Predškolski
odgoj
Nasilje na internetu
Kako zaštititi djecu
Str. 4 i 10
Broj 9 (2749) • Godina LXI.
Zagreb, 2. oæujka 2010.
Matematika
je za djecu
prirodni Polugodišnji rezultati srednjoškolaca
izazov ”Izgubljeni” cijeli
Str. 5 razredi
Str. 8
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: LIKOVNA KULTURA
U početku bijaše slika
i zauvijek - slika!
Razumijevanje vizualnih medija i vizualnih sadržaja od sve je veće važnosti u suvremenom društvu, pa
se stoga posebna pozornost usmjerava upravo na problem likovne kulture u osnovnom, tj. obveznom
obrazovanju jer ono treba osigurati svakom građaninu osnovne kompetencije za kvalitetan život. No likovnjaci su
upalili alarmno svjetlo: nastava likovne kulture u πkoli gurnuta je na opasnu nizbrdicu...
Stranice 13 − 18
U ovom broju za Školske novine pišu i govore Đurđa Adlešič, Vladimir Halusek, Josip Markovac, Vinko Bajrović, Marina Alerić, Ivana Kardo,
Nataša Ljubić Klemše, Mirjan Tomašević Dančević, Ana Novoselac, Mirko Petrić, Hrvoje Njirić, Klaudijo Štefančić, Miroslav Huzjak, Marija Lugarić
2
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
IZ SADRŽAJA
Razmjena uËenika
Ljepota raznolikosti
Str. 7
Razredna nastava
MATEMATIČKA
KOMPETENCIJA UČENIKA
PRVOGA I DRUGOGA
RAZREDA
Str. 9
SAD - predškolski odgoj
VRTIĆ - MJESTO ZA IGRU
ILI UČENJE?
Str. 11
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
marijan.simeg@skolskenovine.hr
Godine populističkog
petljanja
P
rije dva tjedna pisao sam o prijedlogu Zakona o udžbenicima i njegovu članku 22. kojim je reguliran način
odabira udžbenika. Njime se predlagalo da se odabir udžbenika odradi u
dva izborna kruga. U prvome bi učitelji
trebali resornome ministarstvu omogućiti formiranje kataloga odobrenih
udžbenika, odnosno popis svih onih
koji prelaze kvotu od deset posto zastupljenosti. U drugome bi od tih probranih trebali na razini predmetnog
aktiva u svojoj školi izabrati jedan kojim će se i koristiti. Tu odluku trebalo
bi im potvrditi ili odbiti vijeće roditelja i
ta zakonska odredba izazvala je veliku
buru meu učiteljima i svima koji se
ozbiljno bave obrazovanjem. Slijedom
njezine logike moglo bi se dogoditi
da se u prvom krugu učitelj izjasni za
jedan udžbenik, da u drugom krugu
predmetni aktiv izabre neki drugi, a da na kraju zbog nesuglasja s vijećem roditelja u školi bude u uporabi treći
udžbenik, najzastupljeniji u županiji, ali ga u dotičnoj školi
nitko nije imao ni u primisli.
Z
Stoljeće Osnovne škole
Kantrida u Rijeci
PUNIM JEDRIMA DO
PREPOZNATLJIVE
KVALITETE
Str. 20-21
bog takve je argumentacije rečeni članak 22. modificiran i mišljenje vijeća roditelja je postalo neobvezujuće.
I to je bila jedina bitna promjena Zakona o udžbenicima
prije nego što je pošloga petka izglasan u Saboru. Svi
oni kojima je obrazovanje na srcu mogli bi reći da je to
malo ili ništa u odnosu na zahtjeve vremena u kojemu
živimo i na potrebu da imamo doista kvalitetan zakon koji
nećemo mijenjati svakih nekoliko mjeseci. Jer, od 2006.
godine kad je donesen prošli zakon o udžbenicima, doživjeli smo njegove tri izmjene, a sada i četvrtu u obliku
posve novog zakona. U saborskoj raspravi resorni ministar naglasio je da je to zakon koji će u dalekoj budućnosti donijeti stabilnu situaciju glede udžbenika, koji
će donijeti više reda, dokinuti stihiju koja se ogledala u
korištenju različitih udžbenika za isti predmet u istoj školi,
čime je bilo trajno onemogućeno bilo kakvo nasljeđivanje
udžbenika. Najjača tri argumenta iz ministrova arsenala
stalno su isti: zakon će omogućiti manje školskih knjiga odnosno udžbenika, jer definira obvezne udžbenike i
pomoćna nastavna sredstva koja nisu obvezna, slijedom
toga i školske torbe će postati lakše, a konačno ćemo
dobiti i jeftinije udžbenike.
R
asprava u sabornici pokazala je, pogotovo ona s
oporbene strane, da i pored svih zakona i dalje imamo
previše udžbenika, da su preskupi i da školske torbe nisu
ni grama lakše. Pokazuje se da i u ovom slučaju, kako
i u mnogim zahvatima u obrazovanje do sada, vlast probleme rješava s pogrešne strane ili ih postavlja naopačke pa umjesto da se donesu prvo nacionalni pa iz njega
izvedeni predmetni kurikulumi kao temelj za posve nove
udžbenike, mi najprije donosimo zakon o udžbenicima
koji će već od sutra trajati četiri godine, ni ne pitajući se
što će biti s tim istim udžbenicima kad konačno, i nadamo se uskoro, dobijemo nacionalni kurikulum. Nitko se
ne pita što da učine učitelji ako nakon samo jedne godine
korištenja nekog udžbenika shvate da im ne odgovara za
rad, da nije kvalitetan i da bi ga najradije zamijenili nekim
drugim. Kako, kad ga moraju koristiti četiri godine!?
Z
akon ne predviđa ni eksperimentalnu višegodišnju
provjeru svakog udžbenika nakon koje bi tek trebala slijediti uporabna dozvola i uvrštenje u katalog odobrenih
udžbenika. Znači li to da će se i dalje pri recenziranju
i odobravanju udžbenika raditi šlampavo pa će nam se
ponovno dogoditi neka početnica koja prođe nekoliko razina filtriranja, a da nitko ne primijeti da u njoj nedostaje
slovo –. Kažu tvorci zakona da će se ubuduće sankcionirati nezakonite donacije nakladnika školama koje su
(donacije) bile izvor korupcije, ali je pitanje tko će procijeniti je li nešto školi darovano bezuvjetno ili s uvjetima.
Spornih momenata ima još, a jedan od njih je i odredba da odluku o najvišoj cijeni udžbenika donosi resorno ministarstvo, odnosno da ju potpisuje sam ministar.
Oni najzlonamjerniji u tome bi mogli vidjeti lijepu prigodu
za korupciju na najvišoj razini, ali je temeljno pitanje koji
to ministar u svijetu propisuje cijene proizvoda u resoru
koje pokriva njegovo ministarstvo.
S
ve ovo pomalo svjedoči o tome da aktualna vlast godinama bezuspješno petlja čak i po zakonu o udžbenicima, da je prečesto sklona populističkim rješenjima i da
bi trebala biti svjesna da prvenstveno mora inzistirati na
kvaliteti udžbenika, a ne na rješavanju marginalija koje će
posredno samo urušiti cijeli obrazovni sustav.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
(marijan.simeg@skolskenovine.hr)
UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr)
Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr)
Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr)
i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr)
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i
OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Škole nisu nikakve izolirane oaze i ne vjerujem da u društvu prepunu problema svake vrste možete
imati jako dobru školu. No u školi mogu početi neki dobri procesi, važni za ozdravljenje društva.
Što je s hrvatskim jezikom u školi?
Prilično je očito da u našim srednjim školama na satovima hrvatskoga jezika gospodare teme
iz književnosti u većoj mjeri nego što je to planom predviđeno. To je jedan problem. Drugi je odnos učenja
hrvatskoga jezika i učenja o hrvatskom jeziku. Trebalo bi više pozornosti posvetiti učenju jezika i zahtijevati
da svi profesori, ne samo oni koji predaju hrvatski, budu nositelji hrvatske jezične kulture.
Akademik Stjepan Damjanović
Vijenac, br. 417, 25. veljače 2010.
aktualno
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
PRIZNANJA
Srednjim školama plakete
SR Njemačke
Kadrovska, materijalna
i stručna pomoć
N
akon X. gimnazije “Ivan
Supek”, joπ πest zagrebačkih gimnazija i jedna srednja škola proglašeno je Školama partnerima budućnosti, službenim
partnerima Savezne Republike
Njemačke. Njemački veleposlanik
u RH Bernard Fischer uručio je
posebne plakete Drugoj, Četvrtoj,
Petoj, Sedmoj, Šesnaestoj te
Gimnaziji Lucijana Vranjanina kao
i Srednjoj školi Sesvete. Ovom
inicijativom škole su dobile
kadrovsku, materijalnu i stručnu
pomoć Republike Njemačke u
provođenju nastave njemačkog
jezika. Inicijativu koordinira Ministarstvo vanjskih poslova Savezne
Republike Njemačke, a u njezinoj
realizaciji sudjeluje nekoliko njemačkih institucija među kojima i
Goethe - Institut i njemački
Središnji ured za školstvo u inozemstvu. S hrvatske strane potporu im pruža Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa te Agencija
JO© JEDAN TJEDAN
Što je htjela, aktualna prosvjetna vlast je i dobila. Sada
ima Zakon kojim će se ‡ kaže gospodin ministar ‡ dobro,
kvalitetno, trajno i pravično urediti pitanja s područja
udžbeničke politike, u rasponu od odobravanja i odabira
udžbenika do njihove cijene i korištenja u nastavi.
Saborska većina odluči…
za odgoj i obrazovanje.
Cilj inicijative Škole - partneri
budućnosti jest stvoriti mrežu od
1500 partnerskih škola diljem
svijeta i time kod mladih ljudi
pobuditi zanimanje za učenje
VLADA RH
njemačkog jezika. Njemačka
savezna vlada ovaj projekt godišnje financira s 45 milijuna eura, a
ukupno 38 škola partnera u
Hrvatskoj godišnje dobiva 200
tisuća eura.
(BN)
Razgovor o Pravilniku
o produljenom stručnom postupku
Traženje rješenja za probleme
P
ravilnik o produljenom stručnom postupku,
čije je povlačenje iz uporabe potpisivanjem
peticije zatražilo više od 11 tisuća nastavnika,
stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama, vrijedi najmanje do kraja tekuće
školske godine. To je dogovoreno na sastanku u
Vladi Republike Hrvatske održanom 23. veljače na
kojemu su predstavnici triju školskih sindikata Sindikata zaposlenika u Hrvatskom školstvu
Preporod (koji je i pokrenuo potpisivanje peticije),
Sindikata hrvatskih učitelja i Nezavisnog sindikata
zaposlenih u srednjim školama Hrvatske - razgovarali s predstavnicima Ministarstva zdravstva i
socijalne skrbi, Ministarstva znanosti obrazovanja i
športa i Ministarstva obitelji, branitelja i
ZAGREB
M
3
međugeneracijske solidarnosti t Ureda pravobraniteljice za djecu o problemima pri primjeni
Pravilnika o pedagoškoj mjeri odgojno-obrazovnog
tretmana produženog stručnog postupka.
Sastanak je sazvao potpredsjednik Vlade dr.
Slobodan Uzelac, a sudjelujuću u raspravi pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić je istaknula da
interes djece uvijek mora biti na prvom mjestu te
da svaki nastavnik mora znati procijeniti dokad
djetetu treba pomoć, a kada neprimjereno ponašanje valja sankcionirati. Dogovoreno je da se 12.
travnja organizira savjetovanje o prevenciji nasilja
nakon kojega bi stručna radna grupa trebala ponuditi konkretna rješenja za probleme proistekle iz
spornog Pravilnika. (RI)
Tekstilno-tehnološki fakultet
Za nove laboratorije
400 tisuća eura
inistar znanosti, obrazovanja i športa
Radovan Fuchs protekle je srijede svečano
otvorio nove laboratorije na Tekstilnotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Laboratoriji vrijedni ukupno 400 tisuća kuna vodi
dr. sc. Sandra Bischof Vukušić, a opremljeni su za
provođenje projekta Unlocking the Croatian Textile
T-Pot. Projekt se provodi od ožujka prošle godine
do rujna 2011, a istraživačima Tekstilno-tehnološkog
fakulteta Europska unija je u sklopu natječaja
REGPOT odobrila oko milijun eura, od čega na
opremanje dvaju laboratorija ide 40 posto. Projekt
za cilj ima razvijanje novih tehnologija i materijala,
s naglaskom na zaštitne materijale, uz poticanje
znanstveno-istraživačkog rada i suradnju s gospodarstvom, te jačanje poduzetništva i kompetitivnosti hrvatskoga tekstilnog proizvoda na globalnome
tržištu.
Najvredniji odnosno najskupljio dio laboratorija
je skenirajući elektronski mikroskop od 350 tisuća
eura, najmoderniji takve vrste u našoj zemlji, kojim
će se testirati razne vrste tkanina, te otkrivati i
uklanjati pronađeni nedostaci.
Projekt T-Pot i novi laboratoriji Tekstilnotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ostvaruju se sredstvima Sedmog okvirnog programa EU,
glavnog instrumenta Unije za financiranje znanstvenih projekata. Točnije, kroz njegov podprogram
za istraživački potencijal manje razvijenih regija.
(BN)
U drugom čitanju, prošloga petka, nakon četverosatne
rasprave, prema volji vladajućih, saborska je većina (77
glasova za, 1 suzdržani, 24 gasa protiv) dala zeleno svijetlo
Zakonu o udžbenicima za osnovnu i srednju školu.
Bijahu uzalud primjedbe da u pripremi nacrta i konačnoga prijedloga Zakona nisu bili pozvani sudjelovati mnogi
kojih se udžbenici itekako tiču ‡ od autora i nakladnika do
znanstvenika i nastavnih praktičara; uzalud argumentirane
stručne kritike da za donošenje kvalitetnog i provedivog
zakona nisu ispunjene neke bitne pretpostavke (novi nacionalni kurikulum i predmetni kurikulumi, potom udžbenički
standard); uzalud procjene da Zakon propisuje pretjerano
administriranje i kompliciranu proceduru na putu udžbenika do škole; uzalud navještaji arbitrarnost, da ne kažemo
samovolje koja bi mogla biti na djelu kad Zakon i podzakonske akte bude potrebno tumačiti i primjenjivati; uzalud
iskazana predviđanja da Zakon ‡ bude li uopće provediv ‡
ne jamči bolju kvalitetu udžbenika, time i nastavnog procesa; konačno, uzalud i upozorenja da Zakon ne samo da
ugrožava autonomiju učitelja/nastavnika, nego i ograničava
slobodu tržišta i poduzetništvo nakladnika.
Uzalud sve to, i još puno drugih mišljenja i opaski koje je
predlagač Zakona ignorirao. Time je poručio „kako smo
zamislili, tako mora proći“, no time je MZOŠ na sebe, u potpunosti, preuzeo odgovornost za sve posljedice koje će
donijeti primjena Zakona.
Ona tri cilja što ih je predlagatelj višekratno isticao pa
smo ih već naučili napamet ‡ to će se vjerojatno postizati
već od sljedeće školske godine. No kakva će i koja će biti
„cijena“ ostvarivanja tih ciljeva, to zasad možemo tek nagađati. Ali i to će bjelodanim postajati uskoro, od sljedećeg
mjeseca nadalje, za trajanja procesa odobravanja udžbenika
za šk. god 2010./11., a prema odredbama novoga Zakona.
A što nas tek čeka?
Sljedeća školska godina bit će tranzicijsko (prijelazno)
razdoblje prema punoj primjeni novih zakonskih rješenja.
Tada bi trebale biti na djelu prijelazne odredbe Zakona, one
koje ‡ istina ‡ nisu odveć problematizirane, iako se može
pretpostaviti da će njihova provedba ‡ itekako zahtjevna ‡
biti upitna, problemima bremenita, možda čak i nemoguća.
Zašto? U prvom redu zbog toga što treba izraditi dva važna
dokumenta ‡ Pravilnik o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima (za mjesec dana) i
Udžbenički standard (do 15. lipnja). Oba dokumenta donijet
će ministar, no te bi dokumente prije njihova donošenja,
sukladno ne Zakonu, nego logici stvari - trebala verificirati
struka. A hoće li za to biti prilike? I hoće li uopće biti moguće, u našim prilikama, postići širu suglasnost struke? Ne
bude li tako, pa dobijemo nekvalitetne dokumente, Zakon
tada, zapravo, pada u vodu razotkrivajući vlastitu apsurdnost
i štetu koju može nanijeti. Pri tom će slabu utjehu donijeti
činjenica da će udžbenika biti manje već sljedeće godine.
Jer, kad Pravilnik odredi koji su udžbenici i dopunska
nastavna sredstva obvezni, propusnicu za Katalog vjerojatno će izgubiti niz naslova koji su sada u uporabi, a koje
učitelji/nastavnici i za sljedeću školsku godinu odabiru s
aktualnog Popisa (za 2010./11.). No, ima još nekih problematičnih sitnica koje bi mogle zapriječiti put udžbeniku u škole
sljedeće godine. Dok školski aktivi budu odlučivali o naslovima iz Kataloga za 2010./11. (rok: 1. lipnja), nastajat će
Udžbenički standard (objava do 15. lipnja 2010.), dokument
koji će biti presudan za uvrštenje udžbeničkih naslova na
Konačnu listu odabranih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava, dakle onih knjiga što će biti u
uporabi ‡ zapravo - tri godine, najmanje. I što će biti ako
neki naslovi, u školi odabrani, ne dođu na taj popis? Ne će
smjeti biti u uporabi? Što umjesto njih? Pitanja će se otvoriti napretek. S druge strane, bit ćemo vjerojatno svjedoci
apsurdnih situacija koje Zakon nameće prijelaznom razdoblju: udžbenici koji budu i u Katalogu i na Konačnom popisu, a tiskani su, eto, prije stupanja na snagu Udžbeničkog
standarda, ne će se smjeti prodavati nakon šk. god. 2010./11.
Učenici će se njima moći koristiti, ali gdje da ih nabave? Tu
se, valjda, mislilo na famozno „nasljeđivanje“ i čarobnjačke
sposobnosti nakladnika da precizno predvide koliko će se
udžbenika prodati za sljedeću školsku godinu, kako „višak“
tiskanih knjiga ne bi završio u rezalištima papira. Ili će se
dati poticaj crnom tržištu udžbenika…
Prigovorit će nam se, možda, da smo zloguki, neupućeni
ili nedobronamjerni „proroci“. Ti će prigovori imati opravdanja samo ako za godinu-dvije budemo mogli ustvrditi da se
tzv. udžbenički kaos, zahvaljujući Zakonu, dokida te da su
udžbenici kvalitetniji i da učinkovito ‡ na zadovoljstvo učitelja, učenika i roditelja - pridonose modernim ciljevima
poučavanja i učenja. Dotad, pratili i živi bili pa vidjeli!
A. Jelin
aktualno
4
UNICEF
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Elektroničko nasilje
među djecom
Priručnik za prevenciju
“Prekini lanac“
Roditelje se savjetuje da budu treneri fair playa u novim medijima, jer je prisutan veliki jaz u znanju između djece i odraslih. A budući da roditelji nisu u prilici stalno nadgledati aktivnosti svoje
djece na internetu, puno je važnije naučiti djecu kako sigurno “hodati“ elektroničkim medijima
nego ih stalno “voditi za ruku“
Z
agrebačka osnovna škola
Josipa
Račića
na
Srednjacima bila je domaćinom predstavljanja priručnika za prevenciju elektroničkoga nasilja među djecom
(eng. cyberbullying), koji je
nastao u sklopu akcije “Prekini
lanac!“ kao odgovor na rastuću
pojavu ovog oblika međuvršnjaškog zlostavljanja. Podsjetimo, Školske novine nedavno
su pisale o problemu cyberbullyinga, koji je danas kudikamo
perfidnija i zloćudnija opasnost
od “uobičajenog“ fizičkog nasilja
na školskim hodnicima i dvorištima. Nasilnici se, skriveni iza
anonimnosti interneta i mobitela
osjećaju zaštićenima, pa ne prezaju ni od najgorih vrsta elektroničkog vrijeđanja. U posljednje
su vrijeme nerijetka i fizička
nasilja dogovorena i koordinirana upravo putem elektroničkih
medija, chatova i grupa na
Facebooku.
Što djeca zaista
rade na internetu?!
Rastući problem elektroničkoga nasilja prve su prepoznale
brojne škole koje nastoje sustavnim odgojem za nenasilje smanjiti pojavu vršnjačkog zlostavljanja u svojim prostorima. Na
njihov zahtjev UNICEF je pripremio edukacije za učitelje, roditelje i djecu, a posljednje tri godine
intezivno je širok tim stručnjaka
radio na izdavanju priručnika s
konkretnim programom prevencije elektroničkog nasilja. Pilotprojekt proveden je u tri škole OŠ Ivana Gorana Kovačića u
Zagrebu, OŠ Janka Leskovara iz
Pregrade i OŠ Antuna i Ivana
Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica.
Lora Vidović, predstojnica
Ureda UNICEF-a za Hrvatsku,
objasnila je kako je inicijativa za
projekt/priručnik
“Prekini
lanac!“ došla 2007. godine od
škola koje su bile uključene u
Mrežu škola bez nasilja.
- Škole su nam priznale da ne
postoji dovoljno znanja, a ni
snage za borbu protiv rastućeg
elektroničkog nasilja. UNICEF i
Hrabri telefon 2008. godine
pokrenuli su ovu kampanju, a
istodobno je Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba provela
opsežno istraživanje koje je ukazalo koliko je ova kampanja
važna. Prema tom istraživanju
49 posto djece internet koristi
bez nadzora roditelja, a tek 2,5
posto djece svjedočilo je da roditelj kontrolira korištenje interneta. Trećina djece tada je smatrala da njihovim roditeljima
uopće nije važno što oni na internetu rade.
Pokrenuvši
kampanju,
UNICEF je snimio i tv spot, koji
je upravo pred školom Josipa
Račića na Srednjacima snimio
veleposlanik dobre volje i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić. Kampanja
se oslanjala i na odgojno-obrazovne aktivnosti u školama Stop
nasilju među djecom i Mreža
škola bez nasilje, a podijeljeno je
i više od 200 tisuća letaka, kojima se pokušalo skrenuti pažnju
na problem elektroničkog nasilja. Cilj je bio osmisliti i postaviti
vrijednosni sustav kod djece i
mladeži u kojem se elektroničko
zlostavljanje proglašava pravim
imenom - zlostavljanjem!
Internet nudi i pomoć
Pokrenuta je internetska stranica www.prekinilanac.org, na
kojoj se može pronaći niz savjeta i uputa za djecu, njihove roditelje i same učitelje. Bogati sadržaji na toj stranici ukazuju na
potrebu fair playa u novim medijima, s naglaskom kako se od
cyberbullyinga zaštititi na vrijeme. Tako se djecu savjetuje da
ne šalju zlonamjerne SMS ili
e-mail poruke te da se prije nego
što kliknu “Pošalji“ zapitaju kako
bi se sami osjećali da prime
takvu poruku.
Poručuje im se neka ne prosljeđuju poruke koje vrijeđaju i
uznemiruju druge te neka se ne
uključuju u ankete i rasprave
koje nekog izruguju, ocrnjuju ili
ogovaraju. Također, stoji na
internetskoj stranici, ne snimajte i ne prosljeđujte fotografije i
snimke koje druge moogu dove-
ma, internetu, itd. Istodobno
moramo educirati učitelje i roditelje. U priručniku smo osmislili
tri učionice za učitelje, tri za
roditelje te po devet radionica za
učenike razredne odnosno predmetne nastave. Problem s kojim
smo se suočili je velik, i to stal-
Slaven Bilić snimio je i promotivni spot
Lora Vidović, predstojnica
Ureda UNICEF-a za Hrvatsku
sti u neugodnu situaciju, osramotiti ih ili izložiti ismijavanju i
vrijeđanju. Potrebno je znati da
jednom kada pošalju ili objave
fotografiju ili svoj video nad
njom više nemaju kontrolu, ne
znaju što se dalje s njom događa,
budući je uz malo vještine i s
osnovnim grafičkim programima moguće napraviti razne
(uvredljive) fotomontaže.
Roditelje se savjetuje i pomaže im se da budu treneri fair
playa u novim medijima, jer,
kako Vidović naglašava, prisutan je veliki jaz u znanju između
djece i odraslih. Jasno je da roditelji nisu u prilici stalno nadgledati aktivnosti svoje djece na
internetu. Puno je važnije naučiti djecu kako sigurno “hodati“
elektroničkim medijima nego ih
stalno “voditi za ruku“.
Treba pomoći i
zlostavljačima
A o tome kako djecu zaista
naučiti da sigurno hodaju tim
“novim ulicama i mrežama“
govorila je Jasenka Pregrad,
stručna voditeljica programa
prevencije vršnjačkog e-nasilja i
urednica priručnika:
- Iza ovog relativno tankog
priručnika stoji golem tim vrlo
stručnih ljudi koji su nam odlučili pomoći. Naš je osnovni izazov bio kako riješiti i ublažiti
ove probleme, kada odrasli,
naročito roditelji, ponekad puno
manje znaju o modernim mediji-
Đurđa Adlešič, potpredsjednica
Vlade Republike Hrvatske
Roditelji su najslabije karike
Crne statistike upozoravaju: u Europi je zlostavljano svako peto dijete,
a u Hrvatskoj svako četvrto, pa ovu situaciju moramo shvatiti alarmantnom. Političari nerado i neiskreno zahvaljuju medijima, međutim ovog
su puta mediji odradili posao koji je nas natjerao da radimo drugačije
i kvalitetnije. Zajedno smo otkrili rupe koje postoje u sadašnjim modelima rješavanja problema. Najslabije karike, naime, predstavljaju
roditelji. I otvoreno pitanje jest - kako pomoći djetetu koje zna više od
nas? Susretala sam i roditelje i prosvjetne radnike koji su silno ponosni
kada njihovo dijete provede dan ispred računala, jer odmah “znaju“ da
su djeca obrazovana. I znat će oni svoje dijete upozoriti na opasnosti
koje ga čekaju na ulici, ali ne i na one koje ga čekaju na internetu, na
kojem će prije naletjeti na pedofila i nasilnika nego na cesti. Država, pa
ni škola ne mogu preuzeti ulogu roditelja ni njihovu odgovornost. Ali
možemo preuzeti odgovornost da im pomognemo, da ih educiramo,
pripremimo i maknemo iz njihovih glava da je “zabrana dobro rješenje“.
Jer, ništa nismo riješili ako djeci zabranimo da se koriste modernim
tehnologijama. Ona će se time služiti negdje drugdje. Nakon razgovora
s ministrom obrazovanja Radovanon Fuchsom, čestitam UNICEF-u i
autorima ovog priručnika. Govoriti o strategijama koje planiramo već
je sada nedovoljno, jer su ove nove metode otišle dalje. Vi se bili brži od nas i nema razloga da ministaratvo i
vlada ponavljaju vaš posao. U ožujku će u Primoštenu biti održan sastanak ravnatelja srednjih škola, dogovara
se sastanak i s ravnateljima osnovnih škola, jer mislimo da vrlo brzo moramo započeti i edukaciju edukatora.
Moramo educirati nastavnike, a potom roditelje, i to će biti najveća pomoć učenicima. Činjenica je da djeca ne
znaju i ne shvaćaju da je i virtualno nasilje - nasilje koje boli. Zadatak je države i svih naših stručnjaka da ih tome
naučimo! (bn)
no, a ne samo onih dana kada
iskrsne na naslovnicama. Ipak,
potrebno je reći da postoji opasnost da nasilje izaziva nasilje.
Prilikom nedavnoga bjelovarskog slučaja mogli smo svjedočiti gotovo javnom linču spram
zlostavljača. Nažalost, i ti zlostavljači imaju samo 13 godina. I
taj linč, taj izričit zahtjev za
kaznom bio je mnogo strašniji
od samog zlostavljanja onog dječaka, jer ga je radila javnost, jer
smo ga radili mi odrasli.
Pregrad govori da je razumljivo kako su oči javnosti i roditelja uprte u škole, jer su one jedine institucije koje okupljaju svu
djecu i imaju doseg prema svim
roditeljima. Stoga se ovim programom i priručnikom ukazuje
da su škole te koje mogu napraviti ključnu odgojnu funkciju.
Nude im se konkretna rješenja.
- Problem nasilja neće se riješiti kaznama nego isključivo
odgojem i obrazovanjem. Otprije
imamo priručnik o zlostavljanju,
za kojeg pouzdano iz iskustva
znamo da za tri godine smanjuje
količinu nasilja u nekoj školi za
dvije trećine. Voljeli bismo da i
ovaj priručnik preuzmu škole,
resorna ministarstva, društvu u
cijelini. Jer, društvo na nasilje
mora odgovoriti odgojem i
podrškom, a ne nasiljem kroz
kazne i javni linč, zaključila je
Pregrad.
Trenutačno se program prevencije elektroničkoga nasilja
provodi u 37 osnovnih škola, a
interes za edukacijom u tome
području svakodnevno raste.
Sve aktivnosti u sklopu toga programa financirane su donacijama građana i tvrtki u akciji
“Prekini lanac!“. Za potrebe provođenja programa do danas su
prikupljene 592 tisuće kuna. Više
o akciji škole mogu pronaći na
gore navedenoj stranici akcije ili
na stranici www.unicef.hr.
Branko NAĐ
aktualno
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
PRED©KOLSKI ODGOJ
U
5
Djeca i brojke
Matematika je za djecu
prirodni izazov
z čitanje i pisanje, brojanje,
zbrajanje,
oduzimanje,
množenje i dijeljenje osnove su
kojima počinje ozbiljno učenje
za svako dijete. Već se od najranije dobi
kod djece može primijetiti čemu više
inkliniraju: čitanju i pisanju ili brojanju i
računanju. Neki će tako naučiti čitati
već u ranoj dobi, a neki u istoj dobi neće
imati problema čak ni sa zbrajanjem.
Tako nastaju budući pisci, novinari,
pravnici na jednoj strani, a matematičari
i informatičari na drugoj. O tome kada i
kako djeca svladavaju brojanje i osnovne
matematičke operacije razgovarali smo
s docenticom Editom Slunjski s Odsjeka
za pedagogiju na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu.
Matematičke kompetencije
u raznim situacijama
Na upit kako i u kojoj bi dobi djeca
trebala učiti brojke te svladavati neke
lakše ili za njih teže operacije docentica
Slunjski kaže:
“Djeca iste dobi razlikuju se po mnogo
čemu: po interesima i afinitetima, temperamentu, profilu inteligencije, stilovima učenja, obiteljskom kontekstu iz
kojeg dolaze... Djeca se razlikuju i po
svojim razvojnim značajkama, koje ne
moraju biti povezane s njihovom kronološkom dobi. S obzirom na indvidualne i
razvojne posebnosti svakog djeteta,
teško bi bilo generalizirati, tj. precizno
reći u kojoj bi dobi neko dijete trebalo
ovladati pojedinim matematičkim ili
drugim sadržajima. No, važno je imati na
umu da mala djeca razvijaju svoje matematičke kompetencije u mnogim situacijama, čak i onima koje se odraslima
mogu činiti beznačajnim, npr. pridruživanje pribora za jelo tanjurima prilikom
serviranja stola. Mala djeca mogu koristiti matematičko mišljenje i razvijati
matematičke vještine u širokom rasponu različitih aktivnosti, a ne samo onima
koje su tome posebno namijene ili kojima upravljaju odrasli.“
Edita Slunjski ističe da djeca najefikasnije uče kroz igru, u kojoj mnogim
umijećima ovladaju bez ikakvog napora
ili prisile.
“Primjerice, djeca u raznim simboličkim igrama često spontano broje, računaju, mjere, klasificiraju i slično, jer to
nalaže razvoj same igre. Isto tako, u
aktivnostima građenja vrlo kompetentno istražuju različite veličine, oblike,
prostorne odnose i različite mogućnosti
njihove organizacije, pri čemu često
samostalno pronalaze i vrlo složena
konceptualna rješenja matematičkih
problema. Općenito možemo reći da je
učenje male djece mnogo uspješnije ako
se događa u aktivnostima koje su im
zanimljive, tj. u kontekstu koji je za njih
svrhovit i u kojem korištenje određenih
matemetičkih operacija za njih ima smisla. To je načelo posebno važno uvažavati i kod pripreme, tj. oblikovanja okruženja za učenje u vrtiću. Naravno, logičko matematičko mišljenje djeca mogu
razvijati i koristeći raznovrsne didaktički oblikovane materijale, kupljene ili
izrađene od odgajatelja ili roditelja, pod
uvjetom da su im zanimljivi i da odgovaraju njihovim razvojnim i individualnim
potrebama i mogućnostima.“
Dodaje da malu djecu nije primjereno
prisiljavati na aktivnosti u kojima bi
matematiku mogli percipirati kao nešto
dosadno ili naporno, jer bi im negativna
konotacija ovog inače zanimljivog
područja učenja mogla predstavljati
balast u svim kasnijim etapama školovanja.
“No, to nije ni potrebno, jer djecu rane
i predškolske dobi različiti matematički
sadržaji prirodno zanimaju i uglavnom
im predstavljaju veliki izazov“ - smatra
Slunjski.
Urođena potreba za učenjem
Na pitanje trebaju li roditelji inzistirati
da djeca nauče brojati prije škole ili to
ipak prepustiti školi, docentica Slunjski
kaže:
“U ovom su pitanju postavljene samo
dvije opcije, od kojih nijedna ne odgovara pravom stanju stvari. U poticanju
učenja male djece, bilo kakvom obliku
inzistiranju nema mjesta, jer ono može
biti, i uglavnom jest, kontraproduktivno.
Međutim, to nije niti potrebno, jer djeca
imaju urođenu potrebu za učenjem, tj.
za istraživanjem i razumijevanjem svijeta oko sebe, u koji je matematika utkana
mnogo više nego što nam se to na prvi
pogled može činiti. Djeca su praktički
od rođenja uronjena u svijet matematike, jer se matematički koncepti pojavljuju u gotovo svakom segmentu sva-
kodnevnog života, a predstavljaju mnogo
šiti pojam od brojeva ili brojanja. Ako
pažljivo promatramo što djeca rade u
slobodnoj igri i drugim samoiniciranim
aktivnostima, mnogo ćemo puta vidjeti
čistu matematiku na djelu, u svom najprirodnijem obliku. Razumna bića, što
djeca rane i predškolske dobi svakako
jesu, nije potrebno tjerati na učenje,
nego im treba osigurati uvjete za učenje,
a proces učenja primjerenim postupcima podržati.“
To znači da im je potrebno osigurati
zanimljiva i konkretna iskustva te, ako
je potrebno, pružiti pomoć u oblikovanju i konceptualiziranju tih iskustava.
“Tako shvaćeno učenje djece zasniva
se na njihovoj intrinzičnoj motivaciji i
nema karakter mehaničke reprodukcije
sadržaja nego aktivnog istraživanja i
otkrivanja. Žive li djeca u uvjetima, u
vrtiću i obitelji, koji podržavaju takve
oblike učenja, mnoga djeca prije škole
uspiju razviti brojna matematička znanja i umijeća koja će se od njih u školi
tražiti tek mnogo kasnije. U tom smislu
pravo pitanje nije trebaju li vrtić i roditelji djecu poučiti određenim sadržajima
ili to treba prepustiti školi. Pravo je pita-
Djecu nije primjereno
prisiljavati na aktivnosti
u kojima bi matematiku
mogli percipirati kao
nešto dosadno ili naporno, jer bi im negativna
konotacija ovog inače zanimljivog područja učenja
mogla predstavljati veliki
balast u svim kasnijim
etapama školovanja
Gabrijelu
brojanje
dobro ide
Šestogodišnjem Gabrijelu brojke ne
predstavljaju problem. On već zbraja i
oduzima. Na upit koliko je 22 + 6, bez
problema odgovara - 28. Oduzimanje
mu također ide, zna da je 10 - 2 = 8.
Brojati zna do tisuću, ali, kako kaže, to
dugo traje pa nije uspio, jer to uvijek
radi prije spavanja pa zaspi. Tata Pero
govori da je to naučio od mame, koja
je matematičarka, za razliku od njega,
koji je profesor povijesti, jer ga priče
jednostavno manje zanimaju.
“Odmah nam je bilo jasno da je matematički tip. Imamo punu kuću knjiga,
ali to njega nije previše impresioniralo.
Kad je dobio prve računalice, tablice
za zbrajanje i ostalo odmah se aktivirao. Drago mi je da tome više naginje,
jer ako ga povijest ili slično jednog
dana budu zanimali uvijek je dostupno,
dok ako ne svlada matematiku povratka više nema“ - rezonira tata Pero.
nje kako se vrtić i škola mogu povezati i
svoja odgojno-obrazovna nastojanja
uskladiti tako da budu što korisnija djetetu, odnosno učeniku. Kvalitetna odgojno-obrazovna ustanova prepoznatljiva
je po tome što ne podcjenjuje stvarne
mogućnosti djece i njeguje odgojnoobrazovni pristup koji je usklađen s prirodom učenja djece, što znači da djecu,
odnosno učenike tretira kao aktivne
stvaratelje znanja i razumijevanja, a ne
pasivne konzumente sadržaja učenja. U
kvalitetnu odgojno-obrazovnu ustanovu
učenici vole ići, u njoj vole učiti, na to ih
nitko ne treba tjerati.“
Važno kvalitetno okruženje
O tome postoje li neka istraživanja
koja govore o tome kako u tom pogledu
djeca danas napreduju ili možda stagniraju u odnosu na neka ranija razdoblja
od prije dvadeset, trideset ili više godina, naša sugovornica kaže
“Primjerice, u Programu odgojnoobazovnog rada u dječjem vrtiću iz
1971. godine, koji je u to vrijeme bio
službeni dokument po kojem se radilo
u našim vrtićima, stoji da djeca u srednjoj vrtićkoj skupini, dakle u petoj godini života, mogu i trebaju baratati sku-
Šestogodišnjaci
broje do dvjesto
Prema nekim istraživanjima, dio šestogodišnjaka u prvoj polovici sedme godine još uči brojati do 20, dok ih prema
kraju godine većina već broji do 200.
Šestogodišnjak zna reći koji broj slijedi
imenovanjem (pri brojevima do 99), a
imaju nešto više problema prepoznati
koji je broj prije imenovanog. Isto tako,
znaju i koji je broj od dva navedena
veći. Mogu oponašati napisane brojeve od 0 do 9 i većina ih je sposobna
pomoću prstića zbrajati jednostavne
brojeve. Neki još uče zbrajanje do pet,
a drugi već do deset. Većina ih razumije da količina ostaje ista ako ništa ne
dodamo ili ništa ne oduzimamo, iako
se oblik promijeni. Također, šestogodišnjaci već prepoznaju i imenuju krug,
kvadrat ili trokut. Kod nekih se još razvija razumijevanje da je dio manji od
cjeline i obrnuto.
pom od pet elemenata. Promatramo li
pažljivo današnju djecu te dobi u različitim aktivnostima, možemo uočiti da
mnoga od njih vrlo kompetentno barataju brojevima koji ne samo da se veći
od pet, nego su često i višeznamenkasti. Naravno, ovdje se možemo pitati
jesu li se u zadnjih tridesetak godina
djeca toliko promijenila ili se više promijenila naša percepcija, naše razumijevanje djece. Novija istraživanja na
području institucijskog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pokazuju
kako su djeca rane dobi iznimno osjetljiva na kvalitetu okruženja, tj. konteksta u kojem žive i kako taj kontekst
uvelike određuje i kvalitetu njihova
učenja. A ne zaboravimo pritom da
djeca u vrtiću provode i do deset sati
dnevno. Odgojno-obrazovni kontekst
vrtića čini čitav niz različitih utjecaja,
materijalnih, socijalnih i drugih, što
daleko premašuje popis sadržaja kojima bi se djeca određene dobi trebala
baviti. U najširem smislu možemo reći
da će vrtićka djeca biti toliko uspješna
u ovladavanju različitim matematičkim
vještinama i razvoju logičko-matematičkog mišljenja koliko im vrtić raznovrsnih prilika učenja iz tog područja
svakodnevno nudi i koliko oni vole ići u
vrtić.“
Odgovarajući na pitanje postoji li razlika između muške i ženske djece u
području učenja matematike, docentica
Slunjski zaključuje:
“Razlika između djevojčica i dječaka u
kvaliteti izgradnje matematičkih pojmova može biti rezultatom vanjskih utjecaja tijekom njihove socijalizacije, tj. odgoja. Primjerice, dječacima se mnogo
češće daruju pokloni koji angažiraju
upravo logičko-matematičko mišljenje kocke, slagalice, konstruktivne igre i
slično - dok se djevojčicama češće nude
igre i igračke koje imaju veće djelovanje
na socijalni ili emocinalni aspekt njihova razvoja - lutke, oprema za domaćinstvo... Ako djeci neovisno o njihovu
spolu osiguramo prilike korištenja
raznovrsnih materijala za različita
područja razvoja i učenja, podjednako
će ih uspješno koristiti i djevojčice i dječaci.“
I. B.
aktualno
6
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
UDÆBENICI
UKRATKO
Tehnička kultura
Vježbe opasne po život
Jednosmjenska
nastava u Varaždinu
VARAŽDIN - Prije četiri godine u Varaždinu je u osnovnim školama pokrenut projekt jednosmjenske nastave
pod nazivom Škola otvorenih vrata. U tu su svrhu stvoreni prostorni i organizacijski uvjeti, a prije dvije su godine sve varaždinske osnovne škole prešle na nastavu
u jednoj smjeni. Da su rezultati zadovoljavajući pokazuje
i anketa koju je proveo Upravni odjel za obrazovanje i
znanost Grada Varaždina u drugoj polovici 2009. godine. U anonimnoj anketi, provedenoj među učenicima,
učiteljima, roditeljima i stručnim suradnicima, sudjelovalo je 2220 osobe, odnosno 1200 učenika, 700 roditelja,
130 roditelja djece koja pohađaju produženi boravak
u školi i 190 nastavnika. Prema rezultatima ankete, 97
posto učenika, 92 posto roditelja i 88 posto nastavnika
daje prednost jednosmjenskoj nastavi. Anketirani roditelji također su kazali kako bi željelo da djecu rasterete
zahtjevnog školskog programa, da ima više stručnih
suradnika te da učenici u školi mogu ostavljati knjige i
školski pribor. Traže još kvalitetnije uređenje učionica i
bolju prehranu.
Zimska škola fizike
OSIJEK - Šestu godinu zaredom u Osijeku se održava Zimska škola fizike, koja okuplja više od stotinu učenika sedmih i osmih razreda osnovne škole s područja
Osječko-baranjske županije. Ovih je dana Zimsku školu
posjetio i ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, koji je kazao da se radi o jedinstvenom projektu na području Hrvatske te predstavlja ogledni primjer drugima. Dodao je kako je želja da se ovaj pozitivni
primjer proširi izvan okvira ove županije te da postane
model po kojem će se raditi. Kroz zimsku školu fizike
putem niza radionica djeci se na zabavan i kreativan
način prezentira fizika, koju oni kao i druge predmete
spremno prihvaćaju i zavole. Filipović je kazao kako treba izbjeći stereotipe da djeca ne vole matematiku, fiziku
i kemiju nego im treba na ovakav način prezentirati te
predmete. Sam je projekt osmislila Nataša Šimić, viša
savjetnica za fiziku osječke podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje.
Program Pronađite rješenje
za rješavanje sukoba
RIJEKA - Četvrtu godinu zaredom Međunarodna
mreža srednjih škola (ACES) organizira natjecanje čiji
je cilj regionalna suradnja među 15 država srednje i
jugoistočne Europe. Za ovogodišnji program odabrana je tema Pronađite rješenje u smislu pronalaženja
rješenja za sukobe u društvu i školi. Natječaj traje do
30. travnja, a najbolji, odnosno odabrani projekti dobit
će financijska sredstva i podršku tijekom provođenja
projekta. Kako bi se olakšao pronalazak škola otvoren
je i link na internetskoj stranici www.aces.or.at. Inače,
školsku mrežu ACES osnovala je Zaklada Erste 2006.
godine u suradnji s neprofitonom organizacijom Včeli
Dom iz Slovačke i Interkulturalnim centrom iz Austrije.
Kroz mrežu ACES do danas je vezu i suradnju uspostavilo više od 5000 škola, koje zagovaraju premošćivanje
nacionalnih granica i povezivanje učenika i učitelja iz
ovog dijela Europe.
Zimske večeri pričanja
priča za učenike
VIS - Prošlog su tjedna u organizaciji Osnovne škole Vis održane prve Viške zimske večeri pričanja priča
pod znakovitim nazivom Ku, co, mi?. Viški su organizatori uzor našli u splitskom festivalu pričanja Pričigin,
koji se u Splitu održava već nekoliko godina. Program
je otvorio književnik i pjesnik Jakša Fiamengo, inače
rođeni Komižanin, koji je predstavio svoju knjigu Kad
sam bio odraslić, a učenici su imali priliku upoznati se
i s književnikom Renatom Baretićem i njegovim opusom. Održana je i viška večer pričanja koju su vodili
moderatori Tanja Mravak i Ivica Roki, a kao gosti su nastupili književnici Aleksanda Kardum i Jakša Fiamengo.
Također, za učenike je organizirana Radionica pričanja
priča. U zimski usnulom turističkom biseru Jadrana ovo
je osobito za učenike bilo pravo osvježenje, a kako su
samo kazali žele da ove večeri postanu viška zimska
tradicija.
I. B.
Piše mr. sc. Vlado Halusek
učitelj savjetnik, Osnovna škola
Kloštar Podravski
T
renutačno se predlaže da
aktualni udžbenici vrijede
za iduće četiri godine. To je
sasvim u redu i pohvalno, ali pod
uvjetom da svi udžbenici zadovoljavaju sve pedagoške, stručne
i ostale zahtjeve. Naime, do sada
se događalo da prolaze razni
udžbenici koji ne zadovoljavaju
pojedine kriterije ili čak nijedan
od njih. To je i objelodanjeno u
nekoliko primjera iz povijesti i
hrvatskog jezika. Slična je stvar i
s drugim predmetima, što se
može detaljno i stručno
obrazložiti na primjerima fizike i
matematike ako netko od
nadležnih i odgovornih ima volju
zatražiti i pročitati.
Ovom prilikom želimo upozoriti na aktualni udžbenički komplet za tehničku kulturu namijenjen učenicima sedmog razreda
koji se sastoji od udžbenika,
radne bilježnice i kutije s uputama za praktične vježbe (autori i
izdavač se ne navode zbog moguće negativne reklame, a moguće
je da se slično radi i prema drugim udžbeničkim kompletima
koji su odobreni).
Vježbe iz toga kompleta mogu
biti vrlo opasne za učenike, što
se može vidjeti na primjeru vježbe broj šest pod nazivom ”Izrada
stalka za kalendar”. Ukratko,
potrebno je izrezati lim škarama,
što se obično i učini u školi, pri
čemu djeca dolaze kući s prstima
ozlijeđenima od lima, jer nisu
trebali nositi rukavice pri rezanju. U uputama za vježbe stoji
upozorenje ”Pazi da se ne porežeš na lim”, uz popratnu sliku na
kojoj nema zaštitnih rukavica.
Nakon toga učenici izrezane dijelove trebaju savijati i savijene
dijelove spajati lemljenjem. Taj
zadatak učenici teže uspijevaju
obaviti u školi pa na red dolaze
Možete li zamisliti trinaestogodišnju
učenicu s bušilicom
u ruci koja pokušava
probušiti komad lima
bez zaštitnih naočala
i rukavica, ali i bez
upozorenja na moguću
opasnost? Upravo to se
događa u sedmom razredu osnovne škole gdje
se tehnička kultura izvodi prema jednom od
odobrenih udžbeničkih
kompleta
roditelji. U redu, neki roditelji
imaju lemilicu, ali imaju li to svi
roditelji, odnosno trebaju li svi
kupiti lemilicu da pomognu svojoj djeci u izvršavanju ovakvog
zadatka?
U uputama stoji upozorenje
”Pazi da se ne opečeš”, uz popratnu sliku na kojoj se i to radi bez
bilo kakve zaštite i bez stalka.
Cijeli postupak i roditelje dovodi
do ozbiljnijih problema, jer se
mogu vrlo lako opeći ako rade
prema uputama iz udžbeničkoga
kompleta i prema priloženim slikama na kojima se lim drži golom
rukom, bez rukavica i bez stalka.
I za to autori imaju rješenje.
Vjerojatno to ni njima uvijek ne
uspijeva pa predlažu u uputama
za vježbu da učenici u tom slučaju bušilicom probuše lim i spoje
limene dijelove vijkom i maticom, ovog puta bez ikakvog upozorenja na moguću opasnost i na
obvezno nošenje zaštitnih naočala prilikom bušenja lima.
Vjerojatno su neka djeca i nji-
USPJEH
J
hovi roditelji nespretni pa to ne
uspijevaju učiniti, dok drugi
uspješno obave zadano. Ipak,
rezimirajmo što djeca s 13 godina moraju raditi: rezati lim bez
zaštite; koristiti uređaje (lemilicu) priključene na strujnu mrežu,
a uz malo nespretnosti mogu
rastaliti strujne vodove i dovesti
se u životnu opasnost; lemiti na
temperaturi od minimalno 300
stupnjeva; bušiti lim električnom
bušilicom bez ikakvog upozorenja na zaštitu od ozljeda oka
zbog metalnih djelića ili drugog
dijela tijela koje mogu nastati,
jer se bušilica često izmakne i
odraslim osobama kad buše
ravnu i glatku plohu. Osim toga,
lim se može zarotirati ispod bušilice i izletjeti u okolinu ako nije
učvršćen, a na to se također ne
upozorava.
Sve to treba učiniti za dva školska sata. To znači da osnovna
škola može osposobiti trinaestogodišnjake za limarsku struku u
samo dva sata?! Što će nam onda
strukovne škole? Uvedimo novu
krilaticu: ”Iz osnovne škole na
posao!” Dakle, valjalo bi uputiti
ozbiljno upozorenje učiteljima i
potaknuti ih da se brinu o učenicima, jer su to očito propustili
autori udžbenika i svi ostali koji
sudjeluju u njihovoj izradi, a
naročito komisije koje takve
udžbenike odobravaju. Nadležne
institucije morale bi biti svjesne
da će takvi zahtjevi za učenike
ostati u udžbenicima i iduće četiri godine ako se donese takva
odredba. Dakle, produžavamo
rok važenja za opću opasnost u
kojoj se nalaze učenici.
Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera o neprimjerenosti udžbenika koji se mogu naći i
u drugim predmetima, ali to su
ipak manje opasne pojave po
život i zdravlje učenika od ove
koja je opisana. Pritom ostaje
otvoreno pitanje: što je sa znanjem i vještinama koje nastaju
na temelju takvih priručnika?
Ivanu Đikiću još jedna nagrada
Njemačko priznanje
za borbu protiv tumora
edan je najuspješnijih hrvatskih znanstvenika mla-đe
generacije Ivan Đikić dobitnik je prestižne godišnje nagrade
Deutscher Krebspreis za 2010.
koju dodjeljuje njemačka udruga
za tumore. Direktor Instituta za
istraživanje života u Frankfurtu
te voditelj laboratorija molekularne biologije tumora na
MedILS-u u Splitu, Đikić je primio nagradu zbog značajnog
doprinosa u razumijevanju nastanka tumora. Naime, u obrazloženju nagrade stoji kako je dr.
Ivan Đikić u nizu znanstvenih
radova opisao molekularne
detalje popravka oštećenja genoma te dokazao kako upalni procesi i autofagije mogu utjecati na
proliferaciju i metastaze tumorskih stanica.
A o međunarodnom statusu i
respektu koji Đikić ima u znanstvenim krugovima govore i brojne druge dosadašnje nagrade,
poput onih američkog i europ-
skog udruženja za istraživanje
tumora iz 2006. godine. Prije
nekoliko mjeseci Đikić je primio
i prestižnu njemačku nagradu Sir
Hans Krebs za istraživanja u biomedicini.
Nagrada Deutscher Krebspreis
sastoji se od novčanog iznosa od
7.500 eura, diplome te promotivnog predavanja na godišnjem
skupu udruge za tumore. Budući
je Đikić poznat i po humanitarnom radu s nekih hrvatskim
udrugama civilnog društva, odlučio je dio nagrade u iznosu od 15
tisuća kuna donirati udruzi
Krijesnica za programe koji
uključuju psiho-socijalnu rehabilitaciju oboljele djece i njihovih
roditelja te ljetne rehabilitacijske
kampove za djecu oboljelu od
tumora. (BN)
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
odgojno-obrazovna praksa
RAZMJENA U»ENIKA
7
OŠ Zrinskih, Nuštar domaćin
učenicima iz Istre
Ljepota raznolikosti
Bili smo drugi razred i nismo još ništa znali o
županijama. Ipak smo na razrednom zemljovidu znali
gdje se nalazimo mi u Slavoniji, a onda smo lako
zaključili kako su naši budući prijatelji daleko u drugom
dijelu Hrvatske...
Pišu Branka Krvavac
i Miroslava Vekić
Učiteljice u OŠ Zrinskih Nuštar
I
deja se rodila slučajno. Mi,
učiteljice gdje god se sretnemo, bilo na običnoj kavi
u gradu ili na nekom
stručnom skupu, čak i negdje
daleko u nekom drugom gradu,
razgovor ćemo uvijek svesti na
isto, na školu, na svoj razred,
na svoje učenike. Tako se dogodilo i meni. Edukacijska radionica o lutkarstvu u Splitu, susret sa kolegicom iz Istre i
razmjena adrese škole, pa neka
naša djeca izmjene čestitke u
nadolazećim blagdanima.
Uslijedilo je malo istraživanje: Gdje je ta Istra i malo mjesto Trviž kraj Pazina? Bili smo
drugi razred i nismo još ništa
znali o županijama. Ipak smo
na razrednom zemljovidu znali
gdje se nalazimo mi u Slavoniji,
a onda smo lako zaključili kako
su naši budući prijatelji daleko
u drugom dijelu Hrvatske.
Poslije učenja pisanja čestitke i
adrese, otputovala je naša prva
ručno urađena uskrsna poruka
sa priloženom slikom našeg
razreda…
Pokladna povorka u Županji
dom, sudjelovali u radionici izrada istarskih kažuna i suhozida, obišli smo pećinu Feštinsko
kraljevstvo,
Brodogradilište Uljanik u Puli,
Arenu, Limski kanal, kupali se
na bazenima u Porečkom hotelu. Dojmila nas je legenda o
Areni u kojoj se spominje jedan
mladić koji je tako lijepo pjevao da su tijekom noći dolazile na obalu morske vile i slušale ga. Kad je odlučio otići, jer
nema krova nad glavom, vile
ga zamole da ostane i dalje im
noću pjeva, a one će mu za
uzvrat sagraditi veliki lijepi
dvor. Budući da su mogle izla-
Bijele maškare kod ravnateljice
Dobrile Ereš
Na memorijalnom
groblju hrvatskih
branitelja
u Vukovaru
Cjelodnevna
terenska nastava
U ponedjeljak, 15. veljače,
radni je dan te je uslijedila cjelodnevna nastava na terenu
Vukovarsko-srijemske županije.
Kako je to izgledalo u praksi?
Iz središta sela autobusom na
kat, 60-tak učenika pošlo je put
Istarske legende
I tako naizmjence, svako
novo pismo bila je sve veća
radost! Izmijenili smo mnogo
fotografija sa naših školskih
aktivnosti i događanja i na taj
način se bolje upoznali. U trećem razredu, kada učimo o svojoj županiji, u sklopu razrednog
projekta realizirali smo terensku nastavu i odlazak u Vukovar
- središte naše županije, te u
Ilok - najistočniju točku
Republike Hrvatske.
Projekt u projektu - nova
ideja?! Budući da smo sve materijale s naše razredne prezentacije već poslali našim Istranima,
došlo je vrijeme da se konačno
i vidimo! A vrhunac svega je
prilika upoznati neku drugu
županiju.
Istarska županija potpuno je
drugačija od naše, s obzirom na
reljef, klimu i podneblje, blizinu Jadranskog mora, način
govora (drugačijeg naglaska i
dijalekta), pa čak i drugačije
kuhinje. Planiranje putovanja
započelo je roditeljskim sastankom i njihovom suglasnošću te
dogovor o svemu onome što
ćemo u Istri vidjeti. U Istri smo
bili pravi gosti, smješteni po
obiteljima, doživjeli smo pravi
domaćinski ugođaj.
Što smo sve vidjeli i gdje
smo sve bili: Pazin - kao središte županije, šetali smo gra-
par roditelja smjestilo se u
tople domove učenika 4. razreda OŠ Zrinskih Nuštar.
Domaćini nisu mogli dočekati
trenutak kada će njihovi prijatelji zakoračiti u njihove domove, upoznati ih s ostalim članovima svoje obitelji pa malo i
prošetati po selu do ostalih prijatelja iz škole.
ziti na obalu samo noću, a
počele graditi velik dvor, ne
stigoše do zore sagraditi krov.
Mladić je otišao, a dvor i danas
dan stoji bez krova na istom
mjestu. Vile više nikad nisu
došle na obalu.
Groblje tenkova na
Trpinjskoj cesti
Vukovar, Ovčara, Ilok...
Rezultati projekta su neprocjenjivi u obliku stjecanja novih
znanja i iskustava.
Školska je godina 2009/2010.,
osmišljavamo školski projekt
Prijateljstvom protiv nasilja s
ciljem nastavimo sa započetim
aktivnostima i da ugostimo
učenike iz Istre, iz Trviža, koji
su nam sretno doputovali u
zimom i snijegom prekrivenu
ravnu Slavoniju.
U nedjelju 14. veljače sudjelovali smo u Pokladnoj povorci
ulicama grada Županje.
Roditelji učenika 4. razreda
vlastitim su prijevozom u impozantnoj koloni automobila krenuli put Županje. Prijepodnevni
sati uz zimsko, zubato sunce,
razdragani, veseli učenici, odjeveni, zamaskirani u „Amore“,
koji su lukom i strijelom odašiljali srca. Obilje smijeha, pjesme, igre i veselja obilježilo
nam je Dan zaljubljenih, te je
tom prigodom na pozornici
pred ocjenjivačkom skupinom
izvedena i pjesma Nek svud
ljubav sja uz prigodnu koreografiju. Kao učiteljica bila sam
vrlo ponosna na svoje učenike
kad su zaplesali uz ostale sudionike veliko šokačko kolo po
završetku povorke.
U nedjeljno predvečerje, po
povratku iz Županje učenici iz
Istre, s njihovom učiteljicom i
Vukovara. Prvo odredište je
bila Ovčara…, dojmovi o tim
tragičnim zbivanjim, priče koje
su obilježile Domovinski rat,
posjet Memorijalnom groblju
branitelja, zajedničko fotografiranje na mjestu koje nazivaju
groblje tenkova, na Trpinjskoj
cesti. U Osijeku je oduševljenje
izazvao posjet Zoološkom vrtu,
šetnja obalom Drave, viseći
most. U Đakovu smo posjetili
Državnu ergelu lipicanaca. To
je ljepota koje takve nadaleko
nema, a posebno se moglo uživati u glasanju tih plemenitih
životinja tijekom zanimljive
edukacije koju su učenici
pozorno pratili.
Na Radio postaji Cvrčak u
OŠ Stjepana Cvrkovića u
Starim Mikanovcima sudjelovali su učenici iz Istre sa svojom učiteljicom, izravno u
poslijepodnevnoj radijskoj
emisiji. Poslušali smo predavanje ravnatelja o mikanovačkoj školi koja je tijekom
Domovinskog rata bila pretvorena u bolnicu.
I kako se spuštala večer na
Vinkovce, u romantičnoj atmosferi, blago umornih nožica,
glava punih dojmova, lica ozarenih od temperature ispod
ništice, obilazimo staru gradsku jezgru, karakteristične
gradnje, uz skakutanje po osvijetljenom Orionu na središnjem
gradskom trgu. Topla duša slavonska u osvijetljenom i obasjanom Nuštru dočekuje svoje
goste u večernje sate, pripremljenih delicija, da slučajno
gosti ne pođu a da nisu nešto
isprobali.
Dragocjena iskustva
„Šećeri su ostavljeni su za
sam kraj“… zbivanja u OŠ
Zrinskih Nuštar. Nastavni dan
su obilježile male maškare uz
sudjelovanje posebnih gostiju
„bijelih mačkara“ iz Trviža.
Učiteljice naše škole pripremile su prigodan program za sve
učenike razredne nastave,
roditelji donijeli slastice u učionice, ravnateljica Dobrila
Ereš, kao prava domaćica,
pokazala je gostima školu.
Pripremili smo i posebne darove, najuspješnije likovne uratke naših učenika, koje smo
darovali svakom djetetu, učiteljici i roditeljima koji su bili
naši gosti, a spremili smo i za
one koje je nažalost bolest
spriječila u dolasku.
Zajednički ples, pjesma uz
domaće kolačiće, pratili su
naše goste do samog kraja njihova posjeta. Obogaćeni edukativnim sadržajima, zornim
iskustvima ali i svim onim što
ostaje u lijepom sjećanju iz najranijih dana osnovnog školovanja pozdravili smo se i ispratili
drage nam goste.
I kako prenijeti sve ovo na
papir dok su dojmovi tako svježi, nego tek stihom:
Gle, prijateljstvo…
osmijeh na tvom licu
i pružena ruka…
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
8
NEGATIVNE OCJENE
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Polugodišnji rezultati
srednjoškolaca
“Izgubljeni“ cijeli razredi
Piše Vinko Bajrović, prof.
G
odinama analiziram
rezultate srednjoškolaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji na
polugodištu. To sam uradio i
ove školske 2009./2010. godine
za Splitsko-dalmatinsku županiju, odnosno za njezin Upravni
odjel za prosvjetu, kulturu i
šport. Zašto to radim na polugodištu? Zato što su rezultati
polugodišta realniji od onih na
kraju školske godine. Riječ je o
21.300 učenika naše najveće
županije. Može se taj broj učenika, odnosno analiza njihovih
rezultata, uzeti kao uzorak koji
daje za pravo da se generalizira, kako nije ništa drukčije niti
u drugim županijama.
Zaključak: loše i više od toga!
Da se srećom istom metodologijom obrađuju isti podaci i u
drugim županijama, vjerojatno
bi se drukčije razmišljalo o
državnoj maturi, programima,
obveznom srednjoškolskom
obrazovanju, udžbenicima,
edukaciji nastavnika… Ovdje
se predstavljaju tri tablice koje
dovoljno govore same za sebe s
ponekim objašnjenjem. (Tablice
čitati prema objašnjenju iza
Tablice 3).
(vidi tablicu 1)
(Objašnjenje za tablicu 1: 1.
razred; 2. broj učenika na početku školske godine; 3. broj učenika na kraju polugodišta; 4.
broj razrednih odjela; 5. broj
pozitivno ocijenjenih učenika;
6. broj pozitivno ocijenjenih
učenika u postocima; 7. broj
neocijenjenih učenika; 8. broj
učenika s odličnim uspjehom;
9. broj negativno ocijenjenih
učenika; 10. broj učenika s jednom negativnom ocjenom; 11.
broj učenika s dvije negativne
ocjene; 12. broj učenika s tri
negativne ocjene; 13. broj učenika sa četiri negativne ocjene;
14. broj učenika s pet i više
negativnih ocjena)
Iz Tablice 1. trebalo bi uočiti
da je u trogodišnjim programima “izgubljeno“ 4098 - 4071 =
27 učenika, da je prosječan broj
učenika u razrednom odjelu
4098 : 195 = 21.02 učenika, prolaznost je vrlo slaba (41.11
posto), samo 52 učenika s
odličnim uspjehom, veliki broj
učenika s negativnim ocjenama
(2345 ili 58.89 posto) i da je vrlo
veliki broj učenika s pet i više
negativnih
ocjena
(455).
Zaključak: više od jednoga
razrednog odjela učenika “izgubilo“ se u prvom polugodištu, a
čak je 21.65 razredni odjel učenika s pet i više negativnih
učenika.
(vidi tablicu 2)
Tablica 2. čita se jednako kao
i Tablica 1.: 47 “izgubljenih“,
prosječan broj učenika u
razrednom odjelu 25.49 učenika, dakle “izgubljenih“ 1.84
razredni odjel, prolaznost od
63.59 posto je relativno slab
rezultat kao i veliki broj učenika s negativnim ocjenama (6065
ili 36.41 posto učenika) i 546
učenika ili 546 : 25.49 = 21.42
razredna odjela učenika s pet i
više negativnih ocjena.
(vidi tablicu 3)
Tablica 3. nudi podatke o
učenicima u trogodišnjim i
četverogodišnjim programima.
Prvo polugodište imalo je 77
radnih dana, dakle mogao se
obraditi manji dio programa za
razliku od drugog polugodišta
sa 107 radnih dana i većim dije-
lom programa, što daje za pravo
da se postavi pitanje što će se
sve događati s podatcima drugog polugodišta, odnosno kraja
školske godine. Zar ne zabrinjavaju 74 “izgubljena“ učenika, odnosno 3.02 “izgubljena“
razredna odjela? Iz redova
“izgubljenih“ susrećemo imena
u crnim kronikama. Tko evidentira “izgubljene“ u lokalnoj
vlasti i policiji? Prosječan broj
učenika u razrednom odjelu
24.54 učenika jedan je od uvjeta za kvalitetan rad. Mnogo je
neocijenjenih učenika (373), a
najviše zabrinjava 1001 učenik
s pet i više od pet negativnih
ocjena, što prema prosječnom
broju učenika u rarednim odjelima iznosi 40.79 razrednih
odjela.
I za kraj, imaju li ove tablice
veze s upisnom politikom učenika na prijelazu iz osnovne u
srednju školu?
(vidi tablicu 4)
U podatcima za uËenike 5.
gimnazije V. Nazora nisu uključeni podatci za 20 učenika
Glazbene škole J. Hatzea, koji u
toj školi ostvaruju dio nastave,
osim njihovih izostanaka. Broj
izostanaka u toj πkoli povećan
je zato što se u njoj ostvaruju
programi učenika sportaša.
Tablica 1.: Prolaznost na polugodištu školske 2009./2010. godine - trogodišnji programi
PROJEKTNA NASTAVA
Tablica 2.: Prolaznost na polugodištu školske 2009./2010. godine - Ëetverogodiπnji programi
Tablica 3.: Prolaznost na polugodištu školske 2009./2010. godine - ukupno
Tablica 4.: Usporedni rezultati uspjeha učenika na polugodištu u školskim godinama
2007./2008., 2008./2009. i 2009./2010.
U sklopu vanjskog
vrjednovanja obrazovanja doπlo se
do spoznaje da je
za kvalitetniji rad
πkole potrebna veÊa
suradnja roditelja,
učenika i učitelja.
Rezultat te spoznaje
su i Ëetiri projektna
dana otvorene πkole
©okaËki
Prvi projekti dan održali
smo 6. studenog 2009. godine
s temom „Slavonija moj
zavičaj“čiji je koordinator projekta bio je ravnatelj škole
Damir Škrlec. Kroz deset radionica upoznali smo običaje i
tradiciju Slavonije: komušanje
kukuruza, šokački divani, majstori kulena i kobasice, konji
moji vrani, šokački ručak, slavonski kolači, vezenje, pjesme
i plesovi Slavonije, Slavonija u
stihu i prozi. Na kraju smo se
„počastili“ pravim šokačkim
ručkom iz istoimene radionice: juha, sos, krumpir pire,
govedje meso, grah salata i
pečeno prase uz domaći kruh
i kolače. U svim radionicama
Pišu Marina Alerić
učiteljica mentor i
Ivana Kardo
profesorica biologije i kemije
Osnovna πkola Ernestinovo
N
a temelju rezultata
ankete koje su provedeni u Osnovnoj školi
Ernestinovo, na kraju prošle
školske godine, kao dio vanjskog vrednovanja pokazala se
potreba za većom suradnjom
roditelja, učenika i učitelja.
Stoga smo na početku ove
školske godine odlučili realizirati četiri projektna dana
otvorene škole, s ciljem bolje
suradnje i povezivanja roditelja, učenika i učitelja.
Komušanje kukuruza
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
RAZREDNA NASTAVA
9
Početna nastava matematike
(1)
Matematička kompetencija
učenika prvoga i drugoga razreda
Piše Josip Markovac
redoviti profesor Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru
J
edna od osam temeljnih
kompetencija
jest
i
matematička pismenost,
koja se u razrednoj nastavi
izgrađuje usvajanjem sadržaja
četiriju obrazovnih cjelina:
brojevi do milijun, zbrajanje i
oduzimanje brojeva do milijun,
množenje i dijeljenje brojeva do
milijun i geometrijski sadržaji.
Opsegom i sadržajem svaka se
cjelina usvaja primjereno
intelektualnim mogućnostima
učenika pojedinog razreda.
Krajnji rezultat trebala bi biti
potpuna osposobljenost učenika
u matematičkoj pismenosti. Da
bi se to postiglo, evo što bi na
kraju prvoga i drugoga razreda
učenici iz matematike trebali
znati.
Učenici prvoga razreda trebali bi znati:
O odnosima među predmetima i o geometrijskim sadržajima:
- odnose veći - manji, unutar izvan
- pogledom (vizualno) razlikovati i ispravno imenovati kuglu,
valjak, kvadar, kocku, piramidu,
krug, trokut, pravokutnik, kvadrat
- crtati i ispravno imenovati
ravne i zakrivljene crte
- točku shvatiti kao sjecište
crta, znati je obilježavati
- ravnim i zakrivljenim crtama
spajati točke
- prepoznati ravne i zakrivljene plohe.
O brojevima do 20:
- da svaki broj označava količinu predmeta u nekom skupu
- nastajanje niza brojeva, tj. da
svaki sljedeći broj nastaje pri-
Osnovna πkola Ernestinovo
divani
sudjelovali su roditelji koji su
svojim iskustvom i poznavanjem običaja pomogli u njihovoj realizaciji.
Prezentaciju smo održali u
dvorani za tjelesni sa šarolikim prikazom različitih običaja.
Drugi projektni dan održali
smo 26. siječnja 2010.godine
pod nazivom „Bogatstvo zanimanja“. Ukupno je bilo realizirano 10 radionica: krojač,
modni kreator, fotograf, urar,
mehaničar, mrežni administrator, medicinska sestra, pisar,
kuhar i šarač.
U radionici Šarač sudjelovalo je 17 učenika i 4 roditelja.
Cilj radionice je bio upoznati
se sa starim zanimanjem koje
nestaje i ostvariti veću povezanost između roditelja, učenika
i učitelja. Učenici su se upoznali sa različitim oblicima
tikvica, njihovom uporabom,
motivima kojima se tikvice
ukrašavaju, a na kraju su se i
sami okušali u šaranju tikvica.
Postupak šaranja nije nimalo lak. Potrebno je prvo nacrtati olovkom na tikvici željene
motive. Slijedi najteži dio šaranja, a to je urezivanje plitke
brazde, posebnim nožićem
prema crtežu na tikvici. Potom
Učeničke šarane tikvice
U radionici Šarač
slijedi premazivanje dušičnom
kiselinom onih polja koja se
žele istaknuti pomoću drvenog štapića. Zatim zagrijavanje tikvice iznad plamena špiritne grijalice ili lučice i na
kraju premazati tikvicu prženim orasima. Rezultat rada su
ukrašene šarene tikvice i spoznaja o zanimanju koje izumire.
Učenici su u evaluaciji izrazili oduševljenje izborom zanimanja.
Roditelji su napisali sljedeće:
„ Iznenađena sam kreativnošću djece.“
„ Svaka čast, samo nastavite“.
„Bilo je ugodno i poučno.
Vidjeli smo i naučili nešto o
čemu gotovo nismo ništa
znali.“
Nakon navedenih evaluacija, autori i djeca vesele se
sljedećem projektom danu.
brajanjem broja 1 prethodnom
broju
- mjesto broja u nizu brojeva
- broj ispred, broj iza, broj (brojevi) između dvaju brojeva
- brojiti, pisati i čitati brojeve
do 20
- uspoređivati brojeve do 20 veći broj, manji broj, jednaki
brojevi; znati obrazložiti zašto
je, primjerice, broj osam veći od
broja pet (zato što je osam knjiga više od pet knjiga, ili: zato što
se broj osam nalazi iza broja pet
na brojevnoj crti)
- sadržaj i značenje matematičkih termina (riječi) i znakova:
jednakost, nejednakost, znak <
za nejednake brojeve, čita se
“manji od“, znak > za nejednake
brojeve, čita se “veći od“, znak =
je znak za jednake brojeve, čita
se “jednak, jednako je“
- brojevnu crtu, to je ravna
crta na kojoj su u jednakim razmacima napisani brojevi
- što su jednoznamenkasti i
dvoznamenkasti brojevi
- značenje izraza jedinice i
desetice
- što su glavni i redni brojevi
(glavni broj označava količinu
predmet au skupu, redni broj
označava mjesto predmeta u
redu, nizu), znati pisati i čitati
glavne i redne brojeve
- dvoznamenkasti broj rastaviti na broj desetice i broj jedinica, npr. 16 je 1 D i 6 J
- od broja desetice i broja jedinica reći (napisati) broj, npr. 1
D i 9 J je 19 ili 1 D + 9 J = 19.
O zbrajanju i oduzimanju
brojeva do 20 trebali bi
znati:
- imena i značenje brojeva u
zbrajanju i oduzimanju: pribrojnici su brojevi koji se zbrajaju,
zbroj je broj koji se zbrajanjemm izračunava, umanjenik je
broj od kojega se oduzima, umanjitelj je broj koji se oduzima,
razlika je broj koji se oduzimanjem izračunava
- značenje znakova + i ‡, znak
+ je znak za zbrajanje brojeva,
čita se više ili plus, znak ‡ je
znak za oduzimanje brojeva,
čita se manje ili minus
- zamjenu mjesta pribrojnika:
ako pribrojnici zamijene mjesta...
- vezu zbrajanja i oduzimanja:
ako se od zbroja oduzme jedan
pribrojnik, rezultat je drugi pribrojnik
- zbrajanje i oduzimanje do 20
usvojiti do razine automatizacije (tako da se izvode brzo, točno,
s malim sudjelovanjem svijesti i
s malim naporom)
- znanje zbrajanja i oduzimanja brojeva do 20 znati primijeniti u rješavanju jednostavnih
zadataka riječima.
Učenici drugog razreda trebali bi znati:
O brojevima do 100:
- o brojevima do 100 treba
znati sve što i o brojevima do
20, a osim toga još i ovo:
- dekadski sustav brojeva do
100, tj. da 10J = 1 D, 10D = 1 S
- svaki broj znati rastaviti na
broj desetica i broj jedinica
- iz broja desetica i broja jedinica znati reći (napisati) broj,
npr. 7D i 8J = 78.
O zbrajanju i oduzimanju
brojeva do 100 trebali bi
znati:
- zbrajati i oduzimati desetice
- zbrajati dvoznamenkasti i
jednoznamenkasti broj
- oduzimati jednoznamenkasti
broj od dvoznamenkastog broja,
(obje ove radnje usvojiti do razine automatizacije, tj. da se izvode brzo, točno, s malim sudjelovanjem svijesti i s malim naporom)
- zbrajati i oduzimati dvoznamenkaste brojeve do 100
- zamjenu mjesta pribrojnika,
objasniti brojevima i riječima
- zbrajanje i oduzimanje triju
brojeva
- glavne i redne brojeve, značenje, pisanje, čitanje
- rimske znamenke do 12, brojeve do 12 pisati rimskim znamenkama
- vezu zbrajanja i oduzimanja
objasniti brojevima i riječima.
O množenju i dijeljenju brojeva do 100 trebali bi znati:
- pisati, čitati i razumjeti značenje zapisa oblika a x b = c, a :
b=c
- množenje shvatiti kao zbrajanje jednakih brojeva, znati
značenje i čitanje znaka x
- dijeljenje shvatiti kao oduzimanje istog broja od zadanog
broja, znati značenje i čitanje
znaka :
- imena i ulogu brojeva u množenju i dijeljenju (faktori su brojevi koji se množe, umnožak je
broj koji se množenjem izračunava, djeljenik je broj koji se
dijeli, djelitelj je broj kojim se
dijeli, količnik je broj koji se
dijeljenjem izračunava)
- tablice množenja brojeva: 2,
3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
- tablice dijeljenja brojevima:
2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 (tablice
množenja i dijeljenja usvojiti do
razine automatizacije)
- znati što je višekratnik broja
(broj nekoliko puta veći od
zadanog broja)
- zamjena mjesta faktora, znati
je prikazati brojevima i riječima
- ulogu brojeva 1 i 0 u množenju i dijeljenju
- vezu množenja i dijeljenja,
prikazati je brojevima i riječima
- parne i neparne brojeve do
100, koji su parni, a koji neparni
- redoslijed izvođenja računskih radnji, znati izvoditi brojevima i znati obrazložiti riječima
- znanje zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja brojeva do 100 znati primjenjivati u
rješavanju zadataka riječima.
O geometrijskim sadržajima trebali bi znati:
- vizualno (pogledom) razlikovati i ispravno imenovati ravne i
zakrivljene plohe
- znati što je dužina, krajnje
točke dužine, crtati dužinu, pripadnost i nepripadnost točaka
dužini
- značenje, pisanje i čitanje
zapisa AB (čita se: dužina AB)
- znati stranice pravokutnika,
kvadrata, trokuta kao dužine.
(Nastavlja se)
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
NASILJE NA INTERNETU
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Kako zaštititi djecu
Pravilna i pravodobna
edukacija - najbolja zaštita
Diljem svijeta različitim je
aktivnostima u internetskom i realnom svijetu
9. veljače obilježen Dan
sigurnijeg interneta. Organizira ga Ins@fe - europska
mreža pojedinih udruženja,
čiji je glavni cilj promicanje
odgovornoga korištenja
internetskih tehnologija, a
obilježava se svake godine
u veljači. Ovogodišnja tema
bila je “Promisli prije nego
objaviš“, u sklopu koje je
istaknuta potreba za pažljivim odabirom osobnih
materijala koje mladi objavljuju na internetu. I u Hrvatskoj je obilježen taj dan s
ciljem poučavanja učenika i
mladih o sigurnijem, odgovornijem i primjerenijem
ponašanju na internetu
Piše mr. sc. Nataša Ljubić
Klemše
učiteljica savjetnica, I. osnovna
škola Bjelovar
M
režno nasilje ili
nasilje na internetu,
cyberbullying, bilježi
svoj porast među
mladima i neophodno je potaknuti cjelokupnu društvenu
zajednicu na razmišljanje i
promišljanje o toj temi kako bi
mladi usvojili primjereno
ponašanje na mreži svih mreža.
Pravilnom i pravodobnom edukacijom djeca se mogu zaštititi
od opasnosti interneta.
Jednom na internetu,
zauvijek na internetu
U toj edukaciji ključnu ulogu
imaju roditelji i učitelji. Kako
bi djeca stekla neovisnost u
korištenju interneta trebaju
razviti strategije koje im omogućuju prepoznavanje opasnosti te steći vještine kako bi se
mogli nositi s rizičnim situacijama na koje mogu naići na
internetu.
Praktični savjeti za
sigurno surfanje
Edukacija, razgovor i nadgledanje djece od neprocjenjive
su važnosti za razvijanje prikladnog ponašanja. Metode
prevencije zlostavljanja putem
interneta slične su metodama
prevencije međuvršnjačkog
nasilja u svakodnevnim situacijama. Prvenstveno je neophodno osigurati pozitivistički
pristup tehnologiji te planirati
aktivnosti na ovom području.
Mladi moraju biti upoznati s
pravilima sigurne upotrebe
interneta razgovorom o online
svijetu i opasnostima koje on
nosi. Potrebno je dogovoriti i
eventualne sankcije u slučaju
njihova kršenja. Da bi to bilo
moguće, i učitelji i roditelji
moraju biti educirani u tom
području.
Danas su društvene mreže,
poput Facebooka, Twittera,
MySpacea i Windows Livea,
vrlo popularne među mladima.
U osnovi je održavanje kontakata s prijateljima, poznanicima, rodbinom i stjecanje novih
poznanstava. Ovdje treba biti
posebno pažljiv, jer igranje
igara, upotreba mobitela, mrežnih i digitalnih kamera te objava snimljenih sadržaja na inter-
netu nosi veliki rizik. Jednom
objavljeno na internetu zauvijek može tamo i ostati. Toga
mladi najčešće nisu svjesni
kad odaju svoje podatke u profilu.
“Roditeljska zaštita“
Niz je načina na koje roditelji
kod kuće i učitelji u školi mogu
i moraju nadzirati mlade.
Odgovarajuća softverska zaštita osnova je svake zaštite od
neželjenih sadržaja na internetu. Dodatak u vidu “roditeljske
zaštite“ znači isključivanje, filtriranje i blokiranje neprimjerenih sadržaja, a nalazi se na
svakoj ozbiljnijoj društvenoj
mreži i nude ju i brojni davatelji e-usluga. Zadaća je roditelja
i učitelja pravodobno ju aktivirati. Nadalje, računalo mora
biti smješteno u vidokrugu
odrasle osobe kako bi u svakom trenutku imala uvid u
sadržaje koje dijete ili učenik
posjećuje. Svakodnevno i višekratno pregledavanje povijesti
posjećenih stranica na internetu odraslima daje uvid u sadržaje i interese mladih.
U Hrvatskoj postoji portal
Postoji niz stranica u svijetu koje se bave zaštitom djece od nasilja putem interneta, npr.
Child Exploitation and Online Protection (CEOP) centar je u Velikoj Britaniji koji je oblikovao
stranicu Think U Know www.thinkuknow.co.uk/saferinternetdayuk namijenjenu školama, učiteljima, roditeljima, djeci i mladima na kojoj stručnjaci u tom području daju ideje i prijedloge
kako se sigurno uključiti u računalni svijet. Organizirali su i natjecanje “Razmisli prije objave“
kako bi podigli svijest o sigurnosti na internetu.
Cyber(smart) www.cybersmart.gov.au australska je stranica koju podržava i financira njihova vlada, a pomaže djeci, mladima i njihovim roditeljima u sigurnijem uživanju na internetu i na
kojoj je moguće pronaći desetke aktivnosti namijenjenih školama, odnosno učiteljima.
Kako učenike osnovne škole danas podučavati o sutra slikovito opisuju na www.teachers.
tv govoreći o e-sigurnosti kroz animirane isječke namijenjene djeci i učenicima i pomoću igara
kojima ih educiraju kako ispravno i u kojoj mjeri davati podatke o sebi na internetu. Savjetima
za roditelje obraćaju se na BBC Parents www.bbc.co.uk/schools/parents i nude razumljive
informacije, savjete i prijedloge kako roditelji mogu biti sigurni da su im djeca sigurna na internetu. Vrlo zanimljiv pregled savjeta o sigurnosti na internetu nudi stranica Next Generation
Learning www.nextgenerationlearning.org.uk koja je zapravo kampanja za sigurniji pristup
internetu engleske vlade, a inicirala ju je Becta - državna agencija kojoj je cilj osigurati efektivnu i inovativnu upotrebu tehnologija u obrazovanju. Namijenjena je svima koji su u doticaju
s djecom i mladima u e-okruženju.
Sigurnost i zaštita na internetu
http://sigurnost.tvz.hr/, čiji su
sadržaji razvijeni u okviru
suradnje
na
programu
Suradnici u učenju Agencije za
odgoj i obrazovanje, Microsofta
Hrvatska i Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Namijenjen je
sigurnosti djece na internetu
kojim se želi pomoći učiteljima
i roditeljima da djecu upoznaju
s internetom i računalnim tehnologijama te da ih koriste za
sigurno pretraživanje, učenje i
zabavu, za stvaranje novih
poznanstava i druženje s prijateljima. Oni žele predstaviti što
više mogućih prijetnji, ali i
ponuditi primjere iz prakse i
rješenja o tome kako se zaštiti
i gdje tražiti pomoć. Djeci su,
ovisno o uzrastu, ponuđene
priče s ilustracijama kojima se
predstavlja sigurnost informacija, a sadrže i zadatke i preporuke za djecu i mlade.
Roditeljima i starateljima
objašnjavaju kako mogu pomoći djeci da ublaže rizike u korištenju interneta. Učiteljima
nude korisne informacije kako
da lakše razgovaraju o sigurnosti na internetu sa svojim učenicima.
Na raspolaganju im je i
Priručnik o sigurnosti, popularno nazvan Borbeni komplet
2, jer se uz njega nalazi i CD
na kojem su besplatni alati
koji pomažu korisniku da
podigne razinu sigurnosti svog
računala. Priručnik detaljno
obrađuje pojedine teme i nudi
niz dodatnih informacija i preporuka pisanih na jednostavan i razumljiv način, vezanih
uz zaštitu na internetu.
Objašnjeno je što su i koji su
maliciozni i štetni programi,
što je krađa identiteta, što su
neželjeni sadržaji, koji računalni softveri pomažu u zaštiti, što označava pojam roditeljske zaštite, a što se podrazumijeva pod terminom ostala
zaštita. Priručnik se preporuča svim učiteljima, ali i roditeljima te svim zainteresiranima
za edukaciju mladih o sigurnom pristupu internetu.
Time se bavi i CERT, nacionalno središte za računalnu
sigurnost, koje je 1996. godine
osnovao CARNet s ciljem
posredovanja u rješavanju
računalno-sigurnosnih incidenata u kojima je barem jedna
uključena strana iz Hrvatske,
prikupljanja i distribucije
sigurnosnih savjeta, preporuka i alata, edukacije i informiranja korisnika i javnosti o
značaju i poboljšanju sigurnosti računalnih sustava i mreža.
Na njihovim je stranicama
objavljen i tekst Sigurno surfanje, u kojem se nalaze praktični savjeti koji korisniku
olakšavaju snalaženje u sigurnom korištenju internetskih
usluga. U tekstu se nalazi i
hijerarhijski pregled komponenti koje korisnik upotrebljava pri korištenju interneta
te praktični savjeti za osiguravanje tih komponenti, a poseban je naglasak stavljen na
ponašanje korisnika na internetu i njegovo snalaženje u
velikoj količini informacija i
globalnoj društvenoj umreženosti.
Odgovorno korištenje
interneta
U digitalnom časopisu
Pogled kroz prozor, koji je
nastao u okviru zajednice
Suradnici u učenju, objašnjavaju zašto je za korištenje
interneta potreban dobar odgoj
te nude ideje, prijedloge i
savjete, kao i spoznaje kako
internet učiniti što sigurnijim
za djecu i mlade.
Uzevši u obzir da je naveden
samo mali dio internetskih
stranica koje su posvećene
sigurnosti na internetu svakome od nas u zajednici preostaje da se sam dodatno educira
kako bi naše učenike i djecu
odgajali za sigurno, primjereno
i odgovorno korištenje interneta i svih njegovih resursa.
svijet
aktualno
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
SAD
S
Predškolski odgoj
Vrtić - mjesto za
igru ili učenje?
vaki roditelj uvijek želi najbolje
za svoje dijete, ali roditelji često
tapkaju u mraku kada su u
pitanju vještine i predznanja koje
dijete treba imati prije polaska u
vrtić. Danas je pritisak na pripremi
djece za izazove predškolskog odgoja veći nego ikada, iako bi to trebao
biti samo uvod u socijalne vještine,
istraživanje i slušanje priča. A to
znači da škole zahtijevaju više od
djece kada ona polaze u prvi razred.
Uza sav taj pritisak, nije ni čudo da
roditelji žele biti sigurni da su njihova djeca potpuno spremna za školu.
No, zbog toga i mnoge predškolske
ustanove podižu svoje kriterije, ali i
očekivanja od predškolaca.
“Kad sam tražila vrtić u koji ću
upisati svog sina, našla sam jedan
koji je izgledao sjajno na papiru.
Tvrdili su ondje da je njihov program
djeci razvojno primjeren, ali ispalo je
da su mnogo više pisali i čitali nego
se igrali. »ak su dobivali i domaću
zadaću“, žali se Maureen McCourt
Boylan, autorica knjige Celebrate
Reading, bivša odgojiteljica i majka
petero djece.
Znakovi upozorenja
Kako roditelji mogu znati priprema
li vrtić adekvatno njihovo dijete za
školu ili stavlja samo stavlja preveliki pritisak na njega? Iako je svako
dijete drugačije, nekoliko je znakova
koji roditeljima mogu ukazati na to je
li predškolski program pretežak i
prekompliciran za njihovo dijete.
Previše papira i olovki
Djeca najbolje uče taktilnim putem,
kroz aktivnosti koje uključuju i nekoliko osjetila. Ako predškolac kući
donosi mnogo papira, znači da djeca
u vrtiću previše vremena troše s
olovkom u ruci. Učenje slova može
biti i zabavnije - umjesto da pišu
olovkom, neka to učine prstićima u
pijesku ili umočenima u boju po
papiru. Na taj način dijete uči kako
oblikovati slova, ali bez pritiska od
pogreške. Važno je da uče kroz igru,
Kako roditelji mogu
znati priprema li vrtić
adekvatno njihovo dijete
za školu ili stavlja samo
stavlja preveliki pritisak
na njega? Iako je svako
dijete drugačije, nekoliko
je znakova koji roditeljima
mogu ukazati na to je
li predškolski program
pretežak i prekompliciran
za njihovo dijete
da stvaraju, ali i da griješe. Uostalom,
imat će dovoljno vremena za papir i
olovku tijekom cijelog školovanja.
Previše mira i tišine
Vrtić je vrijeme za učenje o suradnji i razvijanje opsega pažnje, ali neki
odgojitelji žele da djeca sjede mirno i
u tišini. Slušanje priča također je dio
predškolskog odgoja, a tih dvadesetak minuta sjedenja najbolje je iskorišteno ako uključuje i pjevanje ili
neku aktivnost koja uključuje i djecu
u taj proces. Očekivanja da će predškolska djeca mirno sjediti pola sata
nerealna su za njihovu dob. Odgojne
igre i aktivnosti mnogo su učinkovitije, olakšavaju predškolskoj djeci da
brže nauče slova, brojeve i ostale
osnove predškolskoga kurikuluma,
nasuprot predugim razdobljima kada
mirno sjede. U idealnom slučaju,
dijete treba provesti veći dio dana u
aktivnom, čak i bučnom učenju i slobodnoj igri, a ne sjedenjem za stolom
i slušanjem odgojitelja.
Preveliki pritisak
Građenje želje i ljubavi za učenjem
jedan je od najvažnijih aspekata
predškolskog obrazovanja. Kada
vrtići postanu previše usredotočeni
na to da kod djece vrlo rano počnu
razvijati napredne vještine, posebice
metodama koje su pogodnije za školarce, ona mogu postati frustrirana, a
učenje im može prerano dosaditi.
Nasuprot tome, djeca bi se trebala
radovati polasku u školu, a to će i
činiti ako podučavanje bude zanimljivo, primjereno, prilagođeno njihovoj dobi i stupnju razvoja.
Kako možete znati uživa li dijete u
vrtiću? Anksioznost zbog razdvajanja od roditelja je normalna. Međutim,
većina djece brzo shvati da je vrtić
zabavan i prilagodi se toj rutini nakon
nekoliko tjedana.
Socijalne vještine
prije akademskih
Mozgovi predškolaca su poput spužve, jer upijaju veliku količinu informacija. No, ne treba ih prerano preopteretiti. Dijete će ionako kroz školovanje mnogo vremena provesti čitajući i pišući, a vrtić bi se trebao koncentrirati na učenje kroz igru, zabavu,
interakciju s drugom djecom. Ondje
trebaju svladati socijalne vještine, a
škola će im izgraditi akademske.
Razvojno prilagođeni programi
omogućuju da djeca predškolske
dobi uče na njima primjeren način.
Ne smije ih se opterećivati nerealnim
očekivanjima, niti roditelja niti odgojitelja. Također, bilo bi dobro kada bi
roditelji bili upućeni u metode rada u
vrtiću, kako bi i sami s njima mogli
vježbati i igrati se.
Predškolsko bi doba trebalo biti
vrijeme za učenje, ali također i za
zabavu. Vrtić koji omogućuje djetetu
priliku za učenje na način koji obuhvaća njegovu prirodnu želju da uči i
istražuje pružit će mu sve što treba
kako bi se kvalitetno pripremio za
obrazovne izazove koji slijede. Možda
prije polaska u školu neće znati čitati
ili računati, ali će imati razvijenu ljubav prema učenju i usvajanju novoga, što su mnogo važnije vještine
koje dijete iz vrtića može ponijeti.
Prema Education.com
Priredila Ivana Čavlović
11

NOVOSTI IZ EU 

EU pokrenula
projekt Zaustavimo siromaštvo!
Europska komisija i Španjolska kao predsjedateljica Europske unije pokrenuli su Europsku
godinu borbe protiv siromaštva i socijalne
isključenosti 2010. svečanim događanjem 21.
siječnja u Madridu. Pod geslom Zaustavimo
siromaštvo!, cilj je kampanje staviti borbu protiv
siromaštva - koje neposredno utječe na jednog
od svakih šest Europljana - u središte pozornosti tijekom cijele godine. Europska godina
namjerava podići svijest o uzrocima i posljedicama siromaštva u Europi, ne samo među
ključnim dionicima, kao što su vlade i socijalni
partneri, nego i svijest opće javnosti. Cilj je
pokrenuti partnere u borbi protiv siromaštva,
promicati društvenu integraciju i uključenost,
kao i poticanje jasnih opredjeljenja oko sastavljanja EU i nacionalne politike u prevladavanju
siromaštva i socijalne isključenosti.
Rasprava o
novoj strategiji
bioraznolikosti
EU se 2001. godine obvezala zaustaviti padanje bioraznolikosti do 2010., no taj cilj i dalje
nije ostvaren. Ujedinjeni narodi ovu su godinu
proglasili Međunarodnom godinom bioraznolikosti. Stoga je 19. siječnja Europska komisija
u javnosti otvorila raspravu kojom predlaže moguće dugoročne vizije i nove ciljeve EU. Četiri
ključne mjere EU za održivu bioraznolikost su
odgovarajuće financiranje, jačanje donošenja
odluka na razini EU, građenje odnosa i obrazovanje javnosti.
Essen treći
europski glavni
grad kulture 2010.
Essen, koji je uz Istanbul i Pečuh proglašen
glavnim gradom kulture za 2010. godinu, prvi
je predstavio program aktivnosti vezanih uz tu
titulu. Svečano otvaranje održano je u industrijskom kompleksu u Zollvereinu, objektu na
popisu UNESCO-ove svjetske zaštite. Essen je
uključio regiju Ruhr u program aktivnosti europskoga glavnog grada kulture, koji obuhvaća tri
teme: mitologiju, metropolu i Europu, isprepletene razvojem Ruhra od mitskog doba do moderne europske metropole umjetnosti i kulture.
Essen nosi titulu europskoga glavnog grada
kulture kao predstavnik 53 ostala grada Ruhra s
oko 5,3 milijuna stanovnika.
Prema EU biltenu
Priredila I. Č.
svijet
12
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
BOSNA I HERCEGOVINA
Sajam stipendija
u Sarajevu
Projekti za napredak
visokoškolskog obrazovanja
F
studentske zajmove, čime je pružena
financijska podrška za više od tisuću
studenata. Kroz različite programe i projekte Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u tri je godine osiguralo
financijsku podršku za više od 3100 mladih ljudi - studenata, magistranata, doktoranata, istraživača, kao i 35 studentskih organizacija i udruženja. Riječ je
programima subvencioniranja smještaja
i prehrane studenata u studentskim
domovima, stipendijama za talentirane
studente, stipendijama za socijalno
ugrožene i studente s invaliditetom, stipendijama za studente iz Federacije BiH
koji studiraju u inozemstvu te podršci
uspostavljanja i održavanja multimedijalnih centara u svim studentskim domovima Federacije Bosne i Hercegovine.
ederalno ministarstvo obrazovanja
i znanosti predstavilo je na Sajmu
stipendija, održanom sredinom
veljače u Sarajevu, 12 programa i projekata kojima Ministarstvo kontinuirano
pruža podršku studentskoj populaciji te
mladim znanstvenicima i istraživačima,
kao i studentskim domovima, organizacijama i udruženjima. Sajam, koji je u
organizaciji Sveučilišta u Sarajevu i
Fondacije kralja Baudouina održan na
Strojarskom fakultetu u Sarajevu, imao
je za cilj okupiti institucije koje dodjeljuju različite oblike financijske podrške
građanima BiH za studije u Bosni i
Hercegovini te inozemstvu.
Kontinuirano profesionalno
usavršavanje
Posebno je istaknuta važnost ovakvih
manifestacija koje studente informiraju o
programima i financijskoj podršci za stipendiranje te na taj način pružaju studentima sve potrebne informacije na jednom
mjestu. Također je bilo riječi o tome da je
potrebno učiniti još više za unaprjeđenje
visokog obrazovanja i Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini te je za te namjene potrebno izdvojiti još više sredstava
nego što se trenutačno ulaže.
Tijekom posjeta izložbenom prostoru
Federalnog ministarstva obrazovanja i
znanosti posjetitelji Sajma stipendija srednjoškolci, studenti preddiplomskih,
diplomskih i postdiplomskih studija te
mladi profesionalci kojima su stipendije
potrebne u svrhu kontinuiranoga profesionalnog usavršavanja, imali su priliku
Programi podrške za
istraživački rad
Sajam, koji je u organizaciji Sveučilišta u Sarajevu i Fondacije kralja Baudouina održan na Strojarskom fakultetu
u Sarajevu, imao je za cilj okupiti institucije koje dodjeljuju
različite oblike financijske podrške građanima BiH za studije
u Bosni i Hercegovini te inozemstvu
upoznati se s programima i projektima
financijske podrške i stipendiranja
Ministarstva, koje je u zadnje tri godine
kroz različite projekte za visoko obrazo-
vanje i znanost izdvojilo 16 milijuna
konvertibilnih maraka.
Osim toga, Ministarstvo je osiguralo
više od dva milijuna maraka za Fond za
SRBIJA
Udžbenici na manjinskim
jezicima i dalje problem
T
iskanje udžbenika na materinskom jeziku, izmjena pravilnika za zapošljavanje
nastavnika za obrazovanje na jezicima
nacionalnih manjina, povećanje stručnosti
kadra te mogućnost nostrificiranja diploma
bile su neke od tema o kojima se razgovaralo
tijekom susreta dužnosnika manjinskih
zajednica zaduženih za obrazovanje krajem
prošloga tjedna u Novom Sadu s pokrajinskim tajnikom za obrazovanje Zoltánom Jegesom te predstavnicima tog tajništva. Najveći
je problem tiskanje udžbenika na materinskom jeziku, ističe članica Izvršnog odbora
Hrvatskoga nacionalnog vijeća zadužena za
obrazovanje Stanislava Stantić Prćić.
“Tiskanje udžbenika na materinskom jeziku ne može započeti sve dok ne bude pravilnika za licence. Zakon je donesen 11. rujna
prošle godine, ali pravilnika koji omogućuju
njegovu praktičnu primjenu još nema. Morali
bi biti doneseni u ožujku kako bi se udžbenici mogli tiskati. Kod nekih je nacionalnih
manjina problem što se ne zna tko će preuzeti posao tiskanja udžbenika, jer proizvodnja udžbenika s malom nakladom mnogo
košta. Ako se ne pojavi privatni nakladnik
koji je zainteresiran za tiskanje ovih udžbenika, Zavod za izdavanje udžbenika obavezan je tiskati ih.“
Niti pravilnik o tiskanju niskotiražnih udžbenika nije donesen pa stoga, zbog nereguliranog načina financiranja, Zavod za udžbenike ne može ispuniti svoju obvezu, navodi
Stantić Prćić. Sva nacionalna vijeća tražila
su da predmet Materinski jezik s elementima nacionalne kulture bude izvan okvira
ostalih izbornih predmeta. Također je bilo
riječi o izmjeni Pravilnika o stručnosti osoblja za rad u manjinskoj nastavi, kao i o
racionalizaciji u školstvu, navodi Stantić
Prćić.
“Okvirna konvencija Europskog vijeća
podrazumijeva da se ekonomska opravdanost, kada je riječ o obrazovanju nacionalnih manjina, ne smije gledati. Stav je svih
nacionalnih vijeća da se postojeći status
obrazovanja svih nacionalnih manjina zadrži.“
Pitanje zapošljavanja stručnoga kadra za
nastavu na manjinskim jezicima nije riješeno niti kod ostalih nacionalnih manjina, a ne
samo u Hrvata, kaže na kraju Stanislava
Stantić Prćić. Primjedbe i prijedlozi izneseni
na prošlotjednom sastanku bit će predstavljeni ministru za ljudska i manjinska prava
Svetozaru Čipliću.
Prema SuboticiDanas
I. B.
Predstavljeni su i programi studentske
razmjene i prakse, podrške domaćim i
međunarodnim studentskim manifestacijama te programi za znanstveno usavršavanje magistranata i doktoranata, kao
i programi podrške za istraživački rad i
kraće specijalizacije.
Sajam stipendija uvodnim je govorom
otvorio prorektor Sveučilišta u Sarajevu
Hazim Bašić, koji je sajam, zbog broja
inozemnih institucija koje na njemu
sudjeluju, okarakterizirao globalnim te
izrazio zadovoljstvo zbog broja studenata koji su posjetili sajam.
Prema FMON-u
I. B.
Studenti će moći
konkurirati za
kineske stipendije
S
uradnja Srbije i Kine u području obrazovanja sve se više produbljuje. O tome su govorili predstavnici srbijanskih prosvjetnih
vlasti i kineskog veleposlanstva u Beogradu, koji su potpisali
Sporazum o obrazovnoj suradnji te dvije zemlje, koji se odnosi na
razdoblje do 2013. godine. Sporazum je ozbiljan dokument koji predstavlja doprinos ukupnoj suradnji te dobrim i strateškim odnosima
koji postoje između dvije zemlje. Sadržaj programa odnosno
Sporazuma odnosi se na unaprjeđenje suradnje između Sveučilišta u
Beogradu i Sveučilišta za međunarodne studije u Pekingu, koji je
posjetila delegacija Srbije. Kina je također podržala osnivanje instituta Konfucije, koji je utemeljen na Filološkom fakultetu u Beogradu
2006. godine te prvi je takav institut formiran na prostoru jugoistočne Europe.
Predstavnici srbijanskih prosvjetnih vlasti bili su gosti Katedre za
srpski jezik na Sveučilištu u Pekingu, gdje su razgovarali i sa studentima, njih petnaest, a petero ih je već bilo u Srbiji. Katedra za kineski
jezik na Sveučilištu u Beogradu postoji od 1974. godine, a dogovor se
odnosi na razmjenu lektora i informacija. Delegacija je posjetila i
sveučilište Fudano u Šangaju, gdje studira oko 30 tisuća studenata iz
drugih zemalja. Iako mlađe od beogradskog i pekinškog, i šangajsko
je sveučilište uvršteno među 500 najboljih u svijetu.
Delegacija Srbije za svog je posjeta Kini obišla i srednju školu, koja
je partner beogradskoj Filološkoj gimnaziji, te jednu eksperimentalnu školu u Šangaju za talentiranu djecu. Razmijenjene su mnoge
korisne informacije vezane uz sustav obrazovanja i financiranja, a
gosti su se upoznali i s time kako živi Šangajm grad s više od 20 milijuna stanovnika. Sporazum će također omogućiti da studenti iz
Srbije konkuriraju za kineske stipendije, za doktorske studije u
Kini.
Prema Prosvetnom pregledu
I. B.
Tema broja: Likovna kultura
13
tema broja
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
U početku
bijaše slika
i zauvijek - slika!
Razumijevanje vizualnih medija i vizualnih sadržaja od sve je veće važnosti u suvremenom društvu, pa se stoga posebna pozornost usmjerava upravo na problem likovne kulture u osnovnom, tj. obveznom obrazovanju jer ono treba osigurati
svakom građaninu osnovne kompetencije za kvalitetan život. No likovnjaci su upalili alarmno
svjetlo: nastava likovne kulture u πkoli gurnuta je na opasnu nizbrdicu...
Pripremili Ivan RodiÊ
i Branko Na
u suradnji s Jelenom Bračun
P
rije dvadesetak i više
godina pokojni Radovan
Ivančević u razgovoru za
Školske novine - a tema je bila,
što bi drugo, likovna kultura i
likovno obrazovanje i njegov
osobni doprinos razvoju likovnog opismenjavanja u
Hrvatskoj (sjetimo se samo
njegovih fenomenalnih i svakome razumljivih analiza
umjetničkih djela u brojnim
obrazovnim tv-emisijama) rekao je kako je u početku
čovječanstva, u trenutku kada
je prvi čovjek, na ondašnjoj
razini svijesti, pokušavajuÊi
izreći svoje osjećaje i svoje
spoznaje izrekao to najprije slikom. Takav smo i naslov
dali razgovoru s pokojnim profesorom Ivančevićem - U
početku bijaše slika - i toga se
naslova sjetio netko na javnoj
tribini Vizualno pismeno
društvo koja je u organizaciji
Udruge za promicanje vizualne
kulture OPA, održana u srijedu, 24. veljače, u Hrvatskom
društvu likovnih umjetnika na
Trgu žrtava fašizma, u Zagrebu,
na kojoj se analiziralo i problematiziralo stanje likovne
kulture i vizualne pismenosti u
Hrvatskoj, poglavito kroz
prizmu odgoja i obrazovanja u
kojemu je likovna kultura
dospjela u svojevrsnu slijepu
ulicu, prepuπtena tek entuzijazmu uËitelja likovne kulture
koji su i do sada bili glavni
začinjavci likovne i općenito
vizualne pismenosti među
mladima.
U poËetku doista bijaπe
slika, a tome ovdje dodajemo:
i zauvijek slika!
Razumijevanje vizualnih
medija i vizualnih sadržaja,
naime, od sve je veće važnosti
u suvremenom društvu, pa se
stoga posebna pozornost
usmjerava upravo na problem
likovne kulture u osnovnom,
tj. obveznom obrazovanju jer
ono treba osigurati svakom
građaninu osnovne kompetencije za kvalitetan život.
Voena tom idejom Udruga
za promicanja vizualne kulture OPA, u suradnji s brojnim
drugim likovnim udrugama, i uz
podrπku brojnih likovnjaka, od
uËitelja likovne kulture u
πkolama do profesionalnih
umjetnika pokrenuli su nekoliko akcija s ciljem da upozore na
vrlo opasnu nizbrdicu kojom je,
Nastavak na 14. stranici
aktualno
tema
broja
14
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Organizirano je također i
potpisivanje peticije za povećanje satnice likovne kulture,
koju je potpisalo više od 3000
građana, zadržavanje uporabe
udžbenika na nastavi likovne
kulture kao i za promjenu naziva ovog nastavnog predmeta u
Vizualna kultura.
U sklopu tih aktivnosti upriliËena je i javna tribina Vizualno
pismeno druπtvo na kojoj su
likovnjaci pokuπali osvijetliti
problem likovne kulture s nekoliko aspekata.
Šezdesetih i sedamdesetih
godina prošlog stoljeća čitava
je struka sudjelovala u izradi
sadržajnog programa “likovnog
odgoja”, onog što se danas zove
likovna kultura, objasnila je
Gordana Koščec iz Udruge
OPA. Temelji koji su tada
postavljeni postoje još i danas
u nastavnom planu i programu,
iako se vrijeme mijenjalo, a
mijenjao se i školski sustav.
Najveća promjena koja se
dogodila bilo je sredinom 90-tih
Nastavak sa 13. stranice
ne svojom voljom, krenula ponajprije likovna kultura u πkoli, a
onda i opÊenito vizualna pismenost u druπtvu.
Likovnjaci su već nekoliko
puta do sada, putem Udruge
OPA kao i putem drugih udruga
upozoravali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na
dugoročne posljedice takve
obrazovne politike. No, takvo
“dopisivanje”, kažu, nije urodilo plodom pa su o tim problemima odlučili progovoriti u javnosti nastojeći da u raspravi
sudjeluje šira struka, jer to, po
njihovu mišljenju, nisu pitanja
koja se tiču samo obrazovnih
institucija. Društvo u cjelini i
njegov obrazovni sustav uvijek
se međusobno zrcale. U tom
smislu jesenas je, u suradnji s
dizajnerima, bila organizirana
akcija POGLE’Dizajn (o kojoj
se može više saznati na web
stranici: www.opa.hr).
O jednoj zanimljivoj inicijativi učitelja likovne kulture Grada Zagreba
Likovno istraživanje kulturne baštine
Piše Mirjana Tomašević
Dančević
viša savjetnica za likovnu kulturu i
likovnu umjetnost
predsjednica Hrvatskog vijeća
InSEA-e
Projekt Otvaramo prozore i
vrata našega grada bio je prvi u
nizu planiranih projekata učitelja
likovne kulture Grada Zagreba.
Nositelji Projekta bili su učitelji
pet osnovnih škola i Hrvatsko vijeće Međunarodnog društva za
obrazovanje putem umjetnosti InSEA (HRV-InSEA). Sredstva
za nabavu likovnih materijala i
realizaciju prve faze Projekta, u
2008., dodijelio je Gradski ured
za obrazovanje, kulturu i šport.
Prvotno je bilo planirano uključiti
36 škola, zagrebačkih, a potom
i onih iz drugih gradova, no to se
zbog nedostatka sredstava ovaj
put nije ostvarilo.
Projekt Otvaramo prozore i vrata našega grada - Likovno istraživanje kulturne baštine s
učenicima, koji se odvijao u Zagrebu tijekom
prošle godine, poslužio je kao ogledni primjer
usmjeravanja pozornosti javnosti na odgojnoobrazovne mogućnosti Likovne kulture
Škole uključene u Projekt
Sudionici prve faze Projekta bili su učenici od petog do osmog razreda i učitelji sljedećih zagrebačkih
osnovnih škola: OŠ S. S. Kranjčevića (učiteljica likovne kulture Tatjana Kovačić, učiteljica savjetnica),
OŠ Ivana Gundulića (učitelj likovne kulture Damir Aljinović), OŠ A. G. Matoša (Ana Novoselac, učiteljica savjetnica), OŠ Stenjevec (Vladimira Bošnjak) i OŠ Trnsko (Milena Matijević Medvešek).
Što je sve napravljeno?
Premda podosta smanjene u opsegu zbog razloga spomenutih u tekstu, ostvarene su sljedeće
aktivnosti:
- obilaženje gradskih prostora, skiciranje, fotografiranje, crtanje i slikanje odabranih prozora, potom
i vrata, kao izvannastavne aktivnosti tijekom prosinca 2008.
- prva, najavna izložba po školama sudionicama projekta “Otvoren je prvi prozor“
- izložba likovnih radova u prostoru Kazališta Trešnja u Zagrebu
- druga izložba, u Galeriji Modulor u Centru za kulturu Trešnjevka od 17. ožujka do 4. travnja 2009.
godine, u sklopu međunarodnog programa “Arhitektura i djeca”, odnosno 3. Međunarodnog simpozija “Hura arhitektura” u organizaciji Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (HKAIG)
- završna izložba i radionica na otvorenom, na Trgu maršala Tita, ispred Hrvatskoga narodnoga
kazališta 16. svibnja 2009.
- projekt je predstavljen na stručnom skupu voditelja županijskih stručnih vijeća Grada Zagreba,
održanom 9. lipnja 2009.
- izrada kataloga Projekta i njegovo predstavljanje na nekoliko stručnih skupova
- cjelokupno predstavljanje Projekta na internetskim stranicama, hrvatskoj www.hrv-insea.hr i
međunarodnoj www.insea.europe.ufg.ac.at (countries/Croatia).
Glavni je cilj Projekta bio senzibilizirati učenike i širu javnost
za kulturnu baštinu svoga grada
i komunikaciju putem umjetnosti
te za važnost dječjeg stvaralaštva u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima kao alternative neprihvatljivom ponašanju
mladih.
U potrazi za
kvalitetnim slobodnim
vremenom
Ostali su ciljevi omogućiti učenicima da uče o kulturi i povijesti
kroz vlastito iskustvo umjetničkog istraživanja, osigurati individualni pristup svakom djetetu
uključenom u projekt, omogućiti
učenicima druženje u estetski
ugodnom okruženju, razvijati
samopouzdanje i stvaralaštvo
učenika, zainteresirati javnost za
ciljeve projekta putem zornih vizualnih obavijesti, provoditi aktivnosti u javnom okruženju i organizirati izložbe u javnom prostoru
te sveukupno ukazati na važnost
poticanja likovnog izražavanja
kod svih učenika.
Osnovni su razlozi za pokretanje Projekta mali broj besplatnih
kvalitetnih aktivnosti za učenike u njihovo slobodno vrijeme
(posebno za one s posebnim
potrebama i one darovite za likovno stvaralaštvo), koje bi mogle osigurati individualan rad s
djecom te služiti kao prevencija
neprihvatljivog ponašanja, nedovoljan broj aktivnosti vezanih uz
druženje i igru u redovnoj nastavi, nepostojanje izborne nastave
likovne kulture - koja bi barem
djelomično mogla nadomjestiti
nedostatan broj sati u redovnoj
nastavi - i, na prvom mjestu,
nedovoljna zastupljenost umjetničke, odnosno stvaralačke nastave. Važni su razlozi također
svijest učitelja o nedostatku
poznavanje svog okruženja kod
učenika, posebno kulturne baštine u svom gradu ili mjestu sta-
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
tema
broja
aktualno
(točnije 1997. godine kada je
tadašnja ministrica Ljilja Vokić
satnicu likovne kulture smanjila za pola, op.a.) i ostavljen
nam je samo jedan sat likovnog
tjedno. Time i sadržaj postaje
besmislen, budući da je za isti
program ostavljeno duplo
manje vremena rada s učenicima.
U procesu smo pristupanja
Europskom uniji i prilagodbi
zakonodavstva, iako iskustva
pokazauju da su te prilagodbe
također birokratske, a zapravo
nitko nije sjeo i razmislio što to
želimo učiti da bi bili bliže standardu zemalja kojima težimo.
Svi se divimo švedskom dizajnu, ali oni imaju ogromnu
zastupljenosti likovne kulture i
dizajna u školskom programu.
Godinama se formalnim
putem upozorava MZOŠ na sve
probleme koji su nastali smanjenjem satnice i općim zanemarivanjem ovog područja u
obrazovanju. Od MZOŠ nikad
nismo dobili nikakve reakcije,
novanja te o nedostatno aktivnoj
povezanosti učenika, učitelja,
škola i lokalne zajednice.
Pritom se željelo aktivno ukazati na potrebu zadovoljenja barem nekih od davno prepoznatih
potreba djece, odnosno učenika osnovne škole: osiguravanje
više slobodnih aktivnosti umjetničko-stvaralačkog tipa, više
individualnog rada s njima, više
prilike za druženje i izmjenjivanje
iskustava s vršnjacima, potrebe
za estetski ugodnim okruženjem
(čak i kad su toga nesvjesni),
potrebe za stvaranjem i individualnim izrazom te potrebe za
uvažavanjem njihove osobnosti i
njihova iskaza o svijetu o kojem
žive, što je posebno izraženo
kod djece s posebnim potrebama.
15
čak je jednom ministar kulture
Božo Biškupić pisao o važnosti
likovnosti, ali je čak i na to
resorno ministarstva ostalo
gluho.
Nadležno ministarstvo u biti
uopće nema viziju kakvo obrazovanje želi i kakvo nam treba.
Dokaz tome je što se godinama
odgađa donošenje nacionalnog
kurikuluma, koji je temeljni
dokument iz kojeg bi trebali
izlaziti svi ostali dokumenti,
prvenstveno predmetni kurikulumi. U javnosti pak ne postoji
svijest da obrazovanje za kulturno-umjetnička područja
ujedno znači obrazovanje za
produktivno i konkuretno društvu. Važno je imati na umu da je
cilj obrazovanja stvaranje nekih
kompetencija, u čemu likovna
kultura pokriva jako veliko
područje - upoznavanje vizualnog jezika, likovne umjetnosti,
dotiče se primjenjenih umjetnosti, dizajna, vizualne komunikacije, urbanizma, arhitekture,
film itd.
Nastavak na 17. stranici
APEL UdrugE za promicanje likovne kulture - OPA
Likovnoj kulturi dva sata tjedno
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πporta u sljedećih bi nekoliko godina trebalo prepoznati važnost vizualnog obrazovanja
u osnovnoj i srednjoj školi te vratiti satnicu na dva sata tjedno
u svih osam razreda
Probuđen interes
javnosti
Neke od planiranih aktivnosti, prijavljenih na natječaje za
financiranje projekata, bile su:
istraživanje i slikanje elemenata arhitekture, s naglaskom na
vrata i prozore, kao kulturne
baštine svoje četvrti, odnosno
grada; organiziranje pokretne
likovne izložbe na trgovima ili
po ulicama; animiranje medija
za probleme likovnog obrazovanja; skretanje pažnje javnosti
na vrijednosti likovnog obrazovanja, na bavljenje umjetnošću
u slobodno vrijeme i na kulturnu
baštinu itd.
Čini se da je ostvareni dio
Projekta potaknuo zainteresiranost dijela javnosti, stručnih institucija i učitelja te je potaknuo
pokretanje daljnjih akcija učitelja likovne kulture, kao što je
POGLE’Dizajn novoosnovane
Udruge za promicanje vizualne
kulture OPA. Za sveobuhvatno
skretanje pozornosti obrazovne
i opće javnosti na važnost likovnog, odnosno vizualnog obrazovanja u odgoju učenika i mladih
u današnjem vremenu turbulentnih promjena i sveopće vizualne (ne)kulture svaka će sljedeća
akcija biti vrlo značajna.
Likovna kultura je zapravo
jedan od rijetkih školskih predmeta gdje se kroz praktični rad
razvijaju neke sposobnosti koje
su nam danas bitne za opstanak.
Namjerno smo se konkrentrirali na likovno obrazovanja u
osnovnoškolstvom sustavu, jer
je on obvezan i svima dostupan, gdje se stvaraju temeljna
znanja, spoznaje i vrijednosni
sustav za svakog pojedinca
ponaosob.
“Što učimo” nije pitanje koje
se tiče samo obrazovnih institucija jer se društvo u cjelini i
njegov obrazovni sistem uvijek
međusobno zrcale.
Sociolog Mirko Petrić, sa
Sveučilišta u Zadru, u svom je
izlaganju argumentirao dvije
teze: prvo, funkcionalno obrazovanje, koje je trenutno prisutno u našim školama, zapravo je disfunkcionalno, jer se
zasniva na premisama 19. st. i
Često se govori o tome kako su učenici
u našim školama preopterećeni. To je bio i
jedan od argumenata zašto je 1997. satnica likovne kulture smanjena s dva na jedan
sat tjedno. Ipak, priča o preopterećenosti
postoji i dalje pa se postavlja pitanje je li
problem u broju sati tjedno ili količini sadržaja koje treba svladati u istom tjednu.
Likovna struka, kako metodičari tako i
praktičari, godinama upozoravaju na ovaj
problem.
Kada bismo učenike pitali što ih opterećuje odgovor svakako ne bi bio da je
to jedan sat likovne kulture, tj. jedan sat
crtanja, slikanja i oblikovanja, sat u kojem
imaju mogućnost izražavati se i stvarati. I
Likovna kultura
u europskim πkolama
Hrvatska je sa satnicom od samo jednog sata likovne kulture tjedno zemlja s najmanjom satnicom u Europi. Sve ostale europske zemlje imaju veći ukupan broj sati. U
nekim se zemljama satnica smanjuje u višim razredima (Slovenija, Slovačka, Turska s
dva sata tjedno na jedan u zadnja dva razreda OŠ), što je ipak prihvatljivije nego imati
smanjenu satnicu tijekom cijelog obrazovanja.
Zemlje istočne i jugoistočne Europe (Češka, Poljska, Cipar, Turska, Slovenija) imaju satnicu malo veću od Hrvatske (prosječno dva sata tjedno). U Grčkoj, Francuskoj,
Mađarskoj, Belgiji i Španjolskoj satnica je prosječno tri sata tjedno. Zemlje sjeverne
Europe - Danska (umjetnost i obrt: prosječno tri sata tjedno), Finska (umjetnost i obrt:
više od osam sati tjedno), Norveška (umjetnost i obrt: između Ëetiri i 12 sati tjedno) i
Švedska (umjetnost i obrt: 14 sati tjedno) - često se spominju kao društva kojima trebamo stremiti zbog stabilnoga gospodarstva i socijalne brige za građane. Te zemlje,
osim predmeta umjetnosti, imaju i dodatne predmete vezane uz dizajn i obrt. Posve je
logično da upravo te zemlje velik dio gospodarstva razvijaju pomoću dizajna kao komparativne prednosti, jer njihovi su građani kvalitetno obrazovani ne samo za stvaranje
već i za konzumiranje kvalitetno oblikovanih predmeta i umjetnosti.
što je još važnije, likovna (vizualna) kultura
podrazumijeva cjelovito učenje i uključuje
istraživanje niza različitih područja, od prirode i društva do informatike. Na nastavi likovne kulture razvija se: sposobnost
opažanja, logičko i divergentno mišljenje,
stvaralačko mišljenje, estetski kriteriji, inovativnost, kreativnost, fina motorika i dr.
Sve su to sposobnosti koje će učenicima
pomoći u svladavanju drugih nastavnih
predmeta. Likovna kultura ne opterećuje
učenike već ih priprema za život. Na nastavi likovne kulture gleda se, istražuje
dodirom, crta, slika, modelira, rastavlja na
dijelove i sastavlja u cjelinu, uspoređuje,
izrađuje skice i studije, uči planirati i razumijevati proces, upoznaje materijale... Na
nastavi likovne (vizualne) kulture uistinu se
uči - kroz iskustvo i bez napora.
Likovna kultura je 2007. prvi puta dobila
i obvezne udžbenike, no novim Zakonom
o udæbenicima predvieno je njihovo ukidanje. To pokazuje da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i πporta još ne razumije da
likovna kultura nije mali, nevažni predmet
koji služi za podizanje prosjeka ocjena,
nego važan predmet koji opismenjuje učenike, jednako kao hrvatski jezik i matematika. Važno je zamijetiti da se iste nakane
naziru i u srednjoškolskom obrazovanju,
gdje se razmišlja o ukidanju likovne umjetnosti kao obaveznog predmeta u gimnazijama.
Nadamo se da će javne akcije podići
svijest o potrebi veće satnice likovnog/
vizualnog obrazovanja u školama, ali i za
drugačijim programom koji će uključivati i
dizajn, arhitekturu, vizualnu komunikaciju i
nove medije.
MZOŠ bi u sljedećih nekoliko godina
trebao prepoznati važnost vizualnog obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi te vratiti satnicu na dva sata tjedno u svih osam
razreda. To bi značilo povećanje ukupne
učeničke tjedne satnice od samo jedan
sat. U praksi bi to značilo rasterećenje
učenika koji ne bi bili pod pritiskom da
brzo završe svoje likovne radove te bi se
otvorila mogućnosti korelacijske projektne
nastave koja bi olakšala svladavanje programa drugih predmeta; stvorio bi se radni
kontinuitet (sada se često nastava odvija
svaka dva tjedna) i omogućilo dopunjavanje programa suvremenim sadržajima.
tema
broja
aktualno
16
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Nastavak sa 15. stranice
Likovni odgoj - likovna kultura - vizualne umjetnosti
Kome ostavljamo bogatu kulturnu baštinu?
Piše Ana Novoselac
prof. likovne kulture, OŠ A. G.
Matoša, Zagreb
Tradicija likovnog odgoja i
obrazovanja u hrvatskim školama
duga je već 223 godine. Kraljevskom odredbom 1786. godine
likovna aktivnost postala je obaveznim dijelom opće naobrazbe u
obrtničkim zanimanjima, a crtaće
škole osnivaju se u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Malo je europskih
zemalja koje se mogu pohvaliti
tako dugim nasljeđem. U većem
je dijelu Europe crtanje postalo
službenim nastavnim predmetom
tek sredinom 19. stoljeÊa.
Dugi se niz godina nastava likovnog odgoja održavala dva
sata tjedno, s naglaskom na odgojni i obrazovni dio. Velik dio
nastave odræavao se na terenu, u
trgovima i na ulicama, u prirodi ili
muzejima i galerijama. Učitelji su
imali dovoljno vremena za razvijanje socijalnih vještina učenika,
kuture rada i ponašanja. U školama su se postavljale i čuvale zavi-
Dok se u Europi i Americi umjetnost sve više
uvodi u škole, jer se odgojno-obrazovne zadaće
ovakvim putem lakše ostvaruju, u našoj se zemlji likovna kultura reducira i izbacuje. Posljedice
su već sada nesagledive
čajne zbirke predmeta tradicijske
kulture i baštine, a svake su godine održavane izložbe učeničkih
radova.
Estetsko uređenje škole i njezina okoliša bilo je iznimno važno,
kao i uloga učitelja likovne kulture. Ako danas usporedimo status
ovoga nastavnog predmeta u našem školskom sustavu s onim u
europskim zemljama, gdje je još
zastupljen s minimalno dva sata
tjedno tijekom cijelog obveznog
školovanja, Hrvatska zauzima dno
ljestvice.
Likovna kultura integrira različite nastavne sadržaje, a u svakodnevnom životu učenika potvrđuje
svoju ulogu u poticanju i organiziranju interdisciplinarnoga pristupa odgoju i obrazovanju. I dok
se u Europi i Americi umjetnost
sve više uvodi u škole, jer se zadaće ovakvim putem lakše ostvaruju, u našoj se zemlji reducira i
izbacuje. Posljedice su već sada
nesagledive, a bogata hrvatska
kulturna tradicija i baština ostaje
u nasljeđe kulturno needuciranim
generacijama koje nisu oblikovale
svoj kulturni i nacionalni identitet.
I dok europska zajednica štiti svoje kulturološko naslijeđe, mi sami
sebi brišemo stoljetne slojeve nacionalnog identiteta.
Nastava likovne kulture, danas
proširena na vizualne umjetnosti
i medije, omogućuje novi vid komunikacije, razvija osjećaje i kriterije za estetsko i likovno procjenjivanje i vrjednovanje kao i čuvanje
tradicionalnih kulturnih vrijednosti
za novi odnos prema svijetu.
Vizualna pismenost je nužnost
kao komunikacijska potreba u
suvremenim multietičkim i multikulturalnim društvima, u kojima
će čitanje znaka i slike, prepoznavanje i razumijevanje njihova
značenja predstavljati obrazovni
standard. Vizualne umjetnosti su
nezamjenjive u svjesnom otkrivanju strukturalnih vrijednosti u prirodi, znanosti i umjetnosti, organizaciji životnog i radnog prostora,
kao povezanoj cjelini u smislu
razvijanja materijalne i duhovne
kulture.
Djeca u dobi obaveznoga školovanja imaju potrebu i želju za istraživanjem prostora i materijala, pa
ovu spontanost percepcije i kreacije, kao temelja za razvijanje autono-
mnosti i individualnosti, treba
uvažavati. To je razlog i zašto vizualne umjetnosti moraju postati
osnova za svako dobro i kvalitetno obrazovanje. One povećavaju
sposobnost kritičkog promatranja i stvaralaštva, usavršavaju
vještine izražavanja vlastitih ideja,
koncepta, tehnologije i dizajna,
marketinške strategije, pomažu
u organiziranju životnog i radnog
prostora, i imaju sve odgovore na
zahtjeve vremena.
Zato je neophodno, u okviru
predmetnoga kurikuluma, sustavno i organizirano analizirati i osuvremeniti nastavni plan i program,
poboljšati materijalne uvjete rada
uvođenjem pedagoškog standarda i razmotriti sve mogućnosti povećanja satnice nastave vizualnih
umjetnosti i dizajna.
A kada govorimo o važnosti
predmeta, ne možemo zanemariti
ni činjenicu da se veliki broj zanimanja i profesija služi likovnošću.
Vizualne će medije učenici pravilno koristiti ukoliko na vrijeme osvijeste i usvoje vizualne, oblikovne i
izražajne sustave likovnog jezika.
Mirko Petrić, Sveučilište u Zadru
Likovna kultura izmiËe “træiπnim“ argumentima
Prošlogodišnja peticija Udruge
za promicanje vizualne kulture
OPA navela je, po mom mišljenju,
uvjerljive razloge zbog kojih bi
satnicu trebalo - u najmanju ruku
- vratiti na prethodno postojeće
stanje (dva sata tjedno), a udžbenike svakako zadržati u nastavnom procesu. Ti se razlozi kreću
u rasponu od općenite važnosti
vizualne kulture za razumijevanje
suvremenog svijeta do razvijanja
kognitivnih sposobnosti i fine motorike. Kad je riječ o potrebi zadržavanja udžbenika likovne kulture
osobito važnim smatram istaknuti
navod iz peticije prema kojemu su
velikom broju učenika i učenica
reprodukcije u udžbenicima jedina mogućnost sustavnog susreta
s umjetničkim djelima kritički i povijesno ovjerene kvalitete.
Smatram u osnovi pozitivnom
zamisao da se predmet likovne
kulture preimenuje u vizualnu kulturu, a time dijelom i promijeni,
odnosno proširi njegov obuhvat.
Naime, iako su brojni elementi
onoga što bi trebalo obrađivati u
predmetu “vizualna kultura“ već
zastupljeni u sadržajima današnje
likovne kulture, novim nazivom
naglasila bi se važnost upravo tih
elemenata.
Valja objasniti i čime se ovakav
prijedlog može opravdati. Tradicionalna se zamisao likovne kulture
zasnivala u velikoj mjeri na poticanju samostalnoga likovnog izra-
Današnje je društvo upravo opsjednuto imperativom gospodarske učinkovitosti i racionaliziranja. U tom svjetlu, argument o preopterećenosti kao razlogu smanjivanja satnice ili
ukidanja udžbenika likovne kulture jednostavno ne stoji
žavanja učenika te upoznavanju
klasičnih ili od struke ovjerenih
likovnih djela. Ovakva je zamisao,
naravno, i dalje važna i svakako
ima svoje mjesto u cjelini školovanja na razini osnovnog školstva.
Štoviše, smatram da bi - osobito
u kreativnoj komponenti samostalnoga likovnog izraza - trebala
biti zastupljena i u srednjoškolskoj nastavi.
Pismenost koju zahtijeva snalaženje u današnjem društvu,
međutim, nadilazi okvir samostalnoga likovnog izražavanja i prepoznavanja kvalitete odabranih radova iz područja likovne umjetnosti.
Potrebne su višestruke pismenosti koje omogućuju društveno i
kulturno pozicioniranje pojedinih
pojava na temelju njihovih - semiotički rečeno - vizualnih znakov-
nih vozila. Uz vizualnu pismenost,
potrebna je i sve veća medijska
pismenost.
Predlošci iz područja arhitekture, grafičkog, industrijskog ili
modnog dizajna su, naravno, već
našli svoje mjesto u nastavi likovne kulture, no danas je - čini mi se
- potrebna nova kompleksnost pri
njihovoj interpretaciji. Potrebno je
promatrati ih u cjelini društvene
zbilje i s obzirom na povećanu
važnost različitih komunikacijskih
protokola pomoću kojih se o
njoj sporazumijevamo. Uz takvu
aktivnost, prvenstveno verbalne naravi, satovi vizualne kulture
trebali bi, smatram, uključivati i
mogućnost da se učenici okušaju u elementima konceptualne i
oblikovne prakse karakteristične
za područja arhitekture ili dizajna. Neki poduzetniji nastavnici/e
samoinicijativno uvode elemente
takve prakse u nastavu likovne
kulture.
Današnje je društvo upravo opsjednuto imperativom gospodarske učinkovitosti i racionaliziranja.
U tom svjetlu, argument o preopterećenosti kao razlogu smanjivanja satnice ili ukidanja udžbenika
likovne kulture jednostavno ne
stoji. Riječ je, naime, o jednom
od predmeta, ma kako to nekome čudno zvučalo (nažalost najčešće ekonomistima), presudnih
za razvoj sposobnosti održavanja
sadašnjih i budućih generacija
učenika na tržištu.
Je li bilo produktivno i racionalno
- s obzirom na ovaj, “tržišni“ argument - smanjiti satnicu predmeta
koji, kao što peticija OPA ispravno kaže, razvija “sposobnost
opažanja, logičko i divergentno
mišljenje, stvaralačko mišljenje,
estetske kriterije, inovativnost,
kreativnost, finu motoriku”, koji
nadalje “potiče samostalnost i
jača osječaj samopouzdanja”, a
isto tako “podrazumijeva cjelovito
učenje i uključuje istraživanje niza
različitih područja, od prirode i
društva do informatike”? Odgovor na takvo pitanje mora biti niječan, a reakcija na njega bi, smatram, trebala zahtijevati ne samo
povratak prethodne satnice predmeta, nego i povećanje broja sati
u odnosu na prethodno stanje.
U uključivanju u procese koji se
odvijaju u postindustrijski moderniziranim zemljama Europske unije može znatno pomoći nastava
predmeta poput vizualne kulture,
onakvog kakav je opisan u peticiji Udruge za promicanje vizualne kulture. Taj se predmet može
i potrebno ga je proširiti novim
elementima i novim pristupom
pojedinim sadržajima, no da bi
se to moglo učiniti potrebno ga je
najprije imati u školskom programu - u opsegu koji jamči da će
uspješno razvijati vještine i sposobnosti toliko potrebne u novom
društvenom kontekstu.
tema
broja
aktualno
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Hvoje NjiriÊ
drugo, trenutna loša pozicija
likovne kulture u osnovnim
školama dugoročno je izrazito
loša za budućnost hrvatskog
društva.
Prof. Petrić smatra da je
potrebno promisliti i tome kako
neprestano usavršavati prirodu
i opseg sadržaja koje u okviru
predmeta likovne kulture valja
podučavati. Potrebno je obogaćenje i novi fokus dijela njegovih sadržaja, koji bi sa sobom
donijelo preimenovanje u „vizualnu kulturu“, valjalo bi u njega
eksplicitnije uvesti i društvene
sadržaje, odnosno eksplicitnije
naglasiti vezu vizualnih i društvenih pojava u današnjem
društvu.
Sociloginja Inga Tomić-Kolu-
drović još je početkom devedesetih ustvrdila da se u hrvatskom društvu paralelno odvijaju „dvije modernizacije“ i supostoje njihovi rezultati. Ako je
„druga modernost“ i za nju
karakteristični trendovi u protekla dva desetljeća bila u opadanju, jer ju je zamjenjivala
najprije ratna i poratna politička autoritarnost, a potom u
dvadeset i prvom stoljeću i korporacijski pritisak sličnog predznaka, ovo ne znači da neće
doći do postupnog uključivanja
u procese koji se odvijaju u
postindustrijski moderniziranim zemljama Unije.
Arhitekt Hrvoje Njirić s arhitektonskog, ali i didaktičkog
stajališta analizirao je trenutne
17
Klaudijo ©tefanËiÊ
probleme i ponudio načine na
koji bi se arhitektura mogla
uklopiti u odgoji i obrazovanje
od predškolske razine do kraja
srednje škole. Primijetio je
potrebu za sveobuhvatnim
podizanjem kulturne svijesti
društva, a ključnu ulogu u
tome ima vizualna kultura.
Prof. Njirić zalaže se za veću
zastupljenost
sadržaja
s
područja arhitekture i urbanizma u nastavnom planu i programu, jer je i najveći dio svjetske kulturne baštine očuvan
upravo putem arhitektonskih
spomenika. Ujedno, arhitektura nije samo važna za razumijevanje povijesti, već je ona prisutna u svakodnevnom životu
kroz
kulturu
građenja.
Arhitektura govori o civilizacijskim dosezima društva. On
smatra da bi se položaj likovne
kulture mogao promijeniti i
uvođenjem završnih ispita
(mature) iz vizualne kuture,
zatim kroz aktivnu ulogu
muzejsko-galerijskih institucija, istraživanjem uzroka razlika u vizualnom obrazovanju u
pojedinim sredinama te korigiranjem odnosa vizualnih
područja unutar programa (slikarstvo (plošni mediji) 40
posto, skulptura 15 posto, novi
mediji 10 posto, arhitektura i
urbanizam 20 posto, dizajn 15
posto). U predškolskom odgoju trebalo bi primjenjivati
metode praktičnog rada, u
osnovnoj školi kombinirati
više praktičnog rada s osnovnim teoretskim postavkama u
višim razredima, a u srednjoj
školi zadržati praktični rad s
pojačanom teoretskom podlogom. Prijedlog prof. Njirića je
da se osnuje radna skupina
koja bi bila neovisna od
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, ali bi ministarstvu predložila promjene plana
i programa.
Teoretičar
umjetnosti
Klaudijo Štefančić konstatirao
je da trenutno znanje koje se
stiče u osnovnoj školi nije
dovoljno za razumijevanje
suvremene umjetnosti. Plan i
program završava na fizičkoj
dimenziji umjetničkog djela
(što je nasljeđe modernističke
ideologije o kojoj je govorio i
prof. Petrić). Masovno obrazovanje pokrenuto u 19. stoljeću
imalo je za cilj osposobiti radnu
snagu za potrebe ekonomije.
Danas su se potrebe znatno
promijenile, a pristup vizualnom obrazovanju ostao isti.
Metodičar likovne kulture
Miroslav Huzjak, s Učiteljskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
konstatirao je da Ministarstvo
već dulje vrijeme ne potiče dvosmjernu komunikaciju. On
smatra da likovna kultura najviše pati zbog svog društvenog
statusa. Škole obrazuju djecu
za nepoznatu budućnost koja
ih očekuje i za nepoznate i nove
poslovne izazove. Zato ima smiNastavak na 18. stranici
Miroslav Huzjak, metodičar likovne kulture, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Nove vrste pismenosti
Nastavni je proces prožet
golemom nepredvidljivosti o
budućnosti društva za koje priprema sadašnje učenike. Ne
znamo kako će svijet budućnosti izgledati, ali obrazujemo
djecu za taj svijet. Razmišljajući o razvoju poslovnih i ljudskih
resursa, možemo zaključiti kako
je, ekonomski gledano, razvoj
kreativnosti jednak važnosti razvoja pismenosti. Potrebno je
povećati iskoristivost ljudskih
sposobnosti i dar ljudske mašte.
Ken Robinson je ustvrdio kako
svi obrazovni sustavi na svijetu
imaju istu hijerarhiju predmeta:
na vrhu su matematika i jezici,
zatim društveni predmeti, a na
dnu umjetnosti. Naglasak je na
lijevoj polovici glave, pohvale i
nagrade dobivaju reproduktivci, a ne stvaratelji. Obrazovni je
sustav zasnovan na ideji o akademskim sposobnostima, odnosno o sposobnostima koji će biti
potrebne u industrijalizacijskom
radnom procesu. Međutim, novi
je svijet donio preobrazbu rada.
Internetski dizajner ili inženjer
ne koristi isti pristup kao nekadašnji radnik u čeličani. Društvo
je postalo vizualizirano.
Školski programi rijetko očekuju originalnost od učenika, ali
predmet likovne kulture upravo
to postavlja kao prvenstveni zahtjev. Uz obavezu različitosti od
ostalih, nastava likovne kulture
učeniku omogućuje istraživanje
svijeta oko sebe i unutar sebe
Školski programi rijetko očekuju originalnost od
učenika, ali predmet likovne kulture upravo to
postavlja kao prvenstveni zahtjev
na razne načine. O svijetu razmišljamo na način na koji ga
doživljavamo, a doživljavamo
ga kroz sliku, zvuk, pokret, dodir… Misliti se može plesom,
pjesmom, crtežom, a ne samo
riječju. Mozak nije podijeljen na
odjeljke, mi smo ga tako podijelili u procesu obrazovanja radi
lakšeg shvaćanja. Kreativnost
se iskazuje u interakciji različitih
načina “viđenja“ stvari. Nastava
likovne kulture u sebi uključuje i
vizualiziranje nevizualnih motiva,
raznih osjetila i osjećaja, odnosno bavljenje učenika svojim
unutarnjim svijetom.
Vizualne posebnosti suvremenog društva zahtijevaju i nove
vrste pismenosti. Uz literarnu i
informatičku pismenost, pojavila se potreba i za vizualnom pi-
smenošću. Moglo bi se reći da
se radi o operabilnoj, komunikacijskoj upotrebi likovne pismenosti u svakodnevnici. Vizualna
pismenost označava sposobnost oblikovanja značenja na
temelju slika, podrazumijeva
način na koji se slike povezuju.
Čine ju kulturalno konstruirane ideje, tumačenje socijalnog
učinka poruke, koji je potrebno
učiti - a niti jedan školski predmet osim likovne kulture ne pokriva ovo područje. Lingvističke
informacije se primaju serijski,
a vizualne informacije simultano, čime takva komunikacija
postaje dominantna. Marketing
poznaje i tehnike manipulacije
slikom; na političkom plakatu
nije važan samo smiješak osobe, već i retuširana fotografija
lica koje time šalje neverbalne
poruke.
Potrebno je osvijestiti kako
prvo treba doživjeti osjetilnu
senzaciju, tek zatim nastupa
lingvistička i matematička obrada pojmova. Većinu ljudske
komunikacije čini neverbalna
komunikacija, čiji najveći dio
čini upravo vizualnost. Stoga,
vizualni jezik u sebi objedinjuje i
lingvistički jezik i matematiku,
jer im osjetilno prethodi. Povijest ljudske kulture i zabilježene
komunikacije započinje upravo
slikom na zidu pećine.
Velik je obrazovni problem
nekvalitetna likovnost u ostalim
školskim predmetima. Likovno
nekvalitetni udžbenici stvaraju
pomutnju vizualnim porukama,
kao i didaktički nespretno i neopravdano zadavanje ilustriranja
učenicima, pogrešno shvaćenih
kao međupredmetna korelacija.
Upravo smještenost umjetnosti
na hijerarhijsko dno nastavnog i
društvenog vrjednovanja stvara
atmosferu ignoriranja vizualnih
pravila, prilikom zadiranja u područje likovnosti praktično svih
školskih predmeta.
Konačno, društveni je problem i praksa netransparentnosti nacionalne obrazovne
strategije, u kojoj nepoznati
članovi raznih odbora odlučuju
o sudbini sviju. Obrazovanje je
područje od općeg interesa,
zbog čega bi se trebalo tretirati
poput javnih natječaja u kojima
su poznati kriteriji kompetentnosti onih koji u njemu sudjeluju i
koji ga kreiraju.
Huzjak je, meu ostalim, rekao da je pogrešno smatrati da je likovni
izgubio jedan sat zbog vjeronauka. Jer je Ljilja Vokić 1997. godine likovnom uzela 1 sat i dala ga hrvatskom jeziku, pod imenom “medijska
kultura”.
A za podizanje svijesti u javnosti o važnosti likovne kulture, predložio
je da bi najefikasnije bilo dovesti Severinu na televiziju, pa neka kaže da
joj je likovni bio najdraži predmet u školi. Haha...
tema
broja
aktualno
18
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Nastavak sa 17. stranice
sla ulagati u sadržaje koji potiči i razvijaju kreativnost.
Likovna, odnosno vizualna,
kultura su jedan od neophodnih preduvjeta za razvoj kreativne osobe. Gledanje je proces, a viđenje interpretacija i
te se kompetencije trebaju
aktivno učiti i savladavati jednako kao i druge vrste pismenosti. Unatoč tradicionalnoj
obrazovnoj hijerarhiji koja
stavlja jezike i matematiku na
prvo, društvene i prirodne znanosti na drugo, a umjetnost na
treće, posljednje mjesto, prof.
Huzjak smatra da bi vizualna
pismenost trebala biti nadređena svim područjima jer
omogućava efikasno i jednostavno povezivanje (korelaciju), a i daje kompetencije koje
su potrebne i u jeziku i matematici kao i društvenim i prirodnim znanostima te umjetnosti.
U svim je izlaganjima naglašeno da su kompetencije koje
se razvijaju kroz likovnu kulturu - kreativnost, logičko mišljenje i povezivanje različitih
sadržaja - preduvjet za društvo
znanja i kvalitete.
U raspravi su otvorena još
neka pitanja kao što je pitanje
nepoštivanja likovne, točnije
dizajnerske struke pri oblikovanju udžbenika drugih nastavnih predmeta. Bilo bi nužno da
se u komisijama za odobravanje udžbenika iz svih predmeta u Ministarstvu nalaze stručnjaci za ovo područje.
Smatramo da bi se dizajnerska
struka trebala uključiti i u izradu Udžbeničkog standarda.
Samo da sve ovo skupa ne
ostane i dalje - mrtvo slovo na
papiru! Dajmo stoga slici da
progovori, jer “slika“, tj. vizualno, Ëuli smo, posreduje 70
posto informacija koje dospijevaju do nas. Vratimo likovnoj
kulturi u πkoli ono mjesto koje
joj pripada - vapiju likovnjanci. Ne zbog sebe, nego zbog
“slike“ i onoga πto “slika“ znaËi
u æivotu modernoga Ëovjeka “slika“ u sluæbi lijepoga.
Doista, u poËetku bijaπe
slika i slika - zauvijek!
Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb
Umjetnost - jedan od nositelja nacionalnog
identiteta
Umjetnost unutar svoga područja razvija i potiče niz interdisciplinarnih sposobnosti, znanja i vještina i time bitno
pridonosi razvoju složenih kognitivnih sposobnosti od rane
životne dobi pa sve do duboke zrelosti
Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu svjesna je iznimnog značenja likovne i vizualne kulture u suvremenim
društvima, kako u svakodnevnom životu,
tako i u umjetnosti i gospodarstvu.
Također je svjesna vlastite odgovornosti
u edukaciji visokoobrazovanih stručnjaka
i umjetnika koji se bave likovnom i vizualnom kulturom u predškolskoj i osnovnoškolskoj nastavi te u srednjim školama
i gimnazijama. U procesu stalnog unaprjeđenja kvalitete nastave i poticanja stjecanja vrhunskih kompetencija, Akademija
stvara sustav za cjeloživotno obrazovanje,
pa tako i za kontinuirano obrazovanje nastavnika s ciljem unaprjeđenja i proširenja
njihovih znanja na ovom području.
Zahtjevno okruženje suvremenog svi-
jeta i suvremenih vizualnih komunikacija
postavlja pred naš obrazovni sustav obvezu za iznalaženjem adekvatnih modela
i primjerenog prostora za tu vrstu nastave. To ponajprije pretpostavlja povećanje,
odnosno vraćanje satnice u osnovnim i
srednjim školama, zatim obvezne i visokokvalitetne udžbenike koji su sukladni uzrastima te proširenje spoznaje da je likovna
i vizualna kultura jedan od generatora
suvremenog gospodarstva i ukupnog razvoja društva. Naglašavamo činjenicu da
umjetnost unutar svoga područja razvija i
potiče niz interdisciplinarnih sposobnosti,
znanja i vještina i time bitno doprinosi razvoju složenih kognitivnih sposobnosti od
rane životne dobi pa sve do duboke zrelosti. Stoga Akademija likovnih umjetnosti
svoju budućnost vidi upravo u razvijanju
istraživačkih aktivnosti i metodologija, što
pridonosi unaprjeđenju cijelog obrazovnog sustava.
Umjetnost je jedan od nositelja identiteta kako pojedinog naroda tako i čitavih civilizacija, i stoga je potrebno senzibilizirati, obrazovati, poticati i njegovati tu vrstu
spoznaje kao i nadarenost svake osobe
od najranije dobi. Iz te osnovne i nužne
baze pojedinci će nastaviti svoje školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti, a
kao istaknuti umjetnici pridonijet će stvaranju vlastite nacionalne kulture, ali i razumijevanju drugih kultura. Iskustva stečena
kroz umjetnički rad ponovo će podijeliti s
cijelim sustavom obrazovanja i ugraditi
ga u njega te tako generirati kontinuitet
koji je temelj kvalitete. Akademija likovnih
umjetnosti ima veliku odgovornost i ulogu
u ovom zajedničkom obrazovnom procesu.
Slavomir Drinković,
dekan Akademije likovnih umjetnosti
Zaključci javne tribine
Intenzivirati komunikaciju s nadležnim institucijama, prije svega MZOŠ kako bi upozorili na neophodnost da se u novim dokumentima, od nacionalnog obrazovnog kurikuluma
pa do zakona o udžbenicima, poštuje mišljenje struke i time izbjegnu negativne dugoročne posljedice na kvalitetu obrazovanja. U
tom smislu, nužno je zadržati udžbenik kao
obvezno nastavno sredstvo i likovne mape
kao dopunsko nastavno sredstvo.
Smatramo da je izuzetno važno da se u
novom nacrtu NOKa jasno definira položaj
ovog nastavnog predmeta na način koji osigurava kvalitetno obrazovanje za ovo područje. Konkretno, vraćanje satnice na dva sata
tjedno, proširenje sadržaja ovog nastavnog
predmeta i promjenu naziva koji bi preciznije
opisao širinu područja koje on obuhvaća.
Sve ove promjene potrebno je provesti
transparentno, kao rezultat konsenzusa struke. U tom smislu, potrebno je oformiti radnu
skupinu koja bi se sastojala od neovisnih
stručnjaka iz više područja koje objedinjava
likovna tj. vizualna kultura.
Kako bi se uraspravu uključili svi zainteresirani, udruga će na stranici www.opa.hr
primati prijedloge stručnjaka o poboljšanju
pozicije likovne kulture.
Kroz različite radionice i tribine potrebno je
senziblizirati roditelje kako bi zauzeli aktivan
stav prema sadržajima i kvaliteti obrazovanja
njihove djece.
Bitno je i dalje kontinuirano raditi na senzibiliziranju javnosti za ovaj problem. U tom
smislu, a u suradnji s HDD-om i DAZ-om u
planu je javno okupljanje u središtu Zagreba
19. i 20.ožujka 2010. Okupljanje će biti popraćeno stručnim skupom te radionicama u
prostorima DAZ-a. Svi će sadržaji biti otvoreni za javnost i medijski popraćeni.
Potrebno je učiniti korake u povezivanju
s gospodarskim sektorom koji mora početi
ulagati u cjelovito i kreativno obrazovanje jer
jedino takvo obrazovanje stvara uvjete za razvoj kreativnog i produktivnog društva.
Marija Lugarić, saborska zastupnica (SDP)
Likovna kultura - izvan zakona!
Novi Zakon o udžbenicima iz uporabe
će izbaciti ne samo
udžbenike za likovnu
kulturu, već i likovne
mape
Političari su u globalu neskloni situacijama kada sama
struka nema jedinstven stav,
pa onda cijela priča propada
još dublje. Morali biste odlučnije djelovati. U Saboru upravo raspravljamo o Zakonu o
udžbenicima koji će iz uporabe
izbaciti ne samo udžbenike za
likovnu kulturu, već i likovne
mape!! Vidim da to većina od
vas ne zna. Jer među dopuštenim dopunskim sredstvima
u zakonu su propisani radna
bilježnica, čitanka i povijesni
geografski atlas. Osobno sam
napisala amandman kojim sam
tražila da se uvrsti i likovna
mapa, ali je to glatko odbijeno.
Pod obrazloženjem da djeca
imaju pretešku torbu, a roditelji
preskupo plaćaju sve potrebne
knjige.
Postoje, naime, neki detalji
koji traže vaše djelovanje odmah - poput ovog planiranog
izbacivanja likovne mape iz zakona - jer ćemo zaista doći u
situaciju da za dvije, tri ili pet
godina likovna kulturna bude
kao predmet zadnja rupa na
svirali. Ako pogledate nacrt
nacionalnog okvirnog kurikuluma, sve ide prema tome da
se smanji opterećenje učenika. Iako mislim da učenici
nisu opterećeni satnicom, već
promašenim i preopširnim sadržajima.
Tu se vidi tendencija da se
sve “nepotrebne” stvari izbace, a likovnu kulturu očito
mnogi smatraju nepotrebnom.
Moj je apel da na ovakve
kritične stvari - poput zakona
o udžbenicima - trebate reagirati promptno i brzo. Jer, vrlo
je izvjesno da nakon što zakon prođe u saboru, ministar
Fuchs donese pravilnik koji
će ukinuti i udžbenik likovne
kulture i likovnu mapu za sve
razrede osnovne škole. Ako se
to dopusti, onda će predmet
“tonuti” sve dublje i za pet godina ćemo biti sretni ako ponovo uspijemo doći na sadašnju
razinu, koja je daleko ispod
zadovoljavajuće.
savjetnici
aktualno
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Otkrijmo učenikovu jaku stranu (2. dio)
Inteligencija nije ograničena samo na
dobivanje dobrih ocjena i postizanje visokih rezultata na testovima. Ona je mnogo
više od tečnog čitanja, brzog rješavanja
matematičkih zadataka i memoriranja činjenica. Psiholog dr. Howard Gardner
dugo je proučavao načine na koje odrasli
i djeca uče. Otkrio je da postoje različiti
oblici inteligencije. U prošlom smo broju
naveli neke oblike, a sada slijedi nastavak.
Tjelesno-kinestetička inteligencija
To je inteligencija koju obilježava sposobnost adekvatne uprabe tijela, odnosno osoba upotrebljava svoje tijelo kako
bi izrazila ideje i osjećaje ili ruke za kreiranje stvari. Najbolje uči djelovanjem.
Ova inteligencija zahtijeva fizičke vještine
kao što su koordinacija, balans, snaga i
brzina, a prisutna je do određene razine
u svakom čovjeku. Kao primjer ove inteligencije mogu se navesti plesači koji su
postali majstori u pokretanju svoga tijela.
Osobu koja ima razvijenu tjelesno-kinestetičku inteligenciju može zanimati sport,
ples ili bilo koja druga
tjelesna aktivnost te bilo
koja aktivnost koja upošljava ruke.
Intrapersonalna
inteligencija
To je inteligencija koju
obilježava razumijevanje
vlastitih misli i osjećaja,
dakle temeljena je na
znanju o samom sebi i
sposobnošću djelovanja koje se na njemu temelji. Pojedinac stvara
sliku o sebi, svjestan je
unutarnjih kretanja, namjere i motivacije, ima
sposobnost samodiscipline, samorazumijeva-
nja i samopoštovanja. To su uvijek jake
osobnosti, osoba se lako nosi sama sa
sobom, ima duboku svjest o sebi i jako
razvijen unutarnji svijet koji ne iskazuje
niti dijeli s drugima. Ako je nadarena za
neku umjetnost, može postati jako dobra
u onome što radi pod uvjetom da nije sramežljiva. Čini se vrlo neovisnom i izražava
snažna mišljenja i osjećaje u diskusijama. Osoba koja ju ima razvijenu vrlo je
neovisna, zna i razumije svoje emocije,
pronalazi tajna mjesta i radi stvari na svoj
način.
Interpersonalna inteligencija
Obilježava ju sposobnost dobre interakcije s drugim ljudima, a uključuje
sposobnost percepcije stanja, intencija,
motivacija i osjećaja drugih ljudi. Također
može uključivati i senzitivnost gesti lica,
glasa i gesti općenito. Ovakva je osoba
dobra prema drugima, zna što treba učiniti da se poveže s nekim, ljudi ju doživljavaju senzitivnom, voli kontakte s ljudima i
društvena događanja. Ima jaku osobnost
i osjeća sve ono što se događa oko ljudi
s kojima je u kontaktu.
Najuspješniji prodavači
imaju ovu vrstu inteligencije, a osoba s razvijenom ovom vrstom
inteligencije može biti
izvrstan političar ili medijator. Osobe s ovom
vrstom inteligencije prepoznaje se po tome πto
lako sklapaju prijateljstva, brinu se o drugima
te imaju ulogu vođe.
Prirodnjačka
inteligencija
Navodi se ponekad u
literaturi kao osma inteligencija. Čovjek u kojem dominira ova vrsta
Bez obzira na to
koja vam je vrsta
sposobnosti dana
određenom inteligencijom, uvijek
možete istraživati,
produbljivati i
razvijati određenu
sposobnost
inteligencije osjeća se duboko povezan
s prirodom, biljkama i životinjama. Uživa
u prirodnim ljepotama i svijetu koji nas
okružuje, uživa u identificiranju i klasificiranju biljaka, životinja ili minerala. Uspješno uzgaja biljke, ali i odlično ih pripravlja
za obroke. S velikom se pažnjom brine
o životinjama i sudjeluje u ekološkim akcijama.
Svih osam vrsta inteligencija nalazi se
u mozgu svakog čovjeka. Što više razvija
svaku od njih, to će ona biti stimuliranija te će se više manifestirati. Primjer iz
povijesti je Leonardo da Vinci, jedan od
najvećih renesansnih majstora, slavljen
kao slikar, kipar, arhitekt, inženjer i znanstvenik. Njegov slikarski rad utjecao je
više od stoljeća nakon njegove smrti na
talijansku umjetnost, ali se osjećao i u
anatomiji, optici, hidraulici, ukratko u većini grana moderne znanosti.
Svaka je vrsta inteligencije različita, ali
sve su međusobno ravnopravne. Nijedna
vrsta inteligencije nije bolja ili važnija od
ostalih. Bez obzira na to koja vam je vrsta
sposobnosti dana određenom inteligencijom, uvijek možete istraživati, produbljivati i razvijati određenu sposobnost. Različite inteligencije međusobno surađuju
u gotovo svemu što činite.
Ovo je teorijska podloga za vašu praksu koja je usmjerena prema individualnim
razlikama i potrebama učenika. Zato je
važno da svaki učenik ima šansu u nekoj školskoj aktivnosti biti izvrstan. Stoga
nemojte kažnjavati učenika koji ima loše
rezultate iz matematike tako da ga ne
uključite u likovnu, sportsku aktivnost ili
informatiku s izgovorom da će tada izgubiti dragocjeno vrijeme za učenje matematike. Prepoznajte znakove višestrukih
inteligencija na djelu. To će vam pomoći
da bolje razumijete učenike i da učite od
njih.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Naknade članova školskog odbora
Na koji se način isplaćuju naknade
(ukoliko je sredstva osigurao osnivač)
članovima školskog odbora koji su
zaposlenici škole? Obračunavaju li se
kao plaća ili se isplaćuju prema ugovoru o djelu na žiro-račun? Treba li se i
ostalim članovima isplatiti ugovorom o
djelu na žiro-račun ili to može biti i tekući račun? Može li računovođa odbiti
ovakvu isplatu pod izgovorom da se ne
želi time zamarati?
Ako je osnivač osigurao sredstva za
isplatu naknade za sudjelovanje na sjednicama školskog odbora isplata tih naknada obavlja se na isti način za sve članove školskog odbora. Sudjelovanje na
sjednicama školskog odbora nije obaveza
radnika škole koja bi proizlazila iz njihova
radnog odnosa odnosno ugovora o radu.
Stoga naknada za sudjelovanje na sjednicama školskog odbora ne može biti isplaćena kao plaća niti doznačena na tekući
račun. Ugovor o djelu sklapa se za obavljanje određenog posla u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN
br. 35/05.). U skladu s time sudjelovanje
i rad na sjednicama školskog odbora jest
obavljanje određenoga posla, na koji se
član školskog odbora svojom suglasnošću da bude imenovan u to tijelo, obvezao
ispunjavati, a za koje je sklopio ugovor o
djelu. Prihodi ostvareni na temelju ugovora o djelu uz uplatu pripadajućih doprinosa u skladu s važećim propisima isplaćuju
se putem žiro-računa i nije moguća isplata
putem tekućeg računa. Računovođa škole dužan je obavljati sve računovodstvene
poslove iz djelokruga rada škole, a svi poslovi vezani za sjednice školskog odbora
smatraju se poslovima iz djelokruga rada
škole. Neki poslovi mogu biti više ili manje
teški ili (ne)zanimljivi, no svi poslovi koje je
određena osoba obvezna napraviti moraju
se izvršiti.
Učiteljica koja se vraća s rodiljnog
dopusta nema radnog mjesta, jer je
u školi smanjen broj razrednih odjela.
Trebamo iskazati organizacijski višak,
a prema svim kriterijima iz Zakona o
radu ona treba biti višak. Na koji joj se
način može otkazati ugovor o radu?
Sukladno članku 71. Zakona o radu
(NN br. 149/09. - dalje u tekstu: ZOR),
za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog,
roditeljskog, posvojiteljskog dopusta,
rada s polovicom punoga radnog vreme-
19
na, rada u skraćenom radnom vremenu
zbog pojačane njege djeteta, dopusta
trudnice ili majke koja doji dijete te dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim
smetnjama u razvoju odnosno u roku 15
dana od dana prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac
ne može otkazati ugovor o radu trudnici i
osobi koja se koristi nekim od spomenutih
prava. Nakon proteka roka u kojem je zabranjeno otkazivanje ravnatelj πkole treba
započeti postupak otkazivanja ugovora o
radu zbog poslovno uvjetovanih razloga
i to najprije prethodnim savjetovanjem s
radničkim vijećem, odnosno sindikalnim
povjerenikom u funkciji radničkog vijeća
u pisanom obliku i propisanim rokovima
prema članku 149. stavci 5. i 6. ZOR-a,
a zatim traženjem prethodne suglasnosti
školskog odbora sukladno članku 114.
Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.)
te donijeti odluku o poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu, u kojoj radnici treba odrediti pripadajući otkazni rok i pravo na otpremninu u skladu s odredbama
ZOR-a.
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Uključivanje u
literarne i likovne
natječaje
Tijekom školske godine redovito se pozivaju učenici i njihovi nastavnici na sudjelovanje u različitim
likovnim i literarnim natječajima. Organizatori natječaja mogu biti različite ustanove i organizacije (ne)
profesionalno zainteresirane za poticanje likovnog i
literarnog izražavanja, ali i promicanje vrijednosti koje
njeguju i za koje se zalažu. Često se raspisuju natječaji u promidžbene svrhe, ali i kao oblik sponzorstva
ili donacije. Natječaje raspisuju različita ministarstva,
udruge, pučka učilišta, knjižnice, banke, poduzeća…
Teme natječaja najčešće su postavljene vrlo široko i omogućuje različite pristupe - opće teme - ili to
mogu biti ciljane teme kojima se želi postići osvješćivanje učenika i poticanje na pravilno djelovanje,
primjerice ekološke ili zdravstvene teme. Često se u
natječajima učenici pozivaju na istraživanje etnografske baštine ili materinskog jezika, gdje se učenici potiču na stvaralaštvo na dijalektu. Značajne povijesne
obljetnice ili književni
velikani i znanstvenici
i njihovo djelo također
se pojavljuju kao natječajne teme. Neki natječaji su tradicionalni,
dok se neki raspisuju
jednokratno,
prema
nahođenju organizatora.
Za natječaje se uz
temu definiraju tehnike
rada, veličine, dimenzije, forme te se postavljaju jasni rokovi i
načini dostave radova.
U odabiru natječaja u
koji će se učenici uključiti važnu ulogu imaju
ravnatelji koji procjenjuju vrijednost teme,
ali i potiču potencijalne
učitelje mentore na prihvaćanje sudjelovanja. U mnoštvu pristiglih poziva na
natječaje u suradnji s učiteljima treba procijeniti vrijednosti, ali i realne mogućnosti sudjelovanja. Učitelji
mentori svojom će stručnošću prepoznati darovite
pojednice i motivirati učenike za rad na natječajnoj
temi.
Uvijek pri tome svi trebaju voditi brigu o mogućnostima pronalaženja korelacija u nastavnom programu, ali i poštivanja zahtjeva nastavnog programa. Pripremanje učenika i sam rad na temi može
se uklopiti u redoviti nastavni proces, ali može biti
organizirano u sklopu izvannastavnih aktivnosti ili
konzultativni rad s nastavnikom. Dobro motivirani
učenici, kojima će biti jasno postavljeni i obrazloženi
ciljevi natječaja, s radošću će sudjelovati, na kraju i
iščekivati rezultate.
Vrjednovanje radova pristiglih na natječaj u pravilu
rade stručnjaci koje je imenovao organizator. Upravo
vrjednovanje nezavisnih stručnjaka može biti poticaj i
usmjeriti učitelje, pa ponekad biti i korektiv u daljnjem
djelovanju.
Na kraju provedenih natječaja najuspješniji radovi
javno se objavljuju ili kao dobitnici priznanja, organiziraju se izložbe, smotre kreativnih rješenja, tiskaju
se radovi u formi zbornika ili se mladim nagrađenim
autorima omogućava tiskanje njihovih radova u zbirkama. Likovni radovi često se koriste kao idejna rješanja organizatora natječaja, uvijek ovisno o cilju i
temi natječaja. Ponekad su nagrade za najuspješnije
sudionike natječaja i materijalne naravi. Sve su to
oblici priznanja za rad ne samo učenicima već i njihovim učiteljima mentorima, pa i školama koje redovito
sudjeluju i u kojima se prepoznaju i potiču kreativni
učenici i razvijaju njihovi potencijali.
Pripremanje
učenika i sam
rad na temi može
se uklopiti u redoviti nastavni
proces, ali može
biti organizirano
u sklopu izvannastavnih aktivnosti ili konzultativni rad s
nastavnikom
20
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
REPORTAÆA
Punim jedrima do prepozn
Od svog osnutka 1910. godine do danas
škola je nositelj prosvjetnog i kulturnog
djelovanja na zapadnom riječkom priobalju. Suvremenoj i dobro opremljenoj školskoj zgradi pripada i prostran
okoliš od oko 20.000 četvornih metara
s tri igrališta i dvorištem te zelenim
površinama, od kojih se posebno ističe
južni park s mediteranskim vrtom i
ornitološkim kutkom koji je pretvoren u
učionicu na otvorenom
O
d vremena djelovanja
Pučke
škole
na
Kantridi do današnje
Osnovne
škole
Kantrida isprepliće se povijest
nekoliko školskih zgrada,
hrvatskog i talijanskog jezika,
austro-ugarske, talijanske, jugoslavenske i konačno hrvatske
države. Mijenjale su se države,
mijenjala su se imena, ali je
škola uvijek ostajala. Pučka
škola Kantrida započela je
radom 1910. godine, a odluku o
njezinu djelovanju donijelo je
Cesarsko-kraljevsko zemaljsko
vijeće u Trstu. Tada je Matičnoj
školi Zamet naloženo da u što
kraćem roku uspostavi svoju
ekspozituru na Kantridi. Samo
godinu dana kasnije škola postaje samostalna i dobiva ime
Javna pučka škola Kantrida, a
njezin prvi ravnatelj bio je
Nikola Matejčić. Već 1920.
godine škola dobiva i ime Scuola
popolare Cantrida te se 1924.
potpuno talijanizira i njome
ravna Dante Moretti. Tako je
ostalo do 1945. godine, kad se
nastava ponovno izvodi na
hrvatskome jeziku, a ravnatelj
je bio Franjo Udović. Zgodno je
pripomenuti da je do 1947.
godine pod upravom škole bio i
dječji vrtić. Nakratko je škola
postala područnom školom
Osnovne škole Ivana Ćikovića
Belog na Zametu, ali je zbog
velikog broja učenika i trosmjenske nastave 1968. godine
sagrađena nova školska zgrada,
a škola dobila ime ”Bratstvo i
jedinstvo”, koje je nosila sve do
1991. godine, kad joj je vraćen
stari naziv Osnovna škola
Kantrida.
Ovo su samo najosnovnije
crtice iz sto godina duge povijesti Osnovne škole Kantrida, koja
je od svog osnutka do danas
nositelj prosvjetnog i kulturnog
djelovanja na zapadnom priobalju grada Rijeke.
Kako nam je rekla ravnateljica Ivanka Knez, matična škola
ima i svoju područnu školu već
punih 65 godina. I to ne bilo
kakvu nego osnovnu školu pri
Dječjoj bolnici Kantrida. Već
davne 1945. gradske su vlasti
postale svjesne da za velik broj
djece smještene u bolnici valja
organizirati i odgojno-obrazovni
rad kako zbog liječenja i duljeg
boravka u bolnici ne bi gubili
Sa smotre zdrave prehrane
Ravnateljica Ivanka Knez
školsku godinu. U početku se
nastava izvodila u bolničkim
sobama, a danas je to nešto
posve drugo. Škola obuhvaća
sve pacijente od prvog do osmog
razreda osnovne škole. Učionice
su ugodne za rad i dobro su
opremljene i po svom ustroju i
po načinu rada ova je škola u
bolnici ne samo najstarija u
Hrvatskoj nego i uzor svim drugim takvim školama koje su
organizirane u većim gradovima
u njihovim bolnicama. prema
riječima ravnateljice Knez, kroz
školu godišnje prođe oko šesto
malih pacijenata, u područnoj
školi zaposleno je osam učitelja, a za sve ostale programe
angažiraju se učitelji iz matične
škole.
”Škola je posebna i po tome
što imamo kompletnu satnicu
pokrivenu kao i u redovnoj
školi, a uz to još malim pacijentima nudimo bogatu lepezu
izborne nastave. U svemu jako
dobro surađujemo s liječnicima,
područna škola je dobila i puno
donacija, a surađujemo i s drugim bolničkim školama u
Hrvatskoj” - ističe ravnateljica.
Sve manje učenika
U godini obljetnice matičnu
školu pohađaju 354 učenika u
16 razredih odjela, dok kroz
osam
razreda
Područne
Bolničke škole godišnje prođe
oko 600 učenika. Ukupno je u
školi zaposleno 57 djelatnika,
od toga 42 učitelja, dva stručna
suradnika, ravnatelj, defektolog
- voditelj PŠ, učitelj - edukacijski rehabilitator te administra-
tivno i tehničko osoblje.
Učenicima je na raspolaganju
19 specijaliziranih učionica,
informatički kabinet s 20 računala, biblioteka, čitaonica, prostrana blagovaonica s kuhinjom
te velika sportska dvorana.
Nastava je stručno pokrivena i u
matičnoj i u školi u bolnici.
”Jedini je problem s kojim se
suočavamo nagli pad broja učenika. Naime, prije 27 godina
škola je imala oko 1200, a danas
imamo manje od 400 učenika.
To je logično, jer ovo je stara
četvrt s obiteljskim kućama,
nema nebodera i sve više je starog stanovništva. Možemo čak
reći da je naša područna škola u
bolnici spasila puno učitelja
budući da bi u matičnoj školi
ostali bez posla, a ovako svoju
satnicu popunjavaju u obje
škole” - kaže ravnateljica Knez.
”Školska zgrada izgrađena je
1968. godine, ali se trudimo
dobro ju odžavati, u čemu nam
puno pomaže Gradski ured za
obrazovanje tako da se ne možemo požaliti ni na stanje objekta
ni na opremljenost škole, jer
stalno nešto ulažemo, imamo 57
računala, a i informatičku opremu svako malo obnavljamo pa
smo od resornog ministarstva
nedavno dobili 16 računala.
Moramo se pohvaliti da sudjelujemo u projektu Međunarodna
učionica, u kojem je samo šest
škola u državi i u sklopu kojeg
je škola posredstvom jedne turističke agencije do sada ugostila
oko 1200 američkih turista promovirajući na najbolji način
hrvatski obrazovni sustav te
posebnosti našega primorskoga
kraja i zemlje. Naime, agencija
nam dvaput mjesečno dovodi
umirovljene prosvjetne djelatnike koji svoj boravak u Hrvatskoj
obično završavaju u Opatiji pa
usput posjete i našu školu, prisustvuju satovima, za njih
napravimo priredbu, učenici ih
ugoste i zahvaljujući toj suradnji, agencija nam daje i određen
novčani iznos tako da nemamo
problema ni s novcem ni s nabavom potrebne opreme, jer
imamo i vlastite prihode.”
Suvremenoj i dobro opremljenoj školskoj zgradi pripada i
Ureenje πkolskog okoliπa
veoma prostran okoliš od oko
20.000 četvornih metara s tri
igrališta i dvorištem te zelenim
površinama, od kojih se posebno ističe južni park s mediteranskim vrtom i ornitološkim kutkom.
Ekologija stalno na
dnevnome redu
”Nastojimo da škola bude sređena, čista i uredna i jedini nam
je problem činjenica da imamo
velik prostor oko škole koji
valja urediti. Mi smo jedina
škola u Rijeci koja ima toliko
vanjskog prostora i teško nam
ga je održavati. Nisu to samo
sportski tereni nego i zelene
površine koje treba kositi, održavati, uređivati, ali imamo ekološku grupu koja se brine za to.
Sportski tereni jesu školski, ali
ih koriste stanovnici naselja
Kantrida i provodimo često
različite akcije uređenja ili sadnje bilja u koje se vrlo rado
uključuju i roditelji. Ekologija
nam je stalno na dnevnom redu,
učenici su vrijedni i zainteresirani, imamo ekopatrole i dobro
surađujemo i s Mjesnim odborom Kantrida. Djeca obilaze
naselje, evidentiraju i snime
otpad i ono što nije dobro, upoznamo s time Mjesni odbor koji
se onda pobrine da se problemi
uklone” - kaže ravnateljica.
Učitelji i učenici uključeni su
u sve važnije programe, od škol-
skih preko međunarodnih do
onih na razini Grada Rijeke i
Primorsko-goranske županije.
Valja spomenuti da je 2008.
godine škola po drugi put stekla
status međunarodne ekološke
škole, UNICEF-ove Škole bez
nasilja te Škole bez arhitektonskih barijera. Veoma aktivno
uključena je i u sve akcije
Udruge Rijeka - zdravi grad,
sudjelujući na svim ekokvizovima i smotrama zdrave prehrane,
a u tri navrata njezini su učenici
predstavljali županiju na državnim smotrama u Krašiću,
Topuskom i Malom Lošinju.
Na gradskom natjecanju
pomorskih vještina Kad naš
brod plovi sve tri godine ekipa
škole osvojila je prvo mjesto i
vrijedne nagrade. Njezini razredi i učenici također redovno
sudjeluju u akciji NAJ Novog
lista.
Karnevalska tradicija duga je
deset godina, otkad školska
maškarana grupa zapaženo
sudjeluje na međunarodnom
Dječjem karnevalu u Rijeci.
Članovi školskoga pjevačkog
zbora i Glazbene radionice već
godinama uspješno sudjeluju na
dječjem festivalu Kvarnerić, a
snimili su i svoj prvi nosač
zvuka. Zahvaljujući programu
Riječkog lokalnog partnerstva
te isključivo vlastitim radom
zaposlenika, učenika i roditelja,
2007. godine u južnom parku
škole uređen je prostor s vrtnim
21
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
Stoljeće Osnovne škole Kantrida
u Rijeci
atljive kvalitete
UËionica na otvorenom u πkolskom parku
četvrtu godinu u školi je organizirana cjelodnevna nastava ra
učenike od prvog do četvrtog
razreda koju sufinancira Grad, a
roditelji plaćaju samo cijenu
prehrane” - kaže ravnateljica
Knez.
Mora se priznati da je pored
obrazovnog rada u školi puno
odgojnih aktivnosti. Moglo bi se
reći da pored svega toga ne bi
trebali imati problema, ali nijedna škola nije pod staklenim zvonom i logično je da bude problema s nasiljem ili bilo kojim oblikom asocijalnog ponašanja učenika. Naravno, nije dovoljno na
zid škole postaviti mjedenu
ploču s natpisom ”Ovo je mjesto
nulte tolerancije na nasilje”,
Detalj i z produæenog boravka
garniturama za učionicu na
otvorenom te kavezima s pticama.
Od školskih projekata treba
istaknuti projekt za učenike,
roditelje i učitelje Uredimo našu
školu, Dan bez zvona - dan otvorene škole, U igri i sportu zajedno, već tradicionalno zabavno
natjecanje i druženje djece i
roditelja mlađih razreda tijekom
lipnja.
Suvremeni
oblici odgojnog i
obrazovnog rada
Promoviranje suvremenih
oblika rada i istraživačke nastave rezultirali su redovitim organiziranjem Integriranog nastavnog dana te godišnjeg Projektnog
dana u koji su uključeni svi učenici škole. Neke od obrađenih
tema su Zdravlje - humanost tolerancija, Mir i prijateljstvo,
Lijepa riječ sva vrata otvara,
Otpad i briga za zdravo životno
okruženje.
Škola se posebice ističe svojim humanitarnim akcijama za
koje je dobila niz priznanja i
zahvala, a usko surađuje s
Mjesnim odborom Kantrida,
Domom umirovljenika, Dječjom
bolnicom, Pučkom kuhinjom na
Zametu, čijim korisnicima uz
Dane kruha već desetak godina
učenici daruju prigodne poklonpakete. Među prvim riječkim
školama uključili su se u
IstraæivaËki projekti
UNICEF-ov projekt Škole za
Afriku, a novac prikupljen na
prošlogodišnjem
Božićnom
sajmu donirali su za kupnju
invalidskih pomagala za jednog
učenika prvog razreda.
”Pored škole Gornja Vežica,
mi smo drugi punkt u gradu za
školovanje djece s cerebralnom
paralizom. Tu je uloženo puno i
radimo na tome da senzibiliziramo i učitelje i djecu i roditelje,
da stvorimo primjereno ozračje
za rad s takvom djecom, adaptiramo prostor, ukljanjamo arhitektonske barijere. To je inkluzija u pravom smislu, djeca
imaju svoj posebni prostor, s
njima rade učitelji rehabilitatori, fizioterapeuti i sve potrebno
dobivaju u školi. Osim toga, već
nego treba odgojno djelovati,
suočavati se s problemima i truditi se da ih bude što manje. I po
tome je škola Kantrida drukčija.
”Nema se tu nešto posebno
negativno istaknuti, jer je naša
sreća u činjenici da je Kantrida
staro gradsko naselje i da je
socijalna struktura stanovništva
malo povoljnija nego u nekim
drugim dijelovima grada, pa
nema zapuštene djece koja bi
dolazila iz kriminalnog miljea.
Susrećemo se u posljednje vrijeme s devastacijom školske
zgrade. Budući da je malo izolirana od naselja i ima velik okoliš, okupljaju se mladi, koji koriste igrališta, koji se sklanjaju
pod naše strehe pa se dogodi da
bude razbijenih prozora, da se
okoliš uneređuje ambalažom,
bocama, opušcima, ali to ne
rade naši učenici. Kao škola, mi
sve to počistimo, popravimo,
pošarane zidove obojamo, pa
smo i zatvorili ulaz u školu
rešetkama kako se ispod trijema više ne bi mogli okupljati
nepoželjni noćni gosti koji uništavaju školsku imovinu. Blizu
smo sportskoga kompleksa
Kantrida i baš oko naše škole
slave se pobjede ili oplakuju
porazi, i u oba slučaja krajnji
ishod je isti - devastacija školskog okoliša. Borimo se protiv
toga koliko god možemo. Imali
smo i puno seminara i radionica
o temi nasilja, ali moram reći da
stanje na terenu, odnosno život
ne ovisi o broju tih kvalitetnih
stručnih skupova. Puno je važnije da čitav školski kolektiv
diše na isti način, da svi odgojno djelujemo, da imamo posložene roditelje, onda možemo
reći da nemamo velikih problema” - ponosno ističe ravnateljica.
Demokracija na
školski način
Škola je nadaleko poznata po
sportu, ali to je posve prirodno,
jer je okružena brojnim sportskim terenima i objektima tako
da se brojni učenici bave vaterpolom, plivanjem, atletikom,
nogometom. Plivačice su dvije
godine zaredom državne prvakinje, ali nije to najvažnije. Puno
je važnije da se djeca od najranije dobi bave sportom radi zdravlja, da stječu pozitivne navike,
da budu organiziraniji, da imaju
određenu disciplinu i da se,
konačno, bave nečim vrijednim
i korisnim, da im slobodno vrijeme bude kvalitetno utrošeno,
a ne da besciljno lutaju naseljem i da imaju vremena razmišljati o kojekakvim bedastoćama, rušilačkim pohodima.
Konačno, najvažnije je maknuti
ih s ulice, a školsko sportsko
društvo jako dobro djeluje u
tom pravcu okupljajući učenike
u raznim sportskim sekcijama.
No, nisu učenici aktivni samo
u sportskim izvannastavnim
aktivnostima.
”Učeničko je vijeće jako aktivno i učenici puno razgovaraju i
odlučuju o brojnim problemima
koje rješavamo, čak i kad se
radi o školskom namještaju.
Kad smo učenike pitali kakav
grafit staviti na oslikani ulaz,
učenici su odabrali engleski
izraz school is cool i sami ga
oslikali. U školi je elektroničko
zvono, na kojem se također
prema odabiru učenika, umjesto klasičnog zvuka zvona,
pušta glazba. Donedavno je to
bila klasika, a sada svaki odmor
najavljuje Beyonce, popularna
američka pjevačica.
Zaslugom učeničke inicijative
stavljene su klupice u parku,
nabavljen je i namještaj u predvorju zgrade, a posljednja je
inicijativa da se pred školom
postavi stalak za bicikle. I to je
dio našeg odgojnog rada, jer mi
učenike doista pripremamo za
život u demokratskom društvu.
To nije anarhija, već legalnim
kanalima učenici izražavaju i
artikuliraju svoje stavove i
potrebe o kojima onda odlučuje
nastavničko vijeće.
Krasi nas to da svaki mjesec
imamo nekakvo međurazredno
natjecanje. U prosincu je to bilo
estetsko uređenje učionica, što
je bilo vezano za blagdansko i
prednovogodišnje vrijeme, za
Valentinovo su se birale najljepše ljubavne pjesme, a krajem
nastavne godine proglašavamo
najbolje i najuspješnije učenike
u sedam kategorija, među kojima su i pojedinci i ekipe, a učenici biraju i najpopularnijeg djelatnika škole te najrazred koji
dobiva na dar jednodnevni izlet
u nepoznato. I takvim sitnicama
potičemo učenike da budu što
bolji, da postižu školske uspjehe, ali i da budu aktivni u cjelokupnom školskom životu i svi
su motivirani da budu što bolji.
Skupljamo i stari papir i uvijek
smo među istaknutijim školama, premda je naša lokalna
zajednica puno manja od okruženja ostalih riječkih škola” ističe ravnateljica.
Škola inače ima jako dug službeni moto koji je teško zapamtiti, ali budući da je blizu mora,
simboli škole su galeb i jedro i
ravnateljica kaže da svi u školi
žele ići punim jedrima u svom
temeljnom poslanju, odgoju i
obrazovanju. A da su neprestano na tom pravcu dokazuje i
nekoliko podataka. Naime,
2006. godine škola je proglašena najuspješnijom školom u
županiji, djelatnici su vrlo kvalitetni i među njima su dva dobitnika državne nagrade Ivan
Filipović te pet dobitnika
Županijske nagrade.
U svom stogodišnjem djelovanju Škola je dobila niz vrijednih
nagrada i priznanja među kojima su najvrjednija Zlatni grb
grada Rijeke - Nagrada grada
Rijeke, Grb grada Rijeke u povodu proslave 95 godina rada
Matične škole I 60 godina rada
Područne škole te Nagrada
Primorsko-goranske županije
za najuspješniju odgojno-obrazovnu ustanovu u 2007. godini.
Doista, punim jedrima idu
naprijed, a i mi im želimo da
tako i nastave barem sljedećih
stotinu godina.
Marijan Šimeg
suradnici javljaju
22
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
BAKAR
Pomorska škola
Sjećanje na znamenitoga
profesora
H
POREČ
B
Srednja škola
Mate Balote
Humanitarna
prodaja kolača
ez obzira na to što se Valentinovo i ove godine slavilo
upravo na neradni dan, u nedjelju, profesori i učenici naše
škole nisu ga zaboravili niti zanemarili. Kao što je već godinama tradicija, tjedan dana prije samog dana zaljubljenih u holu
škole postavljena je kutijica za pisma svih zaljubljenih duša.
Tijekom tjedna kutija se nekoliko puta praznila kako bi sve
poruke u nju stale, što je dovoljan dokaz koliko zaljubljenih među
mladima ima. Osim toga, škola je bila ukrašena plakatima i prigodnim ukrasima.
No, posebnu nam je pažnju privukao projekt prikupljanja prihoda za distrofičare Istarske županije i učenike slabijeg imovinskog stanja naše škole. Naime, profesorica Đurđica Bonaca te
njezin uvijek humanitarno raspoložen razred organizirali su uoči
Valentinova simboličnu prodaju kolača u školskome holu tijekom cijeloga
dana. Kolače domaće izrade, različitih okusa, veličina i uzoraka donijeli
su učenici i profesori naše škole.
Dokaz da su sve slastice bile ukusne
i dobre jest što je gužva na holu,
upravo oko stola s kolačima, bila iz
minute u minutu sve veća.
Svi su bili sretni što mogu pomoći
ovako velikodušnoj humanitarnoj
akciji te su tako svakodnevne marende zamijenili slatkim delicijama. Simbolične novËane iznose od
dvije, tri ili pet kuna za pojedini kolač nikome nije bio problem
izdvojiti, što nas nimalo ne čudi, znajući da su upravo učenici
naše škole uvijek potpuno afirmirani u humanitarnim akcijama.
Profesorica Đurđica Bonaca s ponosom govori o akciji koja se
tradicionalno organizira u školi po osmi puta i kaže da su ju prihvatili i učenici i profesori pa je svake godine odaziv sve veći.
Akcija je uspjela, skupljeno je 2400 kuna, od čega će jedan dio biti
doniran Društvu distrofičara Istre, a drugi potrebitim učenicima.
Doris Delač
Za Društvo
distrofičara Istre i
potrebite učenike
škole prikupljeno
2400 kuna
U spomen
Frano Bušić
(1947.-2010.)
Nakon iznenadne smrti 19. veljače 2010. napustio nas je naš dragi kolega Frano Bušić. Rođen je 25. rujna 1947. godine u Gorici, Sovići u
Bosni i Hercegovini. Gimnaziju je završio 1966. u Imotskom, a 1971.
diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i postao profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Sljedeće se godine zaposlio u Gimnaziji
Ćire Gamulina u Splitu na radnom mjestu profesora hrvatskoga jezika
i filozofije.
Nakon integracije Gimnazije Ćire Gamulina i Građevinskoga školskog centra, radio je od 1980. u Građevinskom školskom centru Ćire
Gamulina, odnosno u Graditeljsko-geodetskoj tehničkoj školi u Splitu. Od 13. listopada 1993. obnašao je funkciju ravnatelja Graditeljsko-geodetske tehničke škole. Odlikovan je 1966. Spomenicom Domovinskog rata, a 2000. unaprijeđen u zvanje profesora savjetnika.
Kao profesor hrvatskog jezika i filozofije radio je u različitim strukama i programima srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. Kao ravnatelj škole zalagao se za poboljšanje kvalitete nastave, opremao
školu nastavnim sredstvima i pomagalima, a posebno informatičkom,
geodetskom i drugom opremom. Uvijek se zalagao i za to da svrha
školovanja ne bude samo da u njoj učenici nauče sadržaje, nego da
usvajajući izabrane sadržaje nauče učiti. Nastojao je svim snagama
da škola, školovanje i nastavnici dobiju onu važnost i dignitet koji im
treba pripadati u društvu.
Naš dragi kolega ravnatelj jako će nam nedostajati. Trajno ga se
sjećamo po stalnoj spremnosti na suradnju i međusobnu podršku te
velikom optimizmu.
Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja
upravo u meteorološkoj postaji u Bakru disertarvatski profesor, geofizičar i znanstvenik
cijom naslovljenom O opažanju oblaka te dnevAndrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja
1857. godine u Volovskom. Osnovnu školu
nom i godišnjem periodu oblaka u Bakru.
pohađao je u rodnom mjestu, a
Uspio je konstruirati nefoskop,
gimnaziju završio s odličnim uspjeinstrument za određivanje smjera
hom u Rijeci. Nakon studija matei brzine oblaka te vertikalnih
gibanja zraka. Redoviti član
matike i fizike u Pragu, radio je kao
gimnazijski profesor u Zagrebu i
JAZU-a postao je 1989., a od 1910.
predavao je geofiziku i astronoOsijeku, a od 1882. do 1891. bio je
profesor matematike, fizike, metemiju kao sveučilišni profesor. U
orologije i seizmologije u KraZagrebu je, osim meteorologijljevskoj Nautičkoj školi u Bakru.
skih spoznaja, svoj znanstveni
Uz redovito profesorsko zanimanje
rad usmjeravao i prema seizmoloi ostala nastavna zaduženja, posebgiji. Na to ga je potaknuo katano ga je zanimala meteorologija.
strofalan potres u Zagrebu 9. studenoga 1880. godine, a već 1901.
Predavanja iz meteorologije toliko su ga zaokupila da je u Bakru
postavio je u Zagrebu seizmološku postaju koja je 1908. i 1909.
nastojao osnovati meteorološku
postaju. U tome je uspio 1. svibnja
dobila dva nova za to vrijeme vrlo
1887. kada je postaja počela raditi
suvremena seizmografa.
Prije dvije godine, u povodu
te je imala sve potrebne instrumente. Njegovo je najpoznatije otkriće
150. rođendana Andrije Mohorovičića, uređena je u prizemlju školdiskontinuitet koji postoji svuda
po Zemlji i koji je po njemu nazvan
ske zgrade u Bakru lijepa učioniMohorovičićev diskontinuitet. Od
ca u spomen na velikoga znanstvenika, koji je ostavio trajni
1892. bio je upravitelj meteorološkog opservatorija u Zagrebu, koji je
pečat i u bakarskoj sredini. U slici
i riječi prikazan je tom prigodom
ujedno preuzeo nadzor i upravu nad
svim meteorološkim postajama u
njegov životni put, izložene su
tadašnjoj Banovini Hrvatskoj.
slike, dnevnici, programi, udžbenici, zapisnici dnevnih i godišnjih
Mohorovičićev interes na područkretanja oblaka i druge zanimljiju meteorologije obuhvaća istraživosti vezane za Mohorovičićev
vanje gibanja oblaka i širenja bure
rad. Umirovljen je 1921., a premina području primorskoga krša.
nuo 1936. u osamdesetoj godini
Zanimljivo je da je doktorirao 1893.
života.
u Zagrebu na osnovi podataka pri- Andrija Mohorovičić snimljen
Ivan Šamanić
kupljenih osamdesetih godina prije više od jednoga stoljeća
U izvannastavnom
radu toliko se zainteresirao za meteorologiju da je u
Bakru osnovao meteorološku postaju
VELIMIROVAC
Područna škola
Ptičice od recikliranog
materijala
U radionici su djeca
učila kako se mogu
kreativno izraziti recikliranjem materijala
koje nalaze u okolici
i poticati druženje
među učenicima
U
Područnoj
školi
u
Velimirovcu, kojoj je
matična Osnovna škola
kralja Tomislava u Našicama,
učiteljica prvoga razreda
Zdenka Kluk pripremila je,
osmislila i održala ekološku
radionicu nazvanu Izrada ptičica od recikliranog materijala. U
integriranoj nastavi sudjelovala
je i učiteljica Mihaela Pokrivka
s učenicima prvoga, četvrtoga i
petoga razreda. Cilj je radionice bio poučiti djecu kako stvarati i kreativno se izraziti reciklirajući materijale koje nalazimo u našoj okolici te razvijati
suradnju i poticati druženje
među učenicima.
Zajedno s učenicima radile
su ravnateljica Blaženka
Kapetanović,
pedagoginja
Đurđica Zailac, školska knjižničarka Ivana Ostrički i defektologinja Snježana Požgaj-Vinčić.
Od nastavnih sredstava upotri-
Stvaralačka radionica
jebljeni su pištolj za vruće lijepljenje, univerzalno ljepilo,
brusni papir, škare i olovka. Uz
pomoć učiteljice Zdenke Kluk,
najprije su svi uzeli dva drvena
kruga i pomoću brusnoga papira poravnali krugove. Ostatke
prašine dobro su obrisali
krpom. Zatim su uzeli juteni
konopac, presavili ga na pola i
oba kraja vezali u čvor.
Kroz veći plosnati, drveni
krug na kojem je bio otvor na
sredini i koji je predstavljao
tijelo ptice, svi su provukli juteni konopac i zavezali ga. Spojili
su veći i manji krug, tj. glavu i
tijelo ptice pomoću vrućega lje-
pila. Dakako, u radu se vodilo
računa o učenicima, jer je u
radu s vrućim ljepilom potreban oprez. Tako su odrasli
pomagali djeci u sastavljanju
dijelova. Potom su pomoću
šablona iscrtali kljun i krila od
pluta te ih zalijepili na ptice. Na
kraju, od papra u zrnu zalijepili
su oči i ptičice su bile završene.
Gotove ptičice neki su pričvrstili na granu, drugi zalijepili na
drvo ili grančicu i činilo se kao
da će svaki čast poletjeti. Djeci,
ali i odraslima bio je to nesvakidašnji doživljaj.
Z. Đ.
suradnici javljaju
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
NAŠICE
23
Naša mladež
Osnovna škola
kralja Tomislava
Našičko sunce zasjalo u
plesnom ritmu
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
I
ju učiteljica, ravnateljica, gradonačelnik,
pedagoginja,
mama i tata - pohvalio se
Manuel Nemet.
- Jako mi je bilo drago što
nas je u razredu vodila pedagoginja. Nisam ni slutio da to
znam raditi! Otkrio sam svoj
talent! Bio sam sretan zbog
crvene i bijele boje koje smo
bojali po licu. Svidjelo mi se
što smo pjevali navijačke pjesme i plesali, a zatim se vratili
u razred, počastili se i tako se
Tražeći način kako
će stvoriti ugodniju i
topliju klimu u razredu osmogodišnjaka
učiteljica i pedagoginja odlučile su se za
ritmiku
družili i bili radosni! Ponosan
sam bio kad nas je voditelj
proglasio najboljom publikom! A voditelj je bio jako
zanimljiv! Veselim se svakom
susretu ritmike i sve mi to
puno znači - rekao je Vasilije
Urošević.
- Volim ritmiku, jako mi se
sviđa kada nastupamo i nastavit ću vježbati. Ipak, najviše
volim naše druženje u razredu
- zadovoljno je zaključio
Matija Čatić.
- To je bilo dobro. Jučer mi
je malo bilo naporno, ali
nismo imali zadaću i tako su
nam olakšane školske obveze. Bilo mi je bolje na drugom
nastupu. Oslobodio sam se i
isplatile su se sve pripreme. I
kad plešem i kad ne plešem
uvijek pjevam tu pjesmu i
tako učim i engleski jezik.
Sretan sam i zbog plakata koji
nam je stvarno dobro uspio.
Na njemu je pisalo Mi volimo
sport - sport je zakon! Volio
bih i dalje nastupati, ali o
tome će odlučiti mama - kaže
Tin Kolar.
Dosad su nastupali dvaput,
na humanitarnom koncertu
za učenicu koja je išla na operaciju vida i na školskom višeboju Čokolino višebojac.
Predstoji im i skori nastup u
Osnovnoj školi u Antunovcu,
nedaleko od Osijeka.
Radosne su bile i djevojčice.
- Mislila sam da mi se ne
isplati plesati, ali kad sam
vidjela da mi ide lako, onda
sam poželjela nastaviti plesati. I drugima se činilo da zato
što smo mali, nećemo uspjeti,
a sad su redom svi zadovoljni
i ponosni. Mislila sam da će
nam lopte ispasti, ali nije ispala nijedna. Drago mi je bilo
kad je Lino došao do mene i
uzeo moju navijačku zastavicu i vrtio je. Kad sam došla
kući, od sreće sam nasprejala
kosu crvenom bojom - otkrila
je Mia Banaj.
- U početku mi je bilo dosadno, ali kad sam vidjela da
dobro ide Tinu, Matiji,
Manuelu i ostalima, i ja sam
se potrudila. Nastupat ću i
dalje i pripremati druge točke
- kaže Tea Šisler.
- Jako mi je bio simpatičan
Lino dok je plesao s nama i mi
s njim pa me to oduševilo.
Uopće, sviđa mi se ritmička
skupina i želim nastaviti s
ritmikom, ali samo ako mi
dopuste roditelji - uvjetovala
je Ena Pavin.
- Najviše mi se svidjelo kad
sam napravila špagu, a moje
prijateljice, učiteljica i pedagoginja plesale su u krugu
oko mene. Uživam u svemu i
ne bih ništa mijenjala pa ću
nastaviti i dalje - jednostavno
je
komentirala
Glorija
Lukačić.
- Reći ću samo toliko da
želim nastaviti plesati, pristanu li na to i roditelji - kazala je
Josipa Krnjak.
- Svidjele su mi se frizure
koju smo imale. Puno kečkica
i crvenih mašnica u kosi.
Zadovoljna sam zato što plešem i željela bih nastaviti
dalje, ako roditelji dopuste uvjetovala je daljnje bavljenje
ritmikom Katarina Šprem.
Tako pričaju djeca, spontano i jednostavno, zadovoljno i
poticajno pa su zadovoljni i
pedagozi koji su pridonijeli
toj dječjoj sreći. Dosad su
nastupali dvaput, a predstoji
im i skori nastup u Osnovnoj
školi u Antunovcu, nedaleko
od Osijeka.
Đ. Z.
Naša
Iako smo mali, znamo plesati!
svakidašnjica
O
d početka ove školske
godine u Osnovnoj
školi kralja Tomislava
u Našicama djeluje ritmička
skupina 2.b razreda Našičko
sunce. Njihova učiteljica
Blaženka Vrlja i pedagoginja
Đurđica Zailac tražile su način
kako će stvoriti još ugodniju,
topliju klimu u razredu osmogodišnjaka i odlučile su se za
ritmiku. Predložile su učenicima da tu aktivnost nazovu
Našičko sunce, a oni su to
oduševljeno prihvatili.
Tako je pedagoginja vodila
skupinu, a učiteljica bila vrlo
oštra kritičarka, ali i svima
velika podrška i oslonac.
Uglavnom se radilo za vrijeme sata razrednog odjela ili
kada bi izostala nastava tjelesne i zdravstvene kulture, jer
nisu imali slobodnu dvoranu.
Petkom su za vrijeme petoga
sata imali stalni termin. Iako
je to bio posljednji nastavni
sat zadnjega radnoga dana u
tjednu, učenici kažu da im to
nije smetalo niti im je bilo
teško.
- Zapazila sam da su svi učenici jako napredovali. Vole
ritmiku. Vesele se svakom
održanom satu i nestrpljivo
očekuju novi. Postali su bolji
prijatelji. Naučili su promatrati sebe i druge, a da se pritom ne rugaju. Na lijep način
ispravljaju jedni druge i međusobno si pomažu, baš kao što
to rade pravi prijatelji. Dosta
su i samokritični. Kroz ples su
naučili poštovati različitosti i
uvažavati mogućnosti svakoga posebno. Svi daju sve od
sebe. Tolerantniji su i osjećaju se kao velika obitelj. Nema
ismijavanja i vrijeđanja - ocijenila je rad skupine učiteljica
Blaženka.
Slično govore i učenici.
- Meni je dobra ritmika i
volim plesti. U početku mi je
bilo malo glupo, bojao sam se
da ćemo biti loši, ali kad sam
naučio pokrete, poslije prvoga nastupa, nestalo je straha.
Bilo mi je drago što su se i
ostali učenici oduševili našim
nastupom! Čudili su se kako
dobro izvodimo pokrete, zvijezde, most, stoj na rukama, a
još smo tako mali. Želio bih
plesati do kraja života! - povjerio se Dominik Mali - Jurek.
- Bilo mi je lijepo što me
došao gledati i tata i podržao
me na tribinama. Jako je bio
zadovoljan i ponosan na
mene. Čestitao mi je. Sviđa mi
se ples i želim nastaviti vježbati. Volim kada nastupamo i
kada nas ljudi gledaju, pogotovo roditelji i sestra - povjerio se Karlo Vulić.
- U početku mi je bilo malo
dosadno, ali kad sam naučio
pokrete bilo mi je drago. Svi
su nam pljeskali! Ponosan
sam kad mi plješću! Najdraže
mi je bilo kad smo se Vasilije
i ja vrtjeli. Svidjele su mi se i
konfete kojima su obasuti
pobjednici. Stvarno smo bili
sretni! Svidjelo mi se i kada
smo se fotografirali s Linom
Čokolinom i zagrlili pa vrtjeli
u krugu s prijateljima - kazao
je Petar Zubak.
- Sretan sam kad nas gleda-
z svih ovih naših tmurnih prilika i neprilika jedino
nas još može izvući i obradovati naša mladež.
Svakome srce zatitra i otvori se kao automatska
vrata na trgovačkom centru kad vidi uspjeh naše djece,
naše mladosti. Posebno se uspjehu mladih raduju
učitelji koji su ih pripremali, a sretni se roditelji prisjete
da škola nije samo gnjavaža i stres, nego da može biti i
izvor radosti i zadovoljstva. Ovih je dana bilo dosta prilika za ponos i zadovoljstvo, jer su u tijeku priredbe u
kojima dolaze do izražaja oni najbolji u školi, u općini,
u županiji.
Školska natjecanja u znanju i vještinama, Lidrano,
turniri, sportska nadmetanja i drugi nastupi koji pokazuju izvannastavni i izvanškolski rad učenika i učitelja
sad dolazi do izražaja i dokaz su vrijednoga i sustavnoga
rada izvan redovnog rasporeda sati. Mladi matematičari, kemičari, fizičari, povjesničari, biolozi, geografi,
znalci hrvatskoga i stranih jezika rješavali su zahtjevne
zadatke, pismene i usmene i odmjeravali svoja znanja,
vještine i snagu. Mnogim će učenicima to biti snažan
poticaj da nastave daljnja natjecanja.
Osmašima su te izvanredne provjere znanja
putokaz kamo će krenuti
dalje, olakšat će im izbor
srednje škole i smjer pa
možda i izbor budućega
zvanja i zanimanja. Šteta
je što ti mali znanstvenici
nisu ni izdaleka popularni kao neki mnogo manje
sposobni iz svijeta zabave pa se rezultati školskih natjecanja uglavnom skromno obznanjuju javnosti. U tiražnom
tisku vrlo dobro smo
informirani o ljubavnim
zgodama, psima i gaćicama slavnih, dok o našoj iznimnoj i nadarenoj djeci i njihovim uspjesima nekad nisu
potpuno informirani čak ni njihovi roditelji.
Primjerice, baš u vrijeme zagrebačkoga Lidrana na
Prvom programu Hrvatskoga radija bili smo čak pet
puta informirani o tome kako neki poznati zabavljači
zahtijevaju od organizatora priredbe da im osigura sobu
s maserkama zagrijanu na temperaturu od 24 stupnja.
Ma to je skoro dirljivo, oni traže naše maserke i one
jedva čakaju da ih izmasiraju. Nitko nije ni spomenuo
Lidrano...
Sreća je što u prosvjeti ima mnogo entuzijasta i ljudi
su, svim zlim prilikama unatoË, spremni raditi bez
naknade pa su se održale priredbe kao što je Lidrano,
na kojem brojni učenici mogu pokazati svoju ljubav i
afinitet prema lijepoj riječi. Neprocjenjivo je vrijedno
sve ono što ostvare djeca svojim kreacijama, u recitacijama, scenskim igrama, svojim novinarskim i literarnim
radovima, školskim listovima i drugim medijskim oblicima. Na dobitku su oni koji postižu visoke rezultate,
kao i oni koji se tek okušaju, a i oni koji to gledaju.
Te učeničke predstave pravi su i iskreni doživljaji
lijepe riječi, maštoviti i originalni scenski ostvaraji i
šteta je da se barem poneki od njih ne pokaže široj javnosti, nego najčešće ostaju izvedeni samo jednom,
ponekad, nažalost pred polupraznom dvoranom. Da bi
djeca otišla na Lidrano potrebno je nekad tražiti sponzore i pokrovitelje, a u ovim sumornim vremenima njih
je sve manje.
S druge strane, novac se za kulturu često odlijeva na
kojekakve manifestacije koje nemaju mnogo veze ni s
kulturom ni s umjetnošću. Iz nekih europskih fondova
nude se sredstva za razvoj autentične kulture i umjetnosti, ali u nas nema takvih agencija koje bi bile u stanju
pobrinuti se za to, osobito ih nema na lokalnoj razini, pa
kad novac i stigne, tko zna hoće li doći zaista do onih
koji rade s djecom ili će otići na debele honorare nekih
dobro plaćenih dužnosnika?!
Sportska učenička natjecanja održavaju se, nažalost,
pod vrlo upitnim uvjetima, na račun roditelja. Djeca
dolaze, plaćaju sve od opreme, dvorane, voditelja, do
senviča i sokića koji popiju. Dobro je kad su roditelji u
mogućnosti to platiti, ali sad kad kriza tišti kao zla kob,
nije lako roditeljima odvajati i ovakve ne baš beznačajne iznose. Takvim načinom mnogo učenika nije u
mogućnosti uključiti se u bilo kakvo sportsko društvo
ili organizaciju. Problem je i sportska odjeća za djecu,
jer nemilosrdni trgovci drže vrlo visoke cijene kao da je
to čisti luksuz.
Uz takve uvjete zaista se moramo diviti svima koji
postignu visoke rezultate. Kad na svjetskim prestižnim
natjecanjima naša mladež osvaja medalje i dobiva priznanja, onda nam je to svima drago, a kad se za mladež
treba istinski potruditi i zauzimati, onda to ostaje na
slabo plaćenom učitelju i profesoru. Utješno je to što
nam je makar savjest čista i možemo se iskreno radovati svakom uspjehu mladih.
Da bi djeca
otišla na Lidrano
potrebno je nekad
tražiti sponzore i
pokrovitelje, a u
ovim sumornim
vremenima sve
teže ih je naći
aktualno
suradnici
javljaju
24
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
BAKAR
Gradska knjižnica
Jedan dan na školskom
brodu
Bilo je zanimljivo vidjeti praktičnu
vježbu spašavanja utopljenika na
otvorenom moru i brzo spuštanje
čamca u more
Ovako izgleda planinarska oprema
BROD MORAVICE
Osnovna
škola
Praktične vještine
U
Osnovnoj školi u Brod Moravicama u sklopu njihova programa ekološke škole, učitelji posvećuju veliku pozornost
svestranom obrazovanju mladih, posebno praktičnim i za
svakodnevni život važnim temama. Iako se nalaze u središtu
Gorskoga kotara, nikad nije previše poticaja za odlazak u prirodu
i očuvanje prirode. Tako su svojedobno, u sklopu Hrvatskog olimpijskog dana, planinari PD» Vršak iz Brod Moravica odveli učenike
na obližnji vidikovac na
Špičastom vrhu i dogovorili
buduću suradnju.
Planinarski vodič Robert Štefančić, član HPD Skradski vrh iz obližnjega Skrada, održao je učenicima predavanje o osnovama planinarstva. Pokazao im je potrebnu
opremu, objasnio ponašanje u planini, a najviše ih je zainteresirao
prikazom i opisom alpinističke
opreme i skija za turno skijanje. Predavanje je bilo praćeno prikazom
fotografija s raznih pohoda i izleta članova PD Vršak, koje je pripremila planinarka učenica osmoga razreda Katarina Tušek. Učenici su
sa zanimanjem pratili nesvakodnevno predavanje.
Predsjednik HPD Vršak iz Brod Moravica Emil Tušek zahvalio je
vodiču i ravnateljici Indiri Rački-Joskić te dogovorio praktičnu
obuku za proljetne mjesece kada će se edukacija moći nastaviti i
održati u prirodi.
Dijana Arbanas
Domišljat poticaj
učenicima za odlazak
u prirodu i očuvanje
okoliša
ZANIMLJIVOSTI
Hrvatsko
primorje
Redute na radost
djece
Svatko je želio biti originalan i zapažen, a
mnogima je to i uspjelo
Z
a nama je vrijeme karnevala, mesopusta i dječjih reduta, u
kojima su se zabavljali svi mladi i oni koji se osjećaju
mladima. Vrijedno je ipak u ovom trenutku podsjetiti na
vrlo dugu tradiciju organiziranja maškara u svim mjestima u
Hrvatskom primorju, a u Rijeci je održan i 14. dječji karneval
Korzo, u kojem je sudjelovalo 75 karnevalskih skupina iz Lijepe
Naše i više od 6000 malih maškara iz inozemstva. Publici su
osobito drage i privlačne bile karnevalske plesne zabave za
najmlađe, dječje redute, koje su prolazile malim primorskim
mjestima i selima uz glazbenu pratnju.
U dugačkim povorkama među brojnim zanimljivim maškarama
viđene su žabice, poštari, trsački glagoljaši, pčelice, omišljanski
babani, bakarske fijolice, vilenjaci, jahači nojeva, vještice,
rožice, zvončari, orepčići, bubamare, miševi i mačke i drugi
omiljeni dječji likovi. Svatko je želio biti originalan i zapažen, a
mnogima je to i uspjelo. Zaista male maškarice bile su predivne
i vidi se da je u njih uloženo mnogo rada, truda i ljubavi. Bez
njihovih roditelja i starijih te odgojiteljica i učiteljica ne bi bilo
ni njihovih prekrasnih maski.
Riječki karneval za najmlađe bio je kao i do sada drag i malima i velikima, a zadovoljan je bio i Toni, meštar 27. riječkog
karnevala.
Do kraja karnevala 17. veljače, odnosno spaljivanja mesopusta organizirane su dječje redute u skoro svim primorskim
mjestima, jer je tradicija duga i nitko ju ne smije iznevjeriti.
Ivan Šamanić
U
z korištenje knjižne građe Gradska knjižnica u Bakru svakodnevno proširuje
svoje djelovanje i pruža prostor svima da
budu aktivni u lokalnoj zajednici. Tako je u
povodu 160. obljetnice Pomorske škole u knjižnici prikazan dokumentarni film pod naslovom
Jedan dan na školskom brodu Vili Velebita II.
Film je snimljen u proteklih desetak godina u
režiji Čedomila Šimića i po scenariju Mladena
Kušeca. Inače, Pomorska škola u Bakru najstarija je pomorska škola u Hrvatskoj, djeluje od
1849. i oduvijek je imala svoj brod. Kako je istaknuto u filmu, ovo je najbolji put uključivanje
mladih pomoraca u osnovne mornarske vještine i prilika da upoznaju kapetanski most, brodski stroj, navigacijske uređaje, radar i druge
instrumente. Ustvari, ovo je prilika da se teorija
pretoči u praksu.
U sklopu programa učenika završnih razreda
Pomorske škole bilo je zanimljivo vidjeti praktičnu vježbu spašavanja utopljenika na otvorenom moru i brzu intervenciju spuštanja čamca
u more. Svi su gledatelji zaključili su da je umijeće, izdržljivost, snaga i spretnost budućih
pomoraca na zavidnoj razini, kao i druge osobine cijenjene u pomorskom životu. Svi su
uspješno obavili postavljene zadatke pod bud-
OGULIN
U
Pomorska škola u Bakru oduvijek je imala svoj
školski brod
nim okom njihovih nastavnika i brodske posade.
Filmskoj projekciji bili su nazočni u velikom
broju učenici Pomorske škole u pratnji njihovih
profesora i ravnatelja škole, umirovljeni nastavnici Osnovne škole te drugi građani.
Ivan Šamanić
Osnovna škola Ivane
Brlić-Mažuranić
Poziv na ples
čenici i djelatnici
Osnovne škole Ivane
Brlić-Mažuranić iz Ogulina obilježili su 12. veljače
2010. Dan zaljubljenih Valentinovo. Pripreme su počele još
prije mjesec dana, a uključile
su mnogo učenika i djelatnika
kako bi taj dan svima ostao u
lijepoj uspomeni. U novoj,
školskoj sportskoj dvorani
održano je natjecanje plesnih
parova učenika viših razreda.
U dvorani se okupilo tristotinjak učenika, djelatnika, roditelja, baka i djedova, koji su
došli podržati djecu te su svojim dolaskom uveličali školsku svečanost.
Ravnateljica Marija Lovrić
pozdravila je sve učenike, a
plesnim parovima zaželjela
mnogo uspjeha. Za sigurnost i
eleganciju u engleskom i bečkom valceru te ostalim suvremenim plesovima pobrinuli su
se nastavnici tjelesne i zdrav-
stvene kulture te glazbene kulture Vilko Sušanj i Hana Paver,
koji su učenike naučili plesnim pokretima. Program su
uveličali plesnim točkama
učenici 2. b razreda pod vodstvom učiteljice Željke Vucelić.
Vrlo zanimljivim pokretima
predstavili su se i učenici
osmoga razreda pod vodstvom
nastavnika hrvatskog jezika
Ratka Ivčevića, a najviše zanimanja izazvao je novoosnovani glazbeni sastav Eror, kojeg
U dvorani se okupilo
tristotinjak učenika,
djelatnika, roditelja,
baka i djedova, koji su
došli podržati djecu i
tako uveličali školsku
svečanost
Tko će bolje, tko vještije
su osnovale učenice osmoga
razreda Marija Đankić, Petra
Miloš, Eni Turkalj i Lea
Stipetić.
U konkurenciji petih razreda prvo mjesto osvojili su
Lucija Lovrić i Darian Porubić,
drugi su bili Ana Brozović i
Matija Salopek, a treći Ema
Majetić i Marko Trninić. Od
šestoškolaca najboljima su
proglašeni Tea Tuškanac i
Vedran Bulić ispred Izabele
Vučić i Marka Furića te Ane
Domitrović
i
Nevena
Puškarića.
Među sedmašima prvo su
mjesto osvojili Lucija Puškarić
i Tomislav Cindrić, drugo je
pripalo Lari Tonković i Marinu
Kirasiću, a treći su bili Lucija
Puškarić i Robert Kirasić.
Prosudbenoj komisiji koja je
pratila ples učenika u sastavu
učiteljice Jadranka Duić,
Anđelka Salopek, Glorija
Domitrović, Renata Hasan i
Đurđica Cipek, bilo je vrlo
teško odlučiti koji su najbolji
parovi u najvišem razredu.
Iako su svi odlično svladali
plesne korake, prvo su mjesto
osvojili Petra Salopek i
Antonio Luketić, drugo je pripalo Petri Matovina i Vidu
Palaliću, a treće Sari Tuškanac
i Ivanu Bunčiću.
Nakon proglašenja najboljih
plesnih parova, uz glazbu i
ples grupe Eror, učenici su se
nastavili zabavljati, a s učenicima su zaplesali i učitelji. Sve
pohvale učiteljima i ravnateljici za organizaciju proslave
Dana zaljubljenih!
Anđelka Salopek
aktualno
mediji
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
U»ITELJI
PISCI
Anto
KovaËeviÊ
Anto Kovačević rođen je 5.
lipnja 1949. godine u Usori u Bosni i
Hercegovini. Dugogodišnji prosvjetni
djelatnik, slovenski planinar, sakupljač
povijesnih vrela o Usori i usputni
pjesnik. Svoja poetska nadahnuća
povremeno objavljuje u različitim
časopisima i zbornicima.
Ipak, glavna mu je preokupacija dječje literarno i novinarsko
stvaralaštvo. S najdarovitijim literarcima i novinarima putovao je nekoliko
puta u Grčku, Ohrid, Mostar..., a
od 1998. aktivan je sudionik brojnih
smotri učeničkog stvaralaštva u
Republici Hrvatskoj. Priprema zbornik
objavljenih i nagrađivanih literarnih
uradaka svojih učenika pod znakovitim naslovom Jedra žedna vjetra.
Sasvim
dobro znam
Danima, mjesecima, godinama
kiše su nemilosrdno pljuštale,
olujni vjetrovi harali,
a sunce užasno pržilo
- po čelu mojih roditelja.
U dugim čekanjima i nadanjima,
silnim požarima i poplavama
otužno je klijalo i raslo,
krvavim znojem zalijevano,
sasvim nepoznato sjeme
- po čelima mojih roditelja.
A onda je sazrela jesen,
obilata plodovima i zlatnim lišćem,
A ja se zaprepastih:
netko je obijesno izorao
duboke, preduboke brazde
i nanizao potamnjele bore
- po čelima mojih roditelja
Zauzele su zauvijek svoje mjesto
- sad sasvim dobro znam na roditeljskoj njivi života.
Cvijet
Prvo je bilo trnje,
bolest neizlječiva
i tamna.
Rana u srcu,
vrijeme suza,
noći bez nade.
I onda je
iz toga trnja i probuđene svjetlosti
izrastao cvijet,
lijep i crven,
u rano jutro
zamirisao na proljeće.
I svima objavio
da su zrake
izlazećeg sunca
nadvladale tamu.
Biserne kapi
Baš tu negdje
na sunčanom dlanu,
u krilu livade cvjetne,
izrastu prva slova
i riječi se jave sjetne.
Čarobno grgolje
i sreću traže
nemirom šumskog vrutka,
a onda zastanu,
u čudu trepere
snagom svečanog trenutka.
I, gle! Zrake topline
mene su takle
od resa bisernih kapi,
zanesen osjećam
kako za njima
budući pjesnik vapi.
FILM
25
Festival hrvatskog
animiranog filma
Pobjednički Moj put
Među odabranim je filmovima bilo
i devet radova djece i mladeži, te
deset studentskih filmova
U
zagrebačkom kinu Europa 21. i
22. veljače održan je Festival
hrvatskog animiranog filma koji
je kroz pedesetak odabranih naslova
obuhvatio široki dijapazon od dječjih do
klasičnih radova hrvatske animacije te
okupio više stotina poklonika i ljubitelja
animiranog filma. Među odabranim je
filmovima bilo devet radova djece i
mladeži, deset studentskih filmova,
sedam reklamnih i namjenskih te dvadeset i jedan kratki autorski profesionalni
rad.
Uz natjecateljski dio Festival hrvatskog animiranog filma kroz okrugle stolove, izložbe, prezentacije i radionice
radi na promociji animacije kao ozbiljne
umjetničke forme u kojoj hrvatski autori
decenijama bilježe svjetski zapažene
rezultate. U tom duhu u sklopu Festivala
održana je i retrospektiva pod naslovom
Dragulji Zagreb filma, na kojoj su prikazana najznačajnija ostvarenja zagrebačke škole animacije.
Održavanje Festivala hrvatskog animiranog filma omogućili su Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba te
Akademija likovnih umjetnosti, Hrvatski
filmski savez, Kino Europa i Zagreb film.
Među više od četrdeset filmova koji su
prikazani u dvije natjecateljske selekcije
bili su i radovi ŠAF-a Čakovec Budilica,
Plava čarolija i Slučajna pustolovina,
zatim Foto-safari i Misterij nestale mrkve
FKVK Zaprešić, Mozaik I. Osnovne škole
Kadar iz filma Moj put
Veljko Popović, autor filma Moj put
Vrbovec, Novine i Plaža NS Dubrava, U
novi dan OŠ Jurja Šišgorića, Šibenik te
Samoća autora Milana Trenca, snimljen
u produkciji Hrvatskog filmskog saveza.
Po odluci stručnog ocjenjivačkog suda,
koji je radio u sastavu Petar Krelja, filmski redatelj, teoretičar i kritičar, Aleksej
N a j a v l j u j e m o . . .
HR
Radioigra za djecu
H.C. ANDERSEN „Palčica“
Nedjelja , 7. ožujka
2010. 13,15 - 13,55
Urednica: Nives Madunić
Barišić
Dramatizacija: Jakša Zlodre,
Skladatelj: Davor Rocco
Režija: Stephanie Jamnicky
Ovu Andersenovu bajku možda više od bilo koje druge
karakteriziraju napetost i iznenađujući obrati. Poznata u
brojnim verzijama radijska Palčica okupila je oko sebe
brojna glumačka imena predvođena Katarinom Bistrović
Darvaš u naslovnoj ulozi. Dramatizator Jakša Zlodre
Andersenovu je priču obogatio vlastitim humorističnim
nervom, a skladatelj Davor Rocco osuvremenio ju je songovima u ritmu rapa. Priča o strpljivosti, odanosti, hrabrosti, prijateljstvu i zamkama koje vrebaju na životnome putu u razigranoj režiji Stephanie Jamnicky zadržala
je čaroliju bajkovitoga svijeta u kojemu dobro uvijek
pobjeđuje, a radijskim sredstvima proširila joj prostore
događanja daleko u bezgranične krajeve slušateljeve
mašte.
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI
NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a
- STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
Aleksejev, redatelj, animator, crtač storiborda i supervizor postprodukcije animiranih filmova iz Moskve te Stjepan
Mihaljević, slikar, restorator, crtač stripova i umjetnički pedagog, pobjednik je
Festivala film Moj put autora Veljka
Popovića, akademskog slikara iz Splita,
koji se od 1998. profesionalno bavi računalnom grafikom, od 2003. je glavni grafičar u studiju za razvoj kompjutorskih
igara Lemonade productions, a od 2005.
asistent na kolegiju Elektronska animacija Umjetničke akademije u Splitu. Moj
put nastao je po scenariju zagrebačkog
kipara Svjetlana Junakovića, istaknutog
ilustratora, predavača ilustracije na
zagrebačkoj Likovnoj akademiji i autora
slikovnica objavljenih u dvadesetak
zemalja, a govori o odrastanju i sazrijevanju, kroz neobičnu priču o cipelama i
kamenčićima u njima.
Duško Popović
HRT Kulturna
baπtina
Pazin
Prvi program, subota,
6. ožujka 2010., u 16.30 sati
Pazin, središte Istarske županije, smjestio se u
kontinentalnom dijelu poluotoka, nad najdužom istarskom ponornicom Pazinčicom. Prvi
put spominje se kao Pisinum u ispravi kojom
car Oton II. 983. godine potvrđuje porečkoj
biskupiji vlasništvo pazinske tvrđave. Tijekom
povijesti Pazin je upravno, trgovačko i kulturno središte, s nizom plemićkih kuća podizanih
od 13. do 17. stoljeća, ali i skromnijih domova
pučana i obrtnika na trgu i duž prilaznih cesta.
Svi putovi u Pazinu na kraju će vas dovesti do
kaštela, jednog od najuščuvanijih takvih srednjovjekovnih zdanja u Istri, a današnji izgled
dobio je u razdoblju od 13. do 16. stoljeća.
Scenaristica i
urednica: Edda
Dubravec
Redatelj: Luka
Marotti
Pazinski kaštel, jedan od najuščuvanijih takvih
srednjovjekovnih zdanja u Istri
mediji
aktualno
26
WEB
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
KAZALI©TE
Komedija o našoj tragediji
Vanča Kljaković, Teštamenat, u redateljstvu Ivana Lea Lema, Kazalište
Marin Držić, Dubrovnik, 2009.
D
Europa za mlade
www.euzamlade.com
Kad nas tkogod mlađi, kći li učenik/student, upita štogod o Europi,
odgovor možda nećemo znati, pa bi
bilo dobro uputiti ih na adresu gdje
će oni sami odgovor vjerojatno naći.
Za učenike i studente koji razmišljaju o studiranju, radu ili tek putovanju,
a zanima ih Europa i Europska unija,
početno mjesto u traženju odgovora
mogla bi biti na internetskoj stranici
Europa za mlade.
Uz obavijesti o pravima djece/
mladih i temeljnim dokumentima Europske unije, ondje se dosta toga
može naći o obrazovanju, posebice o
europskim studijima (u EU i u Hrvat-
JAZZ
U
skoj), zatim o volontiranju mladih te o
programima EU za Hrvatsku. Stranice također omogućuju upoznavanje
institucija EU, publikacija o Europi i
mnoštva domaćih i inozemnih portala
namijenjenih mladima.
Održavajući ove stranice, Delegacija EU u Hrvatskoj opskrbljuje ih i
novostima, ponajviše informacijama o
aktualnim natječajima i projektima.
To što su stranice namijenjene
mladima ni u kom slučaju ne znači
da se njihovim sadržajem ne bi mogli
korisno poslužiti učitelji i nastavnici
pripremajući školske aktivnosti koje
povezuje sintagma Europa u školi.
(A. J.)
Hrvatska glazbena
mladež
Svečanost
u Teatru &td
nedjelju 7. ožujku HGM Jazz orkestar Zagreb ugošćuje mladu
američku skladateljicu, aranžerku i basisticu Sherisse Rogers.
Rogers je za svoje skladbe već dobila brojne ugledne svjetske
nagrade od kojih valja izdvojiti Međunarodnu nagradu za najbolju
kompoziciju Instituta Thelonius Monk, koju je dobila prošle godine,
te Nagrada za jazz kompoziciju BMI Charlie Parker iz 2005. godine. Još 2001. godine, Američko društvo glazbenika, aranžera i skladatelja dodijelilo joj je Nagradu za najbolji aranžman. Možda bolje od
nagrada govori podatak da orkestrira glazbu za nizozemski orkestar
”The Metropole Orchestra“ te da je aranžirala za velikane jazza
Davea Liebmana i Petera Erskinea. Kao skladateljica, Sherisse
Rogers vrlo je svestrana pa piše i klasičnu i jazz glazbu, ali i world i
R&B.
Koncerti
HGM jazz orkestra Zagreb u ciklusu Sunday Nights održavaju u 20 sati, u Teatru &td, u Studentski centru u Zagrebu. Cijena
ulaznice je 35 kuna,
a za učenike, studente i umirovljenike 25 kuna.
(ri)
Mlada američka
skladateljica,
aranžerka i basistica
Sherisse Rogers
ubrovačko kazalište koje nosi ime najsjajnijega hrvatskoga šaljivopisca već je
igralo komediju Teštament Vanče
Kljakovića, poznatijega prema svojim
redateljstvima. Međutim, kako je ta predstava
bila među najposjećenijima, obnovljena je, u
prosincu 2009., s novim redateljem, Ivanom
Leom Lemom i novim glumačkim postavom.
Naime, kazalište i u Dubrovniku najviše pune
srednjoškolci, a njih je svake godine na stotine
novih pa je to lijepa prigoda da vide primjer
komedije, k tome još i domaćega pisca.
Podsjetimo, u Teštamentu Vanče Kljakovića,
pisanom splitskom Ëakavπtinom, neki je imućni Tonći nenadano umro, a troje bliskih mu
srodnika (Tereža, Bekina i Vice), pošto se najprije nastoje međusobno prevariti, naoko složno traže mogućnost da izmijene za njih nepovoljno ostavinsko pismo. To uspije saznati i
jedna bližnica (Paškva) te još jedan bližnik
(Bepo) pa njih sad već petoro smisle da neki
Šime Frzelin, tip “malo onako“, koji je Tonću
donio ulovljenu pjevicu ne znajući da je umro,
pred pravnikom (Prošpero) odigra mrtvaca te
svu imovinu ostavi njima, a nešto i sebi - u
jagmi i neslozi svakoga od njih da zgrabi što
više za sebe…
“Ovo je predstava o našim manama. (…)
Ovo nije komedija, ovo je tragedija našega
vremena i našega karaktera“, piπe redatelj
Lemo u programskoj knjiæici.
Točna je tu svaka riječ, međutim, napisana
prije razorne koruptivne bujice u Hrvatskoj,
ova se komedijica bavi ipak sitnim dušama u
malom ozračju, ali ne manje pohlepnim od
velikih lupeža. No, lako je “povući paralele“…
GLAZBA
Na toj, spoznajnoj razni komad je izvrstan.
Jednako tako i s etičke točke motrenja. Ono
što kvari dojam jest akribijska razina
Teštamenta; hrvatski suvremeni pisci kao da
nisu baš previše nadareni za komiku, sve redovito ode u sprdnju, dijelom i u satiru, kao i
ovdje.
Sukladno tome, i redateljstvo se lomilo između želje da prikaže ono što redatelj na papiru
izvrsno uočava i nakane da se dopadne gledateljstvu. A što gledateljstvo zapravo voli, zar
uvijek neku sprdačinu? Ili su predstavi (gledanoj 19. veljače) već stanovito “popustile
uzde“?…
Branimir Vidić (Frzelin), Jasna Jukić
(Tereža), Helena Kovačić (Bekina), Antonio
Franić (Vice), Izmira Brautović (Paškva), Edi
Jertec (Bepo) i Hrvoje Sebastijan (Prošpero)
visoko su kvalitetna, mahom podmlađena
družba kazališta stare slave, sposobni odigrati
i znatno bolje i znatno zahtjevnije.
U sažetku: i pored ovdašnjih objekcija, srednjoškolcima je preporučiti predstavu moguće
korisnih spoznaja…
Stijepo Mijović Kočan
Opera za djecu
Mačak u čizmama
Visoka profesionalnost
D
ječje kazalište Dubrava u koprodukciji s
Udrugom Mala opera održali su 17.
veljače 2010. svečanu premijeru opere s
plesom, predstave G. Rossini/ Z. Niessner
Mačak u čizmama. Osnivači Udruge Mala
opera su Zdenko Niessner, svestrani glazbenik, od osebujnih opernih uloga za baritone do
brojnih glazbenih adaptacija, dok je zajedno s
njim suosnivačica Danijela Petrić, pijanistica,
koja kao solistica i komorna glazbenica koncertira u domovini i inozemstvu, a od 1994.
bavi se pedagoškim radom kao profesorica na
Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu i
suradnica Muzičke akademije u Zagrebu.
Dječje kazalište Dubrava projektom Mačak u
čizmama nastavlja svoju, već višegodišnju
praksu, da na repertoar stavlja glazbene predstave namijenjene najmlađima.
Opera s plesanjem Mačak u čizmama nadahnuta je motivima iz istoimene priče Charlesa
Perraulta, a glazbu, dijelove opere Talijanka u
Alžiru Gioachina Rossinija, odabrao je Zdenko
Niessner, koji je napisao i libreto za predstavu
i režirao ju je.
Ovom se predstavom željelo i uspjelo oživjeti formu opernog kolaža (pasticcia). Niessner
je iz literarnog predloška uzeo dva lika, Mačka
i »arobnjaka, i adaptirao ih kao jedine aktere
radnje. Protagonist je, dakako, mudri Mačak
koji u dvoboju s lažnim i narcisoidnim
Čarobnjakom nizom spletki i smiješnih dogodovština nadmudri zlog »arobnjaka i tako
ispravlja nanesenu nepravdu.
Ova vesela predstava s atraktivnim plesom,
zabavnim i iskričavim duetima i savršenim
arijama, pokazala je visoku profesionalnost
izvođača, čije je pjevanje bilo razumljivo i
djeci. Marta Babić tumačila je na premijeri
Mačka, a svojevremeno, u operi Ivica i Marica,
tumačila je Ivicu. Čarobnjaka je na premijeri
predstavio Antonio Brajković vrlo uvjerljivo.
Treba pohvaliti i glazbenu voditeljicu Danijelu
Petrić, koja je, čitav sat, koliko predstava
traje, dojmljivo na glasoviru svirala veselu
Rossinijevu glazbu. Ugodnom vizualnom
dojmu predstave pridonijela je funkcionalna
scenografija Lea Vukelića, šarolika kostimografija Slavice Grdinić i privlačna koreografija
Sandre Bandić Naumovski. Značajan je i doprinos majstora rasvjete Dine Čosića.
Spomenimo da u alternaciji nastupaju
Gorana Biondić, kao Mačak i Zdenko Niessner
kao Čarobnjak. Æelimo operi Mačak u
čizmama uspjeh, jer ona to i te kako zaslužuje. Sustavno djelovanje Male opere na upoznavanju djece s klasičnom glazbom i djelima
iz glazbene baštine ima veliki značaj, pogotovo danas kad smo na udaru svakojake glazbe
sumnjive kvalitete.
Milica Jović
U proπlom broju ©kolskih novina ispod Ëlanka o premijeri opere Norma izostavljen je potpis autorice Milice
JoviÊ. IspriËavamo se autorici i Ëitateljima na tom propusti
mediji
aktualno
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
KNJIGE
27
ČASOPISI
Različita iskustva
obrazovanja odraslih
M
Neformalno obrazovanje i
informalno učenje odraslih,
zbornik radova,
Uredili Milan Matijević
i Tihomir Žiljak,
Hrvatsko andragoško
društvo,
Zagreb, 2009.
Radovi u ovome
zborniku predstavljaju vrlo
dragocjenu građu
za daljnje sustavno promišljanje
obrazovanja
odraslih
e­đunarodna konferencija o
obrazovanju odraslih, što ju
svake godine, počam od
2002. godine, organizira Hrvatsko
andragoško društvo, jedno je od
rijetkih mjesta na ko­jem se hrvatski
andragozi redovito susreću sa svojim domaćim i stranim kolegama,
afirmirajući ovo važno obrazovno
područje.
Prošlogodišnja 4. međunarodna
konferencija, koja je održana u
Šibeniku od 29. do 31. svibnja, 2009.
godine, bila je posvećena problemu
neformalnog obrazovanja i informalnog učenja odraslih.
Afirmiranjem cjeloživotnog učenja kao dominantnog obrazovnog
diskursa, neformalno i informalno
učenje dobivaju na važnosti.
Potrebno je bilo ponovno propitati
njihove andragoške specifičnosti i
mogućnosti u ispunjavanju različitih
obrazovnih ciljeva. Konferencija je
pružila mogućnost da se predstave
dosa­dašnji istraživački rezultati na
ovom području, otvore nova teorijska pitanja i ponude nove mogućnosti andragoškog rada. Sve se to
našlo i u zborniku radova s te konferencije u izdanju Hrvatskoga andragoškog društva koji su priredili
Milan Matijević i Tihomor Žiljak.
Prvi dio je bio posvećen važnosti
neformalnog i informalnog učenja u
promjenama sustava obrazovanja
odra­slih i obrazovnim reformama. U
ovom dijelu su predstavljena domaća i strana iskustva u korištenju i
reguliranju neformalnog obrazovanja odraslih. Druga skupina izlaganja predstavila je iskustva i probleme u primjeni programa nefor­
malnog obrazovanja. U ovoj skupini
su predstavljena istraživanja o odnosu studenata i nastavnika prema
neformalnom obrazovanju kao i
različiti oblici korištenja neformal­
nog obrazovanja u visokoškolskoj
nastavi. Uključeni su, također, prikazi obrazovanja za kvalitetu te važnost cjeloživotnog obrazovanja za
europsku dimenziju odgoj­nog rada.
Treća skupina se bavila stanjem i
mogućnostima informalnog učenja
odraslih. Naj­veći dio izlagača se
usmjerio na korištenje novih tehnologija. Uz to je naznačena važnost
informalnog učenja za dvije ciljne
skupine: roditelje djece s kroničnim
bolestima i kreatore obrazovne politike.
Na kraju, posljednja skupina je
predstavila iskustva dobre prakse.
To se odnosilo, prije svega, na iskustva iz različitih organizacija uključenih u obrazovanje odraslih.
Zbornik radova s izlaganjima u
kojima su se dotakle gotovo sve
dimenzije problema neformalnog
obrazovanja i informalnog učenja
ukazuje na svu važnost neformalnog
obrazovanja i informalnog učenja, ali
i na njegove neiskorištene mogućnosti te stoga predstavlja vrlo dragocjenu građu za daljnje promišljanje
ove vrlo važne andragoške teme.
(RI)
General, ban i pjesnik
B
Josip Jelačić,
Pjesme / Gedichte
Priredio Stjepan Laljak
Matica hrvatska Zaprešić
Zaprešić, 2009.
Knjiga bi trebala današnjem
čitatelju približiti
književno
stvaralaštvo
jedne od
najznačajnijih
ličnosti hrvatske
povijesti
an Josip Jelačić bio je jedan
od najpopularnijih Hrvata u
Europi i jedan najopjevanijiih
junaka u dosadašnjoj povijesti hrvatskoga naroda (istina: za neke je u toj
istoj Europi najomraženija ličnost s
ovih prostora, ali to je danak povijesti i tragičnim povijesnim okolnostima u kojima se Hrvatska u Jelačićevo
vrijeme našla). Ustani bane i danas
je najpopularnija hrvatska budnica,
zbog nje se nekada išlo u zatvor, o
Jelačiću su pisani romani ne samo
na hrvatskom nego i na njemačkom
i francuskom jeziku.
Sve je to manje više poznato, no
široj je javnosti manje poznato da
je i sam Jelačić pisao pjesme, istinabog na njemačkom, koje su se
onda kasnije pojavljivale i u hrvatskom prijevodu. Prvu zbirku pjesama na njemačkom jeziku Jelačić je,
kao mladi časnik, objavio još 1825.
godine u nakladi zagrebačkog knjižara Josipa Rossyja pod naslovom
Eine Stunde der Erinnerung (Sat
sjećanja), a drugu 1851. godine u
Beču po jednostavnim naslovom
Gedichte (Pjesme). Jelačićevo pjesničko i dramsko djelo do danas je
nedovoljno istraženo, a sada smo u
prigodi da njegove pjesmotvore
čitamo i na hrvatskom jeziku u ovećoj knjizi koju je prošle godine
objavila Matica hrvatska Zaprešić,
u prigodi običježavanja 150. obljetnice Jelačićeve smrti.
Prvi dio knjige (Pjesme) sadrži
one pjesme koje je svojedobno prepjevao Dimitrije Demeter (1861.) i
dramu Rodrigo i Elvira u prepjevu
Augusta Harambašića, iz 1894.
godine, kada ju je na scenu zagrebačkog HNK-a postavio Stjepan
Miletić, glasoviti intendant središnje nacionalne kazališne kuće, veliki istraživač i oduševljeni evokator
hrvatske dramske baštine u koju je,
kako to ističe teatrolog Nikola
Batušić u svojoj studiji o Jelačiću
(1999.), s pravom ubrtajao i ovu
dramu bana Josipa Jelačića.
Za hrvatskoga čitatelja posebno
će biti zanimljiv Dodatak u kojemu
se na stotinjak stranica prvi put
objavljuju članci, kritike, feljtoni i
studije o Jelačiću objavljivani u
austrijskim, češkim, poljskim, talijanskim i slovenskim novinama i
časopisima kojih nema u hrvatskim
knjižnicama, pa će ovaj prijevod za
hrvatskog čitatelja predstavljati
svojevrsno kulturno otkriće.
Drugi dio knjige donosi pretisak
Jelačićeve zbirke objavljene u Beču
1851. godine pod jednostavnim
Gedichte (Pjesme), odakle su za
ovo hrvatsko izdanje preuzeti tekstovi, ilustracije i vinjete austrijskih
umjetnika, a uz pjesme objavljen je
i dodatak koji sadrži osvrte na
Jelačićeve pjesme objavljene u
austrijskim časopisima toga vremena. Drugi dio knjige sadrži i dramu
Rodrigo i Elvira na njemačkom jeziku.
Ova bi knjiga, koja predstavlja
biti prvi korak u sustavnijem valoriziranju i toga dijela Jelačićeva djelovanja, trebala današnjem čitatelju
približiti književno stvaralaštvo
jedne od najznačajnijih ličnosti
hrvatske povijesti.
Ivna Dorić
Matematičko
fizički list
Broj 3 (239), Zagreb,
2009./2010.
N
ovi broj MFL-a donosi drugi
od tri pregledna priloga iz
fizike Povijest znanosti, Nastanak
moderne znanosti, Darija Hrupeca. Niz članaka iz matematike
započinjemo intervjuom s Ivanom
Ivanšićem, umirovljenim sveučilišnim profesorom koji je još uvijek,
između ostalog, vrlo aktivan
član Hrvatskoga matematičkog
društva. Umirovljeni profesor
Kajetan Šeper iz Slavonskog Broda pripremio je zanimljiv članak
iz srednjoškolske matematike
Površina jednog četverokuta. O
Gergonneovoj i Nagelovoj pišu
Helena Halas i Mea Bombardelli
u svojem prilogu Izotomične točke
trokuta. Mirjana Čižmešija, Boško
Šego i Sanja Čerepinko autori su
priloga iz ekonomske matematike
Model jednostavne linearne regresije na primjeru glavnog zgoditka
u igrama na sreću. U članku
Novčić koji zna plivati, u rubrici Iz
moje radionice i laboratorija, Ivica
Aviani opisuje pokus koji pokazuje
kako novčić može plivati na vodi.
Iz astronomije su dva zanimljiva
priloga. Vladis Vujnović, profesor
u mirovini, bavi se fotonima i
odgovara na pitanje zašto je nebo
mračno, dok Vernesa Smolčić, s
California Institute of Technology, u Pasadeni u SAD-u, piše o
važnost radiozračenja u razvoju
galaktika. Tu su i stalne rubrike te
najava, na zadnjoj strani omota,
proslave 450. obljetnice rođenja
poznatoga našeg znanstvenika,
fizičara i teologa Marka Antuna de
Dominisa, koja će se pod pokroviteljstvom UNESCO-a obilježiti i
širom svijeta. (as)
Bjelovarski
učitelj
Časopis za odgoj i
obrazovanje
god. XIV., broj 3., Bjelovar,
rujan - prosinac 2009.
U
Velikom Grđevcu, rodnome
mjestu poznatoga dječjeg pisca Mate Lovraka, već 22. godinu
zaredom održavaju se Lovrakovi
dani kulture, na kojemu se svake
godine održi i tematski stručni
skup. Prošle je godine to bilo
upravo Lovrakovo stvaralaštvo. O
značenju Lovrakova stvaralaštva
kao poticaju za interkulturalni dijalog u novome broju Bjelovarskog
učitelja piše Ilija Pejić. Isti autor u
svome drugom prilogu istražuje
suvremenost Lovrakovih, Kästnerovih, Molnarovih i Kolarovih djela.
Temom Lovrakova stvaralaštva,
kao poticajem za interkuluralni
dijalog, bavi se i Katica Grgurić,
na temelju komparativne analize
lektirnih djela Družba Pere Kvržice M. Lovraka, Emil i detektivi
E. Kästnera i Junaci Pavlove
ulice F. Molnara. U članku Likovi
odraslih u dječjim romanima o
dječjim družinama Berislav Majhut
posebno analizira lik učitelja u
Lovrakovim romanima Družba
Pere Kvržice i Vlak u snijegu. Lovorka Pralas iz učiteljskoga kuta
razmatra problem timskog rada
u radionicama školske knjižnice.
Svi spomenuti prilozi predstavljaju
izlaganja na spomenutom stručnom skupu u Velikom Grđevcu, a
u dijelu časopisa koji donosi nove
stručne članke. Vlado Halusek
piše o planiranju i pripremanju za
nastavni rad, Karolina Petljak bavi
se ulogom ručnog rada u razvoju
djeteta, dok Melita Pek prikazuje
projekt terenske nastave s temom
jeseni. (ir)
Meridijani
Časopis za zemljopis,
povijest, ekologiju i
putovanja,
broj 142., veljača 2010.
Obje glavne teme u ovome
broju Meridijana vode nas u
inozemstvo. Prva nam predstavlja
Veliki Novgorod - kolijevku Rusije
(tekst Višnja Grabovac, fotografije
Branko Kladarin), koji je jedan od
najstarijih gradova u Rusiji. U njemu su napisane prve ruske knjige,
naslikane neke od najljepših
ikona, grad se ponosi i najstarijom gradskom utvrdom (kremlj),
katedralom Svete Sofije koja je
najstarija kamena građevina na
tlu Rusije, glasovitim freskama i
činjenicom da je Novgorod rodno
mjesto velikog skladatelja Sergeja
Rahmanjinova.
Druga glavna tema vodi nas
malo bliže - u Stuttgart, kolijevku automobila Mercedes (tekst
Edita Gregurić-Cvenić, fotografija
Goran Saletto i TZ Stuttgart).
Stuttgart je po položaju među
slikovitim brežuljcima i dolinama drugačiji od drugih velikih
njemačkih gradova i u mnogočemu je sličan Zagrebu: tipičan je
srednjoeuropski grad, ima jednu
uspinjaču, tramvaje, okružen je
zelenim brežuljcima, starim dvorcima i toplicama.
Od ostalih priloga izdvajamo
članak Milana Sijerkovića o
klimatskim promjenama, zatim
putopisni zapis Lare Černicki
o rječici Kamačnik u Gorskom
kotaru - zaustavite se u Vrbovskom i zavucite se u uski kanjon
kojim šumi jedna od najslikovitijih,
ali i najkraćih hrvatskih rijeka - kao
i prilog o kraljici Viktoriji, jednom
od najdugovječnijih monarha u
povijesti. (ir)
iz proπlosti
28
PRIJE 150
GODINA
Narodi u Austrijskom carstvu
Vitez Hefler urednik u ministarstvu za javnu nastavu u Beču
donosi sliedeći popis o narodu u carstvu Austrijskom. Slavenah
ima ukupno 13,727.000 (i to Čehah 4,400.000; Slovakah
1,900.000; Rutenah u Galiciji i Bukovini 3,200.000; Slovenah
1,200.000; Hrvatah 1,400.000; Srba 1,600.000; Bugarah 27.000);
Niemacah 8,400.000; Magjarah 5,200.000; Talijanah 2,224.805;
Furlanah 400.000; Rumunjah 2,700.000; Arbanasah 2000; Grkah
10.000; Jermenah 18.000; Ciganah 90.000; Židovah 900.000.
Ukupno 33,661.804.
OBLJETNICE
Priredila ©tefka BatiniÊ
Napredak
Nekazni zarad bolesti, niti zato, da diete pomisli, kan’da mu
želiš samo bol prouzrokovati. Pazi, da ćut sramežljivosti u
drugih nepovriediš, navedi djecu na tu misao, da kod kazne
pomisle na sud ljudski i božji. Nevalja dobro srce prezreti i
zanemariti, te tako nehajnim učiniti za stidljivost, da tako
samo u sebi bezufanje, mlačnost za sve dobro i gnjev neprobudi. Pomisli da i jaki drugčije konj šibom se otupi, te lien postane. Sve druge kazne, bile kakve god, klečanje, prekomjerno
stajanje, bijenje rukom, ima nemilih posljedivah za tjelesno
zdravlje i podkopava dostojanstvo učiteljevo. Motri učinak
svake kazni, netrpi, da djeca proti sućuti rade, da jedno drugo
izsmiehava, da jedno drugomu kaznu želi. Napokon badava si
kaznio, ako niesi imao pred očima zakon božji, svetu volju
Višnjega, njegovu kaznu i milosrdje! (A. Truhelka)
Napredak
Br. 11 / 1. ožujka 1860.
PRIJE 100
GODINA
Dvadesetih
i tridesetih
godina 20.
stoljeća
veliki broj
hrvatskih
učitelja,
među kojima i Zvonimir Keler,
promiču
ideje pokreta
radne škole
Poklonstvena deputacija HPKZ-a
Dne, 28. veljače ove godine predveo je predsjednik “Zbora”
profesor Ivan Martinović deputaciju preuzvišenomu gospodinu
banu dru. Nikoli Tomašiću, da mu se u ime “Zbora” pokloni i da
mu preporuči “Hrv. pedagoško-književni zbor”. Na riječi, kojima ga je pozdravio predsjednik, uzvratio je preuzvišeni gosp.
ban, da poznaje i uvažava rad “Hrv. pedagoško-književnoga
zbora”, pa da će ta inštitucija naći u njemu svakom prigodom
zaštitnika i zagovornika. Nakon toga poklonila se deputcija
predstojniku za unutrašnje poslove presvijetlomu gospodinu
Levinu pl. Chavraku Letovanićkom i odjelnom predstojniku za
bogočašće i nastavu, presvijetlom gosp. dru. Milanu Amrušu. I
oba odjelna predstojnika primila su deputaciju najprijaznije, pa
su obećala, da će rad “Zborov” vazda pomagati.
Hrvatski učiteljski dom
Br. 6 / 20. ožujka 1910.
PriruËnik za uËitelje
Z. Kelera
Čestitke za 40 godina učiteljske
službe
G. Škender Kranjc, r. učit. u Zagrebu, proslavio je 40-godišnjicu svoga službovanja, pa mu je tom zgodom u prisutnosti
mnogobrojnoga zagrebačkoga učiteljstva čestitao gradski
školski nadzornik g. Vuković u ime grada, školskoga odbora i
gradskog načelnika, a u ime same vlade čestitao mu je nadzornik g. Kirin. Razumije se, da su mu i sva zagrebačka učiteljska
društva čestitala. Svaki učitelj, koji uz ovu kukavnu plaću
doživi zdrav 40. godinu svoga službovanja, zaslužuje, da mu
čestita sav stalež, sav narod i sve oblasti.
Preporod
Br. 3 / ožujak 1910.
Naučni izlet u Istru i Dalmaciju
Akademički senat bečkoga sveučilišta odlučio je priređivati
naučne izlete svih fakulteta po zemljama monarhije. Prvi
takav izlet bio je ovoga Uskrsa - u Istru i Dalmaciju. Izletnici
su posjetili Ljubljanu, Postojnu, Oglej, Gradež, Pulu, Trogir,
Spljet, Kotor, Gruž, Metković, Mostar, Mljet, Vis, Poreč i Trst.
K nama, dalje od mora ne misliše doći. Na putu su nastojali
temeljito proučiti prilike kulturne, socijalnopolitičke, gospodarske, prirodne, trgovačke itd. - sve što mladež mora znati.
Kad se vrate u Beč, sudit će o nama - kao da su nas vidjeli.
Narodna prosvjeta
Br 3 / 1910.
Zvonimir Keler
(1900.-1979.)
Učitelj generacijama
budućih učitelja
Br. 11 / 1. ožujka 1860.
O kazni (2)
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
K
ada je 1919. godine u
Zagrebu otvorena Viša
pedagoška škola stvorena je, prvi put u povijesti,
mogućnost nastavka učiteljskog obrazovanja na-kon
završene učiteljske škole.
Među prvim generacijama
studenata Više pedagoške
škole bio je i mladi učitelj
Zvonimir Keler (Keller,
Köhler), kasnije poznati
didaktičar, metodičar i planinar. Rođen je 1. ožujka 1900.
godine u mjestu Svetom
Petru Čvrstecu kraj Križevaca, gdje je njegov otac bio
učitelj. U Zagrebu je završio
nižu gimnaziju te 1918.
godine učiteljsku školu.
Službovao je kao učitelj u
osnovnim školama u Gornjoj
Kovačici, Grabovcu kraj
Grubišinoga Polja i u
Dubravi kraj Čazme.
Nakon što je 1922. godine završio dvogodišnju
Višu pedagošku školu grupu: prirodopis, zemljopis i kemija - dekretom mu
je dodijeljeno mjesto u
Učiteljskoj školi u Gospiću.
U Građevinskoj školi u
Zagrebu radio je od 1926.
do 1932. godine. Kako je
Viša pedagoška škola,
zahvaljujući ministru prosvjete Stjepanu Radiću,
bila kratko vrijeme četverogodišnja, Keler je iskoristio tu priliku te upisao i
1928. završio Visoku pedagošku školu. U razdoblju
od 1932. do 1955. godine,
kada je umirovljen, radio
je kao profesor u učiteljskim školama u Čakovcu,
Pakracu, Petrinji, Šibeniku
i Karlovcu, gdje je nakon
umirovljenja bio ponovno
aktivan u Zavodu za školstvo, Centru za profesionalnu orijentaciju i u
Pedagoškoj akademiji.
Umro je 21. listopada 1979.
godine.
PRIJE 50
Likovni odgoj u gimnazije i
stručne škole
U Zagrebu je održan sastanak Savezne komisije za likovni
odgoj, na kojem je održano više referata. Profesori Vilko Selan
Gliha, Josip Roca, Kamilo Tompa i Dinko Vidović govorili su o
problemima likovnog odgoja u srednjim školama, pro. Živko
Haramija o likovnoj opremi udžbenika, a prof. Alenka Gerlović
o likovnoj opremi dječjih knjiga i listova. Osim toga prof. Josip
Roca održao je predavanje o novim metodama likovnog odgoja s brojnim projekcijama u boji.
Na kraju su predstavnici svih republika i Akademije za
likovne umjetnosti u Zagrebu potpisali predstavku upućenu
Saveznom izvršnom vijeću, u kojoj se izražava apel, da se
uvede u gimnazije i u sve stručne škole predmet “likovni
odgoj”. Prema ovoj preporuci, u drugim i trećim razredima
srednjih škola predavao bi se likovni odgoj s praktičnim izborom građe, dok bi se u završnim razredima gimnazije likovno
obrazovanje nastavilo s predmetom “povijest umjetnosti”.
Članovi Savezne komisije za likovni odgoj odlučili su, da se
potkraj ove godine održi u Beogradu Osnivačka skupština
Udruženja likovnih pedagoga Jugoslavije. U svim republikama
već su formirani inicijativni odbori. Na skupštini će predstavnici Savezne komisije podnijeti izvještaj o unapređenju likovnog odgoja u našoj zemlji u posljednjih deset godina.
Keler se već kao dvadesetdvogodišnji učitelj počeo javljati svojim člancima u pedagoškoj periodici.
Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća veliki broj
hrvatskih učitelja, među
kojima i Zvonimir Keler,
promiču ideje pokreta
radne škole. Piše o Georgu
Kerschesteineru, jednom
od glavnih predstavnika
radne škole, o ručnom
radu u kontekstu domaćih
životnih potreba i prilika te
općenito o pitanjima praktičnoga rada u nastavi.
U člancima koje objavljuje tridesetih godina
jasna je Kelerova orijentacija i naklonost pedagoškim idejama braće Radić.
Problematizirao je probleme obrazovanja seoskoga
stanovništva te pitanja
obrazovanja učitelja. Tako
1939. godine u Napretku
piše:
Studij narodnog života i
narodne duše u svima njenim manifestacijama, i to
ne općeno i površno, već u
raznim gospodarskim i
privrednim sredinama u
vezi s tlom na kojem se taj
život odvija, prvi je uvjet
da se učitelj u selu može
snaći i poraditi za napredak kolektiva. Jer od nerazumijevanja nije daleko do
mržnje, a gdje se živi u
mraku mržnje, tamo je
uzgojno djelovanje nemoguće. I kod uzgajanika i
kod uzgajatelja treba da
postoji uzajamna težnja za
usavršavanjem, za međusobnim primanjem, za
učenjem. Zato učitelj mora
najprije dobro naučiti,
kako njegovo selo živi,
kakovi su društveni i pravni odnošaji u domu i selu,
kakvi su običaji, vjera i
filozofija narodna.
Otvorenost prema novoj
školi i novoj pedagogiji za
Kelera nije značilo i njihovo bezuvjetno prihvaćanje
u ondašnjoj hrvatskoj
stvarnosti. Stoga u Napretku 1934. godine piše:
Reformni je pedagogijski pokret našao svoju
kolijevku po velikim gradovima srednje i zapadne
Evrope, pa je i potpomaže, a i sam sudjeluje u
njezinoj izgradnji. Ali ni u
tim zemljama nije još
reformni
pedagogijski
pokret stvorio seosku
školu. U primjeni, dakle,
te nove škole na naše prilike postoji opasnost da se
u naše seoske škole naprosto prenosi sav onaj metodički rad kako je uveden u
reformnim školama stranih gradova. Tako bi ostala ta škola tuđa i ne bi
mogla zadovoljiti postavljenom cilju. Mi moramo
izgraditi našu seosku
školu u duhu načela nove
pedagogije.
Budući da je međuratna
nova škola i nova pedagogija nakon rata proglašena
buržoaskom tekovinom,
tako su se utišali i njezini
pristaše. Zvonimir Keler,
kao profesor učiteljskih
škola i vrstan metodičar,
pisao je priručnike za učitelje koji su izlazili pedesetih godina 20. stoljeća. Za
svoj pedagoški rad nagrađen je 1971. godine nagradom “Ivan Filipović” za
životno djelo.
Na kraju treba spomenuti da je još od studentskih
dana Zvonimir Keler bio
aktivan planinar. Kao član
lokalnih planinarskih društava u mjestima u kojima
je službovao pridonosio je
razvoju planinarstva, istraživanju planina i promicanju prirodnih ljepota
Hrvatske.
GODINA
Učesnici su se upoznali i s izložbom u Školskom muzeju na
temu “Nove metode likovnog odgoja”, koja će se kao prva ove
vrste kod nas prenijeti i u Beograd u vrijeme Osnivačke skupštine likovnih pedagoga, a zatim i u ostale republičke centre.
Ponovno je za predsjednika Savezne komisije za likovni
odgoj izabran Kamilo Tompa, profesor na Arhitektonskograđevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu.
Školske novine
Br. 26. veljače 1960.
Kako se stvara ocjena
Na Pedagoškoj diskusionoj večeri PKZ-a, koja je 22. februara o. g. održana u Klubu prosvjetnih radnika u Zagrebu, izveden je zanimljiv i poučan eksperimenat: demonstracija o tome
kako se stvara ocjena. Više od stotinu prosvjetnih radnika, od
kojih su neki bili i izvan Zagreba, imalo je prilike vidjeti, kako
i pod utjecajem kojih faktora nastaju učeničke ocjene u našim
školama. Predavač i izvođač eksperimenta najprije je rekao
nekoliko riječi o složenosti i teškoćama ocjenjivačkog rada.
Zatim je naveo kako se problematika ispitivanja i ocjenjivanja
naučno istražuje već pedesetak godina. I kod nas je u tom
području bilo originalnih naučnih radova (na primjer neka
istraživanja Ramira i Zorana Bujasa). Sada je to pitanje opet
aktuelno. Novi Zakon o osnovnoj školi predviđa pored dosadašnjeg načina ispitivanja i ocjenjivanja još i primjenu testova
znanja i opisno ocjenjivanje.
Školske novine
Br. 10 / 4. ožujka 1960.
πkolski æivot nekoÊ
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
U književnim djelima, memoarskim i
beletrističkim, česti su opisi doživljaja i
scena iz školskog života. Da se makar
dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila
i kako je individualno doživljavana.
D
ok sam rastao pod Klekom, naša
nas je škola učila mnogome znanju i držala nas pod stegom. Naši
učitelji nisu bili ni mrki ni odbojni, ma
da su na vojničku vršili svoju dužnost.
Gdje je bilo odpora i nemara, sudila je
redovno šiba. A bez šibe krajiška škola
ne bi bila karika u lancu krajiškog vojničkog ustrojstva. Samo u crkvi nije
bilo šibe, ma da je i na tom svetom mjestu mnogo toga podsjećalo na duh, koji
je vladao u javnome životu. Istina je, da
je šiba mnogo puta pretjerano vršila
svoj poziv djelujući bolno na onoga,
komu bijaše namienjena. Ali je istina i
to, da je u krajiškim mjestima vladao
red, da se je živjelo mirno i srećno, da je
čovjek čovjeku bio zaista ‡ čovjek.
Spominjući se tih vedrih dana pod
nezaboravnim Klekom često mislim na
svoje učitelje, koje sam bezgranično
poštivao i u istinu ljubio. Ne sjećam se,
da bi kraj tolikih mojih učitelja, od
prvog do petog (građanskog) razreda,
bio u mojim očima koji manje vriedan.
Svi bijahu učitelji u pravom značenju
rieči, ali dakako s određenom distancom, a to je u našoj dječačkoj duši stvaralo respekt i osjećaj, da su nam učitelji
više negoli isti roditelji, da su za naše
mjerilo više negoli ostala gospoda, pa
nosila ona i zlatni ovratnik.
Da mi je onda tkogod rekao, da će ova
predodčba o učiteljima ustupiti mjesto
drugoj, koja će poslije u životu doći, ne
bih mu vjerovao i jamačno bih se na to
ljutio. Pa ipak se je to u stanovitoj formi
dogodilo. Moram odmah reći, da svi
moji učitelji, s kojima sam se poslije u
srednjoj školi sreo, nisu mogli ni pomutiti, a kamoli izbrisati sliku mojih prvih
učitelja. Pa tako ni oni, uz koje me vezahu moje sveučilištne nauke, a tih je bilo
mnogo. Ali se ipak našao jedan, koji je
moju sviest zaokupio tkao, da su iz nje
izčezle sve pređašnje slike. Bio je to dr.
Đuro Arnold. […]
A
lma mater croatica! Prvi semestar
na mudroslovnom fakultetu.
Predavanja počinju. Poslije podne
u 3 sata stupa u dvoranu nježan, vitak i
bljedolik gospodin. To je on! ‡ šaptala je
moja uzbuđena duša, pred kojom je
sada stajala prava, živa pojava onoga,
za kojim je moja duša toliko žudila.
Sada ona gleda onu milu glavu s plavim
očima, s pomno zakovrčanim viticama,
i unutarnjim glasom svojim šapće rieči
Svetoga Pisma: flOči su ti kao u golubice između vitica tvojih!« Gledam ga
nepomično u cieloj pojavi njegovoj: i
onu oštru progrušanu bradicu, i ono
crno sako odielo, i onaj cilindar u ruci.
Gledam ga i motrim, kako otmjeno
stupa na podium, kako na vješalicu
stavlja cilindar, kako se postavlja na
lievu stranu katedre, kako se smjerno
naklanja, kako popostoji časak, kako se
diskretno nasmjehuje, kako sjeda za
katedru, kako iz unutarnjeg džepa vadi
papire, kako nasađuje cviker i kako,
zakrenuvši glavom i odkosivši ramenom, počinje mirno i tiho, izpod glasa:
flGospodo i gospođe!« Gledajući u papire govori više samostalno negoli čita, i
objašnjava pojedine tvrdnje duhovito i
uvjerljivo, i dok je u tom poslu, svaki
čas skida cviker i drži ga među prstima
dotle, dok očima ne preleti slušatelje,
koji nepomično gledaju u njega. A zatim
opet nasađuje cviker i osmjehnuvši se
malko, nastavlja govoriti istom toplinom kao i prije. A kad ga u govoru prekine zvono odbijajući 4 sata, obraća se
slušateljima s pogledom preko cvikera:
flMolit ću još samo časak!« I napokon
se svršio sat. Poklon i odlazak. Netko u
dvorani pita: flTko je taj profesor? Kako
se zove?« A dvorana, u kojoj jošte vlada
duh učiteljev, odgovara hitro: flTko
29
Dr. Đuro Arnold
Zapisci o velikom učitelju hrvatskog naroda
[Ulomci]
Ante Cividini
Ante Cividini (1881. ‡ 1968.), pedagog, pisac i političar, bio je srednjoškolski profesor i
ravnatelj učiteljskih škola u Gospiću, Koprivnici i Čakovcu. Zagovornik škole rada,
pokrenuo je i bio urednik časopisa Nova škola (1924. ‡ 1930.), a uređivao je i Hrvatski
planinar (1935. ‡ 1939.).
U zborniku Iz poviesti hrvatskoga školstva i prosvjete (Zagreb, 1944.) objavljen je prilog
u kojem Cividini, mješavinom memoarskog i publicističkog diskursa, nadahnuto portretira svoga negdašnjeg profesora, književnika i filozofa Đuru Arnolda, utemeljitelja studija
pedagogije (1896.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
drugi nego Arnold?«
Podpisi! Slušatelji stoje pred katedrom i flpobiru« prve semestralne podpise. I profesor Gjuro Arnold podpisuje
indekse. Njegov je podpis tipičan. Kao
da ga podpisuje s kružnim perom. Bože
moj, i opet kružno pismo! I to iz ruke
mog učitelja, pjesnika. I to tako skladno
i liepo!
Podpisujući indekse naš se učitelj
svakom đaku blago osmjehnuo i pri
tom pogledao naslov i ime na prvoj stranici, da na taj način upozna svoje slušatelje. I meni se tako osmjehnuo, a pročitavši naslov knjižice, kimnu mi i reče:
flA vi ste...?« ‡ flMolim vas, posjetite me
u zbornici!« To je moj prvi odnos s
novim učiteljem, koji je svoju dušu prenio u moju tako, da su slike mojih prvih
učitelja počele bliedjeti i nestajati, kao
što bliede i nestaju zviezde pred suncem. […]
H
tio bih stoga mlađim generacijama predstaviti ličnost, koja je na
svakom svome mjestu i u svakom svome poslu bila sjajnim uzorom
čovjeka, književnika i učitelja riedkih
vrlina. Na ognju Arnoldove ličnosti stjecahu snagu stotine i stotine hrvatskih
učitelja i profesora, na toj snazi odgojeno je tisuće i tisuće hrvatskih đaka. A
da su jedni i drugi, bilo posredno ili
neposredno, kresali iskre svoje snage u
hrvatski narod, suvišno je izticati. Izvor
svega toga jest duša dra. Đure Arnolda,
i stoga se on ima smatrati zaslužnom
ličnošću i velikim učiteljem hrvatskog
naroda.
nja, 4. ta pokusna predavanja čitati i
izpravljati i 5. držati zajedničke sjednice
s profesorima (manuduktorima kandidata) i s kandidatima samima. Ako se k
ovome pridodaju oni mnogobrojni
posjeti kandidata, koji su osobito poslije podne obilazili svog strpljivog profesora, da im pomogne bilo savjetom bilo
literaturom, onda se moramo diviti
čovjeku tako nježne tjelesne snage, s
kojom je svladavao sve te poslove i
napore, i povrh toga našao vremena, da
časove tišine i odmora posveti pjesničtvu kao najvišem cilju svoga zemaljskog života.
Voditi Pedagogijski seminar na sveučilištu nije lak posao. S jedne strane je
potežkoća s izborom profesora, koji
imaju držati uzorna predavanja i rukovoditi vježbe i pokusna predavanja kandidata. Stručno pedagožki obrazovanih
profesora nije u Arnoldovo vrieme bilo.
Trebalo je dakle od vrstnih profesora
gimnazijskih predmeta stvoriti valjan
zbor uzornih seminarskih metodičara.
To je Arnoldu uspjelo pomoću njegovog
velikog auktoriteta. Profesori nekadanje donjogradske gimnazije, na kojoj se
redovno obdržavao Pedagogijski seminar, uzorno su izvršivali sve dužnosti,
koje su slobodnom voljom na se preuzeli. S te je strane profesor Arnold prebrodio sve potežkoće. Veće je potežkoće njegovu nastojanju zadavala druga
strana, na kojoj bijahu kandidati. Ne
shvaćajući važnost svog peedagožkog
obrazovanja kandidati nijesu dolazili na
predavanja, koja je njihov profesor
držao o specialnoj pedagogiji. Misleći,
da je za obučavanje njihova predmeta
dovoljno znati metode znanosti, koja ih
iz sebe daje historijskih i teoretskim
putem, često su dolazili u oporbu s psihologijskim normama školske metodike i prakse, a to je naravno smetalo
normalnom radu Pedagogijskog seminara. […]
A
Na najvišem znanstvenom zavodu
Arnold je djelovao od drugog poljeća
školske godine 1894./5. pa sve do
1922./3. Svoja je predavanja započeo
Općom pedagogijom, a završio sa
Specialnom
pedagogijom
i
Pedagogijskim seminarom. […]
N
ije doista bilo lako: 1. osnovati
Pedagogijski seminar, koji je
počeo djelovati šk. g. 1896./7., 2.
čitati tolike pedagožke radnje, koje su
morali svi kandidati mudroslovnog
fakulteta izrađivati, 3. upućivati kandidate u sastavljanje pokusnih predava-
rnold je često naišao i na oholost
kandidata. No ta je redovno svršila porazom i grdnim uzmakom.
Evo vam jednog primjera! Odličnom
slušaču hrvatske poviesti, u kojega su
mnogi gledali s velikim nadama, zadao
je profesor Arnold radnju: flPoviest i
ljubav k domovini«. Za nekoliko dana
predao je kandidat radnju na jednome
arku s ovim tekstom na prvoj strani:
flNe mogu pisati o toj temi, jer ja ne
poznam ljubavi k domovini«. Na oglasnoj ploči svanuo je iza toga poziv, da se
kandidat J. K. potrudi u stan profesora
Arnolda. Ovaj ga s, običajnim smieškom primi, posjedne kraj sebe i zametne ovaj razgovor: flMolim vas, gospodine, iz kojeg ste vi mjesta?« ‡ flIz
Đakova.« ‡ flIdete li kada onamo?« ‡
flDa, idem.« ‡ flJesu li vam tamo roditelji?« ‡ flJesu, ali na groblju, jer su
umrli.« ‡ flDa li polazite njihove grobove?« ‡ flPolazim, radi toga i odlazim u
Đakovo.« ‡ flTako, tako. A volite li ono
mjesto, na kome vaši roditelji počivaju?« ‡ flTa volim, volim...« počeo se
Janko vrpoljiti. ‡ flA, molim vas, je li
vam draga okolina, u kojoj su grobovi
vaših roditelja?« ‡ flKako mi ne bi bila
draga!« ‡ uzrujavaše se mladić. ‡ flDakle
vam je i Đakovo milo?« ‡ flTa jest,
jest...« ‡ flA je li vam mio onaj liepi kraj,
Dr. Ante Cividini
u kome se Đakovo nalazi?« ‡ flGospodine
profesore, zašto me to pitate?« ‡ flZato,
da čujem, da li volite ili ne volite zemlju
u kojoj se đakovački kraj nalazi!« ‡ flTa
volim, volim...« ‡ flNo, kada sve to volite, onda izvolite uzeti ovaj papir i obraditi temu, koju sam vam zadao!« ‡
Uspjeh je bio eminentan.
N
ježnost, s kojom je učitelj Arnold
svoje učenike susretao, bez primjera je na zagrebačkom sveučilištu. Ali Arnold nije bio takav samo ex
cathedra, kao učitelj i odgojitelj. On je
na svim svojim položajima, koje je na
sveučilištu zauzimao, bio takav. Ne
samo sa svojim učenicima, nego i sa
svojim profesorskim drugovima, s
fakultetskim i s rektoratskim personalom, uobće sa svima, koji su s njime
dolazili u dodir. A toga je bilo svaki dan,
jer je Arnold bio na sveučilištu ne samo
fljavni redoviti profesor pedagogike te
teoretičke i praktične filozofije«, nego i
flčlan izpitnoga povjerenstva za kandidate srednjih škola«, flravnatelj izpitnoga povjerenstva za učiteljsku službu u
višim osnovnim školama«, fldekan
mudroslovnog fakulteta« dva puta: šk.
god. 1898./99. i 1912./13., flprodekan«
šk. god. 1913./14., flrector magnificus« i
s tim u vezi predsjednik družtva
flHrvatska mensa academica« u šk. god.
1899./1900., flprorektor« šk. god.
1900./01., flpredsjednik kr. zem. povjerenstva za priznanje u inozemstvu stečenih doktorskih diploma medicine« i
flzamjenik ravnatelja izpitnoga povjerenstva za učiteljske kandidate prostoručnog risanja u srednjim učilištima i
ujedno izpitivač pedagogike«.
K
oliko ga je sveučilištna mladež
voljela, vidjet ćemo odmah.
Arnold bijaše dva puta dekan
filozofskoga fakulteta. Oba puta u godinama, kada je slavio svoj pjesnički
jubilej. Prvi put bijaše to godine 1898.,
dakle u dvadeset petoj godini pjesnikovanja, a drugi put godine 1913., dakle u
četrdesetoj godišnjici. Hrvatska sveučilištna mladež svih fakulteta tom je
prilikom predala Arnoldu spomenicu s
podpisima, vezanu u elegantnu knjigu.
No obje te spomenice nadvisuje ona,
koju su sveučilištni đaci predali
Arnoldu godine 1900., kad se je u jeseni kao bivši rektor od njih dielio. Što je
tada njima bio Arnold, to bi znali pripoviedati oni, koji su još na životu, a
među njima napose oni, koji su se grijali na toplom srdcu Arnoldovu. No tko
bi sve te podatke pokupio? Pa kad bi to
i moguće bilo, ne bi jamačno bilo više,
nego što je sinteza njihovih osjećaja,
koju prikazuje njihova spomenica. A to
je u kožu vezan folio, gdje su podpisani
svi tadašnji sveučilištni đaci. Na prvome listu majstorski je izrađena slika
seoskoga momka, gdje se nadgledava
u jezero, u kojemu se nalazi ukleta kraljevna. Ciela slika izrađena je u hrvatskim narodnim ornamentima, samo je
šteta, što joj auktor nije nigdje podpisan. Unutar te slike izpisan je raznim
bojama sliedeći nadpis: flHrvatski sveučilištni građani dru. Đuri Arnoldu,
svomu dičnom rectoru, čelik Hrvatu,
pjesniku i učenjaku u znak ljubavi, štovanja i odanosti. XIX. listopada
MCM«.
aktualno
pisma
30
Izdavaštvo
Strip revija
Poznajemo li povijest hrvatskog
stripa
Na novinskim kioscima vrlo malo stripova
predstavlja naše autore. Prema nedavnoj
anketi osječke udruge StripOsa, njihovih
70 posto članova čita stripove talijanske i
25 posto francusko-belgijske škole, a četiri
posto gleda stare stripove. Naše stripove i
naše autore nitko ni ne spominje. No, i to se
počinje mijenjati.
Ovih dana u Stripaonici koju u Profil Megastoreu u Zagrebu vodi Tihomir Tikulin Tico prikazan je drugi broj Strip revije u prisutnosti nekoliko majstora stripa i mnoštva
njihovih poštovatelja. Strip revija je izdanje
Stripforuma, udruge ljubitelja stripa, koja
želi pokazati, podsjetiti i oduševiti nove čitatelje i gledatelje za ono što je vrijedno na tom
području kulture. Želi razvijati kulturu stripa.
Sve to kroz strip knjige, izložbe, tekstove u
novinama, pomaganje drugim strip grupama
po Hrvatskoj, neprofitabilno, iz ljubavi prema
stripu.
Tako je izdano nekoliko strip albuma i
strip kalendara, održano nekoliko predavanja, a u pripremi je i treći broj Strip revije
na 120 stranica. Glavni urednik Strip revije
i udruge Mladen Novaković doveo je u Striparnicu nekoliko velikana našega stripa: Julesa Radilovića, Borisa Dovnikovića, Žarka
Bekera, Otta Reisingera, Rudija Aljinovića,
a Tihomir Tikulin popratio je sve kod prikaza
Strip revije računalnom prezentacijom slikovnoga materijala iz revije.
Prvi broj revije gotovo je rasprodan. Ako
se i nađe po striparnicama, treba požuriti,
jer je ostalo još oko sto primjeraka od tisuću
komada ukupne naklade. Što je to u njemu?
Stripovi nastali od 1939. do 1944. godine,
redom: Zlatni otok (Maurović - W. Neugebauer), Obijesni pjetlić i Puž beskućnik (N. i W
Neugebauer), Atlantida (F. Bis i M. Čukli).
Možda ti naslovi i imena ne znače mnogo
mlađim naraštajima, ali ti su autori ponos
naše povijesti stripa.
Posebno je vrijedan tekstualni prilog Rudija Aljinovića na više od 20 stranica naslovom
Strip u Hrvatskoj - zaboravljeno desetljeće.
Rudi Aljinović obradio je to malo poznato
vrijeme, pionorsko razdoblje našega stripa
s mnoštvom slikovnih priloga tako da ga se
može s užitkom iznova čitati. Počevši od
prvoga uvoznog stripa o malom Ivici u Jutarnjem listu, do pojave Maksa i Maksića u
Koprivama 1925. godine, pokazao nam je
mnoge primjere sadržaja u formi grafičke
naracije iz kraja 19. i s početka 20. stoljeća.
Čak i za višegodišnje poštovatelje stripa
tekst je veliko otkriće. Ima tu i podataka o
mnogim autorima iz tog minulog vremena.
Kroz analizu kratkih reklamnih šala, kratkih
strip šala i karikatura dobivamo poseban
uvid u duh našega naroda u ta vremena. Čitajući Strip reviju dobili smo u ruke radove
koje su do danas s uživanjem mogli gledati
samo rijetki skupljači vrijednih starih izdanja.
Uz sve poštovanje prema danas na kioscima dostupnih izdanja (uvoznih), kada se
okrenemo našim autorima imat ćemo i boljih
proizvoda.
Drugi broj Strip revije dobili smo u ruke
u Stripaonici, s naslovnom stranicom Julesa Radilovića, prerija, karavana i naš čovjek
na Divljem zapadu. Stripovi su iz velikoga
razdoblja vezanoga uz pojavu legendarnoga
Plavog vjesnika (1954. -1973.), kada su radili Jules Radilović, Boris Dovniković, Otto
Reisinger, Žarko Beker, koji su zajedno s
Rudijem Aljinovićem pričali o svojim uspomenama. U njihovim se pričama spominju,
a u Strip reviji i sudjeluju, mnoga imena koje
treba s poštovanjem navesti: Vladimir Delač,
Ž. Furtinger, braća Neugebauer, M. Bjažić,
Ico Voljevica i Marcel Čukli.
Mnoge nisam naveo, ali ove možete vidjeti
prikazane u Strip reviji kao crtače ili scenariste. Tema broja je prikaz društveno-političke
klime koja je za strip značila borbu za opstanak sa zabranama i nasilnim prekidima
pojedinih stripova. Autori su tekstova, vrlo
informativnih i opširnih, Rudi Aljinović i Darko Macan. Dogodio se bum Plavog vjesnika
i još nekih časopisa. To se vrijeme može vidjeti u Strip reviji broj dva - vesterni, pusto-
lovine istraživača i izviđača, šaljivih likova,
vitezova, zabave na 120 stranica. Čekamo
nastavak pustolovine stripa...
Čitajući ta dva broja revije kod ljubitelja
stripa počinje se pojavljivati želja za ponovnim listanjem starijih izdanja, za obilaženjem
striparnica i prenošenjem na mlađe generacije ideju pravoga, pametno-zabavno-modernoga stripa. Predsjednik Stripforuma rekao je da će Strip revija objavljivati i domaće
i strane stripove, uz uvjet da su zrelo i kvalitetno djelo. Dosad je Naša udruga izdala nekoliko vrijednih strip albuma, neki su rariteti
Julesa, Bešlića, Bekera, a strip Neznanac
radila su čak četiri autora, što je vjerojatno
posebna priča.
Posebno je zanimljivo izdavanje kalendara. Na 12 stranica zidnoga kalendara možemo vidjeti tablice radova Julesa, Bekera,
Maurovića, W. Neugebauera i Bednjanca.
Takav kalendar stoji na zidu, ukras je i korisni podsjetnik da vrijeme prolazi, ali i da za
strip ne prolazi, uvijek ostaje neprolazno u
srcima ljubitelja priča u slikama.
Želite li nam pisati, navest ćemo adresu:
Udruga prijatelja stripa, Stripforum, 10000
Zagreb, V. Ruždjaka 21.
Zlatko Stanzer, Zagreb
Zapažanja
Nasilje u obitelji
Nažalost, prevelik je postotak onih
koji su nasilni u obitelji, kao i onih
koji svakodnevno žive u stalnom
strahu
Vjerojatno najgori i najbolniji oblik maltretiranja usmjeren je prema najbližima, onima
koji nam najviše znače i koji određuju i upotpunjuju naše živote. Zbog čega su onda neki
ljudi sposobni toplinu svoga doma zamijeniti
okrutnom i nepodnošljivom hladnoćom koja
izjeda dušu, a svoj i tuđi svijet učiniti traumatičnim i razornim ratištem? Zašto svoje osobne frustracije, nedostatke i gorčinu iskaljuju
na jedinima koji bi im trebali pružati utjehu i
potporu u stresnoj svakodnevici? Nažalost,
postotak onih koji su nasilni u svojoj obitelji
prevelik je, kao i broj onih koji svakodnevno žive u stalnom strahu i sramu podnoseći
svakakve ispade svojih bližnjih.
Nasilje u obitelji očituje se na verbalnoj,
ekonomskoj, emocionalnoj, psihičkoj, seksualnoj i fizičkoj razini, a najčešće pogađa
žene koje zlostavljaju muževi živeći u strogo
patrijarhalnim odnosima gdje privilegirani
muškarac ima autoritet i sva prava, a žena
se smatra podložnim objektom. Zlostavljač
i zlostavljani može biti svatko u obitelji, pa
nailazimo na oblike nasilja usmjerenih prema
djeci, prema starijim osobama te, bizarno,
nasilje koje djeca čine nad vlastitim roditeljima.
Zlostavljanje kao pojava temelji se na svakoj povredi dostojanstva osobe, omalovažavanju i izoliranju, na nanesenoj psihičkoj
ili fizičkoj boli, na prouzročenom osjećaju
straha i nemira ili uhođenju te samim pokušajima da se takvo što učini. Najgore je kad
se nasilje u obitelji želi smiriti opravdavanjem
nasilnika. Žrtva nasilja nikad nije sama kriva
za način na koji se prema njoj ophodi, ona
nikad ne dobije što zaslužuje, već je zlostavljač odgovoran za svoje mahnite postupke i
nepoštivanje ljudskih prava.
Nasilje u obitelji najčešće se smatra privatnom stvari, no to je ozbiljan društveni
problem. Kad muškarac zlostavlja vlastitu
ženu, često se to opravdava muškarčevom
urođenom agresivnošću, problemima na poslu ili u životnoj sredini, konzumiranjem opijata poput alkohola i droga te drugim, nikad
ni približno dovoljno dobrim, isprikama. No,
svi mogu promijeniti svoje nasilno ponašanje i životnu sredinu te pronaći zadovoljstvo
u nekim drugim, mnogo konstruktivnijim životnim užicima.
Žene trpe nasilje zbog gubitka samopoštovanja i osjećaja bespomoćnosti i srama.
Često smatraju i kako, unatoč svojim bračnim razmiricama, djeca trebaju oca, no ne
shvaćaju da odrastanje djece u takvoj sredini najčešće rezultira problematičnom, traumatiziranom, agresivnom ili asocijalnom djecom. Bilo koji oblik nasilja nikada neće biti
opravdan nijednim razlogom. Ljudske duše
broj 9 • Zagreb • 2. ožujka 2010.
mnogo su krhkije od tijela pa i najmanja povreda nanosi veliku bol, a njezino ponavljanje svakim danom sve više uništava i razara
osobu do samoga njezina temelja. Svi bismo trebali imati jednake šanse za normalan
i miran život bez potištenosti, straha, tuge
i podređenosti onima koji to ne zaslužuju.
Tkogod ima hrabrosti i dovoljno surovosti da
namjerno povrijedi drugoga, nikada to neće
učiniti samo jednom.
Suzana Rupenović, Poreč
Događanja
Festival
stvaralaštva
mladih
Svaka je zadruga bila zanimljiva i
originalna na svoj način
Da bismo cjelokupnu aktivnost i događanja na državnoj smotri što više približili našim učenicima koji su glavni akteri učeničkoga zadrugarstva, organizirane su na skupu
radionice za učenike. Ova ideja potvrdila se
kao veoma dobra. Radionice su pobudile
veliko zanimanje učenika, ali i nastavnika i
posjetitelja izložbe. Svaka je zadruga bila
zanimljiva i originalna na svoj način. Radionice su imale sljedeće učeničke zadruge:
Izrada datale - UZ Biljni biseri Blizoja, OŠ
Ivana Duknovića iz Marine; Izrada slika od
krpica - UZ Kamačnik, OŠ Ivana Gorana
Kovačića iz Vrbovskog; Izrada tradicijskih
igračaka Hrvatskog zagorja, UZ Božićnica,
OŠ Josipa Broza iz Kumrovca.
Održan je i okrugli stol. Predsjednik državnog povjerenstva Matija Bučar osvrnuo se
na rad prosudbenoga povjerenstva i rezultate učeničkih zadruga. Državno povjerenstvo
odradilo je velik i zahtjevan posao, ocijenivši
stotinu različitih programa. Suradnja između
povjerenstva te mentora i voditelja učeničkih
zadruga bila je veoma dobra. Rezultati koje
su prikazali mladi zadrugari, njihovi mentori
i voditelji na zavidnoj su razini. To se dakako
posebno odnosi na izložbu učeničkih radova i predstavljanje radova mladih zadrugara. Ocjene za rezultate rada, primjedbe na
neke nedostatke i sugestije za unaprjeđenje
rada učeničkoga zadrugarstva, sadržane su
u pismenom izvješću prosudbenoga povjerenstva.
Državna je smotra uvijek prilika i za samovrjednovanje, kritičku ocjenu vlastitoga
dostignuća u odnosu na druge zadruge.
Staro je zadružno načelo udruživanje. Udružimo se stoga kad god to možemo (mislimo
na školske učeničke zadruge). Na smotri
je predstavljeno nekoliko uspješnih modela povezivanja i suradnje između zadruga.
Predsjednik povjerenstava za istraživačke
radove dr. Mate Bobanac dao je osvrt i sugestije na radove koji su pristigli u toj kategoriji natjecanja.
Predsjednica Hrvatske udruge učeničkog
zadrugarstva Marica Berdik osvrnula se na
izdavačku djelatnost udruge koja je započela
projektom na izdavanju metodičkoga priručnika za učeničko zadrugarstvo. Predsjednica je pozvala nastavnike i ostale suradnike
da se i dalje uključuju u te aktivnosti kako bi
obogatili našu pedagošku praksu i učeničko
zadrugarstvo.
Spomenut ćemo i naslove nekih tematskih djela kojima je udruga bila izdavač ili
suizdavač - skupina autora: Školska učenika zadruga u razvoju djece i mladeži; J.
Grđan, V. Pavičić: Naputci za provođenje i
prezentaciju učeničkih istraživačkih radova
u programu učeničkih zadruga; M. Jakčin:
Hrana s livade; M. Bučar: Medonosne biljke
kontinentalne Hrvatske.
U raspravi za okruglim stolom Marica Berdik govorila je o tome kako je HUUZ u nastojanju razvoja međunarodne suradnje radi
upoznavanja i razmjene iskustava o učeničkom zadrugarstvu u susjednim zemljama,
pozvao i inozemne učeničke zadruge UZ
Mladost iz OŠ fra Ilije Starčevića iz Tolisa
u Bosni i Hercegovini, OŠ Matije Gupca
iz Tavankuta u Vojvodini u Srbiji, Dvojezične osnovne škole iz Lendave u Sloveniji te
zadrugare iz Hrvatskoga vrtića, osnovne
škole, gimnazije i đačkoga doma iz Budimpešte u Mađarskoj. Predstavnici učeničkih
zadruga iz inozemstva kratkim su izlaganjima predstavili svoj rad i posebnosti svoga
podneblja.
Na kraju okrugloga stola priopćeno je
da su mladi zadrugari, voditelji i suradnici
u učeničkoj zadruzi u provedenoj anketi,
ocijenili pulsku smotru učeničkih zadruga
ocjenom 4.5, što najbolje govori o njezinoj
uspješnosti. Na završnoj svečanosti, uz prigodni program, podijeljene su pohvalnice,
priznanja, zahvalnice, povelje i plakete mladim zadrugarima sudionicima smotre, koje
su uručili Marica Berdik, Vesna Marović i
Matija Bučar. Povelje i nagrade dobile su
učeničke zadruge: UZ Lavanda, OŠ Mejaši iz Splita; UZ Hižica, OŠ A. K. Miošića
iz Donje Voće; UZ Vrčeki iz OŠ u Vinici te
mladi zadrugari Petar Sekelez, Anamarija
Frankić, Iva Kavelj, UZ Ludrum, OŠ S. S.
Kranjčevića iz Lovreća; Andrej Dorić, UZ
Višnja iz OŠ Višnjevac, Marko Kavedžija, UZ
Domček iz Učeničkog doma u Varaždinu te
voditelji učeničkih zadruga Mato Došen, voditelj UZ Maslačak, OŠ Augusta Cesarca iz
Krapine; Diana Jurčević, UZ Rode iz Prirodoslovne škole u Karlovcu; Snježana Čotić
iz UZ Radišni mravi iz COO Juraj Bonači,
DC Firule.
Prvi su puta birani i najbolji proizvodi po
kriteriju vrhunske kvalitete proizvoda, velikog broja primjeraka, uhodane proizvodnje,
veoma dobre opremljenosti, radnog procesa, veoma uspješne promidžbe, zapaženih
certifikata, loga, kataloga, sudjelovanja na
izložbama, uspješne prodaje proizvoda i
ostvarene dobiti. Priznanja su dobili: Dalya
iz SŠ u Dalju za Proizvode od jagoda; Fijolica iz COO iz Čakovca za Keramiku; Jabuka iz OŠ Milke Trnine iz Križa za Jabuku;
Korpica, OŠ Ivana Rangera iz Kamenice za
Pletenu torbu; Licitarsko srce iz OŠ iz Klenovnika za Licitare; Maslina iz OŠ Ostrog u
Kaštel Lukšiću za Maslinovo ulje; Pitospora iz OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku za
Lavandu; Pupoljak iz OŠ u Donjoj Dubravi
za Pletene cipele; Radišni mravi iz COO Juraj Bonači, Dnevni centar Firule u Splitu za
Slike od otpada; Stezica iz OŠ Ante Starčevića u Lepoglavi za Čipku; Višnja iz OŠ
Izidora Poljaka u Donjoj Višnjici za Božićni
nakit i Zvirek iz Srednje škole u Bedekovčini
za Keramiku.
Nakon dinamične i žive atmosfere koja je
dominirala dok su uručivana priznanja, nagrade i plakete, utihnula je nakratko kongresna dvorana hotela Histria kada je počela
filmska projekcija. Najprije tišina, a potom
reakcija posjetitelja. Svi smo bili iznenađeni
i zadivljeni s koliko profesionalnosti i kreativnosti je urađen film o smotri. Svatko od
nas mogao se pronaći u nekoj storiji mladih umjetnika učeničke zadruge Domček
Varaždin. Svečanost zatvaranja uljepšali su
također prigodnim programom domaćini iz
Osnovne škole Vodnjan.
Nakon završetka programa mladi zadrugar učeničke zadruge Ludrum iz Lovreća
Petar Sekelez proglasio je smotru zatvorenom. I na kraju za sve sudionike organizirano je turističko razgledavanje Pule, pod
vodstvom učenika Srednje škole za turizam,
ugostiteljstvo i trgovinu iz Pule. Pregršt lijepih događaja ostat će u trajnom sjećanju na
Pulu i naše domaćine, ponosne Istrijane, ali
i na nesvakidašnji ugođaj koji je vladao od
samoga dolaska u Pulu do povratka našim
domovima.
Državna smotra, pokazalo se i ovom prigodom, vrlo je složen sustav koji može
dobro funkcionirati samo onda ako postoji
suglasje i veoma dobra koordinacija organizatora smotre. Zahvaljujemo svima koji su
pomogli da taj veliki festival rada i stvaralaštva učenika uspije, a to se posebno odnosi na organizatore i sponzore: Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta, Agenciju za
odgoj i obrazovanje, Hrvatsku zajednicu
tehničke kulture, Hrvatsku udrugu učeničkog zadrugarstva te pokrovitelje ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva te
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i
domaćina OŠ Vodnjan / Scuola elementare
Dignano.
Izvješće pripremili:
Matija Bučar, Sisak
Blanka Dragojević, Zagreb
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.

Skolski neuspjeh za roditelje.pdf

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

DARUJMO ŽIVOT PRVA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ JE

Pubikacija 2

овдје

PS_89_DJECJI MARKETING.pdf

Zašto je cool nositi nož ili bokser u školu?!

lyrics - Sara Renar