KLIMATSKO LUDILO: KO UPRAVLJA PRIRODOM
Broj 1
Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 13. 06. 2014.
IZBORNA UPOTREBA ALIJE IZETBEGOVIĆA
DVOJICA LOVE ZASLUGE,
RADONČIĆ “SPALJUJE” GREŠKE
GRAĐANSKA AKCIJA: PUT BEZ POVRATKA
Spektar
“SPEKTAR” NA
VAŠEM MONITORU
Jeste danas petak, jeste datum trinaesti, i noć je punog mjeseca, a sve u ozračju retrogradnog
Merkura (četiri loša znaka), ali mi se ne plašimo. Sa svojim magazinom krenuli smo baš danas.
Pa, kakav to još baksuzluk može nama ovdje da se dogodi? Istutnjali su se po BiH i meci i teške
kišurine, prolizali su i zemlja i ljudi.
Lošije teško da može biti. A bolje, hmm...
Boljem se nećemo nadati nego moramo pokušavati da to bolje stvorimo. A nikakav trud nikad nije
bio uzalud. Preko noći ništa neće izdobriti, ali noć po noć i može se ukazati neko nasmiješeno jutro.
Dobro vam, dakle, jutro, dobar dan ili dobro veče, svejedno: drago nam je da ste tu, sa “Spektrom”
na svom monitoru. Izlazićemo pred vas svakoga petka sa svojih 60 stranica. Svašta će na njima da
se piše: od politike, preko religije, do mutne istorije. I pisci su razni: od novinara, preko
intelektualaca, do naučnika. Ima i biće i “običnih” ljudi koji znaju da misle i da pišu, a koji se ne
mire sa ovako poredanim svijetom i ovako nakrivljenom državom u kojoj živimo.
Hoćemo da vam budemo zanimljivi, korisni, i pametni i zabavni. Prvih nekoliko mjeseci sve to radimo vama na poklon: besplatno! Dovoljno je da dođete na našu internet stranicu, “skinete” pdf ili flash
izdanje, i to je to. Ne košta ni marke!
“Spektar” je prvi nedjeljni internet magazin u Bosni i Hercegovini koji ima izgled „prave novine“.
Samo što ne ide u štampariju, kako smo navikli, nego se pred očima čitalaca razlistava na
kompjuterskom monitoru.
U „Spektar“ ćemo tokom nekoliko mjeseci udarnički ulagati naše umijeće i trud, pa ćemo vidjeti na čemu
smo. Možda zauvijek ostanemo besplatni, jer ćemo se pokrivati reklamom. Nadamo se, naime, da ćemo
postati najčitanija novina u BiH, pa samim tim i najatraktivniji za one koji zakupljuju reklamni prostor.
Pred vama je naš prvi broj i brzo ćete shvatiti kakvog smo profila, kojih uvjerenja i sklonosti, da
vam ja ne sugerišem ko smo, šta smo i kakvi smo. Čitajte i sami procijenite!
Pomozite nam da budemo stalno bolji i zanimljiviji. Pišite na našu e-mail adresu: predlažite, kritikujte, napišite i nešto za objavljivanje...
Sve što ne valja - recite nama! O onome što vam se dopada - govorite drugima!
VLASTIMIR MIJOVIĆ
glavni urednik „Spektra“
PODMUKLE VAKCINE
RIZIK NIJE VELIKI,
ALI GA NEKO IPAK PLATI
U BiH pada stopa vakcinisane djece jer se
roditelji plaše zbog mogućih komplikacija do
kojih dolazi nakon vakcinisanja. Za pravo im daje
nekoliko teških slučajeva u kojim su djeca
završavala u invalidskim kolicima ili sa
Str. 26
oštećenjima na mozgu
IZBORNA UPOTREBA
ALIJE IZETBEGOVIĆA
DVOJICA LOVE ZASLUGE,
RADON^I] “SPALJUJE” GREŠKE
I Bakir Izetbegović i Mustafa Cerić, svojedobno
bliski saradnici prvog predsjednika BiH, vide
sebe u ulozi nastavljača njegove politike i liderstva. Svoju kampanju, nasuprot njima, Fahrudin
Radončić zasniva na „ paljenju političke ere i
starijeg i mlađeg Izetbegovića u bošnjačkim
Str. 6
glavama“
RELIGIJA I DUHOVNOST
AKO SE U BOGA ZAKLINJU,
ZAŠTO ONDA KAVGU ZAME]U?
Kad bi u vodećim religijama bilo dovoljno
duhovnosti, u svijetu gotovo da ne bi bilo ratova,
terorizma, nacionalizma i rasizma. Ako ćemo
suditi po rezultatima, očigledno je da te religije ne
mogu ponuditi ljudima ništa više od rituala i
Str. 42
nacionalizma
KO UPRAVLJA PRIRODOM
JESMO LI BILI
POLIGON NEKOG
VELIKOG EKSPERIMENTA?
Ako su Rusi prije 34 godine mogli rastjerati oblake
80 kilometara ukrug Moskve, da izbjegnu kišu na
otvaranju Olimpijade, zar današnje tehnologije
nisu u stanju da učine obratno: da na jedno mjesto
Str. 10
usmjere ogromne padavine!
Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo
Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Uređuje redakcijski kolegij l DTP: Bekir
Tvrtković l Kontakt: magazinspektar@gmail.com l Prenošenje tekstova u drugim
medijima, uz naznaku izvora, potpuno je slobodno
BRAVO!
Šest­ osoba­ s­ područja­ Hrvatske,
među­ kojima­ i­ jedan­ policajac,­ te
više­osoba­u­BiH­uhapšeno­je­zbog
organiziranja­ u­ međunarodnu
grupu­ krijumčara­ marihuane.­ U
zajedničkoj­ akciji­ kodnog­ imena
"Gladius­2"­policije­Hrvatske­i­BiH
ukupno­ je­ zaplijenjeno­ oko­ 130
kilograma­marihuane.
Voditelj­ odjela­ kriminaliteta­ droga
PU­dubrovačko-neretvanske­Hrvoje
Neusidl­ izjavio­ je­ kako­ su­ ukupno
na­ području­ Hrvatske­ i­ BiH
uhapšene­23­osobe,­a­četiri­osobe­u
BiH­još­su­uvijek­u­bijegu.
Akcija­je­započela­lani­u­decembru,
a­rezultirala­je­hapšenjem­pet­muških­i­jedne­ženske­osobe­na­području
Hrvatske.­Troje­uhapšenih­sumnjiči
se­da­su­se­organizovali­u­zločinačku
organizaciju­ s­ osobama­ u­ BiH­ radi
nabave­ kokaina­ i­ marihuane­ te­ njihove­dalje­preprodaje­u­Hrvatskoj.
Policija­ih­tereti­da­su­od­decembra­ prošle­ do­ maja­ ove­ godine­ u
Hrvatsku­ u­ više­ navrata­ prokri­jumčarili­ te­ preprodali­ 85­ kilo­grama­marihaune.
Među­šestero­uhapšenih­hrvatskih
državljana­ prvoosumnjičeni­ je­ iz
Zagreba,­ a­ drugoosumnjičena­ iz
Ploča,­ dok­ se­ u­ toj­ grupi­ našao­ i
jedan­dubrovački­policajac.
O­kriminalcima­iz­naše­zemlje­još
nema­ podrobnijih­ podataka.­ No,
hrabri­činjenica­da­je­u­posljednjih
dvije­godine­jako­pooštrena­potraga­za­narko-švercerima­i­dilerima.
Izvedeno­ je­ nekoliko­ uspješnih
akcija,­ posebno­ u­ zaustavljanju
tranzita­ velikih­ količina­ narkotika
prema­zapadnoj­Evropi.
Još­ da­ policija­ i­ istražni­ organi
pomnije­porade­i­po­ulicama­naših
gradova,­ po­ mračnim­ ćoškovima­ i
kafićima­ u­ kojim­ se­ droga­ dila
našoj­ mladeži,­ ovo­ Bravo!­ bilo­ bi
još­gromkije.
4 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
IZBORNI TABORI
Četiri­ su­ mjeseca­ do­ izbora,­ ali­ se
karte­već­otvaraju.­Prvi­su­to­učinili
Fahrudin­Radončić­(SBB)­i­Željko
Komšić­ (DF).­ Prvo­ je­ Komšić
izjavio­ da­ partnera­ vidi­ jedino­ u
Radončiću,­ da­ bi­ potom­ i
predsjednik­ SBB-a­ potvrdio
međusobni­pakt.
Radončić­je­u­srijedu­potvrdio­da­će
uvezati­zastave­sa­Komšićem.­Skupa
će­ krenuti­ u­ oduzimanje­ vlasti
tandemu­ SDA­ –­ SDP,­ odnosno
Izetbegoviću­i­Lagumdžiji.
Oba­ ova­ predizborna­ tabora­ već
duže­ voze­ istim­ šinama.­ SDA­ i
SDP­ su­ se,­ nakon­ dvogodišnjih
svađa,­nekako­izmirili.­Navodno­su
postigli­ i­ tajni­ sporazum­ da­ će
nakon­ izbora­ ostati­ u­ vezi:­ ko
dobije­ više­ glasova,­ biće­ glavni,­ ali
će­onoga­drugoga­uzeti­sa­sobom­u
organe­vlasti.
SBB­i­DF­također­isto­planiraju.­I
jedni­i­drugi­pri­tome­misle­da­im,
u­ bošnjačkoj­ i­ probosanskoj
glasačkoj­ publici,­ niko­ treći­ neće
moći­da­pomrsi­račune.
ŠABA^KA TAJNA
U­ masi­ vode­ koja­ je­ prelila­ BiH,
Srbiju­ i­ Hrvatsku­ ostalo­ je­ mnogo
prlja­vog­mulja.­Tu­spada­i­takozvana
„Šabačka­ tajna“,­ odnosno­ način­ na
koji­ je­ spriječeno­ da­ Sava­ praktično
zbriše­ ovaj­ srbijanski­ grad­ sa­ jakom
hemijskom­industrijom­„Zorka“.
Prije­ mjesec­ dana,­ premijer­ Srbije
Aleksandar­ Vučić­ na­ sjednici
državnog­ komiteta­ za­ izvanredne
situacije,­ govorio­ je­ o­ odbrani
Šapca.
"To­će­značiti­Divkoviću­(komandant­ srbijanske­ vojske)­ da­ primenjujemo­ ratne­ mere,­ da­ vodu
puštamo­ na­ jednu­ drugu­ stranu,
a­ o­ tome­ ćemo­ kasnije­ nasamo
razgovarati...­Divkoviću,­jesmo­li
se­ razumeli?­ Šabac­ moramo
braniti­ svim­ sredstvima!­ Zadatak
cele­države­je­odbrana­Šapca­pod
svaku­cenu",­rekao­je­uzbuđenim
glasom­Vučić.
Šabac­ nije­ pao,­ jer­ su­ najednom
popustili­ nasipi­ u­ Semberiji.­ Voda
se­ na­ četiri­ mjesta­ izlila­ prema
Bijeljini,­ a­ dio­ prema­ Slavoniji.
Uslijedile­ su­ tvrdnje­ da­ su­ nasipi
minirani,­ te­ da­ je­ tako­ spašen
Šabac,­ ali­ da­ su­ cijenu­ platili
dijelovi­BiH­i­Hrvatske.
Ovim­ povodom,­ za­ mjesec­ dana,
oglasila­se­jedino­hrvatska­stranka
HSP,­ koja­ je­ ovo­ nazvala
zavjerom?­Zašto­svi­ostali­o­tome
ćute?­ Zašto­ državni­ organi­ BiH­ i
Hrvatske­ nisu­ proveli­ detaljnu
istragu?
Tajna­ je,­ izgleda,­ u­ nekom
tajnom­ sastanku,­ ko­ zna­ gdje
održanom,­ na­ kojem­ je­ tako
odlučeno,­uz­pristanak­Sarajeva­i
Zagreba.­Mogući­razlog­jedino­bi
bio­u­tome­da­je­eventualno­potapanje­ Šapca­ i­ razaranje­ „Zorke“
moglo­ na­ kompletnom­ ovom
području­ katastrofu­ učiniti­ još
većom,­ pa­ su­ i­ BiH­ i­ Hrvatska
tako­ pošteđeni­ dodatnog,­ ko­ zna
kakvog,­belaja.
Jednom­ćemo,­valjda,­saznati­istinu
o­ovom­dramatičnom­događaju.
OTVORENE
ARHIVE
Od­6.­juna­svako
ko­ ima­ pristup
internetu,­ može
pristupiti­ i­ tek
objavljenim
državnim­ dokumentima­ ,­ njih
oko­ 2­ hiljade
strana,­ iz­ vremena­ kada­ je­ predsjednik­ SAD­ bio­ Bill­ Clinton.
Dokumentaciju­je­objavio­američki
Ured­za­nacionalnu­arhivu.
Stoga,­ ako­ znate­ engleski­ jezik­ i
ako­ želite­ prelistati­ doskora­ tajne
dokumente­ iz­ Clintonovog­ vremena,­ posjetite­ web­ stranicu
:www.clintonlibrary.gov­.­­
Inače,­radi­se­o­dokumentacija­koja
je­vrlo­širokog­spektra­,­od­priprema
za­ mnoge­ govore­ koje­ je­ Clinton
održao,­ do­ razmjene­ elektronskih
poruka­ o­ intervjuu­ koji­ je
svojedobno­ gospđa­ Klinton­ dala
Glasu­Amerike,­a­u­kojem­se­govori
o­ čuvenom­ skandalu­ sa­ Monicom
Lewinsky.
Istovremeno­ sa­ otvaranjem
Clintonove­ arhive­ u­ knjižare­ su
stigli­ i­ memoari­ Hillary­ Clinton,
pod­ nazivom­ “Hard­ Choices”.­ U
njima­ je­ riječ,­ u­ prvom­ redu,­ o
njenom­ služenju­ na­ mjestu
američkog­državnog­sekretara.
^UDNA
KOLEGIJALNOST
Prvi­čovjek­Br­čkog
Anto­ Domić­ iz
HDZ-a,­ putovao
je­o­tro­šku­građana
Distri­kta­ prošle
sedmice­ na­ doček
ratnog­ zločinca
Darija­ Kordića­ u­ Zagreb.­ Domić­ je
na­ konferenciji­ za­ medije­ izjavio
kako­je­Kordić­njegov­prijatelj.
"Otišao­sam­ga­pozdraviti­kao­čovjeka
bez­ ikakvih­ posebnih­ ceremonija­ i
radnji.­ To­ što­ se­ dogodilo­ tamo
(Ahmići)­je­svakako­za­iskajati­grijehe
i­on­je­jedan­od­ljudi­koji­je­na­sudu
pravomoćno­ osuđen",­ kazao­ je
Domić,­ komenatrišući­ svoj­ odlazak
na­doček­Kordića­6.­juna­u­Zagrebu.
No,­ Domiću­ se­ zamjera­ što­ je­ u
Zagreb­ otišao­ službeim­ automobilom,­ a­ nemoralnim­ se­ smatra­ i
njegovo­ ukazivanje­ takve­ počasti
osuđenom­ratnom­zločincu.
Da­sve­bude­kompletno,­Domiću­je
službeni­putni­nalog­za­ovaj­privatni
put­ potpisao­ dogradonačelnik
Kadrić,­SDA-ovac.­On­je­to­potvrdio
i­kazao­da­je­to­učinio­"mehanički",
da­uopće­nije­pročitao­šta­potpisuje.
To­ je,­ po­ njegovim­ riječima,­ stalna
praksa­ i­ stvar­ kolegijalnosti­ među
vodećim­ljudima­Brčkog.
Šta­ je­ sramotnije­ od­ ovoga:
Domićev­ čin­ ili­ Kadrićeva­ objašnjenja,­prosudite­sami.
FUJ!!!
Sreća­naša­da­se­Milorad­Dodik­ne
bavi­ fudbalom.­ Jer,­ da­ se­ kojim
slučajem­ našao­ u­ selekciji­ Safeta
Sušića,­ umjesto­ za­ nas,­ on­ bi­ sigurno­igrao­u­korist­naših­protivnika.­ Na­ svakoj­ utakmici­ zabio­ bi
barem­jedan­gol­-­u­našu­mrežu!
Dodik­je­ipak­našao­načina­da­se,­i
bez­ fudbala,­ naruga­ svojoj­ državi.
Na­ prijemu­ Ruske­ ambasade­ u
Sarajevu,­u­utorak­uveče,­kad­su­svi
ustali­ da­ ukažu­ poštovanje­ našoj
himni,­Dodik­je­sjeo­u­stolicu!­I­tako
presjedio­ dok­ su­ drugi­ učesnici
prijema,­ strani­ i­ domaći,­ stajanjem
iskazivali­elementarno­poštovanje.
Znao­ je­ Dodik­ da­ će­ to­ novinari
vidjeti­i­snimitit.­Zato­je­to­i­uradio.
Neka­se­još­jednom­zna­da­on­ovu
državu­ nimalo­ ne­ poštuje.­ A­ kad
već­ ne­ može­ da­ je­ razbije­ i­ RS
odvede­ nekim­ drugim­ putem,
barem­može­toj­državi­da­se­ruga.
Uvjeren­ je­ da­ će­ takvi­ njegovi
gestovi­ biti­ aplauzima­ dočekani
među­bosanskim­Srbima,­da­će­mu
Nestabilnost
čak­ i­ pomoći­ da­ na­ oktobarskim
situacije­u­Ukrajini
izborima,­kao­veliki­Srbin,­ponovo
ugrožava­ i­ 15
izbori­predsjedničku­poziciju­u­RS.
tamošnjih­ nukDodik­ je­ zametnuo­ mnogo
learnih­ reaktora,
političkih­ problema­ u­ Bosni­ i
upozoravaju­ stru­Hercegovini.­ Ali­ to­ nije­ glavna
čnjaci.­
Oni­ zahtijevaju­ da­ se­ obrati­ veća nevolja:­ ima­ čovjek­ pravo­ da
pozornost­ na­ zemlju­ u­ kojoj­ se­ već propagira­kakvu­hoće­politiku,­čak
dogodila­najveća­nuklearna­katastrofa i­ otcjepljenje­ manjeg­ entiteta­ od
BiH.­ No,­ ono­ na­ šta­ nema­ pravo,
u­svijetu.
„Govorimo­ o­ nuklearnim­ elektra­- kao­javna­ličnost,­to­su­nekultura­i
nama­ koje­ imaju­ visoki­ rizik­ čak­ i primitivizam­ koji­ iz­ njega
ako­ su­ dobro­ izgrađene­ i neprestano­izbijaju.­Dug­je­spisak
održavane“,­ kaže­ jedan­ njemački gafova­ zbog­ kojih­ je,­ s­ pravom,
stručnjak.­ A­ tu­ su­ i­ opasnosti­ od omražen­ među­ normalnim­ ljudisabotaža,­ koje­ nisu­ isključene­ u ma.­Vjerovatno­ga­se,­krišom,­stide
i­neki­njegovi­saradnici.
vrućim­ukrajinskim­dešavanjima.
Svi­ ukrajinski­ reaktori­ potječu­ iz No,­Dodik­baš­to­i­želi­da­postigne:
sovjetskoga­ doba­ i­ sliče­ reaktoru­ u da­ ga­ jedni­ mrze,­ kako­ bi­ kod
Černobilu­koji­je­eksplodirao­1986. drugih­–­„svojih“­–­zaradio­ljubav!
godine­ i­ prouzrokovao­ najgoru U­žargonu­se­za­takve­osobe­kaže
prosto:­Gospo'n­papak!
nuklearnu­katostrofu­u­povijesti.
NOVI ^ERNOBIL
13. juni 2014. Spektar, broj 1 5
POLITIČKI BOJ: IZBORNA UPOTREBA ALIJE IZETBEGOVIĆA
DVOJICA LOVE ZASLUGE,
RADONČIĆ “SPALJUJE” GREŠKE
I Bakir Izetbegović i Mustafa Cerić, svojedobno bliski
saradnici prvog predsjednika BiH, vide sebe u ulozi
nastavljača njegove politike i liderstva. Svoju
kampanju, nasuprot njima, Fahrudin Radončić
zasniva na „ paljenju političke ere i starijeg
i mlađeg Izetbegovića u bošnjačkim glavama“
G
odinama su bili na istoj strani,
uz bok Aliji Izetbegoviću, a
danas su ljuti protivnici. Radi
se o Bakiru Izetbegoviću, Fahrudinu
Radončiću i bivšem prvom čovjeku
Islamske zajednice u BiH, Mustafi
Ceriću. Na skorim izborima oni će
se naći na suprotnim stranama, kao
kandidati za bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
Ovaj veliki duel dogodiće se u
oktobru, ali je bitka već započela. I
to žestoka!
Bošnjačke podjele: Ove sedmice
razmijenjeni su prvi meci na frontu
Izetbegović – Cerić. Bakir je u
utorak izjavio „da kandidatura dr.
Mustafe Cerića na izborima za
novog
bošnjačkog
člana
Predsjedništva BiH može da izazove podjele unutar Bošnjaka“.
Gospodin Cerić ima pravo na tu
odluku, ali treba voditi računa o
njenim reperkusijama, rekao je
Izetbegović i dodao:
„Pitanje je na koji način će se to
odraziti na eventualne podjele
među Bošnjacima i unutar
Islamske zajednice. Njegova odluka je njegova stvar, ali da sam na
njegovom mjestu razmislio bih
dva-tri puta prije nego donesem
6 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
takvu odluku. Ona može dovesti do
novih podjela, animoziteta, konflikata... A treba nam jedinstvo u
ovom trenutku", kazao je
Izetbegović.
Samo nekoliko sati čekalo se na
Cerićev odgovor. On je svoju
odluku, uprkos Izetbegovićevom
pozivu da još razmisli, jasno potvr-
Alija Izetbegović
dio i naglasio da od nje ne misli da
odustane: pojaviće se na listi kandidata za Predsjedništvo BiH.
Štaviše, Cerić se sa teškim ocjenama obrušio na sina svog nekadašnjeg velikog prijatelja Alije
Izetbegovića. On kaže „da
Izetbegović pokušava da ga ukloni
zastrašivanjem i prijetnjama“.
- Otkuda Izetbegoviću informacije
o mogućim podjelama u Islamskoj
zajednici BiH kada je reisu-lulema Husein ef. Kavazović jasno
rekao da njeni službenici neće biti
instrumentalizirani u političke
Piše:
Vlastimir Mijović
svrhe, pitaju iz Press službe dr.
Cerića.
U njegovom izbornom štabu, koji
je očito već formiran, za podjele
među Bošnjacima optužuju upravo
Izetbegovića On je, sa svojim
rivalom u SDA Sulejmanom
Tihićem, već izazvao rascjep u toj
stranci, a samim tim i među
Bošnjacima – poručuju iz tabora
bivšeg resu-l-uleme.
Glasovi prevage: Iako procjene
govore da bivši reis Cerić nema
značajne šanse da se probije u
Predsjedništvo
BiH,
Bakir
Izetbegović nije bez razloga ljut na
nekadašnjeg prijatelja. Prvi razlog
je to što Cerić za sebe govori da je
baš on istinski nastavljač politike
Alije Izetbegovića, koju će, navodno, pokušavati da spasi od iskrivljavanja do kojih je, po njegovom
mišljenju,
došlo
posljednjih
godina.
Takve riječi, iz razumljivih razloga,
vrijeđaju Bakira Izetbegovića. Zar
on, kao sin, nije taj kojem prirodno
pripada očevo političko naslijeđe,
sve do liderske pozicije u
bošnjačkom narodu!
Upravo taj osjećaj, da sin može da
nastavi očevo političko djelo,
vjerovatno je prevagnuo na prošlim
izborima, na kojim se Bakir probio
na poziciju bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Oni koji s
poštovanjem gledaju na političke i
nacionalne zasluge tvorca SDA i
prvog predsjednika BiH logično su
u njegovom sinu vidjeli nastavljača
tog kursa.
Iako je i sam bio vrlo blizak Aliji
Izetbegoviću, bivši reis stoga, ipak,
nije favorit za nasljednika “najveće
bošnjačke glave”. Osim u slučaju
da o Bakiru nešto zna, i hoće to da
kaže, što bi ga diskvalifikovalo u
ovom nadmetanju.
Međutim, nešto drugo vjerovatno
više žulja Bakira Izetbegovića. On
je svjestan da ima prednost u odnosu na bivšega reisa, ali ga brine
svaki oktobarski glas. On se plaši da
bi upravo glasovi koje dobije Cerić,
makar se radilo samo o nekoliko
hiljada, mogli da budu prevaga u
konačnoj odluci o pobjedniku ovog
nadmetanja.
Jer, osim njih dvojice, u igri je još
nekoliko kandidata. Među njima je
posebno važan Fahrudin Radončić,
koji je prije četiri godine poražen
od Izetbegovića, ali sa malom
razlikom u broju glasova.
Radončićeva
lomača:
U
ovogodišnjoj izbornoj utakmici
Radončić računa na bolji rezultat.
Iz svih oružja on već mjesecima
tuče po Izetbegoviću, optužujući ga
za nesposobnost, neodgovornost,
čak i za kriminal, korupciju i veze
sa kompromitovanim stranim
biznismenima. Palo je na tom
frontu već mnogo teških riječi, a i
sudovi će, zbog međusobnih tužbi,
imati pune ruke posla. Pogotovo
ako se boj nastavi onako kako je već
zapodjenut. A može se očekivati da
završnica, tik pred izbore, bude
obilježena tutnjavom i najteže
političke i druge artiljerije.
Pri tome bi BH javnost, a pogotovo
Bošnjaci, mogli da se suoče s nečim
što je dosad stalno izbjegavano. To
Izetbegović, Radončić, Cerić: Vatreni obračun već je započet
je politička ostavština Alije
Izetbegovića, odnosno pokušaji
preciznije procjene njegove uloge u
novijoj
povijesti
Bosne
i
Hercegovine te u izgradnji naše
države koja je, malo po malo, dospjela skoro do potpunog rasula.
Jako su rijetki na našoj javnoj sceni
oni koji su spremni i argumentima
potkovani da govore o eventualnim
greškama Alije Izetbegovića. Jedini
u tome istrajava, premda ne
prečesto, akademik Muhamed
Filipović, također njegov nekadašnji bliski saradnik i savjetnik.
Sad mu se u tome pridružio i
Fahrudin Radončić. Optužnice i
primjedbe na račun sina, s kojim
bije već drugu izbornu bitku, on je
na prošlim izborima pažljivo
ograničavao na Bakira. Sad ih je,
međutim, proširio dalje, sve do
Alije Izetbegovića!
Sjećate se februarskih protesta u
Sarajevu, kada je gorjela zgrada u
kojoj je nekad sjedio Alija
Izetbegović, a u kojoj se sada nalazi
Bakirov kabinet. Na sve to, u
jednom intervjuu, Radončić je
rekao
da
paljenje
zgrade
Predsjedništva BiH simbolički
označava spaljivanje političke ere i
oca i sina Izetbegovića u
bošnjačkim glavama!
Kad je to prvi put rečeno, SDA i
Bakir Izetbegović su to oćutali. No,
kad su vidjeli da bi taj momenat
mogao da postane važan u
predizbornoj bici, u četvrtak su iz
SDA poručili da Radončić time
“sramotno pokušao opravdati paljevinu Predsjedništva BiH”.
Ko zna šta će se još u ovoj razmjeni
vatre dogoditi i na čiju stranu će
prevagnuti biračka volja: onoga koji
se uzda u zasluge svoga oca ili
onoga koji je otvorio i to tabu
pitanje o političkoj eri samog Alije
Izetbegovića.
Kad se vidi koliko krupni ulozi se
potežu, još važnijim postaju
kandidature Mustafe Cerića, ali i
Mirsada Kebe, potpredsjednika
Federacije BiH. I on je stari kadar
SDA. Većinu glasova koje će dobiti
u oktobru, Kebo će, ustvari, oduzeti
Izetbegoviću.
Na ovaj način, dok se međusobno
bore i svađaju nekadašnji
pripadnici istog političkog tabora,
dijeleći glasove nekad kompaktne
biračke populacije SDA, profit bi
mogao da stigne i na konto
kandidata koji računa sa glasovima
Bošnjaka koji nisu bliski toj stranci.
A to je Fahrudin Radončić.
Pomenute okolnosti ne moraju
odlučujuće utjecati na krajnji
rezultat. No, svakako ih treba imati
u vidu.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 7
GRA\ANSKA AKCIJA: PUT BEZ POVRATKA
NOVO VRIJEME TRAŽI NOVE
OBLIKE NAŠEG OTPORA
Građani neće odustati od pokušaja da ostvare svoja
prava i da natjeraju sve nivoe vlasti na odgovornije
ponašanje i brigu za dobrobit cijele zajednice.
Novo ime za te stare zadatke je: Vijeće građana
u Bosni i Hercegovini
P
rotestima u Sarajevu sam se
pridružila 9. februara. Na to
me nagnala informacija koju
sam na internetu pročitala da se,
dan ranije, „krvava djeca izbacuju
iz Policijske uprave Centar“.
Kao dugogodišnja aktivistica u
Udruženju za građanska prava,
poznajem osnovna ljudska prava evropske konvencije, povelje i paktove koje je naša država verifikovala. Ti propisi su, po važnosti,
iznad našeg ustava, pa samim tim i
iznad našeg zakonodavstva.
Znam da tu djecu niko nije smio
tući, a pogotovo ih zlostavljati, pa
makar policija imala i materijalne
dokaze da su upravo oni zapalili
zgrade u Sarajevu. Postoje pritvor,
tužilaštvo i sudovi.
Mirni put: Tako sam i počela
protestovati i učestvovati u radu
plenuma. Privukle su me ideje
direktne demokratije, kao i neka
demokratska pravila u radu plenuma, poput onoga da se sve odluke
donose prostom većinom, bez
mogućnosti suzdržavanja u glasanju. Angažovala sam se i u radnim i
tematskim grupama sarajevskog
plenuma. Pravilo je bilo da se
okupljeni građani mogu uključiti
samo ako su vanstranački aktivisti.
8 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
To pravilo za mene je bilo
odlučujuće da se maksimalno
uključim u rad plenuma. No,
vladao je strah, građanima se
prijetilo, pozivalo se u političke
partije, obećavala su se radna mjesta, pisani su prekršajni nalozi za
povike “lopovi, kriminalci…”
Paljevina je okvalifikovana kao
terorizam i napad na ustavnopravni poredak.
Djeca i mladići, koji su oslobođeni
9. februara u noćnim satima, bili su
toliko pretučeni da će imati trajne
fizičke posljedice. Maloljetnici
imaju i psihičke traume. Takva saznanja su produbljivala moju
odlučnost da se nastavim boriti
mirnim putem.
Inicijativni odbor sarajevskog plenuma primao je veliki broj prijedloga i
zahtjeva građana. Oni su primijetili
da neke formulacije zahtjeva nisu
bile baš usklađene sa trenutnom
situacijom u društvu. Aktivisti su
zahtijevali da se zahtjevi predaju rad-
Piše:
Hasna Ljubović
nim i tematskim grupama na formulaciju, da se uspostavi koordinaciono
tijelo sa rotirajućim karakterom
rukovođenja, bez hijerarhije.
Međutim, takvi normalni i konstrutivni
prijedlozi
su
na
sastancima minirani. Pojedinci,
među njima i ja, brutalno su
napadani.
Zbog svega toga, građani su 9. aprila održali sastanak i identifikovali
razloge neuspjeha i neadekvatnog
rada. U međuvremenu je Skupština
Kantona Sarajevo zabranila održavanje plenuma u Domu mladih,
tako da su građani potpuno
razočarani odustajali i od protesta.
Samo nekolicina najupornijih je
nastavila dolaziti na trotoar preko
puta Predsjedništva BiH.
Novo uvezivanje: U cijeloj
Federaciji su se dešavala slična previranja unutar plenuma. Saznali
smo da je u Tuzli došlo do
ograđivanja velikog broja građana
od tuzlanskog plenuma, naročito
poslije imenovanja stranačkog
čovjeka za premijera Vlade TK.
Nas nekolicina se povezala sa plenumima ostalih gradova u
Federaciji, te sa pojedincima i
nevladinim organizacijama. U
Zenici smo održali sastanak (27.
Građani su na pravednom putu discipliniranja svoje pohlepne vlasti
aprila) na kojem smo jednoglasno
odlučili da moramo nastaviti mirnim putem zahtijevati od vlasti da
sluša “glas naroda” i da ispunjava
već predate zahtjeve. Nakon toga
su građani krenuli na tzv. Marš slobode - put bez povratka, koji je
okončan demonstracijama u
Sarajevu 9. maja.
Cilj ovih demonstracija je bio da se
uspostavi socijoekonomski dijalog
sa zakonodavnom i izvršnom vlasti
FBiH. Kada se niko iz vlasti nije
pojavio na unaprijed zakazani dijalog, demonstranti su spontano
krenuli ka sarajevskoj Vijećnici, u
kojoj se odvijao čin njenog novog
otvorenja.
Iako demonstranti tom prilikom nisu
napravili niti jedan incident, čula sam
da je mladić iz Kaknja pretučen i
pritvoren. Inače, nikad na jednom
mjestu nisam vidjela tako veliki broj
naoružane i dobro opremljene
policije nasuprot građanima. Mi smo
samo željeli ostvariti dijalog sa vlastima u cilju ispunjavanja socio ekonomskih zahtjeva koji su predati
Vladi FBiH 9. aprila.
Nakon ovih demonstracija, građani
Federacije, aktivisti plenuma, NVO
i pojedinci su se dogovorili da se
uvežu svi građani koji neće odustati u istrajavanju na socioekonomskom dijalogu sa vlastima, u cilju
postizanja pravednije, uređenije i
bogatije države.
Kada su se desile poplave, veliki broj
ovih aktivista, pojedinaca, građana ljudi, uključilo se u spašavanje i zbrinjavanje ugroženog stanovništva. Sa
izgrađenom svijesti da u BiH puno
toga ne funkcioniše zbog inertne i
uljuljane vlasti, ogrezle u kriminal,
neosjetljive na običnog čovjeka, nije se
moglo prepustiti građane na milost i
nemilost vlasti i njene Civilne zaštite.
Oni su u prethodnim elementarnim
nepogodama pokazali da su potpuno
nesposobni da pravilno i blagovremeno reaguju. Pokazalo se da najbrže
i najbolje funkcioniše sistem: ljudi ljudima.
Spontani pokret: U tim aktivnostima nije se prepoznavala nacija, niti
je bilo granice za sve aktiviste koji su
bili nesebični u pomaganju
ugroženim. Na temelju toga, danas
imamo prepoznavanje ugroženih
ljudi u istom, jednako teškom životu, obespravljenih u skoro svakom
svom koraku, prepuštenih jedni
drugima, solidarisanih u preživljavanju i pomaganju. Da toga nije
bilo, bilo bi daleko više žrtava i tuge.
Važnost ovoga procesa prepoznaje se
u novom spontanom udruživanju
svih građana na teritoriji BiH i
nastavku zajedničke borbe protiv
pohlepne vlasti. Ona nas je dovela u
siromaštvo, ona krši naša građanska i
ljudska prava, uz istovremeno
opstruisanje svakog pokušaja napretka BiH u socijalnom, ekonomskom i
pravnom smislu.
Tako je, od demonstracija, preko
plenuma i spontanih neformalnih
grupa, nastalo Vijeće građana u
Bosni Hercegovini. To je pokret
koji će se koristiti svim sredstvima
da se, na miran i zakonit način,
nikada nijednoj vlasti ne dozvoli
da bude sama sebi cilj, da zanemari
svoje građane na način kako je to
kod nas rađeno svih prethodnih
20-tak godina.
Vijeće građana u BiH novo je ime za
stare zadatke i novi oblik za nužno
(samo)organiziranje obespravljenih
građana. Pred njim je dug i težak put,
ali i uspješan - ako na njemu budemo
masovni i istrajni!
13. juni 2014. Spektar, broj 1 9
KLIMATSKO LUDILO: KO UPRAVLJA PRIRODOM
JESMO LI BILI META NEKOG
TAJNOG EKSPERIMENTA?
Ako su Rusi prije 34 godine mogli rastjerati oblake
80 kilometara ukrug Moskve, da izbjegnu kišu na
otvaranju Olimpijade, zar današnje tehnologije nisu
u stanju da učine obratno: da na jedno mjesto
usmjere ogromne padavine!
B
osna, Srbija i Hrvatska zbrajaju
štete
uzrokovane
nedavnim velikim potopom.
I dok se jedni pitaju da li se nekim
pravovremenim mjerama moglo
utjecati da katastrofa bude manja,
drugi se bave pričama o velikim
svjetskim zavjerama i tajnovitim
uzrocima zbog kojih je priroda tako
naglo podivljala.
Po njima, nema nikakve dileme da
sve to nema nikakve veze sa
prirodom i njenim hirovima nego
sa onima koji prirodom upravljaju.
Pri tome se misli na ljude i na neke
moćne države, premda se ne
isključuje da su umiješani i prsti
vanzemaljaca.
Moskovski spektakl: Na sve te,
uglavnom vrlo maštovite priče,
najlakše je odmahnuti rukom i
nazvati ih ružnom igrom nekih
ljudi koji, tobože, žive od širenja
teorija zavjere ili urote. No, da li se
baš tako lako može preći preko niza
indicija koje govore da čovjek
stvarno utječe na prirodu, da se
poigrava sa njenim moćima i
potencijalima. Previše je tu
slučajnosti da bi sve baš bilo tako
slučajno. Stoga ne treba ni na priču
o upravljanju prirodom i njenim
ćudima samo odmahnuti glavom.
10 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
Još 1980. godine svijetu je
demonstrirana moć upravljanja klimatskom situacijom, kakva dotad još
nije viđena. Moskva je bila domaćin
ljetnih Olimpijskih igara, od kojih je
tadašnji Sovjetski savez (SSSR)
očekivao velike propagandne efekte.
I da se ništa ne bi prepustilo slučaju,
da bi otvaranje Olimpijade bilo
obavljeno u punom sjaju, odlučeno
je da se – za svaki slučaj – izbjegne
mogućnost kišnih padavina. Ko zna
kako i čime, ali domaćin je, uz
pomoć sovjetske armije, na dan
otvaranja rastjerao sve oblake 80
kilometara ukrug Moskve. Nije bilo
nikakve šanse da ni kap kiše padne
na ovaj grad, pogotovo na Lenjinov
stadion, na kojem se odvijala
spektakularna svečanost.
Stoga i logično pitanje. Ako se
oblaci tako uspješno mogu rastjerati, je li mnogo teže uraditi
obratno, pa ih na određenom
području namjerno nagomilati?
Ne znam odgovor, ali znam da su
pomenuti poduhvat u Moskvi izveli
prije 34 godine. Treba li napominjati
koliko je svijet u međuvremenu
napredovao,
koliko
novih
tehnologija je u međuvremeno uvedeno u igru. Šta su tek mogli, a
pogotovo sada mogu, oni koji su
tehnološki izrazito prednjačili u svi-
Piše:
Amra Zimić
jetu: Amerika, Francuska, Velika
Britanija. Šta sad mogu Kinezi,
Indijci, Izraelci…
Zloćudni talasi: Za velike poplave koje
su pogodile Bosnu u Hercegovinu, ali
i neviđene orkanske vjetrove koji su
dvije sedmice kasnije pogodili
Njemačku, teoretičari zavjere krive
američki program HAARP (High
Frequency Active Auroral Research
Program). To je, stručnim jezikom
kazano, program aktivnog auroralnog
istraživanja visoke frekvencije.
Osmišljen je u američkim laboratorijama, a bazira se na korištenju radio
talasa visoke frekvencije. Njima se
navodno istražuju gornji slojevi
atmosfere, odnosno ionosfere. Sve to
radi se zbog navodnog poboljšavanja
komunikacijskih i navigacijskih sistema na Zemlji.
Ovaj sistem je, kažu, sposoban da
mijenja klimatske prilike, čak i da
blokira satelite, na kraju i da vrši
kontrolu nad ljudima tako što
direktno djeluje na njihov mozak.
I dok zagovornici zavjera upiru
prstom u ovoga “neprijatelja”, tu su
i oni koji nam poručuju da se
nemamo čega plašiti.
“HAARP radi puno toga dobrog,
ali ljudi se boje onog što ne razumiju. Zato se javljaju brojne
U svijetu se provode mnogi tajni programi koji bitno utječu na prirodu
kontroverze o tome čemu projekt
zapravo služi”, rekao je američki
profesor Charles Deehr.
Budalama su brzo proglašeni oni
koji su krivicu za naše poplave
svalili na antenski sistem razapet u
Srbiji, kod mjesta Beljina. Ma
kakav HAARP, to su samo antene i
predajnici za televiziju i mobilnu
telefoniju, poručeno je građanima.
Pa ko hoće da vjeruje, neka vjeruje.
Nikola
Aleksić,
predsjednik
Ekološkog pokreta Novog Sada, ne
vjeruje u ova objašnjenja. On kaže
da građani nisu ni svjesni kakva se
tempirana bomba po ljudsku psihu
nalazi tu, nedaleko od Beograda.
HAARP je, po njegovim riječima,
postrojenje za elektromagnetnu
kontrolu ljudske psihe!
Sulude sumnje: Pravu istinu teško da
ćemo mi, za naših života, ikada
saznati. Slične sumnje isplivale sun a
površinu i kada je uragan Katrina
2005. pogodio južnu obalu SAD-a i
potopio 80 posto grada Nju Orleansa.
Škotski geograf Neil Smith tada je
napisao: Ne postoje takve stvari kao
što je “prirodna katastrofa”!
Peter Hallward je 2010. godine gov-
orio isto kada je došlo do razornog
zemljotresa na Haitiju. Nije to, za
njega, bila nikakva prirodna
katastrofa već posljedica dugačke i
ružne povijesne priče vezane za
dominaciju nad ovom državom.
Ni cunami koji je prije nekoliko
godina poharao nekoliko azijskih
zemlja nije ostao bez sumnji u
namještaljku. Sve je to, navodno,
dirigovano ljudskom rukom, bilo
slučajno bilo namjerno.
Slična je i sudbina (navodnog)
američkog programa zaprašivanja
ozonskih rupa u zemljinoj atmosferi.
One se pokušavaju začepiti uz
pomoć bespilotnih letjelica koje
izbacuju bjeličasti prah, a za sobom
ostavljaju onaj magličasti trag koji
podsjeća na trag aviona.
Takve tragove, visoko na nebu,
prošlog ljeta gledali smo i nad
nama u Bosni i Hercegovini.
Kasnije su isto viđali u Danskoj,
Švedskoj i oko njih. Šta tu neko
radi, s kojim uspjesima i posljedicama, to niko ne zna.
No, da neko svašta radi po ovoj
planeti i iznad nje, a da to ostaje
strogo čuvana tajna, u to ne treba
sumnjati. Jedino je upitno da li su
to
projekti
koji
pomažu
čovječanstvu ili su, pak, usmjereni
na njegovu kontrolu. Možemo li
naprosto proglasiti budalama one
koji govore kako tehnološki
najrazvijenije zemlje svijeta, ustvari, rade na usavršavanju nekih
novih, fantastičnih oružja?
Među njima su, navodno, i ona
kojim se mogu voditi pravi ratovi, a
da to sa dosad poznatim pojmom
rata nema nikakvih dodirnih tačaka.
Umjesto da nekoga obaspete bombama, jednostavno mu možete poslati
orkane i teške kišne oblake. Provešće
se onako kako smo se mi nedavno
proveli. Zar se ne govori da su štete
počinjene poplavama čak i veće od
onih koje je prouzrokovao rat u BiH!
Pa zašto bi, logično se upitati, iko
od svjetskih moćnika na nas nesretnike ovako napadao? Niko, može
se sa sigurnošću odgovoriti. No,
potvrdan može biti i odgovor na
drugo pitanje: Nismo li bili poligon
nekog velikog eksperimenta?
Sve ovo zvuči nevjerovatno, mučno i
zabavno u isto vrijeme. Ako ništa od
toga nije tačno, onda je barem tačno da
nas, malo po malo, hvata ludilo. Od
HAARPA, a od čega bi drugoga!?
13. juni 2014. Spektar, broj 1 11
VODENI DANAK: ŠTA JE OSTALO OD BOSANSKOG ŠAMCA
MNOGO JE GORE NEGO ŠTO
ČOVJEK MOŽE ZAMISLITI
U Šamcu je uništeno 1600 poljoprivrednih gazdinstava
i 200 privrednih subjekata. Dok jedni gube moral za
ostanak u razorenom gradu, drugi se spremaju za novi
početak. Grad izgleda kao silovana starica
U
Šamcu sve upućuje na tišinu.
Tako se zove i selo, Tišina, u
kojem je agronom Čedo
Borojević imao respektabilnu
farmu od 440 krava muzara. U
plimnom valu rijeke Save utpoljeno
je 341 grlo. Radi se o kravama
vanserijske vrijednosti koje su
dnevno davale između 30 i 55 litara
mlijeka.
„Teško je praviti procjenu o šteti.
Krava koja u svom laktacijskom
periodu donese 10 do 15 hiljada
litara mlijeka vrijedi puno više od
tržišne cijene. Ipak, ako se moram
izraziti novčano, najmanje 3,5
miliona KM je štete na farmi i u
tvornici stočne hrane“, priča
Borojević novinaru medijskog
servisa Deutsche Welle, dok stoji
pred opustošenom farmom koja je
do juče bila rame uz rame sa
sličnim u zapadnoevropskim
državama.
Sablasni izgled: „U Šamcu se danima zadržalo vodeno ogledalo, baš
na mjestima gdje je locirana privreda i poljoprivreda. Totalnu štetu je
pretrpjelo 1600 poljoprivrednih
gazdinstava, a u gradu više od 200
raznih privrednih subjekata. Iako
smo i prije ovih dešavanja imali
krhku privredu, pomoći Šamcu
znači oživjeti privredu, pomoći
onima koji su već radili, imaju
repromaterijal, kupce i zapošljavaju lokalno stanovništvo“, apeluje
šamački gradonačelnik Savo Minić.
Šamac ima potencijal. Vole se našal-
Maske su obavezni dio šamačke “garderobe”
12 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
iti kako su "samo sto metara udaljeni od EU", imaju luku, željeznicu
i gradonačelnik smatra da su ovo
dovoljni preduslovi za opstanak
grada nakon velike katastrofe.
Do prije nekoliko dana voda je
dosezala 2,5 metara u centru,
saobraćajni znaci bili su potopljeni,
a nije se vidjela ni prečka na golu
mjesnog stadiona FK „Borac“. Sve
kuće su poplavljene, a sva šamačka
prizemlja bukvalno uništena. Voda
se povukla, a grad izgleda sablasno.
"Iz običnog stana veličine 50
kvadratnih metara izveze se pet
traktorskih prikolica smeća. U
gradiću od pet hiljada stanovnika
ovo je veliki problem“, kazuje
predsjednik gradske mjesne zajednice dok na lokalni hotel, jedino
mjesto koje radi, stavlja plakat „Svi
za grad“. U njemu poziva
stanovništvo na zajedničku akciju
čišćenja.
„Teško da će se neko odazvati“,
komentariše Anđelka Ivanovska,
vlasnica cvjećare i trgovine
pogrebnom opremom pred hrpom
cvijeća i mrtvačkih sanduka koje,
kako ironično kaže „pokušava
vratiti u život“.
Opšta bježanija: „Moral je pao,
nema šanse da ovo sama saniram,
većinu ću baciti. Ako je moglo sa
drugih mjesta da se odnese
smeće, zašto se i meni ne
pomogne. Ja bih iz ovih stopa
napustila grad, ali nemam gdje.
Stan mi je ostao, imam gdje, ali
Potop koji se ne pamti ostaviće decenijske tragove
nemam od čega da živim“.
U gradu je ostalo vrlo malo ljudi.
Mladih pogotovo. Jedni su u
Gradačcu, drugi u Modriči, treći
kod rodbine, gdje je ko mogao i
otišao je, prepričavaju rijetki
prolaznici na biciklima.
Voda za piće se distribuira na šest
punktova. Grad izgleda kao da je
pretrpio teško bombardovanje,
unutra su uglavnom vojnici, policajci, vatrogasci, aktivisti iz Austrije,
Njemačke, Poljske.
Starica Nevenka Bunbulović bespo moćno luta centrom. Živi u ulici
Kralja Aleksandra Karađorđevića na
broju 5.
"Imam 86 godina i ovo mi je najteži
period u životu. Omladinci mi
traže 80 KM da očiste stan, da samo
izbace blato, zemlju i stvari. Odakle
da im dam kada nemam ništa",
govori plačući.
Gradonačelnik
njemačkog
Schwäbisch Gmünda Arnold
Richard upravo je dovezao pomoć.
„Ovo je užas, mnogo je gore
nego što čovjek može zamisliti.
U našem gradu imamo mnogo
porodica koje potiču iz Šamca.
Organizirali smo dva konvoja
prema spisku koji nam je dao
gradonačelnik i dopremili 220
tona
humanitarne
pomoć.
Međutim, to je samo pr va
pomoć, ovdje se stvari moraju
dugoročnije planirati i rješavati.
Poduprijećemo takve projekte i
idemo obići obdanište i bolnicu
da vidimo u kakvom su stanju.“
Novi početak: Najveći plimni val
prošao je kroz centar tvorničkog
pogona drvoprerađivačke firme
„Nova forma“. Među razbacanim
stolicama, mašinama, kaučima,
majstor Bojan Cvjetković strpljivo
čisti
elektromotore.
Vlasnik
Marijan Mišić se ne predaje, jer je u
životu imao više ovakvih početaka.
„Ovdje je radilo 160 uposlenika a
kako vidite, sve je uništeno. Naši
materijali su hidroskopni, upijaju
vodu i šteta je oko 3 miliona i 700
hiljada KM. Pogon tapaciranog
namještaja i stolica smo već pustili u
rad, a naredne sedmice i pogon
stolova, doduše sa slabijim
kapacitetom. Dobavljači pritiskaju i
činimo nadljudske napore da što
prije krenemo. Najveći problem je
obrtni kapital, ali dobavljači, kupci,
radnici, svi pokazuju razumijevanje
i nadam se održavanju radnih mjesta i pokretanju pune proizvodnje",
kaže Mišić za Deutsche Welle.
I Čedo sa početka priče gaji sličan
optimizam.
„Ja sam počeo sa jednom kravom, a
sada sam ih spasio stotinu, ne treba
to zaboraviti. Moj prijatelj Senad
Hadžidedić iz Modričkog Luga
upravo me zvao i kaže: "Čedo, čim
se steknu uslovi da stoku vratiš
nazad, nazovi me i na poklon dobijaš pet vrhunskih krava. Pa zar
može biti nešto ljepše?“
Mirsad Čamdžić
13. juni 2014. Spektar, broj 1 13
LOBIRANJE: SKUPA IGRAČKA SRPSKOGA “VOŽDA”
KAKO JE MILORAD DODIK
ULUDO PROĆERDAO MILIONE
Novinarka američkog internet-magazina
Balkanist.com istražila je kompletnu listu
lobističkih kuća, uglavnom američkih, koje
masno plaća Dodikova vlast, a da oni uzvraćaju
skandalozno slabim učincima
V
lada Republike Srpske plaća
zapanjujuće velikom broju
konsultanata i lobista u
Vašingtonu ogromnu sumu novca da
rade nešto što je, čini se, gotovo ništa.
RS troši više novca svojih poreskih
obveznika na američke lobiste nego
većina vlada širom svijeta, više od
svih zemalja kontinentalne Evrope,
osim Švajcarske!
Dodik to zna, ali on radije troši ionako mizerne prihode na novi tim
lobističkih profesionalaca kako bi se
održao na vlasti.
Očajnički pokušaj: Ono što je zaista
fascinantno u vezi sa Dodikovim
poslovanjem sa skupim američkim
lobistima i konsultantskim firmama
sa Menhetna, jeste to što se time
razotkriva koliko je lažan njegov
navodni prezir prema zapadnjačkom
novcu i uticaju. Njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata je nedavno
objavio spis „Rušenje Republike
Srpske“, knjigu od 225 stranica, koja
kritičare Dodikove vlade označava
kao izdajničke marionete stranih
centara moći, a za mnogobrojne
probleme u regiji krivi “obojene revolucije” podržane od strane CIA-e.
Autori kažu da ovi “narandžasti”, koji
su ranije pomogli Sjedinjenim
Državama da zbace sa vlasti dikta14 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
torske režime u Srbiji i Ukrajini, sada
kuju sličan plan za smjenu Dodika.
Ali teorije zavjere o zapadnjačkim
urotama i zamišljenim domaćim
izdajnicima su tako otrcan predmet
intrige da mnogi kažu da je ta
publikacija tek politički motivisani
pokušaj da se obeshrabre protesti i da
se skrene pažnja sa Dodikovih promašaja tokom osam godina
provedenih na vlasti.
“Ovo je samo očajnički potez stranke
koja je proteklih godina mogla da
radi šta je htjela, ali nije uspjela ništa
da napravi”, kaže Aleksandar
Trifunović, urednik magazina Buka.
Ona često kritikuje Dodika i uvrštena je na spisak zavjerenika koje kontroliše Zapad objavljen u ovoj novoj
knjizi.
“Najlakše je okriviti nekog drugog i
prišiti krivicu izdajnicima i stranim
plaćenicima,” kazao je Trifunović.
Lažna galama: Sve iluzije o Dodiku
kao neustrašivom borcu, koji prkosi
stranim vladama i domaćim izdajnicima, nestaju nakon svega pet
minuta pretraživanja u registru inostranih agenata koji objavljuje
Američko ministarstvo pravde na
www.fara.gov. Agenti (obično lobisti,
advokati ili konsultanti) koji rade u
kvazipolitičkom svojstvu kod
Piše:
Lily Lynch
inostranih vlada ili političara, moraju se registrovati u javnu bazu
podataka FARA. Ministarstvo pravde
kaže da detalji ovih odnosa pripadaju javnom domenu jer izvor informacija (propagande) i identitet lica
koja pokušavaju uticati na javno
mnjenje, politiku i zakone u SAD
treba biti transparentan.
Samo letimičan pogled na Dodikov
dugački spisak registrovanih inostranih
agenata otkriva da on regrutuje neke
od istih krugova opskurnih američkih
centara moći, protiv kojih redovno
galami u medijima u Banjaluci, u kojima on dominira.
Predsjednik Dodik, u jednom intervjuu za beogradske novine, nije se
nimalo suzdržavao. Zapad, kazao je,
planira veliku “obojenu” revoluciju
da njega zbace s vlasti. Naravno,
postoji samo jedan cilj, kazao je:
“Skloniti Dodika i dovesti
marionete.”
Ljudi koji su letimično pročitali intervju mogli su pomisliti da Dodik
djeluje pomalo paranoično, ali malo
ko bi pomislio da je upravo on platio
840,000 dolara bivšem šefu jedne
američke nevladine organizacije,
kako bi radio za njega.
U zapanjujućem činu političke
hipokrizije, Dodik je angažovao
konsultanta sa sjedištima na
Njujorku i u Kijevu, Adriana
Karatnickog, koji je bio predsjednik i
izvršni direktor kontroverzne nevladine organizacije Freedom House
od 1993. do 2004. godine. Tokom
njegovog mandata u Freedom
House, jedan predstavnik UN-a
nazvao je tu organizaciju “mašinerijom subverzije, koja je bliža obavještajnoj službi nego nevladinoj organizaciji”.
Naravno, Karatnickijevo ime se ne
pominje
u
kolekciji
antinarandžastih eseja Saveza nezavisnih socijaldemokrata, pod imenom
„Rušenje Republike Srpske“. Ali u
ovoj knjizi se više od 30 puta pominje
Peter Ackerman, čovjek sa kojim je
Karatnicki zajedno napisao nekoliko
radova, uključujući i onaj „Kako se
osvaja sloboda: Od građanskog otpora do trajne demokratije“.
Autori Dodikovog stranačkog pamfleta, naravno, ne prikazuju
Ackermana u povoljnom svjetlu.
Ispunjeni vakum: Karatnicky je odbio
da odgovori na naš upit o toj knjizi
njegovog srpskog klijenta. Takođe je
odbio da kaže da li su na njegov trogodišnji poslovni odnos sa Dodikom
ikada negativno uticali navodno
različiti pogledi na njegove ranije
“narandžaste” aktivnosti.
Kontaktirali smo i Milana Trbojevića,
šefa Dodikove kancelarije za odnose
sa medijima, da ga upitamo za
sporazume Vlade RS sa američkim
lobistima poput Karatnickog, za kojeg
mnogi vjeruju da je umiješan u polutajne operacije promjena režima.
“Nisam ovlašten da odgovaram na
takvu vrstu pitanja,” kazao je.
Uprkos njegovoj umiješanosti u
“obojene” revolucionarne aktivnosti
u prošlosti, Vlada Republike Srpske
nastavlja da mu isplaćuje 7.000
dolara mjesečno. Do danas je isplatila njegovoj firmi Myrmidon Group
više od 2,3 miliona $.
Dodik je možda potpuni prevarant,
promjenama suštine, barem ne među
kompromitovanom elitom regije ili
međunarodne zajednice. Tako da
sada konsultanti nanovo brendiraju
nacionaliste u prozapadnjačke
demokrate, a korumpirane vladare
etničkih feuda u entuzijaste slobodnog tržišta i fer igre. Drugim
riječima, neki od ovih herojskih nosilaca demokratskih promjena takođe
su postali prevaranti.
Umjesto drugima, Dodik sebi zamazuje oči
ali čija je to krivica? Lideri poput
njega ne moraju više hiniti iskrenu
odanost idealima koje su Karatnicki
i njemu slični prodavali kada su stigli
u regiju tokom 1990-ih i ranih 2000ih. Sada mu Dodik može platiti „da
se bori protiv percepcija Republike
Srpske kao entiteta okovanog
birokratijom i korupcijom”.
Poruka nije više “ne budi
korumpiran”, već “ne izgledaj
korumpirano”. Širom regije došlo je
do dubokih promjena, a PR (ili
strateško komuniciranje, kako kažu
konsultanti) ispunio je vakum koji je
ostavila ideologija. Nekada su mladi
Amerikanci sa skromnim kvalifikacijama nalazili zaposlenje u razvojnim
agencijama u Istočnoj Evropi, koje je
finansirala američka vlada. Ovi netom
svršeni studenti iskreno su vjerovali da
uče začuđene lokalce o ljepotama
demokratije i otvorenih društava i da
ih prevode “sa Marksa na tržišta”.
Sada su mnogi od tih istih pojedinaca
dobro plaćeni konsultanti ili lobisti,
koji zarađuju milione stvarajući simulaciju demokratije. Ispostavlja se da
je malo tržišne potražnje za
Dvolični Minjack: Takvima Milorad
Dodik daje daleko više novca nego
bilo ko drugi. Ubrzo nakon što je
postao premijer 2006. godine, Vlada
Republike Srpske angažovala je
kompaniju koja se zove Capitol
Links. Njihov website još uvijek postoji, ali navedeni broj telefona sada
pripada predstavništvu Porschea u
Vašingtonu. Firma Capitol Links je
takođe imali nekoliko zanimljivih
likova među svojim osobljem, ali
Dodik je uglavnom radio sa
čovjekom po imenu Gregory
Minjack. On je služio kao njegov
specijalni predstavnik u glavnom
gradu Amerike.
Kada smo kontaktirali Minjacka da
čujemo njegovu stranu priče, on je
kazao da je radio za Vladu
Republike Srpske samo jednu godinu - 2005. Ali dokumenti FARA
govore drugačije. Njihovi spisi, koji
uključuju Minjackov potpis, datume
i lično pismo premijeru, jasno
pokazuju da on nije ni započeo svoj
specijalni angažman za Republiku
Srpsku do aprila 2006. godine, a da
je nastavio raditi za Dodika i 2007.
godine.
Možda postoji dobar razlog zašto je
izabrao da izostavi ovaj period privatnog angažmana za Vladu
Republike Srpske.
“Stigao sam u RS kako bih radio za
Milorada Dodika i njegovu koaliciju
prema instrukcijama Stejt departmenta i američkog ambasadora u
BiH,” napisao nam je u emailu. “Moj
13. juni 2014. Spektar, broj 1 15
odnos sa Dodikom se razvio iz angažmana koji je dogovorila i platila
američka vlada i nastavio se
zahvaljujući tom odnosu.”
Drugim riječima, Minjack je možda
dobio ugovor od američke vlade da
radi sa Dodikom 2005. godine, ali
dokumenti FARA dokazuju da je već
sljedeće godine postao novi premijerov privatni specijalni predstavnik u
Vašingtonu za platu od 7.000 dolara
mjesečno, plus poslovni troškovi.
U aprilu 2006. godine, Minjack je
potpisao pismo Dodiku sljedećim
riječima: “Radujem se što ćemo
ponovo sarađivati.”
Kao i u slučaju Karatnickoga,
Minjackovo prvo međunarodno
iskustvo
povezano
je
sa
demokratskim promjenama u
Istočnoj Evropi. On je otvorio prvu
međunarodnu podružnicu organizacije National Democratic Institute
(NDI) 1992. godine u Moskvi. Tačno
20 godina kasnije, 2012. godine, NDI
je morao isprazniti svoje kancelarije
u Rusiji i premjestiti ih u Litvaniju,
sa porastom neprijateljstva Kremlja
prema nevladinim organizacijama.
Ali Minjack je ostao više nego
dobrodošao u Rusiji. On je napisao
članke i govorio na konferencijama
visokog nivoa kao konsultant za
svoju dobrostojeću rusku klijentelu.
Skupa promocija: Na jednom
događaju kojem je prisustvovao bivši
američki ambasador Michael
McFaul, Minjack je napao cijelu
Internet stranica koju plaća Vlada RS
16 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
rusku opoziciju.
“Šta da se radi kada je konkurencija
toliko nesposobna da ne zna naći izlaz iz
sobe u mraku? A ako nema konkurencije u Rusiji, iz onog što sam ja izbliza
vidio kod opozicionih stranaka, to nije
nužno krivica države.”
U ovome, naravno, ima istine:
Mnoge države u regiji imaju fragmentiranu ili slabu opoziciju. Ali
Minjackova biografija na zastarjeloj
web stranici firme Capitol Links
kaže da njega plaćaju razne ruske
interesne grupe. A opet, on je bio i
konsultant za „narandžaste revolucionare“ u Ukrajini.
Pored otprilike tri miliona dolara
koje Dodik daje Karatnickijevoj
firmi Myrmidon Group, on nastavlja
da
plaća
i
međunarodnoj
advokatskoj firmi sa sjedištem u
Vašingtonu - Picard Kentz & Rowe, i
to mjesečni iznos od 167,000 dolara,
u zamjenu za “pravnu i razvojnu
strategiju”. Oni rade sa Dodikom pet
godina, a 2011. godine firma je
pokrenula web stranicu koja se zove
“BiH Dayton Project”.
Ona izgleda kao jednostavna kolekcija vijesti, ali se zapravo više radi o
promotivnoj platformi na kojoj se
slave uspjesi predsjednika Dodika.
“To je web stranica za investitore,
ali i za novinare, istraživače i studente,” kazao je Don Picard iz
firme Picard, Kantz and Rowe za
Balkanist. Takođe je objasnio da su
odlučili da naprave web stranicu jer
su osjećali da je izvještavanje o nji-
hovom klijentu pristrasno
“zarobljeno u prošlosti.”
i
Ukleta firma: “BiH Dayton Project” je,
u stvari, retrogradni projekat preokupiran 1990-im. Jedino pozitivno izvještavanje rezervisano je za Dodikove
“uspjehe”, što obično uključuje sastanak
sa nekim uposlenikom Microsofta ili
rukovanje sa nekim diplomatom iz
Skandinavije.
Stranica takođe otkriva Dodikov
problematični stav prema neistomišljenicima. “…U 2013. godini došlo je
do uznemirujućeg političkog razvoja
u Republici Srpskoj, uključujući
eskalaciju negativne retorike od strane
opozicionih stranaka,” stoji u jednom
izvještaju.
Picard Kentz & Rowe primaju oko 2
miliona dolara od Vlade Republike
Srpske svake godine. “BiH Dayton
Project”, koji je pokrenut 2011.
godine, trenutno ima samo 14 lajkova na Facebooku!
A bilo je i drugih skupih promašaja.
U 2008. godini Dodik je angažovao
ukletu “super firmu” Dewey &
Leboeuf. Njih je plaćao 175.000
dolara mjesečno da iznađu “pravnu i
diplomatsku strategiju” za odnos sa
bosanskim “mirotvorcem”, Uredom
visokog predstavnika. Ali finansijska
kriza se desila iste godine i 2012.
godine firma Dewey & Leboeuf je
doživjela spektakularni bankrot.
Zatim je Dodik odlučio da doda još
jednu prvorazrednu kompaniju na
svoj platni spisak bogatih lobista:
Quinn Gillepsie and Associates.
Njihov tim je toliko pun slavnih lica da
firma povremeno izađe i u modnim
časopisima. Jack Quinn je služio kao
savjetnik u Bijeloj kući u vrijeme predsjednika Klintona od 1995. do početka
1997. godine. Ed Gillepsie je bio viši
savjetnik u predsjedničkoj kampanji
Mitta Romneyja.
Na platnom spisku je i Ralph
Johnson, bivši glavni zamjenik
visokog predstavnika u Bosni i
Hercegovini. On je sada predsjednik
odjela International Practice Group
u firmi Quinn Gillepsie and
Associates. Prije nekoliko godina,
firma je angažovala Adama Belmara,
koji je radio kao direktor komunikacija za Georgea W. Busha i bio
poznati televizijski producent.
Javna blamaža: Dodik je naručio njihove usluge za pune tri godine, od
2007. do 2010. godine. U ugovoru
jasno stoji da je Vlada Republike
Srpske obavezna da kupuje avionske
karte prve klase i da plaća hotelske
apartmane za uposlenike firme,
uključujući Johnsona. Međutim,
detalji o tome šta će ljudi iz
Republike Srpske dobiti zauzvrat bili
su manje precizni. Članovi tima bi
pružali nejasne usluge kao što je
razvoj Dodikove “sveobuhvatne
medijske strategije” i “nacionalnu
komunikacijsku kampanju”.
Otkrili smo jedan članak koji su
Quinn Gillepsie and Associates
objavili. U njemu stoji da je “vlada
bosanskih Srba pohvaljena za svoju
ulogu u obnovi jedne džamije”, koja
otkriva jalovost ove strategije, ali i
njen pravi cilj. Tekst je objavljen na
potalu PR Newswire, sa blamirajuće
vidljivom napomenom da je tekst
objavljen od strane plaćenih lobista.
Na početku teksta stoji:
„Vlada RS je obećala 700,000 evra
za radove na obnovi. Kao priznanje
za ovo obećanje, Islamska zajednica
je uručila premijeru RS Miloradu
Dodiku pismo zahvalnosti tokom
ceremonije koja je održana u
utorak. Ovo je prva Dodikova
zvanična posjeta džamiji od
početka obnove. Reis Cerić,
poglavar muslimanske zajednice,
kazao je da Dodikova posjeta
potvrđuje da vlasti u RS imaju
poštovanje za različite religije.”
Vlada Republike Srpske troši od
70.000 do 96.000 dolara svakog
mjeseca na Myrmidon Group u pro-
tekle tri godine “kako bi privukli
strane investicije” i “promijenili
percepcije o vođstvu RS”. A od februara 2012. godine, Dodik je istresao
dodatnih 15.000 mjesečno da bi
platio njihovog opskurnog izvođača
radova Innovative Global Initiatives
and Solutions. Picardov ugovor je i
dalje aktivan, što znači da se
Zvanična lista lobističkih troškova
dodatnih 167.000 dolara mjesečno
plaća za neuspjeli “BiH Dayton
Project”, koji je tu takođe da bi
mamio buduće investitore i mijenjao
mišljenja. Ali to nije kraj liste.
Nevidljiva promocija: Najmisteriozniji
od svih Dodikovih inostranih agenata
definitivno je Laurus Group. od 2011.
godine. Oni pružaju Republici Srpskoj
iste nejasne usluge koje imaju gotovo
svi njeni lobisti, kao što je “nadgledanje
vladine strategije odnosa” i “razvoj
strategije komuniciranja”. Ali sada je
2014. godina, a oni još uvijek nemaju ni
svoju promotivnu internet stranicu.
Zapravo, o njima gotovo da nigdje
nema nikakvih informacija.
Dokumenti FARA otkrivaju da su
oni veoma skupi: Dodik im godišnje
plaća oko 540.000 dolara u platama,
plus dodatnih 110.000 za “kancelarijske troškove”. I dok je njihova adresa
u skupoj zgradi u ulici Connecticut
Avenue u Vašingtonu, posljednja
stavka njihovog ugovora sa Vladom
Republike Srpske kaže da će se isti
“shvatati, tumačiti i primijenjivati u
skladu sa zakonima Austrije”. Nije
dato dodatno objašnjenje!
Nakon još malo kopanja, otkrivamo
da je Laurus Group uglavnom
utjelovljenje iracionalne paranoje
koju propagiraju autori knjige
„Rušenje Republike Srpske“, koje je
sažeto u sljedećem odlomku:
“Krstareći pod antisocijalističkom
zastavom, pseudovladine formacije
kao što su NDI, IRI, IFES, IPEX,
Freedom House i stotine drugih
organizacija na vladinoj uzici akumulirale su ogromna sredstva od
Američkog kongresa i Stejt departmenta. Bili su zaduženi za
osnivanje ispostava američke vlade
u stranim državama pod krinkom
humanitarnih
akcija,
često
pomažući u izgradnji civilnog
društva, zaštite ljudskih prava i
organizovanje demokratskih izbora i alternativnih medija.”
Predsjedavajući organizacije Laurus
Group je čovjek po imenu Henry
Jones IV iz Arkanzasa. On je član
grupe Tea Party i radi sa organizacijom koja mobiliše konzervativce da
protestuju i izvode ulične akcije “na
isti način kao liberali”. On je radio za
International Republican Institute
(IRI) u nekoliko zemalja, počevši sa
Makedonijom 2003. godine. U jednoj biografiji piše da je on stručnjak
za “upravljanje promjenama” i da je
radio kao konsultant “na šest
kontinenata i u preko pedeset četiri
suverene države i teritorije.”
Upravljao je predizbornom kampanjom bivšeg albanskog premijera
Salija Beriše, razvijao strategiju za
nekoliko ključnih političara na
Kosovu, što je dovelo do proglašenja
nezavisnosti 2008. godine. Trenutno
radi za Ligu socijaldemokrata
Vojvodine u Srbiji i za Demokratsku
stranku Albanaca u Makedoniji.
Naravno, njegov najbolji platiša je Milorad Dodik!
13. juni 2014. Spektar, broj 1 17
NA VRH JEZIKA
SAMO DA MI JE SAZNATI
ČIJA LI JE OVA POPLAVA!
Obavezno se mora znati da je neko naš,
neko vaš, a neko njihov. Znaju to i oni
iz komisije koja udi samovoljnim
tv humanitarcima Hadžiomeroviću,
Saračevićki i Šipki. Dok je nas, nema vas!
K
uda ide ovaj svijet? Danas ne
možeš na miru otići ni na
humanitarnu akciju, a da
nekome ne odgovaraš za to?! Zašto
su novinari FTV Arijana, Bakir i
Jasminka bez odobrenja bili
humanitarci u akciji druge tv kuće?
Oni su, sa svim „drugim“ i dragim
ljudima iz Hrvatske i Srbije, sudjelovali u humanitarnoj akciji
prikupljanja
sredstava
za
poplavljena područja.
Valjda su trebali sa sobom, uz
mobitele, ponijeti bijelu traku i
staviti je oko rukava, a na njoj
velikim slovima napisati FEDERALNA TV. Da se zna da i njihova
firma podržava tu humanitarnu
akciju. Zatim su trebali lijepo sjesti,
kao pošteni ljudi, poput našeg
tročlanog predsjedništva, ispred
kamera BHT-a i biti na
raspolaganju narodu.
U tom slučaju sigurno ne bi išli na
disiplinsku komisiju i odgovarali
nekom mističnom filozofskom tv
povjerenstvu koje se bavi etičkim
pitanjima. Eh, kad oni nikoga ne
pitaju... A što je još gore, nikoga i ne
obavještavaju o svojim namjerama.
Šta će raditi i gdje će hodati, koga
će zvati, koga pozdravljati, kome
mahati, šta će jesti, s kim spavati?
18 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
Sram ih bilo! Otišli pomagati! Ah,
otišli se oni slikati, malo im njihova
pogača, hoće i tuđu, što bi gladni
narod rekao.
Nije mi jasno kako oni u istoj tv
zgradi, sa zajedničkim vitalnim
interesima, nisu „svoji“, nego
tužakaju jedni druge i zabranjuju
da se međusobno druže. Sve su to
elementi zavjere... I njih troje su sto
posto zavjerenici ili bar njihovi
predstavnici, i to javni. Hej, pojaviti se humanitarno u direktnom tv
prijenosu druge kuće!
eviđena je to hrabrost. Sto
posto masonerija i ko zna
koja loža ili saf. Sad se mogu
i drugi ohrabriti, pa se svi početi
„miješati“ i raditi humanitarno ne
pitajući ko je čiji. Pravi smak svijeta može nastati.
Obavezno se mora znati da je neko
naš, neko vaš, a neko njihov. Znaju
to oni iz komisije, nisu oni njih
džabe na disciplinsku dali. Dok je
nas, nema vas! I njih troje bi to da
ukinu, a još bez svih ostalih?
E ne može!
Takve treba ekspresno preseliti da
žive u poplavljenim područjima ili
poslati tamo gdje ima i zemljotresa,
useliti ih u kuće koje su promijenile
mjesto boravka, pa neka zapamte
N
Piše:
Sanja Ljubičić
kada su bili na drugoj tv.
Čija je poplava? To pitanje danas
postaje egzistencijalnim problemom. Ko je njen vlasnik, ko stoji
iza nje? Uspješan muškarac ili uspješna žena?
biti, ona je jedna najobičnija
genderuša u trendu, nad
kojom onanišu humanitarni,
moralni evnuh poslanici i ima
svoju rodnu, spolnu, političku i
finansijsku ulogu.
Inače, uopće ne razumijem zakone
prirode. Ali znam sigurno, jer plebs
govori o tome, da smo mi sudionici
jedne velike teorije zavjere. Svi
smo definitivno „zavjereni“!
Mašu mi i prepadaju me nekim
harpovima, antenama, hoće da mi
čitaju misli i da njima upravljaju i
usmjeravaju ih. Toliku mi zbrku
čine u glavi da mislim da se vjerski
poglavar u stanju mirovanja kandidirao za predsjednika države, a ja
nakon toga sanjala da sam se kandidirala za, ne daj Bože – reisicu! I
da je na čelu države reisica.
No, čim se probudim, onako
ošamućena od uspjeha i silnih para
koje sam u snu zaradila i podijelila
svojim prijateljima i rodbini,
počnem razmišljati ko je zapravo
poslao ovu poplavu? Ali ne mogu
U
skužiti, jer mi Amerikanci ili neko
drugi, treći, a možda i svemirci,
kontroliraju misli.
ako je jadni Dino Merlin, ni
kriv ni dužan, samo zbog
toga što je primio krivu informaciju, pa umjesto pjesme „Ružo
moja“, kako se njemu učinilo, kad
je primio objavu izdaleka, trebao
napisati „Rižo moja“. Tad bi sve
bilo u redu. Ali, ko god je kriv za to,
sigurno je bio u talu sa našim dragim Dinom.
Baš sad izašla njegova nova pjesma,
a on kao prorok znao da će biti
poplave i posvetio je svim žrtvama,
baš u pravo vrijeme. Lijep gest,
samo da se nije desila ta nesretna
zabuna sa samoglasnicima.
Na poplavljenim područjima je
„taman“ pripremljeno zemljište za
uzgoj riže. (To su ONI sredili i još
T
davno isplanirali). Sve se pretvorilo
u močvaru i mulj, a u njemu,
bogme, svašta ima i svašta je isplivalo. Planirali su da, nakon godina i
godina ubiranja riže, razvijemo i
nove tehnologije preživljavanja, da
postignemo ekonomski rast i da
budemo napredni te da dokažemo
da smo spremni za ulazak u EU u
narednom milenijumu.
jesma o riži doista je primjerenija ovoj situaciji, jer
„svako ima nekog da mu rižu
tura, dok se on gladan u redovima
za jednu paštetu i komad kruha
satima gura“. Pa onda ide O-da
radosti; nema veze što je neko drugi
komponirao.
Za rižu treba i voda. Baš me zanima
da li je riža bolja sa Janom,
Kiseljakom, Tešanjskom, Prolom ili
nekom drugom stranjskom vodom.
P
Ali, to je već nacionalno pitanje i
ulazi u domen onih zavjerenika iz
MMF-a.
Eh, da je poslati im nekog svog,
onako tajno, da ih sve prisluškuje,
pa da vidim kome oni misle talit
lovu: kako, kada, zbog čega i šta će
s nama biti?
Onda bi taj neko moj javio nama
hoće li opet biti poplave ili neće. Ili
će, ne daj Bože, biti smak svijeta, jer
ovi naši jadnici ni tako bizarnu sitnicu ne znaju.
Ne znam ima li kod MMF-a neka
disciplinska komisija za neposlušne,
neko etičko ne-povjerenstvo. Ili su
oni svi međusobno u talu, pa se lijepo
druže i smiju se „miješati“ bez najave
i odobrenja.
Ubiše me i smoriše ove silne svjetske
zavjere. Samo da mi je saznati čija je
poplava, bar to...?
13. juni 2014. Spektar, broj 1. 19
OBIČNI HEROJI: PRIČA O ĐORĐU I SALIHU
“OD TE DRAGOSTI,
JA SAM POČEO DA PLAČEM...”
Priča o Bijeljincima Salihu i Đorđu jedna je od četiri
koje će zauvijek ostati zabilježene u formi dokumentarnog filma. Serijal nazvan „Obični heroji“ radi
Centar za postkonfliktna istraživanja i govori o velikim
ljudskim gestama tokom krvavog sukoba u BiH
G
odinama poslije rata u BiH
objelodanjuju se priče koje
govore o ljudima koji su,
rizikujući vlastite živote, spašavali
tuđe. Nekada su to bile njihove
komšije, a nekada i potpuni stranci.
Njihove priče dokumentovane su u
okviru projekta „Obični heroji“,
koji radi Centar za postkonfliktna
istraživanja.
Radi se o multimedijalnom
projektu satkanom iz četiri faze -
Logor iz kojeg je spašen Salih Hamzić
20 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
od izložbe, preko filma, do rada sa
mladima. Za vas smo izdvojili
priču o Salihu Hamziću i Đorđu
Krstiću iz Bijeljine.
Logorska strava: Procjenjuje se da
je oko 10.000 Bošnjaka protjerano
iz opštine Bijeljina, od toga 3.000 u
maju 1994. godine. Prema iskazima
prognanih, uniformisani ljudi su
im pokucali u ponoć i obavijestili ih
da moraju napustiti svoje kuće za
pet minuta. Među njima je bio i
Salih Hamzić, u Bijeljini poznatiji
pod nadimkom Beli:
„Odveli su nas na rad na Majevicu,
u aprilu mjesecu. Tamo smo radili.
Tamo je isto kao u logoru, radiš, i to
na prvim borbenim linijama.
Poslije toga su nas transportovali u
logor Batković. Bilo je jedno 500,
600 ljudi. Taj logor je bio na zlom
glasom. Samim ulaskom u taj logor
dobio se neku ružnu sliku da nisi
mogao ni da spavaš, samo si se
sikirao, kako ćeš, da li ćeš ostati živ,
da li će neko doći po tebe. Svašta
čovjek misli u tim trenucima“,
prisjeća se naš sagovornik.
U logoru je bio zatočen 45 dana. Za
Saliha je svaki dan bio dug kao
Filmovi o hrabrim i čestitim Bosancima obilaziće svijet
godina. Strah i strijepnja od
nepoznatog:
„Među žicu kad dođeš, pitaš sam
sebe: ’Šta sam ja, Bože, skrivio,
otkud ja ovdje i zašto?’ Već je neko
po nekoga dolazio, ja sam ostao
među zadnjima u logoru. Izgubio
sam već bio svaku nadu da će neko
doći po mene.“
Posljednjeg dana provedenog u
logoru i danas se odlično sjeća:
„Sjedio sam na krevetu sam, i neko
je došao i rekao imenom i prezimenom da idemo na prijavnicu.
Kad sam tamo izašao, na prijavnici
sam ugledao sestru i Đorđeta
Krstića, ne mogu vam opisati taj
trenutak. Isto kao da je u meni
nešto puklo. I od te dragosti, ja sam
počeo da plačem.“
Iz logora u Batkoviću spasio ga je
Đorđe Krstić, sa suprugom Marom:
„Spasili smo i njega pored ostalih
koje smo spašavali. Koliko smo
mogli, pomogli smo“, kaže Krstić.
U razgovoru sa Đorđem, on nam je
rekao kako se nije plašio:
„Nisam uopšte razmišljao o tome.
Jednostavno u meni je provrla ta
nepravda, ta ozlojeđenost kad sam
vidio da se ljudi maltretiraju, da se
progone, istjeruju, pljačkaju. Takav
sam, valjda, rođen. To je nešto što
se ponese od rođenja. Ja sam takav
bio kao dijete. Volio sam da zaštitim
ako je neko od djece napadnut od
jačih i nerazumnih. Jednostavno
smo išli u prvi mah da pomognemo
tamo gdje treba da se pomogne.“
Salih danas, 20 godina od dana
kada je spašen iz logora, a možda i
sigurne smrti, ima samo riječi hvale
za porodicu Krstić:
Čestita ličnost: „Đorđe Krstić nije
pomogao samo meni. Pomogao je
tamo i svojim prvim komšijama
muslimanima. On je bio taj koji je,
maltene, sve spašavao. Da je bilo
takvih ljudi, manje bi muslimana iz
ovoga grada otišlo. On je jedna
pozitivna ličnost, čestita, ličnost
koja je imala viziju da će to jednoga dana stati. A to je bilo vrlo
rizično.“
Njihovo prijeratno druženje nastavilo se. Salih se u Bijeljinu vratio
i otvorio zelenaru od koje živi.
Inače, priča o Salihu i Đorđu jedna
je od četiri koje će zauvijek ostati
zabilježene u formi dokumentarnog filma. Serijal nazvan
simbolično „Obični heroji“ radi
Centar za postkonfliktna istraživanja, a direktorica Centra, Velma
Sarić kaže kako za ovakve priče
mladi u BiH moraju znati:
„Priče o običnim herojima su zaista
potrebne u našim zajednicama. Mi
smo to uvidjeli putujući s našim
projektom u 12 gradova, zato što su
mladi ljudi, koji su primarni cilj
ovoga projekta, često izloženi toj
ružnoj strani rata. Ali, također je
potrebno pokazati da je u tim
strašnim, zlim vremenima bilo i
onih koji su ustali protiv zla i
učinili nadljudska, herojska djela
tako što su pomagali svoje komšije,
prijatelje, poznanike, a ponekad
nekoga i sasvim nepoznatog.“
Pored dokumentarnih filmova, ovaj
projekat prate putujuća izložba,
radionice za mlade, te takmičenje
pod nazivom „Srđan Aleksić“,
hrabrom mladiću iz Trebinja.
Selma Boračić
13. juni 2014. Spektar, broj 1 21
NAŠA DIJASPORA: DVIJE BOSNE I HERCEGOVINE
IZ TUĐINE STIŽU MILIJARDE,
ALI SE NAROD IPAK OTUĐUJE
Da nije doznaka naših ljudi u dijaspori, finansijski
bismo potpuno klonuli. Svjetski savez bh. dijaspore,
na svom upravo održanom kongresu, zacrtao je nove
ambiciozne planove, ali se žali na političko
i poslovno mrtvilo u BiH
N
a Sedmom kongresu bh.
dijaspore, koji je završen u
nedjelju u Sarajevu, između
ostalog
razgovaralo
se
o
mogućnostima ulaganja u privredu
BiH, koja zbog komplikovane procedure polako gubi potencijalne
ulagače. Još poraznije je što država
ne pokazuje dovoljno pažnje
prema mladoj generaciji, koja bi
mogla biti najbolji ambasador BiH
u svijetu, zapostavljajući značaj
Hasan Šehović, novi predsjednik
22 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
dopunske nastave na maternjem
jeziku. Mladi tako zaboravljaju
jezik, kulturu i običaje svoje
domovine.
Izdašne doznake: Dijaspora je
jedan od najznačajnijih investitora u BiH. Samo prošle godine
putem doznaka slilo se tri milijarde i 300 hiljada kovertibilnih
maraka. Međutim, ulaganja u
privredu i razvoj se ne ostvaruju
željenim tempom zbog komplikovane procedure, kaže Anes Cerić,
sekretar Svjetskog saveza bh.
dijaspore:
„Poslovna klima i uslovi za ulaganje su ovdje jako komplikovani. Ako
uzmete samo registraciju preduzeća
u BiH da se počne sa poslovanjem,
konkretno u Sarajevu ima 12 procedura, i to traje 52 dana. U
Makedoniji se to uradi za tri dana i
mnogo je jeftinije. I onda nekoga
ubijediti da dođe ovdje i da ulaže u
BiH je jako teško.“
Doznake bh. dijaspore čine 18
posto bruto domaćeg proizvoda
(GDP-a), a iznos od preko tri milijarde ponavlja se godinama,
nedavno je izjavio guverner
Centralne banke BiH Kemal
Kozarić:
„Možemo reći da imamo stabilan
priliv sredstava po osnovu doznaka
iz inozemstva, i to je ustvari
najznačajnija komponenta koja
zatvara deficit tekućih računa u
BiH.“
Anes Cerić ističe kako su godinama
tražili formiranje ministarstva za
dijasporu, drugačiji sistem glasanja
na izborima, koji je za njih jako
komplikovan. Ovi i drugi neostvareni zahtjevi, ipak, nisu prepreka
za bh. građane, koji žele čvršće veze
sa svojom domovinom:
„Dijaspora je najveći ulagač u BiH,
i pored tog što nemamo čak ni
zakona o dijaspori, da ne govorimo
o nekim drugim stvarima. Mi kao
Svjetski savez dijaspore BiH nastojimo da još poboljšamo tu saradnju,
a naravno da apeliramo na vlasti i
institucije u BiH da se taj zakonski
okvir za dijasporu unaprijedi.“
Bh. dijaspora broji dva miliona
ljudi, što je 50 posto ukupnog
stanovništva koje BiH danas ima.
Praktično, postoje dvije Bosne i
Hercegovine, koje nikako da se
sretnu na pravi način. Želimo
kvalitetniju povezanost sa domovinom, naglašava dosadašnji predsjednik Glavnog odbora Svjetskog
saveza dijaspore BiH Zaim Pašić:
„Dva miliona bh. građana koji su
izvan BiH želi da imaju dobar kontakt i odnos, što pokazuju iz dana u
dan. Međutim, još nismo došli na
nivo da je ta saradnja onakva kakva
treba biti, ali mislim da je došlo
vrijeme da možda ovi novi
političari koji dođu nakon izbora
posvete pažnju bh. dijaspori. Mi
smo treća zemlja u svijetu po brojnosti dijaspore u odnosu na broj
stanovnika u našoj državi. Znači da
je to ogroman kapacitet. Naši ljudi
su se već odavno snašli u zemljama
u kojima žive u svijetu i jako puno
mogu pomoći.“
Dopunske škole: BiH polako gubi
dio svoje dijaspore, posebno među
najmlađim. Oni se sve više osjećaju
kao
Nijemci,
Holanđani,
Austrijanci, Englezi, a manje kao
Bosanci i Hercegovci, ističe Haris
Halilović, koji se godinama bavi
problematikom dopunskih škola:
„Mi smo u Njemačkoj napravili
jedan iskorak u tom cilju, osnovali
26 bosanskih dopunskih škola.
Rukovodili smo se činjenicom koja
kaže: ako jedan narod izgubi svoj
jezik, on gubi jedan od glavnih
temelja svog identiteta i, ustvari, taj
narod nestaje. Pokušavamo da ne
dozvolimo da BiH izgubi jedan
ogroman dio svoga stanovništva,
posebno mlađe generacije.“
Halilović takođe kaže da se u
Njemačkoj za brojne doseljeničke
grupe, odnosno za očuvanje jezika,
kulture i običaja, brinu njihove
zemlje porijekla:
„Većina zemalja pobrinula se,
shvatila je značaj dopunskog
obrazovanja, jer ako učestvuju u
Van granica BiH živi dva miliona naših sunarodnika
tome da sačuva identitet svojih
ljudi van matičnih država, ona zauvijek veže te ljude za domovinu.“
Novoizabrani
predsjednik
Svjetskog saveza dijaspore BiH
Hasan
Šehović,
kao
dva
najznačajnija zadatka u budućem
radu navodi:
„To je povećanje budžeta
Svjetskog saveza dijaspore BiH,
prije svega iz evropskih država i iz
grantova u državama u kojima
boravimo. Mi smo jedna ozbiljna,
respektabilna organizacija, ali
moramo pojačati finansijski faktor. Druga stvar bila je naša strategija razvoja Svjetskog saveza
dijaspore, koju smo prije dvije
godine u Londonu na sastanku
usvojili, koji treba dovesti na
evropski nivo, a to je otvaranje
kaneclarije u Briselu sa par
profesionalaca. Oni će biti u
neposrednom kontaktu s evropskim parlamentarcima i sa institucijama EU, tako da bismo mogli
direktno učestvovati u fondovima,
prezentirati svoje projekte i na taj
način se još bolje oragnizirati.“
Bh. dijaspora je među prvima
reagovala i uputila pomoć za
stanovnike poplavljenih područja.
U pripremi su i nove poslovne
konferencije o tome kako pomoći
privredi. A šta možemo mi iz
zemlje matice učiniti i kako se
odnositi prema zemljacima rasutim
širom svijeta? Možda je najbolje
prenijeti
poruku
guvernera
Centralne banke Kemala Kozarića:
„Ne samo da ih doživljavamo kao
pošiljaoce novca nego da pokušamo
da ih animiramo da budu investitori,
da transferišu znanje i neku novu
poslovnu logiku, neke nove navike,
što bi bilo mnogo korisnije. Naravno,
da bi se to sve desilo potrebno je
ispuniti preduslov svih uslova: jako je
teško nekoga zvati da investira dok
ne budemo imali stabilniju političku
situaciju.“
13. juni 2014. Spektar, broj 1 23
ANDRIĆGRAD: DISNEYLAND NA DRINI
PISCU SE NE BI SVIDIO
PROJEKT EMIRA KUSTURICE
Njemački list Neue Zuercher Zeitung objavio je
opširan tekst o Andrićgradu, u kojem kritičari vide
nacionalistički srpski projekat. Andrićgrad bi,
zaključuje njemački novinar, teško mogao
obradovati čuvenog pisca
S
cena nije za krhke i nježne
duše. U svom remek djelu
"Na Drini ćuprija" Andrić
nepodnošljivo detaljno opisuje
nabijanje na kolac i mučnu smrt
srpskog seljaka Radisava. Bestijalna
kazna, jer je Radisav sabotirao
gradnju mosta, koju su naredili
osmanlijski vladari.
Taj dio knjige je najpoznatiji i
najupečatljiviji od svih priča koje
odslikavaju hroniku života u
Višegradu.
Kameni svijet: U Višegradu su,
naravno, ponosni na Ivu Andrića.
Njegovi portreti su na zidovima
kuća, sa citatima. Ali na portretima
heroja priča se ne završava. Sada se
u njegovu čast gradi, ni manje ni
više, već cijeli Andrić-grad. Idejni
tvorac cijelog projekta je režiser i
muzičar Emir Kusturica.
Građevinski radovi počeli su u junu
2011. a trebali bi se okončati 28.
Juna ove godine, tačno na stogodišnjicu od atentata u Sarajevu.
"Postoji puno nobelovaca na svijetu, ali samo jedan sa svojim
gradom", kaže Ljubomir Jelesijević.
Vodi nas kroz Andrićgrad i
predstavlja nam Andrić-Institut.
Novoosnovani institut posvećen je
24 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
filmu, istoriji, orijentalizmu i literaturi. To je jedan od 50 objekata
nastalih na 17.000 kvadratnih
metara grada iz mašte, čija je gradnja koštala 20 miliona eura.
U gradu su pozorište, kino multiplex, knjižara, hotel, razni restorani i
srpska pravoslavna crkva (minijaturni model manastira Dečani sa
Kosova). "Andrićgrad odslikava
istorijsko putovanje", pojašnjava
Jelesijević. "To se poklapa sa
Nobelovac u bronzanom odijelu
Andrićem koji je u svojoj knjizi obradio pola vijeka istorije BiH.
Posjetiocu se otvara svijet sa puno
uličica i različitih epoha. To je
kameni
suživot
vizantijske,
osmanlijske, neoklasicističke i habsburške arhitekture. U gradu je
mjesto našao i jedan renesansni trg.
"Zbog Osmanlija ostali smo uskraćeni
za renesansu", žali se Jelisijević, "ali
sada ćemo Andrićgradu ponovo vratiti
tu epohu".
Ogromni mozaik na ulazu u kino
pokazuje Kusturicu sa svojim
političkim saveznikom i finansijerom - Miloradom Dodikom, kako
zajedno vuku konopac na jednu
stranu, istupajući protiv nevidljivog
protivnika.
Protivnici ovog projekta nazivaju
Andrićgrad "Disneylandom na
Drini". Tvorci Andrićgrada više su
suočeni sa optužbom da sami pišu
istoriju regiona.
Kusturica, koji je odrastao u
Sarajevu i koji je bošnjačkog porijekla, je za mnoge muslimane izdajnik. On se nije samo pokazao kao
neko ko se divio Miloševiću,
Karadžiću i velikosrpskoj ideji, već
se 2005. godine i krstio u
Pravoslavnoj crkvi.
A džamija: Mnogi se pitaju zašto u
Andrićgradu nema džamije, tim
prije što su muslimani Bošnjaci sve
do najnovijeg rata, odnosno protjerivanja i ubijanja od strane srpskih
nacionalista, činili većinu stanovništ-
va na tom prostoru. U Višegradu,
naseljenom uglavnom Srbima, o
tome ništa ne možete čuti.
Ali drugačija je situacija u malim
muslimanskim selima kao što je
Međeđa, 15 km jugozapadno od
Višegrada, gdje smo susreli vlasnika
restorana Zahida Rešića.
"I džamija spada u istoriju
Višegrada", kaže on i dodaje da
ovako Višegrad ispada jednostrano
srpski grad. Ljudi za drugim
stolom nijemo i sa odobravanjem
klimaju glavom.
U vezi sa sporom oko srpske slike
grada su i kontroverze oko toga čiji
je Andrić. Jasan odgovor u slučaju
Andrića, koji dolazi iz hrvatskokatoličke obitelji, koji je rođen u
Travniku, odrastao u Sarajevu,
svoje knjige pisao u Beogradu i
izjašnjavao se Jugoslovenom, nije
jednostavan. Ali ovaj pisac, koji je
pluralizam, jedinstvo i multikulturalnost svoje zemlje otvoreno
pozdravljao, bogatim rječnikom
opisivao i kao Jugosloven simbolizirao, za mnoge nacionaliste
nije bio oportunista.
Nijednog jugoslovenskog pisca
rivalizirajuće etničke grupe nisu
toliko svojatale, instrumentalizirale
i reinterpretirale kao Andrića. To
što Andrića često nazivaju srpskim
piscem, povezano je sa ekavicom,
na koju je prešao nakon preseljenja
u Beograd, pojašnjava turistički
vodič Branislav Andrić. Ivo Andrić
je, osim toga, 1914. pristupio
"Mladoj Bosni", kojoj je pripadao i
Gavrilo Princip.
Kod bosanskih muslimana Andrić
nailazi na skepsu. Hikmet Karčić,
mladi pravnik i borac za ljudska
prava, smatra da je Andrić doprinio
širenju mržnje prema muslimanima. Kao primjer je naveo brutalnu
scenu nabijanja na kolac iz
Andrićevog romana "Na Drini
ćuprija". Karadžić, po njegovom
mišljenju, nije bez razloga dijelio
odlomke iz Andrićevog romana
svojim trupama, kako bi im ojačao
moral. On kaže da je u ratu u Bosni
i Andrićevim pričama prisutna ista
poruka, koja glasi: "Vrijeme je za
osvetu nad Turcima", kako su srpski nacionalisti u ratu devedesetih
nazivali muslimane.
Poprište genocida: Spor oko
Andrića je ponovo rasplamsan.
Glavna ulica u Andrićgradu nazvana je "Mlada Bosna". To ne vodi
ka stvaranju mostova između
zavađenih strana. Ali etnički jaz je
brzo pokopan kada je u pitanju
novac. Tako mostu u Višegradu,
koji od 2007. stoji pod zaštitom
UNESCO-a, treba da se vrati stari
sjaj i to milionskim investicijama
koje je obezbijedila turska agencija
Višegradski projekat košta oko 20 miliona eura
za razvoj Tika. U Višegradu, gdje
su prije dvije decenije brutalno
izbrisani i uništeni svi tragovi života muslimana, nikome ne smeta
što novac dolazi iz Turske.
Hikmet Karčić kaže kako mrzi taj
grad. Ovaj 26-godišnjak potiče iz
stare višegradske porodice. Ni na
jednom drugom mjestu kao na
ovom nije konsekventnije i
brutalnije provedena politika
etničkog čišćenja.
"Višegrad je za muslimane poput
mene izgubljena teritorija i
poprište genocida", kaže Karčić.
Dodaje da se rijetko koji musliman
vratio u Višegrad i da u njemu sada
nema budućnosti za nesrbe. I
zaista, tamo sada živi svega 12.000
stanovnika, dok je u ovoj opštini
prije rata živjelo duplo više ljudi.
Čuvena na Drini ćuprija Višegradski most bio je također
poprište smrti i progona.
Muslimani su tamo, ne zna im se
tačan broj, dovođeni, pogubljivani
i bacani u rijeku. U mjestu
Bikavac je u junu 1992. izvršen
jedan od najstrašnijih masakara
posljednjeg rata, kada je najmanje
60 muslimana, većinom žena i
djece zatvoreno i zapaljeno u
jednoj kući.
Karčić je stavio sebi u zadatak da
održi sjećanje na taj zločin. U maju
2012. je na privatnom bošnjačkom
groblju napravio spomenik na
kojem je pisalo: Svim ubijenim i
nestalim bošnjačkim žrtvama,
djeci, ženama i muškarcima, žrtvama genocida. Mnogi srpski
političari doživjeli su to kao
provokaciju. Početkom godine su
gradske vlasti poslale policiju da sa
spomenika izbrišu riječ genocid.
Karčić smatra da to nije samo
povreda privatnog posjeda već i
da jasno pokazuje da u
službenom Višegradu ne postoji
interes za suočavanje sa prošlošću
i ratnim zločinima.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 25
VAKCINE: LIJEK SA PODMUKLIM DEJSTVIMA
RIZIK NIJE VELIKI,
ALI GA NEKO IPAK PLATI
U BiH pada stopa vakcinisane djece jer se roditelji
plaše zbog mogućih komplikacija do kojih dolazi
nakon vakcinisanja. Za pravo im daje nekoliko teških
slučajeva u kojim su djeca završavala u invalidskim
kolicima ili sa oštećenjima na mozgu
Š
estogodišnji Nedim Ćosović iz
Sarajeva je vezan za invalidska
kolica i ovisit će o tuđoj pomoći
do kraja života. Prema medicinskoj
dokumentaciji, pretrpio je oštećenje
mozga nakon vakcinisanja, ali nikada
nije otkriveno zbog čega se to dogodilo.
Majka Džana zbog toga odbija
vakcinisati drugo dijete – petogodišnju
kćer Lejlu. Statistika pokazuje da ona
nije usamljena u takvoj odluci. Zbog
straha od vakcina i nepostojanja pouzdanih informacija o imunizaciji, pojedini
roditelji
samoinicijativno
odlučuju prekinuti vakcinaciju djece.
U Bosni i Hercegovini opada stopa
vakcinisane djece. To povećava rizik od
zaraznih bolesti i trenutno je u nekim
mjestima Federacije BiH proglašena
epidemija morbila, odnosno malih
boginja. Iz zdravstvenih institucija upozoravaju na potrebu imunizacije, ali
istovremeno izostaju odgovori zbog
čega se dešavaju određene komplikacije poslije vakcinisanja.
Kobne posljedice: Džana Ćosović kaže
da je Nedim u petom mjesecu života
vakcinisan protiv difterije, tetanusa i
velikog kašlja, te dječije paralize i
hemofilusa B. Nakon toga je dobio
temperaturu i dugo je plakao. Plač je
Ljekari tvrde da su vakcine sigurne 99,9 posto
26 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
Piše:
Centar za istraživačko
novinarstvo, Sarajevo
trajao 14 sati i zdravlje mu je pogoršano.
„Prestaje gukati postepeno. Ne znam
šta se dešava, dijete koči noge i ruke“,
prisjeća se Ćosović u razgovoru za
Centar za istraživačko novinarstvo
(CIN). Ona je sa djetetom smještena
na Klinički centar Univerziteta u
Sarajevu (KCUS) gdje je ustanovljeno
da beba zaostaje sa motorikom.
Prema riječima Ćosović, detaljni snimci su pokazali promjene na
Nedimovom mozgu koje izgledaju
„kao spržene cigarom“. Nakon
višemjesečnog liječenja u Sarajevu
roditelji su dijete prebacili u Ljubljanu
gdje je ustanovljeno da je riječ o „encefalopatiji po cijepljenju“, odnosno
oštećenju mozga. Međutim, nije
urađeno vještačenje koje bi dalo odgovor na koju vakcinu je organizam
reagirao na ovaj način i zbog čega.
Troje stručnjaka s kojima su novinari
CIN-a razgovarali kažu da do
komplikacija može doći ukoliko je
dijete alergično na određeni sastojak
vakcine, ako ima problem u
imunološkom sistemu ili genetske predispozicije.
„To se ne može znati običnim
pregledom“, kaže doktor Željko
Rončević, predsjednik Udruženja pedijatara BiH. On objašnjava da pedijatri
pregledaju dijete prije vakcinisanja, ali
to nije dovoljno da se u potpunosti utvr-
di njegovo zdravstveno stanje, već su
potrebne detaljnije analize.
„To su skupe pretrage da bi sad svu
populaciju pregledali na to“, kaže
Rončević. On dodaje da se dijete ne bi
smjelo vakcinisati ukoliko ima neku
infekciju, upalu ili neko oboljenje.
Dodaje da je u svojoj skoro tridesetogodišnjoj karijeri vidio blaže, ali ne i
teške komplikacije poput invaliditeta.
Ljekarska žurba: Stručnjaci kažu da su
neke od uobičajenih reakcija na
vakcinu: povišena temperatura, blagi
otok i crvenilo na mjestu uboda te blagi
osip. Rončević kaže da roditeljima treba
reći da će jedno dijete na milion vakcinisanih imati težu komplikaciju i da
nema garancije da se nakon primljene
vakcine neće ništa dogoditi.
„Ništa ne može biti stopostotno. Mogu
vam reći da 99,9% postoji sigurnost da
se neće ništa dogoditi“, objašnjava
Rončević.
Njegov kolega Smail Zubčević, šef
Odjeljenja neuropedijatrije na KCUSu, kaže da je imao pacijente koji su
imali postvakcinalne reakcije, ali da se
slučajevi u kojima postoji sumnja da je
postvakcinalna bolest u vezi sa vakcinom dešavaju jako rijetko.
„Možda u sedam-osam godina jedan
slučaj“, kaže Zubčević. Dodaje i da je
veoma bitno da se ljekari upoznaju sa
porodičnim bolestima djeteta.
Predsjednica Udruženja pedijatara
Republike Srpske (RS) Jelica
Predojević-Samardžić kaže da pedijatri
nemaju dovoljno vremena da se
posvete svojim pacijentima i da
roditeljima objašnjavaju kakve vakcine
daju djeci i koje su to uobičajene pojave
ili moguće teške komplikacije.
„Kad čeka 30 pacijenata pred ordinacijom, ne može ljekar svaku vakcinu
pojedinačno da objašnjava roditelju“,
kaže Predojević-Samardžić.
Loše reakcije: Dobrina Kusmuk, majka
troje djece sa Pala, susrela se sa takvom
situacijom 2007. godine. Kaže da je bila
šokirana kada je vidjela da se njezinoj
kćerki daju vakcine u obje ruke istovremeno, i to za bolest za koju nema epidemije, te da su joj tek na njeno
insistiranje objasnili da su to uobičajene
vakcine.
Kaže da su njezina sedmogodišnja kćer
Mia i punoljetni sin Nikola imali reakcije na koži nakon što su kao mali
primili vakcine. Djevojčicu je iz
porodilišta iznijela sa ekcemom na
koži, a sin je imao izrasline na očima.
Ona vjeruje da su vakcine bile uzrok.
Vakcina protiv hepatitisa B je bila
zadnja koju je njezina kćerka primila u
Načelnik Neuropedijatrije na KCUS-u dr. Smail Zubčević kaže da je korist od
imunizacije višestruko veća od eventualne štete
Džana Ćosović već pet godina traži
lijek za sina Nedima
prvoj godini života.
I kćerka Džane Ćosović, petogodišnja
Lejla, primila je samo po rođenju
vakcine protiv tuberkuloze i hepatitisa
B. Ćosović kaže da bi djevojčicu nastavila vakcinisati ako bi se radile
temeljite pretrage prije toga.
„U Sloveniji imate odsjek laboratorije i
momentalno se vade djeci nalazi krvi i
urina”, kaže Ćosović, dodajući da se
djeca u Sloveniji vakcinišu ako nalazi
pokažu da je zdravstveno stanje dobro.
“Kod nas to ne rade”, kaže ona,
dodajući da se običnim pregledom ne
može utvrditi da li je dijete malokrvno ili ima ešerihiju koli, a sve to
može utjecati da organizam loše
reaguje na vakcinu.
“Etički” kodeks: Vakcina se boje i
roditelji šestoipogodišnjeg Azura
Mehanovića iz Kaknja. Rođen je zdrav,
a danas je u invalidskim kolicima.
Mjesec dana po rođenju primio je
drugu dozu vakcine protiv hepatitisa B
i došlo je do komplikacija. Majka
Emina kaže da je nevečer dječak dobio
grčeve u stomaku, a potom ga u toku
noći nisu mogli probuditi. Odveli su ga
u obližnji dom zdravlja u Kaknju,
odakle je prebačen u Kantonalnu bolnicu u Zenici, a potom i na sarajevski
klinički centar.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 27
U razgovoru za CIN roditelji pričaju da
je dječak u toku hospitalizacije doživio
kliničku smrt, bio je u komi, zatajili su
mu bubrezi, a dobio je i sepsu.
„Ja sam mislila da se samo takve
stvari događaju u filmovima“, kaže
Azurova majka.
U dokumentaciji iz zdravstvenih
ustanova je navedeno da se radi o
postvakcinaciji, da su promjene
počele nakon primanja vakcine i da
dijete nema nasljednih bolesti. U bolnicama u Zenici i Sarajevu nisu
pristali na razgovor sa novinarima
CIN-a u vezi sa ovim.
„Niti jedan liječnik, poštujući etičke
kodekse, neće razgovarati o pacijentu sa
trećim osobama”, naveo je u pismenom
Podaci Zavoda za javno zdravstvo
FBiH i Instituta za javno zdravstvo RSa pokazuju da je vakcinisanost
stanovništva na pojedine bolesti ispod
90%, a kod revakcinacije taj postotak je
ispod 70%.
Trajni invaliditet: Svjetska zdravstvena
organizacija svrstala je BiH u
kategoriju rizičnih zemalja za pojavu
„divljeg polio virusa“ koji izaziva
dječiju paralizu. U toj kategoriji BiH je
posljednje dvije godine.
Polio vakcina se daje djeci iz tri dijela.
Procenat vakcinisanih posljednjih godina je mnogo niži od dozvoljenog. Tako
je 2011. godine u Federaciji BiH procenat revakcinisanih bio 68,1%.
Azur Mehanović iz Kaknja će do kraja života ovisiti o pomoći roditelja
odgovoru CIN-u doktor Zubčević.
Do 18. godine djeca u BiH primaju
vakcine protiv deset bolesti, među
kojima su: tuberkuloza, dječija paraliza, hepatitis i druge. Prema stručnoj
literaturi, vakcinacija je potrebna
kako bi se smanjila mogućnost
zaraza,
odnosno
iskorijenile
određene bolesti od kojih neke mogu
imati smrtni ishod.
Da bi stanovništvo bilo zaštićeno od
zaraznih bolesti, neophodno je da bude
vakcinisano od 93 do 95% stanovništva.
Ukoliko je procenat vakcinisanih niži,
to je veći rizik od širenja zaraznih
bolesti. Statistika pokazuje da se u BiH
smanjuje stopa vakcinisane djece.
28 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
Doktor Rončević kaže da se zbog izbjegavanja vakcinisanja u BiH pojavljuju
bolesti za koje su mislili da su iskorijenjene. Od morbila, tj. malih boginja ili
krozamaka, do kraja maja je oboljelo
više od 800 osoba s područja
Srednjobosanskog,
Zeničkodobojskog, Hercegovačko-neretvanskog te Kantona Sarajevo.
Prema podacima Zavoda za javno
zdravstvo FBiH, oboljeli su, uglavnom,
nevakcinisane ili djelimično vakcinisane osobe. Jedna od teških komplikacija koja se može dogoditi nakon
morbila jeste upala mozga koja ostavlja
trajni invaliditet.
„Mi smo, nažalost, trinaestero takve
djece u Federaciji BiH u poratnom
periodu imali, a one se ne bi desile da su
ta djeca bila imunizirana. Niko ne priča
o tome“, kaže Zubčević i dodaje da je u
BiH korist od imunizacije višestruko
veća od eventualne štete.
Prethodnih godina u BiH se pojavila
i epidemija zaušnjaka od kojih je
oboljelo 16.000 osoba. Ova bolest,
ukoliko djeca nisu vakcinisana, za
posljedicu može imati infekcije i
upale na jajnicima i testisima,
zapaljenje gušterače, a u težim
oblicima i upalu mozga.
Skupa terapija: Prema podacima
Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, koja je nadležna za kontrolu
vakcina u zemlji, u posljednjih pet godina prijavljeno je 17 neželjenih dejstava
i sva su „poznata i očekivana“. Institut
za javno zdravstvo RS-a i Zavod za
javno zdravstvo FBiH također su
bilježili uobičajene reakcije nakon
vakcinacije. Nisu registrovane teške
komplikacije.
U statistici nema Azura Mehanovića i
Nedima Ćosovića.
Supružnici Mehanović kažu da
nemaju novca da urade vještačenje u
kojem bi se pronašao uzrok invaliditeta
dječaka. „U ekstremno smo teškoj
finansijskoj situaciji“, kaže Muamer
Mehanović, dodajući da za liječenje
dječaka moraju posuđivati novac.
Džana Ćosović kaže da su za nalaze i
liječenje sina skupljali donacije, a prvi
pregled u Ljubljani su platili oko 7.000
KM. Sat vremena Nedimove terapije
košta oko 160 KM.
Jagoda Savić, predsjednica Udruženja
roditelja teško bolesne djece u BiH,
smatra da je potrebno temeljito ispitivanje postvakcinacijskih komplikacija
kako bi se utvrdio pravi uzrok.
Međutim, doktorica Jelena Ravlija,
voditeljica Službe za epidemiologiju u
Federalnom zavodu za javno zdravstvo,
odgovara da Udruženje nikad nije
dostavilo spisak djece čije bi uzroke
oboljenja trebalo vještačiti.
ZDRAVSTVO BEZ NOVCA, PACIJENTI BEZ LIJEKOVA
PREPUŠTENI SAMI SEBI
Visoke troškove liječenja i nabavke lijekova
u inozemstvu zdravstveni fondovi refundiraju samo u
djelimičnom iznosu. Porodice oboljelih uglavnom
se snalaze moljakanjem donacija
D
vanaestogodišnja Katarina
Gojić i njena godinu i po
mlađa sestra Anđela iz
Doboja uzimaju lijek Genistein na
kilograme.
Ovim
lijekom
pokušavaju zaustaviti bolest koja
svakodnevno napreduje. One boluju od mukopolisaharidoze koja im
otežava gutanje hrane, govor i hod.
Njihova majka Vladanka lijek
nabavlja u Poljskoj. Godišnje za
njega plaća oko 30.000 KM, a kako
djeca budu rasla, plaćat će i više, jer
će one trebati veću količinu.
Zdravstveno osiguranje ne pokriva
ove troškove pa Gojić novac prikuplja kroz donacije.
„Svaki dan izmišljam način kako
im pomoći, kako im produžiti život
još dan“, kaže Gojić.
Podaci različitih udruženja oboljelih od rijetkih bolesti pokazuju da
je Gojić jedna od najmanje 40
majki sa sličnim problemima.
Tačan broj nije poznat. U entitetskim ministarstvima zdravstva su
rekli da u Bosni i Hercegovini ne
postoji registar oboljelih od rijetkih
bolesti te da su pri kraju sa izradom
strategija koje, između ostalog,
podrazumijevaju i formiranje registara.
Istraživanje Centra za istraživačko
novinarstvo (CIN) pokazuje da su
oboljeli od rijetkih bolesti u državi
prepušteni sami sebi. Iako,
uglavnom, plaćaju doprinose za
zdravstvo, država im ne uzvraća
adekvatnom uslugom: nemaju
potrebne specijaliste niti adekvatne
lijekove. Velike troškove liječenja i
nabavke lijekova u inozemstvu
zdravstveni fondovi refundiraju
samo u djelimičnom iznosu i sa
zakašnjenjem. Ostalo porodice
prikupljaju kroz donacije.
Lijekovi za sestre Gojić koštaju
30.000 KM godišnje
Katarina i Anđela Gojić su rođene
zdrave. Kada je Katarina imala tri
godine, počela je manje govoriti i
povlačiti se u sebe. Zbog prvih
simptoma doktori su pomislili da je
autizam. Međutim, majka nije bila
sigurna u tu dijagnozu pa je tragala
dalje. Tri godine poslije u Beogradu
su utvrdili mukopolisaharidozu. U
to vrijeme je i Anđela imala iste
simptome. Njihova majka je 2010.
godine odlučila poslati uzorke tkiva
svojih djevojčica u Njemačku.
Konačna dijagnoza je pokazala da
se radi o jednom od najtežih tipova
bolesti – Sanfilippo sindrom, tip A.
Gojić je tada osnovala Udruženje
oboljelih od mukopolisaharidoze u
Republici Srpskoj (RS) preko kojeg
i danas prikuplja pomoć za djecu.
Od entitetskih ministarstava
zdravstva dobila je pismene potvrde
da u Federaciji BiH i RS-u nema
mogućnosti za liječenje njene
djece. Obližnja bolnica u Doboju
nije imala odgovore na njezina
pitanja.
„Oni meni kažu ovako: ‘Vi poznajete bolje i svoje dijete i tu bolest od
nas’“, kaže Gojić koja je diplomirana ekonomistica.
Iako su zdravstveno osigurane,
djevojčice Gojić adekvatno liječenje
mogu dobiti u bolnici udaljenoj 450
kilometara od njihovog Doboja.
Bolnica se nalazi u Grazu u
Austriji i za nju je porodica saznala
preko interneta.
Prema riječima Gojić, od
mukopolisaharidoze u BiH boluje
četvero djece. Stručna literatura
navodi da od Sanfilippo sindroma,
tip A boluje jedno od 100.000 djece
u svijetu. Bolest karakteriše
nedostatak određenih enzima, što
dovodi do poremećaja u radu
unutrašnjih organa, deformacije
kostiju i zglobova. Kako bolest
napreduje, oboljeli postepeno gube
sposobnost hoda, govora i gutanja.
Mnogi ne dožive više od 20 godina.
Uz Genistein, lijek koji nabavlja u
Poljskoj, Gojić djeci kupuje i poseban gel koji olakšava gutanje, a koji
nabavlja u Italiji ili Austriji. Jedna
boca, koja im može biti sedam
dana, košta više od 30 KM.
Fond Zdravstvenog osiguranja
Republike Srpske (FZORS) ne
pokriva ove troškove. Kao što su na
privatno liječenje, ili tiho
odumiranje, osuđeni još mnogi
bolesnici u ovoj finansijski
nemoćnoj državi.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 29
RE^ENO
UPAM]ENO
UKLETA AUTA
Ku­haj­te­brzo,­da­bis­te­vi­{e­vre­me­na­pro­ve­li­s­dje­te­tom­pri­je­ne­go­ono­odras­te.­
Peg Brac ken
Vri­je­me­ je­ sku­po­cje­no.­ Ne­ ~ekaj­ na
pri­kla­dni­je­vri­je­me,­jer­ni­si­si­gu­ran­da
}e{­ga­po­no­vo­ima­ti.­
Ka ta ri na Si jen ska
Svat­ko­`eli­bi­ti­net­ko;­nit­ko­ne­`eli­ra­di­ti­na­to­me.­
Jo hann Wol fgang Go et he
Desetine­auta­ukleto­je­u­britanskom
gradiću­ Cornish­ Villageu,­ na
području­Summercourta,­tvrde­mještani.­ Naime,­ njihovi­ automobile­ se,
Kad­ je­ lju­di­ma­ do­sa­dno,­ do­sa­dno­ im
je­po­naj­pri­je­sto­ga­{to­su­do­sa­dni­se­bi neobjašnjivo,­ sami­ zaključavaji­ i
otključavaju.
sa­mi­ma.­
Hof fer Eric Sve­ je­ počelo­ prije­ šest­ mjeseci,
ispričala­ je­ jedna­ od­ mještanki,­ Lin
Rob­ima­sa­mo­je­dnog­go­spo­da­ra;­am­- Howard,­čiji­je­auto­jedna­od­žrtava.
bi­ci­ozan­~o­vjek­ih­ima­ono­li­ko­ko­li­ko Ona­kaže­da­su­stanovnici­mijenjali
mo`e­utje­ca­ti­na­nje­gov­us­pjeh.­
baterije­za­ključeve­ne­bi­li­zaustavili
Je an de La Bruyere
problem,­no­to­nije­pomoglo.­
za­
automobilsku
Spa­vao­sam­i­sa­njao­da­je­`ivot­ra­dost. Stručnjak­
tehnologiju,­Mike­Parris,­rekao­je­da
Pro­bu­dio­ sam­ se­ i­ ot­krio­ da­ je­ `ivot
slu`enje.­Dao­sam­se­na­slu`enje­i­spo­- su­ za­ to­ najvjerojatnije­ krive­ radio
znao­da­je­slu`enje­ra­dost.­
smetnje,­ koje­ su­ utjecale­ na­ 30-tak
Ta go re automobila,­javio­je­BBC.
Gospođa­Howard,­koja­radi­u­mjesoj
Na­po­sljet­ku,­su­{ti­na­sa­zna­va­nja­ni­je­u
školi,­ kaže­ da­ se­ njezin­ automobil
to­me­gu­bi­mo­li­igru,­ve}­ka­ko­gu­bi­mo,
{to­s­ti­me­spo­zna­je­mo,­~emu­nas­je­po­- sam­ zaključao­ dok­ je­ u­ njemu­ bilo
raz­nau~io­i­ka­ko­nas­to­mi­je­nja.­Gu­bi­- malo­ dijete,­ što­ joj­ je­ bilo­ veoma
uznemirujuće.
ti­na­odre|eni­na~in­zna~i­-­do­bi­va­ti.­
Ric hard Bach “Detektirati­uzrok­ovakvih­pojava­je
izrazito­teško”,­zaključuje­pomenuti
Opre­zni­ lju­di­ ko­ji­ na­ sve­ mi­sle,­ ko­ji Parris.­Građani,­naravno,­šire­mnoge
sve­pre­dvi|aju,­stal­no­upa­da­ju­u­klop­druge­ verzije­ mogućih­ uzroka,­ koje
ke,­ jer­ ra~una­ti­ na­ po­te­{ko}e,­ zna~i
su­uznemirile­čitav­gradić.
stva­ra­ti­ih.­
Pen ti ce Mul ford
Zdrav­lje­ na­dma­{u­je­ sva­ izvanj­ska­ do­bra­ta­ko­zna­tno­da­je­zdrav­pro­sjak­za­is­ta­sre­tni­ji­od­bo­le­sna­kra­lja.­
Ar tur Scho pen hauer
Sve­ na­{e­ umo­va­nje­ svo­di­ se­ na­ to­ da
po­pu­{ta­mo­osje}anji­ma.­
Bla ise Pas cal
Bo­ga­ta{­ u­ tu~i­ nas­to­ji­ sa~uva­ti­ li­ce,­ a
si­ro­mah­ka­put.­
Rus ka po slo vi ca
30 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
NUKLEARNA
ISTINA
Američki­bombarder­B-52­raspao­se
tokom­leta­iznad­Sjeverne­Karoline,
a­ jedna­ od­ dvije­ nuklearne­ bombe
koje­je­prenosio­bila­je­u­stanju­“ratne
gotovosti”­u­trenutku­kada­je­pogodila­ zemlju­ blizu­ grada­ Goldsboroa.
Tako­ stoji­ u­ izvještaju­ koji­ je­ ovih
dana­ objavio­ Nacionalni­ bezbjednosni­arhiv­SAD.
Zanimljivo­ je­ da­ je­ riječ­ o­ nuklearnom­ incidentu­ koji­ se­ dogodio
davno,­ čak­ 1961.­ godine!­ Sve­ dosad
ova­ informacija­ bila­ je­ pod­ velom
tajne,­ kao­ i­ još­ mnogi­ dramatični
događaji­koji­se­decenijama­skrivaju
od­javnosti.
U­ pomenutom­ izvještaju­ navodi­ se
da­ je­ tragedija­ izbjegnuta­ jer­ je
bomba­ sletjela­ u­ tzv.­ slobodnom
padu,­bez­aktiviranog­padobrana,­pa
se­ nije­ aktivirao­ tajmer­ u­ bateriji
bombe.­ Od­ udara­ su,­ također,
oštećeni­ kontakti­ prekidača,­ koji­ su
morali­ da­ budu­ netaknuti­ kako­ bi
oružje­detoniralo­–­stoji­u­izvještaju.
To­ će­ reći­ da­ je­ nuklearna­ nesreća
izbjegnuta­ samo­ zahvaljujući­ tome
što­dvije­žice­nisu­uspjele­da­se­spoje!
ŠVEDSKI TEST
Drugi­najveći­švedski­grad­Geteborg
odlučio­ je­ da­ od­ 1.­ juna­ testira
šestosatno­radno­vrijeme­za­općinske
službenike.­ Oni­ očekuju­ da­ će­ se
dokazati­da­kraće­radno­vrijeme­prati
veća­ produktivnost.­ Ukoliko­ se­ ta
očekivanja­potvrde,­test­bi­se­mogao
proširiti­na­čitavu­švedsku­državu.
S­druge­strane,­navodi­se­slučaj­švedskog­grada­Kirune­koji­je­odustao­od
šestosatnog­ radnog­ vremena­ 2005.
Tada­je­utvrđeno­da­intenzivniji­rad
nije­ i­ bolji­ i­ da­ je­ bilo­ negativnih
posljedica­po­zdravlje.
Londonski­ magazine­ “Economist”
prošle­ godine­ je­ prenio­ podatke
OECD-a­ iz­ kojih­ proizlazi­ da­ produktivniji­ radnici­ provedu­ manje
vremena­na­radnim­mjestima­i­bolje
su­ plaćeni.­ Prema­ tim­ podacima,
Grci­ su­ najviše­ sati­ prosjedili­ na
poslu­ -­ prosječno­ više­ od­ 2.000­ sati,
dok­su­Nijemci­proveli­bitno­manje­oko­ 1.400­ sati.­ No,­ njemačka
produktivnost­ u­ odnosu­ na­ grčku
bila­je­za­70­posto­veća!
BRISANJE
SA GOOGLEA
Najpopularniji­pretraživač­interneta,
američki­ Google,­ krajem­ maja
javnosti­je­stavio­na­raspolaganje­formular­koji­trebaju­popuniti­korisnici
ove­tražilice­u­Evropi,­a­koji­žele­da
se­ njihovi­ podaci­ sa­ ove­ tražilice
izbrišu.­ Koncern­ je­ saopštio­ da­ je
samo­ za­ jedan­ dan­ podnešeno­ čak
12.000­hiljada­takvih­zahtjeva.
Ovakva­ Googleova­ odluka­ je­ uslijedila­ nakon­ nedavne­ presude
Evropskog­ suda­ za­ ljudska­ prava.
Odluka­ suda­ omogućava­ da
stanovnici­EU­mogu­korigovati­svoju
reputaciju­ na­ internetu­ tražeći­ od
Googlea­i­drugih­pretraživača­interneta­ da­ se­ uklone­ linkovi­ s
problematičnim­ podacima­ o­ njihovim­ranijim­aktivnostima.
Sud­je­donio­ovakvu­presudu­nakon
slučaja­ u­ Španiji,­ kada­ se­ jedan
muškarac­ žalio­ da­ Google­ izbacuje
rezultate­ o­ aukciji­ njegove­ kuće­ te
tako­krši­njegovo­pravo­na­privatnost.
Presuda­ Evropskog­ suda­ za­ ljudska
prava­ se­ odnosi­ i­ na­ druge
pretraživače­intereta­kao­što­su­Yahoo
ili­ Microsoft.­ Podnosilac­ zahtjeva­ u
formularu­ mora,­ za­ svaki
pojedinačni­link,­obrazložiti­zašto­ga
želi­izbrisati.
Google­nije­naveo­koliko­dugo­će­trajati­obrada­zahtjeva­i­koliko­radnika
će­na­tome­raditi.­Očekuje­se­da­tim
putem­ krenu­ i­ drugi­ internet
pretraživači,­koji­zasad­ćute.
OTROVNE
VO]KE
Već­ gotovo­ deceniju­ organizacija
koja­ brine­ o­ zdravstvenoj
sigurnosti­potrošača,­pod­nazivom
Environmental­ Working­ Group,
objavljuje­ popis­ 12­ namirnica­ u
kojima­ je­ pronađeno­ najviše
ostataka­pesticida.
Popis­ je­ pomalo­ zastrašujući,­ jer­ su
na­njemu­i­namirnice­koje­smo­smatrali­sinonimom­za­zdravlje.­
Analiza­ 53­ vrste­ voća­ i­ povrća
pokazala­ su­ da­ vodeće­ mjesto
pripada­–­jabukama.­
Slijedi­ celer,­ a­ potom­ jagode,
breskve,­ špinat,­ nektarine,
grožđe,­ slatka­ paprika,­ krumpir,
borovnice,­zelena­salata­i­kelj.­
LJUDI
OBI^AJI
U­ raz­do­blju­ od­ 1450.­ do­ 1750.­ u
Euro­pi­ je­ po­gu­blje­no­ 60.000­ vje­{ti­ca
od­ko­jih­su­~et­vrti­na­bi­li­mu­{kar­ci.
U­ Ke­ni­ji­ je­ za­bra­nje­no­ gu`va­ti
nov~ani­ce­ na­ ko­ji­ma­ je­ pri­ka­zan­ mo­narh­ili­pred­sje­dnik.
Stju­ar­de­sa­avio-kom­pa­ni­je­JAT­Ve­sna­Vu­lo­vi}­pre`i­vje­la­je­pad­iz­avi­ona
ko­ji­ je­ ek­splo­di­rao­ na­ 10.000­ me­ta­ra
vi­si­ne.
Naj­{i­ra­ces­ta­na­svi­je­tu­na­la­zi­se­u
Bra­zi­lu­i­u­oba­smje­ra­ima­uku­pno­160
tra­ka.
Ale­ksan­dar­Ve­li­ki­umro­je­u­32.­go­di­ni­`ivo­ta­na­kon­{to­je­za­do­r u~ak­po­pio­{est­li­ta­ra­vi­na.
Dextro­fo­bi­ja­ je­ strah­ od­ obje­ka­ta
ko­­ji­se­na­la­ze­de­sno­od­ti­je­la­bo­le­sni­ka.
Po­se­bna­ odre­dba­ o­ ~is­to}i­ u­ Pen­nsylva­ni­ji­ za­bra­nju­je­ `ena­ma­ da­ skri­va­ju­prljav­{ti­nu­ispod­te­pi­ha.
Deng­Xinang­je­je­zik­ko­jeg­go­vo­ri
naj­ma­nje­ lju­di­ na­ svi­je­tu.­ Kra­jem
2002.­ zna­lo­ ga­ je­ sa­mo­ 15­ sta­no­vni­ka
Aljas­ke.
Je­di­na­ za­bi­lje`ena­ izja­va­ Isa­aca
Newto­na­za­vri­je­me­nje­go­va­man­da­ta
u­ par­la­men­tu­ je­ zah­tjev­ da­ se­ otvo­ri
pro­zor.
Pri­je­ 6000­ go­di­na­ u­ Me­zo­po­ta­mi­ji
se­proi­zvo­di­lo­~ak­16­vrsta­pi­va.
Je­di­no­uzle­ti­{te­za­le­te}e­ta­nju­re­na
svi­je­tu­ na­la­zi­ se­ u­ St.­ Pa­ulu­ u­ Al­ber­ti
(Ka­na­da).
Dobro­ je­ znati­ da­ su­ namirnice­ sa
najmanjim­udjelom­pronađenih­pesticida­luk,­kukuruz,­ananas,­avokado,
šparoge,­ grašak,­ mango,­ patlidžan,
dinju,­ kivi,­ kupus,­ lubenicu,­ batat,
grejp­i­gljive.
Ve­li­ka­ lju­bav­ Ser­ge­ha­ Je­se­nji­na,
Isa­do­ra­Dun­can,­po­gi­nu­la­je­1927.­go­di­ne­ ka­da­ se­ njen­ {al­ za­pleo­ o­ ko­ta~
auto­mo­bi­la­i­ugu­{io­je.
U­ Pen­n sylva­n i­j i­ mu­{ ka­r ac­ pri­l i­kom­ku­p o­v i­n e­al­k o­h o­l a­mo­r a­po­k a­za­t i­ pi­s me­n o­ odo­b re­n je­ svo­j e­
su­p ru­g e.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 31
INTERVJU: FILIP BALUNOVIĆ O EVROPSKIM IZBORIMA
DA LI BI I HITLER UŠAO
U EVROPSKI PARLAMENT!?
U komisiji koja je pisala Evropski ustav, od 105
članova te komisije, svaki njen član bio je bijelac,
hrišćanin i evropskog porijekla. Ta činjenica
umnogome pokazuje šta Evropa danas jeste,
konzervativna i desničarska
F
ilip Balunović je politolog iz
Beograda, mlađe generacije.
Obrazovao se u Beogradu,
Istanbulu, a master studije završio
na Evropskom institutu u Nici. U
intervjuu za Radio Slobodna
Evropa komentarisao je izborne
rezultate za Evropski parlament.
Šta za budućnost Evropske unije
znači
prodor
evroskeptika
radikalno desne orijentacije, poput
francuskog Narodnog fronta i partije lijeve orijentacije, poput grčke
Sirize? Da li bi u ovakvoj Evropi i
jedan Hitler imao šansu da uđe u
Evropski parlament?
Pročitala sam jedan vaš tekst u
kome ste izveli jedan vrlo hrabar
zaključak: "Mi danas živimo jedan
mali, izolovani socijalizam, u kome
se ruše nasilno podignuti zidovi
nacija, rasa, etnosa i religije.
Prerano je objavljen, od strane
nekih teoretičara, kraj socijalizma i
pobjeda neo-liberalizma". Da niste
malo pretjerali?
Naravno da sam pretjerao, ali to je i
bio cilj. Kada sam pomenuo teoriju, za koju mislim da je pala u vodu
zajedno sa ovim poplavama, mislio
sam na Fukujaminu teoriju o kraju
istorije, u kojoj je liberalni kapitalizam
odnio
pobjedu
nad
32 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
socijalizmom. Mislim da će se u
liberalnom kapitalizmu ovakve
stvari sve češće dešavati.
Ovakve stvari se inače često dešavaju i postoje mnogobrojne studije
koje pokazuju korelaciju između
političke agende koja se implementira u sistemu liberalnih kapitalizama i prirodnih katastrofa, nesreća
koje dolaze kao posljedica nekih
sistemskih nedostataka i neulaganja u infrastrukturu, u kojoj se naravno, pogotovo u perifernim
zemljama kapitalističkog sistema,
kakva je Srbija, ne ulaže jer ta ulaganja nisu profitabilna sa stanovišta
dominantne ideologije.
Da li su se zaista srušili zidovi nacija, rasa, etnosa i religije?
Mislim da jesu, makar za trenutak.
Mislim da je to najvidljivije u Bosni
i Hercegovini, gdje su ti zidovi
etnosa i religija najviše podignuti u
prethodnih 20-tak godina, ali i
ovdje u Srbiji. To je proizvod nekih
iskustava i nekih priča koje sam
čuo. Tako su u jednom autobusu,
gdje su bili Zvezdini navijači, bili i
neki momci iz Sarajeva, koji su se
onda sa tim Zvezdinim navijačima
upoznali. Ispitivali su ko je odakle i
ko je koje vjeroispovijesti.
Ispostavilo se da su svi različite
vjeroispovijesti, ali su svi složno
otišli da grade bedeme u okolini
Beograda.
Mislim da su to neki simbolični
znaci. Naravno da nismo srušili sve
zidove koji su podignuti, ali mislim
da umnogome ta neka simbolička
važnost i simbolička snaga
pojedinih događaja u ovakvim
prilikama može da dobije na
značaju u nekom narednom periodu. U tom smislu mislim da, ako
ništa, onda smo se za pedalj izdigli
iznad onoga u šta smo bili uvučeni
u prethodnih 20-tak godina.
Mislite li da je to jedan trenutni
bljesak ili zaista vjerujete da će to
imati svoje refleksije i u godinama
koje dolaze?
I na početku 90-tih su ljudi mislili
da su sukobi trenutni bljesak, pa su
se onda izrodili u nešto što je
postalo karakteristično za sjećanja
svih ljudi u ovom regionu. Ne
kažem da će poplave i solidarnost,
koja je pokazana među ljudima,
bez obzira na njihovu vjeroispovest
ili nacionalnost, poprimiti te razmjere, kao što je taj bljesak u pozitivnom kontekstu, za razliku od
prvog, negativnog. Ne kažem da će
se to dogoditi, ali mislim da je
napravljen neki iskorak i da će se
ljudi kroz dvije, tri, pet ili deset
godina godina sjećati ovog vremena
kao vremena iskazane solidarnosti,
koja je možda u svima bila uspavana prethodnih 20 godina. Možda
je vrijeme da je probudimo.
Imate 27 godina. Da li je prava slika
mlade generacije ova, o kojoj je bilo
riječi povodom katastrofe, dakle
mlade generacije koja je iskazala
izuzetnu solidarnost i požrtvovanost? Ili je slika mlade
generacije, slika jedne bespomoćne,
dezorijentisane generacije, sa sistemom vrijednosti iz 90-tih?
Mislim da su obje slike validne,
kada se radi o percepciji mlade generacije. Mislim da je druga važna,
samo je pitanje koje su okolnosti po
srijedi i koja će u datim okolnostima isplivati na površinu. Mlada
generacija na ovim prostorima jeste
izgubljena. Ali ona je u ovakvim
trenucima ipak pokazala, na
iznenađenje svih, da može da se
udruži, ako za tim postoji potreba.
Šta su nam pokazali evropski
izbori? Koji je vaš utisak oko tih
izbora, koji se u javnosti ocjenjuje
kao politički zemljotres. Misli se na
uspon desničara. U vezi sa izbornim rezultatima ima i puno dobrih
vijesti, a najbolja je da je Evropa i
dalje ubjedljivo glasala za umjerene
političke opcije koje su dobile do 80
odsto mandata. Da li je tačno da
opasno raste rasizam i da su to
pokazali i ovi izbori?
Mislim da su ovi izbori objelodanili
jedan trend koji u EU postoji od
samih začetaka krize. To traje gotovo,
pa i pre toga. Punu deceniju unazad,
svjedoci smo trenda rasta ekstremne
desnice u Evropi. Ono što smatram
ovdje relevantnim, kada se radi o
analizi prethodnih izbora i najvećeg
procenta ekstremne desnice u
Evropskom parlamentu, jeste to da je
dio naroda, koji je izašao da glasa,
postao malo umoran od te post-politike. Kada kažem post-politike onda,
prije svega, mislim na to
menadžerisanje i puko upravljanje
nekakvim birokratskim poslovima,
koje je izuzeto od ideologije, a samim
tim i od politike.
Ono što su stranke ekstremne desnice
u ovom trenutku u Evropi ponudile
jeste povratak političkog u politiku.
Mislim da su za to ljudi glasali.
Naravno da i dalje, između 70 i 80
procenata političkih snaga u
Evropskom parlamentu, dolazi iz
redova ideološkog centra, centralne
ljevice i desnice. Ukoliko ovo postaje
jedan trend, onda je to razlog za brigu.
Ove izbore, kažu, obilježile su dvije
pobede - jedna je ekstremne desnice
u Francuskoj i ekstremne ljevice u
Grčkoj. Kažu da su pobijedili
evroskeptici?!
I to je pojava koja nije
Balunović smatra da Evropska unija
nema dobru perspektivu
karakteristična samo za ove izbore,
već je karakteristična za EU i za
ideološki centar u EU, od Drugog
svjetskog rata naovamo. To je
izjednačavanje radikalne ljevice i
ekstremne desnice. Evropa je u
prethodnih 60-70 godina, pa i prije
Drugog svjetskog rata, pokazala da
se više plaši ekstremne ljevice od
ekstremne desnice i da je, u krajnjem scenariju, uvijek spremnija da
sarađuje sa ekstremnom desnicom,
nego sa ekstremnom ljevicom. Mari
Le Pen je na krilima sveopšteg rasta
rasizma i skepticizma spram emigranata odnijela i onu pobjedu koja
je sve, samo ne iznenađujuća.
Mislim da je grčka Siriza prethodnih godina izgradila veoma
ozbiljnu partijsku infrastrukturu i
mislim da je jedna od rijetkih, ako
ne i jedina partija tipa jedne
ozbiljne ljevice. Ne bih rekao da je
radikalna ljevica. Ona se ne zalaže
za izlazak iz EU. U Grčkoj postoji
Komunistička partija, koja se
zalaže za izlazak iz EU i napuštanje evro-zone. Siriza nije ta partija.
Program Sirize tiče se uglavnom
odbijanja diktata iz Brisela.
U Grčkoj je zanimljivo i da je
ekstremna desnica Zora, druga po
snazi. Ako jačaju evroskeptici
unutar EU, da li to znači da se ti
evroskeptici, sa desnog i lijevog
boka, mogu u jednom trenutku
naći na istoj platformi?
Mislim da ne postoji mogućnost bilo
kakve političke saradnje između
evroskeptične levice i desnice. Videli
smo da čak ne postoji ni mogućnost
saradnje među evro-skeptičkom desnicom. Vidjeli smo najave Najdžela
Feridža da neće ulaziti u koaliciju sa
nacionalnim frontom, najavu Mari
Lepen da neće ulaziti u koaliciju ni sa
Zlatnom Zorom ni sa Jobikom u
Mađarskoj. Tu mogućnost bih u
potpunosti isključio, jer ne vidim
nijedan zajednički imenitelj te
zajedničke platforme, pa čak ni taj
evroskepticizam, koji se u potpunosti
razlikuje na lijevom i na desnom
spektru.
Jedan od komentara jačanje ljevice
u EU jeste da će sada u Briselu
Putin imati svoje sljedbenike. Da li
je ljevica, koja je ušla u Evropski
parlament, bliska Putinu?
Mislim da je to legitiman utisak, ali je
to utisak protiv koga ljevica mora
svim snagama da se bori. To je sindrom koji zahvata i nas u Srbiji, da se
često lijeve ideje poistovjećuju sa
nekim desnim populističkim primitivnim anti-imperijalizmom, koji
možemo da čujemo svuda, od nekih
umjetničkih krugova. Naravno da
ne, jer svaka ljevica koja koketira sa
Putinom, koketira sa jednom vrstom
kapitalizma, koji danas poprima
obrise autoritarnog kapitalizma.
To je onaj kapitalizam koji danas
pokušava da spasi taj kapitalistički
sistem u Evropi od njegove
demokratske nefunkcionalnosti. To
je ono protiv čega ljevica, uporedo sa
borbom protiv evropske birokratije,
koja predstavlja kvazidemokratiju,
mora da se bori.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 33
Da li vas plaši jačanje rasizma u
Evropi? Da li mislite da su u pravu
oni koji kažu da bi čak i Hitler imao
šanse da uđe u Evropski parlament
danas, sa ovakvim stavovima?
Ono gdje vidim najizrazitiji
rasistički pokret, možda čak i
neonacistički, je Mađarska. Ona je
jedina zemlja na čijem je čelu Viktor
Orban, koji je i sam po sebi, čak i za
evropske konzervativce, predaleko
desno. Borbu za vlast u Mađarskoj
trenutno ne sprovodi direktno, ali
dozvoljava stvari kao što su nekakve
milicije koje patroliraju selima koja
su većinski naseljena romskom populacijom. Orbanova vlast dozvoljava
rehabilitaciju mnogih nacista iz vremena Drugog svjetskog rata.
Mađarska je istovremeno zemlja u
kojoj je na vlasti takva partija, koja je
na ovim izborima osvojila preko 50
posto glasova. Nema protivtežu u
sebi, nego ima oblik koji je još
radikalniji i na nivou je grčke Zlatne
zore, bugarske Atake, francuskog
Nacionalnog fronta, austrijske i
holandske Partije slobode. Mislim da
Mađarska umnogome predstavlja
paradigmu za ono što nas, moguće,
očekuje i na nivou nekih drugih
zemalja EU. Ne mislim da takav
trend može da se primi u većini
zemalja EU.
Šta je s našim regionom?
Postoji jedna značajna razlika između
našeg regiona i regiona Evrope, utoliko što ekstremna desnica u Evropi
monopolizuje prostor gađenjem nad
imigrantima. Ono što je ranije bila
mržnja prema komunizmu, danas je
mržnja prema islamu. U Hrvatskoj je
Karamarkov HDZ odnio pobjedu, na
veoma malu izlaznost, koja je bila oko
24 posto. Mislim da je slična izlaznost
bila i u Sloveniji. Hrvatski HDZ, već
20 i više godina, bazira svoju političku
agendu na strahu od takozvanog srpskog
komunizma
ili
jugokomunizma.
Različite su agende ekstremne
desnice u Evropi i u regionu. To ne
34 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
znači da u istim okolnostima,
navale emigranata u ovaj region,
ekstremna desnica i u našem
regionu ne bi poprimila baš one
oblike koje ima ekstremna desnica
u Evropi. Vidim da je u Sloveniji
Janša odnio pobjedu.
Kako vidite Srbiju, od desne do
lijeve opcije?
U srpskom parlamentu ne postoji
ni pozicija ni opozicija, makar ne
ideološka. U srpskom parlamentu
među partijama ne postoje nikakve
Umjerene snage još vladaju, ali desnica u Evropi diže glavu
ideološke razlike, ni kada se tiče
ekonomskog, ni političkog programa. Oko suštine se sve naše partije
slažu. Sve se slažu oko ekonomskih
mjera. Sada se i SNS, koja je ranije
bila radikalna desnica, pomjerila ka
centru. I ona je sada za evropske
integracije i za ljudska prava.
Nikakve razlike između pozicije i
kvaziopozicije u srpskom Parlamentu
nema.
S druge strane, postoji sporazum između
SNS, iz 2011., sa austrijskom
Slobodarskom partijom, što može
umnogome da služi kao reper za ono šta
ta partija izvorno jeste. Nikada se
rukovodstvo SNS, uključujući i
sadašnjeg predsjednika Nikolića, nije
odreklo tog sporazuma, koji je potpisalo
sa predsjednikom austrijske Slobodarske
partije, partije ekstremne desnice, koja je
na ovim izborima bila treća u Austriji i
koja je već godinama unazad vrlo
relevantan politički faktor u Austriji.
Ono što je ipak interesantno za tu
partiju u Austriji jeste da
najznačajniji dio biračkog tijela te
partije jeste srpska nacionalna
zajednica u Austriji.
Kada ste vidjeli rezultate izbora za
Evropski parlament, koji je bio
osnovni utisak?
Osnovni utisak je bio da se Evropi
vraća sve ono što je Evropa u proteklih 60 godina nekako potajno ili
skriveno bila.
Konzervativna, pomalo rasistička?
To koketiranje sa snagama koje su
desnije od konzervativizma se obilo
o glavu Evropi. Simptomatičan je
jedan podatak, a to je da je u tijelu
koje je bilo zaduženo za pisanje
Evropskog ustava, onog Briselskog
sporazuma, koji je odbijen u
Holandiji i Francuskoj, od 105
članova te komisije, koja je pisala
Evropski ustav, niti jedan član nije
bio ne-bijelac, ne-hrišćanin i neevropskog porijekla. Mislim da ta
činjenica umnogome pokazuje šta
Evropa jeste.
Evropa je desničarska, konzervativna. Ono što se na ovim izborima
desilo jeste samo jedno sklizavanje
još više udesno. Mislim da je
Evropa za to sama kriva.
Kakva je, po Vašem mišljenju,
budućnost EU?
Mislim da je budućnost Evropske unije
vrlo neizvjesna. Ovaj projekat na duže
staze ne može da opstane. Mislim da je
ovakva Evropa istinska utopija.
Da li ona ima snage i energije za
ozbiljne reforme?
Nisam siguran kako bih odgovorio
na to pitanje, s obzirom da sam neko
vrijeme proveo u Briselu i vidio kako
to funkcioniše izbliza. Mislim da
Evropa, ovakva kakva jeste, nije
spremna da sebe reformiše, jer i
dalje misli da je u pravu.
Mislim da će promjena doći spolja.
Ako do promjene EU dođe, onda će
ona doći izvan evropske birokratije
i ta evropska birokratija bit će
zamijenjena nečim što se trenutno
nalazi izvan njenih okvira. Da li će
to biti političke snage s lijevog ili
desnog spektra, ne znam - nadam
se sa lijevog.
Branka Mihajlović
NAŠI PROBLEMI – EVROPSKI RECEPTI
POLITIČKA ŠTAKA zA hrOmOg PAcIjenTA Analitičar njemačkog lista Frankfurter Rundschau
smatra da Evropska Unija, ako nam želi pomoći,
BiH ne smije da tretira kao normalnu državu
h
romom pacijentu potreban je
dobar fizioterapeut, i to
sigurno ne neki koji će ga
tjerati da učini drugi korak prije nego
je napravio prvi. A to je ono što se
dešava u nesrećnoj Bosni i
Hercegovini, koja skoro dvadeset
godina nakon potpisivanja mirovnog
sporazuma ne kreće naprijed.
Prije svega, ova zemlja bi trebalo
da, u najmanju ruku, postigne
oblik nacionalne države, od kojih je
Evropska unija i stvorena. Tek tada
Bosna i Hercegovina može da
krene putem svojih susjeda i
podnese zahtjev za članstvo i na
kraju i postane članica EU.
To je poruka koju Evropa uzalud
propovijeda 15 godina. No, Srbi su
sumnjičavi prema ovom prijedlogu. Za
njih je autonomija njihove Republike
Srpske vrabac u ruci, a daleka EU perspektiva je golub na grani.
Postoji, doduše, jedan put koji vodi
iz ove dileme, ali Evropska unija ne
želi njime da ide: dijelom zbog
nezainteresovanosti, dijelom zbog
inertne birokratije, ali u svakom
slučaju najviše ne želi da krene tim
putem zbog golog neznanja.
Pogrešno je da se komplikovani
Dejtonski ustav okrivljuje za zastoj
u zemlji. Jedna zemlja koja se
sastoji od tri različite nacije, sa
suprotstavljenim interesima, u
kojoj se ne trpe odluke većine, više
liči nekoj glomaznoj, sporoj i
kontradiktornoj međunarodnoj
organizaciji. Taj čuveni „Dejton 2“,
koji priželjkuju i zahtijevaju
mnogi, neće biti ništa bolje nego što
je bio originalni Dejton. Jer, svaki
zamislivi ustav bio bi nemogući
kompromis između Bošnjaka, koji
teže da centralizuju državne
funkcije, i Srba i Hrvata s druge
strane, koji žele upravo suprotno.
Visoki predstavnici u Sarajevu i
rukovodstvo Evropske unije više bi,
zapravo, željeli da kao partnera za razgovor imaju jednu modernu državu
građana, bez obzira na porijeklo ili
konfesiju, gdje će u svim slučajevima
odlučivati većina. Ali, gdje će se,
takođe, voditi računa i o tome da niko
ne trpi zbog njegovog identiteta.
Sa ovim idealima Evropska unija je
u unutrašnjem sukobu u BiH de
fakto na bošnjačkoj strani. I naravno da su EU i Bošnjaci teoretski
u pravu. Ali, tako nešto u BiH nije
ostvarivo iz dva razloga.
Prvi razlog je taj što su nacije te
zemlje prije dvadeset godina bile u
ratu. Najbrojniji Bošnjaci su pred
cijelim svijetom najveće žrtve i
moralni pobjednici. Dok se manjine i
moralni gubitnici – u ovom slučaju
posebno Srbi – u ovoj bici za pozicije moraju posebno iskupljivati.
Drugi razlog je taj što je BiH užasno osiromašena zemlja tako da
Piše:
Norbert
Mappes-Niediek
niko ne smije da se igra s
nacionalnim kvotama kada je riječ
o funkcionisanju državne administracije. Jer, 80 odsto svih radnih
mjesta je u javnom sektoru. A onaj
ko izgubi svoj posao u državnoj
službi, zbog katastrofalnog stanja u
privredi, teško da može da pronađe
isto tako dobar posao.
Da li bi neki novi ljudi, koji bi
napravili „Dejton 2“, možda učinili
nešto bolje za BiH, od onih koji su
kreirali prvi?
Sve tri nacije zapravo žele u Evropu,
ali najmanje dvije od njih se s
pravom plaše da za takav cilj moraju
da plate previsoku cijenu. Kako bi se
pronašlo rješenje, EU mora da
preskoči preko sopstvene sjenke i da
Bosnu i Hercegovinu ne tretira kao
normalnu državu. Ona mora da prihvati da i polovina stanovništva BiH
ne želi normalnu državu.
Evropska unija takođe mora da
shvati da BiH neće jednostavno,
sama od sebe, da preraste u normalnu državu. Pri tome je „faktor vrijeme“ na strani podjele. Upravo
zbog toga, Brisel mora da prihvati
tu zemlju. Sa eventualnim
iščezavanjem države Bosne i
Hercegovine, organizatori ratnog i
mirnodopskog etničkog čišćenja na
kraju bi ostvarili pobjedu!
13. juni 2014. Spektar, broj 1 35
KNJIGA ISTINE: “ISPOVIJEST JEDNOG EKONOMSKOG UBICE”
Manjina pliva u
blagostanju, većina
grca u siroMaštvu
Ekonomski ubica je vrhunski plaćenik velikog kapitala
i politike, koji nagovara nerazvijene zemlje da uzimaju
ogromne zajmove i kredite, zbog kojih padaju u trajno
ropstvo. Donosimo predgovor iz svjetskog bestselera,
koji je napisao jedan od ubica-pokajnika, svojedobno
vodeći ekonomista planete
e
konomske ubice su izuzetno
dobro plaćeni profesionalci
koji zemljama širom planete
otimaju hiljade milijardi dolara.
Oni usmjeravaju pare iz Svjetske
banke, USAID-a i drugih stranih
organizacija za „pomoć“ u
novčanike velikih američkih „internacionalnih“ korporacija i džepove
nekoliko bogatih familija koje kontrolišu planetarne prirodne resurse.
Njihova oruđa uključuju falsifikovane
finansijske
izvještaje,
namještene izbore, podmićivanje,
iznuđivanje, seks i ubistva. Oni
igraju igru koja postoji otkad postoje imperije, s tom razlikom da se
sadašnja igra, u ovo vrijeme globalizacije, dodatno usavršila i prešla
na još viši, zastrašujući nivo.
Trebao sam već tada znati: ja sam
ekonomski ubica!
Dvije pogibije: Napisao sam
prethodne retke još 1982. godine na
početku knjige sa radnim naslovom
„Savjest jednog ekonomskog
ubice“. Knjiga je posvećena predsjednicima dvije zemlje, ljudima
36 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
koji su bili moji klijenti, koje sam
poštovao i smatrao srodnim dušama: Haime Roldosu (Jaime
Roldós) - predsjedniku Ekvadora, i
Omaru Torihosu (Omar Torrijos),
predsjedniku Paname. Obojica su
poginuli u avionskim nesrećama.
Njihove pogibije nisu bile slučajne.
Oni su ubijeni jer su se suprotstavili
bratstvu korporacija, vlada i čelnika
banaka čiji cilj je bila globalna
imperija. Mi, ekonomske ubice,
nismo uspjeli da ih obrlatimo, pa su
onda na scenu stupile druge vrste
ubica, CIA-ini sponzorisani šakali
koji su vrebali iza naših leđa.
Tada su me ubjeđivali da prekinem
pisati ovu knjigu. Počinjao sam je
pisati još četiri puta u toku sljedećih
dvadeset godina. Svaki put, moja
odluka da počnem pisati bila je
motivisana aktuelnim svjetskim
događajima: Američka invazija na
Panamu iz 1989., Prvi zalivski rat,
Somalija i uspon Osame bin
Ladena. Međutim, prijetnje i
podmićivanja su me svaki put natjerali da to prekinem.
2003. predsjednik jedne velike
Piše:
John Perkins
izdavačke kuće je pročitao radnu
verziju onoga što je tada već postalo
“Ispovijest jednog ekonomskog
ubice”. Opisao je to kao
“fascinirajuću priču koja jednostavno
mora biti ispričana“.
Onda je, sa gorkim izrazom lica,
odmahnuo glavom i rekao mi da,
pošto bi glavešine u sjedištu kompanije mogle biti protiv, on ne
može sebi dopustiti rizik da je
objavi.
Rekao mi je: Mi bismo te mogli
promovisati na tržištu u grupi
romanopisaca kao što su Džon le
Kare (John le Carré) ili Greem
Grin (Graham Greene).
Učenje na greškama: Ali, moja
ispovijest nije bila fikcija kakve su
pisali pomenuti autori. Ovo je
istinita priča o mom životu.
Jedan hrabriji izdavač, jedan koji
nije u vlasništvu internacionalnih
korporacija, pristao je da mi
pomogne da je ispričam. Jer je ta
priča morala biti ispričana.
Živimo u vremenu užasnih kriza i
izvanrednih mogućnosti. Moja
priča ekonomskog ubice je priča o
tome kako smo dospjeli tu gdje
jesmo i zašto se sada suočavamo sa
krizama koje se čine nerješive.
Priča mora biti ispričana, jer samo
kroz učenje na našim ranijim
greškama možemo doći u priliku
da ih ne ponovimo, odnosno da
prepoznamo i iskoristimo prilike
koje će se pojaviti u budućnosti.
Al Kaidin teroristički napad na
SAD desio se kao što se desio i
Drugi zalivski rat (u Iraku). No,
osim hiljada ljudi koji su nastradali
11. septembra 2001. od terorističkih
ruku, još dvadeset četiri hiljade
ljudi je umrlo od gladi i sličnih
uzroka. Zapravo, dvadeset četiri hiljade ljudi umire od gladi svakog
dana, jer nisu u mogućnosti da
skrpe dovoljno namirnica neophodnih za preživljavanje.
I što je najvažnije, ova priča mora
biti ispričana jer danas, po prvi put
u istoriji, jedna nacija ima
mogućnost, pare i moć da promijeni situaciju. To je nacija u kojoj
sam rođen i ona kojoj sam služio
kao ekonomski ubica - Sjedinjene
Američke Države.
Poljuljani ideali: Šta me je
napokon ubijedilo da ignorišem
prijetnje i potkupljivanja?
Najkraći odgovor je da je moje jedino dijete, Džesika (Jessica),
diplomirala na fakultetu i otisnula
se u svijet sopstvenim snagama.
Kada sam joj rekao da razmišljam
da li da objavim ovu knjigu i kada
sam s njom podijelio moje strahove, ona je rekla:
- Ne brini, tata. Ako te uklone, ja ću
nastaviti gdje si ti stao. Moramo ovo
da učinimo zbog tvojih unuka za
koje se nadam da ću ti podariti
jednog dana!
To je taj kraći odgovor.
Duže objašnjenje je vezano za
moju posvećenost zemlji u kojoj
sam vaspitan, za ljubav prema idealima formulisanim od strane naših
osnivača, za moju duboku
Knjiga je od 2004. do danas doživjela desetine dopunjenih verzija, a kod nas je
dostupno hrvatsko i srbijansko izdanje
posvećenost američkim idealima
koji obećavaju „život, slobodu i
potragu za srećom“ (jedna od
najpoznatijih fraza iz američke
Deklaracije o nezavisnosti) za sve
ljude, gdje god da su, i za moju
odluku da poslije 11. septembra
više ne sjedim skrštenih ruku dok
ekonomske ubice zaokružavaju
globalnu imperiju.
Ovo je istinita priča. Ja sam proživio svaki njen trenutak. Mjesta,
ljudi, razgovori i osjećanja koja
opisujem su, sve do jednog, lično
preživljeni. Ovo je moja lična povijest, koja se ipak desila u daleko
širem kontekstu svjetskih događaja
koji su oblikovali našu istoriju,
doveli nas tu gdje jesmo i stvorili
osnovu za budućnost naše djece.
Lukava Klodina: Učinio sam sve
što je u mojoj moći da vjerno prenesem svoja iskustva. Kad god
razmatram istorijske događaje ili
rekonstruišem razgovore sa drugim
ljudima, ja to činim uz pomoć više
različitih alata: publikovanih
13. juni 2014. Spektar, broj 1 37
dokumenata, ličnih bilješki i zapisa,
sjećanja - što ličnih što ljudi koji su
učestvovali u razgovorima. Koristio
sam i pet rukopisa koje sam ranije
započinjao i istorijske zapise drugih
autora, prije svega onih nedavno
objavljenih. Oni otkrivaju informacije koje su ranije bile tajne (nepoznate/neobjavljivane) ili jednostavno
nedostupne. U nekim slučajevima
sam kombinovao više razgovora
koje sam imao sa određenom
osobom u jedan razgovor, da
pripovjedanje učinim tečnijim.
Moj izdavač me je pitao da li smo
zaista sebe nazivali ekonomskim
ubicama. Ja sam ga uvjerio da jesmo,
mada obično samo kroz inicijale.
Zapravo, onog dana 1971. kada sam
počeo raditi pod Klodininim
(Claudine) patronatom, ona me je
upoznala sa sljedećim: „Moj zadatak
je da te oblikujem u ekonomskog
ubicu. Niko ne smije znati o tvom
poslu, čak ni tvoja žena.“ Onda se
uozbiljila i kazala:
- Kad jednom uđeš u ovo kolo, iz
njega nema izlaska dok si živ!
Klodinina uloga je fascinirajući
primjer manipulacije koja je osnova
sistema u koji sam stupio. Lijepa i
inteligentna, bila je veoma efikasna.
Ona je odlično razumjela moje slabosti i maksimalno ih je iskorišćavala
da ostvari to što je naumila. Njen
posao i način na koji ga je efektno
vršila služi kao primjer lukavosti
ljudi koji čine ovaj sistem.
Ekonomska čudovišta: Klodina nije
pokušavala da uljepša opis toga šta
ću morati da činim. Moj zadatak je,
rekla bi, „da ohrabrim svjetske vođe
da postanu dio ogromne mreže koja
promoviše američke komercijalne
interese. Na kraju, te vođe bivaju do
guše upletene u kučine zajmova
koji osiguravaju njihovu lojalnost.
Možemo ih iskoristiti kad god nam
se ćefne da zadovoljimo naše
političke, ekonomske ili vojne
38 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
potrebe. Zauzvrat, oni učvršćuju
svoje političke pozicije kroz zavaravanje naroda industrijskim zonama, energetskim postrojenjima i
aerodromima. Istovremeno, vlasnici
američkih
investicionih
i
građevinskih kompanija postaju
nevjerovatno bogati.“
Danas se mogu vidjeti rezultati toga
kad ovaj sistem iskače iz šina i
počinje da divlja. Rukovodioci
naših najcjenjenijih kompanija
upošljavaju ljude da za skoro
robovske nadnice rintaju od jutra
do sutra pod neljudskim uslovima u
azijskim fabrikama. Naftne kompanije bezobzirno ispumpavaju
toksine (otrove) u rijeke koje
protiču rezervatima sa tropskim
šumama, svjesno ubijajući ljude,
životinje i rastinje, čineći genocid
nad starim kulturama.
Farmaceutska industrija uskraćuje
spasonosne lijekove milionima
Afrikanaca zaraženih sidom.
Dvanaest miliona naših američkih
porodica nisu sigurne da će imati za
sljedeći obrok. Energetska industrija
stvara čudovišta kao što je jedan
Enron. Finansijski sektor stvara
čudovišta kao što je Andersen.
Pogrešna ideja: Odnos prihoda
jedne petine najbogatijih država
naspram prihoda jedne petine
najsiromašnijih je skočio sa 30:1 u
1960. na 74:1 u 1995-toj. SAD troši
preko 87 milijardi dolara vodeći rat
u Iraku dok Ujedinjene nacije procjenjuju da bi za manje od polovine
te sume mogli omogućiti čistu
vodu, odgovarajuću ishranu, sanitarne usluge i osnovno školstvo
svim ljudima na svijetu.
A mi se još čudimo zašto nas teroristi napadaju?
Neko bi prebacio teret svih naših
trenutnih problema na organi zovanu zavjeru. Kamo sreće da je to
tako jednostavno. Zavjera može biti
iskorijenjena i njeni učesnici izvedeni pred lice pravde. Ovaj sistem je,
međutim, podstaknut nečim daleko
opasnijim nego što je zavjera. On
nije vođen malim krugom ljudi već
kroz koncept koji je postao
prihvaćen kao neko Jevanđelje: ideja
da sav ekonomski rast doprinosi
ljudskom rodu i da, što je veći rast,
bude veća korist.
Ovo uvjerenje takođe ima sljedeću
posljedicu: oni ljudi koji su usavršili
potpirivanje vatre ekonomskog
prosperiteta trebali bi biti uzvišeni i
nagrađeni, dok su oni koji su rođeni
na marginama predviđeni za
eksploataciju.
Ideja je, naravno, pogrešna. Znamo
da u mnogim zemljama od
ekonomskog rasta korist ima samo
mali dio stanovništva i, u stvari, taj
rast može dovesti do proširivanja
očajnog stanja za većinu. Ovaj
efekat je pojačan posljedičnim
uvjerenjem da predvodnici industrije koja održava ovaj sistem trebaju imati poseban status, uvjerenje
koje je korijen mnogih naših
aktuelnih problema i zato je možda
razlog izobilja teorija zavjere.
Žetva zla: Kada se muškarac i žena
nagrađuju za pohlepu, pohlepa
postaje motiv kvarenja ljudi. Kada
proglasimo pohlepno iskorištavanje
zemljinih resursa za vrlinu koja se
približava svetosti, kada učimo našu
djecu da imitiraju ljude koji nemaju izbalansiran život i kada
određujemo da ogromne grupe
stanovništva budu podređene
elitističkoj manjini, onda izazivamo
vraga. Poslije žanjemo to zlo što
smo ga posijali.
U njihovom stremljenju da uvećaju
svoju globalnu imperiju, korporacije,
banke i vlade (grupno zvani korporatokratija) koriste svoju finansijsku i
političku snagu da osiguraju da naše
škole, preduzeća i mediji podržavaju
kako pogrešni koncept tako i njegove
posljedice. Oni su nas doveli do tačke
kada je naša globalna kultura
čudovišna mašina koja zahtijeva
Globalna pljačka odvija se pod okriljem politike, velikih finansijskih institucija, obavještajnih i sličnih službi
eksponencijalno rastuće količine
goriva i održavanja, toliko velike da će
na kraju proždrijeti sve u vidokrugu i
biće ostavljeno bez drugog izbora
osim da uništi samu sebe.
Troši, troši i troši: Korporatokratija
nije zavjera, ali njeni članovi dijele
iste vrijednosti i ciljeve. Jedna od
korporatokratijskih
najvažnijih
funkcija je da ovjekovječi i
neprestano širi i učvršćuje sistem.
Životi onih koji su dio sistema, kao
i njihovi znaci raspoznavanja koji
su njihova nagrada: jahte i privatni
mlazni avioni, predstavljeni su kao
uzor koji nas inspiriše da trošimo,
trošimo i još više trošimo.
Svaka prilika se koristi da nas
ubijede kako je kupovina naša
građanska dužnost, da je pljačkanje
zemlje dobro za ekonomiju i da
zato služi višim interesima. Ljudi
kao što sam bio ja plaćeni su bezobrazno mnogo da bi sve to
sprovodili u djelo. Ako mi zatajimo,
onda daleko zloćudnija vrsta ubica
– šakali, izlaze na scenu. A ako i
šakali zataje, onda posao prelazi u
ruke militarista koji izazivaju
oružane sukobe.
Ova knjiga je ispovijest jednog
čovjeka koji je, onda kada sam bio
ekonomski ubica, bio dio relativno
male grupe. Ljudi koji imaju slične
uloge danas su daleko brojniji. Oni
imaju
manje
bezazleznija
zvanja/titule i oni pohode zdanja
Monsanta, Dženeral Elektrika,
Najka, Dženeral Motorsa, VolMarta i skoro svih ostalih
najznačajnijih svetskih korporacija.
U suštini, “Ispovjest jednog
ekonomskog ubice” je i njihova
ispovjest koliko je i moja.
Nezasita glad: Ovo je takođe i tvoja
istinita priča, priča kako o tvom svijetu tako i o mom, o prvoj istinski
globalnoj imperiji. Istorija nas uči
da će, ako ne promijenimo ovu
predstavu, ona garantovano završiti
kao tragedija.
Imperije ne traju vječno. Sve i jedna
je doživjela užasan kraj. One
uništavaju mnoge kulture, stremeći
većoj dominaciji, i na kraju se same
uruše. Nijedna zemlja niti grupa
zemalja ne mogu dugoročno napredovati kroz iskorištavanje drugih.
Ova knjiga je napisana da bi mogli
da postanemo pažljiviji i da promijenimo našu sudbinu. Siguran sam
da ćemo, kada dovoljno nas postane
svjesno toga da smo iskorištavani od
strane ekonomskih čudovišta, koja
stvaraju nezasitu glad za svjetskim
resursima, stvarajući sistem koji
gaji robovlasništvo, onda prestati
da ga tolerišemo. Preispitaćemo
našu ulogu u svijetu u kome manjina pliva u blagostanju dok se
većina davi u siromaštvu,
zagađenju i nasilju. Mi ćemo se
posvetiti upravljanju kursa prema
ljudskosti, demokratiji i socijalnoj
pravdi za sve.
Priznanje da problem postoji prvi je
korak prema pronalaženju rješenja.
Ispovijedanje grijeha je početak
spasa.
Neka ova knjiga onda bude
početak našeg spasenja. Neka nas
inspiriše da dostignemo više nivoe
posvećenja i povede nas prema
ispunjenju sna o uravnoteženim i
pravednim društvima.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 39
BERLINSKO ČUDO: JEDNA KUĆA ZA TRI RELIGIJE
CRKVA, DŽAMIJA I SINAGOGA
POD ZAJEDNIČKIM KROVOM!
Rabin, imam i evengalestički svećenik pokrenuli
projekat bez premca u svijetu, čijom bi realizacijom
vjernici jevrejske, kršćanske i muslimanske
vjeroispovjeti svoje obrede obavljali na istom mjestu.
Početak izgradnje predviđen za 2016. godinu
Grad rana - grad čuda! Ovako
židovski rabin Tovia Ben Chroin
naziva Berlin, grad u kojem je
planiran holokaust, jedan od
najvećih zločina protiv čovječnosti
u 20. Stoljeću.
Njegovi roditelji su 1935. godine iz
Njemačke pobjegli u tadašnju
Palestinu. Sada ovaj rabin iz
Jeruzalema živi u berlinskoj četvrti
Mitte i druži se sa evangelističkim
svećenikom
Gregorom
Hohbergom i muslimanskim
imamom Kadirom Sančijem.
Test tolerancije: Mantija, kipa i
džube na jednom mjestu nisu nešto
što se podrazumijeva, sigurno ne u
zemljama kao što su Nigerija u
Maketa budućeg vjerskog objekta
40 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
onim na Bliskom istoku, gdje religiozni sukobi koštaju ljude života.
Ali i u Njemačkoj u pojedinim
glavama još uvijek postoji odbojnost prema ljudima druge vjere.
Utoliko je ljepša ova slika:
Duhovnjaci su na svojim rukama
složili tri cigle boje pijeska - cigle
od kojih treba biti sagrađena
“House of One”.
Ta “Kuća za sve” ili “Kuća za
Jednoga” je prava senzacija. To je
prva sakralna građevina na svijetu
koja ujedinjuje sinagogu, džamiju i
crkvu. Ona će biti svojevrsni test
tolerancije.
Gradnja treba početi 2016. godine.
Radovi će se izvoditi na parceli na
Petrovom trgu u berlinskoj četvrti
Piše:
Bettina Kolb
Mitte, mjestu koje je donedavno
korišteno kao parking.
Kršćani su ovdje još prije 700 godina služili svete mise. Ovdje se
nalazila jedna gotička, jedna
neobarokna, a onda jedna
neogotička crkva koja je teško
oštećena u Drugom svjetskom ratu
da je morala biti srušena. “House
of One” će stajati tačno na temeljima te, posljednje crkve.
"Ali mi nismo željeli jednostavno
sagraditi crkvu, jer grad se promijenio. Ljudi svih konfesija žive ovdje
i mi smo željeli mjesto na koje će
oni skupa ići", kaže svećenik
Gregor Hohberg.
Zbog toga predstavnici tri
monoteističke religije koncipiraju i
grade novu kuću.
"Mi nismo u potrazi za novom
religijom i ne želimo miješati naše
identitete", kaže imam Kadir Sanci.
Liberalni rabin Tovia Ben Chorin
želi da to bude mjesto na kojem će
se učiti o religiji, bez misionarenja,
ali na kojem će se i kritički diskutirati o religiji. On kaže: "Govor je
sporiji od oružja."
Mjesto susretanja: Mulitireligiozne
prostorije postoje i na drugim mjestima, kao primjerice na aerodromima ili u sjedištu Ujedinjenih naro-
Udruženi vjerski lideri: Hohberg, Ben Chroin i Kadir Sanči
da. U švajcarskom gradu Bernu se
upravo gradi jedan takav centar. Ali
Berlin treba biti drugačiji i imati
prvu međureligijsku sakralnu
građevinu.
Na međunarodnom konkursu za
arhitektonsko rješenje pobijedio je
berlinski ured Kuehn Malvezzi.
Njegov prijedlog arhitektonskog
rješenja podrazumijeva gradnju
32 metra visokog tornja, jedne
kocke koja se nalazi ispod toga i
centralne kupole koja se izdiže
iznad gradske panorame. Svaka
od tri religije ima svoju vlastitu
prostoriju za obavljanje vjerske
službe: dvospratnu, kako je
uobičajeno za sinagoge i džamije,
jednospratnu za crkvu.
"Vratili smo se veoma daleko u
prošlost i zaključili da se prvobitne
forme sakralne gradnje za jevreje,
kršćane i muslimane međusobno
mnogo ne razlikuju", kaže
arhitekta Winfried Kuehn. Unatoč
tome, njegov prijedlog u više
navrata je bio prilagođavan potrebama pojedinih religija. Primjerice,
sinagoga i džamija moraju biti
okrenute prema istoku, za sinagogu
je na krovu potrebno više prostora,
itd. Najveća prostorija će biti centralna kupola, mjesto susreta i
dijaloga i to i za vjernike i za
ateiste.
Donatorske cigle: Na vjerske
službe su pozvani i ljudi drugih
religija. Ovom otvorenošću se želi,
prije svih, oduševiti mlade ljude.
Oni u crkvu skoro da više i ne idu.
Jevrejska zajednica u Berlinu, koja
je tokom holokausta uglavnom
uništena, sporo se obnavlja. Samo
mladi muslimani sve više uzimaju
učešća u religijskom životu.
Za njih i sve druge koje to zanima
molitva petkom će dijelom biti
održana na njemačkom. To u
Njemačkoj uopće nije slučaj, jer se
u džamijama u ovoj zemlji molitva
često obavlja na turskom, arapskom
i bosanskom jeziku. Islamskofundamentalistički tvrdolinijaši na
internetu kritikuju ovaj projekt i
učešće muslimana u njemu.
Procjenjuje se da će izgradnja ove
kuće koštati 43 miliona eura, a pri
tome se očekuje pomoć iz cijelog
svijeta. Preko jedne internet stranice, koja postoji na sedam jezika,
moguće je kupiti jednu ciglu za
deset eura. Na taj način se može
sudjelovati u provođenju ideje koja
ima budućnost.
"Nadam se da će nešto od ove ideje
stići i do Jeruzalema", kaže rabin
Tovia Ben Chorin.
Jedno pitanje će, u tome se slažu
sve tri vjerska velikodostojnika,
naravno i tokom dijaloga ostati
otvoreno: Ko je “One”, da li je to
jedan Bog?
"To je onaj ko je stvorio raznolikost,
inače bi sve bilo dosadno", kaže
rabin Chorin.
Prevod: Zorica Ilić
Deutsche Welle
13. juni 2014. Spektar, broj 1 41
PUTEVI VJERE: IZMEĐU RELIGIJE I DUHOVNOSTI
AKO SE U BOGA ZAKLINJU,
ZAŠTO ONDA KAVGU ZAMEĆU?
Kad bi u vodećim religijama bilo dovoljno duhovnosti,
u svijetu gotovo da ne bi bilo ratova, terorizma,
nacionalizma i rasizma. Ako ćemo suditi po
rezultatima, očigledno je da te religije ne mogu
ponuditi ljudima ništa više od rituala i nacionalizma
N
akon proživljenog određenog
perioda života, nekim ljudima
koji su opčinjeni čudom
rađanja života na Zemlji i magijom
prostranstva zvjezanog neba u nekoj
tihoj ljetnoj noći, vrlo rano se jave
ozbiljna pitanja tipa: ko sam ja, otkuda dolazim, zašto sam tu, kuda
odlazim kada nastupi smrt i kada se
ugasi ova misterija zvana Život?
Naravno,
ovo
je
potpuno
individualna stvar iz kakvih pobuda
čovjek samom sebi i drugima počne
postavljati ovakva, po mnogima,
“teška” filozofska pitanja “o smislu
života”. Međutim, ono što je
zajedničko gotovo svima jeste
činjenica da sa ovim pitanjima, u
brojnim slučajevima, započinje
ozbiljna potraga za njihovim
odgovorima, bilo kroz iščitavanje
raspoložive literature u bibliotekama
i na internetu, bilo kroz potrebu za
vjerskom naobrazbom ili kroz živo
druženje sa ljudima koji su na
duhovnom putu.
Većini je, naime, tokom njihovog životnog “sazrijevanja” jasno da čovjek
nije samo tjelesno biće, dakle stvorenje sačinjeno od materije (krvi
i mesa), već da svoje postojanje
duguje nečemu što baš i nije očima
vidljivo i rukama opipljivo. Uostalom
i od zraka živimo, sa svakim udahom
42 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
to potvrđujemo, ali ga ne vidimo?!
Dublje, puno dublje od površine
vanjske forme postojanja i života
biljnog, životinjskog, ljudskog svijeta,
svjesni smo da postoji nešto što
najčešće zovemo – duh i duša. A čim
spomenemo ove apstraktne, ali
mnogima bliske pojmove, odmah se
nalazimo na terenu duhovnosti i
religije.
Neizvjesna staza: Zaista, otkuda
čovjeku
uopće
potreba
za
duhovnošću, vjerom, religijom?
Istina je da se tokom duge ljudske
povijesti čovjek stalno mukotrpno
trudio da objasni prirodne pojave,
određene zakonitosti koje se
ponavljaju, strukturu života od
jednoćelijskih organizama do
složenih oblika postojanja. Iz toga su
vremenom proistekla naučna objašnjenja koja su našla svoje mjesto u
različitim naučnim disciplinama kao
što su: fizika, hemija, biologija,
geografija itd. Međutim, isto tako je
istina da se uporedo sa ovim
racionalnim objašnjenjem svijeta u
kojem se čovjek kretao stalno razvijala jednostavna ljudska potreba za
duhovnim ispoljavanjem i izražavanjem unutarnje, kreativne snage u
čovjeku. Iz toga se vremenom razvila
umjetnost kroz pjesništvo, slikarstvo,
Piše:
Šefik Avdagić
arhitekturu itd.
Kroz ljudsku povijest, dakle, čovjek
se kroz različite životne pravce, koje
je poput sjene pratila stalna borba za
opstanak, nastojao približiti nekim
idealima, savršenstvu i dostizanju
apstraktnih “božanskih visina” koje
bi ga učinile ispunjenim, sretnim i
zadovoljnim. Iz tog njegovog
traganja za nečim što se spoznaje
kroz individualno duhovno (spiritualno) iskustvo, vremenom su se
rađali brojni duhovni pravci,
religijske zajednice i duhovna
učenja. Ona su propagirala različita
vjerovanja, običaje i kulturu.
Naravno, u varijanti “ogoljene
duhovnosti” bez primjese vanjskih
rituala, običaja, ljušture koja počesto
može da zavede i odvede na krivi
put, riječ je o putu duhovnog razvoja koja vodi do samospoznaje,
iskustvenog uvida u ono što mi na
prvom mjestu jesmo – duh i duša, a
ne ono što mislimo da jesmo fizičko tijelo. Iz toga proizilazi naše
prijanjanje za materijalni svijet i
poistovjećivanje sa egom kojeg
uglavnom karakteriše sebičnost čija
je polazna tačka “ja i moje”.
Riječ je stazi kojom se rjeđe ide, jer je
ona neizvjesna, teška i nije za svakoga. Ona zahtijeva disciplinu, stalni
nadzor i preispitivanje životnih
stavova, dobrih i loših životnih
odluka, navika i sklonosti, te načela
koja nas vode da budemo mirniji,
pošteniji, saosjećajniji prema svemu
što predstavlja neki oblik života kao
što su minerali, biljke, životinje,
ljudi.
Kada osoba zakorači na stazu
duhovnosti, ona ili on odjedanput
postanu svjesni činjenice da je ljudski život izuzetno dragocjen, plemenit
i svet. Imajući u vidu njihovu težnju
za općim dobrom ljudi i društvene
zajednice u kojoj žive, oni polaze od
prakticiranja neke duhovne prakse
koju im njihova vjera nalaže. Tako se
pripadnici katoličke vjere i
hrišćanstva - kršćani i pravoslavci
mole Majci Božijoj (djevi Mariji) i
Isusu Kristu/Hristu, pripadnici islama - muslimani mole se Allahu, pripadnici judaizma - jevreji mole se
Jehovi, hindusi se mole Rami, Krišni
i Šivi, budisti Budhi itd. Pored takozvanog individualnog “rada na sebi”,
pripadnici brojnih vjerskih zajednica
u svijetu poduzimaju mnoga djela
služenja nazivajući sebe “glasnicima
Božijim”.
Tri izreke: Prema njihovom vjerovanju
i objašnjenju značenja riječi “glasnik”,
svako je ljudsko biće glasnik Božji, jer
su svi na ovome svijetu rođeni Božijom
voljom. Prema ovom učenju, koje
propagira vjerovanje u jednog Boga,
bez obzira kojim Ga imenom zvali
(Allah, Isus, Jehova, Brahma, Višnu,
Šiva itd.), samo neprestano istraživanje
i samoispitivanje otkrit će razlog zbog
kojeg je Bog poslao svoje glasnike u
svijet.
Kad se već rodio kao ljudsko biće,
čovjek mora spoznati Boga u sebi.
Dužnost svakog pojedinca, kao glasnika Božjeg, je da sprovodi u djelo i
širi načela istine, ljubavi i mira, da
doživi blaženstvo i podijeli ga s
drugima. Prema ovom učenju
monoteističkih religija (vjera u
jednog Boga), onaj koji širi ideje o
prolaznosti, svjetovnosti i kratkotrajnosti ne može se zvati glasnikom
Božjim.
Da bi pobliže shvatili o čemu je riječ,
evo kratke priče iz kršćanstva…
Naime, kada se rodio Isus, došla su
ga posjetiti tri arapska kralja. Bili su
presretni vidjevši novorođeno
djetešce. Na odlasku, prvi je kralj
rekao Mariji: “Majko, rodila si dijete
koje voli Boga.” Drugi je kralj rekao:
“Drevno i vječno Božanstvo uzima
ljudski lik da pokaže čovjeku put
ljubavi i istine”. Kao što je sin
zakoniti nasljednik očeve imovine,
tako i čovjek polaže isto pravo na
Božju imovinu ljubavi, istine,
strpljivosti, mira i suosjećanja. Prema
ovom vjerovanju načelo ljubavi je
najviše, temeljno načelo svih ljudskih
“Majko, rodila si dijete koje će Bog
voljeti.” Treći kralj je rekao: “Majko,
tvoje se dijete ne razlikuje od Boga.
Oboje su jedno te isto.”
Kad jednom shvatimo unutarnje
značenje ovih triju izreka, saznat
ćemo istinu. Onaj koji voli Boga je
glasnik Božji, onaj koga Bog voli je
Sin Božji, a onaj koji shvaća načelo
jednote postaje jedno s Bogom.
Prema tumačenju kršćanstva, čovjek
kao primatelj Božje ljubavi, isto bi to
načelo trebao prenositi i svojim bližnjima. To je ono što je Isus objavio
napuštajući svoj smrtni omotač: “Svi
su jedno, dragi moj sine. Odnosi se
prema svima jednako.”
Ljubav - Bog: Ovdje je riječ o
odbacivanju tjelesne vezanosti, jer
tijelu je suđeno da se mijenja i da
na koncu nestane. Isus je širio
božansku poruku ljubavi, jer ga je
Bog volio. On je rekao: “Smrt je
odjeća života”. Tijelo je poput
vodenog mjehurića, ono je samo
odjeća pojedinačne duše. Zato,
rekao je, čovjek mora odbaciti tjelesnu vezanost i razvijati vezanost
za duh.
Slično ovome i drevno učenje Veda,
čija je postojbina Indija, objavljuje:
vrijednosti. Ukratko, ljubav je Bog!
Ali, da se vratimo na početak priče o
duhovnosti koja bi trebala biti temeljem, suštinom svake religijske prakse
i različitih vjerovanja čiji je cilj
spoznaja čovjeka da su prije
materijalnog, fizičkog postojanja
on/ona prevashodno duhovna bića
koja su u stanju da dostignu (iskuse)
svoju božansku prirodu. Dakle, ovdje
akcenat nije na vjerovanju već na
realizaciji, spoznaji TO-ga u što se
vjeruje “da je Bog stvorio čovjeka na
vlastitu sliku i priliku”.
Zato se postavlja pitanje da li postoje
neke zajedničke karakteristike,
osobine idealnog ljudskog bića kojima stremi svaka religija? Dakako,
riječ je ljudskim vrijednostima
kojima ćemo se pozabaviti u nastavku ovog osvrta na duhovnost i
religije, a to su: MIR, ISTINA,
LJUBAV, ISPRAVNO DJELOVA NJE i NENASILJE.
Bez ambicije da se svakim od ovih
temeljnih načela bavimo ponaosob,
na ovom mjestu treba samo istaći da
je kriza i sustavno neobraćanje pažnje na ove ljudske vrijednosti kroz
odgojno obrazovni proces te zanemarivanje istinske duhovnosti kroz
13. juni 2014. Spektar, broj 1 43
uobičajeni pristup vjeronauci, umnogome dovelo do ekonomske i kulturne krize ljudske civilizacije.
Hiljade knjiga napisane su o vjeri i
duhovnosti. Ti aspekti života trebali
bi ljude zbližavati, no već su hiljadama godina uzrok dubokih podjela, pa i ratova. Razlozi tome su
mnogi, a među najočiglednijim su
oni koji govore o neznanju,
dogmatskom, krivom tumačenju
vjere i neprakticiranju osnovnih
načela nekog duhovnog učenja.
Političko izopačenje: Savremena
misao daje svoje odgovore i tumačenja,
pa tako u knjizi “Nova otkrića”
Donald Walsch kaže da je religija
ustanova izgrađena oko određene
ideje. Kada te ideje postanu krute, kao
da su zapisane u kamen, nazivaju se
dogmama ili doktrinama. Tada ih je,
uglavnom, nemoguće promijeniti.
Organiziranim je religijama potrebna
vaša vjera u njihova učenja.
Za duhovnost se kaže da je iskustvo
koje od vas ne zahtijeva nikakvo
uvjerenje. Prije bi se moglo reći kako
vas neprestano potiče da zamjećujete
svoje iskustvo. Osobno vam iskustvo
postaje autoritet, a ne nešto što vam je
drugi rekao.
Jedan indijski učitelj, Vivekananda, u
knjizi “Bhakti yoga” kaže: „Vrlo je
dobro roditi se u crkvi, ali je loše tamo i
umrijeti. Drugim riječima, dobro je u
početku pripadati nekoj vjerskoj
zajednici, jer ona u nama pobuđuje plemenite osobine i usmjerava nas, ali se
najčešće događa da nikad ne uspijemo
nadrasti njezina ograničenja.“
Nadalje, u jednom odlomku navodi:
„Vidio sam maloumne koji piju ustajalu vodu iz zdenca iako u blizini
imaju svježu vodu, samo zato što je
zdenac iskopao njihov otac. Iz svog
života znam da sama religija nije
kriva nizašto. Nije religija protjerivala
ljude, nije religija spaljivala vještice,
nije religija nanosila zlo. Sve su to
radili ljudi, u ime religije, iako se radi
samo o politici. Ko je onda kriv kada
44 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
se religija izopači u politiku?“
Ako se zapitamo šta religija danas
jeste, a što bi trebala biti, prvo što
upada u oči jeste da se ona sastoji od
obreda, običaja i dogmi koji preživljavaju na temelju straha i slijepe
vjere. Religija razlikuje one koji joj ne
pripadaju i osuđuje njihov način
života. Religija nameće svoje
mišljenje (učenje) i ne dozvoljava
slobodu.
Danas su religije podijeljene u
bezbrojne sekte i kultove. Ogranci tih
religija postali su iznimno kruti. To je
dovelo do njihovih podjela i razdvajanja.
Nasuprot tome, istinska religija bi
trebala pridonositi sreći i razumijevanju, pridonositi miru u svijetu, a ne
sama biti uzrok sukoba, podjela, pa i
ratova. Trebala bi objedinjavati
ukupnu naprednu misao koja počiva
na istini, a ne na dogmama koje su
često pretvorene u zakone koji daju
ovozemaljski legitimitet za progon i
nametanje svoje volje neistomišljenicima.
Vlastiti put: Gotovo u svim religioznim spisima govori se o ljubavi, sreći,
jedinstvu; ne govori se o mržnji i
ljubomori. Zašto dolazi do odstupanja
od proklamiranog i potpunog zastranjivanja? Odgovor je da su to ekonomski interesi pojedinaca ili skupina, koji
su poštenu namjeru objavitelja nekog
religioznog puta iskoristili za vlastite
interese, te jačanje svoje moći i udruživanje u interesne skupine s ciljem
nametanja svoje vlasti. Gubi se svaka
moralnost, etičnost.
Osnivač
svjetskog
pokreta,
Međunarodnog društva za svjesnost
Krišne, učitelj Bhaktivedanta Swami
Prabhupada, kaže da načela religije
ne bi smjela počivati na dogmama i
formulama koje je stvorio čovjek, već
na četiri principa, propisana pravila:
strogosti, čistoći, milosrđu i
istinoljubivosti. Nepoštivanje ovih
načela dovodi do razočaranja pojedinaca u religiju.
Tako
indijski
nobelovac
Rabindranath Tagore u svojoj knjizi
“Čovjekova vjera” kaže: „Osvjedočio
sam se da u religiji, kao i u umjetnosti, ono što je prirodno, grupi uopće
nije važno”.
Većina čovječanstva pripada, ili
barem misli da pripada, pojedinim
religioznim skupinama. Većina zna
samo osnove iz liturgije i različitih
rituala, tradicije, običaja kada se slave
određeni vjerski praznici kao što su:
božić, uskrs, bajram, hanuka, različiti
“praznici svjetla” itd. Povijest nastanka, dublji smisao poruka koje im se
daju, većina ne razumije, ali se
svejedno osjećaju pripadnicima te
(određene) religiozne skupine.
Intelektualno svjesniji, povlače se i
sami pokušavaju pronaći put ka “svojoj” duhovnosti.
Postoji niz primjera - veliki pisci,
znanstvenici, pa i obični pojedinci
odabiru takozvani “vlastiti put”. O
tome se rjeđe u društvu govori.
Uzimaju se njihova djela i dijelovi iz
njihovog učenja, koji odgovaraju
vladajućoj eliti. To se prvenstveno
odnosi na Zapad i njegovu filozofiju
koja je upregnuta u kola liberalnog
kapitalizma koji prihvaća cijeli svijet.
Darwinova (ne)istina: Mnoštvo je
primjera, kao sv. Toma Akvinski, koji
je nakon teške bolesti, koju je jedva
preživio, nakon vraćanja iz komatoznog stanja, izjavio da je sve što je
napisao potpuni promašaj. Poslije
toga nije napisao više ni reda teksta.
Bez obzira na njegove riječi, nije se
išlo u istraživanje razloga za njih,
nego je njegov nauk i danas temelj
učenja u Katoličkoj crkvi.
Sljedeći je primjer Darwinova teorija
evolucije, koju su već bezbroj puta
oborili eminentni znanstvenici, jer se
ne može dokazati postanak čovjeka
od primata (nedostatak arheološke
potkrijepljenosti). Sam Darwin bio je
praktičan vjernik., a ta se teorija
direktno kosila s učenjem Crkve. Bez
obzira na neargumentiranost, ona se
i danas u školama širom svijeta predstavlja kao službena i istinita.
U nekim se zemljama u brojnim školama (kao kod nas u BiH) predaje i
vjeronauk, tako da se istovremeno
uče kontradiktorne stvari, kao što su
npr. teorije o postanku svijeta iz
velikog praska, Einsteinova teorija
relativiteta itd. (Einstein je bio
zaljubljenik u indijski sveti spis
“Bhagavad-gitu”, u kojoj su temeljni
odgovori koje nije prepoznao).
Za sve ove teorije karakteristično je
da tragaju za istinom. Svoje pretpostavke proglašavaju istinama za
koje se dodjeljuje i Nobelova
nagrada, novac čovjeka koji je izmislio eksploziv od kojega je toliko ljudi
stradalo. Sami bi sebi htjeli pripisati
nekakvu moć, a Vrhovni Stvoritelj
kao da ne postoji.
Jedno je sigurno: cilj nauke, kao i
religije, trebala bi biti istina, ali tu ne
može biti pomaka kad je nauka
fokusirana isključivo na vanjski svijet,
a
religija
na
podržavanje
praznovjerja, slijepog vjerovanja,
običaja i dogmi. Nauka traži put ka
moći, a religija nadzor nad ljudskim
srcima. To je malo perfidnija i još
opasnija metoda uspostavljanja moći.
Bog u sebi: Sam pojam duhovnosti
često se krivo tumači ili krivo predstavlja. Istinska duhovnost nadilazi
okvire nacionalnosti, religija, sekti,
spola ili boje kože. Da bi pobliže
razlučili religioznost i duhovnost
citirat ćemo jednu od vodećih osoba na
tom polju (on je autor petnaestak
izvrsno
ocijenjenih
knjiga,
diplomirani psiholog sa sveučilišta
Princeton, koji se nalazi na čelu nekoliko klinika za odvikavanje, te posebni
savjetnik za školstvo u SAD-u).
John E. Favors kaže: “Religije se
često bave moralno-etičkim pitanjima te pokušavaju dokazati postojanje Boga. Sama duhovnost, s druge
strane, nadilazi okvire morala i etike
(podrazumijeva se da duhovna osoba
prirodno slijedi sve moralno etičke
zakone ovoga svijeta) te se bavi
mišlju kako služiti Gospodinu. U
samoj duhovnosti nije upitno
postojanje Boga već kako Mu se približiti i bolje Ga upoznati. Također,
osnova duhovne filozofije je da
nemamo ništa sa ovim privremenim
materijalnim tijelom nego da smo
čista duhovna duša koja putuje iz
života u život dok ne dostigne
savršenstvo”.
Koja je, dakle, glavna razlika između
religije i istinske duhovnosti? Religija
je usmjerena na vršenje rituala, a
duhovnost je usmjerena na iskreno
traganje i spoznaju, živi doživljaj
Boga u sebi. Akcenat nije na teoriji,
filozofiji i učenju već na djelovanju,
akciji u primjeni tog učenja u koje se
vjeruje da dovodi do realizacije
Bogočovjeka čija iskra obitava u
svima nama. Ali ona još spava i čeka
da ga svojim dobrim djelima,
ljubavlju, saosjećanjem i svim
ostalim vrlinama koje čovjeka čine
čovjekom – probudimo.
Proces je isti kao kod sadnje sjemena,
rasta i sazrijevanja ploda kod neke
biljke… U cijelom tom procesu podjednako su važni i naša pažnja (koncentacija) i ljubav, i to kad i u koje vrijeme zalijevamo biljku da bi plod
jednoga dana postao očigledan.
Čovjek na raskrsnici: Mnogi zaboravljaju da je prvo postojao Isus
(Nazarećanin) da bi kasnije postao
Krist ili Hrist, baš kao što je prvo pos-
tojao Gautama Sidarta, sin kralja,
koji tek kasnije, vremenom, postaje
Budha, što u prevodu znači
Probuđeni! Dakle, i jedan i drugi su
svojim životima svjedočili o potencijalu koji skriva utjelovljenje duše u
ljudsko tijelo: ni manje ni više nego
spoznaju Boga u sebi.
Sva čovjekova patnja u biti vodi porijeklo iz njegovog nezadovoljstva,
dubokog osjećaja nezadovoljstva sa
onim što jeste i kakav jeste. Jer, na
ljestvici postojanja božanske kreacije
ili sveprisutne čiste Svijesti, čovjek se
nalazi tačno na sredini, na raskrsnici
između nižih svjetova (minerali,
biljake, životinje) i očaravajućeg svijeta božanske prirode u njemu, koja
teži da se ispolji, ali ne nalazi plodno
tlo za to.
Svima je jasno: ako bi u vodećim
svjetskim religijama bilo dovoljno
duhovnosti u svijetu gotovo da ne bi
bilo ratova, terorizma, nacionalizma
i rasizma. Pa, ako ćemo suditi po
rezultatima, očigledno je da vodeće
svjetske religije danas ne mogu
ponuditi ljudima ništa više od rituala
i nacionalizma. Rituali imaju svoju
vrijednost samo ukoliko su
podređeni duhovnosti. U protivnom,
rituali bez duhovnosti su ne samo
beskorisni, nego i opasni za čitavo
čovječanstvo kade se suoče sa pukim
običajima i ljušturom neke druge
religije.
I dvije poruke za kraj:
„Sve velike svjetske religije proizlaze
iz jedne istine. Pripadnost jednoj
religiji bez primjene istine jest kao da
slijepac vodi slijepca. Oni koji pripadaju Bogu vole sve. Ljubav je
religija univerzuma, ostvaruje
nepodijeljenu, apsolutnu Stvarnost“,
kazao je Swami Rama.
“Trebate odustati od vjerskih razlika.
Postoji samo jedna religija - religija
ljubavi. Postoji samo jedna kasta kasta čovječanstva. Postoj samo jedan
jezik - jezik srca. Postoji samo jedan
Bog , a On je sveprisutan”, riječi su
Sri Sathya Sai Babe.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 45
NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI: MULA MUSTAFA BA[ESKIJA
PAMćENJE UMIRE,
SAMO ZAPISI OSTAJU
Da nije bilo Mula Mustafe Ba{eskije, ~uvenog po
izreci: "Sve {to se zabilje`i ostaje, a sve {to se pamti
nestaje", danas gotovo da ne bismo znali kakvim
dahom je disalo Sarajevo osamnaestog stolje}a
M
ula Mustafa Ba{eskija ([ev ki) na{ je naj~uveniji ljetopisac, hroni~ar. Ro|en je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar
Sinanovoj mahali. Pretpostavlja se da
je umro 18. avgusta 1809. godine u
Sarajevu. O Ba{eskiji znamo samo
ono {to je on sam o sebi zabilje`io u
svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to
i jedini izvor za upoznavanje njegova
`ivota i rada.
Puno mu je ime Mula Mustafa Ba{eskija. Koristio je pjesni~ki pseudonim [evki. Sin je Ahmedov, a unuk
Kadri-hod`e. Po~etno obrazovanje
dobio je u mektebu kod hod`e Sulejman-efendije Arnauta. Da se Musta fa isticao u mektebu me|u svojim
vr{njacima, vidimo po tome {to pos taje kalfa.
Nesu|eni kazaz: Ba{eskija je
izu~io i kazazski zanat kod majstora
[ahinba{i}a, kazaza i imama jedne
sarajevske d`amije, o kojem se ljeto pisac u svojim spisima ne izra`ava
najljep{e.
Nekog Mahmuta Zaimovi}a, Ba{eskija pominje kao svog drugog maj stora u kazazskom zanatu. Izgleda
da se Mula Mustafa kasnije nije nika ko bavio kazaskim poslom, nego je,
46 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
vjerovatno, produ`io naukovanje u
nekjoj od sarajevskih medresa, pa je
1757. godine postavljen za sibjanmualima u mektebu kod Ferhadije
d`amije. Dvije godine kasnije primio
se i du`nosti imama i hatiba Buzad`i
had`i-Hasanove d`amije.
Ba{eskija se nije zadovoljio ni sa mu alimskom slu`bom koju napu{ta i
1763. godine postaje narodni pisar
(katibi-am). Ovo }e od tada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali
du}an u Mud`elitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe,
Piše:
Arnisa Gagula
`albe, ugovore, potvrde, popisivao ostav{tine umrlih gra|ana i drugo.
O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i ~injenica da kasnije iznajmljuje drugi, ve}i du}an i
anga`uje i druge pisare za pomo}nike. Pored toga, u dva navrata bilje`i
prihode i konstatuje koliko je papira
utro{io za pisanje.
Svoje li~no obrazovanje i usavr{avanje Ba{eskija i dalje ne napu{ta, pa ga
vidimo kako slu{a predavanja o {erijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese
Mehmed-Razi Velihod`i}a. Kod {ej-
Ba{eskija je svoje hronike pisao svakodnevno
ha Had`i-Sinanove tekije had`i-Mu hameda izu~ava misticizam (tesavvuf) i stupa u der vi{ki red Kaderija.
U svom du}anu, pored pisarskih po slova, podu~avao je i u~enike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji
i {erijatskom nasljednom pravu.
Osim toga, on 1779. godine bilje`i
kako se sa nekoliko prijatelja jednom
sedmi~no sastajao u ku}i nekog Vilajetovi}a na Atmejdanu, gdje bi pored
sijela i razgovora po pola sata posve}ivali ~itanju knjiga. Takva sijela
uz halvu odr`avana su i na drugim
mjestima u Sarajevu i nazivana “Sohbet-halva”.
Sarajevsko Pozori{te mladih je postavilo predstavu o ~uvenom ljetopiscu
Baksuzluci s porodom: Ba{eskija nam je ostavio ne{to podataka i o
svojoj porodici. Njegov otac Ahmed
bi}e da je umro dok je Mustafa bio
jo{ kao dijete, a majka mu Fatima,
k}i Mehmed-hod`ina, preudala se za
nekog mutap~iju i umrla od kapi
1772. godine.
Mula Mustafa se o`enio vrlo mlad sa
Safijom, k}erkom Mustafa-age ^ar tozana. Do 1778. godine rodilo mu se
devetoro djece, od kojih je te godine
na `ivotu bilo samo troje, dvije k}eri i
sin Mustafa, kojeg je on dao da u~i
berberski zanat. Deseto dijete mu je
ro|eno 1782. godine. Od tri k}eri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Ba{eskiju su nad`ivjeli samo jedna k}i i sin Mustafa.
Ba{eskija je ro|en i sve do 1759. godi ne bio nastanjen u Mimar Sinanovoj
mahali, ali je spomenute godine kao
imam Buzad`i}a d`amije iznajmio
[ebe{li}a ku}u u istoj mahali, odakle
se ponovno 1773. godine vra}a u svo ju ku}u u Mimar Sinanovoj mahali.
Godine 1760. Ba{eskija je putovao u
Beograd radi sre|ivanja poslova oko
ostav{tine njegovog daid`e Topal
Osman-age, ba{eskije 97. d`emata,
koji je te godine umro u Beogradu.
Osim ovog kratkog odsustvovanja iz
Sarajeva, ljetopisac je zabilje`io da se
1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgo{}u kod Kaknja i tu se primio mualimske
du`nosti.
Da se brzo razo~arao, pokazuje
~injenica {to se ve} 30. februara 1782.
godine vra}a u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je
preuzeo i du`nost imama Buzad`i}a
d`amije, pa i ovu du`nost uz jo{ jedan kra}i period obavlja sve dok se
nije razbolio.
Godine 1800. postao je slu`benik
Husrev-begova vakufa primiv{i se
du`nosti d`uzhana.
1801. godine ljetopisca je dohvatila
kap. Sve do danas nije ustanovljen
ta~an datum Ba{eskijine smrti.
Ve}ina autora koji su ranije pisali o
Ba{eskiji pretpostavljaju da je on
umro 1803. godine, dok Muderizovi}, koji je prevodio Ljetopis Ba{eskije, smatra da je ljetopisac umro 1805.
godine, {to bi se zaista i moglo zaklju~ivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je
Ba{eskija ostavio u Ljetopisu, potje~u
iz hid`retske 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini.
Me|utim, prema najnovijim is tra`ivanjima ustanovljeno je da je
Mula Mustafa Ba{eskija umro 18. av gusta 1809. godine. Naime, u fragmentarno sa~uvanom Ljetopisu
Mustafe Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe Ba{eskije, stoji i sljede}a bilje{ka:
“7. red`eba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vje~nost na{ otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Bo`ja milost!”
O Mustafi Firakiji i njegovom Ljeto pisu bi}e govora jo{ i kasnije. Prema
tome, Ba{eskija je, nakon {to ga je
dohvatila kap 1801. godine, jo{ pone {to bilje`io u svoj Ljetopis do
1804/805. godine, a potom je, po{to
ga je savladala bolest, prestao bilje`iti
doga|aje i umro, kako smo vidjeli 18.
avgusta 1809. godine.
Nasljedna bolest: Napominjemo
da je i Ba{eskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti le`ala vi{e godina, ali se u po~etku bolesti 2-3 godine mogla pomalo
kretati, pa se prema tome mo`e pre tpostaviti da je ova bolest u porodici
Ba{eskije bila nasljedna.
I pored svih nastojanja da se prona|e
mezar Ba{eskije, niko u tome jo{ nije
uspio. Pretpostavlja se da je sahranjen na mezarluku u Mimar-Sinanovoj mahali u blizini svoje ku}e.
U izvorima, osim ljetopisa, nalazimo
Ba{eskiju ubilje`enog kao svjedoka u
~etiri rasprave vodene pred sarajevskim kadijom. Prvi put se javlja 11.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 47
Ba{eskija je koristio i podatke koje su mu prenosile kom{ije
osobeno djelo bosansko-hercegova~ke literarne ba{tine. To je ljetopis,
hronika i nekrologij, i sve to, ali vi{e
od toga – ne{to {to izmi~e jednoobraznoj definiciji. Ima elemente historije, kulturne historije, zbirke autorskog i narodnog stvaral{tva, elemente
knji`evnog djela autora suptilnog i
istan~anog izraza.
Napisan je na turskom jeziku a preveli su ga Mehmed Mujezinovi} (ljetopisno-nekrologijski dio) i Fehim
Nametak (ostali dio zbornika).
Ljetopis je rezultat vi{edecenijskog
ustrajnog umnog napora i strpljivog i
predanog bilje`enja.
Za nas je Ba{eskijino djelo zna~ajno
i kao kulturno-historijska ~injenica,
jer nam govori dosta o duhu onovremenog ~ovjeka.
To djelo ostalo je da `ivi, govorljivo i
nama danas, kao i Ba{ekijin lik u na{oj savremenoj knji`evnosti. Prepoznajemo ga u Mula Ibrahimu u romanu Tvr|ava Me{e Selimovi}a, a
Abdulah Sidran mu je posvetio pje smu, Re{ad Kadi} kra}i roman, a
Darko Luki} dramu.
S oca na sina: Jedan od tako|e po Istorija Sarajeva rekonstrui{e se i po Ba{eskijinim zapisima
rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao
Mustafa-ba{a Ba{eskija, drugi put 2.
safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula
Mustafa, imam Buzad`i-zade d`a mije, a tre}i 26. d`umadel-evela
1191. (2. VII 1777) i ~etvrti puta 26.
Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao
Mustafa-efendi, imam Buzad`i-zade
d`amije.
Ba{eskija je bio prosje~no obrazovan
~ovjek koji je svoje obrazovanje posti gao vi{e upornim radom negoli redo vnim {kolovanjem. Zadatak i smisao
svog hroni~arskog posla, po kojim }e
ostati vje~ito upam}en, istakao je u
izreci koja postala nadaleko poznata:
“Sve {to se zabilje`i ostaje, a sve {to se
pamti nestaje.”
48 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
Vijesti i opisi doga|aja u njegovim
ljetopisima prvih nekoliko godina bili su kratki, bez komentara. Kasnije,
opisi su op{irniji, slikovitiji i interesantniji. Ipak, izbjegavao je op{ir nost, trudio se da istinito govori o nekim doga|ajima. Za pedeset godina,
u nekrologij je upisao oko 4.000 umrlih, ve}inom odraslih muslimana.
@ivo djelo i lik: Prona|ite vremena, uzmite u ruke Ljetopis Mula
Mustafe Ba{eskije (dostupno u izda nju ku}e Sarajevo-Publishing). Bez
njega, mnogo toga u Sarajevu i Bosni
i Hercegovini bilo bi davno pojedeno
zubom zaborava.
Ljetopis Mula Mustafe Ba{eskije je
znatih sarajevskih hroni~ara je i Mu la Mustafa Firakija, sin Mula Musta fe Ba{eskije. Ro|en je osamdesetih
godina XVIII stolje}a. Otac ga je poslije po~etne {kole dao na berberski
zanat, ali je i sin, sli~no ocu, volio da
~ita, skuplja knjige, zapisuje zanimljive doga|aje svoga vremena.
Od njegove originalne Med`mue
sa~uvano je svega 35 lista iz kojih se vidi da najstarije zabilje{ke datiraju iz
1799., a posljednja je iz 1827. godine.
Kronologiju doga|aja Firakija nije pisao redom, onako kako su se doga|ali.
Na vi{e mjesta u Med`mui on bilje`i i
doga|aje kojima je sam bio svjedok, ali
i one za koje je ~uo od drugih.
Vremenski najkasnija njegova bilje{ka, koja se odnosi na smrt Mustafe
Nurudin-efendije [erifovi}a, 1827.
godine, glasi u prijevodu:
Neko vrijeme Ba{eskija je bio u vjerskoj slu`bi
“Biv{i molla grada Sofije, istaknuti
sarajevski prvak, nakibule{raf, po{tovani starac [erifovi} Mustafa Nurudin-efendija je savjetovao nedozvane
i nesavjesne tamo neke ljude u spo menutom gradu, koji su uporno ostali pri tome da su oni janji~ari i poslije
ukidanja janji~arskog od`aka, pa je
to bio uzrok njegovoj pogibiji, 8.
d`umad al-ahira godine 1242, u su botu u 11 sati. Ubijen je pod Ahmedpa{inom tebijom u groblju na Jekovcu. Da nam je Bog na pomo}i!”
Kao pristalica janji~ara Firakija nije
mogao biti za reforme koje je sultan
provodio po~etkom XIX stolje}a.
No, nije se sasvim ni solidarisao sa
postupcima gnjevnih janji~ara {to se
vidi iz citirane bilje{ke iz njegove
Med`mue.
Ipak, kako je posljednja zabilje{ka u
njegovoj Med`mui ona iz 1827. godine, upravo one godine kad su progonjeni janji~ari, mogu}e je pretpostaviti da je tada i Firakija bio ili uklonjen ili se sam sklonio. U svakom
slu~aju, 1840. godine nije bio me|u
`ivim stanovnicima Sarajeva.
Firakijina Med`mua, pored ~isto hro ni~arskih tekstova, sadr`i i veliki broj
poslovica, zagonetki, narodnih pjesa ma i narodnih vjerovanja. Za Firakiju
je, kako se vidi po nekim njegovim bilje{kama, vjerovatno da se bavio i pi-
Mula Mustafa je uredno bilje`io ko i kada je preselio na ahiret
sanjem zapisa (amuleta), sastavljanjem horoskopa i ogledanjem, a si gurno je vjerovao u astrolo{ka prori canja, mo} planeta i njihov utjecaj na
ljude, jer na vi{e mjesta spominje
„najbolji ~as” i „najsretnije vrijeme”.
Lakovjernost: Za razliku od oca,
Mula Mustafe Ba{eskije, koji je bio
kriti~an duh i nije prenosio fantas ti~ne pri~e, Firakija je bio dosta lakovjeran. On bez ikakve rezer ve prenosi fantasti~ne brojke mahala i dr. u Is tanbulu, kao i vijest o pronalasku di vovskog le{a u jednoj pe}ini u gradu
Malatiji “kojem u nozdrvu mo`e stati dje~ak od sedam godina”.
U pjesmi na na{em jeziku, Firakijin
rje~nik ima sve karakteristike sarajevskog lokalnog govora, dok u tekstovima na turskom jeziku pravi
prili~no gre{aka, {to nije naro~ito
~udno obzirom na njegovo skromno obrazovanje. Me|utim, kad
Firakija prenosi pjesme na na{em
jeziku kojima nije autor, onda ih on
bilje`i u onoj varijanti kako ih je
~uo, tako da su, ukoliko su nastale u
zapadnim krajevima, prepisane ika vicom. U svakom slu~aju; mada
malena i nepotpuna, Firakijina
Med`mua je od velikog zna~aja i
kao ljetopisni dokumenat i kao
izvor folklorne gra|e.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 49
SAM SVOJ PSIHOLOG: KAKO DO UNUTARNJE RAVNOTEŽE?
ONO ŠTO MISLITE,
TO ĆETE I DA POSTANETE
Duboko u vama nalazi se rudnik pozitivne energije, a
uz prave alate i malo kopanja svako može pronaći svoj
unutarnji centar sreće i svjetlosti. Pročitajte desetak
savjeta koje nude američki psiholozi
A
ko želite imati pozitivniji
život, stvar je vrlo jednostavna: razmišljajte pozitivno
i pozitivne će vam se stvari početi
dešavati. Klonite se svega što vas čini
nesretnima ili, pak, u vama budi
negativne emocije. Tu, prije svega,
mislimo na loše vijesti na TV-u,
novinama i internetu.
Nemojte čitati vijesti o političkim
spletkama, crnu hroniku i ostale
gluposti, jer vam to ne treba u životu. Nema smisla da se zamaramo
stvarima na koje ionako ne možemo utjecati, zar ne? Pustite svijet
neka se bavi time, a vi se okrenite
sebi i svom unutarnjem životu.
Donosimo vam nekoliko savjeta
kako da privučete pozitivne misli i
da tako postanete pozitivnija osoba.
Stvari koje vam navodimo nije
teško usvojiti, samo morate htjeti.
Na vama je da odlučite želite li
uistinu postati pozitivnija osoba
koja će živjeti ispunjen i sretan
život ili ćete, pak, i dalje jadikovati
i baviti se negativnostima.
Razmišljajte pozitivno
Da biste privukli pozitivne misli,
morate razmišljati pozitivno. Jeste
li ikad čuli za zakon privlačenja?
Naime, brojni su znanstvenici
uvjereni kako je svemir pod
utjecajem određene skupine
50 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
zakona koji su primjenjivi na sve
ljude, bez obzira na rasu, spol ili
starost. Ti su zakoni kao neka vrsta
usmjerivača koji određuju tokove
naših života.
Jedan od takvih zakona je i zakon
privlačenja. Prema tom zakonu,
svako može odrediti svoju sudbinu
preko moći svojeg uma, odnosno
misli. Prema Josephu Murphyju,
zakon privlačenja u naš život
donosi sve što nam treba, i to prema
prirodi naših misli. To se nadasve
odnosi na okolinu koja nas okružuje i na naše financijsko stanje.
Prema nekim mišljenjima, principi
ovog zakona vrlo su stari i sežu sve
do drevnih vremena, a prvi koji je
javnost upoznao s njima bio je
Buda. On je doslovce podučavao:
“Ono što mislite, to ćete i da
postanete.”
Pozitivno vam se razmišljanje
možda ne čini tako jednostavno, no
savjeti koje vam navodimo trebali
bi vam pomoći da se riješite
negativnosti te da počnete gledati
na život sa svijetlije strane.
Okružite se pozitivnim osobama
Da bismo bili pozitivna osoba,
vrlo je važna i okolina u kojoj se
nalazimo te ljudi s kojima
provodimo svoje vrijeme. Probajte
što manje vremena provoditi s
negativnim ljudima koji samo
stalno kukaju. jer negativne je
emocije vrlo lako prenositi. Ako
ipak ne možete izbjeći druženje s
takvim ljudima, onda se u
njihovoj blizini jednostavno
isključite i nemojte dozvoliti da
njihov stav utječe na vas.
Što više se družite sa sretnim i nasmijanim ljudima koji imaju pozitivan stav prema životu, jer ne kaže
se uzalud da je sreća zarazna.
Napravite svoj popis želja
Umjesto da se fokusirate na stvari
koje ne želite, razmišljajte o tome
što želite. Napravite svoj popis
želja. Sanjajte, maštajte, živite u
oblacima ako želite, jer to nije
zabranjeno, nikome ne šteti, a i
pomoći će vam da postanete pozitivnija osoba.
Ovdje je opet na djelu zakon
privlačenja. Razmišljajte pozitivno
o svojim neostvarenim željama,
razradite sve do najsitnijih detalja i
budite uvjereni kako ih možete
ostvariti. Ništa nije nemoguće, ako
vjerujete i ako dovoljno to želite.
Razmišljajte o poslu koji želite, šta
volite, o tome kako bi voljeli da vas
ljudi tretiraju…
Svako jutro u glavi vizuelizirajte
kako biste voljeli provesti taj dan i
što biste željeli ostvariti. Nije
svaki dan odličan, ali s
pozitivnijim stavom i vaši će loši
dani postati bolji.
Volite samog sebe
Ponekad je negativnost uzrokovana
lošim mišljenjem o sebi. Naime,
možda duboko u sebi mislite kako
ste zaslužili negativan život, što je
pogrešno. Svako ima pravo na
sreću, a upravo je biti sretan smisao
ljudskog života. Patnja nema smisla. Duboko u vama nalazi se rudnik
pozitivne energije, a uz prave alate
i malo kopanja svako može pronaći
svoj unutarnji centar sreće i
svjetlosti.
Započnite tako da na jedan papir
zapišete stvari zbog kojih smatrate
da ste posebni. Navedite sve svoje
vrline i dobre osobine, bez obzira
na to koliko vam se činile nevažne.
Kad završite s popisom, shvatit ćete
da ste jedinstvena i divna osoba.
Koje su vaše odluke
Dobro promislite o tome šta
želite od života i donesite odluke
koje ćete u budućnosti moći
provoditi. Prva bi odluka trebala
glasiti otprilike ovako: želim
postati sretnija i bolja osoba.
Ostale odluke donosite sami. Ne
bojte se biti sebični. Zdrava
sebičnost, koja nikome ne šteti,
potrebna je kako biste bili zadovoljni sami sa sobom.
Razmislite koje biste promjene trebali provesti kako biste postali pozitivnija osoba. Neke od njih možda
će biti teško provedive, ali ako
mislite da će vas uistinu usrećiti,
onda su vrijedne truda. Posvetite
svaki dan neko vrijeme sebi, baveći
se sitnicama koje vas usrećuju.
Nemojte si dozvoliti da nemate vremena za sebe. Kada jednom budete
na svojoj strani, samo će vam nebo
biti granica.
Svjetlo u tamnim trenucima
Svaki dan ima svoje bolje i lošije
trenutke, no nemojte dozvoliti da
vam ti loši trenuci pokvare cijeli
dan. U svakoj se situaciji može
pronaći
nešto
pozitivno.
Zapamtite da se sve dešava s razlogom te da i zlo i dobro imaju
svoju svrhu. Jedan je mudrac
rekao da se sreća može pronaći i u
najtamnijim trenucima, ako se
sjetimo upaliti svjetlo. Razmislite
malo o tome. Promijenite
Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore
perspektivu s koje gledate na
određene stvari i vaš će se život
promijeniti.
Smijte se
U svakom danu pronađite razloge za
smijeh. Osmijeh ne košta ništa, a
može popraviti svačije raspoloženje.
Pronađite ljude koji vas nasmijavaju
i vaši će dani postati bolji. Kad vam
se dogodi nešto loše, duboko udahnite i razmislite o tome šta možete
naučiti iz takvih situacija.
Stav je sve
Većina stvari o kojima smo
zabrinuti zapravo se nikada neće
dogoditi. Stoga nema smisla da se
mučite negativnim mislima.
Umjesto toga, promijenite stav i
razmišljajte pozitivno. Uvijek
očekujte najbolje i nadajte se boljoj
budućnosti. Živite za trenutak i ne
bojte se riskirati. Više razmišljajte
da će se dogoditi dobre stvari i
vidjet ćete da ste bili u pravu.
Nema novih početaka bez kraja
U životu mnoge stvari imaju svoj
završetak. Bilo da je riječ o
odnosima, poslu ili pak nekom
drugom životnom događaju,
nemojte dozvoliti da to uništi vaš
život. Uzmite si neko vrijeme za
tugovanje, isplačite se i krenite
dalje.
Kad se jedna vrata zatvore, druga
se otvore. I to je uistinu tako. Stoga
nemojte buljiti u zatvorena vrata
već krenite kroz ona koja su se
otvorila. Imajte na umu da se sve
dešava s nekim razlogom. Ponekad
je teško nastaviti, ali bez kraja
nema ni novih početaka.
Iskorjenjivanje negativnosti možda
vam se čini kao beskrajan cilj, ali
vjerujte da nije tako. Samo trebate
čvrsto odlučiti da želite postati sretnija osoba i onda se posvetiti tom
cilju. U svakom danu pronađite
nešto pozitivno i iznenadit ćete se
promjenama koje će se početi
događati u vašem životu.
www.inspiration.allwomenstalk.com
13. juni 2014. Spektar, broj 1 51
ZABRANJENA MEDICINA: SPAS IZ SRCA MARELICE
U PLEMENU HUNZA
NE ZNAJU ŠTA JE RAK
U pakistanskom plemenu Hunza bogatstvo se mjeri
količinom stabala marelice, čija koštica sadrži sastojke
koji obuzdavaju tumorne procese. Zašto medicina
ignorira leatril koji se u njima nalazi?
U
prirodi
postoje
mnoge
samonikle biljke i drugi
ljekoviti preparati za koje se
zna da uspješno liječe rak kao i druga
teške bolesti. Na žalost, njih službena
medicina uporno ignorira, pa se takvi
čudotvorni pripravci uglavnom mogu
naći na ilegalnom tržištu.
Jedan od takvih ljekovitih preparata
je zasigurno i leatril, koji se naziva
i amygdalin ili vitamin B17.
Primjerice, kupovinu tog preparata
kao dodatka prehrani, američka
FDA
je
učinila
gotovo
nemogućom, čak i kada je u pitanju jedna potpuno prirodna i
bezopasna nadopuna. Da bi
liječnici koristili laetril dodatke, oni
ili njihovi pacijenti moraju
Sjemenke marelice
52 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
"priznati" FDA da je liječnik koristio laetril u svojoj praksi. Drugim
riječima, laetril suplementi su u
stvarnosti ilegalni, jer nijedan
liječnik ne želi priznati da su
koristili laetril.
Većina ljudi uzima laetril u obliku
jezgri marelica. U sredini marelice
je tvrda koštica. Ukoliko razbijete
tu tvrdu košticu uz pomoć drobilice
za orahe, kliješta ili čekića, vi ćete
otkriti jednu malu sjemenku/jezgru u sredini koja izgleda kao
badem. Međutim, mekša je od
badema i naravno, nema okus
poput badema.
Magična koštica: Vitamin B17 ili
amigdalin je prvi put otkriven 1830.
u gorkom bademu. Ernst T. Krebs.
Jr. (1912 – 1996.) je bio hemičar
koji je prvi promovirao amygdalin
kao lijek protiv raka početkom
1950. godine. Od amigdalina je
napravio polusintetički destilat
nazvavši ga vitaminom B17 ili
Laetrile.
Danas se često pod imenom leatrile
ili vitamin B17 smatra i sam
amigdalin u prirodnom obliku,
nađen u košticama marelice,
jabuke i ostalim prirodnim
izvorima ovog vitamina.
Teorija liječenja raka s vitaminom
B17 se zasniva na tome da je rak,
odnosno pojava tumora posljedica
neishranjenosti, konkretno nedostatka važnih vitamina (B17) i ostalih
minerala, kao što je skorbut bio
posljedica nedostataka vitamina C.
Činjenica je da je moderni čovjek
tzv. zapadne civilizacije izloženiji
raku nego primitivnije kulture. Dr.
Krebs, kao jedno od mogućih
objašnjenja, navodi podatak da,
primjerice, pripadnici plemena
Hunza dnevno konzumiraju od
250 do 3000 miligrama vitamina
B17 za razliku od prosječnog
Evropljanina ili Amerikanca, koji s
uobičajenom zapadnjačkom industrijski proseciranom hranom dobiva u prosjeku 2mg nitrilozida (vitamina B17).
Pleme Hunza je staro pleme
stacionarno u sjevernom Pakistanu
čiji pripadnici, u pravilu, dožive
preko 100 godina, a za rak kao
bolest ne znaju. Njihova hrana ima
bogati udio vitamina B17.
Bogatstvo u plemenu Hunza se
mjeri količinom stabala marelice.
Što ima više stabala, pripadnik plemena je ugledniji i bogatiji, jer su
osušene koštice marelice posebna
delicija. Osušene koštice marelice
su najbogatije nitrilozidom (vitaminom B17).
Žestoke optužbe: Nakon detaljnog
istraživanja i djelovanja vitamina
B17 na pacijente s rakom dr. Krebs
je skupio dovoljno dokaza da promovira vitamin B17 kao lijek za
rak. Registrirani su mnogobrojni
uspješni slučajevi izlječenja raka s
visokim dozama vitamina B17. No,
Dr. Krebs je ubrzo proglašen varalicom. Pod žestokim pritiskom
liječničko-farmaceutske mafije,
stručnjaci proglašavaju laetril najsofisticiranijom i najpodlijom
prevarom na području liječenja
raka u povijesti medicine. John
Richardson biva čak i optužen.
Kao epilog svega američka agencija
za kontrolu hrane i lijekova FDA
(Food and Drug Agency) proglašava laetril opasnom supstancom te
zabranjuje prodaju, proizvodnju,
uvoz i testiranje nad životnijama.
Zabrana i dan danas vrijedi u SADu i u Australiji.
Priča o vitaminu B17 je tipična
borba malog poštenog čovjeka koji
u nesebičnoj želji da pomogne
bližnjem svom dolazi u sukob s
mafijom. Ova priča je dosta vremena bila brižljivo skrivana ispod
tepiha. Inače leatril ili vitamin B17
je u SAD-u 70-tih godina 20.
stoljeća prouzročio pravu pomamu.
Naime, aktivni sastojak, koji se
nalazi u sjemenkama marelice,
postao je poznat kao ljekovita protutumorska tvar, te su ga ispitivali u
Centru Sloan Kettering u New
Yorku i u Klinici Mayo u
Rochesteru. Njihov je zaključak bio
kako nisu ispravni prethodno pozitivni rezultati koje je iznio
biokemičar dr. Kanematsu Sugiura
(1890.-1979.) a u njima je dokazivao kako leatril može zaustaviti
rast, posebice manjih tumora.
Laetril je pao u zaborav nakon smrti
poznatog njemačkog liječnika za
rak doktora Hansa Niepera, koji je
liječio princezu Karolinu (Monako)
kao i glumca Johna Waynea. Centar
gdje se i danas koristi laetril je
Klinika Contreras u Tijuani i to već
25 godina.
Djeca iz pakistanskog plemena sa mnoštvom stogodišnjaka
Knjiga Phillipa Daya "Rak: zašto
još uvijek umiremo znajući istinu"
vratila je laetril natrag na
naslovnice časopisa u Njemačkoj.
Ono što se manje zna je činjenica
kako je jednom liječniku u
Hannoveru "preporučeno" da
prestane liječiti pacijente laetrilom.
Inače, većina ljudi uzima laetril u
obliku jezgri marelica. Većina
stručnjaka će preporučiti dnevnu
dozu, jezgri marelice, između 24
do 40 dnevno tokom dana.
Za osobu u remisiji, 16 jezgri marelice trebalo bi biti korišteno kao
minimum.
Proso i heljda: Danas ima puno
prodavača koštica marelica. Imajte
na umu da web stranice koje prodaju koštice, odnosno jezgre marelica,
ne mogu legalno davati bilo kakve
izjave o laetrilu i košticama koje će
biti korištene za liječenje raka.
Druge namirnice bogate laetrilom
jesu integralni proso i heljda. Kruh
napravljen od njih, međutim,
najčešće ne sadrži visok postotak
prosa ili heljde jer bi takav kruh
inače bio pretvrd. Osim toga,
sjemenke bobičastog voća, kao što
su crvene maline i crne kupine,
bogate su laetrilom.
Crvene maline, osim toga, imaju u
svojim sjemenkama i drugog
ubojicu raka: elagičnu kiselinu
(Ellagic Acid), fenol. Oko četrdeset
i osam namirnica ima elagičnu
kiselinu, ali crvene maline imaju
najvišu koncentraciju. Jagode
također imaju elagičnu kiselinu.
U biti, sjemenke bilo kojeg voća,
osim citrusnog, sadrže laetril.
Naravno, jezgre marelice su
najbolji izvor laetrila.
Oni koji nemaju rak možda bi željeli zasaditi nekoliko marelica u
svom dvorištu kako bi imali dugotrajan izvor laetrila. Oni treba da
znaju da jezgre mogu biti zamrznute, ukoliko su još u koštici.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 53
EKOLOŠKI KOLAPS: TRAŽE AVION, PRONALAZE SMEĆE
PLASTIČNA KUGA PLUTA
SVJETSKIM OKEANIMA
Gromade smeća pronađene su u Indijskom okeanu
tokom potrage za nestalim malezijskim zrakoplovom.
Ono je svijetu slikovito prikazalo stvarne dimenzije
zagađenosti naših mora
O
keani su jedno veliko
smetljište
u
kojem
završava smeće cijelog
svijeta, od najmanjih čestica do
ogromnih dijelova raznoga otpada. Potraga za zrakoplovom na
malezijskom letu MH370 je
bacila novo svjetlo na razmjere
zagađenja u morima.
Bilo da je i najmanji plutajući dio
zrakoplova pronađen u moru,
obiteljima putnika nestalog aviona
mogao bi dati odgovor na brojna
otvorena pitanja u svezi s njegovim
nestankom početkom aprila. No,
sve što je pronađeno tokom potrage
u Indijskom okeanu bilo je,
jednostavno, smeće: plastični
Plastične boce u morskom plavetnilu
54 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
otpad, ribarska oprema ili drugi
plutajući predmeti.
Vodena deponija: Stručnjake to
nije iznenadilo. Jer, okeani se guše
u smeću. Čak i u najudaljenijim
morskim regijama - daleko od bilo
koje obale - može se pronaći otpad.
Veliki dio toga smeća je plastika:
četkice za zube, plastične vrećice,
kanisteri i drugo.
"Godišnje se proizvede oko 280 milijuna tona plastike", pojašnjava u razgovoru za Deutsche Welle Thilo Maack,
biolog Greenpeacea Njemačke.
"Prema procjenama, 20 posto od toga
završava u morima", kaže on.
Otpad koji pluta na površini mora
samo je vidljivi dio problema, jer i
ispod morske površine se skuplja
otpad u nevjerojatno velikim
količinama.
"To je golemi problem. Polazi se od
toga da se samo u Sjevernom moru
i do 300.000 tona plastičnog otpada
nalazi na morskom dnu."
Kao što je i voda, tako je i veliki dio
smeća stalno u pokretu, zahvaćaju ga
valovi i struje i nose dalje, dijelom i od
jednog do drugog kontinenta. Postoje
gigantski otpadni vrtlozi, prije svih
takozvani "Great Pacific Garbage
Patch", u sjevernom Pacifiku. Taj
otpadni tepih je velik kao cijela
središnja Europa. Međutim, sam
naziv je zbunjujući, smatra Wendy
Watson-Wright,
direktorica
u
Intergovernmental Oceanohraphic
Commission (IOC), međudržavnoj
organizaciji koja je dio UNESCO-a i
koja se, među ostalim, bavi istraživanjem svjetskih mora.
"Kod pojma Great Pacific Garbage
Patch se misli na otpadnu površinu
koja je povezana, na neku vrstu
otoka smeća kojega se može vidjeti
iz svemira pomoću satelitskih
slika." Ali, to je pogrešno, dodaje
ona, jer se tu u biti radi o gomilanju
malih plovećih otpadnih čestica.
Sporo rastvaranje: Kako kaže
Watson-Wright, to otežava borbu
protiv smeća: "Vjerojatno bi bilo
lakše očistiti jednu vidljivu otpadnu
površinu, nego ovu 'juhu' od
plastičnih dijelova."
Pacifik je najveći ocean na svijetu i
Otpad svih vrsta završava na plažama i u vodama svjetskih mora
proteže se na oko 30 posto
Zemljine površine, pojašnjava
Watson-Wright i ističe da povoljni
atmosferski uvjeti, morske struje,
dodatno idu u prilog skupljanju
smeća. Sveobuhvatno čišćenje u
praksi gotovo da je nemoguće
provesti. A čitav okean nadlijetati i
iz zraka pretražiti mjesta na kojima
se skuplja smeće je preskupo, kaže
Watson-Wright.
Naravno da se veliki plastični
dijelovi mogu ciljano izvlačiti iz
vode, ali se problem time ne
rješava, navodi Greenpeaceov
stručnjak Thilo Maack. "Plastika
se raspada u sve manje dijelove,
koji na koncu ne budu veći nego
planktonski organizmi u moru.
Ukoliko bi se ta plastika filtrirala
iz mora, filtrirao bi se istovremeno
i plankton, koji to ne bi preživio."
Stoga filtriranje ne dolazi u obzir,
dodaje Maack.
Daljnji problem je što se plastika ne
rastvara, odnosno čini to izuzetno
sporo. "Čak i kad bi se odmah zaustavila proizvodnja plastike, morali
bismo se i dalje baviti tim problemom", kaže Maack i dodaje da efekt
hlađenja u morskoj vodi dodatno
usporava ionako spori proces
razgradnje plastike. Tako može proći
i nekoliko stoljeća dok se jedan
komad plastike potpuno razgradi.
Pomor riba i ptica: Posebno za
životinjski svijet ta plastična
poplava ima često smrtonosne
posljedice. Brojne životinje svake
godine uginu u mukama.
"Svako od nas je vidio slike
morskih ptica koje su se same
objesile o plastične kolutove",
navodi Thilo Maack.
Također,
životinje
greškom
smatraju da je plutajući otpad
hrana, te se tako truju i guše tim
otpadom. Na primjer morske
kornjače.
"Kornjače jedu velike količine
meduza, a plastične vrećice koje
plutaju na morskoj površni tim
meduzama nevjerojatno sliče." Kad
se jednom zagrcnu, vrećica blokira
ulaz u želudac, a životinje uginu u
mukama. I brojne morske ptice su
pogođene, dodaje Maack:
"One često jedu plastični otpad poput
čepova, ostataka četkica za zube ili
upaljača. Tu plastiku za jelo daju i
mladuncima, koji onda s punim
stomakom uginu od gladi i žeđi."
Jedina mogućnost da se situacija u
morima dugoročno poboljša je da
se načelno nešto promijeni, suglasni su Thilo Maack i Wendy WatsonWright. Herkulovski zadatak, kako
za lokalne ili nacionalne vlade tako
i za svakog pojedinca koji
odgovornim odnosom prema
smeću, odnosno sprječavanjem
gomilanja smeća može doprinijeti
svoj dio poboljšanju situacije.
"Osim toga, i proizvođače se mora
jače obvezati", smatra Maack. "Ko
plastiku proizvodi, mora sudjelovati i u procesima uklanjanja i
reciklaže otpada", kaže on i dodaje
da je potrebno uspostaviti procese
kojim bi se osiguralo da štetne tvari
uopće ne dospiju u more.
Više od 20 metara su bili dugi objekti na koje se u Indijskom okeanu
naišlo
tijekom
potrage
za
malezijskim zrakoplovom. Smeće,
koje je kod članova obitelji nestalih
putnika budilo nadu, svijetu je
slikovito prikazalo stvarno zagađenje
naših mora. Wendy Watson Wright
se nada da će te slike ostati u
kolektivnom sjećanju i možda čak
nešto i promijeniti.
13. juni 2014. Spektar, broj 1 55
ODGOJ: "HLADNI" I PREZAPOSLENI RODITELJI
Djeca plaćaju ceh
Bez ljubavi i pohvale, bez osjećanja sigurnosti, dijete
nema zbog koga da se odriče svojih težnji i hirova,
svojih agresivnih poriva
S
vako dijete vrlo teško podnosi
nedostatak roditeljske ljubavi
i brige. Psihofizički razvoj
djeteta koje raste pored nezainteresovanih i "hladnih" roditelja
ozbiljno je ugrožen i oštećen
nedostatkom ljubavi i podrške.
Vrlo rano, još od treće godine,
može da se ispolji prkosno,
neobuzdano, agresivno ponašanje i želja za destrukcijom.
Osjećanje
krivice
zbog
ovakvog ponašanja je neznatno ili i ne postoji, dijete uživa
u svojim postupcima.
Bez ljubavi i pohvale, bez
osjećanja sigurnosti, dijete
nema zbog koga da se odriče
svojih težnji i hirova, svojih
agresivnih poriva. Ono reaguje
revoltom i agresijom i ne prihvata roditeljska mjerila dobrog i
zlog kao svoja.
Pretjerano ispoljavanje agresivnih i destruktivnih poriva
kod djeteta uvijek ukazuje na to
da ga nešto duboko tišti. Ono je
uplašeno i frustrirano jer nije
voljeno; ono se tako osjeća zbog
nepovoljnog ambijenta u kom
odrasta.
Ono zbog toga kinji drugu djecu i
tuče ih, kao da tako hoće da pokaže
da je snažno i važno, a u suštini se
iza toga često krije očajnička potreba za ljubavlju.
Dijete je spremno da privuče pažnju roditelja – makar i svojim
neobuzdanim ispadima. Zbog tuče,
56 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
štete ili bruke, njega kažnjavaju na
razne načine, uključujući i batine.
Čak i takva vrsta pažnje dokazuje
djetetu da ono ipak nešto znači
roditeljima i da oni nisu sasvim
ravnodušni prema njemu.
Agresivno
ili
destruktivno
ponašanje često se viđa kod djece
čiji roditelji nemaju dovoljno vremena za njih, koji su isuviše
zauzeti poslom, karijerom, sticanjem novca ili društvenih pozicija.
Oni su, drugim riječima, nedovoljno emotivno zainteresovani za
svoje dijete, pa to često
nadoknađuju mnogim poklonima i
(ili) pretjeranom brigom o ishrani.
Ovi roditelji morali bi da znaju da
nema tog poklona koji može djetetu da zamijeni prisustvo, bliskost i
ljubav roditelja.
Ljuti što se uprkos svih tih poklona
i "svega što čine za dijete" ono ipak
tako nedolično ponaša i što ih
bruka, roditelji se nikad ne upitaju
zašto se ono tako ponaša, da li ga
nešto muči, da li je srećno? Umjesto
toga, oni ga grde, kažnjavaju, tuku
ili, što je najgore, počnu da mu
pokazuju da od njega ništa
bolje i ne očekuju i da ne
vjeruju da će se izmijeniti:
"On
je
nepopravljiv,
nezahvalan, bijesan, od njega
ništa neće biti."
Tako mu uskraćuju ljubav,
povjerenje, razumijevanje, i
nesvjesno ga guraju na
pogrešan put.
Neprikladan stav roditelja
može da kod djeteta izazove
izmijenjeno ponašanje, što
izaziva reakciju roditelja –
kazne, grdnje, nezadovoljstvo
– što još više povrijeđuje
dijete i pogoršava njegovo
ponašanje. I tako se ulazi u
začarani krug nerazumijevanja i nezadovoljstva.
Roditelji od djeteta traže da
bude voljno da prizna svoje
pogreške i da se mijenja, a veoma
rijetko se zapitaju da li su i oni
doprinijeli ovakvom ponašanju
svog deteta. A još rjeđe pokazuju
spremnost da djetetu pokažu da im
je žao što nemaju dovoljno vremena za njega.
Dr. Olga Hadži Antonović
(iz knjige: "Malo dete –
velika zagonetka")
PRIČAM TI PRIČU
JA SAM VOJNIK SREĆE,
MENE (I)METAK NEĆE
Odavno me savjest grize što nisam opuhao svaku
kuću kroz koju sam prošao. Štošta uradio nisam.
Nisam, recimo, nikada ni radio, osim one tri godine
i 56 dana vojnog staža u radnoj knjižici.
Kome trebam ovakav? Ne trebam ni samome sebi...
O
pet sam sanjao isti san.
Granata je zveknula k'o
grom iz vedra neba. Začuo se
samo prasak, a onda zapomaganje.
Detonacija me tresnula o zid
bunkera pa nisam odmah znao šta
se dešava...
Došao sam sebi za nekoliko trenutaka. Oko mene gomila daski,
zemlja i dim... I čizma. Vojnička.
Desna. Iz nje izviruje potrgano
ljudsko meso... Koža se razlistala,
visi, krv još curi iz nje. Instinktivno
sam je uzeo u ruke i ponio...
Niti znam čija je niti gdje je to
nosim. Granate i dalje fijuču... i
pam rastura. Trčim s onom
čizmom u rukama. Po meni kaplje
ona sluzava tečnost... Ne mogu da
dišem. Strah me je. U ušima mi
bruji, znoj me obljeva, srce mi u
grlu udara, a niz kičmu led...
Selma je opet bila uz mene.
Buđenje bez nje skoro da ne mogu
zamisliti. Zagrlila me je svojim
mekim rukama i tiho mi u uho
govori: "Pst... gotovo je."
Prije sam znao i zaplakati,
probuditi se vrišteći, ne znajući
gdje sam. Selma bi me uvijek
umirila. Sad se ovo dešava rjeđe.
Pijem terapiju pa mi ovaj san
dolazi tek katkad, ali... još je tu. Ne
prestaje biti stvaran. I, znam, bit će
sa mnom zauvijek.
Pijemo kafu. Malena trčkara oko
stola. Volim je najviše na svijetu,
njene crne oke, ručice k'o kiflice, a
lokne joj skakuću dok se veselo
smijulji igrajući se. Ponekad mi
pogled na nju tako teško pada.
Kakav sam ja to otac? Sjedim tu...
magarac od 45, i dalje tražim
džeparac od penzionera, oca, dede,
a onda zaigram listić sportske
kladionice, nadajući se da će mi
večerašnje utakmice donijeti u
život prosperitet i sreću. Baš sam
budala...
Selma mi nikada ništa nije zbog
toga rekla. Vidim da i ona pati, ali
ne žali se. Radi. Svakog jutra odlazi
na posao. Radi kao kasirerka u šoping-centru na drugom kraju grada.
Ustaje u pet, napravi nam doručak
i ode. Mene i našu curicu ostavi
dedi na čuvanje. A ja? Ja k'o zadnja
protuha... Vrzmam se okolo k'o bez
glave. Šta da radim... Više mi se
ništa i ne radi. Niti imam volje niti
snage da barem pokušam.
Do prije nekoliko godina bilo je
lakše. Primao sam neku naknadu,
ali... nedavno su mi i to ukinuli.
Piše:
Džana Zimić
Nisam prošao reviziju. Na listi
nema moje šifre. Šta ću. Ne smijem
se žaliti. Imam kolegu bez noge
koji, prema važećim propisima,
nije invalid, barem ne stopostotni.
Jer, ima drugu nogu pa, eto, može
hodati...
A ja? Što da se žalim? U ratu su
neki glumili ova sranja koja mene
danas s vremena na vrijeme zadese
kako bi zbrisali s fronta... "Tri
livade", "puk'o k'o lubenica"... Ja
sam se, budala, trsio da sam normalan i jurišao... Valjda sam bio
pun testosterona i adrenalina, i
bijesa... bijesa što je neko uzeo sebi
za pravo da mi uskrati snove, život
dostojan momka u najboljim godinama. Mislio sam, niko mi ništa ne
može. Odbranit ću sebe, odbranit
ću svoj grad... stvorit ću jednu bolju
zemlju... zemlju za sebe i za svoju
porodicu...
Danas. Nikad mi nije bilo gore.
Čak ni onda kada sam sumanut
nosio komade tuđih tijela, što me i
dan-danas proganja noću. Nikada
nisam bio jadniji i tužniji.
Iz mene je izlapio sav testosteron i
sav adrenalin. Nemam u sebi više
visprenosti. Zato me ona moja curica toliko oduševljava. Taj polet
13. juni 2014. Spektar, broj 57
nevinog djeteta, još nesvjesnog svog
svijeta oko sebe. Njena zaigranost,
radost i živost... Još me to pomalo
drži.
Inače... nekad mi bude toliko teško,
kao da mi je stijena pala na pluća.
Stegne me pa se počnem gušiti,
daviti nasuho. Nemam zraka.
Oblije me leden znoj i počnem se
gubiti. Ne znam gdje sam, a
nekakav strah me preplavi. Bojim
se... A onda to bude toliko snažno
da sam se već počeo bojati da ću se
opet početi bojati. Ne znam ni sam
ni čega , ni koga, ni zašto. Dođe mi
to tako ponekad.
Jednom sam, recimo, izašao sa
Selmom u šetnju. Bilo je ljeto i
divna noć. Šetali smo gradom.
Glavnom ulicom. Bila je gužva, k'o
i obično ljeti. Na jednom trgu
održavao se neki festival. Bila je
postavljena pozornica pa smo
odlučili da poslušamo nekoliko pjesama. Sve je bilo super dok na
scenu nisu izašli neki klinci i počeli
repertoar "ratnih hitova", pjesama
koje su mi nekad bile duševna
hrana, poslastica nakon treće
smjene u memli rovu. Gledam ih
58 Spektar, broj 1 13. juni 2014.
tako, a u meni k'o u limenom buretu odzvanja:
“Ako se zlo dogodi
ako me noćas pogodi
ja neću od smrti umrijeti
ja ću umrijeti od ljubavi
Jer ja sam vojnik sreće
mene metak neće
možeš mi ubiti ljeto
al' živjeće proljeće..."
Naviru mi sjećanja: Bio je to još
jedan od onih dana kada smo
pognuti trčali kroz blato tranšea
dok su iznad nas fijukale granate.
Treštalo je sa svih strana. Malo,
malo pa zalegneš. Kući sam znao
doći k'o svinja, sav blatnjav,
smrdljiv i slomljen. Ali živ. Živ kao
nijedan od onih mojih što su raskomadani... pobijeni... izranjavani.
Ne, ne smijem se pustiti tom
osjećaju, mislio sam, ali me
spopadalo.
Trešte neki agresivni tonovi, paraju
mi mozak pa pomalo tupo gledam
oko sebe. Puno je. Kroz izmaglicu
cigareta gledam lijevo. Ženske
đuskaju. Ova jedna je glavna.
Sićušna i vižlasta, skače k'o vrelom
vodom oparena.Sve se trese na
njoj... Vrti mi se od svih pogleda što
kolutaju prema njoj, ali njoj to godi
pa još više maše okruglom stražnjicom, treska prsima i pomno prati
ko je sve guta očima.
Pogledam desno. Za okruglim
stolom veselo društvo... On na
nogama, njiše se k'o na vjetru. Ruke
dig'o uzrak i nešto trabunja.
Gledam kad će onu čašu proliti po
nekome u onoj gunguli. A svi su
lijepi. Nalickani i dotjerani. I skupo
obučeni. Pa samo od njegovog sata
moja bi Selma godinama gozbe
pravila.
Kontam, možda je vrijeme da
kupim prnje. Nije ovo mjesto za
mene...
Samo što sam to pomislio, obuze
me neki nemir. Opet sam bio pun
snage, testosterona i adrenalina:
"Jebem vam sve! Sve ću vas pobiti!
Gdje mi je hekler?! Gdje je?", vikao
sam okolo, ne videći više ni Selmu
niti ikoga poznatog.
Sve neke karikature oko mene,
iskrivljena lica... "Bando bjelosvjetska!", vrištao sam misleći kako
su nas sve porobili. Ovo nisu oni
lijepi ljude za koje sam bio spre-
man poginuti... Ova svjetina oko
mene, ovo je ludilo, ne može biti
istina...
- Polako, jarane. Ako hoćeš, odvest
ću te ja kući - reče mi neki momak.
Djelovao je još i normalno, Vrebao
sam okolo. Gdje mi je Selma? Ako
je sad ne bude, ne znam šta ću.
Dođe mi da ih sve pobijem, gade
mi se, mrzim ih... Žderu i loču...
Nemaju oni pojma! Ništa ne znaju!
Ovu zemlju je obuzeo vrag...
Sotona! Krvnici!
- Smiri se, dušo - opet mi prošaputa. Da, da... Bila je to moja Selma.
Zagrlila me je pa smo kolima Hitne
stigli u bolnicu. Bila je tu i policija,
ali se ne sjećam baš previše toga.
Dali su mi neku injekciju pa sam
utonuo u san...
Probudio sam se u postelji. Sam.
Gledam u plafon. Nigdje nikoga
oko mene. Kontam, možda je bolje
da ovdje ostanem. Da, da. Ostat ću
ovdje, među ovim masnim
bolničkim zidovima. Što da idem
kući? Niti ja više mogu gledati oca
kako se već mjesecima od života
rastavlja, niti on mene više gledati
može kako se valjam s kauča na
kauč, iz ćoška u ćošak... Volim
Selmu... volim i onu svoju bogdicu
slatku, ali...
Satran sam. Umjesto da ja njima
sad pomognem, sišem im krv k'o
parazit. Ni posla, ni pameti, ni
snage. Ništa! Samo tuga i jad.
Znam... Umrijet ću ovdje. Bit će im
bolje tako... Briga manje. Trošak
manje...Jeste, to ću uraditi...
Odlučno sam zatvorio oči i čekam...
Neću da dišem. Zaustavljam dah i
žmirim, ali sad mi se neke druge
misli roje.
Možda je bolje da opljačkam
banku. Selma mora vratiti još 4.250
KM. Valjda ću ukrasti više. Možda
će i ostati nešto pa, eto, nek' me
sahrane i nek' njih dvije malo
života osjete. Šta će sa mnom!
Samo sam im teret. Nikakva korist.
Nikad prije nisam krao. A možda
sam trebao. Odavno me već savjest
grize što nisam, k'o neki, opuhao
svaku kuću kroz koju sam prošao.
A ja budala... Mislio sam da branim
ovaj grad... da branim sebe, svoju
kuću.
Zato ću sad da ukradem, da
nadomjestim barem malo od svega
što nikad prije uradio nisam. A
štošta uradio nisam.
Nisam, recimo, nikada ni radio.
Osim one tri godine i 56 dana
vojnog staža, u knjižici mi ništa više
ne piše... Kome trebam ovakav? Ne
trebam ni samome sebi.
Opet sam stisnuo oči i zaustavio
dah.... Da mi je umrijeti... Molim
boga da me nosi... nek' me spasi,
nek' me uništi... Samo da više ne
budem ovdje.
Ne mogu da gledam ni Selmu.
Nikada je nisam odveo na more.
Nikada. Prvo smo se zaljubili u
ratu kad nigdje ionako maći
nismo mogli. Poslije je počela
borba, i dugo smo hodali...
Vjenčanje je, praktično, stiglo
kad više nije ni bilo bitno. Stalno
smo to odgađali. Čekali neko
bolje vrijeme, povoljniju klimu...
Šta ja znam.
A onda je došlo i dijete... Šta sam
njemu, curici svojoj malenoj, priuštio? Samo strah i traume kada noću
vrisnem... kada se preko dana
valjam po kauču bez volje da joj
pridržim lutkicu dok je ona sprema
za šetnju...
Umrijet ću. Bit ću tada bolji... Neće
me više spominjati kao onog tamo,
s onim njegovim...
- Granata je zveknula k'o grom iz
vedra neba. Začuo se samo prasak,
a onda zapomaganje. Detonacija
me tresnula o zid bunkera pa
nisam odmah znao šta se dešava...
Došao sam sebi za nekoliko trenutaka. Oko mene gomila daski,
zemlja i dim... I čizma. Vojnička.
Desna. Iz nje izviruje potrgano
ljudsko meso... Koža se razlistala,
visi, krv još curi iz nje. Instinktivno
sam je uzeo u ruke i ponio... Niti
znam čija je niti gdje je to nosim.
Granate i dalje fijuču... i pam
rastura. Trčim s onom čizmom u
rukama. Po meni kaplje ona
sluzava tečnost... Ne mogu da
dišem. Strah me je. U ušima mi
bruji, znoj me obljeva, srce mi u
grlu udara, a niz kičmu led...
13. juni 2014. Spektar, broj 1 59
Spektar
www.magazinspektar.blogspot.com
SVAKOG PETKA NOVI BROJ

obrazac za sponzore i izlagače

OBRAZAC ZA SPONZORE

obrazac za sponzore - ISHOP3 - Third International Symposium on

obrazac za sponzore i izlagače - xv simpozij ortopedska pomagala

Bela Vida IN, juni 2012

USPOREN JEZIČNO-GOVORNI RAZVOJ

O spektru nelinearnih operatora

Osobna invalidnina - doplatak za dijete

odgoj i strpljenje (pdf) - Epo-igra

RAZVOJNE KARAKTERISTIKE DJECE U 2. I 3. GODINI ŽIVOTA

Preuzmi (pdf - 2.19MB )

Brojna istraživanja pokazala su da je navjeći izvor

Znate li kojih - WordPress.com