Vodi li akademska mobilnost k odljevu mozgova? Autori: Vanja Ivošević, Ninoslav Šćukanec (Institut za razvoj obrazovanja) Zagreb 11. listopada 2012. Međunarodna mobilnost i Europski prostor visokog obrazovanja Međunarodna mobilnost studenata, nastavnog i istraživačkog osoblja, te akademska suradnja između visokoobrazovnih institucija unutar Europskog prostora visokog obrazovanja visoko je na listi prioriteta Europske unije i Bolonjskog procesa. Europska komisija ističe kako međunarodna mobilnost studenata, nastavnog i istraživačkog osoblja treba postati pravilo, a ne iznimka.1 Štoviše, u kontekstu ekonomske krize, Komisija posebno ističe važnost mobilnosti za jačanje kompetitivnosti Europe, te ostvarenja ciljeva Lisabonske strategije koji bi trebali osigurati „rast i zapošljavanje“ 2. Međunarodna mobilnost studenata te nastavnog i istraživačkog osoblja jedan je od ciljeva, ali i ključan pokazatelj uspješnosti stvaranja Europskog prostora visokog obrazovanja. Na desetu godišnjicu Bolonjskog procesa postavljen je ambiciozan cilj: 20% studenata koji će diplomirati 2020. godine iskusit će neki oblik međunarodne mobilnosti tijekom svog studija.3 Hrvatska, kao i druge zemlje potpisnice Bolonjske deklaracije, obvezala se postići spomenuti cilj. Međutim, imajući u vidu trend neuravnotežene međunarodne mobilnosti studenata unutar Europe (veći broj studenata iz istočne Europe želi studirati u zemljama zapadne Europe), te potencijalne veze između međunarodne mobilnosti studenata i odljeva mozgova, pitamo se treba li Hrvatska razviti specifičan pristup prema međunarodnoj mobilnosti studenata? Globalni trendovi u međunarodnoj mobilnosti Postoji ključna terminološka razlika između međunarodne mobilnosti studenata i odljeva mozgova. Međunarodna mobilnost odnosi se na boravak u inozemstvu radi određenog perioda studiranja (bilo da se radi o semestru, godini ili cijelom studijskom programu koji vodi ka kvalifikaciji), dok se odljev mozgova odnosi na trajni odlazak iz zemlje. Više od 4,1 milijuna studenata u svijetu je studiralo izvan svoje zemlje u 2010. godini, što je pet puta više u odnosu na 1975. godinu kada ih je izvan svoje zemlje studiralo 0,8 milijuna4. Veliki skok se dogodio između 2000. i 2010. godine kada se broj studenata koji su studirali u inozemstvu povećao za čak 99% s 2,1 na 4,1 milijun studenata5. Očekuje se da će trend povećane međunarodne mobilnosti studenata i dalje rasti. 1 European Commission. (2008). Report of the High Level Expert Forum on Mobility. Accessed from http://ec.europa.eu/education/doc/2008/mobilityreport_en.pdf on 9.10.2012. 2 European Commission. (2009). Green Paper on Promoting the Learning Mobility of Young People. Accessed from http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2009:0329:FIN:EN:PDF on 9.10.2012. 3 Leuven/Louvain-la-Neuve Communiqué. (2009). Accessed from http://www.ond.vlaanderen.be/hogeronderwijs/bologna/conference/documents/Leuven_Louvain-laNeuve_Communiqué_April_2009.pdf on 9.10.2012. 4 OECD (2012), Education at a Glance 2012: OECD Indicators, OECD Publishing. 5 OECD (2012), Education at a Glance 2012: OECD Indicators, OECD Publishing. Preradovićeva 33 / 10000 Zagreb / Hrvatska t: + 385 1 4555 151, + 385 1 4817 195 / f: + 385 1 4555 150 iro@iro.hr / www.iro.hr OIB: 88292527040 Veliki porast međunarodno mobilnih studenata s jedne strane je odraz ukupnog povećanja broja studenata u svijetu, no i aktivnih politika država koje se globalno natječu za međunarodne studente i visokokvalificiranu radnu snagu. Međutim, nedovoljno je istraživanja posvećeno analizi veza između povećane međunarodne mobilnosti i odljeva mozgova. International Labour Office (ILO) ističe kako je dio država, posebno onih unutar Europske unije, olakšao vizne režime za studente i visokokvalificiranu radnu snagu, ali su također vrlo selektivno olakšale ostanak i zapošljavanje studenata nakon isteka perioda mobilnosti. Primarno su te države olakšale ostanak studentima doktorskih studija, te studentima koji studiraju na programima iz područja koje države procjenjuju važnim za vlastitu konkurentnost u globalnom okruženju. Također olakšale su ostanak onim studentima čiji profili mogu popuniti uočeni manjak na tržištu rada svojih država.6 Trendovi u međunarodnoj mobilnosti hrvatske akademske zajednice Prema statistikama UNESCO-a, ukupno je 6.861 hrvatskih studenata studiralo na visokim učilištima u inozemstvu u 2009. godini. Njih 80% upisalo je studijske programe u zemljama Europske unije7. Najveći broj hrvatskih studenata studira (redom) u Austriji, Italiji, Njemačkoj, Sloveniji i SAD-u. UNESCO navodi kako stopa odlazne studentske mobilnosti (outbound mobility ratio)8 u Hrvatskoj iznosi 4,93%. Ovime se Hrvatska svrstava u zemlje s iznad prosječnom stopom odlazne studentske mobilnosti. U Europi, iznad prosječnu stopu odlazne mobilnosti imaju uglavnom zemlje Istočne i Jugoistočne Europe, ali i pojedine zemlje poput Austrije, Švicarske, Irske i Norveške. Primjerice, stopa odlazne mobilnosti je visoka u zemljama poput Crne Gore (18%), Bosne i Hercegovine (12%) i Bugarske (8,6%), dok je ta stopa vrlo niska u Ujedinjenom Kraljevstvu (0,9%) i Španjolskoj (1,22%). Broj hrvatskih državljana koji su 2009. upisani na studijske programe u inozemstvu, te udio ukupnog broja hrvatskih studenata u inozemstvu 1 Austrija 1.671 24.3% 2 Italija 1.318 19.2% 3 Njemačka 1.043 15.2% 4 Slovenija 711 10.4% 5 SAD 607 8.8% 6 Srbija 451 6.6% 7 Ujedinjeno Kraljevstvo 211 3.1% 8 Francuska 136 2.0% 9 Mađarska 108 1.6% 10 Švicarska 89 1.3% Izvor: Tablicu pripremio Institut za razvoj obrazovanja na temelju podataka iz baze podataka UNESCO-a. 6 Kuptsch, C. (2003). Foreign Students in Europe: Between Red Carpet and Red Card. Note prepared for the IILS/ILO workshop “Temporary migration – Assessment and practical proposals for overcoming protection gaps”, Geneva, 18-19 September 2003. Accessed from http://www.ilo.org/public/english/bureau/inst/download/kuptsch.pdf on 9.10.2012. 7 Važno je napomenuti da ovaj broj uključuje samo studente koji su upisali cijeli studijski program u inozemstvu te se ne odnosi na studente upisane u programe kratkoročne studentske razmjene. 8 Stopa odlazne studentske mobilnosti je postotak studenata upisanih u cijele studijske programe u inozemstvu u odnosu na ukupan broj studenata u Hrvatskoj. Stopa odlazne studentske mobilnosti se dakle ne odnosi na studente upisane u programe kratkoročne studentske razmjene. Preradovićeva 33 / 10000 Zagreb / Hrvatska t: + 385 1 4555 151, + 385 1 4817 195 / f: + 385 1 4555 150 iro@iro.hr / www.iro.hr OIB: 88292527040 Navedeni podaci ukazuju na to da su mladi ljudi iz Hrvatske međunarodno mobilni, što je pozitivna pojava u globalnom okruženju. Pri tome stope odlazne mobilnosti nisu zabrinjavajuće visoke. Međutim, smatramo potrebnim sustavno istražiti razvoj akademskih karijera mobilnih studenata, kao i njihova iskustva na tržištu rada, te utvrditi omjer studenata koji se vraćaju u Hrvatsku, koji i dalje ostaju mobilni tijekom svojih karijera, te koji broj doista trajno emigrira izvan Hrvatske. Mogući policy odgovori vezani uz međunarodnu mobilnost Prije no što se otvori rasprava o mogućim policy odgovorima na uočene trendove u međunarodnoj mobilnosti, važno je istaknuti da su normativni stavovi prema međunarodnoj mobilnosti dio naših normativnih stavova prema svijetu i društvu, posebno globalizaciji, državi i identitetu. Policy odgovori uvjetovani su načinom na koji promatramo problem. Jonsson9 ističe važnost promatranja međunarodne mobilnosti kroz širu prizmu propitkivanja veza između ljudi i mjesta, te odnosa društva, kulture i prostora. Drugim riječima Jonsson smatra kako pitanje hoćemo li međunarodnu mobilnost vidjeti kao primarno pozitivnu ili negativnu ponajviše ovisi o načinu na koji promatramo društvo. Analizirajući različite poglede na odnos globalizacije i države, drugi pak autor, Cemmel,10 identificira tri diskursa vezana uz međunarodnu mobilnost. On ističe kako je danas dominantan diskurs „ljudskog kapitala“ o međunarodnoj mobilnosti temeljen na linearnim, pozitivističkim i kvantitativnim modelima koji podrazumijevaju simplificiran pogled na problem „odljeva mozgova“. Diskurs temeljen na pitanjima ljudskog kapitala, pojednostavljeno, podrazumijeva da je gubitak visoko kvalificiranih pojedinaca, koji odlaze zbog boljih uvjeta rada i života, problem. Policy odgovor na ovako postavljen problem u međunarodnoj mobilnosti bio bi usmjeren na osmišljavanje sustava kojim bi zemlja koja je „dobila mozgove“ kompenzirala gubitak ljudskog kapitala zemlji koja ih je izgubila. Dio pak društvenih znanstvenika ističe kako spomenute politike kompenzacije postavljaju simplificirane kauzalne veze između razloga odlaska i samog odlaska, te ne uzimaju u obzir da se priroda međunarodne mobilnosti u globaliziranom svijetu promijenila. Oni tvrde da danas svjedočimo trendu „cirkulacije mozgova“ gdje pojedinci odlaze iz svoje zemlje, ali ne isključivo u jednu zemlju, već migriraju iz "prve" u "drugu" pa u "treću" zemlju, a zatim se često i vraćaju u svoje zemlje. To je značajna razlika u odnosu na termin „odljev mozgova“ kada su pojedinci odlazili iz jedne zemlje zauvijek u drugu zemlju. Unutar diskursa „cirkulacije mozgova“ problem gubitka ljudskog kapitala ne postoji, jer u globaliziranom svijetu države nisu ključni akteri, te se ljudski kapital slobodno kreće i doprinosi razvoju globaliziranog društva. Ovdje je „cirkulacija mozgova“ sama za sebe policy odgovor. Cemmel ističe i treću vrstu policy odgovora vezanog uz međunarodnu mobilnost koji proizlazi iz postmodernističkog shvaćanja mobilnosti, a koji se ne može definirati niti kao „politika kompenzacije“, niti kao „cirkulacija mozgova“ u globaliziranom svijetu. Taj treći pristup naziva „ujednačenim tokovima mobilnosti“ i vezuje ga uz aktivnosti koje se odnose na međunarodnu mobilnost Europske unije i zemalja potpisnica Bolonjskog procesa. Taj pristup podrazumijeva aktivnu ulogu država u identificiranju tokova mobilnosti i pronalaženju rješenja kako bi se uočeni tokovi ujednačili putem uspostave zajedničkih programa mobilnosti, aktivnih politika privlačenja studenata, uvjetovanja potpore za sudjelovanje u mobilnosti povratkom i slično. 9 Jonsson, G. (2011). Non-migrant, sedentary, immobile, or left behind?. International Migration Institute. Accessed from http://www.imi.ox.ac.uk/pdfs/imi-working-papers/wp-11-39non-migrant-sedentary-immobile-or-left-behind on 9.10.2012. 10 Cemmel, J. (2012). Brain drain: brain gain, brain circulation. Presentation given at the Council of Europe Seminar on Student and Staff Mobility in Higher Education: Challenges and Opportunities held 26 -27 June 2012, Vienna, Austria. Preradovićeva 33 / 10000 Zagreb / Hrvatska t: + 385 1 4555 151, + 385 1 4817 195 / f: + 385 1 4555 150 iro@iro.hr / www.iro.hr OIB: 88292527040 Shematski prikaz tri ključna diskursa/paradigme koje navodi Cemmel s pripadajućim policy odgovorima. Diskurs/Paradigma Terminologija Država kao ključan akter politika „Odljev mozgova“ (Brain drain) Policy odgovor Politike kompenzacija Naglasak je na globalizaciji i smanjenoj ulozi države „Cirkulacija mozgova“ (Brain circulation) „Cirkulacija mozgova“ kao policy odgovor Postmoderan pristup „Ujednačeni tokovi mobilnosti“ (Balancing policies) Aktivno usklađivanje tokova mobilnosti Izvor: Cemmel, J. (2012)11 Umjesto zaključka Ovim člankom željeli smo ukazati na različite pristupe u oblikovanju javnih politika vezanih uz međunarodnu mobilnost studenata, nastavnog i istraživačkog osoblja te kako oni ovise, prema Jonssonu, o načinu na koji promatramo svijet i društvo. Ne postoji samo jedan policy odgovor, već on ovisi o načinu na koji promatramo problem, odnosno kroz koju paradigmu promatramo razvoj društva, država i globalizaciju. Međunarodna mobilnost studenata, nastavnog i istraživačkog osoblja može biti vezana uz „odljev mozgova“, ali i ne mora – možemo ju vezati uz „cirkulaciju mozgova“, „ujednačene tokove mobilnosti“ ili pak uz nešto treće. Zadatak je nositelja javnih politika vrijednosno se odrediti prema problemu, te pronaći prikladne policy odgovore. To će sasvim sigurno zahtijevati koordinirani napor različitih dijelova javne uprave (ministarstava nadležnih za visoko obrazovanje, gospodarstvo i tržište rada), akademske zajednice, gospodarskog sektora i organizacija civilnog društva u iznalaženju prikladnih policy odgovora. O ovim važnim pitanjima za hrvatsko društvo bit će riječi na okruglom stolu „Strateški pristup mobilnosti studenata i internacionalizacija visokog obrazovanja“ koji će se održati 16.10.2012. u Zagrebu te 18.10.2012. u Rijeci u okviru Sajma stipendija i prateće obrazovne ponude (http://www.stipendije.info/hr/sajam/program). Sudionici okruglog stola bit će predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH, Agencije za mobilnost i programe EU, visokih učilišta kao i svi zainteresirani za ovu temu. 11 Cemmel, J. (2012). Brain drain: brain gain, brain circulation. Presentation given at the Council of Europe Seminar on Student and Staff Mobility in Higher Education: Challenges and Opportunities held 26 -27 June 2012, Vienna, Austria. Preradovićeva 33 / 10000 Zagreb / Hrvatska t: + 385 1 4555 151, + 385 1 4817 195 / f: + 385 1 4555 150 iro@iro.hr / www.iro.hr OIB: 88292527040