U FOKUSU
1
Sadržaj
Korupcijase ne suzbija PR kampanjama
UVODNA RIJEČ /03
Nakladnik
Udruga hrvatskih menadžera sigurnosti
Piše: Dušan Miljuš
SIGURNOST U PRAKSI
Urednik
Alen Javorović
Korupcijske afere, istrage, presude,
uhićenja, bez sumnje najviše su obilježile
posljednjih deset mjeseci 2010. godine. Samo nabrajanje onih najvećih, bilo
kronološki, bilo po glavnim akterima, šteti,
isprepletenosti državnog sektora, javnih i
privatnih tvrtki bez sumnje bi ispunilo stranice Časopisa Udruge hrvatskih menandžera
sigurnosti.
Edis Felić: Ljudi u sjeni čiji posao je prevažan za svaku kompaniju /04
RAZGOVOR S POVODOM
Alen Ostojić: Menadžeri sigurnosti znanjem i prevencijom protiv korupcije /08
INTERVJU
Ante Orlović: Menadžeri sigurnosti korupciju ne smiju skrivati /10
TEMA BROJA
Damir Bolta: 18 koraka protiv “mitologije” /14
ANTITERORIZAM
Redakcija
Đuro Črnjak, Dražan Kordić, Robert
Kralj, Alen Ostojić, Katija Kramarić,
Bernard Topić, Zoran Bogadi, Ivica Žigić,
Dušan Miljuš
Suradnici
Edis Felić, Aleksandra Pernar,
Damir Bolta, Lidija Karlović,
Ana Raić-Knežević, Josip Pavliček,
Robert Pažitka
Grafički dizajn i prijelom
Damir Bolta: Pratite trag novca i radi sprečavanja terorizma /18
SIGURNOST I RECESIJA
Produkcija:
Robert Pažitka: Štedjeti se može, ali sve ima granice /20
STROGO POVJERLJIVO
Lidija Karlović: Pravni okvir za zaštitu poslovne tajne /22
TAJNE SLUŽBE
Ana Raić-Knežević: FSB s okusom i mirisom KGB-a /27
IZAZOVI
Noćne more za sigurnjake 2010. /30
Tisak
Profil International
Naklada
1000 primjeraka
Priprema i marketing
Reci glasno d.o.o., Šumski put 20
Kontakt: +385 1 46 66 044
web: www.uhms.hr
CSO INFO
Certifikat menadžera sigurnosti - viša profesionalna razina
i dignitet struke /32
NOVI TRENDOVI
Đuro Črnjak: Pokretni laboratoriji za otkrivanje krivotvorina /38
SIGURNOSNA KULTURA
Zoran Bogadi: Nemjerljiva šteta zbog “curenja podataka” /40
U FOKUSU
Josip Pavliček: Isplativa je svaka kuna uložena u zaštitu /42
CSO TECH
Top 5 gadgeta za modernog špijuna /46
2
Udruga hrvatskih menadžera sigurnosti (UHMS)
dobrovoljna je i strukovna organizacija čiju programsku filozofiju i društveni status određuju nezavisnost, nestranački i nevladin karakter, neprofitna djelatnost i strukovna solidarnost. Udruga je
osnovana 19. ožujka 2007. godine u Zagrebu. U
Udrugu su učlanjene osobe koje profesionalno upravljaju procesima sigurnosti u javnom i privatnom
sektoru. Osnovana je s namjerom promicanja, razvitka i unaprijeđenja profesija u područja zaštite i
sigurnosti, promocije sigurnosne kulture, podizanja ukupne sigurnosti te razvoja partnerstva između
javnog i privatnog sektora sigurnosti u Hrvatskoj.
I takav bi prikaz trpio prigovore prije svega
po kriteriju izbora afera i njihovih sudionika.
Zato smo i napravili odmak od takva pristupa i pokušali ponuditi iskorak i prikaz
onoga što bi trebalo pridonijeti da taj pojam
s vremenom postane što manje prisutan u
našem svakodnevnom životu. Možda bismo
mogli parafrazirati onu poznatu uzrečicu o
tome kako estetiku i kvalitetu postižu engleski travnjaci, na što Englez daje jednostavan odgovor: „Šišate travu 200 godina!“
Zamišljati hoće li za 200 godina u Hrvatskoj
biti korupcije bila bi znanstvena fantastika.
- to je za neke tek nadolazeće generacije.
Konkretni učinci, izgradnja mehanizama
koji će učinkovito dopridonijeti da korupcije
u svakodnevnom životu bude što manje,
jedna je od trenutno najaktualnijih tema na
hrvatskoj javnoj sceni. Jedan od razloga,
uz već u uvodu spomenute afere, svakako
je i završnica pregovora za pristup u punopravno članstvo u Europskoj uniji, što je
već vrlo bliska budućnost Hrvatske. Pritom
ne treba imati iluzije da će datumom ulaska korupcija u svim svojim oblicima nestati iz javne, političke, poslovne i svih sfera
društva, ali smanjenje korupcije i njezina
tretiranja od društveno prihvatljiva do
društveno neprihvaljiva ponašanja nešto je
što se s pravom očekuje.
Pročita li se nacionalna strategija ali i drugi
dokumenti, odmah je uočljivo da gotovo
nema područja djelatnosti u kojem nije
moguće djelovati na suzbijanju korupcije.
Ne implicitno zbog uvriježena mišljenja o
njezinoj sveprisutnosti, koliko zbog potrebe
da se uključivanjem svih čimbenika suzi
prostor koruptivnog djelovanja, te stvori
ozračje „nulte tolerancije“ na korupciju.
Pritom svi oni polaze od njezina pojma. U
Strategiji suzbijanja korupcije koju je 19.
lipnja 2008. godine usvojio Hrvatski sabor korupcija je definirana kao „štetna
društvena pojava koja narušava temeljne
društvene vrijednosti.
Ona je povijesni, psihološki, sociološki,
gospodarski, politički i pravni fenomen. U
najširem smislu, to je svaka zlouporaba
javnih ovlasti radi ostvarenja privatnih probitaka. U užem smislu, korupcija se može
definirati kao čin nedopuštene razmjene
između javnog dužnosnika i druge osobe
u cilju ostvarivanja vlastitih probitaka. To
je svaki čin kojim se, suprotno javnom interesu, nedvojbeno krše moral i pravne
norme te povređuju temelji vladavine prava.
Među najvažnijim posljedicama korupcije gubitak je javnog povjerenja u tijela
državne vlasti, što se posljedično negativno
odražava na gospodarski razvoj društva”.
Na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2010. godinu Hrvatska je na ljestvici od 0 (potpuna korupcija)
do 10 (bez korupcije) ocijenjena 4,1, što je
ista ocjena kao i prošle godine. Premda nije
riječ o egzaktnim ocjenama koje se mogu
u potpunosti uspoređivati i na temelju kojih se može tvrditi da se korupcija u nekoj
zemlji povećava ili smanjuje, prekidanje
pozitivnog trenda sigurno nije ohrabrujuće
i pokazuje da se reforme na području javne
uprave i sudstva u Hrvatskoj trebaju još
odlučnije provoditi. Hrvatska je ocjenu 4,1
imala i za 2007. godinu, a za 2008. je imala dosad najvišu ocjenu – 4,4. Na Indeksu
percepcije korupcije Transparency Internationala za 2010. godinu Hrvatska je na
ljestvici od 0 (potpuna korupcija) do 10 (bez
korupcije) ocijenjena s 4,1, što je ista ocjena
kao i prošle godine.
Indeks percepcije korupcije Transparency
Internationala najopsežnije je svjetsko ispitivanje percepcije korupcije, provodi se od
1995., a ove godine obuhvaća 178 zemalja,
isto kao i prošle. Rezultati Indeksa percepcije korupcije sastavljeni su na temelju
ukupno 13 ispitivanja koje je provelo 10
nezavisnih ustanova, a ispitanici su bili
poslovni ljudi i analitičari. Smatra se da u
zemljama s ocjenom 5 i višom korupcija
ne ugrožava daljnji razvoj gospodarstva i
društva u cjelini.
Hrvatska je bila obuhvaćena s ukupno osam
istraživanja, uz raspon ocjena od 3,4 do
5,2. Pri ocjenjivanju Hrvatske korištena su
istraživanja za 2010. koja su proveli Economist Intelligence Unit (ocjena 5,1), nevladina udruga Freedom House (3,8), Global
Insights (bivši Svjetski centar za istraživanje
tržišta - World Market Research Centre)
(4,7), Indeks transformacija zaklade Bertelsman (Bertelsman Transformation Index) (5,2), Svjetski izvještaj o konkurentnosti
Instituta za razvoj upravljanja (Institute for
Management Development) (3,7) i Globalni
izvještaj o konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma (World Economic Forum)
(3,4). Od izvještaja za 2009. godinu korišten
je Globalni izvještaj o konkurentnosti (3,4)
te Svjetski izvještaj o konkurentnosti Instituta za razvoj upravljanja (3,6). Istraživanja
su mahom provođena od sredine 2008. do
sredine 2010. godine.
Indeksom percepcije korupcije ocjenjuju se
sve razine rada tijela javne vlasti. Kod većine
istraživanja ocjenjuje se koliko sam pravni
okvir u nekoj zemlji onemogućava korupciju, a kod nekih se uzima u obzir koliko su
pregledni i transparentni procesi izdavanja
dokumenata u tijelima javne vlasti. Pojedini
skandali tek neznatno utječu na indeks.
Hrvatska mora poduzimati još odlučnije korake ukoliko korupciju želi suzbiti na razinu
koja neće ugrožavati poštenu tržišnu utakmicu i daljnji razvoj u svim segmentima
društva i pravednu raspodjelu društvenog
bogatstva. Za to postoji više uvjeta, počevši
od rada na zakonodavnom okviru pa do
primjene preglednih procedura u radu tijela
javne vlasti.
I zato je ovaj broj Časopisa Udruge hrvatskih menadžera sigurnosti gotovo u cjelini
posvećen tematskoj konferenciji Udruge
hrvatskih menadžera sigurnosti o suzbijanju korupcije.
3
SIGURNOST U PRAKSI
SIGURNOST U PRAKSI
Tko su menadžeri sigurnosti u velikim hrvatskim tvrtkama
Ljudi u sjeni
čiji je posao prevažan za svaku kompaniju
Usprkos velikim obavezama i oni su ljudi koji imaju svoje životne želje, znaju biti duhoviti,
ili pak pokazati ljudske slabosti. Usredotočeni su na posao, što se manifestira i izvan radnog vremena,
a kako vrijeme prolazi svijest o potrebi angažmana ovakvih profesionalaca sve će više rasti.
Piše Edis Felić
edis.felic@gmail.com
Menadžeri sigurnosti, po svojoj funkciji a možda i profesionalnoj
deformaciji, samozatajni su ljudi. Još uvijek su uglavnom negdje na
sredini hijerhijske ljestvice, ali je njihova uloga zapravo puno veća
nego što govori njihova pozicija u tvrtki, ili što se općenito misli.
Upravo zato što se o njima malo piše, htjeli smo im se više približiti
i čuti od njih kako su počeli raditi taj posao, što ih je motiviralo, ali
i saznati o čemu još razmišljaju kad ne rade (mada im je posao
takav da moraju biti na raspolaganju 24 sata). Zbog općenitog
neshvaćanja važnosti ovog dijela poslovnog procesa jedne kompanije kontaktirali smo one menadžere koji su u vrhu ili vrlo blizu
Štiteći ljude i informacije omogućujemo
obavljanje redovitih poslova i zadržavamo
i unaprjeđujemo vrijednost našeg brenda.
Iznimno je važno kontinuirano razvijati
svjesnost zaposlenika o rizicima i sigurnosti, jer i sami često dopridonosimo pojavi incidenata. Zbog toga je komunikacija
s top menadžmentom od izuzetne važnosti.
Dragan Fratrić
top menadžmentu, ne bismo li i na takav način potaknuli kompanije
da ozbiljnije shvate ulogu ovih ljudi. Jedan od njih je Dragan Fratrić,
menadžer općih usluga u Ericssonu Nikoli Tesli u koje su uključeni
i rizici i sigurnost, a ovim poslom bavi se šest godina. Opredijelio
se za njega, kaže, zbog novih poslovnih izazova te rastućih potreba
kompanije Ericsson Nikola Tesla.
- Živimo u sve nesigurnijoj okolini sa sve više prijetnji i ugroza kako
u profesionalnom tako i privatnom okruženju. Kako bismo odgovorili na sve te izazove, moramo biti dobro pripremljeni kako bismo
na vrijeme zaštitili ono što nam je najvažnije. Kompanije koje žele
biti uspješne moraju imati strategiju upravljanja područjima rizika
te sigurnosti zaposlenika i imovine u funkciji osiguranja kontinuiteta poslovanja. Ujedno, uspješne kompanije moraju podržavati
kompanijsku kulturu u kojoj zaposlenici tijekom svakodnevnih
aktivnosti sustavno promišljaju o rizicima i pitanjima sigurnosti.
Takav pristup omogućava organizaciju priprema za iznenadne
nepovoljne situacije i brzi oporavak iz mogućih kriza, osiguravajući
kontinuitet poslovanja - kaže u dahu Fratrić.
Cijeli svoj radni vijek nakon završetka Fakulteta elektrotehnike i
računarstva u Zagrebu proveo je u Ericssonu Nikoli Tesli i Ericssonu. Više godina rukovodio je timom koji je brinuo za usluge, a
4
posljednjih godina nadležan je i za sigurnost zaposlenika i imovine. Kako kaže, FER mu je dao široke kompetencije koje su bile
dragocjene i u poslovima sigurnosti. Njegov radni dan uključuje korespondenciju elektronskim komunikacijskim kanalom, sastanke
i telefonske razgovore te organizaciju i vođenje tima. U području
sigurnosti, najčešće su dnevne aktivnosti podrška kolegama koji
putuju diljem svijeta, posebno u zemlje s povećanim rizikom, njihova sigurnost i životi. Najvažnija je briga o ljudima, ističe, i osiguravanje preduvjeta za njihovu sigurnost ma gdje se nalazili. Osim
toga, važno je svakodnevno održavati visok stupanj spremnosti
sustava tehničke zaštite kao i informatičkih sustava, odnosno pridonijeti osiguranju kontinuiteta poslovanja.
- Štiteći ljude i informacije omogućujemo obavljanje redovnih
poslova i zadržavamo i unaprjeđujemo vrijednost našeg brenda.
Iznimno je važno kontinuirano razvijati svjesnost zaposlenika o
rizicima i sigurnosti jer i sami često doprinosimo pojavi incidenata. Zbog toga je komunikacija s top menadžmentom od iznimne
važnosti, a u našoj kompaniji je odlična. Kako sam dugogodišnji
član top menadžmenta, to iznimno olakšava i pomaže u ovom poslu - kaže.
Primjer važnosti svijesti objašnjava na naoko banalnom događaju,
kada je jednom putovao u SAD. Na aerodromu krajnje destinacije
shvatio je da su zagubili njegovu prtljagu, pa je u uredu za izgubljenu
prtljagu stao u red osjećajući se pomalo ‘’golo’’ bez prtljage, misleći
kako ga je zadesila prilična nezgoda. No, kako je ispred njega
čavrljajući čekao jedan veseli par, shvatio je da to nije bilo ništa.
Kada su došli na red, opisali su svoju prtljagu i nastavili čavrljati
u relativno bezbrižnom tonu. Onda ih je službenik pitao na koju
adresu treba dostaviti prtljagu. Tada im se raspoloženje pretvorilo
u ozbiljnu zabrinutost jer su papiri s adresom i rezervacijom hotela bili u izgubljenoj prtljazi. Jednostavno, o tome nisu razmišljali i
iako izgleda banalan, ovo je zapravo dobar primjer o potrebi svijesti
da se ljudi preventivno osiguraju. Ovaj inače zanimljiv sugovornik u
slobodno vrijeme sluša glazbu, vozi bicikl i čita knjige, a veli da mu
je životni cilj postići potpuno razumijevanje sebe i svega oko sebe i
to znanje integrirati u sve što radi.
Od državnog do korporativnog “policajca”
Njegov kolega Tomislav Hodak, direktor Korporativne sigurnosti u
Atlantic grupi, tvrtki koja u vrijeme krize pokazuje da ima snagu
za daljnji razvoj, naš je stari znanac. I sam će reći da kompanijama danas, ali i u budućnosti, prijete brojni izazovi s kojima se
valja nositi. Jedan od najvećih je izloženost uslijed uvođenja novih
informatičkih tehnologija, čije narušavanje može uzrokovati diskontinuitet poslovanja. Osim toga, kompanije koje ne budu imale
čvrste procedure poslovanja i utemeljene sustave zaštite i nadalje
će biti predmetom napada kriminalaca kroz kaznena djela poput
prijevara u gospodarskom poslovanju, razbojstva, drskih krađa,
teških krađa.
- Ne smiju se zanemariti niti štete koje namjerno ili nenamjerno
kompaniji mogu načiniti zaposlenici, što držim kao posebno važno
područje gdje kao direktor korporativne sigurnosti moram biti
uključen, educirati zaposlenike o procedurama, predlagati mjere
i poduzimati aktivnosti da takvih događaja ne bude - opisuje svoj
posao na kojem radi od 2008.
U njegovoj su kompaniji već odavno shvatili važnost ove funkcije,
pa Hodak odgovara članu uprave za korporativne aktivnosti s kojim
dnevno dogovara zadaće, a kaže i da nema zapreka za neposrednu
suradnju i komunikaciju s drugim članovima uprave. Najvažnije mu
je postići i održati očekivano stanje sigurnosti zaposlenika i imovine,
prepoznavanje i anuliranje mogućih ugroza koje bi mogle naštetiti
kontinuitetu poslovanja te otklanjanje posljedica nastalih uslijed
izvanrednih događaja. Osim toga, prati i postupaju li zaposlenici
u skladu s važećim pravnim propisima i internim procedurama u
području sigurnosti, ali i prema upravi inicira donošenje i implementiranje novih obveznih uputa i procedura koje mogu osigurati
očekivanu razinu sigurnosti. Također, odgovara za rad zajedničke
službe utemeljene za potrebe svih operativnih kompanija AG u Hrva-
tskoj za područje zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša.
Objašnjava da je kao i u drugim zanimanjima i ovdje potreban
cjeloživotni razvoj. Trenutačno, primjerice, u sklopu Atlanticove interne akademije, dodatno se educira u području računovodstva i
financija. A kako znamo da su nedavno kupili i Drogu Kolinsku, što
je unatoč najavama ipak iznenadilo javnost, Hodak navodi da i zbog
ove, ali i od prije poznate ekspanzije na tržišta susjednih zemalja,
dodatno proučava specifičnosti i različitosti zakonskih odredaba
zemalja u regiji iz djelokruga njegove odgovornosti.
Kako to sve uspije odraditi, pitamo ga, a on samo sliježe ramenima i kaže da stiže. Kako smo rekli u početku, riječ je o ozbiljnosti
pri-stupu, ali i profesionalnoj deformaciji koja čovjeka i nesvjesno
tjera na reakciju čim mu nešto “zazvoni” iz njegova područja. Ovaj
diplomirani pravnik nakon fakulteta 1991. zaposlio se u Policijskoj
upravi zagrebačkoj, gdje je radio do 2007. Bio je inspektor za suzbijanje općeg kriminaliteta, inspektor u ekipi za očevide, pa inspektor
za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta, donačelnik Odsjeka za
prijavništvo i osobne isprave, načelnik Postaje aerodromske policije
Pleso i načelnik Sektora za upravne, inspekcijske poslove i strance.
Nije ni čudo što ga je Tedeschi povukao sebi. Ali prije Atlantic grupe
imenovan je za direktora Sektora organizacijskog razvoja u AKD –
zaštiti, jednom od najvećih društava u području privatne zaštite. Uz
uobičajene, ondje je bio odgovoran i za održavanje postojećih sustava kvalitete (ISO 9001) te standardizaciju, postizanje i održavanje
kvalitete izvršavanja zaštitarskih usluga sukladno pravilima struke
i specifičnim zahtjevima korisnika. Među prvima u Hrvatskoj certificirao se za internog revizora za sustav informacijske sigurnosti
ISO 27001.
Ne smiju se zanemariti niti štete koje
namjerno ili nenamjerno kompaniji
mogu načiniti zaposlenici, što držim
posebno važnim područjem gdje kao direktor korporativne sigurnosti moram
biti uključen, educirati zaposlenike o procedurama, predlagati mjere i poduzimati
aktivnosti da takvih događaja ne bude.
Tomislav Hodak
- Svaki od tih poslova dao mi je nova znanja i potrebno iskustvo
- kaže čovjek koji očito nema baš puno slobodnog vremena pa ga
zato najviše i provodi u krugu obitelji.
Krstario bi brodom i čuvao tvrtku
Ni posao Gorana Vidakovića, koji je od 2008. voditelj Službe zaštite
u Erste&Steiermärkische Bank, nije ništa manje zahtjevan. Ovaj
prvotno inženjer elektrotehnike osam je godina pekao zanat radeći
u banci na poslovima zaštite, zaštite na radu i zaštite od požara,
nakon što je napustio mjesto operatera-tehničara unutar IT, na kojemu je radio pet godina. Za njega je sigurnost bila izazov, kaže, a
što se tiče iskustava u smislu definiranja sustava tehničke zaštite,
stekao ga je surađujući s izvođačima sustava tehničke zaštite i
vlastitih iskustava baziranih na analizama pljački bankomata, prepada i provala u poslovnicama.
- Kako sam bio inženjer elektrotehnike i imao samo tehnička i
informatička znanja o sustavima zaštite, tražio sam i usvajao i
znanja iz područja zaštite na radu i zaštite od požara, te usporedno
uz rad, 2008. diplomirao na Visokoj školi za sigurnost. Na taj način
objedinio sam cijelo područje na kojem danas radim na mjestu
voditelja službe zaštite - objašnjava.
5
SIGURNOST U PRAKSI
SIGURNOST U PRAKSI
U poslu mi je najvažnije imati pravodobnu informaciju. Radni dan uglavnom se
sastoji od analiza, sastanaka, koordinacija i rješavanja problematičnih situacija.
Osoba zadužena za sigurnost u nekoj
kompaniji treba biti stručna, odgovorna,
pouzdana, diskretna, odlučna….
Bankarsko poslovanje vrlo je osjetljivo
jer bi neki i htjeli da se domognu kruha
bez motike, a jedan od takvih primjera
je i spriječena pljačka bankomata nakon
što ga je dispečer iz nadzornog centra
zvao u tri sata ujutro.
Milan Parat
Goran Vidaković
Dodaje kako mu radni dan počinje čitanjem mailova, odgovaranjem na njih i veli da obavi stotine poziva mobitelom i telefonom
u dogovaranju sa svima koji sudjeluju u kreiranju i stvaranju
zaštite. Njegov je izazov u karijeri da uvijek mora održavati svijest o
potrebi razvoja sigurnosti jer, kaže, svaka utrošena kuna u zaštitu i
unaprjeđenje zaštite, bilo to i u najudaljenijoj i najmanjoj poslovnici, čini posebno zadovoljstvo, korak naprijed. Drugim riječima, u
sigurnost koliko god da se ulaže, neće se postići maksimum već
će se samo smanjivati vjerojatnost da dođe do štetnog događaja.
Stoga su izazovi sve veći, jer sigurnost postaje sve kompleksnija
a napadači profinjeniji. Bankarsko poslovanje vrlo je osjetljivo jer
bi neki i htjeli da se domognu kruha bez motike, a jedan od takvih
primjera je i spriječena pljačka bankomata nakon što ga je dispečer
iz nadzornog centra zvao u tri sata ujutro. Svako ima svoju maštu
ili želju što bi htio postići ili raditi, pa tako i ovaj prvi “policajac”
Erste&Steiermärkische Bank, koji bi rado krstario brodom i ujedno
obavljao posao koji sada radi.
- Volim gledati programe vezane za znanost i zaštitu okoliša. Jednom riječju, odmaranje ispred TV-a, dakako, kada nemam obveza
prema ostalim članovima obitelji - kaže.
Ali i kod njega otkrismo profesionalnu deformaciju, jer kaže da voli
pogledati i dobar film, pogotovo kada je tema pljačka, pa mu je to
prilika da se uživi aktivno “sudjelujući” u filmskoj projekciji.
Uloge tumače Chuck Norris i Milan Parat
Još jedan naš stari znanac, također bankarski “redarstvenik”, ali
u PBZ-u, voli gledati filmove u kojima pravda pobjeđuje. Pogotovo
one u kojima glumi Chuck Norris. Bolji poznavatelji lika i djela ovog
čovjeka već su nakon ovih nekoliko podataka shvatili da je riječ o
Milanu Paratu, izvršnom direktoru Ureda Uprave za sigurnost u
Privrednoj banci Zagreb. Čak štoviše, Parat u šali kaže da mu je
san glumiti s poznatim hollywoodskim znalcem borilačkih vještina,
barem u slobodno vrijeme. Ali čini se da je i slobodno vrijeme samo
san.
- Nisam znao da obiteljski ljudi srednjih godina imaju slobodno vrijeme... - kaže pola u šali, pola u zbilji.
U svom dugogodišnjem radu zapamtio je više anegdota, ali ne bi o
njima jer “one koje su zaista smiješne nisu za javnost”, nastavio je
u šaljivu tonu, ali kako je njegov posao vrlo ozbiljan, reći će da mu
je stalni izazov pravodobna reakcija na sve tipove ugrožavanja sigurnosti Privredne banke Zagreb. U budućnosti se mogu očekivati,
kaže, složeniji napadi na sigurnost financijskih institucija i na to
treba biti spreman.
- U poslu je najvažnije imati pravodobnu informaciju. Radni dan
uglavnom se sastoji od analiza, sastanaka, koordinacija i rješavanja
problematičnih situacija. Osoba zadužena za sigurnost u nekoj
kompaniji treba biti stručna, odgovorna, pouzdana, diskretna,
6
odlučna… Mislim da u većoj ili manjoj mjeri imam te osobine, ali
dakako, uvijek možemo biti bolji - kaže.
Puno mu olakšava izravna komunikacija s Upravom banke pa
nema nikakvih problema u tom pogledu. Ovaj diplomirani inženjer
elektrotehnike, prije nego što se počeo baviti poslovima vezanim
za sigurnost bio je sistem inženjer u Sektoru informatike Privredne
banke Zagreb. U vrijeme kad je počeo raditi kao voditelj organizacijskog dijela banke zaduženog za poslove sigurnosti informacijskih
sustava (a to je bilo 1997.), to područje nije bilo toliko razvijeno i
popularno u svijetu, a u Hrvatskoj je to, kaže, bila novost. Sada je
izvršni direktor Ureda Uprave za sigurnost i Chief Security Officer
Privredne banke Zagreb.
Dama iz pivovare
Neki će možda reći da nismo džentlmeni jer kao posljednju spominjemo jednu damu. Mi pak kažemo da šećer ostavljamo za kraj.
Angelika Brnada, menadžerica za sigurnost na radu, zaštitu od
požara i zaštitu okoliša u Zagrebačkoj pivovari radi od 2003., iako se
ovim poslom bavi od 1997. U zagrebačkoj pivovari stekla je najviše
iskustva, ali je “zanat” počela peći još u tvrtki Končar distributivni i
specijalni transformatori.
To da je jedna dama upala u područje koje je po nepisanom
pravilu uvijek pripadalo muškom dijelu populacije, objašnjava
nečim posve normalnim jer se svijet mijenja, a to znači i odnosi u
društvu. Uostalom, dovoljan je podatak da je riječ o menadžerici
sigurnosti u uvjerljivo najjačoj hrvatskoj pivovari koja je dio
grupacije StarBev.
- Moje formalno obrazovanje blisko je područjima kojima se bavim.
Diplomirani sam inženjer kemijske tehnologije, smjer kemijsko
inženjerstvo. Također, završila sam i poslijediplomski specijalistički
studij ekoinženjerstvo, smjer otpadne vode, a položila sam i stručne
ispite za samostalnog stručnjaka za zaštitu na radu te djelatnika
zaduženog za poslove zaštite od požara i unaprjeđenje sustava
zaštite od požara. No, smatram da svaki čovjek ima pozitivne osobine koje treba usvajati, tako da sam u poslovnom i privatnom
životu imala puno uzora od aspekata komunikacija do ostvarenja
poslovnih rezultata - kaže.
Komunikacija s top menadžmentom je odlična, a njezin radni
dan počinje određivanjem prioriteta kroz pripreme za sastanke,
praćenje statusa akcija, nadzorom, komunikacijom. Važan dio posla predstavlja planiranje i nadzor. Iako obnaša menadžersku poziciju, kaže da je takođe vrlo važno, a i dio je to njezina posla, operativno odrađivanje zadataka iz područja sigurnosti na radu, zaštiti
od požara i zaštiti okoliša. To smatra dobrom stranom organizacije
zbog percepcije stvarne situacije na terenu.
- U ovom poslu smatram da je važno biti proaktivan, predlagati preventivne mjere kao i imati jasnu i pravodobnu komunikaciju zbog
eventualne neusuglašenosti i njezina otklanjanja na najefikasniji
način. Dalje, odnos prema zaposlenicima mora biti baziran na povjerenju, uz podršku Uprave u provođenju mjera. Osoba koja obavlja
ovaj posao treba biti stručna, pedantna, otvorena, disciplinirana te
u nekim situacijama beskompromisna - precizno objašnjava ulogu
menadžera sigurnosti, ali isto tako i samokritički dodaje da bi trebala poraditi na upravljanju vremenom, diplomaciji, te ravnoteži
između privatnog i poslovnog života.
Puno prostora za unaprjeđenje
Nove izazove u karijeri vidi u mogućnosti pravodobne implementacije izmijenjenih zakonskih zahtjeva integracijom Hrvatske
u EU, zatim u želji za trogodišnjim radom bez ozljede na radu, u
povećanju zadovoljstva zaposlenika radnim mjestom i okolinom, te
fokusom na ergonomiju radnih mjesta. Možda i najveći izazov bio
bi joj da provede neko vrijeme u nekoj od pivovara u EU radi komparacije zahtjeva i ocjene sigurnosti na radu u zemljama EU prema
našima. Tijekom svoje karijere doživjela je puno anegdota, kaže, a
vezane su na percepciju ljudi oko posla kojim se bavi te njihovim
upitima oko problema s kojima se susreću. Pa čak i onih mimo
radnog okruženja, poput nehotimičnog gutanja žive iz termometra, bučnih klima uređaja susjeda, štetočina, pa do specifičnih
želja kako napraviti nešto što ih muči a i dalje ostati sukladan sa
zakonom.
- Osobno mi je bilo simpatično što su bili otvoreni pitati i očekivati
pomoć, što za mene predstavlja potvrdu povjerenja - kaže ova dama
koja se u slobodno vrijeme bavi fotografijom, a voli i putovanja.
Bilo je zanimljivo čuti kako razmišljaju ovi ljudi koji su obično van
medijskog zanimanja, a o kojima mnogo toga ovisi u kompaniji.
U nekoj ozbiljnoj tvrtki uprava nikad neće donijeti neku stratešku
poslovnu odluku bez uključivanja menadžera sigurnosti. Zato ovu
priču zaključimo sa čovjekom s kojim smo je i počeli - Draganom
Fratrićem, menadžerom u Ericssonu Nikoli Tesli.
- Da bi se dobro obavljao posao, osoba zadužena za sigurnost
mora voljeti ovakvu vrstu posla koji je pun odgovornosti i potencijalno stresnih situacija. Nadalje, odgovorna osoba mora stalno
imati širu sliku okoline u kojoj živimo i poslujemo, promišljati i
operativno provoditi mjere koje osiguravaju kontinuitet poslovanja,
mora biti umrežena i interno u korporaciji i s vanjskom okolinom,
raspoloživa, dostupna i spremna reagirati ispravno i pravodobno,
jer u ovom poslu nema prostora za pogreške. Stalno usavršavanje,
praćenje okoline, tehničkih rješenja i svjesnost o mogućim ugrozama, sastavni su dio profila osobe zadužene za sigurnost. U tom je
području puno prostora za unaprjeđenje.
S obzirom da je Zagrebačka pivovara dio grupacije StarBev te je
niz godina u sastavu multinacionalnih kompanija, jedinstveni kriteriji koji su implementirani u sve pivovare postavili su okvire za
dalji kreativan razvoj sukladan lokalnim specifičnostima države u
kojoj živimo i zakonskim zahtjevima. Fokus sustava StarBev Plant
Optimisation, koji obuhvaća sve sustave upravljanja (ISO 9001, ISO
14001, OHSAS 18000) na prevenciji je, treninzima i Demingovu krugu Planiraj-Napravi-Provjeri-Djeluj (PDCA). Samim time procedure
olakšavaju posao u postavljanju jedinstvenih kriterija i pridonose
podizanju svijesti, kako zaposlenika Zagrebačke pivovare tako i njihovih vanjskih izvođača, posjetitelja i drugih zainteresiranih strana.
7
RAZGOVOR S POVODOM
darske, industrijske i sl. špijunaže. Bit sigurnosti nisu represivne
metode ili direktno narušavanje ljudskih prava i prava radnika (npr.
praćenje i prisluškivanje radnika s ciljem sprječavanja odavanja
vrijednih informacija konkurenciji) – ona se ostvaruje isključivo
preventivnim i edukativnim programima namijenjenim zaposlenicima. Na taj način ona postaje sastavni dio poslovne kulture svih
zaposlenika koji je prihvaćaju kao legitimnu i izvornu. Nadalje,
kompanije moraju ulagati bilo u napredna softverska rješenja,
primjerice bilo u ljudske potencijale i menadžere sigurnosti. Jedan
od ciljeva naše Udruge, kao i godišnjih konferencija, svakako je
osvješćivanje vlasnika i upravitelja kompanija o pravodobnom ulaganju u odgovarajuće sigurnosne mjere ne kako bi popravili već
nastalu štetu, već kako bi je u potpunosti spriječili.
No, ako govorimo o zaštiti podataka i informacija, nisu li onda IT
stručnjaci ti koji su odgovorni za sigurnost kompanije?
Predsjednik udruge hrvatskih menadžera sigurnosti
Alen Ostojić
Menadžeri sigurnosti
znanjem i prevencijom protiv korupcije
Razgovarala Aleksandra Pernar
8
Jedna od tema ovogodišnje konferencije hrvatskih menadžera
sigurnosti, “ANTIKORUPCIJSKO DJELOVANJE, partnerstvo javne,
privatne i korporativne sigurnosti”, trenutno je vrlo aktualna
u Hrvatskoj. Kako Vi ocjenjujete današnju situaciju i postoje li
adekvatne metode u borbi protiv korupcije?
O mogućnostima antikorupcijskog djelovanja u korporacijama,
novčarskim i osiguravajućim institucijama, tvrtkama za privatnu
zaštitu osoba i imovine, tijelima državne uprave i lokalne samouprave raspravljat će se na ovogodišnjoj konferenciji, i to kroz formu
dijaloga odgovornih ljudi iz struke, znanosti, prakse i politike.
Istina je da korupcija seže u sve pore političkoga i gospodarskog
života, i to svugdje u svijetu, no, dakako, najosjetljiviji smo na stanje
u vlastitoj zemlji. Korupcija nije nikakva umotvorina suvremenog
doba. Taj vrlo općenit princip “ruka ruku mije” star je gotovo kao
i samo čovječanstvo. No, pravi problem nastaje kada korupcija
postane uobičajeno stanje svijesti u poslovanju i upravljanju - bilo
državama, bilo kompanijama. Vjerujem da je u svojoj osnovi korupcija u gospodarskom životu i posljedica iznimno konkurentnog
tržišta na kojemu postoji vrlo malo mjesta za poslovnu etiku.
Kada je riječ o borbi protiv korupcije, ne moramo izmišljati toplu
vodu. Za početak, nužno je zajedničko djelovanje svih razina vlasti - zakonodavne, izvršne i sudske. Uostalom, Vlada Republike
Hrvatske donijela je Akcijski plan za provođenje Antikorupcijskog
programa za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu
za razdoblje 2010.-2012., i Strategiju suzbijanja korupcije. Iako je
UHMS nevladina organizacija, smatram kako je riječ o dokumentima koji u sebi u cijelosti nose proaktivan pristup suzbijanju korupcije te ih u potpunosti podržavamo. Glavno težište Strategije i Akcijskog plana stavljeno je na jačanje pravnog i institucionalnog okvira,
svih oblika prevencije korupcije te represije, kao i unaprjeđenje
međunarodne suradnje i suradnje s civilnim društvom. Upravo
menadžeri sigurnosti, zahvaljujući svojoj kompetentnosti, mogu
dati velik doprinos poglavito u području jačanja prevencije korupcije, ne samo u javnom već i u privatnom sektoru gdje korupcije
također ima. UHMS će pak svoj doprinos iskazati kroz daljnji razvoj
partnerskih odnosa s Vladinim sektorom sigurnosti.
Korporativna sigurnost iznimno je bitan poslovni proces. Koje su
posljedice neodgovarajuće korporativne sigurnosti?
Posljednje dvije godine sve je više kompanija svjesno kako tzv.
uobičajene sigurnosne metode poput zaštitarske službe na ulazu, protuprovalnog alarma ili pak zabrane posjećivanja određenih
web stranica, ne mogu osigurati odgovarajuću razinu sigurnog poslovanja. Korporativna sigurnost, naime, podrazumijeva
cjelokupan sofisticirani sustav sigurnosti u poslovanju kompanije.
Integralna sigurnost ostvaruje se upravljanjem čitavim nizom aktivnosti s ciljem sprječavanja i svladavanja svega što ekonomski,
fizički i moralno može naštetiti kompaniji. Odgovarajuća razina sigurnosti smanjuje gubitke u poslovanju, i to ne samo financijske. Za
korporativnu sigurnost danas je najvažnije da bude prihvaćena kao
normalna poslovna funkcija. Isto tako, bitna je njezina integracija u sustav opće ili javne sigurnosti koja je u nadležnosti države i
državnih službi, poput policije i državnog odvjetništva.
Ne čini li Vam se da korporativna sigurnost može zadirati u prava
zaposlenika?
Ponekad se uistinu čini da postoji ta tanka linija između korporativne sigurnosti i direktnog narušavanja prava zaposlenika. No, to
je samo stvar krive percepcije i pogrešnog shvaćanja termina korporativne sigurnosti. Korporativna sigurnost ne smije se shvaćati
isključivo kao metoda nadzora zaposlenika ili oružje protiv gospo-
Instrumenti zaštite prije svega ovise o poslovnim rizicima kojima
su kompanije izložene i, ovisno o njima, govorimo o primjeni novih
tehnologija kao alata sigurnog poslovanja (npr. računalna forenzika, biometrijski sustavi, privatna istraživanja, poligrafska testiranja, video analitika i dr.). Dakako da je ljudski faktor bitan, ali
IT stručnjaci ne mogu uvijek biti zadnja linija obrane – nažalost,
njihov najveći posao počinje kad je šteta već nanesena. Kako bi
se takve situacije izbjegle, jedno od mogućih rješenja dodatna je
edukacija IT stručnjaka, odnosno stjecanje certifikata menadžera
sigurnosti.
Možete li pojasniti o kakvom je projektu riječ?
Program certificiranja menadžera sigurnosti UHMS provodi zajedno s Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu, a namijenjen je
svima koji profesionalno upravljaju procesima sigurnosti bez obzira
rade li u javnom ili privatnom sektoru sigurnosti. Program traje 80
nastavnih sati, tijekom kojih polaznici stječu nova znanja o gospodarstvu i sigurnosti, odnosima s javnošću u kriznim situacijama,
poslovnoj inteligenciji, upravljanju rizicima te menadžerskim znanjima i vještinama. Osnovna je svrha certificiranja unaprjeđivanje
stručnoga, ekonomskoga i društvenog statusa sigurnosne struke i
menadžmenta sigurnosti, kao i standardizacija profesije. Certifikat
jamči višu profesionalnu razinu i stručnu sposobnost, a samim time
poslodavac i vlasnik imaju jamstvo manjeg rizika od nepoželjnih
improvizacija ako angažiraju osobu s certifikatom.
Kako biste ocijenili razinu korporativne sigurnosti u hrvatskim
kompanijama danas?
Dobar dio hrvatskih kompanija spreman je investirati dio profita u
vlastite sektore korporativne sigurnosti jer je prepoznaju kao važan
potporni poslovni proces koji je u funkciji uspjeha kompanije. Upravo vlastitim pristupom sigurnosti u poslovnom okruženju stvaraju
važne pretpostavke za izgradnju konkurentnosti.
Ove investicije neminovno dovode do profesionalizacije odnosno
potrebe zapošljavanja nove kategorije zanimanja – menadžera sigurnosti. Postoji sve veća potreba za kompetentnim kvalificiranim
osobama koje će upravljati procesima sigurnosti u korporaciji.
Samim time jača i potražnja za uslugama specijaliziranih tvrtki
za sigurnosni konzalting, business inteligence, informacijsku sigurnost, tjelesnu i tehničku zaštitu i dr.. Svijest o korporativnoj sigurnosti prilično je napredovala, posebice u usporedbi sa stanjem
od prije desetak godina kada se potreba razvoja sustava sigurnosti
u privatnom sektoru percipirala isključivo kroz usluge fizičke i
tehničke zaštite. U svakom slučaju, danas u stopu slijedimo europske trendove i hrvatski poslovnjaci zaslužuju pohvale.
9
INTERVJU
INTERVJU
MR. ANTE ORLOVIĆ, PREDAVAČ NA VISOKOJ POLICIJSKOJ ŠKOLI
Menadžeri sigurnosti
korupciju ne smiju skrivati
Menadžer korporativne sigurnosti u pravilu nije nepristran i neovisan,
a otvoreno, prikriveno ili barem u podsvijesti od njega se očekuje da
sprječava takve ‘policijske napade’ na top-menadžment, a ne da ih
omogućava ili sudjeluje u njima.
Razgovarao Dušan Miljuš
Mr. Ante Orlović predavač je na Visokoj policijskoj školi i bio je
načelnik Odjela gospodarskog kriminaliteta i u Policijskoj upravi
Zagrebačkoj i u MUP-u. Bio je član i Vladina povjerenstva za suzbijanje sive ekonomije i koordinator provedbe Nacionalnog programa
suzbijanja korupcije 2006. i 2007. godine, a sudjelovao je i u nizu
međunarodnih projekata na području suzbijanja korupcije.
Upravo je to bio i povod za naš razgovor s njim na temu „Antikorupcija – suradnja javnoga, privatnog sektora i korporativne sigurnosti“.
Kako Vi vidite suradnju javne, privatne i korporativne sigurnosti u
sprječavanju i otkrivanju korupcije?
Pitanje korporativne sigurnosti je u antikorupcijskom smislu zanimljivije, pruža neizmjerno više mogućnosti, no, ono u Hrvatskoj nije
zakonski normirano. Osim fizičke i tehničke zaštite, korporativna
sigurnost obuhvaća i zaštitu informacijskog sustava, poslovnih podataka, intelektualnog vlasništva, tehnologije, proizvoda i usluga,
robnih marki, ljudskih resursa, poslovne etike i ugleda korporacije,
financijske imovine i dr. Korporativna sigurnost obuhvaća i zaštitu
zakonitosti poslovanja koja može biti ugrožena vanjskim (npr. industrijska špijunaža) ali i unutarnjim čimbenicima (nezakonitosti
u poslovanju menadžera/zaposlenika). U svakom slučaju, zaštita
zakonitosti odnosi se i na rizik nastajanja korupcije na štetu ili u
korist poduzeća.
Jeste li se u dosadašnjoj praksi susretali sa slučajevima u kojima
su upravo službe korporativne sigurnosti otkrivale i prijavljivale
slučajeve korupcije u svojim tvrtkama, ali i u drugim te u javnim
i državnim poduzećima i institucijama. Možete li navesti neke
najuspješnije primjere te suradnje?
U dosadašnjoj policijskoj praksi, spoznaje kojima raspolažem pućuju
na to da gotovo i ne postoje slučajevi u kojima su upravo službe korporativne sigurnosti otkrivale i prijavljivale slučajeve korupcije u
svojim tvrtkama. Isto to vrijedi i za takve službe u javnim i državnim
poduzećima i institucijama. pritom treba istaknuti taj veliki prazan
prostor interne detekcije korupcijskih aktivnosti od strane „insajdera“ organizacije u kojoj se korupcija događa. Poglavito se to odnosi na osobe zadužene za sigurnosna pitanja u tim organizacijama.
Menadžeri, odnosno službe korporativne sigurnosti surađuju s policijom uglavnom na tri načina - pasivno, aktivno, ili nema suradnje.
Pasivna suradnja najčešći je oblik suradnje, a prisutna je u
slučajevima kada je inicijativa suradnje na strani policije koja tada
ima ulogu aktivnog partnera u toj suradnji oko nekih sigurnosnih
10
događaja. Menadžeri/službe korporativne sigurnosti uglavnom
pasivno te često i „nekreativno“ participiraju tijekom određenih
kriminalističkih istraživanja (primjerice pri izvršavanju službenih
radnji od strane policije glede prikupljanja podataka ili relevantne
poslovne dokumentacije iz tih korporacija i sl.).
Aktivna suradnja menadžera/službi korporativne sigurnosti postoji
kada su njihove organizacije/korporacije oštećene nekim kaznenim djelima uglavnom iz domene tzv. općeg kriminaliteta - provale, razbojstva, krađe, prijevare i slični imovinski delikti. Ako su
kaznena djela kojima su njihove organizacije oštećene iz domene
gospodarskog kriminaliteta, tada je uloga službi sigurnosti vjerojatno internog (policiji nevidljivog), a često isključivo formalnog karaktera. Istražiteljima iz državnih institucija tada su najčešće zanimljive one osobe koje su odgovorne za neke konkretne aktivnosti
i poslovne funkcije, a ne menadžeri sigurnosti čija je uloga tada
periferna u smislu suradnje s policijom.
Izostanak suradnje primjetan je kod korupcijskih kaznenih djela.
Spremnost menadžera/službi korporativne sigurnosti za aktivnom
suradnjom bilježi se primjerice u slučajevima kaznenog djela
pronevjere (koje doista ima korupcijska obilježja), ali i to kada je
počinitelj neki uglavnom niže pozicionirani radnik – blagajnik,
skladištar, prodavač i sl. Općenito, korporacije odnosno njihove
službe sigurnosti imaju dvije determinante koje (po njima) trebaju
biti ispunjene da bi one bile spremne otkrivati odnosno prijavljivati
korupciju:
1.) da je riječ o korupciji pripadnika nižih razina organizacijske
strukture (dakle antikorupcijska fokusiranost je „prema dolje“, ne
„prema gore“),
2.) da je korupcijskim djelom to poduzeće oštećeno (ako mu je
slučajno pribavljena korist onda ni pristup menadžera/službi sigurnosti glede korupcije više nije isti).
U kojoj su mjeri i javne i privatne tvrtke te menadžment svjesni
potrebe o suzbijanju korupcije i koliko zapravo potiču menadžere
korporativne sigurnosti da otkrivaju korupciju, bilo ako do nje
dođe bilo u prevenciji korupcije?
Najteže je mijenjati svijest tj. osvještavati ljude o potrebi suzbijanja korupcije. Načelno i općenito lako je prihvatiti negativan stav o
korupciji, ali kada u konkretnim situacijama neka fizička ili pravna osoba korupcijom može ostvariti neku korist, onda se javljaju
dvojbe. Tvrtke odnosno njihov menadžment djeluju na tržištu u
djelomice funkcionirajućoj pravnoj državi. U takvim okolnostima,
ali i po svojoj vokaciji, menadžeri su pragmatičari koji traže put
brzog i efikasnog rješavanja problema u poslovanju. U tom smislu
postoji iskonska sklonost pribjegavanja korupcijskim rješenjima,
ako legalna rješenja nisu moguća ili su bitno otežana. To i je suština
korupcije, gdje obje strane - korumpirani i onaj koji korumpira - imaju zajednički interes. U takvim okolnostima ni pozicija menadžera
korporativne sigurnosti nije zavidna.
Menadžeri, odnosno službe korporativne sigurnosti nisu neovisni i
slobodni igrači u antikorupcijskoj priči. Primarna im je zadaća štititi
privatno vlasništvo, interese vlasnika i uprave poduzeća, pa i sebe
same, tj. svoju poziciju koju imaju u tvrtki. Javni interesi pa i zakonske
obveze padaju nekako u drugi plan, izbjegavaju se, ignoriraju ili se
djelomice odnosno selektivno primjenjuju. Privatni je interes logično
uvijek iznad javnog interesa, ali pritom svi moraju poštovati sve zakone i druga relevantna pravna pravila. U tom smislu, menadžeri korporativne sigurnosti u svojevrsnom su sukobu interesa.
Potiču li i u kojoj mjeri korporacije menadžere korporativne sigurnosti da otkrivaju ili preveniraju korupciju, moguće je vidjeti i
kroz sadržaj menadžerskih ugovora ili opis radnih mjesta pripadnika korporativnih službi sigurnosti. Vjerojatno su rariteti one
situacije u kojima bi menadžerima korporativne sigurnosti barem
nominalno bila definirana zadaća otkrivanja i prijavljivanja korupcije na svim razinama uključujući i upravu tvrtke kao najvišu razinu.
Dakle, većina njih nije niti formalno „ovlaštena“ baviti se korupcijom najviših tijela društva, a u stvarnom smislu ograničenje je i
prisutnost menadžerske „autocenzure“ u detekciji korupcije u
odnosu na top-level menadžment. Oni koji bi se upustili u takve
aktivnosti znaju da im prijeti otkaz i izbacivanje iz korporacije, a
novi takav ili sličan posao u drugim tvrtkama teško će naći zbog
etikete koja bi ih u tom slučaju pratila kao protupreporuka kod
većine drugih poslodavaca. Opterećeni egzistencijom, konformizmom i lojalnošću kompaniji menadžeri korporativne sigurnosti
često su orijentirani na eskiviranje za sebe rizičnih situacija u kojima bi oni ciljano dolazili do spoznaja o korupmiranosti vodećih
ljudi kompanije.
Osim toga, menadžeri korporativne sigurnosti često nemaju
izravne spoznaje o korupciji na visokim razinama menadžmenta
Korupcija kao opći društveni, gospodarski i politički fenomen, horizontalno i vertikalno prisutan u svim komponentama pa i porama
ukupne strukture hrvatskog društva, ne može biti ekskluzivan sigurnosni problem bilo kojeg individualnog subjekta ili institucije.
Nužna je podjela društvene odgovornosti za korupciju uz poštivanje
kriterija njezine diferenciranosti, komplementarnosti, hijerarhije
ali i partnerstva među nositeljima te odgovornosti. Ovdje nema
iznimaka, odgovornost za korupciju snosi svatko, iako ona jest
različita ali postoji kod svih – od tzv. običnih građana do Predsjednika države.
U tom smislu, u Hrvatskoj su zabilježeni procesi pokušaja redistribucije antikorupcijske odgovornosti. Ona se disperzira s tijela kaznenog progona (policija, državno odvjetništvo, sudovi) kao
dosadašnjih isključivih nositelja odgovornosti na sve šire slojeve
društva koji počinju participirati u njoj. Navodimo nekoliko aktualnih i očekivanih faza tog procesa redistribucije u hrvatskom društvu.
javnom sektoru neposredno i brutalno prelijevanje novca poreznih
obveznika u privatne džepove. U tom je smislu korupcija u javnom
sektoru opasnija od korupcije koja se odvija isključivo unutar privatnog sektora. Razlika je u titularu, odnosno nositelju vlasništva.
Privatni vlasnik u zaštiti vlastite imovine više je motiviran i efikasan
nego neki službenik ili zaposlenik koji je „samo“ po funkciji odgovoran za zaštitu državne imovine.
Redistribucija antikorupcijske odgovornosti – I. faza. U Hrvatskoj,
barem deklarativno, prepoznata je slojevitost i višedimenzionalnost
korupcijskog problema, i to donošenjem Nacionalnog programa
suzbijanja korupcije 2006.-2008. Taj dokument Hrvatskog sabora
na relativno eksplicitan način teret odgovornosti za korupciju disperzira na više ministarstava, državnih institucija i tijela čime se
oduzima ekskluzivitet policiji, državnom odvjetništvu i sudstvu u
borbi protiv korupcije. Represija je i dalje ostala njihova primarna zadaća, pa sukladno tomu i kazneni progon nad kojim (posve
logično) ove represivne institucije imaju monopol.
Fazu disperzije antikorupcijske odgovornosti karakterizira intenzivnost rada represivnih institucija, formalnost u obuhvatu/
uključivanju drugih tijela čije je antikorupcijsko osvještavanje u inicijalnom stadiju, te još uvijek gotovo apsolutni izostanak detekcije
korupcijskih aktivnosti od strane internih izvora u tijelima državne,
lokalne i javne uprave.
Redistribucija antikorupcijske odgovornosti – IV. faza. Korporativna
i privatna sigurnost trebaju biti u punoj funkciji u okviru ukupnih
antikorupcijskih aktivnosti koje provode pripadnici tijela javne sigurnosti. Poslovi privatne zaštite (sigurnosti) propisani su Zakonom
o privatnoj zaštiti (NN 68/03, 31/10) i oni se uglavnom odnose na
tjelesnu i tehničku sigurnost/zaštitu osoba i imovine. U članku 1.
propisano je da se tim zakonom uređuje način obavljanja djelatnosti zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega
koji osigurava država (dakle, tu je vidljiva već prije naznačena diferenciranost i komplementarnost poslova zaštite/sigurnosti), propisuju uvjeti za njezino obavljanje, uvjeti i način rada osoba koje
obavljaju poslove privatne zaštite, te nadzor njihova rada. Iako privatna zaštita ima neke druge primarne ciljeve, a ne suzbijanje korupcije, i ta djelatnost može biti dobar izvor indicija o korupcijskom
ponašanju – poglavito s obzirom na opseg organizacija i pojedinaca
koji se bave problematikom privatne sigurnosti.
Redistribucija antikorupcijske odgovornosti – II. faza. Operacionalizacija Strategije suzbijanja korupcije označava trendove ozbiljnijeg
pokušaja sprječavanja i otkrivanja korupcije na tzv. nižim razinama. U tom smislu Vlada RH u studenom je 2009. donijela Antikorupcijski program za trgovačka društva u većinskom državnom
vlasništvu za razdoblje 2010.-2012. nepotrebno je isticati važnost
antikorupcijskog djelovanja u trgovačkim društvima s državnim
vlasništvom, poglavito u jeku korupcijskih afera koje izviru upravo
iz tog sektora gospodarstva. Posljedica je ovog oblika korupcije u
Redistribucija antikorupcijske odgovornosti – V. faza. Svi građani
moraju biti u funkciji suzbijanja korupcije. Od razvijanja svijesti
o njezinoj štetnosti, preko odbijanja sudjelovanja u korupciji, do
spremnosti na prijavljivanje korupcijskog ponašanja o kojem imaju
spoznaje. Povjerenje i suradnja građana s tijelima kaznenog progona, ali i s korporativnom i privatnom sigurnosću, treba biti obostrana. Ovdje itekako treba izuzeti dosadašnje pouzdanike i zviždače
kao predvodnike građanske hrabrosti i savjesti. Bez njih mnoge
poznate korupcijske afere ne bi bilo moguće otkriti i procesuirati.
Redistribucija antikorupcijske odgovornosti – III. faza. Jedinice
lokalne uprave i samouprave – općine, gradovi, županije morat
će slijediti primjer antikorupcijskih aktivnosti na razini državne
vlasti. Ne događa se korupcija samo u Zagrebu i samo u državnim
poduzećima sa sjedištem u Zagrebu. U cilju sprječavanja prostora
za korupciju, tj. njezino otkrivanje u lokalnoj upravi/javnom sektoru, treba spomenuti i neka prije donesena zakonska i podzakonska rješenja o ustrojavanju i djelovanju unutarnje revizije.
11
INTERVJU
njihove korporacije, i to zbog toga što uglavnom ne sudjeluju u bilo
kakvim korupcijskim dogovorima i zakulisnim igrama koje eventualno provode top-menadžeri samostalno ili u suradnji s drugim
nižepozicioniranim menadžerima tvrtke. Rijetkost je da korporativni menadžeri sigurnosti uživaju takvo povjerenje uprave kompanije
da bi ih uključila u svoje koruptivne aktivnosti, iako ni to naravno
nije isključeno. U konačnici, pozicija menadžera korporativne sigurnosti podrazumijeva odgovornost za zaštitu kompanije od vanjskih neprijatelja kao i unutarnjih, ali ispod top-level menadžerske
razine. O posrednim spoznajama menadžeri korporatvine sigurnosti uglavnom šute, čime aktivno ili pasivno prikrivaju, odnosno
sudjeluju u korupcijskom ponašanju.
Poseban su problem u tom smislu banke. One su uglavnom
konzervativne i zatvorene za suradnju s policijom, a takvo ponašanje
objašnjavaju strahom od ugrožavanja sigurnosti i reputacije na
tržištu. Pragmatično postupajući u incidentnim situcijama, banke
drže da im je bolje sanirati posljedice na svoju štetu nego da informacija o korupciji ili drugim nezakonitostima dođe u javnost.
Na koji način menadžeri korporativne sigurnosti mogu educirati
zaposlenike u tvrtkama da prepoznaju pokušaje korupcije?
Načini na koje menadžeri/službe korporativne sigurnosti mogu
educirati zaposlenike u tvrtkama da prepoznaju pokušaje korupcije ovise i korporativnoj politici i kulturi, više nego o samim
menadžerima sigurnosti. Već je naznačena pozicija ovisnosti pa i
svojevrsnog sukoba interesa menadžera korporativne sigurnosti
u odnosu na top-level menadžment, pa u tom smislu intenzitet i
sadržaj edukacije djelatnika ovisi o interesima najviših tijela upravljanja u kompaniji.
Jedan od oblika edukacije u tom je smislu da menadžeri korporativne sigurnosti osiguraju predavače na seminarima/radionicama
iz tijela kaznenog progona, znanstvenih institucija, nevladinih organizacija i dr., koji bi objasnili osnovne antikorupcijske aktivnosti, dužnosti i obveze svih građana u tom smislu pa i zaposlenika
korporacije. Poučavanje je moguće na konkretnim primjerima iz
prakse, hipotetskim slučajevima kao i na temelju stvarnih. Važna
je potpora i sudjelovanje glavnih menadžera kompanije u svakom
obliku.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
neefikasna organizacija rada
neefikasno upravljanje kadrovima (nepotizam, protekcija)
nedostatak osobne i profesionalne odgovornosti menadžera/
zaposlenika
osobni problemi, financijske poteškoće, izloženost stresu
visoka fluktuacija menadžera/zaposlenika i nesigurnost radnog mjesta
nepovjerenje između uprave i zaposlenika (nelojalnost)
iznenadan i nerazmjerno visok životni standard menadžera/
zaposlenika
pretjerana bliskost menadžera/zaposlenika s dobavljačima,
kupcima, državnim službenicima
nerazvijenost unutarnjih mehanizama kontrole i revizije...
... neki oblici nezakonitih poslovnih aktivnosti koje mogu biti koruptivnog karaktera:
• odstupanja, propusti, omaške, pogreške, nemar menadžera/
zaposlenika
• tehnički propusti (kontrola kvalitete i kvantitete radova, roba
i usluga)
• ugovorni propusti (priznavanje većih obveza, umanjivanje
•
•
•
•
•
•
•
•
prava, uvjeti plaćanja, isporuka robe)
financijski propusti (ovlašteni potpisnici, nadzor, unutarnja i
vanjska revizija)
teže povrede pravnih normi
krivotvorenje dokumenata (kreiranje novih, uništavanje originalnih, preinake sadržaja, sumnjivi dokumenti – neobični iznosi, datumi, mjesta, nazivi, adrese...)
prikrivanje obavljenih transakcija, lažno evidentiranje transakcija, sumnjive transakcije off-shore tvrtkama
izdavanje ili prihvaćanje fiktivnih računa, fiktivnim poduzećima,
računovodstvene manipulacije (evidencije poslovnih događaja,
datumi, iznosi, vođenje knjiga, izrada financijskih izvještaja, istinitost prikazivanja stavki...)
gubitak, krađa, oštećivanje imovine
koruptivne aktivnosti u javnim nabavama (pro-forma natječaj,
cjepkanje vrijednosti nabave, okrupnjavanje nabave, nabavljanje prevelikih količina...) ...
... neke tehnike i alati otkrivanja korupcije:
• kontrola poštivanja zakonskih normi
• nadzor poslovnih procedura i dokumentacije
•
•
•
•
•
•
•
•
informiranje i izvještavanje nadležnih (povremeno, prigodno,
stalno)
analiza pojedinih poslovnih događaja ili projekata
revizija (unutarnja i vanjska)
komunikacija s državnim tijelima
upravljanje informacijskim tehnologijama i sustavima
procjena rizika i analiziranje postupaka
neformalni i formalni razgovori i drugi oblici komuniciranja
s menadžerima/zaposlenicima (tajno, anonimno, zaštićeno,
povjerljivo...)
testovi integriteta (različite vrste stavljanja na kušnju
menadžera/zaposlenika) ...
Neke kompanije počele su primjenjivati i policijske tehnike, npr.
primjenu poligrafa, tajnog praćenja i snimanja zaposlenika itd.
Ovdje treba biti oprezan glede zakonitosti takvih aktivnosti, odnosno zaštite ustavnih i drugih prava osoba prema kojima kompanije
poduzimaju takve mjere...
Održava li policija sastanke s menadžerima korporativne sigurnosti o sprječavanju korupcije, koje bi se po Vama aktivnosti
mogle još poduzeti na području suradnje javnoga, privatnoga i
sektora korporativne sigurnosti u suzbijanju korupcije?
Policija, prema mojim iskustvima, ne održava sastanke s menadžerima korporativne sigurnosti o sprječavanju korupcije. Ti sastanci ili kontakti održavaju se u svezi s nekim drugim, manje osjetljivim temama (fizička i tehnička zaštita, zlouporaba kreditnih
kartica...). Dakako, problem nepostojanja sastanaka o korupciji
nije isključivi problem menadžera korporativnih sigurnosti, već
je to i policijski problem. Policija iz više razloga nema inicijativu
za takve sastanke, a to su preopterećenost svakodnevnim obvezama, edukacija djelatnika, međunarodna suradnja i projekti itd.
Međutim, nije opravdana neinventivnost policije u stvaranju tog
povjerenja i „pridobivanja“ tih osoba na svoju stranu. Oni potencijalno mogu biti iznimno kvalitetni davatelji informacija o korupciji (povremeni ili stalni), mogli bi čak imati i svojstvo informatora
odnosno tajnog izvjestitelja, što su modeli viših stupnjeva suradnje
policije s građanima.
Imate li spoznaje koje se tehnike i alati primjenjuju u području
korporativne sigurnosti na otkrivanju korupcije. Što bi po Vama
u tvrtkama menadžerima korporativne sigurnosti mogli biti indikatori korupcije među zaposlenicima, ili u javnim i privatnim
tvrtkama s kojima one surađuju.
Menadžeri/službe korporativne sigurnosti jesu policiji partnerska populacija, a policija njima također mora biti partnerska institucija. Međusobno nepoznavanje i nepovjerenje sigurno nisu
put učinkovitog suzbijanja svih oblika korupcije, a to bi trebao biti
temeljni cilj. U tom smislu postojale su situacije kada je policija na
temelju suskog naloga ulazila u poslovne prostorije različitih javnih
i privatnih korporacija radi provođenja posebnih mjera ozvučivanja
i tajnog tehničkog snimanja tih prostorija, a nikome u policiji nije
niti palo na pamet da za takve osjetljive poslove na bilo koji način
angažira menadžera korporativne sigurnosti - čak i ako je riječ npr.
o bivšim policijskim ili vojnim službenicima. Ovdje je pitanje povjerenja potencirano dodatnom osjetiljivošću jer je cilj takvih posebnih
policijskih postupanja u pravilu top-menadžment o kojem, kako je
već više puta naznačeno, menadžer korporativne sigurnosti ima ovisan položaj i nalazi se u svojevrsnom sukobu interesa.
... neke okolnosti odnosno indikatori korupcije:
• koncentracija upravljačkih, nadzornih i izvršnih funkcija u istoj
osobi
• prevelik opseg ovlasti pojedinih menadžera
• netransparentnost poslovnih procesa i sustava odlučivanja
• problematičan način donošenja odluka (svojevoljno, neodgovorno, mimo procedura...)
• podcjenjivanje poslovne dokumentacije i evidencija
Menadžer korporativne sigurnosti u pravilu nije nepristran i neovisan, a otvoreno, prikriveno ili barem u podsvijesti od njega se
očekuje da sprječava takve „policijske napade“ na top-menadžment,
a ne da ih omogućava ili sudjeluje u njima. Ovo možda i nije najbolji
primjer ne-suradnje dviju strana jer je riječ o najzahtjevnijim policijskim poslovima, no ta suradnja ne postoji ni u puno banalnijim
situacijama gdje bi se primarno trebala realizirati i od tuda početi
izgrađivati.
Preduvjet je smanjivanja korupcijskog prostora inzistiranje na
poštivanju pravnih propisa te ustanovljenih poslovnih procesa i procedura – koje moraju biti transparentne, jasne, precizne i ostvarive. Ovdje treba biti i procedura prijavljivanja sumnje u koruptivno
ponašanje, koja će zaposlenike zaštititi kao zviždače od bilo kakvih
sankcija zbog čina prijavljivanja, a tim treba upoznati i educirati sve
zaposlenike.
12
INTERVJU
13
TEMA BROJA
TEMA BROJA
MEHANIZMI ANTIKORUPCIJSKOG DJELOVANJA U PODUZEĆIMA
U VEĆINSKOM DRŽAVNOM VLASNIŠTVU
Strategija pokriva veći broj područja poput sukob interesa javnih
dužnosti, financiranje političkih stranaka, pristup informacijama,
integritet državne službe, gospodarstvo, javne financije, javne
nabave, zaštita oštećenika i prijavitelja, pravosuđe, zdravstvo i
znanost, obrazovanje i sport .
18 koraka
protiv ‘mitologije’
Za područje gospodarstva strategija postavlja posebne ciljeve:
1. Smanjiti rizike korupcije pojednostavljenjem poslovne regulative koja može biti poticajna za korupciju.
2. Uključiti poslovna udruženja u izradu novih zakonskih
rješenja u cilju jačanja poslovne etike i načina poslovanja u
Republici Hrvatskoj.
3. Smanjiti korupcijske rizike u postupku privatizacije osiguravanjem tranparentnosti privatizacijskih procesa i
Kompanije moraju nastojati uspostaviti i održati internu
kulturu temeljenu na povjerenju u kojoj se podmićivanje
ne tolerira.
povećanjem kontrole nad tijelima koja provode privatizaciju.
4. Osnažiti slobodu tržišnog natjecanja i prihvatiti standarde
koji sprječavaju pojavu tržišnog monopola.
5. Jačati sposobnosti regulatornih tijela da djeluju na objektivan, transparentan i nepristran način.
6. Osigurati integritet revizijskih procesa: od privatnih revizora i računovođa tražiti da djeluju konzistentno i u skladu s
pravilima revizorskog djelovanja u slučaju sumnje o postojanju prijevare i korupcije.
7. Osigurati stalnu primjenu svih predviđenih kontrolnih mehanizama koji bi trebali osigurati kontrolu i nadzor nad
poslovnom djelatnošću i poslovnim upravljanjem u cilju
sprječavanja korupcije.
8. Sustavno primjenjivati sve postojeće kontrolne mehanizme
u cilju sprječavanja fenomena neprijavljenog gospodarstva.
Piše Damir Bolta, dipl. kriminalist, voditelj informacijske sigurnosti Croatia osiguranja d. d.
Korupcija se od prvih proučavanja te pojave
povezuje uz obavljanje javne vlasti i zlouporabu iste. Razvojem društva, spoznaja i
shvaćanje ove pojave šire se na sve aspekte
organiziranog djelovanja društva.
Postoji cijeli niz definicija koje opisuju što
je korupcija, kako u javnom sektoru tako i
u gospodarstvu. Vjerojatno najkraća i najrazumljivija je definicija Transparency Internationala : korupcija je zlouporaba povjerenih ovlasti radi osobne koristi.
Korupcija vezana za poslovanje poduzeća ne
postoji samo u kontaktu poduzeća s klijentima ili s dobavljačima. Korupcija se može
pojaviti i unutar poduzeća i tako ozbiljno
potkopati uspješno dugotrajno poslovanje.
Poduzeće ili neku kompaniju u osnovi čine
njezini vlasnici, menadžeri i zaposlenici,
sa svojim podijeljenim ulogama, odgovornostima i interesima. Iako takav sustav
ima dogovorene i propisane procedure i
odgovornosti potrebne zbog upravljanja i
kontroliranja, uvijek je prisutna mogućnost
zlouporabe povjerenih ovlasti za privatnu
korist, što u pravilu i predstavlja korupciju.
Tako npr. većinski vlasnik može pokušati
ojačati svoj utjecaj na korporacijsku strategiju ograničavanjem prava manjinskom
vlasniku. Menadžeri se mogu fokusirati na
kratkoročni profit koji utječe na njihov bonus umjesto na dugoročnu profitabilnost
poduzeća. Predstavnici radnika mogu biti
u iskušenju “surađivati” s menadžmentom
u zamjenu za neku osobnu korist, umjesto
da se zauzimaju za interese radnika. Zaposlenici poduzeća mogu naštetiti poduzeću
prodajući neki proizvod pod nepovoljnim
uvjetima za poduzeće ili djelovati na drugi prijevaran način. Složenost poduzeća
omogućuje različite oblike koruptivnih
ponašanja, odnosno korporativnih prijevara
na svim razinama.
Etički kodeksi
Velike globalne, ali i velike nacionalne
kompanije u svijetu imaju praksu usvajanja poslovnih etičkih kodeksa. Najvažniji
je razlog usklađivanje s propisima radi izbjegavanja nepotrebnog plaćanja raznih
prekršaja. Sadržajno, etički se kodeks odnosi na podmićivanje i korupciju, sukob
interesa, usklađenost s propisima, povjerljivost, nezakonitu trgovinu informacijama,
primanje darova, prijavljivanje nepravilnosti, pošteno tržišno natjecanje, diskriminaciju i slično. Bez obzira na sadržaj, kodeks je
važan i primjenjiv samo ukoliko je pravilno
Podaci istraživanja Transparency Internationala kazuju da polovica međunarodnih
menadžera u gospodarstvu procjenjuje da korupcija povećava troškove projekata najmanje 10 posto - u nekim slučajevima više od 25 posto. Osim izravnih financijskih
troškova i izgubljenih poslovnih prilika, značajne su štete za brend, moral zaposlenika i
vanjske poslovne odnose. S druge strane, korporativna usklađenost i odgovorno osoblje
donosi izravne nagrade. Kvalitetno interno upravljanje otvara pristup nižim cijenama
kapitala, može povećati vrijednost poduzeća i rezultirati boljim poslovanjem. Odgovorno
korporacijsko osoblje također nudi mogućnosti za diferencijaciju brenda i marketing
koji može povećati prodaju, pogotovo u industrijama osjetljivima na opažanja potrošača.
Posvećenost “čistom” poslovanju prije poboljšava nego šteti neposrednim poslovnim
izgledima. Poduzeća s antikoruptivnim programima i etičkim smjernicama bilježe
i do 50 posto manje slučajeva korupcije i manju vjerojatnost da će izgubiti poslovnu
priliku nego poduzeća bez takvih programa. Kako ojačati (antikoruptivni) korporacijski
integritet kroz antikoruptivni program?
14
Damir Bolta, dipl. kriminalist; kao glavni policijski inspektor radio u Odjelu
gospodarskog kriminaliteta i korupcije
MUP-a na poslovima korupcije i pranja
novca; obnašao dužnost pomoćnika
ravnatelja Ureda za sprječavanje
pranja novca u Ministarstvu financija.
Voditelj je informacijske sigurnosti
CROATIA osiguranja d.d. Zagreb i član
tima za provedbu Antikorupcijskog akcijskog plana CROATIA osiguranja d.d.
predstavljen, implementiran i institucionaliziran. Kodeks je u potpunosti ugrađen
u sustav kompanije ukoliko svi menadžeri
i zaposlenici znaju i razumiju što se od njih
očekuje, motivirani su u primjeni kodeksa,
u mogućnosti su i sposobni primjenjivati
kodeks.
Nadalje, velika važnost u sustavima borbe
protiv korupcije svakako je postojanje
mogućnosti i kanala prijave korporativnih
prijevara, nepravilnosti, neetičkog i neprofesionalnog ponašanja, kako bi se pravodobno mogao uočiti postojeći koruptivni problem i pravilno reagirati.
Prema Poslovnim načelima za suzbijanje
podmićivanja (Business Principles for
Countering Bribery) Transparency Internationala, kompanija mora usvojiti antikoruptivni program koji jasno određuje
vrijednosti, politike i procedure potrebne
za sprječavanje podmićivanja unutar svih
aktivnosti pod kontrolom kompanije. Kompanije moraju nastojati uspostaviti i održati
internu kulturu temeljenu na povjerenju
u kojoj se podmićivanje ne tolerira. Za
provedbu takvog antikoruptivnog programa
moraju biti ispunjeni zahtjevi:
• moraju se uspostaviti organizacijske
odgovornosti za provedbu programa,
posvećenost, resurse i konzistentnost,
• mora se osigurati primjena programa
nad svim svojim poslovnicama, agen-
•
•
•
•
•
•
•
tima, posrednicima, zajedničkom ulaganju, dobavljačima,
moraju se osigurati adekvatne procedure vezane uz ljudske resurse,
mora se osigurati trening menadžera,
zaposlenika, agenata i po potrebi
dobavljača,
mora se osigurati siguran kanal prijavljivanja o nepravilnostima,
mora se uspostaviti djelotvorna interna i eksterna komunikacija o provedbi
programa,
moraju se uspostaviti interne kontrole i
čuvanje dokumenata,
moraju se uspostaviti mehanizmi
“feedback”- a i periodičnog pregleda
programa radi njegova unaprjeđenja,
može se razmotriti potreba vanjske
potvrde o djelotvornosti provedbe programa.
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije propisuje mjere u cilju sprječavanja
korupcije u vezi s privatnim sektorom:
• promicanje suradnje između organa
tijela unutarnjih poslova i relevantnih
privatnopravnih subjekata,
• promicanje razvoja standarda i postupaka osmišljenih u svrhu očuvanja
čestitosti relevantnih privatnopravnih
tijela, uključujući kodekse ponašanja
radi korektnoga, časnoga i pravilnog obavljanja poslovne djelatnosti
i svih s njima povezanih zanimanja
te sprječavanja sukoba interesa, kao
i radi promicanja primjene dobrih
poslovnih običaja među poduzetnicima
te u ugovornim odnosima poduzetnika
s državom,
• promicanje transparentnosti među privatnopravnim subjektima, uključujući,
kad je to primjereno, mjere u pogledu identiteta pravnih i fizičkih
osoba uključenih u osnivanje i vođenje
trgovačkih društava,
• sprječavanje zlouporabe postupaka
•
•
kojima su uređena pitanja koja se
odnose na privatnopravne subjekte,
uključujući postupke koji se tiču potpora i dozvola koje odobravaju državne
vlasti u svrhu poslovnih djelatnosti,
sprječavanje sukoba interesa nametanjem ograničenja, kako bude primjereno
te uz razuman rok, na profesionalne
djelatnosti bivših državnih službenika,
ili na zapošljavanje državnih službenika
u privatnom sektoru nakon što daju
ostavku ili odu u mirovinu, kad su te
djelatnosti ili zaposlenje u izravnoj vezi
sa službom koju su ti državni službenici
obavljali ili nadzirali za vrijeme trajanja
svoga mandata,
osiguravanje da privatna poduzeća,
ovisno o njihovoj strukturi i veličini,
podliježu dostatnim internim revizijskim kontrolama koje pomažu u
sprječavanju i otkrivanju slučajeva
korupcije, kao i da računi i propisana
financijska izvješća takvih privatnih
poduzeća podliježu primjerenim postupcima revizije i izdavanja potvrda.
Vidljivo je da standardi i elementi za uspostavljanje antikoruptivnih sustava u
poduzećima očito postoje na mnogim razinama.
Preporuke Vijeća Europe
Hrvatski sabor donio je 19. lipnja 2008.
godine Strategiju suzbijanja korupcije kao
strateški dokument sveobuhvatnih nacionalnih mjera suzbijanja korupcije. Strategiju
prati pripadajući Akcijski plan s konkretnim
mjerama, rokovima, odgovornim institucijama te potrebnim sredstvima. Strategija
je rezultat rada domaćih stručnjaka na
području borbe protiv korupcije, ali uzima u obzir i preporuke i nalaze vanjskih
stručnjaka poput Izvješća o screeningu za
23. poglavlje »Pravosuđe i temeljna prava«,
preporuke iz Godišnjeg izvješća Europske
komisije o napretku Republike Hrvatske
u procesu pristupanja EU te preporuke
GRECO-a Vijeća Europe. Kao prioritetni opći
ciljevi u realizaciji Strategije postavljeni su:
• Unapređivanje pravnog i institucionalnog okvira za učinkovito i sustavno suzbijanje korupcije
• Afirmacija pristupa »nulte tolerancije«
na korupciju
• Jačanje integriteta, odgovornosti i
transparentnosti u radu tijela državne
vlasti i s tim u vezi jačanje povjerenja
građana u državne institucije
• Stvaranje preduvjeta za sprječavanje
korupcije na svim razinama
• Podizanje razine učinkovitosti otkrivanja i kaznenog progona korupcijskih kaznenih djela
• Podizanje javne svijesti o štetnosti korupcije i o potrebi njezina suzbijanja
• Unapređivanje međunarodne suradnje
u borbi protiv korupcije
• Unapređivanje suradnje između
državnih tijela nadležnih za provedbu
Strategije
• Unapređivanje suradnje s organizacijama civilnog društva.
Ove mjere u pravilu se odražavaju na antikoruptivno reguliranje okruženja u kojima
poduzeća djeluju, a manje na uspostavljanje njihova kvalitetnoga korporacijskog
integriteta. Dakako, osnovni nositelji antikoruptivnih mjera ovdje su uglavnom tijela javne vlasti. Ipak, u studenome 2009.
godine Vlada RH donosi Antikorupcijski
program za trgovačka društva u većinskom
državnom vlasništvu za razdoblje 2010. 2012. kojim se alati borbe protiv korupcije
izravno prenose i na kompanije u državnom
vlasništvu pa se u ožujku 2010. donosi i
revidirani Akcijski plan uz Strategiju suzbijanja korupcije koji izrijekom navodi
antikoruptivnu mjeru “Provedba Antiko-
15
TEMA BROJA
U FOKUSU
Pregled osamnaest antikoruptivnih mjera iz Antikorupcijskog
programa za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu
za razdoblje 2010.-2012., a koje su predmet implementacije kroz
interne antikorupcijske akcijske planove društava:
1. Definirati i objaviti: viziju i misiju društva; opće i posebne
ciljeve; osnovne organizacijske vrijednosti i osnovne principe
u pogledu odnosa s trećim stranama.
2. Definirati i objaviti specifične vrijednosti i pravila za prevenciju korupcije i osiguranje profesionalnog ponašanja u vezi s:
darovima i naknadama od poslovnih partnera i poslovnim partnerima; upravljanjem sredstvima organizacije; povjerljivošću
i nepristranošću; mogućnošću obavljanja dodatnog posla;
razdvajanjem privatnih i poslovnih interesa i sl.
3. Uvođenje obveze potpisivanja „izjave o povjerljivosti i nepristranosti“ za zaposlenike zaposlene na radnim mjestima koja
su ocijenjena visokim stupnjem rizika na korupciju.
4. Donijeti i objaviti „disciplinski pravilnik“.
5. U slučaju nabave robe skuplje od 6.000.000,00 kuna, te radova
iznad 12,000.000,00 kuna, ponuditelji trebaju potpisati “izjavu
o integritetu” kojom pismeno jamče korektnost u postupku i
izostanak bilo kakve zabranjene prakse u vezi s postupkom
nadmetanja te izražavaju suglasnost s provedbom revizije.
6. Poboljšati provedbu prava na pristup informacijama, ustrojiti i
objaviti „katalog informacija“, uspostaviti vođenje „službenog
upisnika o ostvarivanju prava na pristup informacijama“.
7. Objavljivanje informacija na mrežnoj stranici društva i to
posebno: odluke uprave i mjere donesene uz suglasnost Vlade
RH; informacije o svom radu, uključujući podatke o aktivnosrupcijskog programa za trgovačka društva
u većinskom državnom vlasništvu za
razdoblje 2010.-2012.g.”. Ovime trgovačka
društva, iako samo ona u vlasništvu RH, ali
i bez obzira na sadržaj njihove djelatnosti,
kao predstavnici tržišta postaju sastavni dio
nacionalnog sustava borbe protiv korupcije.
Odgovorne uprave društva
Akcijske planove na temelju Antikorupcijskog programa za trgovačka društva u
većinskom državnom vlasništvu 2010.
- 2012. godine dostavila su 73 trgovačka
društva.”. U praksi, uprave društava odgovorne su za provedbu planiranih mjera i redovito izvješćivanje, a nadzorni odbori, kao
i resorna ministarstva, sadržajno prate
provedbu planiranih mjera. Radi sustavnog
praćenja, sačinjavanju se posebno propisana
izvješća i detaljni upitnici.
Trgovačka društva u većinskom državnom
vlasništvu sačinila su interne antikoruptivne akcijske planove kojima na transparentan način uspostavljaju adekvatne sustave uređenja poslovanja u onom dijelu koji
može biti osjetljiv na probleme korupcije. Ti
planovi, kao i alati njihove provedbe, javni su
i dostupni, a odnose se na provedbu čak osamnaest konkretnih antikoruptivnih mjera.
16
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
tima, organizaciji, troškovima rada i izvorima financiranja,
izviješća nezavisnog revizora; postupak javne nabave; natječaj
za zapošljavanje; drugi procesi za koje se ocijeni rizičnima u
pogledu nepravilnosti ili zanimljivima za javnost.
Imenovati službenika za informiranje.
Imenovati povjerenika za etiku,.
Uspostavljanje i/ili jačanje sustava financijskog upravljanja i
kontrole.
Uspostavljanje i/ili jačanje unutarnje revizije.
Uspostavljanje i/ili jačanje revizorskih odbora.
Donošenje godišnjih planova službenika za informiranje,
etiku, sustav financijskog upravljanja, unutarnje revizije i revizorskog odbora.
Stvoriti učinkovit sustav prijavljivanja nepravilnosti uspostavljanjem mehanizma putem kojeg nepravilnosti, prijevara
ili sumnja u korupciju može biti prijavljena, objaviti e-mail
adresu, te imenovati osobu za nepravilnosti odgovornu za
vođenje registra nepravilnosti i za poduzimanje radnji protiv
nepravilnosti i prijevara.
Implementacija samoocjenjivanja procesa rada i organizacije
u svrhu unaprjeđenja integriteta.
Procijeniti probleme koji nastaju i testirati razinu znanja zaposlenika na područjima identificiranih slabosti, sa svrhom
da se utvrdi poznavanje sustava, kako bi ga bilo moguće
dalje razvijati i poboljšavati, kao i povećati razinu znanja zaposlenika.
Uvođenje obvezne specijalizirane poduke zaposlenika kako bi
se izgradila etička kompetentnost.
Donošenje planova edukacije.
Tih osamnaest mjera moglo bi se u bitnome
svesti na sljedeće: definiranje i uređivanje
sustava informiranja i prava na pristup informacijama; uspostava sustava financijskog
upravljanja, kontrola i revizije; transparentnost poslovanja, financiranja, javnih nabava i zapošljavanja; profesionalno i etičko
ponašanje i edukacija zaposlenika. Program zahtijeva uvođenje obveznih “organizacijskih” elemenata i njihovo djelovanje:
službenik za informiranje i vođenje kataloga
informacija i službenog upisnika ostvarivanja prava na pristup informacijama; povjerenik za etiku i edukaciju zaposlenika; osoba
za nepravilnosti i vođenje registra nepravilnosti; revizorski odbor i unutarnja revizija, a
koji elementi dobivaju važnu i jasnu ulogu u
provedbi programa.
“Samo izvješćivanje o postojanju antikoruptivnog sustava ne mora nužno odgovarati
njegovoj stvarnoj učinkovitost, ipak takva
objava može biti snažnan pokazatelj kvalitete i sveobuhvatnosti tvrtke u naporima za
sprječavanje korupcije.”
Ovakav primjer sustavnog pristupa uspostavi
elemenata sprječavanja korupcije kao pojave, a radi zaštite i jačanja integriteta kompanija koje se nalaze u tržišnoj utakmici, iako
samo one u državnom vlasništvu, svakako
predstavlja pozitivan primjer i postavlja izazov pred sve sudionike njegove provedbe.
ANTIKORUPCIJSKI PROGRAMI
U TVRTKAMA I JAVNIM PODUZEĆIMA
Sukladno nacionalnom programu suzbijanja korupcije,
javna ali i privatna poduzeća dobila su i konkretne zadaće
u provođenju antikorupcijskog programa. Na web stranicama
nekoliko tvrtki izdvojili smo neke primjere koje su konkretne mjere
donijela u provođenju antikorupcijskog programa.
CROATIA OSIGURANJE
HRVATSKA POŠTA
HRVATSKE ŽELJEZNICE
CROATIA osiguranje d.d. izradila je i usvojila akcijski plan za provedbu antikorupcijskog programa te ga provodi u skladu s
izrađenim operativnim planom. Aktivno
provodeći Antikorupcijski program Vlade
Republike Hrvatske koji obilježava nulta
stopa tolerancije prema korupciji, CROATIA
osiguranje d.d. javno poziva sve osobe,
ukoliko imaju saznanja o određenim problemima ili sumnjaju u korupciju unutar
CROATIA osiguranja d.d., da izvijeste na
email adresu: nepravilnosti@crosig.hr.
Svjesna ozbiljnosti problema korupcije Hrvatska pošta d.d. u potpunosti podržava
antikorupcijsku politiku Vlade Republike
Hrvatske u nastojanjima da iskorijeni korupciju iz društva. Obzirom da je korupcija štetna društvena pojava koja narušava
temeljne društvene vrijednosti potrebno ju
je suzbijati, razotkrivati i strogo sankcionirati. Uprava Hrvatske pošte d.d.. dana 30.
prosinca 2009. godine donosi „Akcijski plan
za provođenje Antikorupcijskog programa
Hrvatske pošte d.d., za razdoblje 2010.2012.“.
Javno poduzeće koje su proteklih godina
obilježile brojne afere - od nesreće u Rudinama, do postupaka u vezi nabave, a zbog
korupcijskih afera vodeći ljudi nekih od
društava završili u zatvoru u srpnju - ove
godine donijelo je Odluku o prijavljivanju i
rješavanju nepravilnosti.
Sa primjerenom pozornošću i angažmanom,
poduzimaju se radnje protiv nepravilnosti
i prijevara putem postupaka i kanala koje
mehanizam pretpostavlja, pri tome u cijelosti štiteći izvor informacija.
U provedbi svih antikorupcijskih mjera
CROATIA osiguranje d.d. prepoznala je edukaciju zaposlenika kao jednu od osnovnih
mjera protiv korupcije te izradila i poseban
antikorupcijski priručnik “Poslovna etika
i antikorupcijsko djelovanje” kao pomoć u
kvalitetnoj edukaciji.
Akcijskim planom HP-a nalaže se poštivanje
glavnih elemenata borbe protiv korupcije, intenzivnije razvijajanje odgovarajuće
upravljačke prakse, aktivna suradnja i
partnerstvo svih nositelja antikorupcijskih
mjera kako bi aktivno djelovali na ostvarenju
prioritetnih ciljeva Vladine antikorupcijske
politike, a posebno u dijelu usmjerenom na
ostvarenje antikorupcijskih ciljeva.
Jedna od mjera je i zaštita onih koji prijavljuju nepravilnosti, ili tek uoče sumnju u
nepravilnosti. “Zviždačima” unutar tvrtke
jamči se anonimnost, te zaštita od bilo kakva oblika zlostavljanja i potpuni integritete.
Ona je isključena samo onda ako podnositelj prijave nepravilnosti zlonamjerno i
svjesno iznosi i prijavljuje in neistine.
Ukoliko je potrebno o tim se nepravilnostima izvješćuje policija, tužiteljstvo I državna
revizija.
17
ANTITERORIZAM
antiterorizam
SOFISTICIRANI KRIMNAL: Menadžeri sigurnosti protiv ‘perača novca’
Pratite trag novca
i radi sprječavanja terorizma
Piše Damir Bolta, dipl.kriminalist, voditelj informacijske sigurnosti Croatia osiguranja d. d.
Uz sve veći porast različitih sofisticiranih
oblika prije svega financijskog kriminaliteta, može se postaviti i pitanje povezanosti općeg pojma korporativne
sigurnosti s pojmom “pranja novca”,
odnosno mjerama sprječavanja pranja
novca i financiranja terorizma. Korporativna sigurnost, s obzirom da se povezuje
s aktivnostima na sprječavanju zlouporabe kompanije od kriminaliteta, brigom o reputaciji kompanije, usklađenosti
s propisima i izbjegavanja prekršaja,
čuvanja podataka, procjenom rizika, asistencijom i suradnjom s tijelima istrage i
progona, može se u bitnome povezati i s
elementima sustava sprječavanja pranja
novca i financiranja terorizma. Naime,
mjere sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma usko se vežu upravo uz
navedene aktivnosti. Otkud uopće obveza
uvođenja mjera i koji su izvori standarda
sprječavanja pranja novca?
Zakono o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Narodne novine br.
87/08) osnovni je hrvatski izvor obveza
i odredaba za uspostavljanje cjelovitog
sustava sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.
Više međunarodnih dokumenata i standarda postavlja temelje mjera i sustava
sprječavanja pranja novca. Tu su prije
svega tzv. Preporuke FATF-a. Financial
Action Task Force (on Money Laundering)
uspostavljen je kao skupina država za financijsku akciju na samitu u Parizu 1989.
od zemalja G-7, Europske komisije i drugih zemalja, kao reakcija na prepoznati
međunarodni problem pranja novca. FATF
razmatra, usvaja i procjenjuje primjenu
standardnih mjera za sprječavanje pranja
novca i financiranja terorizma. Te mjere
definirane su u 40 Preporuka i 9 Specijalnih preporuka FATF-a s ukupno oko 250
esencijalnih kriterija. Preporuke FATF-a
predstavljaju sveobuhvatan plan mjera
18
koje se moraju primjeniti u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma.
Svi uređeni nacionalni sustavi u svijetu
primjenjuju Preporuke FATF-a, odnosno njihove standarde. RH je uključena u
mjere FATF-a kroz svoje članstvo u Odboru stručnjaka Vijeća Europe za procjenu
mjera protiv pranja novca i financiranja
terorizma (Odbor MONEYVAL) koji je jedno
od više regionalnih tijela nalik na FATF,
ujedno i član FATF-a.
Zaštita financijskog sustava
Drugi međunarodni dokumenti crpe iz
FATF-a svoje standarde ili imaju isti pristup
rješavanju problema. To su međunarodne
konvencije poput UN-ovih Bečke, Palermo,
Konvencije o sprječavanju financiranja terorizma, Konvencija Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i
oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim
djelom i financiranju terorizma i druge.
One navode istovrsne elemente sustava,
u pravilu: obveza kriminalizacije nekog
ponašanja, kriminalizacija nezakonitog
prihoda od tog kriminaliteta, mjere zaštite
financijskog sustava kroz identifikaciju
klijenta i prepoznavanje i prijavljivanje
sumnjivih transakcija, mjere traganja,
zamrzavanja i oduzimanja nezakonitih
sredstava, nacionalna i međunarodna
suradnja i slično.
Najvažniji je dokument Europske unije za
sprječavanje pranja novca Direktiva broj
2005/60/EC Europskog Parlamenta i Vijeća
od 26.10.2005. o sprječavanju korištenja
financijskog sustava za pranje novca i financiranje terorizma, tzv. Treća direktiva
za sprječavanje pranja novca.
Republika Hrvatska kao članica UN-a
i Vijeća Europe, obveznik je primjene
međunarodnih standarda. Nadalje, RH
je kandidat za EU. Pristupanje u članstvo
Europske unije uvjetovano je prihvaćanjem
pravne stečevine Europske unije (acquis communautaire). Najvažniji element
pravne stečevine vezan za sprječavanje
pranja novca i financiranja terorizma, Direktiva broj 2005/60/EC, u potpunosti je
implementirana kroz Zakon o sprječavanju
pranja novca i financiranja terorizma.
U cilju sprječavanja i otkrivanja pranja
novca i financiranja terorizma obveznici Zakona o sprječavanju pranja novca
i financiranja terorizma prilikom obavljanja svojih djelatnosti dužni su ispunjavati obveze koje obuhvaćaju: procjenu
rizika, provođenje mjera dubinske analize
stranke, provođenje u poslovnim jedinicama i društvima obveznika u trećoj državi,
imenovanje ovlaštene osobe, redovito
stručno osposobljavanje djelatnika, redovitu internu reviziju, izradu liste indikatora
za prepoznavanje sumnjivih transakcija,
dostavljanje Uredu za sprječavanje pranja novca propisanih podataka, čuvanje i
zaštita podataka, vođenje evidencija te
provođenje drugih zadaća. Obveznici su
kreditne i financijske institucije, organizatori igara na sreću, nefinancijske profesije poput odvjetnika, javnih bilježnika,
revizora, računovođa, poreznih savjetnika
i drugi.
Prvi korak - procjena rizika
Procjena rizika prvi je korak u uspostavi
sustava. Rizik pranja novca ili financiranja
terorizma jest rizik da će stranka zlouporabiti financijski sustav za pranje novca
ili financiranje terorizma, odnosno da će
neki poslovni odnos, transakcija ili proizvod biti posredno ili neposredno upotrijebljeni za pranje novca ili financiranje terorizma. Obveznik je dužan izraditi analizu
rizika i pomoću te analize odrediti ocjenu
rizika pojedine skupine ili vrste stranke,
poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije u odnosu na moguće zlouporabe vezane
Primjenom opsežnih mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma ispunjava
se zakonska obveza, sprječava se mogućnost zlouporabe financijskog poslovanja za
pranje novca i financiranje terorizma, pomaže se tijelima progona u otkrivanju takva
kriminaliteta, a uspostavom djelotvornog sustava sukladno međunarodnim standardima
društvo dobiva na svojoj reputaciji.
za pranje novca ili financiranje terorizma.
Mjere dubinske analize stranke ili poznavanja stranke (“CDD - Customer Due Dilligence”, “KYC - Know Your Customer”)
osnova su uspješnosti funkcioniranja
sustava sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. U pravilu, dubinska
analiza stranke obuhvaća: utvrđivanje i
provjeru identiteta stranke, utvrđivanje
i provjeru identiteta stvarnog vlasnika
stranke, prikupljanje podataka o namjeni
i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa
ili transakcije, stalno praćenje poslovnog
odnosa i transakcija. Dubinska analiza
stranke primjenjuje se prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom;
pri svakoj transakciji u vrijednosti od
105.000,00 kuna i više; ako postoji sumnja u vjerodostojnost i istinitost podataka
o stranci ili stvarnom vlasniku stranke;
te uvijek kada postoje razlozi za sumnju
na pranje novca ili financiranje terorizma
bez obzira na vrijednost transakcije. Ukoliko se ne može provesti dubinska analiza
stranke, poslovni odnos ne smije se uspostaviti ili izvršiti transakcija, odnosno mora se prekinuti već uspostavljeni
poslovni odnos.
Zakon poznaje i oblike pojednostavljene
i pojačane dubinske analize stranke.
Smanjen je opseg potrebnih podataka u
poslovanju s npr. tijelima državne uprave,
dok je jedan od značajnijih oblika pojačane
dubinske analize uspostavljanje poslovnog odnosa ili obavljanje transakcije sa
strankom koja je strana politički izložena
osoba, gdje je potrebno utvrditi i izvor ili
porijeklo sredstava koja su predmet transakcije. Strana politički izložena osoba
jest svaka fizička osoba s prebivalištem ili
uobičajenim boravištem u stranoj državi
koja djeluje ili je djelovala na istaknutoj
javnoj dužnosti, uključujući i članove njezine uže obitelji ili bliske suradnike. Svaka
od ovih aktivnosti usmjerava obveznika u
mjerama prepoznavanja onih aktivnosti
koje bi se mogle povezati s nezakonitim ili
sumnjivim transakcijama ili osobama.
Zakon također zabranjuje neka poslovanja.
To su zabrana otvaranja i vođenja anonimnih proizvoda poput računa, poslovanje s fiktivnim bankama, a zabranjuje se
i poslovanje s gotovinom u iznosu većem
od 105.000,00 kuna prilikom prodaje robe
i pružanja usluga, prodaje nekretnina,
primanja zajmova, prodaje prenosivih vrijednosnih papira ili udjela. Ograničenje
gotovinske naplate odnosi se na sve
pravne i fizičke osobe koje, obavljajući
registriranu djelatnost, u navedenim transakcijama primaju gotov novac.
Prijavite sumnjive transakcije
Obveznici zakona Uredu za sprječavanje
pranja novca moraju dostavljati određene
podatke. Prvo, to su obavijesti o svim
gotovinskim transakcijama u vrijednosti
od 200.000,00 kuna i većoj. Zatim, tu su
obavijesti o sumnjivim transakcijama.
Sumnjivom transakcijom smatra se svaka
pokušana ili izvršena gotovinska i negotovinska transakcija, bez obzira na njezinu
vrijednost i način obavljanja, ako obveznik
ima razloge za sumnju: da transakcija
uključuje sredstva proizašla iz nezakonitih
aktivnosti ili je povezana s financiranjem
terorizma s obzirom na vlasništvo, prirodu,
izvor, lokaciju ili kontrolu takvih sredstava; da transakcija po svojim značajkama
povezanima sa statusom stranke ili drugim značajkama stranke ili sredstava ili
drugim osobitostima očito odstupa od
uobičajenih transakcija iste stranke, te da
odgovara potrebnom broju i vrsti indikatora koji upućuju na to da postoje razlozi
za sumnju na pranje novca ili financiranje
terorizma; da je transakcija usmjerena na
izbjegavanje propisa koji reguliraju mjere
sprječavanja pranja novca i financiranja
terorizma; odnosno uvijek kada procijeni da u vezi s transakcijom ili strankom
postoje razlozi za sumnju na pranje
novca i financiranje terorizma. Suradnja s nadležnim tijelima vidi se i u obvezi
i okolnostima dostave podataka. Osim
ovih podataka koje obveznik samostalno
dostavlja, od obveznika se može tražiti da
uspostavi monitoring, odnosno praćenje
financijskog poslovanja neke stranke kao i
da blokira određenu transakciju. Primjena
mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma provodi se u posebnim
u okolnostima zaštite tajnosti podataka i
uporabe podataka samo u propisanu svrhu.
Da bi zaposlenici obveznika znali primjenjivati propisane mjere, propisana je i
obveza planiranja i provođenja redovitoga stručnog osposobljavanja i izobrazbe
svih djelatnika koji obavljaju zadaće na
području sprječavanja i otkrivanja pranja
novca i financiranja terorizma. Svaki obveznik zakona donosi interni akt kojim se
određuju sve mjere, radnje i postupanja
radi sprječavanja i otkrivanja pranja novca
i financiranja terorizma u skladu sa zakonom, od provođenja dubinske analize
do prepoznavanja i prijavljivanja sumnjivih
transakcija, a imenuju i ovlaštenu osobu
odgovornu za primjenu mjera.
Ozbiljnost i važnost sustava uspostavljenog zakonom dodatno ističu i sankcije. Za
nepridržavanje propisanih obveza zakona,
pravna osoba kaznit će se za prekršaj
novčanom kaznom u iznosu do 700.000,00
kuna, a član uprave ili druga odgovorna
osoba kaznom u iznosu do 30.000,00 kuna.
Primjenom opsežnih mjera sprječavanja
pranja novca i financiranja terorizma ispunjava se zakonska obveza, sprječava
se mogućnost zlouporabe financijskog
poslovanja za pranje novca i financiranje
terorizma, pomaže se tijelima progona
u otkrivanju takvog kriminaliteta, a uspostavom djelotvornog sustava sukladno
međunarodnim standardima društvo dobija na svojoj reputaciji.
19
SIGURNOST I RECESIJA
U FOKUSU
Pro alarm - pogled na recesijsko okruženje nakon 20 godina poslovne bitke
Štedjeti se može,
ali sve ima granice
S uštedama iz sektora sigurnosti može se ići maksimalno
do točke koja neće ugroziti poslovanje kompanije,
odnosno polučiti preveliki sigurnosni rizik.
Piše Robert Pažitka, predsjednik Uprave Pro alarma
Recesija, kriza, stagnacija, depresija...racionalizacija, preustroj, uštede... nenaplativa potraživanja, krediti, pozajmice, tužbe,
ovrhe, stečajevi... Trenutak u kojem živimo
i radimo već dulje vrijeme više sliči bojnom
polju nego poslovnom okruženju. Kako
zadržati kvalitetu usluge, kako održati
zadovoljavajuću razinu sigurnosti, kako
prevenirati štetni događaj, a sve to s manje
resursa, financijskih i ljudskih. Poslovni
rizici za tvrtke sve su veći, sigurnosni isto
tako.
voljnom zaštitom te u konačnici ponovno
gubljenjem klijenta koji je nezadovoljan
obavljenim poslom. To što je uvjet dobivanja posla bilo veliko sniženje cijene koje je
i ostvareno, nezadovoljnog klijenta više
ne zanima, on je platio uslugu kojom nije
zadovoljan a ostvarena “ušteda” davno je
zaboravljena.
Sve ovo treba sagledati iz dviju perspektiva, davaoca usluga – zaštitarske tvrtke i
primaoca usluga – klijenta. Krenimo od
korisnika usluge , menadžera sigurnosti
u kompaniji iz navedenog okruženja. Uprava traži smanjenje troškova sigurnosti
kao i svih drugih, ili jednostavno smanjuje
budžet 10,20,30 ...posto , voditelji odjela
tvrtke traže povećanje razine sigurnosti
i nadzora poslovanja. Naime, kriza je,
ljudi sve više kradu, kupci u trgovinama,
dostavljači u dostavi, vozači troše previše
goriva ...Trebalo bi pojačati mjere zaštite
i nadzora poslovanja a budžet je smanjen, nedostatan i za odražavanje postojeće
razine sigurnosti. Kako zadovoljiti sve zahtjeve?
Uz malo dobre volje obiju zainteresiranih
strana postoji, nije uniformno niti univerzalno primjenjivo već se od slučaja do
slučaja razlikuje u mnogim parametrima.
Svakako zahtijeva ulaganje dodatne energiju u dogovaranje svakog posla, ali rezultat
često može biti win – win situacija.
Pogledajmo sada položaj davatelja usluga,
koji također radi u uvjetima okruženja s
početka članka. Konkurencija je velika,
borba za svakog klijenta bespoštedna, cijena igra sve veću i veću ulogu u odabiru
kako usluga tako i opreme. Što učiniti,
zadržati kvalitetu usluge i opreme a time
i primjerenu cijenu, ili ponuditi lošiju kvalitetu opreme i usluga i biti konkurentniji?
Obje varijante nose određene opasnosti za
davatelja usluga. Prva je gubljenje često
dugogodišnjeg klijenta, a druga snižavanje
kvalitete koje opet može rezultirati nedo-
20
Postoji li rješenje za ovakve situacije koje
se sve češće i češće dešavaju u industriji
zaštite?
Menadžer sigurnosti u kompaniji sigurno
mora sudjelovati u provođenju mjera uštede
koje nalaže uprava. Isto tako mora biti
svjestan činjenice da se ovisno o djelatnosti
kojom se kompanija bavi, planirane uštede
najčešće ne mogu biti istog obujma u svim
sektorima. U svakom poslovanju određeni
dijelovi procesa od ključnog su značaja za
egzistenciju tvrtke, a neki drugi manje su
važni. Odgovarajućom analizom rizika čiji
rezultat treba pokazati stanje sigurnosti u
kompaniji istovremeno trebamo locirati i
razinu minimalno potrebne zaštite u pojedinim djelovima poslovnog procesa. Dobiveni
rezultat sigurno neće biti isti u novčarskoj,
proizvodnoj ili nekoj trećoj vrsti industrije. Zajedničko pravilo je samo je jedno,
s uštedama iz sektora sigurnosti možemo
ići maksimalno do točke koja neće ugroziti poslovanje kompanije, odnosno polučiti
preveliki sigurnosni rizik. Na svakom je
menadžeru sigurnosti da odredi granicu
ispod koje ne može spustiti razinu sig-
urnosti. Ukoliko pristane na povećan rizik,
velika je vjerojatnost da će u slučaju štetnog
događaja biti zaboravljena ostvarena ušteda
a voditelj sigurnosti biti odgovoran za nastalu štetu. Sve ove činjenice menadžer
sigurnosti mora imati u vidu kada provodi
mjere štednje u kompaniji.
Kakvu ulogu u tome igra davatelj usluga,
kakva je njegova pozicija i koje su mu
mogućnosti na raspolaganju. Već spomenuti odabir, zadržati cijenu i kvalitetu ili
smanjiti cijenu ali i kvalitetu usluge, u osnovi nije najsretnije rješenje, ma koje izabrao. Svjedoci smo i treće varijante, kad
davatelji usluga dampiraju cijene nadajući
se da će tako premostiti trenutne teškoće.
Metoda bi možda i bila korisna kada bi kriza kroz koju prolazimo bila kratkotrajna,
kraće trošenje unutarnjih rezervi stabilnim
kompanijama ne bi trebao biti problem,
kratkoročni kreditni aranžmani također.
U ovom trenutku, kada recesija traje već
dulje vrijeme a prognoze ekonomskih
analitičara spominju 2013. kao realnu godinu izlaska iz krize, sve kratkoročne mjere
ipak bi mogle biti “prekratke” za velik dio
kompanija. Kako bi onda glasio spasonosni recept koji bi korisniku usluga ostvario
uštedu, ne narušivši pritom razinu sigurnosti kompanije a sve to po prihvatljivoj
cijeni i za korisnika i za davatela usluga ?
U ovakvom razdoblju beru se plodovi
dugogodišnjih ulaganja tvrtki u znanje.
U stručno znanje zaposlenika, u znanje i
osposobljenost u primjeni naprednih i inovativnih tehnologija. Poznato je da u svim
segmentima života i poslovanja, najveće
uštede proizlaze upravo iz primjene novih
tehnologija, pa ni industrija zaštite nije
iznimka. Primjera je mnogo a svi imaju
zajednički nazivnik - povećanje sigurnosti
uz ostvarivanje ušteda.
21
STROGO POVJERLJIVO
U FOKUSU
Pravni okvir
za zaštitu poslovne tajne
Kada uzmemo u obzir današnje uvjete žestoke tržišne konkurencije
posve je razumljivo da je zaštita poslovne tajne aktualnija nego ikada.
Piše Lidija Karlović , dipl. iur.
Informacije su oduvijek bile važne za sve
aspekte ljudskog organiziranja i djelovanja
pa tako i za uspješnu poslovnu djelatnost.
Svaka informacija potrebna za obavljanje poslovnih aktivnosti te za ostvarivanje
poslovnih interesa i ciljeva poslovnog subjekta predstavlja poslovnu informaciju. Od
svih informacija kojima neki poslovni subjekt raspolaže ili do kojih može doći, dakako
da su najvažnije one koje će mu omogućiti
najučinkovitije poslovanje i najbolji poslovni
rezultat. Stoga svaki poslovni subjekt stvara
i dalje razvija vlastito područje poslovnih podataka i informacija u koje nastoji uključiti
sve podatke i informacije koje može dovesti
u vezu sa svojim poslovnim djelovanjem kako one unutarnje koji svoje izvorište imaju
u samoj poslovnoj organizaciji (podaci o financijama, marketingu, razvoju, proizvodnim procesima, uslugama, klijentima itd)
tako i vanjske koje prikuplja izvan okvira
poslovne organizacije (podaci o poslovnoj
konkurenciji, poslovnim suradnicima, korisnicima usluga, stanju na tržištu itd.). 1
Većina poslovnih informacija je javna,
međutim, poslovne informacije koje su tako
važne za neku poslovnu organizaciju da bi joj
njihovo neovlašteno odavanje moglo nanijeti
ogromnu štetu proglašavaju se poslovnom
tajnom i štite u skladu sa zakonom. Kada
uzmemo u obzir današnje uvjete žestoke
tržišne konkurencije posve je razumljivo
da je zaštita poslovne tajne aktualnija nego
ikada.
Pojam poslovne tajne
Pojam poslovne tajne razlikuje se od jednog do drugog pravnog sustava no, u svim
definicijama postoje određeni zajednički
elementi pa se može reći kako se pod
poslovnom tajnom podrazumijeva skup
podataka i informacija koji se koriste u
poslovanju, a koji poslovnom subjektu kojemu ti podaci i informacije pripadaju donose gospodarsku korist i osiguravaju
određenu prednost pred konkurencijom.
Predmet poslovne tajne pritom mogu biti
proizvodni postupci, tehnologije, izumi,
22
poslovne metode, sastojci nekog proizvoda,
sadržaj ugovora itd.
Temeljni je propis koji u Republici Hrvatskoj uređuje institut poslovne tajne Zakon o
zaštiti tajnosti podataka2, koji utvrđuje kako
poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su
kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog
društva, ustanove ili druge pravne osobe,
a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada
te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja
neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne
posljedice za njezine gospodarske interese. Dakle, uvjet koji je prema navedenom
zakonu potreban za proglašavanje nekog
podatka za poslovnu tajnu jest da je riječ o
podatku koji je tako važan za pravnu osobu
da bi njegovo neovlašteno odavanje moglo
naštetiti njezinim gospodarskim interesima.
Zakon izričito utvrđuje kako se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se
odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se za poslovnu
tajnu mogu odrediti podaci čije priopćavanje
nije razložno protivno interesima te pravne
osobe. Isto tako, za poslovnu tajnu ne mogu
se odrediti podaci koji su od značenja za
poslovno povezivanje pravnih osoba niti podaci koji se odnose na zaštićeno tehničko
unapređenje, otkriće ili pronalazak. Zakonodavac je tim odredbama jasno postavio
okvire za poslovnu tajnu ograničavajući
ju isključivo na one podatke za koje postoji opravdanost proglasiti ih tajnom pa iz
navedenog jasno slijedi kako je načelo Zakona da je tajnost izuzetak, a ne pravilo.
Poslovna tajna i klasificirani podaci
Zakon o zaštiti tajnosti podataka donesen
je još 1996. godine i osim instituta poslovne
tajne regulirao je i druge vrste tajni državnu tajnu, vojnu tajnu, službenu tajnu i
profesionalnu tajnu kao i mjere i postupke
za utvrđivanje, uporabu i zaštitu tajnih podataka. Radi usklađivanja sa standardima zemalja članica EU-a i NATO-a - koji tajne po-
datke iz djelokruga državnih tijela razlikuju
prema stupnju, a ne prema vrsti tajnosti 2007. godine donesen je Zakon o tajnosti podataka3 koji je propisao potpuno novi sustav
utvrđivanja, imenovanja i zaštite tajnih podataka iz djelokruga državnih tijela te shodno tome ukinuo znatan dio odredaba Zakona
o zaštiti tajnosti podataka. Zakon o tajnosti
podataka uveo je pojam klasificiranih i neklasificiranih podataka, a umjesto pojedinih
vrsta tajni - državne, vojne i službene tajne predvidio je odgovarajuće stupnjeve tajnosti
podataka: „vrlo tajno“, „tajno“, „povjerljivo“
i „ograničeno“.
Pod klasificiranim podatkom podrazumijeva
se podatak kojega je nadležno tijelo u propisanom postupku takvim označilo i za kojega
je utvrđen odgovarajući stupanj tajnosti, dok
je neklasificirani podatak onaj koji nema
utvrđen stupanj tajnosti ali se koristi u
službene svrhe.
Zakon je također propisao i postupke
utvrđivanja pojedinih stupnjeva tajnosti i
ostvarivanja uvjeta za pristup tajnim podacima, ali samo u odnosu na podatke iz
djelokruga državnih tijela, dok je područje
privatnih i poslovnih podataka ostalo izvan
okvira ovog zakona.
Ovdje je važno napomenuti kako je Zakon o
tajnosti podataka ukinuo odredbu Zakona
o zaštiti tajnosti podataka prema kojoj se
poslovna tajna označavala stupnjem tajnosti
„vrlo tajno“, „tajno“ ili „povjerljivo“ pa sada
više ne postoji zakonska osnova za stupnjevanje poslovne tajne. Ovo je značajno ne
samo za poslovne subjekte koji tek trebaju
donijeti svoj opći akt o poslovnoj tajni, već i
za one koji su svoj opći akt o poslovnoj tajni
donijeli prije stupanja na snagu Zakona o
tajnosti podataka. S obzirom na činjenicu
da se sada oznakama „vrlo tajno“, „tajno“
i „povjerljivo“ označavaju isključivo klasificirani podaci, radi izbjegavanja mogućih
zabuna i problema u praksi potrebno je
ranije donesene opće akte o poslovnoj tajni
uskladiti s navedenim promjenama u zakonodavstvu.
Dužnost zaštite tajnosti podataka
Zakon o zaštiti tajnosti podataka utvrđuje
dužnost pravne osobe da kao tajnu čuva i
podatke koje je kao poslovnu tajnu saznala
od drugih pravnih osoba kao i podatke koji
su zakonom, drugim propisom ili općim aktom donesenim na temelju zakona utvrđeni
tajnim podacima od posebnog gospodar1
Javorović B, Bilandžić M.: Poslovne informacije i business
intelligence, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2007,
str. 116-123
2
Narodne novine broj: 108/96 i 79/07
3
Narodne novine broj: 79/07
skog značenja. Mada se podrazumijeva,
Zakon propisuje i obvezu da se kao tajna
čuvaju podaci koji se odnose na poslove što
ih pravna osoba obavlja za potrebe oružanih
snaga, redarstvenih vlasti Republike Hrvatske ili drugih javnih tijela. Ova obveza jasno
proizlazi iz Zakona o tajnosti podataka koji se
izrijekom odnosi i na pravne i fizičke osobe
koje ostvaruju pristup klasificiranim i neklasificiranim podacima, odnosno postupaju
s njima. I naposljetku, zakon utvrđuje i obvezu čuvanja podataka koji sadrže ponude
na natječaj ili dražbu i to sve do objavljivanja
rezultata natječaja odnosno dražbe, mada i
ova dužnost već postoji prema drugim propisima.
U praksi se često pojavljuju slučajevi kada
je, radi obavljanja poslova pravne osobe
nužno drugim osobama priopćiti neke
od navedenih kategorija tajnih podataka.
Međutim, te podatke drugoj osobi može
priopćiti samo osoba koja je na to ovlaštena
općim aktom pravne osobe koja bi trebala
priopćiti tajne podatke i to uz prethodnu
pisanu suglasnost pravne osobe o čijoj se
poslovnoj tajni radi, odnosno uz prethodnu
pisanu suglasnost zainteresirane pravne ili
fizičke osobe ako su u pitanju podaci iz ponuda za natječaj ili dražbu. U zahtjevu kojim
se traži suglasnost za priopćenje podataka
moraju se navesti osnovni podaci na temelju
kojih će se moći odlučiti o uskrati ili davanju
suglasnosti i to:
- o kojim se tajnim podacima radi,
- kojoj bi se osobi podaci trebali priopćiti,
- koja je osoba ovlaštena priopćiti takve
podatke,
- razlozi zbog kojih je priopćavanje nužno,
- način na koji će se podaci priopćiti,
odnosno koristiti.
Opći akt o poslovnoj tajni
Zakon o zaštiti tajnosti podataka predviđa
donošenje općeg akta o poslovnoj tajni kojim
se pobliže uređuju način uporabe i čuvanja
podataka koji se smatraju poslovnom
tajnom te mjere, postupci i druge okolnosti
od interesa za čuvanje poslovne tajne. Opći
akt o poslovnoj tajni treba biti primjeren
poslovnom subjektu i njegovu poslovanju jer će ponegdje možda biti potrebno
zaštititi samo nekoliko poslovnih podataka,
a drugdje će ovakvu zaštitu trebati osigurati u odnosu na značajan dio djelatnosti
poslovnog subjekta. Shodno tome, u pojedinim će slučajevima podaci koji predstavljaju poslovnu tajnu biti primjereno zaštićeni
i s manjim brojem odredaba, dok će kod
nekih osjetljivijih djelatnosti opći akt možda
trebati obuhvaćati sve aspekte rada i imati
detaljno razrađene organizacijske i tehničke
mjere za zaštitu podataka.
Priopćavanje poslovne tajne
Zakon
utvrđuje
generalnu
zabranu
priopćavanja poslovne tajne propisujući
kako se podaci koji predstavljaju poslovnu
tajnu ne smiju priopćavati niti činiti dostupnim neovlaštenim osobama, ako posebnim
zakonom nije što drugo određeno. Poslovnu
tajnu dužni su čuvati svi radnici koji na bilo
koji način saznaju za podatak koji se smatra
poslovnom tajnom.
Dakako
da
bi
apsolutna
zabrana
priopćavanja drugima podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu bila nesvrsishodna
jer bi to u mnogim slučajevima blokiralo
poslovne procese i onemogućilo obavljanje
djelatnosti. Stoga je općim aktom kojim
se uređuje zaštita poslovne tajne potrebno utvrditi slučajeve u kojima će se podaci koji predstavljaju poslovnu tajnu moći
priopćavati drugim osobama, način zaštite
tih podataka, osobe koje će biti ovlaštene
drugim osobama priopćiti podatke te osobe
kojima se takvi podaci mogu priopćiti.
Zakon propisuje i kako je u pravnoj osobi
potrebno odrediti ovlaštenu osobu ili osnovati posebno tijelo koje će imati uvid u
poslovne tajne, zadaću njihovoga čuvanja,
te odlučivanja koje se osobe zaposlene u
toj pravnoj osobi mogu ovlastiti za čuvanje
poslovne tajne, odnosno kojim se osobama
poslovna tajna može priopćiti.
Izuzeci od čuvanja poslovne tajne
Ne smatra se povredom čuvanja poslovne
tajne priopćavanje podataka koji se smatraju poslovnom tajnom ako se to priopćavanje
obavlja fizičkim osobama ili pravnim
osobama kojima se takvi podaci mogu ili
moraju priopćavati na temelju zakona i drugih propisa, ili na temelju ovlasti koja proizlazi iz dužnosti koju obavljaju, položaja na
kome se nalaze ili radnog mjesta na kojem
su zaposleni.
Ne smatra se povredom čuvanja poslovne
tajne ni priopćavanje podataka koji se smatraju poslovnom tajnom na sjednicama, ako
je takvo priopćavanje nužno za obavljanje
poslova. Međutim, ovlaštena osoba koja na
sjednici priopćava podatke koji se smatraju poslovnom tajnom, dužna je upozoriti
nazočne da se ti podaci smatraju poslovnom
tajnom, a nazočni su dužni čuvati kao
poslovnu tajnu podatke koje tom prilikom
saznaju.
23
STROGO POVJERLJIVO
I naposljetku, neće se smatrati povredom
čuvanja poslovne tajne priopćenje koje
osoba upoznata s tajnim podatkom učini u
prijavi kaznenog djela, privrednog prijestupa ili prekršaja nadležnom tijelu te ako
tajni podatak priopći nadzornom tijelu radi
ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa.
Ugovor o povjerljivosti
U gotovo svim pravnim sustavima poslovna
tajna zaštićena je zakonom, a u mnogim
zemljama uobičajeno je i sklapanje ugovora
o povjerljivosti, odnosno tzv. Non-Disclosure Agreements - NDA kojim se, uz ostalo, ugovaraju vrlo visoke novčane kazne za
slučaj otkrivanja podataka koji predstavljaju
poslovnu tajnu. Takvi ugovori sve češće se
sklapaju i kod nas, i to ne samo u fazi sklapanja nekog posla već i prije toga, odnosno
i prije početka pregovora oko sklapanja nekog posla kako bi se osigurala zaštita važnih
poslovnih podataka u slučaju da ne dođe
do sporazuma. Osim toga, ovakvi ugovori
ujedno su i efikasno sredstvo za prenošenje
tajnih znanja i drugih povjerljivih podataka
i informacija, u cilju uspostavljanja i osiguravanja kontrole njihovim daljnjim stavljanjem u promet. 4
24
U FOKUSU
Kaznenopravna zaštita poslovne tajne
Poslovna tajna u hrvatskom pravnom sustavu štiti se i Kaznenim zakonom što pokazuje značaj koji zakonodavac pridaje ovoj
problematici posebno kada imamo u vidu
zakonsko načelo prema kojem se kaznena
djela i kaznenopravne sankcije propisuju
samo za ona ponašanja kojima se tako
ugrožavaju ili povrjeđuju osobne slobode
i prava čovjeka te druga prava i društvene
vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom i
međunarodnim pravom da se njihova zaštita
ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne
prisile.
Kazneno djelo izdavanja i neovlaštena
odavanja poslovne tajne čini osoba koja
neovlašteno drugome priopći, preda ili na
drugi način učini pristupačnim podatke koji
su poslovna tajna, kao i osoba koja pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi. Za navedeno kazneno djelo
propisana je zatvorska kazna od jedne do
pet godina. Teži oblik ovog kaznenog djela
postoji ako je odavanje, odnosno pribavljanje podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu
počinjeno radi njihova odnošenja u stranu
državu ili ako je počinitelj sebi ili drugome
pribavio imovinsku korist ili je prouzročio
štetu velikih razmjera. Za ovaj oblik oda-
vanja poslovne tajne propisana je zatvorska kazna od jedne do deset godina. Lakši
oblik kaznenog djela postoji ako je djelo izdavanja i neovlaštena pribavljanja poslovne
tajne počinjeno iz nehaja, za što je propisana
novčana kazna ili zatvorska kazna do dvije
godine.
Zaključno
Pojedini pravni stručnjaci upozoravaju na
zastarjelost rješenja iz Zakona o zaštiti
tajnosti podataka ističući kako bi se problematika zaštite poslovne tajne trebala u
potpunosti prepustiti pravnim subjektima.
Međutim, sve dok odavanje poslovne tajne
bude kriminalizirano kao kazneno djelo
postoji nužnost da okviri za određivanje
poslovne tajne budu utvrđeni zakonom.
No, uzimajući u obzir druge pravne sustave, za očekivati je da će u budućnosti za
neovlašteno odavanje poslovne tajne i kod
nas postojati samo građanskopravna odgovornost te da će se pitanja zaštite poslovne
tajne u potpunosti prepustiti samoregulaciji
od strane poslovnih subjekata.
4
Katulić T.: Uvod u zaštitu intelektualnog vlasništva u Republici
Hrvatskoj [online] Dostupno na: http://edu-udzbenik.carnet.hr/1/
pogl_02_lekc_10.htm [23.08.2010.]
25
U FOKUSU
TAJNE SLUŽBE
FSB
MOĆ RUSKE TAJNE SLUŽBE
s okusom i mirisom
KGB-a
Raspadom Sovjetskog komiteta za državnu sigurnost (KGB) stvorena je
shema tajnih službi koje postoje i danas. FSB je postao glavna kontraobavještajna
služba. Prava reforma započela je 1998. godine, kada je na čelo FSB-a došao
Vladimir Putin, bivši predsjednik i ruski premijer. Statutom iz 2003. godine
FSB-u je preuzeo Službu za posebne komunikacije i informacije, koji je
upravljao računalnim sustavom za provedbu i objavu rezultata ruskih izbora.
Piše Ana Raić-Knežević
26
Ne, ovo nije priča o Anni Vasilyevnoj Chapman, zgodnoj ruskoj
špijunki koja je ljetos uhićena zajedno sa skupinom “kolega” u
SAD-u. Tu operaciju, što su ju Amerikanci razotkrili i prognali
Chapmanovu s još devet ruskih špijuna koji su se ubacili u SAD,
ionako je vodila SVR, ruska inozemna obavještajna služba.
A ovo je priča o FSB-u (Federalnaya Sluzhba Bezopasnosti) najjačoj ruskoj sigurnosnoj službi među nasljednicima moćnog
KGB-a.
Puno govori već i podatak da je aktualni ruski premijer Vladimir Putin bio čelni čovjek FSB-a. Toj činjenici, kao i mreži bivših agenata u
svim sektorima ruske vlasti i društva FSB danas može zahvaliti svoju moć. Procjenjuje se da čak 78 posto ruskih političkih dužnosnika
dolazi upravo iz redova FSB-a ili službi koje su mu prethodile. Imajući
takve kapacitete na raspolaganju, FSB se može baviti obavještajnim
i protuobavještajnim radom, antiterorističkom borbom, financijskim
istragama, nadzorom granice i društvenim nadzorom.
Tek za kratko podsjećanje kako bi ovaj prikaz bio cjelovit - prva
ruska vojna kontraobavještajna služba osnovana je 1903. godine
kao odgovor na špijunsko djelovanje stranih službi protiv Rusije.
Početak I. svjetskog rata prisilio je ruske vlasti da poduzmu konkretnije korake u organizaciji protuobavještajne vojne službe, o
čemu je postignut i dogovor s Nikolajem II.
Nakon revolucije 1917. godine nastavljen je razvoj protuobavještajne
zaštite Crvene armije.
neprijatelj kojem su se službe trebale suprotstaviti, već su se bavile
same sobom i svojom organizacijom.
Moderne ruske službe stvorene su na ostacima KGB-a, koji je rasformiran 1991. godine. No, unatoč tome, svi ruski čelnici i dalje su
pokušavali stvoriti čudovište od tajne službe. Boris Jeljcin pokušao
je to ostvariti 1991. godine odlučivši osnovati Ministarstvo sigurnosti i unutarnjih poslova što je posljednji put pokušao učiniti
Staljin 1953. godine. No Ustavni sud u tome ga je spriječio, što je u
to vrijeme bilo nešto lakše učitniti jer nije postojao strašan vanjski
Statutom što je donijet 2003. godine FSB-u je preuzeo relativno
novu Službu za posebne komunikacije i informacije, koja je naslijedila FAPSI, ruski pandan američke NSA (Naitonal Security Agency). Time je pod nadzor FSB-a prešlo i elektronsko izviđanje i prikupljanje obavještajnih podataka. Ovo objedinjavanje možda i ne bi
bilo problematično da FAPSI nije upravljao računalnim sustavom
za provedbu i objavu rezultata ruskih izbora.
Raspadom Sovjetskog komiteta za državnu sigurnost stvorena
je shema tajnih službi koje postoje i danas. FSB je postao glavna
kontraobavještajna služba. U jeku reformi izbio je žestoki rat među
službama koje su na sve načine nastojale iskoristiti trenutak nejasnih ovlasti vlade i svojih čelnika.
Prava reforma započela je 1998. godine, kada su sa čelnih pozicija
službi smijenjeni njihovi utemeljitelji. U srpnju te godine Jeljcin je
imenovao Vladimira Putina direktorom FSB-a. U to vrijeme domaći
i strani mediji nisu znali puno o novom šefu kontraobavještajne
službe koji je na tu funkciju došao iz KGB-a. Stalnim članom Vijeća
sigurnosti Putin je postao u listopadu, a već u ožujku 1999. godine i
tajnikom. U FSB-u Putin je radio do kolovoza te godine, kada ga je
Jeljcin imenovao premijerom. Čelno mjesto FSB-a tada je preuzeo
Nikolaj Patrušev. Trenutno je šef FSB-a Aleksander Bortnikov.
Putin je 2000. godine naslijedio Jeljcina na mjestu predsjednika, a
FSB je na tome značajno financijski profitirao. Iako precizni iznosi
nisu poznati, vjeruje se da je FSB-ov proračun samo u 2006. godini
porastao za 40 posto. Nakon “11. rujna” i Bushove deklaracije o
globalnom ratu protiv terorizma, FSB je dobio i dodatne ovlasti. Rat
u Čečeniji i napori da se zaštiti ruski narod rezultirali su brojnim
ubojstvima i povećanjem programa tajnog nadzora.
27
TAJNE SLUŽBE
TAJNE SLUŽBE
SKANDALI ZBOG POLITKOVSKAJE I LITVINENKA
FSB se 2006. godine našao pod međunarodnim
nadzorom zbog sumnji u upletenost u smrt dvoje
istaknutih opozicionara.
Anna Stepanova Politkovskaja, ruska novinarka koja
je izvještavala o ratu u Čečeniji, ubijena je u dizalu
zgrade u kojoj je živiela 7. listopada 2006. godine.
Bila je poznata po svom protivljenju Putinovoj politici.
Njezini simpatizeri optužili su FSB za sudjelovanje
u njezinoj likvidaciji. Životom je platila namjeru da
objavi članak o upletenosti čečenskog premijera
Ramzana Akhmadoviča Kadirova u brojna kršenja
ljudskih prava. Trojac koji je 2008. godine oslobođen
optužaba za sudjelovanje u njezinom ubojstvu, lani
se odlukom Vrhovnog suda ipak ponovno našao na
opuženičkoj klupi vojnog suda. Izravni počinitelj još
FSB prati i skandal iz 2006. godine kada je, prema pisanju talijanske agencije ANSA-e, FSB na svojoj internetskoj stranici objavio
javni poziv građanima Rusije koji rade kao špijuni za strane vlade
da postani “dvostruki agenti”.
Sukob s MI-6
Javnosti dostupan dio povijesti FSB-a vezan je i za sukob te
službe, i njezina prethodnika, moćnog KGB-a s britanskim MI-6.
Pod simboličnim nazivom “Bitka za Moskvu” ovaj se okršaj osim
u sudskim zapisnicima može pratiti i u dosjeima o britanskim
obavještajnim aktivnostima nakon raspada SSSR-a.
Sve je započelo još 1931. godine otvaranjem britanskog veleposlanstva u Moskvi. Velika Britanija među prvima je priznala boljševičku
Rusiju, no sjedište veleposlanstva ubrzo je postalo paravan tajnih
obavještajnih službi - SIS ili MI-6. SIS je do tada već bio poprilično
aktivan u SSSR-u, no moskovska podružnica bila je nekako tiha.
Razbudila se tek šezdesetih u vrijeme slučaja GRU-ova (vojna
obavještajna služba, op.a.) časnika Olega Pankovskog, koji je postao
britanski i američki agent. Odao je tako informacije o sovjetskom
raketnom programu, nuklearnim planovima, lokacijama vojnih
sjedišta i identitetu KGB-ovih časnika. Otkrio je i da je Hruščov lagao
o broju nuklearnih projektila kojima je raspolagao Sovjetski Savez.
Kad je uhićen, odao je još dvojicu ruskih dvostrukih agenata koji su
živjeli u Washingtonu. Osuđen je na smrt i pogubljen u svibnju 1963.
godine. Zanimljivo je da ga je “na vezi” držala Janet Chisholm, supruga glavnog britanskog obavještajca u Moskvi u to vrijeme Rodericka Chisholma. Filmove s tajnim snimkama predavao joj je u kutijicama slatkiša.
Svaki sljedeći okršaj ovih dviju službi rezultirao bi izbacivanjem
diplomatskih predstavnika iz jedne od zemalja.
28
Jedan od većih skandala MI-6 i FSB-a nakon hladnog rata dogodio se u travnju 1996. godine. Tada je, naime, FSB uhitio Platona
Obukhova, bivšeg ruskog diplomata, sina Alekseja Obukhova, bivšeg
zamjenika ministra vanjskih poslova SSSR-a, ruskog veleposlanika
u Danskoj i vodećeg pregovarača o kontroli naoružanja. U to vrijeme 28-godišnji Obukhov radio je kao drugi tajnik i odjelu za Sjevernu Ameriku Ministarstva vanjskih poslova, a njegovo uhićenje bio
je jedan od najvećih skandala između Londona i Moskve. Utvrđeno
je da je više od 14 britanskih agenata imalo kontakte s Obukhovim.
Rusi su tvrdili kako je imao kodno ime Masterwork, te da je regrutiran za vrijeme jednog putovanja u inozemstvo. Za svoje je usluge navodno dobio 300.000 dolara. Uhvaćen je preko elektronske
sprave kojom je slao podatke Britancima. Anatolij Elisarov je u knjizi “FBS-ovo protuobavještajno djelovanje protiv najbolje inozemne
tajne službe”, što je izdana 2000. godine uz podršku FSB-ovog
ureda za odnose s javnošću, Obukhovo uhićenje nazvao SIS-ovim
neuspjehom bez presedana. “SIS-ovi agenti podcijenili su svoje
protivnike i propustili primijetiti da ih FSB prati”.
Strah od velikih ovlasti
Mediji su većinu ovakvih slučajeva i zaboravili, no, oni su vrlo važan
podsjetnik na dvije tendencije - preveliku opčinjenost britanskih
službi uređajima visoke tehnologije, te s ruske strane snažno
korištenje špijunskih slučajeva za političke pritiske.
Najnovije kontroverze uz FSB vezane su uz zakon kojim je ovog ljeta
ta ruska tajna službe dobila nove, šire ovlasti. FSB-ovi agenti od sada
i službeno mogu upozoravati i kažnjavati građane zbog “stvaranja
uvjeta” za kriminal. Skupine za zaštitu ljudskih prava strahuju kako
bi zbog toga moglo doći do ugrožavanja prava novinara, političkih
neistomišljenika i boraca za zaštitu okoliša, ali i mnogih drugih.
- Ovaj zakon nije usmjeren na borbu protiv terorizma, već protiv opozicije, tvrdi Aleksander Nikitin, ruski aktivist, inače jedina osoba koja
uvijek je u bijegu, a istraga o naručiteljima koja je Lugovoja, još jednog bivšeg agenta KGB-a, kojeg je
lani ponovno otvorena do sada nije dala nikakvih Rusija odbila izručiti Velikoj Britaniji. On se pravdao
protuoptužbama na račun britanskih službi. Tvrdio
rezultata.
je da upravo one stoje iza Litvinenkova ubojstva, a i
FSB se dovodi u vezu i sa smrću Aleksandera njemu je nuđen novac kako bi “promijenio stranu”.
Litvinenka, bivšeg KGB-ova časnika koji je bio poznat Nakon odbijanja zahtjeva za izručenjem Lugovoia ,
i kao gorljivi protivnik FSB-a. Svoje informacije o Velika Britanija otkazala je gostoprimstvo četvorici
zlouporabama te tajne službe, uključujući i likvi- ruskih diplomata.
dacije, Litvinenko je sabirao u knjizi o FSB-u iz Puti- Litvinenkova obitelj ovih dana pokušava se skrasiti
nova doba. U tom djelu trebala je biti opisana i uloga u Italiji, no, kako optužuje Walter Litvinenko, otac
FSB-a u smrti Politkovskaje. Litvinenko je umro od ubijenog KGB-ovca, zbog bliskosti talijanskog
trovanja radioaktivnim izotopom 23. studenog 2006. premijera Berlusconija s Vladimirom Putinom to im
godine. Vjeruje se kako je otrovan tijekom susreta ne polazi za rukom.
s jednim “izvorom” mjesec dana ranije. Postoje
teorije prema kojima je nalog za njegovo ubojstvo Iako Rusija nikada izravno nije optužena za ubojstva
došao iz Kremlja. Budući da je preminuo u Velikoj Politkovskaje i Litvinenka, sumnja se nadvila nad
Britaniji, tamošnja policija istraživala je slučaj. No, tadašnju Putinovu čvrstu politiku i moć. FSB se od
sve je rezultiralo tek optužbom na račun Andreja tada smatra simbolom te centralizirane ruske vlasti.
je oslobođena optužaba od strane FSB-a. Nikitin vjeruje kako će se
pravi rezultati ovog zakona vidjeti do predsjedničkih izbora u Rusiji
2012. godine kada bi, kako se očekuje, bivši karijerni časnik KGB-a,
bivši predsjednik i aktualni premijer Vladimir Putin mogao zamijeniti
fotelju s Dimitrijem Medvedevim, koji će mu ju to tada “grijati”.
Novi zakon propisuje da svatko tko onemogući agenta FSB-a u
obavljanju dužnosti, ili odbije njegovu zapovijed može biti kažnjen
novčano ili sa 15 dana pritvora. Aktivisti za ljudska prava strahuju
da je FSB postavljen iznad zakona.
Amandmane koji su to omogućili predsjednik Medvedev potpisao je
nakon što su, uz dosta burnu raspravu, prošli kroz oba doma parlamenta. Istovremeno su se pojavili i komentari kako se Putinova
sjena jasno nazire u ovim promjenama.
Medvedev ga je pak gorljivo branio pravdajući izmjenu zakona pravom svake države da poboljša svoje zakonodavstvo, pa tako i ono
što se odnosi na tajne službe. I dok je Medvedev preuzimao svu
odgovornost na sebe, ipak je Putin bio taj koji je zakon uputio u
parlamentarnu proceduru.
Među ostalim, zakon daje agentima FSB-a ovlasti da izdaju
službeno upozorenje osobama za koje procijene da stvaraju pretpostavke za kaznena djela protiv sigurnosti zemlje.
Nacrtom zakonskih izmjena čak je bilo predloženo da agenti FSB-a
imaju ovlasti pozivati potencijalne sumnjivce u svoje urede, te upozorenja izdana pojedinim građanima objaviti u medijima. Iako takav
prijedlog nije prošao, dio javnosti u Rusiji zabrinjava prihvaćena
odredba prema kojoj FSB ima pravo “službeno upozoriti pojedinca da neprihvaljivost njegovog ponašanja kojim stvara uvjete za
počinjenje kaznenih djela”.
U spornoj odredbi navodi se kako FSB može to učiniti u odnosu
prema bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi koje još nisu prekršile za-
kon, no mogle bi, po mišljenju tajne službe, predstavljati prijetnju
za sigurnost Rusije. Rokovi usklađenja sa “službenim upozorenjem” u zakonu nisu jasno određeni.
Mogu kažnjavati i građane
Oni građani koji ne ispoštuju upozorenje ili naredbu agenta FSB-a
biti će kažnjeni novčanom kaznom između 500 i 1.000 rubalja (1632 $) ili zatvorom do 15 dana. Službenim osobama prijeti kazna od
1.000 do 3.000 rubalja (96,5 $), dok tvrtke mogu dobiti kaznu od
10.000 rubalja (322 $) do 50.000 rubalja (1.609 $).
U memorandumu što prati ovaj zakon navodi se kako “određeni
mediji, i tiskani i elektronski, uglavnom kroz ekstremističke aktivnosti mladih, otvoreno sudjeluju u stvaranju negativnog procesa
u spiritualnoj domeni, uspostavljanju kulta individualizma i nasilja,
te nepovjerenja u sposobnost države da zaštiti svoje građane”.
S tako proširenim ovlastima bilo tko u FSB-u imat će ovlasti izdati naredbu novinarima ili urednicima i zamahnuti im pred očima
zapriječenim kaznama. Osim toga FSB će moći izdati zabranu izdavanja tiskovine koju ocijeni nepreporučljivom, bez obzira objavljuje
li ona nešto što se može smatrati državnim tajnama.
Neposredno nakon što je zakon izglasan, tek tri posto Rusa ispitanih u anketi izjavilo je kako je pratilo polemike oko njegovog
donošenja, dok 67 posto ispitanika nikada nije čulo za taj zakon.
Agencije vjeruju kako je ruska javnost još uvijek podjednako podjeljena na one koji su protiv FSB-a i one koji ga cijene kao zaštitnika
državnih interesa.
“Grozno je što ponavljamo pogreške iz sovjetske prošlosti. Sve to
smo već prošli tijekom 1970-ih i 1980-ih kad su se aktivisti koji su
se borili za ljudska prava našli pod pritiskom KGB-a. Danas stajemo na iste grablje” komentar je anonimnog Rusa.
29
IZAZOVI
NOĆNE MORE
ZA SIGURNJAKE
BELGIJA:
SUDAR VLAKOVA – CRNI DAN ZA FLANDRIJU
U teškoj željezničkoj nesreći u Belgiji, 15. veljače 2010. godine, 11 je poginulih i oko 150
ozlijeđenih. Tragični je to rezultat izravnog sudara dvaju regionalnih vlakova petnaestak kilometara jugozapadno od Bruxellesa. Uzrok nesreće bio je ljudski čimbenik.
Flamanski premijer Kris Peeters tijekom posjeta SAD-u nesreću je opisao „crnim danom za
Flandriju“.
SMOLENSK:
POGIBIJA POLJSKOG PREDSJEDNIKA
Zrakoplovna nesreća u poljskoj Smolenskoj oblasti dogodila se 10. travnja 2010. Tupoljev
Tu-154M 36. Specijalne pukovnije Poljske srušio se u prilazu Zračnoj luci Smolensk, pri
čemu je poginulo svih 96 putnika i članova posade, uključujući poljskog predsjednika Lecha
Kaczynskog, kao i članove Gornjeg i Donjeg doma poljskog parlamenta, vlade, vojske i pripadnika vjerskih zajednica. Poljska delegacija bila je na putu za obilježavanje 70. obljetnice
masakra u Katynskoj šumi. Pri pokušaju slijetanja avion je udario u drveće oko kilometar i
pol od zračne luke, nakon čega je udario o šumsko tlo. Svih 96 osoba u avionu poginuli su u
ovoj, jednoj od najtežih nesreća u povijesti Poljske po broju poginulih.
ISLAND:
VULKANSKI OBLAK ZAUSTAVIO ZRAKOPLOVE
Vulkanski oblak prašine s Islanda, posljedica erupcije vulkana Ejfjallajokulle 14 travnja 2010.
ugrozio je zdravlje milijuna Europljana, osobito astmatičara. Erupcija Ejfjallajokulle izazvala
je vjerojatno najveći poremećaj u europskom zračnom prometu od terorističkih napada na
SAD 11. rujna 2001. Stotine tisuće putnika danima su bile blokirane u zračnim lukama, a financijska šteta je za zrakoplovnu industriju iznosila je više od 100 milijuna eura dnevno. WHO
je 2005. izdao zdravstvene smjernice o utjecaju čestica koje su posljedica vulkanskih erupcija,
podsjetio je. “Te sitne čestice mogle bi biti vrlo opasne za zdravlje, jer u trenutku kad se
udahnu, mogu dosegnuti rubni dio bronhiola i pluća, što može biti osobito teško za osobe koje
boluju od astme ili pate od drugih dišnih tegoba”, kazao je glasnogovornik Daniel Epstein.
30
2010
IZAZOVI
MAĐARSKA:
SMRTONOSNI CRVENI MULJ
Otrovni crveni mulj preplavio je područje mađarskog grada Ajkaija 5. listopada ove godine.
Broj žrtava još nije konačan, a među poginulima već u prvom danu bile su dvije djevojčice.
Ekološka katastrofa počela je nakon što se na zapadu Mađarske u postrojenju Ajkai Timfoldgyar u gradu Ajkajiu, 160 kilometara jugozapadno od Budimpešte, iz postrojenja za preradu
aluminija izlilo gotovo 700 milijuna litara otrovnog crvenog mulja. Mađarska vlada proglasila
je istog dana izvanredno stanje u tri županije sjeverozapadno od Balatona - Veszprem, GyorMoson-Sopron i Vas.
BAGDAD:
KRAJ TALAČKE KRIZE – 52 MRTVA
Najmanje 52 ljudi, među kojima i nekoliko policajca, poginulo je 31. listopada u Bagdadu kada
su iračke i američke snage pokušale riješiti talačku krizu u jednoj sirijskoj crkvi.
Pripadnici Al-Qaide upali su tijekom mise u kršćansku crkvu Sajedat Al-Najat u središtu Bagdada, gdje su zatočili vjernike i dvojicu svećenika. Za puštanje taoca tražili su oslobađanje
terorista u Iraku i Egiptu, inače pripadnika al-Qaide.
Nakon nekoliko sati neuspješnih pregovora iračke su sigurnosne snage uz pratnju američkih
specijalnih postrojbi i vojnika upale u crkvu. Tada je jedan od terorista aktivirao eksploziv
koji je nosio u prsluku te pri tome ubio 52 osobe, među kojima veći broj vjernika, a smrtno je
stradalo i nekoliko policajaca te svećenik. U eksploziji je ranjeno čak 67 ljudi. Među ubijenima
je i petero otmičara.
SAD:
SPRIJEČEN TERORISTIČKI NAPAD
Američki predsjednik Barack Obama u petak 29. listopada potvrdio je da su preliminarna ispitivanja dvaju “sumnjivih paketa”, pronađenih u četvrtak i petak na teretnim avionima UPS-a
i FedExa u Velikoj Britaniji i Dubaiju, koji su trebali letjeti za SAD, pokazala da su vjerojatno
sadržavali eksploziv. Krajnje odredište paketa, priopćio je Obama, bile su sinagoge u Chicagu
koje su bile obaviještene o prijetnji. Osim dvaju aviona u Dubaiju i Velikoj Britaniji, pretražena
su i dva teretna aviona u Newarku i Philadelphiji, kao i dostavni kamion UPS-a u New Yorku.
Osim spomenutih dvaju paketa, navodno se tragalo za njih još dvadesetak, koji su svi bili poslani iz Sanaae u Jemenu. Teretni su zrakoplovi Ahilova peta zračnog prometa, tvrde američki
i britanski sigurnosni stručnjaci. Tijekom proteklih devet godina, nakon terorističkog napada
na Ameriku, rigidne kontrole u zračnim lukama bile su uglavnom usredotočene na putnike i
prtljagu koja se unosi u zrakoplov.
31
CSO INFO
Certifikat menadžera sigurnosti
– viša profesionalna razina i dignitet struke
S ciljem afirmacije profesionalne samosvijesti menadžera
sigurnosti (profesionalaca sigurnosti), unaprjeđenja kompetentnosti i kvalitete rada te jamstava osobne kompetentnosti
za zanimanje menadžera sigurnosti, Sveučilište u Zagrebu,
Fakultet političkih znanosti i Udruga hrvatskih menadžera sigurnosti, uvode u hrvatsku sigurnosnu praksu specifični program
dopunskog školovanja i certificiranja stručnjaka koji se bave ili
se pripremaju za zanimanje menadžera sigurnosti. Riječ je o
stručnom usavršavanju iz područja menadžmenta sigurnosti,
a krajem listopada ove godine edukaciju je započela IV. generacija budućih certificiranih menadžera sigurnosti koja broji 25
polaznika.
Zahvaljujući ovom programu, u Hrvatskoj za sada postoji 90
certificiranih menadžera sigurnosti što predstavlja velik korak
ka standardizaciji, ali i samom ugledu profesije. „Sve struke
grade svoj profesionalni status i ugled kroz proces certificiranja
(akreditacije, licenciranja) svojih članova te svih onih koji rade u
predmetnom području struke kroz stručne ispite, specijalizacije,
usavršavanja te konačno prijema u udrugu. Kroz te obveze čuva
se dignitet struke, osigurava poštivanje njezinih specifičnih vrijednosti i ekonomski položaj članova“, objašnjavaju u UHMS-u.
Program certificiranja menadžera namijenjen je svim osobama
koje profesionalno upravljaju procesima sigurnosti bez obzira
rade li u javnom ili privatnom sektoru sigurnosti. Program se
odvija na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, vode ga prof.
dr. sc. Vlatko Cvrtila, izvanredni profesor na FPZ-u i mr. sig. Alen
Ostojić, predsjednik UHMS-a, traje 80 nastavnih sati i sastoji se
od osam modula. Ovo stručno usavršavanje polaznicima pruža
nova znanja o gospodarstvu i sigurnosti, odnosima s javnošću u
kriznim situacijama, poslovnoj inteligenciji, upravljanju rizicima
te menadžerskim znanjima i vještinama. Certifikat jamči višu
profesionalnu razinu i stručnu sposobnost, a samim time poslodavac i vlasnik - u konačnici - imaju jamstvo manjeg rizika od
nepoželjnih improvizacija ako angažiraju osobu s certifikatom.
U UHMS-u naglašavaju kako će ova strukovna organizacija
preporučiti i zastupati samo članove s certificiranim statusom
menadžera sigurnosti. Bitno je i pripomenuti da UHMS trenutno
privodi kraju izradu registra certificiranih menadžera sigurnosti
u Republici Hrvatskoj i baze podataka buduće burze menadžera
sigurnosti, a sve s ciljem olakšavanja njihove mobilnosti u karijeri.
ČETVRTA GENERACIJA
CROATIA Grand Prix Security 2011
PROGRAMSKI MODULI
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Globalna sigurnost i novi izazovi
Gospodarstvo i sigurnost
Ustroj i ovlasti sustava sigurnosti Republike Hrvatske
Menadžerska znanja i vještine u javnom i privatnom
te sektoru korporativne sigurnosti
Odnosi s javnošću u kriznim stanjima
Društveno odgovorno poslovanje i sigurnost
Poslovna inteligencija
Upravljanje rizicima
Detaljnije informacije o programu i novim ciklusima potražite
na www.uhms.hr ili www.fpzg.hr
HRVATSKA Velika Nagrada Sigurnosti 2011. prva je nagrada sigurnosti u regiji i projekt UHMS-a, a bit
će dodijeljena poslovnim subjektima i institucijama koje daju najveći doprinos ostvarivanju i razvoju
sigurnosti. Nagradu će dodijeliti članovi UHMS-a, eminentni znanstvenici iz područja sigurnosti te predstavnici ministarstava i agencija nadležnih za područje sigurnosti.
Priznanje kvalitete i izvrsnosti u sigurnosnom segmentu vrednovat će se kroz nekoliko kategorija od
kojih izdvajamo: medijska promocija sigurnosti, razvoj prevencije kriminaliteta u gradovima/općinama,
inovativnost na području tehničke zaštite, ostvarivanje i razvoj sigurnosti u srednjim i malim kompanijama, životno djelo i mnoge druge. Dodjela nagrada održat će se u listopadu 2011. na V. Konferenciji
hrvatskih menadžera sigurnosti.
Prijavite svoje kandidate već na IV. Konferenciji, a na web stranici UHMS-a saznajte kako i kada.
ČESTITAMO CERTIFICIRANIM MENADŽERIMA SIGURNOSTI
Alapić Mijo, Arbutina Ivan, Babić Boban, Baljkas Stipica, Beg Dijana, Bogdanović Zoran, Borošak Željko, Bratuša Krešimir, Brez Maja,
Buzov Šimun, Capan Željko, Cerovec Damir, Ciglar Dalibor, Ciglar Ida, Čačija Stipe, Čikara Ivan, Črnjak Đuro, Debeljuh Anton, Demetrović
Vladimir, Diković Viktor, Drašković Dario, Družeta Kristian, Filipović Jerko, Filipović Miljenko, Gavrić Vlado, Glavina Ivan, Golik Davor, Gugić
Ante, Hodak Tomislav, Jaklenec Franjo, Jamnić Slobodan, Janković Vladimir, Japunčić Robert, Kočiš Filip, Klemm Josip, Kordić Dražan,
Kovač Damir, Kovačević Pero, Kramarić Katija, Kranjec Krešo, Kutnjak Nikola, Ljubić Zoran, Macan Marinko, Majdak Damir, Martinčević
Tomislav, Medved Ivan, Morić Joško, Mršić Gordan, Novosel Miodrag, Ostoić Velimir, Ostojić Alen, Paić Krešimir, Pažitka Robert, Perčin
Ante, Peruničić Dušan, Petrinović Mladen, Pezerović Azra, Popov Damir, Prša Zdravko, Prebežac Mladen, Pucko Ivan, Rumenjak Zvonko,
Sjauš Mladen, Sklepić Željko, Sokolović Zlatko, Stanko Davor, Šafranić Amira, Šako Robert, Šarić Bože, Šijaković Ana, Šimunec Leonardo,
Šimurina Damir, Šmaguc Dragutin, Šoljić Anto, Špiček Božidar, Tomašec Alen, Tubić Željka, Tudić Igor, Vasilić Saša, Vlahek Zvonko, Vrdoljak Andro, Vrsaljko Svemir, Vujasinović Nenad, Vukasović Božo, Zadro Ivan, Zolota Ilija, Zorić Vlado, Zorić Zlatko, Zovko Ivan.
32
www.uhms.hr
33
U FOKUSU
34
U FOKUSU
35
U FOKUSU
36
U FOKUSU
37
novi trendovi
novi trendovi
VJEŠTAČENJA NOVCA, DOKUMENATA, RUKOPISA I VRIJEDNOSNICA
Pokretni laboratoriji
za otkrivanje krivotvorina
Brz razvitak različitih tehnika zaštite kao i sve različitiji oblici krivotvorenja traže stalnu edukaciju i
pravilno korištenje opreme za analizu krivotvorina.
Piše Dr.sc. Đuro Črnjak, dipl. ing.
Prema «Općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda» pod pojmom «Krivotvorine»
piše: « (falsifikati; let. falsus kriv, lažan i
facare načiniti), kopije imitacije ili preinake
umjetničkih djela, dokumenata, novčanica
i dr., izrađene radi prijevare ili obmane.
I. Krivotvorine isprava, novaca, znakova za
vrijednost, znakova za obilježavanje roba,
mjera i utega – Falsificiranje.
2. Krivotvorine živežnih namirnica –
Patvorine.
3. Krivotvorine umjetničkih djela i predmeta umjetničkog obrta često izrađuju
vrsni stručnjaci i umjetnici; to je u neku
ruku garancija da će falsifikat, plasiran
na tržištu, moći izdržati stručnu ocjenu...
Falsificiranje umjetničkih djela odnosno
predmeta umjetničkog obrta poznato je
već iz antike, osobito iz vremena Rimskog Carstva, kada je potražnja za grčkim
umjetničkim djelima bila velika.»
Krivotvorenje je veliki biznis, koji se negativno odražava na nacionalne ekonomije.
Prateći fenomen krivotvorenja u raznim
zemljama svaki put se mogu primijetiti neki
novi oblici u izradi krivotvorine, ili pak u obliku njezine distribucije. Ovdje je potrebno
upozoriti na važnost mjesta na kojem se
krivotvorina pušta u optjecaj, budući da se
zbog globalizacije krivotvorine često proizvode na jednom mjestu, a distribuiraju
širom svijeta.
Utvrđivanje autentičnosti definira se kao
prepoznavanje vidljivoga, skrivenoga ili lab-
Poleđina 10 eura
38
oratorijski utvrdiva zaštitnog svojstva proizvodu (novcu, osobnom dokumentu ili robi).
Svakako treba ponoviti, svaka zaštita mora
biti lako opisiva, jednostavna za prepoznavanje i teška za oponašanje ili krivotvorenje.
Koncept zaštite mora biti razvijen na nekoliko razina (obično tri).
Prva je ona vidljiva za koju nije potrebna
oprema za utvrđivanje autentičnosti. Dovoljno je da se korisnik upozna s opisom
zaštite i da ju nakon toga lako i brzo može
utvrditi. U ovu skupinu svakako spadaju
sve vrste, vodenih znakova, kovinskih niti,
OVD-a (optički promjenjivih sredstava).
Za drugu razinu potrebni su jednostavni
uređaji za čiju uporabu korisnici ne trebaju
biti posebno educirani. Najpopularnije
su UV luminiscirajuće boje, OVI (optički
promjenjive boje), posebne vrste rastera,
mikrotekst, nanotekst i skrivena informacija koja se dokazuje uporabom lasera ili
sličnog uređaja.
Treća i najsloženija zaštita je ona koju je
potrebno utvrditi u laboratoriju.
Današnji trendovi zaštite su kombiniranje
vidljive, skrivene i laboratorijski dokazive
zaštite.
Ukršteni potezi pod polarizirajućim svjetlom
Rekonstrukcija izgorjelog teksta
10 dolara 500x
dokazati uporabom jednostavnog uređaja
napravljenog za konkretan proizvod i/ili laboratorijskom kontrolom.
Najvažniji je način borbe protiv krivotvorenja svakako edukacija stručnjaka i korisnika. Nakon prepoznavanja i utvrđivanja
krivotvorine treba ju stručno obraditi i
odrediti način njezina krivotvorenja. Tim
poslom se bavi čitav niz vještaka koji taj
posao rade za potrebe istražnih tijela ili
suda, kao i prevarenih građana.
korištenju UV svjetla, polarizacije i IR
analize moguće je ove kamere koristiti bilo
gdje na terenu (uredu javnog bilježnika,
katastru, tržnici…) kao i na radnim mjestima u bankama, mjenjačnicama, graničnim
prijelazima, te svim vrstama inspekcija
koje kontroliraju razne vrste roba. Kvaliteta digitalne slike koja se može dodatno
obraditi (izmjeriti debljine linija, razmake,
dužine i sl.) može pomoći brzom i efikasnom utvrđivanju krivotvorina.
blagajničkom radnom mjestu i na taj način
jednostavno i brzo utvrditi radi li se o krivotvorini ili originalu.
Za vještačenje se koriste razne vrste
uređaja od onih najjednostavnijih poput
povećala, mikroskopa, stereomikroskopa,
UV lampe, IR detektora, video spektralnih
komparatora i slično. Novac, dokumenti i
roba analiziraju se pod različitim vrstama
svjetla, dnevnim, reflektirajućim, prolaznim, kosim, unutar UV i IR spektra, pod
polariziranim svjetlom i slično.
IR apsorpcija je nekad bilo zaštitno svojstvo rezervirano za strojno utvrđivanje
autentičnosti, no danas je sve više svojstvo koje je moguće utvrditi na svakom
Jedno od područja u kojem se dobivaju izvrsni rezultati svakako su i vještačenja rukopisa gdje se uz korištenje polarizirajućeg
svjetla utvrđuju tzv. ukrštene linije odnosno
redoslijed poteza (gornji/donji) kod preklapanja potpisa međusobno kao i s tekstom
ispisnog štampačem.
Brz razvitak različitih tehnika zaštite kao i
sve različitiji oblici krivotvorenja traže stalnu edukaciju i pravilno korištenje opreme
za analizu krivotvorina. Zahvaljujući stalnom praćenju trendova zaštite, krivotvorenja i opreme uz stalnu edukaciju stručnjaka
i svih razina korisnika dobit ćemo najbolje
i najefikasnije rješenje u borbi protiv krivotvorenja.
Iako je trend zaštite posvećen zaštitnim
sigurnosnim sredstvima koji spadaju u
prvu liniju kontrole, dakle bez ikakvih
dodatnih uređaja, ova linija mikroskopa omogućava brzo i razmjerno jeftino
utvrđivanje druge i treće linije kontrole na
licu mjesta.
Sve što je uloženo u edukaciju vratit će se
društvu višestruko u obliku plaćenog poreza, ostvarenog prihoda i vjernosti korisnika.
Svi ovi uređaji vezani su za laboratorije
u koje se predmet mora donijeti i onda
analizirati. Video spektralni komparatori
vrlo suskupi uređaji i zahtijevaju posebnu
obuku.
Sve prisutnija je mikro i nano tehnologija
koja može jedinstveno obilježiti proizvod i pakiranje, a autentičnost je moguće
Novi trend u analizi svih vrsta novca, dokumenata i robe generacija je digitalnih
USB kamera (DINO LITE) nove generacije,
koje se spajaju na prijenosno računalo i
zahvaljujući specijalnom SW mogu vrlo
kvalitetno izvršiti potrebnu analizu. Uz
mogućnost povećanja od 2x pa do 500x,
Kreditna kartica, UV inspekcija
IR apsorpcija na novčanici
39
SIGURNOSNA KULTURA
SIGURNOSNA KULTURA
Podizanje svijesti o informacijskoj sigurnosti unutar tvrtke
Nemjerljiva šteta
zbog ‘curenja podataka’
Sigurnosni incidenti koji posljednjih nekoliko godina redovito
nalaze svoje mjesto u medijima (primjerice gubitak i/ili otuđenje
podataka o klijentima švicarskih banaka, o poreznim obveznicima,
slučaj Wikileaks, objava registra branitelja) upozoravaju na
nedostatke u sustavu i neodgodivu potrebu za poboljšanjem
sigurnosnih procedura.
Piše Zoran Bogadi, dip. Ing
Zaposlenici često ne poštuju sigurnosne
procedure i ne koriste sigurnosne alate jer ih
doživljavaju kao smetnju u radnim procesima („Usporavaju mi i kompliciraju rad.“). Oni
ne razumiju rizik koji time stvaraju za tvrtku
kao pravnu i sebe kao fizičku osobu (osobna
odgovornost), te podcjenjuju, odnosno zanemaruju štetu koja može nastati.
I najbolji sigurnosni propisi ne ispunjavaju
svoju svrhu ukoliko su slabo poznati unutar
tvrtke, te ako sigurnosne politike/pravilnici/
procedure/smjernice nisu odgovarajuće implementirane već su samo formalno usvojene Uprave i objavljene u službenom glasilu tvrtke. Takva situacija pogoduje nastanku
sigurnosnih incidenata, stoga je zaposlenike
i davatelje usluga nužno upoznati s njihovim
dijelom odgovornosti i posljedicama ukoliko
ne budu postupali sukladno važećim zakonskim i internim sigurnosnim propisima. U
pojedinim slučajevima ne smijemo zaboraviti niti krajnje korisnike usluga koji također
snose dio odgovornosti za pridržavanje sigurnosnih klauzula sukladno potpisanom
ugovoru. S obzirom na to da njih ne obvezuju interni sigurnosni propisi, korisnike
možemo informirati i educirati javno dostupnim sigurnosnim uputama vezanim uz
pojedine usluge tvrtke.
Prvi susret zaposlenika sa sigurnosnim
propisima trebao bi biti po njegovu dolasku u tvrtku. Uz upoznavanje s navedenim
40
propisima, za zaposlenike je potrebno (sukladno njihovom radnom mjestu i razini
odgovornosti) osigurati prilagođeni sigurnosni trening i edukaciju - pokazati im
kako prepoznati i smanjiti rizik nastanka
sigurnosnog incidenta, koje su najčešće
prijetnje u njihovu radnom okruženju, kako
prepoznati potencijalne ranjivosti te primijeniti odgovarajuće protumjere. Zaposlenike
treba na jasan i jednostavan način uputiti na
njihova prava i obveze vezane uz područje
sigurnosti, pružiti im mogućnost konzultacija kad ih zatrebaju, te učiniti jasnom obvezu
prijavljivanja uočenih sigurnosnih prijetnji i
za to osigurati odgovarajući kanal (npr. prijava pokušaja socijalnog inženjeringa).
no prilagoditi poslovima koji se u pojedinoj
skupini obavljaju te vještinama i znanjima
kojima zaposlenici/treće strane raspolažu
(menadžment, administratori, zaposlenici,
davatelji usluga). Kako bi provedba programa bila što uspješnija, uspostavlja se suradnja s ključnim partnerima u poslovanju čije
područje djelovanja obuhvaća edukaciju zaposlenika i komunikaciju (u većim tvrtkama
to su obično Ljudski resursi (training i edukacije) i Korporativne komunikacije (koordinacija provedbe s drugim programima u
tijeku)). Treba odlučiti koje ćemo kanale koristiti za komunikaciju/provedbu programa
(on-line edukacija, radionice, sastanci, email, newsletter, interni časopisi, nagradne
igre, posteri, ad-hoc auditi i sl.).
Planiranje i provedba
programa podizanja svijesti
Nekoliko primjera - na što možemo ukazati
u pojedinoj kampanji podizanja svijesti:
• razvoj svijesti kod vlasnika podataka/procesa o potrebi klasifikacije
i označavanja podataka, te primjeni
odgovarajućih mjera zaštite (npr. kriptiranja) sukladno postojećim internim
sigurnosnim aktima; backup podataka;
adekvatno uništenje podataka i sl.;
• postupanje sukladno principu „potrebno je učiniti, potrebno je znati“ (raspolaganje informacijama sukladno striktno dodijeljenim ovlastima);
• pravovremeno uključivanje sigurnosti u
projekte – rizik naručivanja aplikacija/
sustava/opreme koja ne ispunjava sig-
Na početku provedbe osniva se tim i izrađuje
odgovarajući implementacijski plan/program podizanja svijesti s jasnim ciljevima,
fazama programa i njihovim trajanjem. Program se provodi putem više kampanja, od
kojih svaka može pokrivati specifična sigurnosna područja (tjelesno-tehnička zaštita,
zaštita podataka, socijalni inženjering…)
odnosno rizike koje želimo adresirati te
prijetnje i ranjivosti na koje želimo upozoriti. Program prilagođavamo veličini
tvrtke, pojedinim poslovnim područjima,
broju zaposlenih i sl., a program je potreb-
•
•
urnosne preduvjete (npr. aplikacija radi
loše arhitekture korisniku omogućuje
prijevarno postupanje na štetu tvrtke);
nije svaka ušteda uistinu ušteda, cijena
ne smije biti jedini parametar pri nabavi
roba i usluga, jer najjeftinije rješenje u
nabavi nije nužno najjeftinije u produkciji i ušteda se može pretvoriti u veliki
gubitak;
opasnosti socijalnog inženjeringa - upozoravanje na rizik čavrljanja o poslu po
kafićima, sredstvima javnog prijevoza,
društvenim mrežama – Facebook, Twitter i sl.; „klikanje“ po neprovjerenim
linkovima zaprimljenim od poznatih ili
nepoznatih pošiljatelja; uporaba javnih
računala i e-mail-a u poslovne svrhe;
pregled službene dokumentacije na
javnim mjestima;
rizik ostavljanja službenog prijenosnog
računala u vozilu (da, uvijek ćete naići
na poneki upaljen auto pred pekarom
bez vozača); rizici postupanja s prijenosnim medijima koji sadrže podatke
tvrtke (USB „stick-ovi“, prijenosni tvrdi
diskovi, DVD-i i sl.) – pravilna zaštita te
sigurnosno brisanje;
Dakako, ne smijemo zaboraviti i najvažniju
stavku - prezentaciju menadžmentu s ciljem
osiguranja potpore i financiranja programa.
Problem je što se sigurnost najčešće percipira kao trošak, pa je teško prikazati potencijalne sigurnosne incidente koje ste
spriječili primjenom odgovarajućih mjera,
kao uštedu. Ušteda uključuje i zaštitu ugleda tvrtke, čiju vrijednost je u slučaju nastanka štete teško prikazati u konkretnom
financijskom iznosu.
Mjerenje učinkovitosti
i prilagodba programa podizanja svijesti
Pokretanje/provedba programa odvija se sukladno već kreiranom implementacijskom
planu/programu, a kako bismo saznali daje
li implementacija programa podizanja svijesti rezultate, moramo ga moći „mjeriti“.
Prikupljanje povratnih informacija i mjerenje učinka programa praćenjem određenih
pokazatelja uspješnosti zahtijevaju prilagodbu programa tijekom njegove provedbe sukladno potrebama, te nastavak prilagođene/
učinkovitije primjene. Tijekom provedbe
programa treba osigurati mogućnost dvosmjerne komunikacije kako bi se omogućilo
zaprimanje povratnih informacija zaposlenika te odgovorilo na moguće upite. Obradom
statističkih podataka sa web servera on-line
edukacije, možemo u svakom trenutku vidjeti koliki je odaziv na trenutnu kampanju,
odnosno na dosadašnji tijek provedbe programa razvoja svijesti. Usporedbom razine
znanja zaposlenika o sigurnosti koju pokazuju putem on-line anketa prije i nakon
provedene pojedine kampanje kao dijela
programa podizanja svijesti, možemo vidjeti
da li je razina znanja poboljšana, tj. daju li
kampanje očekivane rezultate. U duljem
razdoblju analizom broja i vrste novonastalih sigurnosnih incidenata zaključujemo
o učinkovitosti programa podizanja svijesti.
Rezultati su vidljivi i tijekom ad-hoc obilazaka lokacija i provjere pridržavanja sigurnosnih propisa od strane zaposlenika. Navedeno
nam omogućuje da slijedeću kampanju u
okviru programa usmjerimo na sigurnosno
područje u kojem su uočeni slabiji rezultati.
Šteta koju sigurnosni incidenti uzrokuju
može biti stvarna, gubitak ugleda, drakonska kazna nekog od regulatora u područjima
zaštite osobnih podataka, nacionalne sigurnosti, telekomunikacija i elektronskih
medija, burze, tržišnog natjecanja i dr.
Podizanje svijesti o sigurnosti unutar tvrtke
složen je i dugotrajan proces koji nikada
ne prestaje. On predstavlja isplativ način
prevencije sigurnosnih incidenata/nastanka štete i kao takav dugoročno može
osigurati značajne uštede, te pridonijeti
zadržavanju ugleda tvrtke/branda. Sigurnost
je u odgovarajućoj mjeri odgovornost i posao
svakog pojedinca unutar tvrtke, a ne samo
djelatnika sigurnosti.
41
U FOKUSU
U FOKUSU
PARTNERSTVO JAVNE I PRIVATNE SIGURNOSTI
Isplativa je svaka kuna
uložena u zaštitu
Želimo li ostvariti osnovne pretpostavke za uspostavu
partnerstva javne i privatne sigurnosti trebamo težiti
podizanju razine profesionalizma i stručne osposobljenosti
što će dovesti do veće kvalitete obavljanja poslova
u njihovoj nadležnosti.
Piše mr.sc. Josip Pavliček
Sigurnost ne znači živjeti u stvarnosti ispunjenoj čuvarima reda, koji
su spremni svakog trenutka preduhitriti neku devijantnu aktivnost
i svladati nedobronamjerne građane. To prije svega znači, kako taj
pojam karakterizira sociolog Renato Matić, živjeti svakodnevicu i ne
razmišljajući koliko je sigurno hodati nekom ulicom, u koje vrijeme
jest ili nije preporučljivo izlaziti iz kuće te treba li trošiti novac na
sredstva tehnološke sigurnosti.
Za ostvarenje takvih ciljeva važno je uspostaviti učinkovite sustave
za prevenciju, otkrivanje i razjašnjavanje kriminaliteta koji su znanstveno i stručno utemeljeni. Među znanstvenim disciplinama koje
daju doprinos tom području treba istaknuti kriminologiju i kriminalistiku. Fenomenologija kao grana kriminologije koja se bavi
proučavanjem pojavnih oblika kaznenih djela pomaže nam u sagledavanju karakteristika pojedinih kaznenih djela, ali i kriminaliteta
kao masovne pojave. S druge strane, etiologija nam daje odgovore
na pitanja o uzrocima delinkventnog ponašanja koji nam pomažu
shvatiti koja su to polazišta na koja trebamo djelovati kako bismo
spriječili posljedicu. Spoznaje pak kriminalistike, discipline koja se
bavi otkrivanjem, razjašnjavanjem i dokazivanjem kaznenih djela
daju nam potrebne odgovore kojim specifičnim kriminalističkotaktičkim i tehničkim metodama možemo pristupiti prevenciji pojedinih kaznenih djela. Takva specifična znanja spomenutih, ali i
nekih drugih disciplina temelji su koji nam pomažu u procjeni i projektiranju sigurnosnih sustava na mikro, ali i na makro razini. Važan
segment spomenutih disciplina stoga su sustavna istraživanja koja
će nam dati pouzdane i metodološki ispravno prikupljene podatke.
Preventivna uloga policije
Društvo je središnju ulogu u zaštiti sigurnosti građana i njihove
imovine dalo policiji, pa na njoj leži najveća odgovornost. Međutim,
suvremeni sigurnosni izazovi upućuju nas na drugačiju percepciju
sigurnosti i s time na potrebu uvođenja integralnog pristupa sustavu sigurnosti.
U osnovi, kada je riječ o uspostavi sigurnosti, uočavamo dva osnovna pristupa; reaktivni i proaktivni. O reaktivnom pristupu je već
puno toga rečeno, on je orijentiran na posljedicu, svoj preventivni
potencijal crpi iz uspješnosti otkrivanja i kažnjavanja počinitelja
prekršaja i kaznenih djela te prijetnjom sankcijom za zabranjeno
ponašanje. Iskustva primjene takvog pristupa pokazala su da prijetnja kaznom nema zadovoljavajući zaštitni učinak. Na reaktivnim
načelima su uglavnom i projektirani postojeći sigurnosni sustavi.
Princip interventne sposobnosti, broja prijavljenih kaznenih djela
na nekom području, brzina otkrivanja kaznenog djela i počinitelja
samo su neke karakteristike takvog pristupa. Posljednjih nekoliko
godina sve se više shvaća potreba proaktivnog djelovanja.
42
U Republici Hrvatskoj prvi značajniji koraci na tom području učinjeni
su reformom rada policije u odori i uvođenjem kontakt policajaca
tijekom 2004. godine. Na tim temeljima početkom 2010. godine u
sastavu Ravnateljstva policije uspostavljena je specijalistička organizacijska struktura čiji je primarni djelokrug rada orijentiran na
prevenciju kriminaliteta i drugih oblika delinkventnog ponašanja.
Osim što je osnovana nacionalna koordinacijska jedinica u sjedištu
Ravnateljstva policije, u svakoj policijskoj upravi, u uredima
načelnika policijske uprave, nalaze se specijalizirani policijski
službenici koji na svakodnevnoj, operativnoj razini trebaju predlagati preventivne aktivnosti i programe, ali i sudjelovati u njihovu
provođenju. Upravo su oni ti koji će zajedno sa svojim kolegama
stvarati mostove suradnje sa potencijalnim partnerima.
Kroz uključivanje drugih državnih i nevladinih tijela, ali i privatnog
sektora želi se istaknuti shvaćanje da se policija ne može jedina i
sama boriti protiv kriminaliteta već to treba činiti cijela zajednica,
svatko u okviru svojeg područja1. Zbog svojih kapaciteta i djelokruga rada ona svakako treba igrati vodeću ulogu u pojedinim segmentima prevencije kriminaliteta.
Vijeća za prevenciju kriminaliteta
Osim formiranja vlastite organizacijske strukture, policija posljednjih godina značajno potiče i jača druge društvene mehanizme koji
igraju ulogu u prevenciji kriminaliteta. Riječ je o formiranju Vijeća
za prevenciju kriminaliteta. Trenutno ih je 166, najveći broj vijeća
redovito se sastaje i kroz preventivne programe ostvaruju pozitivne
učinke u svojim sredinama. U tijeku je provođenje i znanstveno
utemeljene evaluacije rada pojedinih vijeća za prevenciju kriminaliteta kako bi uvidjeli nedostatke i izradili preporuke za njihovo bolje
funkcioniranje.
Nisu nevažni problemi ispisivanja grafita na pročeljima stambenih
zgrada, osobito kada je riječ o spomeničkoj i kulturnoj baštini, devastiranju klupa u parkovima, oštećenju javne rasvjete, parkiranju
vozila na zelenim površinama i općenito nepropisnom parkiranju
koje ometa prometovanje vozila i pješaka, uživanju alkohola i drugih sredstava ovisnosti na javnim površinama.
Primjere dobre prakse već imamo i to ne samo kroz partnerstvo
javne i privatne sigurnosti već i kroz zajedničko partnerstvo s jedinicama lokalne samouprave. Može se izdvojiti grad Čakovec, gdje
su se u najužem središtu pojavili opisani problemi, na sreću ne sa
najtežim posljedicama, što je bio povod za tripartitnu suradnju;
Na to upućuje i članak 1. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 68/03.) kada govori da se tim zakonom
uređuje način obavljanja djelatnosti zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i izvan opsega
koji osigurava država.
1
policije, predstavnika Grada i privatne zaštitarske tvrtke. Policija
je izradila sigurnosnu analizu i na temelju nje napravila sigurnosnu prosudbu iz koje su proizašle kritične mikrolokacije i vremena
kada dolazi do remećenja javnog reda i mira, oštećivanja imovine i
počinjenja kaznenih djela. Zbog objektivnih problema u nedostatku
dovoljnog broja policijskih službenika Grad je izrazio spremnost da
financira angažman zaštitara koji bi na tim javnim površinama u
kritično vrijeme radili na prevenciji takvih ponašanja. Višegodišnjom
analizom utvrđeno je da su troškovi koje Grad izdvaja za angažman
zaštitara znatno manji od štete počinjene oštećenjem imovine kada
njih nije bilo, ne računajući pritom druge prateće posljedice .
Privatni sigurnosni sektor svakodnevno jača svoje kapacitete. Brojke licenciranih zaštitara su impresivne i otvaraju mogućnosti za us-
Mogućnosti uređenja odnosa na operativnoj
razini možemo opisati na hipotetskom modelu suradnje i javno-privatnog partnerstva
na konkretnoj lokaciji kao što je primjerice
Glavni željeznički kolodvor u Zagrebu. Takva
lokacija nema samo lokalni značaj već i širu
dimenziju strateškog prometnog čvorišta
od nacionalne važnosti. Na njemu je organizirana zaštitarska služba koja ima redarsko
preventivni karakter, ali istovremeno je to
sastavni dio pozorničkog područja nadležne
policijske postaje. Dnevno, kroz Glavni kolodvor prođe nekoliko desetaka tisuća građana
što s osnova putovanja željeznicom što zbog
sadržaja u njegovom sastavu.
Na njegovim prostorima se zadržavaju
i različite kategorije osoba; građani u
lokalnom, međugradskom i međunarodnom
prometu, beskućnici, osobe sklone devijantnom ponašanju, skitnji, prošnji, pa i one koje
su sklone počinjenju kaznenih djela. Struktura kriminaliteta je uglavnom imovinskog karaktera, s ponekim kaznenim djelom nasilja
i remećenjima javnog reda i mira. Nadležna
policijska postaja može za takvu lokaciju,
uvažavajući druge potrebe i prioritete, izdvojiti ograničeni broj policijskih službenika.
Ovakva situacija otvara značajan potencijal za
suradnju na konkretnoj mikrolokaciji.
Zaštitari kroz svoju svakodnevnu aktivnost i
nazočnost mogu izuzetno značajno doprini-
postavu različitih modela suradnje. Ministarstvo unutarnjih poslova
ima važnu zadaću u pomoći i usmjeravanju cjelokupnog sustava
zaštite, a osobito poticanja tješnje suradnje na tom području.U tom
smislu je važna potpora i suradnja njihovih nadređenih koji će se
periodično sastajati, razmatrati suradnju, koordinirati postupanje
u konkretnim događajima, ali i otklanjati nesporazume, otvoreno
razgovarati o problemima.
Potrebu za razvijanje partnerskog odnosa nalazimo u još nekoliko
područja. Među najznačajnije se mogu ubrojiti osiguranja javnih
okupljanja. Svakodnevna praksa i česti događaji s teškim posljedicama upućuju nas na taj problem, osobito kada je riječ o sportskim
javnim okupljanjima.
jeti poboljšanju stanja sigurnosti:
- zapažanje specifičnih kategorija građana
koji se kreću ili borave na prostorima kolodvora i na takav način identificiranje onih
osoba koje se tamo zadržavaju da bi otuđili
imovinu putnika, ostavljenu prtljagu, vrijedne
stvari, novčanike, osobito strancima i turistima što značajno šteti ugledu naše zemlje
i njenom određenju kao poželjne turističke
destinacije,
- zapažanje i evidentiranje osoba i njihovih
vozila u zoni kolodvora koje tamo učestalo
dočekuju i prevoze strane državljane koji su
domaćem ili međunarodnom tranzitu kako bi
se suzbile potencijalne ilegalne migracije,
- zapažanje osoba koje s obzirom na svoje
ponašanje ili alkoholiziranost indiciraju na
mogućnost oštećivanja imovine, remećenja
javnog reda i mira, uznemiravanja ili napada
na građane,
- pratiti i po potrebi priječiti okupljanje
različitih subkulturalnih skupina; svodnika i prostitutki, beskućnika, pripadnika
navijačkih skupina koji dočekuju suparničke
navijače, skinheadsa koji traže pripadnike
punkera ili nacionalnih manjina kako bi ih
zlostavljali i slično,
- događaji u nekim europskim zemljama dokazuju da su takva mjesta i prometna infrastruktura potencijalne mete terorističkih napada2 i
važno je pažnju usmjeriti i u tom pravcu, na
ostavljene predmete, osobe čije ponašanje indicira na počinjenje takvih kaznenih djela.
Spomenuto predstavlja samo ilustrativni prikaz dijela potencijalnih sigurnosno
značajnih situacija i aktivnosti. Većinu će
zaštitari moći ranom reakcijom adekvatno
riješiti no ukoliko procijene da to prelazi njihove mogućnosti svakako će potražiti pomoć
policijskih službenika. O svim tim sigurnosno
interesantnim zapažanjima, zapisanim opisima osoba, podacima o vozilima koje su uočili
u zoni oni bi trebali obavijestiti nadležne
policijske službenike. Ukoliko je na tim prostorima ugrađen i sustav video nadzora onda
se mogućnosti identifikacije osoba i naknadnih analiza dodatno povećavaju.
Aktivnosti policijskih službenika na tom
prostoru su usmjerene na iste probleme i
jasno je da će učinkovitost biti veća ako se
njima bavi više ljudi, ako pri tome pravovremeno razmjenjuju informacije i potpomažu
se u neposrednoj provedbi. Od policijskih
službenika se očekuje uspostava neposredne
komunikacije sa zaštitarima, edukativno
djelovanje kroz ukazivanje na potencijalne
probleme, upute o pravilnoj ocjeni složenosti
i opasnosti neke situacije, načine rješavanja
konfliktnih i potencijalno konfliktnih situacija.
Osim nacionalne infrastrukture privatne tvrtke postaju metama
terorističkih napada zato što predstavljaju simbole neke nacije ili
potencijalni izvor novca kojeg teroristi nastoje prikupiti putem otmica zaposlenika ili menadžmenta. Belfrage, Eric: Public-private
sector cooperation, Stockholm International Peace Research Institute Yearbook, Oxford University Press, 2004. str. 33.
2
43
Nacionalni politički magazin
U FOKUSU
Značajni pomaci učinjeni su kroz angažman privatnih zaštitarskih
tvrtki u osiguravanju minimalnih mjera zaštite u poslovanju s
gotovim novcem i vrijednostima. Uvođenjem tih mjera smanjen je
broj razbojstava u novčarskim ustanovama, no, međutim, pojavni
oblici tih kaznenih djela imaju teže posljedice s obzirom na to da
počinitelji moraju uložiti dodatne napore kako bi došli do novca.
Edukacija i komunikacija
Zapažanja zaštitara i njihova uključenost u sustav dojavljivanja
i reakcije na prekršaje i kaznena djela koja se odvijaju u njihovoj
neposrednoj blizini trebale bi postati normalni načini odnosa.
Gotovo 80% kaznenih djela u strukturi kriminaliteta u Republici
Hrvatskoj imovinskog je karaktera i to uz spomenuta nasilnička
kaznena djela svakako čini važno strateško područje na koje bi se
trebao koncentrirati sigurnosni sektor. Riječ je o vrlo opsežnom
području na koji bi se u preventivnom smislu policija trebala još
intenzivnije koncentrirati. Privatni sigurnosni sektor isto tako
igra bitnu ulogu u zaštiti imovine građana i pravnih osoba kroz
pružanje usluga fizičke, ali i tehničke zaštite. Značajna komponenta u paleti preventivnih aktivnosti policije bi trebalo postati
sigurnosno savjetovanje građana. Riječ je o pružanju informacija
o samozaštitnom ponašanju, osobito kada je riječ o zaštiti imovine.
Sukladno razvoju tehnologije razvija se i sektor tehničke zaštite.
Sustavi tehničke zaštite osim u zaštiti imovine građana igraju sve
veću ulogu u zaštiti sigurnosti građana i javnoj sigurnosti.
Prvi i najvažniji temelj suradnje i partnerstva su ljudski potencijali. Činjenica je da se povećava trend angažiranja umirovljenih
U FOKUSU
policijskih službenika u privatnoj i korporativnoj sigurnosti, ali i
prelasci aktivnih policijskih službenika. Važna je uloga savjetnika
i menadžera sigurnosti u kompanijama da predvide i poduzmu sve
što mogu kako bi spriječili nastupanje takvih posljedica, odnosno
da razviju takav profesionalni status koji će utjecati na upravljačke
strukture tako da poslovni procesi ne uđu u zonu kažnjivosti.
Ranim prepoznavanjem potencijalno opasnih situacija i ponašanja
te sustavnim djelovanjem na njih možemo spriječiti i neka vrlo
teška kaznena djela. Zbog učestalosti takvih devijantnih ponašanja
koja dovode do težih posljedica nužna je zajednička suradnja svih
sastavnica koje se bave sigurnošću. Policija u tom procesu treba
preuzeti vodeću i koordinacijsku ulogu, no, trebamo težiti da kroz
normativno uređenje, ali i u svakodnevnom, provedbenom smislu
uspostavimo stanje u kojem će komunalni redar i zaštitar ranim
djelovanjem moći rješavati potencijalno opasne situacije i u kojima
će građani uvažavati njihovo upozorenje i ulogu.
Svaki pojedinac i u javnom i u privatnom sigurnosnom sektoru
ima određeni kreativni potencijal koji usmjerava na rješavanje
konkretnih problema s kojima se susreće u svakodnevnom poslu.
Mogućnosti u tom pogledu vrlon su velike, od stručnih radova koji
će se publicirati kroz stručne časopise, stručnih skupova, tematskih emisija u medijima, pa do mogućnosti koje nam pruža komunikacija na internetu. Kroz takve oblike interakcije je moguće i
promicati primjere dobre prakse na uspostavi uspješne suradnje
privatnog i javnog sigurnosnog sektora.
Zaključno možemo ustvrditi je za uspostavu i funkcioniranje partnerstva javne i privatne sigurnosti bitno uvažavanje interesa obiju
strana, no, pri svemu tome na umu treba imati glavni cilj, a to je
sigurnost građana i njihove imovine.
za hrvatsku
koja miSli
Svakog drugog ponedjeljka
na svim prodajnim mjestima
www.objektivhr.com
U novom ruhu
Potražite nas na novim redizajniranim stranicama
Virtualna izložba
Prošećite kroz izložbu u par klikova
Nagradna igra
Svakog tjedna nagrađujemo naše čitatelje
44
Vaša dnevna doza
nosti
45
CSO TECH
U FOKUSU
top 5 gadgeta
za modernog špijuna
Svi se sjećamo romantičnih vizija tehnoloških gadgeta budućnosti koje je u obavljanju tajnih misija
koristio legendarni James Bond. Dio tih ‘igrački‘moguće je danas nabaviti, doduše ne u potpuno istoj
formi u kakvoj ih je od Q-a dobivao filmski agent 007. Tvrtke koje se bave proizvodnjom i prodajom
ovakvih uređaja pod strogim su nadzorom službi matičnih država, a osobe koje samo hrane znatiželju
dolaskom na njihove web stranice – također ulaze na popis onih od ‘interesa za sigurnosne službe’.
Olovka laser
Laserska zraka bilo koje boje, vidljiva i
danju, za čiju uporabu je potrebno koristiti posebne zaštitne naočale. Navodno
reže poput noža, ali ne samo sir, već i
drvo, pleksiglas, lim....
Uzmemo li u obzir činjenicu da su sefovi
izrađeni upravo od lima – jasno je čemu
uređaj može poslužiti.
C
M
Y
CM
USB GSM čitač
Daktilo recorder
Ako ste ikada poželjeli doći do tuđe lozinke za ulaz u, primjerice ‘web trgovanje dionicama’, ovaj će vas gadget
oduševiti.
MY
Ovaj uređaj, nalik na običan USB stick
zapravo je čitač SIM kartica. Apsolutno
svi dolazni i odlazni, propušteni pozivi,
poruke, GPS koordinate, sve ostaje
zabilježeno u kartici, a USB GSM čitač
pretvara digitalne podatke u čitljive i
isporučuje ih na zaslon vašeg računala.
CY
CMY
K
Pištolj
za obijanje brava
Naoko jednostavan ‘plug-in’ uređaj,
veličine filtera cigarete, postavljen
između tipkovnice (može biti i bežična)
i računala omogućava vam da vidite
sve što osoba na tipkovnici piše.
Mali uređaj, nalik na pištolj služi za
otključavanje cilindričnih brava. Iskusni
provalnici tvrde da je ovo najbolji alat za
pripadnike njihove branše.
Legalno se koristi kada na zahtjev vlasnika ili uz nalog ovlaštenih državnih tijela vlasti treba ući u zaključani prostor.
Nije potreban poseban software, već
nakon ‘snimanja’ trebate samo dobru
priliku i uzeti gadget. Kasnije, u miru,
uređaj uključite u svoje računalo i gledate što je zabilježio.
Tragač
Zahvaljujući razvoju GPS tehnologije,
danas se u specijaliziranim trgovinama može kupiti mala kutijica, velika
kao polovica kutije cigareta, čije je
kućište magnetizirano kako bismo ga
46
lakše ‘nalijepili’ na nečiji automobil.
Nakon toga, možete uz pomoć običnoga
mobilnog telefona i pripadajućeg softwarea
pratiti kretanje objekta, neovisno gdje se na
planetu Zemlji nalazi.
47
U FOKUSU
U FOKUSU
PREDSTAVLJAMO VAM NOVI
HP INDIGO PRESS 5500
DIGITALNI OFFSET TISAK
NOVO
D
IGIT
OFFSE ALNI
T TISA
K
!
Kvaliteta otiska bolja od offseta,
a rok isporuke neusporedivo kraći!
U samo jednom danu možemo vam otisnuti:
posjetnice, letke, brošure, uputstva, knjige, etikete, foto albume,
akreditacije, ulaznice... i sve to uz mogućnost personalizacije.
48
BRZO I KVALITETNO
OSLIKAVANJE
VOZILA
Tipograf Zagreb d.o.o. | Medarska 69 | 10000 Zagreb | telefon +385 1 3867 700 | telefax +385 1 3867 701
| e-mail tipograf@tipograf.hr | www.tipograf.hr
49
U FOKUSU
50

UHMS_newsletter_03 - Udruga Hrvatskih Menadžera Sigurnosti

Untitled

HDS 2013 program v2.0 - korporativnabezbednost.rs

pdf: model upravljanja informacijskom sigurnošću u

Smjernice politike EU o sigurnosti cestovnog prometa od

Implementacija sustava upravljanja informacijskom sigurnošću

Katalog informacija SOA-e - Sigurnosno

Privatnost i sigurnost Podataka u Ht Cloudu

Bosnian - CSS.ba

Korupcija u zdravstvu: Forenzika Prima istražuje vezu „plavih kuverti

prof.dr.sc. Davor Perkov - perkov

Vodič o sigurnosti hrane za primarne proizvođače