Isus se rodi

1
Ellen G. White
ISUS SE RODI
ISUS SE RODI
2
Nakladnik
ADVENTUS d.o.o.
Maruπevec 82, 42 243 Maruπevec
e-mail: knjizara@adventus.hr
www.adventus.hr
Izvornik
THE DESIRE OF AGES
Copyright by Ellen G. White Publications
Urednik
Dragutin Matak
Prijevod
Smaragda StefanoviÊ
Lektura
–urica GarvanoviÊ-Porobija
Korektura
Ljiljana –idara i Marijan MalaπiÊ
Naslovnica
Roberto Ferruzzi (1854.—1934.) MajËica s Djeteπcem
Dizajn Kreπimir Godina
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Tisak
TIPOMAT
3
Ellen G. White
ISUS SE RODI
Odabrana poglavlja iz knjige
“Isusov æivot”
ADVENTUS
Zagreb, 2004.
ISUS SE RODI
4
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 232.9
WHITE, Ellen Gould
Isus se rodi : odabrana poglavlja iz
knjige “Isusov æivot” / Ellen G. White ;
[prijevod Smaragda StefanoviÊ]. - Zagreb :
Adventus, 2004.
Prevedeno prema: The Desire of Ages.
ISBN 953-7119-09-2
I. Isus Krist -- Æivot i djelo
441014163
5
“Nekako u to vrijeme æivio
je Isus, mudar Ëovjek, ako je
uopÊe ispravno nazivati ga Ëovjekom, jer je on Ëinio divna
djela i bio je uËitelj ljudima koji su rado prihvaÊali istinu. On
je privukao k sebi mnoge Hebreje i brojne neznaboπce. On
je bio Krist — Mesija. A kada
ga je Pilat, na nagovor vodeÊih
ljudi meu nama, osudio na
kriæ, oni koji su ga ljubili od
poËetka nisu ga zaboravili; jer
on im se javio opet æiv treÊega
dana kao πto su boæanski proroci unaprijed prorekli to i tisuÊe drugih divnih djela koja
se odnose na njega. Pleme krπÊana, tako nazvano po njemu,
nije nestalo do danaπnjeg dana.”
Josip Flavije,
Hebrejske starine, XVIII, 3
6
ISUS SE RODI
7
1
“Bog je s nama”
“Dat Êe mu ime Emanuel,... Bog je s nama.” “Svjetlost
spoznaje slave Boæje” vidjela se “na licu Kristovu”. Gospodin Isus Krist bio je jedno s Ocem od vjeËnih vremena; On
je bio “otisak njegove biti”, otisak Njegove veliËine i veliËanstva, “odsjev njegova sjaja”. On je doπao na naπ svijet
kako bi objavio ovu slavu. On je doπao na ovu grijehom
pomraËenu Zemlju da otkrije svjetlost Boæje ljubavi, da bude “Bog s nama”. Stoga je za
Njega proreËeno: “Dat Êe mu
ime Emanuel.”
Doπavπi prebivati meu naDoπavπi prebivati
ma, Isus je trebao otkriti Bomeu nama, Isus
ga i ljudima i anelima. On je
je trebao otkriti
bio RijeË Boæja — Boæja misao
Boga i ljudima i
koja se mogla Ëuti. U molitvi
anelima.
za svoje uËenike On je kazao:
“Objavio sam im ime tvoje” —
“milosrdan i milostiv, spor na
srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu” — “da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio,
i ja u njima.” Meutim, ovo otkrivenje nije dano samo Njegovoj djeci na Zemlji. Naπ mali svijet udæbenik je svemira. Boæja
divna namjera milosti, tajne spasonosne ljubavi — tema je u
koju “aneli æele zaroniti” i koja Êe se prouËavati kroz beskrajne vjekove. Izbavljena Êe i bezgrjeπna biÊa u Kristovom
kriæu pronaÊi svoj nauk i svoju pjesmu. Vidjet Êe se da je
slava koja blista s Kristova lica slava samopoærtvovne ljubavi. U svjetlosti s Golgote vidjet Êe se da je zakon te ljubavi
8
ISUS SE RODI
pune samoodricanja — zakon æivota za Zemlju i Nebo; da
ljubav koja “ne traæi svoje” ima svoj izvor u Boæjem srcu;
da se u Onome koji je bio krotak i ponizan otkrio karakter
Onoga koji prebiva u svjetlosti kojoj nijedan Ëovjek ne moæe pristupiti.
Bog je s nama u prirodi
U poËetku se Bog otkrio u svim djelima stvaranja. Krist
je bio Onaj koji je razastro nebesa i poloæio temelje Zemlji.
Njegova je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala
poljsko cvijeÊe. “UËvrstio je bregove jakoπÊu svojom.” “Njegovo je more, on ga je stvorio.” (Psalam 65,6; 95,5) On je
ispunio Zemlju ljepotom i zrak pjesmom. On je ispisao poruku OËeve ljubavi na svim djelima na zemlji, u zraku i na
nebu.
Premda je sada savrπeno
djelo oπteÊeno grijehom, joπ se
moæe zamijetiti ono πto je isSlavni aneli
pisano u poËetku. Joπ i danas
sve πto je stvoreno objavljuje
nalaze svoju
slavu Njegova savrπenstva. Ne
radost u davanju.
postoji niπta — osim sebiËnog
Ëovjekovog srca — πto æivi samo za sebe. Nema ptice koja
sijeËe zrak, ni æivotinje koja se kreÊe po zemlji, a da ne sluæi
nekom drugom æivotu. Nema nijednog lista u πumi ili skromne
vlati trave a da nema svoju sluæbu. Svako drvo, grm i list
izlijevaju æivotni sastojak bez koga ni Ëovjek ni æivotinja ne
bi mogli æivjeti, a opet — i Ëovjek i æivotinja sluæe æivotu
drveta, i grma i lista. CvijeÊe odiπe mirisom i otkriva svoju
ljepotu kao blagoslov ovom svijetu. Sunce rasipa svoju svjetlost
da razveseli tisuÊe svjetova. Ocean, iako izvor svih naπih vrela
i studenaca, prima rijeke iz svake zemlje, ali uzima da bi
dao. Magle koje izlaze iz njegovih njedara padaju kao kiπe i
natapaju zemlju, da bi iz nje moglo nicati i pupati.
Slavni aneli nalaze svoju radost u davanju — davanju
ljubavi i neumornog bdijenja duπama koje su pale i izgubile
svoju svetost. Nebeska biÊa pokuπavaju zadobiti ljudska srca; ona ovom mraËnom svijetu donose svjetlost iz nebeskih
“BOG JE S NA MA”
9
dvorova. Ljubaznom i strpljivom sluæbom ona djeluju na
ljudski duh tako da izgubljene dovode u zajednicu s Kristom,
koji im je mnogo bliæi no πto to oni mogu pretpostaviti.
Bog je s nama u Isusu (1)
Meutim, kad se okrenemo od svih manjih otkrivenja,
onda gledamo Boga u Isusu. PromatrajuÊi Isusa vidimo da
je slava naπeg Boga u davanju. Ja “niπta od sebe ne Ëinim”,
rekao je Krist; “kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao πto
ja æivim zbog Oca.” “Ali ja ne traæim slave svoje, veÊ slavu
Onoga koji me je poslao.” (Ivan 8,28; 6,57; 8,50; 7,18) Tim
je rijeËima izloæeno veliko naËelo πto je zakon æivota za svemir.
Krist je sve primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. (Tako se
u nebeskim dvorovima, u svojoj sluæbi za sva stvorena biÊa, kroz ljubljenog Sina OËev æivot izlijeva na sve; a preko
Sina æivot se vraÊa, u hvali i
radosnoj sluæbi, kao plima ljubavi, velikom Izvoru svega.) I
Zemlju je obavio
tako kroz Krista krug dobromrak jer je Bog
Ëinstava se zatvara, otkrivajuÊi karakter velikog Darodavca
pogreπno shvaÊen.
— zakon æivota.
Ovaj je zakon prekrπen na
samome Nebu. Grijeh je potekao iz sebiËnosti. Lucifer, kerub zaklanjaË, æelio je biti prvi
na Nebu. On je teæio da zavlada nebeskim biÊima, da ih odvoji
od njihovog Stvoritelja i pridobije za sebe njihovu vjernost.
Iz tog je razloga on netoËno prikazivao Boga, pripisujuÊi Mu
æelju za samouzviπenjem. Æelio je da Tvorcu punom ljubavi
pripiπe svoje loπe osobine. Tako je obmanuo anele. Tako
je prevario ljude. On ih je naveo da posumnjaju u Boæju
RijeË i izgube povjerenje u njegovu dobrotu. BuduÊi da je
Bog Bog pravde i neusporediva veliËanstva, Sotona ih je naveo da Ga smatraju strogim i nemilosrdnim. Tako je naveo
ljude da mu se pridruæe u pobuni protiv Boga, i noÊ se prokletstva spustila na svijet.
Zemlju je obavio mrak jer je Bog pogreπno shvaÊen. Da
bi se mraËne sjenke rastjerale, da bi se svijet mogao vratiti
Bogu, trebalo je slomiti Sotoninu prijevarnu moÊ. To se nije
10
ISUS SE RODI
moglo ostvariti prisilom. Primjenjivanje sile suproti se naËelima Boæje vladavine. On æeli jedino sluæbu iz ljubavi, a
ljubav se ne moæe zapovjediti; ona se ne moæe zadobiti silom ili vlaπÊu. Samo ljubav moæe probuditi ljubav. Poznavati Boga znaËi ljubiti Ga. Njegov karakter mora se pokazati u suprotnosti prema Sotoninom karakteru. Samo jedno
BiÊe u cijelome svemiru moæe ostvariti ovo djelo. Boæju ljubav moæe obznaniti samo Onaj koji poznaje njezinu visinu i
dubinu. Nad mraËnom moÊi svijeta mora granuti Sunce Pravde
sa zdravljem “u zrakama”. (Malahija 4,2)
Plan za naπe spasenje nije bila naknadna misao, plan
naËinjen nakon Adamova pada. On je bio otkrivenje “po objavi
Tajne sakrivene od vjeËnosti”.
(Rimljanima 16,25) On je otkrivenje naËela koja su od vjeËIsus je odabrao
nosti bila temelj Boæjeg prisiÊi s prijestolja
jestolja. Od samog poËetka Bog
Otac i Krist znali su za Sotosvemira kako bi
nin otpad i Ëovjekov pad izazmogao donijeti
van djelovanjem prijevarne sisvjetlost onima
le odmetnika. Bog nije uzroËkoji su u mraku i
nik postojanja grijeha, ali je
unaprijed vidio njegovo postoæivot onima koji
janje osiguravajuÊi sredstvo koginu.
jim Êe se suprotstaviti ovoj
straπnoj moguÊnosti. Njegova
ljubav prema svijetu bila je tako velika da se On zavjetovao dati svoga jedinoroenog Sina “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”. (Ivan 3,16)
Lucifer je rekao: “Povrh zvijezda Boæjih prijesto Êu sebi
diÊi,... bit Êu jednak Viπnjemu.” (Izaija 14,13.14) Meutim,
Krist, “On, boæanske naravi, nije se ljubomorno dræao svoje
jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπi narav sluge i
postavπi sliËan ljudima. Kad postade kao Ëovjek, ponizi sam
sebe postavπi posluπan do smrti, i to do smrti na kriæu.”
(Filipljanima 2,6-8)
To je bila dobrovoljna ærtva. Isus je mogao ostati kraj
svoga Oca. On je mogao zadræati slavu Neba i poπtovanje
anela. Meutim, On je izabrao vratiti æezlo u OËeve ruke
“BOG JE S NA MA”
11
i siÊi s prijestolja svemira kako bi mogao donijeti svjetlost
onima koji su u mraku i æivot onima koji ginu.
Prije gotovo dvije tisuÊe godina s Neba, s Boæjega prijestolja, Ëuo se glas tajanstvena znaËenja: “Zato, ulazeÊi u svijet [Krist] veli: Ni ærtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo... Evo, dolazim — o meni je naime u svitku, to
jest knjizi, pisano — da Ëinim, Boæe, volju tvoju.” (Hebrejima 10,5-7) U ovim je rijeËima objavljeno ispunjenje cilja koji
je bio sakriven od vjeËnih vremena. Krist je bio spreman
da doe na naπ svijet i da se utjelovi. On kaæe: “Ali si mi
pripremio tijelo.” Da se pojavio u slavi koju je imao zajedno s Ocem prije postanka svijeta, mi ne bismo mogli podnijeti svjetlost njegove nazoËnosti. Kako bismo je mogli
promatrati a da ne poginemo, otkrivenje je njegove slave
bilo priguπeno. Njegova boæanska priroda bila je obavijena
ljudskom — nevidljiva slava bila je u vidljivom ljudskom obliËju.
Navijeπtena Boæja blizina
Ovaj je veliki cilj bio navijeπten slikama i simbolima.
Grm koji je gorio, u kome se Krist javio Mojsiju, otkrivao
je Boga. Simbol izabran da prikaæe Boæanstvo bio je nizak
grm, naoko bez privlaËnosti. On je sakrivao BezgraniËnog.
Svemilostivi Bog sakrivao je svoju slavu najjednostavnijom
slikom, da bi ga Mojsije mogao promatrati i æivjeti. Tako je
i u stupu od oblaka danju i stupu od ognja noÊu Bog odræavao vezu s Izraelom, otkrivajuÊi ljudima svoju volju i pruæajuÊi im svoju milost. Boæja je slava bila priguπena, a njegovo veliËanstvo obavijeno velom, kako bi Ga slabi vid ograniËenih ljudi mogao gledati. Tako je Krist trebao doÊi u “poniæenom tijelu” (Filipljanima 3,21) “postavπi sliËan ljudima”.
U oËima svijeta On nije imao ljepote zbog koje bi Ga poæeljeli; ipak, bio je utjelovljeni Bog, svjetlost Neba i Zemlje.
Njegova je slava bila obavijena velom. Njegova veliËina i veliËanstvo bili su sakriveni, da bi se mogao pribliæiti tuænim
ljudima izloæenim kuπnji.
Bog je zapovjedio Mojsiju za Izrael: “Neka mi sagrade
Svetiπte da mogu boraviti meu njima.” (Izlazak 25,8) I On
je prebivao u Svetiπtu, usred svog naroda. Tijekom cijelog
12
ISUS SE RODI
njihovog zamornog lutanja kroz pustinju, simbol njegove
prisutnosti bio je s njima. Tako je Krist postavio svoj πator
usred naπeg ljudskog tabora. On je razapeo svoj πator kraj
naπih πatora, da bi mogao prebivati meu nama i upoznati
nas sa svojim boæanskim karakterom i æivotom. “I RijeË tijelom
postala i nastanila se meu nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca — pun
milosti i istine.” (Ivan 1,14)
Bog je s nama u Isusu (2)
Otkako je Isus doπao prebivati meu nama, znamo da
Bog poznaje naπe kuπnje i suosjeÊa s nama u naπim æalostima. Svaki Adamov sin i kÊi mogu shvatiti da je naπ Tvorac
prijatelj grjeπnicima. Jer, u svakom nauku o milosti, u svakom
obeÊanju radosti, u svakom ËiOtkako je Isus
nu ljubavi, u svakoj boæanskoj
doπao prebivati
privlaËnoj sili koja se otkrila u
Spasiteljevu æivotu na zemlji,
meu nama,
mi vidimo da je “S nama Bog”.
znamo da Bog
Sotona predstavlja Boæji
poznaje naπe
Zakon ljubavi kao zakon sebiËkuπnje i suosjeÊa s
nosti. On objavljuje da je nama nemoguÊe posluπati njegonama u naπim
va pravila. On okrivljuje Tvorca
æalostima.
za pad naπih praroditelja i sve
patnje koje su nastale, navodeÊi
ljude da Boga smatraju zaËetnikom grijeha, patnji i smrti. Isus je trebao razotkriti ovu
prijevaru. Kao jedan od nas, On je trebao pruæiti primjer
posluπnosti. Stoga je uzeo na sebe naπu prirodu i proπao
kroz naπa iskustva. “Zato je u svemu morao postati sliËan
svojoj braÊi.” (Hebrejima 2,17) Ako bismo morali snositi bilo
πto od onoga πto Isus nije podnio, Sotona bi na toj pojedinosti prikazao kako je Boæja sila za nas nedostatna. Zbog
toga je Krist bio “iskusan u svemu (kao i mi)”. (Hebrejima
4,15) On je podnio svaku kuπnju kojoj smo mi izloæeni. On
nije upotrijebio nikakvu silu u svoju korist koja nije dareæljivo ponuena i nama. Kao Ëovjek, suoËio se s kuπnjom i
“BOG JE S NA MA”
13
savladao je u sili koja mu je dana od Boga. On kaæe: “Milje
mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu
ja nosim.” (Psalam 40,8) Dok je hodio ËineÊi dobro, iscjeljujuÊi
sve koje avo bjeπe nadvladao, On je jasno upuÊivao ljude
na karakter Boæjeg Zakona i na narav svoje sluæbe. Njegov
æivot svjedoËi da i mi moæemo na isti naËin posluπati Boæji
Zakon.
Svojom je ljudskom prirodom Krist dodirnuo ËovjeËanstvo; a boæanskom je bio povezan s Boæjim prijestoljem. Kao
Sin »ovjeËji dao nam je primjer posluπnosti; kao Sin Boæji
daje nam silu da posluπamo. Krist je iz grma na gori Horebu progovorio Mojsiju govoreÊi: “Ja sam koji jesam... Ovako
kaæi Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.” (Izlazak 3,14)
Bio je to zalog Izraelova osloboenja. Kad je doπao “postavπi sliËan ljudima”, On se predSvojom je
stavio kao JA SA M. Dijete iz
ljudskom
Betlehema, krotki i ponizni
Spasitelj, Bog je koji “je tijelom
prirodom Krist
oËitovan”. (1. Timoteju 3,16)
dodirnuo
A nama kaæe: “Ja sam pastir
ËovjeËanstvo; a
dobri.” “Ja sam æivi kruh.” “Ja
boæanskom je bio
sam put, istina i æivot.” “Dana
povezan s Boæjim
mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” (Ivan 10,11; 6,51;
prijestoljem.
14,6; Matej 28,18) JA SA M sigurnost svakog obeÊanja. JA
SAM; ne bojte se. “Bog je s nama” jamstvo je naπeg osloboenja od grijeha, sigurnost naπe sile da posluπamo zakon Neba.
Ponizivπi se da bi uzeo na sebe ljudsku prirodu, Krist
je otkrio karakter suprotan Sotoninom karakteru. Meutim,
On je siπao joπ niæe na stazi poniznosti. “Ponizi sam sebe
postavπi posluπan do same smrti, i to do smrti na kriæu.”
(Filipljanima 2,8) Kao πto je veliki sveÊenik odlagao svoje
prekrasne velikosveÊeniËke haljine i vrπio sluæbu u odjeÊi
od bijelog lana obiËnog sveÊenika, tako je i Krist uzeo obliËje
sluge i prinio ærtvu — sam SveÊenik, sam Ærtva. “Za naπe
grijehe probodoπe njega, za opaËine naπe njega satrijeπe. Na
njega pade kazna — radi naπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe.” (Izaija 53,5)
14
ISUS SE RODI
S Kristom se postupalo onako kako mi zaluæujemo, da
bi se s nama postupalo kako On zasluæuje. On je bio osuen
zbog naπih grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi
mogli biti opravdani njegovom pravdom, u kojoj nemamo
udjela. Pretrpio je smrt koja je bila naπa, da bismo mogli
primiti æivot koji je bio njegov. “Njegove nas rane iscijeliπe.”
Svojim æivotom i smrÊu, Krist je postigao viπe od same
obnove onoga πto je grijehom bilo razoreno. Sotonina je namjera bila da prouzroËi vjeËnu razdvojenost izmeu Boga i
Ëovjeka; ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s
Bogom no πto bi to bilo da nikada nismo pali. Time πto je
uzeo naπu prirodu, Spasitelj se povezao s ËovjeËanstvom vezom koja se neÊe nikada raskinuti. On je povezan s nama
kroz svu vjeËnost. “Da, Bog je
tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina.” (Ivan
S Kristom se
3,16) On Ga je dao ne samo
postupalo onako
da ponese naπe grijehe i umre
kao naπa ærtva; On Ga je pakako mi
lom rodu dao. Da bi nas uvjezaluæujemo, da bi
rio u nepromjenjivost svoje
se s nama
odluke o miru, Bog je dao svopostupalo kako
ga jedinoroenoga Sina da postane Ëlan ljudskog roda, da
On zasluæuje.
zauvijek zadræi svoju ljudsku
prirodu. To je zalog da Êe Bog
ispuniti svoju rijeË. “Jer, dijete
nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast.” Bog
je usvojio ljudsku prirodu u osobi svoga Sina i prenio je u
najviπe Nebo. “Sin »ovjeËji” dijeli prijestolje svemira. “Sin
»ovjeËji” Êe ponijeti ime “Savjetnik divni, Bog silni, Otac
vjeËni, Knez mironosni”. (Izaija 9,5) JA SA M je Posrednik
izmeu Boga i ËovjeËanstva, polaæuÊi svoje ruke na oboje.
On koji je “svet, nevin, neokaljan, sasvim razliËit od greπnika” ne stidi se nazvati nas braÊom. (Hebrejima 7,26; 2,11)
U Kristu su meusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj. Proslavljeni je Krist naπ brat. Nebo je obavijeno ljudskom
prirodom, a ljudsko je privijeno nagradi BezgraniËne ljubavi.
Bog o svom narodu kaæe: “Kao drago kamenje krune
oni Êe blistat u zemlji njegovoj. A h, kako li Êe sretan, kako
“BOG JE S NA MA”
15
lijep biti!” (Zaharija 9,16.17) Uzdizanje Êe spaπenih biti vjeËno
svjedoËanstvo o Boæjoj milosti. “Da u vjekovima koji nadolaze” On Êe pokazati “izvanredno bogatstvo svoje milosti
dobrotom prema nama u Kristu Isusu.” “Da se... saopÊi mnogolika Boæja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima, prema vjeËnom naumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu naπem.” (Efeæanima 2,7; 3,10.11)
Kristovim djelom otkupljenja opravdana je Boæja vladavina. SvemoguÊi je obznanjen kao Bog ljubavi. Sotonine su
optuæbe opovrgnute, a njegov karakter razotkriven. Pobuna
se ne moæe ponovno podignuti. Nikada viπe grijeh ne moæe
dospjeti u Svemir. Kroz vjeËna vremena svi Êe biti zaπtiÊeni
od otpada. SamopoærtvovnoπÊu ljubavi stanovnici su Neba i
Zemlje povezani neraskidivim
vezama sa svojim Tvorcem.
Djelo otkupljenja bit Êe
dovrπeno. Na mjestu na kome
Kristovim djelom
je grijeh obilovao, Boæja se
otkupljenja
milost joπ viπe umnoæila. Sama
opravdana je
Zemlja, to polje za koje Sotona
Boæja vladavina.
kaæe da pripada njemu, ne
samo da Êe biti izbavljena veÊ
i uzviπena. Naπ mali svijet, pod
prok letstvom grijeha, jedina
tamna mrlja u njegovom veliËanstvenom stvaranju, bit Êe
poπtovana viπe od svih ostalih svjetova u Boæjem svemiru.
Ovdje, gdje je Boæji Sin prebivao u ljudskom tijelu, gdje je
Kralj slave æivio, patio i umro — ovdje, kad sve bude On
uËinio novim, Boæje Êe Svetiπte biti s ljudima i “On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog bit
Êe s njima.” (Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne vjekove, dok
spaπeni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga hvaliti
za njegov neizrecivi Dar, za — Emanuela, “Bog je s nama”.
ISUS SE RODI
16
2
Izabrani narod
Izabrani za uzviπenu sluæbu
Viπe od tisuÊu godina hebrejski je narod oËekivao Spasiteljev dolazak. U taj su dogaaj oni polagali najsvjetlije nade.
U pjesmi i proroËanstvu, u crkvenom obredu, u molitvi u
domu, oni su kao dragocjenost
Ëuvali njegovo ime. A ipak Ga
prilikom njegova dolaska nisu
Ono πto je
prepoznali. Ljubljeni na Nebu
Abraham bio u
za njih je bio “poput korijena
iz zemlje sasuπene”. U Njega
zemlji svog
“ne bi obliËja ni ljupkosti” i oni
obitavanja, Josip
nisu zamijetili na Njemu niu Egiptu, a Daniel
kakvu ljepotu da bi Ga poæena babilonskom
ljeli. “K svojima doe, ali ga
njegovi ne primiπe.” (Izaija
dvoru, to je
53,2. KJV; Ivan 1,11)
hebrejski narod
Ipak, Bog je izabrao Izratrebao biti meu
ela. On ga je pozvao da meu
narodima. Trebao
ljudima saËuva spoznaju o njegovom zakonu, simbolima i
je otkriti Boga
proroËanstvima koji su upuÊiljudima.
vali na Spasitelja. On je æelio
da ovaj narod bude kao vrelo
spasenja za ovaj svijet. Ono πto
je Abraham bio u zemlji svog obitavanja, Josip u Egiptu, a
Daniel na babilonskom dvoru, to je hebrejski narod trebao
biti meu narodima. On je trebao otkriti Boga ljudima.
IZABR ANI NAROD
17
Kad je pozvao Abrahama, Gospodin je rekao: “Blagoslovit
Êu te... i sam Êeπ biti blagoslov... sva plemena na zemlji tobom Êe se blagoslivljati.” (Postanak 12,2.3) Isto su uËenje
ponavljali i proroci. Premda je Izrael bio opustoπen ratom i
suæanjstvom, ipak je ostalo obeÊanje koje mu je bilo dano:
“Tada Êe Ostatak Jakovljev, meu brojnim narodima, biti kao
rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiπe na travi koja ne
Ëeka na Ëovjeka niti iπËekuje sina ËovjeËjeg.” (Mihej 5,6) U
vezi s Hramom u Jeruzalemu, Gospodin je preko Izaije izjavio: “Jer Êe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.”
(Izaija 56,7)
Izraelci izabiru
nacionalni i svjetovni
probitak
Bog je Izraelcima
uzalud slao
opomene preko
proroka. Uzalud
su podnosili kazne
neznaboæaËkog
ugnjetavanja.
Svaku reformu
pratio je sve
dublji otpad.
Meutim, Izraelci su svoje
nade usmjerili na svjetovnu
veliËinu. Od vremena ulaska u
kanaansku zemlju, oni su se
udaljili od Boæjih zapovijedi i
poπli putovima neznaboæaca.
Bog im je uzalud slao opomene preko svojih proroka. Uzalud su podnosili kazne neznaboæaËkog ugnjetavanja. Svaku
reformu pratio je sve dublji otpad.
Da je Izrael bio vjeran Bogu, On bi mogao postiÊi svoj
cilj uz pomoÊ njihova uvaæavanja i uzdizanja. Da su hodili
putovima posluπnosti, On bi ih uzdigao “ËaπÊu, imenom i
slavom nad sve narode koje je stvorio”. “Svi narodi zemlje
vidjet Êe”, rekao je Mojsije, “da je nada te zazvano ime Jahvino, te Êe strahovati od tebe.” “Kad oni Ëuju za sve ove
zakone”, reÊi Êe: “Samo je jedan narod mudar i pametan, a
to je ovaj veliki narod.” (Ponovljeni zakon 26,19; 28,10; 4,6)
Meutim, zbog njihovog se nevjerstva Boæja namjera mogla
ostvariti samo kroz neprekidne patnje i poniæenja.
Oni su odvedeni u babilonsko suæanjstvo i rasijani po
zemljama neznaboæaca. U nevolji, mnogi su obnovili svoju
18
ISUS SE RODI
vjernost njegovom savezu. Dok su vjeπali svoje harfe o vrbe
i plakali za svetim Hramom koji je opustio, svjetlost istine
blistala je iz njih i spoznaja se o Bogu πirila meu narodima. NeznaboæaËki ærtveni sustavi bili su izopaËenje onog
sustava πto ga je Bog uspostavio; mnogi iskreni promatraËi
neznaboæaËkih obreda uËili su od Hebreja znaËenje boæanski uspostavljene sluæbe i u vjeri usvojili obeÊanje o Iskupitelju.
Mnogi su izgnanici trpjeli progonstvo. Nije bio mali broj
onih koji su izgubili svoj æivot zato πto nisu htjeli pogaziti
subotu i poπtovati neznaboæaËke praznike. Kad su se idolopoklonici digli da uniπte istinu, Gospodin je doveo svoje sluge
pred lice kraljeva i vladara, da bi oni i njihov narod mogli
primiti svjetlost. Mnogo puta
najveÊi vladari dovedeni su dotle da proglase nadmoÊnost BoMnogi su sluæili
ga koga su njihovi hebrejski
Bogu samo
robovi oboæavali.
Babilonskim suæanjstvom
izvanjskim
Izraelci
su djelotvorno lijeËeznacima, kao
ni od sluæbe rezanim likovima.
sredstvima za
Tijekom stoljeÊa koja su slijepostizanje
dila oni su patili od ugnjetavanja neznaboæaËkih neprinacionalne
jatelja, sve dok nisu stekli ËvrveliËine.
sto uvjerenje da njihov napredak ovisi o posluπnosti Boæjem
Zakonu. Meutim, kod mnogih
posluπnost nije potekla iz ljubavi. Pobuda je bila sebiËna.
Oni su samo izvanjskim znacima, kao sredstvima za postizanje
nacionalne veliËine, sluæili Bogu. Oni nisu postali svjetlost
svijetu, veÊ su se — da bi izbjegli kuπnju idolopoklonstva,
zatvorili prema svijetu. U uputama danim Mojsiju, Bog je
ograniËio njihovo druæenje s idolopoklonicima, ali je ovo
uËenje bilo pogreπno protumaËeno. Njegova je namjera bila
da ih zaπtiti od preuzimanja neznaboæaËkih obiËaja. Meutim, ono je iskoriπteno za podizanje zida odvajanja izmeu
Izraela i drugih naroda. Hebreji su smatrali Jeruzalem svojim Nebom, i doista su bili ljubomorni πto Gospodin pokazuje svoju milost i prema neznaboπcima.
IZABR ANI NAROD
19
Nakon povratka iz Babilona velika je pozornost bila posveÊena vjerskom odgoju. Po cijeloj zemlji, posvuda su se
gradile sinagoge u kojima su sveÊenici i knjiæevnici tumaËili Zakon. Takoer su osnivane i πkole u kojima su se zajedno
s umjetnoπÊu i naukom predavala i naËela pravde. Ali ove
su se ustanove izopaËile. Za suæanjstva mnogi su ljudi prihvatili neznaboæaËke pojmove i obiËaje i unijeli ih u svoju
vjersku sluæbu. U mnogoËem su se prilagodili obiËajima idolopoklonika.
Degradirana poboænost
BuduÊi da su se udaljili od
Hebreji su izgubili
Boga, Hebreji su u velikoj mjeri
duhovni æivot koji
izgubili iz vida uËenje o obredje proistekao iz
noj sluæbi. Ovu je sluæbu zasnonjihovih obreda
vao sam Krist. Svakim svojim
dijelom, ona je predstavljala
Ëvrsto se dræeÊi
Njega i bila puna æivotne snamrtvih formi.
ge i duhovne ljepote. Meutim,
Hebreji su izgubili duhovni
æivot koji je proistekao iz njihovih obreda Ëvrsto se dræeÊi
mrtvih formi. Pouzdali su se u same ærtve i obrede, umjesto
da su se oslanjali na Onoga na koga su te ærtve upuÊivale.
Da bi popunili mjesto onoga πto su izgubili, sveÊenici i rabini umnoæavali su svoje vlastite zahtjeve, i πto su bivali stroæi,
sve se manje otkrivala Boæja ljubav. Svoju svetost mjerili su
mnoπtvom svojih obreda, dok su njihova srca bila ispunjena gordoπÊu i licemjerstvom.
Sa svim njihovim detaljnim i tegobnim propisima Zakon
se nije mogao dræati. Oni koji su æeljeli sluæiti Bogu i koji
su se trudili da poπtuju rabinska pravila, muËili su se pod
teπkim bremenom. Oni nisu mogli imati mira od optuæbi
nemirne savjesti. Tako je Sotona obeshrabrivao narod, umanjivao njegovo razumijevanje o Boæjem karakteru i izvrgavao prijeziru izraelsku vjeru. On se nadao da Êe dokazati
tvrdnju koju je postavio prilikom pobune na Nebu — da su
Boæji zahtjevi nepraviËni i da se ne mogu ispuniti. “»ak ni
Izrael”, izjavio je on, “ne dræi Zakon.”
20
ISUS SE RODI
Premda su æeljeli dolazak Mesije, Hebreji nisu pravilno
razumjeli njegovu misiju. Oni nisu traæili osloboenje od grijeha, veÊ osloboenje od Rimljana. OËekivali su da Mesija
doe kao osvajaË, da slomi silu tlaËitelja i uzdigne Izrael do
svjetskog carstva. Tako je bio pripremljen put da odbace Spasitelja.
U vrijeme Kristova roenja narod je bio ugnjetavan vladavinom stranih gospodara i razdiran unutarnjim razmiricama. Hebrejima je bilo dopuπteno da zadræe neki oblik samostalne uprave, no ipak niπta nije moglo prikriti Ëinjenicu
da su bili pod rimskim jarmom ili da su se pomirili s ograniËavanjem svoje moÊi. Rimljani su polagali pravo da imenuju i opozivaju velikog sveÊenika, tako se do ove sluæbe
Premda su æeljeli
Ëesto dolazilo prijevarom, potdolazak Mesije,
kupljivoπÊu, pa Ëak i ubojHebreji nisu
stvom. Na taj je naËin sveÊenpravilno razumjeli
stvo postajalo sve izopaËenije.
UnatoË tome, sveÊenici su joπ
njegovu misiju.
uvijek zadræali veliku moÊ koOni nisu traæili
ju su iskoriπtavali za ostvarenje
osloboenje od
sebiËnih i najamniËkih ciljeva.
grijeha, veÊ
Narod je bio izloæen njihovim
osloboenje od
nemilosrdnim zahtjevima, a i
Rimljani su ih teπko oporeziRimljana.
vali. Takvo stanje prouzroËilo
je silno nezadovoljstvo. Narodne su bune bile uËestale. Pohlepa i nasilje, nepovjerenje i duhovna ravnoduπnost razjedali su i samo srce nacije.
Mrænja prema Rimljanima, te nacionalni i duhovni ponos naveli su Hebreje da se joπ stroæe pridræavaju svojih bogosluænih formi. SveÊenici su nastojali odræati ugled svoje svetosti
i pretjeranom pozornoπÊu prema vjerskim obredima. Narod
u svom mraku i pod teretom, a vladari æedni vlasti, Ëeznuli
su za dolaskom Onoga koji Êe pobijediti njihove neprijatelje i obnoviti Izraelsko kraljevstvo. Oni su prouËavali proroËanstva, ali bez duhovnog pronicanja u njihovu bit. Tako su
previdjeli dijelove Pisma koji upuÊuju na poniznost Kristo-
IZABR ANI NAROD
21
vog prvog dolaska, a pogreπno primjenjivali one koji govore o slavi njegovog drugog dolaska. Oholost je zamraËila
njihovu viziju. Oni su tumaËili proroËanstvo u skladu sa svojim
sebiËnim æeljama.
22
ISUS SE RODI
3
“Kada doe punina
vremena”
“Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina...
da otkupi podloænike Zakona, da primimo posinjenje.”
(GalaÊanima 4,4.5)
Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su
Adam i Eva prvi put Ëuli obeÊanje, oËekivali su da Êe se
ono brzo ispuniti. Oni su radosno pozdravili roenje svog
prvenca, nadajuÊi se da Êe on moæda biti Izbavitelj. Meutim, ispunjenje obeÊanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obeÊanje umrli su ne vidjevπi njegova ispunjenja.
PoËevπi od Henokovih dana, ovo obeÊanje ponavljali su patrijarsi i proroci, odræavajuÊi æivom nadu o njegovom dolasku, ali On joπ nije dolazio. Danielovo proroËanstvo otkrilo
je vrijeme njegova dolaska, ali nisu svi pravilno protumaËili
vijest. Prolazilo je stoljeÊe za stoljeÊem, glasovi proroka su
iπËezli. Ruka tlaËitelja teπko je ugnjetavala Izrael, i mnogi
su bili spremni da uzviknu: “Gle, prolaze dani, a od proroπtva
niπta!” (Ezekiel 12,22)
Meutim, nalik zvijezdama koje se kreÊu odreenim putanjama kroz beskrajna prostranstva, Boæje namjere ne poznaju
æurbu ni zakaπnjenje. Simbolima velike tame i peÊi koja se
dimi Bog je otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i
objavio da Êe vrijeme njihova boravka iznositi Ëetiri stotine
godina. “KonaËno Êe”, rekao je On, “iziÊi s velikim blagom”.
(Postanak 15,14) Protiv te rijeËi uzaludno se borila sva sila
faraonovog oholog carstva. “ToËno onoga dana” koji je
odreen u boæanskom obeÊanju, “sve Ëete Jahvine izioπe
“K A DA DO–E PUNINA VREMENA”
23
iz zemlje egipatske”. (Izlazak 12,41) Isto je tako na nebeskom Savjetu odreen i trenutak Kristova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isus se rodio u Betlehemu.
“Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina.”
Provienje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih
pobuda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavitelja. Narodi su bili sjedinjeni pod jednom vladavinom. Govorilo se jednim jezikom koji je posvuda bio priznat kao knjiæevni jezik. Hebreji, koji su bili rasuti, skupljali su se iz svih zemalja u Jeruzalem na godiπnje blagdane.
VraÊajuÊi se u svoja mjesta mogli su po cijelom svijetu proπiriti
vijest o dolasku Mesije.
U to vrijeme neznaboæaËki sustavi gube svoju moÊ nad
narodom. Ljudi su bili umorLjudi su bili
ni od vanjskog sjaja i mitova.
»eznuli su za vjerom koja bi
umorni od
mogla ispuniti njihovo biÊe.
vanjskog sjaja i
Premda je izgledalo da je svjetmitova. »eznuli su
lost istine napustila ljude, bilo
za vjerom koja bi
je duπa koje su traæile svjetlost,
i koje su bile ispunjene zbumogla ispuniti
njenoπÊu i tugom. One su bile
njihovo biÊe.
æedne znanja o æivom Bogu i
sigurnosti æivota nakon groba.
BuduÊi da su se Hebreji
udaljili od Boga, njihova je vjera potamnjela i nada je gotovo
prestala obasjavati njihovu buduÊnost. RijeËi proroka se nisu razumijevale. Za narodne je mase smrt bila uæasna tajna
— s onu stranu bila je neizvjesnost i tama. Nije samo naricanje
majki iz Betlehema nego i plaË iz velikog srca ËovjeËanstva
dopirao do proroka kroz vjekove — glas koji se Ëuo u Rami
“plaË i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuæi — neutjeπna
πto ih nema”. (Matej 2,18) U oblasti “sjena smrtnoga” ljudi
su bili neutjeπeni. S Ëeænjom u oËima oni su oËekivali dolazak Izbavitelja, kad Êe se tama odagnati i tajna buduÊnosti
razjasniti.
Izvan hebrejskog naroda postojali su ljudi koji su predviali pojavu boæanskog UËitelja. Ovi su ljudi traæili istinu i
24
ISUS SE RODI
oni su dobili Duh nadahnuÊa. Jedan za drugim, kao zvijezde na tamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proroËke rijeËi rasplamsale su nadu u srcima tisuÊa u neznaboæaËkom svijetu.
VeÊ stotinama godina Biblija je bila prevedena na grËki, koji se tada πiroko upotrebljavao po cijelom Rimskom
Carstvu. Hebreji su bili posvuda rasijani, a u njihovom iπËekivanju Mesijina dolaska u odreenoj su mjeri sudjelovali i
neznaboπci. Meu onima koje su Hebreji smatrali neznaboπcima bilo je i ljudi koji su bolje razumijevali biblijska proroËanstva o Mesiji nego uËitelji u Izraelu. Bilo je onih koji
su se nadali njegovom dolasku kao osloboditelju od grijeha.
Filozofi su pokuπavali proniknuti u tajnu hebrejskog naËina
æivljenja. Meutim, fanatizam Hebreja prijeËio je πirenje svjetlosti. Usmjereni odræavanju podvojenosti izmeu sebe i drugih naroda, oni nisu htjeli poMeu Hebrejima
dijeliti znanje koje su joπ imaje joπ bilo
li u simboliËnoj sluæbi. Pravi
TumaË mora doÊi. Onaj koga
nepokolebanih
su svi ovi simboli prikazivali
duπa, potomaka
mora objasniti njihovo znaone svete loze
Ëenje.
preko koje je
Bog je ovom svijetu govorio preko prirode, simbola i slisaËuvano znanje
ka, preko patrijaraha i proroo Bogu.
ka. »ovjeËanstvo je moralo dobiti pouku ljudskim jezikom.
Vjesnik saveza mora govoriti.
Njegov se glas mora Ëuti u njegovom Hramu. Krist mora doÊi
da izgovori rijeËi koje Êe se jasno i konaËno razumjeti. On,
Tvorac istine, mora odvojiti istinu od pljeve ljudskih umotvorina koje su je uËinile nedjelotovornom. NaËela Boæje
vladavine i plan spasenja moraju se jasno odrediti. Pouke iz
Starog zavjeta moraju se u cijelosti izloæiti ljudima.
Meu Hebrejima je joπ bilo nepokolebanih duπa, potomaka one svete loze preko koje je saËuvano znanje o Bogu.
Oni su joπ Ëekali ispunjenje nade u obeÊanje dano njihovim
precima. Oni su jaËali svoju vjeru dræeÊi se obeÊanja danog
preko Mojsija: “Gospodin Bog naπ podignut Êe vam izmeu
“K A DA DO–E PUNINA VREMENA”
25
vaπe braÊe proroka poput mene. Njega sluπajte u svemu πto
vam god rekne!” (Djela 3,22) Oni su ponovno Ëitali kako
Êe Bog pomazati Jednoga da donese “radosnu vijest ubogima”, da iscijeli “srca slomljena”, da navijesti “zarobljenima
slobodu” i “godinu milosti Jahvine”. (Izaija 61,1.2) Oni su
Ëitali kako Êe “na zemlji uspostaviti pravo”, kako otoci “æude
za njegovim naukom”, kako Êe narodi doÊi njegovu vidjelu
i kraljevi k svjetlosti njegova sjaja. (Izaija 42,4; 60,3)
RijeËi πto ih je Jakov izgovorio na samrti ispunjavale su
ih nadom: “Od Jude æezlo se kraljevsko, ni palica vladalaËka od nogu njegovih udaljiti neÊe dok ne doe onaj kome
pripada — kome Êe se narodi pokoriti.” (Postanak 49,10)
Opadanje moÊi Izraela svjedoËilo je da je Mesijin dolazak
blizu. Danielovo je proroËanstvo slikalo slavu njegove vladavine u imperiju koji Êe nasliNaËelo da se
jediti sva zemaljska carstva i
prorok kaæe: “Samo Êe stajati
Ëovjek moæe
dovijeka.” (Daniel 2,44) Bilo je
spasiti svojim
malo onih koji su razumjeli nadjelima poËiva u
rav Kristove misije, ali je zato
osnovi svake
mnoπtvo oËekivalo moÊnog
kneza koji Êe uspostaviti svoje
neznaboæaËke
kraljevstvo u Izraelu i koji Êe
religije; sada je to
doÊi kao osloboditelj narodima.
postalo naËelo i
Vrijeme se navrπilo. »ovjehebrejske vjere.
Ëanstvo, uniæeno vjekovnim
prijestupima, Ëeznulo je za dolaskom Otkupitelja. Sotona je
radio na tome da produbi ponor izmeu Zemlje i Neba i
uËini ga nepremostivim. Svojim je laæima poticao ljude na
grijeh. Sotonina je namjera bila da iscrpi Boæje strpljenje i
uguπi njegovu ljubav prema Ëovjeku, tako da On prepusti
svijet Sotoninoj vlasti.
Sotona je pokuπao sakriti od ljudi znanje o Bogu, skrenuti
njihovu pozornost s Boæjeg Hrama i uspostaviti svoje carstvo. Njegova je borba za prevlast izgledala gotovo sasvim
uspjelom. U stvari, Bog je u svakom naraπtaju imao svoje
predstavnike. »ak je i meu neznaboπcima bilo ljudi preko
kojih je Krist radio da bi podigao narod iz grijeha i poniæe-
26
ISUS SE RODI
nja. Meutim, ovi su ljudi bili prezreni i poraæeni. Mnogi
su od njih doæivjeli nasilnu smrt. MraËna sjenka koju je Sotona
bacio na svijet postajala je sve tamnijom i tamnijom.
Sotona je preko neznaboπtva vjekovima odvraÊao ljude
od Boga, ali izopaËujuÊi vjeru Izraela izborio je svoju veliku pobjedu. PovodeÊi se za svojim shvaÊanjima i sluæeÊi im,
neznaboπci su izgubili spoznaju o Bogu i postajali sve izopaËeniji. Tako je bilo i s Izraelom. NaËelo da se Ëovjek moæe
spasiti svojim djelima poËiva u osnovi svake neznaboæaËke
religije; sada je to postalo naËelo i hebrejske vjere. Sotona
je zasadio ovo naËelo. Gdje god se ono usvaja, ljudi nemaju
zaπtitu od grijeha.
Vijest o spasenju objavljena je ljudima preko ljudskih
orua. Meutim, Hebreji su teæili da istina o vjeËnom æivotu ostane u njihovoj iskljuËivoj vlasti. Oni su nagomilali æivu manu i ona se pokvarila. Vjera koju su pokuπali zadræati
samo za sebe pretvorila se u sablazan. Oni su liπili Boga njegove slave i obmanuli svijet krivotvorenim evaneljem. Oni
se nisu htjeli podËiniti Bogu za spasenje svijeta, postavπi Sotonini posrednici za njegovo uniπtenje.
Narod koga je Bog pozvao da bude stup i temelj istine
postao je Sotonin predstavnik. Obavljao je zadaÊu koju mu
je Sotona povjerio da pogreπnim predoËavanjem Boæjeg karaktera navede svijet da Ga smatra tiraninom. I sami sveÊenici koji su sluæili u Hramu izgubili su iz vida smisao sluæbe koju su vrπili. Oni su prestali u simbolima gledati ono
πto su oni predstavljali. U prinoπenju ærtvenih darova ponaπali su se kao glumci na sceni. Obredi πto ih je sam Bog
uspostavio sredstva su za zasljepljivanje uma i otvrdnjavanje srca. Ovim kanalima Bog nije mogao viπe niπta uËiniti
za Ëovjeka. Cijeli se sustav morao ukinuti.
Obmana grijeha dosegla je svoj vrhunac. Sva orua za
izopaËenje ljudskih duπa bila su pokrenuta. Boæji Sin, promatrajuÊi svijet, gledao je patnju i bijedu. Sa saæaljenjem je
vidio kako su ljudi postali ærtve Sotonine svireposti. Sa suosjeÊanjem je promatrao one koji su bili izopaËeni, uniπteni i
izgubljeni. Oni su izabrali vladara koji ih je kao robove okovao
lancima za svoja kola. Smeteni i prevareni kretali su se u
sumornoj povorci prema vjeËnoj propasti — k smrti u kojoj
nema nade u æivot, k noÊi nakon koje nema jutra. Sotonina
“K A DA DO–E PUNINA VREMENA”
27
orua udruæila su se s ljudima. Tijela ljudskih biÊa, stvorena
da budu prebivaliπtem samoga Boga, postala su staniπte
demona. Nadnaravne su sile djelovale na osjetila, æivce, nagone i organe ljudi da bi ih potakle na popuπtanje najniæim
strastima. Demonski peËat bio je utisnut u crte ljudskih lica.
Ljudska lica su imala izraz zlih legiona kojima su ljudi bili
opsjednuti. Takav je bio prizor koji je promatrao Otkupitelj
svijeta. Kakav prizor za Neizmjernu »istoÊu!
Grijeh je postao znanoπÊu, a porok posveÊen kao dio
religije. Pobuna je pustila korijene duboko u srcu i Ëovjekovo
je neprijateljstvo najokrutnije bilo usmjereno protiv Neba.
Pred cijelim svemirom pokazalo se da se bez Boga ËovjeËanstvo ne moæe podignuti. Onaj koji je stvorio svijet mora darovati novi element æivota i sile.
S neizmjernim zanimanjem
stanovnici svjetova koji nisu paU trenutku krize,
li oËekivali su da vide Jahvu
kako ustaje i uniπtava stanovkad je izgledalo
nike Zemlje. Da je Bog to uËida Êe Sotona
nio, Sotona bi bio spreman
pobijediti, Boæji
sprovesti svoj plan, osiguravaSin je doπao kao
juÊi tako sebi podaniËku pokornost nebeskih biÊa. On je
Poslanik boæanske
izjavio da naËela Boæje vladamilosti.
vine ne omoguÊuju opraπtanje.
Da je svijet bio uniπten, On bi
tvrdio da su se njegove optuæbe pokazale istinitima. Bio je spreman krivnju baciti na Boga i svoju pobunu proπiriti i na nebeske svjetove. Meutim,
umjesto da uniπti svijet, Bog je poslao svoga Sina da ga spasi.
Premda su se izopaËenost i prkos mogli vidjeti u svakom
dijelu pokorene Zemlje, osiguran je naËin za njezin oporavak. U trenutku krize, kad je izgledalo da Êe Sotona pobijediti, Boæji Sin je doπao kao Poslanik boæanske milosti. U sva
vremena, u svakom trenutku, Boæja se ljubav pokazivala palom ljudskom rodu. UnatoË ljudskoj izopaËenosti, znaci milosti
neprekidno su se pokazivali. A kad se navrπilo vrijeme, Boæanstvo se proslavilo izlijevanjem obilja iscjeljujuÊe milosti
na svijet, koja nikada neÊe biti sprijeËena ili zaustavljena dok
se plan spasenja ne izvrπi.
28
ISUS SE RODI
Sotona je likovao πto je u ljudskom rodu uspio uniziti
Boæje obliËje. Tada je Isus doπao da obnovi u Ëovjeku TvorËevo obliËje. Nitko drugi do Krist nije mogao ponovno oblikovati karakter koji je upropaπten grijehom. On nas je doπao podignuti iz praπine, kako bi ponovno oblikovao uniπteni
karakter prema uzoru svog boæanskog karaktera i uljepπao
ga svojom slavom.
29
4
“Jer vam se danas
rodi Spas”
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,1-20.
Kralj slave duboko se ponizio da bi uzeo ljudsku prirodu. Njegova zemaljska æivotna sredina bila je surova i neprivlaËna. Njegova je slava bila obavijena velom, kako veliËanstvenost njegove vanjπtine ne bi postala predmetom privlaËnosti. On je izbjegavao svako vanjsko razmetanje. Bogatstva, Ëast ovoga svijeta i ljudNjegova je slava
ska veliËina ne mogu nikada izbila obavijena
baviti duπu od smrti. Isus je odluËio da nikakva primamljivost
velom, kako
svjetovne prirode ne treba poveliËanstvenost
zvati ljude na njegovu stranu.
njegove vanjπtine
Jedino ljepota nebeske istine
ne bi postala
treba privuÊi one koji Êe Ga
slijediti. Mesijin je karakter veÊ
predmetom
puno ranije predvien u proprivlaËnosti.
roπtvu i On je æelio da Ga ljudi prihvate na osnovi svjedoËanstva Boæje RijeËi.
Aneli su bili zadivljeni veliËanstvenim planom otkupljenja. Oni su promatrali kako Êe Boæji narod prihvatiti Njegova Sina, odjenutog u ljudsku odjeÊu. Doπli su u zemlju
izabranog naroda. Drugi su se narodi bavili mitovima i oboæavanjem laænih bogova. Aneli su doπli u zemlju u kojoj je
bila otkrivena slava samoga Boga i u kojoj je zasjala svjet-
30
ISUS SE RODI
lost proroπtva. Oni su nevidljivo doπli u Jeruzalem, onima
koji su bili odreeni da objaπnjavaju svete spise, slugama
Boæjeg doma. VeÊ je sveÊeniku Zahariji, dok je sluæio pred
oltarom, bila objavljena blizina Kristova dolaska. PreteËa je
veÊ bio roen, a njegova misija potvrena Ëudom i
proroËanstvom. Vijest o njegovu roenju i veliËanstvenom
znaËenju njegove misije πirila se na sve strane. Ipak, Jeruzalem
se nije pripremao da pozdravi dobrodoπlicom svog Otkupitelja.
Dok se Nebo raduje, Izrael je ravnoduπan
Nebeski su vjesnici zapanjeno promatrali ravnoduπnost
tog naroda koga je Bog pozvao da svijetu otkrije svjetlost
svete istine. Hebrejski je narod bio saËuvan kao svjedok da
se Krist treba roditi iz Abrahamova potomstva i Davidove loze, a ipak nije znao da je njeJutarnja i
gov dolazak tako blizu. Jutarnja i veËernja ærtva svakodnevveËernja ærtva
no su u Hramu upuÊivale na
svakodnevno su u
Boæje janje, ali ovdje nije bilo
Hramu upuÊivale
priprema za Njegov doËek. Svena Boæje janje, ali
Êenici i uËitelji naroda nisu
znali da se uskoro treba zbiti
ovdje nije bilo
najveÊi dogaaj svih vremena.
priprema za
Oni su ponavljali svoje besmiNjegov doËek.
slene molitve i vrπili bogosluæbene obrede da ih ljudi vide,
ali u svojoj borbi za bogatstvima i svjetovnom ËaπÊu, nisu bili spremni za otkrivenje Mesije. Ista ravnoduπnost prevladavala je u zemlji Izraela. Radost koja je oduπevljenjem ispunjavala cijelo Nebo nije takla
sebiËna srca obuzeta svjetovnoπÊu. Samo je nekolicina Ëeznula da vidi Nevidljivog. Njima su poslani nebeski vjesnici.
Aneli su pratili Josipa i Mariju dok su putovali od svog
doma u Nazaretu do Davidova grada. Naredba carskog Rima o popisu svih naroda u njegovoj prostranoj dræavi obuhvatila je i stanovnike galilejskih brda. Kao πto je u davna
vremena Kir bio pozvan na prijestol svjetskog carstva da bi
“JER VA M SE DANAS RODI SPAS”
31
Gospodnji narod mogao osloboditi suæanjstva, tako je i cezar August postao orue za ispunjenje Boæje namjere da Isusovu majku dovede u Betlehem. Ona je od Davidove loze, i
Davidov se Sin mora roditi u Davidovu gradu. Iz Betlehema
Êe, kaæe prorok, “izaÊi koji Êe vladati Izraelom; njegov je
iskon od davnina, od vjeËnih vremena”. (Mihej 5,2) Meutim, u gradu njihove kraljevske loze, Josipa i Mariju ne poznaju
niti ih poπtuju. Umorni i bez doma, oni prolaze kroz uzanu
ulicu, od gradskih vrata sve do istoËnog kraja grada uzaludno traæeÊi mjesto za noÊni poËinak. Za njih nema mjesta u
pretrpanoj gostionici. U neuglednoj prostoriji koja je sluæila
kao zaklon za stoku naπli su
posljednje utoËiπte, i u njoj je
roen Otkupitelj svijeta.
U neuglednoj
Ljudi o tome nisu niπta
prostoriji koja je
znali, ali je ova vijest ispunila
Nebo radoπÊu. Sveta biÊa iz
sluæila kao zaklon
kraljevstva svjetlosti privuËena
za stoku naπli su
su Zemlji joπ dubljim i njeæniposljednje utoËiπte,
jim zanimanjem. Zbog njegoi u njoj je roen
ve prisutnosti cijeli je svijet postao svjetliji. Nad betlehemOtkupitelj svijeta.
skim breæuljcima skupilo se
bezbrojno mnoπtvo anela. Oni
Ëekaju znak da objave radosne vijesti svijetu. Da su izraelske voe bile vjerne povjerenoj zadaÊi, one bi mogle sudjelovati u radosti objavljivanja
Isusova roenja. Sad ih je to mimoiπlo.
Bog objavljuje: “Jer na æednu Êu zemlju vodu izliti i po
tlu suπnome potoke.” “»estitima sviÊe ko svjetlost u tami.”
(Izaija 44,3; Psalam 112,4) Onima koji traæe svjetlost i koji
je radosno prihvaÊaju zasjat Êe blistave zrake s Boæjeg prijestolja.
Nebesku pjesmu Ëuju samo pastiri
Na poljima gdje je djeËak David vodio svoje stado pastiri
su dræali noÊnu straæu. Tijekom tih sati tiπine razgovarali su
o obeÊanom Spasitelju i molili za dolazak Kralja na Davidov prijestol. “Najedanput im pristupi aneo Gospodnji, i
32
ISUS SE RODI
sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplaπiπe. Aneo im reËe:
Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom
veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio
Spasitelj — Krist, Gospodin.”
Na ove rijeËi, vienje slave ispunilo je duπe pastira koji
su sluπali. Osloboditelj je doπao Izraelu! Sila, uzdizanje i
pobjeda povezani su s njegovim dolaskom. Meutim, aneo
ih je morao pripremiti da prepoznaju svoga Spasitelja u siromaπtvu i poniæenju. “I neka vam ovo sluæi kao znak”, rekao
je: “NaÊi Êete Djeteπce povijeno u pelenice gdje leæi u jaslama!”
Nebeski vjesnik stiπao je
njihova strahovanja. On im je
rekao kako Êe pronaÊi Isusa.
Pun njeænog obzira prema njiO, kad bi danas
hovoj ljudskoj slabosti, on im
ljudski rod mogao
je dao vremena da se privikprepoznati ovu
nu na boæanski sjaj. Tada se
pjesmu!
radost i slava nisu viπe mogle
sakrivati. Cijelo je polje bilo
obasjano sjajnom svjetloπÊu
Boæjih vojski. Zemlja se utiπala, a Nebo povilo da sluπa pjesmu: “Slava Bogu na visini,
i na zemlji mir ljudima koje ljubi.”
O, kad bi danas ljudski rod mogao prepoznati ovu
pjesmu! Objava koja je tada dana, melodija koja se tada Ëula,
razlijegat Êe se do kraja vremena i odjekivati do krajeva zemaljskih. Kad grane Sunce Pravde, sa zdravljem na svojim
zrakama, toj Êe se pjesmi vratiti odjek glasa mnogoga mnoπtva, kao glas mnogih voda govoreÊi: “Aleluja! jer se domognu
kraljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi.” (Otkrivenje 19,6)
Kad su aneli nestali, svjetlost je iπËezla, a sjenke noÊi
ponovno su pale na betlehemske breæuljke. Najblistaviji prizor koji su ikada promatrale ljudske oËi pastiri su dobro upamtili. “Kad aneli od pastira odu na nebo, pastiri poËnu govoriti
jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj
dogaaj s kojim nas upozna Gospodin! Odu æurno i nau
Mariju i Josipa s Djeteπcem gdje leæi u jaslama.”
OdlazeÊi s velikom radoπÊu, pastiri su objavili ono πto
su vidjeli i Ëuli. “Svi koji su Ëuli pastire, divili su se onomu
“JER VA M SE DANAS RODI SPAS”
33
πto su im rekli. A Marija je pamtila sve te dogaaje i razmiπljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slaveÊi i hvaleÊi Boga.”
Udaljenost izmeu Neba i Zemlje nije danas veÊa no πto
je bila kad su pastiri sluπali aneosku pjesmu. Ljudski je rod
isto toliko predmet staranja Neba kao u vrijeme kad su obiËni
ljudi skromnih zanimanja usred dana sretali anele i razgovarali s nebeskim vjesnicima u vinogradima i poljima. Nebo
moæe biti vrlo blizu i nama u naπoj svakidaπnjici. Aneli iz
nebeskih dvorova pratit Êe korake onih koji dolaze i odlaze
po Boæjoj zapovijedi.
PriËa o Betlehemu je neiscrpna tema i u njoj je sakrivena “dubina bogatstva i preUdaljenost izmeu
mudrosti znanja Boæjega”.
(Rimljanima 11,33) Mi se diviNeba i Zemlje nije
mo Spasiteljevoj ærtvi kojom je
danas veÊa no πto
zamijenio nebesko prijestolje
je bila kad su
jaslama i pratnju anela koji su
pastiri sluπali
Ga oboæavali æivotinjama u πtaaneosku pjesmu.
lici. Njegova prisutnost kori
ljudsku gordost i samodovoljnost. Ovo je, ipak, bio samo
poËetak njegova neusporediva
poniæenja. Za Boæjeg Sina bilo bi gotovo beskrajno poniæenje da je uzeo ljudsku prirodu Ëak i onda kad je Adam u
svojoj nevinosti prebivao u Edenu. Meutim, Isus je prihvatio ljudsku prirodu kad je ljudski rod veÊ Ëetiri tisuÊe godina bio oslabljen grijehom. Kao i svako Adamovo dijete, On
je primio na sebe rezultate djelovanja velikog zakona nasljea.
Kakvi su ovi rezultati bili, pokazano je u povijesti negovih
zemaljskih predaka. On je doπao s takvim nasljeem da dijeli
naπe tuge i kuπnje i da nam pruæi primjer bezgrjeπnog æivota.
Sotona je na Nebu mrzio Krista zbog njegova poloæaja
u Boæjim dvorovima. Kad je svrgnut s poloæaja, joπ Ga je
viπe mrzio. On je mrzio Onoga koji se zavjetovao da Êe iskupiti grjeπni ljudski rod. Ipak, Bog je dopustio Sinu da kao
bespomoÊno dijete podloæno slabosti ËovjeËanstva doe na
svijet koji je Sotona proglasio svojim posjedom. Dopustio
Mu je da upozna æivotne opasnosti svojstvene svakoj ljud-
34
ISUS SE RODI
skoj duπi, da vodi borbu koju mora voditi svako ljudsko dijete, izloæen opasnosti neuspjeha i vjeËnog gubitka.
Srce zemaljskog oca njeæno voli svog sina. On promatra lice svog djeteta i drhti na pomisao o æivotnoj opasnosti.
On Ëezne da zaπtiti svoje drago dijete od Sotonine sile i da
ga saËuva od kuπnji i sukoba. Bog je dao svog jedinorodnog Sina da se nae u joπ æeπÊem sukobu, i mnogo straπnijoj
opasnosti, da bi æivotna staza naπe djece bila sigurna. “U
ovome se sastoji ljubav.” »udite se, nebesa, i divi se Zemljo!
35
5
PosveÊenje
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,21-38.
Oko Ëetrdeset dana nakon Kristova roenja, Josip i Marija su Ga odnijeli u Jeruzalem da Ga prikaæu Gospodinu i
prinesu ærtvu. Bilo je to po hebrejskom zakonu, pa mu se
Krist kao Ëovjekova zamjena morao podrediti u svakoj
pojedinosti. On je veÊ bio podvrgnut obredu obrezanja, kao
znaku njegove posluπnosti Zakonu.
Zakon je traæio da majka prinese jednogodiπnje janje na
ærtvu paljenicu i mladog goluba ili grlicu kao ærtvu za grijeh.
Meutim, Zakon je predviao da se od siromaπnih roditelja,
koji nisu mogli donijeti janje, mogu prihvatiti u zamjenu dvije
grlice ili dva mlada goluba, jedan za ærtvu paljenicu, a drugi za ærtvu za grijeh.
Ærtve koje su se prinosile Gospodinu morale su biti bez
mane. Ove su ærtve predstavljale Krista i iz njih se vidi da
je i sam Isus bio bez ikakve tjelesne mane. On je bio “nevin i bez mane”. (1. Petrova 1,19) Njegov tjelesni sastav nije
oπteÊen nikakvom manom; njegovo je tijelo bilo snaæno i
zdravo. Cijelog je svog æivota æivio u skladu s prirodnim zakonima. I tjelesno i duhovno bio je primjer onoga πto je
Bog zamislio da ËovjeËanstvo bude posluπnoπÊu njegovim
zakonima.
PosveÊenje prvenaca
PosveÊenje prvenaca potjeËe iz najstarijih vremena. Bog
je obeÊao da Êe dati nebeskog Prvenca da spasi grjeπnika.
Svako je domaÊinstvo trebalo prihvatiti ovaj dar posveÊujuÊi
36
ISUS SE RODI
svog prvenca. Prvenac je trebao biti posveÊen sveÊeniËkoj
sluæbi, kao Kristov predstavnik meu ljudima.
Prilikom osloboenja Izraela iz Egipta, ponovno je izdana zapovijed o posveÊenju prvenca. Dok su Izraelova djeca
bila u egipatskom ropstvu, Gospodin je uputio Mojsija faraonu, egipatskom kralju, s porukom: “Ovako kaæe Jahve: Izrael
je moj prvoroenac. Traæim od tebe da mi pustiπ sina da
mi iskaæe πtovanje. Ako odbijeπ da ga pustiπ, ja Êu ubiti tvoga
prvoroenca.” (Izlazak 4,22.23)
Mojsije je predao svoju poruku; ali odgovor gordog kralja
je glasio: “Tko je taj Jahve da ga ja posluπam — odvrati faraon — i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti Êu pustiti
Izraelce.” (Izlazak 5,2) Gospodin je znacima i Ëudima radio
za svoj narod, πaljuÊi straπne sudove na faraona. Na kraju,
aneo smrti dobio je nalog da ubije svakog prvenca od ljudi i stoke meu EgipÊanima. Da bi bili poπteeni, Izraelci
su dobili upute da dovratnike namaæu krvlju zaklanog janjeta.
Svaka je kuÊa morala biti obiljeæena, da bi aneo, kad doe
izvrπiti svoju smrtonosnu zadaÊu, mimoiπao izraelske domove.
Nakon ove osude nad Egiptom Gospodin je rekao Mojsiju: “Meni posvetite svakoga provoroenca! ... i od ljudi i
od æivotinja, meni pripadaju!” “Onoga dana kad sam pobio
sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroence u Izraelu, i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam
Jahve.” (Izlazak 13,2; Brojevi 3,13) Kad je uspostavljena sluæba
u ©atoru, Gospodin je izabrao Levijevo pleme, umjesto prvenaca iz cijelog Izraela, da sluæi u Svetiπtu. Meutim, prvenca
su joπ smatrali Gospodnjim vlasniπtvom i stoga se on trebao otkupiti.
Tako je zakon o posveÊenju prvenca postao vrlo znaËajan. Premda je bio uspomena na Gospodnje Ëudesno izbavljenje Izraelove djece, on je prikazivao joπ veÊe osloboenje
koje Êe izvojevati jedinorodni Boæji Sin. Kao πto je krv kojom
su bili poprskani dovratnici spasila prvence u Izraelu, tako
Kristova krv ima moÊ da spasi svijet.
PosveÊenje Isusa
Kakvo je znaËenje tada imalo Kristovo posveÊenje! Ali
sveÊenik nije vidio kroz zavjesu; on nije Ëitao tajnu iza nje.
POSVE∆ENJE
37
PosveÊenje djece bio je uobiËajen prizor. Iz dana u dan
sveÊenik je primao novac za otkup kad su djeca posveÊivana Gospodinu. Iz dana u dan on je rutinski radio svoj posao,
obraÊajuÊi malo pozornosti na roditelje ili djecu, osim kad
je zamijetio neki nagovjeπtaj bogatstva ili visokog poloæaja
roditelja. Josip i Marija bili su siromaπni; kad su doπli sa svojim
Djetetom, sveÊenici su vidjeli samo Ëovjeka i æenu odjevene
kao Galilejce, u najskromnijoj odjeÊi. U njihovom izgledu
nije bilo niËega πto je privlaËilo pozornost i oni su prinijeli
dar predvien za siromaπnije slojeve.
SveÊenik ne prepoznaje Dijete
SveÊenik je zapoËeo sa sluæbenim dijelom obreda. Uzeo
je Dijete u naruËje i dræao ga pred oltarom. Kad ga je vratio u majËino naruËje, upisao je ime “Isus” u svitak prvenaca. Dok je dræao Dijete u svom naruËju, nije ni slutio da je
to VeliËanstvo Neba, Kralj slave. SveÊenik nije ni pomislio
da je ovo Dijete Onaj o kome je Mojsije pisao: “Gospodin
Bog naπ podignut Êe vam izmeu vaπe braÊe proroka poput
mene. Njega sluπajte u svemu πto vam god rekne!” (Djela
3,22) On nije mislio da je ovo Dijete Onaj Ëiju je slavu Mojsije
æelio vidjeti. Meutim, na sveÊenikovim rukama leæi Onaj
koji je veÊi od Mojsija; i kad je zapisao ime Djeteta, zapisao
je ime Onoga koji je bio temelj cjelokupnog hebrejskog naËina æivota. Ovo je ime predstavljalo smrtnu presudu u svemu tome jer je sustav ærtava i darova zastario; simbol je gotovo
dostigao svoju pravu sliku, sjen svoje stvarnosti.
Slava Boæje prisutnosti napustila je Svetiπte, ali u Djetetu
iz Betlehema bila je zaklonjena slava pred kojom se aneli
klanjaju. Ovo nesvjesno Dijete, bilo je obeÊani Potomak, na
koga je upuÊivao prvi oltar na vratima Edena. To je bio Mesija,
Knez mira. On je bio Onaj koji se objavio Mojsiju: JA SA M.
To je bio Onaj koji je u stupu od oblaka i ognja bio voa
Izraelu. To je bio Onaj o kome su veÊ od davnina prorokovali vidioci. On je bio »eænja svih naroda, Korijen i Mladica
Davidova i sjajna zvijezda Danica. Ime ovog bespomoÊnog
Djeteta, upisanog u izraelski svitak, πto ga je proglasilo naπim bratom, bilo je nada palog ljudskog roda. Dijete za koje
je plaÊena otkupnina bilo je Onaj koji Êe platiti otkup za
38
ISUS SE RODI
grijehe cijelog svijeta. On je bio pravi PrvosveÊenik “postavljen nad kuÊom Boæjom”, Poglavar koji “ima neprolazno sveÊeniπtvo”, Posrednik “s desne strane VeliËanstva u nebu”.
(Hebrejima 10,21; 7,24; 1,3)
Duhovno treba duhovno razabrati. Boæji Sin je posveÊen u Hramu za zadaÊu koju je doπao izvrπiti. SveÊenik Ga
je promatrao kao πto bi promatrao svako drugo dijete. Meutim, iako nije vidio niti osjeÊao neπto neobiËno, Boæji je
Ëin u davanju Sina svijetu bio prepoznat. Ovaj dogaaj nije
proπao a da Krista netko ipak nije prepoznao. “Tada je æivio
u Jeruzalemu Ëovjek imenom ©imun. Bio je pravedan i poboæan i oËekivao je utjehu Izraelovu. Imao je boæansko nadahnuÊe. Njemu je Duh Sveti objavio da neÊe vidjeti smrti
dok ne vidi Mesiju Gospodnjega.”
Dvoje staraca, ©imun i Ana prepoznaju Isusa
Kad je ©imun uπao u
Hram, vidio je jednu obitelj kako prikazuje dijete pred sveÊenikom. Njihova je vanjπtina
Ovaj dogaaj nije
govorila o siromaπtvu; ali ©iproπao a da
mun je shvatio upozorenja DuKrista netko ipak
ha i bio duboko osvjedoËen da
nije prepoznao.
je Dijete prikazano pred
Gospodinom Utjeha Izraelova,
Onaj koga je æelio vidjeti.
ZaËuenom sveÊeniku ©imun
je izgledao kao zanesenjak. Dijete je vraÊeno Mariji, a on
Ga uzima u naruËje da Ga prikaæe pred Bogom, dok je radost
koju dotad nikada nije osjetio ispunjavala njegovu duπu. Dok
je podizao malog Spasitelja prema Nebu, rekao je: “Sad moæeπ, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema rijeËi tvojoj
ide u miru, jer mi oËi vidjeπe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu
naroda tvoga Izraela.”
ProroËki duh poËivao je na ovom Boæjem Ëovjeku, i dok
su Josip i Marija stajali tu kraj njega, ËudeÊi se njegovim
rijeËima, on ih je blagoslovio i rekao Mariji: “Gle! Ovaj je
odreen za propast i uskrsnuÊe mnogih u Izraelu, za znak
POSVE∆ENJE
39
kojemu Êe se protiviti — a tebi Êe samoj maË probosti duπu
— da bi se otkrile misli mnogih srdaca.”
Uπla je takoer i proroËica Ana potvrujuÊi ©imunovo
svjedoËanstvo o Kristu. Dok je ©imun govorio, njezino je
lice bilo ozareno Boæjom slavom i ona je izlijevala zahvalnost koju je srce osjeÊalo πto joj je dopuπteno da vidi Krista Gospodina.
Ovi ponizni poπtovatelji Boga nisu uzalud prouËavali
proroËanstva. Meutim, oni koji su se nalazili na poloæajima
vladara i sveÊenika u Izraelu, iako su pred sobom imali
dragocjeno kazivanje proroπtva, nisu iπli Gospodnjim putem
i njihove oËi nisu bile otvorene da vide Svjetlost æivota.
Tako je to joπ i danas. Vjerske voe i oni koji sluæe u
Boæjem domu Ëesto ne razlikuju dogaaje na koje je usmjerena pozornost cijeloga Neba, i oni nezamijeÊeno prolaze.
Ljudi priznaju Krista u povijesti, ali se okreÊu od æivoga
Krista. Krist, koji u svojoj RiLjudi priznaju
jeËi poziva na samopoærtvovnost, preko siromaπnih i napaKrista u povijesti,
Êenih koji traæe pomoÊ i preali se okreÊu od
ko pravednih koji su upuÊeni
æivoga Krista.
na siromaπtvo, trud i poniznost, nije niπta spremnije prihvaÊen danas nego prije osamnaest stoljeÊa.
Marija je razmiπljala o ©imunovom otvorenom i dalekoseænom proroËanstvu. Dok je u svom naruËju gledala Dijete i sjeÊala se rijeËi koje su izgovorili betlehemski pastiri,
bila je ispunjena radoπÊu, zahvalnoπÊu i blistavom nadom.
©imunove rijeËi podsjetile su je na Izaijino proroËko kazivanje: “Isklijat Êe mladica iz panja Jiπajeva, izdanak Êe izbit iz
njegova korijena. Na njemu Êe duh Jahvin poËivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha
Gospodnjeg... On Êe pravdom opasati bedra, a vjernoπÊu bokove.” “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku;
one πto mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja... Jer,
dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu je vlast.
Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni, Knez mironosni.” (Izaija 11,1-5; 9,2-6)
40
ISUS SE RODI
Ipak, Marija nije shvatila Kristovu misiju. ©imun je prorokovao o Njemu kao o vidjelu koje Êe obasjavati neznaboπce,
kao o slavi Izraelovoj. Na taj su naËin aneli objavili Spasiteljevo roenje kao Radosnu vijest svim narodima. Bog je teæio
da ispravi skuËeno hebrejsko shvaÊanje o Mesijinom djelu.
On je æelio da ljudi u Njemu gledaju ne samo osloboditelja
Izraela veÊ i Spasitelja svijeta. Meutim, proÊi Êe mnogo godina dok i Isusova majka shvati njegovu misiju.
Marija je oËekivala Mesijinu vladavinu na Davidovom
prijestolju, ali nije vidjela krπtenje patnjom kojim Êe ga zadobiti. ©imun je otkrio da Mesija neÊe proÊi kroz ovaj svijet bez prepreka. RijeËima upuÊenim Mariji: “A i tebi Êe samoj maË probosti duπu”, Bog je u svojoj njeænoj milosti nagovijestio Isusovoj majci veliku bol koju je zbog Njega poËela
podnositi.
“Gle!” rekao je ©imun, “Ovaj je odreen za propast i uskrsnuÊe mnogih u Izraelu, za
znak kojemu Êe se protiviti.”
Hebreji nisu æeljeli
Oni koji se æele ponovno poprihvatiti Ëast
dignuti moraju pasti. Mi mokoja je dostignuta
ramo pasti na Stijenu i razbiti
u poniznosti.
se prije no πto se podignemo
Stoga i nisu mogli
u Kristu. SebiËnost se mora
oboriti, oholost poniziti ako
primiti svoga
æelimo upoznati slavu duhovOtkupitelja.
nog kraljevstva. Hebreji nisu
æeljeli prihvatiti Ëast koja je
dostignuta u poniznosti. Stoga
i nisu mogli primiti svoga Otkupitelja. On je bio znak protiv koga se govorilo.
“Da bi se otkrile misli mnogih srdaca.” U svjetlosti Spasiteljeva æivota, otkrivaju se srca svih, poËevπi Ëak od Tvorca
pa do kneza tame. Sotona je prikazivao Boga kao sebiËnog
i surovog, kao Onoga koji polaæe pravo na sve, a niπta ne
daje; koji traæi sluæbu od svih svojih stvorenja za vlastitu slavu,
a ne podnosi nikakvu ærtvu za njihovo dobro. Meutim,
darovanje Krista otkriva OËevo srce. To svjedoËi da su Boæji
naumi za nas “naumi mira, a ne nesreÊe”. (Jeremija 29,11)
To pokazuje da je, dok je Boæja mrænja prema grijehu jaka
POSVE∆ENJE
41
kao smrt, njegova ljubav prema grjeπniku jaËa i od smrti.
BuduÊi da je uzeo na sebe naπe spasenje, On neÊe poπtedjeti niπta — ma koliko Mu to bilo drago — πto je nuæno za
izvrπenje njegova djela. Nijedna istina potrebna za naπe
spasenje nije uskraÊena, nijedno Ëudo milosti zanemareno,
nijedno boæansko sredstvo nije ostalo neupotrijebljeno. Naklonost dolazi za naklonoπÊu, a dar za darom. Cijela nebeska riznica otvorena je onima koje On æeli spasiti. Skupivπi
sva bogatstva svemira i otkrivπi sve izvore neizmjerne sile,
On ih sve predaje u Kristove ruke i kaæe: Sve je ovo za Ëovjeka. Upotrijebi ove darove da ga uvjeriπ da ni na Zemlji
ni na Nebu nema veÊe ljubavi od moje. Svoju najveÊu sreÊu on Êe naÊi u ljubavi prema meni.
Na golgotskom kriæu suËelile su se ljubav i sebiËnost. Njihova je pojava dostigla ovdje
Na dan zavrπnog
svoj vrhunac. Krist je æivio da
tjeπi i blagoslivlja, a Sotona je
suda, svaka
usmrtivπi Ga pokazao svu opaizgubljena duπa
kost svoje mrænje prema Bogu.
shvatit Êe narav
On je jasno pokazao da je
svog odbacivanja
stvarni cilj njegove pobune zbaistine.
civanje Boga s prijestolja i uniπtenje Onoga preko koga se pokazala Boæja ljubav.
Kristovim æivotom i smrÊu
otkrile su se i misli ljudi. Od jasala do kriæa, Kristov je æivot bio poziv na podËinjavanje sebe i zajednicu u patnjama. On je skinuo koprenu s ljudskih ciljeva. Isus je doπao
s nebeskom istinom i svi koji su sluπali glas Svetoga Duha
bili su privuËeni k Njemu. Oni koji su sluæili sebi samima,
pripadali su Sotoninom carstvu. Svojim odnosom prema Kristu
svi Êe pokazati na kojoj se strani nalaze. Na taj naËin svatko sebi izriËe presudu.
Na dan zavrπnog suda, svaka izgubljena duπa shvatit Êe
narav svog odbacivanja istine. Prikazat Êe se kriæ, a njegovo pravo znaËenje uvidjet Êe svaki um koji je bio zaslijepljen prijestupom. Pred prizorom Golgote i njezine tajanstvene
Ærtve, grjeπnici Êe stajati osueni. Bit Êe odbaËen svaki laæni
izgovor. Ljudsko otpadniπtvo pojavit Êe se u svom uæasnom
42
ISUS SE RODI
karakteru. Ljudi Êe vidjeti πto su izabrali. Svako pitanje istine ili zablude u dugoj borbi bit Êe objaπnjeno. Pred sudom svemira Bog Êe stajati Ëist od krivnje za postojanje ili
trajanje zla. Pokazat Êe se da boæanski propisi nisu prouzroËili
grijeh. U Boæjoj vladavini nije bilo mane, nije bilo nikakvog
razloga za nezadovoljstvo. Kad se otkriju pomisli svakoga srca,
tada Êe se i vjerni i buntovnici sjediniti u objavljivanju:
“Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda! Tko da
te, Gospodaru, ne poπtuje i tvoje ime ne slavi?... jer si pokazao svoja pravedna djela.” (Otkrivenje 15,3.4)
43
6
“Vidjesmo gdje izlazi
njegova zvijezda”
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 2.
Mudraci s Istoka u potrazi za Istinom
“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme
kralja Heroda, dooπe s istoka magi u Jeruzalem i upitaπe:
Gdje je novoroeni kralj æidovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi
njegova zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.”
Mudraci s Istoka bili su filozofi. Oni su pripadali velikom
i utjecajnom druπtvenom sloju
Boæja svjetlost
koji je obuhvaÊao ljude plemenita podrijetla i bio nositelj bouvijek svijetli
gatstva i uËenosti u njihovom
usred tame
narodu. Meu njima bilo je
neznaboπtva.
mnogih koji su varali lakovjeran narod. Drugi su bili Ëestiti ljudi koji su prouËavali znake Provienja u prirodi i bili
poπtovani zbog svoga poπtenja i mudrosti. Mudraci koji su
doπli Isusu bili su ljudi takva karaktera.
Boæja svjetlost uvijek svijetli usred tame neznaboπtva. Dok
su ovi mudraci prouËavali zvjezdano nebo i pokuπavali proniknuti u tajnu koju su skrivale njegove sjajne staze, gledali
su TvorËevu slavu. TraæeÊi jasniju spoznaju, okrenuli su se
hebrejskim svetim spisima. U njihovoj zemlji Ëuvali su se
proroËki spisi koji su pretkazivali dolazak boæanskog uËite-
44
ISUS SE RODI
lja. Bileam je pripadao magima, iako je jedno vrijeme bio
Boæji prorok; Duhom Svetim on je pretkazao Izraelovo blagostanje i pojavu Mesije; a njegova proroËanstva prenosila
su se predajom iz stoljeÊa u stoljeÊe. Meutim, u Starom je
zavjetu mnogo jasnije otkriven Spasiteljev dolazak. Mudraci
su s radoπÊu utvrdili da je njegov dolazak blizu i da Êe se
zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje.
Mudraci su vidjeli tajanstvenu svjetlost na nebu one noÊi
kad je Boæja slava obasjala betlehemske breæuljke. Kad je svjetlost iπËezla, pojavila se sjajna zvijezda koja se lagano kretala nebom. To nije bila nikakva zvijezda nekretnica ni neki
planet, pa je ova prirodna pojava probudila najæivlje zanimanje. Ta je zvijezda bila udaljena skupina sjajnih anela,
ali mudraci to nisu znali. Ipak
bili su uvjereni da ova zvijezda
ima za njih posebno znaËenje.
Kad je svjetlost
Oni su se savjetovali sa sveÊenicima i filozofima i pretraæinad Betlehemom
vali svitke starih zapisa. BileaiπËezla, pojavila se
movo proroËanstvo je objavisjajna zvijezda
lo: “Od Jakova zvijezda izlazi,
koja se lagano
od Izraela æezlo se diæe.” (Brojevi 24,17) Je li moguÊe da je
kretala nebom.
ova nepoznata zvijezda bila
poslana kao vjesnik ObeÊanoga? Mudraci su se obradovali
svjetlosti istine poslane s Neba; sada se ona izlijevala na njih
sjajnijim zrakama. U snu su primili poruku da idu i potraæe
novoroenog Kralja.
Kao πto je Abraham vjerom poπao na Boæji poziv “iako
nije znao kamo ide” (Hebrejima 11,8), kao πto je Izrael u
vjeri iπao za stupom od oblaka do ObeÊane zemlje, tako su
i ovi neznaboπci poπli u potragu za obeÊanim Spasiteljem.
IstoËnjaËke zemlje bile su bogate dragocjenostima i mudraci nisu praznih ruku krenuli na put. Bio je obiËaj da se vladarima i ostalim visokim odliËnicima daju pokloni kao znak
poπtovanja, i najskupocjeniji darovi koji su se mogli pronaÊi
u zemlji prinijeti su kao poklon Onome u kome su trebala
biti blagoslovljena sva plemena na Zemlji. Morali su putovati noÊu da bi mogli pratiti zvijezdu; putnici su prekraÊi-
“VIDJESMO GDJE IZLAZI NJEGOVA ZVIJEZDA”
45
vali sate ponavljanjem starih kazivanja i proroËkih izjava o
Onome koga su traæili. Prilikom svakog predaha oni su istraæivali proroËanstva i tako se sve viπe produbljivalo njihovo
uvjerenje da ih Bog vodi. Dok su pred sobom imali zvijezdu
kao vidljivi znak, imali su i unutarnje osvjedoËenje Svetoga
Duha koji je djelovao na njihova srca i nadahnjivao ih nadom. Putovanje, premda dugo, bilo je za njih sretno.
Stigli su u izraelsku zemlju silazeÊi niz Maslinsku goru,
gledali su Jeruzalem pred sobom, kad, gle, zvijezda koja ih
je vodila cijelim mukotrpnim putem, zastaje nad Hramom i
nakon nekoliko trenutaka iπËezava iz vidika. Oni dalje hitaju æurnim koracima oËekujuÊi
sa sigurnoπÊu da je Mesijino roenje radosni pripjev na svaMudraci nisu
kom jeziku. Meutim, uzaludno su se raspitivali. Uπavπi u
idolopoklonici i u
Sveti grad uputili su se prema
Boæjim oËima
Hramu. Na svoje Ëuenje nisu
bolji su od ovih
naπli nikoga tko bi iπta znao o
koji su samo po
novoroenom Kralju. Njihova
pitanja nisu izazvala nikakvu raimenu bili u
dost, veÊ prije iznenaenje i
sluæbi Njemu
strah pomijeπan s prijezirom.
Herodovo politiziranje
SveÊenici su ponavljali predaju. Oni uzdiæu svoju vjeru
i svoju poboænost, dok Grke i Rimljane proglaπavaju neznaboπcima i grjeπnicima veÊim od drugih. Mudraci nisu idolopoklonici i u Boæjim oËima bolji su od ovih koji su samo
po imenu bili u sluæbi Njemu; pa ipak ih Hebreji smatraju
neznaboπcima. »ak i meu Ëuvarima svetih spisa, njihovo
revnosno raspitivanje nije naiπlo ni na kakvo razumijevanje.
Dolazak mudraca brzo se razglasio po cijelom Jeruzalemu. Njihova neobiËna misija izazvala je uznemirenost u narodu
koja se pronijela u palaËu kralja Heroda. Lukavi Edomac bio
je uznemiren nagovjeπtajem o moguÊem suparniku. Bezbrojna
ubojstva umrljala su njegovu stazu do prijestola. BuduÊi da
je bio tuinske krvi, narod nad kojim je vladao mrzio ga
je. Njegova jedina sigurnost bila je naklonost Rima. Meu-
46
ISUS SE RODI
tim, ovaj novi Princ imao je veÊu prednost. Bio je roen
da vlada.
Herod je posumnjao da sveÊenici kuju zavjeru sa strancima kako bi izazvali bunu u narodu i zbacili ga s prijestola. On je prikrivao svoje nepovjerenje, odluËan da veÊim
lukavstvom sprijeËi njihove smiπljene planove. Skupivπi sveÊeniËke glavare i knjiæevnike raspitivao se za uËenje njihovih svetih knjiga o mjestu Mesijina roenja.
Ovo raspitivanje otimaËa prijestola, potaknuto zahtjevom
stranaca, povrijedilo je ponos hebrejskih uËitelja. Ravnoduπnost kojom su priπli proroËkim svicima, razbjesnila je ljubomornog despota. On je mislio da æele sakriti svoje poznavanje ovog predmeta. S autoritetom kome se nisu usudili suprotstaviti naredio je da podrobno ispitaju i objave mjesto
roenja njihovog oËekivanog Kralja. “U Betlehemu judejskom
— odgovoriπe mu — jer je ovako pisao prorok:
Betleheme, zemljo Judina,
ti nipoπto nisi najmanji meu Judinim gradovima,
jer Êe iz tebe iziÊi voa
koji Êe biti pastir naroda moga — Izraela.”
Herod je zatim pozvao mudrace na tajni razgovor. Bura
bijesa i straha bjesnjela je u njegovom srcu, ali je saËuvao
mirno dræanje i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o
vremenu pojavljivanja zvijezde i pretvarao se da radosno pozdravlja nagovjeπtaj Kristova roenja. Zamolio je svoje posjetitelje: “Idite i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga pronaete, javite mi, da bih i ja doπao i poklonio mu se.” Rekavπi
to otpustio ih je da svojim putem odu u Betlehem.
SveÊenici i starjeπine u Jeruzalemu nisu bili tako neobavijeπteni o Kristovom roenju, kao πto su se pretvarali. Vijest o posjetu anela pastirima doprla je do Jeruzalema, ali
rabini su je smatrali nedostojnom njihove pozornosti. Mogli su sami naÊi Isusa i spremno odvesti mudrace do njegovog mjesta roenja, ali su, umjesto toga, mudraci doπli k
njima da im skrenu pozornost na roenje Mesije. “Gdje je
novoroeni kralj æidovski?” rekli su. “Vidjesmo, naime, gdje
izlazi njegova zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.”
Oholost i zavist sada su zatvorili vrata svjetlosti. Da je
poklonjeno povjerenje vijestima pastira i mudraca, oni bi
doveli sveÊenike i rabine u vrlo nepovoljan poloæaj, dokazujuÊi
“VIDJESMO GDJE IZLAZI NJEGOVA ZVIJEZDA”
47
suprotno od njihove tvrdnje da su tumaËi Boæje istine. Ovi
obrazovani uËitelji nisu se htjeli poniziti da ih pouËavaju oni
koje su oni smatrali neznaboπcima. NemoguÊe je, govorili
su oni, da ih je Bog mimoiπao i objavio vijest neukim pastirima i neobrezanim neznaboπcima. OdluËili su pokazati
prijezir prema vijestima koje su uzrujavale kralja Heroda i
cijeli Jeruzalem. Nisu Ëak ni poæeljeli otiÊi u Betlehem i vidjeti je li tako. Naveli su ljude da zanimanje za Isusa prihvate
kao fanatiËno uzbuenje. Tu su sveÊenici i rabini zapoËeli
odbacivati Krista. Otada je njihova oholost i tvrdoglavost prerasla u duboku usaenu mrænju prema Spasitelju. Dok je Bog
otvarao vrata neznaboπcima, hebrejske su voe zatvarale vrata
sebi samima.
Posjetitelji s Istoka
nalaze Isusa
Dok je Bog
otvarao vrata
neznaboπcima,
hebrejske su voe
zatvarale vrata
sebi samima.
Mudraci su sami otiπli iz
Jeruzalema. Sjenke noÊi spuπtale su se dok su prolazili kroz
gradska vrata, ali na svoju veliku radost opet su ugledali zvijezdu koja ih je povela prema
Betlehemu. Oni nisu primili nikakav nagovjeπtaj o skromnom
Isusovom stanju, kao πto su ga dobili pastiri. Nakon dugog
puta bili su razoËarani ravnoduπnoπÊu hebrejskih voa i
napustili su Jeruzalem s manje pouzdanja nego kad su uπli
u grad. U Betlehemu nisu naπli kraljevsku gardu razmjeπtenu da πtiti novoroenog Kralja. Nijedan Ga ugledni Ëovjek
nije posjetio. Isus je bio stavljen u jasle kao u kolijevku. Njegovi roditelji, neobrazovani seljaci, bili su njegovi jedini Ëuvari. Je li moguÊe da je to Onaj o kome je pisano da Êe
podiÊi “plemena Jakovljeva” i da Êe vratiti “Ostatak Izraelov”,
i biti “svjetlost narodima” i spasenje “do nakraj zemlje”? (Izaija
49,6)
“Uoπe u kuÊu i naoπe dijete s Marijom, majkom njegovom; padoπe niËice i pokloniπe mu se.” U siromaπnoj Isusovoj pojavi prepoznali su prisutnost Boæanstva. Predali su svoja
srca Njemu kao Spasitelju i tada Ga obasuli darovima — zla-
48
ISUS SE RODI
tom, i tamjanom, i smirnom. Kakvu su vjeru imali! Za
mudrace s Istoka moglo bi se reÊi ono πto je kasnije reËeno za rimskog kapetana: “Tolike vjere ne naoh ni u koga
u Izraelu.” (Matej 8,10)
Mudraci nisu proniknuli u Herodove namjere prema Isusu. Kad je cilj njihovog putovanja bio ostvaren, oni su se
pripremali za povratak u Jeruzalem, namjeravajuÊi ga obavijestiti o svom uspjehu. Meutim, u snu su primili boæansku obavijest da viπe ne odræavaju nikakvu vezu s njim. ZaobilazeÊi Jeruzalem, poπli su u svoju zemlju drugim putem.
Na sliËan naËin i Josip je primio opomenu da bjeæi u
Egipat s Marijom i Djetetom. A aneo reËe: “I budi ondje
dok ti opet ne kaæem, jer Êe Herod traæiti dijete da ga ubije.” Josip je posluπao bez oklijevanja i, da bi bio sigurniji,
poπao je noÊu na put.
Preko mudraca Bog je hebrejskom narodu skrenuo pozornost na roenje svog Sina. NjiPreko mudraca
hovo raspitivanje u Jeruzalemu,
probueno zanimanje naroda,
Bog je hebrejskom
pa Ëak i Herodova ljubomora
narodu skrenuo
koja je privukla pozornost svepozornost na
Êenika i rabina, usmjerili su
roenje svog Sina.
umove na proroËanstva o Mesiji i na veliki dogaaj koji se
zbio.
Sotona se zauzeo da zakloni boæansku svjetlost svijetu i upotrijebi svu moÊ svog lukavstva da uniπti Spasitelja. Meutim, Onaj koji nikada ne
drijema i ne spava Ëuvao je svog voljenog Sina. Onaj koji je
Izraelu poslao manu s neba i hranio Iliju u vrijeme gladi,
pobrinuo se za Marijino i Isusovo utoËiπte u neznaboæaËkoj
zemlji. Darovima mudraca iz neznaboæaËke zemlje Gospodin je osigurao sredstva za put u Egipat i za boravak u tuoj zemlji.
Mudraci su meu prvima poæeljeli dobrodoπlicu Otkupitelju. Oni su prvi poloæili svoj dar kraj njegovih nogu. Kakva je prednost bila sluæiti Mu svojim darom! Bog osobito
cijeni dar koji potjeËe od srca koje ljubi, ËineÊi ga najuspjeπnijim u sluæbi Njemu. Ako smo svoje srce predali Isusu,
“VIDJESMO GDJE IZLAZI NJEGOVA ZVIJEZDA”
49
mi Êemo Mu prinijeti i svoje darove. Svoje zlato i srebro,
svoj najdragocjeniji zemaljski imetak, svoje najveÊe umne i
duhovne darove, dobrovoljno Êemo posvetiti Njemu koji nas
ljubi i koji je dao Sebe za nas.
Herodova okrutnost
Herod je u Jeruzalemu nestrpljivo oËekivao povratak mudraca. Kako je vrijeme prolazilo, a oni se nisu pojavljivali,
njegove su sumnje poËele rasti. Nespremnost rabina da otkriju Mesijino mjesto roenja kao da mu je ukazivalo da su
prozreli njegov plan i da su ga mudraci namjerno izbjegli.
Ta ga je misao razbjesnila. Obmana nije uspjela, ali je preostalo pribjegavanje sili. On Êe im dati pouku s ovim djetetom — kraljem. Ti oholi Hebreji trebaju vidjeti πto mogu oËekivati u svojim pokuπajima da ustoliËe vladara.
Odmah je poslao vojnike u Betlehem s nalogom da ubiju svu djecu od dvije godine i manje. Tihi domovi Davidova grada bili su svjedoci prizora uæasa, koji su joπ prije πest
stotina godina otkriveni proroku: “Glas u Rami Ëu se — plaË
i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuæi — neutjeπna πto ih
nema.”
Ovu su nesreÊu Hebreji sami navukli na sebe. Da su u
vjernosti i poniznosti hodili pred Bogom, On bi na izuzetan naËin uËinio za njih bezopasnim kraljev gnjev. Ali, svojim grijesima oni su se odvojili od Boga i odbacili Svetoga
Duha koji je bio njihov jedini πtit. Pisma nisu prouËavali sa
æeljom da se usklade s Boæjom voljom. Tragali su za proroËanstvima koja su se mogla tumaËiti tako da se sami uzvise
i pokaæu kako Bog prezire ostale narode. U svojoj oholosti
hvalili su se da Êe Mesija doÊi kao kralj koji Êe pobijediti
njihove neprijatelje i pogaziti neznaboπce u svojoj srdæbi. Na
taj naËin izazvali su mrænju svojih vladara. Njihovim pogreπnim prikazivanjem Kristove misije, Sotona je namjeravao pripremiti uniπtenje Spasitelja, ali to se vratilo na njihove
glave.
Ovo okrutno djelo bilo je jedno od posljednjih πto je
pomraËilo Herodovu vladavinu. Ubrzo nakon ubijanja nevine djece, bio je i sam prinuen pokoriti se takvoj sudbini
koju nitko nije mogao otkloniti. Umro je straπnom smrÊu.
50
ISUS SE RODI
Josip, koji je joπ bio u Egiptu, dobio je nalog od Boæjeg
anela da se vrati u izraelsku zemlju. SmatrajuÊi Isusa nasljednikom Davidova prijestola, Josip se æelio nastaniti u
Betlehemu, ali doznavπi da Arhelaj vlada u Judeji umjesto
svog oca, bojao se da bi sin mogao ostvariti oËeve planove
protiv Krista. Od svih Herodovih sinova Arhelaj mu je svojim karakterom bio najsliËniji. VeÊ je njegovo stupanje na
prijestol bilo obiljeæeno neredima u Jeruzalemu i pokoljem
u kome je rimska garda pobila tisuÊe Hebreja.
Josip je ponovno usmjeren
na sigurno mjesto. Vratio se u
Nazaret, u svoj raniji dom, i ovUbrzo nakon
dje je Isus boravio gotovo trideset godina, “da bi se ispunilo
ubijanja nevine
πto su rekli proroci: Zvat Êe se
djece, Herod je i
NazareÊanin”. Galilejom je upsâm umro
ravljao Herodov sin, ali u njoj
straπnom smrÊu.
je bilo mnogo viπe stranaca nego u Judeji. Na taj je naËin tamo bilo manje zanimanja za
pitanja koja su se isk ljuËivo
ticala Hebreja i Isusove bi tvrdnje vjerojatno izazvale manju
zavist kod vlastodræaca.
Tako je bio doËekan Spasitelj kad je doπao na Zemlju.
»inilo se da ne postoji mjesto odmora ili sigurnosti za malog Otkupitelja. Bog nije mogao povjeriti svoga Sina ljudima, premda je ostvarivao svoje djelo za njihovo spasenje.
On je naloæio anelima da prate Isusa i da Ga πtite dok ne
zavrπi svoju misiju na Zemlji i ne umre od ruku onih koje
je doπao spasiti.
51
7
Kao dijete
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,39.40.
Djetinjstvo i mladost Isus je proveo u malom planinskom
selu. Na Zemlji ne postoji nijedno mjesto koje ne bi bilo
poËaπÊeno njegovom nazoËnoπÊu. Kraljevske palaËe imale
bi prednost primajuÊi Ga kao gosta. Meutim, On je mimoiπao domove bogatih, kraljevske dvorove i slavna srediπta nauke, da bi se nastanio u zabitom i prezrenom Nazaretu.
Izuzetno znaËenje ima kratak izvjeπtaj o njegovu djetinjstvu: “A mladi je Samuel sve viπe rastao u dobi i mudrosti, i pred Jahvom i pred ljudima. I milost je Boæja poËivala
na njemu.” Ozaren naklonoπÊu svog Oca, Isus “napredovaπe
u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima”. (Luka 2,52)
Njegov je um bio æivahan i prodoran, a njegova su razboritost i mudrost nadmaπivale njegove godine. Njegov je karakter
bio uravnoteæen i skladan. Snage uma i tijela postupno su
se razvijale u skladu sa zakonima djetinjstva.
Kao dijete, Isus se odlikovao posebno privlaËnom naravi. Njegove usluæne ruke uvijek su bile spremne posluæiti
drugima. On je pokazivao nepokolebljivo strpljenje i istinoljubivost koja nikada ne bi ærtvovala Ëestitost. U naËelu Ëvrst
kao stijena, njegov je æivot otkrivao vrlinu nesebiËne ljubaznosti.
Isusova majka pratila je budnim okom razvitak njegovih snaga i zamijetila na njegovu karakteru peËat savrπenstva. S radoπÊu se trudila da bodri taj bistar i prijemËiv um.
Posredovanjem Svetoga Duha primila je mudrost za suradnju s nebeskim silama u razvitku ovog Djeteta, koje je moglo svojim Ocem smatrati samo Boga.
52
ISUS SE RODI
©kole u Izraelu
Od najranijih vremena vjerni u Izraelu s velikom su pozornoπÊu odgajali mlade. Gospodin je dao upute da se djeca
pouËavaju, Ëak i od najmanjih nogu, o njegovoj dobroti i
veliËini, osobito onako kako su se otkrile u njegovom Zakonu i prikazale u povijesti Izraela. Pjesma, molitva i pouke
iz Pisma morale su biti prilagoene umu koji se razvija. OËevi
i majke trebali su pouËiti svoju djecu da je Boæji Zakon izraz njegova karaktera i tako primanjem naËela Zakona u srce, Boæje se obliËje utiskivalo u duhovni svijet i um. VeÊi
dio pouËavanja bio je usmen, ali mladi su takoer uËili Ëitati hebrejske spise, a pergamentski svici starozavjetnih zapisa bili su otvoreni za njihovo prouËavanje.
U Kristovo doba gradovi
koji nisu pruæali vjersko pouËavanje mladih smatrali su se
U Kristovo doba
prokletim od Boga. Ipak, to je
pouËavanje postalo formalisgradovi koji nisu
tiËno. Predaja je u velikoj mjeri
pruæali vjersko
potisnula Sveto pismo. Pravi
pouËavanje
odgoj vodio bi mlade da “traæe
mladih smatrali
Boga, ne bi li ga moæda napisu se prokletim od
pali i naπli”. (Djela 17,27) Meutim, hebrejski uËitelji poBoga.
svetili su pozornost obredima.
Um je bio ispunjen gradivom
beskorisnim za uËenika, koje
neÊe biti priznato u viπoj πkoli nebeskih dvorova. Iskustvo
steËeno osobnim prihvaÊanjem Boæje RijeËi nije naπlo mjesta u ovom odgojnom sustavu. Zauzeti krugom vanjskih ceremonija uËenici nisu imali vremena za mirne trenutke koje
bi proveli s Bogom. Oni nisu Ëuli njegov glas koji govori
srcu. U svom traganju za znanjem, oni su se okrenuli od
Izvora mudrosti. Zanemarena je bit sluæbe Bogu. NaËela Zakona bila su zamagljena. Ono πto se smatralo visokim obrazovanjem bilo je najveÊa prepreka istinskom razvitku. Snage
mladeæi bile su sputane obukom rabina. Njihovi su umovi
postali skuËeni i ograniËeni.
K AO DIJETE
53
Isusov odgoj i obrazovanje
Dijete Isus nije primalo pouke u πkolama pod okriljem
sinagoga. Njegova je majka bila njegov prvi zemaljski uËitelj. S njezinih usana i iz proroËkih svitaka On je nauËio
nebeske istine. One iste rijeËi πto ih je sam izgovorio Mojsiju za Izraela, sad je usvajao na krilu svoje majke. Kad je
preπao iz djetinjstva u mladiÊko doba, nije traæio rabinske
πkole. Njemu nije bio potreban odgoj koji bi stekao na takvim izvorima, jer Bog je bio njegov UËitelj.
Pitanje postavljeno za vrijeme Spasiteljeva rada: “Kako
ovaj poznaje Pisma kad ih nije uËio?”, ne upuÊuje na to da
Isus nije znao Ëitati, veÊ samo da nije primio rabinsko
obrazovanje. (Ivan 7,15) BuduÊi da je stekao znanje na naËin koji je dostupan i nama,
njegovo dobro poznavanje Pisma pokazuje koliko je marljivo
On koji je naËinio
posvetio svoje rane godine prouËavanju Boæje RijeËi. Uz to,
sve, prouËavao je
pred Njim je bila otvorena i
pouke πto ih je
velika knjiænica stvorenih BoæNjegova vlastita
jih djela. On koji je naËinio
ruka napisala na
sve, prouËavao je pouke πto ih
zemlji, moru i
je njegova vlastita ruka napisala na zemlji, moru i nebu.
nebu.
Odvojen od nesvetih svjetovnih
putova, on je sakupljao znanstveno znanje iz prirode. ProuËavao je æivot biljaka i æivotinja i Ëovjekov æivot. Od najranijih godina æivota sav je bio obuzet jednim ciljem: da æivi
na blagoslov drugima. Izvor tog cilja On je nalazio u prirodi;
nove ideje o naËinu i sredstvima zasjale bi u njegovu umu
dok je prouËavao æivot biljaka i æivotinja. Neprekidno se trudio
da iz onoga πto je vidio izvuËe primjere uz pomoÊ kojih bi
iznosio æivu Boæju RijeË. PriËe kojima je u vrijeme svoje sluæbe
rado davao svoje pouke o istini pokazuju kako je njegov duh
bio otvoren za utjecaje prirode i kako je prikupljao duhovne pouke iz svoje svakodnevne æivotne okoline.
Na taj naËin Isusu se otkrivalo znaËenje Boæjih rijeËi i
djela, dok je pokuπavao razumjeti bitak stvari. Nebeska bi-
54
ISUS SE RODI
Êa bila su njegovi pratioci, a On je njegovao svete misli i
zajednicu. Od trenutka kad je postao svjestan okoline, On
je neprekidno rastao u duhovnoj vrlini i poznavanju istine.
Svako dijete moæe steÊi znanje kao πto ga je Isus stekao.
Dok se pokuπavamo upoznati s naπim nebeskim Ocem uz
pomoÊ njegove RijeËi, aneli Êe nam se pribliæiti, naπ Êe
um ojaËati, naπ se karakter uzdiÊi i oplemeniti. Postat Êemo
sliËniji Spasitelju. Dok promatramo lijepo i veliËanstveno u
prirodi, naπi Êe se osjeÊaji usmjeriti k Bogu. Dok je duh
ispunjen divljenjem, duπa se okrepljuje dodirom s BeskonaËnim preko njegovih djela. Zajednica s Bogom u molitvi
razvija umne i moralne sposobnosti, a duhovna sila jaËa dok
razmiπljamo o onome πto je duhovno.
Isusovi su roditelji
Isusov je æivot bio æivot u
bili siromaπni i
skladu s Bogom. Dok je bio diovisili su o
jete, mislio je i govorio kao
dijete, ali ni najmanji trag grisvakodnevnom
jeha nije kvario Boæje obliËje
mukotrpnom
u Njemu. Ipak, On nije bio osradu. Upoznao je
loboen od kuπnji. ZloÊa stasiromaπtvo,
novnika Nazareta bila je posamoodricanje i
sloviËna. Natanaelovim pitanjem iskazano je miπljenje o
oskudicu. Ovo je
njihovom loπem glasu: “Iz Naiskustvo bilo
zareta moæe li πto dobro iziÊi?”
Njegova zaπtita.
(Ivan 1,46) Isus je postavljen
tamo gdje Êe se njegov karakter iskuπati. Bilo je nuæno da
stalno bude oprezan kako bi
saËuvao svoju ËistoÊu. Bio je podloæan svim borbama s kojima
se i mi sreÊemo, kako bi nam mogao biti uzor u djetinjstvu, mladosti i zreloj dobi.
Sotona je bio neumoran u svojim naporima da savlada
Dijete iz Nazareta. Od najranijih godina Isusa su Ëuvali nebeski
aneli, pa ipak je njegov æivot bio duga borba protiv sila
tame. Kneza tame je vrijealo i zbunjivalo to da na Zemlji
postoji æivot neuprljan zlom. Nije bilo sredstva kojim nije
pokuπao Isusa uhvatiti u zamku. Nijedno dijete ljudskog ro-
K AO DIJETE
55
da, kao πto je to doæivio naπ Spasitelj, neÊe nikada biti pozvano
da æivi svetim æivotom usred tako æestoke borbe s kuπnjom.
Isusovi su roditelji bili siromaπni i ovisili su o svakodnevnom mukotrpnom radu. Upoznao je siromaπtvo, samoodricanje i oskudicu. Ovo je iskustvo bilo njegova zaπtita. U
njegovom marljivom æivotu nije bilo trenutaka dokolice da
prizovu kuπnju. Nije bilo besciljnih sati koji bi otvarali vrata poroËnom druæenju. Koliko je god bilo moguÊe, On je
zatvarao vrata kuπaËu. Ni zarada, ni zadovoljstvo, ni odobravanje ni prijekor nisu ga mogli navesti da pristane na zlo
djelo. Bio je mudar da prepozna zlo, a jak da mu se odupre.
Krist je bio jedino bezgrjeπno biÊe koje je æivjelo na
Zemlji, iako je gotovo trideset
godina æivio meu poroËnim
Nad djecom i
stanovnicima Nazareta. Ova je
mladeæi koja
Ëinjenica ukor onima koji miradosno preuzima
sle da neokaljan æivot ovisi o
mjestu, bogatstvu ili napretku.
svoj dio obveza u
Kuπnja, siromaπtvo, nedaÊa pradomu, dijeleÊi
vi je sustav obuke potrebne za
teret s ocem i
razvijanje ËistoÊe i postojanomajkom, poËiva
sti.
Isus je æivio u seoskom doBoæje odobravanje
mu i vjerno je i radosno nosio
s Ëvrstim
svoj dio tereta u domaÊinstvu.
obeÊanjem punim
On je bio Zapovjednik Neba i
ljubavi.
aneli su radosno ispunjavali
njegovu rijeË; sada je On bio
revnostan sluga, posluπni sin
pun ljubavi. UËio je zanat i radio svojim rukama s Josipom u drvodjeljskoj radionici. U
priprostoj odjeÊi obiËnog radnika prolazio je ulicama malog mjesta iduÊi i vraÊajuÊi se sa svog skromnog posla. On
nije upotrijebio svoju boæansku moÊ da smanji teret ili olakπa
svoj mukotrpan rad.
Isusov um i tijelo bili su razvijeni jer je radio u djetinjstvu i mladosti. Svoje tjelesne snage nije lakomisleno koristio, veÊ tako da ih saËuva u zdravlju, da bi u svemu mogao
obaviti πto bolji posao. »ak ni u rukovanju alatom nije æelio
56
ISUS SE RODI
biti nesavrπen. Bio je savrπen kao radnik, kao πto je bio savrπen
u karakteru. Svojim nas je osobnim primjerom uËio duænosti da budemo marljivi, da naπ rad mora biti obavljen pravilno i temeljito i da je takav rad dostojan poπtovanja. Vjeæba
koja uËi ruke da budu korisne i odgaja mlade da nose svoj
dio æivotnog tereta daje tjelesnu snagu i razvija svaku sposobnost. Svi trebaju raditi neπto πto Êe biti blagotvorno za
njih i od pomoÊi drugima. Bog je odredio rad kao blagoslov i jedino marljivi radnik nalazi Ëast i radost æivota. Nad
djecom i mladeæi koja radosno preuzima svoj dio obveza u
domu, dijeleÊi teret s ocem i majkom, poËiva Boæje odobravanje s Ëvrstim obeÊanjem punim ljubavi. Takva djeca
izaÊi Êe iz doma da postanu korisni Ëlanovi druπtva.
Tijekom cijelog æivota na
Ljudi u godinama,
Zemlji, Isus je bio ozbiljan i ustrajan radnik. On je oËekivao
æalosni, optereÊeni
mnogo, stoga je poduzimao
grijehom, djeca u
mnogo. Kad je otpoËeo svoj
igri i svojoj
rad, rekao je: “Dok je dan, menevinoj radosti,
ni treba Ëiniti djela onoga koji
me posla. Dolazi noÊ, kad nitmala stvorenja u
ko ne moæe raditi.” (Ivan 9,4)
πumarcima,
Isus nije izbjegavao brige i odstrpljive tegleÊe
govornosti, kao πto to Ëine
æivotinje — sve je
mnogi koji tvrde da su njegovi
bilo sretnije u
sljedbenici. Upravo stoga πto
æele izbjeÊi ovaj oblik odgoja,
njegovoj
slabi su i nedjelotvorni. Oni
prisutnosti.
mogu imati dragocjene i poæeljne osobine, ali su gotovo
nekorisni kad naiu na teπkoÊe
ili kad treba savladati prepreke. Pozitivnost i energija, temeljitost i ËvrstoÊa karaktera koju je pokazao Krist, trebaju
se razviti i u nama, uz pomoÊ iste discipline kojoj je i On
bio podvrgnut. Milost koju je primio primit Êemo i mi.
Dokle god je æivio meu ljudima naπ je Spasitelj dijelio
sudbinu siromaπnih. On je iz iskustva poznavao njihove brige i teπkoÊe, stoga je mogao utjeπiti i ohrabriti sve skromne
radnike. Oni koji pravilno razumiju uËenje njegova æivota
K AO DIJETE
57
nikada neÊe smatrati da treba praviti razliku meu druπtvenim slojevima, da bogate treba cijeniti viπe od Ëestitih siromaha.
Isus je u svoj rad unosio radost i takt. Potrebno je veliko
strpljenje i duhovnost da bi se biblijska religija unijela u æivot doma, u radionicu, da bi se podnijela napetost svjetovnih poslova, a oko usmjerilo na Boæju slavu. U ovome je
Krist naπ pomoÊnik. On nikada nije bio toliko obuzet svjetovnom brigom da nije imao vremena za nebeske vrijednosti ili za razmiπljanje o njima. Radost svog srca Ëesto je izraæavao pjevanjem psalama i nebeskih pjesama. Stanovnici su
Nazareta Ëesto sluπali njegov glas kako se uzdiæe u hvali i
zahvaljivanju Bogu. On je pjesmom odræavao zajednicu s Nebom i kad su se njegovi drugovi æalili na umor od rada, bili
su obradovani ugodnom melodijom s njegovih usana. Njegov hvalospjev kao da je odgonio zle anele i kao tamjan
ispunjavao prostor mirisom. Misli njegovih sluπatelja usmjeravale su se s mjesta njihovog zemaljskog izgnanstva na nebeski dom.
Isus je bio vrelo iscjeljujuÊe milosti za ovaj svijet; i tijekom svih tih godina povuËenosti u Nazaretu njegov se æivot izlijevao u potoke suÊuti i njeænosti. Ljudi u godinama,
æalosni, optereÊeni grijehom, djeca u igri i svojoj nevinoj
radosti, mala stvorenja u πumarcima, strpljive tegleÊe æivotinje — sve je bilo sretnije u njegovoj prisutnosti. On, Ëija
je rijeË odræavala svjetove, saginjao bi se da pomogne ranjenoj
ptici. Nije bilo niËega πto ne bi zamijetio, niËega πto nije
bilo vrijedno njegove sluæbe.
Tako, dok se razvijao u mudrosti i stasu, Isus je rastao
u milosti i kod Boga i kod ljudi. On je stjecao simpatije svih
srca pokazujuÊi se spremnim da suosjeÊa sa svima. OzraËje
nade i hrabrosti koja Ga je okruæavala uËinila Ga je blagoslovom za svaki dom. »esto su Ga subotom pozivali da Ëita
pouke iz Proroka u zbornici, i srca bi sluπatelja ustreptala
od radosti kad je nova svjetlost zasjala s poznatih rijeËi svetoga spisa.
Ipak, Isus je izbjegavao razmetanje. Tijekom svih godina
svog boravka u Nazaretu, nije pokazivao svoju Ëudotvornu
moÊ. Nije traæio visoke poloæaje i nije prisvajao nikakva zvanja.
Njegov mirni i jednostavni æivot, kao i πutnja Pisma o nje-
58
ISUS SE RODI
govim ranim godinama uËe nas vaænoj pouci. ©to je mirniji
i jednostavniji æivot jednog djeteta — πto je slobodniji od umjetnih uzbuenja a πto usklaeniji s prirodom — utoliko je
povoljniji za razvoj tjelesne i umne snage i duhovne sile.
Isus je naπ uzor. Ima mnogo onih koji se sa zanimanjem
bave razdobljem njegove javne sluæbe, dok ne zamjeÊuju pouke iz njegova djetinjstva. Meutim, upravo njegov æivot u
domu primjer je za ugled djeci i mladeæi. Krist je pristao
na siromaπtvo, da bi nas u skromnim æivotnim okolnostima
pouËio kako blisko moæemo hoditi s Bogom. On je æivio da
bi ugodio, dao Ëast i proslavio svog Oca u obiËnim æivotnim
okolnostima. Njegov je rad otpoËeo posveÊivanjem skromnom pozivu zanatlija koji mukotrpno rade za svoj svakodnevni
kruh. On je vrπio sluæbu Bogu isto toliko dok je radio za
drvodjeljskim radnim stolom koliko dok je Ëinio Ëuda za mnoπtvo. Svaki mladiÊ koji slijedi Kristov primjer vjernosti i
posluπnosti u svom skromnom domu moæe poloæiti pravo
na rijeËi πto ih je Otac preko Duha Svetoga izgovorio o Njemu:
“Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duπe moje.” (Izaija 42,1)
59
8
Posjet u vrijeme Pashe
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,41-51.
Dvanaesta godina bila je kod Hebreja prijelomna godina izmeu djetinjstva i mladosti. Navrπivπi tu godinu hebrejski
je djeËak prozvan sinom Zakona, a takoer i Boæjim sinom.
Pruæene su mu naroËite moguÊnosti za vjersku pouku, a od
njega se oËekivalo da uzme udjela u svetim praznicima i
obredima. U skladu s ovim obiËajem Isus je u svoje djeËaËko doba u vrijeme Pashe posjetio Jeruzalem. Josip i Marija,
kao i svi vjerni Izraelci iπli su svake godine na Pashu, a kad
je Isus navrπio potrebne godine, i Njega su poveli sa sobom.
Postojala su tri godiπnja praznika: Pasha, Pedesetnica i
Blagdan sjenica, kad su svi ljudi u Izraelu bili obvezni pojaviti se pred Gospodinom u Jeruzalemu. Od ovih praznika,
na Pashu je dolazilo najviπe ljudi. Mnogi su dolazili iz svih
zemalja po kojima su Hebreji bili rasijani. Iz svakog dijela
Palestine poklonici su dolazili u velikom broju. Putovanje
iz Galileje trajalo je nekoliko dana i putnici su se udruæivali
u velike skupine radi druπtva i zaπtite. Æene i stare osobe
jahali su na volovima ili magarcima strmim i kamenitim
putovima. JaËi ljudi i mladi putovali su pjeπice. Vrijeme Pashe
odgovaralo je kraju oæujka i poËetku travnja i cijela je zemlja
bila vedra od cvijeÊa i radosna od ptiËje pjesme. Duæ cijelog
puta bilo je znamenitih mjesta iz povijesti izraelskog naroda, i oËevi i majke priËali su svojoj djeci o Ëudima koja je
Bog u davna vremena uËinio za svoj narod. Vrijeme putovanja prekraÊivali su pjesmom i glazbom i kad su se jeruzalemske kule najposlije pokazale na vidiku, svi su se glasovi
udruæili u pobjedonosnu pjesmu:
60
ISUS SE RODI
“Eto, noge nam veÊ stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme...
Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palaËama!” (Psalam 122,2-7)
Praznovanje Pashe poËelo je s nastankom hebrejskog naroda. Posljednje noÊi njihovog ropstva u Egiptu, kad je izgledalo da nema nikakvog znaka osloboenja, Bog je naredio
da se pripreme za brzo osloboenje. On je spomenuo faraona o konaËnom sudu nad EgipÊanima, i On je dao upute
Hebrejima da svoje obitelji skupe u svojim domovima. Poπto
su poprskali dovratnike krvlju zaklanog janjeta, trebali su
pojesti to janje, peËeno, s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. “A ovako ga blagujte”, rekao je On, “opasanih bokova,
s obuÊom na nogama i sa πtapom u ruci. Jedite ga æurno:
to je Jahvina pasha.” (Izlazak
Tih i utonuo u
12,11) U ponoÊ su ubijeni svi
prvenci EgipÊana. Tada je kralj
misli, izgledao je
poslao poruku Izraelu: “Ustajkao da prouËava
te i odlazite od moga naroda...
neki veliki
Idite! Odajite πtovanje Jahvi,
problem. Tajna
kako ste traæili.” (Izlazak 12,31)
Otkako su Hebreji izaπli iz
Njegove misije
Egipta kao nezavisan narod,
otkrivala se
Gospodin je naredio da se PasSpasitelju.
ha praznuje svake godine. “Kad
vas vaπa djeca zapitaju”, kazao
je On, “©to vam taj obred oznaËuje? odgovorite im: Ovo je pashalna ærtva u Ëast Jahvi
koji je prolazio mimo kuÊe Izraelaca kad je usmrÊivao EgipÊane, a naπe kuÊe poπteivao.” Tako se iz naraπtaja u naraπtaj trebala ponavljati povijest o ovom veliËanstvenom izbavljenju.
Pashi je slijedio sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruhova. Drugog dana praznika prinosili su se Gospodinu prvi
plodovi godiπnje æetve, jedan snop jeËma. Svi prazniËni obredi bili su slika Kristova djelovanja. Izraelovo izbavljenje iz
Egipta bilo je oËita pouka o otkupljenju, πto je Pasha trebala saËuvati u sjeÊanju. Zaklano janje, beskvasni kruh, snop
prvih rodova, predstavljali su Spasitelja.
POSJET U VRIJEME PASHE
61
VeÊina je ljudi Kristova vremena svetkovanje ovog praznika svela na formalizam. Ali, kakvo je znaËenje ovaj praznik imao za Boæjeg Sina!
Prvi put u Hramu
Po prvi put Dijete Isus promatralo je Hram. Vidio je
sveÊenike odjevene u bijele haljine kako obavljaju svoju
sveËanu sluæbu. Gledao je ærtvu koja je krvarila kako leæi
na ærtvenom oltaru. On se nagnuo u molitvi s drugim poklonicima, dok se oblak tamjana dizao pred Bogom. Bio je
svjedok upeËatljivog obreda pashalne sluæbe. Iz dana u dan
sve je jasnije sagledavao njihovo znaËenje. Svaki Ëin kao da
je bio povezan s njegovim æivotom. U Njemu su se budili
novi pogledi. Tih i utonuo u misli, izgledao je kao da prouËava neki veliki problem. Tajna njegove misije otkrivala se
Spasitelju.
Zaokupljen razmiπljanjem o ovim prizorima, nije ostao
kraj svojih roditelja. Æelio je biti sam. Kad su se pashalne
sluæbe zavrπile, i dalje se zadræao u predvorju Hrama, pa kad
su poklonici napustili Jeruzalem, On je ostao.
Ovim posjetom roditelji su æeljeli dovesti Isusa u dodir
s velikim uËiteljima u Izraelu. Dok je u svakoj pojedinosti
bio posluπan Boæjoj RijeËi, nije se prilagodio rabinskim obredima i obiËajima. Josip i Marija nadali su se da Êe On biti
pokrenut da pokaæe viπe poπtovanja prema uËenim rabinima i da Êe mnogo spremnije prihvatiti njihove zahtjeve.
Meutim, Bog je u Hramu pouËio Isusa. Ono πto je primio,
odmah je poËeo i dijeliti.
U to je vrijeme jedna prostorija povezana s Hramom bila
odvojena za svetu πkolu po ugledu na proroËke πkole. Tu
su se okupljali vodeÊi rabini sa svojim uËenicima i ovdje je
doπao i DjeËak Isus. Zauzevπi mjesto kraj nogu ovih ozbiljnih, uËenih ljudi, sluπao je njihove pouke. Kao onaj koji Ëezne
za mudroπÊu, postavljao je pitanja ovim uËiteljima o proroËanstvima i dogaajima koji su se tada zbivali i ukazivali na
dolazak Mesije.
Isus se predstavio kao onaj koji je æedan znanja o Bogu.
Njegova pitanja upuÊivala su na duboke istine koje su dugo
bile zamagljene, a koje su ipak bile od æivotnog znaËenja
62
ISUS SE RODI
za spasenje duπa. Svako pitanje koje im je Isus postavio suoËilo
ih je s Boæanskom poukom i otkrivalo jedan novi aspekt istine, pokazujuÊi kako je uska i povrπna mudrost ovih mudrih ljudi. Rabini su govorili o Ëudesnom usponu koje Êe
Mesijin dolazak donijeti hebrejskom narodu, ali Isus je iznio Izaijino proroËanstvo i upitao ih za znaËenje tih spisa
koje upuÊuju na patnje i smrt Boæjeg Janjeta.
Ovi uËeni ljudi obratili su Mu se pitanjima i bili zadivljeni njegovim odgovorima. S djeËjom poniznoπÊu ponavljao
je rijeËi iz Pisma, otkrivajuÊi im dubinu znaËenja koja ovim
mudrim ljudima nikada nisu ni na um doπla. Da su slijedili
ove putokaze istine, πto ih je On istaknuo, pokrenuli bi reformaciju u tadaπnjoj religiji.
Doπlo bi do probuenja dubokog zanimanja za duhovne istine i kad bi Isus poËeo svoju
Rabini su znali da
sluæbu, mnogi bi Ga bili spremIsus nije bio
ni prihvatiti.
pouËavan u
Rabini su znali da Isus nije
njihovim πkolama,
bio pouËavan u njihovim πkoa ipak je Njegovo
lama, a ipak je njegovo razumijevanje proroËanstava daleko
razumijevanje
nadmaπivalo njihovo znanje.
proroËanstava
Oni su razabirali da ovaj misadaleko
oni galilejski DjeËak mnogo
nadmaπivalo
obeÊava. Poæeljeli su Ga pridobiti za svog uËenika, da bi
njihovo znanje.
postao uËitelj u Izraelu. Æeljeli
su na sebe preuzeti njegov
odgoj osjeÊajuÊi da tako osobit um moraju osobno oblikovati.
Isusove rijeËi pokrenule su njihova srca onako kako nikada
nisu bila pokrenuta rijeËima s ljudskih usana. Bog je æelio
dati svjetlost ovim voama u Izraelu i On je upotrijebio jedino
sredstvo kojim je mogao doprijeti do njih. U svojoj oholosti
njima je bilo ispod Ëasti da prime pouke od bilo koga. Da
se Isus pojavio i pokuπao ih uËiti, oni bi oholo odbili sluπati. Oni su sami sebi laskali da su Ga pouËavali, ili u najmanju
ruku provjeravali njegovo poznavanje Pisma. Isusova mladenaËka skromnost i ljupkost rastjerala je njihove predrasude.
POSJET U VRIJEME PASHE
63
Nesvjesno su se njihovi umovi otvorili Boæjoj RijeËi i Duh
Sveti je govorio njihovim srcima.
Oni su morali uvidjeti kako njihovo oËekivanje Mesije
nije podræano proroËanstvom; ali se nisu htjeli odreÊi svojih teorija koje su laskale njihovom Ëastoljublju. Nikada ne
bi priznali da su pogrjeπno razumjeli Pisma, smatrajuÊi se
njihovim tumaËima. Od jednog do drugog kruæilo je pitanje: “Kako ovaj poznaje Pisma kad ih nije uËio?” (Ivan 7,15)
Vidjelo je svijetlilo u tami, ali “tama ga ne obuze”. (Ivan
1,5)
Zabrinutost Josipa i Marije
U meuvremenu Josip i Marija bili su vrlo zbunjeni i
raæaloπÊeni. Prilikom napuπtanja Jeruzalema izgubili su Isusa iz vida i nisu znali da je ostao. Zemlja je tada bila gusto
nastanjena i karavane iz Galileje bile su vrlo velike. Kad su
napuπtali grad, vladao je veliki meteæ. Zadovoljstvo putovanja s prijateljima i poznanicima obuzelo je njihovu pozornost, pa na putu nisu primijetili njegov nestanak sve do noÊi.
Kad su zastali da se odmore, nedostajala im je ruka pomoÊnica njihovog Djeteta. PretpostavljajuÊi da se nalazi s njihovim druπtvom, nisu se brinuli. Iako je bio mlad, imali su
bezuvjetno povjerenje u Njega, oËekujuÊi da Êe im On, kad
bude potrebno, biti spreman pomoÊi razumijevajuÊi njihove æelje, kao πto je to uvijek Ëinio. Sada su se njihova strahovanja probudila. Uzalud su Ga traæili u cijelom svom druπtvu. Protrnuli, sjetili su se kako Ga je Herod pokuπao uniπtiti joπ dok je bio malo dijete. MraËne su slutnje ispunjavale njihova srca. Gorko su sebe korili.
Vrativπi se u Jeruzalem, nastavili su traganje. Narednog
dana, kad su se umijeπali u mnoπtvo poklonika u Hramu,
njihovu je pozornost privukao jedan poznati glas. Nisu se
mogli prevariti, nijedan drugi glas nije bio sliËan njegovom,
tako ozbiljan i srdaËan, a ipak tako milozvuËan.
Naπli su Isusa u rabinskoj πkoli. Iako su bili radosni, nisu
mogli zaboraviti svoju æalost i zabrinutost. Kad je ponovno
bio s njima, majka je izgovorila rijeËi koje su sadræavale prijekor: “Dijete moje, zaπto nam to uËini? Gle! Otac tvoj i ja
s bolom smo te traæili.”
64
ISUS SE RODI
“Pa zaπto ste me traæili?” odgovorio je Isus. “Zar niste
znali da ja moram biti u kuÊi Oca svoga?” A kako je izgledalo da nisu razumjeli njegove rijeËi, On je pokazao gore.
Na njegovu je licu bila svjetlost kojoj su se Ëudili. Boæanstvo je bljesnulo kroz ljudsku prirodu. Kad su Ga naπli u
Hramu, sluπali su πto se zbivalo izmeu Njega i rabina i bili
iznenaeni njegovim pitanjima i odgovorima. Njegove rijeËi
pokrenule su niz misli koje neÊe nikada biti zaboravljene.
Pitanje koje im je uputio sadræi pouku: “Zar niste znali”,
rekao je, “da ja moram biti u kuÊi Oca svoga?” Isus je bio
zauzet misijom koju je doπao izvrπiti na ovome svijetu, ali
Josip i Marija zanemarili su svoju zadaÊu. Bog im je ukazao
veliku Ëast povjeravajuÊi im svoga Sina. Sveti aneli upravljali su tijekom Josipova æivota da bi saËuvali Isusov æivot.
Meutim, oni su Ga cijeli jedan dan izgubili iz vida, iako
Ga ni za trenutak nisu smjeli zaboraviti. Kad je otklonjena
njihova briga, nisu okrivili sami sebe, veÊ su krivnju bacili
na Njega.
Za Isusove roditelje bilo je prirodno da Isusa smatraju
svojim djetetom. On je svakodnevno bio s njima i njegov je
æivot uvelike bio sliËan æivotu ostale djece pa im je bilo teπko
razumjeti da je On Boæji Sin. Bili su u opasnosti da ne cijene
blagoslov koji im je darovan u prisutnosti Otkupitelja svijeta. Bol izazvana njihovim odvajanjem od Njega i blagi ukor
koji su sadræavale njegove rijeËi bili su odreeni da u njihovu duπu utisnu svetost onoga πto im je povjereno.
U odgovoru majci Isus je po prvi put pokazao da razumije
svoj odnos prema Bogu. Prije njegova roenja aneo je rekao
Mariji: “On Êe biti velik i zvat Êe se Sin Previπnjega, Gospodin
Bog dat Êe mu prijestolje Davida, oca njegova. On Êe vladati kuÊom Jakovljevom dovijeka.” (Luka 1,32.33) Ove rijeËi
Marija je saËuvala u srcu; pa iako je vjerovala da Êe njeno
Dijete biti Mesija u Izraelu, ipak nije razumjela njegovu misiju.
Sada nije shvaÊala njegove rijeËi, ali je znala da je poricao
svoje srodstvo s Josipom i da je proglasio sebe Sinom Boæjim.
Isus æeli putovati kuÊi sa svojim roditeljima
Isus nije zanemarivao vezu sa svojim zemaljskim roditeljima. On se iz Jeruzalema vratio s njima kuÊi i pomagao
POSJET U VRIJEME PASHE
65
im u njihovom æivotu ispunjenom teπkim radom. KrijuÊi u
srcu tajnu svoje misije, ponizno je Ëekao odreeni trenutak
da otpoËne svoj rad. Poπto je prepoznao da je Boæji Sin, On
je tijekom narednih osamnaest godina potvrdio svoju vezu
koja Ga je spajala s domom u Nazaretu, izvrπujuÊi duænost
sina, brata, prijatelja i graanina.
Kad Mu se u Hramu otkrila misija, Isus se klonio dodira
s mnoπtvom. Æelio je da se u tiπini vrati iz Jeruzalema s onima
koji su poznavali tajnu njegova æivota. Pashalnom sluæbom
Bog je æelio da svoj narod odvoji od svjetovnih briga i da
ga podsjeti na svoje divno djelo izbavljenja iz Egipta. Æelio
je da u ovom djelu sagledaju obeÊanje o izbavljenju od grijeha. Kao πto je krv zaklanog
janjeta πtitila domove Izraelaca, tako i Kristova krv treba
Kao πto je Isus bio
spasiti njihove duπe; oni se mogu spasiti jedino ako vjerom u
odvojen od nje i
Krista uËine njegov æivot svoona Ga
jim æivotom. SimboliËna sluæoæaloπÊena traæila
ba imala je vrijednost samo ontri dana, tako Êe
da kad je vjernike usmjeravala
ka Kristu kao osobnom SpasiOn ponovno biti
telju. Bog ih je æelio uvesti u
izgubljen za nju
prouËavanje puno molitve i raztri dana kad bude
miπljanja o Kristovoj misiji. Meærtvovan za
utim, dok je mnoπtvo napuπtalo Jeruzalem, uzbuenje zbog
grijehe svijeta.
putovanja i druæenja Ëesto je
zaokupljalo njihovu paænju i
sluæba u kojoj su sudjelovali
bila je zaboravljena. Spasitelja nije privlaËilo njihovo druπtvo.
BuduÊi da su se iz Jeruzalema Josip i Marija trebali vraÊati sami s Isusom, On se nadao da Êe njihove misli usmjeriti na proroËanstva o Spasitelju koji Êe patiti. Na Golgoti
On je pokuπao olakπati njezinu materinsku bol. I sada je mislio
o njoj. Marija Êe biti svjedok njegove posljednje samrtne borbe
i Isus je æelio da ona razumije njegovu misiju, da bi mogla
izdræati kad joj maË probode duπu. Kao πto je Isus bio odvojen
od nje i ona Ga oæaloπÊena traæila tri dana, tako Êe On ponovno biti izgubljen za nju tri dana kad bude ærtvovan za
66
ISUS SE RODI
grijehe svijeta. A kad bude izaπao iz groba, njezina Êe se
æalost opet pretvoriti u radost. Koliko bi lakπe podnijela veliku tugu njegove smrti da je shvatila Pisma na koja je On
sada æelio usmjeriti njezine misli!
Da su Josip i Marija odræali svoj um uzdignut prema Bogu
razmiπljanjem i molitvom, oni bi razumjeli svetost povjerenja koje im je ukazano i ne bi izgubili Isusa iz vida. NemarnoπÊu u jednom danu izgubili su Spasitelja, ali bilo im je
potrebno tri dana zabrinutog traganja da bi Ga naπli. Tako
je i s nama; praznim razgovorom, ogovaranjem ili zanemarivanjem molitve, moæemo u jednom danu izgubiti Spasiteljevu prisutnost, a bit Êe nam potrebno mnogo dana bolnoga traganja da bismo Ga naπli i ponovno dobili mir koji
smo izgubili.
Za nas bi bilo
U naπem meusobnom
druæenju
moramo paziti da ne
dobro da svakoga
zaboravimo Isusa i olako nam
dana provedemo
ne promakne da On nije s najedan sat u
ma. Kad toliko postanemo zarazmiπljanju o
okupljeni svjetovnim da ne
mislimo o Onome u koga poKristovom æivotu.
laæemo svoju nadu u vjeËni
æivot, odvajamo se od Isusa i
nebeskih anela. Ova sveta biÊa ne mogu ostati tamo gdje Spasiteljeva prisutnost nije poæeljna, a njegova se odsutnost ne primjeÊuje. To je razlog
Ëeste pojave obeshrabrenja meu toboænjim Kristovim sljedbenicima.
Mnogi pohaaju bogosluæja i Boæja ih RijeË osvjeæava i
tjeπi, ali zbog zanemarivanja razmiπljanja, budnosti i molitve, gube blagoslov i osjeÊaju se siromaπnijima nego ranije.
»esto misle da je Bog okrutno postupio prema njima. Ne
uviaju da je to njihova greπka. Odvojivπi se od Isusa, odvojili
su se i od svjetlosti njegove prisutnosti.
Za nas bi bilo dobro da svakoga dana provedemo jedan
sat u razmiπljanju o Kristovom æivotu. Trebamo ga prouËavati u svakoj pojedinosti, dopustivπi svojoj maπti da obuhvati
sve prizore, naroËito one vezane za kraj njegova æivota. Dok
se tako bavimo njegovom velikom ærtvom za nas, naπe po-
POSJET U VRIJEME PASHE
67
vjerenje u Njega postat Êe mnogo postojanije, naπa Êe ljubav
oæivjeti i dublje Êe nas proæeti njegov Duh. Ako na kraju
æelimo biti spaπeni, moramo nauËiti pouku o pokajanju i
poniznosti u podnoæju kriæa.
Dok se meusobno druæimo, moæemo biti od blagoslova jedan drugome. Ako pripadamo Kristu, naπe najljepπe misli
bavit Êe se Njime. Voljet Êemo govoriti o Njemu i dok govorimo jedan drugome o njegovoj ljubavi, naπa Êe srca omekπati boæanski utjecaji. PromatrajuÊi ljepotu njegova karaktera, mi se “preobraæavamo u tu istu sliku, uvijek sve slavniju”. (2. KorinÊanima 3,18)
ISUS SE RODI
68
9
Dani borbe
Isus ne prihvaÊa tradicionalnu poboænost
Od svojih najranijih godina hebrejsko je dijete bilo okruæeno rabinskim zahtjevima. Za svako djelo do najsitnijih
pojedinosti u æivotu propisana su stroga pravila. Pod vodstvom uËitelja iz sinagoge mladi su uËili bezbrojna pravila,
jer se oËekivalo da ih kao pravovjerni Izraelci poπtuju.
Meutim, Isusa ovo nije zanimalo. Od djetinjstva je djelovao nezavisno od rabinskih zaKad je poËeo
kona. Neprekidno je prouËavao
jasnije
spise Staroga zavjeta i rijeËi
“Tako veli Gospodin” bile su
razumijevati
stalno na njegovim usnama.
stanje naroda,
Kad je poËeo jasnije razuuvidio je da su
mijevati stanje naroda, uvidio
zahtjevi druπtva i
je da su zahtjevi druπtva i Boæji
zahtjevi bili u stalnom sukobu.
Boæji zahtjevi bili
Ljudi su se udaljavali od Boæje
u stalnom sukobu.
RijeËi, a uzdizali teorije koje
su sami izmislili. Poπtovali su
tradicionalne obrede koji nisu
imali nikakvu vrijednost. Njihova sluæba bila je samo niz
ceremonija; svete istine πto ih je ona trebala otkriti bile su
sakrivene od vjernika. On je vidio da u njihovoj sluæbi liπenoj vjere ne nalaze mir. Oni nisu poznavali slobodu duha
koja bi doprla do njih da su u istini sluæili Bogu. Isus je
doπao pruæiti pouke o znaËenju sluæbe Bogu i nije mogao
DANI BORBE
69
prihvatiti mijeπanje ljudskih zahtjeva s boæanskim propisima. On nije napadao propise ili postupke obrazovanih uËitelja;
ali kad su Ga korili zbog njegovih jednostavnih navika, On
je opravdavao svoje ponaπanje iznoπenjem Boæje RijeËi.
Njeæno i ponizno Isus je pokuπavao odgovoriti zahtjevima onih s kojima je dolazio u dodir. BuduÊi da je bio tako
ljubazan i nenametljiv, knjiæevnici i starjeπine pretpostavljali
su da Êe svojim uËenjem lako moÊi utjecati na Njega. Oni
su traæili od Njega da prihvati opÊa naËela i predaju koju
su ostavili stari rabini, ali On je traæio njihovu vjerodostojnost u Svetom pismu. On je æelio Ëuti svaku rijeË koja je
potekla iz Boæjih usta, ali nije mogao posluπati ljudske izmiπljotine. »inilo se da Isus zna Pisma od poËetka do kraja
i On ih je izlagao u njihovom
pravom znaËenju. Rabini su se
stidjeli da ih pouËava jedno dijete. Tvrdili su da je njihova
Rabini su stalno
duænost objaπnjavati Sveto pisnaglaπavali da se
mo, a njegova prihvatiti njihopredaja mora
vo tumaËenje. Bili su ogorËepoπtovati, kao da
ni πto se opire njihovoj rijeËi.
Oni su znali da u Svetom
su to Boæji
pismu ne mogu naÊi nikakvu
zahtjevi.
potvrdu za svoju predaju. Shvatili su da je Isus u duhovnom
razumijevanju bio daleko ispred njih. Ipak, bili su ljutiti zato πto nije sluπao njihove
naredbe. Ne uspijevajuÊi Ga uvjeriti, potraæili su Josipa i Mariju i s optuæbom iznijeli im njegov stav neprihvaÊanja njihovih propisa. Tako je On pretrpio prijekor i osudu.
Joπ iz najranijih dana Isus je poËeo sam oblikovati svoj
karakter, a Ëak ni poπtovanje i ljubav prema roditeljima nisu
Ga mogli odvratiti od posluπnosti Boæjoj RijeËi. “Pisano je”
bio je njegov razlog za svako djelo πto je odstupalo od
obiteljskih obiËaja. Meutim, utjecaj rabina zagorËavao Mu
je æivot. Joπ u svojoj mladosti morao je uËiti teπku pouku
πutnje i strpljive ustrajnosti.
70
ISUS SE RODI
Isusova braÊa na strani rabina
Njegova braÊa, kako su se nazivali Josipovi sinovi, bili
su na strani rabina. Oni su stalno naglaπavali da se predaja
mora poπtovati, kao da su to Boæji zahtjevi. Oni su smatrali
ljudske propise mnogo viπim od Boæje RijeËi i u velikoj im
je mjeri smetalo Isusovo jasno pronicanje u razlikovanju laænog
i istinitog. Njegovu strogu posluπnost Boæjem zakonu osuivali su kao tvrdoglavost. Bili su iznenaeni znanjem i mudroπÊu koju je pokazivao u odgovaranju rabinima. Znali su
da nije primio nikakvo obrazovanje od mudrih ljudi, ali su
ipak uoËili da je On njima bio uËitelj. Priznali su da je njegovo obrazovanje uzviπenije od njihovog. Ali nisu razumjeli
da je On imao pristupa drvetu æivota, izvoru znanja koje
oni nisu poznavali.
Krist nije bio iskljuËiv i naU svako doba i
roËito
je uvrijedio farizeje πto
na svakom mjestu
se u ovom pogledu udaljio od
pokazivao je
njihovih strogih pravila. On je
zanimanje za
naiπao na podr uËje religije
ograeno visokim zidovima izljude s puno
dvajanja kao previπe sveto za
ljubavi i πirio oko
svakodnevni æivot. On je posebe svjetlost
ruπio ove zidove podvojenosti.
radosne
U svom dodiru s ljudima nije
poboænosti.
pitao: “©to je vaπ kredo? Kojoj crkvi pripadaπ?” Koristio je
svoju silu na dobro prema svima kojima je bila potrebna
pomoÊ. Umjesto da se odvoji u nekoj isposniËkoj samici da
bi pokazao svoj nebeski karakter, On je ozbiljno radio za
ljudski rod. On je usaivao naËelo da se biblijska vjera ne
sastoji od muËenja tijela. On je uËio da Ëista i neokaljana
vjera nije namijenjena samo odreenom vremenu i posebnim prilikama. U svako doba i na svakom mjestu pokazivao
je zanimanje za ljude s puno ljubavi i πirio oko sebe svjetlost
radosne poboænosti. Sve je to bilo ukor farizejima. To je
pokazalo da se vjera ne sastoji u sebiËnosti i da je njihova
mraËna predanost osobnim interesima daleko od prave po-
DANI BORBE
71
boænosti. To je izazvalo i njihovo neprijateljstvo prema Isusu, tako da su Ga pokuπali silom podvlastiti svojim propisima.
Isus je radio na tome da ublaæi svaku patnju koju je vidio.
On je imao malo novaca za davanje, ali se Ëesto liπavao hrane
da bi pomogao onima Ëije su Mu potrebe izgledale veÊe od
njegovih. Njegova su braÊa osjeÊala da njegov utjecaj seæe
daleko, nasuprot njihovom. On je imao istanËano razumijevanje koje nitko od njih nije imao ili æelio imati. Kad su
grubo govorili sa siromaπnim, poniæenim biÊima, Isus je potraæio baπ te osobe i govorio im rijeËi ohrabrenja. Onima
kojima je bilo potrebno davao je Ëaπu hladne vode, tiho spustivπi svoj obrok u njihove ruke. Poπto je otklonio njihove
patnje, istine koje je pouËavao bile su povezane s njegovim
djelima milosra i tako urezane u sjeÊanje.
Sve je to izazvalo nezadovoljstvo kod njegove braÊe. BuduÊi da su bili stariji od Isusa, smatrali su da se On treba
pokoriti njihovim naredbama. Optuæivali su Ga da sebe smatra
viπim od njih i korili Ga da se uzdiæe iznad njihovih uËitelja, sveÊenika i narodnih upravljaËa. »esto su Mu prijetili i
pokuπavali Ga zastraπiti, ali On je iπao naprijed uËinivπi Sveto
pismo svojim vodiËem.
Isus je volio svoju braÊu i stalno se ljubazno odnosio
prema njima, ali oni su bili ljubomorni i pokazali su najodluËnije nevjerstvo i prijezir. Nisu mogli shvatiti njegovo
ponaπanje. Velika su im se proturjeËja otkrila u Isusu. On
je bio Boæji Sin, a ipak bespomoÊno dijete. Tvorac svjetova,
Zemlja je bila njegova svojina, pa ipak je siromaπtvo obiljeæavalo njegovo æivotno iskustvo na svakom koraku. Njegovo
dostojanstvo i osobitost u cijelosti su se razlikovali od zemaljske oholosti i uobraæenosti; On nije teæio za svjetovnom
veliËinom i bio je zadovoljan Ëak i najniæim poloæajem. To
je ljutilo njegovu braÊu. Oni nisu mogli objasniti njegovo
trajno spokojstvo u kuπnji i siromaπtvu. Nisu znali da je postao
siromaπan nas radi, da bismo se mi “njegovim siromaπtvom”
obogatili. (2. KorinÊanima 8,9) Tajnu njegove misije nisu mogli
razumjeti viπe nego Jobovi prijatelji njegovo poniæenje i patnje.
BraÊa nisu razumjela Isusa zato πto nije bio sliËan njima.
Njegovo mjerilo nije bilo i njihovo. GledajuÊi na ljude okrenuli su se od Boga i njegova sila nije postojala u njihovom
72
ISUS SE RODI
æivotu. Vjerski obredi koje su poπtovali nisu mogli preobraziti karakter. Oni su davali “desetinu od metvice, komoraËa
i kima”, ali su zanemarili “najvaænije u Zakonu: pravednost,
milosre i vjernost”. (Matej 23,23) Isusov im je primjer stalno
smetao. On je na svijetu mrzio samo jedno, bio je to grijeh.
Nije mogao biti svjedok nekog loπeg djela a da ne doæivi
bol koja se nije mogla sakriti. Postojala je jasna razlika izmeu
formalista, Ëiji je izgled svetosti prikrivao ljubav prema grijehu
i karaktera u kome je revnost za Boæju slavu uvijek bila najvaænija. Zato πto je Isusov æivot osuivao zlo, suprotstavljali
su Mu se kako u domu tako i izvan njega. O njegovoj nesebiËnosti i Ëestitosti govorilo
se s podsmijehom. Njegova
strpljivost i ljubaznost nazvane
Zato πto je Isusov
su kukaviËlukom.
Od gorËine koja pada u
æivot osuivao zlo,
dio
ljudskom
rodu Isus nije izsuprotstavljali su
bjegavao nijedan dio. Bilo je i
Mu se kako u
takvih koji su Mu se pokuπadomu tako i
vali narugati zbog njegova roenja, pa se Ëak i u djetinjstvu
izvan njega.
morao sresti s njihovim podsmjeπljivim pogledima i zlim
doπaptavanjima. Da je odgovorio nestrpljivom rijeËi ili pogledom, da je popustio svojoj
braÊi jednim pogreπnim postupkom, On viπe ne bi bio
savrπeni uzor. Na taj naËin On bi pretrpio neuspjeh u provoenju plana za naπe otkupljenje. Da je ikada priznao da
moæe biti opravdanja za grijeh, Sotona bi likovao, a svijet
bio izgubljen. Zbog toga je kuπaË radio na tome da πto teæim uËini njegov æivot, kako bi Ga naveo na grijeh.
Meutim, na svaku kuπnju On je odgovarao: “Pisano je.”
On je rijetko korio bilo koje loπe djelo svoje braÊe, ali im
je iznosio rijeË od Boga. »esto su Ga optuæivali za kukaviËluk
kad se nije htio udruæiti s njima u nekom zabranjenom djelu; ali On je odgovarao: “Pisano je: ‘Strah Gospodnji — eto
πto je mudrost; Zla se kloni — to ti je razumnost’.” (Job 28,28)
Bilo je nekih koji su traæili njegovo druπtvo, osjeÊajuÊi
mir u njegovoj prisutnosti, ali mnogi su Ga izbjegavali zato
πto ih je ukoravao njegov besprijekoran æivot. Mladi su ga
DANI BORBE
73
drugovi uporno nagovarali da Ëini πto i oni Ëine. Bio je vedar
i radostan, oni su uæivali u njegovoj prisutnosti i pozdravljali
njegove spremne prijedloge, ali bili su nestrpljivi prema
njegovoj savjesnosti, proglasivπi Ga skuËenim i uskogrudnim.
Isus je odgovarao: “Pisano je: ‘Kako Êe mladiÊ Ëistim saËuvati
put svoj? »uvajuÊi rijeËi tvoje. U srce pohranih rijeË tvoju,
da protiv tebe ne sagrijeπim!’” (Psalam 119,9.11)
»esto su Ga pitali: “Zaπto si toliko uporan u tome da
budeπ tako poseban, tako razliËit od nas svih?” “Pisano je”,
rekao je On, “Blaæeni oni kojih je put neokaljan, koji hode
po Zakonu Jahvinu! Blaæeni oni koji Ëuvaju propise njegove, Ëitavim srcem njega traæe; koji ne Ëine bezakonje, veÊ
hode putovima njegovim.” (Psalam 119,1-3)
Kad su Ga upitali zaπto se
ne pridruæuje neozbiljnom zabavljanju mladih iz Nazareta,
Isus se nije borio
rekao je: “Pisano je: ‘Putu se
za svoja prava.
propisa tvojih radujem viπe no
svemu bogatstvu. Razmiπljat Êu
Nije se svetio kad
o naredbama tvojim i putove
se s Njim
Êu tvoje razmatrat. Uæivat Êu
postupalo grubo,
u pravilima tvojim, rijeËi tvoveÊ je uvrede
jih neÊu zaboravit.’” (Psalam
strpljivo podnosio.
119,14-16)
Isus se nije borio za svoja
prava. Njegov je rad Ëesto bio
nepotrebno oteæan zato πto je
bio predusretljiv i nije se æalio. Ipak, nije sustajao niti se
obeshrabrivao. On je æivio iznad ovih teπkoÊa, kao u svjetlosti Boæjega lica. Nije se svetio kad se s Njim postupalo
grubo, veÊ je uvrede strpljivo podnosio.
Stalno su Ga pitali: “Zaπto podnosiπ tako zlobno postupanje Ëak i od svoje braÊe?” “Pisano je”, govorio je On, “Sine
moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka Ëuva moje
zapovijedi, jer Êe ti produljiti dane i æivotne godine i podariti spokojstvo. Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi
ih sebi oko vrata, upiπi ih na ploËu srca svoga. Tako Êeπ
steÊi ugled i uspjeti pred Boæjim i ljudskim oËima.” (Izreke
3,1-4)
74
ISUS SE RODI
Isus poπtuje svoje roditelje
Od vremena kad su roditelji naπli Isusa u Hramu, njegov je naËin djelovanja za njih bio tajna. On nije æelio s njima
ulaziti u sukob, ali je ipak njegov primjer bio stalna pouka.
On je sliËio na nekoga tko je bio odsutan. Svoje trenutke
sreÊe nalazio je kad je bio sam s prirodom i Bogom. Kad je
mogao, ostavljao bi svoj rad i odlazio u polja razmiπljati u
zelenim dolinama, odræavati zajednicu s Bogom na planinskim obroncima ili podno πumskoga drveÊa. Rano Ga je jutro
Ëesto zaticalo na nekom skrivenom mjestu kako razmiπlja,
istraæuje Sveto pismo ili se moli. S ovih tihih trenutaka On
bi se vraÊao svome domu da opet preuzme svoje duænosti i
pruæi primjer strpljivog podnoπenja mukotrpnog rada.
Kristov je æivot bio obiljeæen poπtovanjem i ljubavlju
prema majci. Marija je u svom
srcu vjerovala da je njezino
Marija je u svom
roeno sveto Dijete taj dugo
srcu vjerovala da
obeÊavani Mesija, ali nije smjeje njezino roeno
la izraziti svoju vjeru. Tijekom
sveto Dijete taj
cijelog svog æivota na Zemlji
sudjelovala je u njegovim patdugo obeÊavani
njama. Sa æaloπÊu je gledala
Mesija, ali nije
kuπnje kojima je bio izloæen u
smjela izraziti
djetinjstvu i mladosti. BraneÊi
svoju vjeru.
ono πto je znala da je pravilno
u njegovom ponaπanju i sama
je dolazila u kuπnje. Odnose u
domu i majËinsku njeænu brigu nad djecom smatrala je æivotno vaænom u oblikovanju karaktera. Josipovi su sinovi i
kÊeri znali to i koristeÊi njezinu brigu, pokuπavali Isusove
postupke uskladiti sa svojim mjerilom.
Marija je Ëesto prigovarala Isusu i traæila od Njega da
se pokori rabinskom naËinu postupanja. Meutim, Njega nije
mogao nitko uvjeriti da promijeni svoje navike razmiπljanja
o Boæjim djelima i pomaganja ljudima pa Ëak i nijemim
æivotinjama da se oslobode patnji. Kad su sveÊenici i uËitelji
zatraæili Marijinu pomoÊ da Isusa uËine posluπnim, ona se
vrlo uznemirila, ali je mir zavladao njezinim srcem dok je
DANI BORBE
75
On iznosio Ëinjenice iz Svetoga pisma koje su podræavale
njegove postupke.
Ona se ponekad kolebala izmeu Isusa i njegove braÊe
koja nisu vjerovala da je On Boæji Poslanik, iako su postojali
mnogi dokazi da je njegov karakter bio boæanski. Ona je
vidjela kako se ærtvuje za dobro drugih. Njegova je prisutnost unosila Ëistije ozraËje u dom, a njegov je æivot bio kao
kvasac koji djeluje u druπtvu. Nevin i bezazlen hodao je meu
nepaæljivim, grubim, neljubaznim, nepravednim carinicima,
lakomislenim rasipnicima, nepravednim Samarijancima, neznaboæaËkim vojnicima, grubim seljacima i πarolikim mnoπtvom. On je izgovarao rijeË
suÊuti ovdje i rijeË ondje kad
je vidio ljude umorne ali primorane da nose teπke terete.
Teæio je da
Dijelio je njihov teret i ponavnadahnjuje
ljao im pouke πto ih je uËio iz
nadom
prirode, pouke o ljubavi, minajsurovije, koji
losti i Boæjoj dobroti.
niπta ne
On je uËio sve da sebe
smatraju nadarenima dragoobeÊavaju,
cjenim talentima, koji im mogu
uvjeravajuÊi ih da
osigurati vjeËna blaga samo ako
mogu postati
se pravilno upotrijebe. Iskorjebesprijekorni i
njivao je svaku taπtinu iz æivota, i svojim osobnim primjebezazleni.
rom uËio da svaki trenutak
vremena donosi rezultate za
vjeËnost; da se s njima treba
postupati kao s blagom kojeg valja koristiti za uzviπene ciljeve. Nijedno ljudsko biÊe nije dræao bezvrijednim, veÊ je
svakoj duπi pruæio spasonosni lijek. U bilo kakvom druπtvu
se naπao, iznosio je pouku koja je bila prikladna za to vrijeme i te okolnosti. Teæio je da nadahnjuje nadom najsurovije, koji niπta ne obeÊavaju, uvjeravajuÊi ih da mogu postati
besprijekorni i bezazleni, ostvarujuÊi takav karakter koji Êe
ih otkriti kao Boæju djecu. »esto je sretao one koji su se
prepustili Sotoninoj vlasti i koji nisu imali snage da se otrgnu iz njegove zamke. Takvom obeshrabrenom, bolesnom, zavedenom i palom Ëovjeku Isus bi upuÊivao rijeËi najnjeæ-
76
ISUS SE RODI
nije suÊuti, rijeËi koje su bile potrebne i koje su se mogle
razumjeti. Sretao je i druge koji su vodili neposrednu borbu s neprijateljem duπa. Ove je hrabrio da ustraju, uvjeravajuÊi ih da Êe pobijediti; jer su Boæji aneli bili na njihovoj strani i dat Êe im pobjedu. Oni kojima je ovako pomogao
bili su uvjereni da je ovdje Onaj u koga mogu imati savrπeno povjerenje. On neÊe izdati tajne koje su povjerili njegovom suosjeÊajnom uhu.
Isus je bio iscjelitelj i tijela i duπe. On se zanimao za
svaku vrst patnje koju je zapaæao i svakom nevoljniku donosio olakπanje, a njegove su ljubazne rijeËi bile kao melem
koji umiruje bol. Nitko nije mogao kazati da je On uËinio
Ëudo, ali sila — iscjeljujuÊa sila ljubavi — prelazila je s Njega
na bolesne i oËajne. Na taj je naËin On od samog djetinjstva nenametljivo radio za ljude. To je bio razlog πto su Ga
mnogi, kad je otpoËeo svoju sluæbu, rado sluπali.
Ipak je Isus prolazio sam kroz djetinjstvo, mladost i zrelu
dob. U svojoj ËistoÊi i vjernosti sam je gazio u kaci, nikoga
od ljudi nije bilo da Mu pomogne. Nosio je straπan teret
odgovornosti za spasenje ljudi. Znao je da Êe, ako ne doe
do odluËne izmjene naËela i ciljeva ljudskog roda, sve biti
izgubljeno. To je bilo breme na njegovoj duπi i nitko nije
mogao procijeniti teret koji Ga je pritiskivao. Ispunjen Ëvrstom odluËnoπÊu, ostvarivao je svoju æivotnu zadaÊu da bude svjetlost ljudima.
77
10
Glas u pustinji
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 1,5-23.57-80; 3,1-18;
Mateju 3,1-12; Marku 1,1-8.
Navjeπtaj roenja Ivana Krstitelja
Meu vjernima u Izraelu, koji su dugo oËekivali Mesijin dolazak, pojavio se Kristov preteËa. Ostarjeli sveÊenik
Zaharija i njegova æena Elizabeta “oboje bijahu pravedni pred
Bogom” i u njihovom tihom i svetom æivotu svjetlost vjere
zasjala je kao zvijezda u tami tih zlih dana. Ovom bogougodnom braËnom paru dano je obeÊanje o sinu koji Êe iÊi
pred licem Gospodnjim i “poravnati mu staze”.
Zaharija je æivio u “gornjoj Judeji”, ali otiπao je u Jeruzalem da tjedan dana sluæi u Hramu; bila je to duænost koja
se od svih sveÊenika zahtijevala dvaput godiπnje. “Zapade
ga ... prema sveÊeniËkom obiËaju — da ue u hram Gospodnji i da prinese kâd.”
On je stajao ispred zlatnog oltara na svetom mjestu u
Svetiπtu. Oblak tamjana s molitvama Izraela uzdizao se pred
Bogom. Iznenada je postao svjestan boæanske prisutnosti. Aneo Gospodnji “stajaπe s desne strane kadionog oltara”. Poloæaj
anela oznaËavao je naklonost, ali Zaharija to nije zamijetio. Godinama se molio za dolazak Otkupitelja; sada je Nebo poslalo svog vjesnika s obavijeπÊu da Êe ove molitve uskoro
biti usliπene; Boæja mu se milost Ëinila prevelikom da bi
mogao povjerovati! Bio je ispunjen strahom i samoosudom.
Meutim, bio je pozdravljen radosnim uvjeravanjem: “Ne
boj se, Zaharija, jer je usliπena tvoja molitva! Tvoja Êe ti æena
Elizabeta roditi sina komu Êeπ nadjenuti ime Ivan. Imat Êeπ
78
ISUS SE RODI
radost i veselje, i mnoge Êe obradovati njegovo roenje. Dakako, bit Êe velik pred Gospodinom... neÊe piti ni vina ni
opojna piÊa; napunit Êe se Duhom Svetim... mnoge Êe sinove
Izraelove vratiti Gospodinu, Bogu njihovu. On Êe iÊi pred
njim s Ilijinim duhom i snagom, da vrati srca otaca prema
djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu
sklon narod. Tada Zaharija reËe anelu: Po Ëemu Êu ja to
spoznati? Ja sam star, a æena mi je u poodmakloj dobi.”
Zaharija je dobro znao kako je Abrahamu u starosti poklonjeno dijete, zato πto je vjerovao da je vjeran Onaj koji
je obeÊao. Meutim, za trenutak je stari sveÊenik skrenuo
svoju misao na slabost ljudskog roda. On zaboravlja da ono
πto je obeÊao Bog moæe ispuniti. Kakva suprotnost izmeu
ovog nevjerstva i Ëiste djetinjKakva suprotnost
ske vjere Marije, djevojke iz Naizmeu
zareta, Ëiji je odgovor na Ëudesnu vijest anela bio: “Evo sluæZaharijinog
benice Gospodnje, neka mi bunevjerstva i Ëiste
de po rijeËi tvojoj!” (Luka 1,38)
djetinjske vjere
Roenje Zaharijina sina,
Marije, djevojke iz
kao i roenje Abrahamova djeteta, i Marijina djeteta, trebalo
Nazareta...
je pouËiti o velikoj duhovnoj
istini, istini koju sporo uËimo
i brzo zaboravljamo. Sami smo
nesposobni Ëiniti bilo πto dobro; ali ono πto ne moæemo uËiniti, uËinit Êe Boæja sila u svakoj duπi koja se podËini i vjeruje. Vjerom je poklonjeno dijete obeÊanja. Vjerom se raa
duhovni æivot, a mi se osposobljavamo da Ëinimo djela pravde.
Na Zaharijino pitanje aneo je rekao: “Ja sam Gabriel,
koji stojim pred Bogom, i poslan sam da s tobom govorim
i da ti donesem ovu radosnu vijest.” Pet stotina godina ranije
Gabriel je trebao objaviti Danielu proroËko razdoblje koje
Êe trajati sve do Kristova dolaska. Spoznaja da je kraj ovog
razdoblja blizu, pokrenula je Zahariju da se moli za Mesijin
dolazak. Sada je sam vjesnik preko koga je dano proroËanstvo doπao najaviti njegovo ispunjenje.
RijeËi anela: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom”,
pokazuju da se on nalazi na poloæaju s visokim poËastima
GLAS U PUSTINJI
79
u nebeskim dvorovima. Kad je doπao Danielu s vijeπÊu, rekao
je: “Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim
Mihaela [Krista] Kneza vaπega.” (Daniel 10,21) O Gabrielu
Spasitelj govori u Otkrivenju i kaæe: “I on to pokaza znacima po svom anelu kojega posla svome sluzi Ivanu.”
(Otkrivenje 1,1) Ivanu aneo objavljuje: “Ja sam sluga kao i
ti i tvoja braÊa proroci.” (Otkrivenje 22,9) VeliËanstvena je
to misao — aneo koji stoji u Ëasti do Boæjega Sina izabran
je da otkrije Boæje namjere grjeπnim ljudima.
Zaharija je izrazio sumnju u rijeËi anela. On neÊe progovoriti sve dok se one ne ispune. “A ti Êeπ”, rekao je aneo,
“zanijemjeti... do dana dok se ovo ne zbude; jer nisi vjerovao
mojim rijeËima, premda su takve da Êe se ipak ispuniti u
svoje vrijeme.” SveÊenikova
duænost prilikom ove sluæbe bila je da se moli za oprost javSve je to trebalo
nih i narodnih grijeha i za dopridonijeti
lazak Mesije; ali kad je Zahausmjeravanju
rija pokuπao to uËiniti, nije mogao izgovoriti nijednu rijeË.
pozornosti na
Izaπavπi da blagoslovi naMesijin dolazak,
rod “on im je davao znakove
za koji je Ivan
i ostao nijem”. Dugo su Ëekali
trebao pripremiti
i poËeli strahovati da ga nije
put.
pogodio Boæji sud. Kad je izaπao iz Svetinje, njegovo je lice
sjalo od Boæje slave “i oni spoznaπe da je imao vienje u hramu”. Zaharija im je objasnio πto je vidio i Ëuo i “kad se
svrπi vrijeme njegove sluæbe, vrati se kuÊi”.
Uskoro nakon roenja obeÊanog djeteta, oËev se jezik
oslobodio “te je govorio i hvalio Boga. I strah spopade sve
æitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu
ti dogaaji. Svi koji su Ëuli za njih pohranjivali su ih u srcu
i govorili: ©to Êe biti ovo dijete?” Sve je to trebalo pridonijeti usmjeravanju pozornosti na Mesijin dolazak, za koji je
Ivan trebao pripremiti put.
Sveti Duh poËinuo je na Zahariji i ovim veliËanstvenim
rijeËima prorekao misiju svoga sina:
“I ti Êeπ se, djeteπce, prorok Previπnjega zvati,
80
ISUS SE RODI
jer Êeπ iÊi pred Gospodinom da mu pripraviπ putove,
da narodu njegovu pruæiπ spoznaju spasenja,
koje biva oproπtenjem grijeha njegovih,
zahvaljujuÊi milosrdnom srcu Boga naπega,
zbog koga Êe nas pohoditi Sunce s visine,
da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj,
da upravi korake naπe na put mira.”
“A djeteπce kako je raslo tako je jaËalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno oËitova Izraelu.” Prije Ivanova roenja, aneo je rekao: “Dakako, bit
Êe velik pred Gospodinom. Sigurno neÊe piti ni vina ni opojna
piÊa; napunit Êe se Duhom Svetim.” Bog je pozvao Zaharijina sina na veliku zadaÊu, najveÊu zadaÊu koja je ikada bila
povjerena ljudima. Da bi ispunio ovo djelo, Bog je morao
raditi s njim. Boæji Duh bit Êe s njim ako bude poπtovao
uputu anela.
Djelovanje Ivana Krstitelja
Ivan je trebao iÊi kao vjesnik Jahve, da nosi Boæju svjetlost
ljudima. On Êe dati novi pravac njihovim mislima. On im
je upeËatljivo morao prenijeti svetost Boæjih zahtjeva i njihovu potrebu za njegovom savrπenom pravdom. Takav vjesnik mora biti svet. On mora biti hram u kome Êe prebivati
Boæji Duh. Da bi ispunio svoju zadaÊu, on mora imati zdrav
tjelesni sastav, umnu i duhovnu silu. Stoga je bilo nuæno da
vlada svojim æeljama i strastima. On je morao biti sposoban
da vlada svojim moÊima tako da bi mogao stajati meu ljudima
nepokrenut okolnostima kao stijene i planine u pustinji.
U vrijeme Ivana Krstitelja bila je vrlo raπirena pohlepa
za bogatstvom, ljubav prema raskoπi i razmetljivosti. Osjetilna
zadovoljstva, gozbe i pijanke izazvale su bolesti tijela i izopaËenost, umrtvljujuÊi duhovno zapaæanje i umanjujuÊi osjetljivost prema grijehu. Ivan je trebao stajati kao reformator.
Svojim uzdræanim æivotom i obiËnim odijelom trebao je ukoriti
pretjerivanja svog vremena. Zbog toga upute dane Ivanovim
roditeljima predstavljaju pouku o umjerenosti koju je dao
aneo s nebeskog prijestolja.
U djetinjstvu i mladosti karakter je najspremniji da prima dojmove. Tada treba steÊi moÊ vladanja nad samim sobom.
GLAS U PUSTINJI
81
Kraj ognjiπta i za obiteljskim stolom vrπi se utjecaj Ëiji je
rezultat kao vjeËnost. Viπe od bilo kog prirodnog dara, navike steËene u djetinjstvu odluËuju hoÊe li neki Ëovjek biti
pobjednik ili pobijeen u æivotnoj borbi. U mladosti je vrijeme
sjetve. Ona odreuje narav æetve za ovaj æivot i æivot koji
Êe doÊi.
Kao prorok, Ivan je trebao “da vrati srca otaca prema
djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu
sklon narod”. U pripremanju puta za prvi Kristov dolazak,
on je bio predstavnik onih koji Êe pripremiti narod za drugi Kristov dolazak. Svijet se predao ispunjavanju svojih æelja.
Zablude i laæi kipte. Umnaæaju se Sotonine zamke za uniπtenje
duπa. Svi koji æele savrπenu svetost u strahu Boæjem moraju
nauËiti pouku umjerenosti i
samosvladavanja. Viπe sile uma
moraju podËiniti æelje i strasti.
Osnova za stjecanje umne snaU pripremanju
ge i duhovne pronicavosti je ta
puta za prvi
samodisciplina koja Êe nam
Kristov dolazak,
omoguÊiti da razumijemo i proIvan Krstitelj je
vedemo u æivot svete istine
Boæje RijeËi. Zbog toga umjebio predstavnik
renost nalazi svoje mjesto u
onih koji Êe
djelu pripreme za drugi Kristov
pripremiti narod
dolazak.
za drugi Kristov
Po prirodnom redoslijedu
Zaharijin bi sin bio odgojen za
dolazak.
sveÊeniËku sluæbu. Meutim,
odgoj u rabinskim πkolama uËinio bi ga nespremnim za njegovo djelo. Bog ga nije poslao uËiteljima teologije da ga nauËe
kako tumaËiti Pisma. Pozvao ga je u pustinju da bi mogao
uËiti o prirodi i o Bogu te prirode.
Naπao je svoj dom u osamljenom predjelu, usred neplodnih breæuljaka, divljih klisura i stjenovitih πpilja. Meutim,
njegov izbor bio je da se odrekne æivotnih uæivanja i raskoπi
i prihvati nemilosrdnu stegu pustinje. Ovdje je njegova okolina
doprinosila navikama jednostavnosti i samoodricanja. Neometan bukom svijeta, mogao je ovdje prouËavati pouke iz
prirode, otkrivenja i providnosti. RijeËi πto ih je aneo uputio
82
ISUS SE RODI
Zahariji Ëesto su Ivanu ponavljali njegovi bogobojazni roditelji. Od djetinjstva oni su mu ukazivali na njegovu misiju i
on je prihvatio sveto povjerenje. SamoÊa pustinje bila je za
njega dobrodoπlo utoËiπte od druπtva u kome su gotovo prevladali sumnja, nevjerstvo i neËistoÊa. Nije vjerovao u svoju
snagu da se odupre kuπnji, izbjegavajuÊi stalni dodir s grijehom, da ne bi izgubio osjeÊaj njegove straπne grjeπnosti.
PosveÊen Bogu od svog roenja kao nazirej, prihvatio
je ovaj zavjet kao svoj zavjet doæivotnog posveÊenja. Njegova je odjeÊa bila odjeÊa starih proroka — haljina od devine
dlake, opasana koænim pojasom. “Hranio se skakavcima i
divljim medom” koji je nalazio u pustinji i pio Ëistu vodu s
breæuljaka.
Meutim, Ivan svoj æivot
nije proveo u dokolici, u isposniËkoj sumornosti i sebiËnom
izdvajanju. S vremena na vriU pustinji je Ivan
jeme odlazio je kako bi se sreo
pronaπao svoju
s ljudima; uvijek je bio zainπkolu i svoje
teresiran promatraË onoga πto
svetiπte.
se dogaalo u svijetu. Iz svog
tihog utoËiπta pratio je razvoj
dogaaja. Svojim pogledom rasvijetljenim boæanskim Duhom,
prouËavao je karakter ljudi, da bi mogao pronaÊi naËin kako doprijeti do njihovog srca s nebeskom vijeπÊu. Teret njegove misije poËivao je na njemu. U osamljenosti, razmiπljanjem i molitvom, trudio se da pripremi svoju duπu za æivotno djelo koje je bilo pred njim.
Premda u pustinji, nije bio poπteen kuπnji. Koliko je
god bilo moguÊe, zatvorio je svaki put kojim bi Sotona mogao djelovati, pa ipak ga je kuπaË napadao. Njegova duhovna shvaÊanja bila su jasna; razvio je snagu i odluËnost karaktera, a uz pomoÊ Svetoga Duha mogao je primijetiti Sotonin pristup i oduprijeti se njegovoj sili.
U pustinji Ivan je pronaπao svoju πkolu i svoje svetiπte.
Kao i Mojsije usred midjanskih planina, bio je zaklonjen Boæjom prisutnoπÊu i okruæen dokazima njegove moÊi. Njemu
nije palo u dio da kao veliki voa Izraela prebiva usred sveËane veliËanstvenosti planinske osame; veÊ su pred njime
GLAS U PUSTINJI
83
leæali vrhovi Moaba, s onu stranu Jordana, govoreÊi mu o
Onome koji uËvrπÊuje bregove i opasuje ih silom. Sumorni
i straπni izgled prirode u njegovom pustinjskom domu æivo
je prikazivao stanje Izraela. Gospodnji rodni vinograd postao je neobraena pustoπ. Meutim, iznad pustinje natkrililo se sjajno i divno nebo. Oblaci koji su se navlaËili, olujnotamni, bili su natkriljeni dugom obeÊanja. Tako je nad Izraelovim poniæenjem sjala obeÊana slava Mesijine vladavine.
Oblake gnjeva rastjerala je duga njegove zavjetne milosti.
Sam u tihoj noÊi Ëitao je Boæje obeÊanje Abrahamu o
potomstvu bezbrojnom kao zvijezde. Svjetlost zore, pozlaÊujuÊi moapske planine, govorila mu je o Onome koji Êe
biti kao “jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka”.
(2. Samuelova 23,4) A u podnevnoj svjetlosti vidio je raskoπ njegova javljanja, kad Êe se otkriti “Slava Jahvina, i svako
Êe je tijelo vidjeti”. (Izaija 40,5)
S duhom punim strahopoπtovanja, ali i radosti, istraæivao je u proroËkim svicima otkrivenja o dolasku Mesije —
obeÊanog sjemena koji Êe smrskati glavu zmiji; ©iloh, “Darodavac mira”, koji se trebao pojaviti prije no πto nestane
kralja na Davidovu prijestolu. Sada je doπlo vrijeme. Rimski
vladar sjedio je u dvoru na brdu Sion. Na osnovi sigurne
Boæje RijeËi, Krist je veÊ bio roen.
Izaijini oduπevljeni opisi Mesijine slave bili su predmet
njegovog danonoÊnog prouËavanja — Mladica iz panja Jiπajeva; Kralj koji kraljuje po pravdi, i “sud pravi izriËe bijednima
na zemlji”; i “utoËiπte od nevremena... kao sjena u æednoj
pustari”; Izrael se neÊe viπe nazvati “Ostavljenom”, niti njegova
zemlja “Opustoπenom”, nego Êe je Gospodin zvati “Moja milina”, a svoju zemlju “Udana”. (Izaija 11,4; 32,2; 62,4) Srce
osamljenog izgnanika bilo je ispunjeno slavnim vienjem.
ZaboravljajuÊi na sebe promatrao je Kralja u njegovoj ljepoti. Gledao je veliËanstvenost svetosti, a sebe je smatrao
neuspjeπnim i nedostojnim. Bio je spreman poÊi kao nebeski vjesnik, ne bojeÊi se ljudskog, zato πto je gledao na Boæanstvenog. Mogao je stajati uspravno i neustraπivo u nazoËnosti zemaljskih vladara, zato πto se duboko klanjao pred
Kraljem nad kraljevima.
Ivan nije u cijelosti razumio narav Mesijina kraljevstva.
On je oËekivao da Izrael bude osloboen od narodnih ne-
84
ISUS SE RODI
prijatelja; ali dolazak Kralja u pravdi i uspostavi Izraela kao
svetog naroda, bio je veliki cilj njegove nade. Na taj je naËin
vjerovao da Êe se ispuniti proroËanstvo izreËeno prilikom
njegova roenja:
“Da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, ...
da mu bez straha,
izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluæimo
u svetosti i pravednosti pred njim u sve naπe dane.”
Vidio je svoj narod zaveden, samodovoljan i zaspao u
svojim grijesima. »eznuo je da ga probudi za svetiji æivot.
Vijest koju mu je Bog dao da je pronosi bila je odreena
kako bi ih probudila iz uspavanosti i pokrenula da zadrhte zbog svoje velike zloÊe. Prije
Ivan je vidio svoj
no πto sjeme Evanelja pronanarod zaveden,
e mjesto, zemljiπte srca mora
se obraditi. Prije no πto potraæe
samodovoljan i
iscjeljenje od Isusa, morali su
zaspao u svojim
postati svjesni opasnosti od ragrijesima. »eznuo
na grijeha.
je da ga probudi
Bog ne πalje vjesnike da
laskaju grjeπnicima. On ne πaza svetiji æivot.
lje vijest mira da bi kobnom
sigurnoπÊu uljuljkao neposveÊene. On optereÊuje savjest
prijestupnika teπkim bremenom i probada duπu strijelama
osvjedoËenja. Aneli koji sluæe iznose mu straπne Boæje sudove da bi produbili osjeÊaj potrebe i potakli ga da uzvikne: “©to mi treba Ëiniti da se spasim?” Tada Ruka koja ga je
ponizila do praha podiæe pokajnika. Glas koji je ukoravao
grijeh i posramio gordost i slavoljublje, pita s najnjeænijom
suÊuti: “©to hoÊeπ da ti uËinim?”
Umjesto na ustanak, Ivan poziva na pokajanje
Kad je Ivanova sluæba otpoËela, narod se nalazio u stanju
uznemirenosti i nezadovoljstva, pred samim ustankom. Nakon svrgnuÊa Arhelaja, Judeja je pala pod neposrednu vlast
Rima. Svirepa vladavina i nasilje rimskih guvernera i njihovi odluËni napori da uvedu neznaboæaËka znamenja i obi-
GLAS U PUSTINJI
85
Ëaje potpalili su pobunu koja je bila uguπena u krvi tisuÊa
najhrabrijih Izraelaca. Sve ovo pojaËalo je mrænju naroda prema Rimu i Ëeænju da se oslobode njegove sile.
Usred nesloge i svae Ëuo se glas iz pustinje, potresan
i ozbiljan, a ipak pun nade: “Obratite se ... jer je blizu kraljevstvo nebesko!” On je pokrenuo ljude novom, zaËudnom
silom. Proroci su upuÊivali na Kristov dolazak kao na dogaaj u dalekoj buduÊnosti; ali ovdje je postojala objava da je
On tu. Sam Ivanov izgled podsjeÊao je umove njegovih sluπatelja na stare vidioce. Svojim ponaπanjem i odjeÊom bio
je sliËan proroku Iliji. Duhom i silom Ilijinom optuæivao je
iskvarenost naroda i karao zbog grijeha koji su prevladali.
Njegove su rijeËi bile jednostavne, neposredne i uvjerljive.
Mnogi su vjerovali da je on jedan od proroka koji je uskrsIvan je objavljivao
nuo iz mrtvih. Cijeli je narod
dolazak Mesije i
bio pokrenut. Mnoπtvo se sjapozivao narod na
tilo u pustinju.
pokajanje.
Ivan je objavljivao dolazak
Mesije i pozivao narod na pokajanje. Kao znak oËiπÊenja od
grijeha, krπtavao ih je u vodama Jordana. Tako je znaËajnom, oËitom poukom objavio da
su oni koji su sebe proglaπavali Boæjim izabranim narodom
bili uprljani grijehom i da bez oËiπÊenja srca i æivota ne mogu
imati dijela u Mesijinom kraljevstvu.
Knezovi i rabini, vojnici, carinici i seljaci dolazili su Ëuti
proroka. SveËana opomena od Boga uznemiravala ih je za
stanovito vrijeme. Mnogi su dovedeni do pokajanja i prihvatili
krπtenje. Osobe iz svih druπtvenih slojeva pokorile su se zahtjevima Krstitelja da bi imali udjela u kraljevstvu πto ga je
objavljivao.
Mnogi knjiæevnici i farizeji dolazili su ispovijedajuÊi svoje
grijehe i traæeÊi krπtenje. Oni su sebe uzvisivali kao bolje
od ostalih ljudi i navodili ljude da gaje visoko miπljenje o
njihovoj poboænosti; sad su tajni grijesi njihovog æivota bili
otkriveni. Meutim, Sveti Duh pokazao je Ivanu da mnogi
od ovih ljudi nemaju pravo osvjedoËenje o grijehu. Bili su
prevrtljivci. Kao prorokovi prijatelji, nadali su se da Êe naÊi
86
ISUS SE RODI
milost kod Kneza koji Êe doÊi. Primanjem krπtenja iz ruku
ovog omiljenog mladog uËitelja, smatrali su da Êe pojaËati
svoj utjecaj na narod.
Ivan ih je doËekao oπtrim pitanjem: “Zmijski porodi! Tko
vas naputi da bjeæite od srdæbe πto stiæe? Rodite, dak le,
plodom koji odgovara obraÊenju. Ne tlapite da moæete u sebi
reÊi: ‘Imamo za oca Abrahama’, jer, kaæem vam, Bog moæe
od ovih stijena podiÊi Abrahamu djecu.”
Hebreji su pogreπno protumaËili Boæje obeÊanje o vjeËnoj
naklonosti prema Izraelu: “Ovako govori Jahve, koji daje da
sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noÊu, koji
burka more da mu valovi buËe — ime mu je Jahve nad Vojskama: Ako se ikad ti zakoni
poremete preda mnom — rijeË
je Jahvina — onda Êe i potomIvan je objavio
stvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauËiteljima u
uvijek! Ako se mogu izmjeriti
Izraelu da njihova
nebesa gore, i dolje istraæiti teoholost, sebiËnost i
melji zemlje, onda Êu i ja odbasurovost pokazuju
citi potomstvo Izraelovo zbog
svega πto poËiniπe — rijeË je
da su oni potomci
Jahvina.” (Jeremija 31,35-37)
Zmijini.
Hebreji su smatrali da im njihovo prirodno podrijetlo od Abrahama daje pravo na ovo obeÊanje. Meutim, previdjeli su uvjete πto ih je Bog odredio.
Prije no πto je dao obeÊanje, On je rekao: “Zakon Êu svoj
staviti u duπu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit Êu
Bog njihov, a oni narod moj.... jer Êu oprostiti bezakonje
njihovo i grijeha se njihovih neÊu viπe spominjati.” (Jeremija
31,33.34)
Njegova milost osigurana je narodu u Ëijem je srcu zapisan Boæji zakon. Oni su jedno s Njim. Meutim, Hebreji su
se sami odvojili od Boga. Zbog svojih grijeha patili su pod
njegovim sudovima. To je bio uzrok njihovog ropstva pod
neznaboæaËkim narodom. Njihovi su umovi bili pomraËeni
prijestupom, a kako im je Gospodin u proπlim vremenima
ukazivao tako veliku naklonost, opravdavali su svoje grijehe. Laskali su sami sebi da su bolji od drugih ljudi i da im
GLAS U PUSTINJI
87
to daje pravo na njegove blagoslove. Ovo je “napisano za
opomenu nama kojima je zapalo da æivimo u posljednjim
vremenima”. (1. KorinÊanima 10,11) Kako Ëesto pogreπno
tumaËimo Boæje blagoslove i laskamo sebi da zbog neke
dobrote u nama uæivamo naklonost! Bog ne moæe uËiniti za
nas ono πto æeli uËiniti. Mi upotrebljavamo njegove darove
da bismo udovoljili svojim æeljama i da bi naπe srce otvrdnulo u nevjerstvu i grijehu.
Ivan je objavio uËiteljima u Izraelu da njihova oholost,
sebiËnost i surovost pokazuju da su oni potomci Zmijini,
smrtno prokletstvo za narod, a ne djeca pravednog i posluπnog Abrahama. S obzirom na svjetlost koju su primili
od Boga, bili su Ëak gori od neznaboæaca od kojih su se
osjeÊali mnogo viπim. Zaboravili su stijenu od koje su bili
isklesani i jamu iz koje su iskopani. Bog nije ovisio o njima
u postizanju svog cilja. Kao πto
Svi koji budu
je Abrahama pozvao iz neznaboæaËkog naroda, tako je mopostali podanici
gao pozvati i druge u svoju
Kristova
sluæbu. Njihova srca mogu izkraljevstva pruæit
gledati beæivotna kao stijenje
Êe dokaze o svojoj
u pustinji, ali ih njegov Duh
moæe pokrenuti da izvrπe njevjeri i pokajanju.
govu volju i prime ispunjenje
njegova obeÊanja.
“VeÊ je”, kaæe prorok, “poloæena sjekira na korijen stablima: svako Êe stablo koje ne
daje dobroga roda biti posjeËeno i baËeno u oganj.” Vrijednost drveta ne odreuje se njegovim imenom, veÊ njegovim
rodom. Ako je drvo beskorisno, ime ga ne moæe spasiti od
uniπtenja. Ivan je objavio Hebrejima da o njihovom poloæaju
pred Bogom odluËuje njihov karakter i æivot. Samo ispovijedanje vjere nema nikakve vrijednosti. Ako njihov æivot i
karakter nije u skladu s Boæjim zakonom, oni nisu njegov
narod.
RijeËima koje ispituju srce uvjerio je svoje sluπatelje. Oni
su dolazili k njemu s pitanjem: “©to nam je onda Ëiniti?”
Odgovorio je: “Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim
koji nema nijedne; tko ima hrane, neka uËini tako.”
88
ISUS SE RODI
Opominjao je carinike da ne Ëine nepravdu, a vojnike da
ne Ëine nasilja.
Svi koji budu postali podanici Kristova kraljevstva, rekao
je, pruæit Êe dokaze o svojoj vjeri i pokajanju. Ljubaznost,
poπtenje i vjernost pokazat Êe se u njihovom æivotu. Sluæit
Êe nevoljnima i donosit Êe svoje prinose Bogu. Oni Êe πtititi
nemoÊne i pruæit Êe primjer vrline i samilosti. Tako Êe sljedbenici Kristovi pruæati dokaze o preobraæavajuÊoj sili Svetoga Duha. U svakodnevnom æivotu vidjet Êe se pravda, milosre i Boæja ljubav. Ako ne bude tako, oni Êe biti kao pljeva
koja se baca u vatru.
“Ja vas krstim vodom u znak obraÊenja”, govorio je Ivan,
“ali onaj koji dolazi poslije mene jaËi je od mene. Ja nisam
dostojan skinuti mu obuÊu. On Êe vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.” (Matej 3,11)
Prorok Izaija izjavljuje da Êe
Gospodin oËistiti svoj narod od
U vrijeme Ivana
njihovih grijeha, “dahom suda
Krstitelja, Krist se
i dahom koji spaljuje”. RijeË
upravo trebao
Gospodnja Izraelu je glasila:
“Kada na te ruku pruæim, da
pojaviti kao Onaj
luæinom tvoju trosku oËistim,
koji Êe otkriti
da iz tebe uklonim olovo!” (IzaBoæji karakter.
ija 4,4; 1,25) Za grijeh ma gdje
se naπao “Bog je oganj koji proædire”. (Hebrejima 12,29) U
svima koji se podËine njegovoj
sili Boæji Êe Duh spaliti grijeh. Ali ako se ljudi Ëvrsto dræe
grijeha, oni Êe se poistovjetiti s njim. Tada Boæja slava koja
uniπtava grijeh mora uniπtiti i njih. Jakov je poslije noÊi borbe
s anelom uzviknuo: “Vidjeh Boga licem u lice, i na æivotu
ostadoh”. (Postanak 32,30) Jakov je bio kriv zbog velikog
grijeha koji je uËinio u svom ponaπanju prema Ezavu, ali se
pokajao. Njegov prijestup je oproπten i grijeh oËiπÊen; stoga
je mogao podnijeti otkrivenje Boæje prisutnosti. Meutim,
kad god su ljudi dolazili pred Boga, a namjerno gajili zlo,
bili su uniπteni. Prilikom drugog Kristovog dolaska zli Êe biti
uniπteni “dahom usta” njegovih i iskorijenjeni “svjetloπÊu dolaska” njegova. (2. Solunjanima 2,8) Svjetlost Boæje slave, koja
daje æivot pravednicima, uniπtit Êe grjeπnike.
GLAS U PUSTINJI
89
U vrijeme Ivana Krstitelja, Krist se upravo trebao pojaviti
kao Onaj koji Êe otkriti Boæji karakter. Sama njegova pojava
otkrivat Êe ljudima njihov grijeh. Jedino ako se budu htjeli
oËistiti od grijeha moÊi Êe uÊi u zajednicu s Njim. Samo oni
koji su Ëistoga srca mogu prebivati u njegovoj prisutnosti.
Tako je Krstitelj objavljivao Boæju vijest Izraelu. Mnogi
su pazili na njegove pouke. Mnogi su sve ærtvovali da bi posluπali. Mnoπtvo je slijedilo ovog novog uËitelja od mjesta
do mjesta i nije bilo malo onih koji su gajili nadu da bi on
mogao biti Mesija. Kad je Ivan vidio narod kako se okreÊe
k njemu, koristio je svaku priliku da njegovu vjeru upravi
prema Onome koji Êe doÊi.
ISUS SE RODI
90
11
Krπtenje
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 3,13-17;
Marku 1,9-11; Luki 3,21.22.
Glas proroka iz pustinje i njegova uzviπena vijest raπirili
su se po cijeloj Galileji. Vijest je doprla do seljaka u najzabaËenijim brdskim mjestima i do ribara kraj mora, i u ovim
jednostavnim, ozbiljnim srcima naiπla na svoj najiskreniji odaziv. U Nazaretu se ona kazivala u drvodjeljskoj radionici koja je pripadala Josipu i jedan
je prepoznao poziv. Njegovo je
vrijeme doπlo. OkreÊuÊi se od
Isus i Ivan
svog svakodnevnog napornog
Krstitelj bili su
rada, oprostio se od majke i slijedio korake svojih sunarodroaci povezani
njaka koji su se stjecali k Jorokolnostima svog
danu.
roenja; pa ipak
Isus i Ivan Krstitelj bili su
nisu osobno
roaci blisko povezani okolnostima svog roenja; pa ipak nisu
poznavali jedan
osobno poznavali jedan drugodrugoga.
ga. Isus je æivio u Nazaretu u
Galileji, a Ivan u Judejskoj pustinji. U sasvim razliËitim uvjetima, æiveÊi povuËenim æivotom, nisu imali vezu jedan s drugim. Provienje je tako odredilo. Nikakva prilika nije trebala biti pruæena koja bi ih optuæivala da su se dogovarali kako
poduprijeti tvrdnje jedan drugoga.
Ivan je bio upoznat s dogaajima koji su obiljeæili Isusovo roenje. On je Ëuo o posjetu Jeruzalemu u Isusovu
KR©TENJE
91
djetinjstvu i o tome πto se dogodilo u rabinskoj πkoli. Znao
je o njegovom bezgreπnom æivotu i vjerovao je da je On Mesija, ali o tome nije imao pouzdano jamstvo. »injenica da
je Isus toliko godina ostao nepoznat, ne dajuÊi nikakvo posebno svjedoËanstvo o svojoj zadaÊi, pruæala je povod za sumnju
u to je li On uistinu ObeÊani. Krstitelj je, meutim, Ëekao
u vjeri, uzdajuÊi se da Êe Bog u svoje vrijeme sve objasniti.
Njemu je bilo otkriveno da Êe Mesija zatraæiti da Ga krsti
svojim rukama i da Êe se tada dati znak o njegovom boæanskom karakteru. Tako Êe Ga on moÊi predstaviti narodu.
Kad je Isus doπao krstiti se, Ivan je u Njemu otkrio ËistoÊu
karaktera koju nikada ranije nije zamijetio ni u jednom Ëovjeku. Sama atmosfera njegove nazoËnosti bila je sveta i ulijevala je strahopoπtovanje. Meu mnoπtvom koje se okupljalo
oko njega na Jordanu, Ivan je
Kad je Isus doπao
sluπao mraËne priËe o zloËinikrstiti se, Ivan je
ma i sreo se s duπama povijenim pod teretom bezbrojih griu Njemu otkrio
jeha; ali nikada nije doπao u
ËistoÊu karaktera
dodir s ljudskim biÊem koje je
koju nikada
toliko odisalo boæanskim utjeranije nije
cajem. Sve je to bilo u skladu
zamijetio ni u
s onim πto je Ivanu otkriveno
o Mesiji. Ipak, ustezao se ispujednom Ëovjeku.
niti Isusov zahtjev. Kako moæe
on, grjeπnik, krstiti Bezgreπnoga? I zaπto bi se Onaj kome
nije potrebno pokajanje podvrgnuo obredu koji je predstavljao
priznanje krivnje koju treba oprati?
Kad je Isus zatraæio krπtenje, Ivan se povukao uzviknuvπi:
“Treba da ti krstiπ mene, a ti dolaziπ k meni!” OdluËnim ali
ipak plemenitim autoritetom Isus je odgovorio: “Pusti sada,
jer tako nam dolikuje da sve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæjom.” Popustivπi, Ivan je poveo Spasitelja do Jordana
i uronio Ga u vodu. Isus “odmah izie iz vode. Iznenada se
otvoriπe nebesa te on vidje Duha Boæjega gdje silazi kao golub
i spuπta se na njega.”
Isus nije primio krπtenje kao priznanje svoje vlastite krivice. On se poistovjetio s grjeπnicima, uËinivπi korak koji
92
ISUS SE RODI
mi trebamo uËiniti i izvrπivπi posao koji mi moramo izvrπiti.
Njegov æivot patnji i strpljive ustrajnosti nakon krπtenja takoer je uzor nama.
Nebeski Otac potvruje Isusovo poslanje
Kad je izaπao iz vode, Isus je priklonio glavu u molitvi
na obali rijeke. Pred Njim se otvara novo i znaËajno razdoblje. On je sada na πirokoj pozornici ulazio u svoj æivotni
sukob. Iako je bio Knez mira, njegov dolazak mora biti kao
isukivanje maËa. Kraljevstvo πto ga je On doπao zasnovati
bilo je suprotno od onoga πto su Hebreji æeljeli. On, koji je
bio temelj izraelskih obreda i ureenja, smatrat Êe se kao
njihov neprijatelj i ruπitelj. On, koji je objavio Zakon na Sinaju, bit Êe osuen kao prijestupnik. On, koji je doπao slomiti Sotoninu silu, bit Êe proglaπen Belzebulom. Nitko na
Zemlji nije Ga razumijevao i tijekom sluæbe On je i dalje
morao hoditi sam. Tijekom cijelog njegovog æivota, njegova
majka i braÊa nisu shvaÊali njegovu misiju. »ak Ga ni njegovi uËenici nisu razumijevali. On je prebivao u vjeËnoj
svjetlosti, kao jedan s Bogom, ali svoj æivot na Zemlji morao je provesti u osamljenosti.
Kao jedan od nas, morao je nositi teret naπe krivnje i
nesreÊe. Bezgreπni je morao osjetiti sramotu grijeha. Onaj
koji je volio mir, morao je prebivati s nemirom, istina je
morala boraviti s neistinom, ËistoÊa s neËistoÊom. Svaki grijeh,
svaka nesuglasica, svaka poniæavajuÊa poæuda koju je prijestup donio bila je muËenje za njegov duh.
Sam je morao utrti stazu, sam je morao nositi teret. Na
Njemu, koji je ostavio svoju slavu i prihvatio slabosti ljudskog roda, mora poËivati otkupljenje svijeta. On je sve to
vidio i osjeÊao, ali je njegov cilj ostao nepoljuljan. Od njegove miπice zavisilo je spasenje palog roda i On je ispruæio
svoju ruku da bi uhvatio ruku SvemoÊne ljubavi.
Spasiteljev pogled kao da je prodirao u Nebo dok je izlijevao svoju duπu u molitvi. Dobro je znao kako je grijeh otvrdnuo ljudska srca, i kako Êe im biti teπko prepoznati njegovu misiju i prihvatiti dar spasenja. On je molio Oca za silu
da pobijedi njihovo nevjerstvo, da slomi okove kojima ih je
Sotona zarobio i za njihovo dobro pobijedi ruπitelja. On je
KR©TENJE
93
traæio dokaz da Bog prihvaÊa ljudski rod u osobi svoga Sina.
Nikada ranije aneli nisu sluπali takvu molitvu. Oni su
æarko æeljeli svom voljenom Zapovjedniku donijeti vijest
ohrabrenja i utjehe. Ali ne — sam Otac Êe odgovoriti na molbu
svoga Sina. Neposredno s prijestolja izlazile su zrake njegove slave. Nebesa su se otvorila i na Spasiteljevu glavu siπla
je najËistija svjetlost u obliku goluba — prikladan znak Onoga
koji je ponizan i krotak.
Od silnoga mnoπtva na Jordanu, malo njih, osim Ivana,
raspoznavalo je ovo nebesko vienje. Ipak, sveËana ozbiljnost boæanske Prisutnosti poËivala je nad okupljenima. Narod je stajao i u tiπini promatrao Krista. Njegova prilika kupala se u svjetlosti koja je vjeËno okruæavala Boæje prijestolje. Njegovo podignuto lice bilo je proslavljeno, πto nikada
ranije nisu vidjeli na Ëovjekovom licu. Iz otvorenih nebesa
Ëuo se glas kako govori: “Ovo
je Sin moj, Ljubljeni moj, koga
sam odabrao!”
Iz otvorenih
Ove rijeËi potvrde dane su
da bi nadahnule vjerom one
nebesa Ëuo se
koji su bili svjedoci ovog priglas: “Ovo je Sin
zora i ojaËale Spasitelja za njemoj, Ljubljeni
govu misiju. Iako su grijesi svimoj, koga sam
jeta, koji je skrivio, poloæeni
na Krista, iako se ponizio uziodabrao!”
manjem naπe pale prirode na
sebe, glas s Neba proglasio Ga
je Sinom VjeËnoga.
Ivan je bio duboko dirnut kad je vidio Isusa kao poniznog molitelja koji je sa suzama u oËima traæio OËevu potvrdu. Kad Ga je Boæja slava okruæila i kad se zaËuo glas s Neba,
Ivan je prepoznao znak koji je Bog obeÊao. On je znao da
je Onaj koga je krstio bio Otkupitelj svijeta. Sveti Duh je
poËivao na njemu i s ispruæenom je rukom, pokazujuÊi na
Isusa, povikao: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!”
Nitko od sluπatelja, pa Ëak ni sam govornik, nije razabrao
znaËenje rijeËi “Jaganjca Boæjeg”. Na brdu Moriji Abraham
je Ëuo pitanje svoga sina: “OËe!... gdje je janje za ærtvu paljeni-
94
ISUS SE RODI
cu?” Otac je odgovorio: “Bog Êe veÊ providjeti janje za ærtvu paljenicu, sine moj!” (Postanak 22,7.8) U ovnu koga je
Bog dao umjesto Izaka, Abraham je vidio simbol Onoga koji
Êe umrijeti za grijehe ljudi. Sveti Duh je preko Izaije,
prihvaÊajuÊi ovo slikovito prikazivanje, prorokovao o Spasitelju: “Ko jagnje na klanje odvedoπe ga.” “A Jahve je svalio
na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,7.6), ali izraelski narod nije shvatio ovu pouku. Mnogi od njih smatrali su ærtvene darove kao πto su neznaboπci gledali na svoje ærtve —
kao darove s pomoÊu kojih sami mogu umilostiviti Boæanstvo. Bog je æelio da ih pouËi kako iz njegove ljubavi proistjeËe dar koji ih miri s Njim.
RijeË koja je upuÊena Isusu na Jordanu: “Ti si Sin moj,
Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” — obgrlila je cijeli ljudski
rod. Bog je progovorio Isusu kao naπem predstavniku. UnatoË svim naπim grijesima i slabostima, nismo odbaËeni kao
bezvrijedni. On “nas dobrostivo obdari (prihvati) u Ljubljenome”. (Efeæanima 1,6) Slava koja je poËivala na Kristu zalog je Boæje ljubavi prema nama. Ona nam govori o sili molitve — kako ljudski glas moæe doprijeti do Boæjeg uha i naπe
molbe biti prihvaÊene u nebeskim dvorovima. Zbog grijeha
Zemlja je odvojena od Neba i otuena od njegove zajednice;
ali Isus ju je opet povezao s podruËjem slave. Njegova je
ljubav okruæila Ëovjeka dosegnuvπi do najviπeg Neba. Svjetlost koja je iz otvorenih vrata padala na Spasiteljevu glavu
padat Êe i na nas dok se molimo za pomoÊ da se odupremo kuπnji. Glas koji je govorio Isusu kaæe svakoj vjernoj duπi:
“Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!”
“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se
nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu
sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova
3,2) Naπ je Otkupitelj otvorio put, tako da najgreπniji, najugroæeniji, najugnjeteniji i najprezreniji mogu pronaÊi pristup k Ocu. Svi mogu imati dom u stanovima πto ih je Isus
otiπao pripremiti. “Ovo govori Sveti, Istiniti, onaj koji ima
‘Davidov kljuË’; ‘onaj koji otvori — i nitko ne zatvori; ovaj
koji zatvori — i nitko ne otvori’ ... Gle, otvorio sam pred
tobom vrata kojih nitko ne moæe zatvoriti.” (Otkrivenje 3,7.8)
95
12
Kuπanje
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 4,1-11;
Marku 1,12.13; Luki 4,1-13.
Sotona nastoji osujetiti Isusovo djelo
“Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje avao.” Markove su rijeËi joπ znaËajnije. On kaæe: “Odmah poslije
toga Duh ga natjera da ide u pustinju. I ostade u pustinji
Ëetrdeset dana, i sotona ga kuπaπe. Boravio je meu divljim
æivotinjama...” “Za to vrijeme nije niπta jeo.”
Kad je Isus odveden u pustinju da bude iskuπan, Njega
je tamo odveo Boæji Duh. On nije traæio kuπnju. On je otiπao
u pustinju da bude sam, da razmiπlja o svojoj misiji i radu.
Postom i molitvom trebao je ojaËati sebe za stazu poprskanu krvlju kojom je morao proÊi. Meutim, Sotona je znao
da je Spasitelj otiπao u pustinju i smatrao je da je to najbolje vrijeme da Mu se pribliæi.
Na kocku su stavljena pitanja od velike vaænosti za svijet u sukobu izmeu Kneza svjetlosti i upravitelja kraljevstva
tame. Nakon Ëovjekova kuπanja kojim ga je naveo na grijeh,
Sotona je proglasio da je Zemlja njegova, nazivajuÊi sebe
knezom ovoga svijeta. Poπto je praoca i pramajku naπeg ljudskog roda prilagodio svojoj naravi, mislio je ovdje zasnovati
svoje carstvo. Izjavio je da su ga ljudi izabrali za svog vladara.
Svojim upravljanjem ljudima odræavao je svoju vladavinu nad
svijetom. Krist je doπao pobiti ovu Sotoninu tvrdnju. Kao
Sin »ovjeËji, Krist Êe ostati odan Bogu. Tako Êe se pokazati
da Sotona nije zadobio posvemaπnju upravu nad ljudskim
rodom i da je neosnovano njegovo polaganje prava na svijet.
96
ISUS SE RODI
Svi koji su æeljeli osloboenje od njegove sile bit Êe osloboeni. PodruËje vlasti koju je Adam izgubio kroz grijeh vratit
Êe se.
Otkako je u edenskom vrtu reËeno zmiji “Neprijateljstvo
ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda
njezina” (Postanak 3,15), Sotona je znao da ne dræi potpunu
vlast nad svijetom. U ljudima se vidjela djelotvorna sila koja se odupirala njegovoj vlasti. S vrlo velikim zanimanjem
promatrao je ærtve koje su prinosili Adam i njegovi sinovi. U
ovim je obredima jasno raspoSotona je
znavao znamenje veze izmeu
prouËavao
Zemlje i Neba. OdluËio je umijeπati se u ovu vezu. NetoËno
proroËanstva o
je predstavljao Boga i pogreπSpasiteljevu
no tumaËio obrede koji su upudolasku. Iz
Êivali na Spasitelja. Ljudi su bili
naraπtaja u
navedeni da se boje Boga kao
Onoga koji uæiva u njihovom
naraπtaj radio je
uniπtenju. Ærtve koje su trebale
da zaslijepi ljude
otkriti njegovu ljubav prinosile
za ova
su se samo da bi ublaæile njeproroËanstva, da
gov gnjev. Sotona je budio
bi odbacili Krista
grjeπne strasti u ljudima, da bi
utvrdio svoju vlast nad njima.
u vrijeme Njegova
Kad je dana Boæja pisana Ridolaska.
jeË, Sotona je prouËavao proroËanstva o Spasiteljevu dolasku. Iz naraπtaja u naraπtaj radio je da zaslijepi ljude za ova proroËanstva, da bi odbacili
Krista u vrijeme njegova dolaska.
Prilikom Kristova roenja Sotona je znao da je doπao
Onaj koji ima boæansku zadaÊu da ospori njegovu vlast. Drhtao
je na aneosku vijest koja je potvrivala autoritet novoroenog
Kralja. Sotona je dobro znao kakav je poloæaj Krist imao na
Nebu kao ljubljeni od Oca. To πto Boæji Sin treba doÊi na
ovaj svijet kao Ëovjek ispunjavalo ga je uznemirenoπÊu i zebnjom. On nije mogao dokuËiti tajnu ove velike ærtve. Njegova
sebiËna duπa nije mogla razumjeti takvu ljubav za prevareni
rod. Slavu i mir Neba i radost zajedniπtva s Bogom ljudi su
KU©ANJE
97
maglovito shvaÊali, ali Luciferu, kerubu zaklanjaËu, one su
bile dobro poznate. Otkako je izgubio Nebo, odluËio je naÊi
osvetu navodeÊi druge da podijele njegov pad. To Êe postiÊi
time πto Êe ih navoditi da podcjenjuju nebeska dobra i uprave
srca onome πto je zemaljsko.
Zapovjednik Neba nije bez prepreka zadobivao duπe ljudi
za svoje kraljevstvo. Od vremena kad je bio novoroenËe u
Betlehemu, Zli ga je stalno napadao. Lik Boæji otkrivao se u
Kristu, a na Sotoninim savjetima odluËeno je da ga treba
nadvladati. Nijedno ljudsko biÊe nije doπlo na svijet i izbjeglo
silu varalice. Sve udruæene sile zla vjeπto su postavljene na
njegovu stazu da bi se ukljuËile
u borbu protiv Njega i, ako je
moguÊe, nadvladale Ga.
Kuπnje kojima se
Prilikom Spasiteljeva krπKrist odupro iste
tenja Sotona se nalazio meu
svjedocima. On je vidio slavu
su kao i one za
kojom je Otac osjenio svog Sikoje smatramo da
na. On je Ëuo glas Jahve kako
im se teπko odusvjedoËi o Isusovu boæanstvu.
piremo. One su se
Od Adamova grijeha ljudski je
rod izgubio neposrednu zajednametale Njemu u
nicu s Bogom; veza izmeu
toliko veÊem
Neba i Zemlje odræavala se
stupnju u kolikom
kroz Krista; ali sada kad je Isus
je Njegov karakter
doπao “u obliËju greπnog tijela” (Rimljanima 8,3), sam je
nadmoÊniji od
Otac progovorio. On je ranije
naπeg.
odræavao vezu s ljudima preko
Krista; sada odræava vezu s
ljudskim rodom u Kristu. Sotona se nadao da Êe Boæje gnuπanje prema zlu donijeti vjeËno
odvajanje izmeu Neba i Zemlje. Meutim, sada se pokazalo da je veza izmeu Boga i Ëovjeka obnovljena.
Sotona je uvidio da mora ili pobijediti ili biti pobijeen.
Sporna pitanja ove borbe bila su previπe znaËajna da bi bila
povjerena njegovim udruæenim anelima. On osobno mora
voditi ovaj rat. Sve otpadniËke sile ponovno su se prestrojile protiv Boæjeg Sina. Krist je postao meta svakog paklenog
oruæja.
98
ISUS SE RODI
Mnogi smatraju da ova borba izmeu Krista i Sotone nema
neko posebno znaËenje za njihov æivot; za njih je ona nevaæna.
Meutim, u oblasti svakog ljudskog srca ova se borba ponavlja.
Nikada Ëovjek ne napuπta redove zla da bi sluæio Bogu a da
se ne suoËi sa Sotoninim napadima. Kuπnje kojima se Krist
odupro iste su kao i one za koje smatramo da im se teπko
odupiremo. One su se nametale Njemu u toliko veÊem stupnju
u kolikom je njegov karakter nadmoÊniji od naπeg. Sa straπnim teretom grijeha svijeta na sebi, Krist se odupro kuπnji
apetita, ljubavi prema svijetu, kao i ljubavi za razmetanjem
koja vodi oholosti. To su bile kuπnje koje su savladale Adama i Evu i koje tako lako pobjeuju i nas.
Sotona je upuÊivao na Adamov grijeh kao na dokaz da
je Boæji zakon nepraviËan i da se ne moæe posluπati. U naπoj
ljudskoj prirodi Krist je morao otkupiti Adamov prijestup.
Meutim, kad je kuπaË napao Adama, na njemu se nisu vidjele
posljedice grijeha. On je stajao u snazi savrπene muæevnosti,
savrπeno krepka uma i tijela. Bio je okruæen edenskom slavom i u svakodnevnoj zajednici s nebeskim biÊima. Tako nije
bilo s Isusom kad je uπao u pustinju da se suoËi sa Sotonom. Tijekom Ëetiri tisuÊe godina ljudski je rod opadao u
svojoj tjelesnoj snazi, umnoj moÊi i moralnoj vrijednosti. Krist
je uzeo na sebe nemoÊi grijehom oslabljenog ljudskog roda. Jedino na taj naËin mogao je spasiti Ëovjeka iz najveÊih
dubina njegova poniæenja.
Mnogi tvrde da kuπnja nije mogla nadvladati Krista. Meutim, tada On ne bi mogao biti stavljen u Adamov poloæaj. On ne bi mogao izboriti pobjedu koju je Adam izgubio.
Ako bismo u bilo kom smislu imali puno teæu borbu nego
Krist, On nam onda ne bi mogao pomoÊi. Meutim, naπ je
Spasitelj uzeo ljudsku prirodu sa svim njezinim sklonostima. Uzeo je ljudsku prirodu s moguÊnoπÊu da popusti u
kuπnji. Mi ne trebamo niπta nositi πto On nije podnio.
Kuπnja apetitom
Kod Krista, kao i kod svetog para u Edenu, apetit je
predstavljao osnovu prve i velike kuπnje. Upravo tamo gdje
je poËeo pad mora otpoËeti i djelo naπeg otkupljenja. Kao
πto je Adam pao zbog popuπtanja apetitu, tako i Krist mora
KU©ANJE
99
pobijediti odricanjem æelji. “Postio je Ëetrdeset dana i Ëetrdeset noÊi i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik
i reËe: ‘Ako si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane
kruh.’ Isus odvrati: ‘Pisano je: Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.’”
Od Adamova pa do Kristova vremena, ugaanje sebi pojaËalo je snagu æelja i strasti, sve dok nisu gotovo neograniËeno
zavladale. Tako su ljudi postali moralno uniæeni i bolesni i
sami po sebi nisu mogli pobijediti. Krist je pobijedio umjesto Ëovjeka izdræavπi najteæu kuπnju. Nas radi pokazao je samosvladavanje koje je bilo jaËe od gladi ili smrti. U ovoj
prvoj pobjedi bila su obuhvaÊena i druga pitanja koja ulaze
u sve naπe borbe sa silama tame.
Kad je Isus uπao u pustinju, bio je okruæen OËevom
slavom. Obuzet zajednicom s Bogom, bio je uzdignut iznad
ljudskih slabosti. Ali slava Ga
je napustila i On je bio ostavljen da se bori s kuπnjom. Ona
Nas radi pokazao
se obruπavala na Njega svakoga
je samotrenutka. Njegova ljudska priroda ustuknula je pred borbom
svladavanje koje
koja Ga je oËekivala. »etrdeset
je bilo jaËe od
dana postio je i molio se. Slab
gladi ili smrti.
i izmrπavio od gladi, iscrpljen
i izmuËen duπevnim oËajanjem,
“tako mu je lice bilo neljudski
iznakaæeno te obliËjem viπe nije naliËio na Ëovjeka”. (Izaija
52,14) Sada je nastupila Sotonina prilika. Sada je pretpostavljao da moæe pobijediti Krista.
Kao da je to odgovor na njegove molitve, ovdje je priπao
Spasitelju netko u prilici nebeskog anela. On je tvrdio da
ima nalog od Boga da objavi kraj Kristova posta. Kao πto je
Bog poslao anela da zadræi Abrahamovu ruku da ne ærtvuje
Izaka, tako — zadovoljan Kristovom spremnoπÊu da poe
stazom poprskanom krvlju — Otac je poslao anela da Ga
izbavi; to je bila vijest koja je stigla Isusu. Isus je bio klonuo
od gladi, osjeÊao je snaænu æelju za hranom, kad Mu je Sotona
iznenada priπao. PokazujuÊi kamenje koje je bilo razbacano
po pustinji i koje je imalo izgled kruha, kuπaË je rekao: “Ako
si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane kruh.”
100
ISUS SE RODI
Iako se pojavio kao aneo svjetlosti, ove su prve rijeËi
odale njegov karakter. “Ako si zaista Sin Boæji.” Ovdje je nagovjeπtaj nepovjerenja. Da je Isus uËinio ono πto je Sotona
predlagao, to bi bilo prihvaÊanje sumnje. KuπaË namjerava
savladati Krista istim sredstvima koja su bila tako uspjeπna
nad ljudskim rodom u poËetku. Kako se vjeπto Sotona pribliæio Evi u Edenu! “Zar vam je Bog rekao da ne smijete
jesti ni s jednog drveta u vrtu?” (Postanak 3,1) Dovde su
kuπaËeve rijeËi bile istinite, ali u naËinu njihova izgovaranja
nalazilo se prikriveno omalovaæavanje Boæjih rijeËi. Bilo je
prikrivenog poricanja, sumnje u boæansku istinitost. Sotona
je pokuπao uliti u Evin um pomisao da Bog neÊe uËiniti onako
kako je rekao, da je uskraÊivanje tako prekrasnog ploda u
suprotnosti s njegovom ljubavi i suÊuti prema Ëovjeku. Tako
i sada kuπaË teæi da nadahne
Krista svojim osobnim osjeÊajima. “Ako si zaista Sin Boæji.”
Da je Isus uËinio
Ove rijeËi svojom gorËinom
nanijele su Kristu bol. U tonu
ono πto je Sotona
njegova glasa nalazi se izraz
predlagao, to bi
krajnje nevjerice. HoÊe li Bog
bilo prihvaÊanje
tako postupati sa svojim Sisumnje.
nom? HoÊe li Ga ostaviti u pustinji s divljim æivotinjama, bez
hrane, osamljenog, bez utjehe?
On nagovjeπÊuje da Bog nikada nije pomiπljao da njegov Sin bude u takvom stanju. “Ako
si zaista Sin Boæji” pokaæi svoju silu time πto Êeπ se osloboditi gladi koja te mori. Naredi da ovo kamenje postanu kruhovi.
RijeËi s Neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam
odabrao!” (Matej 3,17) joπ su odzvanjale u Sotoninim uπima. Meutim, on je odluËio natjerati Krista da ne vjeruje u
ovo svjedoËanstvo. Boæja je rijeË bila dokaz Kristova boæanskog poslanja. Doπao je æivjeti kao Ëovjek meu ljudima, i
ta je rijeË objavila njegovu vezu s Nebom. Sotonin cilj bio
je da u Njemu izazove sumnju u tu rijeË. Ako bi se Kristovo
povjerenje u Boga moglo uzdrmati, Sotona je znao da bi
pobjeda u cjelokupnoj borbi mogla biti njegova. Mogao bi
nadvladati Isusa. Nadao se da Êe Krist pod pritiskom potiπ-
KU©ANJE
101
tenosti i prevelike gladi izgubiti vjeru u svoga Oca i da Êe
uËiniti Ëudo u prilog sebi. Ako to bude uËinio, plan spasenja bit Êe skrπen.
Kad su se Sotona i Boæji Sin po prvi put sreli u borbi,
Krist je bio zapovjednik nebeske vojske, a Sotona, voa pobune na Nebu, odakle je prognan. Sada je njihovo stanje
oËito obratno i Sotona koristi najviπe od svoje prividne prednosti. Jedan od najmoÊnijih anela — kaæe on — bio je prognan
s Neba. Isusova pojava upuÊuje na to da je On taj, pali aneo, zaboravljen od Boga, ostavljen od Ëovjeka. Boæansko
biÊe moglo bi potkrijepiti svoje tvrdnje nekim Ëudom; “Ako
si zaista Sin Boæji, naredi da ovo kamenje postane kruh.”
Takav Ëin stvaralaËke moÊi — govori Mu kuπaË — bio bi uvjerljiv dokaz boæanske prirode. On bi zavrπio borbu.
Isus nije mogao sluπati u
miru, bez unutarnje borbe, najveÊeg varalicu. Meutim, Boæji
Ni ovdje ni u
Sin nije trebao dokazivati svoju boæansku prirodu Sotoni ili
jednom kasnijem
objaπnjavati razlog svoga ponivremenu u svom
æenja. Udovoljavanjem zahtjezemaljskom
vima pobunjenika, niπta se neæivotu, On nije
Êe postiÊi za dobro Ëovjeka ili
u slavu Boga. Da je Krist priuËinio Ëudo u
stao na prijedlog neprijatelja,
svoju korist.
Sotona bi joπ mogao reÊi: Pokaæi mi znak da Ti mogu povjerovati kako si Boæji Sin.
Dokaz ne bi mogao slomiti silu pobune u njegovom srcu.
Krist nije trebao upotrijebiti svoju boæansku silu za osobnu
korist. On je doπao podnijeti kuπnju kao πto i mi to moramo
Ëiniti, ostavljajuÊi nam primjer vjere i poniznosti. Ni ovdje
ni u jednom kasnijem vremenu u svom zemaljskom æivotu,
On nije uËinio Ëudo u svoju korist. Sva njegova veliËanstvena
djela uËinjena su za dobro drugih. Iako je Isus prepoznao
Sotonu od samog poËetka, On nije bio izazvan da ue u borbu
s njim. OjaËan sjeÊanjem na glas s Neba, poËinuo je u ljubavi
svog Oca. On nije htio pregovarati s kuπnjom.
Isus je sreo Sotonu rijeËima iz Pisma. “Pisano je”, rekao
je On. U svakoj kuπnji oruæje njegove borbe bila je Boæja
102
ISUS SE RODI
RijeË. Sotona je traæio od Krista neko Ëudo kao znak njegove boæanske prirode. Meutim, ono πto je veÊe od svih
Ëuda, Ëvrsto pouzdanje u “Ovako govori Jahve Gospod” bio
je znak koji se nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajao
na tom uporiπtu kuπaË nije mogao ostvariti prednost.
U vrijeme svoje najveÊe slabosti Krist je bio izloæen najæeπÊim kuπnjama. Sotona je mislio da Êe tako nadvladati. Na
taj je naËin izborio pobjedu nad Ëovjekom. Kad je snaga posustala i snaga volje oslabila, a vjera se prestala oslanjati na
Boga, tada su oni koji su dugo i hrabro stajali za pravdu
bili pobijeeni. Mojsije se umorio Ëetrdesetgodiπnjim lutanjem Izraela, kad se njegova vjera za trenutak prestala oslanjati
na beskonaËnu silu. On je posustao na granicama ObeÊane
zemlje. Tako je bilo i s Ilijom
koji je neustraπivo stajao pred
Mi smo kuπani
kraljem A habom, u sukobu s
kako bismo
cijelim izraelskim narodom na
izgubili povjerenje
Ëelu s Ëetiri stotine i pedeset
u Boga,
Baalovih sveÊenika. Nakon tog
posumnjali u
straπnog dana na Karmelu, kad
su ubijeni laæni proroci i kad
Njegovu ljubav.
je narod objavio svoju odanost
Bogu, Ilija je — da bi spasio
svoj æivot, pobjegao pred prijetnjama idolopokloniËke Izebele. Na taj je naËin Sotona stjecao prednost nad slabostima ljudskog roda. On Êe i dalje
raditi na isti naËin. Kad god je Ëovjek obavijen oblacima,
zbunjen prilikama, ili ucviljen siromaπtvom i boli, Sotona
je kraj njega da ga kuπa i muËi. On napada slabe toËke naπeg
karaktera. Æeli poljuljati naπe povjerenje u Boga koji dopuπta postojanje takvih okolnosti. Mi smo kuπani kako bismo
izgubili povjerenje u Boga, posumnjali u njegovu ljubav. »esto
nam kuπaË prilazi kao πto je prilazio Kristu, iznoseÊi pred
nas naπe slabosti i nedostatke. On se nada da Êe obeshrabriti
duπu i slomiti naπ oslonac u Bogu. Tada je siguran u svoju
ærtvu. Kad bismo ga doËekali kao Isus, izbjegli bismo mnoge
poraze. Pregovaranjem s neprijateljem mi mu dajemo prednost.
Kad je Krist rekao kuπaËu: “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu,
nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”, On je ponovio
KU©ANJE
103
rijeËi πto ih je prije viπe od Ëetrnaest stoljeÊa izgovorio Izraelu:
“SjeÊaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih Ëetrdeset godina... Ponizivao te i glau morio, a
onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci,
da ti pokaæe kako Ëovjek ne æivi samo o kruhu, nego da
Ëovjek æivi o svemu πto izlazi iz usta Jahvinih.” (Ponovljeni
zakon 8,2.3) Kad su u pustinji iznevjerila sva sredstva potpore,
Bog je svom narodu poslao manu s neba i dao im je u
dovoljnoj i stalnoj koliËini. Ovo ih je staranje trebalo pouËiti
da ih On, dok se uzdaju u Njega i idu njegovim putovima,
neÊe zaboraviti. Spasitelj je sada provodio u djelo pouku koju
je dao Izraelu. Hebrejskom je narodu pruæena potpora Boæjom rijeËju i istom je tom rijeËju pruæena i Isusu. On je oËekivao Boæje vrijeme koje Êe Mu
U posljednjem
donijeti olakπanje. Nalazio se
velikom sukobu
u pustinji iz posluπnosti preborbe sa Sotonom,
ma Bogu, i nije æelio doÊi do
hrane prihvaÊajuÊi Sotonine
oni koji Êe biti
prijedloge. U prisutnosti sveodani Bogu vidjet
mira koji je svjedoËio, On je
Êe da im je
dokazao da je manja nesreÊa
uskraÊena svaka
patiti, bez obzira πto nas zadesilo, nego se na bilo koji nazemaljska potpora.
Ëin udaljiti od Boæje volje.
“Ne æivi Ëovjek samo o
kruhu, nego o svakoj rijeËi koja
izlazi iz usta Boæjih”. »esto Kristov sljedbenik dospijeva tamo gdje ne moæe sluæiti Bogu i nastaviti sa svojim svjetovnim pothvatima. Moæda se Ëini da Êe posluπnost nekom jasnom Boæjem zahtjevu liπiti Ëovjeka osnovnih sredstava. Sotona
Êe ga navoditi da povjeruje kako mora ærtvovati osvjedoËenja svoje savjesti. Meutim, jedino πto postoji na ovom svijetu
na πto se moæemo osloniti jest Boæja RijeË. “Zato najprije
traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam
se nadodati!” (Matej 6,33) »ak i u ovom æivotu nije za naπe
dobro odvojiti se od volje naπeg nebeskog Oca. Kad usvojimo silu njegove RijeËi, neÊemo slijediti Sotonine prijedloge
da bismo dobili hranu ili spasili svoje æivote. Naπe jedino
pitanje bit Êe: ©to je Boæja zapovijed? I koja su njegova obe-
104
ISUS SE RODI
Êanja? ZnajuÊi ovo, mi Êemo posluπati prvo i imati povjerenja u drugo.
U posljednjem velikom sukobu borbe sa Sotonom, oni
koji Êe biti odani Bogu vidjet Êe da im je uskraÊena svaka
zemaljska potpora. Zato πto odbijaju krπiti njegov Zakon da
bi bili posluπni zemaljskim silama, njima Êe biti zabranjeno
kupovati i prodavati. Na kraju Êe biti izdana naredba za njihovo uniπtenje. (Vidi: Otkrivenje 13,11-17) Meutim, posluπnima je dano obeÊanje: “On Êe prebivati u visinama, tvre
na stijenama bit Êe mu utoËiπte, imat Êe dosta kruha i vode
Êe mu svagda dotjecati.” (Izaija 33,16) Boæja djeca Êe æivjeti
od ovog obeÊanja. Oni Êe biti nahranjeni kad Zemlja bude
opustoπena glau. “NeÊe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit
Êe siti u danima gladi.” (PsaKroz popuπtanje
lam 37,19) Ovo vrijeme nevolje prorok Habakuk gledao je
osjetilnim
pred sobom i njegove rijeËi izzadovoljstvima,
raæavaju vjeru Crkve: “Jer smoSotona pokuπava
kvino dr vo neÊe viπe cvasti,
iz duπe izbrisati
niti Êe na lozi biti ploda, maslina Êe uskratiti rod, polja
svaki trag sliËnosti
neÊe donijeti hrane, ovaca Êe
s Bogom.
nestati iz tora, u oborima neÊe
biti ni goveda. Ali ja Êu se radovati u Jahvi i kliktat Êu u
Bogu, svojem Spasitelju.” (Habakuk 3,17.18)
Od svih pouka πto ih trebamo nauËiti iz prvog velikog
kuπanja naπeg Gospodina, nijedna nije vaænija od one da vrπimo nadzor nad æeljama i strastima. U sva vremena kuπnje
koje su imale vezu s tjelesnom prirodom imale su najviπe
uspjeha u izopaËavanju i poniæavanju ljudskog roda. NeumjerenoπÊu Sotona radi da uniπti umne i moralne snage
πto ih je Bog kao neprocjenjivi dar dao Ëovjeku. Tako ljudima postaje nemoguÊe da cijene ono πto ima neprolaznu
vrijednost. Kroz popuπtanje osjetilnim zadovoljstvima, Sotona
pokuπava iz duπe izbrisati svaki trag sliËnosti s Bogom.
Neobuzdano popuπtanje koje za posljedicu ima bolesti
i degradaciju, koji su postojali u vrijeme prvog Kristovog
dolaska, ponovit Êe se sa snaænije izraæenim zlom prije
KU©ANJE
105
njegovog drugog dolaska. Krist objavljuje da Êe stanje svijeta biti kao u vrijeme prije potopa i kao u Sodomi i Gomori.
Svaka pomisao srca bit Êe uvijek zla. Sada æivimo na samome rubu tog straπnog vremena, stoga bismo trebali prihvatiti pouku iz Spasiteljeva posta. Samo neiskazanim patnjama
πto ih je Krist podnio moæemo ocijeniti zlo neobuzdanog
popuπtanja. Njegov nam primjer govori da je naπa jedina nada
u vjeËni æivot moguÊa podËinjavanjem naπih æelja i strasti
Boæjoj volji.
Mi se ne moæemo svojom vlastitom snagom oduprijeti
buËnom negodovanju naπe pale naravi. Ovim Êe kanalom Sotona dovoditi kuπnju na nas. Krist je znao da Êe neprijatelj
doÊi svakom ljudskom biÊu, da
iskoristi nasljedne slabosti i
svojim laænim nagovjeπtajima
uhvati u zamku sve one Ëije
Dokle god smo
povjerenje ne poËiva u Bogu.
vjerom sjedinjeni
Time πto je proπao zemljom kos Njim, grijeh viπe
jom Ëovjek mora proÊi, naπ
nema vlasti nad
Gospodin nam je pripremio
put pobjede. Nije njegova volja
nama.
da se naemo u nepovoljnom
poloæaju u sukobu sa Sotonom.
On nas ne æeli zastraπiti i obeshrabriti napadima zmije. “Ali, ohrabrite se,” govori On, “ja
sam pobijedio svijet.” (Ivan 16,33)
Neka onaj koji se bori protiv sile apetita gleda na Spasitelja u pustinji kuπanja. Neka Ga promatra u njegovoj
samrtnoj muci na kriæu kako uzvikuje: “Æedan sam!” On je
izdræao sve πto i mi moæemo podnijeti. Njegova je pobjeda
naπa.
Isus se oslanjao na mudrost i silu svog nebeskog Oca.
On objavljuje: “Gospod mi Jahve pomaæe, zato se neÊu smesti... i znam da se neÊu postidjeti... Gle, Gospod mi Jahve
pomaæe, tko Êe me osuditi?” UkazujuÊi na svoj vlastiti primjer, On nam kaæe: “Tko god se od vas Jahve boji... Tko u
tmini hodi, bez traËka svjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga svog osloni.” (Izaija 50,7-10)
“Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta,” kaæe Isus, “on protiv
mene ne moæe niπta.” (Ivan 14,30) U Njemu nije bilo niËe-
106
ISUS SE RODI
ga πto bi odgovaralo Sotoninom vjeπtom lukavstvu. On nije
pristao na grijeh. »ak ni u mislima nije popuπtao kuπnji.
Tako moæemo i mi. Kristova je ljudska priroda bila sjedinjena s boæanskom; bio je spreman za borbu Svetim Duhom
koji je prebivao u Njemu. On je doπao da nas uËini dionicima boæanske naravi. Dokle god smo vjerom sjedinjeni s
Njim, grijeh viπe nema vlasti nad nama. Bog seæe za rukom
vjere u nama, kako bi je usmjerio da se Ëvrsto uhvati za
Kristovo boæanstvo, da bismo mogli ostvariti savrπenstvo karaktera.
Krist nam je pokazao kako se to ostvaruje. Kojim sredstvima je pobijedio u sukobu sa Sotonom? RijeËju Boæjom.
Jedino se RijeËju mogao oduprijeti kuπnji. “Pisano je”, rekao
je On. I mi smo obdareni “skupocjenim i najveÊim obeÊanim dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je
zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske
naravi”. (2. Petrova 1,4) Svako obeÊanje u Boæjoj RijeËi naπa
je svojina. Trebamo æivjeti po “svakoj rijeËi koja izlazi iz usta
Boæjih”. Kad navale kuπnje, nemojmo gledati na prilike ili
na osobnu slabost, veÊ na silu RijeËi. Sva njezina sila pripada vama. Psalmist kaæe: “U srce pohranih rijeË tvoju, da
protiv tebe ne sagrijeπim.” (Psalam 119,11) “Po rijeËima usta
tvojih Ëuvah putove Zakona.” (Psalam 17,4)
107
13
Pobjeda
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 4,5-11;
Marku 1,12.13; Luki 4,5-13.
Kuπnja sumnjom
“Zatim ga avao odvede u Sveti grad, postavi ga na vrh
hrama i reËe mu: Ako si zaista Sin Boæji, baci se dolje, jer
je pisano:
‘Naredit Êe svojim anelima za tebe
da te nose na rukama,
da ne bi gdje nogom udario o kamen.’”
Sotona sada pretpostavlja
da se s Isusom sreo na svom
tlu. Lukavi neprijatelj sam izKuπnji ponovno
nosi rijeËi koje su potekle iz
Boæjih usta. On se joπ pojavprethodi
ljuje kao aneo svjetlosti i isnagovjeπtaj
tiËe da je upoznat sa Svetim
nepovjerenja: “Ako
pismom i da razumije smisao
si zaista Sin
onoga πto je napisano. Kao πto
je Isus ranije koristio Boæju
Boæji...”
R ijeË da bi podræao svoju
vjeru, kuπaË je sada koristi da
bi podræao svoju prijevaru. On
tvrdi da samo kuπa Kristovu vjernost, a sad hvali njegovu
postojanost. Kad je Spasitelj izrazio povjerenje u Boga, Sotona
zahtijeva od njega da pruæi joπ neki drugi dokaz svoje vjere.
Meutim, kuπnji ponovno prethodi nagovjeπtaj nepovjerenja: “Ako si zaista Sin Boæji.” Krist je kuπan da odgovori
108
ISUS SE RODI
na “ako”, ali On se uzdræao i od najmanjeg podlijeganja
sumnji. On neÊe dovesti svoj æivot u opasnost da bi Sotoni
pruæio dokaz.
KuπaË je mislio da Êe ostvariti prednost zbog Kristove
ljudske prirode i navesti Ga na pretpostavku da Êe Ga Bog
saËuvati. Meutim, premda nas Sotona moæe privlaËiti na
grijeh, on nas ne moæe natjerati da ga uËinimo. Rekao je
Isusu: “Baci se dolje”, znajuÊi da Ga on ne moæe baciti dolje,
jer bi se Bog umijeπao da Ga izbavi. Sotona nije mogao
primorati Krista da se baci dolje. Sve dok Krist ne bi pristao na kuπnju, ne bi mogao biti pobijeen. Ni sve zemaljske
i paklene sile nisu Ga mogle nagnati da se i u najmanjoj
mjeri udalji od volje svog Oca.
KuπaË nas nikada ne moæe
primorati da Ëinimo zlo. On ne
moæe upravljati umovima ako
se ne pokore njegovom nadMi neÊemo
zoru. Volja mora pristati, vjera
iznositi svoje
se mora odreÊi svog pouzdamolbe Bogu da
nja u Krista prije no πto Sotona
bismo provjeravali
primijeni svoju silu na nama.
Meutim, svaka grjeπna æelja
hoÊe li ispuniti
koju gajimo pruæa mu uporisvoju rijeË, veÊ
πte. Svaka toËka u kojoj ne pozato πto Êe je
stiæemo boæansko mjerilo predispuniti.
stavlja otvorena vrata kroz koja
moæe uÊi da nas kuπa i uniπti.
Svaki propust ili poraz s naπe
strane daje mu priliku da prigovara Kristu.
Kad je Sotona navodio obeÊanje: “Naredit Êe svojim anelima za tebe”, izostavio je rijeËi “da te neprestano Ëuvaju”, tj. na svim putovima koje Bog izabira. Isus je odbio zaÊi
s puta posluπnosti. PokazujuÊi savrπeno povjerenje u svog
Oca, On se nije htio svojevoljno staviti u poloæaj u kojem
bi se njegov Otac trebao umijeπati da bi Ga spasio od smrti.
On bi primorao Provienje da pritekne u pomoÊ i tako propustio ljudima ostaviti primjer povjerenja i pokornosti.
Isus je objavio Sotoni: “Takoer je pisano: ‘Ne kuπaj Gospodara, Boga svojega!’” Ove rijeËi izgovorio je Mojsije si-
POBJEDA
109
novima Izraelovim kad su bili æedni u pustinji i kad su zahtijevali da im Mojsije dâ vode, uzvikujuÊi: “Je li Jahve meu
nama ili nije?” (Izlazak 17,7) Bog je za njih Ëudesno djelovao, ali su sada u nevolji posumnjali u Njega, traæeÊi dokaz
da je On s njima. U svom su Ga nevjerstvu htjeli staviti na
kuπnju. Sotona je primoravao Krista da uËini to isto. Bog je
veÊ posvjedoËio da je Isus njegov Sin; a sada traæiti dokaz
da je On Boæji Sin bilo bi kuπanje Boæje RijeËi — kuπanje
Njega samoga. Tako bi to bilo kad bi se traæilo ono πto Bog
nije obeÊao. To bi jasno pokazalo nepovjerenje i bilo bi
stvarno provjeravanje ili kuπanje Njega. Mi neÊemo iznositi
svoje molbe Bogu da bismo provjeravali hoÊe li ispuniti svoju
rijeË, veÊ zato πto Êe je ispuniti; ne da bismo provjeravali
da nas voli, veÊ zato πto nas
voli. “A bez vjere nemoguÊe
mu je ugoditi, jer onaj koji æeli
pristupiti Bogu mora vjerovati
Vjera ni u kom
da postoji Bog i da nagrauje
smislu nije
one koji ga traæe.” (Hebrejima
sjedinjena s
11,6)
Meutim, vjera ni u kom
nagaanjem. Jer
smislu nije sjedinjena s nagaanagaanje je
njem. Samo onaj koji ima praSotonino
vu vjeru zaπtiÊen je od nagaakrivotvorenje
nja. Jer nagaanje je Sotonino
vjere.
krivotvorenje vjere. Vjera polaæe pravo na obeÊanja i donosi
rod u posluπnosti. Pretpostavka takoer polaæe pravo na
obeÊanja, ali ih koristi kao πto ih je koristio Sotona, da bi
opravdao prijestup. Vjera bi dovela naπe praroditelje da steknu
povjerenje u Boæju ljubav i posluπaju njegove zapovijedi.
Pretpostavka ih je dovela do prijestupa njegova Zakona,
vjerujuÊi da Êe ih njegova velika ljubav spasiti od posljedica
njihovog grijeha. Vjera ne polaæe pravo na naklonost Neba
bez ispunjavanja uvjeta uz koje se daje milost. Prava vjera
ima svoj temelj na obeÊanjima i svemu onome πto nam pruæaju Pisma.
»esto nas Sotona, kad ne uspije u nama izazvati nepovjerenje, uspijeva navesti na nagaanje. Ako nas navede da
110
ISUS SE RODI
nepotrebno stanemo na put kuπanja, on zna da je pobjeda
njegova. Bog Êe saËuvati sve koji idu stazom posluπnosti, ali
odvojiti se od nje znaËi stupiti na Sotonino tlo. Tu Êemo
sigurno pasti. Spasitelj nam je zapovjedio: “Bdijte i molite,
da ne padnete u napast!” (Marko 14,38) Razmiπljanje i molitva saËuvat Êe nas od samovoljnog srljanja na put opasnosti i tako Êemo biti saËuvani od mnogih poraza.
Ipak, ne bismo smjeli izgubiti hrabrost izloæeni napadima kuπanja. »esto kad doemo u neku teπku priliku posumnjamo da nas je Boæji Duh vodio. Meutim, Duh je vodio
i doveo Isusa u pustinju da Ga Sotona kuπa. Kad nas Bog
dovodi u kuπnju, On hoÊe ostvariti neku namjeru za naπe
dobro. Isus nije nagaao o
Boæjim obeÊanjima time πto je
svojevoljno poπao u kuπnju, niti
Bog Êe saËuvati
je k lonuo duhom kad je na
Njega naiπla kuπnja. Ni mi ne
sve koji idu
bismo trebali to Ëiniti. “Nikastazom
kva kuπnja veÊa od ljudske snaposluπnosti, ali
ge nije vas zadesila. Bog je
odvojiti se od nje
vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani preko vaπih snaga,
znaËi stupiti na
nego Êe vam zajedno s kuπSotonino tlo.
njom dati sretan ishod, da je
moæete podnijeti.” (1. KorinÊanima 10,13) On kaæe: “Prinesi Bogu ærtvu zahvalnu, ispuni Viπnjemu zavjete svoje! I
zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit Êu te, a ti Êeπ me slaviti.” (Psalam 50,14.15)
Isus je bio pobjednik i u drugoj kuπnji i sada Sotona
pokazuje svoj pravi karakter. Meutim, on se ne pojavljuje
kao straπno Ëudoviπte s kandæama na nogama i krilima kao
u slijepog miπa. On je moÊni aneo, premda je pao. On izjavljuje da je voa pobuna i bog ovoga svijeta.
Kuπnja vlaπÊu
Postavivπi Isusa na visoku goru, Sotona je uËinio da na
æivopisan naËin kraljevstva ovoga svijeta, u svoj svojoj slavi,
prou ispred Njega. SunËeva je svjetlost poËivala na grado-
POBJEDA
111
vima s hramovima, na mramornim dvorovima, plodnim poljima i rodnim vinogradima. Tragovi zla bili su skriveni.
Isusove oËi, koje su maloËas promatrale bijedu i uniπtenje,
sada su poËivale na prizoru nenadmaπne ljepote i napretka.
Tada se Ëuo kuπaËev glas: “Dat Êu ti svu vlast nad njima i
raskoπ koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hoÊu. Dakle, sva Êe pripasti tebi ako mi se pokloniπ.”
Kristova se zadaÊa mogla ostvariti samo stradanjem. Pred
Njim se nalazio æivot æalosti, nevolja, borbe i sramne smrti.
On je morao podnijeti grijehe cijeloga svijeta. Morao je podnijeti odvajanje od ljubavi svog Oca. Sada Mu je kuπaË ponudio
da Mu prepusti silu koju je oteo. Krist se mogao osloboditi
od straπne buduÊnosti time πto
bi priznao Sotoninu vrhovnu
vlast. Ali, uËini li to, znaËilo
Krist se mogao
bi prepustiti pobjedu u ovoj
velikoj borbi. Sotona je zgriosloboditi od
jeπio na Nebu zato πto je traæio
straπne buduÊnosti
da se uzdigne iznad Boæjeg
time πto bi
Sina. U sluËaju da on sad nadpriznao Sotoninu
vlada, bila bi to pobjeda pobune.
vrhovnu vlast.
Kad je Sotona objavio Kristu da je kraljevstvo i slava ovoga svijeta njemu predana i da
Êe je on dati onome kome hoÊe, on je tvrdio neπto πto je
samo djelomiËno bilo istina, i to je rekao stoga da posluæi
njegovom vlastitom cilju prijevare. Sotona je svoje carstvo
preoteo od Adama, ali Adam je bio TvorËev namjesnik.
Njegova vladavina nije bila nezavisna. Zemlja je Boæja i On
je sve predao svome Sinu. Adam je trebao vladati podËinjen
Kristu. Kad je Adam iznevjerio povjerenje i prepustio svoju
vlast u ruke Sotoni, Krist je joπ ostao zakoniti Kralj. Tako
je Gospodin rekao kralju Nabukodonozoru: “Sveviπnji ima
vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoÊe i
postavlja nad njim najniæega od ljudi!” (Daniel 4,14) Sotona
moæe provoditi svoju otetu vlast samo koliko Bog dopusti.
112
ISUS SE RODI
Isus priznaje samo vlast svojega Oca
Kad je kuπaË ponudio Kristu kraljevstvo i slavu ovoga
svijeta, predlagao je da Krist preda svoj stvarni kraljevski
poloæaj nad svijetom i da vlada podËinjen Sotoni. To je bilo
isto kraljevstvo kome su bile usmjerene nade Hebreja. Oni
su æeljeli kraljevstvo ovoga svijeta. Da se Krist suglasio i
ponudio im takvo kraljevstvo, oni bi Ga rado prihvatili. Meutim, prokletstvo grijeha, sa svim patnjama poËivalo je na
tome kraljevstvu. Krist je izjavio kuπaËu: “Odstupi, sotono,
jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!’”
Onaj koji se pobunio na
Nebu, ponudio je Kristu kraljevstva ovoga svijeta da bi kuKrist je izjavio
pio njegovu privolu naËelima
zla; ali On se nije dao potkuπaËu: “Odstupi,
kupiti; On je doπao zasnovati
sotono, jer je
kraljevstvo pravde i nije æelio
pisano:
napustiti ovaj cilj. Istom se kuπ‘Gospodaru, Bogu
njom Sotona pribliæava ljudima
i kod njih ima bolji uspjeh
svojemu, klanjaj
nego kod Krista. Ljudima nuse i njemu
di kraljevstvo ovoga svijeta uz
jedinom sluæi!’”
uvjet da priznaju njegovu vrhovnu vlast. Zahtijeva da ærtvuju poπtenje, opterete savjest, da popuste sebiËnosti. Krist ih poziva da prvo traæe
kraljevstvo Boæje i njegovu pravdu, ali Sotona ide kraj njih
i kaæe: “©to god bila istina u pogledu na vjeËni æivot, morate mi sluæiti da biste postigli uspjeh u ovom svijetu. Ja
dræim vaπu sreÊu u svojim rukama. Mogu vam dati bogatstva, zadovoljstva, poËasti i sreÊu. Posluπajte moj savjet.
Nemojte dopustiti da vas povedu predodæbe neobiËna razumijevanja poπtenja i samopoærtvovnosti. Ja Êu vam pripraviti put.” Tako je mnoπtvo prevareno. Oni pristaju æivjeti
sluæeÊi sebi i Sotona je zadovoljan. Dok ih mami nadom u
svjetovnu vlast, on stjeËe vlast nad duπom. Meutim, on nudi
neπto πto nije njegovo i πto Êe se uskoro od njega oduzeti.
U zamjenu za to on im prijevarom oduzima njihova prava
na nasljedstvo Boæjih sinova.
POBJEDA
113
Sotona je doveo u pitanje Ëinjenicu da je Isus Boæji Sin.
Kad je bio konaËno odbijen, imao je dokaz koji nije mogao
poreÊi. Boæanska je priroda bljesnula kroz napaÊenu ljudsku. Sotona nije imao sile da se odupre naredbi. GrËeÊi se
od poniæenja i bijesa, morao se povuÊi iz prisutnosti Otkupitelja svijeta. Kristova pobjeda bila je tako potpuna, kao
πto je bio potpun Adamov pad.
Tako se moæemo oduprijeti kuπnji i primorati Sotonu da
se udalji od nas. Isus je izborio pobjedu pokornoπÊu i vjerom u Boga, i On nam preko apostola govori: “Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se avlu, pa Êe pobjeÊi od
vas! Pribliæite se k Bogu, pa Êe se i on pribliæiti k vama!”
(Jakov 4,7.8) Mi se sami ne moæemo osloboditi kuπaËeve sile;
on je pobijedio ljudsku narav
i kad se u vlastitoj sili pokuπamo oduprijeti, postat Êemo
Istom se kuπnjom
plijen njegovih zamki, ali “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu
Sotona pribliæava
se pravednik utjeËe i nalazi
ljudima i nudi im
utoËiπta.” (Izreke 18,10) Sotona
kraljevstvo ovoga
drhti i bjeæi pred najslabijom
svijeta uz uvjet da
duπom koja nalazi utoËiπte u
priznaju njegovu
tom silnom imenu.
Kad se neprijatelj udaljio,
vrhovnu vlast.
Isus je samrtno blijed i iscrpljen pao na zemlju. Nebeski su
aneli promatrali sukob, gledajuÊi svog voljenog Zapovjednika dok je prolazio kroz neizrecive patnje kako bi za nas prokrËio put spasenja. On je
izdræao ispit, veÊi od bilo kojega na koji Êemo mi ikada biti
pozvani da ga izdræimo. Aneli su sada sluæili Boæjem Sinu
dok je leæao kao umiruÊi. Bio je okrijepljen hranom, utjeπen
vijeπÊu o OËevoj ljubavi i uvjeravanjem da je cijelo Nebo
proslavljalo njegovu pobjedu. Povrativπi se u æivot, njegovo
je veliko srce suosjeÊalo s Ëovjekom i On polazi dovrπiti djelo
πto ga je zapoËeo; ne odmarajuÊi se dok neprijatelj ne bude
pobijeen a naπ pali ljudski rod otkupljen.
Cijena se naπeg otkupljenja neÊe razumjeti sve dok otkupljeni ne budu stajali sa svojim Otkupiteljem pred Boæjim prijestoljem. Dok se slava vjeËnog doma bude odvijala pred na-
114
ISUS SE RODI
πim ushiÊenim osjetilima, sjetit Êemo se da je Isus sve to
ostavio zbog nas, da nije postao samo izgnanik iz nebeskih
dvorova veÊ da se zbog nas izloæio opasnosti od neuspjeha
i vjeËnog gubitka. Tada Êemo poloæiti svoje krune pred
njegove noge i zapjevati: “Dostojno je ‘Janje’ koje je ‘zaklano’
da primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu!” (Otkrivenje 5,12)
115
14
“Naπli smo Mesiju”
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 1,19-51.
Ivan Krstitelj sada je propovijedao i krπtavao u Betaniji
s onu stranu Jordana. Nedaleko od ovoga mjesta, dok Izrael
nije preπao na drugu stranu, Bog je zaustavio rijeku u
njezinome tijeku. Malo dalje odavde utvrdu su Jerihon poruπile
nebeske vojske. U ovom trenutku uspomena na te dogaaje
ponovno je oæivjela i potaknula æivo zanimanje za Krstiteljevu vijest. NeÊe li Onaj koji je u proπlim vjekovima tako
Ëudesno djelovao ponovno pokazati svoju silu radi osloboenja
Izraela? To su bile misli koje su pokretale srce naroda koji
se svakodnevno gomilao na obalama Jordana.
Krstiteljevo silno propovijedanje
Ivanovo propovijedanje tako je duboko zahvatilo narod
da je izazvalo pozornost vjerskih vlasti. Rimljani su iz bojazni
od ustanka sumnjiËavo promatrali svako okupljanje naroda
i sve πto je upozoravalo na podizanje naroda budilo je strah
hebrejskih poglavara. Ivan nije priznavao vlast Velikog vijeÊa traæeÊi njihovo odobrenje za svoj rad; korio je podjednako
poglavare i narod, farizeje i saduceje. Pa ipak, narod ga je
revnosno slijedio. Zanimanje za njegov rad kao da je stalno
raslo. Iako se nije priklanjao njemu, Veliko je vijeÊe dræalo
da je kao javni uËitelj bio pod njegovom nadleænoπÊu.
Ovo tijelo saËinjavali su Ëlanovi birani od sveÊenstva i
narodnih uËitelja. PrvosveÊenik je obiËno bio predsjednik.
Svi su Ëlanovi morali biti ljudi zaπli u godine, ali ne stari,
ljudi koji nisu trebali poznavati samo hebrejsku vjeru i povijest
116
ISUS SE RODI
nego imati i opÊe znanje. Morali su biti bez tjelesnih mana,
oæenjeni i oËevi, jer se dræalo da Êe tako biti ËovjeËniji i
promiπljeniji. Njihovo mjesto sastajanja bio je prostor povezan s jeruzalemskim Hramom. U vrijeme hebrejske nezavisnosti Veliko vijeÊe bilo je najviπi narodni sud sa svjetovnom
i crkvenom vlaπÊu. Premda sada podËinjeno rimskim namjesnicima, joπ je imalo jak utjecaj na graanske i vjerske
prilike.
Veliko vijeÊe nije moglo odloæiti istraæivanje Ivanova djelovanja. Pojedini su se sjeÊali otkrivenja danog Zahariji u
Hramu i oËeva proroËanstva πto je na njegovo dijete upuÊivalo kao na Mesijina vjesnika. U meteæima i promjenama koje
su se dogodile tijekom trideset
godina, ovo se u velikoj mjeri
izgubilo iz vida. Sada je opet
oæivjelo u sjeÊanju uslijed uzDavno je bilo kad
buenja izazvanog Ivanovim
je Izrael imao
radom.
proroka, davno se
Davno je bilo kad je Izrael
imao proroka, davno se nije vinije vidjela takva
djela takva reforma kakva se
reforma kakva se
sad dogaala. Zahtjev za isposad dogaala.
vijedanje grijeha Ëinio se nov
i poticajan. Mnoge voe nisu
æeljele iÊi i sluπati Ivanove
pozive i javne optuæbe, jer bi
ih to dovelo do otkrivanja tajni iz osobnog æivota. Ipak njegovo
propovijedanje bilo je neposredno objavljivanje Mesije. Bilo
je dobro poznato da su sedamdeset tjedana Danielova
proroËanstva, koji su obuhvaÊali i Mesijin dolazak, gotovo
pri kraju i svi su bili æeljni da sudjeluju u toj eri narodne
slave koja se tada oËekivala. Narodno oduπevljenje bilo je
tako veliko da je Veliko vijeÊe bilo prinueno da prihvati
ili odbaci Ivanov rad. Njegova je vlast nad narodom slabila.
Postalo je ozbiljno pitanje kako odræati svoj poloæaj. U nadi
da Êe doÊi do nekog zakljuËka, odaslali su na Jordan poslanstvo sveÊenika i Levita da porazgovara s novim uËiteljem.
Okupljeno mnoπtvo sluπalo je njegove rijeËi kad su se
poslanici pribliæili. S izvjeπtaËenim autoritetom, sraËunatim
da ostavi dojam na narod i izazove prorokovo popuπtanje,
“NA©LI SMO MESIJU”
117
doπli su gordi rabini. Mnoπtvo im je napravilo prolaz, pokretom poπtovanja, gotovo straha. Ugledni ljudi, u svojim skupocjenim haljinama, gordi na svoj poloæaj i moÊ stali su pred
prorokom iz pustinje.
“Tko si ti?” upitali su.
ZnajuÊi kakve su bile njihove misli, Ivan je odgovorio:
“Ja nisam Krist.”
“Tko si dakle? Jesi li Ilija?”
“Nisam.”
“Jesi li prorok?”
“Nisam.”
“Tko si, da moæemo kazati onima πto su nas poslali: πto
kaæeπ za sebe?”
“Ja sam glas onoga πto viËe u pustinji: Ispravite put Gospodnji; kako πto kaza prorok Izaija.”
RijeËi na koje se pozvao
odnosile su se na ono divno
Izaijino proroËanstvo: “Tjeπite,
tjeπite moj narod, govori Bog
“Ja sam glas
vaπ. Govorite srcu Jeruzalema,
onoga πto viËe u
viËite mu da mu se ropstvo
pustinji: Ispravite
okonËa, da mu je krivnja okaput Gospodnji;
jana... Glas viËe: Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte
kako πto kaza
u stepi stazu Bogu naπemu.
prorok Izaija.”
Nek se povisi svaka dolina, nek
se spusti svaka gora i breæuljak. ©to je neravno, nek se poravna, strmine nek postanu
ravni. Otkrit Êe se tada Slava Jahvina, i svako Êe je tijelo
vidjeti.” (Izaija 40,1-5)
U stara vremena, kad je neki kralj putovao kroz zabaËenije dijelove svog kraljevstva, skupina bi ljudi bila upuÊena
ispred kraljevskih koËija da poravna strma mjesta i popuni
udubljenja, da kralj moæe putovati sigurno i bez ikakvih
prepreka. Ovaj je obiËaj upotrijebio prorok kako bi slikovito prikazao djelo evanelja. “Nek se povisi svaka dolina,
nek se spusti svaka gora i breæuljak.” Boæji Duh obara ljudsku gordost, kad svojom Ëudesnom silom probuenja dodirne
duπu. Svjetovna zadovoljstva, poloæaj i vlast tada postaju
118
ISUS SE RODI
bezvrijedni. Odbacuju se “mudrovanja i svaka oholost koja
se diæe protiv priznanja Boga”, a svaka se pomisao zarobljuje
“da se pokorava Kristu”. (2. KorinÊanima 10,5) Tada se
poniznost i samopoærtvovna ljubav, tako malo cijenjene meu ljudima, uzdiæu kao jedina vrijednost. To je djelo evanelja
Ëiji je jedan dio bila Ivanova vijest.
Rabini su nastavili sa svojim pitanjima: “Zaπto onda krstiπ
kad doista nisi ni Mesija ni Ilija, ni prorok?” RijeË prorok
odnosila se na Mojsija. Hebreji su bili skloni vjerovanju da
Êe Mojsije uskrsnuti iz mrtvih i da Êe biti uzet na Nebo.
Nisu znali da je on veÊ uskrsnuo. Kad je Krstitelj zapoËeo
svoju sluæbu, mnogi su mislili da je on prorok Mojsije podignut iz mrtvih, jer je bilo oËito da temeljito poznaje proroËanstva i povijest Izraela.
Takoer se vjerovalo da Êe se Ilija osobno pojaviti prije
Mesijina dolaska.
Ovo oËekivanje Ivan je poricao, ali njegove rijeËi imale su dublji smisao. Isus je kasnije rekao, pozivajuÊi se na
Ivana: “On je — ako Êete pravo — Ilija koji ima doÊi.” (Matej
11,14) Ivan je doπao u duhu i sili Ilijinoj da izvrπi istu zadaÊu koju je izvrπio Ilija. Da su ga Hebreji primili, ona bi bila
izvrπena za njih. Meutim, oni nisu primili njegovu vijest.
Za njih on nije bio Ilija. On za njih nije mogao ispuniti misiju koju je doπao ostvariti.
Mnogi od sakupljenih na Jordanu bili su prisutni prigodom Isusova krπtenja, ali znak koji se tada ukazao bio je otkriven samo nekolicini meu njima. Tijekom prethodnih
mjeseci Krstiteljeve sluæbe mnogi nisu htjeli posluπati poziv na pokajanje. Tako su otvrdnuli svoje srce i zamraËili
svoje razumijevanje. Kad je prilikom krπtenja Nebo dalo svjedoËanstvo Isusu, oni to nisu zamijetili. OËi koje nikada nisu
u vjeri upravljene k Njemu koji je nevidljiv nisu sagledale
otkrivenje Boæje slave; uπi koje nikada nisu sluπale njegov
glas nisu Ëule rijeËi svjedoËanstva. Tako je i sada. »esto se
Kristova prisutnost i prisutnost anela koji sluæe otkriva na
skupovima ljudi, a ipak ima mnogo onih koji to ne znaju.
Oni nisu primijetili niπta neobiËno. Meutim, nekima se otkrila Spasiteljeva prisutnost. Mir i radost oæivljuju njihova
srca. Oni su utjeπeni, ohrabreni i blagoslovljeni.
“NA©LI SMO MESIJU”
119
Ivan upuÊuje na Krista
Izaslanici iz Jeruzalema upitali su Ivana: “Zaπto dakle krπtavaπ?” OËekivali su odgovor. Iznenada, dok je pogledom prelazio preko mnoπtva, njegove su oËi zaplamtjele, lice se
ozarilo, a cijelo biÊe pokrenulo dubokim osjeÊajem. Ispruæenih ruku uzviknuo je: “Ja krstim — odgovori mu Ivan
— a meu vama stoji netko koga vi ne poznate. On je onaj
koji dolazi poslije mene. Ja mu nisam dostojan odrijeπiti sveze
na obuÊi.” (Ivan 1,27)
Vijest koju je trebalo odnijeti natrag Velikom vijeÊu bila
je jasna i nedvosmislena. Ivanove se rijeËi nisu mogle odnositi ni na koga drugoga do na Onoga koji je davno bio obeÊan. Mesija se nalazio meu njima! Iznenaeni sveÊenici i
glavari gledali su oko sebe u nadi da Êe otkriti Onoga o kome
je Ivan govorio. Meutim, u mnoπtvu Ga nisu mogli primijetiti.
Kad je prigodom Isusova krπtenja Ivan upuÊivao na Njega
kao na Janje Boæje, nova je svjetlost osvijetlila Mesijino djelo. Prorokov je um bio upravljen na Izaijine rijeËi: “Ko janje na klanje odvedoπe ga.” (Izaija 53,7) Ivan je u tjednima
koji su slijedili s novim zanimanjem prouËavao proroËanstva
i uËenje o ærtvenoj sluæbi. On nije jasno razlikovao dva oblika Kristova rada — kao Ærtve koja pati i kao Kralja koji
pobjeuje — ali je vidio da njegov dolazak ima dublji znaËaj
od onoga koji su mu sveÊenici ili narod pridavali. Kad je u
mnoπtvu primijetio Isusa prilikom njegova povratka iz pustinje, s povjerenjem je oËekivao da On da narodu neki znak
o svom pravom karakteru. Gotovo je nestrpljivo oËekivao
da Ëuje kako Spasitelj objavljuje svoju misiju; ali On nije izgovorio ni jednu rijeË, nije dao ni jedan znak. Isus nije
odgovorio na rijeËi kojima Ga je Krstitelj objavio, veÊ se pomijeπao s Ivanovim uËenicima, ne dajuÊi nikakav vanjski dokaz
o svom posebnom djelu, ne poduzimajuÊi nikakve mjere da
na sebe skrene pozornost.
SljedeÊeg dana Ivan vidi Isusa kako dolazi. Obasjan svjetloπÊu Boæje slave koja je poËivala na njemu, prorok pruæa
ruke i objavljuje: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!
Ovo je onaj za koga vam rekoh: Poslije mene dolazi Ëovjek
koji je preda mnom jer bijaπe prije mene. Ja ga nisam po-
120
ISUS SE RODI
znavao. Ali sam zato doπao krstiti vodom... Vidio sam Duha
gdje sie s neba kao golub i ostade na njemu. Ja ga nisam
poznavao. Ali mi onaj koji me posla da krstim vodom reËe:
‘Na koga vidiπ da silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je
onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja to vidjeh i svjedoËim da
je on Sin Boæji.” (Ivan 1,29-34)
Je li to Krist? Sa strahopoπtovanjem i Ëuenjem narod
je promatrao Onoga koji je upravo bio proglaπen Boæjim
Sinom. Oni su bili snaæno pokrenuti Ivanovim rijeËima.
Govorio im je u Boæje ime. Sluπali su ga iz dana u dan dok
je korio njihove grijehe, a svakim danom uËvrπÊivalo se njihovo uvjerenje da je on bio
poslanik s Neba. Meutim, tko
je bio Ovaj koji je veÊi od IvaU Njegovoj odjeÊi
na Krstitelja? U njegovoj odjeÊi i dræanju nije bilo niËega πto
i dræanju nije bilo
bi nagovjeπtavalo visok poloæaj.
niËega πto bi
On je oËito bio jednostavna
nagovjeπtavalo
osoba, odjevena kao i oni sami
visok poloæaj. On
u skromnu odjeÊu siromaπnih.
U mnoπtvu je bilo i onih koji
je oËito bio
su prigodom Kristova krπtenja
jednostavna
promatrali boæansku slavu i
osoba.
Ëuli Boæji glas. Ali od tog se
vremena Spasiteljev izgled znatno izmijenio. Prilikom njegova krπtenja vidjeli su preobraæaj njegova lika u nebeskoj svjetlosti; sada Ga je, blijedog,
iscrpljenog i izmrπavjelog, prepoznao samo prorok Ivan.
Ali dok Ga je narod promatrao, vidio je lice na kome
je boæanska milost bila usklaena sa svijeπÊu o moÊi. Svaki
pogled oka, svako obiljeæje pojave odisalo je poniznoπÊu i
izrazom neizrecive ljubavi. »inilo se kao da je okruæen ozraËjem duhovnog utjecaja. Premda je naËin njegova ponaπanja bio plemenit i nenametljiv, vrπio je utjecaj na ljude
osjeÊajem moÊi koja je bila skrivena, a nije se mogla posve
potisnuti. Je li bio Onaj koga je Izrael tako dugo Ëekao?
Isus je doπao u siromaπtvu i poniznosti da bi nam mogao
biti i uzor i Otkupitelj. Da se pojavio u kraljevskom sjaju,
kako bi onda mogao pruæiti pouke o poniznosti? Kako bi
“NA©LI SMO MESIJU”
121
nam mogao iznositi tako prodorne istine kao na Gori blaæenstva? Gdje bi bila nada skromnih u æivotu da je Isus doπao
meu ljudima prebivati kao kralj?
Meutim, mnoπtvu je izgledalo nemoguÊim da je Onaj,
koga je Ivan oznaËio, povezan s njihovim uzviπenim oËekivanjima. Stoga su mnogi bili razoËarani i vrlo zbunjeni.
RijeËi πto su ih sveÊenici i rabini toliko æeljeli Ëuti: da
Êe Isus sada obnoviti Izraelsko kraljevstvo, nisu izgovorene.
Oni su oËekivali i traæili takvoga kralja: takvoga su kralja
bili spremni prihvatiti. Ali Onoga koji je æelio zasnovati u
njihovim srcima kraljevstvo pravde i mira, nisu æeljeli primiti.
Prvi uËenici Andrija i
Ivan
Mnoπtvu je
izgledalo
nemoguÊim da je
Onaj, koga je Ivan
oznaËio, povezan
s njihovim
uzviπenim
oËekivanjima.
SljedeÊeg dana, dok su dva
uËenika stajala u blizini, Ivan
je opet vidio Isusa u narodu.
Opet je slava Nevidljivoga obasjala prorokovo lice kad je uzviknuo: “Evo Jaganjca Boæjeg!”
RijeËi su uznemirile srce uËenika. Oni ih nisu posve razumjeli. ©to znaËi ime koje Mu je
dao Ivan — Janje Boæje? Ni Ivan
ih nije objasnio.
Ostavivπi Ivana, otiπli su potraæiti Isusa. Jedan od dvojice
bio je Andrija, brat ©imunov, a drugi evaelist Ivan. To su
bili Isusovi prvi uËenici. Pokrenuti silom kojoj se nisu mogli oduprijeti, slijedili su Isusa — æeljni da razgovaraju s Njim,
ali ipak puni strahopoπtovanja i tihi, izgubljeni u osobitom
znaËenju misli: “Je li to Mesija?”
Isus je znao da uËenici idu za Njim. Oni su bili prvi
plodovi njegove sluæbe, a srce boæanskog UËitelja obuzela
je radost, jer su ove duπe odgovorile na njegovu milost. Ipak,
okrenuvπi se, samo je upitao: “©to vi traæite?” Htio im je
dopustiti da sami odluËe hoÊe li se vratiti ili izraziti svoju
æelju.
Oni su bili svjesni samo jednog cilja. Samo je njegova
prisutnost ispunjavala njihove misli. Oni su uzviknuli: “Rabbi,
122
ISUS SE RODI
gdje boraviπ?” U kratkom razgovoru kraj puta nisu mogli
primiti ono za Ëim su Ëeznuli. Æeljeli su biti nasamo s Isusom, sjesti kraj njegovih nogu i sluπati njegove rijeËi.
“‘Doite i vidite’, odvrati im. Odoπe, dakle, da vide te
ostadoπe kod njega onaj dan.”
Da su Ivan i Andrija posjedovali duh nevjerstva koji su
imali sveÊenici i poglavari, ne bi se kao uËenici naπli kraj
Isusovih nogu. Oni bi doπli k Njemu kao kritiËari, da osude
njegove rijeËi. Mnogi na taj naËin zatvaraju vrata najdragocjenijim prilikama. Ovi prvi uËenici nisu tako uËinili. Oni
su se odazvali pozivu Svetoga Duha kroz propovijedanje Ivana
Krstitelja. Sada su prepoznali glas nebeskog UËitelja. Za njih
su Isusove rijeËi bile pune svjeæine, istine i ljepote. Boæanska
svjetlost bila je baËena na uËenje Pisma Starog zavjeta. ViUËenici su bili
πestruke teme istine pojavile su
prvi plodovi
se u novoj svjetlosti.
Njegove sluæbe.
Skruπenost, vjera i ljubav
pripremaju um za primanje
Srce boæanskog
mudrosti s Neba. Vjera koja
UËitelja obuzela je
kroz ljubav radi kljuË je znaradost.
nja i tko ljubi “poznaje Boga”.
(1. Ivanova 4,7)
UËenik Ivan bio je Ëovjek
iskrenih i dubokih osjeÊaja,
revnostan ali misaon. On je poËeo razlikovati Kristovu slavu — ne svjetovnu raskoπ i moÊ, kao πto su ga uËili da se
nada, veÊ “slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca — pun
milosti i istine”. (Ivan 1,14) Bio je obuzet razmiπljanjem o
ovoj Ëudesnoj temi.
Andrija poziva ©imuna, Isus Filipa, a Filip
Natanaela
Andrija je æelio podijeliti radost koju je osjeÊao u svom
srcu. Potraæivπi svoga brata ©imuna uzviknuo je: “Mi naosmo Mesiju!” ©imun nije Ëekao drugi poziv. On je takoer
sluπao propovijedanje Ivana Krstitelja, i poæurio je Spasitelju.
Kristove su se oËi zadræale na njemu, ËitajuÊi njegov karak-
“NA©LI SMO MESIJU”
123
ter i povijest njegova æivota. Njegova æustra narav, njegova
ljubav, srce koje suosjeÊa, njegovo kajanje, njegov mukotrpan rad i njegova muËeniËka smrt — sve je to proËitao
Spasitelj i rekao: “Ti si ©imun, sin Jonin; ti Êeπ se zvati Kefa,
to jest Stijena.”
“Sutradan Isus odluËi poÊi u Galileju. Meutim, susrete
Filipa pa mu reËe: Hajde za mnom!” Filip je posluπao nalog
i odmah postao Kristov djelatnik.
Filip je pozvao Natanaela. On je bio u mnoπtvu kad je
Krstitelj uputio na Isusa kao na Boæje Janje. Kad je Natanael
pogledao Isusa, razoËarao se. Moæe li ovaj Ëovjek koji je nosio
znake mukotrpnog rada i siromaπtva biti Mesija? Ipak, Natanael nije mogao odbaciti Isusa,
jer je Ivanova vijest donijela
Kad je Natanael
njegovom srcu Ëvrsto uvjerepogledao Isusa,
nje.
razoËarao se.
U vrijeme kad ga je Filip
Moæe li ovaj
pozvao Natanael se povukao u
jedan tihi gaj da razmiπlja o
Ëovjek koji je
Ivanovoj vijesti i proroËanstvinosio znake
ma o Mesiji. Molio se da mu
mukotrpnog rada
se otkrije je li Onaj koga je
i siromaπtva biti
Ivan najavio Osloboditelj, a
Duh Sveti je poËinuo na njemu
Mesija?
dajuÊi mu osvjedoËenje da je
Bog pohodio svoj narod i podigao za njega rog spasenja.
Filip je znao da njegov prijatelj istraæuje proroËanstva i dok
se Natanael molio pod jednom smokvom, on je otkrio njegovo
skloniπte. »esto su se zajedniËki molili na ovom osamljenom
mjestu skrivenom u liπÊu.
Vijest “Naπli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu,
i Proroci takoer!”, uËinila se Natanaelu kao neposredni odgovor na molitvu. Filip je joπ imao kolebljivu vjeru. On je
sumnjiËavo dodao: “Isus, sin Josipa iz Nazareta.” Ponovo se
predrasuda pojavila u Natanaelovom srcu. Uzviknuo je: “Iz
Nazareta moæe li πto dobro iziÊi?”
Filip se nije upuπtao ni u kakvo raspravljanje. Rekao je:
“‘Doi i vidi!’ Isus opazi Natanaela gdje mu se pribliæava
124
ISUS SE RODI
pa reËe za nj: ‘Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.’” Natanael
je iznenaen uzviknuo: “Odakle me poznajeπ? Prije nego te
Filip pozvao — odgovori mu Isus — vidio sam te pod smokvom.”
To je bilo dovoljno. Boæanski Duh koji je svjedoËio Natanaelu u njegovoj osamljenoj molitvi pod smokvom, sada mu
je govorio preko Isusovih rijeËi. Iako sumnjiËav i sklon predrasudama, Natanael je doπao Kristu s iskrenom æeljom za
istinom, i sad je njegova æelja bila ispunjena. Njegova vjera
nadmaπila je vjeru onoga koji ga je doveo Isusu. On je govorio
i rekao: “Rabbi! ti si Sin Boæji! Ti si kralj Izraelov.”
Da je Natanael imao povjerenja u rabinsko vodstvo, nikada ne bi naπao Isusa. On je postao uËenik zato πto je sam
promatrao i rasuivao. Tako je
to i danas u æivotu mnogih koje predrasude zadræavaju da
prihvate dobro. Kako bi razliNitko neÊe doÊi do
Ëit bio rezultat kad bi “doπli,
spasonosne
i vidjeli”!
spoznaje istine
Nitko neÊe doÊi do spasodokle god se
nosne spoznaje istine dok le
god se povjerava vodstvu ljudpovjerava vodstvu
skog autoriteta. Kao i Nataljudskog
naelu, i nama je potrebno da
autoriteta.
prouËavamo Boæju RijeË za sebe osobno i molimo se za prosvjetljenje Svetim Duhom. Onaj
koji je vidio Natanaela pod
smokvom, vidjet Êe i nas na tajnom mjestu molitve. Aneli
iz svijeta svjetlosti blizu su onih koji u poniznosti traæe
boæansko vodstvo.
Pozivanjem Ivana, Andrije, ©imuna, Filipa i Natanaela,
otpoËinje osnutak krπÊanske Crkve. Ivan je svoja dva uËenika
uputio Kristu. Tada je jedan od njih, Andrija, naπao svog
brata i pozvao ga Spasitelju. Tada je pozvan Filip i on je
otiπao da traæi Natanaela. Ovi primjeri trebaju nas pouËiti
o znaËenju osobnih napora, o upuÊivanju neposrednih poziva naπim roacima, prijateljima i susjedima. Postoje takvi
koji cijeloga æivota tvrde da poznaju Krista, ali ipak koji nisu nikada uËinili nikakav osobni napor da dovedu makar i
“NA©LI SMO MESIJU”
125
jednu duπu Spasitelju. Oni sav rad prepuπtaju propovjedniku.
On moæe biti dobro osposobljen za svoj poziv, ali ne moæe
uËiniti ono πto je Bog ostavio kao zadaÊu vjernicima Crkve.
Postoje mnogi kojima je potrebna sluæba krπÊanskih srca punih ljubavi. Mnogi su propali, a mogli su biti spaπeni
da su njihovi susjedi, obiËni ljudi i æene, uloæili osobni napor za njih. Mnogi Ëekaju da budu osobno oslovljeni. U svakoj
obitelji, susjedstvu, gradu, tamo gdje æivimo, postoji rad koji
trebamo izvrπiti kao Kristovi misionari. Ako smo krπÊani, ovaj
Êe rad biti za nas radost. »im se tko obrati, u njemu se raa
æelja da i druge upozna kakvog je dragocjenog prijatelja naπao u Isusu. Spasonosna i posveÊujuÊa istina ne moæe biti
zatvorena u njegovom srcu.
Svi koji su se posvetili Bogu bit Êe kanali svjetlosti. Bog
Pozivanjem Ivana,
Êe ih naËiniti svojim posredAndrije, ©imuna,
nicima da drugima objave boFilipa i Natanaela,
gatstvo njegove milosti. NjeotpoËinje osnutak
govo je obeÊanje: “Njih i sve
oko brda svojega uËinit Êu blakrπÊanske Crkve.
goslovom, i dat Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” (Ezekiel 34,26)
Filip je rekao Natanaelu: “Doi i vidi!” On nije traæio
od njega da prihvati tue svjedoËanstvo, veÊ da sam promatra Krista. Sada kad je Isus uzaπao na Nebo, njegovi su
uËenici njegovi predstavnici meu ljudima i jedan od najdjelotvornijih naËina pridobivanja duπa za Njega je primjerom pokazati njegov karakter u svom svakodnevnom æivotu. Naπ utjecaj na druge ne ovisi toliko o tome πto Êemo
kazati koliko o tome tko smo. Ljudi mogu pobijati i odbaciti
naπu logiku, oni se mogu oduprijeti naπim pozivima; ali æivot nesebiËne ljubavi dokaz je koji ne mogu poreÊi. Dosljedan æivot, obiljeæen Kristovom krotkoπÊu, sila je u ovom
svijetu.
Kristovo uËenje bilo je izraz dubokog osvjedoËenja i iskustva i oni koji se uËe od Njega postaju uËitelji po boæanskom
uzoru. Boæja RijeË koju izgovara onaj koji je i sam posveÊen
njome posjeduje æivotodavnu silu koja je Ëini privlaËnom za
sluπatelje i osvjedoËuje ih da je ona æiva stvarnost. Kad Ëovjek
126
ISUS SE RODI
primi istinu u ljubavi prema njoj, on Êe je otkriti uvjerljivoπÊu svoga ponaπanja i naËinom svoga govora. On objavljuje ono πto je sam Ëuo, vidio i opipao o RijeËi æivota, tako
da bi i drugi mogli imati zajednicu s njim kroz poznavanje
Krista. Njegovo svjedoËanstvo, s usana dotaknutih æivim æarom s oltara, istina je za prijemËivo srce i ona posveÊuje
karakter.
Onaj koji teæi pruæiti svjetlost drugima, i sam Êe biti
blagoslovljen. “Bit Êe to kiπa blagoslova.” “I tko napaja druge,
sam Êe se napojiti.” (Izreke 11,25) Bog bi mogao postiÊi svoj
cilj spaπavanja grjeπnika bez naπe pomoÊi; ali da bismo razvili
karakter sliËan Kristovom, moramo sudjelovati u njegovu radu.
Da bismo sudjelovali u njegovoj radosti — radosti da vidimo
duπe otkupljene njegovom ærtvom — moramo sudjelovati u
njegovim naporima za njihovo
Naπ utjecaj na
otkupljenje.
Prvi izraz Natanaelove vjedruge ne ovisi
re,
tako
snaæan, ozbiljan i istoliko o tome πto
kren, zvuËao je kao glazba u
Êemo kazati,
Isusovim uπima. A On mu uzkoliko o tome tko
vrati: “Jer ti rekoh da sam te
smo.
vidio pod smokvom, vjerujeπ!
Vidjet Êeπ joπ veÊe od toga!”
Spasitelj je radosno oËekivao
svoje djelo propovijedanja
dobrih vijesti krotkima, zavijanja ranjenih srca i objavljivanja slobode zarobljenima od Sotone. DræeÊi na umu dragocjene blagoslove πto ih je donio ljudima, Isus je dodao:
“Zaista, zaista, kaæem vam — nadoda Isus — vidjet Êete otvoreno nebo i anele Boæje gdje uzlaze i silaze nad Sinom »ovjeËjim.”
Ovdje je Krist, ustvari, rekao: Na obali Jordana Nebo je
bilo otvoreno i Duh je siπao na mene kao golub. Taj prizor
potvrdio je da sam Boæji Sin. Ako me vjerujete kao takvoga,
vaπa Êe vjera oæivjeti. Vi Êete vidjeti da je Nebo otvoreno i
da se nikada neÊe zatvoriti. Otvorio sam ga za vas. Boæji se
aneli penju noseÊi Ocu molbe nevoljnih i ojaenih i silaze
noseÊi blagoslov, nadu, ohrabrenje, pomoÊ i æivot sinovima
ljudskim.
“NA©LI SMO MESIJU”
127
Boæji su aneli stalno u pokretu izmeu Zemlje i Neba
i Neba i Zemlje. Kristova Ëuda za ucviljene i napaÊene bila
su uËinjena Boæjom silom kroz sluæbu anela. Svaki blagoslov od Boga dolazi nam preko Krista sluæbom njegovih nebeskih vjesnika. Uzevπi na sebe ljudsku prirodu, naπ je Spasitelj sjedinio svoje interese s interesima palih Adamovih
sinova i kÊeri, dok se svojom boæanskom prirodom dræao
Boæjega prijestolja. Na taj je naËin Krist posrednik u vezi
ljudi s Bogom i Boga s ljudima.
ISUS SE RODI
128
Kazalo
01. “Bog je s nama” .............................................................. 7
02. Izabrani narod ............................................................... 16
03. “Kada doe punina vremena” ..................................... 22
04. “Jer vam se danas rodi Spas” ...................................... 29
05. PosveÊenje ..................................................................... 35
06. “Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda” ...................... 43
07. Kao dijete ...................................................................... 51
08. Posjet u vrijeme Pashe ................................................. 59
09. Dani borbe .................................................................... 68
10. Glas u pustinji ............................................................... 77
11. Krπtenje .......................................................................... 90
12. Kuπanje .......................................................................... 95
13. Pobjeda ........................................................................ 107
14. “Naπli smo Mesiju” ..................................................... 115