VJESNIK
Franjevaèke
provincije sv. Jeronima
u Dalmaciji i Istri
GOD. XLXV.
BR. 1
ZADAR
ožujak 2013.
Sadržaj
PROVINCIJALOVA UVODNA RIJEÈ . . . . . . . . 3
IZ GENERALNE KURIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
PISMO GENERALNOGA MINISTRA OFM ZA USKRS 2013. . . . . 6
SUSRET GENERALNOG MINISTRA S NOVOIZABRANIM
PROVINCIJALNIM MINISTRIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
I Z ž I V O T A C R K V E . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
DOSLJEDNOST I VJERNOST DO KRAJA . . . . . . . . . . . . . . 16
BIOGRAFIJA NOVOG PAPE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
SUSRETI S BUDUÆIM PAPOM FRANJOM . . . . . . . . . . . . . 22
HRVATSKI NAROD DOBIO JE PRIJATELJA . . . . . . . . . . . . 23
M E Ð U P R O V I N C I J S K E T E M E . . . . . . . . . . . . . 24
SUSRET SVIH PROVINCIJSKIH DEFINITORIJA
IZ JUžNOSLAVENSKE KONFERENCIJE OFM . . . . . . . . . . . 24
SUSRET GENERALNOG MINISTRA S BRAÆOM U
PRIVREMENIM ZAVJETIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
I Z T A J N I š T V A. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
PRAVILNIK KOMISIJE
ZA OÈUVANJE KULTURNE BAŠTINE . . . . . . . . . . . . . . . 28
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
1
Sadržaj
ZAPISNIK TREÆE SJEDNICE UPRAVE . . . . . . . . . . . . . . . 29
I Z ž I V O T A P R O V I N C I J E. . . . . . . . . . . . . . . . . 31
MOJ DAN U POSTULATURI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
DUHOVNA OBNOVA ZA NOVA ZVANJA . . . . . . . . . . . . . . . 32
PROMOCIJA FRA NIKICE I FRA GABRIJELA
. . . . . . . . . . . 35
PROGRAMI DUHOVNOG CENTRA PROVINCIJE . . . . . . . . . . 36
IZVJEŠTAJ O OBNOVI SAMOSTANA . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
O LITURGIJSKOM PJEVANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
NOVA GENERALNA UPRAVA OFMCONV . . . . . . . . . . . . . . 43
IZABRAN NOVI PROVINCIJAL FRANJEVACA TREÆOREDACA. . 44
N A š I P O K O J N I C I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
FRA MAVRO VELNIÆ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
PROVINCIJALOVA RIJEÈ NA SPROVODU
FRA MAVRA VELNIÆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
BOG S TOBOM, PADRE MAVRO! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
PADRE MAVRO - GENERACIJA KOJA NE POZNAJE GODINA . . 51
P O S E B A N P R I L O G . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
ZADARSKI PROVINCIJAL - PAPA. . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Izdaje: Franjevaèki provincijalat sv. Jeronima u Zadru, Trg sv.Frane 1
Glavni i odgovorni urednik: fra Andrija Bilokapiæ, provincijalni ministar
Uredili: fra Andrija Bilokapiæ, fra Tomislav Šanko
e-mail: provncijalat-zadar@zd.t-com.hr
www.ofm-sv-jeronim.hr
Tisak: Denona
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
2
Provincijalova uvodna rijeè
SLUGE ISUSOVA ÈASA
Draga braæo,
Gospodin vam dao mir!
Iznovice svetkujemo našu godišnju
Pashu – Sveto trodnevlje. To je središnji
spomen-èin otajstva naše vjere iz kojega i
za koji živimo. Bogoslužje Crkve jest naèin
i zgoda da otajstvo Isusove i naše Pashe
uprisutnjujemo u ritmu svagdana; u ritmu
Dana posveæena Gospodinu – nedjelje i u
rimu godine – Sveto trodnevlje.
Isusova rijeè: „èas“ – „moj èas“, izrièe
otajstvo èovjekove ljubljenosti koju On
potvrðuje vlastitom mukom, smræu i
uskrsom. U tom èasu Bog najsnažnije
otkriva sebe èovjeku i èovjeka njemu
samome. U trenutku boli, križem
zapeèaæene, Otkupitelj moli: “Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oèe, izbavi
me iz ovoga èasa? No, zato doðoh u ovaj èas! Oèe, proslavi ime svoje!” (Iv 12, 27-28).
Titraje svoje duše Muèeni i Uskrsli najpotresnije i najzanosnije izrièe u oporuènoj
molitvi (Iv. 17); najdužem biblijskom tekstu koji sv. Franjo donosi u svojim Spisima. Na
drvetu Križa pokazuje svu strahotu grijeha i smrti, a Uskrsnuæem otkriva moæ svoje
ljubavi i èovjekovu slavu. Zato Isusov èas u sebi sabire objavu Boga i èovjeka.
Bogoèovjekov èin utjelovljenja, muke, smrti, uskrsa, uzašašæa i slanja Duha Svetoga
postaje odgovor na životna èovjekova pitanja i smjerokaz u njegovoj nemoæi i
dvojbama. U betlehemskoj štali, progonstvu, odbaèenosti, križu i smrti, Otkupitelj
otkriva nama Božju bol zbog tragiène istine da èovjek prezire jedino svoje Dobro. Sv.
Franjo to izrièe u opetovanoj tužaljci: „Ljubav nije ljubljena.“ Èinom žrtve Sin Èovjeèji
objavljuje svoj stav prema djelu ruku svojih – èovjeku. Spasitelj sebe i nas izrièe Ocu u
dirljivom i bolnom èasu svoje duše: Oèe, hoæu „da svi budu jedno kao što si ti, Oèe, u
meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu… I njima sam oèitovao tvoje ime, i još æu
oèitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima“ (Iv 17, 21. 26).
To je bitna poruka Krista Gospodina, odnosno najuzvišenije promaknuæe èovjeka.
Naše teološko znanje postaje trajno otajstveno dogaðanje; ukoliko želi biti
pravovjerno, odnosno pravotvorno. Ono nije puki nauk koji smo usvojili i pohranili u
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
3
Provincijalova uvodna rijeè
mapu naše teološke obrazovanosti. Otajstvo vjere jest zbivanje koje potièe i oblikuje
naèin našega postojanja. Po bogoslužju Crkve, u ritmu dana, imamo milost biti
dionicima otajstva Isusova èasa. Došao je èas, „sada je! – kad æe se istinski klanjatelji
klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac“ (Iv 4, 23). Onodobno
nam nije bilo moguæe sjesti za stol Posljednje veèere; stati pod Gospodinov križ
zajedno s Marijom i Ivanom; sudjelovati u Njegovu sprovodu, niti s Magdalenom i
drugima doæi i vidjeti prazan grob. Na dan Pedesetnice nismo mogli biti dionici
dogaðaja o kojemu Luka piše: „Svi se napuniše Duha Svetoga“ (Dj 2, 4). Tek po
svjedocima i bogoslužju Crkve možemo èuti radosni navještaj, postati njegovim
dionicima i prihvatiti poslanje: „idi mojoj braæi i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu
vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu“ (Iv 20, 17).
Misna anamneza sjajno izrièe otajstvo Isusova èasa. Gospodin zapovijeda: „Ovo
èinite meni na spomen“. Misa nije samo sjeæanje na prošli dogaðaj. Ona je spomen-èin
istoga dogaðaja. Po otajstvu vjere onodobno postaje ovodobno i smjera prema
svedobnom. Sada nas odreðuje ono što se zbilo i ono što æe se u punini tek zbiti. Sveti
Ambrozije naviješta: “Ako je Krist danas tvoj, on za te uskrisava svaki dan”. Vjernièki
spomen i obredni èin Krista i Crkve sada nas èine subaštinicima božanske zbilje.
Isusov èas (p)ostaje uvijek jedna i ista ostvarba u kojoj možemo sada sudjelovati po
bogoslužju Crkve, nadasve Euharistiji. Zato je Euharistija "izvor i vrhunac cjelokupne
evangelizacije". U njoj Krist "po svom Tijelu, Duhom Svetim oživljenom i
oživljavajuæem, daje ljudima život" (PO 5). Sv. Misa je otajstveni ožetak Gospodinov
èasa. “U tom daru Isus je Crkvi povjerio vjeèno posadašnjenje vazmenog otajstva”
(Ivan Pavao II., Ecclesia de Eucharistia, br. 5). U III. Euharistijskoj molitvi radosno
vjerobesjedimo: „Zahvalno ti prinosimo ovu žrtvu živu i svetu.“ Tu istinu sjajno izrièe
poklik: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuæe slavimo, tvoj slavni
dolazak išèekujemo.“ Euharistija je dar po kojem dozrijevamo „do mjere uzrasta
punine Kristove" (Ef 4, 7.11-13).
Svaki dan našeg hodoèašæa na zemlji uvijek je novi dar Božje ljubavi. U ritmu
dana, Èasoslov Crkve želi nas uèiniti dionicima Gospodinova èasa. Posebno su
povlašteni trenutci izlazak i zalazak sunca, odnosno molitveni èas Jutarnje i Veèernje.
Veèernjom se spominjemo da smo dionici Isusove smrti, a Jutarnjom da „nas koji
bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošæu ste spašeni! – te nas
zajedno s njim uskrisi i suposjede na nebesima u Kristu Isusu“ (Ef, 2, 5-6). Tumaèeæi
ova dva temeljna vidika Isusova èasa sv. Augustin kaže: „Naveèer je Gospodin na
križu, ujutro je uskrsli... Naveèer kazujem o mukama koje je On podnio u smrti; ujutro
naviještam život njega koji je uskrsnuo.“ Zato Jutarnja i Veèernja èine „dvostruki
stožer svakodnevne službe“ (SC 98). Osvjetljavaju našu tamu i korak nam upravljaju u
svijet Isusa Krista. Tako mi postajemo smjerokaz na Putu koji vodi u Istinu i Život.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
4
Provincijalova uvodna rijeè
Sveti Utemeljitelj našega Reda reèe da je svima dužan navijestiti miomirisnu Rijeè. Kao
kršæani – franjevci, mi smo dužni danas biti svjedoci i sluge Evanðelja.
Drugi èasovi Èasoslova Crkve takoðer nas žele uèiniti dionicima Gospodinova
èasa. Treæi èas nas èini dionicima Pedesetnice; potièe u nama èežnju za „Duhom
Gospodnjim i njegovim svetim djelovanjem“. Šesti i deveti èine nas dionicima
dogaðanja od Pilatova dvora do raspinjanja na Kalvariji. Služba èitanja drži nas
budima i pozornima na Gospodinov dolazak. Poveèerje nas uvodi u eshatološki mir
koji slijedi nakon našega prijelaza s ovoga svijeta. I danas nam dolazi poticaj preko sv.
Ambrozija: „Kao što svakoga dana, odlazeæi u Crkvu ili prianjajuæi uz molitvu u kuæi,
zapoèinjemo s Bogom i u njemu završavamo, tako cijeli naš ovozemni život i tijek
svakoga dana uvijek ima ishodište u njemu i u njemu završava.“ Pretvorbena rijeè Sv.
krsta raste u ozraèju razmjene molitve i rada. Tu ona dozrijeva i plodi našim
dioništvom u zbilji Sv. Trojice. Djelatnici liturgijske molitve jesu Bog i mi. Zato
smijemo reæi da je bogoslužje Crkve bogoèovjeèan èin.
Poznato nam je da je sv. Franjo toliko obuzet Isusovim èasom da je sastavio
Èasoslov koji molitveno opijeva otajstvo Krista i našega spasenja. Mi franjevci
baštinimo tu tradiciju koju smo dužni njegovati i drugima dalje predavati.
Braæo, znam da nisam rekao nešto novo. To ne mogu niti želim. Htio bih samo
iznovice svakoga brata u našoj Provinciji podsjetiti na otajstvo Gospodinova èasa,
kojega smo baštinici. U ovoj godini vjere, u vremenu tihoga otpada od kršæanskih
vrijednosti, pa i agresivnoga odbacivanja vlastitoga dobra – Evanðelja, mi smo
dodatno pozvani biti svjetlo i poticaj. Nismo privatni djelatnici koji èine što ih je volja.
Po služenju Crkve, nadasve po njezinu bogoslužju, poklad vjere usvajamo i druge
njim poslužujemo. Uvijek smo svjesni da dalje predajemo ono što smo od Uskrsloga
primili. Dar je što smijemo biti u Gospodnjoj nazoènosti i iz nje djelovati. Zacijelo æe se
svaki brat naše Provincije složiti da i danas vrijedi poticaj sv. Frane: „Zapoènimo“.
Ako želimo da iz korjena stare masline naše Provincije niknu nove mladice, onda nam
je žurno potrebno biti zauzetijim slugama Gospodinova èasa.
Neka naša bratstva budu odreðena dnevnim, tjednim i godišnjim svetkovanjem
Gospodinova èasa. Samo tako možemo živjeti dar bratstva i druge bogatiti MIROM I
DOBROM.
Svima blagoslovljeno otajstvo Pashe!
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
5
Iz Generalne kurije
PISMO GENERALNOGA MINISTRA OFM
ZA USKRS 2013.
Vjerujem, Gospodine,
umnoži moju siromašnu vjeru! (usp. Mk 9,24)
“Uskrsnuo je!” (Lk 24,6).
Ovo je, moja draga braæo i
sestre, iskustvo onih koji su jeli i pili
s Njim nakon njegova uskrsnuæa
(usp. Dj 10,41), i onih koji se osjeæaju
nanovo roðenima “za životnu nadu,
za baštinu neraspadljivu” (1Pt 1,3-4).
“Uskrsnuo je!” To je temelj naše
vjere, razlog naše nade i motiv naše
ljubavi. Doista, “ako Krist nije
uskrsnuo, uzaludno je doista
propovijedanje naše, uzaludna je i
vjera vaša” (1Kor 15,14). Bez tog
iskustva, križ Isusov i naši križevi
bili bi tragedija i kršæanski život bio
bi apsurd. Zbog toga iskustva mi,
naprotiv,
možemo
pjevati
s
liturgijom: “O Crux, ave, spes unica!
- Zdravo, Križu, nado jedina!”
Raspeti “je uskrsnuo treæi dan po
Pismima“ (1Kor 15,4). To je središnja
jezgra naše vjere i prvotne kerigme:
“Dakle: to mi – bio ja, bili oni –
propovijedamo”
(1Kor
15,11).
Uskrsnuæe je veliki “da” Boga Oca
njegovu Sinu i, u njemu, nama. Stoga
je i velika tema navještaja i temelj naše vjere.
Da, uistinu je uskrsnuo!
Uvijek me se doimala èinjenica da su se kršæani Istoka u uskrsnom vremenu
pozdravljali ovim rijeèima: “Krist je uskrsnuo!”. Odgovara se: “Da, uistinu je
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
6
Iz Generalne kurije
uskrsnuo!”. Tu ispovijest vjere èinimo u kontekstu Godine vjere, koju je Benedikt XVI.
htio ”da Crkva obnovi zanos da vjeruje u Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta, da
ponovno oživi radost da koraèa putem kojeg nam je pokazao, da svjedoèi na konkretan
naèin preobrazbenu snagu vjere” (Benedikt XVI., Audijencija, 17. 10. 2012).
Vjerovati, hod koji traje cijeli život
Može se uèiniti èudnim što Pismo za Uskrs posveæujem temi vjere. Neki bi mogli
misliti da je vjera posve razumljiva pretpostavka u životu redovnika i franjevca. Ali ne
vjerujem da je tako! Naime, vjera se nikada ne smije smatrati po sebi razumljivom,
osobito u naše vrijeme kada su “zbog duboke krize vjere pogoðene mnoge osobe”
(Porta Fidei = PF 2). I buduæi da proæi kroz “vrata vjere”... ukljuèuje krenuti na put koji
traje èitav život. On zapoèinje krštenjem..., a završava prijelazom iz smrti u vjeèni
život” (PF 1), nužno je da se u svakoj životnoj prigodi provjerava istinitost naše vjere
kako bi ona iz dana u dan uvijek rasla i mogla uvijek sve jasnije iznositi na vidjelo
“radost i zanos susreta s Kristom” (PF 2). Trebamo biti odvažni i upitati se: jesam li
vjernik ili jednostavno ateist koji prakticira? Koje je „zdravstveno“ stanje moje vjere?
Moramo imati takoðer nužnu jasnoæu da dadnemo iskren i dubok odgovor na tako
životna pitanja kao što su ta.
Smatram da govorim istinu ako tvrdim da je kriza vjere koja se živi unutar Crkve –
kako je to mnogo puta kazao Papa – oèevidna i meðu nama. Tvrdeæi to ne mislim na
teoretsku i spoznajnu vjeru, nego na vjeru slavljenu, življenu i ispovijedanu u
svakidašnjem životu. Istina je da veæi dio braæe svakodnevno, bez buke, bez pljeska i
bez velikih govora, pruža ponizno svjedoèanstvo slavljene, življene i ispovijedane
vjere, ostajuæi vjerni protiv svake nade i èineæi od svoga života iskustvo vazmenog
otajstva, ali takoðer je istina da bi sekularizam, shvaæen kao skup stavova
neprijateljskih prema vjeri, i koji se tièe širokih podruèja društva, mogao uniæi u naša
bratstva i u naš život; i da smanjenje obzorja vjeènosti i svoðenje stvarnosti samo na
zemaljsku dimenziju ima za vjeru isti uèinak koji ima pijesak baèen na vatru: guši je i
završava gašenjem. Smatram da je potrebno, osobito u ovoj Godini vjere, uèiniti
predah, moratorium, da provjerimo svoju vjeru. Kako su aktualne rijeèi tadašnjeg
kardinala Ratzingera kad je, 1989. godine, tvrdio: “Apostazija modernoga doba temelji
se na nestanku provjere vjere u životu kršæana”.
Vjera koja je život
U svojoj katehezi, 17. listopada 2012. godine, Papa tvrdi: “Imati vjeru u Gospodina
nije èinjenica koja zanima samo našu inteligenciju, podruèje intelektualnoga znanja,
nego je promjena koja zahvaæa život, èitavo naše biæe: osjeæaj, srce, inteligenciju, volju,
tjelesnost, emocije, ljudske odnose”. I u istoj prigodi Papa Benedikt se pita: “Je li vjera
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
7
Iz Generalne kurije
uistinu preobrazujuæa snaga u našemu životu, u mojemu životu? Ili je samo jedan od
elemenata koji saèinjavaju egzistenciju, a da nije onaj odluèujuæi koji bi je posve
zahvatio?” To je ono, draga moja braæo i sestre, što se trebamo pitati, jer je vjera, daleko
od toga da bude odijeljena od života, njegova duša: “Kršæanska vjera, djelatna u ljubavi
i jaka u nadi, ne ogranièava, nego oèovjeèuje život, štoviše èini ga potpuno ljudskim”
(Benedikt XVI., Audijencija... ). Ne možemo govoriti o vjeri ako se ne pozivamo na
život, jer ga upravo ona èini razumljivim i privlaènim. Vjera i život se uzajamno
dozivaju, jedno podržava drugo. S druge strane, podržani vjerom, gledamo s
povjerenjem na svoje zalaganje za preobrazbu struktura grijeha, “išèekujemo nova
nebesa i novu zemlju, gdje pravednost prebiva” (2Pt 3,13). Samo ujedinjujuæi vjeru i
život, vjeru i zalaganje u korist društva koje æe više biti usklaðeno s vrijednostima
Evanðelja, bit æemo “živi znakovi nazoènosti Uskrsloga u svijetu”(PF 15). S pravom
nam je Kapitul 2006. godine rekao u svom dokumentu: «Vjera se tièe svega onoga što
jesmo... Život u vjeri izvor je naše radosti i nade, našega nasljedovanja Isusa Krista i
našega svjedoèanstva svijetu» (Spc 18). Vjera i život su neodvojivi.
Sveti Bonaventura, u Proslovu Breviloquiuma, definira vjeru s tri slike koje
smatram veoma rasvjetljujuæima s ozbirom na ono o èemu smo govorili:
”fundamentum stabiliens” (temelj koji daje èvrstinu), “lucerna dirigens” (svjetiljka
koja usmjerava), “ianua introducens” (vrata koja uvode). Ukoliko je temelj, vjera daje
èvrstinu našemu životu; ukoliko je svjetiljka, vjera je svjetlo koje omoguæuje da vidimo
i pokazuje ispravan pravac; ukoliko je vrata, vjera nam omoguæava da prijeðemo
prijeko i uvodi nas u zajedništvo sa Svetim nad svetima. Vjera je svjetlo koje nam
omoguæava da dospijemo do vrata i da možemo otvoriti vrata koja nas, bez zapreka,
uvode u Božji svijet, omoguæujuæi nam da koraèamo sukladno volji Božjoj.
Vjera: milost i odgovornost.
Vjerovati pretpostavlja, prije svega, prihvaæanje dara kojim bivamo nezasluženo
obdareni: dar vjere. “Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio” pišu
Djela apostolska govoreæi o Lidiji (Dj 16,14). Franjo to ovako kaže u svojoj Oporuci:
“Gospodin mi dade toliku vjeru... Gospodin mi je dao i daje toliku vjeru...” (Opor 4.6).
Za Franju, a i za nas, sve je milost (usp. Opor 1.2.4.6.14.23), vjera takoðer. Stoga vjera
uvijek stremi prema djelovanju i preobrazbi osobe iznutra, stremi prema obraæenju
uma i srca.
Vjera je, pak, takoðer osobno zalaganje da je saèuvamo i da èinimo da raste. Stoga
nam Benedikt XVI. predlaže da se za vrijeme Godine vjere spomenemo “dragocjenog
dara vjere” (PF 8). I sveti Biskup iz Hipona u jednoj od svojih homilija o Redditio
Symboli (o predaji Vjerovanja), kaže: “Vi ste ga primili (Vjerovanje), ali ga trebate
uvijek imati na umu i u srcu, morate ga ponavljati u svojim krevetima, o njemu
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
8
Iz Generalne kurije
razmišljati na javnim mjestima i ne zaboraviti ga dok blagujete: pa èak i kad tijelom
spavate, morate svojim srcem u njemu biti budni” (Sv. Augustin, Sermo 215, 1). Prva
Crkva je željela da se Vjerovanje nauèi napamet (usp. PF 9), da se saèuva vjera i da se
ima na umu vlastito stanje vjernika. To podsjeæanje (re-cordari = ponovno provlaèiti
kroz srce), ne ogranièuje se na prošlost, nego èini da vjera ulazi u sadašnjost,
kvalificirajuæi život, i da otvara prema buduænosti razvijajuæi se, kao što raste
gorušièino zrno (usp. Mt 13,31). Tako sadržaj Vjerovanja, sažetak naše vjere, postaje
životnom poviješæu, postaje životom i otvara se za mirabilia Dei, “èudesna Božja
djela”, koja Gospodin nastavlja u nama ostvarivati.
Vjera je, zatim, milost koju trebamo prihvaæati s istinskom i dubokom
zahvalnošæu, i ona je odgovornost koja nas dovodi da si je posvijestimo, “da je
oživljavamo, da je proèišæavamo, uèvršæujemo i ispovijedamo” (Pavao VI.,
Esortazione, Apostolica. Petrum et Paulum Apostolos, 1978.). Ako ne želimo da se
ugasi, gubeæi tako moguænost da budemo sol i svjetlo našega svijeta (usp. Mt 5,13-16),
vjeru trebamo neprestano otkrivati (usp. PF 4), radosno živjeti, tako da je možemo
ispovijedati, pojedinaèno i zajednièki, iznutra i izvana (usp. Petrum... ), i slaviti je u
liturgiji i u našem svakidašnjem životu (usp. PF 8.9). Vjera koja mi je darovana takoðer
mi je i povjerena da je saèuvam i uèinim da raste. “Srcem se vjeruje [...] i ustima
ispovijeda vjera” (Rim 10,10). Prihvaæanje i odgovornost su neodvojivi.
Vjera: prianjanje uz Krista i uz Crkvu.
Nastojeæi sažeti što je najviše moguæe, smatram da bi nam rijeè prianjanje mogla
pomoæi da odgovorimo na pitanje što je vjera: vjera je srdaèno prianjanje uz jednu
osobu, uz osobu Krista, i radosno prianjanje uza sadržaje, one koje Crkva predlaže u
Vjerovanju i po Uèiteljstvu. Prianjanje osobi Isusa Krista, bitno u životu vjernika,
ukljuèuje osobni susret s Isusom po ustrajnom molitvenom životu, po bogatom
sakramentalnom životu, i po molitvenom èitanju Rijeèi. Moramo biti posve svjesni
èinjenice da na polju vjere sve stavljamo na kocku u susretu s osobom Isusa Krista. Bez
toga susreta naše prianjanje bit æe prianjanje nekoj ideji ili nekoj ideologiji, nikada
jednoj osobi ili jednom obliku života. Osim toga, prianjanje uza sadržaje vere koje nam
Crkva predstavlja, ukljuèuje poznavanje tih sadržaja i duboko razmišljanje o njima,
jednako kao i viziju vjere o samoj Crkvi. Ne radi se o tome da se ispovijeda “moja
vjera”, nego o tome da svoju vjeru uèinimo vjerom Crkve koja se prevodi u poslušnost
iz ljubavi (usp. Opom 3,6) i u suglasnost “umom i voljom s onim što Crkva predlaže
vjerovati” (usp. PF 10; DV 5; Dei Filius cap. III). Pridružujem se pozivu posljednje
Sinode da nanovo oživimo svoj zanos pripadnosti Crkvi (usp. Instrumentum Laboris
87). Samo s tim zanosom moæi æemo “obnoviti Crkvu” kao što je to Franjo uèinio.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
9
Iz Generalne kurije
Vjera svetoga Franje.
Kao Manja braæa ili Franjini sljedbenici, važno je da se zaustavimo, makar i
nakratko, na putu Franjine vjere i njenih oèitovanja. Imajuæi pred oèima njegove Spise,
lako je otkriti da je Franjina vjera prije svega teologalna vjera s jasnom trinitarnom i
kristocentriènom strukturom (usp. Opom 1; NPr 22,41-55;23,11; 1Bon 9,7). Njegovo
duhovno iskustvo obilježeno je odnosom familijarnosti s Trojstvom. Osim toga, ono
što odmah upada u oèi jest to da njegova vjera ima crkvenu dimenziju, nadilazeæi tako
èisto individualistièku viziju. Franjo nas, kao uostalom i sama Crkva, uèi da kažemo
“vjerujem”, “vjerujemo” (usp. PF 9). U Oporuci ispovijeda svoju “vjeru u crkve i u
sveæenike” (usp. Opor 4-7). Ta “vjera u crkve i u sveæenike” dovodi nas da shvatimo
jedan drugi vidik koji zavrjeðuje da ga promotrimo: egzistencijalnu važnost Crkve u
životu Franjine vjere; važnost koju se ne duguje savršenosti njezinih èlanova, osobito
hijerarhije ili sveæenika, nego èinjenici da se u njoj može susresti Krista. Bog Franji
govori u Crkvi i po Crkvi, takoðer i onda “kada joj prijeti rušenje” (usp. 2Èel 10-11;
L3d 13), jer je u njoj, i tada, Krist. Franjo nikada neæe gledati Crkvu, Rimsku crkvu o
kojoj govori, kao zapreku života po Evanðelju, niti onda kada ona može biti “ranjena” i
“grešna”. “Neæu u njima gledati grijeha – kaže govoreæi o sveæenicima – jer u njima
razabirem Sina Božjega i moji su gospodari” (Opor 9). Iz njegove vjere u Krista, koga se
susreæe u Crkvi, i koja prolazi kroz vjeru “u crkve i u sveæenike”, shvaæa se zašto je
Siromašak svoj oblik života, koji mu je Svevišnji objavio (usp. Opor 14), predao Crkvi
na potvrdu, i u Pravilu obeæaje “poslušnost i poštovanje gospodinu papi Honoriju i
njegovim kanonski izabranim nasljednicima i Rimskoj crkvi” (PPr 1,2). U toj se
perspektivi veoma dobro razumije zašto od svoje braæe traži da žive sukladno
“katolièkoj vjeri i životu” i da to bude uvjet da netko može ostati u bratstvu (usp. NPr
19,1). Takoðer je lako razumljivo zašto je “katolièka vjera” za Franju jedan od temeljnih
kriterija za razluèivanje zvanja nekoga kandidata (usp. PPr 2,2), i zašto je Crkva kriterij
za pravu vjeru (usp. T. Matura, Francesco parla di Dio, Milano 1992).
Pretposljednja napomena. U njegovu hodu “euharistijsko otajstvo saèinjava za
Franju srce života vjere” (P. Martinelli, Dammi fede diritta, Porziuncola 2012.), kako
potvrðuje, meðu mnogim drugim tekstovima, prva Opomena. Pred tim otajstvom
nužno je ukljuèiti oèi duha ili oèi vjere, izrièaj koji susreæemo veæ u djelima svetoga
Augustina, da bi se izbjeglo gledanje na tjelesan naèin pa, prema tome, “niti vidjeti niti
vjerovati” (usp. Opom 1,8; C. Vaiani, Vedere e credere. L’esperienza cristiana di
Francesco, Milano 2000.). Napokon trebamo se sjetiti da je za Franju euharistijsko
otajstvo intimno povezano s Rijeèju, sve dotle da se i nju promatra po istoj logici
Euharistije, i stoga on za Rijeè traži “èašæenje” (usp. PRe 34-37), jer se u njoj treba èastiti
“Gospodina“ (usp. PRe 36). Iza rijeèi Franjo “vidi” Rijeè; u rijeèima sluša spasenjsku
Rijeè Oèevu u ovom trenutku (usp. 2PVj 34).
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
10
Iz Generalne kurije
Kao što se može vidjeti, Franjina vjera nije apstraktna. Danas nam se on
predstavlja kao svjedok vjere: ispovijedao ju je, javno ju je priznavao, slavio ju je i
svjedoèio u životu i životom, u okružju koje nije bilo nimalo lagano. Što nam govori
Franjo kao priznavalac vjere? Koje promjene se od nas traže u onom što se odnosi na
vjeru?
Zakljuèak
Draga braæo i sestre, èesto se kaže da su problem Crkve oni “daleki”. Osobno
smatram da nisu problem samo oni, nego i oni “blizi” mogu takoðer biti problem onda
kada ostanu na "Vratima vjere", a da nikada ne proðu kroz njih.
Godina koju živimo žuran je poziv da proðemo
kroz Vrata vjere, da se smatramo hodoèasnicima u
noæi, da se zaputimo kako bismo susreli Onoga
kojega nikada ne bismo tražili da on prvi nije došao
da nas potraži (usp. Sv. Augustin, Ispovijesti 13,1).
Kao što je tvrdio kardinal Martini, vjera je uvijek
“proseæa vjera”, kao vjera Mudraca, nikada
“unaprijed montirana”, kao vjera pismoznanca (usp.
Mt 2,1sl). Pavao od svoga uèenika Timoteja zahtijeva
da “vjeru traži onom istom ustrajnošæu kao kad je bio
mlad“ (usp. 2Tim 2,22; 3,15). Prihvatimo taj poziv kao
poziv upuæen svakomu od nas i okoristimo se ovom
Godinom Milosti da bismo “se spomenuli
dragocjenog dara vjere” (PF 8).
Krist je uskrsnuo!
Da, uistinu je uskrsnuo!
Moja draga braæo i sestre: Sretan Uskrs!
Sretan hod u ovoj Godini vjere!
Vaš brat, Ministar i sluga Rim, 19. ožujka, svetkovina sv. Josipa, 2013.
fra José Rodríguez Carballo, ofm
generalni ministar OFM
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
11
Iz Generalne kurije
SUSRET GENERALNOG MINISTRA S
NOVOIZABRANIM PROVINCIJALNIM MINISTRIMA
U Generalnoj kuriji OFM u Rimu održan je od 14. do 25. sijeènja 2013. godine
susret generalnog ministra fra Josea R. Carballa s provincijalnim ministrima i
kustodima koji su nedavno izabrani. Meðu 12 novoizabranih provincijalnih ministara i
kustoda sudjelovao je i naš provincijalni ministar fra Andrija Bilokapiæ (Zadar). Na
susretu se izmeðu ostaloga govorilo o animiranju, upravljanju i administraciji
provincijskih i kustodijskih bratstava. Sudionici su imali moguænost osobno susresti
Generalnoga ministra, definitore i upoznati rad što ga u Generalnoj kuriji obavljaju
razlièita tajništva i uredi.
fra Tomislav Šanko, tajnik
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
12
Iz Generalne kurije
Propovijed Generalnog ministra na otvaranju susreta s
novoizabranim provincijalnim ministrima
15. susret Generalnog ministra i njegova definitorija s novoizabranim
provincijalnim ministrima i kustodima u 2012. godini službeno je zapoèeo
euharistijskim slavljem kojemu je predsjedao generalni ministar fra Jose R. Carballo.
Generalni ministar je na temelju svetopisamskih rijeèi Heb 1,1-16 i Mk 1, 14-20 održao
homiliju.
„Obratite se … hajdete za mnom“
Danas zapoèinjemo susret Generalnog ministra i njegova definitorija s novim
provincijalnim ministrima izabranim kroz proteklu godinu. U svetopisamskim
èitanjima èuli smo o poèetku javnog djelovanja Isusa Krista koji je uputio poziv na
obraæenje: „Obratite se i vjerujte Evanðelju“, što odjekuje s imperativom koji æe ostaviti
trag u životu njegovih uèenika, tj. „Idite za mnom“ (Mk 1,17).
Marko ukratko predstavlja stvarni životni program. Božja objava da je sada
„punina vremena“ – podudara se u pozivu „obratite se i vjerujte Evanðelju“. Ta
„punina vremena“ je milosno vrijeme koje je sada prisutno. Nema više èekanja. U
osobi Isusa Krista Bog se potpuno oèitovao. Obeæanja su ispunjena. Bog je u potpunosti
progovorio kao što nam govori i tekst Hebrejima (usp. Heb. 1,1).
Ovo je stoga vrijeme obraæenja. Ovo je vrijeme kad treba mijenjati osjeæaje, srce i
život. Ovo je vrijeme kad treba ostaviti grijeh i osrednjost. Ovo je poèetak novog puta
obilježenog pristajanjem uz Isusa, živo Evanðelje.
Vjerovati Evanðelju nije puki intelektualni èin ili èak, moralna obveza, nego je to
potpuno pristajanje uz Evanðelje, oèitovano u Kristu. Imajuæi to na umu, vjerovati
znaèi otvoriti sebe, imati povjerenje, riskirati, vezati se uz Krista i druge, voljno se
ukljuèiti u Božju pustolovinu. Vjerovati Evanðelju znaèi slijediti Isusa.
U Starom zavjetu ljudi su slijedili samo zakon. Središte Isusa Krista je novost koja
sprjeèava da se Evanðelje shvati jednostavno kao moral ili ideologija. Ta novost je put
života na koji su pozvani uèenici da ga prigrle.
Put života maloga brata, kako ga je shvatio sv. Franjo, jest zagrliti Evanðelje.
Evanðelje je za sv. Franju i za svu manju braæu koja ga nasljeduju „život i pravilo“,
projekt i oblik života. „Opslužujuæi Evanðelje“, kao što je zahtjevao mali brat Franjo,
jest usmjeriti svoje postojanje prema Kristu koji je „put, istina i život“.
Vratimo se tekstu o pozivu uèenika (usp. Mk 1,16-20). Bitne komponentne poziva,
izreèene u tekstu, jesu tri: opažanje, inicijativa i žurnost.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
13
Iz Generalne kurije
Opažanje: Isus „je opazio“. To je opažanje koje je izabrao. To je opažanje koje
stvara susret, zajedništvo.
Inicijativa. U židovstvu uèenici su bili oni koji su birali svoga uèitelja. Ovdje je
Uèitelj onaj koji bira uèenike. Biti uèenik ne znaèi osvajati nego biti osvojen.
Žurnost. To je izraženo u rijeèi „odmah“. Buduæi da je ovo pravo vrijeme, milosna
prilika, poziv postaje žuran. Izrièito odbijanje je bolje nego kolebanje ili neodluènost.
Uèenik ne traži objašnjenje, meðutim Uèitelj daje više od objašnjenja, on podjeljuje
zadaæe.
Osim toga, èetiri su vrste odgovora: vjerovati, biti indiferentan, biti uèenik i biti
formiran.
Vjerovati – jest odgovoriti odmah na poziv, kao što su uèinili i uèenici, a to je
moguæe jedino iz vjere, protulijek za strah i ljudsku mudrost. Takav odgovor je moguæ
iz potpunog povjerenja u Onoga koji poziva i kojemu ništa nije nemoguæe (usp. Lk
1,37).
Biti indiferentan – odgovor koji zavrašava u odvajanju i odricanju.
Biti uèenik – naglasak nije na ostavljanju iza sebe nego u nasljedovanju. Uèenik
nije onaj koji ostavlja nešto iza sebe, nego onaj koji pronalazi nekoga. Slièno tome,
uèenik nije onaj koji uèi nešto, nego onaj koji nasljeduje.
Biti formiran – to je posljednja oznaka koja karakterizira uèenika: dopustiti sebi da
budem formiran od Uèitelja. Uèenik nije onaj koji postiže cilj nego onaj koji je na putu i
teži prema cilju.
Draga braæo, u evanðeoskom tekstu koji smo upravo èuli, pronalazmo program
života za nas kao i program života za braæu koja su nam povjerena. Kao Manja braæa,
pozvani smo živjeti u neprestanom stavu obraæenja obnavljajuæi naše nasljedovanje
prema Isusu. „Obratite se … slijedite me“. To su dva imperativa koji bi trebali
upravljati sve naše životne odluke, a sve ostalo postaje drugotno.
U ovom vremenu pozvani smo obnoviti naš identitet i ne možemo zaboraviti ta
dva zahtjeva života koja se odnose na svakog Manjeg brata. Ako želimo znaèajan život
i poslanje, ne možemo èinit manje dok slušamo ove Isusove rijeèi. U tome je naša
vjernost pozivu koji smo primili i naše znaèenje, u tome smo sol i svjetlo u svijetu
danas.
Godina vjere u kojoj se nalazimo i koja je poziv na obraæenje Gospodinu jest prilika
da obnovimo želju za obraæenjem i uèeništvom. Pozvani od Crkve da prijeðemo „vrata
vjere“ (Dj 14,27), moramo pretpostaviti da to znaèi da nas Rijeè oblikuje, Rijeè koja nas
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
14
Iz Generalne kurije
transformira i ukrcaje na putovanje koje traje cijeli život i traži obnovljeni susret s
osobom Isusa Krista.
Draga braæo, molim vas da prihvatite ovu priliku Godine vjere koju pruža Crkva
da biste otkrivene sadržaje vjere ispovijedali, slavili, živjeli i molili. Molim da poslanje
voðenja i upravljanja koje nam je povjereno bude usmjereno prema radikalnijem
nasljedovanju Isusa Krista.
Neka Marija, model vjere, bude svakom od nas uzor u nasljedovanju Krista, neka
obasja naš put i prati nas na njemu u svako vrijeme!
fra José Rodríguez Carballo, ofm
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
15
Iz života Crkve
DOSLJEDNOST I VJERNOST DO KRAJA
UZ PAPINO ODREKNUÆE OD SLUŽBE
Nitko zacijelo nije mogao snažnije i bolje procijeniti uèinak pontifikata
prethodnika kao osoba koja mu je cijelo vrijeme, više od dva desetljeæa, bila desna ruka.
Trideset i pet godina dvojica su ljudi vodili Kristovu Crkvu, odreðivali njezinu
sudbinu u sadašnjosti kao i za bližu i daljnju buduænost. Ivan Pavao II. dobro je znao
koga zove u Vatikan kad je iz Bavarske pozvao pedesetpetogodišnjega bivšega
profesora i nadbiskupa J. Ratzingera za proèelnika Zbora za nauk vjere. Sam se izrazio
da je njegovu dugom pontifikatu upravo J. Ratzinger utisnuo na teološkom planu
duboki biljeg, neizbrisivi peèat. Sastajali su se barem jednom tjedno, privatno, na
razgovor.
Povlaèenjem pape Benedikta iz službe završava ne samo osmogodišnji pontifikat
njemaèkoga pape nego i pontifikat Ivana Pavla II. Papin korak je epohalni usjek, cezura
u povijesti Crkve. Joseph Ratzinger kao proèelnik i kao najbliži savjetnik blaženoga
Pape na mjerodavan je naèin sukreirao tijekove Katolièke Crkve u vrijeme pape
Wojtyle dok sam nije bio izabran na Petrovu stolicu. Sada, dragovoljnim i svjesnim
odstupanjem s toga položaja ne svršava prijelazno vrijeme, kako su neki oèekivali kad
su birali kard. Ratzingera za papu. Njegovih osam godina dugo je vrijeme. Da bismo
mogli vrjednovati ovaj pontifikat, treba imati u zreniku i Papino djelovanje uz bok
blaženoga prethodnika.
Sam je Ratzinger bio svjestan odgovornosti koju su mu predali u ruke kardinali
nakon možda najkraæih konklava u povijesti. Trebao je biti zbog svoje poodmakle dobi
prijelazni papa. Providnost je odluèila drukèije. I stoga, kao ponizni sluga u vinogradu
Gospodnjem, kakvim je sama sebe nazvao nakon izbora pred cijelim svijetom, on je u
svome pontifikatu pripremao tlo i sijao sjeme za novi poèetak.
Da, Ratzinger je ostao dosljedan samomu sebi, i kao proèelnik Kongregacije ali i
kao Papa. Navršivši 75 godina ponizno je zamolio ‘šefa’ da ga liši i oslobodi službe
kako bi se posvetio u mirovini studiju i pisanju knjiga. Kad mu to prethodnik nije
dopustio, uèinio je to kao nasljednik, promišljeno i svjesno. Uèinio je u Crkvi
revolucionarni korak i iskorak, na koji se drugi možda ne bi osmjelili. Ali i u ovome se
može nazrijeti njegova poniznost. Bio je svjestan da je ono što je pred svijetom oèitovao
Ivan Pavao II. u dugotrajnoj bolesti, potresno i vjerodostojno, jedinstveno i
neponovljivo, i nije htio da svijet suvremenih medija, koji vide i bilježe sve, puni
stranice i naslovnice slikama onemoæala Pape. Lakše to bijaše u prošlosti kad mediji
nisu imali pristup u vatikanske odaje; danas je naprosto nemoguæe biti skriven od
javnosti.
Papa je ostao dosljedan i vjeran samomu sebi i kao profesor. Ni kao Papa nije
odložio svoje profesorsko pero; na Petrovoj je stolici nastupao i kao uèitelj i kao
znanstvenik. Godina vjere, tri umne enciklike, troknjižje o Isusu Kristu. Upravo ondje
gdje se osjeæao najsnažnijim, èime je Crkvi Kristovoj najplodonosnije i najmoænije
služio i gdje bijahu njegove maksimalne sposobnosti – to je prije svoga odreknuæa
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
16
Iz života Crkve
ostavio u baštinu Crkvi. Možda smo oèekivali u Godini vjere encikliku o vjeri, ali
zapravo njegov teološki prvijenac i svjetska uspješnica Uvod u kršæanstvo na stanovit
naèin osvjetljuje Ratzingerov pogled na Boga, Isusa Krista, Crkvu i vjeru. To djelo
bijaše povodom da ga je Pavao VI. imenovao münchenskim nadbiskupom i
kardinalom, prije svoje smrti.
Benedikt XVI. jest i ostaje osoba jasne rijeèi i poruke. Prethodnik se znao u
vremenu medija savršeno služiti slikama, gestama koje su uvijek bile dojmljive, pa i u
agoniji, dok je Benedikt osoba rijeèi. Jasne, promišljene, logiène, duboke, precizne.
Svjestan je da svojim odstupanjem prestaje njegov utjecaj u voðenju Crkve, da
odstupom nastupa trenutak kardinalske odluke i novoga izbora. U svojoj pisanoj i
izreèenoj izjavi dao je jasni signal: U sadašnjem epohalnom trenutku svijeta i Crkve te
povijesti, u suvremenim izazovima s kojima je Crkva suoèena, Crkva treba pastira koji
raspolaže tjelesnim i duhovnim snagama. Nije dovoljno u nemoæi i starosti predati se
samo molitvi i patnji kao prethodnik. Crkva je prevelika, stoga su mnogi poslovi
neodgodivi. Pontifikat Ivana Pavla II. dugo bijaše obilježen patnjom i zato je množina
stvari i zadaæa ostala neriješena. Htio je poštedjeti svoga nasljednika toga tereta, a
njegova želja govori u prilog mlaðega, snažnijega nasljednika na Petrovoj stolici.
Mnogi su se pitali, zašto je kao papa uzeo ime Benedikt. Znamo da su u
Bavarskoj, njegovoj domovini, mnoge benediktinske opatije, da je svoje razgovore s
Peterom Seewaldom vodio u opatijama. Ali i s ovim èinom odstupa ime dobiva novo
znaèenje. Želi se povuæi u molitvu i na taj naèin služiti Kristovu djelu u svijetu, u tišini
svoje starosti, nezamjetljive patnje i bolesti, daleko od javnosti. Možemo biti Bogu
zahvalni za ovu jedinstvenu osobu koja je i ovim svojim èinom u ovom povijesnom
trenutku utisnula neizbrisivi biljeg i usjek Crkvi. Ostavlja Crkvi i svijetu veliku baštinu
koju svi možemo uèiniti plodnom u svojemu životu kao i životu Crkve.
Znakovito je da je odreknuæe obznanio na blagdan Gospe Lurdske, na Dan
bolesnih osoba, a na Pepelnicu – Èistu srijedu, na poèetku korizmenog vremena
održao je svoje posljednje veliko javno bogoslužje u Petrovoj bazilici. Sluèajna
podudarnost ili pak Netko drugi vuèe konce? Ima li tu Nebo svoje prste? Za dva tjedna
odstupa, povlaèi se najprije u Castel Gandolfo, a onda, kad se urede prostorije, povuæi
æe se u zatvoreni samostan unutar Vatikana gdje æe provoditi ostatak života u molitvi.
Gotovo nepojmljivo da ne æemo slušati njegov dobro znani zvonki glas, oèinski
pogled, jasnoæu i mudrost, dubinu i snagu izgovorene rijeèi. Šok koji su izazvale
njegove rijeèi u katolièkome svijetu još je negdje duboko unutra, trebat æe vremena da
se sve preradi i slegne. Sve je došlo kao munja iz vedra neba. Udar koji je pogodio sve,
od vjernika do kardinala.
Da, upravo na Pepelnicu posljednji veliki javni nastup. Bit æe ovo za sve nas
posebna korizma u Godini vjere koju je upravo Benedikt proglasio, koju pak ne æe
zakljuèiti. Korizma kakvu Crkva nije upamtila u ovome obliku. Vrijeme pokore i
obnove, vrijeme obraæenja, pripreme za Uskrs. Novi æe papa zacijelo predvoditi
bogoslužje Velikoga tjedna. Sagleda li se sve, i nehotice se zapitamo: Ne zrcali li se
znakovito upravo u ovoj korizmi veliki pontifikat Benedikta XVI.? Nije li cijeli njegov
pontifikat, od samoga ulaska u konklave, kad je održao znamenitu homiliju o
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
17
Iz života Crkve
relativizmu u suvremenom svijetu, jedan veliki, snažni i proroèki zov i poziv na
obnovu, obraæenje, produbljivanje, iskorak i zamašnjak prema bitnome, iz površnoga i
uhodanoga prema unutra, prema Isusu Kristu? Na svim svojim putovanjima izvan
Italije misao mu i rijeè bijahu usmjerene prema Bogu, prema Isusu Kristu, prema
zaboravu Boga u suvremenom svijetu. Okrenutost Raspetomu (Promatranje
probodenoga Raspetoga – naslov je jedne njegove knjige) i uskrslomu Gospodinu –
njega naviještamo jer samo on ima spasonosni lijek i rijeè osloboðenja za nevolje i
patnje suvremenoga èovjeka u svijetu koji je iskliznuo iz svoje koloteèine, te baulja kao
zvijezda lutalica. Ne treba smetnuti s uma da je Ivan XXIII. najavio održavanje
ekumenskoga sabora upravo na blagdan Obraæenja svetoga Pavla 1959. Crkvi treba
obrat, zaokret, obraæenje, a ne prilagodba svijetu ili neplodni dijalozi koji ništa nikomu
ne donose.
U ovoj korizmi koja zapoèe znakovitom Pepelnicom u Vatikanu dodirnuli smo
dimenzije koje u mnogome nadilaze naše ljudsko shvaæanje i poimanje. Nismo samo
zaèuðeni svjedoci i promatraèi jedinstvenoga trenutka u povijesti Crkve. Nama koji
vjerujemo da Bog djeluje u povijesti, da Krist vodi svoju Crkvu, pred nama se na
otvorenoj pozornici odigrava dio povijesti spasenja. Dok u svima nama još uvijek zvoni
šok prvoga trenutka, dotle imamo osjeæaj velièine i dramatiènosti sadašnjega trenutka
Crkve.
Mnogima æe Benedikt nedostajati kao duhovni otac, lik prema kojemu se vjernik
mogao u svako doba orijentirati. Bio je natprosjeèno inteligentan, s trideset godina
sveuèilišni profesor, razborit, pobožan, živio je ono što je nauèavao i naviještao, bio je
utjelovljena poniznost i utjelovljenje rijeèi koju je izgovarao. Nije se dao smesti, nije bio
savitljiv kad su ga kritièari odasvud napadali, i na njemu se vidjelo da poniznost ne èini
èovjeka malim nego velikim. Proæi æe vremena dok žal za ovim velikim Papom koji
vraæa svojoj Crkvi ribarski prsten i palij ne preraste u duboku zahvalnost što smo ga
imali u ovome vremenu. Zahvalnost za ovu osobu može biti jedini istinski odgovor
Bogu s naše strane. Zahvalnost Bogu što je u olujnim vremenima kormilo Crkve èvrsto
držao u sigurnim vodama Kristova Evanðelja.
Bio je uèitelj i nauèitelj, profesor, nadmoæni znalac i uèitelj vjere, shvatljiv u
govoru, jasan u vjeroispovijedi, prodoran u logici, a širinom znanja i kulture duha
jedan od najbriljantnijih umova suvremenoga doba; na teološkoj razini nema mu
ravna. Prigovarali su mu da je fundamentalist, a na ravnoj je nozi razgovarao s
najpoznatijim suvremenim filozofima-agnosticima. Crkvi u ovom trenutku ništa nije u
toj mjeri potrebno kao obnova i utvrðivanje poklada vjere koji se razvodnio u nekoæ
kršæanskim ozemljima. Možda æemo tek iz povijesnoga odmaka moæi sagledati
znaèenje ovoga briljantnoga uma i njegova pontifikata što se tièe obnove vjere i
teologije. Veæ danas možemo sagledati koliko nam silno bogatstvo pisane i izgovorene
rijeèi ostavlja u baštinu Sveti Otac. Sabrana djela, njegov teološki opus, u petnaest
‘debelih’ svezaka, enciklike, troknjižje o Isusu Kristu, bezbrojni nagovori, propovijedi,
audijencije. Bio je biblijski sijaè sjemena rijeèi na tlu Kristove Crkve. Od nas zavisi ishod
i plod – kako ophodimo sa sjemenom. Mnogi su, nažalost, posipali oko sebe pesticide
protiv te rijeèi, sijali otrov i ljulj, kritiku, doslovce mržnju. Mnogi su se zacementirali, a
toliki su teološki liliputanci, patuljci sijali krilatice protiv ovoga duhovnoga giganta.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
18
Iz života Crkve
Povijest æe pokazati tko je bio u pravu. Uvjereni smo da je gradio na èvrstu temelju
Radosne vijesti i Isusa Krista.
Tko èita spise Josepha Ratzingera, susreæe se s jednim od vrhunskih
intelektualaca našega doba koji je do u dubine upuæen u duhovnu povijest europskoga
kontinenta i svijeta. Osoba duha koji s misliocima našega doba promišlja, koji
razgovara s velikanima srednjega vijeka – Bonaventurom, Tomom, Duns Skotom,
komu je duhovni otac Augustin i cijelo otaèko razdoblje, koji nam posreduje biblijske
likove kao likove današnjice. Teolog koji poznaje druge religije, njihovo traganje za
istinom i Bogom, koji poznaje i filozofe te komu je bilo na srcu otvoriti svijetu kršæanske
odgovore na vjeèna èovjekova traganja za Bogom, smislom, sreæom, otvoriti putove
prema istini. Biti suradnicima istine. Otvoren ekumenizmu, poglavito istoènim
Crkvama, zaljubljenik u liturgiju, utro je nove putove dijaloga sa židovstvom i
islamom. U povijest æe uniæi kao onaj tko je htio pomiriti vjeru i razum, koji je htio
slomiti diktaturu relativizma, koji je podjenuo miljokaze u pitanjima patologije i
razuma ali i vjere.
Bio je do kraja okrenut prema
Kristu. Njegov kristocentrizam jest
istinski kljuè da bismo mogli
shvatiti papu Benedikta. Stran mu
bijaše bilo kakav oportunizam ili
povlaðivanje
duhu
vremena.
Mjerilo bijaše uvijek Evanðelje,
svjestan da iz njega progovara onaj
tko je istinska sloboda svakoga
èovjeka. U tome je njegov poziv i
poslanje,
njegova
snaga
i
vjerodostojnost. Papa nije diplomat
ili državnik, nije politièar ni glumac,
nije integracijska figura, terapeut
niti magnet za mase, nego Petrov nasljednik, Kristov namjesnik na zemlji. Zato mu i
bijaše usrdna želja osloboditi se svega što zastire pogled na Raspetoga, na Krista.
Crvena nit svih promišljanja bijaše traganje za Božjim licem i srcem. Prije ulaska u
konklave rekao je u znamenitoj homiliji: „Što više Isusa ljubimo, što ga više poznajemo,
to više raste naša nutarnja istinska sloboda, raste i naša radost što smo otkupljeni.
Hvala ti, Isuse, za tvoje prijateljstvo!“ Jer u prijateljevanju s Isusom možemo iskusiti što
je tek prava ljepota, što je sloboda, što je ljubav. Klanjanje Isusu u tome prijateljstvu igra
veoma znaèajnu ljubav. Prijateljstvo, molitva, klanjanje u uskom su surjeèju. Benedikt
je to oèitovao rijeèju i djelom, primjerenom poniznošæu, intelektualnom briljantnošæu.
Koji samo blagoslov za Crkvu, za cijeli svijet, za sve nas!
fra Tomislav Pervan
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
19
Iz života Crkve
BIOGRAFIJA NOVOG PAPE
Papa Franjo, punim imenom Jorge Mario Bergoglio, argentinski je kardinal koji
od srijede, 13. ožujka, vodi Katolièku crkvu nakon što ga je na tu dužnost u petom
krugu izbora izabralo 115 kardinala drugog dana konklava.
Prvi neeuropski poglavar Katolièke crkve i prvi isusovac na toj dužnosti, 266.
papa u povijesti, roðen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu kao jedno od petero djece
talijanskih useljenika, željeznièara i njegove žene. Nakon studija na Teološkoj školi
Villa Devoto u Buenos Airesu, 11. ožujka 1958. pridružio se isusovaèkom redu.
Zareðen je za sveæenika 13. prosinca 1969., nakon èega je studirao na filozofskom
i teološkom fakultetu u sjemeništu u San Miguelu, gdje je stekao titulu profesora
teologije.
Zadivljena njegovim osobinama voðe, Družba Isusova promaknula je Bergoglija
na položaj provincijala za Argentinu, na kojem je ostao od 1973. do 1979. Od 1980 do
1986. bio je rektor sjemeništa u San Miguelu, gdje je bio studirao. Doktorirao je u
Njemaèkoj, nakon èega se vratio u domovinu, gdje je služio kao ispovjednik i voditelj
duhovne obnove u Cordobi.
Od 1992. do 1997. bio je pomoæni biskup Buenos Airesa, a 28. veljaèe 1998. na
položaju biskupa zamijenio je kardinala Quarracina.
Papa Ivan Pavao II. pozvao je 21. veljaèe 2001. novoimenovanog nadbiskupa
Buenos Airesa Bergoglia u konzistorij u Vatikan i promaknuo ga u kardinala.
Argentinski kardinal obavljao je brojne zadaæe u Rimskoj kuriji u nekoliko
kongregacija.
Kao kardinal Bergoglio je postao poznat po osobnoj poniznosti, konzervativnoj
doktrini i odanosti socijalnoj pravednosti, a reputaciji poniznosti uvelike je pridonio i
vrlo jednostavan naèin života. Živio je u malom stanu, iako je mogao birati rezidenciju
u biskupskoj palaèi. Odrekao se automobila s osobnim vozaèem i vozio se javnim
prijevozom, a navodno si je sam i kuhao.
Nakon smrti pape Ivana Pavla II., kardinal Bergoglio sudjelovao je u konklavama
na kojima je izabran papa Benedikt XVI., a tad se govorilo da je upravo on bio
najozbiljniji protukandidat kardinalu Josephu Ratzingeru i da je odluka o novom papi
donešena tek nakon što je on od kardinala u konklavama zatražio da više ne glasuju za
njega.
U razdoblju sedisvakancije prije toga djelovao je kao regent i zajedno s
Kardinalskim kolegijem upravljao Svetom Stolicom i Katolièkom crkvom do izbora
novog poglavara.
U studenome 2005. Bergoglio je izabran za predsjednika Argentinske biskupske
konferencije i to velikom veæinom glasova argentinskih biskupa, što je potvrdilo
njegov status u domovini, ali i meðunarodni prestiž koji je priskrbio naèinom na koji se
navodno ponašao u konklavama. Poslije prvog trogodišnjeg mandata na èelu
argentinskih biskupa, ponovno je izabran na taj položaj u studenome 2011.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
20
Iz života Crkve
Što se njegovih stajališta tièe, smatra ga se bliskim konzervativnom laièkom
pokretu Comunione e Liberazione, protivi se pobaèaju i eutanaziji, promièe poštivanje
homoseksualnih osoba, ali se snažno usprotivio zakonu o istospolnim brakovima koji
je Argentina usvojila 2010. Moguænost da istospolni partneri posvajaju djecu drži
diskriminacijom prema djeci, zbog èega ga je kritizirala argentinska predsjednica
Cristina Fernandez de Kirchner, rekavši da ton Crkve podsjeæa na “srednji vijek i
inkviziciju”.
Veliki štovatelj kršæanske doktrine ljubavi, ostao je poznat po obilasku jednog
hospicija 2001. u kojem je oprao i poljubio noge dvanaest oboljelih od AIDS-a.
Franjo I. rado èita djela Josea Luisa Borgesa i Fjodora Mihajlovièa Dostojevskog,
ljubitelj je opere i navijaè nogometnog kluba San Lorenzo iz Buenos Airesa, koji je
utemeljio jedan sveæenik.
tajništvo
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
21
Iz života Crkve
SUSRETI S BUDUÆIM PAPOM FRANJOM
Uobièajeno je za naše franjevce da
svoje provincijale i biskupe, koji doðu u
Buenos Aires, odvedu i do kardinala
Jorge Maria Bergoglia. On je kao
isusovac osobito otvoren takvim
susretima ne samo s biskupima nego i s
nama provincijalima. Ranije je i sam bio
isusovaèki provincijal. Naši fratri Jordan
i Berislav Ostojiæ te Josip Peraniæ su u
izvrsnim odnosima sa svim biskupima
na podruèju Buenos Airesa, osobito s
nadbiskupom kardinalom Bergogliom.
Za oba moja posjeta Argentini, dok
sam vršio službu provincijala, 2008. i 2011. posjetio sam kardinala Bergoglia. Ti susreti su
bili više izraz poštovanja nego neki službeni razgovor, iako su se uvijek dodirnuli pitanja
važnih za naše fratre i naš narod. Zaista je prirodno da nakon 12 sati leta i prijeðenih bar
12.000 kilometara èovjek ima i takvo zadovoljstvo. Kardinal je bio dobro upoznat s našim
radom i Hrvatskom zajednicom u Argentini. I sam potjeèe iz slièe obitelji koja je s sjevera
Italije došla iz ekonomskih razloga. O tome mi je nadugo prièao.
Ono što mi je ostalo u sjeæanju jest njegovo zapažanje o franjevaèkom odijelu, habitu.
Ja sam u habitu došao na taj susret u njegovu nadbiskupsku palaèu na Plaza de Mayo u
središtu grada. Kardinal mi je doslovce rekao da je franjevaèki habit jedina uniforma koju
prihvaæaju Argentinci. Nijedna druga, bila ona biskupska ili generalska, ne može se
usporediti s jednostavnim franjevaèkim habitom. Možda se iz te simpatije rodilo ime
novoga pape.
Uskoro sam imao prigodu iskušati snagu habita za vrijeme moga posjeta župi Jose
Ingenieros i èetvrti Forte Apache. Prije nekoliko godina poznati je televizijski novinar
Goran Miliæ išao u posjet i toj èetvrti, ali se nije usudio iz sigurnosnih razloga uæi dublje u
tu urbanu divljini, gdje nema zakona. Župnik fra Berislav Ostojiæ i ja smo se u njegovu
autu uputili upravo tamo. Pratili su nas èudni pogledi policajaca oboružanih dugim
cijevima. I zaista smo prošli bez incidenta kroz te ulice pune izgorjelih auta, svakovrsnog
smeæa i velike bijede. Habit nas je spasio, a ne osobna hrabrost.
Godine 2011. pitao me da dozvolim fra Berislavu neke usluge u nadbiskupiji. Bila mi
je èast dopustiti svom fratru da mu pomogne. Nisam ni slutio da æe taj jednostavni èovjek
s blagim osmjehom i toplinom u glasu i oèima danas biti papa. Laus Deo.
fra Josip Sopta
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
22
Iz života Crkve
HRVATSKI NAROD DOBIO JE PRIJATELJA
O velikom veselju u Argentini, iz koje dolazi Jorge Bergoglio, novi papa Franjo,
svjedoèe i telefoni koji su neprestano zvonili tijekom razgovora s fra Josipom
Peraniæem koji Jorgea Bergoglija i osobno poznaje. "Argentinom se proširila opæa
radost, ljudi nisu mogli vjerovati. Argentinci su ponosni što Papa dolazi iz njihove
zemlje, ali su ponosni i zato jer je to Papa koji æe znati voditi Crkvu", istièe fra Peraniæ za
Dnevnik.hr i otkriva kako je izabran Papa s jednom istaknutom vrlinom, a to je
poniznost.
"Dobili smo dobrog Papu, a hrvatski narod je dobio prijatelja", rekao je Peraniæ.
"On je svojom skomnošæu oduševio Buenos Aires, a kako je vodio crkvu u Buenos
Airesu, tako æe voditi i Crkvu u svijetu. Njegove propovijedi su vrlo kratke, ali sažete.
Kad bi dolazio u naše župe znao je govoriti jednostavno i kratko, ali uvijek je bio
pristupaèan ljudima, njegova rijeè je stizala do ljudi jer je znao ljude koje ima pred
sobom, što je vrlo važno."
Fra Peraniæ je u hrvatskim misijama u Buenos Airesu veæ 29 godina i, kaže, s novim
Papom se puno puta susreo.
"Uvijek je išao podzemnom ili autobusom."
"Imali smo tu sreæu da je veliku ulogu odigrao njegov ispovjednik, subrat isusovac
padre Nikola Mihaljeviæ, èovjek koji je po mnogima sveta života i koji je nadahnuto
vodio kardinala", rekao je fra Peraniæ i naveo primjer skromnosti novog pape Franje.
"Kad je dolazio nije trebao prijevoz, uvijek je išao podzemnom željeznicom ili
autobusom, èesto ga se moglo vidjeti u gradskom prijevozu", otkrio je fra Peraniæ i
dodao kako je novi Papa voljen meðu ljudima.
O izboru novog pape Bergoglio nije govorio, rekao je fra Peraniæ. "Zadnji puta je
èak govorio da æe se povuæi, njemu je 76. godina, a to je vrijeme kada se obièno povlaèe
s biskupske stolice. Njega je trebalo nagovarati da ode u Rim, jer ne voli putovati",
isprièao je fra Peraniæ. Upitan što možemo oèekivati od novog Pape, fra Peraniæ otkriva
da se Bergoglio uvijek zauzimao za najsiromašnije. "Buenos Aires ima 15 milijuna
stanovnika, od èega ima mnogo siromašnih. Mnogi sveæenici su bili u opasnosti jer su
vadili mlade iz droge i prostitucije."
Novi Papa izabrao je papinsko ime Franjo, koji mu je, kaže fra Peraniæ, vjerojatno
bio uzor u skromnosti. "Vjerujem da je izabrao Franju jer je on bio nositelj mira i u
svojoj skromnosti i velièini bio obnovitelj Crkve. Dao Bog da upravo to naš novi Papa
ostvari, da bi obnovio Crkvu kojoj je potrebna temeljita obnova", rekao je fra Peraniæ za
Dnevnik.hr.
preuzeto iz Dnevnik.hr
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar, br.1, ožujak 2013.
23
Meðuprovincijske teme
SUSRET SVIH PROVINCIJSKIH DEFINITORIJA IZ
JUžNOSLAVENSKE KONFERENCIJE OFM
U
ponedjeljak,
18.
veljaèe
2013.,
nakon
okupljanja sudionici su
zapoèeli susret molitvom
Srednjeg èasa i meditacijom
na temu „Vjernièko lice
manjega brata“. Fra Nikola
Vukoja
je
predvodio
pokornièko slavlje nakon
kojega je bila moguænost za
osobnu ispovijed. U 17.00
sati provincijalni ministri su
predmolili desetice krunice
u crkvi, a svi zajedno su
sudjelovali u molitvenom programu s hodoèasnicima i na euharistijskom slavlju koje
je predvodio fra Nikola Vukoja.
Drugi dan susreta zapoèeo je molitvom Jutarnje, a zatim se u radnom dijelu
analiziralo ostvarenje zakljuèaka i prijedloga koji su doneseni na zadnjem susretu koji
je takoðer održan u Meðugorju 31. studenoga i 1. prosinca 2011. godine. Nakon toga je
uslijedio rad po skupinama. Fra Velimir Blaževiæ u poslijepodnevnom programu
održao je predavanje na temu „Vlast i službe upravljanja opæenito u redovnièkim
ustanovama, posebno upravljanje provincijama u Franjevaèkome redu“. Nakon
njegova predavanja uslijedio je rad po skupinama.
U molitvenom programu s hodoèasnicima u crkvi desetice krunice predmolili su
pojedini definitori, a euharistijsko slavlje predslavio je fra Andrija Bilokapiæ.
Na kraju susreta u plenumu su sudionici susreta donijeli izviješæa iz rada po
skupinama i neke konkretne prijedloge i zakljuèke u cilju bolje kvalitete života i
poslanja franjevaca na ovom podruèju. Susret je završio euharistijskim slavljem koje je
predslavio fra Ivan Sesar. Iz naše Provincije sudjelovali su uz provincijala fra Andriju,
fra Stipe Nosiæ, provincijalni vikar, te definitori fra Anselmo Stuliæ i fra Tomislav
Šanko.
tajništvo
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
24
Meðuprovincijske teme
SUSRET GENERALNOG MINISTRA S BRAÆOM U
PRIVREMENIM ZAVJETIMA
Susret provincijala južnoslavenske konferencije, magistara za braæu u
privremenim zavjetima i braæe u privremenim zavjetima s Generalnim ministrom fra
Jose Carballom, zapoèeo je u èetvrtak 28. veljaèe 2013. godine u 18 sati u kuæi susreta
Tabor u Samoboru. Braæa su otvorila ovaj susret zajednièkom veèernjom molitvom i
meðusobnim predstavljanjem po provincijama. Nakon veèere mladi franjevci su
doèekali Generalnog ministra u pratnji tajnika i vicetajnika za formaciju fra Vidala
Rodrigueza i fra Sergiusza Baldyge te generalnog definitora za Južnoslavensku
konferenciju fra Ernesta Siekierku te im izrazili srdaènu dobrodošlicu.
Drugi dan susreta, petak 1. ožujka, zapoèeo je jutarnjom molitvom koju je
predmolio fra Joško Kodžoman, provincijalni ministar Provincije Presvetog
Otkupitelja i proèelnik Odbora za trajnu formaciju i studij. Fra Joško je potom
predstavio stanje Južnoslavenske konferencije obzirom na privremenu i trajnu
formaciju. Generalni ministar izrazio je svoju radost da sudjeluje u ovom susretu.
Potom je iznio neke naglaske i svoja osobna uvjerenja obzirom na odgoj. Apsolutni
prioritet mora imati trajna formacija, a tek onda privremena formacija. Niti jedna
provincija koja se ne odluèi za ozbiljnu trajnu formaciju nema pravo primati novu
braæu. Formacija je proces koji traje cijeli život. Nitko ne bi trebao biti pripušten
sveèanim zavjetima ako misli da je njegova formacija time završena (VC66). Odgoj je
suoblièavanje Isusu i zato je to uvijek stalna preobrazba života koja nikada ne završava
(VC65), naglasio je Generalni ministar. Kao sljedeæi naglasak General je izdvojio odgoj
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
25
Meðuprovincijske teme
u svakodnevnici te odgoj za èovjeènost koji mora imati u vidu cjelovitu osobu.
Samodisciplina je presudna karakteristika u odgoju koja nas dovodi do žara prema
Kristu te je protivna mlakosti. Žar je stoga temeljni kriterij za davanje života za druge i
Crkvu. General je mišljenja kako je sv. Franjo promijenio Crkvu upravo zato jer ju je
strastveno ljubio. Zadnji naglasak stavljen je na ozbiljno praæenje odgajanika za
vrijeme njihove formacije.
Nakon ovog izlaganja uslijedio je susret Generalog ministra s braæom u
privremenim zavjetima. Mlada braæa imala su tako priliku u jednoj slobodnoj i
neoptereæenoj atmosferi iznijeti svoja pitanja, sumnje i nade glede franjevaèkog
poziva. Popodnevni program zapoèeo je molitvom devetog èasa koju je predmolio fra
Božidar Šustiæ, magistar bogoslova Franjevaèke provincije sv. Jeronima. Nakon
molitve Generalni tajnik za formaciju i studije, fra Vidal Rodriguez Lopez održao je
predavanje na temu Deset zapovijedi za franjevaèki odgoj i obrazovanje. Osvrnuo se je na
pet prioriteta (kontemplacija-molitva, bratstvo, malenost, poslanje-misija,
formacija-odgoj) Reda koje je svojevremeno naglasio i Genralni Kapitul 2009. Glavni
cilj predavanja bio je objasniti znaèenje i ulogu studija u odgoju braæe u privremenim i
doživotnim zavjetima. Studij mora biti sredstvo koje æe ujediniti stvarni život, stvarne
problematike našega vremena s odgovorima koji nam dolaze iz Objave, Svetog Pisma i
Uèiteljstva Crkve. Studij formira za dijalog te tako pomaže da Evanðelje prožme
kulturu današnjice i omoguæi da se ljudima današnjice otvore vrata Istine. Uslijedila je
rasprava, a potom i rad po skupinama u kojima se je raspravljalo o održanim
predavanjima. Molitveni i radni dio dana završen je misnim slavljem koje je predvodio
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
26
Meðuprovincijske teme
fra Ernest Siekierka, generalni definitor naše konferencije. U homiliji je naglasio
važnost korizme te opasnost od egocentrizma u životu maloga brata. Nakon veèere
braæa su uz pjesmu i razgovor nastavila bratsko druženje.
Subota, 2. ožujka, zapoèela je jutarnjom molitvom koju je predmolio fra Željko
Željeznjak, provincijalni ministar Hrvatske franjevaèke provincije sv. Æirila i Metoda.
Uslijedio je izvještaj rada po skupinama. Predstavnici pojedinih grupa izdvojili su
glavne naglaske o kojima su raspravljali te pozitivne i negativne aspekte života u
zajednicama. Osvrnuli su se na predavanja prethodnog dana te na vrlo iskren i
jednostavan naèin izrazili svoje zabrinutosti i nade. Nakon izlaganja predstavnika
skupina, braæi se obratio Generalni ministar. Prvi prijedlog koji je iznio odnosio se je na
to da se više upoznamo: General predlaže jednogodišnji susret sve braæe u
privremenoj formaciji te èešæe susrete odgajanika s provincijalnim ministrima i
odgojiteljima. Sljedeæi prijedlog koji smo uoèili bio bi: pokloniti više pažnje kod
kriterija odabira odgojitelja. Osnovni kriterij za odgojitelja jest franjevaèka radost koju
on zna prenijeti na mladu braæu. Ako želimo obnovu Reda, moramo poèeti od odgoja
odgojitelja. Treæi prijedlog išao bi ka jaèanju franjevaèke duhovnosti, ukljuèujuæi
franjevaèke predmete u okviru studijskih predmeta te moguænost ljetne franjevaèke
škole. Moramo takoðer omoguæiti meðuprovincijsku suradnju obzirom na zajednièki
studij. Peti prijedlog odnosi se na to da se profesore više ukljuèi u odgoj mlade braæe.
Kuæe odgoja trebaju uistinu to biti, a ne samo hoteli. Moramo se pobrinuti za
personalizirani, osobni odgoj te mlade fratre ukljuèiti više u život provincije i odgajati
franjevce, a ne samo dobre sveæenike, jer kao što je jedna grupa naglasila, u našoj
provinciji imamo dobre sveæenike, ali malo fratara. Malo prostora daje se laièkim
zvanjima. Razlièite skupine naglasile su kako studij èesto ima malo povezanosti sa
stvarnim životom; nije dovoljno napuniti samo glave, a ostaviti srca prazna, zakljuèio
je Generalni ministar.
Jutarnji program je nastavljen predavanjem fra Sergiusza Baldyge na temu
vjernosti i ustrajnosti u franjevaèkom pozivu. Uslijedio je rad po skupinama. Nakon
ruèka sastali smo se za molitvu devetog èasa te smo poslušali kratak izvještaj rada po
skupinama. Popodnevni dio susreta obilježen je otvorenom raspravom braæe s
Generalnim ministrom. Susret je zakljuèen Svetom Misom i prigodnom veèerom.
fra Tomislav Šanko
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
27
Iz tajništva
PRAVILNIK KOMISIJE
ZA OÈUVANJE KULTURNE BAŠTINE
Èl. 1. Komisija je savjetodavno tijelo Provincijalnog ministra.
Èl. 2. Komisija se sastoji od proèelnika i još najmanje dva èlana koji se izabiru na
Kapitolskom kongresu a izvan Kapitulskog kongresa izabire ih Definitorij Provincije.
Èl. 3. Èlanovi Komisije, kada je potrebno, trebaju obilaziti pojedine samostane i
informirati se o pitanjima koja ulaze u djelokrug ove Komisije.
Èl. 4. Komisija treba pomagati Provincijalnom ministru u nadziranju da ne bi
pojedini brat u Provinciji, sam i na svoju ruku, rješavao znaèajnija pitanja iz podruèja
graðevinskih poslova na zgradama koje su spomenici kulture i na bilo kojim
zahvatima na predmetima sakralne umjetnosti.
Èl. 5. Komisija daje svoje mišljenje Provincijalnom ministru o obnovi zgrada koje
su spomenici kulture i o svemu što se tièe predmeta od povijesne ili umjetnièke
vrijednosti.
Èl. 6. Komisija treba poticati i podržavati suradnju braæe s nadležnim
Konzervatorskim odjelima ako su zgrade spomenici kulture.
Èl. 7. Komisija neka potièe braæu da inventariziraju kulturno blago naših
samostana i kuæa.
Èl. 8. Proèelnik Komisije saziva sjednice Komisije i njima predsjeda.
§ 1 Sjednice se održavaju kad se ukaže potreba, najmanje jednom godišnje.
§ 2 U pozivu se mora navesti dnevni red, mjesto i vrijeme održavanja sjednice.
Èl. 9. Èlanovi Komisije izmeðu sebe imenuju zapisnièara koji vodi zapisnik
sjednice.
Èl. 10. Proèelnik Komisije obavještava Definitorij Provincije o radu Komisije. Na
Provincijskom kapitulu Proèelnik neka podnese izvještaj o radu Komisije.
Komisija za oèuvanje kulturne baštine:
fra Mate Polonijo, proèelnik
fra Ante Mrvelj
fra Stjepan Žužiæ
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
28
Iz tajništva
ZAPISNIK TREÆE SJEDNICE UPRAVE
Na III. sjednici Uprave naše provincije, koja je održana u Zadru 27. veljaèe 2013.
g., nazoèili su svi èlanovi. Sjednica je zapoèela uvodnom molitvom. Nakon prihvaæanja
predloženoga reda sjednice; proèitan je zapisnik predhodne sjednice, koji je
jednoglasno usvojen, uz odreðene ispravke.
Najprije smo se spomenuli nedavno preminulog fra Mavra Velniæa i za njega se
pomolili.
Provincijal je braæu izvjestio o svom boravku u Rimu i susretu s Generalnim
ministrom. Generalovi delegati za našu Misiju u Argentini i za meðuprovincijsku
suradnju u JKPM, osobito što se tièe naše Provincije, bit æe imenovani u ožujku ove
godine. Bilo je rijeèi o zdravstvenom stanju braæe u Provinciji. Što se tièe naših
samostana istaknuto je stanje u Cavtatu i Rovinju.
Materijalna dobra naše Misije u Crnoj Gori biti æe darovana Provinciji Uznesenja
Marijina u Albaniji. Braæa iz naše Misije slobodno odluèuju hoæe li ostati èlanovi naše
Provincije ili æe prijeæi u franjevaèku Provinciju u Albaniji.
Našu je zajednicu napustio fra Tome Cvitanoviæ. Neka ga u daljnjem životu prate
mir i dobro.
Poteškoæa imamo u našem Samostanu na Kuni. Naime, fra Prela Djurašaj je
izrazio želju za prelazak u Albansku Provinciju. On na to ima pravo za koje se odluèio.
Djelomièno je obavljena obnova Samostana sv. Bernardina u Kamporu. Još bi
trebalo urediti prostor i preseliti knjižnicu u dosadašnju vjeronauènu dvoranu, a
prostor sadašnje knjižnice pretvoriti u vjeronauènu dvoranu. Na taj bi naèin knjižnica
bila bolje èuvana, nadasve od vlage, a prostorija u prizemlju je mnogo prikladnija za
vjeronauènu dvoranu. Uprava je suglasna da se razgovara o moguænosti produženja
groblja uz naš Samostan u Kamporu. U obizr dolazi samo možebitno produženje
groblja – prema gradu Rabu. O uvjetima æemo razgovarati sa zainteresiranima.
Uprava je suglasna s braæom u Puli da obnovimo zgradu koja nam je vraæena u
posjed. Zauzet je stav da se naša braæa u Puli pobrinu za izradu idejnog projekta.
Prevladalo je mišljenje da bi taj prostor trebalo preurediti za smještaj siromašnih
studenata. Bilo je govora i o obnovi naše kuæe u Šijani. Uprava je mišljenja da treba
sanirati krov; ono najnužnije, da ne prokišnjava, a zatim kuæu ponuditi na prodaju.
Dobivenim novcem od te prodaje ušli bismo u obnovu vraæene kuæe uz Samostan u
Puli.
Uprava za sada nije u moguænosti donijeti konaènu odluku glede trajnijega
ustupanja Samostna u Nerezinama. Socijalno smo osjetljivi za potrebe invalida
Caritasa s kojim nas veže ugovor. Teško nam je prihvatiti da velikim dijelom godine
Samostan bude prazan. S tim u vezi otvoreni smo i za drugo rješenje koje nam nudi
Krèka biskupija. Uputit æemo pisma Caritasu Zagrebaèke nadbiskupije i Krèkoj
biskupiji. Nakon razgovora s njima donijet æemo trajnije rješenje. To treba raditi žurno.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
29
Iz tajništva
Uprava je razmatrala pismo fra Alfonsa Orliæa iz Samostana u Pazinu u vezi
pronaðenih fragmenata glagoljskih pergamena. Mišljenje Uprave je da dotiène
fragmente pergamena treba pohraniti u arhiv naših samostana na Košljunu ili Zadru.
Na temelju zakljuèaka Kapitula Provincije 2009. g., a i mišljenja braæe iz Splita,
Uprava je suglasna da Samostan Uznesenja Marijina na Poljudu bude preimenovan u
Samostan sv. Ante Padovanskoga.
Prihvaæena je molba fra Franje Zelenike da, uz financijsku pomoæ Provincijalata,
kupi automobil za potrebe Samostana sv. Vlaha u Pridvorju.
Odreðeni su datumi za duhovne vježbe:
– Košljun, od 9. do 13. rujna 2013. (meðuprovincijske)
– Dubrovnik, od 14. do 18. listopada 2013.
Sljedeæa sjednica Uprave zakazana je za 5. lipnja 2013. u 10 sati u Samostanu sv.
Frane u Zadaru.
Sjednica je završila molitvom.
fra Tomislav Šanko
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
30
Iz života
Provincije
MOJ DAN U POSTULATURI
Franjevaèka postulatura je vrijeme u kojem
kandidat – postulant traži da prihvati franjevaèki
život. Zapravo, to je vrijeme u kojem postulant
potvrðuje vlastitu odluènost da se obrati
postupnim prijelazom od svjetovnoga života na
franjevaèki naèin života. Isto tako, omoguæuje
postulantu provjeriti svoju odluku, zapoèeti
nasljedovanje Isusa Krista po primjeru života sv.
Franje, te se primjereno pripremiti za novicijat.
Postulant bi se za vrijeme postulature, uz
pomoæ odgojitelja, trebao osobito posvetiti
svome ljudskom odgoju i produbljivati svoje
krsne obveze.
Dan u postulaturi zapoèinje ustajanjem u
6.30 sati. U 7 sati slavimo Svetu Misu sa
jutarnjom molitvom èasoslova.
Postulanti predmole oficij. Nakon molitve u
8.30 sati zapoèinje susret s magistrom. Prouèavamo i obraðujemo razne duhovne
materijale, kao npr. Sveto pismo, KKC, papine kateheze, Franjevaèke Izvore, liturgiju
èasova itd. Kroz te susrete postulanti upotpunjuju svoju vjeru i znanje.
U 12.00 sati zapoèinje dnevna molitva službe èitanja i srednjeg èasa te nakon
molitve slijedi ruèak. Nakon ruèka postulanti imaju slobodno vrijeme predviðeno za
razlièite aktivnosti poput: sporta, šetnje, fizièkog rada ili neke vlastite aktivnosti.
Nakon toga oko 16 sati s gvardijanom fra Stankom imamo organiziranu nastavu
latinskog jezika ili povijesti Reda, te ostatak vremena provodimo u osobnoj molitvi ili
èitanju. Naveèer u 18.30 sati molimo veèernju molitvu i poveèerje te imamo kratku
meditaciju. Poslije molitve slijedi veèera. Nakon tjelesne i duhovne okrijepe vrijeme je
druženja u bratskoj atmosferi do 22 sata kada zapoèinje vrijeme šutnje i poèinka.
Kao postulanti imamo moguænost pohaðati teèaj nekoga stranog jezika po svome
izboru. Aktivno sudjelujemo i u životu samostanskog bratstva, služenjem kod Svete
Mise preko tjedna i nedjeljom, ureðivanjem i održavanjem zajednièkih samostanskih
prostorija i okoliša, te u svim vrstama fizièkih i duhovnih aktivnosti. Subotom
obièavamo imati mali izlet u prirodu ili odlazak u zajednicu Cenacolo gdje se s
momcima iz komune družimo kroz razne sportove, te slavljenje Svete Mise.
Dario Kaurin, postulant
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
31
Iz života
Provincije
DUHOVNA OBNOVA ZA NOVA ZVANJA
Sv. Antun - Pula
Program
duhovne
obnove
zapoèeo
je
prigodnim nagovorom fra
Tomislava
Šanka
o
duhovnom pozivu u kojem
je istaknuo kriterije za
prepoznavanje duhovnog
zvanja,
te
ljepotu
nasljedovanja Isusa iz
Nazareta.
Analizirajuæi
tekstove Svetog Pisma o
pozivu Abrahama da poðe
iz svoje zemlje i dogaðaja
na Genezaretskom jezeru
gdje Isus ulazi u laðu Šimuna Petra te mu upuæuje svoj poziv, fra Tomislav je istaknuo
kako je za odgovor na duhovno zvanje potrebno izaæi iz sigurnosti vlastitoga života i
zakoraèiti u avanturu života èiji osnovni pokretaè neæe više biti sigurnost života, nego
povjerenje osobi koja nas voli i poštuje našu slobodu. “Milosni rizik u koji se upuštamo
voðeni ljubavlju utemeljenoj na povjerenju i predanju oslobaða nas da ne živimo više
samo za sebe, nego otkrivamo svoj život u projektu Božjega plana”, istaknuo je fra
Tomislav, te pozvao mlade na trud u prepoznavanju vlastitoga zvanja i konkretnost
djelovanja u smjeru odgovora na nj. Osim potrebe odvažnosti, fra Tomislav je u svojem
nagovoru naglasio i odreðene kvalitete koje mora posjedovati onaj koji se želi odvažiti
na hod u posveæenom životu poput povjerenja da æe nas Bog hrabriti i jaèati na tom
putu, zatim duhovnog vodstva koje je tu da nam pomogne u razluèivanju istinitosti
našega odgovora na Božji zov. Nadalje, u svojem je izlaganju promicatelj za animaciju
duhovnih zvanja u našoj Provinciji naglasio kako je put odgovora na Božji poziv uvijek
jedan odreðeni proces koji poznaje odreðene strahove poput neslobode,
nesposobnosti, nedovoljne ljudske sigurnosti, neuspjeha, ali je potrebno pritom
posvijestiti kako nijednu veliku životnu situaciju ne treba donositi u strahu, nego u
jasnoæi koju nam daje Božja rijeè.
Nakon izlaganja fra Tomislava Šanka, svoje svjedoèanstvo poziva i odgovora na nj
dali su bogoslov fra Bojan Rizvan i postulant Dario Kaurin, istièuæi kako se svako
zvanje raða u normalnosti naših obiteljskih, prijateljskih i društvenih odnosa, te kako
je potrebno uvijek biti otvoren tom prodornom Božjem glasu od kojeg se ne može
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
32
Iz života
Provincije
pobjeæi. Zahvaæenost Božjim
glasom
ne
dopušta
da
pobjegnemo od njega, a taj glas
od nas oèekuje konkretne geste
odgovora, istaknuto je u
svjedoèanstvu, te su u tom
kontekstu fra Bojan i Dario
prikazali kratku povijest svojeg
odgovora
na
Božji
zov
istaknuvši pojedine dogaðaje
koji jamèe Božju prisutnost i
inicijativu.
Po završetku, svi sudionici
duhovne obnove sudjelovali su na Svetoj Misi koju je predslavio fra Tomislav Šanko
uz suslavitelje fra Matu Trinajstiæa, gvardijana samostana i bratstva, te fra Nikicu
Devèiæa, župnog vikara i upravitelja Svetišta u Šijani. U homiliji predslavitelj je na
tragu proèitanih èitanja toga dana istaknuo vrijednost poziva sv. Mateja otkrivajuæi
njegov odgovor kao izvor hrabrosti za naš odgovor na Božji poziv u današnjem svijetu
i u našim odnosima koje gradimo. Odmah poslije Mise uslijedilo je klanjanje pred
Presvetim za nova duhovna zvanja u Crkvi, osobito u našoj Provinciji. Nakon
klanjanja organizirano je ugodno i veselo zajednièko druženje sa sudionicima
duhovne obnove u samostanskoj rekreaciji gdje je bilo prilike, uz rukometnu
utakmicu, i za razgovor s mladiæima i djevojkama o njihovim životnim traženjima.
U nedjelju, 20. sijeènja, tijekom jutra na svim liturgijskim slavljima svoje su
svjedoèanstvo odgovora na poziv izrekli fra Bojan i Dario naglašavajuæi važnost
potrebe molitve za duhovna zvanja koji je jedan od kriterija i pokazatelja ljubavi prema
Crkvi i Gospodinu, te potaknuvši ljude na otvorenost Božjem zahvatu bilo u njihovom
životu, bilo u životu njihove djece ili unuka. Misno slavlje na kojem se okuplja više
mladih u 12 sati predvodio je fra Tomislav Šanko, te je u prigodnoj propovijedi
naglasio vrijednost poziva, kako onog obiteljskog, tako i onog duhovnog. Naglasio je
kako je potrebno iznova otkriti kamo želimo iæi i prema tome jasnom cilju usmjeriti
svoje korake prepuštajuæi Bogu da nas on vodi. Kroz konkretne primjere predoèio je
ljepotu nasljedovanja Krista unatoè brojnim krizama koje postaju ne samo prilika za
propast, nego još više, prilika za novu šansu koja nam omoguæuje potvrditi svoj izbor i
tako zajamèiti svoju ljubav. Propovjednik je istaknuo i važnost Marije koja kao prava
majka prepoznaje potrebe buduæi da je voðena ljubavlju, te je potrebno u svim
poteškoæama našega života utjecati se upravo Mariji i njezinom zagovoru. Na kraju
samog slavlja, proèitavši župne obavijesti, župnik i samostanski vikar fra Tomislav
Hrstiæ pozdravio je predvoditelja slavlja zahvalivši mu na nadahnutim rijeèima, te je
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
33
Iz života
Provincije
pozvao fra Bojana i Darija da izreknu svoje svjedoèanstvo hoda za Gospodinom. Fra
Bojan je istaknuo kako Marijine rijeèi “Vina nemaju!”, danas mogu odjeknuti novom
svježinom buduæi da je vino simbol radosti, a Krist je došao da naša radost bude
potpuna. Taj Marijin vapaj mora postati i naš vapaj za novim duhovnim zvanjima jer
njihova prisutnost jamèi Gospodinovu blizinu. Dario je, predoèujuæi svoj životni hod u
odgovoru na poziv, naglasio kako se nikako od Gospodinova poziva ne može pobjeæi,
nego je potrebno Gospodinov glas slijediti i tako mu darovati cijeli svoj život.
Po svršetku Misnoga slavlja zajednièko bratsko druženje nastavljeno je za
obiteljskim stolom Bratstva sv. Antuna u Puli èiji je èlan i fra Berard Barèiæ, najstariji
franjevac na našim prostorima koji je još uvijek svježeg pamæenja i zanimljivog govora
kojim prenosi svoje zrelo iskustvo na nas mlaðu braæu. Vjerujemo da æe Gospodin
ovim našim nastojanjima potpomoæi mnoge mlade kako bi hrabrije, smjelije i radosnije
odgovorili na poziv koji im Gospodin upuæuje te tako ispunili Njegov naum koji ima s
njima, možda i u našem bratstvu Franjevaèke provincije sv. Jeronima.
fra Bojan Rizvan
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
34
Iz života
Provincije
PROMOCIJA FRA NIKICE I FRA GABRIJELA
Fra Nikica Devèiæ i fra Gabrijel Škibola, naši ovogodišnji mladomisnici,
diplomirali su u akademskoj godini 2011/2012. na Katolièkom bogoslovnom fakultetu
Sveuèilišta u Zagrebu.
Time su fra Nikica i fra Gabrijel okonèali integrirani diplomski filozofsko-teološki
studij (FTS) koji traje pet godina (a na kojemu sukladno europskom sustavu studija
treba steæi ukupno 300 ECTS bodova).
Fra Nikica je kod prof. dr. sc. Marija Cifraka izradio diplomski rad iz podruèja
Svetog Pisma - NZ , naslovljen „Navještenje Isusova roðenja u Evanðelju po Luki“.
Fra Gabrijel je kod prof. dr. sc. Josipa Osliæa izradio diplomski rad iz podruèja
filozofije, naslovljen „Personalistièka etika Karola Wojtyle“.
Usmeni diplomski ispit obuhvaæao je odgovore na teze.
Na dan Katolièkoga bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu koji se održao u
ponedjeljak 11. ožujka u 10 sati u velikoj dvorani Meðubiskupijskog sjemeništa na
zagrebaèkoj Šalati, dekan KBF-a uruèio im je diplome.
tajništvo
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
35
Iz života
Provincije
PROGRAMI DUHOVNOG CENTRA PROVINCIJE
Košljun, 2013. godine
Veljaèa
23. – Duhovna obnova za djelatnike Caritasa krèke biskupije
Ožujak
01. – 04. – Duhovne vježbe za bogoslove zagrebaèke bogoslovije
03. – Križni put za župljane župe Punat
08. – 10. – Duhovna obnova za molitvenu zajednicu iz Novalje
15. – 17. – Duhovna obnova za mlade Krèke biskupije
Travanj
12. – 14. – Duhovna obnova u godini vjere (1. termin)
19. – 21. – Teèaj - Lectio Divina
26. – 30. – Teèaj kontemplacije
Svibanj
01. – 05. – Psihoterapeutska grupa iz Italije
06. – 13. – Duhovne vježbe za sestre Male franjevaèke obitelji
15. – 19. – Psihoterapeutska grupa iz Italije
22. – 26. – Psihoterapeutska grupa iz Italije
31. – 02. 06. – Susret bivših ðaka poljudske sjemenišne gimnazije
Lipanj
07. – 09. – Duhovna obnova u godini vjere (2. termin)
13. – Proslava blagdana sv. Antuna Padovanskog – „Antonja“
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
36
Iz života
Provincije
14. – 16. – Duhovna obnova za Franjevaèki svjetovni red iz Rijeke (Krnjevo)
17. – 21. – Provincijski susret ministranata
23. – 29. – Duhovne vježbe za sestre Klanjateljice Krvi Kristove
Srpanj
08. – 13. – Grupa iz Austrije
14. – 22. – Grupa iz Njemaèke
29. – 02. 08. – Duhovne vježbe za sveæenike Schõnstattskog pokreta
Kolovoz
05. – 09. – Grupa iz Austrije
23. – 25. 08. – Duhovna obnova za pjevaèki zbor (Krnjevo)
26. – 30. 08. – Duhovne vježbe za sveæenike Krèke biskupije
Rujan
09. – 13. 09. – Duhovne vježbe Provincije sv. Jeronima
14. – Proslava 10. obljetnice smrti Sluge Božjega fra Ivana Perana
20. – 22. 09. – Duhovna obnova u godini vjere (3. termin)
Listopad
03. – 06. – Duhovne vježbe za bogoslove
zagrebaèke bogoslovije
04. - Svetkovina sv. Franje
07. – 12. – Teèaj kontemplacije
18. – 20. 10. Duhovna obnova u godini vjere
(4. termin)
26. - 27. – Provincijski susret zborova
mladih
Prosinac
24. 12. Božiæni koncert i polnoæka
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
37
Iz života
Provincije
IZVJEŠTAJ O OBNOVI SAMOSTANA
SAMOSTAN SV. BERNARDINA – KAMPOR
Preuzimajuæi dužnost predstojnika u našem samostanu u Kamporu, bio sam
upoznat s èinjenicom da je samostan dosta zapušten te da æe trebati raditi na njegovoj
obnovi. U to sam se uvjerio po dolasku u njega, poèetkom listopada prošle godine. I
odmah, u dogovoru s provincijalom i jednim defmitorom koji su došli na lice mjesta,
zajednièki smo dogovorili što bi bilo najnužnije i najhitnije obnoviti.
Složili smo se da je potrebno temeljitije urediti prostorije za stanovanje dvojice
redovnika, kuhinju, župni ured, manju salu za susrete, te još neke prateæe sadržaje. Uz
to dogovorili smo da je potrebno izmijeniti dotrajale elektriène i vodovodne instalacije,
te uvesti centralno grijanje.
Na narednoj sjednici uprave Provincije, odobren je predviðeni plan obnove i za to
obeæana sredstva.
Radove je izvodio moj brat, Zlatko Gavran, koji ima obrt, i njegovi kooperanti.
Obnova je trajala puno dulje nego što samo mogli predvidjeti, jer je rijeè o starom
objektu na kome se uvijek pojavi barem tri puta više radova nego li ih se u poèetku
može oèekivati. Time se poveæavala i cijena materijala i radova, te produljivalo vrijeme
završetka. Najveæi problem nam je bila vlaga, koja je rak rana ovom prelijepome i
starome zdanju. A i odreðena zapuštenost kroz zadnje vrijeme.
Cijela dva mjeseca smo radili i ureðivali prostorije. Najprije smo porušili dotrajalo.
Zatim pristupili obnovi; instalacija (elektroènih i vodovodnih), zidova, keramike,
sanitarija, podova, prozora, vrata, nanovo instalirali centralno grijanje sa cjelokupnim
sistemom, te nabavili nešto najnužnijeg namještaja.
U meðuvremenu smo živjeli uistinju pustinjaèki; bez prave sobe, kupaonice,
kuhije, domaæice... Snalazili smo se, pomagali su nam prijatelji, rodbina i župljani.
Hvala Bogu, pred sam Božiæ uselili smo se u obnovljene prostorije, koje su sada
prikladne za normalan život i rad.
Ovime ne prestaje potreba daljne obnove cijeloga samostanskog kompleksa. U
tijeku je obnova prostorije za samostansku biblioteku i arhiv, koji æe biti smješteni na
prvom katu, uz sakristiju, umjesto dosadašnjeg vlažne prostorije u prizemlju, uz ulaz u
klaustar. Radovi se izvode sredstvima Ministarstva kulture RH.
Ostaje još velika lista potreba oko ureðenju samostana. Da spomenem neke:
– Crkva: u njoj vlaži kapelica Majke Božje, trebalo bi urediti krov i iznutra je
obijeliti. Takoðer bi trebalo promijeniti podne ploèice koje su veoma dotrajale. Na
restauraciji se nalazi poliptih, a raspelo je veæ dovršeno, ali ga neæe vratiti dok se ne
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
38
Iz života
Provincije
riješi pitanje podloge, koja je takoðer sva u crvotoèini. U crkvi i kapelici neprestano
pada žbuka sa plafona i zidova, pa je crkvu veoma teško držati urednu. I tu bi trebali
temeljiti zahvati. U tijeku je akcija elektrifikacije zvona (jedina na otoku još nisu
elektrificirana), ali je odaziv vjernika dosta loš. Svako jutro zvonimo mehanièki, ne
znam da li se još negdje u provinciji tako zvoni?
– Kalustar: opeke, èime je poploèan, dobrano su nagrižene, i vape za zamjenom.
Svodovi su ošteæeni od vlage, pada žbuka koju bi trebalo urediti. Gusterna teško prima
vodu, a odvodni kanali su se urušili. Stvara veliku vlagu u zidovima.
– Krovovi: na dijelu samostana, prema moru, onomu gdje se primalo goste, krov je
veoma loš i prokišnjava. Malo smo ga zakrpali, ali to je privremeno. Valjalo bi uèiniti
novi krov, staviti betonsku ploèu, i cijeli taj dio temeljito obnoviti, jer praktièki osim
jedne gostinjske skobe, nema drugih prostorija za prijem gostiju.
– Dvorište: ulazno dvorište ispred crkve i samostana je dosta veliko. Kada na nj
padne velika kolièina kiše, buduæi je samostan na brežuljku, sva vada teèe prema
samostanu, po svojoj zakonitosti, na niže. Nije riješeno pitanje odvoda oborinskih
voda, pa je zato i veliki problem s neprestanom vlagom.
– Kanalizacija: samostan nije prikljuèen na mjesnu kanalizaciju koja æe uskoro
proæi kroz ovaj dio naselja. I to bi trebalo uèiniti.
– Okoliš: nedavno je ispod samostana napravljena šetnjica (betoniran dio uz more),
pa dosta ljudi njome šeta, posebno ljeti (vodi dalje prema Rabu). Veoma je ružna slika
kada se iz tog kuta gleda prema samostanu: zidovi su djelomièno porušeni, sve je
obraslo u zapuštenu travu (susjedove ovce pasu, bila bi i veæa), drveæe, ono malo što ga
ima, polomila je bura i jaki jugo... Temeljita obnova vrtova bila bi naophodna.
Planiramo obnoviti zidove, oèistiti bagerom vrtove, te zasaditi masline i drugo voæe, te
kosidbom održavati površine.
– Groblje: pogrešno je prodan dio zemljišta za novo groblje, tako da je sada
samostan s dvije strane okružen grobljima. Želi se njegovo daljnje proširenje, zbog
potrebe za ukopnim mjestima (o tome æu poslati posebni dopis upravi Provnicije).
– Muzej: da još spomenem ovaj dio. Uz obnovljenu crkvicu sv. Eufemije, gdje je
smještena stalna izložba našeg fra Amroza Testena, koji postav bi trebalo, zajedno s
ostalim muzejskim prostorom, bolje osmisliti, imali bismo zaista što pokazati
posjetiteljima.
I da ne nabrajm dalje. Uz dužno priznanje svima koji su djelovali u ovom
samostanu te dali svoj doprinos, saèuvali do danas ovaj biser kulturne i duhovne
baštine našeg naroda, mišljenja sam (i volje), da bi trebalo nastaviti s daljnim
ureðenjem, da bude barem približno sreðen kao najveæi dio naših samostana u
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
39
Iz života
Provincije
Provinciji (èujem od nekih, da je na zadnjem mjestu). Tako bi mogao i danas biti ono
što je bio ovome otoku kroz šest stoljeæa svoga postojanja; duovna i kulturna oaza.
U nadi da æemo imati sluha i volje nastaviti zapoèeto sa svima mještanima,
gradom Rabom, županijom, Ministarstvom za kulturu RH, našom Provincijom,
dobrotvorima... predlažem da zajednièki složimo projekt cjelokupne obnove
samostana, te ga usvojena i pomognuta, etapno ostvarujemo.
fra Ivan Gavran
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
40
Iz života
Provincije
O LITURGIJSKOM PJEVANJU
Buduæi da sveta liturgija nije nièije
privatno vlasništvo, sveæenici i vjernici dužni su
se držati odredbi koje je Crkva propisala za
Euharistijsko slavlje. Nikome nije dopušteno
dodavati ili mijenjati tekstove koje je odobrila
zakonita crkvena vlast. “Preveliko je otajstvo
Euharistije da bi si netko mogao dopustiti da s
njim postupa po vlastitom nahoðenju”
(Redemptionis Sacramentum, 11.).
Nažalost u godinama koje su uslijedile
nakon koncilske liturgijske obnove, a zbog krivo
shvaæene kreativnosti i prilagodbe, nije nedostajalo
zloporaba koje su bile izvor trpljenja mnogima
(Ecclesia de Eucharistia, 52.).
Svi vjernici uživaju pravo da slavljenje svete
mise bude takvo kako ga želi i odreðuje Crkva, kako
je propisano liturgijskim knjigama i ostalim
zakonima
i
normama
(Redemptionis
Sacramentum, 12.).
ULAZNA PJESMA: ima za cilj uvesti u otajstvo blagdana koji se slavi i pratiti ulaz
sveæenika i poslužnika prema oltaru. Idealno bi bilo pjevati sam tekst ulazne pjesme koji je
u Misalu. Ako se ne može, dobro je izabrati pjesmu koja najviše odgovara duhu ulazne
pjesme i samoj poruci dotiènog blagdana ili nedjelje. Duljinu ulazne pjesme treba
prilagoditi dužini samog ulaska službenika i èašæenja oltara a ne da se mora dugo èekati na
završetak pjesme. Isto vrijedi za darovnu i prièesnu pjesmu.
Ako se slavi neki blagdan, npr. sv. Josip, i zbor zna samo jednu pjesmu sv. Josipu,
onda æe se ona pjevati upravo kao ulazna.
Osim na blagdane Blažene Djevice Marije (ili kad se izrièito uzima obrazac mise
BDM) nikad se na ulazu ne pjeva Gospina pjesma. Bolje ne pjevati ništa, nego bilo što i bez
ikakve povezanosti s misom koja se slavi!
GOSPODINE SMILUJ SE. Buduæi da je to pjesma kojom vjernici klièu Gospodinu i mole
njegovo milosrðe, obièno je izvode svi, tako da u njoj sudjeluje puk i pjevaèki zbor (Opæa uredba
Rimskog misala 52.)
SLAVA BOGU NA VISINI je veoma drevan i èastan himan. Tekst ovog himna ne može se
zamijeniti nekim drugim. (To vrijedi i za pjesmu Svim na zemlji u božiæno vrijeme!) Pjevaju ga
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
41
Iz života
Provincije
ili svi zajedno ili puk naizmjence sa zborom ili sam zbor. (Opæa uredba Rimskog misala 53.)
Mijenjati službene misne tekstove tkz. nepromjenjive dijelove bilo bi kao kad bi molitvu
Oèenaša zamijenili nekom drugom molitvom – nije isto!
PRIPJEVNI (OTPJEVNI) PSALAM: Uvijek je dobro u nedjelje i blagdane pjevati
barem pripjev ako se veæ ne pjeva cijeli psalam. Nije dopušteno èitanja i pripjevni psalam koji
sadrže Božju rijeè, zamijeniti drugim, nebiblijskim tekstovima (OURM 57.)
DAROVNA PJESMA: Idealno bi bilo da tekst darovne pjesme izražava ono što se
dogaða na oltaru, tj. prinos darova.
Središnji dio i vrhunac èitavoga slavlja je euharistijska molitva. Pjesma SVET je dio
euharistijske molitve. (Opæa uredba Rimskog misala 78. - 79.).
Pjesme koje su smještene u Red Mise, npr. SVET i JAGANJÈE BOŽJI, nije dopušteno
zamijeniti drugim pjesmama. (Opæa uredba Rimskog misala 366.). Npr. pjesma Mir pravi mir i
sliène, nikako ne mogu zamijeniti Jaganjèe Božji.
PRIÈESNA PJESMA: Nikada nije prikladno za vrijeme prièesti pjevati neku
marijansku ili svetaèku pjesmu, makar se radilo i o svetkovini ili glavnom zaštitniku.
Prièesna pjesma uvijek treba biti usmjerena prema osobi Isusa Krista i samom èinu
prièesti.
ZAVRŠNA (OTPUSNA) PJESMA: dobro je da tematski odgovara liturgijskom
vremenu ili blagdanu. Inaèe se mogu uzeti Gospodnje ili marijanske pjesme.
Opæa uredba Rimskog misala, Rim 2002.
Ecclesia de Eucharistia – enciklika Ivana Pavla II o Euharistiji, Rim 2003.
Redemptionis Sacramentum – Sakramenat otkupljenja – instrukcija Kongregacije
za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Rim 2004.
fra Diego Dekliæ
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
42
Meðuprovincijske teme
NOVA GENERALNA UPRAVA OFMConv
Na Generalnom kapitulu Reda franjevaca konventualca koji se održan u Asizu, u
utorak 29. sijeènja 2013. ponovno je za generalnog ministra Reda na mandat od šest
godina izabran fra Marco Tasca.
Fra Marco Tasca roðen je 9. lipnja 1957. u Sant’Angelo di Piove blizu Padove. U
Red franjevaca konventualaca stupio je 29. rujna 1968. Jednostavne zavjete položio je
17. rujna 1977. u Padovi, a sveèane 28. studenog 1981., takoðer u Padovi. Teološke
studije završio je u Padovi, a magisterij iz psihologije i pastoralne teologije u Rimu na
Papinskom salezijanskom sveuèilištu. Za sveæenika je zareðen 19. ožujka 1983. u
svome rodnom mjestu. Od 1988. do 1994. bio je odgojitelj u malom sjemeništu, a od
1994. do 2001. odgojitelj bogoslova u Padovi. Predavao je psihologiju i katehetiku na
Teološkom institutu u Padovi. Na provincijskom kapitulu 2001. izabran je za službu
kapitularnog kustosa i gvardijana u Camposampieru. Godine 2005. izabran je za
provincijalnog ministra Padovanske provincije svetoga Antuna Padovanskoga
franjevaca konventualaca. U tome razdoblju vršio je službu potpredsjednika
Konferencije viših redovnièkih poglavara Italije i predsjednika Franjevaèkog pokreta
Sjevero-istoène Italije.
Dana 26. svibnja 2007. godine na redovitom Generalnom kapitulu Reda franjevaca
konventualca koji se održavao u Asizu izabran je za generalnog ministra Reda
franjevaca konventualaca kao 119. nasljednik svetoga Franje Asiškog.
U srijedu 30. sijeènja 2013. izabrana je nova generalna uprava Reda ili generalni
definitorij. Za generalnog vikara izabran je fra Jerzy Norel koji dolazi iz Poljske
provincije svetoga Maksimilijana, za generalnog tajnika izabran je fra Vincenzo
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
43
Meðuprovincijske teme
Marcoli iz Padovanske provincije svetoga Antuna. Potom su birani generalni asistenti
za pojedina podruèja. Fra Jacek Ciupinski generalni je asistent za Istoènu Europu, fra
Tadeusz Swiatkowski generalni asistent za Afriku, fra Jude Winkler generalni asistent
za Sjevernu Ameriku, Englesku i Irsku, fra Jorge Rolando Fernandez generalni asistent
za Latinsku Ameriku, fra Benedetto Baek generalni asistent za Aziju i Australiju, fra
Joaquin Angel Agesta Cuevas generalni asistent za Mediteran te fra Miljenko Hontiæ
generalni asistent za Srednju Europu.
Fra Miljenko Hontiæ èlan je Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca
konventualaca, roðen je 1965. godine u Molvama, sveèane zavjete položio je 1990.
godine u Zagrebu, a za sveæenika je zareðen 14. lipnja 1990. godine. U Provinciji je
obavljao brojne i odgovorne službe. Prošli generalni kapitul izabrao ga je prvi put za
generalnog asistenta Srednjo-europskog cetusa Reda, a 30. sijeènja 2013. godine
ponovno je izabran na tu tešku i odgovornu službu i to na mandat od šest godina.
IZABRAN NOVI PROVINCIJAL FRANJEVACA
TREÆOREDACA
U Provinciji franjevaca treæoredaca glagoljaša tijekom sijeènja i veljaèe ove godine
odvijala se generalna vizitacija uoèi predstojeæeg provincijskog kapitula koji æe se
održati u uskrsnom tjednu ove godine. Prilikom vizitacije Samostanu sv. Franje
Ksaverskog, dana 19. sijeènja 2013., generalni vizitator fra Jose Antonio Martorell
otvorio je glasovnice prema kojima je izravnim biranjem izabran novi provincijski
ministar franjevaca treæoredaca, fra Nikola Barun, koji je u službi župnika Župe sv.
Franje Ksaverskog u Zagrebu. Fra Nikola Barun, rodom iz Lusniæa, Livno, u provinciji
je obavljao službe župnika, gvaradijana, magistra bogoslova i provincijskog vijeænika.
Službu provincijskog ministra primit æe na provincijskom kapitulu u travnju ove
godine.
Generalni vizitator fra Jose Antonio Martorell, èlan je generalne uprave Treæeg
samostanskog reda sv. Franje, rodom s Mallorce i èlan španjolske provincije
Bezrgješnog srca Marijina. Tijekom sijeènja pohodio je braæu u kvarnerskoj regiji
Provincije i braæu u zagrebaèkoj regiji te se susreo i s mjesnim ordinarijima u
biskupijama u kojima djeluju franjevci treæoredci glagoljaši. Ovom generalnom
vizitacijom – istièe fra Jose – želi braæu potaknuti na obnovu redovnièkog života i na
ustrajnost u životu po zavjetima, te ih ohrabriti za apostolski i pastoralni rad u Crkvi u
Hrvatskoj.
tajništvo
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
44
Naši pokojnici
FRA MAVRO VELNIÆ
7.XII.1919.-19.II.2013.
U utorak, 19. veljaèe 2013., oko 22 sata iznenada je
preminuo naš brat fra Mavro Velniæ u 94. godini života,
70. godini sveæeništva i 76. godini redovništva, èlan
samostanskog bratstva na Košljunu. Fra Mavro (Marijan)
Velniæ roðen je 7. prosinca 1919. u Dragi Baššæanskoj na
otoku Krku od oca Josipa i majke Lucije, r. Vlahiniæ, kao
šesto dijete u obitelji od njihove sedemero djece.
Kršten je na isti dan kad je i roðen, uoèi svetkovine
Bezgrješnog zaèeæa Blažene Djevice Marije, zato mu je
krsno ime bilo Marijan.
Po završenoj osnovnoj školi u Drazi, kao franjevaèki
kandidat zapoèinje 1931. godine nižu gimnaziju na Badiji.
Višu gimnaziju nastavio je u Dubrovniku. Iza V. razreda gimnazije, 24. kolovoza 1936.
na Košljunu, oblaèi franjevaèki habit, te 25. kolovoza 1937. polaže svoje prve zavjete.
Sveèane zavjete položio je na Poljudu u Splitu, 4. kolovoza 1941. u ruke tadašnjega
provincijala o. Teofila Velniæa, svojega strica.
Teologiju je zapoèeo studirati u Splitu, te nastavio u Dubrovniku, gdje je i zareðen
za sveæenika 8. kolovoza 1943. godine po rukama mostarsko-duvanjskog biskupa
Petra Èule. Mladu Misu slavio je u Drazi Bašæanskoj 22. kolovoza 1943. Poradi ratnih
(ne)prilika ostao je na Krku preko 2 godine. Kroz to vrijeme, pod vodstvom o. Teofila
Velniæa koji je radi istih neprilika ostao na Košljunu, dovršava ostale teološke
predmete. Poèetkom 1946. provincijal o. Petar Vlašiæ i rektor naše teologije pozivaju ga
u Dubrovnik poradi diplomskog ispita i upuæuju ga u Boku Kotorsku na ispomoæ
kotorskom samostanu.
U Kotoru padre Mavro ostaje preko 9 godina obnašajuæi službe kapelana, župnika
i gvardijana. Kotor je bio, kako je on znao reæi, njegova „prva ljubav“. Tu ljubav nije
narušilo ni tamnovanje od godinu i pol. Èak mu je taj period, prema njegovim rijeèima,
ostao u lijepoj uspomeni, premda su mu leða dvaput prokrvarila od bièevanja. Bio je
Gospodinu zahvalan i na toj milosti, što je i kao zatvorenik mogao sveæenièki djelovati i
svjedoèiti.
1955. prvi put dolazi na Košljun za gvardijana samostanskog bratstva. Košljun mu
postaje matièna luka njegovog daljnjeg životnog krstarenja. 1961. godine premješten je
za gvardijana u Zadar, gdje ostaje do 1964. kada opet odlazi na Košljun za gvardijana
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
45
Naši pokojnici
do 1967. Te godine biva premješten u Rijeku gdje vrši službu predstojnika kuæe na
našoj Župi sv. Nikole, biskupa, na Krnjevu. 1973. opet biva imenovan gvardijanom na
Košljunu, a potom i vikarom istoga samostana. 1982. godine odlazi za gvardijana u
Pazin, gdje æe od 1988. godine obavljati službu samostanskog vikara. Konaèno, 2000.
godine usidrio se u svoju matiènu luku na Košljunu i tamo, obavljajuæi revno sve
poslove vezane uz samostan i bratstvo, ostao sve do svoje iznenadne smrti 19. veljaèe
2013. Naime, i toga je dana padre Mavro radio u vrtu režuæi lozu. No, vraæajuæi se iz
vrta, okliznuo se na stepenice, pao te udarivši glavom o pod zadobio teške ozljede
glave od kojih je oko 22 sata preminuo u Rijeèkoj bolnici.
fra Bojan Rizvan
PROVINCIJALOVA RIJEÈ NA SPROVODU
FRA MAVRA VELNIÆA
U spomen
Isusova braæo i sestre, dragi Kristovi vjernici, danas ovdje, uz posmrtne ostatke
naže dragoga fra Mavra, razmjenjujemo suæut i zahvalnost; bol i kršæansku nadu.
Hvala vam za suæut. Nadasve hvala za nadu kojoj je pokriæe rijeè Mudraca: „Jer je
Bog stvorio èovjeka za neraspadljivost i uèinio ga na sliku svoje besmrtnosti“ (Mudr 2,
23). Nemoguæim je od niti rijeèi satkati vjerodostojan portret èovjeka. Osobito to vrijedi
za našega fra Mavra. Ipak smijemo reæi da su franjevaèka jednostavnost, rad i molitva
osnovne niti ovoga Kristova vjernika i sljedbenika sv. Franje iz Asiza.
Ne bih se u ovom èasu usudio govoriti o fra Mavru – molitelju; o nedužnom
uzniku u zatvoru zloglasnoga komunizma. Stojimo pred tajnom kršæanina-redovnika
koji je sebe utkao u svoju zajednicu. Smijem ostati na površini i govoriti o našemu bratu
– radniku. Naime, to je ono prvo što zapažamo u susretu s njim. Napominjem da u
franjevaèkoj tradiciji svaki oblik rada – duhovni, intelektualni i manualni – izvire iz
poslušnosti i vjernosti Evanðelju i Pravilu.
Sv. Franjo zapovijeda svojoj braæi: "Hoæu da moja braæa rade i da se vježbaju, a oni
koji ne znaju, neka nauèe pojedine zanate... Da bismo ljudima bili manje dosadni i da
nam u besposlici ne bi srce ili jezik lutao po onom što je nedopušteno" (Èel 161:745). Sv.
Bonaventura tumaèi ovu odredbu: "onaj koji posjeduje dar nekog umijeæa neka ga vrši
za sebe i svoju braæu“. Rad je naèin služenja braæi. Siromah iz Asiza definira rad
sintagmom – „Milost rada“. Naime, u kršæanskoj objavi èovjek i sve njegovo djelovanje
shvaæeni su kao besplatni dar Božji.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
46
Naši pokojnici
Naš fra Mavro je obdaren mnogima darovima. Bio je veoma uman èovjek. Mogao
je slijediti našu braæu iz roda Velniæa – fra Teofila i fra Rudija, te svoga brata fra Justina.
Ipak se odluèio služiti braæi na drugi naèin.
Bio je èovjek srca – tome smo svjedoci mi koji smo s njim živjeli i uz njega rasli; od
najstarijega fra Berarda do ovih mladih èlanova naše Provincije. Jednostavno, on je
Provinciju volio. Kada sam s njim razgovarao o našim poteškoæama, vidio sam i
njegovu suzu. Rad rukama je ono prvo, istina površno, po èemu ga poznajemo. U naše
sjeæanje duboko je urastao fra Mavro na skeli, na krovu, u vrtu. Podjednako je bio
odjeven u habit i radno odijelo – trliš. Rad mu je bio odreðen umom, srcem i rukama.
Milost rada je primio kao dar i besplatno nas je tim darom posluživao.
Još pamtimo vremena kada su gvardijani naših samostana muku muèili s
pitanjem: kako prehraniti braæu. Sjeæamo se i njihovih suza. Tko je u to vrijeme mogao
misliti o plaæanju radnika koji bi popravili krovove naših drevnih samostana koji su
prokišnjavali ili obnavljati stare zidove s kojih se runila žbuka. Zacijelo æe sv. Franjo u
fra Mavru prepoznati svoga sljedbenika koji je doslovno izvršio njegovu zapovijed: „I
ja sam radio svojim rukama i hoæu raditi, i odluèno hoæu da i ostala braæa obavljaju
kakav pošteni posao.“
Usred siromaštva naše zajednice, fra Mavro je u ruke uzeo lopatu, èekiæ, mistriju,
pilu i drugi alat koji mu je mogao poslužiti da nama bude sluga. S ovoga svijeta je
poletio upravo onako kako je živio. Još posljednjega dana ovozemaljskoga života
obrezivao je lozu u košljunskom vrtu. Smrtni je udarac zadobio dok je nosio ljestve uz
samostansko stubište. Znamo da je neobièno veliki dio svoga prolaska ovom zemljom
prohodao na skeli i ljestvama.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
47
Naši pokojnici
Dragi brate Mavro,
hvala Vam za sve dobro
što ga uèiniste nama. Vi
ste svojom marljivošæu
sljedbenik Gospodina koji
reèe: „Otac moj sve do
sada radi pa i ja radim“
(Iv 5, 17). Vjerujemo da su
Otac i Sin prepoznali crte
svoga lica na Vašem licu i
da im se raduju.
Vi ste franjevac koji je
dosljedno
živio
svoj
redovnièki
poziv,
nadasve V. poglavlje našega Pravila. Naime, tamo nam naš Utemeljitelj Reda
zapovijeda: «Ona braæa, kojoj je Gospodin dao milost rada, neka rade vjerno i pobožno
tako da, dok izbjegavaju duši štetnu besposlicu, ne ugase duh svete molitve i
pobožnosti, èemu sve vremenito mora služiti». Vaš su ures upravo ove dvije znaèajke
– rad i molitva. U molitvi ste nalazili poticaj za ljubav prema braæi i snagu za rad. Bili
ste istinska potpora braæi koja su više radila pastoralno, a manje rukama.
Hvala Vam u ime svakoga brata naše Provincije. Bili ste nam ohrabrenje punim
žarom svoga biæa, ali i zahtjev da ostavimo pogubnu besposlicu.
Hvala vam u ime svih kojima ste bili duhovna potpora i kojima ostajete svjedok
istinskih vrijednosti. Susrete s ljudima, osobito ovdje na Košljunu, poznaje samo „Onaj
koji vidi u tajnosti“.
Onaj koji „prašta krivnju…. uživa u pomilovanju“ (Mih 7, 19) neka Vam bude
milostiv i oprosti ono što nije bilo u skladu s Njegovom voljom u Vašem hodoèašæu.
Hvala vama rodbino naše braæe franjevaca iz obitelji Velniæ. Vaš odnos s njima i
njihov odnos s vama mnogo je više od samoga krvnog srodstva.
Hvala Vama, g. biskupe, braæo sveæenici. Vi ovdje na Košljun rado dolazite i s
našom braæom živite otajstvenu razmjenu Evanðelja.
Svim našim podupirateljima, svima koji su nam poticaj, hvala. Molimo da
franjevci na Košljunu ostanu i opstanu.
Vi, dragi fra Mavro, budite u onom neizrecivom shalom Uskrsloga.
fra Andrija Bilokapiæ, provincijalni ministar
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
48
Naši pokojnici
BOG S TOBOM, PADRE MAVRO!
Jedna je smrt i velika je njena
moæ. Odnosi nam katkad ono
najljepše i najdraže, ali ništa joj ne
možemo uèiniti. Ne gleda na to
tko je tko. Pravedna je, nikog neæe
poštedjeti.
Ipak jedni joj idu u susret sa
smješkom na usnama, drugi
stegnutim zubima. Teška je onima
koji njome gube sve i za koje je ona
kraj. Draga je smrt onima koji
poslije nje nalaze Ljubav, kojoj su
se predali, koju su èekali.
Smrt njima otvara vrata
vjeène domovine na nebu, za koju znaju da postoji i nikada se neæe dovoljno nadiviti
ljepotama koje su tamo, sreæi koja ih u njoj èeka. Nitko ga nije mogao uvjeriti da za nas
ljude jedne ruke nisu uvijek raširene kad su sve druge ljudske sklopljene, nemoæne,
ugasle. Raširene su te iste ruke koje su nas dovele iz ništavila da budemo tu, da živimo.
I kad prestane ovaj život na zemlji, opet se vraæamo njima u zagrljaj.
Padre Mavro se po mom shvaæanju nije bojao smrti. Bio je hrabri radnik u
vinogradu Gospodnjem. Radio je gotovo do koji sat pred smrt. Stalno je bio u
nekakvom poslu bez minute mira. Upoznao sam ga toèno prije osam godina. Sjeæam se
dobro tog trenutka. Sjedio je u maloj košljunskoj blagovaonici, pognute glave s jednom
rukom na èelu a u drugoj je držao krunicu i molio. To je bio moj prvi susret s njim.
Pozdravio nas je i nasmiješio se baš onako kako je samo on znao nasmijati se, i pustio
suzu radosnicu, zbog nas èetvorice novo pridošlih postulanata na otok Košljun tog
mjeseca ožujka dvije tisuæe pete godine.
Naime, tko god je poznavao padre Mavra zna da je njegov pozdrav ili govor èesto
bio popraæen suzama. Bio je èovjek velika srca. Ljudi su ga voljeli. Znao je poslušati
svakog èovjeka i suosjeæao je s ljudima. Plakao je sa zaplakanima a radovao se s
radosnima. S njim sam najviše vremena provodio u vrtu èupajuæi travu, èisteæi vrt ili
sadeæi salatu. Nakon njegovog posljednjeg dolaska na Košljun, vrt je uz muzej bio
njegovo radno mjesto. Preprièavajuæi mi dogaðaje iz svog života spominjao se svog
novicijata, svog razdoblja formacije pa i dogaðaja kako je trebao biti potjeran iz
novicijata zato što je ubrao jednu mahunu graška bez pitanja.
Dok bi ujutro sjedio u muzeju èesto bih ga posjeæivao – a on bi uvijek èitao nekakvu
ozbiljnu literaturu ili pak uèio francuski, talijanski ili njemaèki jezik – ne bi li mi
preprièao kakvu zgodu iz svog života ili me neèemu pouèio.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
49
Naši pokojnici
Èesto bi govorio u svom krèkom dijalektu što mi je bilo posebno zanimljivo, pa bih
ja za njim ponavljao : „Svaki oltariæ ima svoj križiæ, niki veæi niki manji, niki deblji niki
tanji“, ili „Svaka hiža ima svoga križa“. Znao je èesto citirati i reèenicu I. Gunduliæa:
”Usrijed tijeh gustih tmina èovjek èim se rodi mrijet poèima”. Bilo bi mu drago kad bi
vidio da sam nešto zapamtio što me je on nauèio, znao bi mi reæi: „Valjda æeš æa dobrog
zapamtit od mene.“ Prièao mi je i o svojim danima provedenim u Kotoru na službi, pa i
o zatvorskim danima kad je radio kao kuhar u zatvoru. Bio je dobar èovjek i dobar
fratar. Volio je svoju Provinciju, svoj otok Krk, svoju Hrvatsku, a posebno Pazin i
Košljun. Volio je svoj franjevaèki i sveæenièki poziv, radovao se svakom novom zvanju
i napretku svoje Provincije.
Zašto ja ovo sve pišem? Osjeæam potrebu izrazit duboku zahvalnost tom èovjeku s
kojim sam proveo malo više od godinu dana zajednièkog života.
On je jedan od one stare generacije naše
franjevaèke braæe, koji su bili živi primjeri
ljepote nasljedovanja asiškog Siromaška, koji su
svjedoèili svoju pripadnost Isusu Kristu i Crkvi
Katolièkoj i onda kad je bilo teško, i kad su bili
gladni, i progonjeni i neshvaæeni. Onda kad je
košljunska zajednica ostala na dvije vreæe
pšenice, a usta gladna vape za koricom kruha.
Onda kad su bili zatvarani, omalovažavani,
izrugivani, ubijani.
Naša su starija braæa znak, putokaz za nas
mlade, da se isplati biti vjeran Evanðelju i onda
kad to nije jednostavno. Mnoštvo je prièa i
prièica ostalo u mome srcu, nema potrebe sve ih
stavljati na papir. One su izraz zahvalnosti, i
sjeæanja na one koji su cijeli svoj život dali za
rast naše male i drage Provincije. Padre Mavro
je jedan od njih. On je svoju zemaljsku trku završio. Suze su u našim oèima. Neke æe
vrijeme osušiti prije, neke nikada, ali mi plaèemo samo zato što još uvijek gledamo na
smrt ljudskim oèima.
Odlaziš, dragi padre Mavro, s pozornice koju zovemo zemlja. Ti ipak ostaješ živ jer
postoji vjeènost, koju si toliko puta spomenuo, za koju si živio i radio sve. Otišao si, ali
znamo kamo: Ocu koji nas sve èeka. Otišao si prije nas na drugu obalu, za koju znamo
da postoji. Naša kušnja i borba još uvijek traje. Iæi æemo u život pod vidom vjeènosti.
Djevica Marija koja je vodila tebe, neka vodi i nas. Neka ga Gospodin nagradi za svako
dobro koje je uèinio i milostivo mu oprosti sve što nije bilo po Njegovoj presvetoj volji.
Hvala mu!
fra Gabrijel Škibola
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
50
Naši pokojnici
PADRE MAVRO
GENERACIJA KOJA NE POZNAJE GODINA
Draga braæo i sestre!
Opravdano se možete upitati što æe nam sad ovaj mali reæi. Ta što on poznaje
padre Mavra, nije ni poèeo živjeti. To je i razlog više što mi je žao da padre Mavro nije s
nama jer on bi to puno bolje objasnio. Naime, upravo je on mene, ovako mladog i
malog, nazivao svojom generacijom. Kad su ga u jednoj prigodi, èuvši naše
meðusobno nazivanje baš tim nazivom – generacijo, pitali pa kako ste to vi generacija,
padre Mavro u svoj svojoj jednostavnosti s njemu vlastitim osmjehom na licu reèe:
»Ma, mlado ludo, a staro bez pameti, pa doðe na isto!« Prijateljstvo ipak ne poznaje
godine! Padre Mavro je to znao, a i mene nauèio...
Dragi moj padre Mavro, generacijo moja! Ne vjerujem da ste bili bez
pameti, kako ste znali reæi. Ne samo zbog Vašeg angažiranog èitanja, studiranja,
spremnosti na uèenje i po stare dane, svježine pamæenja i bistrine mišljenja, nego i zbog
toga što ste znali nama, mlaðima, uvijek pokazati vrijednost i ljepotu ljubavi. I to ne
samo lijepim rijeèima, prispodobama ili kojekakvim dosjetkama, nego vjerodostojno,
predano, djelotvorno. Vaš osmjeh, zagrljaj, suza u oku, bili su svjedoèanstvo Vaše
ljubavi i to æe nam nedostajati, to æe mi nedostajati.
Nedostajat æe mi ono moje djeèaèko provirivanje u muzej dok ste Vi u njemu
sjedili; onaj Vaš osmjeh i žurnost ustajanja da me brže-bolje pozdravite pri dolasku;
nedostajat æe mi vaš oèinski zagrljaj koji mi je dopustio da budem baš onakav kakav
jesam; nedostajat æe mi Vaša suza u oku koja govori o bistrini i jasnoæi Vašega pogleda
te dubini i blizini Vašega suosjeæanja; nedostajat æe mi one Vaše uvijek zanimljive prièe
satkane iz nepokolebljive ljubavi prema našoj Provinciji, Boduliji i Domovini;
nedostajat æe mi ono moje djetinjasto šaljenje s Vama na koje ste Vi uvijek odgovarali
klimanjem glave i neodoljivim smiješkom; nedostajat æe mi ona Vaša rijeè na odlasku
»Mali, nemoj nas osramotit!«, kao i ono tipièno Vaše »huncute«, »šalvadigo«,
»zrašæenoditetino«... Neæe više biti onog kuckanja prstima po stolu za vrijeme ruèka,
niti onog Vašeg simpatiènog kašljucanja za vrijeme molitve koje me je znalo u
vremenima umora držati budnim; kao ni pjevušenja neke nama nepoznate pjesme po
hodniku ni poznatog zvuka udaranja mašine za pisanje, a niti preranog 'uletavanja' u
molitvi Èasoslova.
Padre Mavro, Vi, baš Vi sa svim što ste bili i i jeste, nedostajat æete nam!!!
I na kraju, izrekao bih i razlog zbog kojega je to bilo tako, zbog kojega se meni, a
vjerujem i mnogima od vas, život i djelovanje ovoga radišnog i predanog, pobožnog i
jednostavnog fratra neodvojivo utkalo u život svjedoèeæi njegov dodir koji æe ostati u
prostoru našega pamæenja, naše memorije, i to služeæi se rijeèima jednog pjesnika koji
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
51
Naši pokojnici
kaže: »važno je dotaknuti… i ne samo dodirom, ne prstima, ni usnama, dušom
doticati… neopisiv osjeæaj jekad ti netko dušu dušom dotakne,kad te nenadano
susretne,skine okove, razoruža te i opije… to je èinio i On...«
Dragi naš padre Mavro, hvala Vam što ste dušom dotakli moju, a i duše mnogih!
Hvala Vam što ste bili moj djed vjerne brižljivosti; otac predane ljubavi; brat vrijedan
dijeljenja strahova, radosti i boli;
prijatelj s kojim se moglo smijati i
plakati! Hvala Vam što ste Bogu
bili slièni!
A
Ti,
Gospodine,
koji
poznaješ naše osjeæaje tuge i
žalosti zbog gubitka dragog nam
padre Mavra, osnaži nas radošæu
uskrsnog jutra koje svanu i
našemu bratu, za kojega Te
molimo da ga uvedeš u puninu
svojega života gdje se i mi nadamo
s njime živjeti! Amen!
fra Bojan Rizvan
___________________________________________________________________
NEKROLOGIJ
O. Mavro (Marijan) Velniæ roðen je 7. prosinca 1919. u
Dragi Baški na otoku Krku, a preminuo je 19. veljaèe 2013.
u Rijeci u 84. godini života, 70. godini sveæeništva i 76.
godini redovništva. Bio je prava franjevaèka duša. Krasile
su ga molitva i rad.
Košljun,19.veljaèe, 2013.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
52
Poseban prilog
ZADARSKI PROVINCIJAL - PAPA
NIKOLA IV. (1288. – 1292.)
U ove dana, kad smo zateèeni iznenadnim povlaèenjem
sa službe Kristovog vikara pape Benedikta XVI. i dok èekamo
izbor novog pape, ugodno se prisjetiti da je i jedan naš bivši
provincijal bio izabran za papu. Rijeè je o fr. Jeronimu Masciu
/ Masci, Massi/. Službu provincijala Provincije Sklavonije
(Hrvatske) vršio je za vrijeme generalnog ministra sv.
Bonaventure (1270 – 1274), koga je i naslijedio na kormilu
Reda. Za papu je izabran 1288. uzevši ime Nikole IV. i vladao
Crkvom do smrti 1292. Za svog kratkog pontifikata ostavio je
svijetle tragove svoje službe.
Nas bi, dakako, posebno zanimalo koliko je on bio «naš», koliko je povezan s
našom provincijom i Hrvatskom. Nije roðen u našim krajevima, nego u mjestu
Lisciano (Lišano) blizu Ascoli Piceno, pokrajine Marche, 30. IX. 1227. od oca Pietra.
Naš franjevaèki povjesnièar o. Donat Fabijaniæ istièe tradiciju da je Geronimo sa
svojom obitelji došao u Zadar još za svog djetinjstva i da je tu primio prvu naobrazbu,
što ne možemo strogo dokumentirati, ali ima dosta indicija za tu tvrdnju. U to se
vrijeme preko Zadra, premda je bio pod vlašæu Mletaèke Republike, odvijala živa
trgovaèka i politièka aktivnost izmeðu Hrvatsko-ugarskog i Napuljskog kraljevstva
gdje su na vlasti bili Anžuvinci. U tom prometovanju ljudi i roba sasvim je moguæe da
je Jeronimov otac Petar Masci, inaèe skromnog imovinskog stanja, kao obrtnik ili
trgovac, sa svojom obitelji doselio u Zadar. Ne znamo njegovo krsno ime, ali èinjenica
da je kao redovnik uzeo ime Jeronim sugerira misao da je ovdje, gdje se sveti Jeronima
èasti kao domaæi sin, ušao u Red i zapoèeo svoje školovanje. I sama èinjenica da je
1270. (neki netoèno stavljaju 1263.) izabran za provincijala Hrvatske provincije
nameæe misao da je ove krajeve dobro poznavao, kao i jezik kojim se ovdje govorilo. O.
Fabijaniæ spominje i neka dirljiva osobna pisma koja su se ranije èuvala u samostanu,
danas zagubljena, koja bi fra Jeronim slao iz Rima braæi zadarskog samostana.
Školovan u Peruði, Bolonji i Koelnu, «eximius theologiae professor», prema nekima
zaslužan je za osnutak franjevaèkog generalnog uèilišta u Zadru.
Fra Geronimo Masci imenovan je provincijalom Dalmatinske provincije
na kapitulu u Pisi 1270., kome je predsjedao sv. Bonaventura. Tu je dužnost obnašao
do 1274. kad je na kapitulu u Lyonu imenovan generalnim ministrom Reda. Tada je za
novog dalmatinskog provincijala imenovan njegov kolega fra Bonagracija Tielci da
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
53
Poseban prilog
Lik Bezgrešne - dar pape Nikole IV
Persiceto, koji ga je naslijedio i na službi
generala Reda. Novi general nije ni tada
zaboravio svoju provinciju i Zadar.
Impozantna gotièka Crkva sv. Frane u
Zadru posveæena je 1280. Takva se
crkva morala graditi više godina.
Farlati (V, 80) kaže da je za njezinu
izgradnju dao svoj prilog i nadbiskup
Lovro Periander (1249. - 1287.). No ako
se sjetimo da se u to vrijeme završavala
obnova i proširenje zadarske katedrale
sv. Stošije (sveèano je posveæena 1285.)
nadbiskupova pomoæ za franjevaèku
crkvu nije mogla biti velika. Radije
treba reæi da je nova crkva sv. Franje
bila nadasve djelo fra Jeronima i da je
sagraðena njegovim doprinosom. On je
veæ bio poznat profesor, vrstan
govornik, diplomat i poslanik Svete
Stolice i kao takav uredno nagraðivan,
pa
je svojim doprinosima mogao
skupiti novaca za izgradnju Crkve sv.
Frane.
Ni u vrijeme svog provincijalata nije bio na miru, nego je kao poslanik Sv. Stolice s
još trojicom svoje subraæe bio na dvoru cara Mihajla VIII. u Carigradu, gdje je poradio
na sjedinjenju Istoène i Zapadne Crkve. Poèetkom 1272. provincijal fra Geronimo
ovlašæuje svog vikara fra Jakova iz Brescie da u Trogiru smije prodati neke zemlje za
izgradnju tamošnjeg novog samostana (Barada, Trog. spom. 1 – Monumenta 44, 284,
319). Plod njegova rada u Carigradu, gdje je boravio od listopada 1272. do svibnja
1274., jest dolazak careve delegacije na crkveni sabor u Lyonu ljeti 1274. i njegov
pristanak na ujedinjenje crkava. No od careve geste bila je mala korist, jer je uniju
odbio patrijarh Josip I., grèki kler, monasi i puk. O Duhovima 1274. prije crkvenog
sabora održan je, takoðer u Lyonu, generalni kapitul Reda pod predsjedanjem sv.
Bonaventure, kome nije mogao prisustvovati fra Geronimo, no veæ toliko poznat
ocima kapitula da ga izabraše za generalnog ministra. Da se kao general zauzimao za
franjevaèko siromaštvo, potvrðuju neke odluke generalnog kapitula 1276. u Padovi.
Tu se zabranjuje u crkvama držati škrabice za novac i da ubuduæe prokuratore za
upravljanje materijalnim dobrima imenuje Sv. Stolica, a ne redovnici. God. 1278 papa
Nikola III. imenovao je fra Geronima kardinalom, koje se èasti pokušao odreæi, ali je na
nagovor braæe ipak prihvaæa. Kardinalskim honorarom mogao je još više doprinijeti
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
54
Poseban prilog
za izgradnju Crkve sv. Frane u Zadru koja se dovršavala. Da je on pratio dogaðanja u
Zadru i veselio se završetku radova, svjedoèi i èinjenica da joj je kao kardinal za
posvetu 1280. pribavio èasni naslov bazilike, kao što stoji na kamenom napisu: ANNO
D(omi)NI MCCLXXX - DIE XII OCT(obris) - DEDICAT(io) BASILICAE S.
FRANCISCI - JADRAE. Sveèani èin posvete obavio je zadarski nadbiskup Lovro
Periander (1249. – 1287.) veliki prijatelj franjevaca. Bilo je to pet godina prije nego je uz
veliko slavlje i prisustvo svih dalmatinskih biskupa posveæena obnovljena i proširena
Katedrala sv. Stošije. Fra Jeronim je konaèno 1288. izabran za papu pod imenom
Nikola IV. te više nije mogao doæi i vidjeti svoju baziliku. A da na nju nije zaboravio,
svjedoèi nam èvrsta tradicija da je za svog pontifikata Crkvi sv. Frane poklonio lik
Bezgrešne Djevice, od kucanog srebra, koji je u 16. st. zbog trošnosti restauriran. Danas
se nalazi na oltaru Bezgrešne u kapeli Detrico s lijeva, nazvanoj po zadarskom
donatoru. Papa je, vjerojatno baš tada, podijelio i oprost od jedne godine i èetrdeset
dana, «svim onima koji iskreno pokajani i ispovjeðeni pobožno posjete istu crkvu (sv.
Frane) na svetkovine Navještenja, Roðenja, Oèišæenja i Uznesenja blažene Djevice, te
sv. Franje i sv. Antuna, njezinih priznavalaca...èetvrte godine našeg pontifikata»
(1292).
Fra Geronimo Masci izabran je za papu nakon poduže «sedis vacantiae».
Kardinali su se doduše na vrijeme sastali na konklave, ali se nikako nisu mogli složiti o
osobi buduæeg pape. Došle su i ljetne vruæine, zavladala je kuga od koje umre šest
kardinala. Ostali se razbježaše, a u Vatikanu ostade samo naš fra Geronimo za koga
kažu da se raskuživao paljenjem velike vatre. Poèetkom veljaèe 1288. u konklave se
vrate devetorica kardinala, koji jednodušno izaberu kard. Masci-a za papu. Naš
ponizni fratar nije to ni želio ni oèekivao, zbog èega je sedam dana molio i razmišljao,
da li da prihvati ili ne, da bi na kraju prihvatio tu tešku službu. Fra Geronimo je
«posjedovao milinu duha, velièanstvo osobe i dostojanstvo bez lažnog sjaja» – kaže
jedan suvremenik. Još kao uèeni profesor i vrstan propovjednik u Rimu bio je poznat
Rimljanima i zato je od njih srdaèno prihvaæen. Nastavio je djelovati na polju misija i
širenja vjere, te je meðu Mongole i u Kinu poslao poznatog misionara fra Ivana de
Monte Corvino, suzbijao je krivovjerja, uspješno mirio zavaðene kraljeve i vladare,
osnovao tri sveuèilišta, obnovio rimske bazilike sv. Ivana Lateranskog i sv. Marije
Velike, postavio je temelje glasovite katedrale u Orvietu, i franjevaèkom Treæem redu
dao novo pravilo. Bolno je doživio krah križara u Svetoj Zemlji kad je pala i posljednja
utvrda Akon. Èinjenica da je imenovao nekoliko biskupa franjevca za naše primorske
biskupije može izgledati fratarski šovinizam, ali držimo da je papa Nikola želio
biskupije popuniti svetim i uèenim ljudima koje je osobno poznavao. To su fra Mihovil
Zadranin za Osor (1290. – 1295.; dotad je bio istraživalac vjere za Dalmaciju), fra
Lambert Krèanin za Krk, (1290. – 1297.) i fra Ivan iz Agnanija, (njegov kolega i profesor
na zadarskom uèilištu) za Zadar (1291. – 1297.). Fra Bonaventuru iz Parme za
Dubrovnik (1281. – 1303.) mogao je preporuèiti dok je bio kardinal. Uèeni papa Masci
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
55
Poseban prilog
ostavio je dvanaest svezaka knjiga iz raznih podruèja teologije, od kojih su kasnije
neka tiskana. Papa fra Masci umro je 4. travnja 1292. na glasu svetosti.
Držeæi da je Crkva sv. Frane u Zadru djelo fra Geronima Mascia, recimo nešto i o
njoj. Jednobrodna bazilika sagraðena je od tesanog kamena u stilu jednostavne gotike
sa po èetiri gotièka prozora sa svake strane i jednim velikim u obliku bifore na proèelju
(«samo jedan detalj stare ljepote»). Da bi vidjeli kako joj je izgledao prezbiterij, treba
poæi u Pulu u crkvu sv. Franje, sagraðenu dvadesetak godina kasnije, i «vidjet æete
nešto originalne ljepote naše zadarske... konaèni tip franjevaèke crkve... majke mnogih
franjevaèkih crkava». No ona, nažalost, nije ostala takva. Kad je slièna crkva Male
braæe u Dubrovniku porušena u strašnoj trešnji 1667. i obnovljena u raskošnom
baroku, «zadarski oci...poèeli su se sramiti svoje siromašne i jednostavne crkve pred
sjajem dubrovaèke... i odluèili okititi svoju crkvu. Kamo sreæe da su je ostavili na
miru». Zatvaranjem gotièkih, a otvaranjem novih kvadratnih prozora te izgradnjom
sedmero baroknih oltara, «surovi barok uselio se u ambijent gotike; on je tu samo
moda koja smeta» – tako je te pregradnje prokomentirao naš o. Vinko Fugošiæ. Ne
znam, kako je o. Vinko ocijenio najnoviju pregradnju naše zadarske crkve, kojoj su
konzervatori 1973. ponovno otkrili gotièke prozore zadržavši stare barokne oltare i
otvorili stare renesansne lukove kapele Gospe od Karmela, nazvane Detrico, uklonivši
pri tom dva barokna oltara (Bezgrešnog zaèeæa i Svih svetih), no, ne vjerujem da je bio
zadovoljan. Danas, pošto je prebojana i dobila novi ukusni kameni ploènik, naša
zadarska crkva ipak djeluje privlaèno i rado je posjeæena.
fra Stanko Škunca
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
56
Poseban prilog
ZADAR - Samostan sv. Frane
DUBROVNIK - Samostan Male braæe
Trg sv. Frane 1
23000 ZADAR
Placa 2
20000 DUBROVNIK
Tel. 023/250 468,
Fax: 023/254-349
tel. 020 321 410
fax. 020 321 029
web stranica: www.svetifrane.org
ili www.mali-brat.com
Web stranica: http://malabraca.wix.com/malabraca
E-mail: mala.braca@du.t-com.hr
Knjižnica, tel. 023 250-616
E-mail: knjiznicasvfrane@hi.t-com.hr
fra Veselko Grubišiæ, povjerenik za FSR, gvardijan,
povjerenik za samostan u Cavtatu
mob. 0915113136
E-mail: veselko.grubisic@zd.htnet.hr
PROVINCIJALAT:
Tel: 023/250 467
fax: 023/250-136
http://www.ofm-sv-jeronim.hr/
fra Andrija Bilokapiæ, provincijal
mob. 098591330
E-mail: provincijalat-zadar@zd.t-com.hr
E-mail: jandrija49@yahoo.com
fra Stanko Škunca, gvardijan
mob. 0922613196
fra Aleksandar Longin, vikar
fra Tomislav Šanko, definitor, mag. postulanata,
animator za zvanja, ekonom
mob. 0992405212
E-mail: frasankot@gmail.com
Dario Kaurin, postulant
ZADAR - Voštarnica
Župa Srca Isusova
Obala kneza Branimira 17
23000 ZADAR
fra Stipe Nosiæ, provincijalni vikar, tajnik za odgoj i
obrazovanje i moderator trajnog obrazovanja, vikar,
ekonom
mob. 0917635499
E-mail: stipenosic@net.hr
fra Mario Šikiæ
fra Pijo Pejiæ
fra Rafael Romiæ
fra Ivo Èutura
mob. 0915693094
E-mail: icutura@net.hr
HVAR - Samostan Gospe od milosti
p.p. 11 - 21450 HVAR
tel. 021 - 741 193
fra Joakim Gregov, predstojnik
mob. 0918911320
KAMPOR - Rab Samostan sv. Bernardina
tel: 023/236 094
fax: 023/239 238
p.p. 117 - 51280 RAB
E-mail: srce.isusovo@zd.t-com.hr
tel. 051/ 724 951
E-mail: franjevacki.samostan@ri.t-com.hr
fra Anselmo Stuliæ, definitor, tajnik za evangelizaciju i
misijsko djelovanje, župnik
E-mail: fra.anselmo@email.t-com.hr
fra Gabrijel Škibola, župni vikar
E-mail: gabrijelskibola@gmail.com
CAVTAT - Samostan Gospe od snijega
Šetalište Rat 2
fra Ivan Gavran, predstojnik, župnik
E-mail: ivga@hkm-goeppingen.de ili
hkz-geislingen@hkm-goeppingen.de
fra Tomislav Æuriæ
mob. 0995076468
E-mail: tomislav.curic@zd.t-com.hr
KOŠLJUN - Samostan Navještenja Marijina
20210 CAVTAT
51521 PUNAT
tel./fax. 020/478 372
tel. 051/ 854 017
fax. 051/ 855 590
CRIKVENICA - Samostan sv. Antuna
Pavla Radiæa 8
51260 CRIKVENICA
tel./fax. 051/ 242 395
E-mail: franjevci-ck@email.t-com.hr
Frama Crikvenica http://framacrikvenica.blog.hr/
fra Ante Mrvelj, predstojnik, župnik,
E-mail: ante-mrvelj@net.hr
Web stranica: http://www.kosljun.hr/
E-mail: fskosljun@gmail.com
fra Klement Sršen, gvardijan
mob. 0915527399
fra Diego Dekliæ, definitor, magistar novaka,
moderator Duhovnog centra
E-mail: ofmdiego@yahoo.it
fra Stjepan Žužiæ, ekonom, povjerenik za Nerezine
mob. 0915893618
fra Josip Vidas
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
57
Poseban prilog
KRAJ - Pašman - Samostan sv Duje
tel/faks 052/621 536
23212 TKON
fra Alfons Orliæ, predstojnik
tel/fax. 023/285 271
fra Job Mikoliæ
fra Vlado Jajalo, ekonom provincije, župnik Banja
mob. 0915132801
fra Ante Kekez
mob. 0915077425
KRAPANJ - Samostan sv. Križa
Krapanj 129
22231 Krapanj
tel/fax. 022/350 313
Web stranica: http://free-si.htnet.hr/Brodarica/
ili www.samostan-krapanj.hr
PRIDVORJE - Samostan sv Vlaha
20217 PRIDVORJE
tel. 020/797 148
Fra Frano Zelenika, predstojnik
mob. 0989051036
E-mail: fzelenika@net.hr
PULA - Samostan sv Antuna
Varaždinska 2
52100 PULA
E-mail: zu-sv-kriza@si.htnet.hr
tel. 052/216 225
faks 052/216 008
fra Ivan Lelas, predstojnik
mob. 098272560
E-mail: ivan.fra-lelas@zd.t-com.hr
ivan.fra-lelas@zd.htnet.hr
Web stranica: http://www.svetiantunpula.com/
E-mail: info@svetiantun.com
Frama Pula: http://cyxsibo.com/frama/
BRODARICA
Krapanjskih spužvara 41
22010 BRODARICA
tel. 022/350039,
fax. 022/351821
fra Ante Budimir, župnik
mob. 0915040690
KUNA - Samostan Gospe Delorite
20243 KUNA
tel/fax. 020/742 033
E-mail: sam-delorita@post.t-com.hr
fra Vito Smoljan, predstojnik, župni vikar
mob. 0996975025
E-mail: fra.vitomir@yahoo.com
fra Prela Djurašaj, predstojnik, župnik
mob. 0981364179
NEREZINE - Samostan sv Franje
51554 NEREZINE
tel. 051/237 123
(vidi Košljun)
OREBIÆ - Samostan Uznesenja Marijina
Celestinov put 6
20250 OREBIÆ
tel. 020/713 075
fra Petar Perkoviæ, predstojnik
fra Mate Trinajstiæ, gvardijan, župni vikar
fra Tomislav Hrstiæ, povjerenik za FRAMU,vikar,
župnik, ekonom
mob. 0913641449
E-mail: fratomo.hrstic@gmail.com
fra Nikica Devèiæ, župni vikar
mob. 0915765151
E-mail: franikicadevcic@gmail.com
fra Berard Barèiæ
RIJEKA - Samostan sv. Nikole
Ivekoviæeva 8,
51000 RIJEKA
tel. 051/641 449;
fax. 051/648 697
web stranica: www.svetinikola.hr
Frama iz Rijeke http://framari.blog.hr/,
http://framakrnjevo.blog.hr/
E-mail: frs-sv.nikola@ri.t-com.hr, ili
frs-sv.nikola@ri.htnet.hr
fra Mate Polonijo, definitor, predstojnik, župni vikar,
E-mail: mate.polonijo@yahoo.com
fra Božidar Šustiæ, župnik
mob. 0911936916
E-mail: bsustich@gmail.com
ROVINJ - Samostan sv. Franje
De Amicis 36
052210 ROVINJ
tel. 052/830 390
fax 052/842 024
fra Ivo Sadriæ, predstojnik, župnik u Rovinjskom Selu
PAZIN - Samostan Pohoðenja Marijina
Trg hodoèasnika 2
52000 PAZIN
fra Vlado Zahija
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
58
Poseban prilog
ROŽAT - Samostan Pohoðenja Marijina
Na Rivi 1
20236 MOKOŠICA
tel/fax. 020/ 453 249
FRAMA Rožat: http://framarozat.blog.hr/
fra Josip Sopta, arhivist i bibliotekar provincije,
predstojnik, župnik
mob. 098219302
E-mail: fra.jsopta@gmail.com
fra Drago Ljevar
mob. 098337001,
E-mail: drago.ljevar@si.t-com.hr
SPLIT - Samostan Uznesenja Marijina
Poljudsko šetalište 2
21000 SPLIT-Poljud
tel. 021/381 377
fax. 380 877
e-mail: zupa@samostan-poljud.com
Web stranica: http://www.samostan-poljud.com
fra Matija Matoševiæ, gvardijan, župni vikar
fra Frano Deliæ, vikar, ekonom, župnik
mob. 0915372339
fra Bernardin Škunca,
proèelnik povjerenstva za kanonizaciju braæe
mob. 0958714169
E-mail: frabernardinhvar@hi.t-com.hr
ITALIJA
ASIZ
fra Leopold Mièiæ,
mob. 0917387294
tel. 00393202932754
E-mail: leopoldcroato@gmail.com
Sjemeništarac - Zadar
Pavle Iviæ,
mob. 098 963 65 23
CRNA GORA
KOTOR - Samostan sv. Klare
Stari grad 450
81330 KOTOR
tel. 00 382 32 /304 128
fax: 00382 32 /304 129
E-mail: ofmkotor@t-com.me
fra Filip Karadža, predstojnik
MISIJA POHOÐENJA BDM U TUZI
Rkt. župni ured sv. Antuna Padovanskog
Tuzi 81206 - Crna Gora
Tel/fax. 00 382 /20 875 888
E-mail: st_antony@t-com.me
fra Tomislav Batiniæ
mob. 0981774278
fra Mirash Marinaj, poglavar misije
tel. 00382 69 433 756
fra Stjepan Pupiæ Bakraè
mob. 0921142328
fra Frano Dušaj, savjetnik
tel. 00382 69 031 246
fra Marijan Mandac
fra Paško Gojèaj, savjetnik
tel. 00382 69 327 276
TROGIR - Samostan Uznesenja Marijina
Put sv. Ante 46
21220 TROGIR
tel./fax. 021/881 133
fra Šime Škibola, predstojnik, mob. 098706651
fra Nediljko Jerkan, župnik, pov. za Svetu zemlju
mob. 0989060533
BOGOSLOVI
NJEMAÈKA
WIESBADEN
Holsteinstr. 15,
D-65187 WIESBADEN
tel. 0049 611-811 559,
ured: 00 49 61-846 440
E-mail: kroaten-hkm-wiesbaden@t-online.de
ZAGREB
fra Ante Bilokapiæ, župnik
fra Bojan Rizvan
mob. 0918917058
E-mail: bojanrizvan@yahoo.com
ARGENTINA
fra Željko Pendiæ,
mob. 091 19 88 545
E-mail: cakani84@gmail.com
fra Ivan Batiniæ,
mob. 0921220365
E-mail: batinicdj@gmx.de
BUENOS AIRES - Tejar
Av.dr. Ricardo Balbin 4925
1430 Buenos Aires
tel/fax. 00 54 11/454 23 400
E-mail: tehar@ciudad.com.ar
fra Josip Peraniæ,
provincijski delegat za Argentinu, voditelj Hrvatskog
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
59
Poseban prilog
središta sv. Nikola Taveliæa i Hrvatskog središta
sv. Leopolda Mandiæa
JUŽNOAFRIÈKA REPUBLIKA
JOHANNESBURG
Web stranica: http://studiacroatica.blogspot.com/
CENTRO CROATA - S. Justo
Brandsen 426
1754 San Justo (Bs. As)
tel. 00 54 11 / 465 12 363
(vidi Tejar)
99 Central Str.
HOUGHTON 2198
tel. 00 27 11/72 82 381
fax. 00 27 11/72 83 766
E-meil: stjerome@worldonline.co.za
fra Ivica Strèiæ
CENTRO CARD. STEPINAC - Hurlingham
Calle Pedro Diaz 2000
1686 HURLINGHAM
DR KONGO
KIMBULU/BUTEMBO
E-mail: stepinac@colegiostepinac.com.ar
fra Jordan Ostojiæ, voditelj središta "Kardinal
Stepinac"
Fraternité Franciscaine
fra Berislav Ostojiæ, župnik župe u Jose Ingenierosu
RD. Congo
JOSE INGENIEROS
Paroqia Sto. Cristo
C/Ejercito de los Andes 1320
1702 Jose Ingenieros (Bs. As.)
Kimbulu / Butembo
c/o P.O. Box 251, Kasese
Uganda, Africa
Tel. 00243/ (0) 9977 24 693,
fra Ilija Barišiæ, E-mail: ilija_barisic@yahoo.fr
tel. 00 54 11 575 760 94
(vidi Hurlingham)
Naslovna stranica:
Nepoznati autor, Stigmatizacija sv. Franje, Košljun
Naslovna stranica iznutra:
Avers križa s prikazom zadarskih i franjevaèkih svetaca, ukraden iz zadarskog
samostana 1974. godine.
Zadnja stranica:
Samostan Rovinj, foto Sergio Gobbo, 2010.
Zadnja stranica iznutra:
Revers križa s prikazom zadarskih i franjevaèkih svetaca, ukraden iz zadarskog
samostana 1974. godine.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima - Zadar, br.1, ožujak 2013.
60

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

VJESNIK SVETIŠTA

...što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu... Poslanica

Tvoj zadatak nije tražiti ljubav, nego u sebi tražiti i naći sve

Ljekarništvo u Franjevačkim samostanima Provincije

MT Velika Gospa 2009.pdf

Fojnička škrinja broj 13

VJESNIK - Franjevačka provincija Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri