Projekat finansira EU „Partnerstvo za više okolišne standarde u BiH“ STANJE ŽIVOTNE SREDINE U BiH anketa Srđan Dvornik INTERPRETACIJA I REZULTATI ANKETE O STANJU ŽIVOTNE SREDINE U BIH April 2011. Ovaj projekat se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj dokumenta je isključiva odgovornost, Fondacija Heinrich Böll, Helsinški komitet za ljudska prava u BiH i Centar za ekologiju i energiju, te ni u kojem slučaju ne predstavlja stav Evropske unije. U okviru projekta financiranog od strane EU “Partnerstvo za više okolišne standarde u BiH”, koji sprovodi Fondacija Heinrich Böll, Helsinški Komitet za ljudska prava u BiH te Centar za ekologiju i energiju, u prvoj fazi realizacije urađeno je istraživanje među građanima, s ciljem dobijanja informacija i njihovih ocjena o stanju u oblasti treće generacije ljudskih prava- prava na zdrav okoliš. Istraživanje je urađeno na slučajnom uzorku od 500 građana i provedeno je u pet različitih bh. sredina, i to Livno, Bosanski Brod, Zenica, Tuzla i Sarajevo. Dobijeni rezultati trebaju da posluže za određivanje budućih pravaca djelovanja u kreiranju politika iz oblasti okoliša i okolišnih prava građana. Rezultati ankete su namijenjeni nevladinom sektoru, vlastima, medijima, stručnoj javnosti, te svim aktivistima i javnim radnicima zainteresiranim da okolišne standarde u BiH približe standardima Evropske unije. Saradnici na istraživanju su bili Sonja Garić (Centar za građansku suradnju, Livno), Muhamed Skopljak (REC, Zenica), Srđan Carić (Ekološko udruženje - EKO Brod, Bosanski Brod), Goran Marković(Centar za ekologiju i energiju, Tuzla), te učenici i nastavnici Srednje škole za okoliš i drvni dizajn Sarajevo. Stručna obrada ankete: Srđan Dvornik, samostalni konsultant Zagreb. Unos podataka: Lejla Mazlić, aktivistica Kuće ljudskih prava Sarajevo. 1. Uzorak Ispitivanjem stavova o stanju okoliša obuhvaćeno je 500 ispitanika. Po osnovnim demografskim obilježjima, taj je uzorak obuhvatio: • 53,21% žena i 46,79% muškaraca; • 5,59% osoba s osnovnim obrazovanjem, 46,91% sa srednjim, 45,71% s višim i visokim (uključujući stupanj magistra i doktora) i 1,80% ostalih; • po godinama starosti, ispitanici su grupirani na sljedeći način: - 20-30 27,09% - 30-40 27,29% - 40-50 21,51% - 50 i više 24,10% U odnosu na opću populaciju, uzorak ne odstupa značajno od rodne strukture društva, ali je očevidno 'pristran' u korist obrazovanijih i starijih segmenata društva. 2. Opća distribucija stavova Opće ocjene stanja okoliša u sredini u kojoj ispitanici žive iskazane su na sljedeći način: dobro 25 5,03% zadovoljavajuće 87 17,51% nezadovoljavajuće 230 46,28% zabrinjavajuće 155 31,19% ukupno: 497 Nezadovoljnjih je ukupno 77,46 %, a zadovoljnih samo 22,54%. Kao i obično, i među zadovoljnima i među nezadovoljnima pretežu umjereni nad radikalnim stavovima, ali treba primijetiti da je među nezadovoljnima udio onih koji smatraju da je stanje čak i zabrinjavajuće izrazito velik – 40 % svih koji su nezadovoljni odabralo je krajnje negativan stav. Kako su ti stavovi distribuirani po osnovnim demografijskim obilježjima – dobi, spolu i stupnju naobrazbe? Raspodjela stavova po spolu je sljedeća: M Ž dobro 3,22% 1,61% zadovoljavajuće 8,05% 9,26% nezadovoljavajuće 20,32% 25,96% zabrinjavajuće 14,69% 16,50% ukupno: 100% 3 Muškarci su stanjem okoliša nešto zadovoljniji nego žene. Među onima koji stanje ocjenjuju kao dobro muškarci su dvostruko brojniji (premda ih je u ukupnom uzorku nešto manje); međutim, budući da je ukupni postotak posve zadovoljnih vrlo nizak, iz toga ne bi trebalo izvoditi nikakve dalekosežne zaključke. Treba, međutim, istaknuti da žene koje stanje smatraju nezadovoljavajućim čine četvrtinu ukupne populacije; njihov udio u toj kategoriji izrazito je veći od njihovog udjela u ukupnom uzorku. Po dobi, stavovi su distribuirani na sljedeći način: dobro 20 - 30 30 - 40 40 - 50 50 i više 1,21% 1,61% 1,21% 1,01% zadovoljavajuće 6,04% 4,83% 2,62% 4,02% nezadovoljavajuće 11,27% 13,28% 10,06% 11,87% zabrinjavajuće 8,25% 7,85% 7,85% 6,84% ukupno: 100% (Ne)zadovoljstvo općim stanjem okoliša u sredini u kojoj ispitanice i ispitanici žive relativno je jednoliko raspoređeno. U svim dobnim skupinama najbrojniji su oni koji stanje ocjenjuju kao nezadovoljavajuće, i tu nema značajnijih razlika. Nešto je izraženiji krajnje negativni stav – "zabrinjavajuće" u najmlađoj dobnoj kategoriji. Ako (ne)zadovoljstvo stanjem okoliša promotrimo iz perskeptive obrazovanosti ispitanica i ispitanika, dobivamo sljedeću sliku: osnovno srednje više ili visoko ostalo dobro 1,21% 2,82% 0,60% 0,40% zadovoljavajuće 1,61% 8,65% 6,84% 0,40% nezadovoljavajuće 1,01% 20,32% 24,55% 0,40% zabrinjavajuće 1,61% 15,29% 13,68% 0,60% ukupno: 100% Obzirom na malen udio onih s osnovnim obrazovanjem i ostalih, značajne razlike treba tražiti samo u skupinama srednje i više/visoko obrazovanih. Izrazit je stav "nezadovoljavajuće" među visoko obrazovanima, koji su i u cjelini nezadovoljniji (38,23 od ukupno 45,67% onih koji su odgovorili na ovo pitanje) nego oni sa srednjim obrazovanjem (35,61 od ukupno 47,08%). Ipak, među srednje obrazovanima nešto je viši udio onih koji biraju krajnje negativan stav "zabrinjavajuće". Kako bi se te općenite stavove odredilo pobliže, ispitanicima je postavljeno i pitanje u kojem se tražilo da odrede pet najznačajnijih područja ekoloških problema i rangiraju ih. (Dio ispitanika je samo označio neke od ponuđenih odgovora, bez rangiranja, pa je u pbradi svim takvim odgovorima pripisan prosječni rang 3.) 4 Evo koja su područja problemā ponuđena i kako su ih ispitanici i ispitanice rangirale: ocjena stanja okoliša glavni problemi zaštite okoliša cijeli uzorak dobro otpad i divlje deponije 2,47 2,44 2,47 2,51 2,59 zagađenje rijeka i vodotoka 2,64 2,64 2,38 2,72 2,62 2,31 1,80 2,29 2,41 2,27 3,54 3,57 3,55 3,53 3,55 neplanska sječa šuma 3,55 2,50 4,05 3,40 3,59 socijalno stanje 2,89 1,86 2,85 2,83 3,10 buka 3,90 3,80 3,31 3,93 4,11 ostalo 4,18 1,00 4,50 3,92 7,00* zagađenje vazduha (prašina, dimni gasovi i dr.) zagađenje zemljišta (kanalizacija i dr.) zadovoljavajuće nezadovoljavajuće zabrinjavajuće (brojke predstavljaju srednje vrijednosti rangova: najniža brojka znači da je dotični problem najteži, itd.) U ukupnom uzorku, kao najteže područje određeno je zagađenje zraka prašinom, dimnim i ispušnim plinovima itd. S tim se slažu i oni koji opće stanje ocjenjuju kao dobro, nezadovoljavajuće i zabrinjavajuće. Onima kojima je stanje zadovoljavajuće najveći su problem otpad i divlje deponije, ali i za njih je zagađenje zraka drugo po važnosti. Budući da oni koji stanje smatraju nezadovoljavajućim i zabrinjavajućim čine više od tri četvrtine uzorka, normalno je da se njihove (negativne) preferencije podudaraju s rangovima u cjelokupnom uzorku. Prema tome, visoka suglasnost postoji u sljedećem poretku ekoločkih problema kako ih percipiraju građanke i građani BiH: problem rang (srednja vrijednost) 1. zagađenje vazduha (prašina, dimni gasovi i dr.) 2,31 2. otpad i divlje deponije 2,47 3. zagađenje rijeka i vodotoka: 2,64 Interesantno je da oni koji opće stanje smatraju dobrim daju izrazito visok rang (drugi po redu, 1,86) socijalnom stanju, koje za ostale skupine ne ulazi među prva tri problema. Za djelovanje organizacija za zaštitu okoliša, uključujući i one koji zdrav okoliš tretiraju kao jedno od ljudskih prava, kao i za one koji to prate kao novinari i urednici medija, ovi podaci nemaju značenje direktnog, autentičnog pokazatelja stvarnog stanja u okolišu. Oni pokazuju samo to čega su ljudi najsvjesniji, odnosno na što su najosjetljiviji. To znači dvije stvari: (1) da će, tamo gdje su to ujedno i stvarni najvažniji problemi, odaziv građanki i građana na akcije civilnih aktera i medijske informacije biti veći; (2) da u slučajevima u kojima neki realni prob* neki ispitanici su rangirali i više od traženih pet odgovora 5 lemi nisu na ovoj rang-listi dobili primjereno mjesto treba uložiti dodatne napore u informiranje javnosti o lošem stanju u dotičnim aspektima te o mogućim štetnim posljedicama i opasnostima. Pitanje o problemima okoliša velikim se dijelom odnosi na razne oblike zagađivanja, a ono logično traži i da se postavi pitanje o zagađivačima. Ispitanici i ispitanice (prikazani ukupno i podijeljeni po stavovima o općem stanju okoliša) ovako vide glavne zagađivače u svojoj sredini: ocjena stanja okoliša glavni zagađivači cijeli uzorak dobro zadovoljavajuće nezadovoljavajuće zabrinjavajuće fabrika 28,90% 1,88% 5,51% 10,75% 10,22% stanovništvo, uključujući divlje deponije 43,28% 1,88% 7,12% 22,18% 12,10% poljoprivredni proizvođači 3,36% 0,27% 0,81% 0,94% 1,34% saobraćaj 19,89% 0,81% 2,69% 10,48% 5,91% trgovina 2,69% 0,13% 0,54% 1,48% 0,54% ostalo 1,88% 0,13% 0,40% 0,94% 0,40% Uz odgovor "fabrika" bio je tražen konkretan odgovor. Ispitanici i ispitanice navele su sljedeće: Hidrogradnja, FDS, Aida Commerz, Ećo Company, Natron Hayat, HAK, BONI, termoelektrana u Tuzli, koksara, cementara, SODA, tuzlanski basen, rudnik Mramor, Mital, rafinerija, željezara, Arcelor, Cimos. Kao ostali zagađivači navedeni su: opća nekultura življenja, autodijelovi, mesarske radnje, radionice, psi i mačke lutalice, servisi, individualna ložišta. I po općem mnijenju, i po izboru svih skupina razlučenih po stupnju (ne)zadovoljstva stanjem okoliša, "stanovništvo" je apsolutni šampion među zagađivačima (u tome su najoštriji oni koji stanje ocjenjuju kao "nezadovoljavajuće"). Njegov bi udio bio čak i malo viši kada bi mu se pripisalo odgovore o individualnim ložištima među "ostalim" zagađivačima, a mogao bi se i smanjiti kada bi se moglo precizno odrediti koliko u divljim deponijima ima udjela poduzećā i poljoprivrede, ali ukupan je postotak toliko izrazito viši od drugih da ove razlike nisu značajne. Praktički konsenzus vlada i glede zagađivača br. 2, a to su fabrike, odnosno, u širem smislu, industrija. Radi jednostavnosti upitnika ta kategorija nije u formulaciji pitanja bila podrobnije raščlanjena, pa treba podrazumijevati da "fabrike" obuhvaćaju i energetska, ekstraktivna i druga slična postrojenja. Interesantno je da samo u skupini "nezadovoljavajuće" kakav-takav značaj kao zagađivač ima i saobraćaj (koji je za tu skupinu približno jednak industriji). Budući da se saobraćaj sastoji od velikog broja sudionika, a intenzitet zagađenja je po pojedinačnom sudioniku relativno malen, u općoj populaciji on je slabije zapažen. Tome pridonosi i njegova sveprisutnost, zbog čega ga se doživljava kao dio 'normalnog' okruženja. K tome, značajnija bi promjena direktno 6 involvirala velik dio stanovništva (prije svega, sve koji preferiraju privatni automobilski prevoz u odnosu na javni), što može voditi negiranju samog problema. Konačno, zbog sveprisutnosti sada dominantnih oblika saobraćaja teže je sagledati obuhvatnu promjenu, a ono što se ne smatra promjenjivim i ne doživljava se kao problem. Kako saobraćaj (skupa s industrijom/energetikom i poljoprivredom) normalno spada među najznačajnije zagađivače, a nemamo razloga pretpostaviti da se Bosna i Hercegovina po tome značajno razlikuje od drugih zemalja, ovo bi mogao biti primjer ranije navedene iskrivljene percepcije populacije. Isto važi i za poljoprivredu. Ostaje otvoreno pitanje je li razlog njenog malog udjela među zagađivačima kako ih vidi stanovništvo posljedica slabe informiranosti o štetnim uplivima poljoprivrede na okoliš, ili shvaćanja da ona na prostoru BiH nema značajan upliv. Direktni počinitelji zagađenja nisu jedini o kojima ovisi stanje odnosno zagađenje okliša. Tu svoj udio imaju i institucije direktno ili indirektno odgovorne za okoliš. Kako građanke i građani vide tu odgovornost ispitano je posebnim pitanjem kojim se od ispitanika tražilo da izdvoje jednu instancu, najodgovorniju za stanje okoliša. Odgovori, također ukršteni i sa stupnjem (ne)zadovoljstva stanjem okoliša, raspoređeni su ovako: najodgovorniji za stanje okoliša ocjena stanja okoliša cijeli uzorak dobro zadovoljavajuće nezadovoljavajuće zabrinjavajuće vlada BiH/entiteta/ kantona 29,80% 1,86% 5,03% 13,78% 8,94% općina 32,59% 1,49% 4.47% 15,08% 11,36% zagađivači* 10,61% 0,37% 2,05% 5,40% 2,79% građani 27,00% 1,12% 5,40% 12,85% 7,64% * kao zagađivači navedeni su: firme, fabrike, stanovništvo, farme, saobraćaj, dimnjaci Za one zadovoljne, najodgovornije su vlasti iznad općinske razine (kanton, entitet, vlada BiH); općine su na drugom mjestu, građani na trećem, a najmanje su odgovorni sami zagađivači. Za nezadovoljne, općinska razina je nešto odgovornija od razine vlasti iznad općinske, građani su također treći, a zagađivači posljednji. Moguć je zaključak da oni manje zadovoljni kritički gledaju na postupanje onog nivoa vlasti koji im je najbliži, premda nisu popustljivi ni prema višima. Budući da je prethodno pitanje bilo posvećeno samim zagađivačima, ispitanici su točno shvatili da u ovom pitanju glavnu ulogu nemaju oni, nego drugi akteri, koji bi mogli biti odgovorni za kontrolu i sprečavanje zagađivanja. Relativno značajno mjesto koje se među tim akterima pripisuje i samim građanima moglo bi ukazivati na izvjestan potencijal građanskog angažmana, ali to ćemo provjeriti na nekim kasnijim pitanjima. 3. Građanke i građani kao akteri Priličnu dosljednost u stavovima pokazuje ukrštanje navedenih odgovora o najodgovornijima za stanje okoliša sa stavovima o tome kome treba prijaviti probleme vezane iz okoliš: 7 kome prijaviti problem okoliša inspektorat entiteta/ kantona/opštine policija nekom drugom* 33,07% 41,78% 8,32% 12,87% vlada BiH/entiteta/kantona 8,71% 17,03% 1,98% 3,56% općina 17,23% 10,50% 3,76% 2,57% zagađivači* 2,77% 5,15% 1,19% 1,98% građani 6,73% 11,68% 3,17% 5,74% cijeli uzorak općinska služba odgovorni Oni koji najodgovornijima smatraju državne, entitetske ili kantonalne vlasti većinom se opredjeljuju da probleme s okolišem prijave inspektoratu, koji se može nalaziti i iznad općinske razine. Toj bi se instanci najprije obratili i oni koji najodgovornijima smatraju građane. Obrnuto, oni koji smatraju da su najodgovornije općine dosljedno smatraju da općinskim službama treba i prijaviti probleme s okolišem. Oslanjanje na policiju je najniže od ponuženih mogućnosti, a među "drugim" instancama ispitanici su naveli: eko policija, uprava za inspekcijske poslove, nikome ili ne znaju kome. Dok "eko-policiju" možda vrijei razmotriti kao dobru ideju, spominjanje "uprave za inspekcijske poslove" mimo ponuđenog odgovora o inspektoratu pokazuje da se dio građana naprosto ne snalazi u tome koje su institucije za što nadležne. Budući da je onih koji su odabrali "nekom drugom" ukupno više od 12%, dobivamo upozoravjući podatak da svaki osmi građanin/građanka ne zna kome prijaviti probleme s okolišem. Reagiranje na probleme okoliša prijavom nadležnima najniži je oblik građanskog djelovanja. Pored toga, postoje mogućnosti sudjelovanja u odlučivanju, kao i vaninstitucionalnog utjecaja na donošenje i provođenje političkih odluka – prije svega javnim djelovanjem aktera civilnog društva. U odnosu na sudjelovanje građanki i građana u odlučivanju koje se tiče okoliša i na njihov utjecaj postavljena su dva pitanja – da li građani sudjeluju u procesu donošenja takvih odluka i da li to njihovo sudjelovanje ima utjecaja. Odgovori na prvo pitanje su porazni: dvije trećine (66,13%) ispitanika odgovara da grašani uopće ne sudjeluju u donošenju odluka, jedna četvrtina (24,60%) smatra da građani "uglavnom" sudjeluju, a jedva svaki deseti (9,27%) bira potpuno potvrdan odgovor. Pritom su žene izrazito negativnije raspoložene (u navedenih 66,13% negativnih odgovora na njih otpada 36,29%, a na muškarce 29,84%). Negativna percepcija građanske participacije najzastupljenija je u najmlađoj dobnoj skupini (u kojoj tako misli gotovo 70% ispitanica i ispitanika) te u najviše obrazovanoj skupini (više od 71%). Premda je pitanje o sudjelovanju građana naizgled faktualno, odgovori nisu puka informacija o činjeničnom stanju, koje građanima ionako ne može biti u potpunosti poznato. Odgovori uključuju i neki vrijednosni stav spram participacije, kao i određeni nivo očekivanja. Tako je sud da građani ne sudjeluju u odlučivanju najprisutniji kod onih koji opće stanje okoliša smatraju nezadovoljavajućim (67,4%) i zabrinjavajućim (73,2%). O očekivanjima građana govore odgovori na pitanje da li se o prijedlozima građana vodi računa. Samo 3,43% daje pozitivan odgovor; 24,8% bira odgovor da se o njima "uglavnom" 8 vodi računa, a 71,77% daje negativan odgovor. Žene su i tu kritičnije od muškaraca: gotovo 40% ukupnog uzorka čine žene koje smatraju da se o prijedlozima građana ne vodi računa (naspram 32,06% koji otpada na mušlarce koji biraju negativni odgovor). Također, među kategorijama po naobrazbi najnegativniji je sud najobrazovanije skupine. Po dobi nema značajnih razlika – i mladi, i sredovječni i stariji u više od 70% smatraju da se o prijedlozima građana ne vodi računa. Kada se pitanje postavi iz perspektive mogućeg organiziranog djelovanja građana, dobiva se nešto drukčiju sliku. Premda tri petine populacije (59,47%) ne zna za udruženja građana koja imaju utjecaja na zaštitu okoliša, stavovi prema mogućnosti djelovanje putem građanskih organizacija nisu toliko negativni kao prethodno izneseni. Na pitanje mogu li građani kroz nevladine organizacije utjecati na politiku zaštite okoliša, 42,62% odgovara potvrdno, 31,56% smatra da "uglavnom" mogu, a negativan odgovor daje samo jedna četvrtina (25,82%). To bi moglo značiti dvije stvari: relativno visoko građansko samopouzdanje ili pak visoko povjerenje u moć nevladinih organizacija. U prvom slučaju, dobiveni odgovori bi značili da građani, premda negativno ocjenjuju utjecaj prijedloga koje daju pojedinci, vide mnogo veće mogućnosti vlastitog udruženog djelovanja. U potonjoj varijanti, premda uvažavaju značaj vansistemskih institucija (nevladinih organizacija), građani te organizacije ne vide kao nešto što sami stvaraju, nego kao alternativne, ali utjecajne institucije, koje se blagonaklono, ali pokroviteljski odnose prema njihovim problemima. Budući da u postjugoslavenskim zemljama nije bila razvijena paritipativna građanska politička kultura, a za najutjecajnije nevladine organizacije je presudnu ulogu igrala međunarodna podrška, a ne podrška odozdo – bilo članstva, bilo šira društvena – vjerojatnija je pretpostavka da građani veću moć pripisuju etabliranim NGO-ima nego samima sebi kad se udruže na vlastitu inicijativu i stvore organizaciju odozdo. Tako se može interpretirati i njihove izraze (ne)spremnosti za vlastiti angažman u nekoj organizaciji za zaštitu okoliša. Sveukupno, odgovori su vrlo povoljni: gotovo četiri petine (78,27%) bi se uključilo u djelovanje jedne takve organizacije. Međutim, broj onih koji bi to učinili kao aktivna članica/član dvostruko je manji od broja onih koji preferiraju ulogu običnog člana/članice koja podržava aktivnosti (26,16% : 52,11%). Samo 11,67% smatralo bi takav angažman uzaludnim trudom, a svaki deseti ispitanik nije za to zainteresiran. Po spolu i obrazovanju nema krupnijih razlika; jedino je u najstarijoj dobnoj skupini izrazito manje onih koji optiraju za aktivno članstvo, a više onih koji biraju ulogu obične članice/člana koja podržava aktivnosti organizacije. 4. Zaključak Zaključno, ova anketa pokazuje veliko nezadovoljstvo općim stanjem okoliša. Građanke i građani u postojećem sistemu ne vide mogućnosti da sami utječu na odluke o problemima okoliša. Otvoreni su, međutim, prema mogućnostima utjecaja kroz djelovanje nevladinih organizacija. Premda je velika većina sklona samo pasivnom i 'potpornom' članstvu, značajno je da jedna četvrtina ispitanika prihvaća i aktivno članstvo. 9 Dodaci rješenja i prijedlozi koje su ispitanici naveli za rješavanje problema navedenih u 5. pitanju: • Pravilna raspodjela i izgradnja više deponija (izgradnja regionalnih deponija) • Bolja organizacija i redovni odvoz otpada • Kontrola, zaštita rijeka i vodotoka (inspekcija, filteri, kolektori, akcije čišćenja rijeka) • Riješiti nezaposlenost i povećati plate (većinom nezaposleni ljudi ne brinu za okoliš) • Kažnjavati vlasnike kafića zbog buke, naročito ljeti (uvesti zakon o ograničavanju buke) • Uspostaviti zakonsku regulativu (donijeti kvalitetne i stroge zakone i sprovoditi ih) • Pročišćavati vazduh (korištenje filtera) • Potrebna stalna edukacija stanovništva (djece, poslodavaca, lokalnih zajednica) • Uvesti oštre zakonske, novčane kazne i sankcije • Više inspekcija za kontrolu očuvanja okoliša (redovnija kontrola i nadzor zaštite okoliša) • Ne bacati teško razgradljiv otpad • Ukinuti fabrike i automobile koji zagađuju • Prijaviti prestupnike i stanja na terenu službama za zaštitu okoliša • Podići svijest građana redovnim akcijama • Izmjeniti kanalizacionu mrežu (postaviti nove cijevi, ugraditi filtere za otpadnu vodu) • Eko policija mora imati bolje nadležnosti da može kažnjavati one koji uništavaju okolinu • Ugraditi filtere (fabrike, termoelektrane, domaćinstva) i što visočije dimnjake na tvornicama (eko dimnjaci) • Smanjiti saobraćaj (ograničiti broj vozila u prometu, ograničiti starosnu dob vozila, koristiti bicikla, ugraditi katalizatore u automobile) • Reciklaža (vraćati plastične boce u trgovinu) i zabrana korištenja plastičnih kesa • Zabraniti neplansku sječu šuma • Veći angažman ekoloških sekcija u školama i fakultetima • Poboljšati i ojačati rad inspektorata i općinskih službi (veća kontrola industrijskih procesa) • Dobro osmišljenje i dugotrajne medijske kampanje (radio, TV, internet) • Usvajanje i provođenje LEAP-a • Osnivanje ekoloških udruženja i aktivniji rad nevladinih organizacija • Postaviti kontejnere za reciklažu otpada • Uvesti centralno grijanje ili grijanje na plin (toplifikacija naselja) • Smjeniti lica na odgovornim mjestima za neprofesionalno obavljanje posla • Povećanje zelenih površina (pošumljavanje zemljišta, češće zelene akcije, izgradnja parkova) • Praćenje tehnologije (nova ekološka rješenja) • Formiranje malih firmi (poljoprivrednih) • Korištenje kvalitetnih goriva u saobraćaju (bio-gorivo) Na pitanje o budućem stanju okoliša u peerspektivi sljedećih 10 godina ispitanici su iznijeli sljedeće: 1. pozitivni stavovi: • Nadam se boljoj situaciji, ali treba promjeniti način razmišljanja kod građana • Odgovornost prema okolišu će biti bolja, jer će se i građani sve više izjašnjavati za zaštitu okoliša, a i vlast po EU direktivi mora što prije raditi na realizaciji donesenih zakona o zaštiti okoliša • Bolje uređenje državnih službi, promjena svijesti kod građana, poboljšanje postrojenja u fabrikama (filteri za prečišćavanje gasova) • Bolje nego trenutno • Ulaganjem u industriju, buđenjem svijesti kod običnih ljudi, poboljšao bi se i kvalitet usluga komunalnog preduzeća • Da proradi svijest građana, državne institucije počnu raditi svoj posao i da se uradi toplifikacija prigradskih naselja čime bi se ugasilo oko 7 000 individualnih dimnjaka i time bi se smanjila zagađenost općina • Zadovoljavajuća situacija 10 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Bolje za 20% Uz bolji privredni razvoj, oblast okoliša će biti mnogo bolja Uz radikalne promjene, mnogo bolje Kad se problemi budu rješavali kaznama, a ne pričama Povećanjem aktivnosti na zaštiti okoliša će jedino biti bolje Što veći razvoj turizma, više zeleniša i svijesti građana da to sve očuvamo S obzirom da se pokušavamo približiti EU, nadam se i za očekivati je da će se stanje morati popraviti i neke stvari riješiti Dosta razvijena oblast s raznim programima o zaštiti životne sredine Samo uvođenjem zakona će biti bolje Uvođenjem sankcija i zakona će biti bolje Efikasnija obrada otpadnih voda, vršenje većih pošumljavanja, sprovoditi zakonsku regulativu u vezi s okolišem Bolje, ukoliko se odmah krene s rješenjima Svijest ljudi je ključna da bude bolje, vidim je u EU ekspanziji Uz kvalitetne planove i projekte, s obzirom da je proteklih godina ova oblast postala interesantna, nadam se boljoj situaciji od sadašnje Očekujem povećanje interesovanja za ovu problematiku i veću aktivnost i ulaganje građana Osviješteni građani, nepostojanja divljih deponija, tvornice zakonom obavezne na ulaganje u razvoj najpogođenijih mijesta Optimistična sam, mislim da će educirano stanovništvo i ekolozi podići generalno svijest i da će biti bolje Uz pomoć vlade i građana, biće bolje Mora doći do bolje zakonske regulative, samo uz zakonske mjere će se stanje poboljšati Napredak u institucionalnoj zaštiti, podignuta svijest građana na višu razinu Poboljšanje situacije, regionalna deponija, kolektor za pročišćavanje rijeka, reciklaža, osvješćeni građani Odgovornije vlasti, edukacija djece, zakoni mogu voditi do boljeg stanja Manje korištenja automobila, veža pažnja na okoliš, životinje Razvijene kaznene mjere, okolišni plan, razvijena oblast okoliša dosta 2. negativni stavovi: • Zagađeno sekundarnim sirovinama • Isto stanje kao danas • Zabrinjavajuće • Nikako • Zatrpani smećem ako se ništa ne poduzme • Gore ne može biti • Bez sankcija postaćemo jedno velika deponija smeća • U daleko težoj situaciji jer je povezano sa stanjem u državi i političkim dešavanjima • Jako loše jer nema sredstava za ovu oblast • Malo izmjena, unatoč projektima i diskusijama • Stagnirajuće u najboljem slučaju • Zabrinjavajuće ako se ne počnu sprovoditi zakoni • Zagađeniji okoliš, rijeke, sve manje pitke vode • Sve veća zagađenja nerazvojem industrije • Ako se ovako nastavi neće ni biti okoliša • Ništa lijepo i dobro • Zapostavljena • Ništa bitno se neće promjeniti • Deponije, smetljišta, zagađene vode i zrak • Nisam siguran da će biti bolje • Zabrinjavajuće kao i sada • Jako zagađeno • Manji pomaci no ništa značajno • Ne vjerujem da će biti bolje 11 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • 12 Katastrofalno ako ne bude napravljena startegija i plan Isto ili gore iako sve zavisi od svijesti građana i organizacija koje trenutno ništa ne rade Bez većih promjena, isto Sve gore Nikako osim ako se odmah ne počne raditi na tome Isto ako ne i gore 10 puta Značajno degradirano ukoliko se ne donesu i ne sprovedu zakoni Katastrofalne posljedice današnjice Zbog sve manjeg budžeta, oblast okoliša bit će sve više na margini Sve isto, s još većim zagađenjem Bez napretka ako institucije ne shvate svoj posao,a građani izgrade svoju svijest o zaštiti okoliša Stagnacija u velikoj mjeri, sve veći broj oboljenja Tri puta gore za 10 godina gledajući ovakvo stanje Ako se ne poduzmu mjere, više respiratornih smetnji i oboljenja građana zbog velikog zagađenja zraka Ukoliko ekološka društva i nevladine organizacije ne uspiju u svom cilju, mnogo gore, ukoliko uspiju, imaćemo čistiju i ljepšu okolinu Neuslovan okoliš za normalan život Ako se situacija nastavlja razvijati i dosadašnjem smjeru, prijeti nam katastrofa Beznadežno Ako se nešto pod hitno ne preduzme, biće katastrofalno naredni period Ne vidim nikako, jer kako smo krenuli, za 10 godina će sve biti betonirano S obzirom na ekspanziju izgradnje stambenih i poslovnih objekata, za 10 godina nećemo imati nijedne zelene površine u gradu, osim možda fudbalskog terena Lokalni problemi sve više utječu negativno na kompletno stanje okoliša u zemlji, a sve to na cjelokupnu planetu Ako se ne poduzme nešto konkretnije (edukacija stanovništva, akcije čišćenja), slijedi nam propast S obzirom kako je sad, mislim da za 10 godina neće biti nikako dobro Ukoliko se svijest građana o zaštiti životne sredine i odgovornost javnog sektora o potrebi poštivanja minimuma standarda zaštite okoliša ne podignu na viši nivo, moguće su mnogo veće posljedice po zdravlje ljudi i očuvanje prirodne sredine Sa vrlo malim pomacima Ukoliko se nastavi trend zagađenja okoliša i građani ne poduzmu nikakve mjere, doći će do ozbiljnih posljedica po zdravlje ljudi Bez sankcionisanja devijantih ponašanja pojedinaca prema okolišu, izgledaćemo poput velikog smetljišta Oblast okoliša će i u narednom periodu biti zapostavljena, s obzirom na razvijenost socio-ekonomskog sistema u BiH i svijest stanovništva. Helsinški komitet za ljudska prava u BiH Heinrich Boell Stiftung Centar za ekologiju i energiju Ante Fijamenga 14b, Sarajevo Tel: +387 33 660 809 Fax: +387 33 661 853 E-mail: info@bh-hchr.org Čekaluša 42, Sarajevo Tel: +387 33 260 450 Fax: +387 33 260 460 E-mail: h.boell@bih.net.ba M. i Ž. Crnogorčevića 8, Tuzla Tel: +387 35 249 310 Fax: +387 35 249 312 E-mail: ekologija@ekologija.ba
© Copyright 2024 Paperzz
