Novi uvez GlasiloZagrebač kogaknjiž nič arskogdruš tva Godina XII. ISSN 1845-2434 Broj 21 Prosinac 2014. http://www.zkd.hr Novi uvez 21 Glasilo Zagrebačkoga knjižničarskog društva Godina XII., prosinac 2014. Izdaje: Zagrebačko knjižničarsko društvo Starčevićev trg 6, 10 000 Zagreb Telefon: 4572-344, 4694-326; faks 3882-853 http://www.zkd.hr Tajnica: Marija Maja Šimunović (msimunovic@nsk.hr) Glavna i odgovorna urednica: Blaženka Peradenić-Kotur (bkotur@nsk.hr) Urednica: Nika Čabrić (nika.cabric@kgz.hr) Uredništvo: Svjetlana Ciglar, Katja Matković Mikulčić, Irena Pilaš, Tomislav Silić Lektorica: Božica Dragaš-Matijević Sadržaj: Programi Narodne Knjižnice Petar Preradović Bjelovar u svrhu promocije nacionalne kampanje za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi! 2 Rubrika gosta: Top 10 Dražena Ilinčića 3 Projekt: Mladi i kreativni 6 Mala škola povijesti umjetnosti: umjetnost kao platforma za razvoj kritičkog mišljenja i djelovanja 7 Mjesec hrvatske knjige u Knjižnici Španskosjever 8 Engleski u Knjižnici Jelkovec 10 Čimpanze u knjižnici 11 Psi u knjižnici 13 Statistika ljubavi u Knjižnici Kustošija 14 Likovna etno radionica Rože od papera (izrada božićnog nakita) 16 Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Samobor 17 S knjigom na ti! – gašenje književne tribine u Gradskoj knjižnici Velika Gorica 18 Mjesec hrvatske knjige 2014. u Knjižnici Galženica Gradske knjižnice Velika Gorica 20 Mjesec hrvatske knjige 2014. u Gradskoj knjižnici Velika Gorica 22 Kućica za knjige 24 Proslavljena tridesetogodišnjica Knjižnice Sloboština 26 UVODNA RIJEČ: Drage kolegice i kolege, članovi i prijatelji Zagrebačkog knjižničarskog društva, Na početku pozdravljam novu predsjednicu Zagrebačkog knjižničarskog društva, mr. sc. Blaženku Peradenić – Kotur te joj zahvaljujem na ukazanom povjerenju i nastavku dosadašnje suradnje kao urednice Novog uveza. Zbog velikog broja članaka pristiglih za prosinački broj Novog uveza, odlučili smo uz 20. broj izdati i ovaj 21. koji je poglavito orijentiran na događanja u Mjesecu hrvatske knjige, ali i na zasebne projekte pojedinih knjižnica. U ovom sretnom, nenadanom 21. broju donosimo Vam i jednu novinu: povodom 40. obljetnice Zagrebačkog knjižničarskog društva, 2015. godine, odlučili smo uvesti novu rubriku nazvanu „Rubrika gosta – Top 10“, u kojoj ćemo objavljivati listu deset najdražih knjiga poznatog gosta iz svijeta kulture, znanosti ili umjetnosti. Poziv na prvo gostovanje uputili smo piscu, filmskom kritičaru i TV inovatoru, gospodinu Draženu Ilinčiću koji se je, na naše veliko zadovoljstvo, odazvao. 21. broj Novog uveza otvara kolegica Snježana Berak iz Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru člankom koji se bavi temom nacionalne kampanje za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi!. O raznovrsnim projektima, događanjima i radionicama u Knjižnicama grada Zagreba izvještavaju mr. sc. Iva Klak Mršić, koordinatorica Knjižnice Jelkovec, Petra Dolanjski iz Knjižnice Silvija Strahimira Kranjčevića, Jelena Pisačić iz Knjižnice Jelkovec, Dijana Štambak iz Knjižnice Špansko – jug, Tanja Štignjedec Sulić iz Knjižnice Jelkovec te mr.sc. Narcisa Potežica, umirovljenica KGZ-a. O događanjima i projektima u Gradskoj knjižnici Velika Gorica za vas su članke pripremile Ivana Grubačević i Morana Peranić. Glavna tema ovog broja svakako je Mjesec hrvatske knjige 2014. koji se, kao i svake godine odvijao od 15. listopada do 15. studenog. O događajima u Mjesecu hrvatske knjige pišu Renata Vugrek iz KGZ Knjižnica Špansko – sjever, Ana Bakarić iz KGZ Knjižnice Jelkovec, Marina Putnik iz KGZ Knjižnice Kustošija, Draženka Robotić iz Gradske knjižnice Samobor, mr. sc. Marija Ivanović, voditeljica Knjižnice Galženica područna knjižnica Gradske knjižnice Velika Gorica te Ivana Grubačević i Lidija Badanjak iz Gradske knjižnica Velika Gorica. Zahvaljujem se uredništvu Novog uveza, posebice webmasteru, kolegi Tomislavu Siliću i lektorici, kolegici Božicu Dragaš – Matijević kojima se želim zahvaliti na nesebičnom radu i pomoći. Zahvaljujem se svim suradnicima – članovima i prijateljima Zagrebačkog knjižničarskog društva na raznovrsnim i bogatim člancima kojima su još jednom pokazali da knjižnica nije samo mjesto za posuđivanje knjiga, već da je ona mnogo više i da je se s pravom može nazivati trećim životnim prostorom. Dragi čitatelji, svoje komentare i prijedloge za članke slobodno šaljite na nika.cabric@kgz.hr. Želim Vam sretan Božić, ugodne blagdane i uspješnu novu 2015. godinu! Nika Čabrić, urednica 1 PROGRAMI NARODNE KNJIŽNICE PETAR PRERADOVIĆ BJELOVAR U SVRHU PROMOCIJE NACIONALNE KAMPANJE ZA POTICANJE ČITANJA OD NAJRANIJE DOBI ČITAJ MI! ————————————————————————————————————— Snježana Berak (snjezana.berak@knjiznica-bjelovar.hr), Narodna knjižnica Petar Preradović, Bjelovar Rana pismenost podrazumijeva ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. Upravo ta rana dob vrijeme je najintenzivnijeg razvoja djeteta. Vrijeme je to u kojem se ono što je propušteno teško ili nikako kasnije nadoknađuje. Djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže se razvijaju, zainteresiranija su za okolinu, brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju predčitalačke vještine. Razvoj tih vještina putem iskustva čitanja i pričanja izravno je povezan s poslovnim uspjehom, uspjehom u učenju i govornim sposobnostima. Naglašavanje kako s čitanjem valja započeti od rođenja djeteta, kako bi ono postalo dio svakodnevnoga ugodnog druženja roditelja i djece glavni su ciljevi nacionalne kampanje za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi!. Kada roditelj ili bilo koja odrasla osoba čita djetetu, dolazi do stvaranja posebne emocionalne veze, kao i zadovoljstva, ugode, pozornosti, pamćenja, mišljenja i logičkog zaključivanja kod djeteta. Sve to bogati maštu te pomaže djetetu da se razvije. Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež HKD-a poznata po svom predanom radu, nakon provedenog istraživanja o čitateljskim navikama najmlađih, u kojem su rezultati bili poražavajući, odabrala je dobro vrijeme za početak prve nacionalne kampanje za tu najraniju dob, u Europskoj godini čitanja na glas. Kao partneri u tom pothvatu priključili su se Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatsko udruga istraživača dječje književnosti, UNICEF, a od ove godine i Hrvatsko logopedsko društvo. Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar županijska je knjižnica, a svojevremeno je bila među 3 % knjižnica koje su kroz program za bebe i malu djecu do tri godine nudile te usluge svojim korisnicima. Upravo u tom programu, okupljajući i roditelje najmlađih, iskoristila je priliku promoviranja čitanja od najranije dobi. Desetogodišnje iskustvo u radu s najmlađim korisnicima i njihovim roditeljima donijelo je i određene kompetencije, prepoznatljivost i vjerodostojnost. Pokretanjem nacionalne kampanje koja je uz knjižnice kao partnere imala već na samom početku pedijatre, pokrenula je logopede, rodilišta, razne ustanove i udruge roditelja, otvorila je brojne mogućnosti suradnje. Znamo da je u svijetu uobičajena praksa suradnje dječje knjižnice, predškolske i medicinske ustanove, na nacionalnoj razini, a zatim i u svakoj lokalnoj zajednici, kako bi čitanje naglas postalo dio svakodnevnih aktivnosti djece baš od najranije dobi. Neposredno nakon što je kampanja predstavljena u Zagrebu, održana je promocija i u Bjelovaru, na kojoj se okupio velik broj djece i roditelja, odraslih, odgajatelja, knjižničara, književnika, pedijatara i ravnatelja ustanova. Čitao je bjelovarski gradonačelnik i tako kao prvi gradonačelnik u Hrvatskoj dao podršku kampanji, zatim jedna odgojiteljica, učitelj i dramska pedagoginja. Cilj je okupljanja ovako šarolikog društva bio potaknuti i uključiti u nju sve one koji se bave djecom i imaju utjecaj na roditelje. Podijeljeni letci i plakati te poziv na zajedničko čitanje u krugu obitelji prve su aktivnosti u njenom pokretanju. Knjižnici kao županijskom središtu i akteru brojnih događanja nije bilo teško raditi na uključivanju i osmišljavanju novih, u ime nacionalne kampanje. Na poziv ravnateljice Gradske knjižnice Slavka Kolara – Čazma održana je promocija kampanje Čitaj mi! na sličan način. Uz promotivni materijal, na naš zahtjev partner kampanje UNICEF izradio je bedževe kao dodatni promotivni materijal, što se pokazalo vrlo poticajno. Naime od tada svaka 2 osoba koja se aktivno priključi kampanji u svojstvu čitatelja, nosi bedž kao oznaku. Na Skupštini Društva knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog Prigorja, koje okuplja školske knjižničare i knjižničare narodnih knjižnica, kao i iz specijalnih iz dviju županija, Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske, predstavljena je kampanja Čitaj mi!, ujedno je upućen poziv na sudjelovanje i promoviranje kroz događanja koja sami članovi mogu osmisliti. Neke su knjižnice odmah prihvatile poziv, uviđajući koliko je malo potrebno za pokretanje jednostavnog događanja – čitanja. Iskustva bjelovarske knjižnice pomogla su u tome. U sklopu tjedne Igraonice za bebe i malu djecu, u kojoj sudjeluju i roditelji, promovirana je kampanja i čitanje kao obavezna dnevna aktivnost barem 15 minuta. U ovom programu baš kao i ostalim knjižničnim programima, slikovnica i priča neizostavan su dio okupljanja oduvijek. Izvedena praktično pokazna aktivnost o tome gdje se sve i kako može čitati, odvela je djecu i roditelje, knjižničare i slikovnice u park, gdje su se nasumce birane slikovnice zajednički čitale i listale. Pokrenuta je i eksperimentalna grupa djece s teškoćama u razvoju Igraonica +. Djeca i roditelji imali su priliku čuti o kampanji, a primjerene slikovnice bile su čitane djeci uz prezentaciju odabranih naslova namijenjenih posudbi. Dugogodišnja suradnja s Pedijatrijskim odjelom bjelovarske bolnice i tjedni posjeti knjižničara omogućili su u okviru kampanje okupljanje skupine volontera pod nazivom Tete čitalice, koji svakodnevno odlaze čitati hospitaliziranoj djeci. Dvadesetak članova izmjenjuju se redovito prema rasporedu koji je on line dostupan cijelog grupi. Da bi medicinsko osoblje i pedijatri bili što bolje educirani i kako bi im se ukazalo na njihovu važnost u procesu razvijanja rane pismenosti i poticanja čitanja od najranije dobi, za njih je organizirano predavanje Čitaj mi u bolnici!, koje je ujedno uvršteno u njihovo stručno osposobljavanje. Za gosta predavača pozvana je voditeljica pedijatrijskog odjela Opće bolnice Dubrovnik mr. sc. Marija Radonić, dr. med., specijalist pedijatrije. Kao relevantni stručnjak i osoba koja svojim iskustvima na području promidžbe čitanja u pedijatrijskim ambulantama i bolnicama može najviše govoriti, poticala je da se i u ostalim bolnicama postigne nivo koji ima Dubrovnik. Međunarodni dan darivanja knjiga volonterski je projekt kojim se djecu želi potaknuti da više čitaju i kojim se kod njih želi probuditi ljubav prema čitanju i darivanju. Podrškom i uključivanjem u akciju prikupljeno je više od 300 naslova za šest malih libroteka. Postavljene su u čekaonicama bjelovarskih pedijatrijskih ordinacija, u prigodno recikliranim policama/stalcima, sa promotivnim materijalima o važnosti čitanja, plakatom kampanje i uputom roditeljima gdje i kako mogu posuditi knjigu za svoje dijete, koja je slikovnica primjerena za pojedinu dob djeteta i dr. Svakodnevno tijekom ljeta čitano je djeci polaznicima programa u Obiteljskom centru BBŽ, a okupljalo ih se dnevno i do pedesetero. Na provedenoj audiciji izabrana je teta čitalica koja je ponedjeljkom u knjižnici posuđivala dvadesetak slikovnica na tjedan dana, za zajedničko i samostalno čitanje i listanje. U sklopu Bjelovarskog ljeta organizirano je čitanje na otvorenom. Prve godine bilo je to u suradnji s Koestlinom Bjelovar, a ove godine priključio se i Grad Bjelovar malom financijskom potporom. Svake subote od 10 do 12 sati djeca i roditelji mogli su poslušati odabranu priču tete čitalice, pročitati predložene priče i prolistati slikovnice. Program je dobio i partnera, udrugu Zona kreative, pa je nakon čitanja bila obavezna radionica u tehnici mokrog filcanja, vrlo dobra aktivnost za razvoj fine motorike ruku. Dugogodišnje obilježavanje Dana pismenosti Mali maraton čitanja iz prostora Igraonice Dječjeg odjela Knjižnice preseljen je na otvoreno. Uključio je ovom prilikom Tete čitalice koje su, organizirane prema rasporedu, čitale djeci, roditeljima i slučajnim prolaznicima, u vremenu od 10 do 13 sati, na maloj pozornici u centru grada. Dijeljenje letaka i promocija kampanje za poticanje ranog čitanja kao akcija se odvija redovito. Predstavljanje kampanje Čitaj mi! i njezinih ciljeva na poziv odgojitelja na njihovim odgojiteljskim vijećima, zatim učitelja, pedagoga, u sklopu roditeljskih sastanaka, interesantno je iskustvo svima, knjižničarima, odgojiteljima i roditeljima. Pitanja koja se otvaraju i savjeti koji se dijele od neizmjerne su važnosti. 3 Podrška medija i donatora neophodna je. U suradnji s lokalnim radijem Radio Terezija, redovito već dvije godine svake nedjelje emitira se priča za djecu u emisiji Priča za dobro jutro. Uspostavljeni su određeni kontakti s mogućim sponzorima i donatorima, nekolicina se odazvala, što je kampanji uvelike pomoglo u njezinu daljnjem djelovanju. Redovito se objavljuju aktivnosti i programi kampanje Čitaj mi! Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar kroz lokalne medije, stranicu na Facebooku i web stranicu kampanje. Tijekom protekle dvije godine provođenja kampanje Čitaj mi! kroz navedena događanja i brojna manja, ali ne i manje važna, očekivani rezultati itekako su vidljivi. Povećan je broj roditelja i djece u knjižnici, stopa čitanja djeci naglas od najranije dobi povećana je, a plan je u suradnji s Gradom Bjelovarom i Općom bolnicom Bjelovar pokrenuti akciju u kojoj bi se u pedijatrijskim ordinacijama poklanjali edukativni paketi za novorođenčad i njihove roditelje. Edukativni paketi sadržavali bi materijale za poticanje glasnog čitanja od najranije dobi djeteta, slikovnicu i besplatnu člansku iskaznicu za gradsku knjižnicu. Početi čitati djetetu nikada nije prerano. RUBRIKA GOSTA: TOP 10 DRAŽENA ILINČIĆA Povodom 40. obljetnice Zagrebačkog knjižničarskog društva, 2015. godine, odlučili smo uvesti novu rubriku u kojoj ćemo objaviti listu deset najdražih knjiga poznatog gosta iz svijeta kulture, znanosti ili umjetnosti. Pored liste omiljenih knjiga gost bi u nekoliko rečenica trebao objasniti razloge zbog kojih je određenu knjigu odabrao za prvo mjesto. Poziv na prvo gostovanje uputili smo piscu, filmskom kritičaru i TV inovatoru, gospodinu Draženu Ilinčiću, koji se je na naše veliko zadovoljstvo odazvao i iznenadio nas, napisavši o svakoj odabranoj knjizi ponešto. Dražen Ilinčić rođen je u Zagrebu, 1962. godine. Diplomirao je engleski i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1984. radio je kao filmski kritičar Večernjeg lista, a nadalje kao novinar u kulturnoj redakciji HTV-a Zagreb. Mojih TOP 10: 1. Ante Kovačić: U registraturi Sjajan roman velikoga hrvatskog pisca koji je opisao i ismijao uskogrudnost domaće sredine. Njegove ocjene i njegova zapažanja stoje još i danas, te se ne treba čuditi što je hrvatska egzistencija jedna tragična, ili barem kronično nevesela, činjenica. Kovačićevo remek -djelo praznik je ironijskog stila, a može se čitati nanovo i nanovo; kao što se uvijek može gledati i odlična serija tadašnje Televizije Zagreb, snimljena prema knjizi u režiji Joakima Marušića, gdje su izvrsni glumci i inače sočne Kovačićeve likove učinili još pamtljivijima. 4 2. Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi To da je glasovita Krležina drama ne samo akademska već živahna literarna baština, postalo mi je jasno prije dvadesetak godina, kada je jedan moj, znatno mlađi, redakcijski kolega, sasvim usput i uz kavu, izrecitirao čitave duge replike iz drame. Kada je tekst, naime, prisutan na razini dnevnog ludizma, onda znate kako je riječ o nečem uistinu velikom. Različito od ranije spomenutoga Kovačićeva djela, koje nas prikazuje onakvima kakvi uistinu jesmo, ova iznimna dramska razmjena (koju iz današnje perspektive možemo definirati i elementima campa), prikazuje naše pretenciozne aspiracije, s jednako tragičnim rezultatom. Baš danas, kada se sve češće govori o hrvatskom bankrotu, možemo samo konstatirati kako je to urušavanje već naznačeno i zacrtano grandioznim glembajevskim bankrotom. Pasiva se broji u milijunima, dapače milijardama... 3. Virginia Woolf: Gospođa Dalloway Možda i najbolja početna rečenica ikada napisana: „Gospođa Dalloway reče da će sama kupiti cvijeće“. Samo tako, odjednom, kao da nam je taj izvanredan i elegantan roman pao u krilo direktno s neba. Psihološka i literarna profinjenost Virginije Woolf jedinstvena je, tako da se čitatelj ne može ne sjetiti ove knjige kada govori o deset najdražih. 4. Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina Otac i mati velikih ljubavnih, ali i društvenih romana, štivo koje je formativno za svakog mladog čovjeka. Premda čvrsto temeljen na društvenoj podlozi svoga vremena, ovaj Tolstojev roman pri vrhu operira svetim gralom naše civilizacije, velikom ljubavnom pričom, što mu osigurava vječnu mladost. 5. Thomas Mann: Smrt u Veneciji Čudesna pripovijest njemačkog klasika, razmatranje o dubinskim čežnjama koje je vlažno i zastrašujuće poput venecijanskih isparavanja. Oluja ludila u strogim i svečanim gabaritima aristokratske dokolice. Uglavnom, nezaboravno; naravno, u paketu je i sjajan Viscontijev film. Nije ni čudo da je noćenje u Hotelu des Bains na Lidu (koji je sramotno zatvoren radi pretvaranja u luksuzni apartmanski kompleks), mjestu što zaokružuje priču, svojedobno znalo stajati znatno više no u obližnjem, zvjezdicu jačem, Excelsioru. 6. Eugene Ionesco: Ćelava pjevačica Prvi sam se put s tom dramom susreo na srednjoškolskom satu književnosti – čitali smo je naglas, a ja sam na mnogim mjestima jednostavno umirao od smijeha. Apsurdistički Ionescov ton potpuno me obuzeo i začarao. Velika je vjerojatnost da će čitatelj, godinama i desetljećima poslije, shvatiti kako taj apsurd uopće nije daleko ni od naših života ni od dubinski iracionalne ljudske prirode, pa, ustvari, nije više tako čudno kada netko otvori plin, misleći da je to češalj. 7. Jean Genet: Dnevnik lopova Biblija alternativne seksualnosti i alternativnog načina života. Rasno djelo velikog pisca koji je uvijek išao s onu stranu ogledala, vidjevši ljepotu i čar ondje gdje su drugi vidjeli prljavštinu i smeće. 8. John Irving: Svijet po Garpu Vrlo bogat roman, neodoljiv, za koji vjerujem da ga mnogi njeguju na polici najdražih knjiga. I, kao poseban očuđujući dodatak, priča unutar priče naziva Pansion Grillparzer. I dan-danas kada putujem u Beč, sjetim se bake iz priče koja jadikuje kako su nekad odsjedali u hotelu Ambassador, na samoj Kärntnerstrasse, a taj put njihovo je odredište bio skromni pansion, imenom Grillparzer... 5 9. Patricia Highsmith: Talentirani gospodin Ripley Umjesto junaka našeg doba, dobili smo junaka kakvog naše doba i naš svijet zaslužuju – zastrašujućeg Ripleyja. Strah i udivljenje, te potvrda da je talent izuzetno zavodljiv – kako talent gospodina Ripleyja tako i onaj gospođe Highsmith. 10. Francis Scott Fitzgerald: Veliki Gatsby To nije veliki američki roman, već veliki roman o američkoj malenkosti. Bolećiv i nezaboravan, upravo onakav kakav priliči pripadniku izgubljene generacije. Pa ako se nekad eufemistički govorilo kako je život san, nakon Velikog Gatsbyja može se reći kako je život, ipak, samo iluzija. Umjesto ovih deset, na popisu je lako moglo biti i nekih drugih i trećih deset djela. Razloge odabira prepuštamo iracionalnom, nesvjesnom; tko zna zašto je to dobro. PROJEKT: MLADI I KREATIVNI ————————————————————————————————————— mr.sc. Iva Klak Mršić (iva.klak.mrsic@kgz.hr), KGZ Knjižnica Jelkovec Za Novi uvez već smo izvještavali o suradnji i partnerstvu udruge „Iskra CES“ i Knjižnica grada Zagreba - Knjižnice Jelkovec. Uz već prije poznate projekte „Mali pitaju, veliki im čitaju“, „Škola za roditelje“, „Roditeljstvo u ogledalu“, „Iskra – centar za zajednicu i obitelj“, koji su obuhvaćali djecu i roditelje, u rujnu ove godine krenuo je novi projekt: „Mladi i kreativni“. Projekt je namijenjen mladim i nezaposlenim osobama u dobi do 29 godina, a omogućava dostupnost novih primjenjivih znanja o socijalnom poduzetništvu te razvoj kreativnosti i vještina za samozapošljavanje, kao i jačanje uloge mladih u društvu kroz podizanje razine informiranosti i poticanje motivacije za pokretanje vlastitih poslova. Osnovne su aktivnosti projekta edukacijske radionice iz socijalnog poduzetništva te kreativne radionice izrade uporabnih i ukrasnih predmeta. Radionice se održavaju uz potporu Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, a za polaznike su besplatne. Za pohađanje radionica mogli su se prijaviti mladi i nezaposleni u dobi od petnaest do trideset godina života. Nakon on line prijave, obavljen je razgovor i ispitivanje motivacije, te se formirala skupina od trideset mladih koji su pokazali najveći interes za edukaciju. Projekt se provodio prema najavljenim terminima u Knjižnici Jelkovec. Kreativne je radionice vodila Suzana Antonić, dipl. soc. radnica iz Omnes artes d.o.o.a Kreativno izražavanje mladih poticano je usvajanjem osnova tehnika praktičnih vještina izrade nakita i uporabnih predmeta. Prva radionica bila je o scrapbookingu, odnosno načinima izrade predmeta od papira, kao što je izrada čestitaka, pakiranje i izrada kartica za darove te izrada dekorativnih elemenata od kartona. U sljedećoj radionici sudionici su izradom kutijica za nakit mogli upoznati shabby chic u praksi (to je ujedno i radionica koja je izazvala najviše interesa kako među sudionicima projekta tako i među ostalim korisnicima Knjižnice Jelkovec), a nakon toga održana je i radionica izrade nakita. U posljednjoj radionici sudionici su mogli naučiti osnove oslikavanja tkanina pomoću crtanja i šablona. Ciklus treninga o socijalnom poduzetništvu provodi se kroz četiri jednodnevna treninga u trajanju od četiri sata. Nakon uvodnog, teorijskog dijela o osnovama socijalnog poduze- 6 tništva održava se praktični rad u skupinama, razrada poduzetničke ideje. Vrednovanje postignuća rezultata izvršit će korisnici i izvoditelji aktivnosti, na temelju broja prisutnih mladih uključenih u projekt, broja mladih koji su završili edukaciju i broja nastalih poduzetničkih planova. Nakon završetka projekta mladi će ispunjavati evaluacijski upitnik i upitnik ishoda projekta. Nadamo se da ćemo se nakon završetka projekta moći pohvaliti novom poduzetničkom idejom. MALA ŠKOLA POVIJESTI UMJETNOSTI: UMJETNOST KAO PLATFORMA ZA RAZVOJ KRITIČKOG MIŠLJENJA I DJELOVANJA ————————————————————————————————————— Petra Dolanjski (petra.dolanjski@kgz.hr), KGZ Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića Volim, mislim, upoznajem, živim, razumijem, osjećam umjetnost ideja je Male škole povijesti umjetnosti, čiji se program odvija na Dječjem odjelu Knjižnice S. S. Kranjčevića, samostalno ili u suradnji s Galerijom Prozori, kao sadržaj koji prati izlagačku koncepciju Galerije. Zašto učiti umjetnost, zašto u knjižnici te, naravno, glavno pitanje, zašto baš djecu? Krenimo redom. Prva asocijacija kada govorimo o suživotu/ suradnji knjižnice i (likovnih) umjetnosti povezana je s ilustracijom, u tom je kontekstu i rad Galerije Prozori od osnutka, 1978. godine, bio usmjeren na izlaganje ilustracije i drugih grafičkih vrsta koje su usko povezane s knjigom, prema tome i knjižnicom, te s njima supostoje kao cjelina. No od 2005. godine voditeljica Galerije Irena Bekić njezino djelovanje preusmjerava na izraze suvremene umjetničke prakse gdje Galerija „putem umjetnosti vrši sitne tektonske pomake, ubacuje viruse destabilizacije hegemonijskih reprezentativnih društvenih obrazaca“ , s otvorenim pozivom svakom korisniku, prolazniku, da u njoj participira. Umjetnost je platforma za promicanje kulture dijaloga i razumijevanja drugog i drugačijeg, njezina provokativnost, tematiziranje Drugog, izravnost, britkost, neuvijenost potiču na kritičko promišljanje, problematiziranje i raspravljanje, umjesto već automatiziranog prihvaćanja, usvajanja i reproduciranja propisanih i nametnutih sadržaja. U tom smislu knjižnica se svojim programima koji nude interdisciplinarni pristup (književni, umjetnički, teorijski itd.) određuje kao mjesto koje prepoznaje potrebe i probleme svojih mlađih i starijih članova, te nudi znanje, razumijevanje i prostor unutar kojega mogu djelovati i sadržaj u kojem mogu participirati. S obzirom na to da se Mjesec hrvatske knjige sadržajno usmjerio na ljubav, u sklopu Male škole umjetnosti održala sam predavanje Ljubav u umjetnosti za učenike sedmih i osmih razreda. Usmjerila sam se na razdoblje od kraja 19. stoljeća pa sve do primjera suvremene umjetničke produkcije s naglaskom na pomaku od realističnog prikaza prema eksperimentiranju s novim tehnikama, novim materijalima i novim medijima. Na primjerima modernističkog slikarstva i kiparstva, ali i snapshot fotografija, performansa i site specific instalacija, diskutirali smo o pretvaranju početnoga ljubavnog žara u brojne napetosti i slojevitosti, o raznovrsnim licima ljubavi, ali i o suvremenim prikazima u kojima se ljubav često interpretira kroz ekstenzivne konzumeracije sadržaja. Polazište škole jest učenje o umjetnosti shvaćeno kao način približavanja povijesti koja tolerira individualne emocije, različita gledišta i obrasce tumačenja, za razliku od prenošenja pukih činjenica ili osobno obojenih mišlje7 nja. Treba istaknuti i predavanje Stanislava Habjana, umjetnika koji se bavi pisanjem, dizajnom, likovnošću i multimedijom, osmišljeno kao ilustrirani scenski iskaz osobnih iskustava vezanih uz pojam i objekt knjige, koje je održao za učenike 10. gimnazije kao dio programa izložbe Uzmi, čitaj! s obje strane prozora Galerije Prozori u Knjižnici S.S. Kranjčevića. Zahtjev za umjetnošću u kojoj pojam „lijepo“ predstavlja središnji pojam oko kojega se vrti problematika njezina opravdanja, odavno je zastario, a tim više potrebno je djelovati u smjeru koji omogućuje i olakšava razumijevanje i uživanje u umjetnosti, napose onoj suvremenoj. Kako bismo razumjeli umjetnost, potrebno ju je upoznati, kontekstualizirati, približiti publici. Tendencija je to koju su prihvatile brojne vodeće svjetske, ali i hrvatske, muzejske i galerijske ustanove, koje predavanjima, vodstvima, radionicama i edukacijama djecu i mlade upućuju na umjetnost. U ovom kontekstu Mala škola povijesti umjetnosti nije izoliran slučaj, već primjer dobre prakse, ali isto tako može djelovati neovisno o radu Galerije Prozori. U tom bi smislu povjesničari umjetnosti zaposleni u narodnim knjižnicama mogli razmisliti o uvođenju takve vrste sadržaja u programe svojih odjela. Polazak u srednju školu dobna je granica nametnuta kao samorazumljiva i neproblematična te je njome određen trenutak u kojem djeca postaju spremna učiti o umjetnosti. Još je veći problem što povijest umjetnosti kao predmet u srednjoj školi slušaju samo učenici gimnazija. Što je sa strukovnim srednjim školama? Takav elitistički koncept promašuje važnu ulogu umjetnosti u promišljanju, propitivanju i destabiliziranju dominantnih društvenih struktura i pravila koja su nametnuta kao samorazumljiva, te artikulacija kroz umjetnost (p) ostaje privilegija već ionako privilegiranih. U tom je ključu cilj Male škole umjetnosti dekonstruirati dobne i klasne granice, pokazati koliko su, zapravo, umjetne i dogovorene te na njih odgovoriti artikuliranim mišljenjem te teorijskim i praktičnim djelovanjem. MJESEC HRVATSKE KNJIGE U KNJIŽNICI ŠPANSKO-SJEVER ————————————————————————————————————— Renata Vugrek (renata.vugrek@kgz.hr), KGZ Knjižnica Špansko - sjever Mjesec hrvatske knjige 2014. godine obilježila je tema kojom su se bavili gotovo svi umjetnici, pjesnici opjevali, slikari pokušali dočarati svojim talentom, a gotovo svi mi iskusili – tema ljubavi. Obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige u Knjižnici Špansko-sjever započelo je već početkom listopada studijskom izložbom pod naslovom Velike male ljubavi. Izložba je prikazala zabavne i pomalo komične citate iz nekih od poznatijih knjiga hrvatske dječje književnosti, koje su se pozabavile temom prvih, dječjih i mladenačkih, ljubavi. Ovdje su se citirali pisci poput Mire Gavrana, Sanje Pilić, Ane Đokić Pongrašić, Želimira Hercigonje, Branke Primorac i Ratka Bjelčića, koji gotovo svakodnevno u knjižnicama dokazuju svoju popularnost kod mladih čitatelja. Izložba je bila vesela, kako i priliči temi ljubavi, a trajala je od 3. do 31. listopada 2014. godine. Drugu polovinu Mjeseca hrvatske knjige izloge Knjižnice Špansko-sjever krasila je studijska izložba o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, povodom 125. godišnjice smrti toga velikog hrvatskog povjesničara, političara i književnika. Pritom je prikazana njegova bogata 8 ostavština te činjenice iz života jedne od važnijih osoba preporodnoga doba Hrvatske, s naglaskom na Ilirski pokret kao okvir njegova književnog stvaranja. Osim života Ivana Kukuljevića Sakcinskog, prikazana je i povijest djelovanja zbora koji nosi njegovo ime. Izložba je otvorena 5. studenoga u 19 sati nastupom amaterskoga mješovitog pjevačkog zbora Ivan Kukuljević Sakcinski iz Španskog. Uz zbor nastupila je i pjesnikinja Tereza Bognar, koja je čitala svoju poeziju. Njihovi nastupi popunili su knjižnicu i bili nagrađeni velikim pljeskom. Osim izložaba, u knjižnici je 22. listopada održana i Večer ljubavne poezije, kada smo ugostilia mladoga pjesnika Gorana Gatalicu. On nas je počastio recitacijom nekoliko svojih autorskih ljubavnih pjesama na štokavskom i kajkavskom. Jednako tako, nagrađen je velikim pljeskom. Krajem listopada održan je i književni susret s dječjom spisateljicom Dubravkom Volenec. Autorica je predstavila svoju novu slikovnicu Vrapčić Prhko, kojom je podsjetila na to da se ljubav i poštovanje mogu pružiti i životinjama u našoj okolini. Temu ljubavi u Mjesecu hrvatske knjige u Knjižnici Špansko-sjever mogli smo vidjeti i na poštanskim markama. Gospođa Željka Librić, članica Filatelističkoga kluba Zagreb, strastvena filatelistica i voditeljica Male škole filatelije, na izložbi unutar prostora knjižnice pokazala je maštovite marke koje promoviraju ljubav i priče vezane uz nju. Izložba je nazvana Markom o ljubavi, a popraćena je i filatelističkom radionicom, koju su vodile gospođe Željka Librić i Iva Lipovac. Učenici obližnje škole pritom su napisali ljubavno pismo, sami ukrasili omotnice i zalijepili odgovarajuće poštanske marke. Već sljedećeg tjedna posjetila su nas djeca iz mješovite engleske grupe Dječjeg vrtića Malešnica sa svojim odgojiteljicama Mersijom Plančić Dlačić i Lidijom Grobenski. Održana je likovna radionica izrade knjižnih straničnika, ili kako to djeca u knjižnici vole nazivati zabilježavalica. Upitali smo djecu što za njih znači ljubav i naravno da je bilo raznih odgovora. Svoje su odgovore djeca pokušala nacrtati na prethodno pripremljenim kartonima, a radove smo izložili u prostoru knjižnice kako bi svojim šarenilom i ljubavlju ukrašavali zimske dane našim posjetitelja. U Mjesecu hrvatske knjige Knjižnica Špansko-sjever započela je suradnju s Forumom za slobodu odgoja te se na taj način pridružila nekim od Knjižnica grada Zagreba s kojima Forum surađuje. U razdoblju Mjeseca hrvatske knjige održane su dvije radionice promicanja tolerancije i nenasilnog rješavanje sukoba, gdje su prvašići naučili kako i oni sami mogu postati superjunaci pomažući ostalima i promovirajući tolerantniji način razmišljanja. Suradnja će se nastaviti u obliku mjesečnih radionica i izložbe dječjih radova s temom tolerancije. Tijekom cijelog Mjeseca hrvatske knjige u posjet knjižnici dolazili su prvašići iz obližnjih osnovnih škola, kako bi se upoznali sa svojom susjednom narodnom knjižnicom. Ostali knjižnični članovi tijekom Mjeseca knjige svoj su trag i ljubavne misli mogli ostaviti na našem panou, gdje su flomasterima u boji mogli na post it papirićima napisati što za njih znači ljubav. Započelo je sramežljivo, ali s vremenom su se ovdje našle i neke vrlo inspirativne riječi – Ljubav je kad si sretan, a ljudi koji te okružuju su sretni zbog tvoje sreće. 9 ENGLESKI U KNJIŽNICI JELKOVEC ————————————————————————————————————— Jelena Pisačić (jelena.pisacic@kgz.hr), KGZ Knjižnica Jelkovec Ovoga smo ljeta u Knjižnici Jelkovec započeli s radionicama engleskoga jezika, s ciljem podizanja interesa djece za učenje stranoga jezika. Tri puta tjedno okupljala se grupa „Engleza“ od oko dvanaestero djece različitog uzrasta. Većini je to bilo prvo iskustvo učenja engleskoga jezika. Ljetni smo program bazirali na edukativnim slikovnicama Open Court Reading, koje je knjižnici donirala Američka ambasada. Te slikovnice već pedeset godina od mladih učenika stvaraju vješte čitatelje i potiču čitanje i učenje s razumijevanjem. Open Court Reading program je koji se provodi u velikom broju vrtića i osnovnih škola u svijetu. Seriju slikovnica (i popratnu neknjižnu građu za učenje jezika) objavio je američki izdavač SRA McGraw Hill sa sjedištima u Pennsylvania Plazi i New York Cityju. Aktivnost koja je prvotno bila planirana samo za vrijeme školskih praznika izazvala je veliki interes i kod djece i kod njihovih roditelja te smo, na njihov prijedlog da s radom nastavimo i kroz godinu, uvrstili engleske radionice u redovne aktivnosti Odjela za djecu i mlade. Učenje stranoga jezika već u ranoj dobi koristi djeci za bolju koncentraciju i komunikaciju. Rano učenje stranih jezika pomaže u kasnijem proširivanju znanja i kvalitetnijem usvajanju jezika. Također, olakšava i učenje materinjeg jezika te razvija društvene sposobnosti i samopouzdanje kod djece. Iz tog su razloga i u mnogim vrtićima ponuđeni programi učenja stranoga jezika. No kako su na radionice ubrzo počeli pristizati i učenici petih i šestih razreda, morali smo grupu transformirati u dvije manje – onu početnu i onu za djecu koja već imaju neko predznanje. Tako sada provodimo dvije zasebne radionice, svaku u svojem terminu, a gradivo koje prolazimo jest ono koje se uči i na nastavi u školi. U opuštenijoj atmosferi negoli je to primjerice ona na školskoj nastavi, bez straha od ocjena ili sankcije za neizvršenu domaću zadaću, ovakve manje grupe djece dobivaju veću mogućnost za individualni rad. Vrijeme koje provedemo uz lekcije nije isprekidano opominjanjem nezainteresiranih pojedinaca, upravo zato što su radionicu sami odlučili pohađati. Ostaje nam dovoljno vremena za višestruko ponavljanje teksta, vježbu i zabavna propitivanja uz crtanje i rješavanje osmosmjerka i križaljka s novo naučenim riječima, a oni s najboljim rezultatima nakon radionice igraju igre kao što su Guess Who ili križić-kružić. Manifestacija International Games Day @ your library, koja se uz potporu ALA-e (American Library Association) i IFLA-e održava od 2008. godine po knjižnicama diljem svijeta, ove je godine, kao i prošle, imala sudionike u Knjižnici Jelkovec. O samoj manifestaciji prošle je godine za Novi uvez (br. 18) članak napisala dipl. knjižničarka Lorena Banić. Igra kojom su sve knjižnice povezane jest Global Gossip Game, igra pokvarenog telefona. Ove je godine igralo 996 igrača, na 11 jezika, kroz 26,5 sati u 76 knjižnica i 17 zemalja. Početna je rečenica bila Games are intrinsic and narural feature of human nature. Završna je glasila It's snowing. Knjižnice koje sudjeluju organiziraju i razne igre za svoje korisnike. Dječji odjel Knjižnice Jelkovec imao je 35 sudionika. Od toga osmero je bilo prijavljeno na natjecanje u engleskom. Naime, u našoj je knjižnici organizirano natjecanje u sedam kategorija: turnir u PlayStationu 3 uz igru PES 2013, Čovječe ne ljuti se, križić-kružić, Pictionary, pantomima, hula-hup i natjecanje u engleskom jeziku. Ovogodišnje sudjelovanje engleske grupe na ma10 nifestaciji International Games Day dodatno je nastojanje da se učenje stranog jezika približi djeci i to kroz igru, zabavno natjecanje te korištenje vještina i znanja stečenog na radionicama. ČIMPANZE U KNJIŽNICI ————————————————————————————————————— Dijana Štambak (dijana.stambak@kgz.hr), KGZ Knjižnica Špansko - jug Teško je zamisliti djetinjstvo bez priča o životinjama, a knjižnicu bez slikovnica i knjiga o životinjama. Međutim, životinje u pričama najčešće su toliko antropomorfizirane da u njima ne ostane gotovo ništa od onog životinjskoga. U Knjižnici Špansko-jug pokušali smo na specifičan način našim malim posjetiteljima predstaviti životinje onakvima kakve zaista jesu, a o čijem životu zapravo ni prosječne odrasle osobe ne znaju mnogo jer nam se znanje često zaustavi na pojednostavnjenoj i najčešće iskrivljenoj predodžbi stečenoj u djetinjstvu. Ovom smo prilikom djeci, ali i odraslima u kojima još uvijek nije zamro interes za prirodni svijet, predstavili iznimno zanimljive i nama ljudima vrlo slične životinje (genetski gledano, razlikujemo se otprilike 2 posto) – čimpanze! U suradnji sa Zoološkim vrtom grada Zagreba priredili smo izložbu njima u čast, nazvanu "Slikarska obitelj zagrebačkih čimpanza". Za ovu lijepu suradnju ponajviše možemo zahvaliti Tomislavu Krizmaniću, edukatoru Zoološkoga vrta. Naše su izloge tako od početka do kraja rujna ove godine krasila platna oslikana spretnim rukama maksimirskih čimpanza, ispod kojih smo izložili po našem izboru najbolje dječje knjige o životinjama. Kako čimpanze slikaju? Umjetničko stvaralaštvo kod čimpanza nije novost. U Zoološkom vrtu članovima obitelji čimpanza omogućeno je izražavanje kistom i bojama. Proces je jednostavan: timaritelj drži slikarsko platno, a čimpanza kistom nanosi jestive boje prema vlastitoj inspiraciji. Na taj način nastala su brojna umjetnička djela koja su ponos djelatnika Zoološkog vrta. U Maksimiru živi pet čimpanza: King, Boris, Juba, Sara i Megi. Međutim, nemaju svi jednako izražen gen za slikanje! King, na primjer, do sada nije pokazao velik interes za slikanje i njegovi pokušaji izražavanja kistom i bojama vrlo su sramežljivi. King se rodio u Zagrebu i trenutačno je najmlađi mužjak u obitelji čimpanza. Njegova je majka Suza, a otac legendarni Deda. On je bio prvi mladunac rođen nakon dosta godina, usprkos ozbiljnim godinama svojih roditelja. Boris je rođen 22. studenoga 1987. u njemačkom gradu Krefeldu. U Zagreb je došao 1994. i tu je godinama živio u sjeni mužjaka Dede. Oduvijek je bio vrlo energičan i impulzivan, a kada mu je pružena mogućnost slikanja, također nije pokazao interes. Više voli fizičke aktivnosti i manipuliranje predmetima. Ponosan je otac ženkica Megi i Sare, a njih dvije su se pokazale pravim slikaricama! Sara je starija kći Jube i Borisa, rođena u Zagrebu 3. svibnja 1999. Iako nikada prva ne pokazuje inicijativu i uglavnom se povodi za majkom Jubom, pokazalo se da je riječ o vrsnoj umjetnici. Njezini radovi bili su izloženi u Novinarskom do11 mu prilikom promocije prve knjige o Zoološkom vrtu pod naslovom "Divlja djeca Maksimira". Juba je u Zagreb stigla 1998. iz hannoverskog zoološkog vrta, gdje je i rođena 1. studenog 1985. Majka je dviju ženkica: Megi i Sare. Ona se do sada pokazala kao strastvena likovna umjetnica koja zaista uživa u stvaralačkom radu. Izložba u našoj knjižnici njezin je treći proboj na umjetničku scenu jer je prethodno imala dvije izložbe: u Zoološkom vrtu povodom EAZE-ine kampanje za zaštitu čovjekolikih majmuna i u Novinarskom domu. Megi je mlađa kći Jube i Borisa, a rođena je u Zagrebu 3. travnja 2007., na radost svih posjetitelja Zoološkog vrta. Do sada je pokazala velik interes za slikanje i rado se izražava bojama. Pred njom je deifinitivno velika "umjetnička karijera", a ovo je bila njezina druga izložba. Čimpanze (Pan troglodytes) najpoznatiji su čovjekoliki majmuni, a žive u tropskim šumama središnje Afrike. Kao i mi, čimpanze su svejedi, sakupljaju sočne plodove, biraju mlade izdanke, ali često se i organiziraju u lovačke grupe kako bi ulovile ručak. Izrazito su inteligentne životinje i koriste se raznim oruđem prilikom lova, razbijanja oraha te sakupljanja mrava i termita. Mogu doživjeti duboku starost, ponekad požive i šezdesetak godina. Kako stare, tako polako počinju i gubiti dlaku na glavi. Dakle, ćelave kao i mi ljudi! S nama dijele još jednu osobinu, a to je smijeh. Društvene su životinje i žive u velikim skupinama s puno mužjaka i ženki te se vrlo dobro zna položaj svake jedinke u skupini. Čimpanze su među najomiljenijim životinjama u zoološkom vrtu. Vrlo su inteligentne životinje, ali zbog svoje grubosti i agresivnosti, izrazito zahtjevne za držanje. Za vrijeme izložbe našu je knjižnicu posjetio timaritelj majmuna i morskih lavova Damir Kranjac. Na susret s njim došlo je pedesetak djece, učenika Osnovne škole Tituša Brezovačkog. Kad su čula koga će upoznati, djeca su se poveselila da će im dolazak u knjižnicu biti prilika za pomaziti čimpanzu. Takvo nešto, naravno, nije moguće jer čimpanze ne smiju napuštati Zoološki vrt i prilično su opasne životinje, čega djeca, a često ni odrasli, uopće nisu svjesna. Od timaritelja su djeca doznala mnogo toga što o majmunima prije nisu znala. Novost im je bila da su čimpanze zapravo krupnije od onih koje smo navikli gledati u filmovima jer se za snimanje uglavnom koriste mladunci. Odrasla čimpanza, teška preko 60 kilograma, kao ni odrastao čovjek, ne bi bila oduševljena kad bi ju netko pokušao nosati u naručju. Djeca su doznala kako čimpanze slikaju, ali i to kako izgleda njihov trening, koji je važan zbog situacija u kojima im se, na primjer, mora pregledati zub, uzeti bris grla, izmjeriti temperatura, pa trebaju biti spremne na takve zahvate. Čimpanze se na emocije oslanjaju daleko više nego ljudi pa je timaritelj zgodno za njih rekao da su "oštar nož" u odnosu na nas ljude koji smo u odnosu na njih "tupi nož". Timaritelj je djecu podijelio u grupe u kojima su neki učenici glumili čimpanze a neki timaritelje pa su uz pomoć klikera i sitnih nagrada (keksi) jedni drugima pokušali dati do znanja koje je ponašanje poželjno, a koje nije. Djeca su doznala i tužnu činjenicu da su čimpanze ugrožena vrsta jer ih u Africi jedu! A čuli su i simpatičnu istinitu zgodu o bijegu (i sretnom povratku) čimpanze iz našega Zoološkog vrta. Učenicima je također ukratko predstavljena knjiga o povijesti Zoološkog vrta, objavljena pod naslovom "Divlja djeca Maksimira", u kojoj je prikazan razvoj Zoološkog vrta od skromnog početka s tri lisice i tri sove do vrta onakvog kakav je danas (nadamo se da će biti i mnogo ljepši i ugodniji za životinje). Djecu smo također potaknuli da više čitaju i uče o životinjama te da ih poštuju. Nekoliko dana nakon susreta u knjižnici, s grupom djece otišli smo u Zoološki vrt vidjeti uživo, ali iz nove perspektive, životinje o kojima smo u knjižnici mnogo naučili. 12 PSI U KNJIŽNICI ————————————————————————————————————— Ana Bakarić (ana.bakaric@kgz.hr), Knjižnica Jelkovec Povodom Mjeseca hrvatske knjige, i ove godine ugostili smo brojne dječje književnike i ilustratore, ali i neke druge goste. Ipak najdraži od njih, kao i prilikom svakog gostovanja, bili su krzneni četveronožni ljubimci s kojima smo se imali priliku družiti čak dva puta u mjesec dana. Naši su česti i vrlo dragi gosti Petra i Sisi iz skloništa Dumovec. Sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba postoji od siječnja 2001. godine, nalazi se na istočnom rubu grada, a prilagođeno je držanju i smještanju napuštenih pasa raznih pasmina. Svi imaju istu sudbinu neželjenih kućnih ljubimaca. U skloništu se također brinu i o macama, ali i pticama i divljim životinjama koje su nađene kako izgubljeno lutaju. Ipak u azilu su našle privremeno utočište. Prilikom svakog gostovanja ekipe iz Dumovca dogovorimo posjet predškolaca ili prvašića iz Osnovne škole Jelkovec kako bi poslušali zanimljivo predavanje kroz igru i druženje sa psom Sisi. Djeca uče kako se ponašati i brinuti o psu, koje su mu potrebe, što psi smiju i ne smiju te kako pravilno prići nepoznatom psu. Sve se to odmah pokazuje i u praksi s kujicom Sisi koju djeca imaju prilike hraniti, maziti, četkati i još mnogo toga. Djeca, za razliku od odraslih, bez straha i nesigurnosti, postavljaju pitanja, pričaju o svojim ljubimcima i ljubimcima svojih prijatelja, prepričavaju razne zgode i nezgode. Svjesni su da se sa životinjama loše postupa i neposredan doživljaj susreta s njima razvija u djece znanje i razumijevanje o brizi za životinje. Prema Sisi djeca su bila vrlo nježna i pažljiva. Vesela, umiljata i zaigrana, jednostavno je sve oduševila redom i lijepim ponašanjem. Čak i oni malo strašljivi nisu joj mogli odoljeti: čista ljubav prema životinjama prevladala je svaku nesigurnost i bojazan. Nakon odslušane edukacije, svako je dijete dobilo i diplomu za pažljivost i stečeno osnovno znanje o psima. Tea i Vida, Šira i Astra prvi put su gostovali u našoj knjižnici. Udruga Psi pomagači provodi educiranje terapijskih timova s ciljem uključivanja u terapijske aktivnosti za potrebe raznih korisnika. Cilj im je proširiti svijest u javnosti o pozitivnim učincima uključivanja pasa pomagača u različite oblike terapijskih aktivnosti. Nisu svi psi u dvorištima na lancu. Šira i Astra psi su pomagači. Pokazali su djeci nižih razreda sve trikove koje znaju, razveselili ih, ali i naučili kako se za pse treba brinuti te kako im oni uzvraćaju ljubav. Psi pomagači školovani su za posebne uloge. Pomažu u rehabilitaciji, terapiji, u individualnom radu, kako u domovima za starije tako i u radu s djecom s poteškoćama. Tijekom predavanja djeci je jednostavnim rječnikom objašnjeno na koji način pas utječe na korisnika te zbog čega su psi za nas ljude toliko posebni. Ono što je posebno zanimljivo jest osobnost psa pomagača, jer nije svejedno koji će pas biti odabran za edukaciju. Prepoznate su socijalne, psihičke i tjelesne dobrobiti uključivanja pasa u terapijske programe. Pas je naš vjeran prijatelj, daje nam tako mnogo, a traži tako malo - samo ljubav i topli dom. Nije ljubomoran, sebičan, ne zna osuđivati, ne zna za zlo, i ne pamti ga kao ljudi. Ali, ispunjavamo li mi svoje dužnosti kao vlasnici životinja? Pružamo li im tu istu bezuvjetnu ljubav, topao dom i osjećaj pripadnosti? Bilo je mnogo pitanja o tome kako sve to pas nauči. Tea Selaković, predsjednica Udruge psi pomagači objasnila je djeci da psi uče i ponavljaju jer tako mogu pridonijeti svojim 13 radom, osobnošću, igrama, pogledom i pusama. Djeca su kući otišla oduševljena i sretna, s novim znanjima o kućnim ljubimcima, psima, i svjesna koliko su oni pametni, osjetljivi, druželjubivi i zaigrani. Ne govori se bez razloga da je pas čovjekov najbolji prijatelj. Ove su životinje više od prijatelja i nekoga s kim ćete jednostavno provoditi slobodno vrijeme. Psi su stvorenja koja čine za nas nevjerojatne stvari i zaslužuju naše divljenje. Oni nisu samo životinje, već i članovi naših obitelji. Osjećaju ljudsku patnju, smanjuju stres, pomažu ljudima u socijalizaciji. "Pas ima sve odlike čovjeka, a nijednu njegovu manu." Vilim Svečnjak STATISTIKA LJUBAVI U KNJIŽNICI KUSTOŠIJA ————————————————————————————————————— Marina Putnik (marina.putnik@kgz.hr), KGZ Knjižnica Kustošija Progovoriti o ljubavi na drugačiji, statistički način bio je pravi izazov za nas u Knjižnici Kustošija tijekom ovogodišnjega Mjeseca hrvatske knjige. Odlučili smo knjižnične izloge ispisati statističkim podacima koji se odnose na ljubav, seksualnost i brak u Hrvatskoj. Svi statistički podaci preuzeti su iz istraživanja vodećih hrvatskih znanstvenika na tome području, dr. Željke Kamenov, dr. Aleksandra Štulhofera i drugih, te njihovih timova. Dio podataka preuzet je i od Državnoga zavoda za statistiku RH te Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora. Donosimo vam priču o statistici ljubavi, ispisanu na izlozima naše knjižnice: Statistika ljubavi Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. • oko 90 % ljudi u nekom trenutku svoga života uđe u brak Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u planini." • 2004. u RH sklopljeno je 22 700 brakova • 2012. u RH sklopljeno je 20 323 braka Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. • 2004. u RH rastavljeno je 4 985 brakova • 2012. u RH rastavljeno je 5 659 brakova Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. • 2/3 hrvatskih studenata i gotovo 1/2 studentica pokušalo je preuzeti tuđeg partnera 14 • 87 % bilo je barem donekle u tome uspješno U noćima kao ova, bila je u mom naručju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. • 53 % ispitanih LGBT osoba u RH želi ili namjerava ozakoniti svoju vezu Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči. • čak 73 % LGBT osoba u Hrvatskoj doživjelo je nasilje zbog svoje seksualne orijentacije Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio. • oko 83,8 % mladih ispitanika u dobi od 18 do 25 godina (2010.) izjasnilo se za uvođenje seksualne edukacije u hrvatske škole • Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me, voli me, ne voli me i voli me ipak - odgovor je tu, na najvažnije i ponekad najbolnije životno pitanje. Sva sreća da je cvijetu ponestalo latica u pravom trenutku jer što bi se desilo da je ostala još samo jedna latica?! Kako ne bismo upropastili baš cijeli cvjetnjak tražeći odgovore na pitanja vezana uz ljubavnu problematiku, odgovore možemo potražiti i kod stručnjaka raznih profila. Danas gotovo da i nema humanističke i društvene znanosti koja se u nekom segmentu ne zanima za fenomen ljubavi. Sociologija, psihologija, antropologija, povijest, pravna znanost te mnoge druge znanstvene discipline izučavaju ljubav u njezinoj najširoj pojavnosti. No, ni prirodne znanosti nisu ostale imune na izučavanje ljubavi, pa se tako njome bave biokemičari, biolozi, fiziolozi, psihijatri i mnogi dr. Kilometri knjižničnih polica ispunjeni su upravo ljubavnom literaturom, najvećim tugama i čežnjama, kao i slavljem te opijenosti tim najuzvišenijim osjećajem. Teško je pronaći pisca koji se u nekom razdoblju svoga književnog stvaranja nije pozabavio tom temom. Stoga se s pravom možemo zapitati što je to toliko intrigantno u ljubavi čime ona od davnih vremena pa sve do danas iznova budi interese najšire znanstvene i kulturne javnosti? Znanstvenici se slažu da je ljubav teško jednoznačno odrediti, definirati, objasniti i kategorizirati jer se mora uzeti u obzir cijeli niz psihosocijalnih sastavnica toga fenomena kao i mnogobrojnost njezinih pojavnih oblika. Osim što razlikuju ljubav, seks i brak, znanstvenici razlikuju i ljubav od sviđanja te prijateljsku i romantičnu ljubav. Također, neki teoretičari razlikuju erotičnu ili romantičnu ljubav, egocentričnu, prijateljsku i pragmatičnu ljubav od altruistične ljubavi. No ljubav u smislu trajnijega socijalnog odnosa podrazumijeva i prijateljstvo i strast i brigu za partnera. Svi zaljubljeni, kao i oni koji to planiraju uskoro biti, pred našim su izlozima mogli provjeriti koliko su strastveno zaljubljeni. Napisali smo i izložili skalu strastvene zaljubljenosti prilagođenu prema Hatfieldu i Sprecheru (1986.). Bilo je dovoljno sjetiti se osobe koju trenutno najstrastvenije volimo i popuniti jednostavan upitnik, jer tko ne poznaje te strastvene, vrtoglave osjećaje koji prate sviđanje, strast i zaljubljenost, kad srce luđački lupa i tlo izmiče pod nogama?! 15 F. Sagan kaže: „Ljubav je kao vožnja automobilom. Startaš naglo, voziš prebrzo, a kočiš kad je već prekasno.“ Slažemo se sa Saganom i mišljenja smo da je brza vožnja jedan od najvećih užitaka, stoga kad niste na cestama, vozite jaaako brzo i nastojte ne kočiti jer i provalije, ako su ljubavne, imaju dušu. http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/u-mjesecu-knjige-na-kustosiji-statisticki-podaci-o-ljubavi966932 LIKOVNA ETNO RADIONICA ROŽE OD PAPERA (IZRADA BOŽIĆNOG NAKITA) ————————————————————————————————————— Tanja Štignjedec Sulić (tanja.stignjedec.ulic@kgz.hr), KGZ Knjižnica Jelkovec U sklopu Internog četvrtka, u studenom 2014. u Knjižnici Jelkovec održana je likovna etno radionica Rože od papera. Radionica izrade cvijeća od papira bila je među prvima koje su se održavale u Zavičajnom muzeju Donja Kupčina nakon njegova ponovnog otvorenja 2007. godine (muzej je bio zatvoren zbog posljedica razaranja u Domovinskom ratu). Inicirala ju je tadašnja kustosica muzeja Željka Petrović Osmak. Radionica je poslije uvrštena u edukativno-pedagoški program Zavičajnoga muzeja Donja Kupčina s ciljem revitaliziranja vještine slaganja cvijeća od krep-papira u tom kraju. S obzirom na to da je posljednjih desetljeća u Donjoj Kupčini običaj kićenja bora istisnuo slaganje božića od borovih grančica, kao i njegovo ukrašavanje rožama i drugim tradicionalnim ukrasima, mlađi naraštaji više nisu bili upoznati s izradom cvijeća od krep papira. Zbog toga su u muzeju organizirane redovite radionice na kojima su starije žene iz sela (u početku) i zaposlenice muzeja (koje su to od njih naučile) prenosile vještinu djeci i svima zainteresiranima. Osim uloge očuvanja etno baštine u lokalnoj zajednici, cilj je radionice bio i predstavljanje baštine široj publici. Osim što je održavana u muzeju, radionica je gostovala u zagrebačkim vrtićima, školama i knjižnicama. Tijekom zimskih mjeseci 2012. i 2013. godine održano je nekoliko radionica u suradnji s djelatnicama Knjižnice Savica (Snježana Ercegovac), Dječje knjižnice Marin Držića (Ana Pavlek) i Knjižnice Gajnice (Ana-Marija Malibašić i Morena Livaković). Radionica Rože od papera namijenjena je djeci školskog uzrasta, ali je primjerena i za korisnike srednje i starije životne dobi. Izrada cvijeća od papira pomaže razvoju fine motorike djeteta zbog manipuliranja papirom nježne strukture. S obzirom na to da postoji velik broj kombinacija oblika tj. na različite načine izrađenih tučaka, latica i listova, te kombinacija njihovih boja, također se potiče razvoj mašte i kreativnosti. Cvijeće od krep-papira izrađivalo se u krajevima središnje i sjeverne Hrvatske. Izrađivale su ga žene prema vlastitoj kreativnosti i mašti, pripremajući tako ukrase za predstojeće božićne blagdane. Podaci koje nadalje ovdje iznosim prikupljeni su od kazivačica iz Donje Kupčine i odnose se na pedesete i šezdesete godine dvadesetog stoljeća. Prema njihovim kazivanjima, žene su kupovale krep-papir u lokalnom dućanu. Često bi se udružile dvije-tri u 16 kupnji papira kako bi uštedjele novac. Upravo zbog štednje, cvjetovi su tada bili nešto manji u odnosu na današnje. Sredinom dvadesetoga stoljeća, s obzirom na to da je izbor boja tada bio manji, cvijeće je bilo isključivo crveno, rozo, bijelo i plavo, dok je za tučak birana žuta, a za listove zelena boja. Kupčinke kažu da se cvjetovi po obliku i načinu slaganja razlikuju od sela do sela. U Donjoj Kupčini postoji oko četrdesetak vrsta cvjetova od krep-papira koje stanovnici prepoznaju kao dio tradicije svoga sela. Neke kazivačice kažu da su upravo one zamislile i domislile način izrade pojedinih cvjetova. Osim cvjetovima od krep-papira, božić se najčešće ukrašavao pozlaćenim ili posrebrenim orasima, malim crvenim jabučicama te svilenim bombonima. Tako ukrašene borove grane, povijene u kružnu formu, zavjesile bi se u sveti ugao prostorije. Taj dio prostorije naziva se sveti ugao jer su tu bile obješene slike svetaca. Osim kao božićni ukras, cvijeće od kreppapira koristilo se u svadbenim običajima (mladenkin vijenac za glavu i buket te kite za sudionike vjenčanja) te u funeralnim običajima (nosilo bi se na grob mlađim osobama). Nije bilo neobično da se životni prostor također ukrasi takvim cvijećem. MJESEC HRVATSKE KNJIGE U GRADSKOJ KNJIŽNICI SAMOBOR ————————————————————————————————————— Draženka Robotić (drobotic.roboti@gmail.com), Gradska knjižnica Samobor Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Samobor obilježen je dvjema knjigama koje su osvježile nakladništvo knjižnice i kojima je knjižnica obilježila i Dan svojega grada: zbirkom kratkih priča s prošlogodišnjega Natječaja - Pišem ti priču - i zbirkom pjesama samoborskoga pjesnika Marka Vukasovića. Pišem ti priču – zbirka je priča pristiglih na 1. natječaj za kratku priču Gradske knjižnice Samobor, 2013. Natječaj smo raspisali bez velikih očekivanja. Veselili smo se spoznaji da će nam oni koji vole pisati poslati svoje priče. I to se i dogodilo: pristigla je 151 priča. Žiri, koji su činili Ivica Prtenjača, Drenka Veronek, Marko Gregur i Draženka Robotić, uhvatio se u koštac s pričama, a rezultati Natječaja objavljeni su u ovoj zbirci! Pjesme Marka Vukasovića knjiga je koja je objavljena povodom 100. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti samoborskoga pjesnika Marka Vukasovića. Marko Vukasović vječna je poveznica i inspiracija za kulturnu sredinu današnjega Samobora, koja osjeća i misli da Vukasovićev rad zavređuje objavljivanje. Gradska knjižnica Samobor u sjećanje na ovog zanimljivog, marljivog i svestranog intelektualca, objavila je knjigu u kojoj se uz Vukasovićeve pjesme nalaze i neki drugi materijali i fotografije, uz koje još jednom možemo obnoviti sjećanje na ovog autora pjesama koje su i danas žive i svojevrsne su „samoborske himne“! Nakon Mjeseca hrvatske knjige na redu je Tjedan strane kulture. Ove godine to je bila francuska kultura. U sklopu Tjedna francuske kulture u Samoboru, od 24. do 28. studenog, Gradska knjižnica Samobor i Hrvatsko francusko društvo prijateljstva Samobor – Chassieu 17 pripremili su raznolik program prezentacija, multimedijalnih predavanja, izložbi i glazbenih produkcija. Donosimo vam sažeti dnevnički zapis Tjedna francuske kulture u Samoboru. Ponedjeljak. U samoborskom je kinu priređena projekcija dvaju francuskih filmova. Na jutarnjoj projekciji animiranog filma Ernest i Celestine bili su učenici drugih i četvrtih razreda samoborskih osnovnih škola, a poslijepodne su Nicolasa na praznicima gledali učenici petih i sedmih razred. Samoborsko kino bilo je popunjeno do zadnjeg mjesta, a reakcije na filmove bile su vrlo pozitivne. Utorak. Dan predviđen za suvremeni francuski roman. U GKS-u gostovao je viši asistent na Katedri za francusku književnost Odsjeka za romanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. Marinko Koščec, i održao predavanje o suvremenome francuskom romanu. Govorio je o književnim djelima prevedenim na hrvatski, koja se mogu pronaći u našim knjižnicama i knjižarama. Zanimljivo predavanje, koje je mnogima dalo odgovor na ono dobro znano pitanje: što čitati? Srijeda. Treći dan ovoga zanimljivog, francuskog Tjedna, ujedno je i središnji događaj. U 19 sati u Gradskoj je knjižnici otvorena izložba fotografija Lica svijeta francuske senatorice Michele André. Izložbu je otvorila veleposlanica Republike Francuske u Hrvatskoj Michele Boccoz. Četvrtak. Dan rezerviran za dva multimedijska predavanja. U Odjelu za djecu bilo je govora o Francuskim zabavnim parkovima, a malo poslije u Odjelu za odrasle održano je multimedijsko predavanje o Nepoznatoj Francuskoj. O nepoznatoj Francuskoj govorili su Sanja Černko Delarue i njezin suprug Régis Delarue. A o zabavnim parkovima, mlađim posjetiteljima, svoja znanja prenijela je Mirjana Komočar-Ljubić. Posebnost je i uključenost ostalih kulturnih ustanova Samobora pa je tako u Glazbenoj školi Ferdo Livadić priređena glazbena produkcija polaznika glazbene škole koji su izvodili djela francuskih autora. Petak. Završni dan u Tjednu strane kulture može se imenovati kao red stripa – red priče i red francuskih delicija. Gost Odjela za djecu i mladež Darko Macan, poznat dječjoj publici kao književnik i crtač stripa, predstavio je dva nova naslova Asterixa, ali u ulozi prevoditelja stripa. Uz uvijek vrijedno ponavljanje gradiva iz povijesti Gala i Rimljana, susret je završio crtačkim majstorijama Darka Macana, koje su s oduševljenjem gledali i pokušali oponašati učenici samoborskih osnovnih škola. Nakon jutarnje uvertire, predvečer istoga dana održana je i projekcija animiranih filmova o Asterixu. Na odjelu za odrasle u velikom finalu ovoga tjedna održano je predavanje prof. Rikarda Bakana o francuskoj gastronomiji, uz degustaciju francuskih delicija. Zadovoljstvo posjetitelja, naših sugrađana i korisnika knjižnice, bilo je očito, a mi samo možemo dodati: definitivno su sva čula uživala! S KNJIGOM NA TI! – GAŠENJE KNJIŽEVNE TRIBINE U GRADSKOJ KNJIŽNICI VELIKA GORICA ————————————————————————————————————— Ivana Grubačević (igrubacevic@gmail.com), Gradska knjižnica Velika Gorica Književna tribina S knjigom na ti! pokrenuta je u Središnjem odjelu za odrasle Gradske knjižnice Velika Gorica početkom 2012. godine, a zamišljena je kao niz književnih susreta s poznatim i nepoznatim piscima i njihovim knjigama – ukratko - susret s knjigom na 18 drugačiji način! Tribine su se održavale jedanput mjesečno, u stalnom terminu ponedjeljkom u devetnaest, a voditeljica i moderatorica susreta bila je velikogorička književnica Darija Žilić, pjesnikinja, esejistica, književna kritičarka, organizatorica književnih susreta, aktivistica, pjevačica, prevoditeljica i osvajačica književne nagrade Kiklop. Izbor gostiju bio je prepušten moderatorici, a nastojalo se da to uvijek budu zanimljivi i drugačiji autori te knjige koje zaslužuju čitateljsku pozornost. Do studenoga 2014. godine, kada je održana posljednja tribina, u Gradskoj knjižnici Velika Gorica na ukupno 17 susreta gostovali su: psihologinja Mirjana Krizmanić, pjesnikinje Dorta Jagić i Sonja Manojlović (Vesni Parun uz 90. rođendan), urednik Kruno Lokotar i mlada književnica Antonija Novaković (tribina Birali ste broj koji se ne koristi), predsjednica Matice hrvatske Sisak i urednica časopisa Riječi Đurđica Vuković, novinar Vijenca Andrija Tunjić i sisačka pjesnikinja Nataša Nježić (na večeri O Matici, Riječima i Srebrnoj ljuljački), književnica Nada Gašić, pjesnikinja i aktivistica za zaštitu životinja Ana Horvat (Poznajete li Anu Horvat?), spisateljica, prevoditeljica i znanstvenica Irena Lukšić (Priče o putovanju gradovima, selima, dvorcima), književnica Ljerka Car Matutinović i dramski umjetnik Dubravko Sidor (Vrijeme punog mjeseca), književnici Ludwig Bauer i Lidija Dujić (Knjiga o Sunčani i Severu), književnici Alojz Majetić i Branislav Glumac (Pedeset nijansi suvremeniji), osnivač Festivala fantastične književnosti i urednik zbornika festivalskih priča Davor Šišović te nakladnik, fotograf i pisac Zoran Filipović (Fantastika na istrijanski), književno-bračni par Ivana i Roman Simić Bodrožić, voditelj radionica kratke priče Centra za kreativno pisanje Miroslav Mićanović te spisateljice Suzana Bosnić i Tajana Obradović (Putovanje u središte kratke priče), književnik i prevoditelj Boris Perić (Filip Latinović u krznu), književnica i novinarka Maja Hrgović i književnik i kolumnist Željko Špoljar (arteist.hr), književnik Milko Valent (Umjetne suze Milka Valenta) i književnica Marina Šur Puhlovski (Energija uklapanja). Zanimljivim naslovima i najavama tribina nastojali smo potaknuti velikogoričku (i širu) publiku na posjet tribinama i upoznavanje sa zaista zanimljivim, svestranim i elokventnim gostima koje je Darija Žilić kroz neformalan razgovor navodila da kažu ponekad i više od onog što su namjeravali. Tako su tribine nerijetko završavale raspravama i bilo je tu i smijeha i neslaganja i svega onoga što čini dobra i konstruktivna književna druženja. Tribina je stekla i stalne posjetitelje, ali kao što to obično biva, u nedovoljnom broju da bi se održala. Zbog drugih obveza moderatorica Darija Žilić odlučila je s krajem ove godine napustiti vođenje tribine, a iako smo razmišljali o tome da zadržimo formu i naslov, bez nje kao voditeljice i dobre poznavateljice suvremenih književnih strujanja i recentnih prilika na hrvatskoj književnoj sceni, tribina bi jednostavno izgubila svoj dosadašnji smjer. Među svim kvalitetnim i posebnim Darijinim gostima teško je izdvojiti najzanimljivije, ali ipak valja istaknuti neke od susreta: najposjećeniji su, očekivano, bili susreti s popularnim autorima kao što su Mirjana Krizmanić i Ivana Simić Bodrožić, među najenergičnijima je, neočekivano, bio susret s predstavnicima Ogranka Matice hrvatske iz Siska i nezaboravnim Andrijom Tunjićem, kao najinteresantniji istaknuli su se predstavljanje Centra za kreativno pisanje (CeKaPe) i susret s mnogima do tada nepoznatim istarskim književnim aktivistom Davorom Šišovićem, književni doajeni Alojz Majetić i Branislav Glumac dokazali su kako popularnost erotske književnosti nije rezervirana samo za današnje vrijeme u kojem vladaju sve nijanse sive, romani samozatajne Nade Gašić, jedne od naših najmi19 nucioznijih književnica, planuli su u knjižnici nakon njezina gostovanja na tribini, a Milko Valent u energičnom čitalačkom raspoloženju zdušno je branio vrijednosti Umjetnih suza – trećega najduljeg romana u hrvatskoj književnoj povijesti. Književnost, pjesništvo, aktivizam, izdavaštvo, pisanje – tijekom dvije i pol godine tribina S knjigom na ti! u Gradskoj knjižnici Velika Gorica bila je mjesto razmatranja i promišljanja ovih tema. Druženje s knjigom i autorima izvukli smo iz standardnih okvira pukog predstavljanja knjige, iz standardne sheme u kojoj o knjizi pričaju svi – od urednika do recenzenta i interpretatora teksta – osim samih autora. Na ovim su tribinama upravo oni bili u prvom planu kako bi ih stari i neki novi čitatelji upoznali i poželjeli pročitati ponešto od onoga što su stvorili. Potaknuti pitanjima moderatorice pružili su nam uvide u svoja djela i otvorili prozore u svoje intimne svjetove. Svjesni onoga što nestaje s gašenjem ovih susreta, sa žaljenjem pozdravljamo ovu književnu tribinu, ali s nadom u nova zanimljiva književna druženja u našoj knjižnici ipak idemo dalje! MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2014. U KNJIŽNICI GALŽENICA ————————————————————————————————————— mr.sc. Marija Ivanović (knjiznica-velika-gorica@zg.t-com.hr), Knjižnica Galženica Gradske knjižnice Velika Gorica Ivanu Mažuraniću, jednom od najznačajnijih Hrvata 19. stoljeća, u povodu 200. obljetnice rođenja bio je posvećen veći projekt: Ivan Mažuranić – pjesnik i političar. Sastojao se od informativno-animacijske izložbe, nagradne igre za odrasle sugrađane i završnog programa s prigodnim predavanjem. Glavni mu je cilj bio popularizirati raznoliko djelovanje i zasluge ovoga znamenitog Hrvata. Izložba Ivan Mažuranić – 200. obljetnica rođenja (17. 10. - 5. 11. 2014.) preslikama je i kraćim tekstovima predstavila Mažuranića kao pjesnika, poliglota, leksikografa, vrsnog pravnika, pripadnika ilirskog preporoda, političara i državnika, prvoga hrvatskog bana pučanina, prosvjetnog reformatora, utemeljitelja važnih institucija. Autor povijesnog spjeva Smrt Smail-age Čengića (objelodanjenoga u više od 150 izdanja, prevedenoga na sve veće svjetske jezike) manje je poznat po svojim društveno-političkim idejama i zaslugama za stvaranje moderne europske države. Na temelju te izložbe u izlogu knjižnice napravljen je upitni listić s 10 pitanja. Zainteresirani za sudjelovanje u nagradnoj igri na njih su najlakše mogli odgovoriti pozorno gledajući izložbu. Poticanjem korisnika knjižnice na uključivanje u nagradnu igru u kojoj će 15 sudionika dobiti godišnje besplatno učlanjenje, ostvarena je iznimno svrhovita komunikacija o čemu svjedoči činjenica da je desetak sugrađana zatražilo presliku upitnog listića nakon što su se potrudili odgovoriti na postavljena pitanja („Pokazao bih to svom unuku…“). Do određenog roka u sandučić je ubačeno četrdesetak ispunjenih listića. Na završnom programu obilježavanja 200. obljetnice rođenja Ivana Mažuranića, 4. studenoga u 19 sati, zanimljivo predavanje o Mažuraniću i njegovu vremenu održala je Tanja Horvat, prof. povijesti, velikogorički srednjoškolci Dorijan Brozović i Lukas Žgela pročitali su nekoliko ulomaka iz spjeva Smrt Smail-age Čengića, a dio nastupnoga govora prvoga bana pučanina u Saboru 29. rujna 1873. pročitao je Tvrtko Kovačević, član dramske skupine Ogranka „Seljačke sloge“ iz Buševca. Sudionici programa izvukli su 15 listića sretnih rješavača koji dobivaju besplatno (godišnje) učlanjenje u knjižnicu. U uspješnoj organizaciji završnog programa sudjelovale su Mara Matić, prof. i Ljiljana Godinić, dipl. knjižničarka iz Ekonomske škole Velika Gorica. 20 Predstavljanje knjige I na početku i na kraju bijaše kava Julijane Matanović 21. listopada 2014. okupilo je brojne poklonike spisateljice koja je književnu slavu stekla prozom Zašto sam vam lagala, a koju prepoznaju po „nepodnošljivoj“ lakoći pripovijedanja, psihološkosocijalnom i intimističkom senzibilitetu te snažnoj emocionalnosti. „Žena koja je književni tekst proglasila jedinim istinskim ljubavnikom“, (običnoj!) kavi kao psihološkom i sociološkom lakmusu odnosa i veza među ljudima, posvetila je prelijepu knjižicu koja će ponovno svjedočiti: „Pravoj priči treba darovati vrijeme.“ Najnovija Julijanina knjiga kratkih priča o kavi već je osvojila srca brojnih čitatelja i pretvorila se u najpoželjniji dar svakoj dragoj osobi! Susret s ovom osobitom književnicom odvijao se uz mnoštvo različitih šalica s „ukuhanom“ crnom kavom za sve nazočne. U cijeloj Hrvatskoj već se nekoliko godina istoga dana i u isto vrijeme, 23. 10. u 12 sati, održava akcija populariziranja čitanja čitanjem književnih tekstova na javnim mjestima.. Čitajmo naglas, čitajmo o ljubavi…u knjižnici, pred knjižnicom, na trgu bio je naziv ovogodišnjega programa Knjižnice Galženica u Velikoj Gorici. Odabrane pjesničke i prozne tekstove s temom ljubavi (najviše prema osobama, ali i prema prirodi i domovini!) čitala su 32 učenika (samo u knjižnici, zbog kiše!): učenici iz OŠ J. Habdelića (voditeljica Goranka Braim Vlahović, dipl. knjižn.) i iz Ekonomske škole (voditeljice Ljiljana Godinić, dipl. knjižničarka te profesorice Sanja Primorac i Mara Matić). Voditeljica programa upoznala ih je s velikom Mažuranićevom obljetnicom i njegovom ljubavnom pjesmom Peru. Učenici su s novim iskustvom i osnaženi u svom odnosu prema literarnom tekstu napustili knjižnicu izražavajući želju da ponovno sudjeluju u sličnom programu. Knjižnica je programom Prevoditeljice iz Velike Gorice i njihovi recentni prijevodi književnih djela održanim 28. listopada nastavila lani započeti projekt Razgovori o prevođenju i prevedenim knjigama, koji ima cilj upoznavanja javnosti poglavito s književnim prevoditeljstvom, važnim, složenim i nedovoljno poznatim intelektualnim i kreativnim poslom koji još od Jeronimova prijevoda Biblije pridonosi vezama među kulturama, civilizacijama, narodima. Susret i razgovor s profesoricama, Velikogoričankama Romanom Perečinec (prevodi s njemačkog, nizozemskog i flamanskog jezika) i Anom Pranjković (prevodi s njemačkog, španjolskog i portugalskog jezika) približio je zainteresiranim sugrađanima probleme, izazove i ljepote ove profesije. Romana i Ana govorile su vrlo zanimljivo o desetak knjiga koje su prevele ili upravo prevode. Pitanja i komentari iz publike obogatili su ovaj razgovor. Izložba fotografija Knjiga svaki dan (5.-18. studenoga 2014.) u izlogu knjižnice Galženica nastala je u suradnji Gradske knjižnice i čitaonice u Požegi i Hrvatskoga fotosaveza te Gradske knjižnice i čitaonice Ante Jagar Novska, kroz javni natječaj na zadanu temu i fotoradionicu koju je priredio Hrvatski fotosavez u Požegi, a u kojoj su sudjelovali mladi autori iz Požege, Vinkovaca, Jarmine, Našica i Valpova. Osnovna je tema izložbe knjiga i čitanje kao svakodnevna aktivnost, kao potreba, hobi, oblik druženja s književnim likovima te čitanje kao širenje znanja i iskustva. Povezivanje videovezom (skypeom) knjižnica u Požegi i Velikoj Gorici pri otvorenju izložbe prvi je takav događaj u ovoj knjižnici, a svjedočilo mu je, uz nazočnost dogradonačelnika Ervina Kolarca (koji je izložbu i otvorio), predstavnika Hrvatskoga fotosaveza (Predraga Bosnara i Zlate Medak, voditeljice programa rada s mladima), nekoliko poznatih fotoamatera i ljubitelja fotografije te skupina velikogoričkih gimnazijalaca s kojima je bila Helena Podvorac, dipl. knjižničarka. Na Dan hrvatskih knjižnica, 11. studenoga, u Knjižnicu Galženica u jutarnjim satima na svom putu u Sisak na središnje obilježavanje ovoga dana, svratila je u kratki posjet skupina knjižničara i studenata knjižničarstva iz Zagreba, koji vozeći bicikle u skupinama na21 stoje promicati knjižničnu djelatnost diljem Hrvatske. Ideja je „europska“, a u Gorici su ovi biciklisti dočekani lijepo i sa zanimanjem sugrađana te nakon okrijepe ispraćeni na put prema Sisku. Mjesec hrvatske knjige jedinstvena je prigoda populariziranja odnosa prema (dobroj) knjizi, poticanja čitanja (dobre) knjige, poticanja vrednovanja izdavačke aktualne produkcije (kojeg je sve manje!) te reafirmiranja uloge narodnih knjižnica u sve „virtualnijoj“ stvarnosti klasične i elektronske knjige. Uz književnike i druge autore (stručnjake, publiciste, znanstvenike), prevoditelji, urednici i ilustratori te Krležine „kutije olovnih slova“, koju je čovjek jedinu izumio u obranu svoga ljudskog dostojanstva“, barem u ovih mjesec dana postaju nezaobilazna tema medijskih priloga što knjižnice trebaju iskoristiti. MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2014. U GRADSKOJ KNJIŽNICI VELIKA GORICA ————————————————————————————————————— Ivana Grubačević (igrubacevic@gmail.com) i Lidija Badanjak (lbadanjak@gmail.com), Gradska knjižnica Velika Gorica Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Velika Gorica obilježio je niz događanja koja afirmiraju ljubav, prije svega prema čitanju, ali i ljubav u svim njezinim oblicima, pod motom O čemu čitamo kad čitamo o ljubavi, parafrazom naslova zbirke Carverovih kratkih priča. Kao i svake godine, omogućili smo besplatan upis prvašićima u knjižnicu. Osnovali smo prvi čitateljski klub, gošća nam je bila Julijana Matanović, družili smo se s velikogoričkim prevoditeljicama, edukativnim kvizom o Ivanu Mažuraniću obilježili smo 200. obljetnicu njegova rođenja, organizirali javna čitanja, predstavljali knjige za djecu i odrasle te pripremali prirodnu kozmetiku. Sasvim nenadano, u Mjesecu hrvatske knjige 2014. ugostili smo knjižničare na biciklima! U utorak 11. studenoga, u sklopu obilježavanja Dana hrvatskih knjižnica, skupina knjižničara na biciklima odvozila je rutu od Zagreba do Siska, gdje je održana središnja svečanost. Knjižničare-bicikliste na prvom odmorištu na putu do Siska ugostili su velikogorički knjižničari u Područnoj knjižnici Galženica. Ta je inicijativa domaći odjek europskoga pokreta zagovaranja za knjižnice Cycling for Libraries, u kojem knjižničari iz zemalja diljem Europe jedanput godišnje bicikliraju našim kontinentom s ciljem zagovaranja knjižničarske struke i podizanja svijesti o vrijednim uslugama i informacijskim resursima koje knjižnice pružaju lokalnoj i široj zajednici. Osim zagovaranja za knjižnice i davanja podrške ulozi knjižnica u zajednici, pokret Cycling for Libraries nastoji jačati i razvijati međunarodnu suradnju među knjižničarima, daljnju suradnju knjižnica i njihovih korisnika u osmišljavanju novih usluga i tako osigurati slobodan protok informacija i dijeljenje znanja. Inicijativu Biciklima u Sisak pokrenula je tajnica Zagrebačkoga knjižničarskog društva Marija Šimunović, koja je uz Vesnu Stričević iz Knjižnica grada Zagreba sudjelovala na knjižničarskoj konvenciji Cycling for Libraries 2013., na ruti od Amsterdama do Bruxellesa. U Središnjem odjelu za odrasle u Mjesecu hrvatske knjige osnovan je prvi čitateljski klub Gradske knjižnice Velika Gorica Književni sladokusci, a svi koji su željeli saznati kako takvi klubovi funkcioniraju i oni koji su se željeli uključiti u rad našega kluba, sve informacije mogli su dobiti na predstavljanju knjige Ivane Bašić O čitateljskim grupama. Nama knjižničarima, kao i svima ostalima koje zanimaju čitateljske grupe kao oblik biblioterapije, Iva22 na Bašić predstavila je svoju iznimno vrijednu knjigu, a tim smo događanjem nastojali motivirati članove knjižnice da se priključe našem novoosnovanom čitateljskom klubu. Tako sada, nakon prvoga održanog sastanka upravo u Mjesecu hrvatske knjige, klub broji 11 članova i dvije voditeljice, a početkom prosinca očekuje nas i prva čitateljska rasprava. U sklopu akcije Čitajmo zajedno, čitajmo o ljubavi u ovogodišnjoj Lektiraonici – programu za poticanje čitanja za srednjoškolce – ove godine prigodno nazvanoj Reci mi to pjesmom - gosti su nam bili gimnazijalci iz Velike Gorice pod vodstvom profesorice hrvatskog jezika Dubravke Cundeković. Tijekom susreta razgovarali smo o važnosti poezije i njezina uvrštavanja u lektiru, a učenici su dobili priliku iznijeti svoja razmišljanja o čitanju, lektiri, pjesništvu i vlastitoj volji i ljubavi prema čitanju. Nakon rasprave organizirali smo javno čitanje poezije po izboru učenika sudionika Lektiraonice, koje se trebalo održati u Labirintu osjećaja u parku dr. Franje Tuđmana, ali smo zbog hladnog i kišnog vremena čitali u prostoru knjižnice. U Područnoj knjižnici Galženica, u sklopu te akcije, također je organizirano javno čitanje književnih tekstova, a odabrane pjesničke i prozne tekstove čitali su učenici iz OŠ J. Habdelića (voditeljica Goranka Braim Vlahović, dipl. knjižničarka) i iz Ekonomske škole (voditeljice Ljiljana Godinić, dipl. knjižničarka i Sanja Primorac, prof.). Također zamišljeno kao čitanje na trgu ispred knjižnice, ispred kafića, na autobusnoj postaji, radi lošeg vremena nažalost je, ali zato ne i s manje žara, održano u prostoru knjižnice. Velikogoričanka Ivana Lovrić, aktivna članica Udruge ZMAG, zaljubljenica je u prirodnu kozmetiku, koju i sama proizvodi, a u Mjesecu hrvatske knjige predstavili smo njezinu nedavno objavljenu knjigu Prirodna kozmetika iz vlastite kuhinje. Gosti predstavljanja imali su priliku saznati kako se zdravo i uz malo novca kvalitetnije brinuti za vlastito tijelo, a autorica je demonstrirala i izradu tradicionalnoga balzama za njegu kože, koji su prisutni dobili na dar. U Područnoj knjižnici Galženica u povodu 200. obljetnice rođenja Ivana Mažuranića organizirana je informativno-animacijska izložba s nagradnom igrom posvećena ovom poliglotu, leksikografu, vrsnom pravniku, pjesniku, autoru povijesnoga spjeva Smrt Smail-age Čengića (objelodanjenom u više od 150 izdanja, prevedenom na sve veće svjetske jezike), prosvjetnom reformatoru, prvom banu pučaninu i jednom od najznačajnijih Hrvata 19. stoljeća. Na temelju izložbe o Mažuraniću u izlogu Područne knjižnice Galženica organizirana je nagradna igra, a u završnom programu 15 najsretnijih sudionika osvojilo je besplatno godišnje učlanjenje u Knjižnicu. Popularna književnica Julijana Matanović predstavila je u Galženici svoju najnoviju knjigu I na početku i na kraju bijaše kava, a na ugodnoj književnoj večeri uživali su – naravno, uz kavu – brojni zainteresirani Velikogoričani. Julijana Matanović je na svoj prepoznatljiv, pristupačan i topao način govorila o pričama i ljudima koji su našli svoj put do stranica ove knjige. U suradnji s Hrvatskim fotosavezom, Gradskom knjižnicom Požega i Gradskom knjižnicom i čitaonicom Ante Jagar Novska, u Područnoj knjižnici Galženica postavljena je izložba fotografija Knjiga svaki dan, koja je nastala u suradnji Gradske knjižnice i čitaonice u Požegi i Hrvatskoga fotosaveza kroz javni natječaj na zadanu temu i fotoradionicu koju je priredio Hrvatski fotosavez u Požegi, a u kojoj su sudjelovali mladi autori iz Požege, Vinkovaca, Jarmine, Našica i Valpova. Osnovna je tema izložbe bila knjiga i čitanje kao svakodnevna aktivnost, kao potreba, hobi, oblik druženja s književnim likovima, te čitanje kao širenje znanja i iskustva. Izložba je bila postavljena od 5. do 18. studenoga 2014. u izlogu i prostoru Područne knjižnice Galženica. Ono što već postaje svojevrsna tradicija u Područnoj knjižnici Galženica jest gostovanje velikogoričkih prevoditeljica Romane Perečinec i Ane Pranjković, koje su na živahnoj književnoj večeri okupljenima pripremile pravi show i predstavile svoj prevoditeljski rad. Kroz predstavljanje najzanimljivijih knjiga koje su nedavno prevele ili ih upravo prevode, progovorile su i o samozatajnoj i kod nas nedovoljno cijenjenoj profesiji književnog prevo23 ditelja, o upoznavanju pisaca, specifičnostima nakladnika i s tom tematikom nas uvele uz niz anegdota iz prevoditeljske branše. Dječji odjel je za najmlađe (i one malo starije) pripremio raznolik program – učenici prvih razreda osnovnih škola tijekom Mjeseca hrvatske knjige imali su mogućnost besplatnog učlanjenja u knjižnicu, a svatko je od upisanih dobio Čitatovnicu – čitalačku putovnicu za putovanje svijetom knjiga. Čitatovnica je projekt Dječjeg odjela koji se provodi od prošle godine, a namijenjen je poticanju čitanja kod djece rane školske dobi. Tijekom školske godine u nju će za svaku posudbu knjiga na Dječjem odjelu dobiti žig, a za one koji je najbrže ispune slijedi i mala nagrada. Svi vlasnici ispunjenih Čitatovnica dobivaju i pohvalnicu. Na i inače aktivnoj Facebook stranici Dječjeg odjela svakog dana tijekom Mjeseca hrvatske knjige mogli ste pročitati neke od slavnih ljubavnih stihova po izboru knjižničarki. Za djecu je organizirano gostovanje mlade dječje književnice Jelene Pervan, čije su slikovnice zanimljivim pričama i veselim crtežima osvojila srca malih čitatelja. Jelena je do sada napisala tri slikovnice (Pjegava Iva, Hrkalo te Hrkalo i kamilica), koje lijepo i nenametljivo djeci poručuju da je u redu biti drugačiji. Na gostovanju je autorica oduševila djecu svojim nastupom te glumljenjem likova iz svojih slikovnica, a u toj su igri mogla aktivno sudjelovati i djeca. Spremni za novi početak? bio je naziv prve u jesenskom nizu psihoedukativnih radionica za roditelje i odgajatelje koje se redovno tijekom godine održavaju u Dječjem odjelu i kojima se odaziva velik broj stručnih odgajatelja, ali i stalna grupa zainteresiranih roditelja. Prva ovojesenska radionica bila je posvećena problemima početka nove školske i vrtićke godine. Često se misli da je to razdoblje stresno samo za djecu, a osjećaji roditelja, odgojitelja i učitelja stavljaju se u drugi plan te je zato ova radionica bila namijenjena odraslim članovima kako bi se što lakše prilagodili na nove uloge koje im jesen donosi. KUĆICA ZA KNJIGE ————————————————————————————————————— Morana Peranić (djecji@knjiznica-vg.hr), Gradska knjižnica Velika Gorica Projekt Kućica za knjige vuče korijene daleko u prošlost, međutim svoj današnji prepoznatljiv oblik dobio je početkom 2009. godine. Tada je Todd Bol iz Hudsona izradio prvu kućicu u spomen na svoju majku učiteljicu, koja je jako voljela knjigu i čitanje. Kućicu je stavio u dvorište, napunio je knjigama i ona je izazvala oduševljenje susjeda i prijatelja. Uskoro je svoj projekt, nazvan Little free library, počeo širiti po susjedstvu, a na svaku postavljenu kućicu stavio je natpis besplatne knjige. Do ljeta 2010. misija i svrha ovih malih kutija punih knjiga bila je jasnija. Svaka od njih bila je unikatna, međutim sve su imale istu svrhu – razmjenu dobrih knjiga i širenje zajedništva među pojedincima jedne zajednice. Projekt se iz SAD-a polako ali sigurno širio u sve krajeve svijeta. Danas ovakve male knjižnice na otvorenom možemo naći u više od 70 država. Svaka od njih ima svoje specifičnosti. Neke su više namijenjene dje- 24 ci, neke odraslima, neke su postavljene u dvorišta, neke u parkove, neke ispred pošta, banaka, škola, a zajedničko im je da se nalaze na mjestima koja su prometna, kojima se kreće velik broj ljudi. Mnoge od njih postavljene su s nekim specifičnim ciljem - negdje je on ekološki pa su kućice izgrađene isključivo od recikliranih materijala, negdje je to promocija umjetnika koji ih oslikavaju, negdje je svrha humanitarna, ali sve ih povezuje ista svrha - promocija knjige i čitanja kao i širenje zajedništva i solidarnosti među pojedincima zajednice u koju su postavljene. Dječji su knjižničari stalno u potrazi za novim idejama kojima bi približili djeci knjigu i čitanje. Prije dvije godine, kada smo se prvi put susreli s primjerom kućice za knjige, znali smo da je to jedna od onih ideja koju moramo prihvatiti i pokušati provesti i u našoj Velikoj Gorici. Dobili smo potporu ravnateljice i polako krenuli u pripremanje za realizaciju ovog projekta. A to nije bilo jednostavno. Kao prvo, uvijek su problem financijska sredstva. Osim toga, za postavljanje kućice na javnu površinu trebali smo dobiti i dozvolu grada Velike Gorice. Javio se je i strah od isplativosti jer smo se bojali da će kućica biti uništena ubrzo nakon postavljanja. Međutim, nismo se dali obeshrabriti i malo po malo sve je došlo na svoje mjesto. Svake godine u našem gradu provodi se akcija Velika Gorica – grad prijatelj djece, kojoj je ovogodišnja tema bila vezana uz dječju kulturu. U dogovoru s Poglavarstvom našega grada odlučeno je da prva turopoljska Kućica za knjige bude postavljena u sklopu obilježavanja tog tjedna. Za mjesto postavljanja odabrali smo dječje igralište u Parku dr. Franje Tuđmana, koji se nalazi u centru grada, odmah pokraj knjižnice i mjesto je okupljanja velikog broja djece. Osim toga, pokraj igrališta nalazi se osnovna škola, dječji vrtić i dom zdravlja. Prve knjige osigurao je Dječji odjel Gradske knjižnice Velika Gorica vodeći računa da se za svaku dječju dob nađe neki zanimljiv naslov. Na knjige smo stavili naljepnicu na kojoj piše Ova knjiga pripada kućici za knjige. Međutim, daljnja uspješnost kućice ovisi o sudjelovanju našim sugrađana koji to mogu napraviti tako da: posude knjigu: ako u kućici nađu knjigu koju žele pročitati, mogu je posuditi; podijele knjigu: knjigu mogu vratiti u kućicu ili je posuditi prijatelju; donesu knjigu: mogu nam pomoći da kućica uvijek bude puna zanimljivih knjiga tako da u nju donesu svoj omiljeni naslov. Kućicu je izradio naš sugrađanin gosp. Delač, stolar, koji je prihvatio sve naše prijedloge, ali ih i oblikovao prema svome profesionalnom iskustvu. Rezultat je prekrasna kućica, napravljena od drva sa staklenim vratima i premazana zaštitnim bojama, tako da su knjige koje se u njoj nalaze suhe i očuvane i nakon najjačih kiša. Kućicu je oslikao naš poznati ilustrator Mato Lovrić. Ono što nas je posebno razveselilo bile su pozitivne kritike već i prije otvaranja kućice, kod same njezine najave. Naši su nam se sugrađani javljali, hvalili inicijativu i molili da projekt proširimo i u njihov park. A naš cilj je postaviti ovakve male knjižnice u sve velikogoričke parkove, a nakon toga i u mjesta koja pripadaju Velikoj Gorici, ali su udaljenija od samoga grada. Djeci koja u njima žive naša je knjižnica teže dostupna i time bi im se omogućilo da na brz i lak način dođu do knjiga. Posebno dobru suradnju imamo s odgojiteljicama dječjih vrtića, koje su prihvatile i podržavaju ovaj naš projekt, vode djecu do kućice, posuđuju i vraćaju knjige te im objašnjavaju na koji način ona funkcionira. Iako je prošlo samo nekoliko mjeseci od postavljanja kućice, možemo reći da je ona ispunila naš cilj, izazvala veliki interes građana i medija te dobila mnogo pozitivnih reakcija. Kućica nikada nije prazna i po tome vidimo da su naši sugrađani shvatili koliko su i oni važni u ovom projektu. Ponekada u njoj nađemo i igračke koje, kao i knjige, ubrzo nađu svoj novi dom. Kućice za knjige dobar su primjer kako jednostavna ideja može potaknuti promjene. Naša je privukla mnogu djecu koja iz raznih razloga nikada nisu bila u knjižnici. Neka od 25 njih su se prvi put susrela s procesom posudbe i povrata knjiga. Potaknula je roditelje, djedove i bake da uzmu slikovnicu u ruku i u predahu od igre pročitaju je djetetu. Potaknula je naše male sugrađane da se odvoje od nekih svojih pročitanih naslova, koji bi inače stajali na polici i možda više nikada ne bi bili otvoreni. Neke vrtićke grupa napravile su svoju kućicu u prostoru vrtića, pozivaju nas k sebi u goste da im govorimo o knjigama, o čitanju, o razmjeni slikovnica, da im čitamo priče i uljepšamo ove duge zimske dane. A nama je učvrstila vjeru u naš grad, u naše male i velike sugrađane, učvrstila vjeru da dobri projekti mogu opstati i zaživjeti. Nadamo se da ćemo se do Mjeseca hrvatske knjige 2015. godine moći pohvaliti s još nekoliko kućica za knjige, koje će krasiti naše parkove, a djecu hraniti lijepom riječju, razvijati im maštu i pokazati im da je važno i davati, a ne samo primati. Jer, kako kaže naša poznata spisateljica Melita Rundek, „Knjiga nije predmet. Ona je čarolija. Dobre knjige moraju putovati iz ruke u ruku.“ PROSLAVLJENA TRIDESETOGODIŠNJICA KNJIŽNICE SLOBOŠTINA ————————————————————————————————————— mr.sc. Narcisa Potežica (narcisa.potezica@gmail.com), umirovljenica KGZ-a U rujnu ove godine prigodnom izložbom, priredbom i proslavom obilježena je tridesetogodišnjice Knjižnice Sloboštine, koja sa središnjom Knjižnicom Novi Zagreb, u Travnom, i ostalih pet ogranaka čini novozagrebačku knjižničnu mrežu. A sve je, u novoizgrađenim naselju Sloboštini, počelo osamdesetih godina prošlog stoljeća, tako što je na inicijativu tadašnje voditeljice mr. sc. Narcise Potežica, a radi poboljšanja života i rada građana Novog Zagreba, Knjižnicama grada Zagreba ponuđen lijep prostor od 106 m2 u Ulici Vladimira Varičaka 6. U kratkom roku od šest mjeseci nabavljena je oprema i knjižni fond, pa je na Dan općine 7. rujna 1984. svečano otvorena nova knjižnica s fondom od oko 3.000 knjiga, s odjelom za odrasle i dječjim odjelom. Već sljedeće godine uređuje se u gornjem prostoru čitaonica za časopise i dnevni tisak te se povećava broj sati rada s korisnicama. U knjižnici se u to vrijeme organiziraju književne večeri i predstave uz osvjetljenje plinskih lampi i treptaj svijeća, pa se još pamti monodrama "Barunica Casteli" u interpretaciji dramske umjetnice Nade Subotić, kada svi zainteresirani nisu mogli ući u knjižnicu. Česte su i prigodne priredbe za djecu, s obzirom na to da je iste godine kada se otvara Knjižnica Sloboština počela raditi i nova velika osnovna škola. U izlozima knjižnice svaki se mjesec postavljaju nove likovne izložbe pa Knjižnica Sloboština postaje malo žarište kulture ovog područja. Posebno je značajno što se u obližnjem Domu za starije i nemoćne osobe sv. Ana u Sopotu 1988.godine osniva stacionar knjiga koji vodi knjižničarka iz Knjižnice Sloboština, a za umirovljenike se organiziraju i različiti programi, od književnih susreta do glazbenih večeri i putopisnih tribina, te tematske izložbe knjiga i druge građe. Ta se uspješna suradnja s Domom sv. Ana nastavila do danas. U Knjižnici su bile zapažene i priredbe kazališta lutaka Kvak, u izvedbi Jadranke Čunčić-Bandov, tadašnje djelatnice Knjižnice Sloboština, a koja je sada na proslavi tridesetogodišnjice nastupila kao gošća. Poslije dvadeset godina Knjižnice grada Zagreba dobivaju novi prostor pa se stara Knjižnica Sloboština godine 2007. preseljava u novi, veći prostor, 167 m2 na lokaciji Karela Zahradnika 8, u istom novozagrebačkom naselju Sloboština. U nove prostore knjižnice omogućen je pristup osobama koje za kretanje koriste invalidska kolica, tako što se postavlja pristupna rampa, zatim dizalo, te prilagođeni sanitarni čvor. To je iznimno važno jer je odmah 26 nakon otvorenja nove knjižnice knjižničarka Vanja Pavlovski otpočela gotovo svakodnevnu suradnju s obližnjim Društvom za cerebralnu i dječju paralizu. Korisnici s posebnim potrebama doživljavaju ovu knjižnicu kao novi dom i mjesto gdje mogu izraziti svoje kreativne mogućnosti. Tako je o promociji već pete zbirke pjesama pjesnikinje Zdenke Kirin u Knjižnici Sloboština objavljeno više članaka u stručnim časopisima o invalidima, kao i o događanjima u knjižnici na koja se kombijem dovoze starije osobe iz već spomenutoga Doma sv. Ana. Dugi niz godina knjižničarka Nataša Šicer ostvarivala je dobru suradnju s osnovnom školom, pri čemu su se provodili mnogobrojni i raznovrsni kulturno-pedagoški programi za djecu i mlade (učenje glagoljice, likovne radionice i izložbe). Knjižni fond Knjižnice Sloboština sada obuhvaća 17.243 svezaka knjiga, nabavlja se 16 naslova periodike, knjižnica ima 3.501 člana, a posuđuje godišnje 38.288 jedinica građe. Već dvadeset godina koordinator je knjižnice Ivan Butorac, dipl. knjiž., koji i sada, s novom mladom ekipom, mnogim događanjima za djecu i zanimljivim izložbama u izlozima knjižnice, želi skrenuti pozornost na djelovanje ove male i uspješne knjižnice. Zato je na proslavi tridesetogodišnjice Tihana Rašeta, dipl. knjiž. i voditeljica Knjižnice Novi Zagreb od 2012. godine, mogla samo iskazati zadovoljstvo što i mali knjižnični prostori na rubu grada imaju značajnu ulogu u širenju misije približavanja knjige svim članovima i korisnicima kojima širom otvaraju vrata. 27
© Copyright 2024 Paperzz