TRUDNOĆA I DIJABETES

TRUDNOĆA I DIJABETES
Trudnoća je stanje koje disponira za razvoj dijabetesa. U trudnoći se
mijenja podnošljivost ugljikohidrata, tzv. tolerancija glukoze. Naime,
posteljica proizvodi hormone, koji se suprostavljaju djelovanju insulina
pa periferno tkivo postaje otpornije na insulin.
Poremećen metabolizam šećera u trudnoći nije u svih bolesnica
podjednak. Normalna regulacija šećera znaĉi da se razina glukoze u krvi
ujutro i tokom dana (prehrane) kreće izmeĊu 3,3 i 6,6 mmola (izmeĊu
60 i 120 mg%). U zdrave trudnice će glikemija i nakon opterećenja
glukozom biti manja od 7,8 mmola (140 mg%). Ako su vrijednosti
iznad toga, govori se o dijabetesu. Razlikuje se dva stupnja bolesti: 1)
Dijabetes u trudnoći i 2) Poremećena tolerancija glukoze (intolerancija
glukoze) u trudnoći.
Dijabetes je teži oblik poremećene ravnoteže šećera. Za neku bolesnicu
se kaže da ima dijabetes, ako je njena jutarnja glikemija (razina glukoze
u krvi) iznad 8 mmola (145 mg%) ili ako je nakon opterećenja
pokusnim obrokom dva sata nakon uzimanja glukoze njena
koncentracija iznad 11 mmola (200 mg%). Taj dijabetes može biti od
prije trudnoće ili se po prvi puta pojaviti u trudnoći. Ako je dijabetes
postojao ranije, onda se naziva dijabetes u trudnoći. Ako se pojavi u
trudnoći, naziva se dijabetes trudnoće iligestacijski dijabetes. Takav,
gestacijski dijabetes, nakon prestanka trudnoće nestaje.
Ako je jutarnja glukoza normalna (manja od 7,9 mmola), a dvosatna
vrijednost glukoze nakon opterećenja je izmeĊu 7,88 i 11 mmola, to se
stanje naziva intolerancija glukoze. U zdravih trudnica jutarnja glukoza
je manja od 6,7 mmola i dvosatna vrijednost nakon opterećenja je
manja od 7,8 mmola.
Dijabetes u trudnoći, gestacijski dijabetes i intolerancija glukoze su
oblici šećerne bolesti u trudnoći.
Dijabetes trudnoće je stanje šećerne bolesti u trudnoći. Pritom jutarnje
vrijednosti glukoze u krvi ili one tijekom dana su iznad 7,8 mmola na
litru. Najvećma se radi o ženama, koje su od dijabetesa bolovale i
lijeĉile se od prije trudnoće. U manjem broju njih (oko 10%) se
dijabetes po prvi puta pojavi tijekom trudnoće. Uĉestalost o insulinu
ovisnog dijabetesa nije, nasreću, velika, iznosi oko 1-2 na 1000
nebiranih trudnica. Takav oblik šećerne bolesti povezan je s brojnim
komplikacijama, koje postoje od prije trudnoće i koje se tijekom
trudnoće mogu pogoršati. To su infekcije mokraćnog sustava i
promjene na krvnim žilama. Više od majke je ugrožen njen plod.
Infekcije mokraćnog sustava.
Dijabetiĉarke i izvan trudnoće oko tri do ĉetiri puta ĉešće imaju
infekciju mokraćnog sustava, tzv. signifikantnu bakteriuriju, tj. u 1 ml
mokraće više od 100.000 klica. U trudnoći fiziološki nastaje zastoj
mokraće, koji pogoduje razvoju bakteriurije. Zato u nedovoljno
lijeĉenih dijabetiĉarki se u nekoliko postotaka njih razvije akutna upala
bubrega (akutni pijelonefritis). Zato se u svake trudnice dijabetiĉarke
rutinski uzima mokraća na urinokulturu. U sluĉaju nalaza bakterija u
mokraći provodi se dugotrajna terapija. Tako lijeĉene trudnice neće
oboljeti od akutnog pijelonefritisa.
Promjene na krvnim žilama
Dijabetes nije samo bolest gušteraĉe i mijene šećera, već i krvnih žila.
Brojna istraživanja su pokazala da istodobno s pojavom dijabetesa
poĉinju i promjene na sitnim krvnim žilama, tzv. dijabetiĉna
mikroangiopatija.
Te su promjene progresivne. Stijenka krvnih žila se zadebljava, prestaje
biti "elastiĉna". Posljedica toga je povišeni krvni tlak, ali i promjena u
brojnim organima, npr. u bubrezima i na oĉnoj pozadini.
Bubrezi mogu biti zahvaćeni bolešću (dijabetička nefropatija). Skloniji
su infekciji, a i luĉenju nekih tvari, koje povisuju krvni tlak, pa je u
dijabetiĉara znatno ĉešća hipertenzija. Tijekom trudnoće, posebice ako
je dijabetes nedovoljno lijeĉen, hipertenzija se pogorša. Ne samo
pogorša, već se razvija u teško stanje, tzv. preeklampsiju, pri kojoj dolazi
do izluĉivanja bjelanĉevina u mokraći i razvoju edema. Preeklampsija
može preći u eklampsiju, stanje grĉeva, koje je po život pogibeljna
komplikacija. Kod hipertenzije odnosno preeklampsije je i plod
ugoržen.
Komplikacije djeteta
Komplikacije od strane djeteta su brojne, još brojnije nego one u majke.
Temelj za nastanak komplikacija je povišen krvni šećer majke. Glukoza
iz krvi majke prelazi u plod u pojaĉanoj mjeri, u gušteraĉi ploda
proizvodi pojaĉano luĉenje insulina. Povišena razina djetetova insulina
potiĉe pojaĉano ugraĊivanje glukoze, masti i bjelanĉevina u tkivo
ploda,drugim rijeĉima nastaje pojačani rast ploda. Kod nedovoljno
regulisanog dijabetesa majke redovito su novoroĊenĉad iznad 4,5 kg, ne
rijetko 5 kg i više, sve do oko 6 kg. Ta djeca predstavljaju mehaniĉku
smetnju pri raĊanju, ali su metaboliĉki bolesna s brojnim
komplikacijama. Komplikacije djece nedovoljno lijeĉenih trudnica sa
šećernom bolesti su sljedeće:
Plod
Hiperglikemija i
pojaĉani rast
Hipoksija i acidoza
Hidramnion
Prerani porod
Mane razvoja
Novorođenče
Veliko dijete i
hipoglikemija
Hipoksija i acidoza
Pojaĉana žutica
Smetnje disanja
Mane razvoja
PREPORUĈENE LABORATORIJSKE ANALIZE KOD DIJABETESA
PRIJE TRUDNOĆE, U TRUDNOĆI ILI KOD SUMNJE NA
DIJABETES:
o
o
o
o
o
o
o
o
Glukoza u krvi i urinu
Inzulin
Inzulinska antitijela
OGTT – test opterećenja glukozom
HbA1c
Urin
Urinokultura-po potrebi
Mikroalbumini u urinu
BIOHEM, Medicinsko-laboratorijska dijagnostika
Safeta Hadžića 28, 71 000 Sarajevo
GSM: 061/452-405
Tel/Fax: 033/650-519
E-Mail: biohem@yahoo.com
Web: www.biohem.in
INTOLERANCIJA NA HRANU
Šta je zapravo intolerancija na hranu?
U suštini, intolerancija na hranu je abnormalna reakcija
vašeg tijela na odreĎene namirnice koja se može
manifestovati na razne načine. Neki ljudi će imati jedan
simptom, kao što su jake glavobolje, dok će drugi, na
nesreću, iskusiti sindrom iritabilnog kolona, migrenu,
kožne ili respiratorne simptome. Nije lahko kada se
shvati da je vaša hrana katalizator odreĎenih simptoma.
Za razliku od neposrednih reaktivnih simptoma alergije
na hranu, simptomi netolerancije na hranu se često
pojavljuju nekoliko sati ili čak nekoliko dana kasnije.
Alergija na hranu nije isto što i intolerancija na hranu
Uobičajena zabuna nastaje uvijek kada se izgovore riječi
alergija na hranu ili intolerancija/netolerancija na hranu.
Klasična alergija na hranu (kao što je alergija na kikiriki
ili školjke i rakove) obično se karakteriše neposrednom i
jakom reakcijom imunog sistema na odreĎene namirnice.
Simptomi alergije na hranu obuhvataju kihanje, osipe na
koži, iritaciiju kože, nadutost, nos koji curi, umor,
dijareu i povraćanje. Simptomi se obično pojave
nekoliko minuta nakon jela ili nakon dolaženja u
kontakt sa neugodnom hranom, meĎutim oni se mogu
pojaviti i sa zakašnjenjem od dva sata.
Alergija na hranu je izuzetno rijetka i dijagnostikovana je
samo kod 2.5% populacije. Najčešći primjeri alergije na
hranu su kikiriki, tree nuts (badem i brazilski orah), jaja,
mlijeko, riba i školjke. Kada je izloženo izvoru alergije,
tijelo stvara specifična antitijela (IgE) koja će se
suprotstaviti alergenima iz hrane i kada se hrana naredni
put pojede to izaziva reakciju imunološkog sistema i
dolazi do ispuštanja histamina i drugih supstanci
prirodno stvorenih u tijelu. Alergijske reakcije na hranu
mogu se znatno razlikovati u svojoj ozbiljnosti a neke čak
mogu biti i smrtonosne.
Intolerancija na hranu i alergija na hranu
Intolerancija na hranu
• Reakcije se veoma često javljaju sa zakašnjenjem i
simptomi se nekada pojavljuju nakon nekoliko
dana.
• Možete biti netolerantni na nekoliko različitih
grupa namirnica u isto vreme.
• Ljudi koji imaju problema sa intolerancijom na
hranu mogu osjetiti više simptoma, od migrene do
otečenosti, dijareje, letargije i opšteg osjećanja
indisponiranosti.
Alergija na hranu
• Reakcije se obično javljaju veoma brzo,
maksimalno 2 sata nakon izlaganja ‘reaktivnoj’
hrani.
• Alergija na hranu uključuje i imuni sistemi
predstavlja reakciju na odreĎene namirnice.
• Simptomi obuhvataju: otežano disanje, osipe,
oticanje, nos koji curi i anafilaktički šok. Ovi
simptomi mogu biti opasni po život.
Simptomi
Ukoliko imate bilo koji od pomenutih simptoma,
moguće je da patite od intolerancije na hranu. Ljudi koji
imaju probleme sa intolerancijom na hranu mogu imati
više od jednog simptoma u isto vrijeme.
Anksioznost (akutna ili
hronicna)
Bronhitis
Celijaklija
Artritis
Hronicni sindrom umora
Astma
Konstipacija
Poremećaj pažnje
Cisticna fibroza
Znojenje
Depresija
Nadimanje
Dijareja
Fibromialgija
Migrena
Gastritis
Poremećaj spavanja
Glavobolje
Zadržavanje vode
Oboljenje hiperaktivnosti
Problemi kontrolisanja težine
Inflamatorna bolest creva
Insomnija
Iritabilni crevni sindrom
Ekcem
Malapsorpcija
Kako klasična zapadnjačka medicina često i ne donosi rješenje
problema, svjedoci smo da pristupu «alternativnijim» oblicima
liječenja, a jedan od najpoznatijih oblika liječenja je promjena
načina prehrane.
Promatrajući ono što njegovi pacijenti rade, doktor Mike C.
Matthews pokušao je na naučnoj osnovi dokazati pozitivno
razmišljanje svojih pacijenata, te se u tu svrhu poslužio testom
intolerancije na hranu (odreĎivanje imunoglobulina IgG na
komponente hrane).
U istraživanje je uključeno 2567 osoba koje su dale pisani
pristanak za uključivanje u program.
Osnovna pitanja na koje je doktor Matthews želio dobiti
odgovor su:
Koji su najčešći simptomi koji muče pacijente?
Jesu li ta stanja trajna ili već godinama muče pacijente?
Koje su to namirnice «opasne» po zdravlje?
Što pacijenti rade sa dobivenim nalazima?
Koliko poboljšanje su osjetili nakon testa intolerancije na
hranu?
Koliko brzo su počeli osjećati poboljšanje?
Jesu li pojedine grupe pacijenata osjetili veća poboljšanja od
drugih?
Ima li značajnijih razlika između pojedinih dobnih i spolnih
grupa?
Osnovni simptomi, prijavljeni od strane testiranih osoba
možemo podijeliti u šest skupina:
Medicinska
grupa simptoma
Opis problema
akne, ekcem, svrbež,
osip, rozacea, urtikarija,
psorijaza,
abdominalna
bol,
napuhnutost,
opstipacija,
dijarea,
Gastrointestinalni
gubitak
apetita,
problemi
mučnina,
grčevi,
problemi sa tjelesnom
težinom
Mišićno – koštani artritis, fibromijalgija,
problemi
otečeni zglobovi
vrtoglavica, glavobolja,
Neurološki
migrena,
multipla
problemi
skleroza,
tenzijska
glavobolja
anksioznost, autizam,
depresija,
umor,
Psihološki
hiperaktivnost, letargija,
problemi
mučnina,
omaglica,
panični
napadaji,
napetost
poteškoće
disanja,
Respiratorni
astma, rinitis, sinusitis,
problemi
začepljenost uha, šum u
uhu
Dermatološki
problemi
Zastupljenost
15,7%
44,1 %
6,8%
11,9 %
8,5%
10%
Prosječna dob pacijenta bila je 54 godine. Od svih pacijenta
dvije trećine (68,7%) od svojih simptoma pati više od 3 godine,
a 33,1 % pacijenta bolovalo je više od 10 godina. Zapanjujuća je
činjenica da približno 50 % djece uključenih u istraživanje,
boluje više od 3 godine.
Rezultati koji su dobiveni nakon provedenog testa intolerancije
na 93 namirnice, pokazuju da: kravlje mlijeko, jaja, badem,
ječam, tvrda i meka pšenica, riža, raž, soja, kvasci, kikiriki,
kola… spadaju u skupinu potencijalno opasnih namirnica koje
uzrokuju i pogoršavaju simptome.
Činjenica koja uvijek zabrinjava liječnike je suradnja pacijenta
nakon propisane terapije i osobni angažman u provedbi
dobivenih naputaka, bez obzira o kojem se obliku liječenja
radilo. Ovo istraživanje je potvrdilo da se čak 97 % pacijenata
pridržavalo testa, a čak 64 % ga je u cijelosti pratilo.
Ipak ono što je krajnji cilj ovog istraživanja je dokazivanje
poboljšanja i u kojem vremenskom periodu je ono nastupilo.
Rezultati ukazuju da 79,2 % pacijenata koji su se rigorozno
pridržavali novog plana prehrane pokazuju poboljšanje, dok je
kod 66,9 % osoba koje su nisu striktno pridržavale dobivenih
instrukcija, evidentirano poboljšanje.
U prosjeku 73,4 % pacijenta pokazalo je značajno poboljšanje
što je za svaki test i istraživanje izrazito značajan postotak.
Zanimljiv podatak je da 53,7 % pacijenata poboljšanje osjeća
unutar 20 dana od promjene režima prehrane, dok razlika u
poboljšanju meĎu dobnim i spolnim skupinama, ali i meĎu
grupama simptoma, nije značajna.
Istraživanje je u cijelosti dalo odgovore na sva postavljena
pitanja, a glavni zaključak je da test intolerancija ima pozitivan
efekt na poboljšanje simptoma kod pacijenta koji pate od
kroničnih bolesti. Jako dobre rezultate su imali pacijenti koji su
slijedili upute liječnika ili nutricionista, te su oni osjetili i
najbrža i najveća poboljšanja.
Ovi podaci liječnike i pacijente ohrabruju da barem u počecima
rješavanja pojedinačnih tegoba posegnu za jednostavnijim
pristupom liječenja kao što je test intolerancije na hranu, jer za
lijekove u većini slučajeva ipak postoji vrijeme odgode.
Ovaj tekst baziran je na sažetku rada dr Mike C Matthews: Food
intolerance and its impact on chronic disease.
Promjena režima ishrane - život sa intolerancijom na
određene
namirnice
Ukoliko test pokaže bilo kakve pozitivne reakcije, to znači da
imate povišenu reakciju antitijela na odreĎenu hranu ukazujući
time na netoleranciju vašeg organizma prema datoj namirnici.
Reakcije mogu biti blage, umjerene ili jake.
Nakon što ste ustanovili netoleranciju na odreĎene namirnice,
preporučuje se da bilo koju ‘reaktivnu’ hranu eliminišete
najmanje
3
mjeseca.
Ukoliko imate puno pozitivnih rezultata, teže je eliminisati sve
namirnice iz ishrane odjednom, pa stoga učinite slijedeće:
a) izbjegavajte hranu koja izaziva srednju i jaku reakciju
b) da zamjenite hranu koja pokazuje srednju reakciju.
Činjenica da odreĎene namirnice treba izbaciti iz ishrane, (čak i
neke od omiljenih) može isprva za vas djelovati zastrašujuće.
Neki ljudi se mogu osjećati loše nekoliko dana pa je stoga teško
iz ishrane eliminisati odreĎene namirnice. Morate biti istrajni u
tome.
Kada iz ishrane uklonite odreĎene namirnice, morate voditi
računa da istu zamjenite njenim supstituentima. Uvijek postoji
više alternative nego što mislite.
Saznanje da ste intolerantni na neke od namirnica ne
predstavlja kraj svijeta, već samo početak prihvatanja činjenice
da je potrebno da promijenite ishranu. Treba da shvatite da ćete
izbjegavanjem namirnica koje ne odgovaraju vašem organizmu
voditi ispunjeniji život, bez simptoma koje ste podnosili mnogo
godina.
Alergija
Iako nema opasnosti po život, netolerancija na hranu se ne
smije potcijeniti, jer njen uticaj na bolest može biti značajan,
budući da ima ozbiljnog uticaja na mogućnost življenja
normalnim zdravim životom. Incidenca netolerancije na hranu
je izuzetno široka, a procjenjuje se da čak 45% populacije može
biti pogoĎen njome. Kod mnogih ljudi s netolerancijom na
hranu pojavljuje se više od jednog simptoma. Simptomi mogu
biti često nejasni i korijen uzroka problema, hrana, nije uvijek
pravilno dijagnostifikovana. Oboljeli se često žale da su tobože
u 'magli', da se osjećaju naduveno i umorno sve vrijeme.
Prije nego što promijenite način ishrane...
Nutricionizam i zdravlje su blisko povezani i stoga postoje
izvjesna standardna pravila koja se moraju poštovati prije nego
što promijenite režim ishrane. Ukoliko ste pod medicinskim
tretmanom, ukoliko ste trudni ili ste pod nekim
medikamentima, prije promjene režima ishrane treba obavezno
konsultovati stručno lice, tj. ljekara, nutricionistu.
Isplanirajte svoje obroke unaprijed, ukoliko je to moguće.
Sakupljanjem recepata koji ce sadržati nereaktivne namirnice,
imaćete manje poteškoća oko izbora hrane.
Upoznajte asortiman namirnica koje možete jesti. Ukoliko ste
reaktivni na nekoliko namirnica, postoji i mnoštvo drugih
namirnica koje možete slobodno jesti. Umesto što se
opterećujete time šta ne možete jesti, mnogo je bolje da pažnju
poklonite i usredsrijedite se na sve one dobre stvari koje možete
jesti.
Kada iz režima ishrane izbacite odreĎenu namirnicu, pokušajte
da je zamjenite nekom drugom iz te grupe namirnica na koju
niste
reaktivni.
Izbjegavajte one namirnice koje ne odgovaraju vašem organizmu,
čak i ako testom dobijete negativan rezultat.
Utvrdite koji proizvodi sadrže za vas reaktivne namirnice.
Mnogo gotovih jela i sosova sadrži različite sastojke koji nisu u
skladu sa proizvodom, stoga je veoma bitno da prethodno
pogledate deklaraciju. Veoma je bitno da sprovodite zdrav,
hranjiv režim ishrane.
Držite odmjerenu dijetu u toku izbjegavanja određenih
namirnica
Ukoliko test pokaže pozitivan rezultat na bilo koju namirnicu,
to znači da je vaš nivo antitijela povišen i da datu namirnicu
treba da izbjegavate najmanje tri mjeseca dok ne doĎe do
poboljšanja
simptoma.
Uklanjanje neprijatne hrane će vam omogućiti da promijenite
životni stil i napravite izbor namirnica koje ćete koristiti. Možda
ćete poželjeti da radite sa nutricionistom kako biste utvrdili
režim ishrane i identifikovali grupe namirnica koje možda
nedostaju ili čiji unos treba ograničiti. Veoma je bitno da
unosite raznovrsnu hranu.
Evo nekih od najreaktivnijih namirnica:
• Kravlje mleko
• Pšenica
• Jaja
• Kvasac
• Soja
9 savjeta za bolje zdravlje
Jedite svježu hranu kad god je to moguće, koja je što
raznovrsnijih boja i ukusa. Pokušajte da dnevno imate izbor od
bar 10 različitih namirnica. Npr. sjeme sa bananom i mlijekom
za doručak;
tuna ili sir ili piletina sa salatom, zelene
mahunarke, paradajz sa malo sirćeta za ručak; potom riba,
krompir, šargarepa, brokoli i grašak za večeru. Već ćete imati 12
različitih izvora hrane i organizmu pružiti raznovrsne izvore
nutritienata.
Trudite se da dobro sažvačete hranu. Ovo je prvi stadijum
varenja. Hrani koja nije dobro sažvakana biće potrebno više
vremena za varenje. Mnogi simptomi mogu biti umanjeni uz
produženo žvakanje.
Pijte najmanje 1-1 ½ litar vode na dan. Može biti u obliku
dobro razblaženog soka od voća ili povrća. Voće i biljni čajevi
predstavljaju, takode, dobru alternative ili probajte topli napitak
sa vodom i kriškom limuna ili mente. Izbjegavajte kafu i čaj koji
su diuretici. Oni povećavaju količinu tečnosti koja se izbacuje iz
organizma, a samim tim i izbacivanje vitalnih minerala.
NaĎite vremena za sebe tako što ćete bilježiti sve ono što
unesete.
Izračunajte koliko različitih vrsta namirnica unesete i utvrdite da
li postoje neke "uobičajene" namirnice. To su najčešće
namirnice koje prouzrokuju probleme. Ukoliko u ishrani
redovno koristite iste namirnice, pokušajte da ih izbjegavate tako
što ćete koristiti alternativne. Ova brošura će vam pomoći da
utvrdite koje su alternativne namirnice onim koje su često
zastupljene u ishrani.
Izbjegavajte izgorjelu i pečenu hranu, hidrogenizovane biljne
masti i višak životinjskih masti. Izgorjela hrana sadrži slobodne
radikale koji oštećuju ćelije organizma. Da bismo smanjili ovo
oštećenje potrebno nam je dosta antioksidanasa koji se nalaze u
povrću i voću. Izbjegavajte hidrogenizovane biljne masti.
Ograničite unos šećera i namirnica koje su preraĎene hemijskim
aditivima, maksimalno smanjite unos alkohola, kafe, čaja.
Možda ćete povremeno biti prinuĎeni na brzu hranu, ali to ne
bi trebalo da postane stalna osobina vašeg načina ishrane.
Uživajte u toku dana malo u jezgrastim plodovima i u sjemenu
kako biste obezbjedili dnevni unos esencijalnih masnih kiselina.
Jedite masnu ribu tri puta nedjeljno i probajte različita ulja koja
koristite kao začin salati. U većini prodavnica zdrave hrane ili u
supermarketima možete kupiti ulje bundeve, orahovo ulje ili
laneno ulje.
Provjerite da li unosite dovoljnu količinu vlaknastih materija i
vode radi dobre probave. Dnevno pražnjenje organizma se
smatra zdravim.
Redovno vežbajte. 50%zdravlja dolazi zahvaljujući vježbanju, a
50% od promjene režima ishrane. Nemojte smetnuti s uma ovu
izuzetno važnu činjenicu. Vježbanje utice na elastičnost
zglobova, poboljšava kardiovaskularni sistem i povećava postotak
sagorjevanja masti.
Intolerancija na hranu
Da li bi trebalo da uradim test intolerancije na hranu?
Ukoliko imate neke od simptoma navedenih u narednom
pitanju, i ukoliko ste posjetili ljekara i provjerili da ne postoje
drugi razlozi za postojeće simptome, bilo bi poželjno da uradite
test intolerancije na hranu.
Koji su simptomi intolerancije na hranu?
Intolerancija na hranu može prouzrokovati različite simptome i
može uticati na gotovo sve organe.
Pacijenti se često žale na raznovrsne simptome kao što su: bol u
stomaku praćen glavoboljom i osip; ali neki od najčešćih
simptoma su: uznemirenost, slaba koncentracija, konstipacija,
dijareja, glavobolja, nesanica, migrene, zadržavanje vode, artritis,
fibromialgija, astma, abdominalno nadimanje, sindrom
hroničnog umora, depresija, gastritis, inflamatorno oboljenje
crijeva, svrab kože, problem regulisanja težine, hiperaktivnost i
sindrom iritabilnog crijeva.
Kakva je razlika izmedu alergije na hranu i intolerancije na
hranu?
Klasična alergija na hranu, kao što je alergija na kikiriki ili
školjke, karakteriše se neposrednom i obično jakom reakcijom
pri
uzimanju
neodgovarajuće
hrane.
Šta označava termin "granična hrana"?
Granična hrana obuhvata one namirnice koje daju rezultate
malo iznad normalnih vrijednosti i koje treba minimalno
smanjiti u ishrani. Stoga, preporučujemo da ove namirnice
smjenjujete jednom na svaka 4 dana, uoliko je to moguće.
Da li je moguće da na nas reaguju namirnice koje nisu
otkrivene
testom?
Neke namirnice mogu prouzrokovati klasičnu alergijsku reakciju
koja uključuje stvaranje IgE antitijela. Ona neće biti
identifikovana bilo kojim IgG testom intolerancije na hranu.
Postoje takoĎe mnogobrojne namirnice koje mogu
prouzrokovati reakciju u organizmu bez uticaja na imuni sistem,
ali stvarajući simptome koji su slični IgG reakcijama. Na
primjer, amini u čokoladi, sir i crno vino mogu prouzrokovati
migrenu, neki aditivi kao što je tartrazin mogu prouzrokovati
osip, raš i astmu; natrijum glutamat iz kineske hrane
prouzrokuje znojenje i vrtoglavicu; a alkaloidi iz krompira,
paradajza i paprika mogu da utiču na zglobove. Ova testiranja je
veoma teško izvršiti, ali ove namirnice možete izbjegavati
ukoliko sumnjate da utiču na vas.
Tehničke i kliničke karakteristike
Da li neki lijekovi mogu uticati na rezultate?
Imunosupresanti smanjuju mogućnost imunog sistema da stvara
antitijela. Visoke doze steroida će takoĎe uticati na stvaranje
antitijela. Ukoliko imate bilo kakvih nedoumica, konsultujte
vašeg
ljekara.
Da li se uzorak krvi mora uzeti u određeno doba dana?
Ne, uzorak krvi se može uzeti u bilo koje doba dana.
Izbjegavam određene namirnice više od 3 mjeseca; da li je
moguće da one budu identifikovane na testu?
Moguće je da će se nivo antitijela značajno smanjiti ukoliko u
potpunosti izbjegavate te namirnice, i stoga je vrlo vjerovatno da
test neće moći da identifikuje antitijela. Ukoliko želite da
provjerite da li sada možete koristiti date namirnice i da se
možete boriti sa simptomima koji mogu nastati, ubacite u
ishranu porciju date hrane svakih 5-7 dana prije uzimanja
uzorka krvi. MeĎutim, ukoliko znate da odreĎena hrana
prouzrokuje snažne simptome uopšte nemojte ponovo unositi te
namirnice.
Da li postoji neka dokumentacija koja služi kao oslonac ovim
testovima?
Da, dosta studija impliciraju IgG antitijela hrane u razvoju
intolerancije na hranu i hroničnih oboljenja kao što su ekcem,
artritis, sindrom iritabilnog creva.
Da li postoje neka istraživanja koja ?
Nezavisno ispitivanje voĎeno 1998, proučavalo je smanjivanje
simptoma 2000 pojedinaca sljedeći dijetu koja se zasnivala na
IgG testu. Istraživanje pokazuje da su se simptomi značajno
smanjili kod više od 70% pacijenata nakon eliminisanja
namirnica koji su testom pokazale visok nivo IgG antitijela.
Šta je IgG?
IgG je u stvari imunoglobulin G. Imunoglobulini su antitijela
koje stvara imuni sistem kao odgovor na strana tijela koja su
unijeta u organizam. Postoji nekoliko različitih tipova
imunoglobulina. IgA, IgE, IgG, IgM su najpoznatiji.
Šta je antitijelo i koja je razlika izmedu IgG i IgE antitijela?
Antitijelo je poseban protein koji stvara imuni sistem organizma
kada se strana tijela (kao što su virusi, bakterije i toksini) naĎu u
organizmu. Proizvode ih posebna bijela krvna zrnca koja se
nazivaju B-limfociti kao odbranu od ovih stranih supstanci. IgE
antitijela predstavljaju tip antitijela koja se uglavnom nalaze u
koži, nosu, disajnim kanalima i plućima, i obično se stvaraju
kod klasičnih alergija. IgG antitijela su tip antitijela koja test
koristi pri testiranju intolerancije na hranu. Putem
mnogobrojnih istraživanja je dokazano da ukoliko se hrana koja
proizvodi visok nivo IgG antitijela eliminiše iz ishrane, simptomi
intolerancije
na
hranu
mogu
biti
smanjeni.
Zbog čega postajemo pozitivni na neke namirnice odredene
grupe (npr. soja, grah) iako ih ne jedemo godinama, a ne
reagujemo na druge namirnice iz iste grupe (npr. sočivo,
rogač, grašak) koje jedemo?
Dok namirnice iz iste grupe mogu biti antigenski slične tako da
su antitijela jedne unakrsno-reaktivna na drugu, one će takoĎe
izložiti antigenske raličitosti u zavisnosti od toga koliko su
bliske. Prema tome, namirnice koje prouzrokuju jake reakcije
antitijela koja su uočljiva čak i ako namirnice nisu unošene
godinama, nisu unakrsno-reaktivne sa drugim namirnicama iste
grupe. TakoĎe, neki antigeni iz hrane slabije iniciraju imunu
reakciju od ostalih tj. nisu imunogene u toj meri i, kao rezultat
toga,
stvaranje
antitijela
je
teže
stimulisano.
Zašto se ne testira šećer, alkohol itd?
IgG-test intolerancije na hranu zasnovan je na proteinima hrane
i antitijelima usmjerenim na njih. Šećer i alkohol nisu proteini.
Rečeno mi je da iz ishrane izbacim ‘x’ namirnicu, koju
godinama nismo unosili. Zašto se pojavio visok nivo IgG?
Ovo se javlja zbog toga što ste ili: a) unosili ‘x’ kroz drugu hranu,
a da to niste znali, ili b) što ste unosili namirnice iz iste porodice
što prouzrokuje stvaranje antitijela; c) antitijela stimulisana
namirnicama koje pokazuju ‘unakrsnu reaktivnost’ sa x
namirnicon.
U tom slučaju, kako ću znati da ostali rezultati nisu proizvod
unakrsne reaktivnosti?
Mogu biti, ali će nutricionist isprva preporučiti koje namirnice
treba eliminisati na osnovu testa.
Da li u tom slučaju treba ignorisati rezultate testa?
Ne. Pitajte nutricionistu koje od namirnica koje unosite
pripadaju istoj grupi namirnica kao i ‘x’ i koje možda
prouzrokuju stavaranje antitijela. Nutricionist će možda
preporučiti da iz ishrane izbacite i ove namirnice.
Da li je moguće imati visok nivo IgG, a pri tom ne osjećati
simptome?
Da, neki ljudi imaju visok nivo IgG, ali upošte ne osjećaju
nikakve simptome. Ovo je vjerovatno zbog toga što je imuni
sistem izuzetno efikasan u brisanju antigen-antitijelo kompleksa
prije no što su imali priliku da budu prenijeta u tkiva i
prouzrokuju
neki
problem.
Imam puno pozitivnih rezultata, na koji način da sve
namirnice izbacim iz ishrane?
Ukoliko imate puno pozitivnih rezultata, može biti veoma
zabrinjavajuće ako pokušate da izbacite sve namirnice iz ishrane
za vrijeme držanja dijete. U ovom slučaju preporučujemo vam
da kontaktirate nutricionistu, koji će vam pomoći da iz ishrane
izbacite namirnice sa jako pozitivnom reakcijom, i da zamjenite
namirnice koje su proizvele manje pozitivnu reakciju.
Šta znaci ukoliko imamo mnogo pozitivnih rezultata?
Moguce je da imate ‘Leaky Gut’ sindrom. Preporučujemo vam
da konsultujete nutricionistu.
Da li ovu hranu moramo izbjegavati do kraja života?
Ne. Nakon što ste ove namirnice izbjegavali 3 meseca, i
primjetili poboljšanje simptoma, možete početi da postepeno
vraćate namirnice u ishranu. Možete unijeti jednu namirnicu u
intervalu od 4 dana prije no što u ishranu uvrstite i drugu
namirnicu. Ukoliko ne primjetite ponovno vraćanje bilo kog
od simptoma, možete nastaviti sa povremenim unošenjem date
namirnice. Korištenje bilješki o namirnicama i simptomima za
vrijeme ponovnog vraćanja namirnica u ishranu može vam biti
od izuzetnog značaja.
Koliko dugo treba da izbjegavam ovu hranu?
Preporučuje se da izbjegavate svu hranu sa visokim nivoom IgG
antitijela minimlno 3 mjeseca. Ukoliko ne osjetite bilo kakvo
poboljšanje simptoma u toku ovog perioda, možete ustanoviti
da data hrana nije prouzrokovala date simptome.
Ukoliko izbjegavam hranu koja je prikazala visok nivo IgG, za
koji vremenski period će se IgG nivo vratiti na normalu?
Vremenom koncentracija IgG antitijela na odreĎenu hranu će
opasti. Poluživot IgG antitela u krvotoku iznosi otprilike 23
dana. MeĎutim, antigeni koji se čuvaju u jetri mogu se lagano
oslobaĎati nekoliko mjeseci, rezultujući perzistentnim
stvaranjem antitijela. Nivo antigena će, meĎutim, postepeno
opadati,
osim
pri
novom
izlaganju.
Počela sam da izbacujem određene namirnice iz ishrane i
osjećam se mnogo loše, da li je to normalno?
Ovo je normalna reakcija koja se kod mnogih ljudi pojavljuje
prvih nekoliko dana nakon izbacivanja odreĎenih namirnica, i
javlja se usled simptoma ‘apstinentske krize’. Uobičajeno je da
se osjećate loše nekoliko dana, ali ova faza brzo prolazi i
poboljšanje se obično primjećuje nakon nedjelju dana ili dvije.
Da li treba ponovo uraditi test nakon nekoliko meseci?
Kod mnogih pacijenata nije potrebno uraditi ponovno
testiranje, ali ukoliko želite da još jednom uradite test,
predlažemo vam da testiranje uradite nakon 6 meseci. Ukoliko
se vaše stanje poboljšalo i ukoliko uspješno unosite hranu, nije
potrebno
raditi
ponovno
testiranje.
Zbog čega se nekad osjećam bolje odmah nakon uzimanja
hrane koju bi trebalo da izbjegavam?
Neki ljudi se osjećaju bolje vrlo kratako nakon uzimanja hrane
koja prouzrokuje povišeni nivo IgG antitijela. MeĎutim, ukoliko
nastave sa unošenjem datih namirnica, simptomi se vraćaju.
Ponovno unošenje hrane pruža neki vid olakšanja, ali stvara
začarani krug koji je veoma teško prekinuti. Ovo može biti
prevaziĎeno strogim odstranjivanjem reaktivnih namirnica
minimalno na 3 mjeseca.
Šta će se desiti sa nivoom kalcijuma ukoliko iz ishrane u
potpunosti isključim kravlje mlijeko i mliječne proizvode?
Interesantno je da imate u vidu da badem, sojino brašno,
brazilski orah i špinat sadrže više kalcijuma na 100 mg nego što
sadrži
mlijeko.
Ukoliko je rezultat testa pozitivan na kravlje mlijeko, da li to
znači da sam netolerantan na laktozu?
Ne. Intolerancija na laktozu predstavlja nemogućnost varenja
laktoze, osnovnog šećera iz mlijeka. Prouzrokovana je deficitom
enzima laktaze, koji stvaraju ćelije tankog creva.
Ukoliko je rezultat pokazao da sam intolerantan na pšenicu,
da li to znači da imam celijačnu bolest?
Celijačna bolest podrazumijeva intoleranciju na gluten koji se
nalazi u pšenici, raži i ječmu. U Velikoj Britaniji otprilike 1
osoba na 1000 ima ovu intoleranciju i to je dugotrajno
inflamatorno stanje intestinalnog trakta. Kod našeg testa gluten
treba izdvojiti iz sjemena koja ga sadrže koristeći alkoholnu
ekstrakciju. Naš ekstrakt pšenice ne sadrži gluten, ali uključuje
ostale proteine koji se nalaze u pšenici i koji mogu biti
ekstrahovani koristeći vodeni rastvor. Stoga, pozitivan rezultat
intolerancije na pšenicu ne znaci postojanje celijačne bolesti.
Znam da moj organizam reaguje na pšenicu pa je stoga
izbjegavam, ali to nije bilo identifikovano testom, zbog čega?
Ukoliko odreĎenu hranu izbjegavate nekoliko meseci, moguće
je da se nivo antitijela smanjio do te mjere da se ne može
identifikovati
testom.
Zbog čega je test pokazao pozitavan rezultat na gluten, ali ne i
na pšenicu?
Ekstrakt pšenice ne sadrži gluten već druge proteine, poput
proteina sjemena. Ekstrakt glutena ne sadrži ove proteine, ali
sadrži čist gluten. Ukoliko imate antitijela na gluten, ali ne na
ostale proteine iz pšenice, nećete dobiti pozitivan rezultat na
pšenicu. Slično tome, ukoliko posjedujete antitijela na nonglutenske proteine, rezultat na pšenicu će biti pozitivan a u
odsustvu antitijela na gluten, reakcija na gluten će biti
negativna.
Šta je durum pšenica i zbog čega rezultat testa nije pozitivan na
durum, iako je pozitivan na pšenicu?
Durum pšenica i uobičajena pšenica su različite vrste. Durum
pšenica je izuzetno teška i koristi se obično za brašno i krupicu
od kojih se pravi tjestenina. Sadržaj proteina je različit i, stoga, u
jednom slučaju možemo imati pozitivnu reakciju, a u drugom
ne. Mnogi ljudi mogu biti tolerantni na durum pšenicu ukoliko
su pozitivni na pšenicu.
Ukoliko postanemo intolerantni na kvasac, da li to uključuje i
pivski kvasac?
Da, test uključuje i pekarski i pivski kvasac. Ukoliko postanete
intolerantni na pšenicu, veoma je bitno da unaprijed isplanirate
ishranu, budući da je pšenica sastavni dio većine proizvoda.
Ukoliko test pokaže pozitivan rezultat na kvasac, da li to znači
da imam kandidijazu?
Ne, ne uvijek, test samo pokazuje da imate povećani nivo
antitijela na kvasac u organizmu. Ukoliko želite da provjerite da
li imate kandidijazu, to možete učiniti posebnim testom na
specificna antitijela na Candida albicans gljivice.
BIOHEM, Medicinsko-laboratorijska dijagnostika
Safeta Hadžića 28, 71 000 Sarajevo
GSM: 061/452-405
Tel/Fax: 033/650-519
E-Mail: biohem@yahoo.com
Web: www.biohem.in
PARAZITARNA OBOLJENJA KOD DJECE
ŠTA OSJEĆA DIJETE, KOJE JE ZARAŽENO
GLISTAMA?
Dojenčad i predškolska djeca su naročito podložna zarazi
glistama, jer kod njih još nisu dovršene zaštitne barijere
želudačno-crijevnog trakta.
Prisustvo parazita se ne otkriva uvijek na osnovu simptoma.
Samo se kod svakog trećeg djeteta manifestuju simptomi
prisustva glista.
To znači da većina djece prežive infekciju u skrivenoj
formi, i ne prolaze neophodan tretman protiv glista.
Najčešće se treba dosjetiti da li dijete ima gliste.
ZNACI PRISUSTVA GLISTA U ORGANIZMU
DJETETA:











balavost
mučnina
smanjen apetit ili patološki izražen apetit
bolovi promjenljivog
intenziteta u okolini pupka
poremećena stolica
pojačano zamaranje
hiperaktivnost djeteta
glavobolja
vrtoglavica
blijedo lice
podočnjaci







pojačana uzbudjenost uveče
bezrazložni nastupi inata
teško uspavljivanje i loš san
spavanje praćeno kricima
škripanje zubima u snu
svrab oko analnog otvora
alergijske reakcije
AKO SU KOD DJETETA OTKRIVENI ZNACI
PRISUSTVA GLISTA:
Testirajte svoje dijete na parazite, naročito ako primjetite
više gore navedenih simptoma!
Vodite računa o tome da paraziti mogu izazvati i teške
alergijske reakcije kod djece!
Potrebno je da cijela porodica prođe tretman protiv
parazita.
Narodna sredstva su djelimično dobra protiv crijevnih
parazita, ali ne mogu riješiti problem parazita u drugim
organima - tkivima, mišićima, krvi.
Svi paraziti jednu fazu svog razvoja provode u krvi!
BIOHEM, Medicinsko-laboratorijska dijagnostika
Safeta Hadžića 28, 71 000 Sarajevo
GSM: 061/452-405
Tel/Fax: 033/650-519
E-Mail: biohem@yahoo.com
Web: www.biohem.in
ŠTA JE DOBRO ZNATI I URADITI PRIJE
HORMONSKE KONTRACEPCIJE?
ŠTA JE DOBRO ZNATI I URADITI PRIJE
HORMONSKE KONTRACEPCIJE?
Jedan od rizika uzimanja hormonske terapije pa time
i kontraceptiva je i povećanje rizika od tromboembolije.
Prirodno mikrotrombi (mikrougrušci) stalno nastaju
unutar krvnih žila (brzi protok krvi, dodirivanje stjenka
krvnih žilica, itd), no isto tako se odmah i uklanjaju
prirodnim i automatskim sistemom koji “otapa” trombe
ili zaustavlja njihovo nastajanje.
U tom procesu najvažniji su sastojci krvi koji se zovu
AT (antitrombin) i Protein C. Prema literaturi 1:2000 do
1:5000 ljudi ima prirođen defekt ovih faktora, što može
ali i ne mora započeti proces ubrzanog nastajanja tromba
te konačno tromboembolije. Takav proces neki put
započinje operativni zahvat, trauma, porod, trudnoća,
kontraceptivi, itd.
Ljudi s nedostatkom AT i Proteina C moguće su
izloženi povećanom riziku od tromboembolije. Važno je
imati na umu da je naše tijelo odnosno njegovo
fukcioniranje komplikovanije nego što to izgleda. Svaki
proces našeg organizma posljedica je međusobnih veza
niza procesa čije je povezivanje teško predvidjeti a
dijelom još uopće nisu poznati. Zato laboratorijsko
ispitivanje ne daje 100% sigurnosti koje i inače nikada
nema.
Međutim, prije uzimanja hormonske terapije ili ako se
bojite srčanog ili moždanog udara, a koji su isto
posljedice pojave tromba u krvnim žilama, predlažemo
slijedeće pretrage:
o
o
o
o
o
o
o
o
o
KKS
Glukoza u krvi
Ukupni bilirubin
AST
ALT
AP
γGT
Antitrombin III
Protein C
BIOHEM, Medicinsko-laboratorijska dijagnostika
Safeta Hadžića 28, 71 000 Sarajevo
GSM: 061/452-405
Tel/Fax: 033/650-519
E-Mail: biohem@yahoo.com
Web: www.biohem.in
ŠTA JE TO STREPTOKOKNA INFEKCIJA I ZAŠTO
RADIMO BRISEVE DJECI ZA UPIS U VRTIĆE?
ŠTA JE STREPTOKOK?
Streptokok je visoko zarazna bakterija, koja je u najvećem
broju slučajeva izazivač infekcije ždrijela i krajnika. Kod
djece do tri godine starosti,
streptokokna infekcija javlja se u obliku
blage upale nosa i ždrijela, a kod malo
starijih mališana uzrasta preko tri
godine najčešće se manifestuje gnojnom anginom i
šarlahom.
Koje bolesti izaziva streptokok?
Tri najčešća oboljenja kod djece, koja nastaju kao
posljedica bakterije streptokok su: streptokokna upala
nosa i ždrijela, streptokokna angina i šarlah.
Streptokokna upala nosa i ždrijela blaže je streptokokno
oboljenje, a karakteriše se neznatno povišenom
temperaturom,
grloboljom,
„nazalnim“ govorom i crvenilom
ždrijela. Kod dojenčadi i male
djece infekcija streptokokima iz
nosa i ždrijela često se proširi na
srednje uho. Limfni čvorovi na
vratu obično su uvećani.
Streptokokna angina nakon kratkotrajne inkubacije od
jednog do tri dana, nastupa naglo s povišenom
temperaturom,
groznicom,
jakom
grloboljom,
glavoboljom i bolovima u zglobovima. Nerijetko počinje i
povraćanjem. Ždrijelo, resica i nepčani lukovi su jarko
crveni i otečeni, krajnici su povećani i crveni sa gnojnim
tačkicama ili naslagama. Limfni čvorovi na vratu su
uvećani i bolni.
Šarlah počinje kao streptokokna angina, a nakon dva
dana javlja se crveni, tačkast osip. Koža je suha i hrapava,
a osip je najizraženiji ispod pazuha, u donjim dijelovima
trbuha i preponama, a na licu ga nema. Obrazi su
zažareni, a oko usta je izraženo blijedilo. U početku
bolesti jezik je obložen, a nakon nekoliko dana postaje
nalik na malinu. Osip traje oko sedam dana, nakon čega
se koža ljušti i peruta.
Kako se prenosi streptokok?
Streptokok se prenosi vrlo brzo i lako, naročito u
kolektivima – vrtići i škole. Osim kapljičnim putem,
može da se dobije i preko predmeta - maramica, igračaka,
peškira, itd. Mali bolesnik je zarazan za svoju okolinu za
vrijeme kliničke bolesti, odnosno približno 10 dana.
Šta znači da je dijete kliconoša?
Kliconoše su ona djeca koja u svom grlu imaju stalno
prisutan streptokok, a nemaju nikakve tegobe. Dakle,
vaše dijete nije bolesno, ali i predstavlja opasnost za
okolinu. Kod kliconoša bakterije se nalaze na površini
grla, ali nemaju dodira sa imunološkim snagama
organizma, a često mogu imati zaštitnu ulogu.
Da li je neophodno uzimanje brisa?
Naravno, da biste dobili sigurnu potvrdu da vaše dijete
ima streptokok, treba da mu se uradi bris ždrijela.
Dijagnoza se postavlja na osnovu mikroskopskih,
kulturelnih i biohemijskih osobina. Ako se utvrdi da se
radi o streptokoknoj infekciji radi se antibiogram, da se
utvrdi na koji antibiotik je bakterija najosjetljivija. Na taj
način se izbjegava bespotrebna upotreba antibiotika i
njihovo nasumično uzimanje, što
na duže staze ima za posljedicu
rezistenciju-otpornost bakterija na
antibiotike, pa nam je sve teže
voditi bitku sa ovim okom
nevidljivim neprijateljima. Tek
izradom antibiograma može se
pristupiti pravoj terapiji i adekvatnom liječenju.
BIOHEM, Medicinsko-laboratorijska dijagnostika
Safeta Hadžića 28, 71 000 Sarajevo
GSM: 061/452-405
Tel/Fax: 033/650-519
E-Mail: biohem@yahoo.com
Web: www.biohem.in
TORCH
TORCH
1. T – Toxoplasmosis / Toxoplasma gondii
2. O – Ostale infekcije
3. R – Rubella
4. C – Cytomegalovirus
5. H – Herpes simplex virus
Slovo O označava “Ostale agense“ koji mogu biti sljedeći:
Hepatitis B, Coxsackie virus, Sifilis, Varicella-Zoster
Virus, HIV.
Citomegalovirus
Kongenitalne i perinatalne infekcije
Kongenitalna infekcija nastaje
transplacentarnim
širenjem
poslije CMV viremije u
majke. Kongenitalna infekcija
može
uzrokovati
tzv.
citomegaličnu
inkluzionu
bolest, čije manifestacije zavise
od zahvaćenog organa tj.
sistema.
Rijetko se manifestuju kao multivisceralna sistemska
oštećenja, a češće kao kalcifikacije u CNS sa različitim
senzoneuralnim poremećajima, zaostajanjem rasta,
hepatosplenomegalijom, žuticom, trombocitopenijom,
encefalitisom sa ili bez mikrocefalije. Kongenitalne
infekcije mogu biti bez simptoma pri roĎenju, ali se
kasnije manifestuju oštećenjima sluha ili mentalnom
retardacijom. Infekcija može proći i bez ikakvih
posljedica po plod, a manifestuje se dugotrajnim
izlučivanjem virusa nakon roĎenja.
Perinatalna infekcija nastaje ingestijom CMV pri prolazu
novoroĎenčeta kroz inficirani poroĎajni kanal ili
kolostrumom i mlijekom. Najčešće je asimptomska ili
subklinička. Virus se razmnožava u pljuvačnim
žljezdama i epitelnim ćelijama. Rijetko se razvija
peumonija.
Toxoplasma
MeĎu zooantroponozama - oboljenjima koja se sa
životinja prenose na ljude, jedna od klinički
najznačajnijih je toksoplazmoza. Izazivač je parazit
Toxoplasma gondii, čiji domaćin mogu biti skoro sve
vrste životinja, pa i čovjek. Toksoplazma je jedan od
najuspješnijih parazita na Zemlji jer je njime prokužena
čitava trećina čovečanstva. Osim što je jedna od
najrasprostranjenijih, toksoplazmoza je i jedina parazitska
infekcija koja pripada TORCH sindromu (akronim koji
označava glavne infektivne agense: Toxoplasma, Rubella,
Cytomegalovirus, Herpes simplex virus, koji dovode do
oštećenja neroĎenog djeteta)
Životni ciklus toksoplazme je osoben utoliko što se
seksualni razvoj odigrava samo kod životinja iz porodice
mačaka, a aseksualni kod svih ostalih domaćina. Kod
svih ostalih, tzv. prelaznih domaćina, pa i čovjeka, odvija
se životni ciklus u kome se pojavljuju tahizoit (brzodjeleći), i bradizoit (sporo-djeleći životni oblik) unutar
tkivne ciste. Po polumjesečastom odnosno lučnom
obliku (grči toxon - luk) tahizoita, parazit je i dobio ime.
Putevi prenošenja infekcije
Čovjek se najčešće inficira preko usta (digestivnog trakta),
unošenjem bilo tkivnih cista
bilo oocista. Dok tkivne ciste
čovek može unijeti s mesom
koje pojede, oocistama se može
inficirati
preko
mačke,
direktno ili prazneći mačkinu
posudu, ili radeći u bašti u
koju zalaze (i defeciraju) mačke,
ili čak jedući sirovo a
nedovoljno oprano voće i povrće zagaĎeno oocistama,
uglavnom ono koje raste nisko pri zemlji. Posle unošenja
bilo kog od ovih infektivnih oblika, pod dejstvom
želudačnog soka dolazi do brzog razlaganja opne ciste i
oslobaĎanja parazita, koji prelaze u brzo-djeleći oblik i
prodiru u sve vrste ćelija organizma. MeĎutim, sama
infekcija podstiče imunski odgovor domaćina, pa da bi se
od ovoga zaštitili, paraziti (ponovo) prelaze u oblik
bradizoita koji se okružuju opnom (cista). Ciste se
uglavnom smještaju u tkivima slabije dostupnim efektima
imunskog odgovora domaćina, npr. u centralnom
nervnom sistemu, oku, skeletnim mišićima i srcu. Vrlo
dugo preživljavaju, praktično doživotno, izazivajući
trajnu latentnu odnosno hroničnu infekciju, i ova
sposobnost konverzije u manje zahtjevni životni oblik i
predstavlja
suštinu
parazitizma
T.
gondii.
Kontakt sa parazitom može se dokazati raznim testovima.
U praksi se najviše koriste serološki testovi, kojima se
dokazuju specifična antitijela u krvi inficirane osobe.
Toksoplazmoza je ipak najbitnija kao infekcija koja može
da ošteti neroĎeni plod. To je zato što paraziti iz krvi
trudnice mogu preći na plod. Bitno je znati, a oko ovoga
kod nas, pa i meĎu medicinskim osobljem, često vladaju
zablude da do infekcije ploda može doći samo u slučaju
primarne (akutne, prve) infekcije majke u trudnoći. Ovo
znači da žene koje su prije trudnoće inficirane tj.
imunizovane (testovima se pokazuju kao pozitivne) ne
mogu prenijeti infekciju na plod, i takoĎe, da
toksoplazmoza može oštetiti samo jednu trudnoću, u
vrijeme primarne infekcije, te da nema razloga za brigu u
sljedećoj.
Od svih slučajeva infekcije u trudnoći, infekcija će se
prenijeti na plod u oko 40%. Rane infekcije su mnogo
rjeĎe ali i ozbiljnije. Mogu dovesti do smrti fetusa
(spontani pobačaj), ili do roĎenja oštećenog
novoroĎenčeta.
Znaci ranije smatrani klasičnim trijasom kongenitalne
toksoplazmoze, koji uključuju hidrocefalus, horioretinitis
i moždane kalcifikacije, danas se srećom viĎaju veoma
rijetko, a nastaju ako do infekcije ploda doĎe oko sredine
trudnoće. Većina (oko 65%) infekcija ploda desi se u
toku trećeg trimestra, što za posljedicu može imati
prijevremeni poroĎaj, raĎanje nezrelog deteta, ili
asimptomatsku infekciju koja će se klinički manifestovati
posle nekoliko mjeseci, godina, pa i u drugoj ili trećoj
deceniji života. Za inficiran plod kažemo da je obolio od
kongenitalne toksoplazmoze.
Kongenitalna toksoplazmoza može se ispoljiti već na
roĎenju, kada se odmah primjeti i liječi, ali češće se
dešava da se rodi naizgled zdravo dijete kod koga se samo
pregledom krvi može pokazati da je inficirano. MeĎutim,
pošto se praktično kod sve inficirane a neliječene djece
pojavljuju kasne posledice (npr. kod 50% takve djece
oštećenje očiju pojavljuje se već do uzrasta od 18 godina),
i asimptomatsku kongenitalnu infekciju treba
najozbiljnije shvatiti. Ovo podrazumijeva blagovremenu
(ranu) dijagnozu i energičnu terapiju, koja se po
najnovijim stavovima sprovodi tokom čitave prve godine.
Rubeola
Rubeola je zarazna bolest uzrokovana virusom Rubella.
Rubeola je bolest koja se najčešće manifestira osipom i
blagom kliničkom slikom, a zaraza se širi kapljičnim
putem.
Klinička slika bolest ovisi o tome dali je rubeola stečena
postnatalno ili prenatalno:


postnatalno stečena bolest obično traje jedan do tri
dana, često prolazi bez pojave simptoma
(asimptomatski),
mogu
biti prisutni povišena
tjelesna
temperatura,
slabost, gubitak apetita.
Javlja se osip koji može
trajati tri do pet dana, uz
koji su obično udruženi
kataralni simptomi. Djeca se obično oporavljaju
prije od odraslih, a komplikacije su vrlo rijetke (npr.
artritis, encefalitis).
prenatalna zaraza, tj. infekcija majke tijekom
trudnoće, koja se transplacentrano prenese na fetus
može imati ozbiljne posljedice intrauterino (npr.
pobačaj, kongenitalne malformacije organa ili
organskih sustava) i/ili nakon roĎenja. NovoroĎenče
s kongenitalnom rubeolom može imati razne
simptome koji se mogu
razvrstati u prolazne (npr.
niska poroĎajna težina),
trajne (npr. gluhoća) i
razvojne
(npr.
miopija).
Najčešće
manifestacije
kongenitalne
rubeole
su
gluhoća, katarakta i glaukom,
kongenitalne malformacije srca i mentalna
retardacija
Dijagnoza se postavlja serološkim testovima kojim se
otkrivaju IgM protutijela specifična za virus, uz
karakterističnu kliničku sliku, naročito osip. Liječenje je
simptomatsko, a prevencija bolesti se vrši cijepljenjem
cjepivom koje sadrži dva soja atenuiranog virusa.
Herpes simplex 1 i 2
Herpes simpleks je uobičajena virusna infekcija koja ima
svoju primarnu a potom i sekundarnu fazu kada se
povremeno vraća. Postoje dva tipa Herpesa simplexa:
herpes simplex tip 1 i herpes simplex tip 2, a isto tako jedna
osoba može biti zaražena s oba tipa virusa, koji mogu
izazivati probleme na različitim dijelovima tijela.
Herpes simplex tip 1
Procjenjuje se da je njime zaraženo 60% djece u dobi do
10 godina. Broj zaraženih i nositelja virusa stalno raste i
doseže čak do 80-90% starijih od 50 godina. Ovaj tip
virusa najčešće se prenosi preko usta, neposrednim
kontaktom (dovoljan je poljubac ili kap sline). Zaraza
može proći bez ikakvih simptoma ili simptomima sličnim
infekciji gornjih dišnih putova. Virus se nakon prvog
kontakta s domaćinom nasadi na dio živčanog sustava
oko usana i ostaje doživotno u tijelu, te se povremeno ili
češće "budi". Najčešći razlozi koji ga aktiviraju povezani
su padom imuniteta, gripom, prehladom, stresom,
povišenom tjelesnom temperaturom, hladnoćom,
menstruacijom. Iako je infekcija virusom herpes simplex
tip 1 relativno bezazlena, komplikacije nastaju ako se
bolest proširi na druge dijelove tijela, a posebno je
opasan prijelaz na oči, gdje virus može uzrokovati
infekciju oka, uz vjeĎe, spojnicu i rožnicu i tako dovesti
do oštećenja rožnice. Za vrijeme infekcije (dok postoji
ranica) treba izbjegavati ljubljenje, kao i oralni seks, jer
herpes simplex tip 1 može zahvatiti i spolne organe.
Bolest nije izlječiva, već se samo ublažava sredstvima za
olakšanje simptoma.
Herpes simpex tip 2
Često ga nazivaju i genitalnim herpesom iako se
procjenjuje da oko 30% slučajeva potječe od herpesa
simplex tip 1, a ostalih 70% izaziva herpes simplex tip 2.
Kod muškaraca se bolest (mjehurići ispunjeni
tekućinom) pojavljuje na sluznici penisa i na prepuciju, a
kod žena počinje upalom stidnice, osjećajem neugode i
svrbeži, zatim se pojavljuju mjehurići na vanjskim
spolnim organima.
Problem nastaje pri prolazu djeteta kroz poroĎajni kanal
u kome postoji svježe izbijanje mjehurića genitalnog
herpesa. Tada se trudnoća dovršava carskim rezom.
Ostale rizične infekcije u trudnoći
Hepatitis
uzrokuju
virusi.
Hepatitis A prenosi se prljavim
rukama u bliskom kontaktu sa
zaraženom osobom, ali infekcija
ne mijenja bitno ishod trudnoće
niti ima veći rizik za fetus. Hepatitis B prenosi se krvlju i
svim tjelesnim tekućinama, a osobito je važan spolni
kontakt i intravensko uživanje droge. Preko posteljice
prenosi se u oko 5-10%, ali se ipak većina zaraza dogaĎa
tijekom poroĎaja ili nakon njega. U 90% te djece razvit
će se kronični hepatitis B. Testiranje krvi na hepatitis B
obavezno je na početku trudnoće. NovoroĎenčad čije su
majke antigen pozitivne, dobit će imunoglobulin i
cjepivo. Hepatitis C prenosi se krvlju i intravenskim
uživanjem droge, spolnim putem u najviše 5% slučajeva,
a minimalne su šanse da se prenese posteljicom. Liječenje
hepatitisa C je simptomatsko, a cjepiva nema.
Sifilis je jedna od tzv. klasičnih spolno prenosivih bolesti.
Uzrokuje ga bakterija Treponema. Ako je infekcija
uslijedila u trudnoći, doći će do pobačaja, mrtvoroĎenja
ili će se roditi dijete sa znakovima sifilisa. Ako je žena
zaražena puno godina prije trudnoće, dijete se može
roditi zdravo, jer su bakterije začahurene u tkivu majke.
Danas se sifilis može naći sporadično, ali je testiranje
krvi u trudnoći obavezno.
Klamidija je bakterija koja pripada spolno prenosivim
uzročnicima.
U
žena
uzrokuje
neplodnost,
izvanmaterničnu trudnoću, kronične bolove u zdjelištu, a
u trudnoći pobačaje i prijevremeni poroĎaj.
Dijagnosticira se obriskom vrata maternice ili serološkim
pretragama iz krvi i liječi antibioticima.
Mikoplazme i ureaplazme su spolno prenosive bakterije.
Iako česte u žena, potrebno ih je liječiti, jer mogu dovesti
do pobačaja i prijevremenog poroĎaja, osobito zbog
pucanja plodovih ovoja. Dijagnosticiraju se obriskom
vrata
maternice,
a
liječe
antibioticima.
Beta hemolitički streptokok grupe B (S.agalactiae) nije
isto što i streptokok grupe A (S. pyogenes). Beta
hemolitički streptokoki grupe A uzrokuju primjerice
anginu, šarlah, erizipel (crveni vjetar), reumatsku vućicu i
čest su uzrok pobola u babinju. Streptokoki grupe D su
tzv. enterokoki i čest su uzročnik mokraćnih upala.
Streptococcus pneumoniae ili pneumokok uzročnik je
upale pluća, srednjeg uha, sinusa, meningitisa. Za
trudnoću je značajan beta hemolitički streptokok grupe
B (beta-HSB). Ako se dijete pri prolazu kroz poroĎajni
kanal zarazi, mogu nastati teške posljedice za
novoroĎenče: upala pluća, neonatalna sepsa i smrt.
BHSB uzrokuje i prijevremeni poroĎaj, pucanje i upalu
plodovih ovoja, kao i upale u babinju. Zbog opasnosti za
dijete, preporuča se nakon 34. tjedna trudnoće uzeti
obrisak rodnice na BHSB. U slučaju prisustva bakterije,
žena će tijekom poroĎaja primiti injekcijom antibiotik,
čime će dijete biti zaštićeno. Rizični faktor je i prisustvo
te bakterije u urinokulturi.
Humani papiloma virusi su česti-niskorizični tipovi
uzrokuju šiljaste kondilome i papilomatozu grkljana kod
djece, dok visokorizični tipovi uzrokuju abnormalnosti
citološkog nalaza vrata maternice i rak. Nemaju znatniji
utjecaj na trudnoću, osim ukoliko je žena ranije imala
konizaciju.
Gonokoki su bakterije koje uzrokuju gonoreju ili
kapavac, spolno prenosivu bolest. Iako je kod većine
trudnica upala ograničena na donji dio genitalnog trakta,
zaraza u bilo kojem dijelu trudnoće, može imati teške
posljedice. Gonokoki uzrokuju pobačaj, upalu i prsnuće
plodovih ovoja, prijevremeni poroĎaj i infekcije u
novoroĎenčeta (od upale moždanih ovojnica do upale
srca, zglobova, sljepoće itd.). Sva novoroĎenčad odmah
nakon poroĎaja prima profilaksu protiv infekcije očiju.
Trihomonas je parazit koji uzrokuje upalu rodnice,
mokraćne cijevi i mjehura. Spolno je prenosiv, ali
preživljava i na, primjerice, vlažnom ručniku i spužvama
za kupanje. Povezuje se s prijevremenim pucanjem
plodovih ovoja. Dijagnosticira se na temelju kliničke
slike i pregledom stupnja čistoće vaginalnog iscjetka pod
mikroskopom. Liječi se metronidazolom.
Gardnerela vaginalis zajedno s još nekim bakterijama
dovodi do tzv. bakterijske vaginoze. To nije infekcija u
uobičajenom smislu, već je poremećaj normalne
vaginalne flore. Iako česta izvan trudnoće i razmjerno
bezazlena (pojačani iscjedak neugodnog mirisa po ribi), u
trudnoći je poznata kao mogući uzročnik pucanja
plodovih ovoja, prijevremenog raĎanja i upale
maternične sluznice u babinju. Dijagnosticira se
pregledom stupnja čistoće vaginalnog iscjetka pod
mikroskoskopom, testom daška i provjerom pH. Liječi se
antibiotikom, iako su mišljenja o potrebi za liječenjem
podijeljena.
Kandidijaza je uzrokovana gljivicom, česta je u trudnoći i
potpuno bezazlena, a javlja se kod 30-50% trudnica.
Treba ju liječiti kada uzrokuje svrbež, nelagodu i osjećaj
pečenja. Nema štetnog djelovanja na tijek trudnoće.
Dijagnosticira se na temelju kliničke slike i pregledom
stupnja čistoće vaginalnog iscjetka pod mikroskopom.
Liječi se antimikoticima.
Varicella-zoster virus najinfekciozniji je od čovječjih
herpes virusa. Prenosi se kapljicama, ali i izravnim
dodirom (moguć je i prijenos preko treće osobe u roku
od 15 minuta od kontakta, npr. u vrtiću). Do 95% ljudi
preboli kozice u djetinjstvu i zato je malo vjerojatno da će
trudnica oboljeti od kozica, a rizik da će oboljeti dijete
još je manji. Ipak, ako žena dobije kozice u prvoj polovini
trudnoće, osobito izmeĎu 13. i 20. tjedna, virus se može
prenijeti preko posteljice i dovesti do oštećenja ploda
(oči, mozak, kosti). Najveća je opasnost ako trudnica
oboli od kozica tjedan dana prije poroĎaja, jer će se u
trećine novoroĎenčadi razviti neonatalna varicella i imati
težu kliničku sliku. Ako kasnije u životu, obično u
starijoj dobi, uslijed pada imuniteta npr. zbog neke
bolesti, doĎe do aktivacije virusa, govorimo o zosteru.
Herpes zoster, odnosno ponovna aktivacija virusa kod
trudnice koja je već preboljela bolest, nije opasna za
fetus, jer trudnica već ima protutijela. Ako trudnica nije
imala kozice, može se zaraziti od osobe sa zosterom.
AIDS je najteži klinički oblik
bolesti koju uzrokuje virus
humane imunodeficijencije.
Za osobu koja ima virus HIV-a
kažemo da je HIV-pozitivna.
Virus se prenosi krvlju,
spolnim odnosom i s majke
na dijete, prije svega dojenjem, a ne prenosi se
uobičajenim društvenim kontaktom (iako je HIV
prisutan u svim tjelesnim tekućinama). Gotovo sve osobe
inficirane HIV-om na kraju će razviti AIDS, ali se
današnjim lijekovima pojava bolesti može odgoditi
godinama (postoji nada da će bolest biti izlječiva). Kod
nas se još ne radi rutinsko testiranje svih trudnica na
HIV. Trudnice zaražene HIV-om trebaju pojačanu brigu
uz nadzor infektologa, jer tijekom cijele trudnoće
primaju lijekove protiv virusa da bi se spriječila zaraza
djeteta. Virus HIV-a otkriva se pregledom krvi na
antitijela. Na žalost, u našem društvu prisutne su brojne
predrasude o HIV-pozitivnim osobama, a uglavnom
proizlaze iz strahova i neznanja.
BIOHEM, Medicinsko-laboratorijska dijagnostika
Safeta Hadžića 28, 71 000 Sarajevo
GSM: 061/452-405
Tel/Fax: 033/650-519
E-Mail: biohem@yahoo.com
Web: www.biohem.in

Download Report