa FSR-om kako ne bi mislili da franjevački put završava svršetkom srednje škole. Nakon fra Josipovog predavanja slijedila je rasprava u kojoj su sudionici skupštine detaljnije dotaknuli sadržaje iznesene u izvješćima. Zatim je slijedilo zajedničko fotografiranje i pauza te kratka izlaganja predsjednika mjesnih bratstava u kojima su naveli osnovne podatke o svojim bratstvima, kao i redovite aktivnosti i eventualne probleme s kojima se susreću. Detaljna izvješća s kronikom života u svojim bratstvima i popisom svih članova, mjesni predsjednici predali su za arhiv Područne središnjice. Pri koncu ovog dijela skupštine, područni predsjednik Mateo Zadro zahvalio je svim sudionicima na aktivnom sudjelovanju. Skupština je završena svetom misom u samostanskoj kapelici koju je predvodio fra Josip Vlašić u koncelebraciji s mjesnim duhovnim asistentima, a zajedništvo je nastavljeno uz zakusku u prostorijama širokobriješke Frame. (Marijana Mikulić) ŠKOLA ZA ANIMATORE FRAME U HERCEGOVINI Od 16. do 18. 3. 2012. godine u Međugorju u Kući mira održana je škola za animatore Frame pod geslom „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Na poziv Hercegovačkog područnog bratstva školu su predvodili instruktori animatori, framaši iz područnog bratstva Bosne Srebrene: Ivana Vidović, Tanja Meljančić, Kristina Grubešić, Marija Radoš, Ivana Jezildžić, Dario Matanović i Damir Varivoda. U ovoj vikend-školi sudjelovala su 43 framaša iz 17 mjesnih bratstava Hercegovačkog bratstva. Cijeli program škole animatora počeo je u petak okupljanjem u popodnevnim satima nakon čega je uslijedio odlazak na večernju misu u župnu crkvu, a potom redom: objed, pozdravni govori Andree Odak, područne povjerenice za formaciju, i fra Josipa Vlašića, područnog asistenta, koji su organizirali ovu školu, predstavljanje animatora instruktora i njihova uvodna predavanje, podjele u skupine itd. Program škole animatora je bio sadržajan, kreativan i iziskivao je puno rada, tako da su framaši odmah mogli okusiti zahtijev- 69 Posušja. Pjevanje plača kroz sedamnaest dionica započelo je uvodnim pozdravom i riječima dobrodošlice fra Marija Knezovića. Potom su se na pozornici redale grupe koje su svojim pjevanjem, te scenskim nastupom mamile pljesak ispunjene posuške kripte. Osim starijih pjevača, a bilo ih je starijih i od 80 godina, nastupilo je dosta mladih koji su tako posvjedočili kako se ne trebamo plašiti da će ovaj oblik naše tradicije zamrijeti. Ova večer je pokazala i bogatstvo različitih napjeva jer su sve grupe pjevale na svoj način. Ovom događaju nazočili su i studenti etno glazbe sa Sveučilišta u nost animatorskog poziva. Tijekom ova tri dana slušali su različita predavanja vezana za animiranje, organizaciju tjednog susreta, ustrojstvo Frame i njezinu pripadnost Franjevačkom svjetovnom redu, rad s djecom… Razmišljali su i o svom kršćanskom pozivu na apostolat jer je cijela Crkva „apostolska“, a na to ih je pozvalo i geslo ove škole animatora. Osim predavanja framaši su sudjelovali u radu po skupinama te su i sami trebali pripremiti i osmisliti jedan tjedni sastanak u svome bratstvu. Naravno, dio ovog programa bile su i različite igre, plesovi, pjesme i bansovi, koji su pomogli motivirati sudionike, a koje će budući animatori prenijeti u svoja bratstva. U nedjelju su, nakon plenuma, animatori instruktori podijelili diplome framašima polaznicima škole i naglasili im da sama diploma nije važna nego je važna njihova aktivnost i požrtvovnost nakon povratka u svoje bratstvo. (Andrea Odak) IZBORI U ŠVICARSKOJ – NOVA VIJEĆA St. Gallen, 18. ožujka 2012. (fra M. Pinjuh) - Pastoralno osoblje HKM u Švicarskoj na svojoj redovitoj sjednici, održanoj 23. veljače 2012. u Zürichu, izabralo je, sukladno vrijedećem Statutu i već ustaljenoj organizacijskoj praksi, nove članove Koordinacijskog vijeća i Uredničkog vijeća Movisa. Uredničko vijeće Movisa: Fra Mićo Pinjuh, nacionalni koordinator i odgovorni urednik Fra Ivan Prusina, glavni urednik Fra Rade Vukšić Fra Branko Radoš Fra Gojko Zovko Koordinacijsko vijeće: Fra Mićo Pinjuh, nacionalni koordinator i pročelnik vijeća Fra Stanko Banožić Fra Branko Radoš Fra Niko Leutar Prof. Dragica Bošnjak Novim vijećnicima čestitamo na izboru i želimo im svaku sreću u radu za dobro hrvatskoga naroda u Švicarskoj. U POSUŠJU ODRŽAN FESTIVAL GOSPINA PLAČA Posušje, 21. ožujka 2012. (fra Mario K.) - U Posušju je 20. ožujka održan prvi Festival Gospina plača. Na ovom obliku korizmenoga i pokorničkoga pjevanja nastupilo je 17 grupa iz pet hercegovačkih općina: Čitluka, Ljubuškoga, Gruda, Tomislavgrada i 70 Mostaru predvođeni dr. Nikolom Bugle i Lidijom Vladić – Mandarić. Završetak pjevanja zaključen je čestitkom izvođačima i organizatorima koju je izrekao župnik fra Milan Lončar. Na festivalu su nastupile grupe iz ovih mjesta: Humca, Rakitna, Brišnika-Bukovice, Broćanca, Donjeg Velikoga Ograđenika, Ljubuškoga, Prologa, Čitluka, Gornjih Jukića, Gorice-Sovića, te dvije grupe iz Posušja (Sobča) i četiri grupe iz Rastovače. Svoj nastup zabilježila je i muško-ženska grupa posuške Frame. Ukupno je na pozornici nastupilo 145 pjevača/ica. Nakon završetka pjevanja/kantanja pjesmi nije bio kraj jer se ona nastavila uz okrepu i druženje. Fotoreportaža se može vidjeti na: www.frama-posusje.com RECIPE 11 - „STUDIJ BOGOSLOVIJE U HERCEGOVAČKOJ FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI 1860. – 1945.“ Mostar, 22. ožujka 2012. (fra A. Marić) - Izašao je jedanaesti (11.) svezak nakladničkog niza Recipe Hercegovačke franjevačke provincije - Franjevačke knjižnice Mostar. Knjiga nosi naslov Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji 1860. – 1945. autora dr. sc. prof. Pave Knezovića. U ovoj je knjizi profesor Knezović napornim i studiozno istraživačkim radom predstavio trud i uspjeh Hercegovačke franjevačke provincije oko osnutka visokog školstva, bogoslovije, kojom je Provincija posve izgradila svoje školsko i odgojno biće. Profesor Knezović temeljem dokumenata Arhiva Hercegovačke franjevačke provincije prati studij bogoslovije i filozofije u samostanima na Širokom Brijegu, Humcu, do konačnog osnutka Bogoslovije u samostanu u Mostaru. Ovom je knjigom nakladnički niz Recipe završio podniz Odgojni zavodi Hercegovačke franjevačke provincije od 5 knjiga. Godine 2009. izišla je, naime, knjiga fra Roberta Jolića Novicijat hercegovačkih franjevaca, Recipe 3, Odgojni zavodi Hercegovačke franje- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. vačke provincije, knjiga 1. Godine 2011. iz tiska izlazi Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu, Recipe 8, Odgojni zavodi Hercegovačke franjevačke provincije, Knjige 2., 3. i 4. autora fra Ante Marića Knjiga Studij bogoslovije u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji 1860. – 1945. ima 933 stranice. Ilustrirana je. Nakladnik je Hercegovačka franjevačka provincija - Franjevačka knjižnica Mostar, za nakladnika provincijal dr. fra Ivan Sesar, koji je knjizi napisao Proslov. Odgovorni je urednik knjižničar fra Ante Marić, lekturu potpisuje mr. sc. Irina Budimir. Recenzent je knjige dr. fra Ivan Dugandžić. Prijelom i tisak Fram – Ziral, Mostar. Autor dr. Pavo Knezović za knjigu veli: Proučavanje mudrosti prema sv. Augustinu sastoji se in actione et contemplatione, tj. od djelovanja i razmatranja jer se tako najvećim dijelom stječe uvid u istinu. Razmotrivši sačuvanu i dostupnu građu, okolnosti vanjske i unutar franjevačke zajednice i sakupivši sve te i ine preostale ulomke (Iv 6,12) stiglo se do gotovo sasvim cjelovite slike povijesnog razvoja i egzistiranja studija filozofije i bogoslovije u sadašnjoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM. »USPOMENE IZ DOBA MUČENIŠTVA« -FRA JERKO KARAČIĆ Široki Brijeg, 28. ožujka 2012. (Krešimir Šego / Vicepostulatura) – Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« iz Širokog Brijega i nakladnička kuća Nova stvarnost iz Zagreba objavili su knjigu fra Jerke Karačića »Uspomene iz doba mučeništva«. Uredio ju je fra Vendelin Karačić. Riječ je o knjizi vjerodostojna svjedoka konca Drugog svjetskog rata i poraća, franjevca koji je vremena mučeništva proživio sa svojom subraćom i pukom o kojemu je dušobrižnički skrbio. Fra Jerko je rođen 20. siječnja 1912. u Gornjem Crnču, a za svećenika je zaređen 12. lipnja 1938. Ovaj poznati pučki misionar svećeničku je službu započeo u Mostaru, a nastavio u Trebinju te u mnogim drugim hercegovačkim župama. Jedno vrijeme vodio je i franjevačku tiskaru u Mostaru, prije čega je 1943. u Dubrovniku položio stručni tiskarski ispit. Uz mnoge podrobnosti o stradanju franjevaca i puka, autor posebno opisuje svoje djelovanje u župi Ružići, u kojoj je bio župnik u najtežim vremenima – od travnja 1945. do svibnja 1946., te u župi Ljuti Dolac od 1946. do listopada 1952. I u jednom i u drugom mjestu, kao, uostalom, i u drugim mjestima našega kraja, suočavao se sa zločinima »narodne vlasti«, sprječavanjem vršenja svećeničke službe, uhićenjima i egzekucijama nad nevinim ljudima, nestancima preko noći povratnika s Križnoga puta, prijetnjama, policijskim satom, preseljenjem pučanstva u druge krajeve, oduzimanjem imovine, noćivanjem izvan kuće, gladi... Svaki dan, a pogotovo noć, svjedoči fra Jerko, mogli su biti zadnji: nikad nisi bio siguran kad će i odakle doći knojevci, OZN-a ili UDB-a i odvesti kako mještane, tako i njihova pastira. Zastrašivanja i prijetnje osjećali su se u zraku: s njima se išlo na počinak, s njima se ujutro ustajalo. Ubojstvima svećenika, redov- MIR I DOBRO, XLIV., 1, travanj 2012. nika, redovnica i naroda davala se jasna poruka: uništiti vjeru i Crkvu, a sve one koji ne prihvaćaju novu vlast – poslati pod zemlju! Autor na više mjesta svjedoči o upravo takvim porukama koje su vlastodršci i njemu osobno slali. Unatoč tomu, uvijek je našao načina, uz mnoge pogibelji, obaviti svoju svećeničku dužnost. Premda je u knjizi riječ o službi na dvije hercegovačke župe, ona upravo svojim svjedočenjem daleko nadmašuje mali prostor župa: uspomene su to koje govore o općem ozračju poraća Drugog svjetskog rata i metodama vlastodržaca koji nisu birali sredstva u obračunavanju s nepoćudnima. Stoga se ova knjiga čita u jednom dahu! ŠVICARSKI ZLATNICI ZA HRVATSKE PJEVAČE Neobičan film-mjuzikl o fenomenu Međugorja Premijera film-mjuzikla o fenomenu Međugorja pod naslovom „JEDNA ŽENA - Priča o ljubavi Kraljice Mira“ bila je u Solothurnu 26. 2. 2012. pred tisuću Hrvata i Švicaraca, ali pripadnika i drugih naroda. Okupila je brojne vodeće ljude iz švicarskog crkvenog, kulturnog i političkog života, a predstavnike hrvatske diplomacije u Švicarskoj predvodio je veleposlanik Jakša Muljačić. U ime švicarske Crkve bio je biskup Martin Gachter, prvi čovjek Švicarske biskupske konferencije, zadužen za migracije. Osim katolika na premijeri su bili i kršćani drugih crkava, ali i skupina muslimana i hindusa. Sa skupinom srpskih pravoslavnih vjernika na premijeri je bio i arhijerejski namjesnik za Švicarsku, protojerej dr. Stanko Marković. Nakon premijere podijeljen je švicarski „Zlatni runolist“ („Das goldene Edelweiss“) za 2011. godinu najboljim pjevačima i glumcima za duhovna ostvarenja. Dodjeljuje ga katolička ustanova „Römisch - katholische Synode“, a sastoji se od svečanog priznanja i švicarskog dukata, tradicionalnog Vreneli-ja. U ovom film-mjuziklu sudjelovalo je pet stotina (500) glumaca, pjevača, plesača i ostalih sudionika, te više od stotinu tisuća hodočasnika u Međugorju. Iz Hrvatske je svojim pjevanjem sudjelovalo tridesetak vodećih pjevača, a „Das goldene Edelweiss“ dobili su: Danijela Martinović kao najbolja interpretkinja (za pjesmu „Pater noster“), Zlatan Stipišić Gibonni kao najbolji interpret (za pjesmu „Isuse, Isuse“), Ansambl Lado kao najbolja vokalna grupa (za pjesme „Kraljice mira“ i „Muka Gorka“), Dado Topić, Sanja Marin i Blaženka Žilić za najbolju glazbenu scenu (s pjesmom „Daruj ljubav i mir“), te Ivica Murat za kreativne glazbene aranžmane. Od domovinskih glumaca dobitnica je također Marija Sekelez za ulogu liječnice Filipinke, a Goran Milić, koji je glumio samog sebe u „Brisanom prostoru“, za ulogu tv-novinara. Od glumaca koji žive u Švicarskoj dobitnici su: Kruno Iličić za ulogu 10-godišnjeg vidioca Jakova, te Mario Lovrić, Jure Milić i Juro Šimić za najbolju glumačku scenu ovog film-mjuzikla, a za tekst i glazbu fra Šimun Šito Ćorić. Film-mjuzikl „JEDNA ŽENA – Priča o ljubavi Kraljice Mira“objavljen je na sedam (7) jezika (titlovano), tj. na sedam zasebnih DVD-a upakiranih zajedno s knjigom s cjelokupnim tekstom na dotičnom jeziku, te s notnim zapisima pjesama: na hrvatskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, engleskom, francuskom, španjolskom i poljskom. Uz to, sve skladbe iz ovog film-mjuzikla snimljene su i na zasebnom CD-u. Film-mjuzikl je snimljen u hrvatsko-švicarskoj produkciji, autor teksta i glazbe je 71
© Copyright 2025 Paperzz
