SKLADATELJ NA ČELU REPUBLIKE HRVATSKE / USUSRET 17. PORINU 2010: RAZGOVOR S DARKOM BAKIĆEM / GUBITAK ZA HRVATSKU GLAZBU: ADALBERT MARKOVIĆ I JERKO BEZIĆ/ RAZGOVOR S BOŠKOM PETROVIĆEM U POVODU 75. ROĐENDANA / MREŽA TELEMAH ILI TKO ŽELI UKIDANJE POSTOJEĆEG SUSTAVA KOLEKTIVNOG OSTVARIVANJA PRAVA? / CD IZLOG NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 161 OŽUJAK 2010. CIJENA 20 kn ISSN 1330–4747 Već vas dugo smatraju jednim od najvećih i najboljih hrvatskih bendova. Postoji li neki Vaš »recept« za takav uspjeh? Naravno da ne postoji recept koji garantira uspjeh i dugu karijeru. Postoje određeni parametri koji su nama svakako pomogli, a to su iskrenost, upornost, velika želja, veliki rad i na kraju, treba imati sreće. Mislim da je bitno ne prodavati lažnjake. Netko tko je zanatski vješt može neko vrijeme biti uspješan u osmišljavanju pjesama za masovnu upotrebu, ali formula se prije ili kasnije istroši i takve pjesme najčešće ne opstaju. Ali kada čovjek svoju emociju, stav, svjetonazor ili dušu uistinu prenese u pjesmu, ljudi to prepoznaju i to traje. Uz moj autorski rukopis, imao sam sreću da Aki, kao neposredni interpret, unosi vlastite emocije koje su podizale pjesme na ne znam koju potenciju. Kolikogod se neke pjesme u određenom trenutku činile naivnima ili manje vještima, ljudi su ih prepoznavali jer su bile iskrene i to je ključno. (nastavak na str. 8) CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS Kada smo počinjali nije bilo primjera bendova koji su tako dugo opstali na sceni. Da mi je netko tada rekao da ćemo kao bend trajati pet godina, već bih i to uzeo s dozom skepse. Mi smo odradili 30 godina u komadu, pa smo se razišli i ponovno okupili jer je ovisnost o sceni, o sviranju, o komunikaciji s publikom i međusobno, jednostavno nadjačala. Teško je nakon svih godina izdvojiti nešto. Možda trenutak kada smo shvatili da imamo prvi ozbiljni hit. Desilo se to na jednom zajedničkom koncertu nas i Buldožera u Varaždinu, nedugo nakon objavljivanja albuma Gradske priče. Kada smo zasvirali Stranicu dnevnika i kada je dvorana zapjevala s nama, dogodio se trenutak koji se ne zaboravlja. Imali smo uspješne singlove i do tada, ali moram priznati, uglavnom pjesme-doskočice u tipu Prevela me mala žednog preko vode. Stranica dnevnika bila je ozbiljnija pjesma nastala iz nekog unutrašnjeg razloga i bez namjere da se svidi, pa kad takva pjesma postane hit, kada dobiješ izravni feedback od ljudi kojima se svidjela, to je to. Fantastičan osjećaj. CANTUS Po čemu najviše pamtite ovih trideset i pet godina karijere? CANTUS O Mislim da je danas teže. Naime, u međuvremenu se dogodila digitalna revolucija koja je otvorila mogućnosti jeftinog snimanja i dala šansu nekim talentima koji bi ostali neprimijećeni u rigoroznijoj selekciji, kakva je zbog skupih studija vladala ranije. No, došlo je i do zagušenja tržišta baš zato što je sada tako jednostavno snimiti bilo kakav uradak. Tehnologija je omogućila da uz minimalna ulaganja stvarno svatko dođe u situaciju baviti se glazbom. Programira se, semplira, kopira, montira, ispravljaju se falševi i krivo odsvirani tonovi. Vrlo je upitno je li ono što slušamo rezultat stvarnog talenta ili tehnologije. Ta hiperprodukcija izvođača dovela je do toga da je puno teže skrenuti pozornost na nešto novo. S druge strane, u vrijeme kada smo mi počinjali, konkurencija je bila manja. Na radiju i u glazbenim emisijama radili su ljudi koji su morali biti koliko-toliko muzički obrazovani i bili su u svakom slučaju puno kritičniji, tako da se ono što je valjalo lakše registriralo. CANTUS snivač Parnog Valjka govori kakav je osjećaj ponovno stati na pozornicu, koji su planovi benda i zašto je važna suradnja Hrvatske glazbene unije s HDS ZAMP-om. CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS CANTUS Kada ste osnovali Parni valjak 1975. godine, koliko se teško bilo probiti na tadašnjoj rock-sceni? Možete li to usporediti sa situacijom u koju danas ulaze mladi bendovi? CANTUS Razgovarala: Ana Kuštrak CANTUS Treba uvrstiti veze izmeu autora i izvoaa CANTUS CANTUS Razgovor s Huseinom Hasanefendi em Husom, s kladateljem i glaz benikom 2 BROJ 161, OŽUJAK 2010. SKLADATELJ NA ELU REPUBLIKE HRVATSKE Piše: Antun Tomislav Šaban edovni član Hrvatskog društva skladatelja, ujedno i dugogodišnji bivši tajnik te donedavni aktualni član Predsjedništva, dr. sc. Ivo Josipović, izabran je za trećega hrvatskog predsjednika. Njegova dvostruka karijera, pravnička i glazbenička, danas je poznata svima, no činjenica da je preko 20 godina aktivno radio i vodio Hrvatsko društvo skladatelja, u izobilju njegova poslovnog iskustva, prošla je nekako nezapaženo. R VIJESTI Tada tridesetogodišnji skladatelj ozbiljne glazbe i redovni član Društva, Ivo Josipović, ujedno pravnik, preuzeo je dužnost tajnika 1987. godine. U to doba Društvo je bilo u krizi, financijskoj i programskoj, no dolaskom mladog i sposobnog tajnika stvari polako kreću nabolje. Nekoliko godina kasnije, tijekom Domovinskog rata i osamostaljivanja hrvatske države, počinje oblikovati pravni okvir kako bi preustrojio HDS iz društveno–političke organizacije socijalističkog tipa u strukovnu udrugu građana, kakve postoje u razvijenim demokracijama. Istovremeno, sa suradnicima započinje rad na preuzimanju i organiziranju zaštite autorskih prava, što predstavlja začetak sustava ZAMP–a. Direktorom HDS–ova najvećeg projekta, Muzičkog biennala Zagreb, me- đunarodnog festivala suvremene glazbe, postaje 1991. i organizira deset festivala tijekom gotovo dva desetljeća. Pod njegovim vodstvom HDS u devedesetima bilježi pozitivan razvoj aktivnosti i pojačanu stabilnost, a sustav zaštite autorskih prava prati stalni godišnji financijski porast kojim postaje najkvalitetnijim sustavom u regiji. Nakon što je 2001. tajničku dužnost preuzeo Antun Tomislav Šaban, Ivo Josipović ostaje članom Predsjedništva, a ujedno i pravnim savjetnikom Društva te unatoč znanstvenom i političkom angažmanu, ostaje aktivan i u projektima HDS–a. U Predsjedništvo je ponovno izabran 2008.; pod njegovim vodstvom održan je i posljednji Muzički biennale Zagreb u travnju 2009. godine. Tek ulaskom u predsjedničku kampanju krajem prošle godine, posustaje njegova aktivnost u HDS–u, da bi nakon izbora za predsjednika Republike Hrvatske, sukladno zakonskim odredbama, podnio ostavku na mjesto u Predsjedništvu HDS–a i Muzičkom biennalu Zagreb. Naravno, Ivo Josipović ostat će i kao predsjednik naš redovni član, a HDS će se moći ponositi činjenicom da je jedan od ključnih pojedinaca u njegovu radu postao Predsjednikom Republike Hrvatske. TRIBINE TRIBINE TRIBINE TRIBINE Neno Belan Boris Bućan na otvorenju izložbe TRIBINE MAJA SABOLIĆ četvrtak, 18. veljače, slikaru i dizajneru Borisu Bućanu dodijeljena je Nagrada Galerije Forum za najbolju izložbu u protekloj godini. Riječ je o izložbi njegovih portreta skladatelja i interpreta iz TRIBINE BUĆANOVA IZLOŽBA PORTRETA S MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB TRIBINE Obilježavajući 45 godina na glazbenoj sceni, Ibrica Jusić održao je solistički koncert 26. studenoga u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavella kojim je podsjetio na sve etape svojega širokog umjetničkog djelovanja. One su obuhvatile njegov šansonijerski opus, od songova s kojima je sudjelovao na Dubrovačkim ljetnim igrama, preko pjesama sa Skalina, francuskih šansona (Malade), skladbi kantautorskih veličina poput Modugna (Addio), Brela (Ne me quitte pas) i Cohena (Bird on the Wire) do sevdaha zabilježena na dva ranija albuma (Amanet 1. i Amanet 2.). Ibrica Jusić ne libi se posegnuti i u hrvatsku pjesmaricu, pa će snagom iskaza učiniti svojima i tako snažne trenutke kakve nalazimo u skladbama Balada iz predgrađa ili Ćale moj. Raznježena i razdragana publika dugim je i srdačnim pljeskom ispratila njegov slavljenički, jubilarni nastup u Kazalištu Gavella. (M.S.) TRIBINE N TRIBINE akon što je prošle godine sa svojim ansamblom Fiumens održao sjajan koncert u zagrebačkoj Tvornici (kasnije tonski iskorišten za dvostruki live album Tvornica snova), Neno Belan ovoga je prosinca na čak dva iznimno uspješna koncerta u istom izvedbenom prostoru promovirao diskografski zapis nastao te uzbudljive i vrijedne večeri. Prepuna dvorana oduševljene publike svjedočila je glazbenom spektaklu koji je, uz prisjećanje na dugu i kvalitetnu karijeru, prenio iskrice nekih već pomalo zaboravljenih vremena kada se svirala dobra, zdrava glazba. Belanovi gosti na koncertu bili su Marko Tolja, Hari Rončević i klapa More, a Neno je poseban prostor namijenio velikom prijatelju i kolegi, preminulom Dini Dvorniku. Bile su to dvije drukčije večeri i dokaz da za sasvim posebnu glazbenu noć nisu potrebne scenografije od stotinjak tisuća eura, laseri i ina čuda suvremene tehnologije. Dovoljno je iskreno vjerovati u to što radiš, a Neno Belan čarolijom svoje pjesme uvijek nas u to uvjeri. (M.S.) IBRICA JUSIĆ U GAVELLI — OD SHAKESPEAREA DO SEVDAHA TRIBINE NENO BELAN TRIJUMFIRAO U ZAGREBU U Ibrica Jusić u Gavelli TRIBINE VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI TRIBINE VIJESTI VIJESTI svijeta klasične glazbe i jazza koja je u Galeriji Prsten Hrvatskog društva likovnih umjetnika postavljena u okviru 25. muzičkog biennala Zagreb. Odluku o Nagradi donijela je Stručna komisija u sastavu Milan Bešlić (predsjednik), Tonko Maroević, Igor Zidić, Ante Kuduz i Eugen Kokot. Prvi dobitnik Nagrade Galerije Forum bio je slikar Edo Murtić, jedan od utemeljitelja Galerije i njezin dugogodišnji član, a tijekom proteklih godina dobili su je Ivan Lovrenčić, Vatroslav Kuliš, Miroslav Šutej, Ljubo Ivančić, Joško Eterović, Đuro Seder i Petar Barišić. (J.H.) Ivo Josipović u društvu Antuna Tomislava Šabana i Alfija Kabilja Tribina HDS – a: Razgovor s etnomuzikologom Svanibrom Pet tanom povodom njegova pedesetog roendana Od Tanzanije preko Egipta do Kosova Piše: Ana Kuštrak vanibor Pettan, rođen u Zagrebu, potječe iz ugledne umjetničke obitelji. Sin je Huberta Pettana, hrvatskog skladatelja i muzikologa koji je jedan od najzaslužnijih za sistematizaciju opusa Ivana pl. Zajca. U razgovoru s Jagodom Martinčević u dvorani HDS–a (18. siječnja 2010.), prepunoj njegovih zagrebačkih kolega, prijatelja i drugih znatiželjnika, u ležernoj atmosferi i na duhovit način predstavio je najzanimljivije crtice iz profesionalnog i privatnog života. Priča, popraćena fotografijama od povijesti njegove obitelji Jagoda Martinčević i Svanibor Pettan do onih s brojnih terenskih istraživanja, započela je razgovorom o etnomuzikologiji i njegovoj profesionalnoj opredijeljenosti istraživanjima na područjima Tanzanije, Egipta, Kosova, Tajlanda i Šri Lanke. Slavljenik je istaknuo kako ga je proučavanje glazbe takvih područja oduvijek privlačilo te da je shvaćao kako je glazbeni svijet mnogo širi od onoga što je poznavao na studiju. Ipak, napomenuo je da je imao iznimno veliku sreću studirati na Odsjeku na kojemu je predavao nedavno preminuli akademik Jerko Bezić, uvijek otvoren novim istraživačkim idejama, bilo da se radilo o Zagrebu ili o Tanzaniji. Mnogima je najzanimljiviji dio razgovora bila povijest njegove obitelji. Obitelj Pettan podrijetlom je iz Kranja, točnije od tamo su njegovi pradjed i prabaka, a poznato mu je da je glazba bila njihova svakodnevica. Djed, pjesnička duša, stradao je kao austrougarski oficir 1918. godine na bojištu u zapadnoj Ukrajini. Baka je svirala klavir, a prva terenska snimka koju je Svanibor Pettan napravio bila je upravo snimka pjesme Kaiserlied koju je ona otpjevala. Otac, ali i majka, također su glazbu učinili sastavnim dijelom života, a Svanibor se sjeća proslava Božića na kojima je cijela obitelj zajedno muzicirala. Priču je nastavio anegdotama iz osnovnoškolskog, srednjoškolskog i studentskog života. Ispričao je kako ga je put odveo do cilja njegove diplomske radnje — Tanzanije, zatim do Egipta i Kosova, o čemu je napisao magisterij te do doktorata koji je završio u SAD–u. Uz mnoge znanstvene i profesorske angažmane diljem svijeta koji su mu u mnogočemu obilježili život, danas je redovni profesor na Odsjeku za muzikologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, a u Zagreb često dolazi kao gostujući profesor na Muzičkoj akademiji. S Tribina HDS–a u spomen na skladatelja Adalberta Markovića Hrvatskom društvu skladatelja 19. veljače okupio se veliki broj prijatelja i kolega Adalberta Markovića, nedavno preminulog skladatelja i istaknutog člana našega Društva. Održana je Tribina s brojnim sudionicima koji su se glazbom i riječima prisjetili omiljenog Bertija, dugogodišnjeg tajnika i u nekoliko navrata predsjednika HDS–a. O njegovu životu i opusu govorila je Jagoda Martinčević, a uspomene o suradnji evocirali su glavni tajnik Društva Antun Tomislav Šaban i Pero Gotovac. U glazbenom dijelu sudjelovali su pijanistica Katarina Krpan koja je izvela Dva nokturna (Deux nocturnes pour le piano, 1999.), pjevački zbor »Kralj Zvonimir« predstavio je skladbu Voćka poslije kiše, a tamburaški orkestar KUD–a »Gaj« odsvirao je Četiri razglednice iz starog Zagreba i skladbu Rastanak. U Na početku Tribine prikazan je kratak film HTV–a s ulomcima skladbi A. Markovića i razgovora s njim koji je zorno podsjetio na njegovu iznimnu osobnost. Kako je istaknuto, on je bio jedan od značajnih hrvatskih autora s golemim opusom komornih, vokalno–instrumentalnih, zborskih i tamburaških djela. (J. M.) IZDAVAČI: Hrvatsko društvo skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Maja Sabolić / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb / E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV-a i ne uključuju dizajn oglasa Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr. 3 BROJ 161, OŽUJAK 2010. SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA In memoriam: A kademik Jerko Bezi (1929. –2010.) ISTRAIVA NEPRESUŠNE ENERGIJE Upravo je strast za sustavnim terenskim radom ono što dr. sc. Jerka Bezia nije napuštalo još od vremena studija Piše: Ana Vidić subotu, 9. siječnja ove godine, Hrvatska je izgubila gorljivog zaljubljenika u istraživanje izvorne tradicijske glazbe, najvećeg autoriteta na području hrvatske etnomuzikologije — profesora i akademika Jerka Bezića. Nepresušnom energijom, entuzijazmom i gorljivošću, koji ga nisu napustili do posljednjeg trenutka u 81. godini, svoju je ljubav za folklornu glazbu prenio nizu studenata i kolega, ostavljajući iza sebe opsežan znanstveno–istraživački opus, ali i golemi utjecaj na kretanja u domaćoj etnomuzikologiji. U Znanstvenik kojemu je za 70. rođendan posvećen zbornik Glazba, folklor i kultura/Music, Folklore, and Culture: Svečani zbornik za Jerka Bezića/Essays in Honour of Jerko Bezić (urednice dr. sc. Naila Ceribašić i dr .sc. Grozdana Marošević) i kojemu je Hrvatsko muzikološko društvo, u čijemu je osnivanju 1992. i sam sudjelovao, prije dvije godine dodijelilo Nagradu Dragan Plamenac za životno djelo, na izuzetan je način unaprijedio, štoviše i potaknuo, razvoj etnomuzikoloških istraživanja i formiranja naše suvremene etnomuzikologije i njezina odjeka u svijetu. Njegovi stručni i znanstveni radovi ponajbolje održavaju izuzetnu kompetenciju i posvećenost zadanim temama. Oni su utemeljeni, u prvome redu, na požrtvovnom terenskom radu — proučavanju tradicijske glazbe u Dalmaciji, Dalmatinskoj zagori, Slavoniji, ali i šire, primjerice u Gradišću i u okolici Bratislave, kao i tradicijskom pučkom crkvenom pjevanju, osobito glagoljaškom. Upravo je strast za sustavnim terenskim radom ono što dr. sc. Jerka Bezića nije napuštalo još od vremena studija. Rođen 10. lipnja 1929. u Kranju u Sloveniji, nakon pohađanja zagrebačke klasične gimnazije i glazbene škole s klavirom kao glavnim predmetom, maturirao je 1948. u Zadru, da bi u jesen iste godine u Ljubljani upisao studij prava, nastavivši studirati klavir na Srednjoj glazbenoj školi pri Akademiji za glasbo. Nakon 1950., posvetio se samo glazbi te je već sljedeće godine primljen na Muzikološki odjel ljubljanske Akademije gdje je diplomirao 1956. s temom posvećenom glazbenom kazalištu u Zadru u 19. stoljeću. Nakon odsluženja vojnog roka radio je kao volonter, a potom i kao asistent na Institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, pri Odsjeku za etnografiju i muzički folklor, istovremeno održavajući i nastavu u zadarskoj Muzičkoj školi. Godine 1964., pozvan je na mjesto umirovljenog Vinka Žganeca, postao je asistent pri Odsjeku za folklornu glazbu u In- stitutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku) gdje je, nakon stjecanja naslova doktora znanosti (disertacija Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji, Ljubljana, 1970.) izabran za znanstvenog suradnika, potom za višeg znanstvenog suradnika i 1979., za znanstvenog savjetnika. U Institutu je ostao do umirovljenja 1999. godine. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je etnomuzikologiju i vodio poslijediplomski studij, dok je na Katedri za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu vodio kolegij Osnove narodne glazbe južnih Slavena. Među ostalim, držao je i poslijediplomski studij na Duquesne University u Pittsburghu u SAD–u, bio je predsjednik Društva folklorista Hrvatske, predsjednik Jugoslavenskog nacionalnog komiteta Međunarodnog savjeta za tradicijsku glazbu te član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. godi- Akademik Jerko Bezić ne gdje je bio voditelj Odsjeka za etnologiju i tajnik Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju. Vrhunskim profesionalizmom, istinskom ljubavlju za posao, srdačnošću i darom da svoju istraživačku strast prenese kolegama i studentima, Jerko Bezić ostvario je jedinstveni utjecaj na hrvatsku muzikologiju i etnomuzikologiju, osiguravši budućim naraštajima bogato vrelo i trajnu vrijednost svojih saznanja, ali i nadahnuće za daljnja istraživanja. SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA In memoriam: Adalbert M arkovi (1929. –2010.) Dragog Bertija trajno ćemo se sjećati Posljednji smo se put s njim imali prilike druiti u Puli na 46. Glazbenoj tribini Piše: dr. sc. Zdenka Weber Zagrebu je na početku nove godine, 5. siječnja 2010., u 81. godini života preminuo skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog Adalbert Marković. U tjednu u kojemu su se s najboljim željama još primale novogodišnje čestitke, ožalošćenoj obitelji upućivani su izrazi sućuti, a Hrvatsko društvo skladatelja svojim je članovima proslijedilo žalosnu vijest da nas je napustio jedan od njegovih najzaslužnijih i najagilnijih promicatelja. U SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA SJEĆANJA Doista, u šezdesetpetogodišnjoj povijesti HDS–a bio je Adalbert Marković, među prijateljima od milja zvan Berti, više od četrdeset godina angažirani član koji je, kao što je pisalo u tužnoj vijesti, veliki dio svoga talenta, znanja, ideja i rada ugradio u HDS i u dobrobit njegovih članova. Od 1967. do 1979. bio je požrtvovni tajnik HDS–a, u više mandata njegov predsjednik (1968.–1988., 1992.–1995., 1998.–2000.), a priznanje za velike zasluge slijedilo je 2008., kada je imenovan počasnim članom Društva. Riječ je o izuzetno značajnim zaslugama u radu za dobrobit skladatelja i afirmaciju autorskih prava, budući da je niz godine sudjelovao u radu Odbora za zaštitu autorskih prava. Tijekom Domovinskog rata bio je među najaktivnijima kada je trebalo pribaviti bazu podataka hrvatskih autora i izdvojiti je iz bivšeg Saveznog društva u Beogradu, čime su postavljeni temelji zaštite autorskih muzičkih prava u Republici Hrvatskoj. Hrvatski skladatelji imaju odgovornost prema njegovu upornom društvenom radu i duguju mu trajnu zahval- nost za nesebičnu brigu za glazbenu zajednicu. Za ozbiljan rad i šalu Adalbert Marković diplomirao je 1959. godine kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani u razredu jednoga od najuglednijih slovenskih skladatelja Lucijana Marije Škerjanca. U mladosti je bio srednjoškolski nastavnik, glazbeni urednik Radio–Zagreba, profesor na Muzičkoj školi Pavao Markovac, a u zrelim je godinama predano obrazovao buduće glazbene pedagoge, prvo na Pedagoškoj akademiji, a potom od 1978. do 1999. godine i na Odsjeku za glazbenu kulturu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, čiji je bio jedan od osnivača. Od 1985. do 2003. putovao je u Osijek gdje je predavao na Pedagoškom fakultetu. Mnoge generacije glazbenih pedagoga diljem Hrvatske sjećaju se uvijek raspoložena za ozbiljan rad, ali i za šalu spremnog profesora koji je, s jednakim žarom, kontinuirano skladao primijenjena djela za školske zborove i tamburaške orkestre, vrijednu literaturu koju su njegovi učenici mogli koristiti u svakodnevnoj praksi. Stoga i ne čudi da je upravo profesor Marković bio najzastupljeniji autor skladbi izvođenih na Glazbenim svečanostima hrvatske mladeži u Varaždinu ili pak na Festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku. U cjelini njegova kvantitavno i kvalitativno izuzetno bogatog skladateljskog opusa nalaze se skladbe za orkestar, koncertantna i komorna djela, vokalno–instrumentalne i vokalne skladbe, nebrojeni zborovi, glazba za radio– drame, djela za tamburaške ansamble te osobito brojna i vrijedna instruktivna izdanja. Njegova pedagoška literatura 555 primjera za solfeggio (Školska knjiga Zagreb, 14 izdanja, 1975.– 2003.), 222 primjera za solfeggio (Školska knjiga Zagreb, 3 izdanja, 1978.–1985.), Živimo s glazbom (Marković–Novačić, Školska knjiga Zagreb, 1985.–1995.), Glazba i radost (Marković–Ećimović, Znanje Zagreb, 1996.–2004.) i druga, neizostavna su u obrazovnom procesu mladih naraštaja. U rukopisu je ostavio i 400 kanona kroz povijest. Za izuzetno plodan autorski, pedagoški i voditeljski rad (od 1945. vodio je amaterske zborove, od 1961. do 1971. bio je dirigent SKUD–a Ivan Goran Kovačić; predano je vodio i nekoliko crkvenih zborova), osobito su u osamostaljenoj Hrvatskoj stizala brojna zaslužena priznanja: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1991.), Nagrada Grada Zagreba (1993.), Nagrada Boris Papandopulo HDS–a (1998.), Nagrada za životno djelo Hrvatskog društva glazbenih pedagoga (1998.), odličjâ, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.) i Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1997.), kao i druga priznanja, plakete i nagrade glazbenih festivala koja su mu dodijeljena u plodnoj karijeri. Posljednji smo se put imali priliku družiti s Adalbertom Markovićem u Puli na 46. Glazbenoj tribini od 5. do 8. studenoga prošle godine gdje je na koncertu »U čast slavljenicima« ugledni gitarista István Römer uz Simfonijski orkestar HRT–a, pod ravnanjem Mladena Tarbuka, izveo njegov Concert Piece za gitaru, gudače i udaraljke. Tada sam zapisala: »Skladba Concert Piece za gitaru, gudače i udaraljke Adalberta Markovića, izuzetno plodna doajena hrvatske glazbe, još od praizvedbe 2004. godine potvrđuje vitalnost glazbenoga sloga neopterećenoga u protoku iskrene muzikalnosti. Gitarist István Römer izvanrednom je pronicljivošću umio podatno naglasiti razigranost solističke dionice, pa je izvedba protekla u živom izričaju kao pravi poklon skladatelju za njegov 80. rođendan.« Koncert za 80. roendan Kao skladatelj bio je uvijek otvoren za nova glazbena strujanja, ali je jednako tako bio čvrsto ukorijenjen u glazbenu baštinu naroda iz kojega je potekao. Srcem posvećen glazbi, ostavio je u bogatu opusu i brojna djela namijenjena tamburama i amaterskim zborovima. Stoga ne čudi da su oni koji glazbu vole po definiciji naziva, upravo glazbeni amateri, 6. prosinca 2009. na koncertu Lirske melodioznosti ispunili svoj dug prema skladatelju čija su djela svakodnevno obogaćivala njihovu glazbenu svakodnevicu. Koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu, održanom za njegova života, tada, nažalost, više nije mogao nazočiti. Organizirao ga je Tamburaški orkestar KUD–a »Gaj« Zagreb, a gosti su bila dva križevačka ansambla, Tamburaški orkestar Glazbene škole Alberta Štrige i Hrvatsko pjevačko društvo »Kalnik«. Dirigenti Krešimir Račić, Matija Fortuna i Branka Špoljar zanosno su vodili Markovićeva neoromantična snatrenja i pouzdanim gestama osmišljavali dobro uvježbane nastupe svojih sastava. Križevačka suita, Fantazija BACH, Rano sunce u šumi, Veličit, Četiri razglednice iz starog Zagreba, Proljeće u Vukovaru (solist bariton Miroslav Živković), Dva kontrasta, Osijeku u spomen, Rastanak i Tambure u srcu (sa sopranisticom Petrom Landripet) naslovi su izvedenih djela koja je brojna publika primala s oduševljenjem i burno odobravala u počast autoru. Već i nazivi skladbi potvrđuju skladateljevu usku povezanost s do- Adalbert Marković movinom, izrazitu domoljubnu crtu rođenoga Zagrepčanina koji je u svim regijama lijepe naše bio jednako doma. I na tom zadnjem koncertu mogli smo se uvjeriti da njegova glazba nailazi ne samo na oduševljenje interpreta, već i na spontani prijem kod najšire publike. Smrt je prekinula jedan nadasve plodan i za svoju sredinu obogaćujući život glazbenika čija nam ostvarenja sada, jednako u izvodilačkom, kao i u glazbeno–analitičkom smislu, ostaju kao bogata baština kojoj se moramo trajno vraćati. Adalbert Marković pisao je, sebi svojstvenom blagošću, vrsnim skladateljskim znanjem i uvijek osjećajnom gestom djela koja treba dalje afirmirati, izvoditi, snimati i posvećivati im dužnu pažnju. Ostavio nam je glazbu koja, i na svjetskom planu, vjerno svjedoči o stilskim usmjerenjima druge polovice 20. stoljeća. Sve je to obvezujuće, a svi koji smo Bertija poznavali sačuvat ćemo ga i kao dragu osobu u trajnom sjećanju. Njegova antologijska skladba Snijeg na Mirogoju, ciklus za bariton i simfonijski orkestar iz 1986. ostat će kao posebni memento na skladatelja od kojega smo se s velikom tugom oprostili 11. siječnja na zagrebačkom Krematoriju. Uz et vrti koncert Zagreba kog k varteta Adalbert Markovi i Boris Papandopulo agrebački kvartet svoj je četvrti koncert u sezoni posvetio Adalbertu Markoviću, nedavno preminulom velikanu hrvatske glazbene scene. Glazbenici su mu odali počast izvevši njegove Četiri minijature iz 1963., kao prvu točku koncerta održana 1. veljače u Hrvatskom glazbenom Z zavodu. Djelo kontrastnih stavaka i bogato iskorištenih mogućnosti gudačkoga kvarteta, kako ga je autor opisao, Zagrebački kvartet tako je i predstavio, oblikujući četiri kratke cjeline u efektan slijed. Pri tome je svakako znakovito da je Zagrebački kvartet Četiri minijature i snimio, što je objavljeno još 1995. na CD–u posvećenom hrvatskoj komornoj glazbi u izdanju HDS–a, HRT–a i Croatia Recordsa, a potom ponovno 1999., na obljetničkom dvostrukom albumu Adalberta Markovića. Upravo je ovaj ansambl, točnije njegovi ne- kadašnji članovi, zaslužan i za praizvedbu Kvinteta za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula koja je bila prije 70 godina (1940.). U drugome dijelu večeri, stoga se članovima, violinistima Goranu Končaru i Davoru Philipsu, violistu Hrvoju Philipsu te violončelistu Martinu Jordanu, pridružio vr- stan klarinetist mlađe generacije — Domagoj Pavlović. Nadareni glazbenik, inače od 2002. solist Simfonijskog orkestra HRT–a, s nizom koncertnih uspjeha iza sebe, uvelike je doprinio atraktivnom i svježem zvuku toga Papandopulova mladenačkog uratka. (A.V.) 4 BROJ 161, OŽUJAK 2010. V jekosla v Šutej, dirigent (1951. –2009.) GLAZBENIKA VELIKOG STILA Dodijeljene AUTORITET Posthumna nagrada Porin za ivotno djelo: za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi Nagrade Piše: Sanja Raca agrada Porin za životno djelo dodjeljuje se po- svjetsku opernu, baletnu i koncertnu scenu, učenik je u veronskoj Areni, Teatru Real u Madridu, Sevilli u Porin N sthumno dirigentu Vjekoslavu Šuteju, hrvat- profesora Igora Gjadrova kod kojega je diplomirao na kojoj je utemeljio Kraljevski simfonijski orkestar i voskom umjetniku koji je jednako pripadao publici u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na kojoj je kasnije dio ga kao umjetnički ravnatelj i šef dirigent, Rimu, za ivotno domovini, kao i onoj u Americi, Japanu, Španjolskoj, djelovao kao profesor. U svijet se otputio nakon uspješ- berlinskoj Njemačkoj operi, Mexico Cityju, Tokiju, Italiji, Rusiji, Austriji, Italiji ili Njemačkoj. Glazbenik, nih deset godina provedenih u splitskom HNK–u gdje San Franciscu, Houstonu, gradu u kojemu je bio na djelo kojega su osobnost i interpretativna snaga dovele na je došao kao mladi i još neafirmirani dirigent. Na ta- dužnosti umjetničkog direktora Opere, Valenciji, Seakvo povjerenje uzvratio je talentom i radom, a tadašnja vrijednost i produkcije splitskog opernog ansambla do danas nisu zaboravljene. Ovoga istaknutog hrvatskog glazbenika, međunarodna publika pozdravljala je pravim aklamacijama. Samo u Bečkoj državnoj operi, jednoj od najstarijih i najuglednijih opernih institucija u Europi, gostovao je stotinu puta, a stotu jubilarnu predstavu koja je bila popraćena mnogobrojnim čestitkama, obilježio je izvedbom Puccinijeve Tosce. Posthumni nositelji dirigent Vjekoslav Šutej i rock kritiar Darko Glavan povijesti diskografske Nagrade Porin, u 2010. godini dodijelit će se po četvrti put posthumne nagrade za životno djelo. Dosadašnji nositelji bili su Branko Mihaljević (1931.– 2005.), Porin 2005., Drago Britvić (1935.–2005.), Porin 2006. i Dino Dvornik (1964.–2008.), Porin 2009. godine. Svojim preranim odlaskom, dva su velikana iz različitih kulturnih područja, nedavno ostavila prazninu u nacionalnoj glazbenoj kulturi kojima je Institut hrvatske glazbene industrije, s poštovanjem i uvažanjem, dodijelio staklene statue Porina. Posthumne Nagrade dobili su dvojica Riječana, rođenih i umrlih, kako je slučaj htio, iste godine. To su dirigent Vjekoslav Šutej (1951.–2009.) kojemu je priznanje dodijeljeno za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi i Darko Glavan (1951.–2009.), za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj publicistici. Na svečanosti održanoj 1. ožujka u salonskom predvorju Hrvatskog narodnog kazališta, Nagrade Porin obiteljima su predali Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske i Božo Biškupić, ministar kulture. (S.R.) KRASNODAR PERŠUN U Vjekoslav Šutej Vjekoslav Šutej umio je glazbenu umjetnost približiti najširoj publici, što je na sreću zabilježeno u milijunskim nakladama na više svjetskih diskografskih izdanja, a njegovi prijatelji i partneri u izvedbama bili su velikani poput Diane Ross, Montserrat Caballé, Plácida Dominga, Ramóna Vargasa i Joséa Carrerasa. Ostali su za pamćenje njegovi bečki Božićni koncerti, novogodišnji gala koncert u Frankfurtu te svečani nastupi na moskovskome Crvenom trgu, u Epidaurusu, Orangeu i Monte Carlu. Njegove izvedbe, predstave i koncerti pamte se u Dubrovniku u okviru Ljetnih igara čiji je bio glazbeni intendant, Rijeci, Teatru Fenice u Veneciji gdje je djelovao kao glazbeni direktor, ttleu i naravno, u Zagrebu. Prerana smrt zatekla ga je na mjestu šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije, našega najstarijeg nacionalnog orkestra s kojim je ostvario niz koncertnih sezona, obilježenih suradnjom s mnogim istaknutim hrvatskim umjetnicima. Posjedovao je osebujnu stvaralačku kreativnost i dirigentsku gestu koje su obilježili cijelu njegovu karijeru. Dinamičan za pultom, velikog, osobito raznolika opernog repertoara, na hrvatskim i međunarodnim pozornicama kretao se autoritetom glazbenika velikoga stila. Bio je član španjolske Kraljevske akademije lijepih umjetnosti, nositelj Ordena Grada Beča i Nagrade Grada Zagreba. Posthumnim dodjeljivanjem Porina za životno djelo maestru Vjekoslavu Šuteju, odajemo počast umjetniku čije je djelovanje obilježilo naše vrijeme. Uzlazna putanja karijere dirigenta, svjetskog putnika, trajala je sve do njegova prerana odlaska, a postignuti uspjesi danas ga čine uistinu istaknutim predstavnikom jedne generacije koja je dostojno nosila slavu mnogih uglednika i velikana hrvatske glazbene kulture. Darko Gla van, roc k kriti ar (1951. –2009.) OTAC HRVATSKE POP–KULTURE Posthumna nagrada Porin za ivotno djelo: za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj publicistici Piše: Zlatko Gall va kratka dijagnoza možda najbolje određuje djelo i ostavštinu Darka Glavana. Darko naime nije bio »samo« jedan od utemeljitelja hrvatske rock kritike — u koju je unio disciplinu i metodičnost povjesničara umjetnosti te sjajan, utjecajan glazbeni kolumnist i recenzent albuma — već i strastveni diskofil, dubinski poznavatelj rocka, stripa, pop–kulture i suvremene likovne umjetnosti. Držeći da je rock mnogo više od »fenomena«, odnosno da je relevantan dio suvremene glazbene produkcije koji je promijenio povijest popularne glazbe, ali i pop kulture od pedesetih godina prošlog stoljeća naovamo, Glavan je četrdeset godina sustavno pratio sve njegove mijene. O Pisati je započeo koncem šezdesetih u kultnom Pop expressu, u sedamdesetima, pak, objavio je na stotine ogleda u najprestižnijim domaćim tiskovinama; tekstovima i knjigom Punk — potpuno uvredljivo negiranje klasike dao je najveći pojedinačni prilog medijskom prepoznavanju svjetskog i domaćeg punka i novog vala, a u osamdesetima, u tjedniku Studio potpisivao je najutjecajniju rock kolumnu u povijesti domaćih medija. Kao koautor biografija Bijelog dugmeta, Prljavog kazališta i Rolling Stonesa, pisac brojnih bilješki za diskografska izdanja, ali i kao »dobri duh« domaće rock kritike i publicistike koji je u pravom trenutku znao prepoznati iznimne vrijednosti apsolutnih početnika i marginalaca, Darko Glavan je ostavio golem i prepoznatljiv trag na hrvatskoj rock sceni. DAVOR HRVOJ PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. Usus ret Porinu 2010. Darko Glavan PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. PORIN 2010. Razgovor s Darkom Baki em, iz vrš nim producentom dis kografs ke nagrade Porin XVII. PORIN ANTE PORTAS! Razgovarala: Maja Sabolić tak Hita godine koji će struka filtrirati u uži krug, a publika će potom, kroz nagradnu igru, punih mjesec dana ranije glasovati po vlastitom izboru. Želimo stvoriti marketinško ozračje kako bi Porin, kao brand, podigli na razinu na kojoj dosad nije bio. arko Bakić je skladatelj, tekstopisac i frontmen grupe Buđenje, jedne od najzanimljivijih novih skupina koje djeluju na našoj sceni. Ujedno je jedan od mladih lavova koji je svoje sposobnosti stavio u službu organizacije najveće i najuglednije hrvatske diskografske nagrade Porin. Kao izvršni producent govori nam o ostvarenim idejama i inovacijama u ovogodišnjem programu. D Kako ste osmislili izvršnu produkciju ovogodišnjeg Porina? Nadam se da ćete uspjeti izbjeći zamku da se s malim brojem glasova (najčešće izravno zainteresiranih) osvoji tako prestižna kategorija. Mislim da je Porin sedamnaest godina funkcionirao po utabanom putu i to na neki način treba osvježiti. On je svakako bitan za hrvatsku glazbu i u tom smjeru smo osmislili izvršnu produkciju. Darko Bakić Mi oblikujemo Porin: Krešimir Boranić, marketing Andro Vrdoljak, program i sadržaj Nikša Bratoš, glazbeni producent Pavao Podolski, organizacija Branko Paić, koncertni organizator Siniša Bizović, propaganda Darko Bakić, izvršni producent S druge strane, odvojili smo takozvani Porin Classic (8. 5. 2010.) od završne priredbe u Biogradu (15. 5. 2010.) jer se klasični glazbenici nisu osjećali ugodno uz rock izvođače. Od prošle godine, ovaj se dio programa odvija u Šibenskom kazalištu, a od ove godine, ta večer prvi put će se izravno prenositi na HTV–u. Jedna od novosti završne priredbe je povra- U devedesetak dana od proglašenja nominacija do završnog koncerta, glasovanje ćemo animirati i tjednim nagradama preko tiska i elektronskih medija — otkrit ću vam samo jedan djelić — nagrada je automobil. Inače, spomenuti problem teoretski bi mogao postojati, ali moramo se truditi, pokušavati, smišljati neke nove stvari... Porin je ustanovljen zbog glazbe, zbog novih radova koje su tijekom godine stvorili naši skladatelji, izvođači i diskografi. Zato se o njemu mnogo i promišlja, pa je jedna od teza da bi Porin, možda, trebao biti biennalan. Mislite li i Vi tako? Uvjeren sam da imamo dovoljno diskografskih izdanja da Porin ne radimo svake druge godine. Moramo ih na određeni način najprije filtrirati, a potom i nagraditi. Devedesetih je bilo jasno tko je tko i koliko zna i može. Sada je prije svega Hrvatska televizija otvorila prostor glazbi od zabavne do punka, od Magazina do KUD–a Idiota, pa se stvaraju novi izvođači i novi brandovi kojima treba takva procjena. U Vašemu dijelu posla stvari se dobro odvijaju — logistika nacionalnog radija i televizije osigurana je, potpisani su ugovori s gradovima domaćinima, potvrđena su oba izravna prijenosa... Što se još mora dogoditi? Dogovaramo marketinški paket kako bismo privukli marketing u Porin i taj novac uložili u što kvalitetniju produkciju. Željeli bismo da Porin tih pet, šest dana bude referentni sajam glazbe u Hrvatskoj, a kasnije možda i u regiji. Prema budžetu marketinga određivat ćemo same priredbe. Zasad je sigurna završna večer, intenzivno pregovaramo da se jednu večer održi nešto slično opatijskom Baloonu gdje bi nastupili nominirani izvođači, a razmišljamo o zajedničkom nazivniku tog koncerta. Sigurno ćemo i proljetos održati Diskografsku regatu, organizirati Koncert na dar Gradu domaćinu. Svi radimo mnogo, naporno i s mnogo oduševljenja kako bismo napravili što bolji Porin. 5 a redovitom sezonskom koncertu u veljači, Cantus Ansambl se okušao u glazbenom teatru kombinirajući najrazličitije primjere hrvatskih i stranih djela toga jedinstvenog izvođačkog repertoara, pomalo zapostavljena u našoj redovnoj koncertnoj ponudi, pa čak rijetko uvrštavana u programe posljednjih izdanja Muzičkog biennala Zagreb. Na suradnju su pozvali prave stručnjake hrvatske glazbene scene, koreografa Dinka Bogdanića i redatelja Krešimira Dolenčića koji su ostvarili jedinstveni show i privukli time puno brojniju publiku nego na Cantusovim redovnim koncertnim zbivanjima. Prisutni su tako svestrane Cantusovce mogli vidjeti kako glume, recitiraju i plešu u dinamičnom dvosatnom programu koji se u ideji temeljio na baletu za neplesače Kontra’danse Mauricija Kagela u središnjici programa, kada je sedmoro članova, prema Bogdanićevoj koreografiji i uz njegovo sudjelovanje u ulozi baletnog majstora, dalo svoj maksimum u plesnom mediju, na vlastitu izvedbu prethodno snimljene glazbe. Dolenčićeva je redateljska ruka osobito razradila sviračko nadmetanje u maniri nogometne utakmice između braće violončelista Chelfi (Jasen i Adam) te njihova »suca« Marka Mihajlovića na udaraljkama u Kagelovu Matchu za tri svirača. N Poput radio–drame djelovao je prepjev Luke Paljetka stihova američke pjesnikinje Rhode Levine u dječjem glazbenom komadu za puhački kvintet Opus Number Zoo Luciana Beria. Uz sviranje, karakterno ih je recitiralo petoro članova Zagrebačkog puhačkog kvinteta koji su ujedno i srž dionica drvenih puhača Cantus Ansambla. Ni skladba gosta iz Graza, Floriana Gesslera, Echoes fron CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL Cantus Ansambl u kazališnoj akciji Non Response koja nije bila zamišljena kao glazbeno kazalište, već kao konvencionalni niz instrumentalnih stavaka, nije pri svojoj praizvedbi mogla proći bez kazališnih intervencija za koje je bio »zaslužan« Dubravko Detoni. Naime, cijeli je koncert bio preplavljen njegovim dodacima, komentarima, interpretacijama i provokacijama u paleti glumačkih gesti, konkretnih zvukova iz računala i motiva zavodljive teme njegove stare orguljske skladbe Koralna predigra koja je poslužila kao naslov i crvena nit svih dijelova ovoga anti–djela s podnaslovom »glazbeno– scenski tragikomični igrokaz«. «Pošteđen« je bio jedino Silvio Foretić čiji je legendarni ekološki manifest Valse macabre prvi put izveden bez njegova glasa, u sjajnoj interpretaciji mezzosopranistice Marte Babić čijoj glasovnoj nosivosti nije smetala ni plinska maska kojom su se u završnici »okitili« ne samo Cantusovci zakrabuljeni u mirni prateći salonski orkestar, već i sâm autor koji je bio ponosan na izvođače i zahvalan nestašnom starijem kolegi na suzdržavanju od (re) akcije. KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI Piše: Jana Haluza KONCERTI THEATER CANTUS I NESTAŠNI DETONI S kladatelj M laden Tarbuk i pijanistica Katarina K rpan Kate’s Kiss Piše: Ana Vidić vojemu opsežnom i raznolikom opusu, Mladen Tarbuk, skladatelj, dirigent i pedagog, odnedavno je pridodao jedinstveno djelo za klavir solo naslovljeno Kate’s Kiss, razmjera i ustroja vrijednih divljenja. Ovo ostvarenje, uz promociju notnog izdanja, predstavljeno je cjelovitom izvedbom u Zagrebu u Hrvatskom glazbenom zavodu 16. siječnja ove godine, za poznati koncertni prostor u prilično nekonvencionalnim uvjetima (diskretnu i funkcionalnu rasvjetu, klavir postavljen pored ulaza u dvoranu te stoga i drugačiji raspored publike). U prigodi praizvedbe skladbe 6. studenoga prošle godine u okviru 46. Glazbene tribine u Puli, autor je u komentaru, među ostalim, zabilježio: I premda se ovdje radi o jednoj sasvim osobnoj posveti, poticaj za skladbu također je univerzalan. Kompleksna egzistencija žene umjetnika i majke koja svoj životni put emancipira u konzervativnom okružju prepunom predrasuda — to je svakako tema o kojoj mi muškarci malo želimo znati. S Ipak, osobna posveta i sama njezina priroda čini taj ciklus — zbirku cjelova za glasovir solo — neodvojivim od njegove inter- pretkinje, pijanistice Katarine Krpan. Život glazbenice te međusobno poznavanje, kao izravni pokretač skladateljeva nadahnuća, simboličkim se gestama ogleda u pet stavaka: Mother’s Kiss, Father’s Kiss, Lover’s Kiss, Child’s Kiss i Death’s Kiss. Formalna isprepletenost majčina i djetetova, očeva i ljubavnikova cjelova te rekapitulacija (u rakovu pomaku) svih četiriju, u cjelovu smrti, svjedoči o zrcaljenju života, na sličan način sazdanom iz niza, na bezbroj razina, isprepletenih detalja. Skladateljski impresivno oblikovano, s iznimnim tehničkim zahtjevima za pijanisticu, Kate’s Kiss — tijekom gotovo jednosatne izvedbe pri kojoj su stavcima prethodili stihovi samog skladatelja kao uvod u tematiku, pridonoseći mističnosti, pa i svojevrsnoj uzvišenosti cjelokupnog zbivanja — pokazalo se kao djelo sraslo s osobnošću Katarine Krpan. Njezino tumačenje, stoga je teklo izuzetno prirodno, samouvjereno i posvećeno, s upečatljivim umjetničkim izrazom kojim je te, već ionako pripadajuće joj cjelove, ponovno učinila isključivo svojima. Snažna prožetost skladateljeva rukopisa i interpretacije umjetnice, jedinstvene energije koja ih oboje čini autorima, smješta Kate’s Kiss među rijetko dojmljive i značajne skladbe hrvatske klavirske literature. Katarina Krpan MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI Tre i koncert ciklusa Cantus A nsambl & Lisins ki, M ala d vorana Vatrosla va Lisins kog, 8 . velja e 2010. MEĐUNARODNI USPJESI CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL CANTUS ANSAMBL BROJ 161, OŽUJAK 2010. predstavio Simfonijom u d–molu Césara Francka i Simfonijskim kolom, u svijetu zacijelo najslušanijim djelom Jakova Gotovca. Atraktivnost njegova nastupa bila je toga dana tim veća jer je u isto vrijeme Budimpeštanski gudački orkestar Josip Nalis i Orkestar Dohnányi Budafok u prostorima Mađarske akaGostovanje hr vats kih demije znanosti i umjetnosti izvodio dvije umjetnika u simfonije Luke Sorkočevića u sklopu treM aars koj ćeg koncerta njihova ciklusa »Glazbeni biseri« na koji je uvršteno svih osam Sorkočevićevih simfonija(!). Ta spontana večer hrvatske glazbe u Budimpešti podijelila je i članove našega Veleposlanstva, prisutne na oba koncerta, što je, uz odličnu posjećenost i pozitivne reakcije publike, pridonijelo značaju događaja. Treba reći i da je gostovanje Josipa Nalisa na čelu Orkestra Dohnányi Budafok oduševilo i upravu ansambla, pa se može očekivati i nastavak suradnje. (Ana Vidić) Gotovevo Simfonijsko kolo izvedeno u Budimpešti akon što je pretprošle sezone u ciklusu Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb Orkestar Dohnányi Budafok sudjelovao u hvaljenoj izvedbi oratorija Ivana Orleanska na lomači Arthura Honeggera, a prije njegova ponovnog gostovanja u ciklusu Lisinski subotom u travnju, najmlađi profesionalni simfonijski orkestar u Mađarskoj ugostio je u svojemu redovitom koncertnom ciklusu naše umjetnike, dirigenta Josipa Nalisa i pijanista Srđana Čaldarovića. Koncert je održan 12. veljače u budimpeštanskoj koncertnoj dvorani Klauzál Ház. Na poziv vodstva orkestra, producentice Ildikó Turcsányi te šefa dirigenta i ravnatelja Gábora Hollerunga, Josip Nalis dobio je priliku predstaviti se publici glavnog grada Mađarske i Orkestru koji njeguje četiri do pet iznimno posjećenih ciklusa s uglednim domaćim i inozemnim solistima i dirigentima. Slobodan u izboru programskog rasporeda, hrvatski se dirigent, uz Koncert za glasovir i orkestar u a–molu Edwarda Griega sa solistom Srđanom Čaldarovićem, N Gitarist Krešimir Bedek u Izraelu ladi hrvatski gitarista Krešimir Bedek predstavio se na izuzetan način izraelskoj publici — došao je kao najdraži prijatelj predstaviti skladbu svoje kolegice, skladateljice Ivane Kiš koja živi u Izraelu i s kojom je studirao na Akademiji u Haagu. Skladbu Big John Campbell’s last song izveo je 13. siječnja u okviru ciklusa koncerata izraelskih skladateljica u dvorani Teyva u Tel Avivu, specijaliziranog za suvremenu glazbu. Sljedećeg dana održao je solistički koncert u istom gradu, ali u dvorani Beyahad gdje je, uz skladbu Ivane Kiš, predstavio i zahtjevna djela gitarističke literature (J. Turina, G. Regondi, J. Asenci, M. Castelnuovo– M Tedesco). Posebnu pozornost izazvala je skladba mlade autorice, za koju već sada slobodno možemo ustvrditi da predstavlja pravo remek–djelo suvremene literature za gitaru. Ona od umjetnika zahtjeva maksimum u konstrukciji dramaturgije, gradaciji dinamike i u fizičkoj izdržljivosti. Skladba počinje naizgled banalnim repeticijama nekoliko melodijsko–ritmičkih odsječaka koji mudrim narastanjem dovode do kulminacije u kojoj se intenzivira kompletan korpus instrumenta do njegovih krajnjih mogućnosti. Pri tome se od gitarista zahtijevaju i scenski elementi, pokreti i udarci nogom, što dovodi do zbilja ekstatičnog i demonskog ugođaja. Bedek je djelo i svoje umijeće također predstavio na seminaru i koncertu u gradu Modiinu, kao i na prikladnoj večeri 20. siječnja, u rezidenciji hrvatske veleposlanice u Izraelu Zorice Marice Matković. (Dušan Mihalek) Novi ivot Schwarzove glazbe u Izraelu ri tjedna nakon svečanosti na kojoj je ulica u luci Ashdod dobila ime Ervina Schlesingera, 5. prosinca održan je komorni koncert u počast ovome baritonu hrvatske opere čiju su karijeru prekinule strahote Drugog svjetskog rata, potom preseljenje u Izrael i prerana smrt. To je već osmi koncert koji se organizira u rezidenciji Samuela Ivana Schlesingera, počasnog konzula Hrvatske u Izraelu. T Koncert je bio posvećen uspomeni na nedavno preminulu povjesničarku Jennie Lebel zahvaljujući kojoj su hrvatski i izraelski muzikolozi otkrili značajni arhiv nota hrvatskih skladatelja židovskog podrijetla, stradalnika Holokausta, kao i onih glazbenika koji su nastavak karijere ostvarili u Izraelu. Tom prigodom premijerno su izvedene Varijacije na Mozartovu temu Rikarda Schwarza (Zagreb, 1897. — Jasenovac, 1942.?) u obradi za glasovir četveroručno Michaela Burshtina. Djelo, pisano 1922., tijekom autorova studija u Beču, svjedoči o utjecajima bečke kasne romantike na stil glazbe R. Schwarza. Skladatelj i pijanist Michael Burshtin i pijanistica Faina Kharmaz izveli su i skladbe za glasovir četveroručno F. Liszta, A. Dvořáka, M. Moszkowskog, W. A. Mozarta, kao i efektnu Burshtinovu skladbu Play. (Duško Mihalek) Hr vats ki komorni orkestar u Zagrebu, Vara dinu, Be u i eljez nom Hatzeova i Brajkovieva glazba na maloj inozemnoj turneji akon redovita koncerta u Hrvatskom glazbenom zavodu 9. veljače, Hrvatski komorni orkestar uputio se, u organizaciji Grada Varaždina i varaždinskog Koncertnog ureda, na manju turneju po regiji, posjetivši Varaždin (10. veljače), Beč (11. veljače) i Željezno (12. veljače). Program kojim je ravnala maestra Nada Matošević malo je izmijenjen s obzirom na prigodu koja je pratila gostovanje — izložbu starih razglednica Grada Varaždina iz Zavičajne zbirke Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović. Tako su, umjesto Trećeg Beethovenova Koncerta sa solisticom Martinom Filjak, u program uvrštene Četiri meditacije Josipa Hatzea u izvedbi mezzosopranistice Mirne Ores, dok su ostale skladbe bile Suita mediteranea Massima Brajkovića i Idila Leoša Janačeka. U raskošnom prostoru Svečane dvorane bečke Stare gradske vijećnice (Altes Rathaus) koncert su otvorili mr. sc. Slobodan Mikac, zamjenik varaždinskog gradonačelnika i Josip Špoljarić, zamjenik hrvatskog veleposlanika u Republici Austriji. Dan kasnije u Željeznom (Eisenstadt), središtu zajednice hrvatske manjine u austrijskoj pokrajini Gradišću (Burgenland), koncert i izložba održani su u dojmljivo suvremeno opremljenom prostoru pokrajinske Austrijske radiotelevizije (ORF) u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva gradišćanskih Hrvata. (Jana Haluza) N Miljenko Prohaska Miljenku Prohaski u ast U studiju Zvonimir Bajsić HRT–a 27. studenoga 2009. održan je koncert pod nazivom Večer Miljenka Prohaske. Snimka nastupa bit će emitirana u okviru ciklusa koncerata Europske radijske unije uz prijenose svih članica EBU–a (European Broadcasting Union). Big bandom HRT–a ravnao je Miljenko Prohaska, dugogodišnji voditelj orkestra, ugledni glazbenik, skladatelj i dirigent koji je za tu prigodu pripremio izbor iz opusa, među ostalima, skladbi Obsession, Barbara, Par–nepar, Thad i Quasi Blues, ali i jazzističkih obrada narodnih pjesama Vrbniče nad morem i Po lojtrici gor i dol. U izvedbi njegove najpoznatije skladbe Intima koju je maestro izvorno napisao i aranžirao 1962. za big band i Zagrebački jazz kvartet, uz Big band HRT–a nastupila je Ivana Vrdoljak Vanna. (D. H.) Vladimir Kranjčević, Uroš Lajovic, Sanda Vojković, Jana Haluza i Zlatko Madžar srce Krešimira Baranovića, Prvi koncert za violončelo, gudače i udaraljke Brune Bjelinskog u briljantnoj izvedbi violončelista Valtera Dešpalja, Istarska suita Natka Devčića koju je Danon imao neprestano na repertoaru, Sunčev put Mila Cipre te kantata Gruda Motovunska Slavka Zlatića, sa solističkim prilozima tenora Viktora Bušljete i baritona Ferdinanda Radovana. O Danonovu bogatom umjetničkom putu i velikodušnoj osobnosti uspomene su iznijeli nekadašnji šefovi dirigenti Simfonijskog orkestra Meimurs ki festival zaba vne glaz be M E F 2009. JUBILEJI NA DUBROVAČKOJ FESTI GRAND PRIX I PLAKETA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJA ZA PJESMU OD MURE DO DRAVE pripalo je skladbi Ne budi me noćas za koju je glazbu i tekst napisao Maks Lazić, a nadahnuto izveo Zoran Jelenković, prošlogodišnji pobjednik po odluci žirija. Treće mjesto osvojio je makedonski duet Goran Naumovski i Ani Mickovska za dopadljivu pjesmu Ostani čiji je kompletni autor Kristijan Graboski. Međimurci su pokazali da ne zaboravljaju prijatelje, pa je direktor festivala Rajko Dobošić, uz prigodni poklon, zahvalio Kseniji Urličić, članici Stručnog žirija na pomoći i podršci u stvaranju Međimurskog festivala. (Mišo Doležal) Dubrovačka Festa Koncert Malo mi je jedan ivot s tobom eć devetu godinu prvi glazbeni događaj u Gradu je višednevna manifestacija Festa Dubrovnik, ove godine održana od 28. siječnja do 1. veljače. Uz veliki humanitarni koncert veže se obilje paralelnih, vrlo vrijednih glazbenih i kulturnih priredbi. Uobičajeno, prvoga dana okupljaju se klape na koncertu u prepunom Kazalištu Marina Držića, a prihod s koncerta na kojemu je nastupilo osam muških i ženskih klapa, redovito se uplaćuje za obnovu crkve Sv. Vlaha. VJEČNI NAŠ ĐORĐE V Središnji veliki koncert u Sportskoj dvorani ove je godine bio posvećen 40. obljetnici uspješnog djelovanja najstarije i najpopularnije dubrovačke klape Maestral. Pred razdraganim gledalištem njihovu slavlju pridružile su se klape Šufit, Ragusa Vecchia, Iskon, FA Lindjo, Kampanel, Ragusa, Kumpanji, Subrenum, Maslina i Đani Stipaničev. Humanitarna nakana cijeloga koncerta usmjerena je novoosnovanoj Udruzi Indigo — Kristalni most Dubrovnik. Iduća večer u tvrđavi Revelin prisjetila je na 35 godina slavnih i nezaboravnih dubrovačkih rock parada, pa su na svoje došli svi koji mladost vežu uz početke kad su svirali, između ostalih, Lapadske tratinčice, Viktorija, Van–Ze Modeli, Buco i Sigma, Materijalna šteta i Toboggan — DaRiva, dok je današnju scenu zastupao Valetudo. Kazalište Marina Držića bilo je nedjeljno odredište Feste gdje je u rodnome gradu Ibrica Jusić obilježio 45 godina uspješne karijere. Svi koncerti bili su besprijekorno pripremljeni i organizirani, što publika cijeni i prepoznaje. Stoga je s pokrićem na kraju najavljeno kako će se iduća, deseta Festa Dubrovnik posvetiti nenadmašnome umjetničkom opusu Tereze Kesovije. (M. S.) napisao je preko dvije i pol tisuće skladbi, razlog više da se idućih godina na sličnim koncertima obnove i ostali njegovi hitovi. (M.S.) Završen ciklus etiri godišnja doba 2009. ALDEMAROMANIA ALLA ZIMSKI RUCNER TANGO DARKO FRANKOVIĆ M aestral, Ibrica Jusi , Dubrova ka roc k parada HRT–a, mlađi Danonovi kolege i štićenici, Vladimir Kranjčević i Uroš Lajovic, a o doživljajima prigodom susreta s njegovom ličnosti i djelom govorili su glazbeni novinari Zlatko Madžar i Jana Haluza, urednica izdanja. Projekt edicije Šef–dirigenti Simfonijskog orkestra HRT–a kojoj nedostaje još album maestra Uroša Lajovica, predstavila je Sanda Vojković, vršiteljica dužnosti ravnatelja Glazbene proizvodnje HRT–a, najavivši nove planove izdanja u suradnji s Glazbenom programom Hrvatskog radija. (J.H.) Kvartet Rucner i Peter Soave Žiga i Bandisti z izravni prijenos na HRT–u PLUS, u Čakovcu je 5. prosinca 2009. održan sedmi po redu MEF, jedini međunarodni festival zabavne glazbe u Hrvatskoj. U prepunoj športskoj dvorani Srednje škole, uz naše soliste nastupili su natjecatelji iz Slovenije, Makedonije i Mađarske. Svi su pjevali uživo, a ne na »play back«, kako se to uobičajilo u zadnje vrijeme na koncertima zabavne glazbe. Uz sud slušatelja Međimurskog radija, pjesme je ocjenjivao i Stručni žiri u sastavu Vladimir Delač, Mišo Doležal i Ksenija Urličić, nekadašnja urednica zabavno– glazbene redakcije HRT–a. U Slušatelji Radija, a sudeći po pljesku i publika u dvorani, odlučili su prvim mjestom nagraditi pjevnu Moj je život samo bol u izvedbi autora Davora Borne. Drugo mjesto zaslužio je Vladimir Kočiš Zec, autor skladbe Od Mure do Drave, i sam popularni izvođač. Stihove za nagrađenu pjesmu napisala je Leonarda Bakse, a odličnim nastupom predstavili su se Žiga Međimurski i njegovi Bandisti. Treća nagrada pripala je solistici Kristini Iveković. Ona je ugodno iznenadila odličnom interpretacijom pjesme Od kamena do kamena skladatelja Gorana Topolovca, na stihove Marija Šimunovića. Stručni žiri bio je jednoglasan u odluci da prvo mjesto dodijeli skladbi Marka Tomasovića Zarobljeno vrijeme na poetski predložak Roberta Pilepića, u neodoljivoj interpretaciji Lidije Bačić, prošlogodišnje pobjednice Zagrebačkog festivala zabavne glazbe, a kojoj je pripalo i priznanje za najboljeg izvođača. Drugo mjesto udački kvartet Rucner održao je koncert 2. prosinca u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda pod nazivom Zima u okviru sedme sezone ciklusa Četiri godišnja doba. Posvetio ga je Aldemaru Romeru, nedavno preminulom venezuelanskom skladatelju, pijanistu i dirigentu, autoru jazz, karipske i venezuelanske glazbe, ali i brojnih komornih i simfonijskih ostvarenja. G KRASNODAR PERŠUN Ove su godine, uz Hrvatsku, na natjecanju sudjelovale i nacionalne radijske postaje iz Austrije, Bjelorusije, Bugarske, Češke Republike, Irske, Kanade i Rusije. Riječ je o značajnom međunarodnom uspjehu Redakcije ozbiljne glazbe Hrvatskog radija koja je najveće potencijale prepoznala u hrvatskoj violončelističkoj školi i njezinim izdancima, nakon ranijih predstavljanja s violončelisticama Zitom Vargom i Petrom Kušan, dobitnicama druge nagrade 2004. i 2007., na istoj manifestaciji u Pragu i gradovima Južne Češke. PROMOCIJE srijedu, 17. veljače, točno u podne, u Studiju Bajsić Hrvatskoga radija predstavljen je dvostruki album poznatoga dirigenta Oskara Danona koji je umro 18. prosinca prošle godine, a da je poživio, toga dana bi napunio 97 godina. Objavljen je u ediciji Šef–dirigenti Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije u nakladi tvrtke Orfej. Na dvije kompaktne ploče objavljen je izbor remek–djela svjetskog i hrvatskog glazbenog stvaralaštva koja je maestro Danon snimio s našim orkestrom u sezonama između 1978. i 1980. godine, dok je bio na dužnosti šefa–dirigenta. Uz Brahmsov Prvi klavirski koncert s Pavicom Gvozdić kao solisticom te dva Dvořakova Slavenska plesa, ostali prostor nosača zvuka posvećen je hrvatskim djelima kojima se Oskar Danon kao interpret osobito bavio, često ih izvodeći na gostovanjima s inozemnim orkestrima. Naslove koje želi imati na albumu, dirigent je birao osobno tako da svaki odražava određene postaje njegova umjetničkog djelovanja te kontakte s autorima i solistima. Tako su se, ne slučajno, tu našli kolo iz baleta Licitarsko U MIŠO DOLEŽAL Na 44. međunarodnom radijskom natjecanju Concertino Praga Europske radijske unije, održanom 13. veljače 2010. na Češkom radiju u Pragu, 16–godišnji violončelist Hrvoje Hrešć, kandidat kojega je odabrala Bojana Plećaš Kalebota iz Redakcije ozbiljne glazbe Hrvoje Hrešč kao voditeljica toga projekta na Hrvatskom radiju, osvojio je posebno priznanje (diplomu). Natjecanje je ove godine održano u kategorijama: glasovir, violina, violončelo i gitara, za natjecatelje do 16 godina, isključivo kandidate radijskih postaja, članica Europske radijske unije. Osječanin Hrvoje Hrešć (1994.) učenik je drugog razreda Srednje škole na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu, u klasi profesorice Dobrile Berković Magdalenić. Tijekom školovanja postigao je niz uspjeha na državnim i međunarodnim natjecanjima te se redovito usavršava kod uglednih violončelističkih pedagoga. Njegove izvedbe skladbi R. Ščedrina, N. Paganinija i V. Kalabisa, snimljene u studenome 2009. u Režiji 4 Hrvatskog radija, (Božidar Pandurić, tonski majstor, B. Plećaš Kalebota, urednica i producentica) diplomom je odlučio nagraditi međunarodni prosudbeni sud, sastavljen od vodećih glazbenika i pedagoga iz Njemačke, Češke Republike, Velike Britanije, Slovačke, Rumunjske i Italije. Zahvaljujući trećeplasiranom mjestu, mladi je violončelist pozvan na koncertnu turneju po Češkoj u lipnju ove godine. Prvu nagradu u kategoriji violončela osvojio je Vsevolod Guzov iz Rusije, a druga nije dodijeljena. Apsolutnom pobjednicom natjecanja proglašena je pijanistica Anastasia Vorotnaya iz Rusije. PROMOCIJE Piše: Bojana Plećaš Kalebota PROMOCIJA DVOSTRUKOG CD–a OSKARA DANONA PROMOCIJE Još jedan trijumf zagrebake elistike škole Edicija Š ef – dirigenti S imfonijskog orkestra Hr vatske radiotelevizije PROMOCIJE V iolon elist Hr voje Hreš na M eunarodnom natjecanju Concertino Praga BROJ 161, OŽUJAK 2010. KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI DAVOR HRVOJ VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI MEĐUNARODNI USPJESI 6 Boris Novković eć drugu godinu prijatelji, poštovatelji i suradnici Đorđa Novkovića odaju počast prerano preminulome stvaratelju hrvatske popularne pjesme. Na njega su se ove godine prisjetili velikim koncertom održanim 26. siječnja 2010. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Naslovljen Malo mi je jedan život s tobom, taj emotivni susret pružio je 25 pjesama nenadmašnih u savršenosti svoje jednostavnosti. Od Starog Pjera kojim je otvoren koncert, do himničke Nek’ živi ljubav kojom su svi izvođači na kraju pozdravili zadovoljnu i dirnutu publiku, sjajni glazbenici tkali su finu pređu glazbe koju je Novković pisao brojnim pjevačima, stvarao njihove karijere, ali ih i svojim pjesmama nerijetko vraćao s ruba estradnog ponora. Uz pratnju orkestra predvođena gitaristom i aranžerom Antom Gelom, nastupili su Gabi Novak, Tereza Kesovija, Vanna, Massimo, Severina, Goran Karan, Kemal Monteno, Vlado Kalember, Danijela Martinović, Petar Grašo, Dalibor Brun, Darko Domijan, Lana Jurčević, Jelena Rozga, Alen Slavica, Mladen Grdović, Duško Lokin, Neda Ukraden i Kraljevi ulice, na čelu s Borisom Novkovićem koji je pridonio i organizacijskim pripremama koncerta. Đorđe Novković V Njihovi su gosti bili bandoneonist i harmonikaš Peter Soave te ansambl Aldemaromania, u sastavu Ricardo Luque, vokal, Julije Njikoš, klavir, Jurica Štelma, kontrabas i Marko Lazarić, udaraljke. Izvedene su skladbe Five paleontological mysteries i Tango furioso koje je Romero, upravo na narudžbu kvarteta Rucner i njihova dugogodišnjeg suradnika i prijatelja, Amerikanca talijanskog podrijetla Petera Soavea, priredio za gudački kvartet i bandoneon. Uz njih je predstavljeno pet Romerovih pjesama šlagerskog izričaja koje je za postojeći sastav priredio mladi hrvatski skladatelj Dubravko Palanović, a otpjevao Riccardo Luque koji je osobno poznavao Romera iz rodne Venezuele. U program su bile uključene skladbe dvojice hrvatskih autora i to praizvedbe Gudačkog kvarteta Živka Ključea i Promotion Party samoborskog skladatelja Krešimira Hercega, u obradi Stjepana Mihaljinca te praizvedba Hercegova Rucner Tanga s jasnim utjecajem argentinske glazbe, inače djela nastala na poticaj Snježane Rucner. (B.P.K.) 7 BROJ 161, OŽUJAK 2010. RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI Piši jazz na temelju onoga što se dešava oko tebe, tu gdje živiš Razgovarao: Davor Hrvoj Jedan od najznačajnijih i najplodnijih skladatelja u povijesti hrvatskog jazza, autor prepoznatljiva, autentičnog stila koji univerzalni glazbeni jezik — jazz — obogaćuje značajkama hrvatske i svjetske glazbene tradicije, govori o svojim stvarateljskim počecima oško Petrović, proslavljeni vibrafonist, skladatelj, diskograf, promotor i pedagog, uz obilježavanje sedamdeset i pete godine života, održat će i nekoliko koncerata. Na ovogodišnjem festivalu Springtime Jazz Fever, što ga organizira u B. P. Clubu, 24. ožujka nastupit će sa svojim Triom i gostom Georgeom Fameom, britanskim pjevačem i klavijaturistom. Zatim slijedi nastup 27. i 28. ožujka u okviru programa Senior Service s mentorima Ljetne jazz škole koja se, u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži, svake godine održava u Grožnjanu, a 30. ožujka predstavlja se uz sastav Boško Petrović — Fritz Pauer Happy Reunion. Na koncertu kojim će u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog započeti 20. Proljetna revija jazza, 13. travnja promovira najbolje mlade polaznike prošlogodišnje grožnjanske Jazz škole koji su upravo snimili CD Sky Over Grožnjan u izdanju Croatia Recordsa. Među ostalima, na programu njihova koncerta bit će i skladbe Boška Petrovića. B dislav Fidri), kontrabasistom i vibrafonistom. Za tu sam grupu napisao nastupnu skladbu koju sam nazvao Otvoreni prozor. U njezinu stvaranju nastojao sam koristiti glazbene elemente koje sam tada čuo na Muzičkom biennalu Zagreb, atonalitetnu glazbu koja je bez zadane harmonijske progresije ili čak bez zadane forme, koja će, ako je dobra, živjeti takva kakva jest, a ako nije, ne može joj nitko pomoći. makedonske narodne So maki sum se rodila, s vremenom se sve više razvijala tako da je od nje nastala suita koja je temeljena na narodnom motivu, ali je današnja verzija bliža suvremenoj glazbi. Bilo je još sličnih slučajeva, posebice kad sam snimao s istarskim sopilašima u čemu mi je puno pomogao pokojni profesor Slavko Zlatić objasnivši mi što je zapravo ta istarska, autentična i autohtona glazba i ljestvica. S dva velikana istarske narodne glazbe, koji su na žalost pokojni, Matom Špadom i Martinom Glavašom, napisao sam i snimio, uz sastav B. P. Convention, suitu Istra u mom srcu koju sam izvodio na Biennalu, a i na jazz festivalu u Luganu gdje je i snimljena za radio. Poslije sam eksperimentirao s međimurskom glazbom, ne samo u instrumentalnom smislu. Naime, s Ružom Pospiš Baldani, uz pomoć pijanista Nevena Frangeša s kojim sam svirao u duu što mi je ostalo u sjajnoj uspomeni, kreirao sam projekt Zvira voda. Dokumentiran je na diskografskom izdanju na koje sam također jako ponosan. Jeste li na Biennalu izvodili i vlastitu glazbu? Svoju sam glazbu na Biennalu izveo u dva navrata: suitu Istra u mom srcu te cjelovečernji projekt pod nazivom B. P. Tape Band u suradnji s tadašnjim tonskim majstorom Vladimirom Smolecom, slikarom–grafičarem Mladenom Galićem i mojim, tada četverogodišnjim sinom Koljom. Projekt je realiziran u tada vrlo popularnom kvadrofonskom formatu. Jedan ste od rijetkih naših glazbenika čija djela izvode strani glazbenici. Koja je od Vaših skladbi izvan Hrvatske najpoznatija i najizvođenija? Naime, Boško je jedan od najznačajnijih i najplodnijih skladatelja u povijesti hrvatskog jazza, autor prepoznatljiva, autentičnog stila koji univerzalni glazbeni jezik — jazz — obogaćuje značajkama hrvatske i svjetske glazbene tradicije. Njegove skladbe, među njima With Pain I Was Born, Green Lobster Dream, Un Chien Andalou, Tiffany Girl, Keka kolo, Sigurd’s Garden, Sky Over Grožnjan, Valse For Jazz Mama, To Zagreb With Love, trajne su vrijednosti hrvatskog jazz stvaralaštva. Osim glazbenika koji su ih svirali sa mnom, koliko znam, svirali su ih i mnogi drugi. Primjerice, skladbu Sigurd’s Garden čuo sam u nekoliko zgodnih verzija, jednu od Stana Getza. With Pain I Was Born snimio je njemački jazz harfist Johnny Teupen, u svom aranžmanu. Blue Sunset je Clark Terry odnio sa sobom u Ameriku, a htio ju je snimiti i Oscar Peterson. Neću reći da je umro prerano, nego je bila prevelika gužva među skladbama koje su čekale da ih Oscar stavi među prste. No jednom, dok smo sjedili zajedno i slušali je, Oscar je od mene uzeo note i rekao: »To želim snimiti!« Konačno, John Lewis, s kojim sam najviše svirao, često je izvodio moje kompozicije, kao i Niels–Henning Ørsted Pedersen ili Joe Pass s kojima sam dugo prijateljevao i surađivao. »Kroenje« harmonike Koliko ste jazz skladbi napisali? Teško je reći jer sam godišnje »izbacivao« petnaest–dvadeset skladbi od kojih je najmanje pola preživjelo. Kako su strani glazbenici i ljubitelji jazza prihvatili Vaše skladbe koje, iako stvarane jezikom univerzalna stila, jazza, sadrže značajke autohtone glazbe našega kraja? Kako ste napisali prvu vlastitu jazz skladbu i kad je to bilo? Bilo je to tijekom pedesetih godina, dok sam »neuspješno« pokušavao »ukrotiti« harmoniku i prilagoditi je onome što zovemo jazz. Bio je to pokušaj bluesa na drukčiji način. Ne bih se usudio prisjetiti čak ni naslova, iako na dnu jedne od ladica imam cijeli kup svojih ranih pokušaja da osmislim neku glazbenu misao i prilagodim je jazz izričaju. U toj je hrpi sigurno pohranjena i ta pjesmica. Naime, u jednome trenutku oči mi je otvorio John Lewis i istovremeno me »uvrijedio« rekavši na elegantan, vrlo human način da, što se tiče skladanja i odabira stila u jazzu, idem krivim putem. Kada sam prespavao i shvatio što je John htio reći, sve sam te skladbe stavio na dno ladice gdje i dan danas spavaju. Na koji ste način pokušavali kreirati vlastiti jazz izraz? S početkom stvaranja sastava koji se poslije zvao Zagrebački jazz kvartet, a to je bio Kvartet Boška Petrovića s pokojnim pijanistom Zlatkom Kružićem, kontrabasistom Zdravkom Šatrakom i bubnjarom Ivicom Geregom, Zlatko Kružić i ja istodobno smo pisali, ne samo aranžmane poznatih standarda, nego i svoje kompozicije. Međutim, pisali smo ih pod vrlo jakim »pritiskom« Modern Jazz Quarteta i njegova stila. U isto vrijeme, u svijetu su se događale nove stvari na koje mi je, što je paradoksalno, ukazao upravo John Lewis, donijevši mi jedne godine prvu ploču Ornettea Colemana i izvanrednu solo ploču njujorškog slijepog pijanista Lenniea Tristana, The New Tristano. I danas smatram da je ta Tristanova ploča jedna od najzanimljivijih, vrhunskih pijanističkih jazz ploča, posebice što se tiče improvizatorskog, bachovskog ili chopinovskog dijela. Nakon toga sam paralelno s Kvartetom, s kojim sam težio imitirati zvuk i stil Modern Jazz Quarteta, utemeljio grupu bez klavirista. Bio je to sastav s trubačem (La- DAVOR HRVOJ RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI Razgovor s Boš kom Petrovi em povodom 75. roendana U kojim ste prigodama svirali na Muzičkom biennalu Zagreb (MBZ)? Na MBZ–u sam nastupao u nekoliko navrata. Bio sam u grupama koje su se u ono vrijeme formirale oko Johna Cagea, Krzysztofa Pendereckog, oko francuskog suvremenog skladatelja Diega Massona te Witolda Lutoslawskog čiju sam glazbu također izvodio s orkestrom. Na jednom smo Biennalu premijerno izveli skladbu koju je Boris Papandopulo napisao specijalno za dvostruki kvartet »Nemoj petljati po amerikim standardima!« Kako je nastala Vaša najpoznatija skladba With Pain I Was Born? John je vrlo rano počeo u praksi provoditi signale koje je dobivao slušajući etno glazbu raznih naroda. Meni je osobito draga njegova skladba A Winter’s Tale u kojoj imitira mađarski romski band, gdje vibrafon podsjeća na cimbal. Odmah je bio impresioniran folklo- »...Boris Papandopulo, jedan šarmantni, veliki muzikant. Šteta što se nije bavio jazzom jer bi bio jedan od najvećih svjetskih jazzista — siguran sam u to! Boris je napisao šarmantnu suitu u tri stavka za dva kvarteta, gudački i jazz, koju smo izveli na Biennalu i poslije na koncertu u Hrvatskom glazbenom zavodu na kojemu smo promovirali glazbu treće struje, što je u ono vrijeme bila potpuna novina za Europu.« — gudački i jazz — po uzoru na dvostruki kvartet koji je u New Yorku utemeljen s Juilliard Quartetom i Modern Jazz Quartetom i za koji su pisali Gunther Schuller i John Lewis. Na jednom smo Biennalu, mislim da je bio drugi po redu, izveli dio njihova repertoara — Gunther Schuller i John Lewis bili su ovdje — a jednu suitu s tri stavka napisao je Boris Papandopulo, jedan šarmantni, veliki muzikant. Šteta što se nije bavio jazzom jer bi bio jedan od najvećih svjetskih jazzista — siguran sam u to! Boris je napisao šarmantnu suitu u tri stavka koju smo izveli na Biennalu i poslije na koncertu na kojemu smo promovirali glazbu treće struje, što je u ono vrijeme bila potpuna novina za Europu. Third Stream Music na koncertu dvostrukog Kvarteta u Hrvatskom glazbenom zavodu! rom ovog dijela Europe, kako istarskim, posebice, tako i makedonskim, bosanskim sevdahom za koji je rekao da je to za njega čisti blues, i naravno međimurskom bluesy pjesmom — zvukom i koncepcijom. Nakon što sam mu pokazao neke skladbe koje sam napisao poslije nesretnog Otvorenog prozora koji sam tada »zatvorio« zauvijek, rekao mi je: »Nemoj petljati po američkim standardima kad imaš talent i dobar osjećaj za formu i klimaks u temi. Sjedi i piši, ali piši jazz na temelju onoga što se dešava oko tebe, tu gdje živiš.« Jedna od prvih skladbi nastalih nakon toga savjeta bila je With Pain I Was Born koju sam napisao 1959. godine. Naime, nadahnut određenom narodnom pjesmom, bez obzira iz kojega je kraja, na samom početku bih pisao svoju verziju. Međutim, With Pain I Was Born, skladba koja je nastala na bazi Kad počinjemo negdje u Europi svirati With Pain I Was Born neki već znaju taj karakteristični uvod, sada s kadencama gitare, a prije klavira. Odmah se čuju uzvici oduševljenja i pljesak, a to se pogotovo osjeća kad krene tema. Zašto, iako ste vodili big band, niste više pisali skladbe za jazz orkestar? Nažalost, nikad nisam imao želju pisati za veće ansamble, big band ili gudače, a da budem iskren, nikad nisam savladao umjetnost orkestracije za veće ansamble. Duo, trio, kvartet — to su formacije u kojima najbolje čujem, u kojima se najbolje snalazim i koje me najviše vesele. Ponekad sam znao napisati nešto za formaciju proširenu s dva ili tri puhača, sekstet ili septet. Međutim, imao sam ludu sreću da sam naišao na cijeli niz izvanrednih aranžera koji su s veseljem aranžirali moje skladbe, bilo za klasični jazz big band, bilo za gudački kvartet ili za Zagrebačke soliste s kojima sam snimio tri diskografska projekta. Od hrvatskih, to su Miljenko Prohaska, Davor Kajfeš, Silvije Glojnarić i Damir Dičić koji su redovito pratili moju »radionicu pjesmica« i prema afinitetu ih uzimali i dodavali im bogatiji zvuk. Od stranih, to je prije svega dragi prijatelj Ernie Wilkins koji je aranžirao moje skladbe za big band, a koje su objavljene na dvije ploče. Njegov big band je svirao i snimao tri, četiri moje skladbe. Posebno mi je draga njegova verzija moje skladbe Green Lobster Dream što ju je sa svojim Almost Big Bandom izveo live na Montreux Jazz Festivalu. Za nju je pokojni trombonist Richard Boone, koji je bio odličan vokalist i zabavljač, izmislio onomatopejski tekst što je izazivalo veliki smijeh. Ne smijem zaboraviti ni sjajne suradnike s kojima sam svirao od samog početka u Zagrebačkom jazz kvartetu, sastavu B. P. Convention, duu s Nevenom Frangešom i B. P. Triju. Ti su sjajni glazbenici dobrim dijelom »krivi« za eventualni uspjeh mojih skladbi. To su Damir Dičić, Davor Kajfeš, Miljenko Prohaska, Krešimir Remeta, Silvije Glojnarić, Salih Sadiković, Ratko Divjak, Primož Grašić i Mario Mavrin. Hvala im! 8 BROJ 161, OŽUJAK 2010. TREBA UVRSTITI VEZE IZMEÐU AUTORA I IZVOÐAA Razgovarala: Ana Kuštrak P arni valjak jedan je od najdugovječnijih i najboljih rock bendova na hrvatskoj sceni. Nakon proslave 30 godina rada, obilježene 2005., nakon koje su uvijek tvrdili da nije u pitanju konačan razlaz, napravili su stanku od četiri godine. Sada su se vratili puni energije, s dva nova singla koji osvajaju domaće top–ljestvice i uspješnom turnejom. Je li Hrvatska glazbena unija (HGU) spona koja nastoji to povezati? Kako je došlo do osnivanja HGU–a i kakva je vaša suradnja s HDS ZAMP–om? Ja to pokušavam, ali nisam baš zadovoljan s rezultatima. Mislim da bi trebalo pokazati više sluha za izvođače. Inače, HGU je pokrenuo Paolo Sfeci. On je imao viziju i dovoljno energije da nas povede. Da nas nije organizirao, ne znam koliko bi dugo čekali na svoju strukovnu udrugu. Kada sam došao na mjesto predsjednika, imao sam velike ambicije. Međutim, spoznaja do koje mjere smo kao glazbenici na rubovima zbivanja i koliko smo nebitni društvenim strukturama, tragična je. Politika nas apsolutno ne prepoznaje kao faktor, osim kada su izbori i kada im trebaju izvođači da im privuku ljude. To je poražavajuće, a moram priznati da se i dobar dio članstva ponaša na način koji opravdava tu marginalizaciju u društvu. Puno vremena će nam trebati za promijene i da dostojanstvo profesije zaživi na pravi način. Promjene moraju krenuti od nas samih. RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI Razgovor sa Huseinom Hasanefendi em Husom, s kladateljem i glaz benikom, os niva em grupe Parni valjak RAZGOVORI Vi ste kao autor vrlo aktivni u akcijama i radu HDS ZAMP–a te u HGU–u. Što biste poručili autorima, ali i izvođačima koji i dalje ne iskorištavaju sve potencijale vlastitih strukovnih udruga? RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI RAZGOVORI rošlogodišnji akcijski plan za spas turizma smanjivanjem autorskih prava za 50% bio je čista glupost i to je svima jasno. Doći na ideju da se jednoj privatnoj grupaciji oduzme njihovo vlasništvo, da bi se pogodovalo drugoj privatnoj grupaciji, besmislica je koja bi u nekoj ozbiljnoj državi dovela do niza ostavki dužnosnika koji su takvo što zakuhali. P DAVOR HRVOJ RAZGOVORI RAZGOVORI Na žalost, užasno puno nesporazuma dolazi iz elementarnog pomanjkanja informacija. Ljudi često očekuju da informacije dođu do njih, a ništa ne naprave da oni sami dođu do informacija. Postoje mjesta, i to čak nije nikakav slo- Husein Hasanefendić Hus (nastavak sa str. 1) Koga smatrate glazbenim uzorom? Spadao sam u generaciju koja se dijelila između Beatlesa i Stonesa. Ja sam volio jedne i druge, ali su mi Beatlesi ipak bili draži. Imali su širinu i autorski su nudili više. Kod Beatlesa imate pjesme koje su potpuno suprotna žanra, od When I’m 64 do Lucy in the Sky with Diamonds. Oni su vrlo šarmantno šarali kroz stilove, pa sam nekako umislio da to mogu i ja. Doticao sam različite žanrove, a primjeri su Kao ti sve do Ugasi me, Uhvati ritam i Jesen u meni, tako mi je bilo zabavnije. Nisam nikada bio sklon snimanju album s 10, 12 stilski istih pjesama. Smatrate li prednošću činjenicu da ste autor i aktivan glazbenik u bendu? Meni je to prirodno. Još kao klinac, kada sam počeo svirati gitaru, pomislio sam zašto ne bih radio svoje pjesme. Bilo je zgodno znati svirati i neke strane jer si bio faca u parku ili na tulumu, ali uvijek sam imao potrebu sam pisati. Mislim da pjesme koje sam pustio živjeti izvan benda, najčešće nisu ispale onako kako sam ih zamišljao. Kad radim s bendom onda one, ne nužno, ali često, izađu onako kako sam ih čuo u glavi. Bitna mi je prisutnost u svim fazama, od trenutka kada je pjesma dovoljno gotova da je ponudim bendu, do toga da iz zajedničkog lonca izađe konačna verzija. trendove, na to što je sada u modi u smislu produkcije ili stila. Moja je želja i dalje raditi pjesme koje imaju dobačaj i bez podilaženja masovnom ukusu. Aki je od početka u Valjku. Biste li mogli zamisliti neki drugi vokal u bendu? Godinama sam aktivan u HDS ZAMP–u u smislu pokušaja objašnjavanja javnosti o autorskim pravima jer smo često predmet napada koji proizlazi iz elementarnog nerazumijevanja, a bogami, i iz gluposti. Ljudima je još uvijek teško pristati plaćati za nešto tako apstraktno kao što je pjesma u eteru. Ljudi ne razumiju da je pjesma nečije vlasništvo i da njezina javna upotreba zahtjeva nadoknadu. Generalno pozitivno ocjenjujem rad HDS ZAMP–a, ali naravno, uvijek, uvijek ima mjesta za napredak. Ono što me tišti jest možda malo previše zatvoren način razmišljanja koji se u HDS–u dešava, a drži izvođače na distanci. Autori bez izvođača ne mogu ništa i to je ono na čemu treba poraditi. Da sam samo autor, mogao bih pisati pjesme, ali tko bi ih onda izvodio. Mislim da bi ta suradnja i te veze trebale biti čvršće. Teško. Ima pjesama koje su pjevali i neki drugi i koje su zaživjele s njihovim vokalima, ali to nije Valjak. U Poljskoj je objavljen CD s Valjkovim pjesmama u izvedbi nekolicine njihovih vrhunskih izvođača i lansirao je nekoliko velikih nacionalnih hitova — ali to nije Valjak. Neki pjevači mogu pjevati moje pjesme, ali ih Aki jedini sve može pjevati i pri tome biti uvjerljiv. On im udahne ono nešto svoje i ta kemija postaje naša dobitna kombinacija. No, nemojmo zaboraviti da Valjak čini i zvuk koji svi zajedno proizvodimo. Što Vam danas predstavlja izazov kao autoru? Vječni je izazov napraviti što bolju pjesmu koja će ostati. Ja se ne furam na Koliko ste zadovoljni s HDS ZAMP–om i što mislite o njihovu radu obzirom na stupanj javne osviještenosti o autorsko–pravnoj zaštiti? žen proces, gdje se može saznati sve o funkcioniranju HUZIP–a ili ZAMP– a. Sve informacije su dostupne, samo treba malo angažmana. Dođeš i pitaš. Najlakše je sjediti doma, ne razumijevati situaciju, ali imati kritičko mišljenje. Kako komentirate nedavne pokušaje napada mreže Telemah na ZAMP i sustav autorsko–pravne zaštite iako oni sami nisu rekli da su protiv autorskog prava? Mislite li da je realno da će zaživjeti ovakve i slične akcije, kao uostalom i prošlogodišnji akcijski plan? Prošlogodišnji akcijski plan za spas turizma smanjivanjem autorskih prava za 50% bio je čista glupost i to je svima jasno. Doći na ideju da se jednoj privatnoj grupaciji oduzme njihovo vlasništvo, da bi se pogodovalo drugoj privatnoj grupaciji, besmislica je koja bi u nekoj ozbiljnoj državi dovela do niza ostavki dužnosnika koji su takvo što zakuhali. Mi smo tu napravili kompromis i dali ugostiteljskom i hotelijerskom sektoru popust od deset posto, ne zato što smo morali, nego zato što je dio javnosti senzibiliziran protiv nas. Dugogodišnji neargumentirani napadi na sustav zaštite autorskih prava plasirali su pretežno mišljenje da su tu neka mutna posla, da novci ne dolaze do autora nego ih netko ada smo počinjali nije bilo primjera bendova koji su tako dugo opstali na sceni. Da mi je netko tada rekao da ćemo kao bend trajati pet godina, već bih i to uzeo s dozom skepse. Mi smo odradili 30 godina u komadu, pa smo se razišli i ponovno okupili jer je ovisnost o sceni, o sviranju, o komunikaciji s publikom i međusobno, jednostavno nadjačala. K zamračuje. Uostalom, naš mentalitet je takav da se bavljenje glazbom ne prepoznaje kao ozbiljan posao. Mnogi jednostavno ne razumiju zašto trebaju platiti glazbu koja svira u hotelu ili kafiću kada je puštaju sa CD–a ili je reemitiraju s radija ili televizije. O napadima Telemaha ne znam puno, osim da optužuju, a ne žele razgovarati licem u lice. Mora da je u pitanju totalno nerazumijevanje kako funkcionira sustav zaštite ili je u pozadini neki nama nepoznati interes. Uvijek ste isticali da se Parni valjak nakon 30 godina nije raspao. Zbog čega ste se opet odlučili sastati nakon četiri godine stanke i znači li to da ćete i dalje svirati zajedno? Kako je bilo stati na binu? Biti ponovo na pozornici pred punim dvoranama fantastičan je osjećaj. Još je bolje kada u prvim redovima vidiš gomilu nove mlade, dobro raspoložene publike koja zna sve pjesme. Što se razlaza tiče, u jednom trenutku sam shvatio da je on neminovan. Malo i siromašno tržište troši te jer se vrtiš u krugu. Moraš stalno raditi, a nisi u stanju akumulirati kapital za neku dužu stanku u kojoj bi odmorio sebe i publiku. Ni Stonse ne bi nitko gledao svaki tren. Dugo se lomilo u nama, ali je na kraju prevagnula želja za rastankom dok smo veliki, s rasprodanim Domom sportova, a ne polupraznom Tvornicom ili nekom još manjom dvoranom. Kada je odluka donesena nije bilo plana o ponovnom okupljanju. Rekli smo zbogom, ali ne i nikad više. Svi su bili slobodni realizirati se izvan okvira Parnog valjka i to je svima uspjelo. Vremenom se počela javljati želja opet zasvirati zajedno i uživati. Sve je bilo pojačano činjenicom da nitko nije popunio prazninu koju smo ostavili, što je povratnička turneja i pokazala. Bila je toliko iznad mojih očekivanja da sam još uvijek euforičan kada se toga sjetim. Rekord u Areni, pune dvorane u svim gradovima gdje smo bili, odličan prijem singla Nakon svih godina i ta mlada nova publika, uz generaciju koja nije odustala, daje nam za pravo da idemo dalje. 9 Priznanje utemeljitelju Vaclavu Humlu Izdava: Meunarodno violinistiko natjecanje Vaclav Huml u Zagrebu Piše: Višnja Požgaj janja da se zagrebačkoj violinističkoj školi, s utemeljiteljem Vaclavom Humlom, oda zasluženo priznanje i trajno njeguju njezini zasadi. Vaclav Huml rofesor Zlatko Stahuljak (1933.) ugledni je zagrebački violist široke naobrazbe, s dvije diplome — viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te etnologije i hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom karijere bavio se uspješno različitim umjetničkim i društvenim djelatnostima vezanima uz struku. Između ostaloga, djelovao je kao glazbenik i profesor viole, direktor Opere i intendant u zagrebačkom HNK–u, veleposlanik Republike Hrvatskoj u Češkoj Republici, sudski vještak za gudačke instrumente, glazbeni pisac i kritičar te član četrdesetak međunarodnih ocjenjivačkih sudova. Posebno se ističu njegove zasluge za osnivanje i organizaciju Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml u Zagrebu koje se nalazi na vrhu piramide Stahuljakova nasto- P Prigodno predavanje O zagrebačkoj violinističkoj školi pisao je već 1970. u Muzici br. 2, a koncem prošle godine objavljeno je drugo dopunjeno izdanje, uz kratki povijesni pregled sviranja violine u Hrvatskoj. Nakladnik je Međunarodno violinističko natjecanje Vaclav Huml, a glavni urednik Ivan Tocilj. Potporu izdanju dali su Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport, Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba i Ministarstvo prosvjete, znanosti i športa. Tim povodom, autor je 16. prosinca 2009. održao predavanje za Stručno vijeće nastavnika i učitelja violine i viole o zagrebačkoj violinističkoj školi, uz pedesetak dijapozitiva i dva glazbena primjera. Knjižica na tridesetak stranica donosi kratki povijesni razvoj sviranja violine u Hrvatskoj od 18. do 20. stoljeća. Među dvadesetak imena nalaze se svjetski poznati violinisti poput Ivana Jarnovića, Stjepana N. Spadine, Franje Krežme ili Aurela Weisza–Bjelinskog. Posebno i najveće poglavlje posvećeno je utemeljitelju zagrebačke violinističke škole, Čehu Vaclavu Humlu koji je nakon završena studija na Konzervatoriju u Pragu došao u Zagreb 1903. godine. Prvo je bio učitelj violine u Glazbenoj školi HGZ–a, a od utemeljenja Muzičke akademije 1922., pa sve do smrti 1953., djelovao je kao profesor violine. V. Huml, kao sljedbenik znamenita učitelja Otakara Ševčika, prenosio je zasade nove praške violinističke škole, uz usvajanje značajki one ruske i drugih poznatih europskih violinista (Ševčik, Auer, Flesh) te je stvorio vlastitu metodu. Iako je bio pozivan u razne dijelove svijeta, Huml je ostao vjeran Zagrebu i tijekom pola stoljeća odgojio je devedesetak učenika (koncertanata, komornih glazbenika, koncertnih majstora, profesora muzičkih škola u zemlji i u inozemstvu). Bio je osnivač i prvi violinist Zagrebačkog (gudačkog) kvarteta, a njegovi ponajbolji đaci postali su članovi novog Zagrebačkog komornog orkestra. Među njegovim prvim učenicima bio je slavni Zlatko Baloković, zatim Miroslav Šlik, Ljerko Spiller, Josip Klima i mnogi drugi. Oni su dalje prenosili znanja i iskustva zahvaljujući čemu su bili jezgra mnogim kasnijim komornim sastavima i orkestrima (Zagrebački solisti, Komorni orkestar Radio Zagreba, Zagrebački omladinski komorni orkestar, Komorni studio Zagrebačke filharmonije, Hrvatski komorni orkestar, Varaždinski komorni orkestar, Zagrebački komorni orkestar). Prikaz generacija Utjecaj djelatnosti Vaclava Humla prešao je i na violončeliste koji su prihvatili njegove zasade i njegovali ih, poput Rudolfa Matza. Z. Stahuljak opisao je i neke postavke Humlove nastavne metode koje su s vremenom postale tradicijom zagrebačke violinističke škole i stekle ugled u domovini i svijetu. U posebnom poglavlju navedena su imena svih Humlovih đaka u tri generacije, a na tablici svjetskih violinističkih škola nalazi se i zagrebačka. Njezini korijeni sežu u 1653., s Corellijem u Rimu, a šire se dalje preko Somisa (Piemonta), Pugnanija i Viottija sve do Praga (Ševčik) i Zagreba (Huml). Tekst je u cijelosti preveden na engleski jezik, a na kraju izdanja nalazi se popis literature i drugih izvora vezanih uz zagrebačku violinističku školu. Uz Stahuljaka, autori radova su Antun Goglia (Domaći violinisti u Zagrebu u 19. i 20. stoljeću ), Jan Marak (Housle, Prag), Ladislav Miranov (Metodika violine i viole), Milan Graf (Zagrebačka violinistička škola ) i Zlatan Srzić (J. S. Bach: The Sonatas a. Partitas for solo Violin, London). Jedan izvor nedostaje, stoga autor žali što nije spomenuo i članak prof. violončela Milana Nagya (O nekim razlikama među gudačkim instrumentima). Naime, violinistička škola (kako autor piše u uvodu) predstavlja gudačku tradiciju neke glazbene sredine. Proizašla je iz djelovanja niza značajnih violinista ili jedne snažne i izuzetne violinističke osobnosti, ali je i zbroj velikoga broja svih gudača koji imaju zajednički pogled na interpretativne, stilske i tehničke probleme u odnosu na način izvedbe i na kreaciju tona u vrstama i podvrstama poteza gudalom. A takva violinistička (gudačka) škola s via facti utemeljiteljem Vaclavom Humlom, djeluje i živi pod imenom zagrebačka violinistička škola u glavnom gradu Hrvatske te u nekim središtima susjednih država gdje su djelovali i djeluju sljedbenici treće generacije njegovih učenika, a preko onih koji su otišli dalje, proširila se i stekla ugled u svijetu. ZAMP PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE PREPORUKA ZA ČITANJE Zagreba ka violinisti ka š kola — Novo dopunjeno izdanje Z latka Stahuljaka ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP BROJ 161, OŽUJAK 2010. Konferencija Intelek tiv u zagreba kom hotelu Sheraton Intelektualno vlasništvo — najznaajnija poluga rasta i razvoja gospodarstva Piše: Marina Ferić Jančić ntelektualno vlasništvo, njegovo značenje, komercijalizacija, primjena i zaštita u različitim granama gospodarstva bila je glavna tema jednodnevne konferencije Intelektiv održane u zagrebačkom hotelu Sheraton u organizaciji Američke gospodarske komore u Hrvatskoj i konzultantske tvrtke Vernexo. Kroz kratka dvadesetominutna izlaganja i dva okrugla stola stručnjaka, menadžera i poduzetnika, sudionici su upoznali iskustva različitih gospodarskih subjekata u upravljanju intelektualnim vlasništvom i kapitalom. Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja koji je na kraju konferencije izazvao posebno zanimanje okupljenih, sudjelovao je u okruglom stolu na temu Kako unovčiti intelektualni kapital i inovacije? I On je istaknuo činjenicu da industrije utemeljene na autorskom pravu (što uključuje novine, glazbu, film, radio i televiziju, računalne programe i slično) stvaraju oko 3% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Također je istaknuo da je uočen trend porasta ukupno prikupljenih naknada u okružju digitalnih tehnologija i novih oblika korištenja glazbe te je procijenio da će tantijemi od tako korištenih glazbenih djela zamijeniti prihode od klasične diskografije, ionako već godinama u globalnom padu. U svijetu glazbe zamjećuje se i trend porasta koncertne ponude, što se također pozitivno odražava na izvor prihoda autora glazbenih djela. Usporede li se pak naknade koje se po stanovniku prikupe u Hrvatskoj s ostalim europskim zemljama, uočljivo je da su kod nas znatno niže. Tako se u Hrvatskoj »ubere« 2,35 eura autorskih naknada, a, primjerice, u Sloveniji 3,53 eura, u Mađarskoj 4,88, u Italiji 9,5, u Austriji 10,68, dok u Francuskoj čak 11,52 eura. Ocijenivši korisnim sudjelovanje HDS ZAMP–a na ovakvim skupovima na kojima stručna javnost raspravlja o problematici intelektualnog vlasništva te zaštiti i ostvarivanju autorskog i srodnih prava, HDS ZAMP, kao jedan od sponzora konferencije, u stanci je organizirao prigodan glazbeni program u kojemu su sudjelovali Zoran Ščekić i Goran Rukavina. TKO ELI UKIDANJE POSTOJEEG SUSTAVA KOLEKTIVNOG OSTVARIVANJA PRAVA? Kako bi se istina u javnosti ula, HDS ZAMP i dalje e promovirati zaštitu i poštivanje prava autora kako bi što djelotvornije ostvario njihova prava Piše: Marina Ferić Jančić ustav kolektivnog ostvarivanja prava i služba ZAMP–a često su na meti različito zainteresiranih poslovnih subjekata, ali ponekad i novinara koji, vođeni željom ili potrebom za »sočnim« vijestima, često u javnost plasiraju netočne i neprovjerene informacije o radu ove službe i funkcioniranju međunarodnog sustava koji ona u Hrvatskoj predstavlja. Od sredine prošle godine i jedna udruga, Mreža Telemah, koja okuplja nezadovoljne korisnike telekomunikacijskih usluga građana (njezini članovi ni na koji način nisu vezani uz poslovanje HDS ZAMP–a), na isti se način počela »baviti« HDS ZAMP–om. Pritom u svojim tekstovima uvijek iznova ističu da poštuju autore i njihova prava, ali... Ista udruga promovira Piratsku stranku koja se, pak, zalaže za slobodno i besplatno »skidanje« zaštićenih autorskih djela s interneta i rušenje postojećeg sustava ostvarivanja autorskih prava. Uistinu, aktivisti udruge, s jedne strane čine sve kako bi smanjili autorske naknade koje plaćaju korisnici glazbenih djela, pa čak osnivaju i Anti–Zamp koaliciju, a s druge, u tekstovima navode — »ukoliko hrvatski autori žele slušanje ili korištenje svoje glazbe naplaćivati čak i milijun eura, oni na to imaju apsolutno pravo i mi ćemo ih i u tome bez ikakvih ograničenja podržati«. Pitanje je samo kako autor može zaraditi više ako se naknade koje korisnici plaćaju smanje ili ukinu? S Pokušali smo u više navrata s predstavnicima udruge izravno i otvoreno razgovarati, pismeno im objašnjavajući rad ZAMP–a, pozivajući ih na razgovor i sastanke. Odgovora na pozive nije bilo, ali su zato na njihovim stranicama objavljivani vrlo uvredljivi tekstovi. Udruga je čak javno okušali smo u više navrata s predstavnicima udruge izravno i otvoreno razgovarati, pismeno im objašnjavajući rad ZAMP–a, pozivajući ih na razgovor i sastanke. Odgovora na pozive nije bilo, ali su zato na njihovim stranicama objavljivani vrlo uvredljivi tekstovi. P iznijela da je zbog »učestalih prijetnji članovima udruge i bojazni za njihovu sigurnost« zbog »angažmana oko postojećeg parafiskalnog nameta koji svim građanima Republike Hrvatske, od kolijevke pa do groba, nameće nevladina udruga HDS ZAMP«, u jednom razdoblju zamrznula svoje aktivnosti. Međutim, u siječnju ove godine, Mreža Telemah održala je konferenciju za novinare na kojoj je predstavila Anti–Zamp koaliciju i one kabelske distributere protiv kojih je ZAMP, zbog višegodišnjeg neplaćanja naknada, pokrenuo sporove i dobio ih. I ne samo to, Koalicija je novinarima predstavila HDS ZAMP kao moćnu udrugu koja je korumpirala cijelo hrvatsko sudstvo. Na konferenciju su došli i službeni predstavnici HDS–a i službe ZAMP–a. Glavni tajnik Antun Tomislav Šaban tom je prilikom ponovo pozvao aktiviste udruge na razgovor, ali i javno upitao s kojom namjerom u javnosti iznose neistine o našemu radu i navodnim prijetnjama. Jedini odgovor bio je: »Mi nećemo s vama razgovarati.« Što, dakle, udruga i Anti– Zamp koalicija zapravo ele? Iz njihova djelovanja sasvim je jasno da žele ukidanje postojećeg sustava kolektivnog ostvarivanja prava, svakako ne u interesu autora, već isključivo u interesu korisnika njihovih djela koje uostalom Koalicija i okuplja. Oni ne žele prihvatiti funkcioniranje sustava, kako bi ga potom mogli kvalitetno analizirati i donijeti valjani sud. Ne žele čuti da autorske naknade nisu parafiskalni namet, već je riječ o privatnim pravima, o vlasništvu onih koji glazbu stvaraju. Ne žele čuti da je riječ o međunarodnom sustavu koji u Hrvatskoj funkcionira kao i svugdje u svijetu, da HDS ZAMP–om upravljaju sami autori kroz službena tijela odabrana na Skupštini i da je taj rad transparentan, a sve informacije sasvim dostupne i javne, da HDS ZAMP, vodeće društvo u regiji čiji rad kontroliraju državna tijela i krovne međunarodne organizacije te sestrinska društva i sami autori, nema ovlasti javno iznositi honorare pojedinih skladatelja. Također, ne žele čuti da je sustav i način određivanja autorskih naknada propisan Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima koji je u potpunosti utemeljen (kao i svugdje u svijetu) na načelima koja nalažu Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) pri Ujedinjenim narodima i UNESCO. Ne žele čuti o načelima distribucije utemeljenima na propisanim načelima tih organizacija i sasvim sukladnima obvezujućim pravilima krovne Međunarodne konfederacije društava autora i skladatelja (CISAC). Ne žele čuti o poslovanju HDS ZAMP–a, sasvim usklađenim sa svim važećim hrvatskim propisima, smjernicama i pravilima koji su relevantni međunarodnim institucijama i organizacijama i da je upravo zbog takva poslovanja svrstan u najvišu kategoriju društava za kolektivno ostvarivanje prava — u razvijena društva. Njih istina jednostavno ne zanima. Kako bi se istina u javnosti čula, HDS ZAMP i dalje će promovirati zaštitu i poštivanje prava autora kako bi što djelotvornije ostvario njihova prava, odgovarati na sve neistine koje se o radu ove službe objavljuju te tijekom godine poduzeti više promotivnih aktivnosti i sasvim otvoreno, kao i uvijek dosad, razgovarati sa svima koje zanima rad ZAMP–a. VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP ZAMP M re a Telemah promovira Pirats ku stranku i os niva A nti –Zamp koaliciju M uzika.hr ot vorila Roc kmark Prva glazbena knjiara i itaonica u Hrvatskoj Zagrebu je 18. veljače ove godine otvorena prva glazbena knjižara i čitaonica u Hrvatskoj pod nazivom Rockmark. Smještena u Berislavićevoj 13, najbližem susjedstvu Hrvatskog društva skladatelja, zamišljena je kao središte glazbene kulture i popratnih sadržaja. Ova specijalizirana knjižara portala Muzika.hr nudi brojne knjige o glazbi i pop kulturi koje su objavljene u Hrvatskoj te izbor bitnih knjiga vezanih uz sva glazbena područja iz regije i svijeta. Čitaonica nudi knjige koje više nisu u prodaji, raritete i neka stara izdanja, kao i pregled značajnih glazbenih časopisa. Osim toga, u Rockmarku će se nabavljati ulaznice za sva koncertna događanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Izložbeni prostor Rockmarka imat će dvostruku funkciju — javnosti predstavljati dragocjenosti privatnih kolekcionarskih zbirki te će služiti kao galerija recentnih glazbenih fotografija. (D.H.) U 10 BROJ 161, OŽUJAK 2010. PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM PANOPTICUM DETONICUM Panoptic um Detonic um (6.) MOJI SUSRETI S KRZYSZTOFOM PENDERECKIM Piše: Dubravko Detoni a Krzysztofa Pendereckoga (1933.) prvi put sam čuo prije nekih pedeset godina kao o sasvim jednostavnom no čudesno bistrom Z o svojoj prirodi dobra srca, Pender se začudio i zapravo obradovao spletu tako sretnih životnih okolnosti i — sve mi oprostio. Otada smo se redovito sastajali i opakim kombinacijama poljske pive i raznobojnih vutki proslavljali osvajanje pojedinih etapa u realizaciji naših elektroničkih skladbi P i čestitom seoskom mladiću iz okolice Krakova koji je studirao kod slavnoga Artura Malawskoga, dečku koji kao opsjednut piše strelovito brzo i skribomanski uporno, i koji je već svojom prvom pojavom osvojio rekordan, nikada prije dosegnuti broj nagrada na godišnjem poljskom skladateljskom natjecanju te postao pravim otkrićem tadašnje novopoljske, novoglazbenim svijetom poput fantomskoga svrdla probijajuće glazbe. Među kolegama i, zbog svoje povučenosti, rijetkim prijateljima poznat kao Krzysz (Kžiš) ili Pender, to je osoba gotovo autistički opsjednuta skladanjem, koja je bila i do danas ostala jednim od najmarljivijih skladatelja na svijetu. Naravno, od svakoga na kugli zemaljskoj uvijek postoji barem jedan čudniji ili u nečemu bolji pojedinac, to čovjek prekasno shvati u životu; u odnosu na Penderovu marljivost jedan je takav i naš zajednički prijatelj, slavni finski dirigent i skladatelj, newyorško–juilliardski đak kojega sam doveo u Zagreb, iznimno korpulentni Leif Segerstam, čiji je manijački opsežan opus, kad smo se prije dvadesetak godina upoznali, već brojio, među ostalim, preko pedeset simfonija i oko stotinu gudačkih kvarteta! I to uopće ne loših!! (Ne znam do čega su se te čudesne brojke popele do danas.) Pendera sam prvi put uživo ugledao ujesen godine 1966., kada sam studio Poljskog radija u Varšavi; upoznao nas je njegov tadašnji šef, danas već pokojni Józef Patkowski. Naime, bili smo jedina dvojica koji su, između valjda stotinu kandidata, na temelju ranijih radova bili odabrani da tamo rade svoje nove elektroničke skladbe. Po prirodi iskren čovjek, Pender nije, rukujući se sa mnom, mogao skriti da je nekako uvrijeđen ili ljut na mene. Naime ja, tada (a još i danas) mlađi i svakako nepoznatiji skladatelj, dobio sam dnevne, pogodnije, a on, slavna osoba, noćne i zamornije termine. K tome mi je još pripao i bolji, poslije Stockhausenov, tonski majstor, inženjer Eugeniusz Rudńik. Ali je odmah otoplio kad sam mu iskreno priznao da mi je u tome pomogao sasvim nevjerojatan slučaj. Naime, u Varšavu sam prispio Poznato bradato lice ne znajući ni riječi poljskoga. I, gle čuda, vrata su se doista Govorio sam samo ruski, ali i otvorila, a iznutra se čuo sam već pri prvoj tramvajskoj buran pljesak, ali i prodorni vožnji — kad me je bez karte, zvižduci. Prije ulaska bacio jer još nisam imao złota, uhvasam pogled u prepunu dvotio kontrolor, a ja mu se pokuranu i u predzadnjem redu šao opravdati na ruskom — gougledao s ranijih fotografija tovo izgubio život. Od općeg mi poznato bradato lice — linča spasila me samo čarobna koje se nije sve do danas golozinka, povik TITO! Shvatili tovo ništa promijenilo — tada su, naime, da nisam Rus. Naveć slavnoga Pendera. Bio je kon tog događaja, u Poljskoj se sav crven u licu, iznimno ljut, više nikad nisam usuđivao izi s dva je prsta — možda, u govoriti nijednu rusku riječ. Ali skladu s njegovom urođe- Krzysztof Penderecki na Muzičkom biennalu Zagreb 2007, pozira sam zato silom prilika navalio uz osnivača MBZ–a Milka Kelemena nom, simpatičnom neuglana učenje poljskoga. Pritom mi đenošću, i svim prstima ili je od neprocjenjive pomoći bio čak i čitavom šakom u ustima moj skromni sustanarski kolega, Poljak, moli zazviždati. I još nešto: danas ima — zviždao koliko su mu snage (a one profesor književnosti, bivši borac i visodarom Prirode nisu zanemarive!) dopu- na svijetu toliko loše glazbe da ne bih ki komunistički rukovodilac koji je bio stigao ništa drugo ni raditi, nego nepreštale. Očito je netom izvedena skladba naglo smijenjen, odasvud protjeran i — stano fućkati.« bila, prema njegovu ukusu, ili previše ili čak i od supruge — otpušten. premalo avangardna, ili naprosto loša. Bijeg iz seoulskog restorana I to je u redu. No ja sam bio iskreno zaprepašten. Jer u Zagrebu — osim u Kžiša sam tijekom života sretao na mno- Fantastina novost legendarnom biennalskom slučaju noć- gim, često i neočekivanim mjestima: On bijaše visoko kultiviran, fantastičan noga Cagea — tada nije postojao takav primjerice, na ruševinama iranskog Per- usmeni književnik i njegove večernje običaj; Zagreb je uopće još i danas mla- sepolisa, gdje smo dan za danom imali ratne priče, meni najprije nerazumljiki gradić u kojemu (u umjetničkom po- svoje ljetne festivalske autorske večeri, ve, a onda sve jasnije, jer je bio i sjajan gledu) nitko ne može ni doista uspjeti ni u podrumskom kafiću u Sorrentu na- pedagoško–lingvistički talent, nečuvestvarno propasti. A s druge strane, ipak kon ACEZANTEZ–ova festivalskog nom su brzinom oplođivale moje znaje Pender tada već bio nadasve ugledna koncerta, noć uoči nezaboravnog izleta nje poljskog. Brzo smo se sprijateljili, a javna osobnost, i mojem se malogra- na Capri i posjeta legendarnoj (osobito ja sam ga često i financijski ispomagao đanskom mindu takvo ponašanje učini- zapamćenoj iz istoimene divne knjige u njegovoj nezahvalnoj situaciji. Pratio lo nekako nepriličnim. (Usput govoreći, švedskog liječnika Axela Munthea) vili je moje napore da se nekako probijem u jedan visoko dostojanstveni gospodin i San Michele, u seoulskom (mora se iz- velegradskoj varšavskoj džungli, među nadasve odmjereni džentlmen, kakav je govoriti solskom, inače se Korejci uvri- stotinama krokodilski slave gladnih bio Witold Lutosławski, to ne bi nikad jede) restoranu iz kojega smo brzo izišli kolega kojima moje nacionalno podriučinio! Druga je pak stvar da bi on u čim smo shvatili da divni mali psi i maj- jetlo i stupanj znanja nisu baš ulijevali privatnom, zaklonjenom prostoru, tiho munčići u kavezu ispred lokala zapravo bogzna kakav ugled. Pri nastojanju da piskutajući, možda upotrijebio i oštrije, čekaju da netko naiđe i svoju glad utaži upadnem u vrlo dobar i enormno, sa neugodnije riječi od Pendera.) Poslije njihovim još toplim mozgom... No prvi svih strana svijeta traženi Eksperimenčetrdeset godina, nakon što je na Du- put smo se zapravo susreli u rano pro- talni studio Poljskoga radija nisu mi baš brovačkim ljetnim igrama sa svojim ljeće 1967., na ulazu u Eksperimentalni ništa pomogle ni preporuke uprave taprema starom i nezdravom običaju — u svim bi školskim razredima, od najranijih do najkasnijih, prigodom početnog bilježenja u dnevnik odsutnih učenika, nakon profesorova spomena na moju odsutnu malenkost, svi učenici redovito zavikali: Ali on će doći!! — zakasnio na prvu točku jednog od koncerata u sklopu slavne Varšavske jeseni. Danas, naravno, više nemam pojma o čijem se (ne)djelu i čijoj svirci tada radilo. Po završetku te prve točke, stajao sam u očekivanju da se, za trajanja pljeska, otvore stražnja parketna vrata slavne Velike koncertne dvorane Narodne filharmonije i podvornici propuste nas, neodgovorne kasnitelje. (Među njima ima uvijek više muških.) sjajnim krakovskim orkestrom Sinfonietta Cracovia izveo moje Preobrazbe, zapitao sam ga, za stolom u našoj kući, u kratkom predahu između njegovih priča o vlastitom botaničkom vrtu, sjeća li se toga događaja, čija je to bila skladba, što ga je u njoj toliko razljutilo i bi li i danas u takvoj situaciji postupio na sličan način. Malo je razmislio, a onda kazao: »Ne sjećam se više o kome se radilo, ali ne bih nikako. Najprije, bio sam mlad i takva su bila vremena; zapravo smo fućkali ondašnjem režimu. A osim toga, ja sam danas toliko rasprodan da se nemam vremena ni razljutiti, a ka- dašnjeg Radio–Zagreba. Čak i ugledni poljski skladatelji godinama su čekali u repu za rad u toj ustanovi; na osnovi svoje privatne prijave, imao sam šansu doći na red tek za kojih dvadesetak godina. I tada sam, požalivši se jedne večeri gazdarici — inače, udovici poznatog poljskog skladatelja Turskog — da više ne viđam svojega podstanarskog kolegu, od nje saznao fantastičnu novost: profesor se odselio jer je naglo rehabilitiran, ponovno je došao u milost partije, dobio službenu vilu i postao zamjenikom poljskoga ministra kulture! Nisam oklijevao da, unatoč neopisivim teškoćama, doprem do njega, zamolim ga za pomoć i, kako se ono kaže, sve je dalje povijest: njegova mi je moćna intervencija smjesta širom otvorila sva vrata dotad nedostižnog elektroničkog studija. Po svojoj prirodi dobra srca, Pender se začudio i zapravo obradovao spletu tako sretnih životnih okolnosti i — sve mi oprostio. Otada smo se redovito sastajali i opakim kombinacijama poljske pive i raznobojnih vutki proslavljali osvajanje pojedinih etapa u realizaciji naših elektroničkih skladbi. udbina nas je prisluškivala i pritom se lagano, jedva čujno nasmiješila. Kao da je leptir šušnuo zrakom. A onda se dogodilo što se dogodilo. S Nešto prije toga, on se bio upravo rastao od svoje prve supruge (druga, sadašnja ljepotica, genijalna menadžerica, stvorila mu je nedostižnu svjetsku slavu; u svojoj skromnosti i suzdržanosti, on bi bez nje za to bio apsolutno nesposoban). Ohrabren pićem, zainteresirao sam se za razlog tadašnjeg razvoda, jer je, barem na izgled, đevćina bila prekrasna. I znatno mlađa od njega. »Zar se možda u tome kriju povodi neslaganja?«, pitao sam ga. »Ma kakvi«, odgovorio je. »Znaš zašto? Pa ona je pijanistica i voli samo romantičnu glazbu. Po čitav je dan divljački nabija, a ja to moram slušati pa ću na kraju i sam početi tako komponirati. Ako sam želio ostati avangardist, morao samo otići. No nije rečeno da me već dotad nije opasno zarazila. Onda sam gotov«. Sudbina nas je prisluškivala i pritom se lagano, jedva čujno nasmiješila. Kao da je leptir šušnuo zrakom. A onda se dogodilo što se dogodilo. KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI Pr vih 20 us pješ nih godina Zagreba kog k varteta sak sofona PRAIZVEDBA NOVOGA DJELA MARKA RUDJAKA I IZVEDBA REPERTOARNE SKLADBE DUBRAVKA DETONIJA Piše: Sanja Raca Zagrebački kvartet saksofona obilježio je 20. obljetnicu umjetničkog djelovanja svečanim koncertom održanim u Hrvatskom glazbenom zavodu 25. veljače ove godine. Uz čestitku ministra kulture Bože Biškupića koji ih je nazvao »pionirima u ovoj izvedbenoj disciplini« i umjetnicima čija je »koncertna djelatnost doslovno potaknula nastanak nove glazbene literature za kvartet saksofona iz pera suvremenih hrvatskih skladatelja«, slavljenicima je uručeno Zlatno zvono Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Kako su članovi Kvarteta ne samo pojedinačno istaknuti solisti, nego i uspješni pedagozi, u drugome dijelu koncerta posebni gosti bili su petorica mlađih glazbenika, redom njihovi nekadašnji studenti: Gordan Tudor, Nikola Fabijanić, Goran Jurković, Rok Volk i Tomislav Žužak, a pojačani sastav saksofonističkog noneta predstavio se briljantnom izvedbom Slika s izložbe Musorgskog u obradi Williama Schmidta. Osjetljivo tkivo Uz virtuoznih Ligetijevih Šest bagatela (izvornu partituru za puhački kvintet obradio je Fabio Oehrli), praizvedene su Fessure (Pukotine) akademika Marka Ruždjaka. Posvećeno im djelo divno održava povjerenje autora i interpreta koji su se već ranije susreli pri premijernoj izvedbi njegova Ariosa za kvartet saksofona (1990.), skladbi također napisanoj u čast umjetnosti interpretacije Dragan Sremca, Gorana Merčepa, Saše Nestorovića i Matjaža Drevenšeka. Fessure počivaju na minimalističkom izboru građe — akordima koji tvore melodijski niz ili su zadržane zvukolikosti kao kod orguljskog registra, zatim na trileru kao istaknutom znamenu zvuka i boje, onda na krhotinama melodije u solo dijelovima i na koncu, na kvartnoj posturi dionica. Kod Zagrebačkog kvarteta saksofona imponira to unutrašnje čitanje skladbe, vibrantnost svakoga instrumenta i čistoća sloga kvarteta, jer se praizvedena partitura, zbog krhkosti svake epizode, ukazala vrlo osjetljivim tkivom. Stvarne pukotine unutar skladbe odmorišta su tišine, oblik duhovne koncentracije ostvarenja koje svoju apartnu apstraktnost nalazi u umijeću tumačenja. Četvorka na saksofonima prolazi kroz tu enigmu onom vrstom iskustvene lakoće koja ostavlja dojam da je kontrapunkt zahtjeva Ruždjakova djela postavljen jednostavno, a razlozi koji proizvode taj dojam proistekli su iz njihovih intenzivnih dvadeset godina koncertnog zajedništva. Ono im je dalo sklad međusobna razumijevanja, a najviše poštovanja prema partituri i njezinu autoru. Iz toga vremena dolazi i repertoarno djelo 44 Zagrebački kvartet saksofona i gosti per 4 in 4 Dubravka Detonija koje je Zagrebački kvartet saksofona uvrstio na svečani koncert, a koje je 1988. praizveo u simultanoj postavi s Kvartetom trombona iz Ljubljane. Kasnije su taj dio snimili i izvodili u inačici za kvartet saksofona i tape, kako je bilo i na koncertu u HGZ–u. Obnovljena praksa žive izvedbe, paralelno uz snimku, kod njih zvuči zbilja virtuozno, osobito u gustoj teksturi dviju partitura koje su koncertno, odnosno inter- pretativno, oblikovane kao jedinstvena dinamična cjelina. Zanimljivo je da je opus 44 per 4 in 4 tu večer imao drugačiju izražajnost od one na skladateljevoj autorskoj večeri 2007. godine. Izgleda da podkontekst sadržan u skladateljevu rukopisu nije samo odraz slojevitosti njegova »vlastita unutrašnjeg muzikalnog dnevnika«, kako sam tada zapisala, nego i isto takva »dnevnika« koji intuitivno ispisuju i oni koji ga tumače. eljko Brkanovi: Moj trei CD KVARTET, MINIJATURE, FIGURICE, ZOOV–COOL, INTIMNI MADRIGALI (Cantus) amo sreće kad bi se svaki hrvatski skladatelj mogao pohvaliti činjenicom da ima tri CD–a. Vjerojatno svaki nogometaš danas ima sve svoje utakmice na DVD–u i to je cool, ali se glazbenici, bilo autori ili izvođači, načekaju preko svake mjere. Ili, ako nije tako, onda dožive sudbinu stihijskog zahvaćanja: ako ih zapadne, nešto dobiju, ako ne, opet čekaju. Pa i ovaj Treći CD Željka Brkanovića nije bio mišljen kao poseban album, već je zabilježen kao obljetnički koncert u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu na skladateljev 70. rođendan, 13. prosinca 2007. godine. Tom je prigodom izvedeno pet lirskih komornih skladbi, a na nosaču zvuka zabilježeni su u ponešto izmijenjenom rasporedu od onoga na koncertu. Orkestralne i komorne skladbe Željka Brkanovića zabilježio K je Croatia Records 1996., Cantus pak koncertantne skladbe 2002., a ovdje je dio opusa moguće najvjerniji intimnom skladateljevom svijetu. Otuda posvojna zamjenica »moj« u naslovu nosača zvuka . Dio njegova snimljena opusa nalazi se razbacan i na različitim nosačima zvuka drugih umjetnika ili prigoda. Primjerice, skladba na ovom »trećem CD–u« Zoov–Cool, prvi je put stupila u javnost kompaktnom pločom kWARteti ‘91 tvrtke Orfej, na kojemu je objavljena zajedno sa skladbama Frane Paraća, Marka Ruždjaka i Anđelka Klobučara. Dionicu klarineta, onda i sada, svirao je i snimio Milko Pravdić. I tako, kao po nekom žanrovskom pravilu, svaki novi CD otkriva jednu novu facetu autorskog rada Željka Brkanovića. Ova treća, pripada manje objektivnom, a više individualnom biću skladatelja; govori kakve su njegove sklonosti igri, svijetu ideja i osjećaja, govori o njemu kao čovjeku, pa i roditelju. Anagram Sonetnih minijatura (u izvrsnoj izvedbi pijanistice Nade Majnarić) odaje ime njegove kćeri. Figurice su ozvučene kajkavske haiku sličice. Šteta što je interpretativni pristup Martine Gojčete–Silić bio tako dramatičan, jer bi se u stihovima Dragutina Domjanića, Vere Herjavec i Mihovila Pavleka Miškine koji opisuju ubavi svijet jednoga malog ždrebeta i figurice, više tražila gotovo budistička mekoća, poezija, recimo Frana Galovića, a ne snaga jedne Medeje ili Klitemnestre. Zoov–Cool je pomalo kultna skladba koja je u ratnim godinama odjeknula s pozornice HGZ–a, i teško i čemerno u katarzi izrazila zajednički mutni izvor zebnje i patnje prije 15–tak godina. I danas, ona je autentična i snažna, svjedoči u skladateljevu obranu njegova autorskog poriva i umjetničke odgovornosti da progovori u teškim trenucima u ime svih nas, kad smo bili nijemi od užasa. U crescendu zbivanja u intimnome svijetu Željka Brkanovića koji kreće od smirenog, profesionalnog Drugog gudačkog kvarteta u diskusiji s Lutosławskim, preko blagih obrisa nježnog svijeta, ali i okrutnog i surovog prizorišta ljudske naravi, stižemo na danteovski okupan vrh skladateljevih moralnih ideala. Intimni madrigali su ona iznimna vrsta vokalne glazbe koja je očaravajuće uspjela Petru Bergamu u skladbi za ženski zbor Spiriti eccelenti, Igoru Kuljeriću u remniscencijama na renesansu i njezine kanconijere, a Željku Brkanoviću s tri madrigala, ovdje u izvedbi Solista Sv. Marka. Samoća, Nemoj plakati i Šala, tri su stavka ove djeteline srca koja je, nakon drame i oluje Zoov–Coola, povratak svjetlu i ljudskosti. Pa, da se i ja vratim na početak: kamo sreće kad bi svaki CD hrvatske glazbe imao takvu programsku knjižicu kao Moj treći CD iz tandemskog pera Brkanović&Gligo. Ivo Josipovi / Ivana Stefanovi SKLADATELJSKI DIJALOG (Cantus) udački orkestar Dušan Skovran održao je 1. listopada 2007. sezonski koncert u dvorani Beogradske filharmonije u Beogradu na koji je pozvao u goste dirigenta Tončija Bilića, stalnog dirigenta zbora HRT–a, udaraljkašicu Ivanu Bilić i mezzosopranisticu Sofiju Ameli. Na programu su bile sklad- G be dvoje skladatelja istoga naraštaja: Ivane Stefanović (1948.) i Ive Josipovića (1957.). Zamišljen kao skladateljski dijalog, snimka koncerta poslužila je kao matrica nosaču zvuka, koji je, na osnovi tonskog zapisa tehničke ekipe Radio Beograda, objavio Cantus d.o.o. u studenome prošle godine. Ansambl gudača Dušan Skovran ima tradiciju dugu kao i MBZ, ali je nešto mlađi od samih skladatelja. Prvom se skladbom koncerta, Sambom brevis Ive Josipovića, orkestar na svoj način predstavio kao sudionik lansiranja skladbe u izvornome obliku u svijet (Samba da camera). Samba je pobijedila na Međunarodnom natjecanju Međunarodne federacije Muzičke omladine u Beogradu 1985. i dobila je grand prix Europske radijske unije, a u praizvedbi je sudjelovao upravo gudački orkestar Dušan Skovran. Otada je Samba postala stalnom gošćom koncertnih podija i svojevrsni zaštitni znak skladateljskog opusa Ive Josipovića. Na ploči je verzija Sambe iz 2002., kao skraćena Samba da camera i zove se logično Samba brevis. Ali i kao takva, ne silazi s glazbenih podija te smo je nedavno imali prilike čuti u studiju Bajsić HRT–a u izvedbi gudača Simfonijskog orkestra HRT–a pod ravnanjem Nikše Bareze. Izvedbi je nazočio i autor, netom nakon pobjede na predsjedničkim izborima. Samba, kao miljenica glazbenika i publike, tako je poslužila kao ak- centuirani uvod u večer naslovljenu Skladateljski dijalog koji se nastavio skladbom Ivane Stefanović Četiri noćna zapisa. Skladateljica koja kontinuirano desetljećima aktivno sklada i djeluje kao glazbeni pregalac, ima podosta skladbi slična ugođaja, no, sastavljači programa su se odlučili za ovaj primjer njezina komornog rada iz 1992. godine. Dnevni nasuprot nonog ivota Već u prvome sučeljavanju Sambe i Noćnih zapisa počinju djelovati razmeđe dvaju skladateljskih stilova. Dok je Josipovićev više okrenut dnevnom svijetu i njegovim manifestacijama, Stefanovićkin je kontemplacijski usmjeren na šetnju nokturnalnim odrazima toga istog svijeta. Josipović, kad i ulazi u svijet poetskog, kao u nastavku koncertnog rasporeda zabilježena na ploči, a to je ciklus pjesama Susreti u snima, bilježi utiske i ponovnu artikulaciju dnevnog, osjetilnog života. Četiri noćna zapisa Ivane Stefanović imaju četiri stavka, od kojih su okvirni, prvi i četvrti, modernistička adagia, a dva srednja, intenzivnijeg motoričnog karaktera. Oni, svaki na svoj način, bilježe siluete doživljaja zvukolika koje finim uhom zapaža Ivana Stefanović, dobro upoznata s teškom, ukonačujućom metodikom skladanja Ljubice Marić, univerzalna, kozmičkog bavljenja zvukom u prostoru te se radije priklanja vlastitom koncentriranom zvuku naracije intimnih bilježaka. Prvi je stavak poput sažetih haiku motivića za koje Ivana Stefanović, kao studentica violine, itekako nalazi timbar da izrazi paučinasto tkanje noći. Opreka solarno–nokturnalno ide dalje u slijedu skladbi Drvo života, novijom skladbom Ivane Stefanović i završava Dernekom Ive Josipovića. Baš kao što Josipović u mladalačkom djelu Susreti u snima (u kojemu ne mogu a da ne prepoznam afinitete Josipovićeva profesora kompozicije, skladatelja Stanka Horvata, sklonost debussyjevskom doživljaju Istoka), nastoji isplesti mrežu vokalnih izričaja kratkog trajanja, tako Drvo života plete i tka vizualni doživljaj prastare ideje svekolikog organskog rasta. Doline i kukurijeci Ivana Stefanović znalački koristi klizeće, povezujuće svojstvo gudačkih instrumenata i riše u prostoru titravu, nepostojeću sliku koja biva smjesta zamijenjena novom. No, od svih njezinih skladbi izvedenih na koncertu 1. listopada 2007., a potom objavljenih na nosaču zvuka, izdvaja se prvi stavak iz Četiri noćna zapisa u kojemu je govorom struna, s nekoliko poteza, uvukla slušatelja u neki unutarnji svijet, nepoznat i nepredvidljiv i utkala mu trajni zapis susreta sa zvukom, onako kako nas zaslijepi, ali radosno, zraka sunca zasjavši kroz oblak. Impresionistički, ali tipski, univerzalno. S Drvom života kao da napuštamo svijet imaginacije jer slijedi Dernek Ive Josipovića koji u interaktivnom djelovanju sa Sambom brevis čini vanjski okvir koncerta i ploče koji nas, naizgled, ciklički vraća na početak. Ostinatno se vraćajući kratkom, molskom motivu koji plijeni svojom fragmentarnom umilnošću neke međimurske doline ili malog kukurijeka na seoskoj livadi, Dernek je intonacija još jednog viđenja imaginativnog utiska vanjskih događanja. U njemu se simboličkom logikom miješaju krležijanski odjeci tutnjave seoskih kola i drmeša u stilu Stravinskijeva Posvećenja proljeća sa snovitom sviješću o svemu čujnom tijekom seoske zabave ili svečanosti. Zamišljen kao dijalog, slijed skladbi ovog koncerta ne razuđuje dva skladateljska stila nego ih približava sve više, čak nadopunjavajući ih međusobno, zahvaljujući prvenstveno senzibilitetu i vještini Tončija Bilića, da bi u cjelovitom dojmu oslikali djelovanje jednog skladateljskog pristupa karakteristična za 80–te godine prošloga stoljeća u kojemu je skladatelj bio napušten od formativne pomoći tradicije, njezina grupnog stilskog zastupanja i mogao se osloniti jedino na snagu vlastite slutnje slijedeći izazove vlastite mašte. Elda Krajcar Percan KLAVIRSKA DJELA ISTARSKIH SKLADATELJA (Cantus) va je ploča jedna od onih koja je u startu upućena na uspjeh. Glazba istarskog podneblja, odabrana djela za klavir u širokom, ali ujednačenom kvalitativnom spektru jedanaestorice autora, dobro odmjereni programski kontrasti, a na albumu i dobra izvedba, osiguravaju ovom solističkom koncertu uspjeh, što se već pokazalo na više nastupa u zadnjih pet, šest godina. Po podrijetlu, umjetničkom zanimanju za podneblje i angažmanu na području Istre, Elda Krajcar Percan u entuzijazmu je slična Slavku Zlatiću, ali obrazovanjem i razinom na kojoj želi ostvariti svoje potencijale, ona ide vlastitim putem. Ovaj je koncertni raspored plod višegodišnjeg rada, a izvedba koju nudi album s prelijepim istarskim vedutama na omotu, održana je 25. studenog 2004. u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. To je bila samo jedna u nizu izvedbi ove istrijanske panorame klavirske glazbe, upriličena na prikladnome mjestu pozornice pulskog INK–a, da se svirka i nastup zabilježe na nosaču zvuka. Elda Krajcar Percan isti je raspored svirala diljem Slovenije i Hrvatske. Promičući glazbenu kulturu regionalne boje, svojim glazbeničkim rukama na tipkama, ona čini više za istarsku, ali i hrvatsku glazbu od bilo koje teorije ili pisane promidžbe. Nije to obol world trendovima, ni prenaglašeni lokal–patriotizam. Glazba koju su istarski skladatelji upili kao dio sebe i svojega glazbenog habitusa, umjetničkom se fantazijom oblikovala i srodila s oblicima klasične glazbe za klavir, a tu im je onda bio potreban interpret da prepozna njihov autorski izričaj kao legitiman, individualan i zanimljiv. Počevši sa skladbom Istarska suita Ivana Matetića Ronjgova, Elda Krajcar Percan baca sidro na pravo mjesto s kojega će oploviti rt poluotoka koji obiluje finesama i suptilnim glazbenim značajkama. Površno poznat po zvuku puhačkih instrumenata, istarski folklor, sa standardnim glazbenim figurama i intervalskim arabeskama, na crno–bijelim tipkama zvuči atraktivno i svježe. Manje poznata klavirska skladba Antonia Smareglie ima tako i informativni značaj. Uz spomenuta Slavka Zlatića sa Čakavskim stihovima, odmah slijedi još jedan nestor istarske glazbene kulture: Nelo Milotti. Potom raspored prati mlađe autore, Bashkima A. Shehua, Darija Bassanesea, Đeni Dekleva Radaković, Massima Brajkovića, Branka Okmacu, Damira Bužletu i dakako, Brunu Krajcara. Prava mala reprezentacija ne samo glazbenika, nego i ljudi punih ljubavi za istarsku glazbu, ili možemo reći, ljubavi za glazbu u slobodi koja im omogućava da glazbuju na svojemu dijalektu i po svojoj naravi. Koliko je tu ljupkih motiva i malih formi bez pretenzija, a svi zajedno čine nisku bisera možda šturih obrisa, ali s puno boja. Poučna je ta mala razglednica iz Pule: poučava da prvo treba imati, pa onda dati. Prvo treba znati gdje je kulturno blago, čuvati ga i poštovati, da bi se moglo dati drugima. I više od svega, imponira dostojanstvo. Kako autora, koji su se svojim glazbenim jezikom bez predrasuda služili kao zadanim, tako i pijanistice, inače isto tako vrsne harmonikašice što je još jedna tradicija pulskog okružja, koja se svojim umijećem želi ugraditi u takvu tradiciju s dostojanstvom. O CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD izlog Đurđe Otržan CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG 11 BROJ 161, OŽUJAK 2010. KONCERTI KONCERTI KONCERTI KONCERTI BROJ 161, OŽUJAK 2010. CD izlog dr. sc. Zdenke Weber Anelko Igrec KYRIE, DUHOVNE SKLADBE (Aulos i Glas Koncila) stoljećima dugoj tradiciji skladanja hrvatske duhovne glazbe, one pisane za potrebe Rimokatoličke crkve i liturgijskih obreda, u našoj se suvremenosti već nekoliko godina, kao jedan od najaktivnijih i najuspješnije percipiranih autora, profilira varaždinski skladatelj Anđelko Igrec (Heidelberg, 1968.). Vrlo značajno javno priznanje dobio je 2008. kada je njegov oratorij Pashalne slike za sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar dobio tradicionalnu Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer Slavenski. Djelo je bilo praizvedeno 28. rujna 2007. godine na 37. Varaždinskim baroknim večerima pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića, sa solistima Dubravkom Šeparović–Mušović i Tomislavom Mužekom, a u povodu proslave 10. obljetnice Varaždinske biskupije. Autor je opsežno djelo posvetio prvom varaždinskom biskupu Marku Culeju, a objavljen je dvostruki nosač zvuka s više od osamdeset minuta trajanja tog impresivnog vokalno–instrumentalnog glazbenog spomenika. U Bogatstvo vlastitoga duhovnog sadraja Budući da Anđelko Igrec samozatajno djeluje kao skladatelj, orguljaš i zborovođa mješovitog zbora Chorus angelicus u okviru varaždinske katedrale te kao voditelj Ureda za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije, a glazbeno nije školovan u Hrvatskoj, neophodno je navesti da je završio studij orgulja i improvizacije u razredu Hansa Haselböcka na Sveučilištu za glazbu i dramske umjetnosti u Beču i da je na istome Sveučilištu završio studij za crkvenu kompoziciju u klasi Wolfganga Sausenga, a kompoziciju u klasi Klausa P. Satzlera. Upravo mu je studij kod renomiranih bečkih profesora osigurao skladateljsku sigurnost, vrsnost poznavanja svih značajki uključenih u nastajanje duhovne glazbe i sposobnost oblikovanja vlastite muzikalnosti u formama povijesne pripadnosti crkvenoj glazbi. U tom je kontekstu bitno Igrecovo pojašnjenje da su Bog, vjera, crkva i Sveto pismo neraskidivo isprepleteni s njegovim životom i stvaranjem, a da glazbom trajno nastoji izraziti bogatstvo vlastitoga duhovnog sadržaja. Na tragu iskrene vjerske pripadnosti je i novoobjavljeni CD pod nazivom Kyrie koji je krajem 2009. objavila varaždinska udruga Aulos u suradnji s Glasom Koncila, a koji je javnosti bio predstavljen 5. siječnja u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu. Na predstavljanju su govorili autor teksta u popratnoj knjižici, isusovac, prof. dr. Marijan Steiner, direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić, varaždinski biskup Josip Mrzljak i sam skladatelj. U trajanju od šezdesetak minuta, CD sadrži Igrecove skladbe Kyrie litanije za mješoviti zbor, sopran solo, udaraljke i orgulje (Collegium pro musica sacra, Dorotea Ilčić, sopran, Domagoj Uzvišeno nadzemaljsko Skladbe nastale u rasponu od 1994. (Bečka misa) do 1999. godine (Adoro te, za koju je autor primio poticajno priznanje Ministarstva kulture u 2001.), trajno su inspirirane tekstovima koji obuhvaćaju parafrazirane dijelove misnog ordinarija, litanijske zazive oslovljavanja Preobraženoga u trenucima opisanima u Evanđeljima o Isusovom preobraženju na visokoj gori (Kyrie litanije), tekstove psalama o Bogu Kralju pred kojim se pleše, strahuje, pjeva mu se ljubavne pjesme, kliče (Kraljevski psalmi), kao i meditacije srednjevjekovnog teologa koji u stavu klanjanja razmatra o Božjoj skrovitosti (Adoro te). Glazba donosi osobine gregorijanskog pjevanja, folklorno–ritmičke obrasce, pastoralno–lirske ugođaje, himničko–ekstatične ushite... Sve to, međutim, prožima temeljno obilježje: produhovljenost, pozitivno usmjerenje i radost, unatoč križu i patnji (M. Steiner). Doista, pred nama je CD koji glazbom zazivlje postojanost vjere, vječne trenutke mira i spokoja, ali i iskonskoga oduševljenja i iskrene radosti, čvrste klicaje i tihe jeke izgovorenih riječi. Apartne instrumentacije i raskošnost zvuka orgulja otkrivaju skladateljsku invenciju naglašeno osobne, samosvojne nadarenosti. U predstavljenom slijedu s udivljenjem slušamo nadasve inspiriranu glazbenu evokaciju teksta sv. Tome Akvinskoga u a cappella izvedbi komornog ženskog sastava (Adoro te), glazbu koja u smjernoj molitvi inspiracijom izuzetne skladateljske muzikalnosti zazivlje uzvišeno nadzemaljsko ...daj da otkrito ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam. Amen. Igrecova glazba izvire iz proživljene duhovnosti, potiče je i u njoj se ostvaruje. Zato njegov novi CD valja preporučiti svima koji u duhovnoj glazbi traže i nalaze vlastite smiraje duše. Naslovnicu knjižice krasi mozaik Kristovo milosno lice umjetnika isusovca Marka Ivana Rupnika iz privatne zbirke mons. Vjekoslava Huzjaka, a obogaćuju je još jedan njegov mozaik Isusa Krista sa zaštitnicima Europe i fotografija Zbora Chorus Angelicus u varaždinskoj katedrali (foto Krešimir Đurić). Navedene su i zahvale svima koji su pripomogli izdavanju CD–a. Za nakladnike se potpisuju Vladimir Gotal (direktor Aulos–a i tonski majstor) i Nedjeljko Pintarić (direktor Glasa Koncila). Detaljno su navedena i mjesta na kojima su skladbe snimljene. Anelko Krpan, violina i Nada Majnari, glasovir DOZIVI (Croatia Records) voje afirmiranih hrvatskih glazbenika, violinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić, snimili su CD koji prvenstveno privlači uzorno odabranim repertoarom kojim javnosti predstavljaju vrijedna djela hrvatske glazbene baštine. To dvoje glazbenika koji surađuju još iz vremena zajedničkog studija na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti u Beču gdje je Krpan bio član Bečke komorne filharmonije, potvrđuju se kao vjerni promicatelji hrvatske violinističke glazbe. Ranije su objavili CD Hrvatske sonate, nagrađen s dvije diskografske nagrade Porin (2002.). Na novoobjavljenom albumu pod nazivom Dozivi okupljeni su biseri hrvatske komorne glazbe za violinu i glasovir: Prva sonata za violinu i glasovir u D–duru, op. 26 Dore Pejačević (1885.–1923.), Tri skladbe za violinu i glasovir, op. 28 Božidara Kunca (1903.–1964.), Fantazija za violinu i glasovir Borisa Papandopula (1906.–1991.) i Narodna suita za violinu i glasovir Josipa Štolcera Slavenskog (1896.–1955.). D DOZIVI ANĐELKA KRPANA I NADE MAJNARIĆ CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG Jugović, orgulje), Kraljevske psalme za tri solo pjevača i jedanaest instrumenata (Željka Martić, sopran, Maida Karišik, mezzosopran, Armando Puklavec, bariton, Petra Hunjet, flauta, Marijo Fabijanić, klarinet, Milko Jovetić, fagot, Krešimir Fabijanić, trublja, Anto Bilić, rog, Božo Rebić i Goran Štrbec, udaraljke, Birgit Kaar, harfa, Ela Ernoić, violina, Jurica Štelma, kontrabas, Anđelko Igrec, orgulje), Adoro te za ženski oktet (Tamara Felbinger–Franetović, Helena Lucić, Karmela Jokić, Marija Mihalj, Monika Cerovčec, sestra Cecilija Horvat, Monika Jakobović, Vedrana Tonković Zokić, Lucija Katalenić) i Bečku misu za zbor, sopran solo i orkestar (Zbor varaždinske katedrale Chorus Angelicus, Dorotea Ilčić, sopran, Orkestar varaždinske katedrale). Violinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić održali su koncert 7. prosinca 2009. u Studiju Bajsić HRT–a, sastavljen od skladbi hrvatskih autora koje su predstavili na njihovu novom nosaču zvuka Dozivi u izdanju diskografskog nakladnika Croatia Records. Tom su prigodom izveli skladbe Dore Pejačević, Božidara Kunca, Borisa Papandopula i Josipa Štolcera Slavenskog. (B.P.K.) CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG 12 Doista, izuzetno vrijedan i zanimljiv odabir djela kojih, uglavnom, do sada još nije bilo u hrvatskoj diskografiji, a kojima su predstavljeni visoki standardi hrvatskog skladateljstva iz prve polovice 20. stoljeća.. Zagrepčanin Anđelko Krpan diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Kristijana Petrovića, a potom je diplomirao i magistrirao u Beču u klasi D. Schwarzberg. Usavršavao se na majstorskim tečajevima Y. Neamana i I. Ozima te na Menuhin Academy kod A. Lysya. Nositelj je Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2008.) te nagrada na Međunarodnom violinističkom natjecanju Alpe– Adria u Italiji i Međunarodnom violinističkom natjecanju »Vaclav Huml« u Zagrebu. Djelovao je kao član, a onda koncertni majstor Zagrebačkih solista i kao koncertni majstor Orkestra HNK u Zagrebu, Profesor je violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao osnivač i prvi violinist Gudačkog kvarteta Sebastian (s kojim je snimio 5 CD–ova) dokazuje se kontinuirano kao vrstan komorni glazbenik, pa je želja za muziciranjem u duu violina — glasovir logična posljedica otkrivanja bogatog komorno–glazbenog repertoara. Riječanka Nada Majnarić diplomirala je glasovir na Visokoj školi za glazbu i dramsku umjetnost u Beču u klasama P. B. Skode i O. Maisenberga, a usavršavala se kod S. M. Sargent, F. Zettla i G. Eberta. Dobitnica je najviših nagrada na međunarodnim natjecanjima (Beč, Varaždin, Senigalija, Švedska). Posebno se istakla na natjecanjima komorne glazbe u Firenzi s violinisticom Jalle Feest i Trstu s violinisticom Maki Itoi. Na međunarodnom natjecanju EPTA–e u Zagrebu nagrađena je za najbolju izvedbu skladbe Borisa Papandopula. Živi i djeluje u Beču kao komorna i koncertna pijanistica, a zaposlena je kao korepetitorica na Bečkom konzervatoriju. Iz navedenih je životopisa vidljivo da je riječ o glazbenicima s naglašenim zanimanjem za komorno muziciranje, pa njihova bogata iskustva dolaze do punog izražaja i na novom CD–u. Sve su četiri skladbe izvedene izričitom pomnošću stilskoga oblikovanja, muzikalnim poniranjem u različitosti ugođaja, maštovitim evokacijama u agogici i u dinamičkom nijansiranju te s pouzdanim virtuozitetom kojim su postignuta briozna tempa i senzibilno muziciranje. U trajanju od 66 minuta, CD Dozivi, naslovljen prema prvom stavku Kuncove skladbe, opremljen je popratnom knjižicom s tekstovima muzikologinje Gordane Krpan i atraktivnim slikama akademskog slikara Marijana Richtera. Urednica izdanja je Nikolina Mazalin. Koncert u Hr vats kom glaz benom za vodu, 14 . velja e 2010. Bersa i krug Piše: Višnja Požgaj oncertom Bersa i krug najavljen je veliki projekt izdavanja sabranih djela Blagoja Berse, istaknutog hrvatskog skladatelja 20. stoljeća čime će se ispuniti praznine koje su priječile potpunije sagledavanje i vrednovanje njegove ličnosti i opusa. Taj timski projekt pokrenuo je Hrvatski glazbeni zavod inicijativom i zalaganjem njegove potpredsjednice, ugledne muzikologinje, dr. sc. Eve Sedak. Radi se o ambicioznom dugoročnom poslu u kojemu sudjeluje Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU–a, uz potporu Ministarstva kulture, a koji K će rezultirati objavljivanjem pet knjiga Bersinih dnevničkih zapisa, literarnih naslova, korespondencije, pedagoške građe i tematskog popisa djela te sa četrnaest notnih svezaka cjelokupna skladateljevog opusa. U kontekstu uzora Skorašnji izlazak prve knjige (Dnevnik) i prvoga notnog izdanja (Djela za klavir) bio je povodom da se javnost upozori na važnost toga pozamašnog projekta. Izabran je najprikladniji način — koncert Bersinih skladbi, ali u kontekstu kruga njegovih suvremenika, skladatelja proizašlih iz iste škole poznatog prof. Roberta Fuchsa na bečkome Konzervatoriju. A to su, između ostalih, bili Gustav Mahler i Alexander Zemlinsky koji su „uokvirili« Bersinu umjetnost na prvom koncertu vrijednog i zanimljivog ciklusa. Predstavljeni su njihovi rani opusi: Mahlerov Klavirski kvartet u a–molu (sačuvan samo jedan stavak) i Zemlinskyjev Gudački kvartet u A–duru op. 4. 75 i jednom praizvedbom, do sada neizvedenom Bizarnom serenadom (autor je kasnije pretvorio u simfonijsku pjesmu Sablasti) te s tri popijevke na temu smrti, La fête des morts op. 64 (tekst Maurice Bouchor), O Lache nicht op. 32 (tekst Mihail Jurjević, Ljermontov u njemačkom prijevodu) i Mein Süses Lieb, wenn du im Grab op. 39 (tekst Heinrich Heine). Bersino stvaralaštvo predstavljeno je pak s Povero Tonin op. 1, elegijom za violinu i klavir u prvoj suvremenoj izvedbi, Réverie, elegijom za violončelo i klavir op. 49, zatim s tri skladbe za klavir (Na žalu, Baladom u d–molu op. Svi interpreti, mahom vrsni daroviti mladi umjetnici, pažljivo su i temeljito pripremili gotovo nepoznat program nepravedno zapostavljenih djela. Posebice je bio zaposlen pijanist Danijel Detoni, kao solist, pratilac i suradnik te Gudački kvartet Porin (u sastavu Ivan Novinc i Tamara Petir, violine, Lucija Brnadić viola i Neva Begović, violončelo). Članovi, Ivan Novinc i Neva Begović nastupili su i solistički, kao i mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić. Ovako savjesno predstavljen Bersa, u okružju Mahlera i Zemlinskog, samo potvrđuje opravdanost i značaj tog projekta, prema riječima dr. sc. Sedak, jednog od prioritetnih kulturoloških zadataka u širem smislu, a koji svjedoči o umjetničkom i povijesnom integritetu Bersine glazbe te o pripadništvu tradiciji, utjecajima i školama koje čine jezgru europske glazbene kulture 20. stoljeća. VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI VIJESTI pristupe, od šansonjerskih Hrvati i Requiem prijatelju, majestetičnih u Didovom ognjištu i Hrvatska zemljo stvorena od Boga do šlagerskih u Jadransko more u oku. Znatan broj pjesama uz tamburaški orkestar pripada raznorodnim festivalima i označava Garašićevo zanimanje prema različitim folklornim idiomima. Njegova pjesmarica s dvadeset skladbi otkriva melodioznog autora koji je te osobine oplodio u nizu hitova naše popularne glazbe. Zajc je pisao i duhovne skladbe poput Preradovićev Requiem op. 417 B, na CD–u obrađen u maniri klavirskih djela namijenjenih za kućno muziciranje i to u stavcima Requiem, Dies Irae i Sanctus–Benedictus. Izbor skladbi načinio je Anton Maria Kamenar koji je koristio i raznolike kombinacije orguljskih registara i dinamičkih nijansi (izvedba na klavijaturi Rolland Fantom FA — 76). Riječki glazbenik, uz skladateljsku, orguljsku i dirigentsku djelatnost (dječji i crkveni zborovi), ovim je CD–om dao veliki doprinos poznavanju Zajčevih orguljskih rukopisa i danas manjkavo poznatih te ih na angažiran način približio javnosti. Nikola Garaši HRVATSKA PRIČA (Klub dragovoljaca domovinskog rata Botinec Zagreb) z Dan neovisnosti Republike Hrvatske u novozagrebačkom naselju Botinec predstavljen je CD Hrvatska priča skladatelja Nikole Garašića u nakladi Kluba dragovoljaca domovinskog rata Botinec Zagreb u čiju korist ide prihod od prodaje. Nikola Garašić, samozatajni je stvaralac rođen u mjestu Štivica pored Nove Gradiške. Na glazbenoj sceni prisutan je od sedamdesetih kao skladatelj šansona, pop i rock skladbi, šlagera i duhovne glazbe. Uglazbljivao je stihove hrvatskih pjesnika T. Ujevića, D. Tadijanovića i D. Cesarića, a kod publike su dobar odjek imali autorski CD Gibanje s dvadeset duhovnih pjesama i Didovo ognjište s dvadeset i tri domoljubne skladbe. U današnje vrijeme rijetka su izdanja autorskog opusa nekoga skladatelja, pogotovo domoljubnih pjesama kao što je Hrvatska priča, za koju je, osim što je skladao svih dvadeset skladbi, Garašić napisao sedamnaest tekstova i četrnaest aranžmana. Ostale je priredio skladatelj i pijanist Petko Kantardžijev Mlinac. Stihove za pjesmu o Jadranskom moru napisala je pjesnikinja Jolanda Marija Pažanin, dok je autor stihova za Hrvatski jablani Samoborac Joža Prudeus. Osim uvodne instrumentalne skladbe Hrvatski obzori u izvedbi tamburaškog orkestra, ostale pjevaju Tomislav Borić, Zvonko Zidarić, Zdenko Cigoj, Agrameri, Plave strune i Jurijaši. Treba naglasiti različite autorske U KONCERT ANSAMBLA ACOUSTIC PROJECT nsambl Acoustic project sastavljen pretežno od članova Zagrebačke filharmonije, održao je još jedan uspješan koncert u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici 16. prosinca 2009. godine. Flautist Dani Bošnjak, oboist Branko Mihanović, pijanist Mario Čopor, harmonikašica Ivana Cvetkovski, udaraljkaši Marko Mihajlović i Stanislav Muškinja, violinisti Martina Sačer i Josip Novosel, violist Aleksandar Jakopanec, violončelist Jasen Chelfi i kontrabasist Dubravko Palanović, tom su prigodom u atraktivno sastavljen program uvrstili i djelo hrvatske skladateljice Olje Jelaske U šumi za ansambl te Palanovićeve obrade skladbi Huberta Girauda i Astora Piazzolle. (B.P.K.) A ODRŽAN 16. MEMORIJAL DARKO LUKIĆ U OSIJEKU Osijeku je od 27. do 29. studenoga 2009. održan 16. memorijal Darko Lukić, međunarodni susret mladih pijanista koji se od 1975. godine bijenalno održava u U Anton Mario Kamenar ZAPISI ZA ORGULJE IVANA PL. ZAJCA (Orfej d.o.o.) rajem prošle godine u Rijeci je promoviran CD Zapisi za orgulje Ivana pl. Zajca u izvedbi Antona Maria Kamenara. Unutar više zamisli vezanih uz orguljsku glazbu i djela naše glazbene baštine, osobito je zanimljiva inicijativa sa Zajčevom ostavštinom. U glazbenom opusu Zajca koji pripada jednoj od najopsežnijih hrvatskih skladateljskih ostavština, nalazi se nevelik broj djela pisanih za orgulje. Na CD je uvršteno četrnaest skladbi, a obilježava ih jasna, jednostavna melodijska linija, slabija preglednost polifona vođenja glasova te jednostavnost i prihvatljivost. CD počinje s Hymnes hymne op. 515, nastavlja s tri preludija op. 516, skladana prilikom posvete stolne crkve u Đakovu i posvećena biskupu J. J. Strossmayeru. Iz ciklusa Glasbotvorine za orgulje op. 782 uvršteno je sedam predigri, primjerice dvije pisane za polnoćku (osobito je zanimljiva ona u G–duru) i veličanstveni 6. preludij Uskršnji alleluja. K spomen na toga prerano preminuloga pijanističkog virtuoza, rođenoga Osječanina. U svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta prve su koncertne večeri nastupili učenici glazbenih škola, nagrađeni na prošlogodišnjem državnom natjecanju, Zagrepčani Sara Komljenović, Petra Sarić i Paula Ropuš, Osječanka Lana Mroček, Porečanin Kristijan Keil, Riječanin Stipe Bilić i Splićanin Marijan Đuzel. Druge su se večeri predstavili studenti Muzičkih akademija iz Osijeka, Zagreba, Budimpešte i Beča, Jelena Ajduković, Jelena Pavić, Renata Konyicska i Petar Klasan. Memorijal je zatvorio cjelovečernjim recitalom pijanist Danijel Detoni, dobitnik Nagrade Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži za 2008. koji je, između ostaloga, izveo i 2. sonatu u As–duru, op. 57 Dore Pejačević. (B.P.K.) 47. GLAZBENA TRIBINA PONOVNO U OPATIJI a posljednjoj sjednici Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja (24. veljače) usvojen je prijedlog da se ovogodišnja 47. Glazbena tribina u organizaciji Društva ponovno održi u Opatiji od 4. do 7. studenoga. Prema desetogodišnjem iskustvu u razdoblju između 1999. i 2009., koliko se Tribina održavala u Puli, zaključeno je da u programskom i financijskom smislu više pogoduje vratiti manifestaciju na raniju lokaciju gdje je od 1963. pri- N Zlatko Vitez SAMO ZA TE DRAGI KAJ (Orfej d.o.o.) ovodom 40 godina umjetničkog rada dramskog umjetnika Zlatka Viteza, Orfej d.o.o. objavio je, a onda u Histrionskom domu i promovirao CD Samo za te dragi KAJ / Viteških 40 godina, izbor pjesama koje govori i pjeva autor Zlatko Vitez. Posebnu zahvalu na pomoći pri ostvarenju nosača zvuka, Z. Vitez odaje dugogodišnjem suradniku, skladatelju i pjesniku Arsenu Dediću s kojim već više desetljeća surađuje na zajedničkim projektima Glumačke družine Histrion. U programskoj knjižici CD–a, uz nekoliko fotografija koje podsjećaju na njihovu suradnju, nalaze se i pjesme koje Vitez govori, a zapisane su i Dedićeve riječi: »... odličan predvodnik, glumac histrionskog tipa, bio je i mjerodavan interpret — pjevač. (Moglo bi se govoriti i o posebnom histrionskom načinu korištenja glazbe.) Svojim uznositim baritonom artikulirao je histri- P vlačila veći broj sudionika i ljubitelja hrvatskog suvremenog glazbenog stvaralaštva. Između ostaloga, kao razlozi, navode se blizina Zagreba, a onda i pogodnost smještaja umjetnika, gostiju i koncertnih zbivanja na jednome mjestu (hoteli Imperijal i Kvarner). (J.H.) URUČENA NAGRADA VATROSLAV LISINSKI ANSAMBLU OPERE HNK IVANA PL. ZAJCA U RIJECI akon što je prošloga proljeća ansambl Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci proglašen dobitnikom Nagrade Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja za izvedbeno stvaralaštvo i promociju hrvatske glazbe, ansamblu je Nagrada uručena 28. studenoga 2009. u riječkom HNK. Prije početka izvedbe opere Sunčanica Borisa Papandopula za koju je ansambl nagrađen, a pod ravnanjem Nikše Bareze i u režiji Ozrena Prohića, intendantici Nadi Matošević Nagradu je uručila Jana Haluza, članica Predsjedništva HDS–a. Tom je prigodom spušten i kazališni zastor, rad umjetnika Otona Glihe. (B.P.K.) N onsku akustičnu sliku i sokolio druge. Nije uz Zlatka bilo vokalne koketerije s estradnim, zabavljačkim zapomaganjem iliti cmizdrenjem. Čvrsto, ironično i samoironično, muzikalno, domoljubno u svakom slučaju, ali i prigušeno i intimistički, ako je nužno.« I doista, sve pjesme su vezane uz »kaj« i Zagreb, a u njihovoj izvedbi naziru se i tragovi naših starih kabaretista i kantautora Cilića, Paljetka, Dubaića, Šembere... Zlatko Vitez kreirao je i niz zapaženih uloga na filmu, televiziji i radiju, za koje je primio mnoštvo prestižnih nagrada. Cijelo vrijeme zadržao je duh histriona (izvorni naziv za putujuće glumce u rimsko doba), pa ne čudi da se rado pojavljivao na Krapinskom festivalu, Zagrebfestu i Krijesnici. Dio tih izvedbi nalazi se i na CD–u s dvadeset i dva broja, među kojima su neke njegove znane interpretacije poput Samo za te dragi kaj Marijana Jergovića i Rajka Stilinovića, Pod gornjogradskim dragim starim krovovima Tonija i Vikija Glowatzkog, Zadnja popevka Ivice Šimića i Nikole Pavića, Samo ti me dobro razmeš Zvonimira Presečkog i Ane Bešenić, Popevka živi v tvojoj hiži Marijana Jergovića, Zorice Klinžić i Siniše Leopolda te antologijsku Listek od tam Siniše Doronjge, Drage Britvića i Radana Bosnera. Zanimljive su i nove izvedbe uz Band Histrion kajkavskih i zagrebačkih popevki poput Tam malko gore Arsena Dedića i Drage Britvića, Moj Zagreb tak imam te rad Dragutina Brahma, Zadnji fijaker Stjepana Mihaljinca, Drage Britvića i Pere Zlatara, Pod starim krovovima Marka Novosela, Suza za zagorske brege Zvonimira Špišića i Ane Bešenić (sve u aranžmanima Zvonimira Presečkog). Naravno da su osebujni dio albuma i recitacije Domjanićeve Za zbogom te Matoševih Gospa Marija i Gnijezdo bez sokola. Kvaliteta ovog nosača zvuka ponajprije počiva na iskrenosti umjetnika u iskazivanju duboke zahvalnosti kajkavskoj riječi i popevkama koje su godinama odzvanjale našim pozornicama. Specifičnost njegove izvedbe, lišene jeftine estradne pojavnosti, nosi u sebi mnoge značajke kazališne izražajnosti, što može donijeti samo glumac — pjevač, zaljubljenik u stih i glazbu. Zbog toga je sada potvrdio specifičan načina izvedbi koje slijede zagrebačku tradiciju kabarea i pučkog teatra. To ponajbolje potvrđuju interpretacije koje istodobno u skladbama donose mješavinu govornog i pjevanog izraza, što je Vitezova specifičnost i prednost. SVEČANI KONCERT U ČAST DINKU FIU organizaciji Zagrebačkog glazbenog podija Centra za kulturu Trešnjevka, 29. studenoga 2009. u velikoj dvorani Studentskog centra u Zagrebu održan je koncert u čast maestru Dinku Fiu u povodu 85 godina života. Uz nastupe dvanaest uglednih muških, ženskih i mješovitih klapa koje su izvele odabrane obrade narodnih napjeva i Fiova autorska djela, na koncertu mu je uručena Nagrada Franjo Ksaver Kuhač za životno djelo Hrvatskog društva skladatelja. (B.P.K.) U CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD izlog Dalibora Paulika CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG 13 BROJ 161, OŽUJAK 2010. KONCERT LJUDEVITU GAJU U ČAST povodu 200. godišnjice rođenja Ljudevita Gaja, 4. prosinca 2009. u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija, koncert su održali solisti Klasja Modrušan, Lea Bulić, Tvrtko Stipić, Ozren Bilušić, pijanistica Lana Bradić, Hrvatska komorna filharmonija i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić pod ravnanjem Luke Vukšića. U izvedbi je sudjelovao dramski glumac i voditelj Adam Končić. Odjeveni u ilirske nošnje, posuđene iz fundusa Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, umjetnici su, između ostaloga, izveli skladbe Ferde Livadića, Vatroslava Lisinskog, Ivana Zajca te pjesme Ljudevita Gaja. (B.P.K.) U PREDSTAVLJENA KNJIGA SUSRETI I RAZGOVORI , PRIMJERI DOBRE KUILTURNR PRAKSE BOŽIĆNI KONCERT BOSILJKE PERIĆ TRIJA ORLANDO KEMPF gledni hrvatski komorni sastav dvorani Muzeja Mimara, 26. studenoga 2009. predstavljena je knjiga Susreti i razgovori, primjeri dobre kulturne prakse muzikologinje Bosiljke Perić Kempf u izdanju nakladnika Jesenski i Turk. Tom su prigodom, uz autoricu, o knjizi govorili Irena Miličić, urednica u izdavačkoj kući Jesenski i Turk, Boris Beck, novinar i književnik te Sibila Petlevski, književnica. Ulomke iz knjige čitao je Željko Tomac. (B.P.K.) U U Trio Orlando u sastavu Vladimir Krpan, glasovir, Tonko Ninić, violina i Andrej Petrač, violončelo, održao je predblagdanski koncert u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest (21. prosinca 2009.). Glazbenici su izveli odabrana djela W. A. Mozarta, J. Haydna, L. van Beethovena, F. Mendelssohn, Dore Pejačević, A. Piazzolle te izbor božićnih popijevki u obradi mlađeg hrvatskog skladatelja Krešimira Seletkovića. (B.P.K.) 14 Piše: Ana Vidić roatian Recordings 1901–1936 naziv je izdanja objavljena u okviru serije Sound Documents from the Phonogrammarchiv of the Austrian Academy of Sciences: The Complete Historical Collections 1899–1950 koje je nastalo na poticaj dr. sc. Gerde Lechleitner iz Fonogramskog arhiva austrijske Akademije znanosti u Beču, inače urednice cjelokupne serije od 1996. i dr. sc. Grozdane Marošević iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Suradnja dviju institucija i njihovih znanstvenika rezultirala je izdanjem koje sadrži četiri CD–a, popratnu knjižicu na 176 stranica te CD– ROM s transkripcijama, komentarima i dokumentacijom, što su također uredile spomenute znanstvenice, a obuhvaća digitalizirane povijesne snimke hrvatske jezične i glazbene baštine pohranjene u bečkom Arhivu fonograma. Zabilježene su u prvoj polovici 20. stoljeća na području današnje Hrvatske ili među Hrvatima naseljenima u drugim krajevima. C Predstavljeno 26. studenoga 2009. u Hrvatskom društvu skladatelja, izdanje je pokazalo golemu raznolikost, ali i opsežnost materijala sakupljana u Podravini, Istri, Lici, Slavoniji, Moravskoj, Gradišću, Moliseu i drugim regijama. Upravo zbog dimenzija, očekuje se objavljivanje Croatian Recordings 1901–1936, drugi dio izdanja. Prvi, kako se moglo čuti na promociji na kojemu su govorili prof. dr. sc. Ljiljana Marks, prof. dr. sc. Stanislav Tuksar te dijalektologinja, dr. sc. Jela Maresić, uz G. Marošević i G. Lechleitner, sadrži opsegom manje zvučne zbirke. Među njima se ponajviše ističe rad Josipa Širokog. Njegova zbirka, sakupljena između 1913. i 1920. uključuje značajke svih južnoslavenskih glazbenih stilova i dijalekata, a budući da je kao autor, pjevač, multiinstrumentalist, snimatelj i prevoditelj sam obavio taj posao, ujedno predstavlja jedinu poznatu zbirku oblikovanu na taj način. Kako je istaknuo i S. Tuksar, Josip Široki svakako zaslužuje uvrštenje u jezičnu, glazbenu i srodnu leksikografiju. Među ostalima, tu su i prve snimke iz 1901. koje je zabilježio Milan Rešetar tijekom istraživanja dijalektalnih različitosti na sjeveru Hrvatske, jedine snimke istrorumunjskog i talijanskog dijalekta iz Istre, zatim snimke Hrvata iz Južne Moravske Františeka Pospíšila iz 1910., snimke Matije Murka epskih pjesama Hrvata u Bosni i Hercegovini te vojničkih pjesama zabilježenih u Karlovcu tijekom 1. svjetskog rata. Znakovito je da je izdanje, u čijoj su pripremi sudjelovali Walter Breu, Naila Ceribašić, Radoslav Katičić, Franz Lechleitner, Mijo Lončarić, Dario Marušić, Gerhard Neweklowsky i Jakša Primorac, ostvareno u okviru redovitog projekta zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku, uz potporu Ministarstva kulture, a može se, za sada, nabaviti samo u Beču, za 50 € ili na internetskoj stranici http://verlag.oeaw.ac.at. gućnost izlaza, nekoga novog puta, neke nove drage osobe. Sadržaj albuma sjetno, emotivno i vrlo erotično uvlači slušatelja u nepatvorenu iskrenost Jasne Bilušić. Sevdalinku Što te nema ona pretvara u produhovljeni jazz, jednostavan, ali dubok kad se zagrebe ispod površine. My Babe Just Cares For Me zarazna je, pravi biser, a I’m Oldfashioned i Downtown zajamčeni su hitovi. Razni izvoai Tihomir Hojsak JAZZ ROOM (IDM & Tom Tom Music) ladi kontrabasist i skladatelj Tihomir Hojsak objavio je prvijenac, stilski raznolik album na kojemu se predstavlja s osam autorskih skladbi. Snimio ih je s ekipom jazz glazbenika mlađe i srednje generacije. Maja Savić (Glasovi i A tristeza que não foi) i Maja Grgić (Sve što želiš) autorice su i interpretatorice vlastitih tekstova u tri skladbe. Da se radi o uigranoj skupini glazbenika s klavijaturistima Hrvojem Galerom i Zvjezdanom Ružićem, gitaristom Joeom Pandurom i drugima, vidljivo je iz njihova opuštena muziciranja. Ono se osjeća bez obzira na postavu, primjerice trija, kao u Clock Wise s upečatljivim slovenskim tenor saksofonistom Igorom Lumpertom, kvarteta u spomenutoj braziliani A tristeza que não foi ili kvinteta u Samba for Ana, Kit Blues te Drugo pravilo, skladbi koju solom otvara dosad samozatajni Hojsak. Njezin se ugođaj zaokružuje prepoznatljivim klavirskim akordima Matije Dedića, ritmičkoj podršci bubnjara Kolje Gjonija i gitarista Ivana Kapeca. U nadahnutoj Balkanici koju Hojsak započinje solo kontrabasom, saksofonist Vojkan Jocić izvodi najuvjerljiviju solo dionicu, dok gitarist Ante Gelo i bubnjar Borna Šercar još jednom pokazuju zašto ih svi žele u svojim postavama. M SKY OVER GROŽNJAN — THE FUTURE OF CROATIAN JAZZ (Croatia Records) volim noću slušati zvijezde. Kao da slušam pet stotina milijuna zvončića... govori pisac na kraju Malog princa i pita se: Što se dogodilo na njegovom planetu? Mladi glazbenici, polaznici ljetne jazz škole u Grožnjanu, prenose nam svoje viđenje odgovora neba nad Grožnjanom hrvatskim i stranim standardima jazza, bluesa i rocka, potpomognuti izvedbama nekadašnjih polaznika škole: klavijaturistom Gregom Ftičarom, kontrabasistom Goranom Rukavinom te bubnjarom Bornom Šercarom, kao i mentorom gitarista, Antom Gelom. Za pjevačicu Niku Turković odgovor je What A Wonnderful World, a za gitarista i pjevača Matiju Miletića, gitariste Filipa Gregovića, Adriana Lampalova i Orjena Riđanovića Mediterranean Sundance. Kada se ekipi pridruži bas gitaristica Tea Tidić, harmonikaš Mislav Novaković, bubnjari Lada Obradović i Matic Črešnik, odgovor je Libertango. Skladbu Night and Day pijevno je predstavio Matej Ocvirk, dok klaviristica Dina Rizvić i bubnjarka Lada Obradović tvrde Straight, No Chaser. Za pjevača Sandija Čakala i bubnjarku Ladu Obradović privlačan je bio Every Day I Have The Blues, a za pjevača Matiju Miletića Black Magic Woman uz pratnju klaviristice Dine Rizvić i bubnjara Matica Črešnika. Vid Jamnik i Šimun Matišić našli su se u Petrovićevu Music For Summernights i Bachovu Preludiju br. 2, a u interpretaciji Sky Over Grožnjan koji je »podigao« pogled Boška Petrovića, pridružili su im se Matic Česnik, kao treći vibrafonist i Dina Rizvić. Njihov CD–a ujedno je dao odgovor na pitanje o budućnosti hrvatskoga jazza. Ona je osigurana. I HGM jazz orkestar Zagreb HGM PLAYS THE BEATLES (Aquarius Records) poj Beatlesa i jazza dobitna je kombinacija. Upravo jazz obrade ostavštine Beatlesa pokazuju svevremenost njihove glazbe. Alan Baylock i Mike Crotty, glazbenici iz Los Angelesa, priredili su deset aranžmana za HGM Jazz orkestar Zagreb. To su skladbe Hey Jude, A Hard Days Night, Can’t Buy Me Love, Norwegian Wood, Here There and Everywhere, Day Tripper, Eleanor Rigby, Michelle i Ticket to Ride. Maestro, dirigent Sigi Feigl ništa ne prepušta slučaju i stoga HGM i jest tu gdje jest — a to je sam vrh hrvatskoga jazza. Sedam godina nakon okupljanja u Grožnjanu, koji će kroz povijest biti hodočasnička destinacija hrvatskih jazzoljubaca, Orkestar Hrvatske glazbene mladeži pokazuje uigranost, emotivnu izvedbu, obrazovanje... Iznenađuje i zrelost solo dionica članova Orkestra iza čega očito stoji ogroman rad, ali i talent koji S. Feigl prepoznaje i nudi priliku koju su glazbenici iskoristili. Nepravedno bi bilo izdvajati bilo kojega od sjajnih pojedinaca, jer cijeli Orkestar zvuči kao jedna duša. S CD izlog Dinka Husadžića Sanskyja Zdenko Ivanuši Quartet FREE FALL (Zivaldo Records) denko Ivanušić, saksofonist, skladatelj i aranžer, na četvrtom studijskom albumu u suradnji s novom/starom postavom kvarteta koju čine gitarist Elvis Penava, bas gitarist Zvonimir Bučević Buč i bubnjar Borna Šercar, predstavio se s deset raznorodnih autorskih skladbi. Već sa Some Blue dane su osnovne osobine interpretacija svih glazbenika — jasan i čist ton kojim Ivanušić donosi temu, jednako je karakterističan za Penavu na bas gitari, dok Šercar točke preokreta akcentira zvukom činela. Dojmljive su izvedbe skladbi, inače zabilježene i na albumu Mellow u interpretaciji Ivanušićeva Dona Lee Saxophone Quarteta, plesna, funky Maestro M, potom Four to go te Mellow koja zatvara cjelinu svojevrsne pripreme za doista free Free Fall, Free Fall (Real Free) i Bizznezz. Tu je Marching Roots, skladba koja s bubnjarskim uvodom Borne Šercara, osim što opravdava »nomen est omen«, posjeduje i zanimljiv lažni kraj. Izvedba Samba — i FAQ asocira na trenutak netom nakon što ste otvorili padobran — ljuljuškanje u brazilskom ritmu, a Happy Now donosi umirujući ugođaj u sigurnosti baladnog okruženja. Jazz Me Do KRIČI, KRIČI Z Jasna Biluši & New Deal FIFTY WAYS (Croatia Records) vojim novim CD–om Jasna Bilušić, dramska umjetnica i vokalna solistica, pogodila je emotivni trenutak mnogih poklonika kvalitetne glazbe. Glasom i dramskom iskrenošću, uz minimalistički ocrtan ugođaj, odabrani repertoar prenijela je u čistu emociju, a u izvedbama su joj se pridružili kontrabasist Saša Borovac i pijanist Hrvoje Galler, uz povremene udaraljke Berislava Puhlovskog. Interpretacija Madonnine Like A Virgin konačno raščišćava sve dvojbe oko značenje riječi pjesme, jer kako Jasna kaže: »...zgulili smo prštavo pop ruho s ovog Madonninog planetarnog hitića i odjednom začuli ples jedne umorne duše u trenutku rađanja nove nade, nade koju može donijeti samo nova ljubav...« Naslovna Fifty Ways To Leave Your Lover pogađa u dušu, ali ostavlja mo- S (Canta Records) ije dobro za hrvatsku jazz scenu da sastav u kojemu sviraju tako vrsni glazbenici tek sada objavi svoj diskografski prvijenac jer ih sve od reda obilježava osobnost koja plijeni. Zajedno su nekih šest ili sedam godina, a zanat su »ispekli« u HGM jazz orkestru Zagreb, zatim na sessionima u novozagrebačkom klubu Arabeska i drugdje, s različitim suradnicima i u različitim prigodama. Ono što poznati diskografi nisu prepoznali, mudro su iskoristili u novoj nakladničkoj kući Canta Records i objavili CD snažnih autorskih skladbi saksofonista Damira Horvata, trubljača Zvonimira Bajevića i bubnjara Marka Rabatića, kao i dojmljive obrade hrvatske glazbene baštine kojoj Jazz Me Do daje novo, jazzističko ruho. Našoj pučkoj tradiciji (Kriči, kriči tiček, Rožica si bila, Vehni, vehni fijolica), prigorskoj i međimurskoj, ono očito odlično pristaje. Uz spomenute autore, na snimanju albuma sudjelovali su pijanist Hrvoje Galler i basist Mario Torbica te gosti, gitarist Elvis Penava, trubač Antonio Geček i tenor saksofonist Mario Bočić. Sve to jamči dobar album koji izbjegava zamku samodostatnosti i razmišlja o slušatelju kojega se, pristupom glazbi, mami na višekratno slušanje. N CD IZLOG HRVATSKE SNIMKE 1901.–1936. CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG Zvuni dokumenti Fonogramskog arhiva austrijske Akademije znanosti: cjelokupne povijesne zbirke 1899.–1950. CD IZLOG BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA BAŠTINA CD izlog Vere Lončar CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG BROJ 161, OŽUJAK 2010. 15 BROJ 161, OŽUJAK 2010. RAZMAŽENO SRCE (Cantus) gora Brešana mnogi znaju kao novinara, književnika, karikaturista... No, njegove pjesme već par desetljeća dio su repertoara raznih festivala, bez obzira nastupa li kao izvođač ili se pojavljuje u autorskoj ulozi. Prvi CD objavio je još 1985., a u međuvremenu se skupilo mnogo izvedbi i pjesma. Razmaženo srce ne donosi pak nijedan njegov stih, iako je većina pjesama poznata s raznih priobalnih i kontinentalnih festivala. Posrijedi su instrumentalne obrade njegovih napjeva u aranžmanima Remija Kazinotija. Melankolične instrumentalne pasaže pitki su kokteli za učestalu konzumaciju bez opterećenja. Na neki način, Brešanovi stihovi ipak su usidrili svaku od tih pjesama i obremenili je značenjima. Bez stihova, te skladbe imaju neki novi život, lepršave su i sadrže potpuno drukčiji glazbeni fluid. Njima se, zapravo, u podjednakoj mjeri predstavljaju Igor Brešan i Remi Kazinoti, uz solidnu produkciju u kojoj im se pridružuje Tomislav Mrduljaš. Dakako, na dobitku će ponajviše biti poznavatelji Brešanova djela koji dobivaju novu dimenziju već poznatih im pjesama. I Doris Dragovi JA VJERUJEM (Dallas Records) etrnaesti album Doris Dragović na tržište stiže nakon sedmogodišnje pauze i pod okriljem nove diskografske kuće. Nije posrijedi spektakularni comeback na diskografsko tržište jer CD sadrži sve sastojke s prijašnjih ostvarenja kroz proteklih 15 godina: melodiozne balade bržeg ili nježnijeg tempa, uz mediteranski prizvuk i dalmatinsko narječje. U ulozi skladatelja pojavljuje se Ivan Huljić koji je preuzeo očev posao u Magazinu, ali i krenuo s majkom u kreaciju pjesama za Doris Dragović. Teza o jabuci, stablu, padanju i razdaljini, vrijedi i u ovome slučaju, jer se skladbe s prezimenom Huljić ne razlikuju previše, bez obzira koje ime stoji ispred. Jure Stanić i Darija Pastuović zaokružuju skladateljski doprinos albumu, a tu je i obrada pjesme E La Mia Vita koju izvorno izvodi talijanski kantautor Al Bano. Nosač zvuka, zapravo, predstavlja tek repertoarno proširenje pjevačke karijere Doris Dragović, no njegova ujednačenost i korektne pjesme pokazuju kako Doris nema namjeru spuštati vlastite standarde. A oni uistinu nisu mali, jer u lakoglazbenom žanru na ovim prostorima, splitska pjevačica predstavlja uistinu sam vrh damskog pjevanja. Nola TV IZNAD OBLAKA (Aquarius Records) rupa Detour izdala je svoj drugi album TV koji se stilom i ekspresijom nastavlja na njihov zanimljiv prvijenac. Sve tekstove i glazbu, kao i na prethodnom albumu, napisali su Maja Posavec (pjevačica Detoura) i Nenad Borgudan (gitarist grupe). Glazbenu produkciju većinski potpisuju Marko Pelaić i Nenad Borgudan, autor većine aranžmana. Album sadrži dvanaest novih pjesama podijeljenih na četiri crvene, energetski nabijene pjesme, četiri zelene pjesme opuštena ugođaja te četiri plave, elegične pjesme koje samozadanim rasporedom daju glazbenu sliku CD–a. U istome stilu, album sadrži i tri različite inačice omota. Teme pjesama i dalje su izrazito romantičarske u sjajnoj vokalnoj interpretaciji Maje Posavec, a sve je zaokruženo njihovim prepoznatljivim pop izričajem koji u sebi sadrži akustične i elektroničke komponente. Za razliku od prvog albuma, novo ostvarenje nema tako izraziti hit kao Mjesec, no realiziran je kompaktnije i dotjeranije. Nažalost, kao i kod prvijenca, tehnička i sviračka dotjeranost uvelike nadmašuju uvjerljivost pjesama. (Menart) trendu recentnoga povratka na scenu, prilično snažno vratila se pulska skupina Nola, širem slušateljstvu najpoznatija po pjesmi Dio tebe, kako se zvao i njihov album prvijenac. Drugi, Osmijeh, objavili su 1997. da bi onda zamrznuli aktivnosti, povremeno se pojavljujući na domaćem terenu, u Puli. Tako je bila zapažena skladba Mrav, izvorno iz repertoara Atomskog skloništa. Ona se nalazi kao bonus na njihovu novom ostvarenju Iznad oblaka. Bračni par Jelenić svoje je autorske adute pretočio u dojmljiv album u kome nema nepoznanica: prozračna pop–glazba emotivne strukture nadgrađena je funkcionalnom svirkom i nadasve protočnom produkcijom Edija Cukerića koji je dao važnu ulogu svakom instrumentu. Već dokazan, prekaljeni glas Gabrijele Galant Jelenić poput vezivna tkiva objedinjuje sve skladbe. Vremenski vakuum nije nimalo naštetio izrazu banda; štoviše, utisak je kao da su sve ove godine radili na ovome albumu nadajući se kako će pomni rad rezultirati zrelim ostvarenjem. Iznad oblaka je više od toga — osim što se izdiže iz prijašnje diskografije banda (bez obzira što nisu »uboli« hit kalibra Dio tebe), posrijedi je i dobrodošlo oplemenjivanje hrvatske pop–scene. G U Razni izvoai ZAGREBFEST 09 (Cantus) udbina festivala u posljednjih deset godina pokazuje kako smotre lake glazbe bez naglašenije televizijske podrške nemaju neku veliku podršku publike. Velik dio festivala jednostavno se ugasio, Dora i Splitski festival nastoje okupiti kvalitetne izvođače, a rezultati su vrlo promjenjivi, dok se Zagrebfest uspješno transformirao. U prošlogodišnjem izdanju bilo je 17 interpretacija, a od poznatijih nastupili su Kvartet Gubec, Luka Bulić i Lea Dekleva te Mario Battifiaca, premda je publici možda najpoznatiji bio Duško Modrinić, alias Roko iz T–Mobileovih reklama. Više ili manje poznati skladatelji pridonijeli su festivalu korektnim pjesmama, a potencijalni hitovi su Pogled Lidije Bačić i Sama koju izvodi Sabrina, što znači da bi te dvije glazbenice u sljedećim sezonama mogle svratiti više pozornosti na sebe. Zagrebfest u nastupajućim godinama ima izglede postati festival koji će producirati vrsne skladbe i promovirati izvođače čije vrijeme tek dolazi. S Malehookers Milivoj Štefanec MUŠKI SVIJET 3X3 (Menart) alehookersi pripadaju plejadi izvođača koji nakon jedne ili više zaoranih diskografskih brazda ispuštaju plug iz ruke, bez obzira što imaju sve predispozicije da iz njihove rabote niknu iznimno plodonosni usjevi. Druga polovica devedesetih predstavila ih je kao potentne garažne rockere s dva albuma i jednim vrsnim EP–jem, a onda su nestali da bi uskrsli krajem prošle godine. Umjesto očekivano unaprijeđena zvuka, Malehookersi su napravili upravo suprotno: uzeli su retro– instrumentarij, uključujući Janka Mlinarića Troolog kao producenta i napravili žestoki rockerski album na tragu žešćeg dijela opusa Rolling Stonesa, odnosno The Culta ili Primal Screama s albuma Give Out But Don’t Give Up. Idu žestoko i u glavu s politički provokativnim tekstovima, a sigurno je da nijedan kandidat ili stranka neće ovu četvorku pozvati da im svira u kampanji. Vrhunci su skladbe Zagrebačko zlo i Ugašeni vulkan, najviše zbog angažmana Jakše Kriletića na saksofonu, što još više obogaćuje arhaični, ali puni zvuk albuma. On je ujednačen od početka do kraja i iz njega izbijaju krv, znoj i suze, pa unatoč povremenim stihovnim nedorečenostima i vokalnim nedoumicama, predstavlja jedan od najcjelovitijih albuma na hrvatskoj recentnoj sceni. Malehookersi su kreirali rasni rock album, pun strasti i žestine, što u ovoj kategoriji već dugo nije nikome uspjelo. Stoga Muški svijet predstavlja rijedak uradak na hrvatskom diskografskom tržištu koji tako srčano slavi istinske vrijednosti rock glazbe. M Gabi Novak IN CONCERT — JAZZARELA ZKM 2009 (Menart) astup Gabi Novak na prošlogodišnjoj Jazzarelli bio je svojevrsna senzacija, osobito stoga što je, sukladno programu festivala, odlučila svoj najpoznatiji lakoglazbeni izraz zamijeniti jazzerskim ruhom kojim je obilježila početke karijere. Stoga je repertoar sadržavao i inozemne standarde My funny Valentine, Someone To Wach Over Me i Moonlight In Vermont, ali i pjesme s njezinih ranih singlova i albuma Caravan, U registraturi i Pusti me da spavam. Boško Petrović na vibrafonu, Matija Dedić na klaviru i Ante Gelo na gitari pridružili su joj se u posebnim izvedbama pojedinih pjesama, nadograđujući jedan od najvećih prošlogodišnjih događaja. Spoj izvanvremenskog glasa u izvedbi jazz pjesama ili jazzy obrada njezinih skladbi, poput Sve što znaš o meni i Pamtim samo sretne dane, nije samo podsjećanje na lijepe i progresivne dane hrvatske estrade, nego je i putokaz mlađim naraštajima prema vrhunskoj interpretaciji. Gabi Novak uistinu je hrvatska vokalna diva, a ovaj album u njezinoj diskografiji svakako će imati osobit status. N (Šareni duan) ijetki su primjeri ostvarenja gdje skladatelji okupljaju instrumentaliste koji zabilježe njihove ideje i onda ih potpisuju svojim imenom. Takav neobičan primjer ostvaren je na albumu 3x3 s devet instrumentala koje je napisao Milivoj Štefanec, a svirali su Davor Vidović, Gordana Evačić i najpoznatiji među njima, etno–glazbenik Miroslav Evačić. Premda se u instrumentariju koriste cimbal i frula, nije riječ o etno–albumu. Posrijedi je, nekad bi se reklo glazba ugođaja, odnosno onaj tip glazbe koji koketira s jazzom i vrsno se može primijeniti u različite svrhe, od hotelskih predvorja i liftova do soundtrackova. Štefančeve melodije zvuče kao da smo ih već negdje čuli, jer se familijariziramo s njima već nakon prvog slušanja. Osim etna i jazza, odnosno lounge prizvuka, mogu se čuti i drugi izvori njegove inspiracije, no ono što je bitno jest činjenica da sve djeluje postmodernistički oblikovao u jedinstveni izraz. Premda je instrumentalni pristup ono što ih spaja, pjesme Milivoja Štefanca vrlo su različite, tako da CD uistinu predstavlja stilsku vježbu. Ostaje, doduše, nejasno što će polučiti ovi podravski motivi i u kojem će se smjeru Štefanec dalje kretati, ali 3x3 svakako predstavlja rijedak primjer iskrene glazbene introspekcije. R CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG Igor Brešan Detour CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD IZLOG CD izlog Bojana Muščeta NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI NATJEČAJI BROJ 161, OŽUJAK 2010. REZULTATI HDS–ovih NATJEAJA Objavljeni rezultati Natjeaja Hrvatskog društva skladatelja za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u podruju popularne glazbe H rvatsko društvo skladatelja provelo je Natječaj za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u području popularne glazbe za koji su sredstva prikupljena iz fonda na ime naknada za prazne medije, a u skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima (članak 167a., stavak 3). U propisanom roku pristiglo je 59 prijedloga. Prijave koji su se odnosile na jazz produkciju nisu razmatrane jer ne pripadaju glazbenim područjima obuhvaćenim Natječajem, kao i oni prijedlozi čiji predlagatelj, po pitanju autorskih prava, nije imao uređene odnose s HDS ZAMP–om. Stručno povjerenstvo radilo je u sastavu Aleksandar Dragaš, predsjednik, Željko Barba i Ante Pecotić, uz podršku stručne službe Hrvatskog društva skladatelja. Na razini Povjerenstva dogovoreno je da se sredstvima ovoga Natječaja neće podupirati izrada nosača zvuka, odnosno nosača zvuka i slike. Po njihovim prijedlozima za stimulacije, Predsjedništvo HDS–a donijelo je odluke o raspodjeli sredstava te je prihvatilo da se za dva programa odobre preporuke. Jedan je Rock akademija iz Zagreba i njezin projekt tečajeva skladanja i pisanja stihova, a drugi je Organizacija glazbeno–estradnih izvođača iz Osijeka za projekt okupljanja glazbenika i afirmacije mladih umjetnika. Temeljem odluke Predsjedništva, potpore su prihvaćene za 29 programa: 1. Glazbena udruga »Šibenik koncert«, Šibenik: Večeri dalmatinske šansone –15.000 kn 6. Udruga »Kanat«, Kastav: Festival čakavske šansone Čansonfest — 16.500 kn 11. Melody, Kastav: Festival MIK, Melodije Istre i Kvarnera (nagrade autorima) — 25.000kn 16. Udruga Mraz, Zabok: Hrvatski glazbeni festival Zabok 2010. — 25.000 kn 20. Overflow, Koprivnica: Koncertna turneja grupe Overflow u Kanadi i SAD–u — 25.000 kn 2. Ivan Vragolović, Šušjevci: Sretno u Memphisu –3.500 kn 7. Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 43. Susret hrvatskih pjevačkih zborova, Novigrad — 20.000 kn 12. Skalinada, Split: Runjićeve večeri, Split 2010. — 20.000 kn 17. Ivica Duspara, Zagreb: Novi zvuk, koncertne večeri i glazbeno stvaralaštvo — 15.000 kn 21. Udruga Večeri dalmatinske pisme, Kaštela: 12. Večeri dalmatinske pisme Kaštela (nagrade autorima) –15.000 kn 3. Glazbena udruga »Prvi glas«, Šibenik: Večer otočnih nota Bodulske balade, Zlarin –15.000 kn 4. Dalibor Pirc, »Cromidi«, Sisak: Proizvodnja i distribucija MIDI datoteka — 25.000 kn 5. Hrvatski tamburaški savez, Osijek: Festival hrvatske tamburaške glazbe — 20.000 kn 8. Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 24. Susret hrvatskih puhačkih orkestara, Novi Vinodolski — 20.000 kn 9. Hrvatski sabor kulture, Zagreb: 7. Susret hrvatskih malih vokalnih sastava — 5.000 kn 10. Festival šansone Chansonfest, Zagreb: Chansonfest 2010. — 20.000 kn 13. Udruga »Kukurijek«, Đurđevac: Kukuriček, festival dječjeg glazbenog stvaralaštva (nagrade autorima) — 15.000 kn 14. Spona, Zagreb: Velika rock eksplozija — 20.000 kn 15. CMC Zagreb: CMC festival Vodice 2010. (nagrade autorima) — 30.000 kn (suglasnost za prijenos sredstava iz 2009.) 18. Glazbeni festival, Pitomača: Pjesme Podravine i Podravlja, Pitomača 2010. (nagrade autorima) — 20.000 kn 19. Udruga za razvoj nezavisne kulture »Šigureca«, Zadar: Glazbena jutra u Stomorici i Zadarska gitarijada (završni koncert) — 20.000 kn 22. »Drugi način« Branko Požgajec, Zagreb: Obilježavanje 35. godina djelovanja Drugog načina (koncert) — 10.000 kn 23. Zdravko Šljivac, Zagreb: Obilježavanje 30. godina autorskog rada (koncert) — 10.000 kn 24. Kulturtreger, Zagreb: Škrabica, promocija autora — 10.000 kn 25. Hrvatska udruga zborovođa, Zagreb: Umjetničko– znanstveni simpozij ARS CHORALIS — 10.000 kn 26. Art scena Zaprešić, Zaprešić: Demo festival Zaprešić 2010. — 5.000 kn 27. Hrvoje Hegedušić, Zagreb: Zagrebfest 2010. (nagrade autorima) — 40.000 kn 28. Ninčević studio d.o.o., Zagreb: 50. Festival zabavne glazbe Split 2010. (nagrade autorima) — 40.000 kn 29. »Trade off« d.o.o., Čakovec: Međimurski međunarodni festival zabavne glazbe (nagrade autorima) — 15.000 kn Rezultati Natjeaja za potporu glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva u podruju tradicijske glazbe N a Natječaj za potporu projektima tradicijske glazbe u 2010. godini prijavljena su ukupno 32 programa, a rok za prijave bio je od 25. studenoga prošle godine do 15. siječnja ove godine. Sredstva predviđena za potporu iznosila su 281.170,76 kuna što odgovara iznosu kojega je prikupila služba ZAMP– na ime naknada za izvedbe izvornih narodnih umjetničkih tvorevina. Stručno povjerenstvo koje je radilo u sastavu dr. sc. Grozdana Marošević, Sanja Raca i Miroslav Škoro, uz podršku službe Hrvatskog društva skladatelja, za financiranje je predložilo 19 projekata. Dio upućenih prijedloga nije udovoljavao uvjetima natječaja jer su promovirali prvenstveno autorsku, ne i tradicijsku glazbu ili podnositelj zahtjeva nije riješio ranija dugovanja prema ZAMP–u. Povjerenstvo je posebno vodilo računa o transparentnosti financijskog dijela zahtjeva, kvaliteti programa te o njihovoj zemljopisnoj rasprostranjenosti. Prijedloge Povjerenstva, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja prihvatilo je u cijelosti. Temeljem takve odluke odobrena je potpora sljedećim natječajnim prijavama: 1. Hrvatska kulturna udruga »Pjevana baština«, Zagreb: Pučko crkveno pjevanje — Novigrad (u Zadarskoj županiji) — 5.000 kn 2. Hrvatska kulturna udruga »Pjevana baština«, Zagreb: Pučko crkveno pjevanje — Sali na Dugom otoku — 5.000 kn 3. Hrvatska kulturna udruga »Pjevana baština«, Zagreb: Pučko crkveno pjevanje u Jezerima, otok Murter (knjiga, CD, DVD) — 20.000 kn 4. Centar za tradicijska glazbala Hrvatske, Zagreb: 4. Hrvatski gajdaški festival — 15.000 kn 5. Udruga Matapur, Lopatinec: Podravska pjevanka Zlatka Špoljara, notno izdanje — 18.000 kn 6. Zajednica Hrvatskih kulturno–umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec: Predsmotra Međimurske popevke — 10.000 kn 7. Zajednica Hrvatskih kulturno–umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec: Smotra Pesmarice naših mamica — 6.000 kn 8. Zajednica Hrvatskih kulturno–umjetničkih udruga Međimurske županije, Čakovec: Dječja smotra međimurskih popevki — 6.000 kn 9. Krešimir Magdić , Dubrovnik: Nosač zvuka Dubrovačka legenda — Na dan uzašašća djevice Marije na nebesa — 19.170,76 kn 10. Zajednica kulturno– umjetničkih udruga Grada Siska: Izvorna smotra folklora Grada Siska — 7.000 kn 11. Folklorni ansambl »Zagreb– Markovac«: Nosač zvuka hrvatskih tradicijskih napjeva (u povodu 65. obljetnice ansambla) — 15.000 kn 14. Koncertna direkcija Zagreb: 44. Međunarodna smotra folklora — gostovanja hrvatskih izvornih folklornih skupina — 40.000 kn 15. Vokalno–instrumentalni 12. Cantus d.o.o., Zagreb: ansambl »Lipe«, Sisak: Sakupljanje i zapisivanje napjeva te snimanje mastera Folklorni zvuci Banovine — 10.000 kn Nosač zvuka Tradicija glagoljaškog pjevanja — 30.000 kn 13. Kulturno–umjetničko društvo »Mičevec«, Velika Gorica: Smotra folklornog dječjeg stvaralaštva Zagrebačke županije Mi smo djeca vesela — 10.000 kn 16. Kulturno–umjetnička udruga »Seljačka sloga« Nedelišće: Smotra Međimurske popevke — 15.000 kn 17. Bruno Krajcar, Pula: Glagoljaška misa Maša po domaće (Starohrvatska misa s Punta na otoku Krku) — 20.000 kn 18. Udruga Histriart Pula: III. Smotra tradicijske glazbene baštine Istre Zarozgajmo na Ćićariji — 20.000 kn 19. Kulturno–umjetničko društvo »Zrinski«, Brodski Stupnik: 25. Stupnička berba grožđa, smotra kulturno– umjetničkih društava Brodsko–posavske županije — 10.000 kn HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA PO PRVI PUTA DODIJELILO POTPORE IZ FONDA »RUDOLF I MARGITA MATZ« ZA MLADE SKLADATELJE emeljem prijedloga Stručnog povjerenstva u sastavu Zoran Juranić, Silvio Foretić i Igor Savin, Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja donijelo je odluku da se stipendije – stimulacije dodjele Viktoriji Čop, Mireli Ivičević, Luki Marohniću, Tomislavu Oliveru i Gordanu Tudoru, perspektivnim mladim skladateljicama i skladateljima. Stipendije iznose 22.500 kuna. Fond, koji su oporukom utemeljili bračni par Rudolf i Margita Matz, aktivan je od prošle godine, a sredstva prikuplja služba ZAMP-a na ime autorskih prava njihovih djela. Na Natječaj za 2010. godinu pristiglo je 14 prijava, među njima veliki broj kvalitetnih zahtjeva. Fond će svake godine dijeliti potpore skladateljima starima do 30 godina, a iznos stipendija – stimulacija ovisit će o priljevu tantijema za djela obitelji Matz. (A.T.Š.) T BRUNO KONJEVIC HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS HDS 16 Sudionici dodjele potpora fonda XV. meunarodni ‘’Marko Polo Fest’’, festival pisme i vina Korula 2010., raspisuje NATJEČAJ za festival koji će se održati 23., 24. i 25. srpnja 2010. na Ljetnoj pozornici Grada Korčule. Autori i pjevači koji žele sudjelovati, u obvezi su prijaviti skladbu najkasnije do 30. travnja ove godine na adresu organizatora: Šegedin d.o.o., Marko Polo Festival, Poštanski pretinac 1, 20260 Korčula. Svaki sudionik Natječaja treba ispuniti slijedeće uvijete: – Poslati kvalitetnu demo snimku na CD–u sa sinkroniziranim vokalom i matricu bez vokala ba prvi put javno izvede, snimi na nosačima zvuka i slike, prenosi putem radija i televizije i tiska u grafičkom obliku. Na Natječaj koji traje od 1. siječnja do 1. travnja 2010. godine mogu se prijaviti autori i pjevači iz cijeloga svijeta. Sve ostale informacije moguće je dobiti putem telefona 020/711–010, mobitela 091/513–6234, elektroničke pošte info@ marcopolofest.hr i internetske stranice www.marcopolofest.hr Direktor Festivala Ivan Šegedin Hrvatski sabor kulture, uz financijsku potporu Ministarstva kulture, raspisuje javne i anonimne natječaje za 2010. godinu: – Poslati dva potpisana primjerka ispisane melodijske linije s označenim harmonijama NATJEČAJ – Poslati dva primjerka teksta ispisana na pisaćem stroju ili na računalu s potpisom autora za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a namijenjene su amaterskim pjevačkim zborovima u trajanju od 2 do 4 minute. Autori izabranih skladbi u cijelosti prihvaćaju uvjete ovoga Natječaja i prenose na organizatora pravo da se sklad- Radove treba poslati do 1. rujna 2010. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb, s naznakom Natječaj za pjevačke zborove. diti zamjenske instrumente kako bi skladba bila što prikladnija amaterskim orkestrima. Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrada: Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli nagrada: 1. nagrada: 3.000,00 kn 2. nagrada: 2.000,00 kn 3. nagrada: 1.000,00 kn 1. nagrada: 4.000,00 kn 2. nagrada: 3.000,00 kn 3. nagrada: 2.000,00 kn NATJEČAJ NATJEČAJ za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a namijenjene su amaterskim puhačkim orkestrima u trajanju od 4 do 6 minuta. Preporuča se korištenje suvremenih stilističkih i izražajnih sredstava. za nove skladbe koje nisu prije objavljivane niti izvedene, a namijenjene su amaterskim tamburaškim orkestrima u trajanju od 3 do 4 minute. Radove treba poslati do 1. rujna 2010. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb, s naznakom Natječaj za puhačke orkestre. Maksimalni dopušteni sastav orkestra: 1 Picc., 2 Fl., 1 Ob., 1 Cl. in Es, 3 Cl., 1 S.sax, 2 A.sax, 2 T.sax., 1 B.sax, 2 Flic., 4 Tr., 2 Euph (Ten. i Bar.), 4 Hrn. (Es / F) , 3 Tbn, 2 Tb. (F i B), Ptt. , Gr. C., T . mil. i alternativno (nije obavezno) drums, ritam i bas gitara, klavir, orgulje i ksilofon. Za instrumente koji se rijetko sviraju u amaterskim puhačkim orkestrima, a dio su predložene partiture, preporučujemo ponu- Radove treba poslati do 1. rujna 2010. godine na adresu Hrvatskog sabora kulture, Ulica kralja Zvonimira 17/IV, 10 000 Zagreb s naznakom Natječaj za tamburaške orkestre. Sve prispjele radove ocijenit će Stručno povjerenstvo i odlučiti o dodjeli sljedećih nagrada: 1. nagrada: 3.000,00 kn 2. nagrada: 2.000,00 kn 3. nagrada: 1.000,00 kn Pravila Natječaja: Prijavi se obavezno prilažu tri primjerka partiture u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispi- su. Slanjem skladbe autori jamče originalnost prijavljenog djela, kao i da ono nije bilo ranije javno izvedeno i objavljeno. Radovi primljeni na Natječaj ne vraćaju se autorima. Nagrađeni autori ovim Natječajem prenose na Hrvatski sabor kulture pravo: – tiskanja i distribucije – snimanja, objavljivanja i stavljanja u promet nosača zvuka – prve javne izvedbe – prijenosa putem radija i televizije. Sva ostala prava ostaju autorima prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima. Autor nema pravo jednostrano povući odabranu skladbu. Poželjna je, ali ne i obavezna, demo snimka skladbi. Molimo autore da skladbe potpisuju isključivo šifrom, a osobne podatke, s nazivom šifre, prilože u posebnoj, zatvorenoj kuverti. Radovi koji ne udovoljavaju navedenim uvjetima neće se uzeti u razmatranje. Nagrade autorima bit će isplaćene nakon predaje partitura i dionica u čitkom rukopisu ili kompjuterskom ispisu (nije obavezan kompjuterski ispis). Za detaljnije informacije možete kontaktirati na telefon 01/455–6885 (prof. Dražen Jelavić) te putem elektroničke pošte glazba@hrsk.hr. Rezultati Natječaja bit će objavljeni krajem 2010. na internetskoj stranici www.hrsk.hr
© Copyright 2024 Paperzz
