JU MJEŠOVITA ELEKTROTEHNIČKA I DRVOPRERAĐIVAČKA SREDNJA ŠKOLA BIHAĆ www.etsbi.edu.ba Praktikum za drugi razred elektrotehničara Interna skripta Igor Prša, ing. el. Bihać, 2011. Verzija: 2.0.1 – 2011/12 Copyright © 2006 - 2011 Igor Prša. Nijedan dio ovog praktikuma ne smije se preslikavati niti umnažati na bilo koji način bez prethodnog pismenog dopuštenja autora. Praktikum je namijenjen internoj uporabi u JU Mješovita elektrotehnička i drvoprerađivačka srednja škola Bihać. Upozorenje: Predavači i učenici moraju se uvijek osloniti na vlastito iskustvo i znanja u procjeni i uporabi bilo koje informacije, metode, sheme, spojeva, ili pokusa opisanih u ovom praktikumu. Pri uporabi takvih podataka ili metoda oni bi trebali biti svjesni svoje vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih, uključujući i druge osobe za koje su odgovorni. Autor ne preuzima odgovornost u slučaju bilo kakve ozljede i/ili štete za osobe ili imovinu po osnovu odgovornosti ili na neki drugi način, nastalih zbog uporabe podataka ili metoda sadržanih u ovom praktikumu. Predgovor Praktikum za drugi razred elektrotehničara nastao je kao plod petogodišnjeg predavanja predmeta Praktična nastava, sa osnovnim ciljem da se učenicima omogući pomoć u savladavanju, razumijevanju i praktičnoj primjeni nastavnih sadržaja, uz razvijanje kreativnosti u razmišljanju i radu. Vježbe su usklađene sa aktualnim nastavnim planom i programom drugog razreda za zanimanje Elektrotehničara računarske tehnike i automatike. Pored navedenog, vježbe su urađene i osmišljene u skladu sa trenutnim materijalno-tehničkim mogućnostima škole. Unutar sadržaja vježbi izvršene su ispravke nedostataka koji su uočeni u dosadašnjem radu. Pojedine vježbe su dodatno proširene gradivom tako da se ovim praktikumom mogu koristiti i učenici drugih zanimanja elektrotehničke škole. U svakoj vježbi izloženo je dovoljno uvodnih teorijskih razmatranja, tako da učenici mogu nesmetano pratiti nastavu, ako iz pojedinih stručnih predmeta u tom trenutku nisu obrađivali navedenu cjelinu i gradivo. Vježbe obrađuju gradivo koje se obrađuje iz predmeta: Osnove elektrotehnike 2 i Elektronika. U vježbama su sadržane i neke cjeline iz predmeta Električna mjerenja. Izvođenjem vježbi učenik postaje sposoban služiti se analognim i digitalnim instrumentima (ampermetrima, voltmetrima, vatmetrima, digitalnim multimetrima itd.), instrumentima sa dvodimenzionalnim prikazom mjerene veličine (katodni osciloskop), primjenjivanju mjernih metoda u skladu sa potrebama i zahtjevima mjerene veličine, samostalnoj obradi mjernih rezultata i izvođenju zaključka. Vježbe su osmišljene tako da se prvi nastavni sat provede u pripremi, tj. sastavljanju strujnih krugova po shemi spoja, ponavljanju i proširivanju teorijskih znanja. Drugi nastavni sat je predviđen za realizaciju vježbe, odnosno odgovarajuća mjerenja i ispitivanja tako da svaki učenik ima svoje podatke i da aktivno sudjeluje u izvođenju vježbi. U slučaju nedostatka tehničkih sredstava za paralelno izvođenje vježbi, one se mogu izvoditi u parovima, tako da jedan učenik vrši mjerenje a drugi bilježi rezultate. Treći nastavni sat posvećen je obradi rezultata mjerenja, crtanju odgovarajućih dijagrama i izvođenju zaključaka koje su učenici naučili obavljanjem vježbe. Zadaci vježbi su računalno (http://www.ni.com/multisim/). simulirani pomoću programa „NI Multisim 10“ Iako je prilikom osmišljavanja i pisanja ovog praktikuma uložen veliki trud u provjeri podataka i ispravljanju grešaka, sasvim je moguće da su se desili propusti. Dugujem zahvalnost svima koji ukažu na takve propuste i daju svoje sugestije za unaprjeđenje pojedinih vježbi i cijelog praktikuma. Autor Sadržaj Sadržaj Univerzalni mjerni instrument .............................................................................................................. 11 Analogni univerzalni mjerni instrument ................................................................................................ 11 Izbor ljestvice ..................................................................................................................................... 13 Mjerenje napona ............................................................................................................................... 14 Mjerenje struje .................................................................................................................................. 16 Mjerenje otpora ................................................................................................................................ 17 Digitalni univerzalni mjerni instrument................................................................................................. 19 Mjerenje napona ............................................................................................................................... 21 Mjerenje struje .................................................................................................................................. 22 Mjerenje otpora ................................................................................................................................ 23 Izmjenične veličine ................................................................................................................................ 25 Karakteristike izmjeničnih veličina .................................................................................................... 26 Djelatni otpor u krugu izmjenične struje ........................................................................................... 32 Osciloskop ............................................................................................................................................. 33 Princip rada analognog osciloskopa .................................................................................................. 34 Mjerenje amplitude ........................................................................................................................... 36 Mjerenje frekvencije ......................................................................................................................... 39 Mjerenje faznog pomaka................................................................................................................... 39 Kalibracija osciloskopa....................................................................................................................... 40 Primjeri mjerenja pomoću osciloskopa ............................................................................................. 41 Generator funkcija................................................................................................................................. 43 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 44 Naponsko djelilo .................................................................................................................................... 47 Neopterećeno naponsko djelilo ........................................................................................................ 47 Opterećeno naponsko djelilo ............................................................................................................ 48 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 50 Zavojnica (svitak) ................................................................................................................................... 53 Zavojnica (svitak) u krugu izmjenične struje ..................................................................................... 54 Mjerenje induktivnosti zavojnica U-I metodom ................................................................................ 55 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 56 Kondenzator .......................................................................................................................................... 57 7 8 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Kondenzator u krugu izmjenične struje ............................................................................................ 58 Mjerenje kapaciteta kondenzatora U-I metodom ............................................................................ 59 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 60 Serijski spoj otpornika, zavojnice i kondenzatora ................................................................................. 61 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 62 Paralelni spoj otpornika, zavojnice i kondenzatora .............................................................................. 65 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 66 Transformator ....................................................................................................................................... 69 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 70 Električna snaga..................................................................................................................................... 71 Elektrodinamički vatmetar ................................................................................................................ 72 Zadatak vježbe: .................................................................................................................................. 73 Označavanje poluvodičkih elemenata................................................................................................... 75 Europski sistem (Pro-elektron) .......................................................................................................... 75 Američki sistem (JEDEC - Join Electron Device Engineering Council) ................................................ 76 Japanski sistem (JEITA - JIS C7012) .................................................................................................... 76 Kućišta poluvodičkih elemenata........................................................................................................ 77 Primjer dokumentacije proizvođača za poluvodički element: .......................................................... 80 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 83 Poluvodičke diode ................................................................................................................................. 85 Testiranje ispravnosti i polarizacije dioda ......................................................................................... 88 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 89 Strujno-naponska karakteristika diode ................................................................................................. 91 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 91 Statički i dinamički otpor diode ......................................................................................................... 92 Direktna polarizacija diode ................................................................................................................ 93 Reverzna polarizacija diode ............................................................................................................... 94 Strujno-naponska karakteristika zener diode ....................................................................................... 95 Zadatak vježbe ................................................................................................................................... 95 Direktna polarizacija zener diode (BZX55C5V6) ................................................................................ 96 Reverzna polarizacija zener diode (BZX55C5V6) ............................................................................... 97 Direktna polarizacija zener diode (1N4461) ...................................................................................... 98 Reverzna polarizacija zener diode (1N4461) ..................................................................................... 99 Ispravljači ............................................................................................................................................. 101 www.etsbi.edu.ba Sadržaj Glađenje (filtracija) izlaznog napona ............................................................................................... 101 Valovitost......................................................................................................................................... 102 Poluvalni ispravljači ............................................................................................................................. 103 Zadatak vježbe ................................................................................................................................. 105 Punovalni ispravljači ............................................................................................................................ 107 Zadatak vježbe ................................................................................................................................. 109 Stabilizatori napona............................................................................................................................. 111 Referentni element ......................................................................................................................... 112 Stabilizator sa zener diodom ........................................................................................................... 113 Serijski tranzistorski stabilizator ...................................................................................................... 114 Integrirane izvedbe stabilizatora ..................................................................................................... 115 Stabilizatori stalnog napona sa tri izvoda ........................................................................................ 116 Integrirani stabilizatori podesivog napona s tri izvoda ................................................................... 116 Zadatak vježbe ................................................................................................................................. 117 Bipolarni tranzistori ............................................................................................................................. 121 Ispitivanje tranzistora ...................................................................................................................... 122 Provjera ispravnosti tranzistora sa ommetrom............................................................................... 124 Ispitivanje i određivanje elektroda tranzistora ............................................................................... 125 Zadatak vježbe ................................................................................................................................. 125 Strujno naponske karakteristike bipolarnih tranzistora ...................................................................... 127 Ulazne karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog emitera ...................................................... 127 Prijenosne karakteristike u spoju zajedničkog emitera................................................................... 128 Izlazne karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog emitera ...................................................... 130 Tvornički podaci............................................................................................................................... 131 Zadatak vježbe ................................................................................................................................. 132 Pojačalo u spoju zajedničkog emitera ................................................................................................. 137 Stabilizacija radne točke .................................................................................................................. 139 Amplitudno-frekvencijska karakteristika pojačala .......................................................................... 141 Zadatak vježbe ................................................................................................................................. 142 Literatura ............................................................................................................................................. 147 Igor Prša, ing. el. 9 Univerzalni mjerni instrument Univerzalni mjerni instrument Za servisiranje raznih električnih uređaja u kućanstvu, u radionici, ili za održavanje električnih strojeva u proizvodnim pogonima potrebno je mjeriti struje, napone i otpore. Pošto je nepraktično nositi više instrumenata napravljen je univerzalni mjerni instrument (naziva se i multimetar). On je lako prenosiv, mehanički otporan i dovoljno točan za rad na terenu, a njime se mogu mjeriti istosmjerni i izmjenični naponi i struje, i električni otpor. U prvom dijelu biće obrađen analogni instrument (instrument sa kazaljkom) a zatim i digitalni instrument koji rezultat ispisuje u obliku brojki na LCD pokazniku. Analogni univerzalni mjerni instrument U analogne univerzalne instrumente se ugrađuje mehanizam sa obrtnim svitkom. Između polova stalnog magneta ugrađen je svitak na kome je učvršćena kazaljka. Protjecanje struje kroz svitak stvara magnetno polje. Uzajamno djelovanje ovog magnetnog polja i polja stalnog magneta dovodi do zakretanja kazaljke. Protivmoment stvaraju spiralne opruge i po prestanku struje vraćaju kazaljku na nulu. Slika 1.1. Instrument sa obrtnim svitkom. Ovakvim analognim instrumentom mogu se mjeriti samo istosmjerne struje i naponi. Kako bi instrument mogao da mjeri i izmjenične veličine u njega se ugrađuje ispravljač sa dvije ili četiri diode koji izmjeničnu struju i napon pretvori u istosmjernu. Kada se mjere izmjenične veličine instrument pokazuje efektivnu vrijednost struje i napona. Prije nego što počnemo da koristimo analogni instrument i uvježbamo rad sa njime na časovima praktične nastave, moramo upoznati neke važne pojmove. Mjerni opseg (naziva se i domašaj) je najveća vrijednost mjerene veličine koju instrument može izmjeriti. Mjerni opseg određujemo mi postavljanjem preklopnika u odgovarajući položaj. Konstanta instrumenta je broj koji se dobije kada se mjerni opseg podijeli sa brojem podjeljaka na ljestvici u koju ćemo gledati. Do rezultata mjerenja se dolazi tako što se broj podjeljaka koji očitamo pomnoži sa konstantom. Podjeljak na ljestvici je rastojanje između bilo koje dvije oznake na ljestvici. NAPOMENA: Ovo je definicija iz knjige koja može dovesti do različitih tumačenja - koliko zapravo ljestvica sa slike 1.1. ima podjeljaka? U ovom primjeru broj podjeljaka je četiri (kazaljka pokazuje 3,2 podjeljaka), a crtice između napisanih brojeva samo olakšavaju očitavanje rezultata. Ako međutim svaku označenu crticu shvatimo kao podjeljak onda je broj podjeljaka 20, a kazaljka pokazuje 16 podjeljaka. Ovaj drugi način koji neki primjenjuju komplicira stvari. Možemo se zapitati čemu služi napisana trojka i četvorka ako se mora brojati 16 crtica? Igor Prša, ing. el. 11 12 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Da bi imali točno očitavanje u kazaljku se mora gledati pod pravim kutom. U ovome nam pomaže malo ogledalo (kazaljka i njen lik u ogledalu se poklope). Kao primjer analognog univerzalnog instrumenta opisati ćemo instrument „Unimer 43“ proizvođača Iskra. Ovaj instrument ima više crnih i crvenih ljestvica. Crvene ljestvice se koriste za mjerenje izmjeničnih struja i napona, a crne ljestvice su za istosmjerne veličine. Za mjerenje otpora se koristi posebna crna ljestvica. Izgled ovog instrumenta je na slici 1.2. Slika 1.2. Instrument „UNIMER 43“ - ISKRA Kranj. Na instrumentu se nalazi više oznaka. Neke od njih su: Instrument je napravljen za rad u vodoravnom položaju. Ako se postavi pod kutom, ili se uspravi pokazivanje neće biti točno. Ova oznaka se može naći na instrumentima koji su predviđeni za rad u uspravnom položaju i koji se montiraju npr. na radne stolove. Instrument sa ovakvom oznakom može da mjeri i istosmjerne i izmjenične veličine. Ovo je oznaka za klasu točnosti, odnosno maksimalnu procentualnu grešku koju pravi instrument pri punom skretanju kazaljke. Najčešće klase točnosti su: 0,1; 0,2; 0,5; 1; 1,5; 2,5; 5. Instrument sa obrtnim kalemom i ugrađenim ispravljačem sa diodama. Ispitni napon 3 www.etsbi.edu.ba . Univerzalni mjerni instrument Izbor ljestvice Kada imamo više ljestvica postavlja se pitanje - u koju gledati? U ovom primjeru vidjeti ćemo da pravilan izbor ljestvice olakšava mjerenje a gledanje u pogrešnu ljestvicu ga nepotrebno usložnjava. Pošto broj očitanih podjeljaka na izabranoj ljestvici treba pomnožiti sa konstantom, ljestvicu treba birati tako da konstanta bude broj lak za množenje - dakle da bude 0,1; 1; 10 ili 100. Lošim izborom ljestvice konstanta će biti dva, pet ili npr. 3,3. Na slici 1.3. je prikazano pokazivanje instrumenta "Unimer 45" prilikom mjerenja istosmjernog napona od 170 . Na slici 1.3a preklopnik je postavljen u položaj 600 =. To znači da je mjerni opseg 600 , tj. pri punom skretanju kazaljke instrumenta napon je 600 , na polovini ljestvice je 300 itd. Naponi veći od 600 se ne mogu mjeriti. Na ljestvici označenoj slovima V, A na kojoj se očitava napon i struja imamo dvije ljestvice - gornju, koja ide od 0 do 6 podjeljaka, i donju od 0 do 30 podjeljaka. Ako je naš izbor gornja ljestvica konstanta će biti: = = 100 / . Očitavamo 1,7 podjeljaka, = 1,7. Rezultat mjerenja je ∙ = 170 . Ako međutim izaberemo donju ljestvicu konstanta će biti 600⁄30 = 20. Očitavamo 8,5 podjeljaka pa je rezultat 20 ∙ 8,5 = 170 . Rezultat je isti, možemo dakle gledati i donju ljestvicu. Ipak, poslije mjerenja će ostati dvojba jesmo li dobro procijenili 8,5 podjeljaka? Možda je ipak procjena pogrešna, možda je točna procjena 8,4 ili 8,6 podjeljaka? a) b) Slika 1.3. Primjeri očitavanja prilikom mjerenja. Pošto je mjereni napon 170 to znači da možemo smanjiti mjerni opseg i prebaciti preklopnik u položaj 300 . Dobijemo veće skretanje kazaljke i vjerojatno točnije mjerenje. Dakle, na slici 1.3b mjerni opseg je 300 . Naravno da ćemo gledati u donju ljestvicu sa 30 podjeljaka pa će konstanta biti: =% % = 10 / . Očitavamo 17 podjeljaka, što pomnoženo sa konstantom 10 daje 170 . Ako smo skloni kompliciranju stvari možemo izabrati i gornju ljestvicu sa 6 podjeljaka. Tada konstanta neće biti 10, nego 300⁄6 = 50. Broj podjeljaka koji instrument pokazuje na ovoj ljestvici je 3,4 pa da bi došli do rezultata treba pomnožiti 50 ∙ 3,4 = 170 . Igor Prša, ing. el. 13 14 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Mjerenje napona Instrument se pretvara u voltmetar tako što se veliki kružni preklopnik postavi na područje označeno slovom V. Zavisno od toga mjerimo li istosmjerni ili izmjenični napon mali preklopnik se postavi lijevo ili desno na odgovarajuću oznaku (= ili ~). Mjerenje se obavezno počinje sa najvećeg mjernog opsega. Na taj način se sprječava uništenje instrumenta koje je lako moguće ako se mjerenje počne na malom mjernom opsegu a napon bude veći od očekivanog. U tom slučaju kazaljka naglo skreće, može da se iskrivi ili ispadne iz ležišta a u opasnosti je svitak u okretnom sistemu. Osigurač (ako postoji) i zaštitne diode nisu uvijek dovoljno sigurna zaštita. Ako je skretanje kazaljke malo, ili se uopće ne primijeti, može se postepeno i vrlo oprezno smanjivati mjerni opseg dok kazaljka ne skrene toliko da omogući normalno očitavanje. Biramo ljestvicu u koju ćemo gledati, određujemo konstantu instrumenta i očitamo skretanje kazaljke. Broj podjeljaka koji smo očitali množimo sa konstantom i dobijemo mjereni napon. Na osnovu dobivenog rezultata vidimo može li se još smanjiti mjerni opseg. Ako se mjeri istosmjerni napon točka većeg potencijala (ili npr. + pol baterije) mora se dovesti na priključak +VAΩ. Ako se ovdje pogriješi kazaljka će skretati na pogrešnu stranu (lijevo). Kada se mjeri izmjenični napon ne mora se voditi računa o priključcima, ispravljač u instrumentu osigurava da kazaljka uvijek skreće udesno. Voltmetar se vezuje paralelno elementu na kome mjerimo napon. Unutrašnji otpor voltmetra je veoma veliki (u idealnom slučaju beskonačan) tako da kroz voltmetar praktično ne protječe struja. Primjer 1. Mjerenje napona baterije Slika 1.4. Korak 1. Mjerni opseg je postavljen na 500 i možemo primijetiti da je skretanje kazaljke malo. Ako izaberemo ljestvicu sa pet podjeljaka konstanta je 100 ⁄ . Očitavamo nešto više od 0,1 podjeljak ali teško je procijeniti je li to 0,11; 0,12 ili 0,13. Kada to pomnožimo sa 100 rezultat može biti između 11 i 13 , što zavisi od osobne procjene. Očigledno je da se na ovom području ne može izvršiti točno mjerenje pa smanjujemo mjerni opseg. www.etsbi.edu.ba Univerzalni mjerni instrument Slika 1.5. Korak 2. Na mjernom opsegu 150 logično je gledati u crnu ljestvicu sa 15 podjeljaka da bi rezultat očitavanja pomnožili sa konstantom 10. Očitavamo nešto više od 1,2 podjeljaka, recimo da je procjena 1,25 što znači da je napon oko 12,5 . PAŽNJA! Najčešća učenička greška je da ovdje očitaju 1,1 podjeljak - previdi se činjenica da ovdje između jedinice i dvojke nema devet crtica nego samo četiri! Naravno sljedeći logičan potez je novo smanjenje mjernog opsega. Sljedeći mjerni opseg na instrumentu je 50 , veći je od mjerenog napona, što znači da bez bojazni prebacujemo preklopnik na brojku 50. Slika 1.6. Korak 3. Na mjernom opsegu 50 izborom ljestvice sa pet podjeljaka konstanta je 50⁄5 = 10. Sada već sa mnogo većom sigurnošću očitavamo 1,25 podjeljaka odnosno 12,5 . Slika 1.7. Korak 4. Igor Prša, ing. el. 15 16 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Na mjernom opsegu 15 na crnoj ljestvici od 0 do 15 podjeljaka praktično direktno očitavamo napon. Na ovom području vidi se da je mjereni napon zapravo 12,6 . Ovo mjerenje je očigledno i najtočnije, kao što se vidi uopće nije teško izvršiti dobre procjene sa točnošću od 0,1 . S obzirom da je sljedeći raspoloživi mjerni opseg 5 a mjereni napon je veći od njega, smanjenje mjernog opsega na 5 ne dolazi u obzir! Primjer 2: Mjerenje izmjeničnog napona Priključni kablovi instrumenta su dobro izolirani tako da nema opasnosti od strujnog udara ako ne dodirujemo metalne vrhove. Napon u priključnici je izmjenični pa mali preklopnik mora biti prebačen ulijevo. Primijetimo da je oznaka ~ crvena, što znači da se pri mjerenju izmjeničnih veličina koriste crvene ljestvice a najveći mjerni opseg je 1000 . Na crvenoj ljestvici sa 10 podjeljaka (konstanta je 100 ⁄ ) očitavamo 2,2 podjeljaka, tj. 220 . Mjereni napon je manji od sljedećeg mjernog opsega od 300 , pa ćemo za točniji rezultat prebaciti preklopnik na položaj 300. Na slici 1.8. vidimo da na ljestvici sa 30 podjeljaka (konstanta 10) kazaljka stoji na dvadeset trećem podjeljku, što znači da je napon ustvari 230 . S obzirom da su dozvoljena odstupanja napona gradske mreže do 10%, izmjereni napon je ispravan. Kada se mjere izmjenične struje i naponi kazaljka će uvijek skretati u pravom smjeru bez obzira gdje se stavi koja priključnica instrumenta, što je zasluga ispravljača u instrumentu. Slika 1.8. Očitavanje vrijednosti prilikom mjerenja izmjeničnog napona. Mjerenje struje Ampermetar se u strujni krug vezuje serijski. Unutrašnji otpor ampermetra u idealnom slučaju je jednak nuli a i u stvarnosti je vrlo mali. Univerzalni instrument se pretvara u ampermetar postavljanjem velikog preklopnika na područje označeno slovom A. Mjerenje se počinje obavezno na najvećem mjernom opsegu, koji po potrebi veoma oprezno smanjujemo. Mali preklopnik se postavi na odgovarajuću oznaku za vrstu struje koja se mjeri. Ako se ukaže potreba za promjenom mjernog opsega prvo se struja mora prekinuti na nekom prekidaču ili isključenjem napajanja, pa tek onda se preklopnik postavi u drugi položaj i prekidač se ponovo uključi. Na ovaj način se sprječava da se prekida struja na kontaktima preklopnika i da on bude oštećen uslijed varničenja. U praksi će biti rijetke situacije kada će se koristiti ampermetar. Često je nepraktično prekidati strujni krug i serijski u njega ubacivati instrument, jer je potrebno prekinuti postojeću vezu. Ponekad se doslovno mora presjeći žica ili odlemiti element iz uređaja. www.etsbi.edu.ba Univerzalni mjerni instrument Mjerenje otpora Prije upotrebe analognog univerzalnog instrumenta za mjerenje otpora treba priključke instrumenta kratko spojiti. Kazaljka mora skrenuti do kraja, odnosno mora pokazati nulu. Ako nije došla do nule, ili je možda prešla preko nule udesno, njen položaj se podešava, tj. postavi se na nulu okretanjem označenog promjenjivog otpornika. Ovo podešavanje mora da se vrši povremeno zbog starenja i trošenja baterije u instrumentu. Vrijednost mjerenog otpora se dobije kada se očitani broj podjeljaka pomnoži sa brojem koji pokazuje veliki preklopnik. Mjerenje otpora se ne mora početi sa najvećeg mjernog opsega. Veliki preklopnik se postavi na više područja, a zadrži se u položaju na kome kazaljka stoji otprilike negdje između 1/2 i 2/3 ljestvice jer je u tom dijelu očitavanje najtočnije. Ovo će se najbolje vidjeti u konkretnom primjeru. Slika 1.9. Priprema analognog univerzalnog instrumenta za mjerenje otpora. Veliki broj mjerenja, možda i 90% su mjerenja otpora. Mjerenjem otpora grijača, prekidača namotaja motora i transformatora, kao i nekih elektroničkih komponenti može se doći do zaključka o ispravnosti dijelova uređaja bez priključivanja napona i bez opasnosti. Veliki preklopnik treba prebaciti u jedno od područja označenih sa Ω a mali preklopnik udesno. Analognim instrumentima za mjerenje struje i napona nije potreban vlastit izvor napajanja. Međutim, za mjerenje otpora baterija je neophodna. Većina instrumenata koristi jednu ili dvije baterije od 1,5 . Instrument praktično kroz mjereni otpor (preko preklopnika i priključnica) propušta struju iz baterije pa će kazaljka više skretati pri mjerenju manjih otpora. Zbog toga su način mjerenja otpora i omska ljestvica drugačiji nego kada se mjeri struja i napon. Očitavanje vrijednosti otpora vrši se na posebnoj crnoj ljestvici. Ova ljestvica je drukčija od ostalih jer je obrnuta, tj. nula se nalazi na desnoj strani a na lijevoj strani je ∞. Osim toga razmak između podjeljaka nije isti, prvi podjeljci su dosta razmaknuti a zatim gledajući nalijevo razmak je sve manji, da bi pri kraju bili toliko zbijeni da je točno očitavanje nemoguće. Igor Prša, ing. el. 17 18 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Primjer: Mjerenje otpora od 180Ω na različitim položajima preklopnika Slika 1.10. Pokazivanje instrumenta za različite položaje preklopnika instrumenta. Na slici 1.10a je položaj kazaljke pri mjerenju otpora 180Ω kada je preklopnik na položaju X1. Točan broj podjeljaka je teško odrediti jer na malom rastojanju je čak 100 podjeljaka. Broj podjeljaka koji procijenimo (dakle, oko 180) množi se sa 1 pa je rezultat mjerenja oko 180Ω. Ako se preklopnik pomjeri u položaj X10 (slika 1.10b) kazaljka pokazuje 18 podjeljaka, vidi se da ne postoji dvojba je li broj podjeljaka 17, 18, 19 ili možda 17,5. Ovih 18 podjeljaka pomnoži se sa deset kao što pokazuje preklopnik, dakle rezultat je 180Ω. Ako bi isti otpor pokušali izmjeriti na području X100 bio bi veliki problem procijeniti pokazuje li kazaljka 1,7; 1,8 ili 1,9 podjeljaka. Na primjer ako procijenimo da je u pitanju 1,7 podjeljaka, kada se to pomnoži sa 100 pravi se greška od 10Ω iako procjena uopće nije bila loša. Na slici 1.10d se vidi da je mjerenje ovog otpora na području X1k praktično nemoguće. Biće dobro ako uopće prijetimo da rezultat nije 0Ω, a kamoli očitati 0,18 podjeljaka koje pokazuje kazaljka. Moguća greška prilikom mjerenja otpora nastaje kada se rukama pridržava otpornik koji se mjeri. Tako se paralelno mjerenom otporu dodaje otpor vlastitog tijela i rezultat je manji od prave vrijednosti. Ovo je naročito izraženo na području X1k. Greška je također moguća ako se mjeri vrijednost otpornika koji je zalemljen na tiskanu pločicu (PCB). Utjecaj drugih elemenata vezanih paralelno tom otporu također smanjuje rezultat mjerenja. www.etsbi.edu.ba Univerzalni mjerni instrument Digitalni univerzalni mjerni instrument Sve što je rečeno o analognim instrumentima u vezi načina priključenja u krug, unutrašnjeg otpora i načina mjerenja (početak mjerenja sa najvećeg mjernog opsega) važi i za digitalne instrumente. Kod digitalnog instrumenta očitavanje mjerene veličine je mnogo lakše i točnije. Vrijednost se direktno očita na LCD pokazniku, dakle nema dvojbe oko izbora ljestvice, određivanja konstante instrumenta i množenja sa njom, i nema subjektivnih grešaka pri očitavanju broja podjeljaka. Ako je mjerena veličina veća od mjernog opsega instrument će to vjerojatno „preživjeti“ a grešku će signalizirati ispisivanjem cifre „1“ na prvom mjestu. Nije osjetljiv ni na zamjenu priključaka „+“ i pokazati će točnu vrijednost uz ispisivanje minusa ispred rezultata mjerenja. Ipak, zbog načina indikacije ovaj instrument nije pogodan za praćenje promjene mjerene veličine. Slika 1.11. Digitalni mjerni instrument „VC150“ - Voltcraft. Prije svake izmjene mjernog područja treba odstraniti mjerne vrhove od objekta na kojem se vrši mjerenje. Poseban oprez se preporučuje prilikom rada sa izmjeničnim naponom većim od 25 ili sa istosmjernim naponom većim od 35 , jer može nastati električni udar opasan po život. Provjerite prije svake upotrebe digitalni mjerni uređaj i mjerne kablove od oštećenja. Ni u kome slučaju ne vršite mjerenje ako je zaštitna izolacija oštećena. Da bi se izbjegao električni udar, obratite pažnju da za vrijeme mjerenja ne dirate priključke za mjerenje odnosno mjerne točke direktno ili indirektno. Za vrijeme mjerenja ne smije se hvatati preko označenog dijela na mjernim vrhovima. Ne upotrebljavati digitalni mjerni instrument za vrijeme nevremena. Obratite pažnju da su vaše ruke, obuća, odjeća, podloga, sklopovi i dijelovi sklopova obavezno suhi. Ne uključujte nikada mjerni instrument kada ste ga prenijeli iz hladne u topliju prostoriju, jer nastala vodena kondenzacija može da ga ošteti. Ostavite mjerni instrument isključen dok se ne prilagodi sobnoj temperaturi. Mjerne vrijednosti pokazuju se na digitalnom mjernom instrumentu u brojčanom (digitalnom) obliku na LCD pokazniku. Pomoću rotacijskog preklopnika se mogu odabrati pojedine mjerne funkcije. Kod modela VC150 izbor mjernog područja vrši se ručno. Digitalni mjerni instrument VC150 se uključuje i isključuje pritiskom na dugme POWER. Uvijek isključite uređaj za mjerenje ukoliko ga ne koristite. Igor Prša, ing. el. 19 20 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Dugme HOLD vam omogućava da zadržite vrijednost mjerenja na LCD pokazniku. Simbol „H“ se pojavljuje na LCD pokazniku. Ova funkcija olakšava očitavanje mjerene vrijednosti. Ponovni pritisak na dugme vraća ponovno opciju mjerenja. Tabela 1.1. Simboli na LCD pokazniku digitalnog mjernog instrumenta VC150. OL ili 1 Overload = prekoračenje; mjerno područje je prekoračeno. Baterija za napajanje mjernog instrumenta je ispražnjena, što je moguće prije zamijeniti bateriju. Mjerno područje za testiranje dioda. Mjerno područje za mjerenje napona opasnih po život. Mjerno područje za akustički test provodljivosti. Mjerna područja za mjerenje izmjeničnih veličina. Mjerna područja za mjerenje istosmjernih veličina. mV V Volt (jedinica za električni napon). A Amper (jedinica za jačinu električne struje). mA Miliamper (10(% A). µA Mikroamper (10( A). Ω Ohm (jedinica za električni otpor). kΩ Kiloohm (10% Ω). MΩ H www.etsbi.edu.ba Milivolt (10(% ). Megaohm (10 Ω). Aktivna je HOLD funkcija. Univerzalni mjerni instrument Mjerenje napona NAPOMENA: Prije mjerenja napona, uvijek provjerite da se ne nalazite u mjernom području za mjerenje struje. Kada se na LCD pokazniku pojavi „1“ ili „OL“ (overload = prekoračenje), tada ste prekoračili mjerno područje. Odaberite naredno veće mjerno područje. Slika 1.12. Raspored crnog i crvenog mjernog vodiča kod mjerenja napona. Za mjerenje istosmjernog napona (DC) postupite prema sljedećem: - - Uključite digitalni mjerni instrument i odaberite mjerno područje V . Priključite mjerne vodiče u odgovarajuće mjerne utičnice kao što je prikazano na slici. Priključite mjerne vrhove na objekt za mjerenje (baterija, sklop itd.). Crveni mjerni vrh odgovara plus polu, a crni mjerni vrh odgovara minus polu. Pripadajući polaritet mjerne vrijednosti biti će prikazan na LCD pokazniku zajedno sa trenutnom mjernom vrijednosti. Kada se pri mjerenju istosmjernog napona na ekranu ispred mjerne vrijednosti pojavi znak „-“, tada je izmjereni napon negativan (ili su mjerni kablovi zamijenjeni). Kada ste završili mjerenje, odvojite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite digitalni mjerni instrument. Za mjerenje izmjeničnog napona (AC) postupite prema sljedećem: - Uključite digitalni mjerni instrument i odaberite mjerno područje V . Na pokazniku se pojavljuje simbol „AC“. Povežite (spojite) dva mjerna vrha sa objektom za mjerenje (generator, sklop itd.). Mjerna vrijednost će biti pokazana na LCD pokazniku. Kada ste završili mjerenje, odvojite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite digitalni mjerni instrument. Igor Prša, ing. el. 21 22 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Mjerenje struje NAPOMENA: Maksimalno dozvoljeni napon u strujnom krugu ne smije da prelazi 250 V. Mjerenja struja većih od 5 A smiju se izvoditi samo u trajanju od maksimalno 10 sekundi i sa pauzom između mjerenja u trajanju od 15 minuta. Sva strujna mjerna područja su osigurana i time zaštićena od preopterećenja. a) struje do 200 mA b) struje do 10 A Slika 1.13. Raspored crnog i crvenog mjernog vodiča kod mjerenja struje. Za mjerenje istosmjerne struje (DC) postupite prema sljedećem: - - - - Priključite crveni mjerni vodič u 10A - mjernu utičnicu (kod struje veće od 200*+) odnosno u mA - mjernu utičnicu (kod struje manje od 200*+). Crni mjerni vodič priključite na COM - mjernu utičnicu. Odaberite željeno mjerno područje. Po mogućnosti, počnite mjerenje uvijek sa najvećim mjernim opsegom, zato što će kod prekoračenja reagirati zaštitni osigurač. Priključite u seriju sa mjernim objektom oba mjerna vrha (baterija, sklop itd.). Pripadajući polaritet mjerne vrijednosti, biti će prikazan na LCD pokazniku zajedno sa trenutnom mjernom vrijednosti. Kada se pri mjerenju istosmjerne struje na ekranu ispred mjerne vrijednosti pojavi znak „-“, struja protječe u suprotnom smjeru (ili su mjerni kablovi zamijenjeni). Kada ste završili mjerenje, odstranite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite digitalni mjerni instrument. Pažnja! Nikada ne mjerite u 10A području struje preko 10 A odnosno u mA/µA području struje preko 200 mA, zato što će tada reagirati osigurač u mjernom instrumentu. www.etsbi.edu.ba Univerzalni mjerni instrument Mjerenje otpora NAPOMENA: Uvjerite se da su svi dijelovi kruga, prekidači i komponente i drugi objekti za mjerenje u krugu odvojeni od izvora napona i ispražnjeni. Slika 1.14. Raspored crnog i crvenog mjernog vodiča kod mjerenja otpora. Za mjerenje električnog otpora postupite prema sljedećem: - - - - Uključite digitalni mjerni instrument i odaberite mjerno područje „Ω“. Priključite mjerne vodiče na mjerne utičnice instrumenta kao što je vidljivo na slici. Provjerite neprekidnost mjernih vodiča tako što ćete spojiti mjerne vrhove jedan sa drugim. Nakon toga na LCD pokazniku će biti prikazan otpor od približno 0,5Ω (vlastiti otpor mjernih vodiča). Povežite mjerne vrhove sa mjernim objektom. Ako mjerni objekt nema otpornost veću od 20,Ω ili nije u prekidu, mjerna vrijednost će biti prikazana na LCD pokazniku. Sačekajte dok se mjerna vrijednost ne stabilizira. Kod otpora većeg od 1,Ω, ovo može da potraje nekoliko sekundi. Kada se na LCD pokazniku pojavi „1“ ili „OL“ (Overload = prekoračenje), tada ste prekoračili mjerno područje, odnosno, mjerni krug je u prekidu. U tom slučaju odaberite veće mjerno područje. Kada ste završili mjerenje, odstranite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite digitalni mjerni instrument. Kada vršite mjerenje otpora, pazite da su mjerne točke koje dirate mjernim vrhovima slobodne od prljavštine, ulja, laka ili slično, jer njihova prisutnost može da dovede do pogreške u mjerenju. Igor Prša, ing. el. 23 Izmjenična struja Izmjenične veličine Izmjenična struja je svaka struja koja u toku vremena mijenja svoj intenzitet (jačinu) (ja i smjer. Izmjenične struje se dijele na periodične periodi i ne periodične struje. Nas posebno zanimaju periodične struje ruje koje se dijele na proste (sinusne) i složene (ne sinusne) sinusne) struje. Prostom izmjeničnom ili sinusnom strujom se naziva ona struja čije se promjene, po intenzitetu i smjeru, periodično periodično ponavljaju u jednakim vremenskim intervalima. Njen vremenski oblik dat je na slici 1.15. 1.15 Slika 1.15. 1.1 Vremenski oblik izmjenične sinusne struje. Izmjenična struja nastaje kao posljedica oscilatornog kretanja električnih elektri električ naboja duž vodiča. Pri tome se količina čina elektriciteta koja protječe kroz poprečni čni presjek vodiča mijenja u toku vremena. Zbog toga se mora uzeti u obzir veličina veli ina struje u svakom trenutku. Trenutna vrijednost struje se označava čava malim slovom -. Dakle, kod izmjenične čne sinusne struje nema „strujanja“ elektrona, jer oni ne struje s od jednog pola izvora do drugog (kao kod istosmjerne struje), struje), nego oni osciliraju oscil oko svog središnjeg položaja. u obrtnih strojeva koje se Izmjenična struja se, u elektroenergetici, proizvodi pomoću nazivaju generatori. U svim obrtnim generatorima električna elek na energija se proizvodi na principu pojave induciranja napona u navoju koji se okreće. okre U njima se mehanička čka energija pretvara u električnu. U općem slučaju vodič se u magnetnom polju kreće kre pod nekim kutom u odnosu na njegove silnice. Pri tome se brzina brzin kretanja vodiča rastavlja na vodoravnu odoravnu i okomitu komponentu (slika 1.16). Slika 1.16. 1.1 Brzina kretanja vodiča u magnetnom polju. Pod djelovanjem lovanjem vodoravne komponente ./ , vodič klizi duž magnetnih silnica i ne presijeca ih. Zato se u vodiču vodič inducira napon uzrokovan okomitom komponentom brzine kretanja, koja uzrokuje da vodič presijeca magnetni tok (fluks). Promatrajmo sada vodič koji se okreće e u homogenom magnetnom polju dat na slici 1.17. Igor Prša, ing. el. 25 26 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Slika 1.17 7. Okretanje vodiča u homogenom magnetnom polju. Inducirani napon je, u općem opć slučaju, određen formulom: 0 = 1 ∙ ∙ . ∙ 2-34 Inducirani napon u vodiču, vodič koji se obrće e konstantnom brzinom u homogenom magnetnom polju, mijenja se po veličini veli i smjeru proporcionalno sinusu kuta zakretanja, pa se može grafički predstaviti u obliku sinusoide. sinusoide Za vrijeme jednog punog obrtaja, kut a se ravnomjerno mijenja od 0° do 360°. Pri tome nastaju i promjene induciranog napona u vodiču. Slika 1.18 8. Induciranje napona i struje u vodiču koji se okreće okreć u homogenom magnetnom polju. U vodiču koji se okreće će e stalnom brzinom u homogenom magnetnom polju, inducira se napon čija ija se promjena veličine ine i smjera ponavlja istim redom poslije svakog punog okreta. Tako dobiveni napon on naziva se izmjenični napon. Ako zatvorimo krajeve ve vodiča u krugu će poteći struja čija se veličina čina i smjer periodično periodi no mijenjaju. Takva struja se naziva izmjenična struja. Karakteristike izmjeničnih veličina veli Period Period je dio vremena koje je potrebno da se izvrši jedna potpuna promjena izmjenične veličine po jačini i smjeru. Period se označava ozna sa 5, a mjeri se u sekundama 627. Izmjenična veličina ina za vrijeme jednog perioda dva puta promijeni svoj smjer. Dakle, promjena izmjenične veličine čine ine u jednom smjeru traje polovinu perioda, a za vrijeme druge polovine ine perioda smjer je suprotan. suprotan Promjena induciranog napona zavisi od brzine kojom se navojak obrće obr u magnetnom obrć polju. Uzmimo, na primjer, da je brzina obrtanja navojka 50 puta u jednoj jednoj sekundi. To znači da se u toku jedne sekunde desi 50 promjena intenziteta i smjera izmjenične izmjeni veličine, odnosno, u jednoj sekundi se pojavi 50 perioda. S obzirom na to da 50 perioda traje jednu sekundu, vrijeme trajanja jednog perioda dobijemo kao: 1 0,02627 50 Vremena trajanja svakog perioda su međusobno me usobno jednaka ukoliko je brzina obrtanja navojka vojka konstantna (nepromjenjiva). (nepromjenjiva) 5 www.etsbi.edu.ba Izmjenična struja Maksimalna imalna vrijednost (amplituda) (amplituda To je najveća a vrijednost koju postiže izmjenična veličina. U toku jednog perioda, izmjenična veličina ina dva puta postiže maksimalnu vrijednost: jednom jed u pozitivnom, a drugi put u negativnom smjeru. Maksimalne vrijednosti se označavaju ozna velikim slovom i indeksom „m“ (maksimum). Maksimalna vrijednost vrij struje se označava sa :9 , a maksimalna ksimalna vrijednost napona sa 89 . Maksimalna vrijednost induciranog napona se računa ra po formuli: 89 = 1 ∙ ∙ . Frekvencija (učestalost) Frekvencija je e broj perioda u jednoj sekundi. sekundi Frekvencija se označava čava sa „=“. „ Jedinica za mjerenje jerenje frekvencije je Herc 6;<7. Između frekvencije i perioda vlada slijedeći slijede odnos: = > ? ili 5 > @ Iz ovoga možemo izvesti jedinicu za frekvenciju kao: ;< 1 ⁄2 Veće jedinice nice od herca su: kiloherc 6 ;<7, megaherc 6,;<7,, gigaherc 6C;<7. Početna faza Početna faza je fazni kut koji odgovara početnom trenutku vremena. Do sada smo kao početak četak mjerenja vremena ((A 0)) uzimali trenutak kada je trenutna vrijednost induciranog napona u navojku jednaka nuli nuli. To, međutim, đutim, nije pravilo, ve već predstavlja poseban slučaj. Pretpostavimo da je početak četak promatranja izmjenične veličine ine negdje izme između položaja 1 i položaja 2, na slici 1.18. Za takav položaj vodiča početna etna faza je pomjerena za kut 0 u odnosu na koordinatni početak, četak, a inducirani napon 0 ima određenu pozitivnu vrijednost (slika 1.19a). a) b) Slika 1.19. Početna Poč faza izmjenične veličine: a) pozitivna, b) negativna. negativna Sa slike uočavamo avamo da je dijagram izmjenične veličine ine pomjeren ulijevo u odnosu na koordinatni početak etak za određ određeni kut B (teta). Dakle, početna etna faza je pozitivna kada je dijagram promatrane veličine čine pomjeren ulijevo u odnosu na koordinatni početak. poč Pretpostavimo sada da je početak po promatranja izmjenične veličine negdje između izme položaja 1 i položaja 4, na slici 1.18. Na slici 1.19b. uočavamo da je dijagram promatrane veličine ine pomjeren udesno u odnosu na koordinatni po početak, a početna četna faza je negativna. Dakle, početna etna faza je negativna kada je dijagram promatrane veličine čine pomjeren udesno u odnosu na koordinatni početak četak. Iz svega navedenog og možemo zaključiti zak da za početno vrijeme (AA 0), promatrana izmjenična veličina ina može imati bilo koju od svojih trenutnih vrijednosti u toku jednog perioda. Igor Prša, ing. el. 27 28 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Kružna frekvencija Osim u stupnjevima ( ° ) električni kut se može predstaviti i tzv. v. lučnom luč mjerom ili radijanima. Radi lakšeg razumijevanja mjerenja kuta radijanima promatrajmo kružnicu na slici 1.20. Polumjer ovakve kružnice jednak je jedinici jedin (F 1) i ona na se naziva jedinična jedini kružnica. S obzirom da je polumjer jednak jedinici, obim kružnice (2FE) predstavlja puni luk. luk Dakle, le, obim ovakve kružnice iznosi: odnosno 360° 2EFF 2FE 2∙1∙E 2EF - 3 rad iz čega slijedi: - 3 , 1 radijan = 57° 17' 44,8". Jedan radijan odgovara kutu čiji je kružni luk jednak polumjeru u kružnice. kružnice Slika 1.20. Jedinična kružnica. Pretpostavimo da se jedinični jedini polumjer obrće oko točke „0“ i da je brzina obrtanja konstantna. Za jedan puni obrtaj, koji odgovara geometrijskom kutu 360° 360 2EF - 3 , potrebno je vrijeme 5 koje odgovara vremenu od jednog perioda. Pri istim uvjetima polumjer će opisati luk koji odgovara kutu 4 za proporcionalno kraće vrijeme A. A Proporcionalnost opisanog luka i vremena potrebnog da se on opiše, matematički matemati ki se može izraziti kao: 2E: 5 4: A ili HI ? J K Količnik 4 ⁄A se naziva kutna kut (ugaona) brzina,, a ona se u elektrotehnici naziva kružna frekvencija, odnosno: Pošto je 5 L 1⁄= imamo: L 2E=. 2E 5 4 F M N A 2 Nakon što smo se upoznali sa osnovnim karakteristikama izmjeničnih izmjenič veličina, sada možemo napisati osnovne matematičke matemati jednadžbe za trenutne vrijednosti induciranog napona, odnosno struje: 0 - 89 ∙ 2-3LA :9 ∙ 2-3LA 89 ∙ 2-32E=A, :9 ∙ 2-32E=A. Srednja vrijednost Pošto je kod sinusne ne struje površina pozitivnog pozitivnog poluperioda jednaka površini negativnog poluperioda, srednja matematička matematička vrijednost struje, za ma koji broj cijelih perioda, jednaka je nuli. Međutim, za električne čne potroša potrošače čiji iji je rad ovisan od smjera struje potrebno je prethodno izvršiti ispravljanje avljanje izmjenične u istosmjernu struju. S obzirom da se ispravljanjem izmjenične struje uspostavlja samo jedan smjer, srednja srednja vrijednost struje :O se određuje za interval između u dvije nulte vrijednosti. Na slici 1.21.. je predstavljena pozitivna poluperioda poluper izmjenične struje. www.etsbi.edu.ba Izmjenična struja Slika 1.21. Srednja ednja vrijednost izmjenične i sinusne ne struje za polovinu perioda. Površina omeđena ena krivuljom struje i vvremenskom remenskom osom, u intervalu 5⁄2, predstavlja odgovarajuću količinu inu elektriciteta P. Ovu površinu možemo transformirati u ekvivalentnu površinu pravokutnika pravo čija je osnovica 5⁄2, a visina 0,637 637 ∙ :9 . Ova visina predstavlja srednju vrijednost rijednost sinusne sinus struje (koja fizikalno ne postoji),, a njena vrijednost u odnosu na maksimalnu vrijednost iznosi: :QR H I ∙ :9 0,637 ∙ :9 . Srednja, matematička, ka, vrijednost izmjenične izmjeni ne struje je brojno jednaka istosmjernoj struji, konstantne jačine, ine, pri kojoj bi za vrijeme polovine perioda ((5⁄2) kroz krug protekla ista količina elektriciteta (P)) kao i pri promatranoj izmjeničnoj struji. Analogno je srednja vrijednost izmjeničnog napona: 8QR H I ∙ 89 0,637 ∙ 89 . Efektivna vrijednost Efektivno djelovanje izmjenične izmjeni struje izražava se usporedbom sa efektivnim djelovanjem istosmjerne struje, odgovarajuće odgovaraju jačine. Dakle, efektivna vrijednost rijednost izmjenične izmjeni struje brojno je jednaka istosmjernoj struji konstantne jačine ja ine koja u strujnom krugu razvija istu količinu inu toplote kao i promatrana izmjenična izmjeni struja. Radi određivanja brojčane čane zavisnosti efektivne vrijednosti izmjenične čne struje, potrebno je izračunati količine ine toplote koje razvijaju istosmjerna i izmjenična struja. Količina Količ toplote koju razvija istosmjerna struja : na otporniku S za vrijeme 5 određuje đuje se prema Jouleovom (Džulovom) zakonu kao: P :H ∙ S ∙ 5 Da bismo odredili količinu činu toplote t koju razvija izmjenična struja promatrajmo dijagram na slici 1.22. Slika 1.22.. Dijagram trenutnih vrijednosti kvadrata izmjenične izmjeni ne struje. Sa slike je vidljivo da dijagram kvadrata izmjenične struje ima stalno pozitivnu vrijednost, a pošto je snaga funkcija kvadrata struje, znači zna i da snaga ima stalan smjer. Igor Prša, ing. el. 29 30 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Toplota proizvedena izmjeničnom izmjeni strujom na otporniku S za vrijeme 5 jednaka je površini ograničenoj enoj vremenskom osom A (u intervalu 5) i krivom koja predstavlja kvadrat izmjenične struje. Ova površina jednaka je površini pravokutnika pravo čija je osnovica 5, a visina H⁄ :9 2. je: Dakle, količina ina toplote koju razvija izmjenična struja na otporniku S za vrijeme 5 jednaka H :9 ∙S∙5 2 Ako izjednačimo imo izraze za koli količinu toplote istosmjerne i izmjenične struje dobivamo: dobi P≅ :H ∙ S ∙ 5 Nakon sređivanja izraza,, slijedi: :H W UV H H :9 ∙S∙5 2 odnosno : @ UV √H 0,707 ∙ :9 Dakle, efektivna vrijednost izmjenične izmjeni struje je za √2 puta manja od njene maksimalne vrijednosti. Analogno logno je efektivna vrijednost izmjeničnog napona: 8 @ 89 √2 0,707 ∙ 89 U praksi se uvijek koriste efektivne vrijednosti izmjenične struje i napona. U svim slučajevima ajevima kada se navode vrijednosti struje i na napona, podrazumijeva jeva se da se radi o efektivnim vrijednostima. Najveći Najve broj mjernih instrumenata se umjerava (baždari) ( u efektivnim m vrijednostima struje i napona. napona Fazni odnosi Pri proučavanju fizikalnih procesa u kolima izmjenične struje možemo uočiti uo da izmjenične veličine ine jednake frekvencije prolaze u isto ili različito različito vrijeme kroz svoje karakteristične vrijednostiti (nulte i maksimalne). maksimalne) Fazna jednakost Za dvije ili više izmjeničnih veličina veli ina koje se mijenjaju po istom sinusnom zakonu, sa istom frekvencijom i koje istovremeno prolaze kroz svoje nulte i maksimalne vrijednosti, poklapajućii se po smjeru, kažemo da imaju jednake faze, odn odnosno osno kažemo da se nalaze u fazi. Slika 1.23. Dijagram dviju struja jednakih faza. www.etsbi.edu.ba Izmjenična struja Dakle, dvije izmjenične čne struje, struje koje se nalaze u fazi, imat će početne četne fazne kutove, kao i kutove koji određuju uju trenutni položaj u svako svakom m trenutku, jednake vrijednosti. vrijednosti Matematički izrazi za trenutne vrijednosti ovih struja su: --> -HH :>9 ∙ 2-3YLA Z B> [ :H9 ∙ 2-3YLA Z BH [ gdje su: B> i BH - početni četni fazni kutovi, :>9 ∙ 2-34> :H9 ∙ 2-34H YLA Z BH [ - fazni kutovi (u radijanima). 4> = YLA Z B> [ i 4H = YLA Razlika početnih etnih faznih ugl uglova naziva se fazni pomak (\), odnosno: Uvjet fazne jednakosti je \ \ BH ] B> 0 odnosno B> BH . Fazna razlika Za dvije ili više izmjeničnih veličina veli ina koje se mijenjaju po istom sinusnom zakonu, sa istom frekvencijom, poklapajući poklapajuć se po smjeru, ali koje ne prolaze istovremeno kroz svoje nulte i maksimalne vrijednosti, kažemo da između izme njih postoji fazna razlika, odnosno odnos kažemo da su fazno pomjerene. Dakle, veličine ine koje su fazno pomjerene, a imaju jednaku frekvenciju, zadržavaju isti međusobni položaj u toku cijelog procesa promjena. promjena Slika 1.24. Dijagram dvaju napona različitih faza. Dva izmjenična napona,, koji se ne nalaze u fazi, imat će početne četne fazne kutove, kao i kutove koji određuju uju trenutni položaj polož u svakom trenutku, različite. Matematički Matemati izrazi za trenutne vrijednosti ovih napona su: 8>9 ∙ 2-3YLA Z B> [ 0> 8H9 ∙ 2-3YLA Z BH [ 0H gdje su: B> i BH - početni četni fazni kutovi Sa slike je vidljivo da je B B> 0 i BH \ E⁄2, pa je fazni pomak: BH ] B> E ⁄2 ] 0 E⁄2. Dakle, kao zaključak može se reći da napon 0> fazno zaostaje za naponom 0H za kut E⁄2, odnosno, može se također đer reći da napon 0H fazno prednjači naponu 0> za kut E⁄2. Na osnovu ovoga možemo izvesti i slijedeću slijede u definiciju faznog pomaka: Vremenski interval koji prođe prođ od trenutka u kojem je jedna veličina čina imala karakterističnu karakteristi vrijednost, do trenutka u kojem druga veličina veli postigne istu stu takvu vrijednost naziva se fazni pomak. Za veličinu čije ije karakteristi karakteristične ne vrijednosti nastupaju ranije od odgovaraju odgovarajućih vrijednosti druge veličine, ine, kaže se da fazno prednja prednjači, a za drugu veličinu činu da fazno zaostaje. Igor Prša, ing. el. 31 32 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Fazni pomak postoji ne samo između izme istovrsnih veličina većć i između đu razli različitih veličina, na primjer, između u napona i struje ili struje i napona samoindukcije itd. Djelatni otpor u krugu izmjenične izmjeni struje Otpornost u krugu izmjenične izmjenič struje se naziva djelatna (aktivna, omska) omska otpornost. Ona je u kolima izmjenične struja veća veća nego u kolima istosmjerne struje zbog povećanih pove gubitaka koji nastaju taju uslijed površinskog efekta i histereze. Ovo uvećanje anje se u praksi obično obi može zanemariti. U krugu izmjenične izmjenič struje sa čisto djelatnim otporom, napon napo i jačina struje mijenjaju se po istom zakonu i istovremeno prolaze prolaze kroz svoje karakteristične karakteristič točke. Dakle, napon i struja se u kolima sa čisto č aktivnom otpornosti nalaze u fazi. Slika 1.25.. Vremenski oblici struje i napona za krug sa djelatnim otporom. Ako kroz otpor S teče če sinusna struja - = :9 ∙ 2-3LA,, onda na otporu vlada napon: S∙- 0^^ S ∙ :9 ∙ 2-3LA 89 ∙ 2-3LA Vidimo da za maksimalne vrijednosti vrije struje i napona vrijedi Ohmov zakon, odnosno: 89 :9 ∙ S tj. :9 :9 89 _V ^ Također, er, možemo pokazati da i za efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Ohmov zakon: : www.etsbi.edu.ba @ √2 √2 ∙ S 89 1 ∙ √2 S 8@ S Osciloskop Osciloskop Ovaj elektronički mjerni uređaj služi za brzi dvodimenzionalni prikaz signala. Osciloskop se najčešće koristi za prikaz vremenske ovisnosti nekog mjernog signala ` = =YA[, gdje se vodoravna (X-os) podrazumijeva kao vremenska os. Alternativno se osciloskop može koristiti za prikaz funkcijske ovisnosti dva signala (takozvani X-Y način rada), gdje se na Y-os osciloskopa dovodi jedan od mjernih signala, dok se na X-os dovodi signal u čijoj funkciji želimo promatrati signal doveden na Y-os. Osciloskop se sastoji od katodne cijevi s grijanom katodom (negativnom elektrodom) kao izvorom snopa elektrona, pojačala mjernog signala (pojačalo za okomitu os), pojačala za vodoravni otklon (vodoravnu os) i generatora pilastog napona (vremenske baze), fluorescentnog zaslona katodne cijevi i raznog dodatnog sklopovlja. Slika 1.26. Katodna cijev analognog osciloskopa. Katodna cijev sadrži skup anoda za ubrzavanje elektrona u smjeru zaslona i fokusiranje tako dobivenog elektronskog snopa (tzv. „elektronski top“), te dva para otklonskih pločica, od kojih je jedan postavljen vodoravno, a drugi okomito. Princip rada osciloskopa je sljedeći: • Ukoliko na vodoravno postavljeni par pločica (Y-os) primijenimo napon različit od nule, uslijed djelovanja elektrostatske sile snop elektrona će se otkloniti u okomitom smjeru u odnosu na os katodne cijevi. • Napon doveden na okomito postavljeni par pločica (X-os) uzrokovati će otklanjanje snopa elektrona u vodoravnom smjeru. Dolaskom brzih elektrona na fluorescentni zaslon katodne cijevi dolazi do pretvorbe njihove kinetičke energije u svjetlost čime je omogućen prikaz signala. Napon s vremenske baze (pilasti napon) dovodi se na odgovarajuće pojačalo na čijem se izlazu nalaze otklonske pločice za X-os. Linearni porast napona pilastog signala omogućuje da se snop elektrona prethodno otklonjen otklonskim pločicama Y-osi pomiče po ekranu proporcionalno s proteklim vremenom. Kao rezultat toga dobije se prikaz u realnom vremenu mjerenog signala dovedenog na pojačalo Y-osi. Za stabilan prikaz vremenske ovisnosti signala dovedenog na Y-os potrebno je podesiti okidanje, odnosno iznos i vremensku derivaciju signala kod kojih se signal počinje prikazivati na zaslonu (tzv. trigger LEVEL and SLOPE), tako da iscrtavanje signala uvijek počinje u istoj točki signala (što je vrlo bitno kod prikaza periodičkih signala). Igor Prša, ing. el. 33 34 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Slika 1.27. Izgled upravljačke ploče analognog osciloskopa. Slika 1.27. prikazuje upravljačku (prednju) ploču tipičnog osciloskopa s katodnom cijevi. Na zaslonu katodne cijevi nalazi se raster koji u pravilu ima 10 podjeljaka (DIV) po vodoravnoj osi i 8 podjeljaka po okomitoj osi. Osciloskopi se obično izvode s barem dva ulaza (kako bi se ostvario istovremeni prikaz dva ili više signala). Za svaki ulazni naponski signal određuje se okomita rezolucija u ⁄a: koja se za osciloskop na slici 1.27. može nalaziti u rasponu od 5 * ⁄a: do 10 ⁄a: . Na primjer, ukoliko se želi preko cijelog okomitog raspona ekrana prikazati sinusni mjerni signal vršne vrijednosti 40 (napon koji se mijenja od −40 do Z40 ), odabrat ćemo okomitu rezoluciju od 10 ⁄a: . S druge strane, da bismo mogli uočiti bitne značajke vremenskih promjena mjernog signala potrebno je na odgovarajući način podesiti vremensku bazu (Xos). Podešavanje vremenske baze obavlja se kotačićem TIME/DIV čiji raspon za dani osciloskop može ići od 0,5 b2⁄a: do 0,5 2⁄a: , što dogovara vremenskom intervalu u kojem promatramo signal (preko cijele širine ekrana) u rasponu 5b2 do 52. Princip rada analognog osciloskopa Svaki analogni osciloskop ima tri osnovna dijela koji omogućuju prikaz signala koga gledamo. To su: • • • X-otklonski sustav ili vremenska baza, Y-otklonski sustav, Okidni (trigerski) sustav. Na sva tri navedena sustava možemo dovoditi signal sa vanjskog izvora dok X otklonski sustav (vremenska baza) i trigerski sustav, većinom koriste interne izvore. Obično, osciloskopom promatramo vremenski promjenjive signale i to periodične signale. U tom slučaju na Y otklonski sustav dovodima naponski signal koji promatramo, a X otklonski sustav služi kao vremenska baza. Pretpostavimo da na ulaz dovodimo sinusni signal amplitude A i frekvencije f. Ako koristimo XY prikaz a na X ulaz nismo doveli nikakav signal odnosno cYA[ = 0 prikaz na osciloskopu će biti okomita duž od točke (0, -A) do točke (0, +A) (slika 1.24.). www.etsbi.edu.ba Osciloskop Slika 1.28. Prikaz sinusnog signala na Y-otklonskom sustavu X(t)=0. Generator vremenske baze koji se koristi kao interni izvor signala za X otklonski sustav ima signal oblika kao na slici 1.29. To je u osnovi linearni signal kojim upravlja generator linearnog napona i triger. Generator vremenske baze daje signal koji se linearno mijenja od −8 do Z8 za vrijeme 5, zatim se signal brzo vraća u točku −8 po eksponencijalnom zakonu za vrijeme A> znatno kraće od vremena 5, poslije toga za vrijeme AH signal ima vrijednost −8. Triger starta početak linearnog dijela signala. Vrijeme 5 mi biramo izborom razmjere po vremenskoj ljestvici. Za vrijeme koje izaberemo točka koju ispisuje elektronski mlaz kreće se od krajnjeg lijevog položaja na zaslonu, do krajnjeg desnog položaja na zaslonu. Poslije toga za vrijeme A> koje je vrlo kratko i koje je konstantno, elektronski mlaz se vraća sa krajnjeg desnog položaja u početni položaj. Vrijeme AH je promjenjivo i njega definira trigerski sustav. Naime, trigerski sustav se brine da se ispisivanje signala na zaslonu obavlja tako da poslije jednog prolaska zrake preko zaslona naredni prolazak ide po istoj putanji, u protivnom na zaslonu bismo vidjeli grupu isprepletenih linija i ne bismo mogli vršiti mjerenje. Slika 1.29. Signal vremenske baze osciloskopa. Trigerski sustav radi tako što ispis signala (on upravlja startanjem linearnog dijela vremenske baze) počinje u točki čiju amplitudu i karakter (raste ili opada) mi biramo preko tipki na prednjoj ploči osciloskopa. Vrijeme AH traje od isteka vremena A> do nailaska vrijednosti na ulaznom signalu čiji parametri su postavljeni na trigerskom sustavu (slika 1.29). Kao što se sa slike 1.30. vidi, ulazni signal je periodičan i mi na zaslonu vidimo samo jedan njegov dio. Taj dio ne mora da bude period niti cio broj perioda. To zavisi od toga što mjerimo. Dobro je na ekranu imati više od jednog perioda signala, ali ne previše jer je tada očitanje loše. Taj dio koji se vidi ispisuje se uzastopnim prolascima elektronskog mlaza po istoj putanji na zaslonu. Ako je broj ovih prolazaka veliki (veći od 25 u sekundi) tromost oka kao i fosforescencija učiniti će da umjesto samo točke koja u stvarnosti prelazi zaslonom mi vidimo trag u obliku linije na dvodimenzionalnoj ravni zaslona. Ovo pravi problema kod mjerenja osciloskopom sporo-promjenjivih signala, čije su frekvencije manje od 25;<. Za to se može koristiti osciloskop sa pamćenjem ili digitalni osciloskop koji je danas dosta u uporabi. Kod promatranja signala sa većim frekvencijama od 25;< prikaz na osciloskopu je utoliko mirniji što je frekvencija veća. Igor Prša, ing. el. 35 36 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Postoji gornje ograničenje po frekvenciji mjerenja osciloskopom koje je posljedica njegove konstrukcije i proizvođači daju taj podatak. Osciloskop je utoliko kvalitetniji što je ova gornja granična frekvencija signala koji se može mjeriti veća. Danas su to uglavnom frekvencije: 20,;<, 30,;<, 50,;< ili 100,;<. Slika 1.30. Princip djelovanja trigerskog sustava. Parametre trigera postavlja korisnik koristeći dugmad i potenciometre na prednjoj strani osciloskopa. Kod postavljanja parametara trigera postavljaju se: amplituda, karakter, izvor, način rada. Za način rada birajte „normal“. Za izvor birajte „interni“ i to CH1 ili CH2. Izabrani kanal mora imati prisutan signal na ulazu, različit od nule. Karakter može biti rastući ili opadajući. Amplituda se bira od Z8K do −8K kontinuirano, pri čemu je važno da odabrani ulazni kanal ima amplitudu signala veću od odabrane amplitude na trigeru. Odabrani kanal za okidanje mora imati spojenu svoju masu sa masom izvora signala, dok drugi kanal ne mora. Mjerenje amplitude Osciloskop pokazuje trenutne vrijednosti naponskog signala dovedenog na ulaz (Y otklonski sustav) kao funkcije vremena. Sa dijagrama koji imamo na zaslonu vršimo očitanje koristeći razmjeru koju smo odabrali po okomitoj osi. Ako je ulazni signal prevelik (te bi putanja izašla iz vidljive ravni zaslona) ili premalen (odnosno amplituda je tako mala da bi mjerenje bilo loše) imamo mogućnost da pojačavamo ili slabimo signal prije njegovog dovođenja na okomiti otklonski sustav. Sa stanovišta mjerenja mi definiramo razmjeru prikaza na zaslonu u odnosu na stvarnu vrijednost signala. Razmjera se daje u ⁄ . Sada se očitanje amplitude svodi na mjerenje rastojanja na zaslonu izraženo u d-* i množenjem aktivnom razmjerom. www.etsbi.edu.ba Osciloskop Slika 1.31. Mjerenje amplitude osciloskopom. Signali koje mjerimo mogu biti istosmjerni, izmjenični, unipolarni, bipolarni, itd. Trebamo imati mogućnost mjerenja kako apsolutnih iznosa amplituda tako i njihovih vrijednosti u odnosu na neku referentnu vrijednost. Ta referentna vrijednost se, obično, uzima kao nula i zove se MASA (engl. GND - ground). Iako engleski termin GND asocira na uzemljenje, termin MASA ima posebno značenje. Pod terminom masa podrazumijevamo referentnu točku na električnoj shemi u odnosu na koju tretiramo ostale točke po potencijalu. Potencijal mase se uzima kao nula, ali on ne mora da bude na potencijalu zemlje niti na bilo koji način uzemljen (iako može). Kod dovođenja signala na ulaz osciloskopa mjernom sondom, masu sonde spajamo na shemi ili izvoru signala na točku koju tretiramo kao masu. Ovdje treba voditi računa da je preko mrežne instalacije od 220 kojom se napaja osciloskop, masa sonde spojena na uzemljenje naponske mreže, to isto vrijedi za generator funkcija te sve mase ovih uređaja uvijek treba spajati na istu točku na shemi. Pošto mi imamo mogućnost da promjenjivim otpornikom za okomiti otklon pomjeramo signal po okomitoj osi zaslona onda prije mjerenja uvijek treba prvo usvojiti liniju MASE na zaslonu. To radimo tako što aktiviramo GND dugme za dati kanal, čime kratko spajamo ulaze sonde osciloskopa za taj kanal. Na zaslonu osciloskopa ćemo dobiti ravnu liniju te sada promjenjivim otpornikom za okomito pomicanje postavimo masu na liniju koju želimo. Poslije toga deaktiviramo GND i aktiviramo DC i na zaslonu će se pojaviti ulazni signal. Sada su sve vrijednosti ulaznog signala smještene iznad usvojene linije MASE na plus potencijalu, a vrijednosti ispod ove linije su na minus potencijalu. Pored GND načina rada po ulaznom kanalu imamo mogućnost izbora DC ili AC. Ovo često unosi zabunu kod mjerenja jer termini asociraju na istosmjerne (DC) i izmjenične (AC) signale, pa učenici imaju predstavu da sa DC načinom rada mjere istosmjerne, a sa AC mjere izmjenične signale. Ova interpretacija je pogrešna i zato ćemo to detaljno objasniti. Ulazni signal u općem slučaju ima slijedeći analitički oblik: 8e = 8fg Z 8hg . Ovdje je 8fg istosmjerna komponenta ulaznog signala a 8hg izmjenična komponenta ulaznog signala (slika 1.32.). Kako mjerimo ovakav signal? Prvo sa DC načinom rada pogledamo kompletan signal (znači, DC način rada tretira cijeli signal, a ne samo istosmjerne signale ili istosmjernu komponentu signala). Vidi se da ne možemo dobro očitati amplitudu izmjenične komponente signala, jer je mala u odnosu na istosmjernu, te bi povećanje razmjere izbacilo prikaz signala izvan vidljivog dijela zaslona, tako da ovdje očitamo samo amplitudu istosmjerne komponente i snimamo oblik signala. Sada aktiviramo AC način rada te povećanjem razmjere uvećamo izmjenični dio signala i očitamo amplitudu izmjenične komponente. Znači, AC način rada prikazuje samo izmjenični dio signala. Kod snimanja DC i AC komponente signala masu na zaslonu postavljamo neovisno, cilj je dobiti što bolju razmjeru signala na zaslonu. Igor Prša, ing. el. 37 38 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Slika 1.32. DC i AC način rada osciloskopa. Iz izloženog proizlazi zaključak da sa DC načinom rada tretiramo kompletne signale, a sa AC načinom rada gledamo samo izmjenični dio signala i to onda kada je amplituda izmjenične komponente signala 8hg znatno manja od istosmjerne komponente signala 8fg . Osciloskopi obično imaju dva kanala (nekad i četiri). Istovremeni prikaz oba kanala na jednom zaslonu može se obaviti korištenjem katodne cijevi sa dva neovisna elektronska mlaza ili korištenjem elektroničkog komutatora. Pošto je izvedba sa elektroničkim komutatorom jednostavnija i jeftinija pa samim time i prisutnija u praksi, objasnit ćemo ovaj princip. Dvokanalni osciloskop ima dva ulaza označena kao CH1 i CH2. Ako se koristi XY način rada onda je jedan od ovih ulaza signal koji upravlja Y otklonskim sustavom (CH1), a drugi upravlja X otklonskim sustavom (CH2). Na osciloskopu je prisutna jedna putanja koju opisuje kombinirano djelovanje ova dva ulazna kanala. Kada koristimo vremensko prikazivanje signala onda na jedan kanal dovodimo jedan signal koji gledamo a na drugi kanal drugi signal. Ova dva signala će biti predstavljena na zaslonu sa zajedničkom vremenskom bazom koju formira sam osciloskop, tako da je moguća vremenska usporedba dva signala (vremenska osa je ista). Za okidanje možemo odabrati jedan ili drugi kanal i u pravilu se bira onaj kanal na koji dovodimo poznati signal, recimo sa generatora funkcija. Izuzetak čini pojačavanje signala kada je zbog male amplitude ulaznog signala sa generatora funkcija za okidanje bolje odabrati izlaz iz pojačala. Princip elektroničkog komutatora je vrlo jednostavan. Poseban elektronički sklop (elektronički komutator) vrši prebacivanje ulaza u Y otklonski sustav sa jednog na drugi kanal. Ovo se može izvoditi na dva načina: • • ALT načinom rada, kada je na ulazu Y otklonskog sustava prisutan signal sa jednog kanala cijeli jedan prolaz zrake preko zaslona, a u slijedećem prolazu se pušta drugi kanal i tako naizmjenično. CHOP načinom rada, kada se prebacivanje izvodi za vrijeme mnogo kraće od trajanja jednog perioda vremenske baze tako da se nekoliko hiljada puta za vrijeme jednog prolaza ispisuje izmjenično jedan pa drugi signal. Izbor ALT ili CHOP način rada vrši korisnik tipkama na prednjoj ploči osciloskopa. Zbog velike frekvencije prebacivanja oba načina rada daju mirnu sliku na zaslonu i osjećaj kontinuiteta. www.etsbi.edu.ba Osciloskop Mjerenje frekvencije Mjerenje frekvencije se svodi na mjerenje perioda signala i korištenje poznatog izraza: 1 5 Za mjerenje perioda postavimo signal tako da neka referentna točka na signalu bude na jednoj od okomitih linija (pomjeramo signal vodoravno sa X promjenjivim otpornikom), zatim od te točke mjerimo rastojanje izraženo u podjeljcima do kraja perioda signala. Poslije toga izmjereno rastojanje množimo sa odabranom razmjerom po vremenskoj ljestvici (slika 1.33.). == Slika 1.33. Mjerenje perioda signala. Mjerenje faznog pomaka Mjerenje faznog pomaka osciloskopom se izvodi vrlo jednostavno. Signali, čiji se fazni pomak mjeri, se dovode na kanale 1 i 2. Mase na zaslonu oba kanala se postave na istu liniju. (Napomena: kanale možemo neovisno jedan od drugog pomjerati po okomitoj liniji). Zatim se odabere vremenska baza tako da očitanje bude najbolje. Za ovo mjerenje možemo na zaslonu imati i manje od jednog perioda signala (slika 1.34.). Na prvi kanal dovodimo referentni signal (uzimamo da je \> = 0), a na drugi kanal dovodimo signal čiji fazni pomak mjerimo. Na osciloskopu izmjerimo vrijeme koje protekne između prolaza referentnog signala kroz nulu i slijedećeg signala, pri čemu ti prolazi trebaju biti ili oba rastuća ili oba padajuća. Iz ovog vremena možemo izračunati fazni pomak u stupnjevima prema izrazu: \= ∆A ∙ 360° = = ∙ ∆A ∙ 360° 5 U izrazu 5 je period signala koji se može izmjeriti na način opisan u prethodnom dijelu. Slika 1.34. Mjerenje faznog pomaka. Igor Prša, ing. el. 39 40 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Kalibracija osciloskopa Vremenom, svaki osciloskop može da počinje praviti grešku u mjerenju. Greška se pojavljuje kao rezultat deformacije karakteristika internih pojačala u X ili Y otklonskom sustavu. Zato većina osciloskopa ima mogućnost kontinuiranog namještanja ovog pojačanja. Ono se izvodi preko promjenjivog otpornika koji je centralni dio preklopnika za razmjeru po X i Y otklonskom sustavu. U normalnom radu ovaj promjenjivi otpornik je u krajnjem desnom položaju. Da bismo mogli pravilno izvesti kalibraciju treba nam izvor signala poznatih i stabilnih parametara. Za te namjene može poslužiti izvor koji posjeduje sam osciloskop. To je signal pravokutnog signala obično amplitude od 0,2 i frekvencije 1 ;<. Spojimo sonde ulaznih kanala na ovaj izvor i izvršimo provjeru. Ovo treba povremeno raditi i kada nemamo osjećaj da osciloskop pokazuje pogrešno. Ovaj izvor može poslužiti i za kalibraciju sondi. Naime sonde za osciloskop nisu obična dva komada vodiča za dovod signala. One se rade sa posebnom pažnjom i njihova konstrukcija treba biti takva da im karakteristična impedancija odgovara ulaznoj impedanciji osciloskopa. Ukoliko to nije slučaj doći će do deformacije signala. Za te namjene sve sonde su opremljene promjenjivim otpornicima kojima možemo izvršiti prilagodba karakteristične impedancije. Jednim promjenjivim otpornikom vršimo kompenzaciju sonde za niske frekvencije (L), a drugim za visoke frekvencije (H). To se postiže tako što sonde spojimo na interni izvor signala i pomjeramo promjenjivi otpornik dok se signal ne izravna (slika 1.35.). Za niske frekvencije koristimo interni signal 1 ;<, a za visoke frekvencije koristimo signal 1,;<. Slika 1.35. Kompenzacija sondi osciloskopa. www.etsbi.edu.ba Osciloskop Primjeri mjerenja pomoću osciloskopa Primjer 1. Za valni oblik koji prikazuje osciloskop na slici odrediti: period signala, frekvenciju i napon od vrha do vrha (8 ). Preklopnik vremenske baze (TIME/DIV) je podešen na vrijednost 100 b2⁄ , dok je preklopnik napona (VOLTS/DIV) podešen na vrijednost ⁄ 20 . Slika 1.36. Valni oblik signala na osciloskopu za primjer 1. Širina jedne potpune promjene signala je 5,2 podjeljka, iz čega slijedi da je period: ∙ 100 b2⁄ 5 = 5,2 = 520b2 = 0,52*2. Frekvencija je: > ==?= > ,jH9Q = 1,92 ;<. Visina signala od vrha do vrha je 3,6 podjeljaka, iz čega slijedi da je napon signala od vrha do vrha: 8 = 3,6 ∙ 20 ⁄ = 72 . Primjer 2. Za sinusni napon koji prikazuje osciloskop na slici odrediti: frekvenciju, amplitudu i efektivnu vrijednost. Preklopnici su podešeni na vrijednosti: TIME/DIV = 500 b2⁄ , VOLTS/DIV = 5 ⁄ . Slika 1.37. Valni oblik signala na osciloskopu za primjer 2. Širina jedne potpune promjene signala je 4 podjeljka. Slijedi da je: 5 = 4 ∙ 500 b2⁄ = 2*2. Frekvencija je: Igor Prša, ing. el. 41 42 Praktikum za drugi razred elektrotehničara > > = = ? = H9Q = 500;<. Vrijednost napona od vrha do vrha je: 8 ∙5 ⁄ = 5 = 25 . Iz čega slijedi da je amplituda signala na osciloskopu: 89 = l _mm H = Hj H = 12,5 . Efektivna vrijednost napona signala na osciloskopu se računa prema poznatom obrascu: 8= _Vno √H = >H,j √H = 8,84 . Primjer 3. Dvokanalni osciloskop na ekranu prikazuje dva naponska signala kao na slici. Odrediti: frekvenciju, efektivne vrijednosti i faznu razliku signala. Preklopnici su podešeni na vrijednosti: TIME/DIV = 100 b2⁄ , VOLTS/DIV = 2 ⁄ . Slika 1.38. Valni oblik signala na osciloskopu za primjer 3. Širina jedne potpune promjene oba signala je 5 podjeljaka, pa je njihov period: ∙ 100 b2⁄ 5 = 5 = 500b2 = 0,5*2 Iz čega slijedi da je frekvencija: == 1 1 = = 2000;< = 2 ;< 5 0,5 ∙ 10(% Maksimalna vrijednost (amplituda) signala A je: 2 se može izračunati da je efektivna vrijednost signala A: 8h @ = 8p @ = 4 Maksimalna vrijednost signala B je: 2,5 √2 5 √2 = 2,83 ∙ 2 ⁄ = 3,54 ∙ 2 ⁄ = 4 , pa = 5 , slijedi da je: Pošto je period signala 5 podjeljaka, može se zaključiti da 5 podjeljaka iznosi 360°, iz čega slijedi da je: Fazni kut je: \ = 0,5 1 = 0,5 = 360° = 72° 5 ∙ 72 °⁄ Pa možemo reći da signal A prednjači ispred signala B za 36°. www.etsbi.edu.ba = 36° Generator funkcija Generator funkcija Iako je generator funkcija prvenstveno generator, odnosno naponski izvor, on spada u grupu elektroničke ke instrumentacije jer mu je namjena takva da se koristi u sklopu mjerenja, odnosno ispitivanja karakteristika pojedinih sklopova. Veliki broj elektroničkih elektronič sklopova se može ispitati dovođenjem enjem naponskog signala koji se mijenja u vremenu po sinusnom ili nekom drugom zakonu. To je u principu naponski izvor kojemu možemo mijenjati oblik, frekvenciju i amplitudu. Naziv funkcijski generator nastao je u vrijeme vrije kada su ovakvi uređaji aji upotrebljavani za zadavanje funkcijskih signala na ulazu analognih računala. ra a. Pošto su se ovakvi izvori počeli po masovno koristiti i u druge namjene, ali sa istom funkcijom naziv je zadržan. Danas se ovi generatori prave sa mogućnošć ćnošću promjene frekvencije od 1b;< do 40C;< C;<. S obzirom da ovako širok frekventni opseg nije jednostavno postići, to se e jednom vrstom sklopova generiraju niske frekvencije, a drugom vrstom visoke frekvencije, generatori se proizvode prema namjeni sa nekim opsegom frekvencija koje mogu generirati. Snaga ovih naponskih generatora je vrlo niska od 10*r do 200*r *r. O ovome treba voditi računa da sklop kojim opterećujemo optere generator ima što veći ći ulazni otpor, u protivnom doći će do izobličenja enja signala na izlazu generatora. Ovo izobličenje enje nastaje zbog postojanja izlaznog otpora generatora koji nije zanemariv, te se ulazni otpor sklopa pojavljuje kao djelitelj sa unutrašnjim (izlaznim otporom) generatora. Ovo je posebno uočljivo uo kada dovodimo pravokutni signal na sklop koji je neka RC kombinacija. Tada su izobličenja izobli izlaznog signala jako vidljiva. Za generatore koje mi koristimo treba nastojati da ulazni otpor o sklopa ne bude manji od 1 Ω. Slika 1.39. 1 Prednja ploča generatora funkcija. Većina ina generatora ima prednju plo ploču dosta ujednačenu enu te je i sama upora uporaba jednostavna. Ovdje ćemo emo dati samo neke napomene o kojima treba voditi ra računa. Preklopnikom (1) biramo tip signala. Izlaz uzimamo sondom sa BNC konektora sa natpisom DC-OUT ili AC-OUT. Sonda mora biti originalna za taj tip generatora generatora ili sonda koju koristimo za osciloskop, ali jedinična. Za kontinuirano namještanje amplitude koristi se promjenjivi otpornik (2) koji omogućuje ćuje promjenu amplitude od 0 do 9 l (AMPLITUDE AMPLITUDE). 9 l obično iznosi 10 (20 , peak-to--peak, tj. od vrha do vrha). Ukoliko nam treba signal male amplitude onda nam stoji na raspolaganju mogućnost korištenja drugog izlaza sa umanjenjem amplitude od 10 puta. puta. Trenutno aktivnu amplitudu mjerimo osciloskopom, a za orijentaciju nam može poslužiti služiti pozicija promjenjivog otpornika AMPLITUDE. AMPLITUDE Frekvenciju kontinuirano namještamo promjenjivim otpornikom (3)) pri čemu č mijenjamo frekvenciju od 0,2 ∙ q do 2,4 ∙ q, q gdje je q odabrani opseg pomoću u preklopnika preklop (4). S obzirom na način generiranja signala potrebno je vanjskim preklopnikom mijenjati karakteristike komponenti (obično su to kapaciteti) za cijelu dekadu, tu operaciju uradi korisnik izborom frekventnog opsega.. Sada nam stoji na raspolaganju kontinuirana kontinu promjena frekvencije promjenjivim otpornikom,, kao što je rečeno. re Igor Prša, ing. el. 43 44 Praktikum za drugi razred elektrotehničara U osnovnom načinu rada izlaz iz generatora je bipolaran signal sa srednjom vrijednosti jednakoj nuli. To znači da je pozitivna amplituda signala jednaka negativnoj, te da je trajanje pozitivnog dijela signala jednako trajanju negativnog dijela signala. Ukoliko nam treba određeni istosmjerni nivo signala, onda isti dodajemo sa OFFSET (5). Treba voditi računa da ukupna amplituda ovako dobivenog signala ne može preći 12 . Isto tako imamo mogućnost promjene odnosa pozitivnog i negativnog dijela signala. Zadatak vježbe • Odrediti period, frekvenciju, maksimalnu i efektivnu vrijednost 6 različitih signala iz generatora funkcija. Navodeći vrijednosti preklopke za naponsko područje VOLTS/DIV i preklopke vremenske baze TIME/DIV, nacrtati ono što se vidi na zaslonu osciloskopa. Slika 1.40. Shema mjerenja sinusnog napona osciloskopom. Tabela 1.2. Rezultati mjerenja sinusnog napona osciloskopom. Redni broj mjerenja s [2⁄ ] Položaj preklopke TIME/DIV c[ ] Očitanje na zaslonu po x osi 5[2] Period signala =[;<] Frekvencija signala t [ ⁄ ] Položaj preklopke VOLTS/DIV `[ ] Očitanja na zaslonu po y osi 8 [ ] Napon od vrha do vrha 89 [ ] Amplituda signala 8uv [ ] Napon izmjeren voltmetrom 8 @ [ ] Efektivni napon www.etsbi.edu.ba 1. 2. 3. 4. 5. 6. Generator funkcija 1. 2. 3. 4. 5. 6. Igor Prša, ing. el. 45 Naponsko djelilo Naponsko djelilo Neopterećeno naponsko djelilo U mnogim praktičnim slučajevima potrebno je na trošilo dovesti samo određeni dio napona izvora električne energije. U tu se svrhu koriste naponska djelila. Uloga im je smanjivanje napona ako je raspoloživi napon izvora prevelik ili podjela napona na određene dijelove radi analize signala u nekom od slijedećih stupnjeva složenoga kruga. Najjednostavnije dijelilo sastoji se od dva serijski spojena otpornika kao na slici 1.41. Slika 1.41. Shema neopterećenog djelila napona. Napon izvora se djelomično smanjuje na otporniku S> (8> ), a na otporniku SH dobije se potrebni napon za napajanje trošila SK . Kada je djelilo neopterećeno (SK → ∞) kroz serijski spoj otpora teče ista struja, a napon izvora jednak je zbroju napona na otpornicima: 8> = : ∙ S> 8 = 8> Z 8H = :YS> Z SH [ 8H = : ∙ SH ⇒ Uvrsti li se struja : u jednadžbe za 8> i 8H dobije se: ^x x y^W 8> = 8 ^ :=^ _ x y^W ^W x y^W 8H = 8 ^ To su karakteristične relacije naponskog djelila, a potvrđuju ranije iznesenu tvrdnju o proporcionalnom odnosu napona i odgovarajućih otpora. Ako s krajeva otpornika SH uzimamo napon za trošilo izlazi da se na trošilo može dovesti bilo koji napon od 0 do napona izvora 8, ako pri tomu mijenjamo omjer otpora djelila. Primjerice za: SH = 0 S> = SH S> = 2SH S> = 0 ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ 8H = 0; > 8H = H 8; > 8H = % 8; 8H = 8. Složenija naponska djelila omogućuju dobivanje nekoliko vrijednosti napona iz jednog izvora. Koriste se primjerice u ADC sklopovima gdje se analogni signal preko višestrukoga djelila napona vodi na komparatore radi pretvorbe u digitalni oblik. Ako želimo postići kontinuiranu promjenu napona na trošilu koristi se potenciometar. To je promjenljivi otpornik s tri kontakta (jedan je klizni kontakt), a priključuje se umjesto fiksnih otpornika S> i SH . Shema spajanja promjenjivog otpornika (potenciometra) prikazana je na slici 1.42. Igor Prša, ing. el. 47 48 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Slika 1.42. Promjenjivo neopterećeno naponsko djelilo (potenciometarski spoj). Princip rada promjenjivog otpornika analogan je naponskom djelilu. Izlazni napon je: 8uv = 8 Spg Spg =8 Shp Z Spg Shg Pomicanjem klizača promjenjivog otpornika omjer Spg ⁄Shg mijenja se od 0 (klizač u krajnjem donjem položaju) do napona izvora 8 (klizač u krajnjem gornjem položaju). Promjena napona trebala bi biti linearna. Mala odstupanja mogu se javiti na graničnim položajima promjenjivog otpornika, a posljedica su mehaničke izvedbe promjenjivog otpornika. Promjena položaja kliznog kontakta (točka B) ostvaruje se zakretanjem promjenjivog otpornika za kut 4 između graničnih položaja. Opterećeno naponsko djelilo Neopterećeno naponsko djelilo samo po sebi nije od neke praktične koristi, sve dok se s jednog od krajeva djelila ne uzima napon za trošilo. Uvjeti se tada bitno mijenjaju. Djelomični napon sa slike 1.41. vodi se na trošilo (otpornik S% ) kao na slici 1.43. Slika 1.43. Opterećeno naponsko djelilo. Budući da sada struja teče i kroz S% mijenjaju se naponski odnosi. Napon 8% može se odrediti temeljem ranije postavljenih relacija, imajući u vidu da su otpori SH i S% paralelno spojeni: SH ∙ S% SH% SH ∙ S% SH Z S% 8% = 8 =8 =8 S ∙ S S> Z SH% S> ∙ SH Z S> ∙ S% Z SH ∙ S% S> Z S HZ S% H % Ako se fiksni otpornici S> i SH zamijene promjenjivim otpornikom, napon 8% se može mijenjati od 0 do 89 l ovisno o položaju klizača (kut zakreta promjenjivog otpornika). Slika 1.44. Opterećeno naponsko djelilo u potenciometarskom spoju. www.etsbi.edu.ba Naponsko djelilo U spoju prema slici 1.44. ukupni otpor promjenjivog otpornika S klizačem je razdijeljen na otpor F i ostatak S − F. Napon s djelomičnog otpora F dolazi na trošilo otpora S% . F ∙ S% F ∙ S% F Z S% 8% = 8 =8 F ∙ S% F ∙ S − F H Z S ∙ S% S−FZ F Z S% Unutar graničnih položaja promjena napona 8% = =YF[ je nelinearna. Za gornji granični položaj dobije se: A za krajnji donji položaj: F=S ⇒ 8% = 89 F=0 ⇒ 8% = 0. l = 8. Promjena napona trošila normirana na maksimalni napon (8% ⁄8) u ovisnosti o omjeru F⁄S prikazana je na slici 1.45. Različiti omjeri otpora promjenjivog otpornika i otpora trošila S⁄S% uzeti su kao parametar. Slika 1.45. Normirana naponska karakteristika promjenjivog otpornika za različita opterećenja. Vidljivo je da ovisnost napona trošila biva sve linearnija kako omjer S⁄S% pada. Za izbjegavanje nelinearnosti potrebno je odabrati S ≪ S% , jer se tada dobiju uvjeti prividnog praznog hoda (otvorenog kruga) i vrlo povoljno „linearno“ podešavanje struje. Naime za S% → ∞ funkcija 8% = =YF[ postaje čisto linearna što odgovara slučaju neopterećenoga naponskog djelila. U praksi otpor promjenjivog otpornika S treba biti najmanje 5 puta veći od otpora trošila. Potenciometarski spoj omogućuje reguliranje napona u širokim granicama pri malim strujama. Međutim korisnost { mu je loša i postaje to slabija što je ugađanje linearnije. Zbog toga se potenciometarski spoj koristi za ugađanje struja slabih tereta, gdje se ne postavlja pitanje potroška snage, kao u elektroničkim sklopovima i regulacijskoj tehnici gdje se radi sa signalima male snage. Primjerice potenciometarski spoj ima primjenu u krugovima za napajanje tranzistora, regulaciju jakosti zvuka, u analogno-digitalnoj konverziji, za mjerne svrhe u kompenzacijskim krugovima, itd. U visokonaponskoj tehnici upotrebljavaju se omsko, kapacitivno i kombinirano naponsko djelilo. Igor Prša, ing. el. 49 50 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Zadatak vježbe • Spojite promjenljivo neopterećeno naponsko djelilo s promjenjivim otpornikom prema priloženoj shemi. Nacrtajte krivulju 8H = =Y4[ gdje je 4 kut zakreta promjenjivog otpornika. Slika 1.46. Spoj za snimanje izlaznog napona na naponskom djelilu sa promjenjivim otpornikom. Tabela 1.3. Rezultati mjerenja naponskog djelila sa promjenjivim otpornikom. Položaj klizača 1 2 3 4 5 6 7 8 9 8> [ ] 8H [ ] 8H ⁄8> Odnos napona 8H ⁄8> u zavisnosti od položaja klizača promjenjivog otpornika (α). www.etsbi.edu.ba 10 Naponsko djelilo • Spojite promjenljivo naponsko djelilo s promjenjivim otpornikom i nacrtajte karakteristične krivulje 8% = =Y4[ gdje je 4 kut zakreta promjenjivog otpornika, za različite opteretne otpornike S% . Slika 1.47. Shema mjerenja opterećenog naponskog djelila sa promjenjivim otpornikom. Tabela 1.4. Rezultati mjerenja opterećenog naponskog djelila sa promjenjivim otpornikom. 1 Položaj klizača 2 3 4 5 6 7 8 9 10 8% za S% = 1 | 8% za S% = 680| 8% za S% = 330| Promjena izlaznog napona za različite položaje promjenjivog otpornika. Igor Prša, ing. el. 51 Zavojnica Zavojnica (svitak) Zavojnica je elektronički element koji se koriste u kolima izmjenične struje, izrađuje se od bakarne žice izolirane lakom, koja se namotava na izolaciono tijelo ili na feromagnetno jezgro uz prethodno izoliranje jezgre papirom. Zavojnica može biti izrađena sa zračnom jezgrom bez izolacionog tijela. Zavojnica električnu energiju pretvaraju u magnetnu za vrijeme izgradnje magnetnog polja, odnosno, magnetnu energiju pretvaraju u električnu za vrijeme razgradnje magnetnog polja. U stacionarnom stanju ona u kolima istosmjerne struje (ako je djelatni otpor veoma mali) predstavlja kratki spoj. Slika 1.48. Primjer zavojnica male induktivnosti. Zavojnice dijelimo prema vrsti jezgre na: zavojnice bez feromagnetne jezgre i zavojnice sa feromagnetnom jezgrom. Prema nazivnoj frekvenciji zavojnice dijelimo na: visokofrekventne (VF) i niskofrekventne (NF) zavojnice. VF zavojnice su one koje se primjenjuju na frekvencijama reda ;< i ,;<, namotaji izrađuju od jednožilne ili višežilne žice. Namotaji se obično motaju bifilarno kako bi smanjili parazitni kapaciteti zavojnice. Jezgra se izrađuju kao feritna i karbonilna. Jezgra izrađuje na taj način što se feromagnetni materijal pretvori u prah (samelje se), miješa izolacionim sredstvom, sabija u željeni oblik, suši i peče na temperaturi većoj od 2000 °C. se se se sa NF zavojnice su prigušnice i transformatori, primjenjuju se na frekvencijama ispod 10 ;<, a naročito u elektroenergetici, kao transformatori i prigušnice. Parametri zavojnice su: induktivnost (}), induktivni otpor (c~ ), faktor dobrote (P~ ), nazivni napon (8) i nazivna struja (:). Induktivnost, je svojstvo zavojnice da se u njoj inducira elektromagnetna sila (napon), zbog promjenljivog magnetnog toka koji stvara promjenljiva struja. Induktivnost je geometrijska osobina zavojnice, jer zavisi od broja navoja (•), presjeka jezgre (€), dužine zavojnice ( ) i vrste materijala od kojeg je izrađena jezgra (bR ). Računamo je pomoću jednadžbe: •H ∙ € } = b ∙ bR ∙ b - magnetna propustljivost vakuuma, koja iznosi 4E ∙ 10(• = 1,256 ∙ 10( [;⁄*]; bR - relativna magnetna propustljivost materijala od kojeg je izrađena jezgra zavojnice (iznosi od 1 za zrak do 25000 za specijalne dinamo limove sa velikim koercitivnim poljem), nema dimenzije, tj. to je neimenovan broj; • – broj navoja zavojnice (neimenovan broj); € – poprečni presjek jezgre (*H ); – dužina zavojnice (*). Igor Prša, ing. el. 53 54 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Faktor dobrote, definiramo ramo kao odnos induktivnog otpora zavojnice c~ (kad zanemarimo parazitni kapacitet zavojnice - ƒ , koji je veoma mali) i djelatnog otpora zavojnice S~ (svaka realna zavojnica ima djelatni otpor): otpor) P~ c~ S~ Nazivni napon,, je najveća efektivna vrijednost napona za koji je zavojnica konstruirana konstrui da trajno radi. Ako se nazivni napon prekorači prekora i za duži vremenski period dolazi do proboja izolacije među u namotajima zavojnice ili njenog uništenja. Visinu napona, odnosno broj navoja po jednom voltu možemo izračunati izrač po empirijskoj (iskustvenoj) jednadžbi koja glasi: 45 ] 60 6„F 3 . €‚ 3 €‚ – presjek željezne jezgre (d*H ). ⁄ 7 Nazivna struja, je najveća ća efektivna vrijednost izmjenične struje koja može trajno da teče te kroz zavojnicu, a da ne izazove pregrijavanje namotaja i jezgra zavojnice. Jačinu inu struje možemo izračunati izrač ako poznajemo poprečni ni presjek žice ((+) od koje je izrađen en namotaj zavojnice i preporučljivu preporu gustoću struje (…), ), koja treba da se kreće kre u H granicama 3 ] 56+⁄** 7,, odnosno: : † 6+7. h Zavojnica (svitak) u krugu izmjenične struje Zavojnica ima sposobnost da pri protjecanju protje izmjenične struje vrši koncentraciju magnetne energije u prostoru oko zavojnice i unutar zavojnice. Zbog toga zavojnica, zavojnic pored djelatnog otpora, pruža izmjenič zmjeničnoj struji dodatni otpor. Slika 1.49.. Vani oblici struje i napona za krug sa zavojnicom. Ako kroz zavojnicu } teče teč sinusna struja dobiva složenim matematičkim čkim postupkom: :9 ∙ 2-3LA, tada se napon na zavojnici ∆L ∙ } ∙ d 2LA 89 ∙ d 2LA ∆A Vidimo da za maksimalne vrijednosti struje i napona vrijedi Ohmov zakon, odnosno: 0~ }∙ 89 L ∙ } ∙ :9 tj. :9 _V ‡~ Veličina L} ima karakter otpornosti otpor i izražava protivljenje (reakciju)) zavojnice promjeni jačine ine struje u njoj, pa se zbog toga naziva reaktivna induktivna otp otpornost ornost ili induktivna reaktansa: c~ www.etsbi.edu.ba L} 2E=} Zavojnica Dakle, za maksimalne i efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Ohmov zakon u obliku: :9 = _V sˆ odnosno : @ = _‰Š sˆ Sa slike 1.49. je vidljivo da u kolima izmjenične struje, sa čisto induktivnom otpornošću, napon na zavojnici fazno prednjači struji za 90°, odnosno, struja kroz zavojnicu faz no kasni za naponom za 90°. Otpor idealne zavojnice u krugu istosmjerne struje je nula (= = 0⇒L} = c~ = 0), pa se idealna zavojnica u krugu istosmjerne struje ponaša kao kratak spoj. Mjerenje induktivnosti zavojnica U-I metodom a) b) Slika 1.50. Mjerenje induktivnosti zavojnice U-I metodom. Mjerenjem istosmjernog napona 8 i struje : kroz zavojnicu možemo odrediti djelatni otpor realne zavojnice S~ (slika 1.50a). 8 : Mjerenjem izmjeničnog efektivnog napona 8~ i struje :~ možemo odrediti impedanciju realne zavojnice ‹ (slika 1.50b). S~ = ‹= 8~ :~ Pomoću S~ i ‹ možemo izračunati induktivni otpor zavojnice c~ , induktivnost zavojnice } i kosinus kuta faznog pomaka d 2\. c~ = Œ‹ H − S~H c~ = L} = 2E=}⇒} = d 2\ = •‹ H − S~H c~ = 2E= 2E= S~ S~ ⇒\ = Fdd 2 ‹ ‹ Igor Prša, ing. el. 55 56 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Zadatak vježbe • Izmjeriti induktivnost zavojnica dostupnih na radnom mjestu pomoću U-I metode i LCR metra. Tabela 1.5. Mjerenje djelatnog otpora zavojnice prema shemi na slici 1.50a. Zavojnica S~ [|] (ommetar) 8[ ] :[+] S~ [|] (račun) [%] (greška) 1. 2. 3. [%] = S~ YF č03[ − S~ Y ** A F[ ∙ 100 S~ Y ** A F[ Tabela 1.6. Mjerenje induktivnosti zavojnice prema shemi na slici 1.50b. =[ ;<] 8~ [ ] :~ [*+] Zavojnica ‹[|] c~ [|] }[*;] }[*;] (račun) (LCR) [%] (greška) d 2\ 0,5 1. 1 2 0,5 2. 1 2 0,5 3. 1 2 [%] = • }YF č03[ − }Y}ƒS[ ∙ 100 }Y}ƒS[ Nacrtati ovisnost c~ i } o frekvenciji na osnovu podataka iz tabele 1.6. www.etsbi.edu.ba \[°] Kondenzator Kondenzator Kondenzator je spremnik statičkog elektriciteta i energije električnog polja koje nastaje u prostoru između dva električki vodljiva tijela zbog razdvajanja električnog naboja. Slika 1.51. Primjer različitih vrsta kondenzatora. Osnovna veličina kondenzatora je njegov električni kapacitet ƒ, koji je određen odnosom količine elektriciteta P i napona 8 na oblogama kondenzatora: P 8 Nazivni kapacitet jeste kapacitet pri normalnim radnim uvjetima i označen je na samom kondenzatoru. Kapacitet se izražava u faradima (q). Međutim, s obzirom da je farad vrlo velika jedinica, kapacitet se obično izražava u mikrofaradima (bq), nanofaradima (3q) i pikofaradima ( q). ƒ= Kapacitet kondenzatora zavisi od vrste dielektrika, geometrijskog oblika, dimenzija, itd. Utjecaj dielektrika na kapacitet je uvjetovan intenzitetom polarizacije samog dielektrika. Sposobnost dielektrika da se polarizira u električnom polju karakterizira se dielektričnom propustljivošću, koja se još zove i dielektrična konstanta: • = •R ∙ • gdje je •R − relativna dielektrična konstanta dielektrika, a • − dielektrična konstanta vakuuma i ona iznosi 8,85 ∙ 10(>H [q ⁄*]. Vrijednosti kapaciteta kondenzatora (ako nije posebno naglašeno, u q), kao i dozvoljena odstupanja kapaciteta od nazivne vrijednosti, nazivni napon i drugi parametri ispisuju se na samom tijelu kondenzatora. Dozvoljena odstupanja kapaciteta od nazivne vrijednosti, koja se izražavaju u procentima, definirana su klasama točnosti. Ta odstupanja mogu biti simetrična (±10%, ±20%) i nesimetrična (−10%, +30%). S obzirom da veoma često, zbog malih dimenzija kondenzatora, na njima nema mjesta za ispisivanje tolerancije kapaciteta, uveden je sistem slovnog označavanja (isti standard važi i za označavanje tolerancije otpornosti otpornika). Igor Prša, ing. el. 57 58 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Kondenzator u krugu izmjenične izmjeni struje Ako ko na kondenzator priključimo priključ izmjenični ni napon, s obzirom da se vrijednost tog napona stalno mijenja po zakonu sinusa, možemo zaključiti zaklju da će se u krugu izmjenične izmjeni struje sa kondenzatorom vršiti iti trajan proces periodičnog periodi nog „punjenja“ i „pražnjenja“ kondenzatora. U krugu sa kondenzatorom teče teč izmjenična struja, ali to ne znači či da struja prolazi kroz dielektrik kondenzatora većć da je ona posljedica trajne periodi periodične ne izmjene određene odre količine elektriciteta između izvora elektri ektrične struje i kondenzatora. S obzirom da se polaritet ploča plo kondenzatora mijenja proporcionalno frekvenciji, to se i smjer električnog električnog polja mijenja isto toliko puta, pa nastaje oscilatorno pomicanje pom naelektriziranih čestica estica koje na taj na način čine tzv. struju dielektričnog pomicanja. pomicanja Dakle, u krugu izmjenične čne struje sa kondenzatorom, pored provodne struje u vodičima kruga,, postoji i struja dielektričnog dielektrič pomicanja u dielektriku kondenzatora. Slika 1.52.. Vremenski oblicu struje i napona za krug sa kondenzatorom. Ako se na kapacitet ƒ priključi sinusni napon 0g kapacitet dobija složenim matematičkim matemati postupkom: 89 ∙ 2-3LA,, tada se struja kroz ∆‘ ∆0g L ∙ ƒ ∙ 89 ∙ d 2LA :9 ∙ d 2LA ƒ∙ ∆A ∆A Vidimo da za maksimalne vrijednosti struje i napona vrijedi Ohmov zakon, odnosno: -g = :9 L ∙ ƒ ∙ 89 tj. 89 UV ‡g Veličina 1⁄Lƒ ima karakter otpornosti i naziva se reaktivna kapacitivna otpornost ili kapacitivna reaktansa: cg 1 Lƒ 1 2E=ƒ Dakle, za maksimalne i efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Ohmov zakon u obliku: :9 _V s’ odnosno : @ _‰Š s’ Sa slike 1.52.. je vidljivo da u kolima izmjenične struje, sa čisto isto kapacitivnom otpornoš otpornošću, struja na kondenzatoru fazno o prednjači prednja i naponu za 90°, odnosno, napon na k ondenzatoru fazno kasni za strujom za 90°.. Otpor idealnog kondenzatora kondenzator u krugu istosmjerne struje je ∞ (= 0⇒ 1⁄Lƒ ∞) pa se idealni kondenzator u krugu istosmjerne struje ponaša kao prekid kruga. www.etsbi.edu.ba cg Kondenzator Mjerenje kapaciteta kondenzatora U-I metodom Slika 1.53. Shema za mjerenje kapaciteta kondenzatora U-I metodom. Mjerenjem izmjeničnog efektivnog napona na kondenzatori 8g i struje kroz kondenzator :g možemo odrediti kapacitet kondenzatora ƒ. Djelatni ili omski otpor kondenzatora Sg možemo zanemariti pa je kapacitivni otpor cg jednak prividnom otporu ‹g . ‹g = cg = 8g :g Budući da kapacitivni otpor ovisi o kapacitetu kondenzatora i o kružnoj frekvenciji L, možemo ga izračunati i pomoću tih elemenata: cg = 1 1 = Lƒ 2E=ƒ 8g 1 :g :g = ⇒ƒ = = :g Lƒ L ∙ 8g 2E=8g Igor Prša, ing. el. 59 60 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Zadatak vježbe • Izmjeriti kapacitet kondenzatora dostupnih na radnom mjestu pomoću U-I metode i LCR metra. Tabela 1.7. Mjerenje kapaciteta kondenzatora prema shemi na slici 1.53. Kondenzator =[ ;<] 8g [ ] :g [*+] cg [|] ƒ[bq] (račun) ƒ[bq] (LCR) [%] (greška) 0,5 1. 1 2 0,5 2. 1 2 0,5 3. 1 2 [%] = • ƒYF č03[ − ƒY}ƒS[ ∙ 100 ƒY}ƒS[ Nacrtati ovisnost cg i ƒ o frekvenciji na osnovu podataka iz tabele 1.7. www.etsbi.edu.ba RLC spojevi Serijski spoj otpornika, zavojnice i kondenzatora Za serijski RLC spoj, je karakteristično da se priključeni napon raspodjeljuje na pad napona na aktivnom otporu 8^ , pad napona na zavojnici 8~ i pad napona na kondenzatoru 8g . Slika 1.54. Shema serijskog RLC kruga. Pad napona 8^ je u fazi sa strujom koja protječe kroz krug, pad napona 8~ fazno prednjači struji kroz krug za 90°, dok pad napona 8g fazno kasni za strujom kroz krug za 90°. Znajući takve naponske odnose možemo nacrtati međusobne ovisnosti napona i otpornosti (trokuti napona i otpornosti). a) b) c) Slika 1.55. Trokuti napona i otpornosti: a) c~ > cg ; b) c~ < cg ; c) c~ = cg . U zavisnosti od odnosa reaktivnih otpora c~ i cg postoje tri karakteristična slučaja: 1. 2. 3. Ako je c~ > cg , tada je 8~ > 8g pa kažemo da je spoj induktivnog karaktera, a napon 8 prednjači struji za ugao \ > 0. Ako je c~ < cg , tada je 8~ > 8g pa kažemo da je spoj kapacitivnog karaktera, a napon 8 kasni iza struje za ugao \ < 0. Ako je c~ = cg , tada je 8~ = 8g pa kažemo da je spoj u naponskoj rezonanci, jer su napon 8 i struja : u fazi (\ = 0). Pretpostavimo da je induktivna otpornost veća od kapacitivne. Napon 8 se određuje primjenom Pitagorine teoreme za trokut kao: 8 H = 8^H Z Y8~ − 8g [H 8 = •8^H Z Y8~ − 8g [H odnosno Na temelju Ohmovog zakona možemo pisati: 8^ = : ∙ S; 8~ = : ∙ c~ ; 8g = : ∙ cg Uvrštavanjem ovih vrijednosti u jednadžbu za napone dobivamo: 8 = •Y: ∙ S[H Z Y: ∙ c~ − : ∙ cg [H = •: H ∙ [S H Z Yc~ − cg [H ] = : ∙ •S H Z Yc~ − cg [H Iz ove jednadžbe dobivamo izraz za efektivnu vrijednost struje u krugu: := _ •^W yYsˆ (s’ [W tj. := _ • Izraz u nazivniku predstavlja ukupni otpor ili impedanciju kruga: ‹ = •S H Z Yc~ − cg [H Igor Prša, ing. el. 61 62 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Pri poznatim vrijednostima ‹, S, c~ i cg primjenom trigonometrijskih funkcija za trokut dobivamo: ^ • \ = Fd2-3 \ = Fdd 2 ; sˆ (s’ ; • \ = FdA– sˆ (s’ . ^ Kod serijskog RLC kruga pri c~ = cg u krugu nastupa serijska ili naponska rezonancija. Fizikalna suština naponske rezonancije je potpuna razmjena reaktivne energije između magnetnog polja namotaja zavojnice i električnog polja dielektrika kondenzatora, pri čemu nastaje osciliranje energije koje podržava izvor. Prema tome, kada bi djelatni otpor kruga bio jednak nuli (S = 0), dovoljno bi bilo pobuditi LC krug i u njemu bi primljena energija trajno oscilirala vlastitom frekvencijom (LQ ) bez prisutnosti izvora. Vlastitu frekvenciju oscilatornog kruga pri režimu naponske rezonance određujemo kao: c~ = cg ⇒L} = 1 ⇒LQ Lƒ = 1 √}ƒ Frekvencija izvora pri kojoj nastupa naponska rezonanca naziva se rezonantna frekvencija: LR v = > √~g ; =R v = HI > √~g ; 5 = 2E√}ƒ. Dakle, rezonantna frekvencija izvora jednaka je frekvenciji slobodnih oscilacija oscilatornog kruga. Impedancija serijskog oscilatornog kruga pri rezonanci je minimalna i jednaka je aktivnoj otpornosti, a amplituda električnih oscilacija pri rezonanci dostiže maksimum. Zadatak vježbe • Spojiti elemente prema shemi. Izmjeriti struju kroz serijski RLC krug, izmjeriti napone na otporniku S, zavojnici }, kondenzatoru ƒ i na rednoj vezi RLC. Na osnovu izmjerenih vrijednosti odrediti impedanciju cijelog kruga. Odrediti induktivni otpor zavojnice i kapacitivni otpor kondenzatora. Slika 1.56. Shema serijskog RLC kruga. Tabela 1.8. Mjerenje parametara serijskog RLC kruga. =[ ;<] :[*+] 0,5 1 5 10 www.etsbi.edu.ba 8[ ] 8^ [ ] 8~ [ ] 8g [ ] ‹[|] S[|] c~ [|] }[*;] cg [|] ƒ[bq] RLC spojevi • Snimiti zavisnost napona 8^ , 8~ i 8g u funkciji od frekvencije, mijenjajući frekvenciju od 10;< do 100 ;<. Tabela 1.9. Frekvencijska ovisnost napona na elementima serijskog RLC kruga. Napon 8^ [ ] 10;< 50;< 100;< 500;< 1 ;< 5 ;< 10 ;< 50 ;< 100 ;< 8~ [ ] 8g [ ] Igor Prša, ing. el. 63 RLC spojevi Paralelni aralelni spoj otpornika, zavojnice i kondenzatora Za paralelni RLC spoj,, je karakteristično karak da se ukupna struja : dijeli, prema prvom p Kirhofovom zakonu, na struje :^ , :~ i :g . Slika 1.57. 1.57 Sema paralelnog RLC kruga. Struja :^ je u fazi sa naponom 8, struja :~ fazno kasni za naponom 8 8 za 90°, dok struja :g fazno prednjačii naponu 8 za 90°. Znaju ći takve strujne odnose možemo nacrtati međusobne usobne ovisnosti struja i provodnosti (trokute struja i provodnosti). provodnosti) a) b) c) Slika 1.58. Trokuti kuti struja i provodnosti: a) 1~ > 1g ; b) 1~ < 1g ; c) 1~~ 1g . U zavisnosti od odnosa reaktivnih provodnosti 1~ i 1g postoje tri karakteristična karakteristi slučaja: 1. 2. 3. Ako je 1~ > 1g , tada je :~ > :g pa kažemo da je spoj induktivnog karaktera, karaktera a napon 8 prednjači struji za ugao \ > 0. Ako je 1~ < 1g , tada je :~ ” :g pa kažemo da je spoj kapacitivnog karaktera, karaktera a napon 8 kasni iza struje za ugao \ ” 0. Ako je 1~ = 1g , tada je :~ :g pa kažemo da je spoj u strujnoj rezonanciji, rezonanciji jer su napon 8 i struja : u fazi (\ 0). Pretpostavimo da je induktivna provodnost veća ve od kapacitivne. Struja : se određuje primjenom Pitagorine teoreme za trokut tro kao: : H = :^HH Z Y:~ ] :g [H odnosno Na temelju Ohmovog og zakona možemo pisati: :^ C ∙ 8; :~ •:^H ] Y:~ ] :g [H : 1~ ∙ 8; :g 1g ∙ 8 Uvrštavanjem ovih vrijednosti vrijedn u jednadžbu za struje dobivamo: :=8 8 ∙ •C H Z Y1~ ] 1g [H tj. U 8 •— W yYpˆ (p’ [W Izraz u nazivniku predstavlja ukupnu provodnost ili admitansu kruga: ` •C H Z Y1~ ] 1g [H Pri poznatim vrijednostima `, C, 1~ i 1g primjenom trigonometrijskih funkcija za trokut tro dobivamo: — Fdd 22 t; \ = Fdd \ Fd2-3 pˆ (p’ ; t \ FdA– pˆ (p’ . — Igor Prša, ing. el. 65 66 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Kod paralelnog RLC kruga pri 1~ = 1g u krugu nastupa paralelna ili strujna rezonancija. Fizikalna suština strujne rezonancije je potpuna razmjena reaktivne energije između magnetnog polja namotaja zavojnice i električnog polja dielektrika kondenzatora, pri čemu se energija izvora troši samo na pokrivanje djelatnih gubitaka. Vlastitu frekvenciju oscilatornog kruga pri režimu strujne rezonance određujemo kao: 1~ = 1g ⇒ 1 = Lƒ⇒LQ L} = 1 √}ƒ Frekvencija izvora pri kojoj nastupa strujna rezonancija naziva se rezonantna frekvencija: LR v = > √~g ; =R v = > ; HI√~g 5 = 2E√}ƒ. Dakle, rezonantna frekvencija izvora jednaka je frekvenciji slobodnih oscilacija oscilatornog kruga. Provodnost paralelnog oscilatornog kruga pri rezonanci je minimalna i jednaka je djelatnoj provodnosti, a reaktivne struje grana su jednake i fazno pomjerene za 180°. Zadatak vježbe • Spojiti elemente prema shemi. Izmjeriti ukupnu struju kroz paralelni RLC krug, izmjeriti struje kroz otpornik S, zavojnicu }, kondenzator ƒ. Izmjeriti pad napona na paralelnom RLC krugu. Na osnovu izmjerenih vrijednosti odrediti impedanciju cijelog kruga. Odrediti induktivni otpor zavojnice i kapacitivni otpor kondenzatora. Slika 1.59. Shema paralelnog RLC kruga. Tabela 1.10. Mjerenje parametara paralelnog RLC kruga. =[ ;<] 8[ ] :[*+] 0,5 1 5 10 www.etsbi.edu.ba :^ [*+] :~ [*+] :g [*+] ‹[|] S[|] c~ [|] }[*;] cg [|] ƒ[bq] RLC spojevi • Snimiti zavisnost struja :^ , :~ i :g u funkciji od frekvencije, mijenjajući frekvenciju od 10;< do 100 ;<. Tabela 1.11. Frekvencijska ovisnost struja kroz elemente paralelnog RLC kruga. Napon :^ [ ] 10;< 50;< 100;< 500;< 1 ;< 5 ;< 10 ;< 50 ;< 100 ;< :~ [ ] :g [ ] Igor Prša, ing. el. 67 Transformator Transformator Transformator je statički elektromagnetski stroj koji pretvara izmjenični napon i struju jedne vrijednosti u izmjenični napon i struju druge vrijednosti uz istu frekvenciju. Sastoji se od dva svitka koji nisu povezani galvanskom vezom. Veza se ostvaruje isključivo preko magnetskog polja uz direktnu primjenu principa međuindukcije. Transformator je na primarnoj strani priključen na izmjenični izvor, a na sekundarnoj opterećen trošilom. Slika 1.60. Princip rada transformatora. Transformatori se primjenjuju za vjerno prenošenje oblika strujnih i naponskih impulsa male snage, prilagođavanje struje i napona i njihovu transformaciju, promjenu impedancije, kao i za izolaciju električnih krugova (galvansku izolaciju). Idealni transformator (bez gubitaka) prenosi snagu jednaku dovedenoj. U praktičnim izvedbama transformatora gubici se stvaraju u zavojima i jezgri transformatora, tako da se samo dio dovedene snage prenosi na trošilo. Gubici stvoreni na djelatnom otporu zavoja svitka nazivaju se gubicima u bakru ˜ge , a gubici u jezgri nastali zbog vrtložnih struja i histereze feromagnetskog materijala su gubici u željezu ˜‚ . Dodatni gubici mogu nastati u zračnom rasporu na poprečnom presjeku jezgre, koji se postavlja radi poboljšanja svojstava transformatora. Transformatori mogu biti realizirani sa i bez feromagnetske jezgre, što bitno određuje njihova svojstva. Naime, induktivnost svitka } bez jezgre ne ovisi o struji koja teče kroz svitak. Induktivnost je konstantna i određena je geometrijskim karakteristikama svitka. Krug s takvim svitkom je linearan. Međutim, za svitak s feromagnetskom jezgrom ne vrijedi linearna ovisnost između struje i magnetskog toka, pa ni induktivnost takvih svitaka nije konstantna, već zavisi od veličine struje. Električni krugovi koji sadržavaju svitke s feromagnetskom jezgrom nelinearni su, što znači da izobličuju strujni signal. Transformatori se od bakarne žice izolirane lakom. Željezna jezgra je sastavljena od međusobno izoliranih limova, na taj način postiže se veliki električni otpor vrtložnim strujama u jezgru. Željezni limovi su „U“, „E“ i „I“ profila. Na stupove transformatora se stavljaju već formirani namotaji i jezgro se zatvara paketom limova „I“ profila. Kod „U” profila namotaji su na zasebnom, a kod jezgra „E” profila na istom stubu. Namotaji mogu imati i više izvoda. Igor Prša, ing. el. 69 70 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Odnos broja namotaja sekundara i primara naziva se koeficijent transformacije ili prijenosni omjer: ™ 3 = ™š . › Ako se zanemare gubici snaga u transformatoru, tada je snaga sekundara približno jednaka snazi primara. ˜œ = ˜O ⇒8œ ∙ :œ = 8O ∙ :O Uš U› _ = _› = š ™› ™š Opterećenje kojim transformator opterećuje izvor na koji se priključuje je: gdje je SO = _š Uš •œ 8œ 8O •O •œ H SO Sœ = = = SO ∙ • ž = H • :œ •O 3 :O •O œ opterećenje sekundara, a Sœ reducirani otpor sekundara u primarni krug. Zadatak vježbe • Spojiti elemente prema shemi. Za navedene položaje preklopke izmjeriti napone na primaru i sekundaru transformatora. Izmjerene vrijednosti unijeti u tabelu i na osnovu njih odrediti prijenosni omjer transformatora. Slika 1.61. Shema za određivanje prijenosnog omjera transformatora sa dva primara. Tabela 1.12. Rezultati mjerenja prijenosnog omjera transformatora. Položaj preklopke Frekvencija napona [;<] 1 100 2 100 1 1k 2 1k www.etsbi.edu.ba Napon primara 8œ [ ] Napon sekundara 8O [ ] Omjer transformacije 3 Električna snaga Električna snaga U svakom se naponskom izvoru pretvara neka energija (mehanička, kemijska, sunčeva) u električnu energiju. Tako dobivena energija može obavljati rad. Ovisno o vrsti trošila rad koji izvrši struja prolaskom kroz trošilo ima za posljedicu pretvorbe u druge oblike energije: - toplinsku (termički uređaji); mehaničku (elektromotori); kemijsku (elektroliza i punjenje akumulatora ili baterija); svjetlosnu (žarulje sa žarnom niti). Poznato je iz fizike da je energija sposobnost tijela da vrši rad. Proizvedena energija predstavlja pokazatelj rada što ga izvrši električna struja, pa se energija i rad brojčano izražavaju istim jedinicama. Jedinica za rad, odnosno energiju, u SI sustavu je 1[…] (Joule), pri čemu je: 1[…] = 1[•*] = 1[ +2] = 1[r2] = 1 Ÿ – ∙ *H 2H Džul ili vatsekunda je rad koji se izvrši u dijelu kruga pri naponu od 1 za vrijeme od 12. Budući da je u elektrotehnici vatsekunda vrlo mala jedinica, radije se primjenjuju veće jedinice. To su: Vatsat: 1[rℎ] = 3600[…]; Kilovatsat: 1[ rℎ] = 1000[rℎ] = 3600000[…] = 3,6[,…]; Megavatsat: 1[,rℎ] = 10 [rℎ]. Jedan te isti rad može se obaviti u više ili manje vremena, ovisno o upotrijebljenoj snazi. Za električnu snagu vrijede isti odnosi kao i za mehaničku snagu, tj. snaga je rad izvršen u jedinici vremena. Jedinica električne snage je 1r = 1 +. U krugu istosmjerne struje snaga je definirana proizvodom struje kroz trošilo i napona na krajevima trošila, to jest: ˜ =8∙: Za mjerenje snage se koriste mjerni instrumenti namijenjeni isključivo za mjerenje snage koji se zovu vatmetri, ili kombinacija dva mjerna instrumenta (voltmetar i ampermetar) kojim se snaga mjeri na indirektan način, mjerenjem napona i struje. Električna snaga se tada računa na osnovu prethodne jednadžbe. Kada je u krugu istosmjerne struje trošilo koji ima karakter otpornosti čija je vrijednost poznata onda se snaga može odrediti mjerenjem samo jedne fizikalne veličine (napona ili struje) na osnovu sljedećih jednadžbi: ˜= _W ^ ili ˜ = : H ∙ S U kolima izmjenične struje aktivna snaga je definirana kao: ˜ = 8 ∙ : ∙ d 2\[r] U području niskih frekvencija do reda 400;< mjerenje snage provodi se pomoću vatmetara kao u kolima istosmjerne struje. Mjerenje snage može se izvršiti i na indirektan način mjerenjem napona i struje, odnosno otpornosti. Treba naglasiti da se na osnovu očitanja ampermetra i voltmetra može odrediti samo prividna snaga kao: € = 8 ∙ :[ +] Igor Prša, ing. el. 71 72 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Razlika između u prividne snage € i aktivne snage ˜ predstavlja jalovu (reaktivnu) snagu P,, koja se može odrediti iz jednadžbe: P = 8 ∙ : ∙ 2-3\ \ •€ H ] ˜H 6 +F7 Fdd 2 ˜ € Slika 1.62. Mjerenje snage trošila izmjenične izmjeni struje. Elektrodinamički ki vatmetar Elektrodinamički ki vatmetar je mjerni instrument koji služi za izravno ili neposredno mjerenje snage u strujnom krugu. Vatmetar ima dva svitka. Strujni je nepomičan, nepomi a naponski pomičan. Počeci eci i krajevi obaju svitaka izvedeni su na priklju priključnice čnice vatmetra. Oznaka priključnice za početak etak strujnog svitka je I*, a oznaka priključnice nice za kraj strujnog svitka je vrijednost rijednost strujnog mjernog opsega. opse Oznaka priključnice za početak naponskog svitka je U*, a oznaka priključnice nice za kraj naponskog svitka odre određena ena je položajem preklopke naponskog mjernog opsega. Promjenom redoslijeda priključnih priklju stezaljki (početak - kraj) bilo u strujnom, bilo u naponskom svitku, mijenja se smjer struje, a time i smjer otklona kazaljke. Slika 1.63. Elektrodinamički Elektrodinami vatmetar. Elektrodinamičkim kim vatmetrom možemo mjeriti istosmjernu i izmjeni izmjeničnu djelatnu snagu. Kod mjerenja u izmjeničnom čnom nom strujnom krugu, djelatna snaga jednaka je prividnoj, odnosno umnošku efektivnih vrijednosti struje i napona na trošilu samo kod čistog č djelatnog opterećenja. enja. Kod jalovog optereć opterećenja enja izazvanog induktivnim i kapacitivnim trošilima dola dolazi do faznog pomaka između đu u struje i napona, pa je djelatna snaga manja od umnoška struje i napona. www.etsbi.edu.ba Električna snaga Vatmetrom se ne može izravno na ljestvici očitati vrijednost mjerene snage, već samo otklon kazaljke na ljestvici, odnosno kut 4. Da bismo mogli odrediti snagu koju nam pokazuje instrument, moramo uzeti u obzir mjerne opsege strujnog i naponskog svitka, te ukupan broj podjeljaka na ljestvici vatmetra. Pomoću strujnog mjernog opsega :¢£ i naponskog mjernog opsega 8¢£ , te ukupnog broja podjeljaka ljestvice ∑ 4 odredi se konstanta vatmetra ¥ , odnosno omjer vata (r) po jednom podjeljku ljestvice, (r ⁄ ): ¥ = :¢£ ∙ 8¢£ ∑4 Mjerenu snagu dobijemo tako da konstantu vatmetra pomnožimo s otklonom kazaljke na ljestvici, prema izrazu: ˜= ¥ ∙4 Izravni spoj vatmetra upotrebljava se kod mjerenja malih snaga, odnosno tamo gdje nam vrijednosti mjernih opsega strujnog i naponskog svitka dozvoljavaju. Kod mjerenja vatmetrom, ampermetrom je potrebno mjeriti struju koja teče strujnim svitkom da ne dođe do preopterećenja, a time i do uništenja instrumenta. Napon nam je uvijek donekle poznat i njegove male promjene nisu opasne po oštećenje instrumenta. Zadatak vježbe: • U krugu izmjenične struje izmjeriti aktivnu snagu trošila pomoću vatmetra i odrediti prividnu snagu na osnovu izmjerenih vrijednosti napona i struje. Na osnovu izmjerenih vrijednosti odrediti faktor snage d 2\ i reaktivnu snagu P trošila. Slika 1.64. Shema za mjerenje snage. Tabela 1.13. Rezultati mjerenja snage. Trošilo 1. 2. 3. 4. 5. S[|] }[*;] ƒ[bq] 8[ ] :[+] €[ +] ¥ [r ⁄ 4¥ [ ˜[r] ] ] P[ +F] d 2\ Igor Prša, ing. el. 73 Označavanje poluvodičkih elemenata Označavanje poluvodičkih elemenata Iako poluvodičke strukture imaju dosta standardiziran način označavanja, tako da je iz oznake jasno o kojoj komponenti se radi, s obzirom na veliki broj komponenti najbolji način da odgonetnemo o kojoj komponenti se radi i sa kojim karakteristikama, je korištenje kataloških podataka. Postoji veliki broj sistema označavanja poluvodičkih elemenata, a najčešće se koriste Europski, Američki i Japanski označavanja poluvodiča. Europski sistem (Pro-elektron) Format: dva slova, (opcija treće slovo), serijski broj (sufiks) Primjer: BC107, BZX12, AC109, BC547B. Prvo slovo označava materijal od kojeg je poluvodič izrađen. Značenje je sljedeće: A – germanij, B – silicij, C – galij-arsenid, D – indij-antimonid, R - poluvodiči bez ispravljačkog djelovanja (foto elementi). Drugo slovo označava primarnu upotrebu elemenata. Značenje je sljedeće: A – detektorske, ispravljačke i diode za miješanje; B – diode sa promjenjivim kapacitetom (varikap diode); C – NF tranzistori; D – NF tranzistori snage; E – tunel dioda; F – VF tranzistor; G – kombinirani elementi; H – elementi osjetljivi na magnetska polja; K – Hall modulatori i umnožitelji; L – VF tranzistori snage; N – Optokapler; P – elementi osjetljivi na radijacije, svjetlosni detektor; Q – elementi koji emitiraju radijacije, svjetlosno emitiranje; R – elementi za električnu kontrolu i okidanje, tiristor, dijak, UJT tranzistor; S – tranzistori male snage za prekidačke namjene; T – snažni prekidači i kontrolni elementi, tiristor, trijak; U – tranzistori za prekidačko napajanje X – diode za umnožavanje, varikap dioda; Y – ispravljačke diode i regulatori; Z – naponski stabilizatori i regulatori, zener dioda; Opcionalno treće slovo označava da je komponenta namijenjena za industrijsku ili profesionalnu uporabu. Obično su to slova W, X, Y i Z. Broj kao treći element oznake, označava registarski broj proizvoda i on može biti dvocifreni ili trocifreni. Često se iza broja nalazi i još jedno slovo, npr A, koje označava da se radi o jednoj od varijanti osnovnog tipa, koji se razlikuje po nekom parametru. Diode za stabilizaciju, ispravljačke diode i tiristori mogu imati dodatna slova i brojeve. Za zener diode često se iza oznake nalazi slovo koje označava toleranciju: A - 1%, B - 2%, C - 5%, D - 10% i E - 15%. Igor Prša, ing. el. 75 76 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Iza ove oznake slijedi broj koji označava nazivni radni napon. Decimalni zarez u ovoj oznaci je označen sa slovom V. Npr. BZY 93-C7V5 je oznaka diode za stabilizaciju, koja ima toleranciju 5% i predviđena je za radni napon 7,5V. Kod ispravljačkih dioda iza standardne oznake može se nalaziti jedan broj koji označava maksimalni reverzni napon npr. BYX34-500 je ispravljačka dioda sa reverznim naponom od 500V. Kod oznake za tiristore dodatni broj označava maksimalni reverzni napon. Američki sistem (JEDEC - Join Electron Device Engineering Council) Format: broj, slovo, serijski broj, (sufiks). Primjer: 2N2222A, 2N904, 1N4148. Američki proizvođači označavaju poluvodiče sa tri elementa. Prvi element je broj koji pokazuje broj PN spojeva. Broj 1 označava jedan PN spoj, odnosno to je oznaka za diode. Broj 2 označava dva PN spoja, odnosno tranzistore. Broj 3 označava tri PN spoja, odnosno tiristore. Drugi element je slovo N. Treći element je broj koji označava pod kojim je element registriran. Često se iza broja nalaze i slova A, B, C, koja označavaju da se radi o varijanti osnovnog tipa tranzistora, koji se razlikuje po nekom parametru: A – malo pojačanje; B – srednje pojačanje; C – veliko pojačanje. Japanski sistem (JEITA - JIS C7012) Format: broj, dva slova, serijski broj, (sufiks). Primjer: 2SC65, 2SC1213AC. Prvi element je broj koji pokazuje broj PN spojeva (1) ili tranzistor (2). Drugi element se sastoji od dva slova. Prvo slovo je S, koje označava da je to poluvodič. Drugo slovo ima sljedeće značenje: A – PNP VF tranzistor; B – PNP NF tranzistor; C – NPN VF tranzistor; D – NPN NF tranzistor; F – element od silicija; H – tiristor; J – P kanalni unipolarni tranzistor; K – N kanalni unipolarni tranzistor. Treći element je broj pod kojim je registriran proizvod. Opcionalno se dodaje sufiks koji označava reviziju osnovnog modela elementa. Npr. 2SC65 je VF tranzistor NPN tipa, registarski broj 65. www.etsbi.edu.ba Označavanje poluvodičkih elemenata Kao o što se vidi iako je označavanje ozna poluvodičkih kih komponenti dosta standardizirano s obzirom na veliki broj tih komponenti najbolji način na je ipak korištenje rištenje kataloga. Na kraju ove vježbe dati su kataloški podaci za neke komponente koje ćemo emo koristiti, za svaku svak novu komponentu koja se prvi puta koristi potrebno je pronaći prona i njene kataloške podatke na internetu te ih priložiti kao dodatak vježbi. Kućišta poluvodičkih kih elemenata Velika većina komponenti je ugrađena u određene ene tipove kuć kućišta. Kućišta su, prvenstveno, neophodna da bi se sama komponenta, odnosno njen funkcionalni dio zaštitio od vanjskih utjecaja (vlage, temperature, mehaničkih mehani oštećenja). enja). Pored toga, sama kućišta ku su tako izvedena da se preko njih komponenta vezuje (lemi) (lem u određeni đeni elektroni elektronički krug. Drugim riječima, kućišta išta omogu omogućuju da se preko njih pričvrste vrste električni izvodi kojima se ostvaruje električna na veza sa drugim komponentama. Slika 2.1. 1. Različite Razli vrste kućišta poluvodičkih kih dioda i tranzistora. Često esto se prema vanjskom izgledu kućišta ku išta može prepoznati vrsta elektronske komponente, to se posebno može reći re i za komponente sa izvodima. Međutim, Međ kod SMD komponenti,, kada su komponente paralelopipednog, odnosno cilindričnog cilindričnog oblika vrlo je teško vizualno razlikovati zlikovati otpornik od kondenzatora, odnosno otpornik ili kondenzator od diode. Slika 2.2. 2. Usporedba SMD sa klasičnim klasi elektroničkim kim komponentama. U našem radu ćemo koristiti samo poluvodičke poluvodi ke komponente u klasičnim klasi kućištima. Izgled kućišta najčešće će korištenih poluvodičkih poluvodi kih elemenata je prikazan na sljedećim sljede slikama. Igor Prša, ing. el. 77 78 Praktikum za drugi razred elektrotehničara www.etsbi.edu.ba Označavanje poluvodičkih elemenata Igor Prša, ing. el. 79 80 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Primjer dokumentacije proizvođača za poluvodički element: www.etsbi.edu.ba Označavanje poluvodičkih elemenata Igor Prša, ing. el. 81 82 Praktikum za drugi razred elektrotehničara www.etsbi.edu.ba Označavanje poluvodičkih elemenata Zadatak vježbe • Redni broj Koristi poluvodiče koji su ti dostupni na radnom mjestu. Prepiši oznake se tijela poluvodiča i protumači oznake u sljedećoj tabeli. Nakon što odrediš značenje oznaka pronađi odgovarajuću katalošku dokumentaciju za poluvodičke elemente. Oznaka poluvodičkog elementa Tip poluvodiča 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Osnovni parametri elemenata iz dokumentacije proizvođača: Igor Prša, ing. el. 83 Poluvodičke diode Poluvodičke diode Diode su poluvodičke čke ke komponente sastavljene od PN spoja i imaju izvode anodu i katodu. Struja pozitivnog polariteta može teći te i samo u jednom smjeru, od anode prema katodi. U suprotnom smjeru struja neće ne tećii kod idealne diode, dok u stvarnosti po postoji mala struja od nekoliko *+ do nekoliko b+.. Curenje je nepoželjno i što je manje to je bolje. Pošto diode imaju određeni eni otpor, napon će lagano pasti kako struja teče če kroz diodu. Tipi Tipični pad napona na diodi je oko 0,6 ] 1 , i to: 0,7 za silicijsku, a 0,3 za germanijsku diodu. Granični ni napon i struja se moraju uzeti u obzir, npr. kada se dioda koristi za ispravljanje, ona mora izdržati reverzni napon kako ne bi došlo do proboja diode. Slika 2.3. Simboli različitih vrsta poluvodičkih dioda. Ovisnost struje diode o priključenom priklju naponu, odnosno strujno-naponsku naponsku karakteristiku (U-II karakteristiku), opisuje Shocklyeyeva jednadžba: : :Q ¦ _ _§ ] 1¨ Na strujno-naponskoj karakteristici postoje tri područja: podru područje čje zapiranja, područje podru vođenja i područje je proboja. Napon koljena, koji se nekada naziva i napon uklju uključenja diode, je onaj napon u području vođenja đenja u kojem dioda naglo po počinje inje voditi struju. Napon koljena ovisi o materijalu izrade, te iznosi 0,7 0 za silicij, 0,3 za germanij, 1 za galijij-arsenid i 0,2 za spoj metal-poluvodič. Slika 2.4. Strujno naponska karakteristika diode. Igor Prša, ing. el. 85 86 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Najvažniji podaci za poluvodičku poluvodi diodu su: Nominalna propusna (direktna) struja – :‚ je maksimalna dozvoljena trajna struja diode pri kojoj se ne prekorači či dozvoljeno zagrijavanje pri nominalnim uvjetima ima hlađenja. hlađ Nominalni propusni (direktni) napon – 8‚ je pad napona na propusno polariziranoj diodi pri nominalnoj propusnoj struji (0,3 ( za germanij, 0,7 za silicij). Nominalni nepropusni (zaporni) napon – 8^ je maksimalna vrijednost napona kojeg nepropusno polarizirana dioda može podnijeti trajno bez opasnosti da će nastupiti proboj. Nominalna nepropusna (zaporna) struja – :^ je struja koja teče teč kroz diodu pri nominalnom reverznom m naponu 8^ . Brzina prekidanja – ARR maksimalno vrijeme oporavka kod nepropusne polarizacije. Slika 2.5. Različiti oblici poluvodičkih dioda Većina ina dioda ima valjkast oblik i tada je katoda označena ena sa prstenom, ukoliko to nije slučaj na tijelu diode ode je oznaka elektroda. Ako ne možemo nikako identificirati elektrode po natpisu ili obliku onda možemo to pokušati instrumentom. Spojimo + kraj instrumenta na elektrodu za koju pretpostavljamo da je j anoda, a - kraj na katodu. Koristimo područje čje na instrumentu ozna označeno eno znakom diode. Instrument će pokazati napon direktno polariziranog g PN spoja (za Si diode oko 0,7 ). Ukoliko pretpostavljeni smjer nije dobar instrument će pokazivati da ne može izmjer izmjeriti ( I ), tada okrenemo polaritet diode i ako je dioda ispravna dobiti ćemo traženi napon. Slika 2.6 6.. Mjerenje napona direktno polariziranog PN spoja. Pored standardnih dioda postoje i mnoge mnoge specijalne diode kao što su: zener z diode (Zenerove diode) , LED diode, tunel diode, varikap diode itd. Mi ćemo koristiti zzener diode i LED diode te ćemo emo ovdje dati osnovne karakteristike tih dioda. www.etsbi.edu.ba Poluvodičke diode Zener diode isto tako imaju nelinearnu strujno-naponsku karakteristiku, pri čemu je ona identična običnoj diodi za direktnu polarizaciju a razlikuje se u dijelu reverzne polarizacije. Ta razlika je osnovna odlika karakteristike zener diode i ona se koristi upravo u ovom dijelu. Na sljedećoj slici data je tipična karakteristika zener diode i naznačeni su osnovni parametri koji je određuju. Slika 2.7. Strujno naponska karakteristika zener diode. Kao što vidimo bitan nam je zenerov napon 8• , radna struja u oblasti zenerovog napona :, minimalna :9u© i maksimalna struja u oblasti zenerovog napona :9 l , dinamički otpor S• . Pored navedenih karakteristika koje su opisane na samom dijagramu važna je još disipacija snage. Ovaj podatak se nalazi u katalogu i o njemu treba voditi računa kada formiramo električne krugove sa zener diodama. Jednostavno vodimo računa da radna struja bude manja od maksimalne, a maksimalnu određujemo iz poznate disipacije snage prema jednadžbi: :9 l œ =_ . ª Kod označavanja zener dioda važan je raspored elektroda i on se označava na isti način kao kod običnih dioda, i važan je zenerov napon. Zenerov napon se obično ispisuje na tijelo diode u obliku 6V8 (6,8 ), 12V (12 ) itd. Slika 2.8. Zener dioda male snage. Igor Prša, ing. el. 87 88 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Kod LED dioda karakteristika je po obliku ista kao kod ispravljačke čke diode pri čemu napon PN spoja u provodnom smjeru zavisi od tipa tipa LED diode. On se kreće kreć od 1,5 do 2 što zavisi od boje korištene diode. Kod LED dioda katoda se označava označava isječ isječkom na tijelu. Mi ćemo emo uglavnom koristiti crvene, zelene i žute LED diode sa 5** ** razmaka među izvodima elektroda ektroda i radnom strujom od 10*+. Testiranje ispravnosti i polarizacije dioda Kod analognog voltmetra koristi se ljestvica za manji otpor (do 2 Ω). Ω Obična signalna dioda ili ispravljačka ka dioda treba pokazati mali otpor (tipi (tipično 2/3 ljestvice ili nekoliko stotina oma) u jednom smjeru, dok u drugom treba pokazati beskonačni beskona ni otpor. Otpor ne bi trebao biti blizu 0Ω (kratki spoj) ili u prekidu u oba smjera. sm Germanijska dioda će pokazati niži otpor, zbog nižeg pada napona na njoj. Slika 2.9.. Ispitivanje ispravnosti diode pomoću pomo analognog mjernog instrumenta. Na digitalnom instrumentu, obično obi postoji područje je za ispitivanje dioda. Silicijska Silicijs dioda će pri tom pokazati 0,5 do 0,8 u propusnom smjeru i prekid u nepropusnom smjeru. Germanijeva dioda će pokazati manji napon, između izme 0,2 i 0,4 u propusnom smjeru. Većina ina dioda (99 od 100) su u kratkom spoju kada su neispravne. Slika 2.10. Ispitivanje ispravnosti diode pomoću pomo digitalnog mjernog instrumenta. www.etsbi.edu.ba Poluvodičke diode Zadatak vježbe • Redni broj Koristi diode koje su ti dostupne na radnom mjestu, te utvrdi njihovu ispravnost na prethodno opisan način. Rezultate ispravnosti unesi u tabelu: Oznaka diode Otpor u direktnom smjeru Otpor u reverznom smjeru [Ω] [Ω] Napon Napon Ispravnost diode AK KA (da/ne) [ ] [ ] (prekid/kratak spoj) 1. 2. 3. 4. 5. Skice ispitanih dioda Igor Prša, ing. el. 89 Strujno-naponska karakteristika diode Strujno-naponska karakteristika diode Poluvodičke diode sastoje se od PN strukture, koja se pri priključenom naponu, ponaša kao električni ventil, odnosno posjeduje ispravljačka svojstva. Dioda je, dakle, neupravljivi ventil koji se u sklopu ponaša kao nelinearni aktivni otpor, a čija veličina ovisi o polaritetu i veličini priključenog napona. Osnovna svojstva diode dana su njenom statičkom strujno-naponskom karakteristikom koja prikazuje ovisnost struje kroz diodu o priključenom naponu. Osnovni nazivni parametri diode jesu: nazivna propusna struja «¬ - maksimalna dopuštena trajna struja diode pri kojoj se ne prekorači dopušteno zagrijavanje pri nazivnim uvjetima hlađenja. nazivni propusni napon -¬ - pad napona na propusno polariziranoj diodi pri nazivnoj propusnoj struji. Za silicijske diode iznosi 0,75 − 1 , a za germanijske diode 0,3 − 0,6 . nazivni nepropusni ili zaporni napon -® - maksimalna vrijednost napona kojeg može podnijeti nepropusno polarizirana dioda bez opasnosti od proboja. nazivna nepropusna ili zaporna struja «® - struja koja teče kroz diodu kod zapornog napona 8^ . Zadatak vježbe • Izvršiti spajanje ispitne opreme prema shemama za direktan i reverzan smjer polarizacije diode. • Izmjeriti struje i napone pri direktnom i reverznom smjeru polarizacije diode, te dobivene vrijednosti unijeti u tabelu. • Na osnovu tabelarnih vrijednosti nacrtati statičku karakteristiku diode, pri tome pazeći na pravilan izbor razmjere koordinatnih osa. • Odrediti statičku i dinamičku otpornost diode u radnom području za radnu točku određenu naponom na diodi od 0,75 i izmjeničnim naponom od 0,05 . • Odrediti vrijednost napona praga diode. Slika 2.11. Izbor diode (1N4001) u programu Multisim. Igor Prša, ing. el. 91 92 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Statički i dinamički otpor diode U propusnom području kod nekog određenog napona 8f na izvodima diode, kroz diodu teče neka struja :f . Time je određena statička radna točka diode, kao što je prikazano na slici. Slika 2.12. Određivanje statičkog i dinamičkog otpora diode. U statičkoj radnoj točki mogu se definirati statički otpor diode i dinamički otpor diode. Statički otpor diode određen je omjerom istosmjernog napona i struje u statičkoj radnoj točki 5 diode: SO? = 8f? :f? Dinamički otpor diode Ff je otpor koji dioda kao nelinearni element predstavlja izmjeničnoj struji u nekoj radnoj točki 5. On je definiran kao omjer male promjene napona ∆8 oko radne točke i određene male promjene struje ∆:, koju je prouzrokovala promjena napona ∆8: Ff = Za primjer na slici vrijednosti su: SO? = Ff = ¯8f ¯:f 8f? 1,2 = = 0,22| :f? 5,46+ ¯8f 66,2* = = 0.045| ¯:f 1,46+ Napon praga otvaranja diode je definiran kao napon u propusnom području pri kome struja kroz diodu iznosi 1% od maksimalne struje pri direktnoj polarizaciji diode. www.etsbi.edu.ba Strujno-naponska karakteristika diode Direktna polarizacija diode Slika 2.13. Shema spoja za direktnu polarizaciju diode. 8f [ ] 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1 :f [*+] Slika 2.14. Strujno-naponska karakteristika za direktnu polarizaciju diode. Igor Prša, ing. el. 93 94 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Reverzna polarizacija diode Slika 2.15. Shema spoja za reverznu polarizaciju diode. −8f [ ] 40 45 48 49 49,5 50 50,5 51 51,5 :f [b+] Slika 2.16. Strujno-naponska karakteristika za reverznu polarizaciju diode. www.etsbi.edu.ba 52 Strujno-naponska karakteristika zener diode Strujno-naponska karakteristika zener diode Zener dioda je dioda koja u radu koristi dio karakteristike koji odgovara reverznim naponima nešto većim od probojnog napona. Napon koji određuje radnu točku , zove se zenerov napon. Zener dioda se koristi za stabilizaciju istosmjernog napona, pa je potrebno da ima što strmiji dio karakteristike za reverzne napone veće od probojnog napona. Pored toga kako radi u području električnog proboja, ova dioda mora biti građena od takvog poluvodiča da se u radnom području ne ošteti, tj. da je proces reverzibilan. Također se mora voditi računa da se ne prekorači maksimalno dozvoljena snaga discipacije. Zener diode izrađuju se od silicija sa povećanim postotkom primjesa u P i N području. Izrađuju se sa probojnim naponima od 3 do 150 . Zadatak vježbe • Izvršiti spajanje ispitne opreme prema shemama za direktan i reverzan smjer polarizacije zener diode. • Izmjeriti struje i napone pri direktnom i reverznom smjeru polarizacije zener diode, te dobivene vrijednosti unijeti u tabelu. • Na osnovu tabelarnih vrijednosti nacrtati statičku karakteristiku diode, pri tome pazeći na pravilan izbor razmjere koordinatnih osa. Posebno obratiti pažnju prilikom crtanja reverzne karakteristike. • Odrediti vrijednost napona praga diode u propusnom području. • Odrediti zenerov napon iz strujno-naponske karakteristike u reverznoj polarizaciji. Slika 2.17. Izbor zener diode (BZX55C5V6) u programu Multisim. Igor Prša, ing. el. 95 96 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Direktna polarizacija zener diode (BZX55C5V6) Slika 2.18. Shema spoja za direktnu polarizaciju zener diode. 8• [ ] 0,1 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 1,2 1,4 1,6 :• [*+] Slika 2.19. Strujno-naponska karakteristika za direktnu polarizaciju zener diode. www.etsbi.edu.ba 2 Strujno-naponska karakteristika zener diode Reverzna polarizacija zener diode (BZX55C5V6) Slika 2.20. Shema spoja za reverznu polarizaciju zener diode. −8• [ ] 1 2 3 4 5 5,5 5,75 6 6,25 6,5 :• [b+] Slika 2.21. Strujno-naponska karakteristika za reverznu polarizaciju zener diode. Igor Prša, ing. el. 97 98 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Direktna polarizacija zener diode (1N4461) Slika 2.22. Shema spoja za direktnu polarizaciju zener diode. 8• [ ] 0,1 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 1,2 1,4 1,6 :• [*+] Slika 2.23. Strujno-naponska karakteristika za direktnu polarizaciju zener diode. www.etsbi.edu.ba 2 Strujno-naponska karakteristika zener diode Reverzna polarizacija zener diode (1N4461) Slika 2.24. Shema spoja za reverznu polarizaciju zener diode. −8• [ ] 1 2 3 4 5 6 6,5 7 7,5 8 :• [b+] Slika 2.25. Strujno-naponska karakteristika za reverznu polarizaciju zener diode. Igor Prša, ing. el. 99 Ispravljači Ispravljači Ispravljač je elektronički sklop koji služi za pretvaranje izmjenične struje (napona) u istosmjernu. Najčešće se u ispravljačima koriste poluvodičke diode kao glavni elektronički elementi kojima se vrši ispravljanje. Osim dioda, koriste se i tiristori. Pod ispravljanjem izmjenične struje (napona) u istosmjernu često se podrazumijeva i glađenje (filtraciju, smanjivanje valovitosti) izlaznog napona, te stabiliziranje napona. Često se u sklopu ispravljača nalazi i transformator koji smanjuje napon na pogodnu vrijednost (na primjer mrežnih 230 na 15 ). Slika 2.26. Primjer sheme ispravljača. Glađenje (filtracija) izlaznog napona Filtracija izlaznog napona se izvodi s raznim spojevima kondenzatora i zavojnica. Najjednostavnija filtracija je provedena s jednim kondenzatorom paralelno spojenim na izlaz ispravljača, dok se za bolje karakteristike ispravljača mogu koristiti L, π ili T LC spojevi. Slika 2.27. Filtarski spojevi za glađenje ispravljenog napona. Osnovne karakteristike ovakvih spojeva jest da su oni niskopropusni filtri, tako da se kondenzatori uvijek spajaju paralelno, a zavojnice serijski. Igor Prša, ing. el. 101 102 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Tabela 2.1. Osnovne karakteristike filtarskih spojeva. Približni izrazi, gdje je C [bq], R [Ω], L [;]. Tip ispravljača Filtar na slici 2. Poluvalni Izlazni napon 89 − a) b) Faktor valovitosti 5774 ƒ ∙ Sœ 89 − c) d) 10000 ∙ 89 ƒ ∙ Sœ Punovalni 89 − • Izlazni napon 89 − 0,64 ∙ 89 - 10000 ∙ 89 ƒ ∙ Sœ 10000 S Z ž8 ƒ ∙ Sœ Sœ 9 45611 ∙ } ∙ Sœ ƒH 3,6 ∙ 10 ƒ H ∙ S ∙ Sœ 10000 ∙ 89 ƒ ∙ Sœ 89 − 89 − • 10000 ∙ 89 ƒ ∙ Sœ 10000 S Z ž8 ƒ ∙ Sœ Sœ 9 Faktor valovitosti 2887 ƒ ∙ Sœ 1,19 ƒ∙} 5701 ∙ } ∙ Sœ ƒH 1,44 ∙ 10• ƒ H ∙ S ∙ Sœ Najčešće se kao filtar koristi elektrolitski kondenzator spojen paralelno sa potrošačem. Za vrijeme pozitivne poluperiode kondenzator C se puni preko diode D, a za vrijeme negativne poluperiode kondenzator se prazni preko otpora R. Kondenzator ne dozvoljava velike varijacije napona na trošilu, na taj način što u sebi akumulira naboj i predaje ga potrošaču za vrijeme dok dioda ne propušta struju. Što je kapacitet kondenzatora veći to je i napon valovitosti manji. Napon valovitosti se definira kao razlika između maksimalne i minimalne vrijednosti ispravljenog napona. Valovitost Prilikom ispravljanja i filtriranja napona, nije u moguće u potpunosti potisnuti komponente izmjeničnog napona, tj. nije moguće dobiti idealni istosmjerni napon, već on ima neku valovitost. Valovitost je osciliranje vrijednosti napona oko srednje vrijednosti i definira se kao omjer vrijednosti između dva vrha i srednjeg napona. Valovitost ovisi o tipu ispravljača (bolja je, naravno, za punovalne ispravljače), upotrjebljenom filtru, te opterećenju ispravljača. Slika 2.28. Valni oblici napona na ispravljaču. Klasične primjene ispravljača su ispravljanje izmjeničnog mrežnog napona za elektroničke uređaje koji za svoj rad zahtijevaju istosmjerni napon. Ispravljač obično predstavlja drugi stupanj u realizaciji klasičnih istosmjernih napajanja - iza transformatora, a prije stabilizatora. Ispravljači se nalaze i kao samostalni uređaj, poznat pod nazivom adapter (AC/DC pretvarač). www.etsbi.edu.ba Poluvalni ispravljači Poluvalni ispravljači Poluvalni ispravljač (engl. engl. halfwave rectifier) rectifier) je sklop koji služi za propuštanje samo jedne poluperiode izmjeničnog čnog napona. Tipičan Tipi an predstavnik poluvalnih ispravlja ispravljača je samo jedna dioda spojena serijski s trošilom. Budućii da propušta samo jednu poluperiodu ulaznog izmjeničnog napona, učinkovitost činkovitost ovakvog sklopa je manja od 50%. Slika 2.29. Poluvalni ispravljač. Najjednostavniji poluvalni ispravljač ispravlja se sastoji od elementa sa ispravljačkim ispravljač svojstvom poluvodička ka dioda i mrežnog transformatora. Na izlaz ispravljača ispravlja a spojen je potroša potrošač R. Za vrijeme pozitivne poluperiode, u sekundarnom krugu će tećii struja određena odre naponom sekundara i otporom potrošača. potrošač Struja teče e jer je dioda direktno polarizirana tj. anoda je na višem potencijalu od katode. Kad nastupi negativna poluperioda tada je dioda nepropusno polarizirana tj. katoda je na višem potencijalu u odnosu na anodu, pa neće ne teći struja u sekundarnom krugu.. Kako dioda provodi samo za vrijeme jedne poluperiode to t ovakav ispravljač nazivamo poluvalni ispravlja ispravljač. Slika 2.30.. Shema poluvalnog ispravljača ispravlja a za vježbu, bez kondenzatora i sa kondenzatorom. Ovaj ispravljač ne možemo upotrijebiti za napajanje elektroničkih uređaja uređ koji zahtijevaju konstantnu vrijednost st istosmjernog napona. Da bi poboljšali oblik dobivenog istosmjernog napona, iza diode ubacujemo filtarske elemente, čiji iji je zadatak da je što mogu moguće više smanje trenutne promjene poluvalno ispravljenog napona. a) napon na izvoru b) napon nakon diode Igor Prša, ing. el. 103 104 Praktikum za drugi razred elektrotehničara c) napon nakon kondenzatora d) usporedba napona izvora i napona na potrošaču potroša Slika 2.31.. Valni oblici napona kod poluvalnog ispravljača. ispravlja Sa slike vidimo da napon ne postoji samo za vrijeme pozitivne poluperiode, tj. kad je dioda propusno polarizirana. Vrijednost napona na potrošaču potroša u je umanjena u odnosu na napon generatora ra za pad napona na diodi (0,7 ( ). Za vrijeme negativne poluperiode dioda je reverzno polarizirana (jako veliki otpor diode) pa je napon na potrošaču potrošaču jednak nuli to jest sav napon izvora je na diodi. Zbog toga moramo voditi računa ra una da maksimalni napon izvora bude manji od maksimalno dozvoljenog reverznog napona diode. Zbog lakšeg proračuna čuna pretpostavit će e se da je dioda idealna (nema pada napona na diodi), što znači da je 89 = 8œ9 . œ9 Također er dopuštena vrijednost napona zaporne polarizacije diode mora biti ve veća od 89 . Napon na potrošaču je: 0 YA[ = ± 89 2-3YLA[,0 ² A ² E ³ 0,E ² A ² 2E gdje je L HI ? Srednja vrijednost ispravljenog napona (istosmjerna komponenta) dana je izrazom: 89 0,318 ∙ 89 0,45 ∙ 8 @ 8fg E Efektivna vrijednost napona na potrošaču potroša je dana izrazom: 8œQR 8œ Napon na potrošaču ču može se izraziti: 0 @ 89 2 8œQR Z 0œ/ gdje je 0œ/ napon valovitosti na potrošaču. potroša u. Kako je efektivna vrijednost nesinusoidalnih veličina ina jednaka drugom korijenu sume kvadrata vrijednosti pojedinih komponenti: komponenti 8œ @ H H Z 8œ/ Œ´8œQR @µ efektivna a vrijednost valovitosti je: 8œ/ @ Œ´8œH Œ @ H ] 8œQR µ 1 1 8œ9 ¶ ] H 4 E 0,386 ∙ 8œ9 Kod ispravljača a napona kvaliteta istosmjernog napona se mjeri faktorom valovitosti (engl. ripple factor)) koji je jednak omjeru efektivne vrijednosti napona valovitosti i srednje vrijednosti napona, mjerenih na potrošaču: potroša F 8œ/ @ 8œQR 0,386 ∙ 8œ9 0,318 ∙ 8œ9 1,21 Poboljšanje oblika izlaznog napona, povećanje pove anje istosmjerne komponente uz smanjenje valovitosti, postiže se postupkom filtriranja (glađenja) (gla enja) ispravljenog napona. www.etsbi.edu.ba Poluvalni ispravljači Slika 2.32. Mjerenje napona valovitosti na osciloskopu. Iznos napona valovitosti 8Ru ili izračunati prema izrazu: možemo očitati na osciloskopu (mjeren od vrha do vrha) 8Ru = 89 =Ru ∙ S ∙ ƒ gdje je =Ru frekvencija napona valovitosti koja za poluvalni ispravljač iznosi 50;<, a za punovalni ispravljač 100;<. Za ispravljače moguće je definirati i faktor ispravljanja (engl. ratio of retification) koji je jednak omjeru srednje snage prema ukupnoj snazi predanoj potrošaču: Fœ = ˜œQR 8œQR = ˜œ 8œ @ Zadatak vježbe • Navesti najveći dopušteni zaporni napon i najveću dopuštenu struju pri propusnoj polarizaciji za diodu 1N4001. • Izračunati srednju vrijednost ispravljenog napona poluvalnog ispravljača bez spojenog kondenzatora uz napon na sekundarnom namotaju transformatora 8O = 24 . • • Pomoću osciloskopa snimiti napon na potrošaču za različite vrijednosti otpora potrošača R i kapaciteta kondenzatora C. Za svaku kombinaciju vrijednosti odrediti napon valovitosti. Nacrtati valne oblike napona na potrošaču i napona valovitosti za izmjerene vrijednosti. Tabela 2.2. Rezultati mjerenja. Napon izvora [ ] Otpornik R [Ω] Kondenzator C [bq] 1. 5 1000 - 2. 5 1000 1 3. 5 1000 470 4. 5 1000 4700 5. 5 10 470 6. 5 10 4700 Redni broj Napon na potrošaču 8œQR [ ] Napon valovitosti 8Ru [ ] izračunato izmjereno Igor Prša, ing. el. 105 106 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Valni oblici napona na potrošaču. Valni oblici napona valovitosti prema izmjerenim vrijednostima. www.etsbi.edu.ba Punovalni ispravljači Punovalni ispravljači Punovalni ispravljač (engl engl. fullwave rectifier)) je sklop koji služi za propuštanje obje poluperiode izmjeničnog nog napona, ali tako da pozitivnu poluperiodu propusti, a negativnu fazno pomakne za 180° tj. promijeni joj predznak na pona. Slika 2.33.. Punovalni ispravljač ispravlja sa dvije diode i transformatorom sa srednjim izvodom. Punovalni ispravljačč može biti realiziran s dvije diode i transformatorom s dva sekundarna namotaja. Prilikom pozitivne poluperiode, na gornjem namotaju je također tako pozitivna poluperioda, pa vodi dioda D1, dok u drugom slučaju, čaju, kada je negativna poluperioda, voditi će dioda D2. Tako se osigurava punovalno ispravljanje izmjeničnog izmjeni napona. Slika 2.34. 2.34 Punovalni ispravljač u mosnom spoju. Najjednostavniji punovalni ispravljač ispravlja se sastoji od elementa sa ispravljač ispravljačkim svojstvom četiri poluvodičke ke diode vezane u mosnom spoju (Graetzov-om (Graetzov om spoju) i mrežnog transformatora. Na izlaz ispravljača ispravlja spojen je potrošač R. Za vrijeme pozitivne poluperiode vode diode D1 i D2. Kad nastupi negativna poluperioda tada vode diode D3 i D4. Kroz potrošač R teče e ispravljena struja za vrijeme obje poluperiode pa se ovaj ispravlja ispravljač naziva punovalni ispravljač. Slika 2.35.. Shema punovalnog ispravljača ispravlja a za vježbu, bez kondenzatora i sa kondenzatorom. Igor Prša, ing. el. 107 108 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Ovaj ispravljač možemo upotrijebiti za napajanje elektroničkih uređaja koji zahtijevaju konstantnu vrijednost istosmjernog napona. Da bi poboljšali oblik dobivenog istosmjernog napona, iza diode ubacujemo filtarske elemente, čiji iji je zadatak da je što mogu moguće više smanje trenutne promjene punovalno no ispravljenog napona. a) razlika napona izvora i napona nakon dioda b) napon nakon punovalnog ispravljača ispravlja c) filtrirani napon nakon kondenzatora d) usporedba napona izvora i napona na potrošaču potroša Slika 2.36.. Valni oblici napona kod punovalnog ispravljača. ispravlja Na slici je prikazan oblik signala na generatoru (AC izvoru) i napon na potrošaču potroša R. Amplituda ispravljenog napona je manja od amplitude signala AC izvora za pad napona na dvije direktno polarizirane diode (2 ∙ 0,7 1,4 ). Napon na potrošaču, ču, zanemaruju zanemarujući pad napona na diodama, je: 0 YA[ |89 sinYLA[|, 0 ² A ² 2E Srednja komponenta ispravljenog napona (istosmjerna komponenta), uz zanemariv pad napona na diodama iznosi: 8œQR = 0,637 ∙ 89 H_V V I Efektivna vrijednost napona valovitosti je: 8œ/ @ = Œ´8 Œ œH @ H ] 8œQR µ 0,9 ∙ 8 @ gdje je 89 1 1 8œ9 ¶ ] H 2 E √2 ∙ 8 @ 0,308 ∙ 8œ9 Faktor valovitosti (engl. engl. ripple factor) factor iznosi: F 8œ/ @ 8œQR 0,308 ∙ 8œ9 0,637 ∙ 8œ9 0,483 Kao i kod poluvalnih ispravljača isprav iznos napona valovitosti 8Ru osciloskopu (mjeren od vrha do vrha) ili izračunati izra prema izrazu: 8Ru 89 =Ru ∙ S ∙ ƒ možemo očitati o na gdje je =Ru frekvencija napona valovitosti koja za punovalni punovalni ispravljač iznosi 100;< (u općem slučaju aju frekvencija valovitosti je dvostruko ve veća a od frekvencije mreže na koju je punovalni ispravljač spojen). www.etsbi.edu.ba Punovalni ispravljači Zadatak vježbe • Navesti najveći dopušteni zaporni napon i najveću dopuštenu struju pri propusnoj polarizaciji za diodu 1N4007. • Izračunati srednju vrijednost ispravljenog napona punovalnog ispravljača bez spojenog kondenzatora uz napon na sekundarnom namotaju transformatora 8O = 16 . • • Pomoću osciloskopa snimiti napon na potrošaču za različite vrijednosti otpora potrošača R i kapaciteta kondenzatora C. Za svaku kombinaciju vrijednosti odrediti napon valovitosti. Nacrtati valne oblike napona na potrošaču i napona valovitosti za izmjerene vrijednosti. Tabela 2.3. Rezultati mjerenja. Napon izvora [ ] Otpornik R [Ω] Kondenzator C [bq] 1. 10 1000 - 2. 10 1000 1 3. 10 1000 47 4. 10 1000 470 5. 10 1000 4700 6. 10 10 - 7. 10 10 47 8. 10 10 470 9. 10 10 4700 Redni broj Napon na potrošaču 8œQR [ ] Napon valovitosti 8Ru [ ] izračunato izmjereno Igor Prša, ing. el. 109 110 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Valni oblici napona na potrošaču. Valni oblici napona valovitosti prema izmjerenim vrijednostima. www.etsbi.edu.ba Stabilizatori napona Stabilizatori napona Stabilizatori su dio istosmjernih izvora napajanja. Nakon transformiranja, ispravljanja i filtriranja izmjeničnog mrežnog napona, na izlazu ispravljača dobiva se ispravljeni napon. Taj se napon sastoji od istosmjerne komponente i male izmjenične komponente napona valovitosti, koja je posljedica nesavršenog filtriranja ispravljenog napona. Istosmjerna komponenta može se mijenjati zbog promjene mrežnog napona i promjene opterećenja. Zadaća stabilizatora je svesti te promjene na minimum. Također stabilizator dodatno prigušuje izmjeničnu komponentu napona valovitosti. Stabilizator se može prikazati blok-shemom na slici 2.37. Ulazni napon stabilizatora 0_~ je izlazni napon ispravljača i sadrži promjenjivu istosmjernu komponentu napona 8_~ i izmjenični napon valovitosti 0e / . Na izlaz stabilizatora priključuje se realno trošilo, koje se nadomjesti promjenjivim otporom S? . Slika 2.37. Blok shema stabilizatora napona. Nijedan stabilizator nije idealan i napon na njegovom izlazu mijenja se s promjenom radnih uvjeta: ulazni napon, struja trošila i temperatura. Osnovne značajke stabilizatora napona jesu: - područje vrijednosti napona koji se može dovesti na ulaz a da izlazni napon ostane u zadanim granicama, vrijednost izlaznoga napona, dopušteno odstupanje izlaznoga napona, vrijednost struje kojom se može opteretiti stabilizator, tj. izlazna struja. Učinkovitost stabilizatora napona iskazuje se pomoću sljedećih parametara: - faktor stabilizacije, izlazni otpor, temperaturni koeficijent, faktor potiskivanja brujanja. Faktor stabilizacije je omjer promjene izlaznoga napona i promjene ulaznoga napona koja uzrokuje promjenu izlaznoga napona uz stalnu vrijednost struje opterećenja i temperature okoline: q€ = ∆8U• ∆8_~ Prema gornjoj definiciji, za dobar stabilizator faktor stabilizacije treba biti što manji broj kako bi za određenu promjenu ulaznoga napona bila što manja promjena izlaznoga. Stoga se ponekad faktor stabilizacije definira kao omjer promjene ulaznoga napona i njome izazvane promjene izlaznoga napona. U tom slučaju faktor stabilizacije mora biti što veći broj. C= ∆8_~ ∆8U• Igor Prša, ing. el. 111 112 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Izlazni otpor stabilizatora je omjer promjene izlaznoga napona i promjene struje opterećenja stabilizatora koja uzrokuje promjenu izlaznoga napona uz stalnu vrijednost ulaznoga napona i temperature okoline: SU• = ∆8U• ∆:U• Temperaturni koeficijent (engl. temperature coefficient of output voltage) omjer je promjene izlaznoga napona i promjene temperature okoline koja je izazvala promjenu izlaznoga napona uz stalnu vrijednost ulaznoga napona i struje opterećenja. Iskazuje se u milivoltima po Celzijevu stupnju: ∆8U• ∆5 Faktor potiskivanja brujanja (engl. ripple rejection) omjer je vrijednosti napona brujanja (izmjenična komponenta ispravljenoga napona) od vrha do vrha na ulazu i vrijednosti napona brujanja od vrha do vrha na izlazu stabilizatora izražen u decibelima. 5 = qp = 20 – 8Ru 8Ru »ˆ ¼ª Referentni element Osnovni element stabilizatora je referentni element. To je element na kojem se uspostavlja stalni napon, po mogućnosti neovisan o radnim uvjetima kao što su promjena struje, temperature i slično. Kao jednostavan, ali vrlo djelotvoran referentni element u stabilizatorima se najčešće koristi zenerova dioda. To je pn-dioda koja radi u području proboja, kako je to prikazano na slici 2.38. U proboju, probojni zenerov napon 8• praktički je stalan i vrlo se malo mijenja sa strujom. Zenerova dioda koristi se pri zapornoj polarizaciji i zenerov napon 8• suprotnog je polariteta od polariteta propusno polarizirane diode 8œ . Iz istih je razloga smjer struje zenerove diode :• suprotan smjeru struje propusno polarizirane diode :f . Slika 2.38. Simbol i strujno-naponska karakteristika zener diode. Zenerove diode označuju se posebnim električkim simbolom, prikazanim na slici 2.38. Izvode se za niz različitih napona. Uz zenerov napon, bitan parametar zenerove diode je dinamički otpor F• = ∆8• ∆:• definiran kao recipročna vrijednost nagiba karakteristike u području proboja. Dinamički otpor treba biti što manji. www.etsbi.edu.ba Stabilizatori napona Temperaturni koeficijent zenerove diode ukazuje kako se i koliko mijenja zenerov napon s promjenom temperature. Zenerove diode su najčešće diode s lavinskim probojem, pa je temperaturni koeficijent pozitivan, što znači da zenerov napon raste s temperaturom. Ima i zenerovih dioda, koje su temperaturno kompenzirane. Njihov je temperaturni koeficijent znatno smanjen. Za ispravan rad diode kao referentnog elementa kroz zenerovu diodu mora teći minimalna struja :•9u© dovoljno velika da se izbjegne koljeno karakteristike u proboju i da se dosegne zenerov napon. Maksimalna struja zenerove diode :•9 l ograničena je maksimalnom disipacijom snage ˜•9 l , koja ovisi o izvedbi diode, tipu kućišta i eventualno dodanom hladilu. Stabilizator sa zener diodom Najjednostavnija izvedba stabilizatora prikazana je na slici 2.39. Na ulaz stabilizatora dovodi se nestabilizirani napon iz ispravljača označen 0_~ . Na izlaz se priključuje trošilo promjenjivog otpora S? . Između ulaza i izlaza stabilizatora spojen je otpornik S> , a paralelno izlazu spojena je zenerova dioda ‹. Slika 2.39. Stabilizator sa zenerovom diodom. Da bi se na zenerovoj diodi uspostavio zenerov napon 8• istosmjerni ulazni napon 8_~ mora biti veći od izlaznog stabiliziranog napona. Zenerov napon ujedno je i izlazni napon 8U• stabilizatora. Razlika ulaznog i izlaznog napona je na otporniku S> . Padom napona na otporniku S> određena je struja :> kroz taj otpornik :> = 8_~ − 8U• 8_~ − 8• = S> S> Struja :> dijeli se na struju zenerove diode :• i izlaznu struju trošila :U• pri čemu je struja trošila :> = :• Z :U• :U• = 8U• 8• = S? S? Princip stabilizacije je održavanje izlaznog napona stabilnim, tj. što manje ovisnim o promjeni radnih uvjeta kao što su promjena ulaznog napona ili promjena otpora trošila. Ako se promijeni ulazni napon, promijenit će se pad napona na otporniku S> a time i njegova struja :> . Zenerova dioda održava stalni napon 8• , a time i stalni izlazni napon 8U• . Ako se nije promijenio otpor trošila S? , nije s promijenila ni njegova struja. U tom se slučaju struja zenerove diode :• mijenja s promjenom struje :> . Izlazni napon ostat će nepromijenjen u onolikoj mjeri koliko se napon zenerove diode 8• ne mijenja s promjenom struje :• . Ukoliko se uz nepromijenjeni ulazni napon promijeni trošilo, tj. njegov otpor S? , uz stalni napon 8U• = 8• promijeniti će se izlazna struja :U• . Kako se nije promijenio pad napona na otporniku S> , nije se promijenila ni struja :> , tako da se izlazna struja :U• mijenja na račun Igor Prša, ing. el. 113 114 Praktikum za drugi razred elektrotehničara promjene struja zenerove diode :• . Promjenom radnih uvjeta mijenja se struja zenerove diode :• . Pri projektiranju stabilizatora treba osigurati da uz poznate promjene ulaznog napona 8_~ i otpora trošila S? struja zenerove diode ostane u intervalu :•9u© < :• < :•9 l , gdje je :•9u© minimalna struja određena koljenom karakteristike diode, a :•9 l je maksimalna struja određena maksimalnom dozvoljenom disipacijom snage. Osiguravanje struje zenerove diode potrebne za ispravan rad stabilizatora postiže se podešavanjem iznosa otpora S> . Serijski tranzistorski stabilizator U stabilizatoru sa zenerovom diodom dioda je jako opterećena. Budući da se stabilizatori projektiraju za veće izlazne struje, velika struja teče i kroz diodu uvjetujući na njoj veliku disipaciju snage. Disipacija snage diode znatno se smanjuje u serijskom tranzistorskom stabilizatoru prikazanom na slici 2.40. Stabilizator se zove serijski, jer je element koji služi za stabilizaciju, bipolarni tranzistor, spojen u seriju s izlaznim priključcima. Tranzistor prati i preuzima na sebe promjene ulaznog napona i opterećenja na izlazu, pri čemu se na izlazu održava stabilan napon. Slika 2.40. Serijski tranzistorski stabilizator napona. Istosmjerni izlazni napon stabilizatora manji je od napona zenerove diode za napon spoja baza-emiter tranzistora: 8U• = 8• − 8p½ Napon 8p½ malo se mijenja sa strujom i jednak je naponu koljena propusno polariziranog spoja baza-emiter. Ulazni napon 8_~ mora biti veći od napona zenerove diode 8• , kako bi dioda radila u području proboja. Razlika ulaznog napona 8_~ i napona zenerove diode 8• uspostavlja pad napona na otporniku S> , kojim se regulira struja tog otpornika :> = 8_~ − 8• S> Pad napona na otporniku S> zaporno polarizira spoj kolektor-baza tranzistora i osigurava njegov rad u normalnom aktivnom području. Struja :> dijeli se na struju zenerove diode i baznu struju tranzistora :> = :• Z :p Izlazna struja je emiterska struja tranzistora i za rad tranzistora u normalnom aktivnom području vrijedi :• = Y1 Z ¾[:p www.etsbi.edu.ba Stabilizatori napona pa se za izlazni napon može pisati 8U• = :• S? = Y1 Z ¾[:p S? Rad serijskog tranzistorskog stabilizatora sličan je radu stabilizatora sa zenerovom diodom. Dobar rad ovisi o nepromjenjivosti napona 8• i 8p½ sa strujama zenerove diode :• i bazne struje tranzistora :p . Pri promjeni ulaznog napona 8_~ mijenja se struja :> . Ako se ne mijenja otpor trošila S? , uz stalan izlazni napon 8U• = 8• − 8p½ ne mijenja se izlazna struja :U• , ne mijenja se ni bazna struja tranzistora :p , pa promjenu struje :> preuzima zenerova dioda. Promjena otpora trošila mijenja izlaznu struju :U• , a s njom i baznu struju tranzistora :p . Ako se pri tome ne mijenja ulazni napon 8_~ , uz stalni napon 8• ne mijenja se ni struja :> . Bazna struja tranzistora mijenja se na račun promjene struje zenerove diode. Promjenom radnih uvjeta mijenja se struja zenerove diode :• . Uz poznate promjene ulaznog napona 8_~ i otpora trošila S? za ispravan rad stabilizatora treba osigurati da struja zenerove diode ne bude manja od struje :•9u© određene naponom koljena probojne karakteristike, niti veća od struje :•9 l , određena maksimalnom dozvoljenom disipacijom snage. U serijskom tranzistorskom stabilizatoru tranzistor preuzima disipaciju snage. Izlazna struja je emiterska struja tranzistora. Zenerova dioda spojena je u krug baze i kroz nju teče praktički ¾ puta manja struja u odnosu na struju koja teče kroz zenerovu diodu u stabilizatoru sa zenerovom diodom. To je bitna prednost. Uloga zenerove diode u stabilizatoru je održavanje referentnog napona, što se lakše postiže ako dioda radi s manjim snagama i manje se grije. Integrirane izvedbe stabilizatora Postoji veliki broj različitih tipova integriranih stabilizatora. Mogu se svrstati u četiri skupine: stabilizatori opće namjene, stabilizatori stalnoga izlaznog napona s tri izvoda, stabilizatori podesivoga izlaznog napona s tri i četiri izvoda i impulsni stabilizatori. Stabilizatori opće namjene (engl. general purpose precision multi-terminal regulators), mogu poslužiti za gradnju velikog broja različitih izvedbi stabiliziranih izvora napona napajanja. Ulazni napon može im se kretati u širokom rasponu, a dodavanjem vanjskih elemenata može se dobiti izlazni napon također u širokom rasponu. Kao primjer može se navesti integrirani sklop poznat pod oznakom 723. Stabilizatori stalnoga izlaznog napona s tri izvoda (engl. fixed voltage three-terminal) daju na izlazu stalan napon određene vrijednosti. Proizvode se serije s različitim iznosima koji se najčešće upotrebljavaju. Kod stabilizatora podesivoga izlaznog napona s tri i četiri izvoda (engl. adjustable voltage three and four terminal) iznos izlaznoga napona određuje se vrijednostima otpora dijelila koje se dodaje izvana. Kod serijskih stabilizatora napona serijski element (tranzistor) djeluje kao promjenljivi otpor koji na sebe preuzima promjene ulaznog napona. Ovisno o razlici ulaznoga i izlaznog napona te struji opterećenja na serijskom tranzistoru može doći do znatnog utroška snage (engl. power disipation). Stoga je stupanj iskoristivosti (odnos snage predane trošilu i snage privedene iz izvora, engl. efficiency) kod serijskih stabilizatora vrlo nizak, često ispod 20%. Primjenom impulsnih stabilizatora napona (engl. switching regulators) moguće je smanjiti utrošak snage na serijskom tranzistoru te ga učiniti gotovo neovisnim o razlici ulaznoga i izlaznog napona i tako povećati stupanj iskoristivosti iznad 75%. Osnovne karakteristične veličine integriranih izvedbi stabilizatora jesu: područje vrijednosti ulaznih napona (engl. input voltage range), vrijednosti napona koje se mogu dobiti na izlazu (engl. output voltage range), moguća odstupanja izlaznoga napona (engl. output Igor Prša, ing. el. 115 116 Praktikum za drugi razred elektrotehničara voltage tolerance), vrijednost struje kojom se može opteretiti stabilizator, tj. izlazna struja (engl. output current), naponski faktor stabilizacije (engl. line regulation), opteretni faktor stabilizacije, (engl. load regulation), temperaturni koeficijent (engl. temperature coefficient of output voltage) i faktor potiskivanja brujanja (engl. ripple rejection). Naponski faktor stabilizacije je promjena izlaznoga napona uz zadanu promjenu ulaznoga napona. Iskazuje se u milivoltima ili postotku promjene izlaznoga napona. Opteretni faktor stabilizacije je promjena izlaznoga napona uz zadanu promjenu struje trošila. Iskazuje se također u milivoltima ili postotku promjene izlaznoga napona. Temperaturni koeficijent i faktor potiskivanja napona brujanja definiraju se na isti način kao kod serijskoga tranzistorskog stabilizatora. Stabilizatori stalnog napona sa tri izvoda Kao tipični predstavnici stabilizatora stalnog napona s tri izvoda mogu se uzeti stabilizatori serije 78XX za pozitivne vrijednosti, odnosno 79XX za negativne vrijednosti. Veličinu izlaznog napona označavaju znamenke XX. Izlazi tih stabilizatora mogu se opteretiti strujom od 1+. Kod većih opterećenja djeluje unutrašnja zaštita. Slika 2.41. Integrirani stabilizatori napona sa tri izvoda. Integrirani stabilizatori podesivog napona s tri izvoda Izlazni napon integriranih stabilizatora podesivog napona s tri izvoda ovisi o vrijednostima izvana dodanih otpornika: 8U• = 8R @ •1 Z SH ž Z :hf† SH S> 8R @ je napon koji vlada između izvoda integriranog sklopa na koje se spaja otpornik S> . Za sklop s oznakom LM317 8R @ iznosi 1,25 . :hf† je struja koja iz integriranog sklopa teče kroz otpor SH . Tipična vrijednost za tu struju je 50b+. Slika 2.42. Integrirani stabilizator podesivog napona s tri izvoda (LM317). Dopušteni ulazni napon sklopa LM317 je 35 . radi smanjenja utjecaja prijelaznih pojava dodaju se paralelno ulazu i izlazu kondenzatori kapaciteta nekoliko stotina nanofarada. www.etsbi.edu.ba Stabilizatori napona Zadatak vježbe Slika 2.43. Shema serijskog tranzistorskog stabilizatora za vježbu. • Odredite izlazne vrijednosti napona stabilizatora sa slike za vrijednosti ulaznog napona koje su zadate u tabeli 2.4. Tabela 2.4. Rezultati mjerenja. 8_~ [ ] 8U• [ ] • • 2 4 5 6 7 8 9 10 12 Grafički prikažite ovisnost izlaznog napona o promjenama ulaznog napona. Pomoću grafičkog prikaza ovisnosti odredite faktor stabilizacije za promjenu ulaznog napona za ±2 od vrijednosti 10 . Izmjerite vrijednosti izlaznog napona i struje kroz trošilo za vrijednosti otpora trošila S? koje su zadate u tabeli 2.5, kada je na ulaz priključen izvor istosmjernog napona od 15 . Grafički prikažite ovisnost izlaznog napona o promjenama opterećenja. Igor Prša, ing. el. 117 118 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Tabela 2.5. Rezultati mjerenja. S? [|] 8U• [ ] 10 27 33 47 56 68 100 :? [+] • Kolika će struja teći kroz tranzistor u slučaju kratkog spoja na izlazu stabilizatora? Prelazi li vrijednost te struje iznos dopuštene struje kolektora tranzistora? • Osciloskopom izmjerite napon brujanja na ulazu i izlazu stabilizatora na slici 2.44 uz ulazni napon od 15 i priključeni otpor tereta od 47Ω. Na temelju izmjerenih napona brujanja izračunajte faktor potiskivanja napona brujanja. Slika 2.44. Punovalni ispravljač sa serijskim tranzistorskim stabilizatorom napona. www.etsbi.edu.ba Stabilizatori napona qp = • Izračunajte vrijednosti izlaznog napona stabilizatora napona sa slike 2.45. ako su vrijednosti otpora S> = 220| i SH = 1,5 |. Slika 2.45. Punovalni ispravljač sa integriranim stabilizatorom napona LM317. 8U• = • Izmjerite vrijednosti izlaznog napona i struje kroz trošilo za vrijednosti ulaznog napona zadanih u tabeli 2.6. Tabela 2.6. Rezultati mjerenja. 8_~ [ ] 8U• [ ] 9 10 11 12 13 14 15 :? [+] • Grafički prikažite ovisnost izlaznog napona o promjenama ulaznog napona. Pomoću grafičkog prikaza ovisnosti odredite faktor stabilizacije za promjenu ulaznog napona za ±2 od vrijednosti 12 . Igor Prša, ing. el. 119 120 Praktikum za drugi razred elektrotehničara • Izmjerite vrijednosti izlaznog napona i struje kroz trošilo za vrijednosti otpora trošila S? koje su zadate u tabeli 2.7, kada je na ulaz priključen izvor istosmjernog napona od 15 . Grafički prikažite ovisnost izlaznog napona o promjenama opterećenja. Tabela 2.7. Rezultati mjerenja. S? [|] 8U• [ ] :? [+] www.etsbi.edu.ba 10 27 33 47 56 68 100 Bipolarni tranzistori Bipolarni tranzistori Tranzistori su poluvodičke komponente kod kojih se izlaz može kontrolirati signalom na jednoj ili više ulaznih elektroda u obliku struje kroz spoj baza-emiter (bipolarni tranzistor) ili s naponom na ulaznoj elektrodi Gate (kod tranzistora sa efektom polja – FET). Većina tranzistora je izrađena od silicija i imaju tri izvoda: bazu emiter i kolektor. U osnovi, tranzistori se klasificiraju prema materijalu od kojeg su izrađeni (germanij Ge ili silicij Si) i prema njihovom polaritetu (PNP li NPN). Unutar tih kategorija postoji vrlo širok raspon tipova: opća namjena, za linearne ili prekidačke (switching) aplikacije do 3,;< i disipacije do 500*r; tranzistor snage, njihova tipična primjena je u izlaznim stupnjevima audio pojačala, čija je glavna karakteristika sposobnost da disipiraju toplinu; zatim tu su visokonaponski tipovi, npr u RGB izlaznim stupnjevima koji pogone katodnu cijev, i u kombinaciji s visokom snagom u switching napajanjima i otklonskom snopu, visokofrekventni tranzistori s kratkim prijelaznim vremenom i često niskošumnim karakteristikama za primjenu VHF, UHF, SHF prijemnom dijelu. Darlington tranzistor koji ma vrlo veliko pojačanje snage, prekidački tranzistori za brze impulse ili logičke signale, komplementarni parovi – usklađeni NPN/PNP tranzistori koji se koriste u audio klasi B, za pojačanje snage. Slika 2.46. Primjeri kućišta tranzistora male snage sa označenim izvodima. Igor Prša, ing. el. 121 122 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Slika 2.47. Primjeri kućišta tranzistora velike snage sa označenim izvodima. Ispitivanje tranzistora Digitalni instrument se može iskoristiti kao da se na brz i jednostavan način provjeri jesu li spojevi tranzistora otvoreni ili kratko spojeni. Za ovaj test možemo promatrati tranzistor kao spoj dvije diode kao što je prikazano na slici i za PNP i NPN tranzistore. Spoj baza-kolektor je jedna dioda i spoj baza-emiter je druga dioda. Slika 2.48. Zamjenski model tranzistora prilikom ispitivanja ispravnosti. Ispravna je ona dioda koja će pokazati jako veliki otpor (otvorena dioda) kada je dioda reverzno polarizirana i jako mali otpor kada je dioda direktno polarizirana. Neispravna otvorena dioda će pokazati jako veliki otpor i za direktnu i za reverznu polarizaciju. Neispravna kratko spojena dioda će pokazati otpor nula ili jako mali otpor za direktnu i reverznu polarizaciju. Mnogi digitalni instrumenti imaju položaj preklopnika za testiranje dioda koji omogućavaju provedbu testa za ispravnost tranzistora. Kada je instrument postavljen u položaj za testiranje dioda on daje unutarnji napon koji je dovoljan za reverznu i direktnu polarizaciju tranzistorskih spojeva. Mnogi instrumenti imaju različit unutrašnji napon, ali 2,5 do 3,5 je tipičan opseg vrijednosti napona. www.etsbi.edu.ba Bipolarni tranzistori Direktno polariziran spoj baza-emiter Direktno polariziran spoj baza-kolektor Neispravan tranzistor prekid B-E ili B-C Reverzno polariziran spoja baza-emiter Reverzno polariziran spoj baza-kolektor Neispravan tranzistor kratak spoj B-E ili B-C Slika 2.49. Ispitivanje tranzistora pomoću digitalnog mjernog instrumenta. Igor Prša, ing. el. 123 124 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Stanje kada je tranzistor ispravan. Na slici 2.49a, crvena (pozitivna) sonda instrumenta je spojena na bazu NPN tranzistora, a crna (negativna) sonda je spojena na emiter tako da je spoj baza – emiter direktno polariziran. Ako je spoj dobar instrument će pokazati napon između 0,5 i 0,9 , dok je napon od 0,7 tipičan napon za direktnu polarizaciju. Na slici 2.49b sonde su zamijenile mjesta tako da je spoj baza-emiter reverzno polariziran. Ako tranzistor radi ispravno, instrument će pokazati očitanje napona koga stvara unutrašnji izvor napona. Napon od 2,6 predstavlja tipičnu vrijednost koja predstavlja da spoj ima jako veliki otpor. Postupak za provjeru spoja baza-kolektor se ponavlja kao što je prikazano na slici 2.49c i 2.49d. NAPOMENA: Za PNP tranzistor polaritet sondi je suprotan za svaki test. Stanje kada je tranzistor neispravan. Kada tranzistor ima grešku da je spoj otvoren, tada će se dobiti napon otvorenog kruga (2,6 je tipični napon za mnoge instrumente) i za direktnu i reverznu polarizaciju tog spoja kao što je prikazano na slici 2.49e. Ako je spoj kratko spojen instrument će pokazati 0 za direktnu i reverznu polarizaciju tog spoja, kao što je prikazano na slici 2.49f. Ponekad oštećeni spoj može imati mali otpor za obje polarizacije spoja umjesto čiste nule. U tom slučaju, instrument će pokazati mali napon koji je manji od napona za otvoren krug. Na primjer, takav spoj tranzistora će dati očitanje na instrumentu od 1,1 za obje polarizacije umjesto 0,7 za direktnu polarizaciju i 2,6 za reverznu polarizaciju. NAPOMENA: Za PNP tranzistor polaritet sondi je suprotan za svaki test. Provjera ispravnosti tranzistora sa ommetrom. Digitalni instrumenti koji nemaju mogućnost provjere tranzistora sa testom za diode mogu se upotrijebiti za testiranje jesu li spojevi tranzistora otvoreni ili kratko spojeni, postavljanjem instrumenta u funkciju za mjerenje otpora. Za direktno polarizirani PN spoj kod dobrog tranzistora dobije se otpor koji se kreće od nekoliko stotina oma do nekoliko hiljada oma (ovaj otpor će zavisiti od baterije koja se nalazi u instrumentu). Za reverzno polariziran PN spoj kod ispravnog tranzistora dobije se otpor koji je izvan opsega (beskonačan otpor). Slika 2.50. Ispitivanje ispravnosti tranzistora pomoću analognog ommetra. Ako je otpor izvan opsega to znači da je reverzni otpor veoma veliki, kao što i očekujemo. Ako je otpor nekoliko stotina ili nekoliko hiljada oma za direktnu polarizaciju spoja to znači da je otpor mali u usporedbi sa otporom reverzno polariziranog spoja. www.etsbi.edu.ba Bipolarni tranzistori Ispitivanje i određivanje elektroda tranzistora Ako ne znamo raspored pojedinih priključaka tranzistora, potrebno je najprije sa ommetrom pronaći koja je elektroda baza (baza je vodljiva prema ostalim elektrodama u jednom smjeru, a u drugom je nevodljiva). Zatim ispitamo dali je tranzistor NPN ili PNP tipa. Za ovo određivanje, pomoći ćemo se shemom tranzistora sa ekvivalentnim diodama. PNP tip tranzistora (ommetar na mjerno područje x 100 Ω) Kada smo pronašli bazu tranzistora, ommetar priključimo između nepoznatih elektroda, a između baze i negativnog priključka ommetra (crvena žica), priključimo otpornik od približno 45 Ω. Ako ommetar pokaže vrijednost od 1 − 3 Ω. Znači da je plus pol ommetra (crna žica) priključena na emiter, a minus (crvena žica) na kolektor. NPN tip tranzistora (ommetar na mjerno područje x 100 Ω) Kad smo pronašli bazu tranzistora, ommetar priključimo između nepoznatih elektroda, a između baze i pozitivnog priključka (crna žica) ommetra priključimo otpornik od približno 45 Ω. Ako ommetar pokaže vrijednost od 1 − 3 Ω, znači da je minus pol ommetra (crvena žica) priključen na emiter, a plus pol (crna žica) na kolektor. Ukoliko pokazane vrijednosti prelaze preko gornjih granica vrijednosti otpora, priključke valja zamijeniti i mjerenje ponoviti. Zadatak vježbe • Odrediti, skicirati i označiti elektrode bipolarnih tranzistora koji su dati na radnom mjestu. • Ispitati ispravnost bipolarnih tranzistora pomoću digitalnog i/ili analognog instrumenta koristeći tabele. Igor Prša, ing. el. 125 126 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Tabela 2.8. Ispitivanje ispravnosti bipolarnih tranzistora pomoću digitalnog instrumenta. Redni broj Tip tranzistora 8p½ [ ] direktno reverzno 8pg [ ] direktno reverzno Ispravnost Napomena Da/Ne 1. 2. 3. 4. 5. Tabela 2.9. Ispitivanje ispravnosti bipolarnih tranzistora pomoću ommetra. Redni broj Tip tranzistora Sp½ [ Ω] direktno 1. 2. 3. 4. 5. www.etsbi.edu.ba reverzno Spg [ Ω] direktno reverzno Ispravnost Da/Ne Napomena Strujno naponske karakteristike bipolarnih tranzistora Strujno naponske karakteristike bipolarnih tranzistora Bipolarni tranzistor sastoji se od tri poluvodička poluvodi ka sloja na koja su priklju priključene metalne elektrode. Slojevi i elektrode nazivaju se baza (B), emiter (E) i kolektor (C). S obzirom na raspored poluvodičkih kih slojeva tranzistori mogu biti NPN ili PNP tipa. Budući da tranzistor istor ima tri elektrode, jedna se upotrebljava kao ulazna, druga kao izlazna, a treća je zajednička čka ka ulaznom i izlaznom strujnome krugu. Zajedni Zajednička elektroda može biti bilo koja pa se u praksi primjenjuju sva tri načina na ina spajanja tranzistora: spoj zajedničkog emitera, spoj zajedničke zajedni baze i spoj zajedničkoga koga kolektora. kolektora Svaki spoj ima svoje osobitosti koje ga čine prikladnim za odre određene ene svrhe. U praksi se najčešće naj upotrebljava spoj zajedničkog čkog emitera pa će e na njemu biti pokazana osnovna svojstva i primjene bipolarnih tranzistora. Za praktičnu nu primjenu tranzistora potrebno je poznavati odnose između izmeđ izme pojedinih struja i napona tranzistora. Proizvođači Proizvođači tranzistora daju za svaki tip i osnovni spoj tzv. statičke karakteristike iz kojih se vide omjeri pojedinih struja struja i napona tranzistora. Karakteristike pojedinoga tipa tranzistora čine ine srednju vrijednost velikoga broja karakteristika istovrsnih tranzistora. Karakteristike pojedinih primjeraka istoga tipa tranzistora mogu jako odstupati od tipične karakteristike. Za praktičnu prakti primjenu najvažnije su ulazne, prijenosne i izlazne karakteristike tranzistora. Ulazne karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog zajedni kog emitera Slika 2.51. 1. Snimanje ulaznih karakteristika tranzistora u spoju zajedničkog zajedničkog emitera. Ulazne karakteristike istike tranzistora pokazuju međusobnu me usobnu ovisnost struje baze :p i napona između baze i emitera 8p½ uz stalan napon 8g½ . Iz karakteristika se vidi da struja baze počinje teći tek kad napon 8p½ ima određeni iznos (za silicijske jske tranzistore to je oko 0,5 ). Promjena napona 8g½ vrlo malo utječe utje na iznos struje :p . Igor Prša, ing. el. 127 128 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Slika 2.52. 2. Ulazne karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog zajedni kog emitera. Omjer napona 8p½ i pripadne struje :p istosmjerni je otpor između izmeđ baze i emitera tranzistora Sp½ . Njega treba razlikovati od otpora za izmjeničnu izmjeničnu struju koji se naziva dinamički ulazni otpor FÀ (engl. engl. small-signal small input impedance) koji se često označava ozna s ℎu . Dinamički ki ulazni otpor može se dobiti iz ulaznih karakteristika tranzistora kao omjer male promjene napona između đu baze i emitera 8p½ i time izazvane male promjene struje baze :p . S obzirom na zakrivljenost ulazne karakteristike otpor mijenjat će e se s promjenom struje baze :p . Prijenosne karakteristike u spoju zajedničkog zajedni emitera Slika 2.53. 3. Snimanje prijenosnih karakteristika tranzistora u spoju zajedničkog zajedni zajednič emitera. Prijenosne karakteristike prikazuju međusobni me usobni odnos struje kolektora :g i struje baze :p uz stalan napon 8g½ . Prijenosne karakteristike tranzistora pokazuju da struja kolektora :g jako ovisi o struji baze :p . Što je struja baze veća, ve veća a je i struja kolektora. www.etsbi.edu.ba Strujno naponske karakteristike bipolarnih tranzistora Slika 2.54. Prijenosna karakteristika tranzistora u spoju zajedničkog emitera. Iz prijenosne karakteristike tranzistora vidi se da mala promjena ulazne struje, tj. struje baze :p uzrokuje znatnu promjenu izlazne struje, tj. struje kolektora :g , što znači da je tranzistorom moguće postići strujno pojačanje. Omjer struje kolektora :g prema struji baze :p uz stalan napon 8g½ naziva se faktor istosmjernoga strujnoga pojačanja (engl. DC current gain) i označava s ℎ‚½ ili B. Omjer promjene struje kolektora :g i promjene struje baze :p koja je uzrokovala promjenu struje kolektora naziva se faktor izmjeničnoga strujnoga pojačanja (engl. small-signall current gain) i označava s ℎ@ ili ¾. Na iznos obaju faktora utječe napon 8g½ , struja :g i temperatura. S porastom struje kolektora :g oba faktora rastu do određenog iznosa, a zatim se smanjuju. Za struje reda veličine nekoliko desetaka do stotinu miliampera faktori ℎ‚½ i ℎ@ malo se razlikuju i mogu se smatrati jednakima. Slika 2.55. Ovisnost faktora strujnog pojačanja o struji kolektora. Potrebno je napomenuti da pojedini uzorci istoga tipa tranzistora imaju vrlo različite vrijednosti faktora pojačanja koje se često međusobno razlikuju i nekoliko puta. Stoga karakteristike proizvođača mogu poslužiti samo kao osnovna informacija, a za stvarne karakteristike i parametre, ako je potrebno, izvodi se snimanje i mjerenje za svaki uzorak. Igor Prša, ing. el. 129 130 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Izlazne karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog zajedni kog emitera Slika 2.56. 6. Snimanje izlaznih karakteristika tranzistora u spoju zajedničkog zajedni emitera. Izlazne karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog zajedni kog emitera pokazuju ovisnost kolektorske struje :g o naponu između izme kolektora i emitera 8g½ i struji baze :p . Slika 2.57. 7. Izlazne karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog zajedni kog emitera. Izz karakteristika se vidi da se za male napone 8g½ , koji iznose tipično nekoliko stotina milivolta, struja kolektora :g vrlo naglo mijenja. To se područje podru naziva područje podru zasićenja. Daljnjim povećanjem anjem napona 8g½ struja kolektora :g mijenja se vrlo malo. Ovo područje podru naziva se aktivno područje. Povećanje napona 8g½ preko određene odre ene vrijednosti uzrokuje nagli porast struje kolektora koja prekomjerno grije tranzistor pa dolazi do proboja u unutarnjoj strukturi tranzistora što može dovesti esti do njegova uništenja. Uz struju baze :p = 0 teče teče kroz tranzistor vrlo mala kolektorska struja. Ta struja naziva se preostala struja kolektora :g½ (engl. collector cut-off current)) i za silicijske tranzistore je reda veličine ine nekoliko mikroampera iilili manje. Stoga se ona, kod normalnih temperatura, može praktički ki zanemariti pa se kaže da je tranzistor u području zapiranja.. Omjer male promjene struje kolektora :g i male promjene napona 8g½ koji je uzrokovao promjenu kolektorske struje uz stalnu struju s baze, čini izlaznu dinamičku dinami vodljivost tranzistora ¡ (engl. engl. small-signall small output admitance). Recipročna čna vrijednost izlazne vodljivosti jest izlazni dinamički otpor FÁ tranzistora. Vrijednosti dinamičkog čkog izlaznoga otpora za tranzistor u spoju zajedničkog zajednič emitera kreću u se u granicama od desetak do stotinjak kilooma. Treba razlikovati izlazni dinamički dinami otpor od omjera 8g½ ⁄:g½ koji je istosmjerni otpor Sg½ za određeni eni iznos struje i napona. www.etsbi.edu.ba Strujno naponske karakteristike bipolarnih tranzistora Slika 2.58. Određivanje parametara tranzistora iz izlaznih karakteristika. Sve što je rečeno o radu i karakteristikama NPN tranzistora vrijedi i za PNP tranzistore, ali uz promijenjeni polaritet napona i smjer struja u odnosu na NPN tranzistore. Tvornički podaci U tvorničkim podacima proizvođači daju informacije o izvedbi i svojstvima tranzistora pomoću slika, tablica, dijagrama i shema. Najvažniji podaci su oblik i dimenzije kućišta, raspored priključaka, faktor strujnoga pojačanja i frekvencijsko područje rada, te najveće dopuštene vrijednosti struje, napona, utroška snage i radne temperature. Najveći dopušteni naponi 8gp i 8g½ kreću se od nekoliko desetaka volta kod tranzistora malih snaga pa do nekoliko stotina i više volta kod tranzistora velikih snaga. Tipične dopuštene vrijednosti napona 8½p iznose oko 5 . Ako u sklopovima postoji mogućnost pojave većega napona 8½p , potrebno je zaštititi spoj baza-emiter tranzistora. Najveće dopuštene vrijednosti kolektorske struje iznose od nekoliko desetaka miliampera do nekoliko desetaka i više ampera, što ovisi o snazi tranzistora, tj. dopuštenom utrošku snage. Iznosi dopuštenog utroška snage iznose od nekoliko stotina milivata do stotinu i više vata kod tranzistora snage. Osim toga, tvornički podaci sadrže i podatke o uvjetima pod kojima su mjerene pojedine karakteristične veličine. Kako većina podataka za isti tip tranzistora varira u velikome rasponu, u tvorničkim podacima obično se daje tipičan podatak ili najveća i najmanja moguća vrijednost. Uz ostale podatke potrebno je posebno spomenuti vrijednosti napona 8p½ i 8g½ za tranzistor u zasićenju. Napon 8p½v Q (engl. saturation voltage p½Q K ) iznosi za silicijske tranzistore 0,7 − 0,8 . Napon 8g½v Q (engl. g½Q K ) kreće se u rasponu 0,1 − 0,3 za silicijske tranzistore, ali može imati vrijednosti i veće od volta kod snažnih tranzistora. Vrijednosti za preostale struje kolektora :g½ kreću se na normalnoj temperaturi od nekoliko desetinki mikroampera do nekoliko mikroampera. No kod snažnih tranzistora mogu imati vrijednost od nekoliko miliampera. Igor Prša, ing. el. 131 132 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Zadatak vježbe • Snimiti ulaznu strujno naponsku karakteristiku tranzistora prema shemi i zadanim vrijednostima u tabeli. Grafički predstaviti ulaznu karakteristiku u pravilnoj razmjeri i posebno označiti svaku od krivi karakteristike. Slika 2.59. Shema za snimanje ulaznih karakteristika tranzistora. Tabela 2.10. Vrijednosti napona 8p½ i struje :p za različite vrijednosti parametra 8g½ . 8p½ [ ] :p [b+] a) 8g½ = 0 0 0,2 0,4 0,5 0,55 a) 8p½ [ ] 0 0,2 0,4 0,5 0,6 0,65 0,7 0,75 0,8 0,6 0,65 0,7 0,75 0,8 0,6 0,65 0,7 0,75 0,8 0,6 0,65 0,7 0,75 0,8 8g½ = 3 0,55 :p [b+] b) 8p½ [ ] :p [b+] 0 0,2 0,4 0,5 0,55 c) 8p½ [ ] 0 :p [b+] www.etsbi.edu.ba 0,2 0,4 0,5 8g½ = 6 8g½ = 9 0,55 Strujno naponske karakteristike bipolarnih tranzistora Ulazne karakteristike tranzistora. • Snimiti prijenosnu strujno naponsku karakteristiku tranzistora prema shemi i zadanim vrijednostima u tabeli. Grafički predstaviti prijenosnu karakteristiku u pravilnoj razmjeri. Slika 2.60. Shema za snimanje prijenosne karakteristike tranzistora. :p [b+] :g [*+] Tabela 2.11. Vrijednosti struja :p i :g , uz parametar 8g½ = 6 . 0 10 20 30 40 50 60 Igor Prša, ing. el. 133 134 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Prijenosne karakteristike tranzistora. • Snimiti izlaznu strujno naponsku karakteristiku tranzistora prema shemi i zadanim vrijednostima u tabeli. Grafički predstaviti izlaznu karakteristiku u pravilnoj razmjeri i posebno označiti svaku od krivi karakteristike. Slika 2.61. Shema za snimanje izlaznih karakteristika. Tabela 2.12. Vrijednosti napona 8g½ i struje :g za različite vrijednosti parametra :p . 8g½ [ ] a) :p = 0b+ 0 0,1 0,25 0,5 1 2 3 4 5 6 8 3 4 5 6 8 :g [*+] b) 8g½ [ ] 0 :g [*+] www.etsbi.edu.ba 0,1 0,25 0,5 :p = 20b+ 1 2 Strujno naponske karakteristike bipolarnih tranzistora 8g½ [ ] :g [*+] a) :p = 40b+ 0 0,1 0,25 0,5 1 c) 8g½ [ ] 0 0,1 0,25 0,5 2 3 4 5 6 8 3 4 5 6 8 :p = 60b+ 1 2 :g [*+] Izlazne karakteristike tranzistora. Igor Prša, ing. el. 135 Pojačalo u spoju zajedničkog emitera Pojačalo alo u spoju zajedni zajedničkog emitera Pojačala ala s bipolarnim tranzistorima mogu poslužiti za poja pojačanje čanje struje (engl. ( current gain), pojačanje napona (engl. engl. voltage gain) gain i pojačanje snage (engl. engl. power gain). gain Ovisno o tome koja je od elektroda tranzistora zajednička zajedni ka ulaznom i izlaznom krugu pojačala poja razlikuju se tri osnovna spoja pojačala, čala, svaki s tipi tipičnim nim osobinama koje ga ččine pogodnim za određenu enu uporabu. Ti spojevi jesu: - pojačalo alo u spoju zajedničkog zajednič emitera (engl. common-emitter emitter amplifier) amplifier pojačalo alo u spoju zajedničkoga zajednič kolektora (engl. common-collector collector amplifier) amplifier pojačalo alo u spoju zajedničke zajednič baze (engl. common-base amplifier) Osnovne su značajke čajke pojačala poja strujno i naponsko pojačanje, anje, ulazni i izlazni otpor i frekvencijsko područje je rada te fazni odnosi signala na izlazu i ulazu pojačala. pojačala. - Strujno pojačanje čanje Ai - omjer je izlazne struje pojačala -uv (struja koja teče te kroz opteretni otpor) or) i ulazne struje -e . Naponsko pojačanje pojač Au - omjer je izlaznoga napona 0uv (izmjenični (izmjeni napon na opteretnom otporu) i ulaznoga napona 0e . Pojačanje anje snage Ap - omjer je izlazne snage ˜uv koja se dobije na opteretnom otporu spojenomu na izlaz pojačala ala i privedene snage signala na ulazu ˜e . Iz praktičnih nih razloga pojač pojačanje se često izražava decibelima. u +u = u Âà +e + ÄÅ eÂà eÄÅ œÂà œÄÅ +u = 20 ∙ +e + 20 ∙ 10 ∙ u – Æu Âà Ç6 17 ÄÅ e – Æe Âà Ç6 17 ÄÅ œ – Æœ Âà Ç6 17 ÄÅ Ako se želi da tranzistor radi kao pojačalo, poja radna točka ka tranzistora mora biti u aktivnom području ju rada tranzistora, tj. između izme zasićenja enja i zapiranja. Te radne uvjete tranzistoru osiguravaju izvor 8pp i otpornik ik Sp u krugu baze i izvor 8gg i otpornik Sg u krugu kolektora. Slika 2.62. Pojačalo alo u spoju zajedničkog zajedni kog emitera i valni oblici napona na pojačalu. poja Igor Prša, ing. el. 137 138 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Napon 8pp stvara između đu baze i emitera istosmjerni napon 8p½ (oko 0,66 ). Taj napon tjera struju baze :p koja drži tranzistor u aktivnom području podru ju pa je napon izme između kolektora i emitera 8g½ = 4,6 (približno pola napona napajanja 8gg ). Signal 8e uzrokovat će promjenu napona izme između baze i emitera 8p½ . Time se mijenja i struja baze :p u ritmu ulaznog signala. Ovu promjenu tranzistor će pojačati čati i dati u izlaznome strujnom krugu (krugu kolektora) znatno veće ve promjene struje kolektora :g . Promjenom struje kolektora mijenja se i pad napona na otporu Sg . Zato se napon 8g½ mijenja oko vrijednosti napona 8g½ 4,6 u ritmu ulaznoga signala. Iz omjera izlaznoga napona 8uv 8g½ i ulaznoga napona 8e vidljivo je da je ostvareno naponsko pojačanje. poja Ulazni i izlazni signali su u protufazi, tj. rastuća rastu promjena ena napona na ulazu izaziva padajuću u promjenu na izlazu i obratno. Za razumijevanje rada poja pojačala čala i odabir elemenata i radne točke pojačala ala pogodna je grafi grafička ka metoda analize rada sklopova (slika 2.63). Slika 2.63.. Prikaz djelovanja pojačala poja na karakteristikama pojačala. Napon izvora 8gg , koji tjera struju :g kroz otpornik Sg i tranzistor, dijeli se na pad napona na tranzistoru 8g½ i pad napona na otporniku :g Sg . Međusobni usobni omjer padova napona na ta dva elementa dobije se crtanjem njihovih njihovih karakteristika. Za tranzistor su to izlazne karakteristike, a za otpornik Sg to je pravac određen jednadžbom: 8gg 8g½ Z :g Sg Potrebnu struju baze :p , koja će osigurati radnu točku ku u aktivnomu području podru rada tranzistora, postiže se izvorom 8pp i otpornikom Sp u krugu baze: 8pp www.etsbi.edu.ba :p Sp Z 8p½ :p _ÈÈ (_ÈÉ ^È Pojačalo u spoju zajedničkog emitera Napon 8p½ iznosi za silicijske tranzistore tipično 0,65 ] 0,7 . S obzirom na to da su radni pravac i radna točka čka određeni određ bez signala na ulazu pojačala, ala, tj. za istosmjerne is uvjete rada, nazivaju se statički čki radni pravac i statička stati radna točka. Iz slike 2.63 2 vidi se da se najvećii hod izlaznoga signala može dobiti ako je radna to točka pojačala čala u sredini aktivnog područja. Slika 2..64. Pojačalo s jednim izvorom napona napajanja. Izvor 8pp može se nadomjestiti spajanjem otpornika Sp na napon napajanja 8gg a da radni uvjeti pojačala ala ostanu isti (slika 2.64). Pri tome je: 8gg :p Sp Z 8p½ :p _’’ (_ÈÉ ^È Na taj se način in izbjegla potreba za dva izv izvora ora napajanja. Kondenzatori ƒ imaju zadaću odjeljivanja izvora istosmjernoga napona napajanja od ulaza i izlaza pojačala. pojačala. Stabilizacija radne točke čke S obzirom na rasipanje karakteristika tranzistora, njihovu ovisnost o temperaturi i mogućnost nost neželjene promjene iznosa napona napajanja, lako je mogu moguć da dođe do moguće pomicanja položaja radne točke pojačala poja ala i bez prisutnosti signala na ulazu. Znatno stabilnij stabilnija radna točka pojačala ala može se posti postići spajanjem otpornika S½ u krug emitera (slika 2.65). Umjesto otpornika Sp struju baze određuje odre otporno djelilo S> i SH . Ako dođe e do neželjene promjene napona 8p½ , npr. smanjenja, to će uzrokovati smanjenje struja :p i :g , tj. promijenit će se položaj radne točke. ke. Zbog toga će se smanjiti i struje emitera :½ . Struja :½ stvara pad napona na otporniku S½ koji se također takođ smanjuje. To smanjenje pada napona na otporu S½ znači malo povećanje napona 8p½ , a time i struje :p . Dakle, djelovanje otpornika S½ prigušuje prvobitne promjene, odnosno održava stabilnu radnu točku. Slika 2.65. Pojačalo s otporom u krugu emitera. Igor Prša, ing. el. 139 140 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Za ulazni strujni krug vrijede jednadžbe: 8pp − 8p½ = :p Sp Z :½ S½ :p = :½ Y1 Z ℎ‚½ [ Sp = 8pp = S> SH S> Z SH 8gg SH S> Z SH iz kojih se dobiju izrazi za struju kolektora: :g ≈ :½ = 8pp − 8p½ Sp S½ Z 1 Z ℎ‚½ Ako je S½ puno veće od Sp ⁄Y1 Z ℎ‚½ [, radna točka praktički ne ovisi o faktoru istosmjernoga strujnoga pojačanja ℎ‚½ , jer tada je Sp ⁄Y1 Z ℎ‚½ [ zanemarivo prema S½ pa za struju kolektora :g i napon 8g½ vrijedi: :g ≈ :½ = 8pp − 8p½ S½ 8g½ = 8gg − :g Sg − :½ S½ Otpornik S½ povezuje međusobno izlazni i ulazni dio pojačala, tj. ostvaruje povratno djelovanje izlaza na ulaz. To djelovanje naziva se povratna veza ili reakcija. Kako je djelovanje izlazne promjene suprotno djelovanju ulazne promjene, ta se povratna veza naziva negativna povratna veza. Otpornik S½ će na isti način kako djeluje na promjene istosmjerne struje, djelovati i na promjene uzrokovane izvorom signala koji se želi pojačati. Dakle otpornik S½ prigušit će i promjene ulaznoga napona i struje što se manifestira kao slabljenje pojačanja. Da se to djelovanje izbjegne, spaja se paralelno otporniku kondenzator dovoljno velikoga kapaciteta ƒ½ (reda veličine stotinu i više mikrofarada). Taj je kondenzator kratki spoj za izmjenični signal koji se pojačava. Tako izmjenična struja ne prolazi kroz S½ pa za izmjenični signal nema povratne veze, odnosno slabljenja pojačanja. U ovome slučaju statički radni pravac pojačala određen je iznosom zbroja otpora Sg i S½ i razlikuje se od tzv. dinamičkoga radnog pravca kojeg određuje samo otpor za izmjeničnu struju, u ovom slučaju Sg . Dinamički radni pravac pokazuje u kojemu se rasponu mogu kretati izlazni naponski i strujni signali. Slika 2.66. Statički i dinamički radni pravac. Za najveći mogući hod izlaznoga signala kod ovakvoga pojačala mora statička radna točka biti pomaknuta od sredine ulijevo tako da su ispunjeni uvjeti: _’’ ’ y^É :p = H^ www.etsbi.edu.ba 8g½ = _’’ Ë Hy É Ë’ Pojačalo u spoju zajedničkog emitera Amplitudno-frekvencijska frekvencijska karakteristika pojačala poja Grafički ki prikaz ovisnosti pojačanja poja pojačala ala o frekvenciji signala koji se pojačava poja naziva se amplitudno-frekvencijska frekvencijska karakteristika pojačala. poja ala. Frekvencije se najč najčešće nanose u logaritamskomu mjerilu kako bi se mogao prikazati cjelokupan raspon frekvencija u čijem se području promatra rad pojačala. čala. Iz frekvencijske karakteristike pojačala poja ala vidi se da kod signala niskih i visokih frekvencija dolazi do slabljenja pojačanja čanja poja pojačala. ala. Frekvencije na kojima se pojačanje smanji za √2 puta u odnosu prema pojačanju čanju srednjih frekvencija nazivaju se don donja ja i gornja granična grani frekvencija pojačala. ala. Ako se poja pojačanje izražava decibelima, granične čne frekvencije su one na kojima se pojačanje anje smanji za 3 1. Slika 2.67.. Primjer amplitudno-frekvencijske amplitudno frekvencijske karakteristike pojačala. Do slabljenja pojačanja čanja anja na niskim frekvencijama dolazi zbog kondenzatora u sklopu pojačala ala (vezni kondenzatori ƒ i kondenzator u krugu emitera ƒ½ ). Kapaciteti tih kondenzatora, iako većih ćih ih iznosa, su za signale niskih frekvencija znatan otpor zbog čega slabi pojačanje. Na visokim frekvencijama dolaze do izražaja parazitne kapacitivnosti tranzistora. To su kapacitivnosti koje međusobno đusobno čine ine elektrode tranzistora. Njihovo djelovanje može se predočiti iti kondenzatorima paralelno vezanima na ulazu i izlazu pojačala. pojačala. Njihov otpor je na visokim frekvencijama mali pa se zato smanjuje pojačanje. poja Dodavanjem davanjem kondenzatora u ulaznom ili izlaznom krugu može se sniziti gornju graničnu grani nu frekvenciju na željeni iznos. Igor Prša, ing. el. 141 142 Praktikum za drugi razred elektrotehničara Zadatak vježbe • • Proučiti tvorničke podatke tranzistora BC107 i navesti iznose dopuštenih napona 8g½ , struje :g i faktora strujnog pojačanja. Izračunati vrijednosti struja baze, kolektora, emitera i napone 8g½ , 8^H , 8^½ pojačala sa sljedeće slike i unijeti vrijednosti u tabelu. Slika 2.68. Shema za proračun statičke radne točke pojačala. Tabela 2.13. Vrijednosti statičke radne točke pojačala. 8g½ [ ] www.etsbi.edu.ba 8p½ [ ] 8^½ [ ] 8^g [ ] :p [b+] :½ [*+] :g [*+] Pojačalo u spoju zajedničkog emitera • Izmjeriti naponsko pojačanje pojačala uz ulazni napon amplitude 10* i frekvencije 1 ;<. Osciloskopom promatrati napon na ulazu i izlazu pojačala i nacrtati njihove dijagrame. Slika 2.69. Shema pojačala u spoju zajedničkog emitera. Ulazni napon (timebase 1 ms/Div, chanel A 10 mV/Div). Izlazni napon (timebase 1 ms/Div, chanel B 1 V/Div). Igor Prša, ing. el. 143 144 Praktikum za drugi razred elektrotehničara • Izmjeriti naponsko pojačanje pojačala uz amplitudu ulaznog napona 100* . Osciloskopom promatrati napon na ulazu i izlazu pojačala i nacrtati njihove dijagrame. Kakav je utjecaj amplitude ulaznog napona na oblik izlaznog napona pojačala? Ulazni napon (timebase 1 ms/Div, chanel A 100 mV/Div). Izlazni napon (timebase 1 ms/Div, chanel B 5 V/Div). www.etsbi.edu.ba Pojačalo u spoju zajedničkog emitera • Izmjeriti pojačanje opterećenog pojačala (Sœ = 3,3 Ω) prema masi uz ulazni napona amplitude 10* i frekvencije 1 ;<. Kako opterećenje utječe na iznos naponskog pojačanja pojačala? Slika 2.70. Shema opterećenog pojačala u spoju zajedničkog emitera. • Izmjeriti pojačanje opterećenog pojačala za frekvencije u rasponu od 200;< do 20,;< uz ulazni napon amplitude 10* . Rezultate mjerenja unijeti u tabelu. Na osnovu izmjerenih vrijednosti nacrtati frekvencijsku karakteristiku pojačala i odrediti gornju i donju graničnu frekvenciju. Slika 2.71. Shema za snimanje amplitudno-frekvencijskih karakteristika pojačala. Igor Prša, ing. el. 145 146 Praktikum za drugi razred elektrotehničara +e = 20 – 8U• 6 17 8_~ Tabela 2.14.. Vrijednosti pojačanja pojačala za različite ite frekvencije ulaznog napona. =[ ;<] 0,2 1 2 10 20 100 200 1000 8U• [ ] +e [ 1] Frekvencijska karakteristika pojačala. poja www.etsbi.edu.ba 2000 10000 20000 Literatura Literatura [1] Akšamović Abdulah, Praktikum elektronike i elektrotehnike, ETF Sarajevo, 2008. [2] Bednjanec Andrea, Merki Ivan, Mjerenja u elektrotehnici – zbirka laboratorijskih vježbi, Element Zagreb, 2009. [3] Bego Vojislav, Mjerenja u elektrotehnici, Tehnička knjiga Zagreb, 1990. [4] Bird John, Electrical Circuit Theory and Technology - Fourth Edition, Elsevier Ltd., 2010. [5] Butković Željko, Divković Pukšec Julijana, Barić Adrijan, Elektronika 1, FER ZEMRIS Zagreb, 2006. [6] Cigić Pero, Osnovi elektrotehnike za II razred elektrotehničke struke, Svjetlost Sarajevo, 1990. [7] Krstić Vladimir D., Krstić Željko V., Mala škola elektronike V-deo, 2003. [8] Malešević Ljubo, Osnove elektrotehnike - repetitorij s laboratorijskim vježbama, Veleučilište u Splitu, 2001. [9] Paunović Stanko, Elektronički sklopovi, Element Zagreb, 2009. [10] Pejović Predrag, Princip rada i primena osciloskopa, Elektrotehnički fakultet u Beogradu, 1999. [11] Ristić Stojan, Elektronske komponente, Elektronski fakultet Niš, 2010. [12] Scherz Paul, Practical Electronics for Inventors, McGraw-Hill, 2000. [13] Šarčević Antun, Elektroničke komponente i analogni sklopovi, Tehnička škola Ruđera Boškovića Zagreb, 1996. Igor Prša, ing. el. 147
© Copyright 2024 Paperzz