MARIJA MEÐU NAMA Informativni list Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Godina XL, Sarajevo, srpanj 2010, br. 2/142 Izdaje: Provincijalat ŠSFKK Bosansko-hrvatske provincije BiH - 71000 SARAJEVO, Bjelave 43, Tel:+387/33/225-137; tel/fax: 208-629 E-mail: franjevke.bih@gmail.com Uređuje: s. Kata Karadža, provincijska tajnica Odgovara: s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica SADRŽAJ IZ GENERALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Najava redovitog vrhovnog kapitula 2011. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nova uprava Sjevernoameričke provincije Sv. Franje Asiškoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nova uprava Austrijsko-koruške provincije Bezgrešnog Srca Marijina . . . . . . . . . . . . . . 4 4 5 6 IZ PROVINCIJALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Raspored sestara za 2010/2011 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 OBAVIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 ŽIVOT NA DLANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Provincijski radni kapitul . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pax - list početnog odgoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hrvatski franjevački biografski leksikon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zastupljenost ženskih likova u Hrvatskom franjevačkom biografskom leksikonu . . . . Tražim braću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Novicijatska škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Odgoj u vjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Susret hrvatske katoličke mladeži . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Putem Istine u Život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Riječ je živa kad život govori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Život kao dar i zadatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 19 19 21 22 23 25 27 29 30 30 32 33 NAŠI POKOJNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . S. M. Elizabeta (Manda) Nedić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Riječ oproštaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Propovijed gvardijana franjevačkog samostana na Gorici u Livnu . . . . . . . . . . . . . . . . Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 35 35 37 38 PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Kongregacijski list . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Zajedno, bilten VFZ-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Svijet je naš samostan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Gdje su ljubav i mudrost, tu nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, tu nema ni srdžbe ni uznemirivanja. Gdje je siromaštvo s veseljem, tu nema ni pohlepe ni škrtosti. Gdje je mir i razmatranje, tu nema ni užurbanosti ni lutanja. Gdje strah Gospodnji čuva svoj dvor, tu neprijatelj ne može imati pristupa. Gdje je milosrđe i razbor, tu nema ni suviška ni tvrdoće srca. Sv. Franjo, Opomena 27 IZ GENERALATA Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 IZ PROVINCIJALATA Raspored sestara 2010/11. Provincijska uprava: s. M. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica s. M. Kata Karadža, zamjenica prov. predstojnice s. M. Željka Dramac, savjetnica s. M. Ana Oršolić, savjetnica s. M. Ljubica Stjepanović, savjetnica Pomoćne službe: s. M. Kata Karadža, prov. tajnica s. M. Mladenka Ćurić, prov. ekonoma Odgajateljice: s. M. Ivka Lučić, odg. novakinja i juniorki s. M. Ljubica Stjepanović, odg. postulantica s. M. Marija Mihaljević, odg. kandidatica BOSNA I HERCEGOVINA SARAJEVO - PROVINCIJALAT SAMOSTAN PREČISTOG SRCA MARIJINA, Bjelave 43, BiH-71000 SARAJEVO Tel: 033/225-137; tel/fax: 208-629 Tel: 220-331, prov. predst. E-mail: franjevke.bih@gmail.com s. M. Željka Dramac, predst. s. M. Danijela Mostarac s. M. Irena Zeba s. M. Ivanka Mihaljević s. M. Kata Karadža s. M. Dražana Radman s. Marija Tomić Provincijalat Bosne Srebrene Zagrebačka 18 , Tel: 033/722 455 s. M. Željka Kopić s. M. Branislava Sičaja BUGOJNO - SAMOSTAN SRCA ISUSOVA Malo Selo 3, BiH-70230 BUGOJNO Tel/fax: 030/251-361 s. M. Ines Vujica, predst. s. M. Kornelija Grubeša (za župu Bugojno) s. M. Leonila Brkić s. M. Stjepanka Peša s. M. Blaženka Franjičević s. M. Lucija Klarić s. M. Mira Bliznac (za župu Bugojno) BUČIĆI - SAMOSTAN SV. OBITELJI Bučići bb, BiH-72290 NOVI TRAVNIK Tel/fax: 030/793-647 E-mail: sfranjnt@tel.net.ba s. M. Monika Knežević, predst. s. M. Krešimira Skopljaković s. M. Mirjam Kolar s. M. Ankica Tomas s. M. Tihoslava Bliznac Župni ured Bučići Tel: 030/792-252; 791-855 s. M. Silverija Bošnjak s. M. Kata Mlakić GORNJA TRAMOŠNICA SAMOSTAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA BDM BiH-76256 PELAGIĆEVO, Tel: 054/482-408 E-mail: sestre.tram@gmail.com s. M. Arkanđela Tadić, predst. s. M. Marijana Živković s. M. Helena Karalić s. M. Borislava Šokčević s. M. Teofila Živković s. M. Radoslava Jurčić s. M. Božena Gagulić s. M. Pankracija Prgomet s. M. Inocenta Stipić s. M. Kata Marković s. M. Ivona Sliško Raspored sestara 2010/11. s. M. Ružica Marijić JAJCE - SAMOSTAN PRESVETOG s. M. Jela Marijić TROJSTVA s. M. Batistina Pavić Hrvoja Vukčića Hrvatinića bb s. M. Snježana Pavić BiH-70101 JAJCE, Tel/fax: 030/658-685 s. M. Samuela Klaić E-mail: sestre.franjevke-jajce@tel.net.ba s. M. Anđelka Mlakić, predst. s. M. Kristina Svalina s. M. Krunoslava Beblek s. M. Ancila Mrkonjić s. M. Nikolina Pejić (za župu Podmilačje) s. M. Lidija Jurišić s. M. Iva Klarić LIVNO - SAMOSTAN KRISTA KRALJA Gorička cesta bb, BiH-80101 LIVNO Tel: 034/ 202-114; 202-317; tel/fax: 202-526 E-mail: ssfgorica@tel.net.ba s. M. Anđelka Jukić, predst. s. M. Doloroza Dilber s. M. Ana Tikvić s. M. Koleta Lijović s. M. Metodija Kurbaša s. M. Cecilija Mislijević s. M. Rafaela Kovač s. M. Sofija Kelava s. M. Vida Marijan s. M. Felicija Bijader s. M. Angelina Ivković s. M. Mladena Vučković s. M. Aleksandra Baotić s. M. Ana Antolović s. M. Nevenka Palavra s. M. Marija Mihaljević s. M. Sara Miloloža s. M. Marica Čičak s. Dobrila Krivić kandidatice VAREŠ - SAMOSTAN PREOBRAŽENJA GOSPODINOVA Put mira bb .BiH-71330 VAREŠ Tel: 032/848-020; fax. 848 022 E-mail: s.malaskola@bih.net.ba s. M. Ana Jeleč, predst. s. M. Blanka Jeličić s. M. Marica Mrkonjić BUSOVAČA - DJEČJI VRTIĆ Kneza Mislava bb, BiH-72260 BUSOVAČA Tel/fax: 030/732-646 E-mail: djecji.vrtic.busovaca@tel.net.ba s. M. Leopolda Čović, predst. s. M. Verona Oršolić s. M. Animira Jakovljević SARAJEVO - FRANJ. SAMOSTAN Franjevačka 6, BiH-71000 SARAJEVO Tel: 033/531-340; cent. 236-107 s. M. Nevenka Medjedović, predst. s. M. Pacifika Antolović s. M. Staza Marjanović SARAJEVO - FRANJEVAČKA TEOLOGIJA A. B. Srebrene 111, BiH-71000 SARAJEVO Tel: 033/460-395; cent. 453-266 s. M. Lucija Ljubos, predst. s. M. Judita Franjičević s. M. Alberta Kuprešak s. M. Ana Šarić VISOKO - FRANJ. KLASIČNA GIMNAZIJA Ulica Bosne Srebrene 4, BiH-71300 VISOKO Tel: 032/735-825; tel/fax: 738-767 s. M. Celina Vidak, predst. s. M. Tarzicija Vujica s. M. Izabela Puljić s. M. Gracija Žabić s. M. Slavica Jovanović s. M. Tonka Puškarić KRALJEVA SUTJESKA - FRANJ. SAMOSTAN BiH-72244 KRALJEVA SUTJESKA Tel: 032/771-709; 771-716 s. M. Alojzija Antunović, predst. s. M. Marija Mlakić s. M. Mirja Kepić Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 FOJNICA - FRANJEVAČKI SAMOSTAN Fra A. Zvizdovića 4, BiH-71270 FOJNICA Tel: 030/802-068 s. M. Simplicija Budimir, predst. s. M. Sidonija Pranješ s. M. Martina Gazibarić PODHUM - ŽUPA Župni ured BiH-80209 PODHUM Tel: 034/245-806; ž. 245-336 s. M. Zora Vukadin, predst. s. M. Gizela Dolić LIVNO - FRANJEVAČKI SAMOSTAN LJUBUNČIĆ - ŽUPA Župni ured Ljubunčić BiH-80202 PRILUKA Tel: 034/268-200; 268-026 s. M. Marta Kurtić, predst. s. M. Julijana Damljanović s. M. Henrika Miškić Gorička cesta bb, BiH-80101 LIVNO Tel: 034/204-614; cent. 201-677 s. M. Anđa Marijan, predst. s. M. Ljudevita Dalić s. M. Bogomila Lijović s. M. Kerubina Kapular s. M. Norberta Brdar NOVI ŠEHER - ŽUPA Župni ured TOLISA - FRANJEVAČKI SAMOSTAN BiH-74254 NOVI ŠEHER Fra Martina Nedića 1, BiH-76272 TOLISA Tel: 032/890-010; 890-275 Tel: 031/754-665; cent. 754-064 s. M. Dubravka Dropulja, predst. s. M. Luja Mikić, predst. s. M. Paula Batarilo s. M. Klementina Jelečević s. M. Lucija Budimir s. M. Terezija Jelečević s. M. Luja Baotić SIVŠA - ŽUPA s. M. Kata Rukavina Župni ured Sivša BiH-74230 USORA BRESTOVSKO - ŽUPA Tel: 032/893-144 Župni ured s. M. Ilinka Dubravac, predst. BiH-71255 BRESTOVSKO s. M. Bernardina Brajinović Tel: 030/876-226; 876-084 s. M. Berhmana Ćurić s. M. Dragica Ljubos, predst. s. M. Dara Zekić DOMALJEVAC - ŽUPA Župni ured, BiH-76233 DOMALJEVAC BUSOVAČA - ŽUPA Tel: 031/791-032 Župni ured s. M. Jela Dubravac, predst. BiH-72260 BUSOVAČA s. M. Lavrencija Tikvić Tel: 030/732-774; 733-035 s. M. Anđa Ćurić s. M. Snježana Saraf, predst. s. M. Ivanka Guberac REPUBLIKA HRVATSKA s. M. Gordana Davidović KLOŠTAR IVANIĆ - SAMOSTAN BILA - ŽUPA SV. FRANJE ASIŠKOG Župni ured Bila Svete Marije 2 BiH-80205 GUBER HR-10312 KLOŠTAR IVANIĆ Tel: 034/243-495 Tel/fax: 01/2892-758; 2892-510; novicijat: s. M. Marica Pavlović, predst. 2893-444 s. M. Emanuela Jukić E-mail: skolske.sestre.franjevke@zg.htnet.hr 10 Raspored sestara 2010/11. s. M. Tihomira Kljajić, predst. s. M. Mihaela Rajić s. M. Benjamina Mutić s. M. Anuncijata Martić s. M. Tomislava Djedović s. M. Klara Turalija s. M. Antonija Rehlicki s. M. Paskalija Gojević s. M. Jelena Martić s. M. Veronika Barba s. M. Bernardica Sučić s. M. Ćirila Nedić s. M. Štefanija Cindrić s. M. Evelina Tomas s. M. Tavelina Koščec s. M. Rastislava Živković s. M. Leonarda Novak s. M. Brigita Bernatović s. M. Amalija Kolobarić s. M. Ignacija Tomić s. M. Zvonimira Zubak s. M. Ambrozija Bernatović s. M. Alma Bernatović s. M. Trpimira Rošić s. M. Branimira Jokić s. M. Ladislava Gavranović s. M. Jeronima Pranješ s. M. Fabiola Bobaš s. M. Ljiljana Puškarić s. M. Darija Kovačić s. M. Andrijana Sluganović s. M. Maksimilijana Pendeš s. M. Dragica Tikvić s. M. Ljubica Volić s. M. Ana Jozić s. M. Ana Dubravac s. M. Marija Barišić s. M. Ljubica Stjepanović s. M. Ivka Lučić s. M. Dragana Tomić Sv. Marije 4, tel: 01/2831- 408; 2831-406 s. M. Fabijana Grivić s. M. Dragutina Šimunović s. M. Matea Subašić novakinje Andrijana Dankić Nikolina Mišković postulantice Nevenka Mijatović Petra Jozić Nevenka Jelica Marina Jurišić ZAGREB - SAMOSTAN SV. MARIJE GORETTI Pašmanska 32, HR-10000 ZAGREB Tel: 01/6180-153 E-mail: sestre.pasmanska@gmail.com s. M. Miroljuba Miloš, predst. s. M. Josipa Kobaš s. M. Roza Jozić s. M. Miroslava Klarić s. M. Gabrijela Tomas s. M. Mara Matanović ZAGREB - SAMOSTAN NAVJEŠTENJA GOSPODINOVA Av. M. Držića 31/2, HR-10000 ZAGREB Tel: 01/6065-710; fax: 6040-754 E-mail: ss-franjevke@zg.t-com.hr Ured - tel: 01/6065-737; tel/fax: 6180-276 E-mail: ssfkk@zg.t-com.hr s. M. Ana Oršolić, predst. s. M. Vitomira Jurič s. M. Paulina Filipović s. M. Kazimira Nedić s. M. Valentina Nedić s. M. Dobroslava Antunović s. M. Marina Radošević s. M. Filoteja Petrović s. M. Renata Mrvelj s. M. Karmela Tikvić s. M. Ivanka Kolar s. M. Lucijana Bobaš s. M. Anica Jozić s. M. Florencija Božanović s. M. Jozefina Franjković s. M. Ružica Oršolić s. M. Amabilis Jurić s. M. Mladenka Ćurić s. M. Vlatka Đido s. M. Mislava Lovrenović s. Kristina Marijanović s. Maja Ivković 11 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 ZAGREB - SAMOSTAN SV. LEOPOLDA MANDIĆA Pavlinski prilaz 3 HR-10000 ZAGREB - REMETE Tel: 01/4580-955 E-mail: sestreremete@gmail.com s. M. Branka Stjepanović, predst. s. M. Beata Mandić s. M. Magdalena Pranjić s. M. Kalista Kobaš s. M. Efrema Radošević s. M. Matilda Ćorić s. M. Eugenija Knežević s. M. Biserka Jagunić s. M. Bernarda Ištuk s. Radmila Ilinović s. Ivana Pavla Dominković ČAKOVEC - FRANJEVAČKI SAMOSTAN Franjevački trg 1 HR - 40000 ČAKOVEC Tel: 040/311- 442 E-mail: sestre.franjevke.cakovec@ck.htnet.hr s. M. Dragica Živković, predst. s. M. Martina Dragičević s. M. Miljana Marušić ZAGREB - Gornje Prekrižje 16 HR-10000 ZAGREB E-mail: skolske.sestre.franejvke3@zg.t-com.hr Tel: 01/4673-616 s. M. Rozalija Jurić, predst. s. M. Jacinta Marijan s. M. Berta Puškarić s. M. Mara Puškarić SUĆURAJ - ŽUPA Župni ured HR-21469 SUĆURAJ, OTOK HVAR Tel: 021/773-269 s. M. Donata Jeleč, predst. s. M. Imelda Janjiš s. M. Lucija Bosankić ZAGREB - ŽUPA KOZARI BOK II. Radnički put 1 b HR-10000 ZAGREB Tel: 01/2404-482 s. M. Vlatka Dujmović, predst. s. M. Anita Dramac s. M. Mara Antunović TUČEPI Kamena 65 HR-21325 TUČEPI Tel/fax: 021/623-551 E-mail: skolske.sestre.franjevke2@st.t-com.hr s. M. Suzana Milardović, predst. s. M. Vjenceslava Barun s. M. Justina Tomić OSIJEK 11 - ŽUPA SV. LUKE EVANĐELISTA Grgura Ninskog 18a HR-31221 JOSIPOVAC, OSIJEK Tel: 031/354-355 E-mail:casne.sestre.franjevke@os.htnet.hr s. M. Romana Valešić, predst. s. M. Jelica Dolić s. M. Elizabeta Žuljević ZAGREB - FRANJEVAČKI SAMOSTAN Brodograditeljska 2 HR-10020 SIGET - ZAGREB Tel: 01/6552-484 s. M. Ankica Perković, predst. s. M. Natalija Brković s. M. Rebeka Burazerović s. Ivana Džambas OSIJEK 11 - DJEČJI VRTIĆ JOSIPOVAC Marka Marulića 18a HR-31221 JOSIPOVAC, OSIJEK Tel: 031/354 - 455 E-mail: casne.sestre.djecji.vrtic@os.htnet.hr s. M. Mira Blatančić, predst. s. M. Finka Topić s. M. Jasna Šimić 12 Raspored sestara 2010/11. AUSTRIJA ITALIJA HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA Seitzerg. 5 A-1010 WIEN Tel: +43/1/5338 - 136 s. M. Filipa Mlakić, predst. s. M. Viktorija Jukić s. M. Anica Markelić s. M. Jelena Antolović GROTTAFERRATA - GENERALNA KUĆA NJEMAČKA MAINZ - BISCHÖFLICHES PRIESTERSEMINAR Augustinerstr. 34 D-55116 MAINZ Tel: +49/6131/4827-511 +49/6131/ 266-230; fax: 266-239 E-mail: ssmainz@gmx.de s. M. Auksilija Milić, predst. s. M. Monika Martić s. M. Karla Mlakić s. M. Regina Marjanović s. M. Bonifacija Pranjić s. M. Dionizija Tomas s. M. Gordana Stanić s. M. Estera Marijić s. M. Terezija Batarilo s. M. Anđelka Jakovljević Bischofsplatz 2 Tel: +49/6131/253-109 s. M. Blaženka Marinčić s. M. Ruža Kasalo MÜNCHEN Münchnerstr. 28 D-81379 MÜNCHEN Tel: +49/89/7857- 99 0; fax: 7857 - 699 29 E-mail: ssfminhen@t-online.de s. M. Luja Marković, predst. s. M. Patricija Mijačević s. M. Milena Barun s. M. Zvjezdana Knežević s. M. Jela Piljić Via Bruno Buozzi, 1 I-00046 GROTTAFERRATA Tel: 0039/06/9412 - 466 U IZBIVANJU IZVAN ZAJEDNICE s. M. Augustina Suša (kod Slavke Radaš) (1. 10. 2009. - 1.10. 2010.) BiH-80202 PRILUKA - LIVNO s. M. Zorica Tomić (1. 7. 2010. - 1. 7. 2011.), 0981604956 Međurača 44 HR- 43221 NOVA RAČA - BJELOVAR U procesu prijelaza u Tršćansku provinciju s. M. Kerubina Petrović Via delle Docce, 34 I-34128 TRIESTE UKUPAN BROJ SESTARA 253 Sestara s doživotnim zavjetima 246 Sestara juniorki 7 Novakinja 2 Postulantica 4 Kandidatica 6 Srednja životna dob sestara 58,76 ______________________ s. M. Ivanka Mihaljević provincijska predstojnica Sarajevo, 26. lipnja 2010. 13 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 OBAVIJESTI Susret provincijskih predstojnica i odgajateljica Dana 6. travnja, u samostanu sestara Splitske provincije na Lovretu u Splitu, održan je redoviti godišnji susret provincijskih predstojnica i odgajateljica naših triju hrvatskih provincija. Iz naše Provincije na susretu su bile provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević i odgajateljice s. Ivka Lučić, s. Ljubica Stjepanović i s. Marija Mihaljević. Potpisivanje ugovora između Svete Stolice i BiH o dušobrižništvu katoličkih vjernika Dana 8. travnja, u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu, potpisan je Ugovor između BiH i Svete Stolice o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga BiH. Ugovor su potpisali Ministar odbrane BiH dr. Selmo Cikotić i Apostolski nuncij u BiH mons. Alessandro D’Errico. Kao predsjednica KVRPP BiH na potpisivanju je bila prisutna naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević. Nakon potpisivanja Ugovora upriličen je svečani zajednički objed u Apostolskoj nuncijaturi. Duhovne vježbe za članice HUVRP Od 12. do 18. travnja, u samostanu sestara Službenica Milosrđa na Kamenu kod Splita, održane su duhovne vježbe za članice HUVRP. Tema je bila Isusovi susreti u Evanđelju a voditelj je bio o. Zdenko Križić, karmelićanin. Sudjelovala je i naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević. Seminar o zaštiti dokumentacije vjerskih zajednica U organizaciji Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, Marulićev trg 21, održan je 19. i 20. travnja Seminar o zaštiti dokumentacije vjerskih zajednica. Iz naše Provincije sudjelovala je s. Mladenka Ćurić, provincijska ekonoma. Sjednica Izvršnog odbora KVRPP BiH Dana 24. travnja u Sarajevu, Kaptol 32, održana je sjednica Izvršnog odbora KVRPPa BiH koju je predsjedala s. Ivanka Mihaljević, predsjednica Konferencije. Sudionici su promišljali o aktualnim pitanjima vezanim za rad KVRPP BiH. Susret biskupa BK BiH i članova KVRPP BiH Dana 28. travnja, u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu, Kaptol 7, upriličen je susret biskupa BK BiH i članova KVRPP BiH. Tema susreta bila je Ostvarenje karizme redovničkih zajednica na socijalnom planu u Bosni i Hercegovini (škole, bolnice, zatvori, hendikepirani…). Predavanje na ovu temu održala je naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević. Provincijski radni kapitul Od 5. do 8. svibnja u Bugojnu slavljen je Provincijski radni kapitul. Misao vodilja bila je Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje (PPr 10,10). Na Kapitulu smo razmišljale o daljnjem hodu naše Zajednice te dovršile Provincijski plan za razdoblje 2010. - 2015. godine. Također smo izradile i Pravilnik provincijskog kapitula te razmatrale važna pitanja vezana uz život i djelovanje Provincije. 14 OBAVIJESTI Susret hrvatske katoličke mladeži U Zadru 8. i 9. svibnja održan je Šesti susret hrvatske katoličke mladeži pod geslom Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11). Sudjelovalo je oko 30.000 mladih. Predvodeći središnje misno slavlje zadarski nadbiskup Želimir Puljić pozvao je mlade da budu nositelji radosti, nade i povjerenja. Nekoliko skupina mladih iz RH i BiH pratile su i naše sestre. Predstavljanje Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona Dana 12. svibnja u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i VFZ-a RH i BiH u dvorani Vijenac u Zagrebu predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon. Također, Leksikon je predstavljen i u Sarajevu 9. lipnja u prostorijama Franjevačkog međunarodnog studentskog centra na Kovačićima. Na predstavljanju u Sarajevu naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević govorila je na temu Zastupljenost ženskih likova u Leksikonu. Seminar za juniorke U Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi, 14. i 15. svibnja u Zagrebu, održan je seminar za juniorke svih redovničkih zajednica. Tema je bila Redovničko zajedništvo - blago u glinenim posudama. Seminar je vodila s. Marija Pehar, ŠSF. Sudjelovale su i naše sestre juniorke sa odgajateljicom s. Ivkom Lučić. Novicijatski izlet Dana 26. svibnja, postulantice i novakinje redovničkih zajednica koje se redovito okupljaju u Novicijatsku školu u Zagrebu, obilježile su završetak godine novicijatskim izletom na Krk i Košljun. Bile su i naše novakinje i postulantice s odgajateljicama s. Ivkom Lučić i s. Ljubicom Stjepanović. Hodočašće u Svetu Zemlju Od 26. svibnja do 2. lipnja, s. Animira Jakovljević, s. Mislava Lovrenović, s. Mirja Kepić i s. Celina Vidak, hodočastile su u Svetu Zemlju. Dana 1. kolovoza, na Gorici u Livnu, obilježit će 25. obljetnicu zavjeta. Napustile zajednicu Dana 7. lipnja iz Držićeve u Zagrebu, svojevoljno je napustila Zajednicu s. Emanuela Rajić. Od Vrhovne uprave primile smo dopis Dopuštenje s. Emanuli Rajić da napusti Kongregaciju (Prot. n. 1107/2010). Time je s. Emanuela oslobođena zavjeta i svih obaveza koje su je vezale za našu Ustanovu (Kan. 692). Dana 12. lipnja Zajednicu je svojevoljno napustila kandidatica Ivana Jezildžić iz naše zajednice na Gorici u Livnu. Neka ih prati Božji blagoslov! 15 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Završila školovanje Dana 10. lipnja, na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, s. Gordana Davidović je završila filozofsko teološki studij. Pisala je diplomski rad na temu Duhovnost postmoderne kod Željka Mardešića pod vodstvom profesora dr. fra Vilija Radmana. Sestra Gordana je stekla zvanje diplomirane teologinje. Povratak u zajednicu i izbivanje izvan zajednice Dana 15. lipnja nakon dvije godine izbivanja u zajednicu se vratila s. Terezija Jelečević. Na sjednici Provincijske uprave, 25. i 26. lipnja u Sarajevu, razmotrena je i pozitivno riješena molba s. Zorice Tomić za izbivanje izvan zajednice. Iz osobnih razloga s. Zorica će izbivati od 1. srpnja 2010. do 1. srpnja 2011. Njezina adresa je: Međurača 44, HR43221 Nova Rača - Bjelovar. Duhovne vježbe za kandidatice Od 17. do 21. lipnja, na Gorici u Livnu, održane su duhovne vježbe za kandidatice naših triju provinicja hrvatskog govornog područja. Voditelj je bio fra Marko Ešegović, odgajatelj novaka provincije Bosne Srebrene. Tema je bila Odgoj u vjeri. Sjednica Vijeća franjevačkih zajednica Dana 21. lipnja, u franjevačkom samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru, održana je sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sjednicom je predsjedao fra Ivan Sesar, hercegovački provincijal, predsjednik Vijeća. Raspravljalo se o svim važnijim pitanjima vezanim za život i rad franjevačkih zajednica. Na sjednici su nazočili poglavari i poglavarice franjevačkih zajednica među kojima i naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević. Subotnja godina Dana 1. srpnja s. Blanka Jeličić se vratila iz naše generalne kuće u Grottaferrati gdje je kroz tri mjeseca koristila subotnju godinu. Provincijski katehetski dan Dana 4. srpnja, u organizaciji Povjerenstva za apostolat, održan je provincijski katehetski dan na temu Očuvanje vjere i kulture na Kupreško-livanjskom području. Dan je organiziran u obliku terenske nastave. Susret je imao za cilj istražiti, kroz studijsko putovanje, važna mjesta za povijest našeg naroda i očuvanje vjere i kulture tijekom povijesti. Sestre su posjetile Kupres, Otinovce, Livanjsko polje, Franjevački samostan na Gorici u Livnu, Prisoje i Buško Blato. Katehetski dan su animirale i pripremile s. Ana Oršolić, pročelnica povjerenstva za apostolat i s. Vlatka Dujmović, članica povjerenstva za apostolat. 10. obljetnica redovničkih zavjeta Od 5. do 12. srpnja, u našoj kući u Varešu, bila je duhovna obnova za naše sestre: s. Ivu Klarić, s. Miru Blatančić, s. Dražanu Radman, s. Dragicu Živković i s. Snježanu Pavić, koje su obilježile 10. obljetnicu doživotnih zavjeta. Duhovnu obnovu animirala je s. Lidija Jurišić. 16 OBAVIJESTI Preminula sestra Dana 18. travnja, na Gorici u Livnu, u 84. godini života i 56. godini redovništva preminula je naša s. Elizabeta Nedić. Dan kasnije svetu misu zadušnicu, u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla, predslavio je fra Marko Semren, gvardijan. Nakon svete mise svećenici, sestre i rodbina ispratili su s. Elizabetu na groblje sv. Mihovila na Gorici gdje je i pokopana. Pax - list početnog odgoja Uz nedjelju Dobrog pastira, dana molitve za duhovna zvanja, izišao je prvi broj lista početnog odgoja Pax kojeg su uredile najmlađe članice naše Provincije. Nove kandidatice U našu zajednicu primljene su tri nove kandidatice: Slađana Ivanović iz župe sv. Ante Padovanskog, Busovača. Ivana Pavličević iz župe Uznesenja Marijina, Rama/Šćit. Stjepana Markunović iz župe sv. Mihovila Arkanđela, Ovčarevo. Suglasnost za zatvaranje redovničke kuće Na Provincijskom radnom kapitulu od 5. do 8. svibnja u Bugojnu odlučeno je provesti Odluku Kapitula iz 2004. o zatvaranju naše kuće u Virovitici. Vrhovna uprava dala je svoju suglasnost za zatvaranje podružnice odnosno redovničke kuće u Virovitici, Kumičićeva 34. (Prot. n. 1095/2010). U procesu zatvaranja su podružnice u franjevačkom samostanu sv. Ilije u Podsusedu (Zagreb) i u župi sv. Ante Padovanskog u Bugojnu. Nova adresa Sestre u Tučepima: Kamena 65; HR-21325 Tučepi Tečaj njemačkog jezika Sestra Kristina Marijanović pohađa tečaj njemačkog jezika od 11. srpnja do 1. rujna u Münchenu i boravi u zajednici sestara salezijanki, Döllingerstraße 32. Bolesne sestre Preporučamo u molitve sve naše bolesne sestre a posebno s. Kazimiru Nedić koja je teško bolesna. 17 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 DOGODIT ĆE SE… Proslava 50. i 25. obljetnice zavjeta Dana 1. kolovoza, u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu za vrijeme euharistijskog slavlja u 10.00 sati, obilježit će 50. obljetnicu zavjeta: s. Julijana Damljanović, s. Sofija Kelava, s. Monika Marić, s. Amalija Kolobarić, s. Kazmira Nedić, s. Helena Karalić, s. Borislava Šokčević, s. Ignacija Tomić, s. Alojzija Antunović i s. Karla Mlakić. Isti dan 25. obljetnicu zavjeta obilježit će: s. Animira Jakovljević, s. Mislava Lovrenović, s. Mirja Kepić i s. Celina Vidak. Doživotni zavjeti U Bugojnu će u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog 19. rujna, za vrijeme euharistijskog slavlja u 11.00 sati, s. Radmila Ilinović, s. Marija Tomić, s. Ivana Džambas i s. Dobrila Krivić položiti doživotne zavjete. Prvi zavjeti Dana 3. listopada, za vrijeme euharistijskog slavlja u 11.00 sati u župnoj ckrvi sv. Nikole Biskupa u Čakovcu, naše novkinje će položiti prve zavjete. Pratimo molitvom sestre koje obilježavaju zlatni i srebreni jubilej, kao i sestre koje polažu doživotne i prve zavjete. Svojim dolaskom uzveličajmo slavlje! Hodočašće u Asiz Od 5. do 9. listopada organizirano je hodočašće u Asiz za sve sestre koje od 2010. do 2015. godine obilježavaju 50. obljetnicu zavjeta. Redovnički dani u BiH i Hrvatskoj Redovnički dan u BiH održat će se 11. rujna u franjevačkom samostanu Uznesenja BDM na Širokom Brijegu. Redovnički dani u Hrvatskoj održat će se 17. i 18. rujna u Zagrebu, te 24. i 25. rujna u Splitu. Sestrama preporučujemo sudjelovanje ondje gdje im je bliže. 18 ŽIVOT NA DLANU ljudi, mjesta, događaji PROVINCIJSKI RADNI KAPITUL Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje Od 5. do 8. svibnja u Bugojnu smo slavile Provincijski radni kapitul. Misao vodilja ovog Kapitula je bila: Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje (PPr 10, 10). Prvi dan susreta započeo je okupljanjem članica kapitula u 17.00 sati i zazivom Duha Svetoga. Kapitul je započeo pozdravom koji je uputila s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica, koja je njime predsjedala. Pri otvaranju s. Ivanka je naglasila da su pred nama dani Provincijskog radnog kapitula na kojem se zacrtava daljnji hod Zajednice i stvara Provincijski plan 2010. - 2015. Na ovom kapitulu, istaknula je, izradit će se Pravilnik provincijskog kapitula kako je to zadano odlukama Kapitula 2009. Nadalje, poželjela je da slavljenje ovoga kapitula bude duhovski događaj kako bismo se u našoj različitosti uspjele čuti i razumjeti. Doista, kapituli, poput ovoga, mogu značajno odrediti jedno razdoblje života Provincije. Tijek kapitula, odluke koje donosimo i planovi koje zacrtavamo zavise u dobroj mjeri od naše odgovornosti i raspoloživosti s kojima se ulazi u rad kapitula. Drugi dan započeo je jutarnjim pohvalama i euharistijskim slavljem koje je predslavio dr. fra Velimir Blažević. Fra Velimir, crkveni pravnik, pozvan je na kapitul kako bi pomogao pri izradi Pravilnika provincijskog kapitula. Na početku je istaknuo kako slavlje kapitula znači sabranost u jedinstvu i ljubavi. Stoga, započinjući kapitul članice trebaju biti svjesne da svaka od njih svojim odgovornim sudjelovanjem i zalaganjem stvara jedinstvo. Uvažavanjem različitih mišljenja stvara se klima prihvaćanja i ljubavi. Podsjećajući na značenje kapitula u redovničkoj ustanovi, on je istaknuo kako je važno da se sudionice kapitula odnose odgovorno u radu kapitula. Sudjelovanje na kapitulu nije samo pravo nego i obveza. Odgovorno sudjelovati znači uložiti svoje znanje, sposobnosti i iskustvo. Nakon njegove uvodne riječi, započele smo raditi na nacrtu Pravilnika provincijskog plana zaustavljajući se na svakom članu Pravilnika pojedinačno. U podnevnim satima, nakon dopuna, izmjena i korigiranja Pravilnik je usvojen. Treći dan radnog kapitula započele smo molitvom Jutarnje i euharistijskim slavljem koje je predslavio fra Kazimir Dolić, župnik iz župe Uznesenja BDM Suho Polje kod Kupresa. Pristupilo se izradi nacrta Provicnijskog plana. Statistiku Provincije prikazala je s. Kata Karadža. Uslijedila su predstavljanja: s. Željka Dramac predstavila je nacrt plana Duhovni život i trajni odgoj, s. Kata Karadža Zajednički život, s. Ana Oršolić Apostolat, s. Ljubica Stjepanović Početni odgoj i pastoral zvanja a s. Mladenka Ćurić nacrt ekonomskog plana. Nakon svakog predstavljanja sudionice su mogle diskutirati, izreći svoja zapažanja, mišljenja te predložiti nadopune. Na koncu je s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica, zahvalila članicama kapitula za odgovoran rad i zdušno sudjelovanje na kapitulu. Izrazila je zadovoljstvo glede Provincijskog plan koji smo zacrtale, istaknuviši njegovu realnost ali i obvezu da činimo i više nego što je planom zacrtano. 19 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Kada pogledamo vrijeme iza nas, vidjet ćemo da je vrijeme kriza uvijek bilo i vrijeme velikih izazova. Uvijek se u tim vremenima našlo ljudi koji su potaknuti Božjim Duhom vjerno služili Bogu i čovjeku. Vjerujem da će i nas ovo vrijeme krize vratiti Evanđelju i da ćemo biti prepoznatljiv Kristov znak ondje gdje živimo. Svima nam želim franjevačku predanost Bogu. Neka nas sve u ostvarivanju ovoga zacrtanoga Provincijskog plana vodi uzdanje u Kristovu pomoć, zaželjela je s. Ivanka i time zatvorila kapitul. Kapitul smo završile molitvom Te Deum. Nakon zajedničkoga ručka sestre su se vratile u vlastite zajednice. s. Kata Karadža 20 ŽIVOT NA DLANU Pax - list početnog odgoja U svibnju ove godine svjetlo dana je ugledao list početnog odgoja Pax, naše Provincije. Ideja za izdavanje lista došla je od naših odgajateljica s. Ivke Lučić, s. Ljubice Stjepanović i s. Marije Mihaljević. Na ovaj način željele smo, najprije mladim ljudima, ali i svima onima s kojima se susrećemo, bar malo više približiti naš franjevački red, našu Družbu, put i poziv. Želja nam je također bila pridružiti se u molitvi Crkve za duhovna zvanja i dati svjedočanstvo svog poziva i oduševljenja za ovaj način života. Svaka od nas ima svoj put i način na koji je čula Božji poziv i odgovorila na njega. Ovaj list je mjesto na kojem želimo govoriti o neizmjernoj Božjoj dobroti i ljubavi kojom nas je ljubio i izabrao za sebe, te tako ohrabriti i druge da se ne boje odgovoriti na duhovni poziv, tj. odvažiti na put nasljedovanja Krista. Možda bi bilo dobro podsjetiti se kako je slična ideja već postojala i u povijesti naše Provincije. Godine 1968. naše novakinje zajedno sa s. Leonardom Novak počele su izdavati časopis pod nazivom Serafski cvijetnjak koji je izlazio sve do 1976. godine. Zanimljivo je reći da je svih 20 brojeva, koliko ih je ukupno izišlo, rađeno samo uz pomoć pisaće mašine i puno dobre volje i truda naših sestara, a posebno s. Leonarde. To su uistinu vrijedni primjerci u kojima su budućim naraštajima ostavljene zapisane značajne crtice iz života naših sestara. Ovo je tek prvi broj našeg lista Pax koji, unatoč suvremenoj tehnologiji, ima i puno nedostataka, ali vjerujem i dobrih strana. Za sada planiramo ovaj List izdavati jedanput godišnje, i to uz nedjelju Dobrog Pastira, a ako bude mogućnosti, nadamo se da će to biti i češće. Potrebno još puno rada i ulaganja. Nadamo se i vašoj podršci i pomoći, uz želju da nam vaše kritike i prijedlozi pomognu u daljnjem radu. s. Ivana Pavla Dominković 21 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Hrvatski franjevački biografski leksikon Hrvatski franjevački biografski leksikon je monografija o franjevcima na hrvatskom povijesnom, narodnom i kulturnom prostoru na kojem su tijekom proteklih osam stoljeća naprekidno djelovali. Leksikon izlaže bogato naslijeđe prikazujući doprinose pojedinaca na mnogim područjima. Objavljen je u povodu obilježavanja 800. obljetnice utemeljenja franjevačkoga reda u nakladništvu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U Leksikonu se mogu naći podaci o radu i životu oko dvije tisuće osoba, njihovu vjerskom, crkvenom, kulturnom, prosvjetnom, znanstvenom, gospodarskom, političkom, ali i humanitarnom radu, a riječ je o franjevcima i franjevkama koji su rođeni, djelovali ili umrli u hrvatskom narodu. U Predgovoru Leksikona spomenuto je da se u pojedinim franjevačkim provincijama u hrvatskim krajevima već od 18. stoljeća nastojalo skupiti i objaviti podatke o značajnim franjevačkim likovima. Svi su ti podaci manje ili više poslužili za izradu Leksikona. Stoga je Leksikon, možemo reći, kruna rada ne samo u njemu zapisanih suradnika, nego i svih ranijih djelatnika na tom polju. Ovu monografiju, posvećenu franjevcima i franjevkama na hrvatskom povijesnom, narodnom i kulturnom prostoru, uredili su Franjo Emanuel Hoško, Pejo Ćošković i Vicko Kapitanović. Leksikon je djelo svih pripadnika franjevačkog pokreta kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Fra Emanuel je kazao kako će Leksikon biti knjiga iz koje će se čitati naša budućnost i smisao našega reda. U Leksikonu se nalaze kratke biografije petnaest sestara naše Provincije: s. Marinka Andrić, s. Skolastika Čoh, s. Verena Dijaković, s. Rudolfina Dragičević, s. Gabrijela Ištuk, s. Edvarda Košir, s. Božidara Kovač, s. Antonija Krt, s. Janja Malner, s. Ljubomira Martić, s. Kristofora Perko, s. Leonida Petrič, s. Barbara Šenekar, s. Zdravka Tikvić i s. Franciska Živko. Rad je na Leksikonu trajao godinama i plod je mnogih vrijednih i tihi franjevaca i franjevki koji su proučavali, cijenili i vrednovali povijest franjevaštva u Hrvata. s. Kata Karadža 22 ŽIVOT NA DLANU Zastupljenost ženskih likova u Hrvatskom franjevačkom biografskom leksikonu Izdavanje Leksikona velik je događaj za franjevačku biografiju, za hrvatsku biografiju pa i za biografiju uopće. Zadužena sam u ovom kratkom predstavljanju osvrnut se na prisutnost ženskih franjevačkih likova u Leksikonu. Promatrajući životne putove sv. Franje i sv. Klare i to pod vidom uzajamnog obogaćenja, veoma lako se može uočiti snažno značenje prisutnosti žene - Klare - već u samim počecima franjevačkog pokreta. Zato i ne čudi da će Klara u svom Pravilu reći da je “Nedostojna službenica Kristova i biljčica preblaženog oca Franje”. U prošlogodišnjem velikom franjevačkom jubileju više je puta bilo naglašeno da je veliki broj franjevaca i franjevki tijekom osam stotina godina potvrda da je sv. Franjo svojim životom privlačio i oduševljavao mnoge muškarce i žene koji su htjeli živjeti njegovu karizmu. To je bilo kroz osam stoljeća ali on je i danas izazov mnogima. Leksikon koji večeras predstavljamo obuhvatio je ukupno 2018 biografija znamenitih franjevačkih likova iz hrvatskog naroda ali i onih osoba koje su bile povezane s našim narodom ili su djelovale na našim prostorima. Od njih 2018, čak 1863 (ili 92,3%) biografija predstavlja braću franjevce dok se 155 (ili 7,6%) odnosi na sestre franjevke. Sigurno nas na prvi pogled iznenađuje ovaj omjer, odnosno nizak postotak zastupljenosti ženskih likova. Više je razloga zašto je to tako. Spomenut ću, po mome mišljenju, najvažnije. Općenito, muški ogranci Franjevačkog reda imaju dublju povijesnu pozadinu u hrvatskom narodu. Oni su tu već od vremena sv. Franje Asiškoga. Istina je da su i neke sestre franjevke na našem tlu također već od franjevačkih početaka. Ovdje mislim u prvom redu na naše sestre klarise. Među najstarije samostane sestara klarisa spada samostan u Splitu sagrađen početkom 14. stoljeća, točnije 1308. godine. Dakle, ženski franjevački samostani u prvim stoljećima franjevačke prošlosti u Hrvata bili su malobrojniji od muških. Većina naših ženskih franjevačkih družbi potječe iz novijih vremena tj. 19. i 20. stoljeća. Drugi razlog za znatno veću zastupljenost franjevaca u Leksikonu vidim u tome što su franjevci više nego franjevke imali mogućnost obrazovanja, više su djelovali u javnosti, bili su na višim položajima i službama, više putovali svijetom, itd. Samim tim oni su imali više mogućnosti istaknuti se svojim djelovanjem na svim područjima života. Ovdje se također očituje problem koji se inače odnosi na prisutnost žena u povijesti: one su oduvijek bile dio povijesnih događanja ali su vrlo malo prisutne u pisanoj povijesti, u povijesti kao znanosti. Razlog tomu jest što se njihovo djelovanje nije smatralo toliko važnim budući da se povijest mjerila političkim ili ratnim događanjima. Pokušat ću ukratko predstaviti ženske franjevačke redovničke zajednice prema zastupljenosti u Leksikonu: 1. Milosrdne sestre sv. Križa, Đakovo 62 sestre 2. ŠSFKK provincije Presvetog Srca Isusova, Split 31 sestra 3. Sestre svete Klare, 18 sestara 4. ŠSFKK provincije Preč. Srca Marijina, Sarajevo 15 sestara 5. ŠSFKK provincije Svete Obitelji, Mostar 9 sestara 6. Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, 9 sestara 7. Franjevke od Bezgrješnog Začeća iz Dubrovnika, 6 sestara 8. Sestre franjevke od Bezgrješne, Šibenik, 5 sestara 23 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Osim franjevki redovnica, na što bih posebno željela ukazati, u Leksikon su uvrštene još dvije velike žene. To je Jelena Anžujska kraljica iz prve pol. 13. st. i dična kraljica Kotromanić, Katarina Kosača Vukčić, franjevačka trećoredica. Bliske franjevcima surađivale su s njima na dobrobit našega naroda. Svi ženski likovi koji se spominju u Lekiskonu kao i mnogi koji nisu spomenuti, bilo redovnice bilo laikinje, bili su svijetli primjeri svojim životom i radom i tako doprinosile općem dobru na raznim područjima. U dugoj i bogatoj povijesti, što otkrivamo listajući ovaj Leksikon, vidimo da su se uvijek sestre franjevke nesebično davale kroz različite oblike apostolata. Znale su čitati znakove vremena i odgovoriti im. Veliki broj sestara franjevki radile su domaćinske poslove (kuharice, vrtlarice, pekarice, švelje, krojačice), u zdravstvenim ustanovama (medicinske sestre, bolničarke), pastoralne djelatnice, (vjeroučiteljice, katehistice, orguljašice, misionarke), te u odgojno-obrazovnim ustanovama (profesorice, pedagoginje, odgajateljice, učiteljice, spisateljice). Ovdje bih rado istaknula većini od nas poznatu s. Kristoforu Perko koja je bila slovenka, ali je cijeli svoj redovnički život provela u Bosni. Ostavila nam je svjedočanstvo žene vjernice, redovnice koja je doslovno shvatila franjevačko misijsko poslanje i posvjedočila nam ljubav prema Bogu po primjeru sv. Franje u svoj jednostavnosti i malenosti, radeći tiho i samozatajno, ali radosno kao vrtlarica, brinući se tako za brata čovjeka i za sve stvoreno. Isto tako spominjem odvažnu i stamenu ženu s. Verenu Dijaković, prvu provincijalku Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije koja je u vihoru Drugog svjetskog rata kroz 12 godina vodila zajednicu i hrabro se suočila sa nemalim kušnjama onoga vremena. Naslijedila ju je isto tako hrabra i nama nezaboravna s. Barbara Šenekar koja je nastavila voditi zajednicu i okupljati je čak i onda kada Provinicja nije imala ni primjerenog sjedišta ni krova nad glavom. I mnoge druge sestre iz svih spomenutih Družbi o kojima ćemo čitati u Leksikonu. Većina sestara u povijesti nije mogla birati apostolsko djelovanje i to ne samo zbog posluha poglavarima ili prilagodbe karizmi zajednice već i zbog toga što je i sama družba bila ograničena u svojim mogućnostima djelovanja u često vrlo zahtjevnim i teškim društveno-političkim okolnostima. Iz ovoga vidimo da bez obzira u kojem vremenu osoba živjela, bez obzira koji vid apostolata obavljala, osoba može ostaviti svjedočanstvo života, kao što i sam sveti Franjo kaže, koliki je čovjek pred Bogom toliko vrijedi i ništa više. Hrvatski franjevački biografski leksikon dobro će doći svim franjevcima i franjevkama koji žele detaljnije upoznati povijesni hod svojih zajednica ali i općenito povijesnu ulogu franjevaca i franjevki te iz takve bogate povijesti i danas učiti. Ovdje se može vidjeti da su franjevci i franjevke dali svoj veliki i značajni doprinos na našem tlu i diljem svijeta. Bilo bi dobro kad bi svaka naša redovnička zajednica napisala potpunije biografije o svojim članovima, što bi poslužilo kao nadahnuće za kvalitetnije vrjednovanje redovništva i kao putokaz kako se služi Bogu, Crkvi i narodu. Na koncu želim čestitati svima koji su u ovo kapitalno Djelo utkali svoj trud i svoje vrijeme. Leksikon ostaje svjedokom ne samo nekih povijesnih razdoblja, već ponajprije života koji je tu povijest tkao. Preko ove knjige približeni su nam mnogi životi, mnoge osobe koje su bile znak i svjetlo u svojem vremenu. Preko ove knjige, postaju i nama danas model, uzor i poticaj. Vjerujem da je i to jedna od važnih dimenzija ove knjige, knjige koja će se i na taj način prelijevati u život. s. Ivanka Mihaljević 24 ŽIVOT NA DLANU Tražim braću Izviješće biblijskog teksta o Josipu iz Egipta bilježi: Neki čovjek nađe ga gdje luta poljem pa ga upita: “Što tražiš? “Tražim braću”, odgovori. “Možeš li mi kazati gdje čuvaju stada?” (Post 37, 15-16). Zasigurno ovo nije početak priče o Josipu, potrebno je vratiti se unatrag da bismo pokušali razumjeti poruku. Ipak, pokušat ću ovim tekstom iznijeti iskustvo koje se događalo na susretu juniorki 14. i 15. svibnja u Zagrebu. Tema seminara bila je obilježena ovom biblijskom tematikom gdje smo na poticaje s. Marije Pehar, ŠSF, promišljale o redovničkom životu i zajedništvu. Našle smo se pred neobičnom situacijom, početak susreta bio je obilježen ozbiljnošću upuštanja u rad. Štoviše našle smo se pred teškim zadatkom: u ulozi Josipa, potražiti braću, odnosno potražiti sestre. Prije traženja bilo je neophodno staviti se u ulogu Josipa kojeg je Izrael volio više nego ijednog svoga sina. Biti voljen od nekoga je znak uživanja dara, ali taj dar traži odgovornost, predanje i žrtvu. Koliko god čovjek osjećao se posebnim pred Onim koji ga voli, s druge strane stoji naš odgovor na ljubav, ili kako to sv. Franjo izriče: da ljubav nije ljubljena. Već na početku prvog dijela (Post 37) osjeća se jedno razilaženje: braća uviđaju ljubav oca prema Josipu i postaju ljubomorna. To je prvi korak razdora koji će rasti polaganim putem da ga na kraju prodaju. Zlo i grijeh su neprestani pratioci na čovjekovom putu, ali postoje i načini da im se odupremo. Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso. Ovdje stupa na scenu drugi brat - Juda koji se zauzeo za brata. Još jedan lik pred nama koji je odigrao veliku ulogu u očuvanju nevinog života. Prodaja sina rezultat je očeve patnje i tuge. Grijeh se gomila, u njega bivaju uvučeni i oni koji su najmanje krivi. Ljubav zadobiva obilježje patnje, suosjećanja i velike boli. Izrael je slika Oca koji pati nad nama, slika Boga koji je uvučen u našu krhkost, naše zajednice, u bolne odnose koje je potrebno liječiti. Kićena haljina je svučena, ljudsko dostojanstvo biva pogaženo poput sluge Jahvina kojem za odjeću baciše kocku. Kako često bacamo kocku poigravanja tuđim životima koji nas pozivaju na buđenje svijesti za druge. I drugom dijelu spomenutog biblijskog odlomka, nemoguće je slijediti detalje, ali svatko od nas može se u njemu pronaći. Način na koji se Bog pobrinuo za Josipa u Egiptu pomaže nam uočiti Božju providnost u našim životima. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih (Mt 18, 14). Ljubav se ponovno pokazala na djelu, i kad je prodana u bescjenje, ona je veća od svega, ona sve zaboravlja i prašta kako to Pavao govori u svom hvalospjevu. Josip na početku traži braću a u Egiptu se događa nešto drugo: on prepoznaje braću. On vidi dalje, nije zatvoren u granice uskogrudnosti. Ovo prepoznavanje je odigralo veliku ulogu u Egiptu. Prepoznavanje otvara oči braći, vraća ih da shvate svoj grijeh, vraća ih sebi samima, na koncu vraća ih na put pravednosti. Put silaska ne čini se laganim, mjesto odlaska u Egipat znači mjesto silaska i suočavanja sa posljedicama. Mukotrpni put rađa na kraju plodovima obraćenja. Tamo gdje čovjek zakazuje, tamo gdje se odvraća od Boga, tamo gdje luta zatiče ga Bog i brat. Jedno bez drugog ne ide, vratiti se Ocu ne može se bez brata i bez izdržavanja kušnje. I ovaj naš zadatak je bio pronalaženje, traženje sestre u zajednici, ispitivanje odnosâ u koje smo uvučeni, rekapitulacija i potreba obnove srca i duha, promjena koja zahvaća 25 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 ondje gdje Bog zatiče. Pokušale smo biti u ulozi Josipa i njegove braće, otkrivale smo blago koje se može tražiti i još uvijek njegov izvor ne može presušiti. Zahvalne smo svima onima koji su nam omogućili sudjelovanje na još jednom iskustvu i s. Mariji Pehar koja nas je uputila na susret s Josipom i braćom. Nakon zajedničkog susreta juniorki naše druženje nastavile smo hodočašćem na Mariju Bistricu sa sestrama iz hercegovačke, splitske i mariborske provincije. Posebno smo se radovale našim sestrama iz Maribora koje su bile zajedno s nama čineći susret bogatijim i radosnijim. s. Radmila Ilinović 26 ŽIVOT NA DLANU Novicijatska škola Hrvatska Unija viših redovničkih poglavarica već dugi niz godina organizira školu novicijata za novakinje i postulantice svih redovničkih zajednica. Škola se održava u prostorima Unije u Zagrebu, a odvija se tijekom akademske godine u dva semestra. Zimski semestar započinje sredinom listopada i traje do sredine prosinca, dok ljetni semestar započinje sredinom veljače, a završava sredinom svibnja. Novakinje s područja Zagreba i okolice na jednom mjestu stječu znanje preko vrsnih predavača, profesora raznih teoloških predmeta. U ovoj školskoj godini, u zimskom semestru, slušale smo predavanja iz moralne teologije kod s. Ane Begić, zatim iz duhovne teologije kod s. Marije Pehar, o prorocima nam je predavao p. Marko Matić, a liturgiku vlč. Ivan Milovčić. Ljetni semestar je bio osvježen novim predmetima, i to, Novi zavjet koji je predavao o. Dario Tokić, psalme smo slušali kod p. Nike Bilića, i povijest redovništva kod vlč. Stanislava Vitkovića, dok je duhovna teologija predmet koji smo slušali i u drugom semestru. Predavanja su nas učvrstila u starim i ispunile novim znanjima, ojačale našu vjeru i posebno nas pripremile za daljnji redovnički život. Kraj novicijatske školske godine obilježile smo izletom na otok Krk i krstarenje do još nekih otoka. U susret su nam izašli oci karmelićani, posebno o. Petar Janjić koji nam je predvodio misno slavlje u njihovoj samostanskoj kapelici na Krku, i bio nam turistički vodič cijeli dan. Gospodin nas je blagoslovio sunčanim vremenom, i bratom vjetrom koji nam je stvarao predivne valove i učinio nam avanturističkom vožnju brodom do otoka Košljuna. Taj otok je najpoznatiji po franjevcima, koji su ga naselili još u 15. stoljeću i uvelike pridonijeli njegovoj infrastrukturi. Imali smo prilike posjetiti franjevački muzej koji održavaju franjevci zadarske provincije, a koji su nas rado upoznali sa svim znamenitostima ovog otoka. Sa Košljuna je predviđeno da odemo na otok Rab, ali brat vjetar nas je primorao da kormilo usmjerimo obalnim morem do Golog Otoka. I nije nam nimalo žao, posljepodnevne sate proveli smo razgledavajući devastirane zgrade tamnica, tvornica, restorana i apartmana. Mogle smo vidjeti dva svijeta: s jedne strane svijet bijednih zatvorenika, života koji su samim dolaskom na taj otok izgubljeni, svijet tlačenih, izrugivanih i mučenih, te s druge strane, svijet oholih vladara, bešćutnih stražara. To je događaj koji je stvarao našu povijest i koji se ne treba predati zaboravu, zbog spomena na one koji su život izgubili na tom otoku. Po povratku smo uživali u moru, suncu i galebovima koji su nas zabavljali svojim vratolomijama u zraku i na vodi. Kako se dan već približio kraju, uspjeli smo na kratko posjetiti sestre benediktinke na otoku Krku i franjevačke trećoredce. Svi su nas s oduševljenjem dočekali. Vjerojatno znaju da primjerom svog dugogodišnjeg redovničkog života i odanosti Bogu mogu učvrstiti naše pozive i pružiti nam nadu u budućnost našeg izbora. Preporučivši se u njihove molitve, zahvalne svima uputile smo se natrag u kontinentalnu Hrvatsku. Cijeli dan nam je bio prožet pjesmom i radošću, pjesmom smo slavile Boga i iskazivale divljenje našoj domovini. Pri povratku smo zahvalile Gospodinu večernjom molitvom časoslova i krunicom. Mi školske sestre franjevke, sestre Služavke Maloga Isusa, Klanjateljice Krvi Kristove, Sestre milosrdnice sv. Vinka, sestre Karmelićanke Božanskog Srca Isusova te sestre Kćeri Božje Ljubavi rastale smo se u kasnim večernjim satima ispred katedrale, radosne što nam je Gospodin darovao ovaj dan druženja i zajedništva. 27 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Novakinjama koje su na kraju novicijata poželjele smo blagoslov u svjedočenju poruke spasenja, a onima koje će tek ući u novicijat molimo otvoren um i srce za primanje znanja i iskustava koje će nas obogaćivati u milosnoj godini novicijata. 28 Marina Jurišić, postulantica ŽIVOT NA DLANU Odgoj u vjeri U našem samostanu na Gorici u Livnu održane su duhovne vježbe za nas kandidatice od 17. do 21. lipnja. Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Marko Ešegović, odgajatelj novaka provincije Bosne Srebrene. Na duhovnim vježbama sudjelovale su kandidatice iz naših dviju provincija, bosansko-hrvatske i hercegovačke provincije. Vjera je kad vjeruješ u ono što ne vidiš, a nagrada je u tome što vidiš ono u što vjeruješ (Sv. Augustin). Tema duhovnih vježbi bila je Odgoj u vjeri. Započeli smo večernjim klanjanjem u samostanskoj crkvi na Gorici, gdje smo molili za nova duhovna zvanja i potrebe Crkve. Fra Marko je svojim bogatim sadržajem i lijepim predavanjima uvodio u duhovne vježbe i duboka osobna preispitivanja. Doticali smo se bitnih stvari o vjeri, odgoju i pozivu. Preispitivali smo važnost odgoja kroz vjeru, a posebno u naše vrijeme. Razmišljali smo koliko je u našem životu važan odgoj, a koliko vjera? Koliko se družim s Biblijom? Kako prepoznati Božji poziv? Kako ići i kako idem kroz život prepoznavši u sebi Božji poziv? Kroz ove duhovne vježbe preispitivale smo i svoje osobne strahove i nedostatke. Zajednica nas prihvaća i pruža razne mogućnosti, ali bez osobnog nastojanja nema ostvarivanja. To možemo postići samo vlastitim trudom, molitvom, predanjem i zauzetošću u zajednici. Vjera je proces u kojem sazrijevamo kroz osobne slabosti i traženja. Svoja izlaganja fra Marko je temeljio na Bibliji i biblijskim primjerima. Jedan od najvećih primjera predanja je Marija Majka Isusova i njezin odgovor: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj! Marija nas uči da se ne bojimo odazvati na poziv kojeg nam Bog upućuje. Završili smo duhovne vježbe moleći Marijin zagovor i njezinu zaštitu na našim putovima. Kao što fra Marko reče: važno je imati cilj i odvažiti se na put na kojem nam se Bog otkriva i dariva. Hvala svima koji su nam omogućili da se susretnemo na ovim duhovnim vježbama. Ponajprije dragom Bogu, voditelju fra Marku, našim sestrama. Nadamo se da će ove duhovne vježbe ostaviti trag u nama i uroditi plodovima. Slađana Ivanović, kandidatica 29 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Susret hrvatske katoličke mladeži Nestrpljivo smo dočekale 8. i 9. svibanj kada smo i mi kandidatice planirale ići na susret mladih u Zadar. Okupili smo se rano ujutro u župnoj crkvi Svih Svetih u Livnu, gdje smo se pomolili za sretan put i primili blagoslov od župnika! Dolaskom u Zadar domaćini mladi volonteri su nas radosno dočekali i poveli nas na poluotok kako bi mogli vidjeti staru gradsku jezgru. Tu smo srele i pozdravile mlade iz svojih rodnih župa i druge nama poznate i drage osobe. Bilo je dirljivo doživjeti tako veliki skup mladih hodeći u procesiji i noseći križ i zastavu Susreta. U popodnevnim satima molila se krunica koju su predvodili mladi iz svih krajeva. Nakon toga, nadbiskup domaćin mons. Želimir Puljić, pozdravio je sve hodočasnike. Slaveći svetu euharistiju u propovijedi je poručio nama mladima da je Isus jedini i pravi trs, a mi da smo njegove loze. Da bi naša radost bila potpuna trebamo se držati Trsa i ne dozvoliti da postanemo loza koja ne donosi plod. Ovom usporedbom iz Evanđelja Isus i nama želi otvoriti oči za stvarnost, koja nam mnogo puta izmiče ispred očiju u svijetu u kojem živimo. Ta stvarnost, koja se može prepoznati i otkriti čistim srcem i osjetiti u darivanju i spremnosti na žrtvu, nudi nam se u slici vinograda, trsa i loze, naglasio je nadbiskup Puljić. Pozvao je sve mlade da krenemo dalje hrabro u život sa Isusom naglasivši: Neka vas on povede u avanturu, u svoj rodni i plodni vinograd. Dopustite mu da vas napoji vinom svoje ljubavi. Otvorite mu svoja srca. Otvorite svoje uši kako biste čuli i razumjeli njegovu poruku. On vas poziva da budete radosni. U izuzetno dobroj organizaciji za nas su brinuli župljani župe Posedarje. Mi kandidatice bile smo smještene kod gostoljubive gospođe Ane i njenog muža, koji su se nakon puno godina života u Americi ponovno vratili u svoj rodni kraj. Obradovali smo ih svojim dolaskom. Zahvalne smo im za njihovu gostoljubljivost. U nedjelju 9. svibnja sudjelovale smo na misnom slavlju u kapeli Duha Svetoga do koje se dolazi brodicom. Nakon mise i druženja sa župljanima uslijedio je ručak pripremljen od domaćina. U predvečerje istog dana krenuli smo prema Livnu. Zahvalni Bogu za još jedan ovako lijep susret i iskustvo koje će nam svakako ostati u sjećanju vratili smo se svojim domovima. Slađana Radovac, kandidatica Putem Istine u Život Uoči nedjelje Dobrog pastira, nedjelje kada Crkva na poseban način moli za duhovna zvanja, 24. travnja u našem samostanu u Držićevoj organizirana je duhovna obnova za mlade. Postulantice, novakinje i juniorke, sa svojim odgajateljicama kao i kućnim sestrama animirale su susret uz promišljanja, molitvu, pjesmu i druženje. Razmišljali smo o životu kao daru, kao pozivu Božjem i našem odgovoru na taj dar. Kroz predavanje s. Ljubice Stjepanović na temu Život - dar i zadatak, te razgovor i prigodnu meditaciju razmišljali smo o tome koliko vrednujemo život, koliko i kako shvaćamo ljude koje susrećemo na životnom putu, te što Bog traži od svakoga od nas danas. U današnjem društvu, koje iz svega pokušava dobiti nešto korisno - materijalno, često se zaboravlja tražiti sadržaj za život duše. Duhovni život postaje predmetom osrednjosti, i 30 ŽIVOT NA DLANU kao takav se odražava u međuljudskim odnosima. No, Isus dolazi s Radosnom viješću: Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10,10). Životom se danas često čini ono što život nije. Život jest dar, ali je i zadatak. Životnim putem je lakše hoditi rasterećen od suvišnih stvari, kojima je danas teško odoljeti, pomažući drugima da se odvaže krenuti Putem Istine u Život, i imajući na putu prave suputnike. U susretu sa svojim vršnjacima, mladima, uočavam da mnogi ne shvaćaju vrijednosti pravog prijateljstva - pravog Prijatelja. Za mnoge je Bog udaljen koji je tu kad nešto u životu ne ide po planu i kojem eventualno zahvaljujemo za dobra. Tek neki shvaćaju da je On osoba, postao čovjekom, kako bi nam pokazao da ne prezire ljudskost, da je On osoba koja nas poznaje bolje nego ijedan drugi naš prijatelj, i da s Njim možemo razgovarati hodeći putem života. Prečesto zaboravimo da je Bog onaj koji nas je stvorio i to od običnog praha, a koji je tom prahu udahnuo Dah svoga života. Upravo je to ono što nas čini posebnima, što nas čini sličnima Bogu. Lijepo je vidjeti lica koja sjaje nakon susreta s Bogom, srca koja su se napunila na izvoru na kojem se mnogi nama jednaki napajaju. Zato smo uvijek zahvalni Bogu i svima koji se trude prirediti nam ovakve susrete koji otvaraju nove vidike. Ovaj susret nije bio susret samo sa samim sobom, nego, prije svega, susret s drugima koji su jednaki, a opet različiti po svojim životnim stavovima i putovima. Svatko je mogao ponijeti sjeme koje će s vremenom rasti i donijeti plodove. A kako bi mladi malo bolje upoznali našu Provinciju - povijest, život i djelovanje - prikazale smo to kroz prezentaciju. Kroz riječ i sliku upoznali su ukratko povijest naše Družbe, naš put formacije. Također smo mladima predstavile i list našeg početnog odgoja - Pax. Međusobnom upoznavanju su posebno pridonijele igre koje su provjeravale povjerenje, sigurnost i spontanost. Pokušali smo učvršćivati stara, ali i graditi nova poznanstva, koja će biti odraz Božanske ljubavi. Takav odnos može ljudskom licu vratiti dostojanstvo koje je dobio kad je stvoren na sliku Božju, kako bi čovjek ponovno u svom, ali i u licima drugih mogao vidjeti odraz Božjeg lica. Vrhunac našega susreta je bilo zajedničko klanjanje u sestarskoj kapeli, a potom euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Obitelji, koje je predslavio vlč. Mirian Šuvak. Uputio nam je riječi poticaja i ohrabrenja u hodu za Kristom. Dan je bio ispunjen i protekao brzo, no vjerujem da je kako u meni tako i u drugima ostavio onaj trag koji potiče da uistinu u svom životu, u svojoj životnoj sredini, u susretu s drugima krenemo kao glasnici Velikoga Kralja - da svijetu kažemo što je Ljepota. Andrijana Dankić, novakinja 31 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Riječ je živa kad život govori Radost i volja za životom isijavale su iz očiju mladih koji su se okupili 2. svibnja u Varešu. Sestra Snježana Pavić nas je, uime sestara, srdačno pozdravila i izrazila nam dobrodošlicu. Zatim je s. Lidija Jurišić s mladima iz Jajca animirala molitvu kojom smo slavili Boga. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkanđela predslavio je fra Danijel Rajić. U propovijedi govorio je okupljenim mladima o Božjem pozivu. Poslije svete mise fra Danijel je nastavio sa kratkim izlaganjem na istu temu. Prateći pomno uvjerljivi govor fra Danijela, shvatili smo važnost odaziva na Božji zov. Osobito zanimljiv zadatak za rad po skupinama odrazio se u odgovorima na pitanje naših osobnih doživljaja Crkve, svećenika, redovnika i redovnica. Ja sam se našla u skupini sa deset drugih osoba. Potrudili smo se što iskrenije odgovoriti na zadana pitanja. Bilo je zanimljivih, neobičnih, ali iskrenih doživljaja. Važno je shvatiti da su i radnici u Gospodnjoj žetvi tek glinene posude koje jedino u suradnji s Bogom mogu ispuniti svoje poslanje. Grad Vareš je odjekivao radošću i smijehom razigrane mladosti. Gospodinu zahvaljujemo na lijepom vremenu koje nam je omogućilo da rekreativni dio provedemo vani. Nakon igre, s. Samuela Klaić i s. Snježana Pavić su nam prikazale reportažu o samostanu sestara u Varešu. Srce nam je ganula priča o djeci o kojoj brinu sestre. Kako je u našem radu po skupinama došlo do izražaja da smo nedovoljno informirani o životu i radu sestara, s. Dražana Radman nam je progovorila i opširnije nas upoznala o povijesti, životu i radu sestara franjevki koje su nas na ovaj susret okupile. Na licima sestara mogli smo iščitati želju da susret ostane urezan u naša srca. Zahvalne našim sestrama za sve što smo primile na dar tijekom dana i u nadi da ćemo se ponovno sresti, pozdravili smo se s novim prijateljima. U duhu obnovljeni krenuli smo svojim domovima, nadajući se ponovnom susretu. Mia Kalaica VIII. razred, Bugojno 32 ŽIVOT NA DLANU Život kao dar i zadatak Od 4. do 6. lipnja u Bugojnu je održan seminar za djevojke sedmog i osmog razreda osnovne škole na temu Život kao dar i zadatak. Beskrajno smo zahvalne Bogu i sestrama koje su odlučile povesti nas na seminar u Bugojno, jer to što smo tamo vidjele, naučile i doživjele učvrstilo je naše nastojanje da svoj život prihvatimo kao dar od Boga ali ujedno da shvatimo da nam je taj isti dar i zadatak. Seminar su vodile s. Blaženka Franjičević i s. Ines Vujica a s. Marija Mihaljević i s. Iva Klarić su pomagale u radu. Na seminaru je sudjelovalo 25 djevojaka. Susret smo započele upoznavanjem. Upoznale smo sestre koje će animirati trodnevni seminar. Na poseban način upoznale smo se sa djevojkama iz župa: Nove Bile, Viteza, Livna, Bile kod Livna, Ljubunčića, Podmilačja i Jajca. Predavanja o smislu života, životu kao daru i zadatku, te razne meditacije potaknule su nas na dublja promišljanja o vlastitom životu. Sestra Ines je u svom predavanju naglasila važnost cjelovite osobe. Bog nas je stvorio na svoju sliku i podario nam dušu i tijelo. Takvo shvaćanje temelj je u izgrađivanju vlastite osobnosti. Također je istaknula da je važno znati čime hranimo svoju dušu. Već sada trebamo naučiti dati nešto od sebe a ne samo tražiti i očekivati od drugih, od života. U radu po skupinama mogle smo više i dublje promišljati naš vlastiti svijet, naš život i svoje konkretno stanje i nastojale smo prepoznati vrednote koje živimo u današnjem svijetu. Puninu našem druženju dalo je čitanje biblijskih tekstova, pjevanje duhovnih pjesama a vrhunac svega bilo je euharistijsko slavlje koje smo slavili u župnoj crkvi. U večernjim satima sestre su nam upriličile trenutke rekreacije. Zaista je bilo milosno biti sudionikom ovoga zajedništva gdje se na poseban način moglo doživjeti da smo sestre bez obzira u kojem kraju naše Bosne živimo. Zahvalne smo Bogu za ove dane. Također mu zahvaljujemo i za naše sestre koje su animirale seminar i one koje su krijepile naše tijelo. Hvala vam sestre za gostoprimstvo, otvorenost i nesebično darivanje koje nam je svaka od vas na svoj način darovala. U nadi da ćemo imati priliku biti sudionicama novih susreta ili ih drugima preporučiti, zahvalne smo vam za sve. Lea Pipunić VII. razred, Jajce 33 NAŠI POKOJNI Sestre naše Kongregacije † s. M. Miroslava Petričević, živjela 90 godina, u Kongr. 69 godina, preminula 20. 03. 2010, Split † s. M. Angela Bordon, živjela 84. godine, u Kongr. 63 godine, preminula 24. 03. 2010, Asuncion † s. M. Albina (Marija Dorotea) Tonih, živjela 83 godine, u Kongr. 53 godine, preminula 13. 04. 2010, Rim ... blaženi koje ti nađes po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće. Sv. Franjo † s. M. Dobrila Lisica, živjela 86 godina, u Kongr. 62 godine, preminula 14. 04. 2010, Split † s. M. Benigna (Cecilij) Tomaž, živjela 88 godina, u Kongr. 53 godine, preminula 17. 04. 2010, Bleiburg/Pliberk † s. M. Elizabeta (Manda) Nedić, ž ivjela 84. godine, u Kongr. 56 godina, preminula 18. 04. 2010, Livno † s. M. Bernadette Bratina, živjela 91. godinu, u Kongr. 73. godine, preminula 01. 05. 2010, Lemont Članovi obitelji naših sestara † Niko Antolović, brat s. Ane Antolović † Anđa Nujić, sestra s. Vitomire Jurič † Ivo Antolović, otac s. Jelene Antolović † Kata Radošević, majka s. Marine Radošević † Fra Franjo Stjepanović, brat s. Branke Stjepanović 34 NAŠI POKOJNI U spomen † S. M. Elizabeta (Manda) Nedić Sestra Elizabeta, krsnim imenom Manda, rođena je 23. siječnja 1926. u Tolisi, od oca Mate i majke Ane, rođene Lukačević kao treće od šestero djece. Dana 3. siječnja 1948. Manda ulazi u našu Zajednicu i započinje redovničku formaciju u Visokom. U postulaturu je primljena 30. ožujka 1952. također u Visokom, a godinu novicijata započela je 14. kolovoza 1953. u Virovitici. Prve zavjete položila je na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1954. u Virovitici, a doživotne 27. listopada 1957. u Sarajevu. Gotovo čitav redovnički život, s. Elizabeta je služila kao kuharica. Djelovala je u franjevačkim samostanima i župama diljem Bosne: Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Gorici, Tolisi, Fojnici, Tramošnici, Ulicama, na Ilidži u Sarajevu. U Hrvatskoj djelovala je u Virovitici i Kloštru Ivaniću te u Italiji u Rimu. Službu predstojnice vršila je u Livnu od 1963. do 1966, u Virovitici od 1966. do 1969., i u Tolisi od 1969. do 1970. godine. Od 2003. živjela je u našoj kući na Gorici u Livnu gdje je i preminula 18. travnja 2010. u 85. godini života i 56. godini redovništva. Sveta misa zadušnica slavila se u samostanskoj crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu u ponedjeljak, 19. travnja u 12.00 sati. Nakon svete mise sestre, svećenici i rodbina ispratili su s. Elizabetu na vječni počinak na groblje sv. Mihovila na Gorici u Livnu gdje je pokopana. Počivala u miru Božjem! s. Kata Karadža Riječ oproštaja Drage sestre, draga sestro Janjo, draga rodbino i prijatelji naše pokojne s. Elizabete, poštovani gvardijane fra Marko, cijenjeni svećenici, dragi vjernici. Jučer, u ranu zoru vazmene nedjelje, naša s. Elizabeta dovršila je svoj zemaljski životni put. Sestra Elizabeta, krsnim imenom Manda, rođena je 23. siječnja 1926. u Tolisi, od oca Mate i majke Ane, rođene Lukačević kao treće od šestero djece. U ravnoj Posavini rasla je uz roditelje sa svojim sada već pokojnim bratom Markom, pokojnim sestrama Marom, Katom i Lujom te ovdje prisutnom sestrom Janjom. Dana 3. siječnja 1948. Manda ulazi u našu Zajednicu i započinje redovničku formaciju u Visokom. U postulaturu je primljena 30. ožujka 1952. također u Visokom, a godinu novicijata započela je 14. kolovoza 1953. u Virovitici. Prve zavjete položila je na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1954. u Virovitici, a doživotne 27. listopada 1957. u Sarajevu. Bile su to burne i teške poratne godine koje su i na našoj mladoj Provinciji ostavile duboke tragove. Gotovo čitav redovnički život s. Elizabeta je služila kao kuharica. Djelovala je u franjevačkim samostanima i župama diljem Bosne: Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Gorici, Tolisi, Fojnici, Tramošnici, Ulicama, na Ilidži u Sarajevu. U Hrvatskoj djelovala je u Virovitici i Kloštru Ivaniću te u Italiji u Rimu. Službu predstojnice vršila je u Livnu od 1963. do 1966, 35 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 u Virovitici od 1966. do 1969, i u Tolisi od 1969. do 1970. godine. Od 2003. živjela je u našoj kući na Gorici u Livnu gdje je i preminula. Dok promatramo životni tijek nekih osoba, kao da iščitavamo stranice Biblije koje pred nas donose posebnosti i vrline biblijskih likova. U redcima Sirahove knjige o vrsnoj ženi, gdje stoji zapisano da više vrijedi ona, nego biserje, kao da prepoznajem govor i o našoj s. Elizabeti. S povjerenjem u Božju pomoć s. Elizabeta je pristupala svakom poslu koji joj je bio povjeren a marnim rukama radila je strpljivo i predano. Tiho je, nenametljivo i zahvalno živjela svoju svakodnevicu. Čestim svraćanjem u kapelu prije i poslije rada mnoge je pratila svojom molitvom, a njezin samozatajni život obilježen je odanošću prema Zajednici. Mi sestre koje smo živjele sa s. Elizabetom možemo s ponosom reći da je bila naša sestra koju je krasio majčinski topli pogled, suza i osmjeh. Širila je oko sebe toplinu doma. S ljubavlju nas je dočekivala u kuhinji a mi smo rado navraćale, pogotovo kada smo znale da nas čekaju nama sestrama dobro poznate Elizabetine buhtle, krafne, putice ili toliška pogača. Unatoč zahtjevnom radu u kuhinji posvećivala se izradi ručnih radova. Jedna je od rijetkih sestara koja je radila ručni rad tvz. necanje. Prilikom necanja svaka nit je jako važna. Traži pažnju. Mogle bi reći da je ovaj delikatni rad oplemenjivao s. Elizabetu, što se odražavalo u njezinom plemenitom i pažljivom ophođenju sa osobama. Bila je svjesna i svojih ljudskih slabosti koje je glasno priznavala. Na svoje poteškoće i umor rijetko se žalila, a kad bi se dogodilo da se i požali uvijek je bilo popraćeno sa Bogu hvala, neka bude Njemu za ljubav. Posljednje godine svoga života naša s. Elizabeta je prošla školu nemoći i trpljenja. U zadnje vrijeme bolest ju je potpuno shrvala. Najteže joj je palo kada ju je zadesila očna bolest od koje je gotovo potpuno oslijepila. Ali s. Elizabeta gledala je očima duha, uočavala i najmanje znakove pažnje, i pritom govorila: Hvala ti! Bog te blagoslovio! Uistinu, ljubav ima snagu kojom može vidjeti i skrovitu stvarnost. Želeći u ovom trenutku oproštaja zahvaliti na svemu čime nas je obogatila, poslužit ću se riječima koje je s. Elizabeti, pri povratku sa službe iz Rima 1996. godine, napisala naša tadašnja vrhovna predstojnica s. Natalija Alvarenga. Između ostalog ona piše: Predraga moja s. Elizabeta! Približava se trenutak Tvojega povratka u tvoju dragu Domovinu, u Tvoju Provinciju. Zahvaljujem Ti za Tvoje dragocjeno svjedočenje. Gledali smo u Tebi dar Božji, dar u poniznosti učvršćen. Hvala Ti za velikodušnu raspoloživost i sestrinsku dobrohotnost. Sve je to dar koji Ti je dao Onaj koji Te ljubi, a Ti si znala taj dar razviti u plod hodajući putem malenosti. Hvala zajednici sestara u Livnu, osobito sestrama čijoj brizi je bila povjerena s. Elizabeta. Zahvaljujemo liječnicima medicinskog centra u Livnu. Hvala svećenicima i svima vama koji ste došli ispratiti našu sestru na vječni počinak. Uime svih sestara i osobno izražavam sućut sestri Janji kao i cijeloj rodbini s. Elizabete. Draga s. Elizabeta, opraštajući se od tebe uime svih sestara naše Zajednice izričem Ti riječi zahvale. Patnja koju si podnosila s mirom, oproštenje koje si od svih tražila, zahvalnost koju si u svemu iskazivala, te sestrica smrt kojoj si se radovala duboko su te povezale sa sv. Franjom po čijem si primjeru slijedila stope Kristove. Hvala ti sestro za svijetli primjer franjevačke malenosti i jednostavnosti. Sestro, neka Ti Gospodin bude vječna nagrada. Zagovaraj nas pred licem Božjim. s. Ivanka Mihaljević provincijska predstojnica 36 NAŠI POKOJNI Propovijed gvardijana franjevačkog samostana na Gorici Draga s. Ivanka, provincijalna predstojnice, draga s. Anđelka, predstojnice samostana Krista Kralja sestara franjevki na Gorici, drage sestre franjevke i druge sestre, draga braćo svećenici, draga rodbino i prijatelji s. Elizabete. Slavi Uskrs onaj koji sudjeluje svojim životom u životu Umrlog i Uskrslog Krista (Rim 6,3-11). Radi se o umiranju s Njim da bismo i živjeli s Njime. Vodilja je života s. Elizabete: Bože moj i sve moje! prava franjevka. U današnjim liturgijskim čitanjima uskrsnog vremena pronalazimo snagu Uskrsloga koji nam ispunja život i s kim možemo pobijediti i samu smrt. Ljudi traže Isusa iz različitih motiva. Ovima iz evanđelja Isus izričito kaže: Zaista, zaista, kažem vam ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i nasitili se. Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će vam dati Sin Čovječji, jer njega za to ovlasti Bog Otac! Iz ovih riječi vidljiva je Isusova pedagogija, Isusov odgoj kojim odgaja i nastavlja odgajati ljude da traže bitno za svoje srce, za svoj život, za vječni život. Ovi su ljudi tražili u njemu svoje osnovne svagdanje potrebe, potrebe ovoga svijeta, ali njihova glad još nije prožeta vjerom. Oni još nisu razumjeli što bi trebali tražiti u Isusu, tko je Isus za njih, koji je dar donio od Oca i koju bi ljubav trebali pokazati prema njemu. Možemo se i mi pitati koje su istinske želje našega srca? Što nas goni u našem traženju za svagdanji život? Koje nas motivacije gone na djelovanje ili na ne djelovanje? Budimo iskreni prema sebi i vidjet ćemo da uvijek ne nalazimo Isusa Krista u kojega vjerujemo u središtu svoga srca. Dao nam je zapovijed da ga volimo svim srcem, svom snagom, svom dušom, čitavim životom. Isus pomaže ljudima iz svog prijateljstva prema njima da upoznaju sebe i da svoje srce očiste za njega: Tražite hranu za život vječni koju će vam dati Sin Čovječji. I nastavlja ova hrana nije utopija, nije san, ja sam došao dati vam ovu hranu. Samo Bog, iz dana u dan, sposoban je nahraniti naše srce i dati potpuni smisao našem životu. Evanđelist Ivan u čudu umnažanja kruha ističe da su lađe stigle blizu mjesta gdje su jeli kruh pošto je Gospodin zahvalio (Bogu). Čudo je povezano sa zahvalom Bogu. Prije nego je učinio ovaj znak Isus moli molitvu blagoslova - tj. molitvu kojom se blagosiva Bog, molitvu hvaljenja Boga i zahvale Bogu kao što je to učinio na Posljednjoj večeri. Ovo je duboka pouka nama, ako želimo umnožiti kruh, moramo zahvaliti Bogu za ono što smo i što smo primili od njega. Kada zahvaljujemo Gospodinu dajemo nešto i drugima to je umnažanje onoga što dajemo jer to činimo u suglasnosti s Božjom darežljivošću, s Božjom dobrotom. Sretra Elizabeta (čije ime znači Bog je na ovo prisegao) od ovog kruha vječnoga života je živjela ispunjajući volju Božju. Isus izričito naglašava da je samo jedno djelo Božje: da vjerujete u onoga koga je on poslao. Sestra Elizabeta je redovnica školska sestra franjevka Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije koja se potpuno posvetila nasljedovanju Krista primajući od njega i dar vjere u krštenju i redovničkim zavjetima koja je prerasla u dar ljubavi i dar nade. Središte i uporište njezina života bio je sam Krist kojemu je služila u poniznosti, predanosti i radosti. Tako su i njezina djela koja je činila bila djelo Kristovo u njoj, a ta djela nisu nipošto malena i susestre i drugi koji su s njom živjeli to svjedoče. S. Elizabeta, zahvaljujemo ti za sve što je Krist učinio po tebi za čovjeka i čovječanstvo, uživaj u blizini svoga Uskrsloga i živoga Zaručnika. Amen. fra Marko Semren 37 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 ZAHVALE † s. Vatroslava Šimundić Poštovane sestre franjevke! Duboko smo dirnuti pažnjom i suosjćanjem povodom smrti naše kćeri i sestre – s. Vatroslave i još jedanput vam zahvaljujemo za sav trud i brigu oko pokojnice. Zahvaljujemo vam što smo u ovim teškim trenutcima doživjele vašu blizinu. Hvala vam za svaku riječ utjehe i sućuti. Neka vas dragi Bog za sve nagradi i prati kroz vaš život. Zauvijek zahvalna majka Božena sa obitelji Šimundić i Šimunec † Niko Antolović Najiskrenije zahvaljujem svima koji su meni i mojima bili blizu u trenucima žalosti za mojim pokojnim bratom. Pokojni Niko je bio skroman, jednostavan čovjek koji je svima pristupao iskreno i otvoreno, rado se družio s ljudima i oni s njime, pomagao drugima i oni njemu, prihvaćali su ga i poštovali mnogi te ispratili na vječni počinak. Od srca hvala sestrama, svećenicima, rodbini, susjedima i prijateljima za blizinu koju smo doživjeli, svima koji su nam uputili izraze sućuti i došli na njegov posljednji ispraćaj. Uime najbliže rodbine i moje osobno s. Ana Antolović † Pera Ančić Pera Ančić, naša strina i tetka umrla je 30. ožujka ove godine u 92. godini života. Molimo da joj Otac nebeski daruje mjesto u svome kraljevstvu. Hvala svećenicima i sestrama koji su došli ispratiti našu strinu na vječni počinak. Hvala i svima vama koji ste nam na bilo koji način izrazili sućut. Počivala u miru Božjem! Zahvalne s. Lavrencija, s. Karmela i s. Dragica Tikvić † Anđa Nujić, rođ. Jurič U milosnom vremenu naše Nebeske Majke, u mjesecu svibnju, svidjelo se Gospodaru života uzeti moju dragu sestru Anđu. Zahvaljujem ponajprije svojim kućnim sestrama u Držićevoj koje su mi omogućile da je mogu posjećivati u zadnjim danima, kad joj je bilo najteže. Moja joj je prisutnost puno značila. Zahvaljujem i onima koji su svojim posjetima, molitvama, telefonskim ili pismenim izrazima sućuti bili uz mene i moje najbliže. Još jednom, svima iskreno hvala! s. Vitomira Jurič 38 NAŠI POKOJNI † Ivo Antolović Drage sestre, uime moje mnogobrojne obitelji i rodbine kao i osobno od srca se zahvaljujem svima vama koje ste došle na posljednji ispraćaj moga oca. Mnoge od vas su doživjele, kao i ja sada, kad smo u najtežim trenucima i kad moramo ispratiti na posljednji počinak tako drage i bliske osobe, koliko znače blizina i prisutnost sestara na sahrani dragog pokojnika. To je utjeha sestri i svjedočanstvo našeg zajedništva rodbini, prijateljima i svima prisutnima. Hvala vam na toj osjetljivosti uime svih. Zahvaljujem, također, sestrama koje su mi na druge načine bile blizu i izrazile svoju sućut osobno, telefonski, porukom ili na bilo koji drugi način. Hvala vam, drage sestre, koje ste zajedno sa mnom molile za mog oca dok je bio teško bolestan. Posebno se zahvaljujem sestrama i fratrima u Novom Šeheru koji su bili podrška mojoj obitelji. Zahvaljujem sestrama koje su više puta nabavile i poslale neophodan sanitarni materijal za njegu nepokretnog bolesnika. Neka vam Gospodin za dobrotu udjeli obilje milosti, a pokojnom mom tati pokoj vječni! s. Jelena Antolović † Fra Franjo Stjepanović Vjerujem da Otkupitelj moj živi i da ću u posljednji dan uskrsnuti iz zemlje! Dana 21. lipnja 2010. godine, blago je u Gospodinu preminuo naš brat, stric, ujko, član franjevačke provincije Bosne Srebrene, prijatelj… fra Franjo Stjepanović u bolnici u Brčkom. Bogu smo zahvalni za dar fra Franjina redovničkog života, koji je on bezuvjetno živio s nama i među nama. Našem bratu, stricu-adži, ujki Franji zahvalni smo za svjetlo i tragove njegove dobrote u našim životima. Zahvalni smo za veliko srce za sve one kojima je bio upućen i kao čovjek i kao svećenik-redovnik. Dobri Bog neka mu bude vječna nagrada. Uime braće, sestara i njegove mnogobrojne rodbine zahvaljujemo svima vama, dragi svećenici, drage sestre, dragi prijatelji, koji ste došli ispratiti našeg dragog fra Franju na vječni počinak. Hvala svima vama koji ste na bilo koji način bili blizu i izrazili svoju vjerničku sućut. Hvala za podijeljene trenutke boli i za vaše molitve. Samo Bog je ljubav moja, svoje srce predajem, ljubim jer si Bog Ti pravi, svom se dušom uzdam (…) Kad se lomi srce moje i kad duša umire, vječni Oče, stijeno moja, Ti joj spas i pokoj daj (…). Dobri Bože, udijeli nagradu vječnog mira našem fra Franji. s. Branka, fra Nikica, s. Ljubica i fra Marko Stjepanović o. Anđelko i s. Ana Jozić vlč. Ivo Mičić 39 PRILOZI Kongregacijski list PIJUĆI NA „VRELU ŠTO VRI I TEČE, IAKO JE NOĆ“ (prema: sv. Ivan od Križa, Pjev duše koja kliče) Od 7 do 11. svibnja ove godine, u kongresnom centru „Ergife“ u Rimu, održana je Plenarna skupština međunarodne Unije vrhovnih predstojnica (UISG - Unione internazionale delle superiore generali) koja svake tri godine okuplja vrhovne predstojnice iz cijeloga svijeta. Ove godine okupilo ih se oko 800. Izabrana tema za ovu skupštinu formulirana je riječima sv. Ivana od Križa prema poznatom tekstu „Pjev duše koja kliče: “Znam Izvor koji teče i vri u meni iako je noć“. Redovništvo živi danas situaciju koju bismo mogli okarakterizirati kao vrstu „noći“: preispitivanje smisla života i poslanja, brojčanog osipanja, lišeno sigurnosti i prestiža prošlih vremena, u muci kako progovoriti jezikom razumljivim novim naraštajima i često zbunjeno i obeshrabreno pred situacijama tame našega vremena i svijeta u kojemu živimo, ne znajući kako i gdje unijeti svjetla, probuditi nadu. Izabrana tema za ovu skupštinu imala je za cilj posvjestiti bitno za naš život i svjedočenje: Duh koji prebiva u nama ne prestaje tažiti našu žeđ na Vrelu koje u nama vri i teče, koje nas hrani i „zavodi“, pozivajući nas da proročkim svjetlom rasvjetljujemo situacije tame našeg vremena i da hrabro nastanimo nove horizonte. Budućnost redovništva je: živjeti u punini mistiku i proroštvo. Zadanu temu nastojali su produbiti predavačice odnosno predavači koji pripadaju različitim kulturama i formaciji koju su prošli, uključujući i jednog rabina Prvoga dana govorio je Ciro Garcia, karmelićanin, na temu: MISTIKA I PROROŠTVO - STIL ŽIVOTA I NOVI AREOPAGI. On je naglasio da se redovničko posvećenje ne može razumjeti izvan mistike nasljedovanja Krista i suobličenja njemu. S druge strane ne postoji posvećenje bez poslanja. Samo posvećenje življeno kao predanje Bogu, kao ljubav prema Kristu i kao služenje narodu Božjem već je poslanje, apostolat. Govoreći o novim areopagima, tj. mjestima na kojima naviještamo i svjedočimo Kraljevstvo Božje, predstavio ih je ne toliko kao područja djelovanja, nego prije kao stil života, kao temeljne stavove koji trebaju prožimati cijelu apostolsku djelatnost. Tako među areopagima mistike ističe: - osobno življenje vjere, - slušanje Riječi, - iskustvo Boga u svagdanu, - svjedočanstvo vjere u Crkvi kao urgentna potreba; današnji čovjek, kako je u svoje vrijeme isticao i Pavao VI., ima više potrebu za svjedocima nego za učiteljima i spreman je slušati samo one učitelje koji su u isto vrijeme i svjedoci. Među areopagima proroštva, navještaja, neodvojivim od gore nabrojanih, p. Garcia ističe: - Polaziti iz situacije „izgnanstva“: redovništvo je danas kao nekoć narod Božji Izrael koji bijaše lišen svih svojih sigurnosti oslonaca. - Stvarati dom, zajedništvo u svijetu u kojemu dom i obitelj proživljavaju duboku krizu. Redovništvo je pozvano ponuditi svijetu jedan od velikih znakova jednostavno 40 PRILOZI nazvan: kuća, dom: otvoren, gostoljubiv, bratski, mjesto slušanja Riječi Božje, dijeljenja života, susreta s Kristom koji ozdravlja naše manjkavosti, naše podjele, naše padove. - Humanizacija, očovječenje, kao odgovor na mnoga „ropstva“ i idole našeg vremena kao što su: individualizm, pretjerani i neodgovorni konsumizam, uspjeh po svaku cijenu itd. Redovništvo će biti sposobno humanizirati našu kulturu i naše društvo samo ako to uspije učiniti sa svojim vlastitim članovima! - Mudrost malih znakova jedan je od areopaga proroštva danas: nasuprot veličini zala koje surećemo i koji nas čine bespomoćnima, možemo upasti u rizik preziranja onoga što je maleno u potrazi za globalnim rješenjima. A Bog je uvijek djelovao po onome što je maleno i nas poziva da činimo male, ali stvarne korake, da budemo znak ponizan, ali izražajan; redovništvo je pozvano da samo kao takvo bude znak Kraljevstva Božjega: po bratskim odnosima, radosti, nadi, gostoljublju, širokogrudnosti, hrabrosti, besplatnosti. Drugi predavači su na svoj način doticali i nastojali produbiti neke elemente spomenute u uvodnom izlaganju p. Garcie. S. Judette Gallares govorila je o temi: OTVORITI SRCE SLUŠANJU - POSTATI MISTICI I PROROCI DANAS. Kao polazište za svoju temu uzela je lik Lidije iz Dj 16,11-15.40 i njezino obraćenje koje se događa kad joj Bog otvori srce slušanju Riječi. Proces obraćenja koji traje cijeloga života budi mistični i proročki duh. Najbolji način za razumjeti taj proces je promatrati onog tko se obratio. Temu POZVANE RASVIJETLITI PROROČKIM SVJETLOM SVIJET TAME predstavila je s. Liliane Sweko govoreći iz konteksta afričkog kontinenta. Naglasila je da je i u današnjem svijetu, zahvaćenom tamom, Bog prisutan i vidljiv po mnogima koji mu služe u vjernosti. Neke od tih je spomenula po imenu. Zanimljivo predavanje TEOLOGIJA EMPATIJE održao je Arthur Green, rabin, koji je sam sebe predstavio kao Židova, pripadnika neohasidizma. Govorio je kako oni, suvremeni rabini, nastoje služiti narod, koji, iako sekulariziran u svagdanjem životu, traži smisao iako ga ne zna definirati klasičnim religioznim rječnikom. U formaciji novih rabina važno je pomoći im rasti u vlastitom zvanju rabina, daje im se formacija o tome kako „njegovati vlastiti unutarnji vrt“, a ona uključuje molitvu - osobnu i zajedničku, duhovno vodstvo, studij izvora, Tore prije svega. Odgovorio je i na brojna pitanja koja su doticala odnose judaizma i kršćanstva, ali i današnjih odnosa između Židova i naroda na Bliskom Istoku s bolnim pitanjima mira i pomirenja. Posljednje predavanje GRANA BADEMA I KIPUĆI LONAC (Jer 36,1-32) p. Brune Secondina, karmelićanina, koje kao pozadinu ima tekst proroka Jeremije, stavilo je naglasak na dvije stvari. Prvo: badem koji procvjeta prije ostalih biljaka naviješta dolazak novog godišnjeg doba; tako i Riječ Božja naviješta unaprijed Božje djelovanje, a prorok je njegov navjestitelj, onaj koji stoji „na straži“. Iako naizvan sve izgleda katastrofično (kipući lonac), vrijeme nade klija zajedno sa svim time, klija iznutra zahvaljujući vjernosti Božjoj i čvrstoj ustrajnosti proroka. Primijenjeno na stvarnost današnjeg svijeta i redovništva u njemu ovo znači: iznova vrednovati svoj poziv, iskustvo početaka - nismo si sami izmislili svoju karizmu. Iako dio redovničkih ustanova poznaje muku preživljavanja ili krhkost proljeća koje nije u punini još nastupilo, ne možemo gubiti nadu. Sadašnja kriza je kao kipući lonac, zato trudimo se biti procvjetala grana badema koja naviješta novo vrijeme. Jer, unatoč naporima i nevoljama, „svjetiljka Božja nije još utrnuta“(1 Sam 3,3). Poslije predavanja odvijao se rad u malim skupinama i u dijalogu s predavačima koji su odgovarali na postavljena pitanja i produbljivali neke stvari iz svojih izlaganja kada je to bilo traženo od njih. Program plenarne skupštine predvidio je i vrijeme za priopćenja 41 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 sabrana pod naslovom: Tražiti Tvoje lice u stvarnostima nepravde i patnje. Data su tri priopćenja. Pravda, mir i očuvanje stvorenog, Trgovina ljudskim osobama, Projekt AIDS i Vidimus Dominum, web UISG. Održan je i susret po konstelacijama koje okupljaju vrhovne predstojnice prema teritoriju na kojemu imaju svoje sjedište. Koliko god se na ovakvim skupovima ne čuju nove, nepoznate stvari, susreti ove vrste daju uvida u panoramu ženskog redovništva u cijelom svijetu, u teškoće i probleme koji su vrlo bliski u različitim dijelovima svijeta; daju upoznati različita iskustva i traženja i ohrabruju spoznajom da „svjetiljka Božja nije još ugašena“ unatoč svemu i da ima čvrste volje dolijevati joj ulja kroz nove rizike i napore, u nadi da Gospodin ne ostavlja djelo ruku svojih. Više o plenarnoj skupštini UISG može se naći na: www.vidimusdominum.info s. M. Natalija Palac Iz Generalne kuće Dana 13. ožujka vrhovna savjetnica s. Sandra Zorko otputovala je u Lemont (USA), gdje je imala duhovne vježbe i jedan dio godišnjeg odmora te, u svojstvu izaslanice vrhovne predstojnice, predsjedala je redovitom Provincijalnom kapitulu od 4. do 9. travnja t. g. Dana 30. travnja iz Bugojna nam je stigla s. Blanka Jeličić. U našoj zajednici provest će tri mjeseca subotnje godine. Zajedno sa sestrama Rimske regije, 14. travnja, na Farnesini, sudjelovale smo na sv. Misi i na sprovodu pokojne s. Albine Tonih. Sv. Misu za pokoj njezine duše slavio je, rektor slovenskog zavoda Slovenik msgr. Jozko Pirc, a suslavili don Stjepan Bolkovac i druga tri svećenika. Nakon sv. Mise od pokojne s. Albine, u ime Regije, oprostila se s. Celina Sarić. Pogrebna povorka se zatim uputila na groblje Prima Porta, gdje je njezino tijelo položeno u grobnicu Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Počivala u miru Božjem! Zajedno sa sestrama Rimske regije nekoliko nas iz generalne kuće hodočastilo je u Fonte Colombo. U ovom franjevačkom svetištu don Stjepan Bolkovac slavio je s nama sv. Misu, a potom smo se zadržale u osobnoj molitvi i sabranosti sve do povratka. Vratile smo se oduševljene i jako zadovoljne, Bogu hvala. Na poziv našeg biskupa msgr. Raffaell-a Martinelli-a, sudjelovale smo, 2. svibnja, na svečanom otvaranju jubilarne godine, 400. obljetnice katedrale u Frascati. Zbog renoviranja naše kapele i rješavanja vlažnosti u kući, od 3. svibnja do 5. lipnja nismo u njoj imale sv. Misu. Od 7. do 11. svibnja vrhovna predstojniva s. Natalija sudjelovala je na Plenarnoj skupštini međunarodne Unije vrhovnih predstojnica (UISG - Unione internazionale delle superiore generali). Dana 18. svibnja proslavile smo imendan i 70. rođendan s. Sandre, budući da je 31. ožujka s. Sandra bila izvan Grottaferrate. Od 22. do 24. svibnja vrhovna predstojnica s. Natalija Palac u Klagenfurtu je predsjedala redovitom Provincijalnom kapitulu na kojemu je izabrano novo vodstvo Koruške provincije. Srdačno vas podravljamo. Sestrama koje će uskoro započeti godišnje odmore želimo dobar odmor za dušu i tijelo, a ostalima Božji blagoslov i snagu u radu na slavu Božju. s. M. Aleksandra Kuri 42 PRILOZI Drage sestre! Iz Rimske regije Ove godine proljeće je stiglo u Rim sa zakašnjenjem. Travanj, svibanj i lipanj bili su prilično hladni i kišoviti. U zajednici na Farnesini doživjele smo dva teža događaja. S. Caritas Pregelj, osim alzheimerove bolesti, od koje odavno pati, pala je i slomila desnu nogu, stoga je morala na operaciju. Sada je potpuno nepokretna i potrebna joj je danonoćna skrb. S. Albina Tonih, nakon duljeg bolovanja u raznim rimskim bolnicama, preminula je 13. travnja u Zavodu za rehabilitaciju Družbe redovnika sv. Kamila. Sv. Misu zadušnicu, u nazočnosti sestara i prijatelja, slavio je msgr. Josko Pirc, rektor slovenskog zavoda Slovenik, s druga četiri svećenika u našoj kapeli na Farnesini. Mi sestre smo je otpratile do groblja Prima Porta, gdje je don Stjepan Bolkovac blagoslovio lijes i grobnicu. U Regiji je bilo i drugih događaja koji su nam uzdigli pogled i okrijepili duh. Prvog i drugog svibnja na Farnesini, mi sestre Rimske regijele imale smo dva dana reviziju života. Sudjelovale su skoro sve sestre Regije. Tema revizije bila je: Pozvani na svetost. Prvoga dana, nakon uvodne molitve, slijedilo je prvo predavanje: Biblijsko – teološki aspekt poziva na svetost. Predavač don Stjepan Bolkovac izložio je temu uz pomoć audiovizualnih sredstava. Nakon kratke stanke, s. Petra Bagarić, iz Mostarske provincije, iznijela je svoje refleksije na temu: Karizmatsko franjevački aspekt poziva na svetost. Usredotočujući se na bitno, s. Petra je vrlo dobro razradila temu. U popodnevnim satima, sve sudionice s don Stjepanom, pošle su na hodočašće u svetište Fontecolombo, mjesto gdje je sv. Franjo napisao prvo Pravilo Reda. Upravo na tom izvoru franjevačkog duha željele smo zahvaliti Gospodinu za obnovljene Konstitucije i Odredbe naše Družbe. U svetištu smo sudjelovale u slavlju Euharistije koju je slavio don Stjepan, zatim smo se sve povukle u molitvu i osobni obilazak svetišta. Drugoga dana, nakon molitve Jutarnje, u skupinama smo razmišljale o tome kako naša Družba vidi i nudi (predlaže) put svetosti te o početnom i trajnom odgoju u zajednici. Poslije kratke stanke, don Stjepan je govorio o: Osobnom planu na putu svetosti, a s. Petra o: Zajedničkom plamu na putu svetosti. U popodnevnim satima u skupinama se radilo na stvaranju plana za budućnost: viđenja, prijedlozi i tip duhovnog praćenja na putu svetosti. U plenumu je napravljen sažetak radova u skupinama, osvrt i vrednovanje ova dva dana te nekoliko prijedloga. Na kraju smo završile slavljenjem sv. Mise. U našoj školi na Farnesini uvijek je jako živahno i u pokretu, osobito u travnju i svibnju, jer je to vrijeme školskih izleta i raznih predstava pojedinih razreda. Tu je i festival pjesme i boje, na kojem djeca nastupaju sa svojim pjesama i crtežima, natječujući se za prvo mjesto. Ove godine prvo mjesto pripalo je Valeri-u, učeniku drugog razreda (razred s. Ivanke), za njegovo predivno pjevanje. Na pomolu su ljetni odmori. Želimo da ih iskoristite za potreban odmor i sve sestrinski pozdravljamo. Sestre Rimske regije s. M. Celina Sarić 43 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 „Mogu nam oduzeti sve, ali duh nikada“ U sklopu međunarodnog projekta „Pravednici, totalitarizam i europska svijest - društvene vrijednosti sjećanja“, koji ima za cilj upoznati mlade s totalitarizmima 20. stoljeća, u koja spada i komunizam, učenici najveće Opće gimnazije „Guglielmo Marconi“ u gradu Pesaru u Italiji izabrali su bl. kardinala Alojzija Stepinca, svijetli lik Crkve u Hrvata, kao putokaz praštanja, pomirenja i slobode u tome vremenu. Sa scenskim radom na temu uzetu iz jednog pisma blaženog Kardinala Alojzija Stepinca od 1958, „Mogu nam oduzeti sve, ali duh nikada“ i dokumentarnim filmom „Quo vadis, Europa?“ dva razreda spomenute gimnazije osvojili su drugo mjesto na nacionalnom natjecanju s ovom motivacijom: „Zajednički rad na istraživanju, popraćen pregledom izvornih dokumenata, rezultirao je brižnim i potpunim sakupljanjem podataka. Događanja oko zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, promatranog kao Pravednika u mučeničkoj hrvatskoj zemlji, sposobnog suprotstaviti se svakom obliku nasilja, pokazala su vrednote vlastite savjesti koja je sposobna „nadići“ svaku moć. Popratni video vrlo je kvalitetan, a kombinacija slika i komentara je za svaku pohvalu.“ Program nagrađivanja održan je u Bolonji 25. svibnja 2010. pred predstavnicima Europskog Parlamenta, profesorima Bolognoskog sveučilista, institucionalnim predstavnicima Poljske (Fundacija „Karta“, Kuća susreta sa Povjesti iz Varšave i Muzeja Auschwitz - Birkenau), Rumunjske (Povijesni Institut “Nicolae Iorga” Rumunjske Akademije, l’Asociatia “Aldo Moro” iz Bukurešta) Svjetski komitet “Foresta dei Giusti”, l’Associazione “Tulip Project”, profesorima i studentima drugih škola iz različitih gradova Italije, Poljske, Rumunjske. Sadržaj istraživačkog nagrađenog rada želio je dokazati da nikakva totalitarna moć, ma koliko lažna i nasilna bila, ne može uništiti savjest, čovjekovu dušu i njegovu mogućnost izbora za istinu i slobodu. Studenti su pod vodstvom Paole Campanini i s. Maristelle Palac kroz kritičku analizu dokumenata, spisa i svjedočanstva u svjetlu istine, nastojali upoznati život, rad i mučeništvo pravednika i svjedoka Alojzija Stepinca i njegov odnos i stav prema totalitarizmima xx. stoljeća. Želimo izraziti veliku zahvalnost svima onima koji su surađivali na ambicioznom projektu: gosp. Mihaelu Varenici s Hrvatskog katoličkog radija, koji je napisao glazbu za nagrađeni dokumentarac, gosp. Anti Peranu, koji je prikupio mnoge fotografije koje su uključene u knjigu i film, postulatoru blaženog kardinala Alojzija Stepinca, msgr. Jurju Batelji, za savjete i dokumente; rektoru hrvatkog Zavoda Sv. Jeronim msgr. Juri Bogdanu za arhivski materijal, s. Celini Sarić za savjete i literaturu, velečasnom Anti Bakoviću i msgr. Alojziju Petranoviću za intervjue; Ravnateljici i učenicama Ženske opće gimnazije sestara milosrdnica iz Zagreba i prof. Ivanki Palac iz Srednje škole „Viktorovac“ u Sisku. Priredile: Paola Campanini i s. Maristella Palac 44 PRILOZI Iz Mariborske provincije Svima vama, drage sestre, želimo mir i dobro. Drago nam je što opet možemo podijeliti s vama nešto od onoga što se kod nas događalo. Na međuredovničkim susretima koje organizira Konferencija redovničkih ustanova Slovenije (KORUS), sudjeluju uvijek i sestre naše provincije. Oni su nam poticaj na trajni odgoj. Od 23. do 25. veljače u Stični je održan seminar za predstojnike i predstojnice. Predavači su izložili teme vrlo praktične naravi kao npr.: gdje dobiti snagu za služenje zajednici, kako komunicirati, uloga predstojnika s pravnog aspekta, kako reagirati u konkretnim situacijama, kako da se predstojnik brine o sebi. Redovnički studijski dan bio je 21. travnja u Stični. U pripremi za euharistijski kongres 13. lipnja, o Euharistiji je govorio fra Štefan Kožuh OFMCap. Redovnički odgojitelji i odgojiteljice dvaput godišnje imaju svoj tečaj (seminar); proljetni je bio 10. ožujka, a govorilo se o pripadnosti zajednici. Susret novakinja i novaka bio je 12. i 13. travnja, a kandidata i kandidatkinja 15. svibnja. Na susretu Slovenske biskupske konferencije i Viših redovničkih poglavara i poglavarica, 17. svibnja, u Stični razmišljalo se o viđenjima (viziji) Crkve u Sloveniji i o poslanju redovnika i redovnica u tom pogledu. Susreti na međuprovincijskoj razini: I ove godine 24. travnja sestre triju slovenskih provincija zajedno su hodočastile, ovaj put na Staru goru pri Čedadu u Friuliu (Italija). Zahvalne smo za taj dan radosti, uzajamne susrete, zajedničke molitve i razgovore, a tršćanskoj provinciji za organizaciju. U posljednje vrijeme slovenski i hrvatski političari često se sastaju i dogovarjaju o granici među dvjema državama. Ali kad se susretnemo mi, Školske sestre franjevke Krista Kralja, granica uopće nije problem, tvrde novakinja s. Kristina i postulantkinja Jožica, nakon što su u svibnju sa svojom voditeljicom s. Angelom pohodile sestre u Ivanić Kloštru. Juniorke s. Urša M. i s. Tina i njihova odgojiteljica s. Veronika sudjelovale su u Zagrebu na seminaru za juniorke ženskih redovničkih zajednica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. “U nedjelju, 16. svibnja, sestre juniorke četiriju provincija naše Kongregacije zajedno smo hodočastile na Mariju Bistricu. Vani kiša, a u srcu mir, radost i velika zahvalnost za dar sestrinstva i za tri dana koja smo proživjele skupa,” zapisale su juniorke. Susreti na provincijskoj razini: Treći susret kućnih predstojnica naše provincije u ovoj pastoralnoj godini bio je 13. ožujka u provincijalnoj kući. S. Metka predstavila je sažetak tema, obrađenih na zborovanju provincije u Mariboru i na seminaru koji je organizirao KORUS. Susret je bio zanimljiv, koristan. Predstojnice su izmijenile iskustva i dobile nove poticaje za služenje u svojim zajednicama. Skupina sestara koje su prije deset godina položile doživotne zavjete, od jeseni 2009. provela je zajedno dva vikenda. Sada je u toj skupini pet sestara. Još neke novosti: Za dan majke Margarite dobile smo naš sestarski molitvenik, u kojem su sabrane molitve naše tradicije, molitve Crkve i prigodne molitve, nastale u raznim potrebama. Obradovale smo se Pismima majke Margarite, koja je izdalo Vrhovno vijeće. U zadnje vrijeme nekoliko sestara bilo je na bolničkom liječenju. Hvala Bogu, sve se dobro oporavljaju. Preporučujemo ih u vaše molitve. 45 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 U ožujku ove godine dvije naše sestre iz Brezja otputovale su u nebo: s. Salezija Močnik i s. Suzana Roškar. S. Salezija je bila vezilja crkvenoga ruha, precizna, predana u služenju, s. Suzana, pak, kuharica. Posljednjih nekoliko godina potpuno je bila ovisna o njezi susestara. Ujedinjene u molitvi srdačno vas pozdravljamo. s. M. Mira Rožanc Iz Splitske provincije Uoči svetkovine Navještenja Gospodinova za vrijeme molitve Večernje u samostanskoj kapeli na Lovretu u nazočnosti sestara lovretske zajednice u novicijat je primljena s. Mirjana Puljiz, a vrijeme postulature započela je Dragica Karlić. Prigodnim riječima njima i svim sestrama obratila se provincijalna predstojnica s. Leonka Bošnjak Čovo. Izrazila je radost što s. Mirjana svoj život želi posvetiti Kristu u našoj sestrinskoj zajednici. Sestre je pozvala da s. Mirjani pokažu način života zajednice kakvu Krist želi, zajednice osjetljive za umorne, starije i bolesne, osamljene, zajednice okrenute čovjeku kojega je On svojim križem, smrću i uskrsnućem otkupio. Na sve je zazvala Božji blagoslov. Na svetkovinu Navještenja Gospodinova u provincijalnoj kući u Splitu proslavljeno je polaganje prvih redovničkih zavjeta s. Nade Dolić. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivan Ćubelić, generalni vikar splitsko-makarske nadbiskupije. U prigodnoj homiliji govorio je o značenju događaja Navještenja, o Marijinoj poslušnosti Bogu i predanosti Božjem naumu te o posvećenju Bogu u redovničkom životu po Marijinu primjeru. Obraćajući se novozavjetovanoj sestri mons. Ćubelić je istaknuo da je Bogu posvećeni život jednostavan život kad se živi s povjerenjem u Boga, u potpunom predanju njegovom planu te poželio s. Nadi i svima nama da uvijek živimo u nadi. U provincijalnom središtu u Splitu održan je 6. travnja godišnji sastanak odgojiteljica i provincijalnih predstojnica naših triju provincija - splitske, mostarske i sarajevske. Bile su prisutne sve provincijalne predstojnice i odgojiteljice svih odgojnih faza. Radilo se na bitnim naglascima dokumenta Služenje autoriteta i posluh, a potom na vrednovanju i planiranju zajedničkih susreta odgajanica. Prvi dan mjeseca svibnja zajednica naših sestara iz Zagreba hodočastila je u Aljmaš i Vukovar. Na svom hodočasničkom putu sestre su se kratko zaustavile u Đakovu i pogledale velebnu Strossmayerovu katedralu. Po dolasku u Aljmaš na Kalvariji su zajedno izmolile križni put, a potom su se u svetištu Gospe od utočišta zadržale u osobnoj molitvi. U slavlju svete mise pridružile su se skupini hodočasnika iz Istre. Poslijepodnevno vrijeme posvetile su hodočašću vukovarskim žrtvama. Posjetile su crkvu sv. Filipa i Jakova, gdje ih je tamošnji Gvardijan upoznao s tragičnom poviješću Vukovara, vjerom i nadom vukovaraca te potragom za mirom i oprostom. Iz grada sestre su se zatim uputile na memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata te na Ovčaru - spomen dom i mjesto stradanja 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice pogubljenih u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. U tihom mimohodu mjestom posvećenom krvlju nevinih žrtava molile su za snagu i kršćansku nadu svima koji su ostali bez svojih najmilijih te za mirnu budućnost Hrvatske. 46 PRILOZI U Zadru je 8. i 9. svibnja održan susret Hrvatske katoličke mladeži, koji je okupio više od 30.000 mladih. Naše sestre katehistkinje koje rade s mladima pripremale su ih i s njima sudjelovale u dvodnevnom programu. Sestre u Zadru ugostile su tom prigodom u našem samostanu skupinu mladih te nekoliko svećenika i redovnica koji su dopratili mlade na taj veličanstveni susret. Na državnoj vjeronaučnoj olimpijadi održanoj 21. svibnja u Krapinskim Toplicama pod temom Kardinal Alojzije Stepinac - uzor svećenika sudjelovale su i tri ekipe vjeroučenika koje su pripremale naše sestre: s. Darija Bota, s. Vjera Gulić i s. Antonela Malenica. Drugo mjesto na srednjoškolskom natjecanju osvojila je ekipa III. gimnazije iz Splita pod vodstvom s. Darije. Također drugo mjesto na osnovnoškolskom natjecanju osvojila je ekipa OŠ Ivan Mažuranić iz Hana pod vodstvom s. Vjere. s. Marija Petra Vučemilo Iz Tršćanske provincije Sv. Petra i Pavla Htjela bih najprije podijeliti s vama lijepi doživljaj koji nas je sve duhovno obogatio. Riječ je o hodočašću triju slovenskih provincija u svetište Castelmonte, u talijanskoj pokrajini Friuli, 24. travnja. Ovo marijansko svetište, iz petog ili šestog stoljeća, najstarije je u ovoj pokorjanini. Naša provincija bila je zadužena za organizaciju hodočašća. Stoga je s. Provincijalka zamolila g. Aldu Štefančiča, umirovljenog ravnatelja slovenskih škola, da joj pomogne osigurati sv. Misu, ulazak u čedadski muzej i rezervirati zajednički objed u hodočasnikom domu. Sestre iz Austrije i iz Slovenije došle su autobusom do graničnog prijelza u Fernetti, gdje smo im se i mi pridružile. Bilo je dogovoreno da ćemo s kapucinima u svetištu imati svoju sv. Misu u 10 sati, ali budući da su istovremeno iz Udina došli invalidi s dragovoljcima UNITALSA, odmah smo se dogovorili da ćemo zajedno slaviti Euharistiju te moliti i pjevati na slovenskom i na talijanskom jeziku. Vrijeme nam je bilo naklonjeno, te smo uživale u ljepoti proljetne prirode. Dana 23. ožujka u Gorici, u dvorani centra Lojze Bratuš, naše sestre provele su vrlo ugodnu večer. Priznanje dr. KAZIMIR HUMAR Slovensko katoličko društvo dodijelilo je našim sestrama prigodom stogodišnje prisutnosti i djelovanja u Gorici, u odgojnom zavodu Svete Obitelji.U ovom Zavodu mnoge generacije djece i mladih odgojeno je na čvrstim moralnim principima i u duhu kršćanstva, a i danas sestre radosno nastavljaju isto apostolsko djelovanje. Djeca triju slovenskih škola sa svojim učiteljicama za ovu su prigodu priredila jedan vrlo lijep program. Nazočne su bile s. Suzana Masten, prov. predstojnica, s. Andreja Kete, voditeljica novakinja i s. Dora Požar. Dana 10. travnja u Trst je stiglo sedam franjevaca konventualaca, koji su održali desetodnevne pučke misije slovenskim vjernicima. Misije su počele u subotu navečer svečanim euharistijskim slavljem kojemu je predsjedao nadbiskup Giampaolo Crepaldi. Za vrijeme sv. Mise sedmorici misionara i dvjema našim sestrama: s. Andreji Kete i s. Gabrijeli Koncilja, Nadbiskup je predao misijske križeve. I naša redovnička zajednica imala je cjelodnevnu duhovnu obnovu koju je vodio p. Roman Tkalc. Cijeloga dana misionar nam je bio na raspolaganju za sv. ispovijed i duhovni razgovor s bolesnim sestrama. Redovničku osobu usporedio je s akrobatom koji zna 47 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 da u slučaju potrebe može računati na ispruženu ruku drugoga i na mrežu ispod sebe. Tako i redovnica računa na pomoć susestre i na mrežu Providnosti, u koju se uvijek može pouzdati. Nije lako, ni samo djelomično, opisati titraje srca koje je pobudio Duh Sveti svojim blagotvornim djelovanjem, utjehom, savjetom, pozivom na obraćenje. Sestre su pratile misionare u dom umirovljenika, ali i u bolnice i u kuće k pojedinačnim bolesnicima. Naš narod je bio presretan da su mogli porazgovarati i ispovjediti se na materinjem slovenskom jeziku, jer se u kućama govori uglavnom samo talijanski. Posebnu milost Božju sestre su doživjele pri podjeljivanju sakramenta bolesničkog pomazanja. Kad je to bivalo u dnevnom boravku spontano su se pridruživali talijanski vjernici. Lica su zračila radošću zbog Božje prisutnosti, bio je to predokus neba. Moglo se zapaziti kako su se svi umirili pod djelovanjem Duha. I bolničko i radno osoblje u domu umirovljenika spontano bi se pridrižilo slavlju sakramenta bolesničkog pomazanja i na taj su način bili sudionicima svetih misija. Uspio je, također, susret obitelji s njihovom djecom i mladima u našem zavodu. Pater Janez Ferlež oduševio ih je svojom pjesmom i gitarom za prijateljstvo s Isusom. Nije nam žao truda i napora koji smo uložile u okupljanju mladih. I to spada na našu karizmu. Naši mladi skupine Luč, koji se redovito sastaju svakih 14 dana, sudjelovali su na svim svojim susretima. U našim zavodima u Gorici i u Trstu, gdje se okupljaju djeca i mladi na dopunskiu nastavu, sa sunčanim danima sve je oživjelo. Svi se pripremaju za odmor. Naše zajednice na “Brijegu”, u Borštu i u Dolini, aktivno su sudjelovale u pripremi djece za prvu sv. Pričest i za krizmu. Za sve župe na Brijegu bila je organizirana zajednička priprema za sakramente te su prvopričesnici i krizmanici jedanput mjesečno sudjelovali na sv. Misi koja biva slavljena naizmjenično u tim župnim crkvama. Ova praksa, nastala zbog pomanjkanja svećenika, pokazala se vrlo pozitivnom. Sestre u Dolini svakodnevno kuhaju za svećenike koji žive sami. Uz topli obrok svećenici imaju priliku susresti se i uzajamno posavjetovati. Dana 25. svibnja u podne, na latinskom groblju u Kairu, otkrivna je spomen-ploča Aleksandrinkama, o kojima su u prošlom stoljću brinule naše sestre. Ovih mjeseci u Kairu sestre su posebno blize studenticama, koje se intenzivno pripremaju za ispite. A kad se u srpnju i kolovozu kuća isprazni, tada slijedi temeljito čišćenje svih prostorija. Ove jeseni u provincijalnoj kući naše novakinje s. Sahar Maxi i s. Shadia Gad položit će prve redovničke zavjete, s tri sestre juniorke obnovit će privremene zavjete. U provincijalnoj kući pripremamo se za redoviti Provincijalni kapitul koji ćemo slaviti od 5. do 7. srpnja t. g. Odgovarale smo na brojna pitanja, sudjelovale na raznim susretima i svakodnevno molimo za dobar ishod Kapitula. Na Kapitulu će se vidjeti da smo sve sudjelovale u tom za nas važnom događaju. Svima sretan i radostan odmor. Omorite se i napijte iz dubine zdenca nade i utjehe Božje. s. M. Gabrijela Koncilja 48 PRILOZI Iz Sjeverno-američke provincije Srdačan pozdrav svim sestrama u Kongregaciji. Želimo vam da kao i mi u Lemontu uživate u ljepoti ljetnih mjeseci. Na sam Uskrs navečer, 4. travnja, molitvom, adoracijom i blagoslovom članica Kapitula počeo je naš redoviti Provincijalni kapitul. Tema je bila: Razlučiti (odvagnuti), slaviti i ostvariti naše mogućnosti. S. Lois Prebil, OSF pomagala nam je u pripremi i u radu Kapitula. Radu kapitula predhodilo je svakoga dana euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Charles Faso O.F.M. Prva četiri dana kapitularke su, podijeljene u manje i veće supine, na temelju izvješća formulirale prijedloge za nacrt odluka Kapitula. U petak, 9. travnja, izabrano je novo vodstvo Provincije: provincijalna predstojnica s. Therese Ann Quingney; zamjenica s. Ann Barbara Plavac; druga savjetnica s. Annette Shircel, treća savjetnica s. Kathleen Vugrinovich, i četvrta savjetnica s. Paula Nasenbeny. Na nama je da da im svojom molitvom pomognemo voditi naprijed našu zajednicu. Zajednica pridruženih članova imala je svoju duhovnu obnovu 17. i 18. travnja. Tema je bila: Razmišljanje o našem franjevakom identitetu. S. Jane Osterholt (SP), sestra Božje Providnosti, govorila im je o franjevačkim vrednotama kao što su: pripadnost bratstvu, mir, jednostavnost, te o životu i duhovnosti sv. Franje. Dana 3. svibnja na Institutu odgojnih znanaosti Sveučilišta sv. Ignacija Lojolskog u Čikagu uspješnoj je diplomirala s. Mary Therse Giblin. Sestri srdačno čestitamo na završenom studiju želimo Božji blagoslov u radu na polju katoličkog odgoja. U nedjelju 16. svibnja uz primopredaju dužnosti provincijalnog vodstva molitvom i svečanim objedom zahvalile smo bivšoj i sadašnjoj Upravi Provincije. Članice bivšeg Provincijalnog vijeća i cijela zajednica zazvale su Božji blagoslov na novo vodstvo Provincije. Sve sestre su dobile odluke i preporuke Kapitula 2010., što je ujedno i temelj novog provincijalnog plana 2010.-2016. Dana 23. svibnja 2010. u Mt. Assisi Academy završilo je svoje školovanje 65 učenica. Sv. Misu je slavio p. Robert Polson, SJ, predstojnik Zavoda sv. Ignacija u Čikagu. Govorio je o izboru dobrih prijatelja, savjetujući ih da si uzmu vrijeme za molitvu i za razmišljanje u samoći. Od 24. do 28. svibnja t. g. u Čikagu s. Therese Ann i s. Ann Barbara sudjelovale su na sminaru o temi: Smjernice za vođenje redovničkih zajednica. U nedjelju 27. lipnja sedam naših sestara proslavit će svoje jubileje u Slovenskom kulturnom centru braće franjevaca, naših susjeda. S. Cecilia Adamic slavi 80 godina, s. Benedict Cimperma 70, s. Stanislaus Wulkowicz 60, a s. Annette Shircel, s. Kathleen Vugrinovich, s. Ann Barbara Plavac i s. Renee Pfeiffer 50 godina redovničkog života. Zahvaljujemo sestrama što su sebe i sve ove godine posvetile službi Bogu, narodu i našoj zajednici. Neka ih Gospodin blagosovi i nadalje prati na njihovu životnom putu. Dana 15. kolovoza s. Susan Catherine Wade obnovit će svoje privremene zajvete. Želimo joj hrabrost i ustrajnost. Dana 1. svibnja 2010. naša s. Bernardette Bratina preselila se u vječnost. Rođena je u Pensilvanji. U novicijat je primljena 1936. g. Radila je biblioteci u Mt. Assisi Academy, poučavala latinski i engleski jezik te vjeronauk. Gospodin joj dao vječni mir. s. M. Jimene Alviani 49 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Iz Mostarske provincije Drage sestre! Od našeg prethodnog javljanja u Kongregacijskom listu našu Provinciju pratili su događaji susretâ, hodočašća i duhovnih obnovâ. Nešto od toga izdvajam za Kongregacijski list. U predvečerje Uskrsnog ponedjeljka samostansku zajednicu u Bijelome Polju pohodili su naši dobrotvori - bračni par gospodin Patrick i gospođa Maureen Doherty iz Calgarya (Kanada). Zajedno sa sestrama slavili su Euharistiju koju je predvodio fra Mladen Herceg, duhovnik sestara. Svečanosti dobrodošlice pridružilo se nekoliko sestara i iz drugih naših zajednica. U prigodnoj homiliji fra Mladen je podsjetio na smisao hodočašćenja, posjeta i susreta s rodbinom i prijateljima u danima uskrsnog slavlja. Dok je našim prijateljima tijekom večere provincijska predstojnica s. Franka Bagarić zahvaljivala za sve što su učinili i još čine za našu Zajednicu, ovi samozatajni i dobri ljudi uporno su ponavljali: “Pa mi ništa posebno ne činimo. Sve što imamo Božji je dar koji smo dužni dijeliti s onima koji su potrebni naše pomoći”. Ovakav stav budio je još dublju zahvalnost i poticao da i mi “ne samo sebi živimo nego i drugima koristimo”. Sutradan su naši gosti hodočastili u Međugorje i posjetili sestre u novoj kući u Ljubuškom. Prepoznale smo Uskrsloga u radosti susreta i dobroti ljudi preko kojih nas sam On ljubi i pohađa… Bijela Nedjelja u našem bijelopoljskom samostanu protekla je u ozračju zahvalnosti. Jutarnju Svetu misu predvodio je don Srećko Majić. U nadahnutoj je propovijedi govorio o značaju Tomine sumnje za našu vjeru, o veličini Božanskoga milosrđa i o povijesnom dolasku prvih sestara u Bijelo Polje, 11. travnja 1910. godine. Sve razlozi za Pohvale Bogu koji nas neizmjerno ljubi i brine o nama. U ranim popodnevnim satima samostan je oživio okupljanjem brojnih župljana Bijeloga Polja, od najmlađih pa sve do onih starijih. Razlog njihova dolaska bio je zajednički uskrsni susret i nastup svih pjevačkih skupina koje djeluju pri Župi. Naime, župnik don Josip Galić molio je da se ovaj susret zbog velikog broja izvođača i prikladnosti prostora održi u samostanskoj kripti. Žamor iščekivanja prekinula je kućna predstojnica s. Marija Čarapina pozdravom dobrodošlice svima. Ujedno je izrazila radost što je župnik i ne znajući izabrao baš ovaj nadnevak i naš samostan za ovaj lijepi susret. Otvorena vrata i naše zajedništvo sa župljanima znak je da smo dio ove mjesne Crkve i da nas Krist u Njoj treba i danas - točno stotinu godina nakon dolaska prvih sestara. Izraz dobrodošlice bila je i Bachova Ave Maria koju je na violini izvela naša s. Anđela Pervan. Među drugim izvođačima bio je zapažen i nastup malog župnog zbora pod ravnanjem naše s. Terezije Markić. U subotu, 22. svibnja 2010. godine održana je posljednja duhovna obnova za cijelu Provinciju u ovoj školskoj godini. Tema molitvenog susreta i središnja misao vodilja sveukupnog programa u kojemu je sudjelovalo više od stotinu sestara, bila je: Duh Sveti u redovničkom zajedništvu - redovničko zajedništvo u Duhu Svetom. Program su pripremile sestre iz Povjerenstva za duhovnost i odgoj, a voditelj je bio o. Jozo Milanović, OSB iz Zadra koji je u poslijepodnevnim satima održao sestrama predavanje na spomenutu temu. Duhovna obnova u svibnju ujedno je i dan provincijskog hodočašća Gospi na Široki Brijeg kojim već tradicionalno obilježavamo izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu. To je za sve sestre dan molitve, pokore, susreta, a prije svega zahvale Bogu što je nad nama bdio i živote nam očuvao. To je ujedno dan povjerenja i povjeravanja Njegovu daljnjem vodstvu. Posebno su nam na srcu i u mislima bile bolesne 50 PRILOZI i nemoćne sestre te one razasute po svijetu kojima bijaše nemoguće sudjelovati u ovom skupu molitve i hvale i grijati se na svetim zrakama širokobriješkog Neba. Sestrica smrt još jednom nas je iznenada pohodila i u večernjim satima dana 23. svibnja ‘’uzela’’ našu s. M. Imeldu Paradžik u 73. godini života i 54. godini redovništva. S. Imelda pokopana je u sestarsko groblje u Bijelome Polju uz ispraćaj i molitve mnoštva sestara, svećenika, rodbine i prijatelja. Njezinu plemenitu dušu preporučamo u vaše molitve. Svim sestrama širom Kongregacije želim dobar godišnji odmor i u ime svih naših sestara sestrinski vas pozdravljam. s. M. Zdenka Kozina Iz Bosansko-hrvatske provicnije Drage sestre! Srdačno vas pozdravljam u ime sestara provincije Prečistog Srca Marijina. Više je važnih događaja koji su obilježili život naše Provincije, Crkve i društva. Od posebne važnosti za našu Provinciju jest netom završen Provincijski radni kapitul koji smo slavile u Bugojnu od 5. do 8. svibnja ove godine. Kapitul je otvorila i njime predsjedala provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević. Misao vodilja bila je Imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje (PPr 10,10). Na Kapitulu smo razmišljale o daljnjem hodu naše Zajednice te smo u tom vidu stvarale Provincijski plan za razdoblje 2010.-2015. Također smo izradile i Pravilnik provincijskog kapitula te razmatrale neka druga važna pitanja vezana uz život i djelovanje u Provinciji. Veoma važan događaj za Crkvu i državu BiH dogodio se u Sarajevu, 8. travnja kada je svečano potpisan Ugovor između Svete Stolice i BiH o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga. Ugovor su potpisali apostolski nuncij u BiH, nadbiskup Alessandro D’Errico, te ministar obrane BiH, dr. Selmo Cikotić. U obraćanju je nuncij D’Errico istaknuo kako je ovaj čin potpisivanja još jedna postaja od povijesne važnosti u odnosima između Svete Stolice i BiH koja se nadovezuje na Temeljni ugovor između Svete Stolice i BiH kolji je potpisan 19. travnja 2006. Ugovor potvrđuje veoma dobre odnose između Svete Stolice i BiH te zauzimanja Svete Stolice u služenju miru, razvitku naroda, ljudskih prava i posebno vjerske slobode. Ceremoniji potpisivanja nazočile su s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica i predsjednica KVRPP BiH i s. Kata Karadža, zamjenica provincijske predstojnice. I sestre naše Provincije pridružile su se Tjednu molitve za duhovna zvanja od 19. do 25. travnja. Posebna nakana molitve bila je za nova svećenička i redovnička zvanja. Organizirale smo dva susreta za mlade - jedan u Hrvatskoj u Zagrebu a drugi u Bosni u Varešu. Oba susreta imala su za cilj poticanje mladih na promišljanje smisla vlastitoga života te redovničkog i svećeničkog poziva kao mogućih životnih odabira. S tom nakanom, za nedjelju Dobrog Pastira tiskan je prvi broj lista početnog odgoja Pax koji su uredile naše najmlađe članice Provincije uz poticaj, pomoć i podršku odgajateljica. 51 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Dana 12. svibnja u Zagrebu predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon. Monografija je izišla povodom netom proslavljene 800. obljetnice utemeljenja Franjevačkoga reda. U Leksikonu je prikazan doprinos franjevki i franjevaca na vjerskom, crkvenom, kulturnom, znanstvenom, gospodarskom i političkom području. Ovdje se mogu naći podaci o životu i radu oko 2000 osoba, a među njima i 55 sestara naše Družbe. Šesti susret Hrvatske katoličke mladeži pod geslom Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11), održan je u Zadru 8. i 9. svibnja. Na susretu je sudjelovalo oko 30.000 mladih. Predvodeći središnje misno slavlje zadarski nadbiskup Želimir Puljić pozvao je mlade da budu nositelji radosti, nade i povjerenja. Na ovom susretu sudjelovale su i naše sestre. Dana 18. travnja u našoj kući u Livnu preminula je s. Elizabeta Nedić. Dan poslije, pokopana je na groblju sv. Mihovila na Gorici u Livnu. Pred mnogim sestrama koje rade u prosvjetnim i odgojnim ustanovama je kraj školske godine a svima se približava vrijeme godišnjih odmora. Svim sestrama želimo ugodne dane odmora i lijepo ljeto! Vaše sestre iz Sarajeva s. M. Kata Karadža Iz Austrisjko-koruške provincije Lijepi, proljetni pozdrav iz sunčane Koruške! Radosni navještaj Uskrsloga Krista, koji je pobijedio smrt i obnovio život, neka učvrti našu nadu; neka nas i ubuduće hrabri i krijepi. Završena je gotovo trogodišnja gradnja doma za starije osobe u Pliberku/Bleiburgu. U petak 23. travnja, u nazočnosti svećenika iz okolnih mjesta, sestara, predstavnika mjesnih vlasti te mnoštva vjernika, naš biskup dr. Alojz Schwarz blagoslovio je novoizgrađene i obnovljene prostorije. Zahvalne smo Bogu i svima koji su pridonijeli ostvarenju ove karitativne kuće, koja je od velike važnosti za nas i za naše poslanje. Na poseban način hvala s. Regini Tolmaier, kao i g. arhitektu , koji su cijelo to vrijeme brižno nadzirali i vodili gradnju. U svojoj propovijedi Biskup je zahvalio sestrama što su otvorile svoja srca starim osobama i omogućile im da večer života prožive okružene ljubavlju i poštovanjem, a k tomu još uživaju u Božjoj blizinui i svakodnevnom euharistijskom slavlju. U subotu, 24. travnja, skupina naših sestara s radošću je pošla na hodočašće triju slovenskih provincija. Pozvala nas je s. Suzana Masten, provincijalna predstojnica trćanske provincije, na Staru goru i u Čedad. Neka Gospodin bude nagrada i sestrama mariborske provincije za ugodno druženje i vožnju autobusom. Dana 29. travnja Viša domaćinska škola u Št. Petru pozvala nas je na kulturni “Impuls”.S prekrasnim pjevanjem školskoga zbora i dramskom izvedbom “Martin Kačur” ponudili su nam uistinu jedinstven kulturni užitak. Sada se mi sestre intenzivno pripremamo za redoviti Provincijalni kapitul, koji ćemo slaviti od 22. do 24. svibnja. Računamo s vašom molitvenom potporom i unaprijed vam srdačno zahvaljujemo. Želimo svima MIR I DOBRO! s. M. Ambrozija Potočnik 52 PRILOZI Glasilo Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH Godina 34. Uskrs - 2010. Broj: 30 Draga sestro, dragi brate! Kako teško i nerado ljudsko uho sluša govor o križu! Isusov govor o muci kroz koju valja proći prije uskrsnuća i proslavljenja dugo su odbijali i sami njegovi apostoli. Kad ju je prvi put najvaio, Petar ga odmah svo snagom odvraća od tog nauma: Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi! (Usp. Mt 16,22). Dok su prilikom Isusovog preobraženja na gori Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom, o njegovom Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu“ (usp. Lk 9, 31), apostoslki stožernici Petar, Ivan i Jakov su spavali! Ne zanima ih ta tema. Isti će trojica ustrajno spavati i u najdramatičnijim trenucima, dok se Isus bude krvlju znojio u Getsemanskom vrtu! (v. Mk 14, 37-42). Ne spavaju li danas mnogi u našim crkvama, kad neki propovjednik govori o onome što se svakome od nas mora dogoditi, ako želi ući u slavu Gospodinovu? Pa ipak, ne smijemo zbog toga prestati misliti i govoriti o Isusovom i našem križu, a još manje smijemo prestati dragovoljno nositi svoj križ i pod njim odlučno ići na svoju Golgotu. Jer, drugoga puta nema. Strujanja u svijetu, koja zahvaćaju i kršćanske krugove, rado prihvaćaju Isusa bez trnove krune. Ništa ih kod njega ne smeta, osim njegovog izranjenog lica. A mi tražimo lice njegovo, jednako ono izranjeno i ono proslavljeno! Tražimo ga osobito tamo gdje ga se najsigurnije može naći: u licima braće ljudi. Tražiti lice Kristovo u licu bližnjega jedini je kriterij koji nam daje sigurnost da sve ljude ozbiljno ljubimo i da nadilazimo sve antipatije, ideologije i puku prijaznost prema ljudima, kaže sveta Mala Terezija. Tražiti i promatrati lice Božje povlaštena je zadaća Bogu posvećenih osoba. Mnogi su se sveci i svetice u tome istakli. Spomenut ćemo samo sv. Ursulu Ledochowsku, koju je sluga Božji Ivan Pavao II. proglasio svetom 18. 05. 2003. godine. Sveta je Ursula cijeloga svoga života vjerno i ljubazno promatrala lice Krista, svoga zaručnika. Osobito je bila s njim povezana u njegovoj smrtnoj borbi. Tu je povezanost praktično živjela u obliku izvanredne revnosti u naviještanju radosne vijesti o ljubavi Božjoj riječju i djelima. Prošla je Rusijom, Skandinavijom, Francuskom i Italijom. Snagu i nadahnuće za svoju neumornu djelatnosti nalazila je u Euharistiji. Krista, razlomljenog i darovanog svima nama, tako je duboko shvaćala i ozbiljno uzimala da o sebi piše: Moram ljubiti svoga bližnjega kako ga je Isus ljubio … Uzmite i jedite .. jedite moje snage, one vam stoje na raspolaganju. Uzmite i jedite moje sposobnosti, moj talent … moje srce, da vas ono zagrije i rasvijetli Njegovom ljubavlju …. Uzmite i jedite moje vrijeme, neka vam ono pripada … Ja sam vaša kao što je Isus moj u hostiji … 53 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Prije nego što Ti zaželimo sretan Uskrs, brate i sestro, zaželjet ćemo Ti ono što mora prethoditi Uskrsu. Želimo Ti da poput sv. Ursule pronikneš u Krista i duboko shvatiš da Ti je uvijek i svugdje činiti kako je on činio, da Ti je proći putem kojim je on prošao. Želimo Ti da zavoliš križ! Neka Ti on bude i draga odjeća i meka postelja. Ne odvajaj se od njega ni danju ni noću. Danju ga nosi kao ugodan teret, noću ga prostiri kao ugodan ležaj. Neka on bude i Tvoj posljednji ležaj - Tvoj odar. Promatraj često lice Kristovo na križu, ali i ono u licima mnogih tisuća njegovih posebnih miljenika: gladnih i žednih, bolesnih i obespravljenih …Ono će te poticati da u svijetu budeš drugi Krist. U svagdanu osobito zavoli križ rada. Da savjesno vršiš i najsitnija djela. I pazi da radom ne ističeš i ne proslavljuješ sebe, nego Oca nebeskoga (usp. Mt 5,16). Jer, onaj jede sa stabla spoznaje dobra, tko … sebe uznosi zbog dobara, koje Gospodin u njemu govori i djeluje…, kaže naš utemeljitelj, sveti Franjo (usp. Opomene 2,3). Sretan Ti i blagoslovljen Uskrs, sestro i brate, želi Predsjedništvo VFZ-a Veronika Nekoć na njegovom križnom putu susrela ga je Veronika, žena s rupcom. Očistila je Isusovo lice od suza i krvi. A rubac je nosio Spasiteljevu sliku. Danas sam susreo Veroniku, ženu s rupcom: Sprema krevet bolesnicima, tješi djecu, pomaže invalidima, hrani starce, ostaje do kraja s umirućima. A rubac nosi sliku Spasitelja koji o sebi reče: Što god ste učinili najmanjem od moje braće, meni ste učinili. (autor: Gerhard Eberts) (s njemačkog: a.m.) Nova vodstva provincija IZ TAJNIŠTVA 1 Vrhovna uprava Družbe Kćeri Milosrđa TRS sv. Franje imenovala je 20. studenoga 2009. s. M. Neliju Pavlović za provincijsku predstojnicu u Hrvatskoj provinciji „Krista Kralja“ sa sjedištem u Zagrebu, Mallinova 4, i sljedeće Provincijsko vijeće: s. M. Slavica Vicić 1. savjetnica i zamjenica s. M. Miljenka Lizatović 2. savjetnica s. M. Srebrenka Paleka 3. savjetnica s. M. Agneta Juka 4. savjetnica Uvođenje provincijalke i njezina vijeća bilo je na prvu nedjelju Došašća, 29. studenoga 2009. godine, u Zagrebu, Mallinova 4. 54 PRILOZI *************** 2 Na redovitom Provincijalnom kapitulu Školskih sestara franjevaka Krista Kralja, Splitske provincije Preč. Srca Isusova, održanom od 10. do 14. veljače 2010. godine u Splitu pod predsjedanjem vrhovne predstojnice s. M. Natalije Palac, izabrana je 13. veljače 2010. godine nova uprava Provincije: s. M. Leonka Bošnjak-Čovo, provincijalna predstojnica s. M. Jozefa Lučić, provincijalna zamjenica i prva savjetnica s. M. Kruna Plazović, druga savjetnica s. M. Jelena Lončar, treća savjetnica s. M. Natanaela Radinović, četvrta savjetnica *************** 3 Na redovitom Provincijskom (radnom i izbornom) kapitulu Školskih sestara franjevaka Krista Kralja, Provincije Svete Obitelji Mostar, slavljenom od 3. do 7. veljače 2010. godine u samostanu sestara u Bijelom Polju pod predsjedanjem vrhovne predstojnice s. M. Natalije Palac, izabrana je 6. veljače 2010. godina nova provincijska Uprava za sljedeće šestogodište: s. M. Franka Bagarić, provincijska predstojnica s. M. Zdenka Kozina, provincijska zamjenica i prva savjetnica s. M. Robertina Barbarić, druga savjetnica s. M. Leopoldina Kovačević, treća savjetnica s. M. Mila Sesar, četvrta savjetnica ****** Svim novoizabranim sestrama od srca čestitamo na izboru i dobivenom povjerenja zajednica koje su ih izabrale, želimo mudrost odozgor i obilan Božji blagoslov da u Gospodinovom duhu služenja budu prvakinje u služenju svojim susestrama ! ********* Naš predsjednik i potpredsjednica izabrani na daljnje visoke službe: Osim službi u svojim provincijama i u Vijeću franjevačkih zajednica u HR i BiH naš predsjednik fra Ivan Sesar i naša potpredsjednica s. Ivanka Mihaljević izabrani su za obnašanje još nekih visokih službi. Od 1. do 7. veljače o. g. održana je u Bruxellesu Deveta generalna skupština Unije manje braće Europe (UFME - Unio Fratrum Minorum Europae), na kojoj su franjevački provincijali svih europskih provincija, uz nazočnost i generalnog ministra fra Jose-a R. Carballo, raspravljali na temu «Europa - domus pacis. Franjevački doprinos za Europu prožetu vrijednostima» i izmjenjivali iskustva. Provincijali su posjetili i Parlament Europske unije te se upoznali s radom svih ustanova Europske unije. Zadnjeg dana održan je izbor predsjednika i potpredsjednika. Za predsjednika je ponovno izabran portugalski franjevac fra Victor Melicias Lopes, a za pot-predsjednika nas predsjednik fra Ivan Sesar. 55 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 U Sarajevu je 20. veljače o. g. održana Osma, izborna skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Sudjelovali su svi provincijali i provincijalke redovničkih provincija koje imaju sjedište u BiH te predstavnici redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u BiH, a sjedište provincije im je izvan BiH. Za predsjednicu Konferencije izabrana je naša potpredsjednica s. Ivanka Mihaljević, za njezibog zamjenika naš predsjednik fra Ivan Sesar. Od srca čestitamo i želimo obilje mudrosti i snage za obnašanje službi! PLENARNA SJEDNICA VFZ- a u HR i BiH U samostanu braće Kapucina u Zagrebu, ulica sv. Leopolda Mandića 41, orržana je 29 siječnja 2010. godine s početkom u 900 sati plenarna sjednica VFZ-a u HR i BiH. Sazivni dnevni red je bio: 1. Molitva i pozdrav predsjednika 2. Primjedbe na zapisnik sa sjednice od 26. lipnja 2009. 3. Mandati u tijelima vijeća: - izbor predsjednika/predsjednice VFZ-a - izbor tajnika/tajnice VFZ-a 4. Kratki prikaz završene proslav jubilarne godine 5. Izvješća: - FSR-a u HR (ministar Mato Batorović) - FSR-a u BiH (ministrica Nives Kanevčev) Radnih tijela i povjerenstava: - Povjerenstva za duhovnost (s. Renata Mrvelj) - Povjerenstva za apostolat i evangelizaciju (fra Petar Kinderić) - Povjerenstva za studijsku i izdavačku djelatnost (fra Marijan Karaula) - Franjevačkog instituta za kulturu mira (fra mijo Džolan) - FRAME (fra Milan Krišto za HR, fra Sretan Ćurčić za BiH) 6. Blagajničko izvješće za 2009. godinu(s. Blaženka Perković) 7. Naša izdanja: - Franjevački izvori (fra Pero Vrebac) - Hrvatski franjevački biografski leksikon (fra Emanuel Hoško) - Iuridica Franciscana (s. Judita Čovo) - Franjo u hrvatskom pjesništvu 8. Program rada za 2010. godinu 9. Razno 56 PRILOZI Donosimo zapisnik sjednice: Zapisnik Plenarne sjednice Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH, održane u Zagrebu 29. siječnja 2010. Sjednica Vijeća održana je u samostanu braće Kapucina u Dubravi. Na sastanku Vijeća sudjelovali su: fra Željko Tolić - Split, predsjednik Vijeća, s. Ivanka Mihaljević - Sarajevo, potpredsjednica, fra Ivica Petanjak - Zagreb, član Predsjedništva, fra Željko Železnjak - Zagreb, fra Đuro Hontić - Zagreb, fra Josip Sopta - Zadar, fra Ivan Paponja - Zagreb, fra Ivan Sesar - Mostar, s. Franciska Molnar - Đakovo, s. Ružica Barić - Dubrovnik, s. Nelija Pavlović - Zagreb, s. Nevenka Grgat - Šibenik, s. Anica Jureta - Zagreb, brat Mato Batorović - FSR, Jasmina Stojić - Požega, s. Mirjana Pinezić - Rijeka. Nazočni su još bili: fra Mijo Džolan, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira, fra Marijan Karaula, fra Milan Krišto, asistent Frame u HR, fra Sretan Ćurčić asistent Frame i FSR-a u BiH, s. Judita Čovo, s. Renata Mrvelj, fra Petar Kinderić. Svoju nenazočnost ispričale su: s. Klara Šimunović - ŠSF Split i s. Jelenka Puljić - ŠSF Mostar. Uvodnu molitvu izmolio je fra Ivica Petanjak, nakon čega je fra Željko Tolić pozdravio sve prisutne. Poseban pozdrav uputio je novim članovima Vijeća koji su u vremenu od prošle sjednice u svojoj zajednici preuzeli službu provincijala i provincijalke: s. Neliju Pavlović, provincijalku sestara kćeri milosrđa sv. Franje, i fra Ljudevita Maračića (nenazočnog), provincijala Hrvatske provincije franjevaca konventualaca sv. Jeronima. Također je pozdravio i fra Miju Džolana, novog ravnatelja Instituta za kulturu mira. Prije nego se prešlo na predviđeni dnevni red, Predsjednik je predložio izmjenu istoga zbog pisma ministra financija Vlade RH, g. Šukera, u kojem se traži izvješće o namjenskim sredstvima koja su nam dostavljena od Vlade RH za tiskanje franjevačkih Izvora. Prijedlog izmjene dnevnog reda prihvaćen je jednoglasno. 1. Primjedbe na zapisnik sa zadnjeg sastanka VFZ-a Uz treću točku Zapisnika (Obilježavanje jubilarne godine) razvila se rasprava koju je potakao fra Marjan Karaula izrazivši čuđenje da u emisiji Mir i dobro o najznačajnijim događajima u Crkvi u Hrvata u 2009. nije spomenuta velika franjevačka Obljetnica. U raspravi je konstatirano da je tijekom obilježavanja Obljetnice bilo zapaženih i vrijednih projekata, ali oni nisu bili dovoljno medijski popraćeni. Jasna je bila konstatacija da smo možda i sami zakazali glede medijske prisutnosti tijekom obilježavanja Obljetnice. Primjećena je zapaženost Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda kao najaktivnije u različitim događanjima obilježavanja Jubileja diljem Hrvatske. Kratkim prikazom svih događanja kojima smo obilježili naš veliki Jubilej, predsjednik Vijeća, fra Željko Tolić, je konstatirao da se sve (osim nekih manjkavosti) odvijalo na razini naših očekivanja, izrazivši nadu da će svaki od tih događaja ostaviti snažan trag (vidljivi i nevidljiv) u Crkvi u Hrvata. Uz manje ispravke u Zapisniku, koje će biti unesene u konačnu verziju, zapisnik s prošle sjednice je prihvaćen. 57 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 2. Pismo ministra Šukera S. Ivanka Mihaljević, potpredsjednica Vijeća, pročitala je pismo ministra financija vlade RH, g. Ivana Šukera, u kojem se traži provjera namjenskog korištenja sredstava iz Proračuna, a koja smo dobili za tiskanje Franjevačkih izvora. U pismu se navodi 15. siječanj 2010. kao krajnji rok podnošenja izvješća. Zbog novonastale situacije u tajništvu Vijeća, Predsjednik je sa sadržajem pisma upoznat tek prije dva dana. Nakon rasprave je zaključeno da zatražimo odgodu datuma podnošenja izvješća Ministarstvu. Razlog za odgodu datuma je i činjenica da sredstva još nisu utrošena, budući da je posao oko izdavanje Izvora još u tijeku. Predsjednik, fra Željko Tolić, izvijestio je članove Vijeća o pismu zahvale koje je uputio Premijerki Vlade RH za dodijeljena sredstva. S. Ivanka je naglasila da je Izvješće fra Pere Vrepca, koji je zadužen za izdavanje Izvora transparentno, samo nedostaju kopije računa za plaćene usluge. U izvješću fra Pere Vrepca, koje je pročitao fra Marijan Karaula, naglašeno je da tiskanje pretpostavlja etape: prevođenje (koje je skoro privedeno kraju), lektura - jezična i franjevačka; i biblijska?! Budući da je dosadašnja tajnica Vijeća, s. Blaženka, bila član Uredničkog vijeća, fra Marijan je predložio da, iz praktičnih razloga, novoizabrani tajnik(ca) također bude član Uredničkog vijeća. Fra Marijan je izvijestio da bi tiskanje Izvora bilo realno očekivati do konca tekuće godine. Zatim je predložio raspravu oko pitanja biblijske lekture, budući da su svi tekstovi iz Vulgate. Fra Josip Sopta je naglasio da je ovaj projekt izdavanja Izvora najvažniji u sklopu obilježavanja franjevačke Obljetnice i zaslužuje da se tako prema njemu i odnosimo. Izvijestio je da je dobio najsuvremenije kritičko izdanje (od Palazzija) koje još nije ni tiskano na talijanskom. Izrazio je i strah da mi sami nismo dovoljno jasni u određivanju rokova. Ne dovodeći u pitanje stručnost suradnika na ovom projektu, pozvao je na veću jasnoću glede određivanja rokova. Nakon kratke rasprave oko biblijske lekture zaključeno je da, imajući u vidu kompleksnost problematike i nekompetentnost ovog Vijeća (fra Josip Sopta), odluku prepustimo Uredničkom vijeću koje je sastavljeno od više franciskanologa. 3. Mandati u tijelima Vijeća Budući da je dosadašnjem predsjedniku Vijeća, fra Željku Toliću, istekao mandat, a dosadašnja je tajnica Vijeća, s. Blaženka Perković, već podnijela ostavku na svoju službu, uslijedio je izbor novog predsjednika i tajnika Vijeća. a) Izbor predsjednika/ce VFZ-a Fra Željko je zahvalio svima na suradnji i zamolio za razumjevanje trenutne situacije u kojoj nije u mogućnosti dalje obavljati službu Predsjednika Vijeća. Iz Statuta Vijeća pročitan je čl. 4. t. 2. kojim se za izbor predsjednika/ce traži apsolutna većina glasova. Ustanovljen je broj nazočnih s pravom glasa: 17 članova. Glasovanje za predsjednika/cu VFZ-a: 58 PRILOZI 1. glasovanje 2. glasovanje 3. glasovanje s. Franciska Molnar 6 gl. 5 gl. 3 gl. s. Ivanka Mihaljević 4 gl. 0 gl. 0 gl. fra Ivan Sesar 2 gl. 8 gl. 14 gl. Fra Željko Železnjak 2 gl. 2 gl. 0 gl. Fra Ivan Paponja 2 gl 2 gl. 0 gl. Fra Josip Sopta 1 gl. 0 gl. 0.gl U trećem krugu glasovanja sa 14 glasova za predsjednika VFZ-a, izabran je fra Ivan Sesar na mandat u trajanju od tri godine. Fra Ivan je prihvatio izbor. Predložena je pauza do 11 sati. Nakon pauze vođenje sjednice preuzeo je novi Predsjednik. Zahvalivši svim prisutnima na iskazanom povjerenju, fra Ivan je pozvao na pridržavanje dnevnog reda sjednice. 3.2. Izbor tajni-ka/ce VFZ-a Na prošloj sjednici VFZ-a usvojena je ostavka dosadašnje tajnice VFZ-a, s. Blaženke Perković. Do početka ove sjednice za tu službu je pristigao samo jedan prijedlog. Potpredsjednica, s. Ivanka Mihaljević, predložila je g. Antu Matkovića, dipl. teologa, umirovljenog vjeroučitelja. Zatim je iz Statuta pročitala čl. 8. koji govori o zaduženjima tajnika VFZ-a. Budući da Statuti ne određuju izričito, odlučeno je da se tajnik bira relativnom većinom glasova. S. Ivanka je pročitala životopis g. Ante Matkovića, a nakon toga je o njemu iznijela i svoje osobno mišljenje koje su potvrdili i fra Mijo Džolan i s. Renata Mrvelj koji ga osobno poznaju. Poslije kratke rasprave pristupilo se glasovanju za izbor tajnika VFZ-a. Sa 16 glasova za i 1 protiv g. Anto Matković je izabran za tajnika VFZ-a. Predloženo je da se g. Matkovića pozove na sjednicu poslije sljedeće pauze. 4. Izvješća 4. 1. Povjerenstvo za studijsku i izdavačku djelatnost Usvojen je prijedlog izmijenjenog redoslijeda izvješća zbog zdravstvenih razloga fra Petra Filića. On je rekao da ovo Povjerenstvo u svom radu nastoji, uz redovite franjevačke teme, pratiti i teme koje nam predlaže Crkva: npr. Godina sv. Pavla, Svećenička godina itd. Zatim je kratko iznio financijsko izvješće. Fra Marijan Karaula, pročelnik Povjerenstva, iznio je primjedbu glede neujedanačenosti i neobjedinjenosti izdavačke djelatnosti. Budući da su iz krila ovog Povjerenstva nastala dva tijela, predložio je da bi bilo dobro jasnije definirati zaduženja. Ukratko je izvijestio o projektima za koje je zadužen. O Franjevačkim izvorima dovoljno je rečeno u prvom dijelu sastanka pa je prešao na izvješće o Franjevačkom leksikonu. Pročitao je dopis fra Emanuela Hoška u kojem je 59 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 priopćeno da sav prikupljeni materijal ide u tisak 1. ožujka kako bi do Uskrsa bio u našim rukama. Tako će projekt na kojem se radi gotovo 30 godina konačno biti završen. Projekt Hvaljen budi Gospodine moj (sv. Franjo u hrvatskom pjesništvu) prva je knjiga Trilogije od koje je VFZ odustalo, ali jer su fra Milan i fra Marijan već bili poduzeli neke korake glede realizacije, procijenili su da nije pametno odustati od projekta te su našli izdavača. Izdavačka kuća Alfa preuzela je financiranje ne očekujući od nas ništa. Fra Marijan je predložio da bi bilo uputno da mi, franjevačke zajednice, u znak priznanja i zahvalnosti Izdavaču, kupimo koliko možemo primjeraka. Ponuđena je i vrlo prihvatljiva cijena od 200 kn, a za veći broj primjeraka i niža. Na pitanje s. Renate o Esserovim komentarima, fra Marijan je rekao da uz određne poteškoće Komentari ovih dana idu u tisak. 4. 2. Izvješća FSR-a Nacionalni ministar brat Vid Mato Batorović podnio je izvješće o radu FSR. Uz prikaz aktivnosti tijekom obilježavanja franjevačke Obljetnice, izvjestio je o Glasilu Hrvatskog nacionalnog bratstva FSR-a, BRATSTVO, zatim o karitativnom djelovanju mjesnih bratstava, obilježavanju dana Duha Asiza, socijalnoj inicijativi FSR-a i FRAME. Također je izvijestio o pripremi tiskanja potrebne literature i dokumentacije. (v. pismeno izvješće.) U ime ministrice bratstva FSR-a BiH, Nives Kanevčev, izvješće je podnio fra Sretan Ćurčić, asistent FSR-a i FRAME BiH. Podijelio je pismeno izvješće koje su načinile s. Ana Cvitanušić, regionalna ministra FSR-a za Bosnu i s. Gordana Crnjac, regionalna ministra FSR-a za Hercegovinu. Osim navedenog u pismenom izvješću istaknuo je projekt vezan uz organiziranje seminara za učitelje formacije i za voditelje - ministre mjesnih i regionalnih bratstava. (v. pismeno izvješće) 4. 3. Izvješća radnih tijela i Komisija 4.3.1. Povjerenstvo za duhovnost S. Renata Mrvelj je izvjestila prisutne kako je u studenom prošle godine saznala da joj je u siječnju 2009. produžen mandat pročelnice Povjerenstva bez njezinog znanja. Od članova povjerenstva posebno je istaknula aktivnosti s. Judite Čovo. Na 8. susretu franjevačkih trećoredskih zajednica kod sestara sv. Križa na Vrhovcu s. Judita je održala predavanje: Hvaljen Budi Gospodine moj. Plana rada nema, jer treba obnoviti Povjerenstvo zato što su samo neki članovi izrekli spremnost nastaviti raditi dalje. Fra Ivan Sesar je predložio da se u podnošenju izvješća svih povjerenstava naznači i projekt rada za dalje. Nakon rasprave o novim članovima, s. Renata je predložila da do sljedeće sjednice nađe članove Povjerenstva u dogovoru s provincijalima i provincijalkama, što je i prihvaćeno. Fra Ivan Sesar je podsjetio na poteškoće oko zakašnjelog tiskanja Franjevačkog liturgijskog kalendara, nakon čega se razvila rasprava. Istaknut je doprinos i kvaliteta rada fra Ante Crnčevića i predloženo je da se razgovara sa fra Antom Crnčevićem i novim tajnikom kako bi, zajedničkim nastojanjem, izbjegli kašnjenje. 60 PRILOZI 4.3.2. Povjerenstvo za apostolat i evangelizaciju Pročelnik, fra Petar Kinderić, izvijestio je o izvršenju prošlogodišnjeg plana projekta Zlatna harfa. Tema prošlogodišnje Zlatne harfe bila je Dan Gospodnji i cijeli projekt se odvijao u za to predviđenim mjestima. Obuhvatio je izuzetno veliki broj djece. Istaknuta je zauzetost redovnica, ali i nedovoljna angažiranost pokrajinskih povjerenika na nekim mjestima. Primjećene su poteškoće oko nedovoljne informiranosti glede promjena nekih pokrajinskih povjerenika, što otežava kvalitetan rad Povjerenstva. Fra Petar smatra da je ovaj projekt, koji traje već 26 godina, potreban i da ga treba podržati u svakom smislu. Tu je naglasio i financijske poteškoće koje su uslijedile usljed smanjivanja iznosa koji je Vijeće redovito dodjeljivalo ovom Povjerenstvu. Najavio je temu ovogodišnje Zlatne harfe Gospodin je pastir moj, koja je u duhu Svećeničke godine. Uslijedila je rasprava koju je potaknuo fra Mijo Džolan, a odnosila se na pitanje intelektualnog vlasništva projekta Zlatna harfa. Nakon rasprave je zaključeno da se izda knjižica u kojoj će se jasno dati identitet Zlatne harfe. U njoj treba biti opisana povijest Zlatne harfe i njezino djelovanje danas. Na konstataciju da se rad ovog Povjerenstva sveo samo na projekt Zlatna harfa, uslijedila je rasprava iz koje su postale očite slične poteškoće u radu i drugih povjerenstava. Zaključeno je da jedna od točaka lipanjske sjednice bude analiza postojećih povjerenstava i jasnije definiranje djelovanja svakog povjerenstva. Prije pauze za ručak Predsjednik, fra Ivan Sesar, pozdravio je novoizabranog tajnika VFZ-a, g. Matkovića koji je u međuvremenu stigao na sjednicu. Odmor - objed koji su nam priredila braća kapucini okrijepio nas je za nastavak rada u 13, 30 sati. 4. 3. 3. Izvješće FIKM-a Ravnatelj, fra Mijo Džolan, unaprijed se ispričao što će njegovo izvješće trajati duže nego što je predviđeno, što je opravdao obimnošću ostvarenih i planiranih projekata Instituta kao i činjenicom da samo izvješće pretpostavlja pitanja na koja moramo dati odgovor. Izvijestio je o troškovima nagradnog putovanja pobjednika vjeronaučne olimpijade u Asiz, stopama sv. Franje, 22. do 26. lipnja 2009. godine, koje je vodio dosadašnji ravnatelj, fra Ante Čovo. Upoznao je Vijeće i s troškovima projekta Hrvatska božićna mapa 2009. Priloženo je detaljno pismeno financijsko izvješće o prihodima i rashodima Projekta kao i trenutno stanje na računu. Zatim je fra Mijo iznio viziju djelovanja Instituta. Glede metodologije rada on smatra da ona mora biti kritička, znanstveno-istraživačka, oslobođena ideologija...franjevačka! Kao širi program rada Instituta predlaže trajne tematske krugove u kojima se može doći do obvezujućih pitanja svakog odgovornog čovjeka, kršćanijna, franjevca i franjevke: 1. Franjevački vodič kroz EU; 2. Franjevački doprinos Preambuli Ustava BiH; 3. Franjevački doprinos kritičkoj analizi prakse Socijalnpg nauka Crkve u hrvatskom i b-h društvu; 4. Franjevačka mreža dobrote i 5. Franjevačka kritika religija. (v. pismeno Izvješće) 61 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Zatim je fra Mijo izvijestio o realizaciji projekta Hrvatska božićna mapa 2009. Uza sve nedostatke Projekt je tijekom Božića bio svojevrsno duhovno i kulturno osvježenje. Vrijednost ovog Projekta nije samo u prikupljenim materijalnim sredstvima, nego u poruci koju je jasno očitovao, a ta je kultura slavljenja Božića i Franjevačka mreža dobrote (v. pismeno Izvješće). Uslijedila je dulja rasprava glede načina raspodjele prikupljenih sredstava i daljnje distribucije preostalih mapa. Zaključeno je da se svaka zajednica u okviru svojih mogućnosti angažira oko pronalaženja obitelji kojima će se sredstva raspodijeliti, kao i načina distribucije preostalih mapa. Dogovorena je i mogućnost popusta 20-30%. (u fond ide 70% od izvorne cijene). Govoreći o perspektivama i potrebama Instituta, fra Mijo je iznio poteškoće oko kvalitetnog razvijanja projekta zbog nedovoljnog broja stalno zaposlenih, te je zatražio dopuštenje zapošljavanja novog djelatnika. Iznio je i nužnu potrebu obnavljanja prostorija ureda u Splitu i nabavke određene opreme za Institut, kao i prodaju postojećeg vozila i kupnju novoga. U raspravi koja je uslijedila postavljeno je pitanje ureda u Sarajevu za koji VFZ plaća najam. Nametnulo se i pitanje stava VFZ-a o TFMK za čije potrebe je ured u Sarajevu namijenjen. Budući da je fra Pero Vrebac već pismeno izvijestio VFZ o svojoj ostavci na vođenje TFMK, nametnula se potreba jasnog očitovanja VFZ-a o TFMK. Nakon rasprave glasovanjem je odlučeno da se TFMK gasi, o čemu će se pismeno izvjestiti fra Peru. Otkazuje se najam ureda u Sarajevu, a namještaj ureda stavlja se na raspolaganje provinciji Bosne srebrene da ga da u franjevačke svrhe. Financijska sredstva se preusmjeravaju u FIKM, kako bi fra Mijo mogao zaposliti treću osobu i urediti prostorije Instituta. Dopušta se da fra Mijo traži potencijalne donatore u svezi kupnje novog auta. 4. 3. 4. Izvješća FRAME 4. 3. 4a. Izvješće o djelovanju Hrvatskog nacionalnog bratstva FRAME Fra Milan Krišto, predsjedatelj konferencije nac. duhovnih asisteneta FRAME, uz iscrpno pismeno izvješće koje je podijelio svim članovima Vijeća, podnio je kratko izvješće o nekim pothvatima FRAME u protekloj godini. Ponovno je naglasio važnost i potrebu iznalaženja načina što skorijeg priznanja pravne osobnosti FRAME u Crkvi, koje je nužno zbog kvalitetnijeg funkcioniranja kako sa strane prisutnosti u društvu, tako i s financijsko-organizacijskog aspekta. Izvijestio je o poteškoćama na koje nailazi pri pokušaju ostvarivanja ovog priznanja. Zahvalio je na financijskoj podršci kojom smo omogućili tolike projekte FRAME, osobito sudjelovanje na V. europskom kongresu FRAME u Litvi. 4. 3. 4b. Izvješće o djelovanju nacionalnog bratstva FRAME BiH Fra Sretan Ćurčić, nacionalni asistent FRAME BiH, izvjestio je o mnogim događajima i projektima FRAME BiH (o čemu je podnio i pismeno izvješće). Naglasio je Framafest, hodočašća u Asiz, kviz znanja, molitveno franjevačko kampiranje, olimpijadu znanja o sv. Franji i brojne druge aktivnosti za koje je zamolio financijsku podršku. 62 PRILOZI 5. Naša izdanja - Iuridica francescana, Priamo Etzi s. Judita Čovo je izrazila zadovoljstvo da je ovo vrijedno izdanje ugledalo svjetlo dana u godini obilježavanja velikog franjavčkog Jubileja. Knjiga obrađuje pitanja povijesno-pravnog značenja triju franjevačkih redova preko «monografskih vodiča». Svi koji su na bilo koji način sudjelovali u tiskanju ove knjige naglašavaju njezinu vrijednost, osobito lektor, fra Ljudevit Maračić. S. Judita predlaže da se upriliči predstavljanje knjige, kako bi ju se dostojno prezentiralo hrvatskom čitateljestvu. Nakon izvješća o utrošenim sredstvima u tiskanje knjige dogovoreno je da prodajna cijena knjige bude 120 kn. Predsjednik Vijeća je posebno zahvalio s. Juditi na doprinosu koji je ona uložila u priređivanje ove knjige. 6. Blagajničko izvješće s. Blaženke Perković S. Blaženka je iznijela stanje Blagajne VFZ-a na dan 29. siječnja 2010. koje je priloženo zapisniku o primopredaji ureda i inventara tajništva VFZ-a. (v. pismeno izvješće) Zahvalila je svima na suradnji, što je potaklo fra Željka da na poseban način zahvalio s. Blaženki na raspoloživosti i požrtvovnom radu u Vijeću. Fra Ivan Sesar je zahvalio fra Željku darujući mu u ime VFZ-a prigodan dar (Tria opuscula i franjevački pas), a s. Ivanka je s. Blaženki u znak zahvalnosti u ime Vijeća predala drvorez s likom BDM, rad akademskog kipara Ilije Bule. Budući da je dosadašnja praksa bila da se na siječanjskom sastanku VFZ-a određuje visina članarine, predsjednik, fra Ivan, zamolio je s. Blaženku da nas informira o načinu određivanja iste. Rekla je da je svaka zajednica uplaćivala 20% ukupnog iznosa sredstava dobivenih iz Proračuna. S obzirom na planirane investicije za ovu godinu zaključeno je da visina članarine ostane ista. Zaključeno je da nastavljamo sa financijskom podrškom svih projekata koje smo i dosad podržavali (FRAMA, Brat Franjo, FIKM). 6. Program rada za 2010. Dogovoreno je da se slijedeća sjednica VFZ-a održi u Međugorju 21. lipnja s početkom u 10 sati. 7. Razno S. Blaženka je ukazala na potrebu promjene Statuta. Postojeći Statut (iz 1982.) ni od koga nije priznat, a Država priznaje samo one vjerske zajednice koje priznaje HBK. Pokušaj registracije preko Kongregacije za redovnike nije uspio. Nije prihvaćen prijedlog da se registriramo kao civilno društvo. Fra Marijan je ponovio potrebu redefiniranja uloge i rada povjerenstava, kako bi se jasnije odredile kompetencije. S. Blaženka je napomenula da su povjerenstva bila pozvana napraviti svoje pravilnike rada, ali oni nikad nisu odobreni, jer nije odobren Statut. Fra Ivica Petanjak je predložio da se tiska Povijest franjevaštva. Knjiga je već prevedena na hrvatski. Nedostaje jezična lektura i korektura. Fra Marijan Karaula je zamoljen da napravi predračun projekta tiskanja ove knjige do lipnja, kako bismo mogli donijeti odluku o eventualnom tiskanju. Zapisnik sastavila: s. Ružica Barić, članica VFZ-a Pregledali: fra Ivan Sesar, predsjednik VFZ-a i s. Ivanka Mihaljević, potpredsjednica VFZ-a 63 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 RAZMIŠLJANJE UZ SVEĆENIČKU GODINU Još smo u Svećeničkoj godini, koju je Papa u prigodi 150. obljetnice smrti (tj. rođenja za nebo) svetoga Ivana Marije Vianneya otvorio na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 19. lipnja 2009. godine, a zatvorit će je također na svetkovinu Presvetog Srca Isusova ove godine, 11. lipnja, i tada će svetog arškog župnika, žatitnika župnikâ, proglasiti zaštitnikom svih svećenika. Imali smo prilike doznati o tome dovoljno informacija iz raznih katoličkih tiskovina i drugih priopćajnih sredstava. I vjerojatno smo se svi potrudili da to doznamo. Svećeništvo je stožerna tema u Crkvi. Bez svećeništva nema Euharistije. Bez Euharistije nema Crkve. Zato o tome jedva da je ikada dovoljno kazano. I još važnije od toga: jedva da ikada možemo dovoljno učiniti sve što treba učiniti, da bi Crkva imala dostatan broj svetih i požrtvovnih svećenika. A što bi se moglo i trebalo učiniti ? Valja, prvo, češće razmišljati o tome. Ako se i jedna tema tiče svakog člana Crkve, onda je to zacijelo ova. Ono što se tiče svih nas, ne smije nam biti na rubu, nego u središtu naših razmišljanja. Zatim, polazeći od Isusovog svima nama upućenog zahtjeva da molimo Gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju (Mt 9,38), treba moliti za svećenička zvanja. Ne tek tu i tamo, kad su neka ređenja ili koja druga svećenička slavlja, kad Crkva službeno poziva da se moli za svećenike. To mora biti stalni sadržaj naših svagdanjih molitava. Onako kako Isus želi da molimo: … ustrajno molite i dat će vam se! (Lk 11,9) I kako to potkrepljuje onom usporedbom o upornoj udovici koja je tražila pravdu kod suca. Sveti Luka kaže: Iznese im zatim usporedbu o tome kako uvijek treba moliti i nikada ne klonuti (Lk 18,1). Pri molitvi treba imati i vjeru da ćemo dobiti sve što tražimo u Isusovo ime. Snaga udružene vjere i molitve takva je da Isus jamči: ... što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti (Iv 14,13-14) Osim razmišljanja i molitve treba u praksi poduzeti konkretne korake prema mladim ljudima, mogućim kandidatima za svećenike. Za svako zvanje i zanimanje mora se među mladim naraštajima tražiti nasljednike sadašnjih aktivnih djelatnika. Čini mi se da se u ovoj točki dosta griješi, kad su u pitanju svećenička (a jednako tako i redovnička) zvanja. Dok druga zanimanja privlače svoje nasljednike ljepotama i pogodnostima zanimanja, nudeći im ovo ili ono, kod duhovnih zvanja to bi trebalo stajati postrani. Na prvom bi mjestu trebalo stajati privlačno sredstvo koje nam je Isus ostavio. Čitamo li pozorno Evanđelje, zapazit ćemo da se Isus nije poslužio čudesima (tako priželjkivanim od mnogih ljudi u naše vrijeme) niti svojom božanskom moći, da pridobije prve svećenike svoje buduće Crkve. Znao je da to ljude ne drži dugo. Čudesa i druge pogodnosti apostolskog zvanja samo su proplamsaji, kratkotrajni poput vatre od slame. Svijetle kratko, a griju još kraće. Isus je kod svojih slušatelja iskusio kako kratko i u kojem smjeru čudesa djeluju: kad je slušatelje čudotvorno nahranio, tražili su ga i kasnije, ali ne zbog njega samoga ili Kraljevstva Božjeg, nego da im dadne još zemaljskog kruha! Kad se pred trojicom apostolskih prvaka na gori preobrazio i pokazao im ljepote buduće slave, oni od dragosti, časovitog oduševljenja ili bezumnosti htjedoše tu sagraditi sjenice i trajno ostati! Čudesa (Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju. Mt 10,5) samo su Isusova iskaznica da je on Sin Božji, Mesija koji ima doći, ali to neće privući ljude masovno u njegovu Crkvu, a kamoli u svećeničke redove. Za privlačenje ljudi on se poslužio i danas se služi neobičnim sredstvom svoje božanske nemoći: križem! Sam je izričito 64 PRILOZI rekao: A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi (Iv 12,32). Dvije tisuće godina povijesti Crkve najbolje dokazuju da je križ najprikladnije i najučinkovitije sredstvo mamljenja u Isusove redove. To sredstvo je istovremeno najsnažniji zov, ali i sredstvo za otriježnjenje od lažnih nada i iluzija. Dosta je da to promotrimo na prvom Isusovom svećeniku, na Petru. Petar se dosita nagledao Isusovih čudesa, na sebi i na drugima. Jedini je od apostola hodao po vodi, a u najvećim ribolovnim nepogodnostima imao je rekordan ulov. Čudesa su ga bila ponijela te je Isusu zajamčio: Ako se doista i svi pokolebaju … ja ipak neću (Mk 14,29). I nakon Isusovog proroštva upravo ćeš me ti, još noćas prije nego što pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti (Mk 14,30). Petar još više uvjerava Isusa: Kad bih morao s tobom umrijeti … sigurno te ne bih zatajio! (Mk 14,31) Nedugo potom zadrhtao je pred sluškinjom i triput zatajio Isusa. Ali kad je u svojoj duši posložio događaje s Golgote, a Duh Sveti ga prosvijetlio i ojačao, Petar je postao stijena Kristova nepokolebljiva, onakav kakvog ga je Isus i htio imati u svojoj Crkvi. Ni zatvor ni batine neće mu biti zaprekom da se prizaje Kristovim (usp. Dj 5,29). Na temelju Evanđelja i života svetaca možemo uočiti da nitko ne može poći za Kristom dok osobno ne susretne Krista, a susresti ga osobno ne može nitko tko još živi kao dio mase. Valja se izdvojiti iz mase i z a g l e d a t i se u Krista. Omogućiti susret njegovog i svog pogleda. Takav se događaj onda nikada više ne može izgubiti iz čovjekovog života. Može se dogoditi da se on povremeno zapreta u pepeo života, ali ugasit se ne može. Rasplamtat će se prije ili kasnije. U filmu «Ben Hur» izvrsno je prikazana ta stvarnost. Dok rimski vojnici vode Judu ben Hura i druge robove u lancima da ih strpaju u galiju, na putu do galije prolaze kroz Isusovo mjesto. Juda se kratko osobno susreće pogledom s Isusom koji mu daje vode. Tada je bio još daleko od toga da bi Isusa spoznao i prihvatio kao Sina Božjeg. Ali neizbrisivi susret pogledom učinio je svoje. Nakon više godina lutanja, nošen željom za osvetom zbog nanesenih mu nepravdi od strane rimskog zapovjednika, Juda susreće Isusa na križnom putu. Pogled oči u oči se ponavlja, Juda se iz temelja mijenja. Ni u jednom drugom dijelu svog zemaljskog života Isus ne čini tako snažan utisak na čovjeka kao što ga čini po događajima Velikog petka. Tko može ostati hladan ili mlak prema Isusovom križu, mora se dobro zabrinuti zbog svog životnog pravca. Osim toga, križ je mjerodavno sito kroz koje se mora propustiti svakog svećeničkog (i redovničkog) kandidata. Nema druge prikladnije metode odabira za duhovna zvanja. Onima koji ne vole Crkvu stalo da je do toga da ona ima što lošije svećenike i redovnike. Zato se bore za njihova prava: labavljenje crkvene stege, ukidanje svećeničkog celibata, davanje materijalnih pogodnosti … A Isus i dalje govori: Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik (Lk 14,27). Križ će, sviđalo se to kome ili ne, trajno ostati kriterij pripadnosti Kristu. Dakako, nitko razuman ne veliča križ zbog njega samog, nego zbog cilja do kojeg se po njemu dolazi. I zbog činjenice da ga valja nosiiti cijelog zemaljskog života, jednostavno s njim stalno drugovati, jer drugoga puta nema. To je Isusov uvjet. Isus traži za se one koji će, kad ih pošalje u svijet bez kese, torbe i obuće (Lk 10,4), reći: Gospodine, ništa nam nije nedostajalo! (Lk 22,35) A kad ih svijet pozove da se bore za svoja prava, recimo za ukidanje svećeničkog celibata, sjetit će se da je njihov Učitelj rekao: .. a ima i takvih koji se odriču ženidbe radi kraljevstva nebeskoga.Tko može shvatiti, neka shvati! (Mt 19,12b). I nastavit će nositi njegov slatki jaram i njegovo lako breme (Mt 11,30). Papa je stavio svećenicima za uzor sv. Ivana Mariju Vianneya. Zašto baš njega? U svetačkim redovima ima izvrsnih papa, biskupa i svećenika. Svi su dovoljno sveti da mogu 65 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 biti uzori svakom današnjem svećeniku, a mnogi su od njih uz to pravi veleumi u odnosu na Vianneya. Ipak, Vianneya je Papa stavio za uzor. Vianney je primjer krvavo izborenog i kvalitetnog svećeništva. Tko pozorno promatra njegov život, ne može se oteti dojmu da je na početku njegovog života sve govorilo da on nije za svećenika. Dvije godine otac se opirao njegovoj želji za svećeništvom. Kao vojni bjegunac morao se skrivati neko vrijeme. Pamćenje mu je bilo sporo i slabo. Latinski mu je bio noćna mora. Ocjena: debilissimus - najlošiji! Kad ga je njegov dobri župnik počeo poučavati u teologiji na francuskom jeziku (umjesto na latinskom, kako je onda bio propis), ni to mu nije išlo. Pao je na ispitu i vraćen je kući. Onda dobri župnik ponovno poučava i traži druge ispitivače da ga prime na ispit. Na njemu se potpuno ostvarilo ono Augustinovo: „Ako nisi pozvan, učini da budeš pozvan!“ (Si non vocatus es, fac ut voceris!) Vianney je to učinio u vrhunskoj mjeri. Što se on više trudio i preskakao zapreke, Bog je, tako se čini, kod svake nove zapreke podizao letvicu više. Tako je aktivirao sve njegove potencijale, vrhunski ga utrenirao i istesao iz njega izvrsnog svećenika. Danas se čuju, pa i u crkvenom tisku iznose, zahtjevi da se svećeničkim kandidatima u našim sjemeništima olakša teret učenja! Govori se, na primjer, što će im latinski jezik, jer zbog te barijere mnogi ne postanu svećenici. Ili, što će im matematika, tko se od njih kasnije bavi matematikom? Može se nastaviti pa reći: Što će im bilo kakav križ? Idemo prema uskrsnuću! Kome će u vječnosti trebati križ? Točno. Tamo nikome, ali ovdje - svima. Očito je, treba uzeti i čitati - Vianneyev životopis ! a. m. Izdaje: Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Tajništvo: Prilaz Gjure Deželića 75, HR-10000 Zagreb, tel.: (01) 3765-061, faks: (01) 3765-062, mob.:098/9244-901, e-mail: vfz-tajnistvo@zg.htnet.hr Odgovara: dr. fra Ivan Sesar, predsjednik Vijeća Uređuje: Anto Matković, tajnik Vijeća 66 PRILOZI IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI Svijet je naš samostan Dinamika duhovnog rasta Najčešća pitanja s kojima se čovjek susreće u molitvi, odnose se na samoga Boga: kakav je Bog i kako razumjeti njegov odnos prema mojoj egzistenciji, prema meni? Bog kojem se molimo jest Bog koji usmjerava i vodi moj život. Monaško pravilo Lex orandi lex credendi, potvrđuje staru istinu - ono što molimo to i vjerujemo. Ako je moj govor o Bogu hladan ili mlak, tada Boga doživljavam udaljenog i dalekog. Ako pak molim jezikom i duhom poniznosti i ljubavi tada vjerujem u Boga poniznog, krotkog i blagog. Dakle, moja slika o Bogu, utječe na način moje molitve, na način na koji se s Bogom povezujem. Je li Bog djelotvoran u mojem životu i nazočan u mojem iskustvu? Je li Bog za mene u prvom redu sudac ili Spasitelj, i doživljavam li da je On zainteresiran za mene? Za razliku od neoplatonista koji su se povukli iz osjetilnog svijeta kako bi kontemplirali Boga, Franjo Asiški postiže uzvišenost kontemplacije promatranjem svega stvorenoga. Franjina je obitelj pripadala visokoj trgovačkoj klasi onovremenog Asiza. Otac, trgovac tkaninom, imao je trgovinu gdje je i Franjo neko vrijeme radio. Franjo nije bio samo upućen u svakodnevno trgovanje već mu je to mjesto omogućavalo kontakte sa ljudima različitih struka - ratarima, seljacima, obrtnicima, umjetnicima, kuharima. Upravo su ti susreti bili veoma značajni za Franjino razmišljanje, stalnu okrenutost prema svakidašnjem, konkretnom svijetu te se nije, poput prije spomenutih neoplatonista zaustavljao samo na svijetu ideja. Franjevački hod obilježava upravo novi odnos s Bogom jer sam Bog zahvaća čovjekov život. Ono nije prvenstveno plod čovjekovih nastojanja. Dok neoplatonisti svoj hod predstavljaju slikom ljestvice kojom se uspinje, najprimjerenija slika za franjevački put jest spiralni, put koji vodi prema dubinama ljudskoga bića. Radosna vijest Isusa Krista jest u tome da mi ne idemo k Bogu nego Bog dolazi nama. On se utjelovljuje. Stoga i Bonaventura kaže da se vječni Bog ponizno prignuo prema dolje. Mi se okrećemo prema Bogu jer se On prvi okrenuo prema nama. To je franjevački put molitve. Za Franjine sljedbenike je molitveni put svakodnevno otkrivanje Boga koji je u središtu našeg života. Stoga u molitvi ne molimo prvenstveno za uspostavljanje odnosa s Bogom kao da ćemo time postići nešto što već prije nije postojalo. Radije, mi molimo da bi otkrili sliku Boga na koju smo stvoreni, Boga koji je u nama. Moleći mi otkrivamo ono što već posjedujemo - neprocjenjivo blago skriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca (3PJ 7). Ne molimo da bi se mi uzdigli do Boga već da dopustimo da se On u nama rodi. Monaška molitva ističe povratak srcu polazeći od središta kako bi pokrenulo čovjeka u njegovoj dubini. Prema pravilu Svetog Benedikta, važno je kloniti se svijeta i tražiti Boga. Monasi su nastojali živjeti anđeoski život čineći djela Božja, kroz rad i neprestane molitve, anticipirajući život u nebeskom Jeruzalemu. Za monaha, živjeti anđeoskim životom 1 Ista je ideja kod Bonavnture Put Duha k Bogu gdje opisuje unutarnje kretanje prema središtu duše u kojoj otkrivamo sliku Boga kao sliku raspetoga Krista. 67 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 značilo je živjeti život neprestane molitve. Evanđeoski život je odgovor na eshatološke zahtjeve monaškog života, a to je čežnja za nebom i jedinstvom s Bogom. Tako je život monaha na ovome svijetu anticipacija nebeskog života gdje anđeli gledaju lice Božje. Cilj života za sv. Benedikta je bilo traženje Boga. Na kraju njegovog pravila (Poglavlje 73) on naznačava da oni koji imaju poseban milosni dar mogu težiti kontemplaciji, ali ona nije cilj samoga života. Tako je prvotna nakana monaškog života bila tražiti Boga, u samoći, tišini, molitvi i meditaciji. Prema monaškim zapisima koja su se osobito širila u Srednjem vijeku, a pretpostavlja se da je upravo kartuzianac Guigo II opisao monaški duhovni hod, molitvu se predstavlja kao četverostruku ljestvicu kojom se uzdižemo Bogu. Čitanje je pažljivo razmatranje Pisma. Meditacija je zauzeto nastojanje i razumsko traženje istine. Molitva je okretanje prema Bogu, posvećenje srca kako bi se otklonilo zlo i postiglo dobro. Kontemplacija je uzdizanje uma Bogu. Monah je svoj ideal ostvarivao stalnom molitvom, čitanjem Pisma (lectio divina), kontemplacijom, časoslovom. Za duhovne pisce kontemplacija se najbolje ostvaruje u samostanima jer se njome anticipira jedinstvo s Bogom. Da bi se to ostvarilo, nužno je osluškivanje u tišini i samoći. Pritom je svijet zapreka dubljoj čežnji za jedinstvom s Bogom. Nije čudo da je sve do trinaestog stoljeća i širenja franjevaštva, kontemplacija za kršćane bila gotovo nezamisliva. Na taj način franjevačka duhovnost ističe novi put k Bogu. Franjevački put k Bogu Franjevački put k Bogu razlikuje se od monaškog koji naglašava bijeg od svijeta, kako bi se izvan svijeta pronašlo Boga. Slijedeći franjevački put Boga nalazimo u svijetu. Misao da je svijet naš samostan potječe od Franje Asiškoga. Nakon što je bio ranjen u borbi, unatoč toga što je bio hrabar i smion vitez, Franjo je razočaran. Tada doživljava duboko iskustvo Boga u ruševnoj crkvi svetog Damjana. Suočivši se licem u lice sa ranjenim i proslavljenim Kristom na križu, Franjo susreće Boga samilosne ljubavi, Boga koji se prigiba. Bonaventura u svom životopisu opisuje taj susret ovako: “kad je tako jednoga dana sam molio i od silna žara bio sav obuzet Bogom, ukazao mu se Isus Krist kao propet na križu” (LMj 1.5). Bonaventura kaže da ni Krist ni Franjo nisu progovorili nijednu riječ. Štoviše, dok ga je promatrao rastapala mu se duša i sjećanje na Kristovu muku mu se utisnulo u dubinu njegova srca. Ovaj susret s raspetim Kristom potpuno je promijenio Franju. Bonaventura kaže: “tada je obukao duh siromaštva, osjećaj poniznosti i čuvstvo najdubljega suosjećanja.” (LMj1.6). Božje sebedarje u ljubavi na križu zadivilo je Franju te se počeo mijenjati. Ovaj događaj bio je početak Franjinog duhovnog puta. Bog kojega Franjo otkriva u raspetom Kristu je Bog kojemu je “drago boraviti s onima koje je svijet odbacio i s jednostavnima” (1Čel 12,31). Franjo, oduševljen ljubavlju Raspetoga, nije se ograničio sama na traženje Boga u sebi, već je osjetio potrebu da Ga traži i u krhkim stvorenjima, svojim susjedima, bližnjima, braći, čak i u stvorenjima prirode. Franji je potreba drugoga bila poziv na radikalno siromaštvo. Sve ono što ga je ograničavalo u otvorenosti prema drugome, jednostavno je iščeznulo. Promatranje Raspetoga vodilo Ilia Delio, Crucifeid Love: Bonaventure’s Mysticism of Crucified Chrust Quincy, IL Franciscan Press, 1998, 190. Guigo II, The Ladder of Monks: a letter on the contemplative life and Twelve Meditations, trans. E. Colledge and J. Walsh, Kalamazoo, MI Cistercian, 1981, 68. 68 PRILOZI je Franju prema dubljoj samilosti i poticalo na dijeljenje dobara i davanje sebe za druge. Bonaventura stoga piše: “I siromašnim je prosjacima također nastojao udijeliti ne samo ono što mu je pripadalo nego i samoga sebe. Zato bi svukao svoju odjeću ... rasporio ili razderao da ih obdari” (LMj 1.6). Susret s Kristom i bližnjima dao je Franji otvorenost duha i slobodu. Zahvaćen samilosnom Božjom ljubavlju, oslobodio se sebe samoga i na potpuniji način predao u službu drugima. Prema Bonaventuri, Franjo je otkrio istinu svoga identiteta u susretu sa Raspetim Kristom. On otkriva vlastitu ranjivost, krhkost i slabosti u liku Krista na križu. Ova samospoznaja još ga je više potaknula da krene među siromašne i bolesne. Govoreći o njemu Bonaventura ga opisuje kao uistinu poniznu osobu i piše: “Kao Kristov učenik nastojao je u vlastitim i u tuđim očima biti bezvrijedan. A običavao je reći i ovo: Koliko čovjek vrijedi u očima Božjim, toliko vrijedi i ništa više”(LMj 6.1). Priznavanje istine o sebi pred Bogom omogućilo je Franji oslobođenje, put prema drugima i povratak sebi. U tajni Krista i zagrljaju samilosne Božje ljubavi, Franjo je duhovno rastao. On će pronaći sebe kroz odnos s drugima. Što je više napredovao u povezanosti sa Bogom on je više rastao i u povezanosti sa drugima. Tako za njega bratstvo postaje mjesto prisutnosti Božje. Što je dublje ulazio u tajnu Krista u svome vlastitome životu to je više prepoznavao Krista u svijetu, oko sebe, u braći, među gubavcima, bolesnima, u nježnim i malim stvorovima. Bonaventura piše da je Franjo, budući da je i sam bio siromah, u siromasima gledao lik Kristov (LMj 8.5). Često bi otkupio jaganjce koje su odvodili na klanje, sjećajući se pritom najkrotkijega Jaganjca koji je odveden u smrt da bi otkupio grešnike. Volio je one stvorove koji su po svojoj naravi blagi te po toj karakteristici podsjećaju na Kristovu blagost. Čak su i životinje za njega postale put koji vodi ka Kristu. Pripovijeda se da je jednom prilikom, vidjevši ovcu koja se netom ojanjila, a u blizini je bila svinja koja je udavila janje, Franjo je uzviknuo: „Jao meni, brate jaganjčiću, nedužna životinjice, bila prokleta ona okrutnica koja te usmrtila i neka od nje ne pojede ništa ni čovjek ni životinja!” (LMj 8.6) Bonaventura naglašava da onaj koji prebiva u Kristu prebiva u drugima jer spoznati što smo i tko smo u Kristu, možemo otkriti preko drugih. Za Franju različitost drugoga nije bila zapreka u traženju Boga već, naprotiv, prigoda za slavljenje Boga. Franjo je otkrio vlastiti identitet u Bogu, a Boga u krhkosti svoje braće i sestara. Prema Bonaventuri, molitva je ta koja je omogućila Franji da svijet gleda s novim očima, kontemplativnim pogledom koji prožima stvarnost u njezinoj dubinu. Stoga je Franjo doživljavao svijet kao samostan jer je u njemu otkrio Božju dobrotu. U središtu Franjinog razmišljanja je ideja o Bogu koji se objavljuje, komunicira. Bog Otac se priopćava i to se objavljivanje događa u Riječi, Isusu Kristu. On je Riječ Očeva. Franjo uviđa povezanost između božanske Riječi koja je dostojna, vrijedna i potpuna, sveta i slavna, te utjelovljene Riječi, koja preuzima na sebe našu krhku ljudsku narav. On svraća pozornost na to da je Riječ Očeva ostavila svoje božansko blago kako bi preuzela na sebe siromaštvo čovječnosti. Bog se objavljuje tako da se daje u ljubavi. Utjelovljenje se događa ondje gdje Riječ Očeva silazi da nas zagrli u ljubavi. Ovaj trenutak silaska po Miroslav Volf, Exclusion and Embrace: A Theological Exploration of Identity, Otherness, and Reconciliation Nashville: Abingdon Press, 1996, 272-73. Ilia Delio, Identity and Difference in Bonaventure’s Legenda maior, Studies in Spirituality, 11, 2003. 69 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 kazuje nam se u Kristu, a svakoga dana to doživljavamo u Euharistiji: “Evo, svaki se dan ponizuje kao kad je s kraljevskih prijestolja sišao u Djevičansku utrobu; svaki dan On sam dolazi k nam u poniznu obličju; svaki dan iz krila Očeva po svećenikovim rukama silazi na oltar” (OP 1, 16-17). Silazak Riječi k čovjeku otkrilo je Franji Božju poniznost. Poniznost ne znači samo skromna okolnost Isusova zemaljskog života nego je poniznost bila drugo ime za Boga koji je ljubav. U svojim Pohvalama Bogu Franjo kliče: Ti si ljubav! Ti si poniznost! Franjo je nazivao Boga poniznost jer je zapažao Očevu ljubav u silasku Sina u utjelovljenju. Bonaventurinim riječima rečeno, Otac se ponizuje u ljubavi da zagrli nas, krhka ljudska bića, u i po Sinu, Božjoj Riječi. Utjelovljena Riječ, Isus iz Nazareta očituje skromnu i poniznu ljubav Božju. Koju ulogu igra teologija Riječi u Franjinom putu molitve? Prema Franji, Bog nas ljubi upravo ondje gdje smo krhki, slabi i nesigurni. Franjo je to doživio razmatrajući pred križem sv. Damjana. Franjo je uvidio da je Bog, koliko god s jedne strane neizreciv, u isto vrijeme daruje se u ljubavi za nas, u i po Sinu, Isusu Kristu. Bog je beskrajan u ljubavi, nama bliz, nedohvatljiv a opet blizu. Slijedeći stope Isusa Krista mi idemo k Ocu koji je neizmjerna ljubav u snazi Duha koji nam se daruje u Kristu, te nas opet vodi Ocu. Klarin duhovni put Iako Franjin put molitve, sa naglašavanjem teologije Riječi, nudi novi put božanskoljudskih odnosa u svijetu, Klara Asiška opisuje duhovni put kao put koji vodi k preobrazbi. Klarin put nadopunja Franjin put kojeg nalazimo u njegovim uputama i propisima. Ona je jako dobro znala prema kome se treba usredotočiti budući da je imala jasan cilj - nasljedovati Krista. Premda je Klara živjela i obdržavala benediktinsko Pravilo više godina, ona je uvijek bila vjerna i predana Franjinom duhu i obuzeta čežnjom za evanđeoskim životom. Klara je, gotovo se može reći, jasnija od Franje jer ona naglašava Utjelovljenje kao objavljenje Boga što je ujedno i put susreta prema Bogu. Za Klaru molitva nije bila, kao kod monaha uspinjanje k Bogu, već svijest da se Božja ljubav objavila vidljivom u raspetom Kristu, Zaručniku duša. Klara nas podsjeća da nosimo neprocjenjivo blago u glinenim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama, blago Božje slike urezane duboko u nas (2Kor 4,7). Otkriti ovo blago jest postati isto što je i Onaj koga ljubimo, to jest raspeti Krist. Molitva je svijest nazočnosti Boga u našim životima. Nije važno uspinjati se i ići k Bogu, već je važno shvatiti da je Bog sišao k nama, uzeo našu čovječnost. Krist je jamstvo, zalog Božje ljubavi za nas “u čijem smo već zagrljaju” (1Pj 10). Klarino shvaćanje kontemplacije, poput Franjinog, počinje u susretu sa drugima, to jest, Bog koji nam dolazi u Isusu Kristu. Kontemplacija nije uspinjanje već promatranje drugih a to vodi prema drugom čovjeku. Promatranje drugoga poticaj je za razmišljanje nad samim sobom. Što se više razmatra utjelovljena Riječ Božja, to se više otkriva istina Ilia Delio, Francis and the Humility of God, Cord 51. 2., 2001. 66-8. Franjo piše: “Svuda i na svakom mjestu svi mi svakog časa u svako vrijeme, iz dana u dan, neprestano vjerujmo te istinski i ponizno držimo u srcu…svi koji u njega vjeruju, ufaju se i koji ga ljube, koji je bez početka i bez svršetka, koji je nepromjenjiv, nevidljiv, neiskazan, neizreciv… i sav nada sve poželjan u vijeke” NPr 23,11. 70 IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI o sebi u Bogu i Boga u sebi. Ovaj oblik odnosa s Bogom nije uzdizanje već uzajamnost. Bog o kojem Klara govori jest Bog koji želi biti u dubokom odnosu s nama. Klarin put kontemplacije usmjeren je prema ostvarenju plodonosnog odnosa jedinstva u ljubavi. U pismima plemkinji Janji Praškoj, Klara opisuje duhovni put kao prihvaćanje zagrljaja raspetog Zaručnika koji je, upravo u prihvaćenom siromaštvu, Zaručnik s kojim Janja treba biti ujedinjena. Ona piše: “jer ste zaručnica i majka i sestra Gospodina moga Isusa Krista, sjajno obilježeni stijegom nepovrediva djevičanstva i presvetoga siromaštva, ohrabrite se u svetoj službi, započetoj gorućom željom siromašnoga Propetoga koji je za sve nas podnio muku križa” (1PJ 12-13). Klara opisuje svoj put k Bogu kroz četiri koraka: gledanje, promatranje, promišljanje i ljubav prema Bogu koji je u Kristu došao k nama. Ona piše: “U želji da ga nasljeduješ gledaj, promišljaj, kontemplativno motri, o plemenita kraljice, svoga Zaručnika, najljepšega od ljudskih sinova...” (2PJ 20). Razmatrati nad Raspetim Kristom znači vidjeti sebe, druge i svijet dubokim i pronicavim pogledom - vidjeti stvarnost u odnosu s Bogom. Svakodnevno razmatranje nad Raspetim Kristom trebalo bi nas voditi prema pitanju: što to vidim? Kako vidim? Dok Bonaventura govori o temeljitom proučavanju Svetog Pisma, Klara nas upućuje na traženje dubine Boga koji dolazi nama preuzimajući na se slabost i krhkost čovječanstva. Razmatranje nad raspetim Kristom vodi prijateljstvu s Kristom. Počinjemo osjećati kako je On osjećao, sve više postajemo sposobni patiti s Njim u njegovoj odbačenosti i u ranama koje nosi. Time promatranje raspetog Zaručnika vodi prema doživljavanju vlastite prisutnosti u Kristovim patnjama. Gledati raspetog Krista treba nas, kao i Klaru, dovesti do kontemplacije. Kontemplacija je put otkrivanja autentične čovječnosti. Klara opisuje raspetog Krista kao ogledalo, kao odraz nas samih. Ogledalo Raspetog govori kako smo najsličniji Bogu po patnji, siromaštvu i poniznosti. U ovom ogledalu vidimo veličinu Božje ljubavi. Klara traži jedinstvo s Bogom putem kontemplacije. Promatrati raspetog Krista vodi nasljedovanju Zaručnika. Postajemo ono što ljubimo. Nasljedovanje nije doslovno imitiranje Krista, već ono znači postati slika ljubljenog. Dakle, cilj je molitve preobrazba na sliku raspetog Zaručnika. Preobrazbom postajemo posuda milosrdne Božje ljubavi za druge. Klarina molitva podrazumijeva duboki, uzajamni odnos s Bogom. To je molitva koja oživljava evanđelje života: to je molitva vjerovanja, credo. Franjo govori: “Zaručnici smo kad se vjerna duša po Duhu Svetom sjedini s Kristom. Braća smo mu kad izvršavamo volju Oca njegova koji je na nebesima (usp. Mt. 12,50); majke smo mu, kad ga nosimo u čistu srcu i u tijelu svojemu (1Kor 6,20) po ljubavi u čistoj i iskrenoj savjesti, i kad ga rađamo svetim djelovanjem koje mora služiti drugima za prmjer.” (EpFid II). Za Franju i Klaru, molitva vodi do Utjelovljenja. Bog je postao čovjekom, iznova se utjelovio u životu po djelu Duha Svetoga. Isto tako rođenje Boga u životu čovjeka postaje svjetlo koje svijetli i drugima. Klara naglašava da, postajući potpuno ljudsko biće nasljedujući primjer Utjelovljene Riječi koja je sasvim živjela našu čovječnost i našu krhkost. U potpunom otkrivanju čovječnosti leži slava Božja. Za Klaru i Franju, molitva nije bijeg iz svijeta već se kroz molitvu usredotočuje na mistično tijelo Kristovo i naše sudjelovanje u tajni. Bog je postao jedan od nas da bi mi mogli otkriti njegovo vječno lice u sebi. Ovo je Radosna vijest Božja. Molitva nas usmjerava prema dubini Kristove tajne tamo gdje istovremeno leži punina i sreća našeg čovječanstva. 71 Marija među nama, srpanj 2010, br. 2/142 Meditacija U drugom pismu Janji Praškoj Klara upućuje Janju na put prema Bogu i na odnos s Njim koji je sama ljubav. Sljedeće riječi mogu nam poslužiti kao poticaj za razmišljanje. Gledaj Onoga koji je za tebe postao prezrenim i slijedi ga, postavši za njega u ovomu svijetu prezrena. U želji da ga nasljeduješ gledaj, promišljaj i motri, o plemenita kraljice svoga Zaručnika najljepšega od ljudskih sinova koji je za tvoje spasenje postao najneuglednijim, prezrenim, izudaranim i mnogostruko bičevan, gdje umire u mukama na križu. Ako s njim trpiš, s njim ćeš i kraljevati, ako s njim budeš suosjećala, s njime ćeš se radovati, ako na križu tjeskobe s njim budeš umrla, s njime ćeš u sjaju svetaca nebeske stanove posjedovati, i tvoje će ime biti zapisano u knjizi života, i bit će slavno među ljudima. 2PJ 19-23. Prema tekstu Ilia Delio, Franciscan prayer, St. Anthony Messenger Press, 55-69., priredila s. Kata Karadža 72
© Copyright 2024 Paperzz