Godina: IV
Broj: 10
Ožujak 2012.
1) Eva Rotar – Studentica
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, wannabe novinarka i grafička
dizajnerica.
2) Tina Vidulin – Učenica Opće gimnazije u
Puli. Volim - pisati, pjevati, svirati, sunce, koncerte, smijeh, more.... Ne volim - kišu. Želim - da
uživaš u magazinu koji upravo držiš u ruci :-)
3
1
2
4
3) Lara Radošević – Prve trešnje i miris lipe/ pogled s
dna na površinu vode/ hod kroz žitno polje raširenih ruku/
značajan pogled u oči/ brzo izrečeno „hvala”/ cvijet nemarno zataknut u kosu/ dobra priča/ miris starih, posuđenih
knjiga/ medicina/ glazba/ sunce/ Istra/ sestrina energija/
„onaj“ osmijeh...
5
4) Jasmina Černeka – Jasmina Černeka - < LOVE, CoLor, ArT anD
MusIc iN My hEaRT <
5) Ana Milovan – Optimizam. Zeleno. Voće. Ljudi. Priroda. Volontiranje.
FERi. C(A (privremeno kaj). :-)
6
6) Vlasta Vujačić – Studentica novinarstva koja u svakome trenutku uživa
u svome radu.
7) Ina Kihli – Život, čovjek, mašta, razum, mišljenje, volja, smisao, napredak... sve je relativno... budimo konkretni... ;)
8) Hrvoje Badurina – Poput bezdana, tajanstven i pun života.
7
9) Maja Cukon – Bok, ja sam Maja. Volim prirodu, muziku,
ljude, knjige i želim upoznati svijet.
10) Goran Blažević – Trenutačno je u nekoj pustinji u
Maroku i nismo uspjeli dobiti informacije o njemu :)
9
8
11) Dunja Mickov – Uporan i neizlječivi idealist, perfekcionist i optimist. Strastveno ljubim:
putovanja, dokumentarce o tzv. teorijama
zavjere, crni humor, dobru glazbu...
12) Goran Horvat – Obožava
knjige :)
11
10
12
IZDAVAČ:
Centar za mlade Pula,
Kandlerova 10, 52 100 Pula
Telefon/faks: +385 (0) 52 211 364
Mobitel: + 385 (0) 99 211 6552
e-mail: info@mladipula.org
URL: www.mladipula.org
NOVINARSKI TIM CENTRA ZA MLADE
INFOTERENCI:
Eva Rotar, Tina Vidulin, Lara Radošević,
Jasmina Černeka, Ana Milovan, Vlasta
Vujačić, Ina Kihli, Hrvoje Badurina,
Maja Cukon, Goran Blažević, Dunja
Mickov, Goran Horvat
Kuhana sam i pečena u volontiranju"
"
Može li istarska tradicionalna
glazba biti in?
Vlasta Vujačić
2
Dunja Mickov
6
UREDNICA:
Ana Žužić
Ana Milovan
12
POMOĆNIK UREDNICE:
Denis Sgagliardi
Lara Radošević
16
Ina Kihli
20
Utvrda MONTE GROSSO
Tina Vidlin
24
Volonterski centar Istra
Jasmina Černeka
30
Znaš li što je HMVC?
Eva Rotar
34
Oblici komuniciranja
Goran Horvat
38
Moj EVS
Goran Blažević
40
Zemlja u kojoj je kaos pronašao svoj mir
Eva Rotar
48
Bitno je da se vozi!
Maja Cukon
50
Boje su u nama
Hrvoje Badurina
54
Mistična Istra – Maklavun
LEKTURA I KOREKTURA:
Lidija Menges
FOTOGRAFIJA:
arhiva Kristijana Mraka, Julien Duval, Denis Sgagliardi, arhiva Bojane
Ćulum, arhiva Gorana Horvata, arhiva
Noela Šurana, arhiva Udruge Zora,
arhiva Marine Damjan, arhiva, Ivane
Sučić, arhiva Facebook Puljana Humanitaraca, Ina Kihli, Goran Blažević,
www.hmvc.hr, www, knowth.com,
wikipedia, www.zvjezdarnica.com
NASLOVNICA, DIZAJN I PRIJELOM:
Zvonimir Čačić
NAKLADA:
1500 primjeraka
Tiskanje ove publikacije omogućeno je
zahvaljujući financijskoj potpori Zaklade
za poticanje partnerstva i razvoja civilnog
društva na temelju Sporazuma o partnerstvu sa članovima Fonda: Bina Istra d.d.
Bouygues TP, a u skladu s Ugovorom Klasa:
007/11/UGO/29, Ur. broj: 2138417-11-01,
te Nacionalne zaklade za razvoj civilnog
društva u skladu s Ugovorom Klasa: 42102/11-2-6/2/09-06/01, Urbroj: 07578-11-01.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost autora i ne izražava nužno stajalište
Izdavača i Donatora.
Tekst novinarke Dunje Mickov realiziran
je kroz projekt “Metamedia Set” udruge
Metamedij koji financijski podupiru Grad
Pula, Istarska županija i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Pod povećalom zbog volonterstva
Ta mala, bezimena i nezapamćena djela
dobrote i ljubavi
> Vlasta Vujačić
FOTOGRAFIJA: arhiva Bojane Ćulum
RIJEČ UREDNICE
Ovaj broj magazina za mlade 3ska!!!
obilježavaju dvije karakteristike. Prva jest ta
da je ovo jubilarni, 10. broj, a druga da smo
kroz njega željeli promovirati vrijednosti
volonterstva i volonterskog rada. Infoterenci, mladi koji stvaraju 3sku!!!, i sami su
volonteri koji ulažu vlastito slobodno
vrijeme, znanje, vještine i energiju da bi
nam predstavili različite teme koje nisu
baš zastupljene u našem svakodnevnom
medijskom prostoru. Stoga, vjerujem da su
upravo oni kompetentni razmišljati, pisati
i govoriti o pozitivnim vrijednostima, ali i
negativnim aspektima volontiranja.
Iskoristit ću ovaj prostor da bih zahvalila
svima koji su na bilo koji način pridonijeli
realizaciji dosadašnjih magazina 3ska!!! i
programa Centra za mlade u Puli. Zapravo,
zahvaljujem svima koji podržavaju različite
inicijative mladih ljudi jer vjerujem da oni
moraju imati pravo, sredstva i prostor izraziti svoje potencijale i pridonijeti razvoju
svoje lokalne zajednice. HVALA VAM!
Za kraj, preporučujem čitanje rubrike
DRUŠTVO (NE)ZNANJA koje je u ovom broju
posvećeno upravo volonterstvu. Uživajte u
čitanju! Ja jesam!
Ana Žužić
2
Pojam volonterstva većini je poznat te nam se, htjeli ili ne, odmah
bude „instant” asocijacije. Neki se sjete dobrih i pozitivnih primjera volonterskih akcija, a nekima se ježi kosa na glavi i na samu
pomisao da u svoj stresan raspored ubace volonterske aktivnosti.
Bojana Ćulum
Kako bismo vam dokazali da volonterstvo donosi
brojne koristi, ne samo društvu nego i nama samima, razgovarali smo s mladom asistenticom na
riječkom Filozofskom fakultetu (smjer pedagogija) Bojanom Ćulum. Kako nam je odmah rekla,
za nju volonterstvo nije obaveza nego stil života.
t,PMJLPKFWPMPOUFSTUWPLPEOBTBUSBLUJWOP ,PMJLPKFVPQʉFNPEFSOPWPMPOUJSBUJJLPMJLPTFUP
DJKFOJ
U Hrvatskoj ima više ljudi koji su spremni
volontirati, nego organizacija koje imaju dobro uspostavljen sustav rada s volonterima. Dosadašnja
istraživanja o volontiranju provedena u Hrvatskoj
pokazuju da naši (su)građani imaju pozitivan stav
prema volontiranju i otkrivaju visok interes za
volontiranjem. Tako su, primjerice, istraživanja
Udruge SMART pokazala da više od 40 posto
stanovnika Primorsko-goranske županije godišnje
volontira, što je u rangu sa situacijom u Austriji,
Švedskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, gdje se
bilježi najviša stopa volontiranja u EU. Na prvu bi
se, dakle, moglo reći da je volontiranje iznimno
popularno, barem u Primorsko-goranskoj županiji. No, važno je zagrebati malo dublje – tih istih 40-ak posto stanovnika godišnje volontira
jednom, možda dva puta. Samo za usporedbu,
u Velikoj Britaniji građani u prosjeku volontiranju pet do sedam sati tjedno. E zato je, među
ostalim, važno raditi na promociji volontiranja i
razviti poticajne instrumente vrednovanja volonterskih doprinosa. U posljednjih desetak godina
u Hrvatskoj je mnogo učinjeno po tom pitanju
- organizirane su nacionalne konferencije, svake
se godine obilježava Međunarodni dan volontera, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini
dodjeljuju se nagrade volonterima i organizatorima volontiranja… pa ipak, spremnost građana na
volonterske angažmane trebala bi biti poticaj svim
subjektima kojima je u interesu razvijati volonterstvo za ulaganje resursa, pružanje podrške razvoju infrastrukture i aktivnosti koje bi omogućile
kvalitetniju promociju i aktualizaciju volontiranja
u Hrvatskoj.
t +F MJ WPMPOUFSTUWP TUWBS LVMUVSF JMJ JOEJWJEVBMOPHJ[CPSB
Oboje svakako, i više od toga. Naime, za volontiranje je iznimno važno načelo slobode izbora
– važno je da pojedinac može izabrati bez novčane
naknade sudjelovati u nekoj aktivnosti/projektu,
odnosno da ima slobodu i mogućnost odbiti takav angažman ako mu ne odgovara. No, zajednica
u kojoj živimo, a u tom kontekstu i kultura koju
spominješ, utječu na nas – na naš sustav vrijednosti, odluke koje donosimo i, u konačnici, na
naše ponašanje. Upravo je zato važno da se gradi i
njeguje kultura volontiranja, osobito u obitelji i u
odgojno-obrazovnim institucijama.
Koncept volonterstva ne doživljava se jednako u Hrvatskoj i, primjerice, na Novom Zelandu.
Spominjem ovaj primjer jer sam nedavno u jednom izvještaju pročitala da Maori opisuju volonti3
"Kuhana sam i pečena u volontiranju"
Iako istraživanja pokazuju da mlađi imaju negativniji
stav, naše svakodnevno iskustvo stalno je u opreci s tim
istraživanjima i jako smo sretni zbog toga.
ranje kao aktivnost kojom se čovjek bavi iz ljubavi
i brige, ali i zbog osjećaja obaveze. Oni smatraju
da je upravo volontiranje način kojim pojedinac
ispunjava svoje kulturne obaveze prema zajednici u kojoj živi te tako pomaže u njegovanju i
održavanju kulture i tradicije. Iz njihove perspektive, osobna sreća i dobrobit duboko su ovisni o
dobrobiti cijele zajednice. Taj osjećaj obaveze,
održavanja kulturnih obrazaca i tradicije nije karakterističan za naš kontekst. To ne znači da su
jedni bolji, a drugi lošiji, samo još jednom ukazuje
na važnost kulturoloških razlika i njihovu ulogu u
promociji i razvoju volonterstva.
t ,BEB CJTUF OFLPNF IUKFMJ PCKBTOJUJ [BÝUP CJ
USFCBMJ WPMPOUJSBUJ LPKF CJTUF QP[JUJWOF BTQFLUF
OBWFMJJ[BÝUP
Uh, o tome bih mogla još jedan doktorat napisati! (smijeh) Mislim da je važno ljudima prenijeti poruku da se pozitivni aspekti volontiranja
mogu promatrati na različitim razinama – osobnoj, organizacijskoj i društvenoj. Na osobnoj razini volontiranje omogućuje osobni rast i razvoj,
pruža prilike za stjecanje novih znanja i vještina,
bolju socijalizaciju i integraciju u lokalnu zajednicu, obogaćuje životopise i olakšava buduće
zapošljavanje, jača samopouzdanje, može pružiti
prilike za zanimljiva putovanja, a ništa manje
važno nije ni upoznavanje novih ljudi. Brojna
istraživanja sustavno svjedoče o nizu prednosti
koje volontiranje ima upravo na osobnoj razini.
Neka se istraživanja bave ispitivanjem utjecaja
volontiranja na zdravlje pojedinca ili, primjerice,
na osjećaj sreće i zadovoljstva osobnim životom.
S druge strane, ako se odlučite volontirati u nekoj
organizaciji/instituciji, tada svakako pridonosite
4
i unapređenju i kvaliteti njihovih usluga. Na jednoj široj društvenoj razini volontiranje potiče
društvenu uključenost građana, izgrađuje osjećaj
solidarnosti, ima potencijala zaštititi ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije. Važno je istaknuti i da volontiranje
potiče razvoj društvene odgovornosti i povjerenja,
čime pridonosi jačanju društvenoga kapitala, čega
nam, nažalost, kronično nedostaje.
t*NBMJWPMPOUFSTUWPOFHBUJWOJIBTQFLBUB
Volonterstvo može imati negativne aspekte
na osobnoj razini ako su ljudi proživjeli negativna
iskustva, a naravno da ima i toga. Moja osobna, ali i iskustva prijatelja i brojnih polaznika
edukacija nerijetko svjedoče o lošoj organizaciji
prijema volontera, o lošoj raspodjeli posla i odgovornosti, uopće o nedovoljno dobrom sustavu
menadžmenta volontera u organizacijama/institucijama. Takvo okruženje kod motiviranog pojedinca koji dolazi u organizaciju volontirati može
na kraju ostaviti gorak okus.
Važno je, međutim, spomenuti još nešto, no
to moram oprezno objasniti pa ću iskoristiti jedan primjer, mislim da će tako biti lakše. Volontiranje je fantastičan instrument jačanja kvalitete
usluga koje pruža neka organizacija ili pak doprinosa građana razvoju zajednice. No, volontiranjem se uglavnom zaglađuju posljedice, a uzroci
ostaju. Što to znači? Primjerice, volontiranjem u
prihvatilištu za beskućnike pojedinac svakako
pridonosi pozitivnim promjenama – ovisno o aktivnostima koje se provode, korisnici se osjećaju
bolje, ugodnije, nešto novo nauče, jača se njihovo
samopouzdanje, ali se tako ne rješava njihov status, oni su i dalje beskućnici.
t ,PMJLP TV OBÝJ NMBEJ äFMKOJ WPMPOUJSBUJ J KFTV
MJEPWPMKOPVQP[OBUJTUJNQPESVʊKFNPEOPTOP
USFCBMJKPÝQPSBEJUJOBFEVLBDJKJ
Po struci sam pedagog pa ću odmah odgovoriti u korist edukacije. Naime, istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da mlađe generacije
imaju negativnije stavove prema volontiranju od
starijih i trebali bismo težiti promjeni te situacije.
S druge strane, moram podijeliti pozitivna iskustva volonterskih centara s kojima surađujem – u lokalnim zajednicama (gradovima) u kojima postoje volonterski centri građani su više informirani,
češće se uključuju u volonterske aktivnosti, ostvaruje se suradnja s drugim organizacijama i institucijama, osobito osnovnim i srednjim školama
te institucijama zdravstva i socijalne skrbi. Mladi
se vrlo rado uključuju u raznolike aktivnosti, nije
im teško zasukati rukave u akciji čišćenja, posjetiti
starije i nezbrinute u domovima, bolesnu djecu u
bolnicama, igrati društvene igre s beskućnicima
i još puno toga. Iako istraživanja pokazuju da
mlađi imaju negativniji stav, naše svakodnevno
iskustvo (kad kažem naše, mislim na svoje suradnike u volonterskim centrima i sebe) stalno je u
opreci s tim istraživanjima i jako smo sretni zbog
toga. Mladi s kojima imamo prilike surađivati
uglavnom se vraćaju novim volonterskim avanturama, svaki put s još nekoliko prijatelja. Rekla
bih da su oni motivirani i željni, ali tu motivaciju
i želju treba njegovati, s njima treba mnogo raditi,
omogućiti im zanimljiva, zabavna i poučna volonterska iskustva.
ranju. Imam sreće što tu strast dijelim s mnogim
fantastičnim ljudima diljem Hrvatske koji svojim
angažmanima u lokalnim i nacionalnim okvirima
pridonose istraživanju, razvoju i promociji volonterstva - u udrugama, institucijama zdravstva i
socijalne skrbi, školama, na sveučilištu...
t,BLWBTVWBÝBJTLVTUWBTWPMPOUFSTUWPN
Brojna i raznolika. Stalno negdje volontiram,
najčešće u organizacijama i institucijama čiji rad
cijenim. Volontiranje sam učinila sastavnim dijelom svoga života, za mene je to davno prestala biti
aktivnost u koju se uključujem prema nekom rasporedu, za mene je to stil života.
No, osim što volontiram, fenomenom volontiranja bavim se i kroz znanstveno-istraživački rad,
obrazovni i stručni doprinos u razvoju brojnih
projekata i javnih politika koje se bave promocijom i razvojem volonterstva u Hrvatskoj. Tako
da sam, kako se kaže, kuhana i pečena u volonti-
t6UKFʊVMJLSJ[BJCFTQBSJDBOBBLUJWOPTUHSBÿBOB
V QPESVʊKV WPMPOUFSTUWB +FTV MJ OBÝJ HSBÿBOJ
BQBUJʊOJ
Vjerujem da kriza i besparica utječu na opće
raspoloženje, zdravstveno stanje, procjenu (ne)
zadovoljstva vlastitim životom, no ovo pitanje
želim okrenuti u pozitivnom smjeru i istaknuti
kako istraživanja (i međunarodna i nacionalna)
pokazuju da socioekonomski status ima malo
utjecaja kada pojedinac odlučuje hoće li volontirati ili ne. Naime, i straživanja već desetljećima
pokazuju da se osobe nižeg socioekonomskog statusa prije odlučuju na volonterski angažman.
#JTUFMJSFLMJEBKFV)SWBUTLPKSB[WJKFOPWPMPOUFSTUWP +FMJSB[WJKFOPTUWPMPOUFSTUWBJOEJLBUPS
SB[WJKFOPTUJEFNPLSBDJKF
Volontiranje je kulturalni i ekonomski fenomen, otkriva način na koji su društva organizirana, kako se raspodjeljuju društvene odgovornosti te koliko i u kojim aktivnostima/procesima
građani sudjeluju. Ono je samo jedan od niza indikatora razvijenosti demokracije. Mladi danas u
EU, SAD-u, pa i kod nas u Hrvatskoj ne pronalaze
interes u javnoj sferi djelovanja i aktivnostima od
općeg dobra te se rijetko odlučuju za (dugoročne)
volonterske angažmane. To je jedan od pokazatelja demokratskog deficita.
Važno je da se gradi i njeguje
kultura volontiranja, osobito u
obitelji i u odgojno-obrazovnim
institucijama.
5
> Marino Jurcan & Dunja Mickov
FOTOGRAFIJA: Arhiva Noela Šurana
Noel Šuran jedan je od rijetkih
ljudi koji tradicijsku glazbu živi
i intimno doživljava. Pribor za
jelo, čekići i dječje igračke u Noelovoj koncepciji „eksperimentalne” glazbe stvaraju „živu tradiciju” i nove vrijednosti.
Noel Šuran svira vegetarijanski mih
Noel, koji je trenutačno na poslijediplomskom
doktorskom studiju etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
poziva nas da osvijestimo kreativne potencijale u
nama i oko nas, a mi vas pozivamo da otkrijete
više o Noelu, njegovu životu i stvaralaštvu.
t,BLPCJTFQSFETUBWJPOBÝJNʊJUBUFMKJNBKFTJMJ
HMB[CFOJLMJLPWOKBLJMJJOPWBUPS
Dekonstrukcijom tradicionalnog pojma umjetnosti nestajao je i tradicionalni pojam umjetničkog artefakta kao cjelovitog, u sebe zatvorenog
umjetničkog djela. Konsekventno širenje medijskih mogućnosti umjetnosti od kasnih šezdesetih
godina naovamo vodilo je „prevođenju” umjetničkog kontinuiteta u diskontinuitet, odnosno
njegova rastvaranja u svakodnevni život. U uvjetima rastuće pluralne kulturalne situacije dakako da je ono što je autorizirano kao umjetnost
6
sve neodređenije, nesavršenije, nepostojanije i
neodlučnije. Osnovni proces odvija se u kretanju od vizualnog artefakta prema umjetničkom
aktu/činu, izboru i stavu, od „čiste vizualnosti”
ka konceptu medijskog širenja polja vizualnosti
i premještanja značenja iz estetske autonomije u
druga područja društvenog života.
t ,BLP J LBEB TJ TF QPʊFP CBWJUJ LSFBUJWOJN
TUWBSBMBÝUWPNUFʊJNFKFUPQPʊFMP
Tradicijske oblike života spoznavao sam zbog
usmjerenosti na njihov sadržaj, na znanja i umijeća
koja sam želio usvojiti. To se često događalo spontano, kao dio odrastanja i sazrijevanja, iz potrebe
i znatiželje. Ponekad se radilo o znanjima vezanim za prirodu, ponekad o vještinama sviranja i
pjevanja. Usvajajući ih, ostvario sam društvene
veze s mnogim ljudima te shvatio kontekst unutar
kojih su nastali i još nastaju. Sve sam to doživio
kao živu kulturu, tj. kulturu koja je živa upravo
zato što se prilagođava vremenu u kojem opstoji
i kreativnim potrebama pojedinaca. Često sam
svirao i pjevao s ljudima u njihovoj prirodnoj sredini, daleko od pozornica i vježbaonica. Vjerujem da sam time shvatio kulturu Istre u njezinoj
sveukupnosti, ali i u njezinim edukativnim i
kreativnim potencijalima.
Kako je moj pristup kulturi bio totalan, življen
kroz vlastito iskustvo, mislim da s njom mogu komunicirati na autentičan, cjelovit način. Učeći je
od ljudi koji su to znanje primili od svojih starijih,
shvatio sam načine prenošenja umijeća do te mjere
da ih mogu i sam dalje prenositi. Školovanjem sam
savladao i neke edukativne metode koje mogu
uspješno kombinirati s tradicijskom transmisijom
znanja.
t+FMJCJMPUFÝLPOBLPOÝLPMFQSPOBʉJGBLVMUFU[B
EBMKOKFVTBWSÝBWBOKF Moj je put možda neobičan. Nakon osnovne
škole upisao sam srednju medicinsku školu, a potom sam studirao na Medicinskom fakultetu koji
sam napustio shvativši da me ne zadovoljava. U
to se vrijeme u Rijeci otvorila Akademija primijenjenih umjetnosti koju sam upisao nakon medicine. Diplomirao sam na Katedri za kiparstvo, a
moj diplomski rad nije bio, kako bi netko mogao
pomisliti, u tradicionalnom materijalu, primjerice, kamenu ili drvu. Diplomirao sam na zvuku,
zvučnom formom.
t ,PMJLP TF J OB LPKJ OBʊJO TUWBSBMBÝUWP J LSFB
UJWOPTUQPUJʊVVÝLPMTLPNTVTUBWV
Kreativnost je u školama katastrofalna! Možete zamisliti koliko se kreativnost potiče u školi
kada je satnica likovnog i glazbenog odgoja svedena na jedan sat tjedno. Time stječemo dojam
da u našem društvu kreativnost nije poželjna.
S druge strane, još je jedan paradoks prisutan u
našem školstvu, a to su testovi inteligencije. Inteligencija se još procjenjuje samo na razini verbalnonumeričkih sposobnosti.
Pitam se gdje su nestale ostale ljudske sposobnosti. Naime, još je 1983. godine Howard
Gardner utemeljio teoriju multiplih inteligencija,
smatrajući da ne postoji samo jedna inteligencija. Gardner u svojoj kognitivno-kontekstualnoj
teoriji govori o sedam odvojenih ljudskih karakteristika koje je nazvao sedam inteligencija. Ako
znamo da postoje tjelesna, lingvistička, vizualnospacijalna, matematičko-logička, glazbena, interpersonalna i intrapersonalna inteligencija, kako
možemo pričati o samo jednoj vrsti inteligencije?
7
Može li istarska tradicionalna glazba biti in?
Primjerci iz serije grafika koja je nastala nakon „fešte” u Žejanama. Posude za jednokratnu upotrebu napravljene od stiropora, s kojih su
posjetitelji jeli kuhani kupus s kobasicama, Noel je odnio kući. Nakon što je na posudice na kojima su ostali urezi noževa i vilica utrljao boju
te je otisnuo na papir, dobio je efekt sličan tehnici bakropisa. Iz grafika se, tvrdi Noel, može očitati temperament ljudi pri ritualu hranjenja,
kao i primjerice u rukopisu. Tako se razlikuju ljudi koji nježno i suptilno režu, a na posudama ostavljaju jedva vidljive tragove, od onih koji
energično i snažno režu te na posudama ostavljaju jake linije.
tÀJSPKTJKBWOPTUJQP[OBUQPKFEOPNNPäEBJOBK
[BOJNMKJWJKFN HMB[CFOPN GFTUJWBMV V *TUSJ CF[
JOTUSVNFOBUB
Zanimanje ljudi za kategoriju ozbiljne glazbe usmjereno je gotovo samo na klasična djela
seriozne glazbe koja su nastala krajem 18., u
prvom dijelu 19. te, iako rjeđe, u drugoj polovici
19. stoljeća. Osnovni pravci glazbe 20. stoljeća ekspresionizam, neoklasicizam i tzv. glazbena
avangarda, posebno elektronska, konkretna glazba te tzv. novi zvuk - ne izazivaju nikakvu pozornost šire populacije. Zato gotovo sa sigurnošću
možemo ustvrditi da poklonici ozbiljne glazbe
nisu nikako ili su samo informativno bili upoznati
s njima. Ljubitelji ozbiljne glazbe dijelom pokazuju
naglašeniju sklonost tradicionalnoj, tzv. klasičnoj
glazbi 19. stoljeća koja ima karakteristike lake,
odnosno popularne glazbe ondašnjeg vremena.
Upravo zbog takve realnosti, a i činjenice da
glazbu može izvoditi svatko te da nema potrebe
za skupim glazbenim instrumentima, shvatio
8
Kreativnost u školama
je katastrofalna! Možete
zamisliti koliko se kreativnost potiče u školi kada
je satnica likovnog i glazbenog odgoja svedena na
jedan sat tjedno.
sam da glazbalo može biti bilo koji predmet. U
tradicijskom kontekstu nastala je nužnost, s obzirom na to da nije bilo novca za kupnju glazbala.
to je ograničenje rezultiralo kreativnošću kojom
se niz predmeta koristio za proizvodnju zvukova,
uključivši i vlastite glasovne mogućnosti.
Vraćajući se jednostavnosti, komunikativnosti i nepretencioznosti muziciranja na neinstrumentima, želi se potaknuti nova kreativnost,
kao izraz današnjeg vremena. Termin neinstrumenti odnosi se na niz elektroničkih, analognih i
akustičkih naprava koje se iznimno rijetko koriste
u glazbi, a u sebi sadrže cijelu paletu zvukova. Tu
su kućanski uređaji i predmeti poput pribora za
jelo, miksera, lonaca, dječjih igračaka, alata poput
kliješta, čekića, škara, češljeva, ključeva, čavala i
slično. „Ready-made” glazbala su, primjerice, lijevak koji služi kao rog ili konzerva pričvršćena na
metli sa žicom kao trzalačko glazbalo, baš kao i svi
predmeti koji nalikuju i proizvode zvuk analogno
postojećim glazbalima. Na taj način, ishitrena
podjela između tradicionalne i suvremene glazbe,
ruralnog i urbanog, mladog i starog, europskog i
neeuropskog, postaje sasvim nepotrebna. Istodobno se želi naglasiti važnost nematerijalne kulture
u smislu vještine, znanja i njezina širenja među
zainteresiranima. Baš zato sam osmislio susret
Fešta pres štrumienti u Lindaru pokraj Pazina.
t,BLWPKFCJMPJTLVTUWPPSHBOJ[JSBUJ'FÝUVQSFT
ÝUSVNJFOUJ ,PMJLP OBN KF QP[OBUP TUBMJ TUF T
PSHBOJ[BDJKPN
Odustao sam od organiziranja iz koncepcijskih razloga. Prijetila je opasnost da Fešta pres
štrumienti postane zamjena za lindarsku pučku
feštu Mohorovu. Lindarci tada nisu bili spremni
na avangardnije koncepcije prezentacije te su se
zadovoljavali tradicionalnom, ali već nadiđenom
koncepcijom u kojoj se s jedne strane nalazi pozornica i aktivni izvođači, a s druge pasivna publika. Odustao sam od takve koncepcije i nisam
organizirao susret. Namjeravam takav susret organizirati u skoroj budućnosti, no imat će novu,
suvremenu koncepciju.
Noel izvodi tradicijsku istarsku glazbu u društvu
prijatelja na jednom susretu
t6TUSVʊOJNLSVHPWJNBQPTUPKJPESFÿFOBEP[B
[BCSJOVUPTUJ V QPHMFEV PʊVWBOKB USBEJDJPOBMOF
HMB[CFV*TUSJ,BLWPKFUWPKFNJÝMKFOKF
Svaka grupa, regija ili država preferira vrlo
prepoznatljive kulturne oblike koje potom imenuje baštinom. Ovi su oblici izraziti, karakteristični
samo za taj kraj te se razlikuju od oblika u nekom
drugom kraju. Tako su i sopele ili roženice neupitan i reprezentativan dio „službene” baštine Istre,
iako je u prošlosti to bio rijedak instrument i malo
ga je ljudi znalo svirati. No, „službenu” baštinu
Istre zasigurno ne čine i različiti glazbeni oblici
sjeverne Istre, na granici sa Slovenijom, iako je
njihov utjecaj zamjetan. Dakle, očito je da se konstrukt koji zovemo baštinom razlikuje od pojma
kulture. Štoviše, on nerijetko obiluje i sitnim ili
manje sitnim neistinama i prevarama. Tekstovi
o kulturnoj baštini Istre, naročito oni popularni,
prezentiraju sopele, kanat na tanko i debelo kao
nešto karakteristično baš za Istru, a zapravo stvari
stoje drukčije.
9
Može li istarska tradicionalna glazba biti in?
Često sam svirao i pjevao s ljudima u njihovoj prirodnoj
sredini, daleko od pozornica i vježbaonica.
Svirka na gajdama na kulturnoj manifestaciji
Pod Ćoricu u Kršanu, 2011. godine
pod nazivom Kada je lačno muči,
"
kada je sito škiči"
tÀUPNJTMJÝPTQPKVVSCBOFJUSBEJDJPOBMOFHMB[CF Pojam postmodernizam je još uvijek složen
i proturječan, različito tumačen i sporan. U
nedostatku boljeg termina on determinira jedno
uopćeno, široko civilizacijsko i kulturno obilježje
današnjice. Pozivajući se na tradiciju i vraćajući se
korijenima, on uključuje i dopušta različite varijacije, imaginacije, fikcije i eksperimente pri glazbenom stvaranju. Cijela današnja, novija epoha
traganja za korijenima i stvaranja glazbenih djela
na tradicionalnim vrijednostima prozvana je
postmodernizmom, tj. postmodernom glazbom.
Novo uzdiže staro, a staro i dalje živi u novom. Novo predstavlja otkupljenje starog na kojem se temelji. Novo tada poprima druge dimenzije i zauzima novi odnos prema tradicionalnom.
Vraćanjem u prošlost i recikliranjem tradicionalnih stvaraju se nove vrijednosti. Činjenica je da je
tradicijska glazba živa tradicija, što podrazumijeva konstantnu izloženost transformacijama, modifikacijama, dinamikama i utjecajima različitih
faktora.
10
t7SBʉBÝMJTFV*TUSVOBLPOTUVEJKB Ja se ne vraćam u Istru, ja sam u Istri stalno
prisutan. Nekoliko godina živio sam u Rijeci, a
posljednje godine studija svakodnevno sam putovao vlakom u Rijeku i natrag. Kada se povede
pitanje o studiranju, gradovima i fakultetima,
često spomenem da bih, da je fakultet bio u Pazinskim Novakima, ondje studirao. Na svakom je
fakultetu moguć vlastiti razvoj koji ovisi o nama
samima, o tome koliko smo otvoreni i koliko si
želimo otvarati prozore. Mladi često očekuju
da će profesori poticati njihov razvoj i odraditi
ono što moraju sami. Tako se mnogi razočaraju.
Trenutačno sam doktorand na poslijediplomskom
doktorskom studiju etnologije i kulturne antropologije u Zagrebu.
… ishitrena podjela
između tradicionalne i
suvremene glazbe, ruralnog i urbanog, mladog i
starog, europskog i neeuropskog, postaje sasvim
nepotrebna.
Atelijer Noela Šurana
t ɇFTUP TF HPWPSJ P PEMKFWV NP[HPWB PEOPTOP
PEMBTLVNMBEJIJLWBMJUFUOJIMKVEJJ[*TUSF,BLP
HMFEBÝOBUVQPKBWV
Vezano uz odljev mozgova spomenut ću poslovicu koja je u Istri vrlo česta: „Ni tamo se tovari
s klobasicami ne sapinju.” Živimo u idealnom geografskom prostoru, a toga nismo ni svjesni. Primjerice, Venecija nam je udaljena dva sata vožnje, a
svake druge godine ondje se održava najprestižnija
smotra suvremene umjetnosti na svijetu La biennale di Venezia-esposizione Internazionale d'arte.
Tko zna za to? Bolje da i ne pitam tko odlazi na
tu venecijansku smotru. Moramo prestati kukati i
očajavati nad svojom sudbinom. Okrenimo se oko
sebe i krenimo stvarati - sve je oko nas, samo to
treba osvijestiti!
Moramo prestati
kukati i očajavati
nad svojom sudbinom. Okrenimo
se oko sebe i
krenimo stvarati
- sve je oko nas,
samo to treba
osvijestiti!
11
> Ana Milovan
FOTOGRAFIJA: Arhiva Udruge Zora, Marine Damjan i Ivane Sučić
Zora tim
„Ne trebaš hodati po vodi,
ne moraš biti bolji od drugih,
nemaš ništa više od onog
što svi ostali imaju,
ali ono što čini razliku,
djela su kojima kod drugih
ostavljaš svoj trag”...
...piše na poleđini crvene volonterske knjižice.
Imate je pravo zatražiti od svog organizatora volontiranja kao pisanu potvrdu za svoje uloženo vrijeme, trud, znanje i vještine, a može vam poslužiti
i kao dokaz u kandidaturi za Državnu nagradu za
volontiranje. Priznanje je to koje se u Republici
Hrvatskoj dodjeljuje jednom godišnje u kategoriji
fizičke osobe – volontera/ke i pravne osobe – organizatora volontiranja. Na Međunarodni dan
volontera, 5. prosinca, nagradu su prošle godine
primili gospođa Mira Dajčić iz Zagreba, jedna od
inicijatorica i idejnih tvoraca Hrvatske udruge za
Alzheimerovu bolest, te čakovečka Udruga Zora.
„Udrugu Zoru osnovali su volonteri pa bez njih ne
bi bilo ni Zore”, kaže Marina Kolar, izvršna direktorica Udruge. Tijekom 2011. godine 87 volontera
sudjelovalo je u javnim akcijama, prevodili su, lektorirali, dizajnirali, bili vršnjački edukatori... Na
razne su načine, ustupajući svoja znanja i vještine,
pomogli razvoju zajednice te volontirali čak 1109
sati! Kolar ističe da je interes za volontiranje velik, no ne mogu primiti sve jer svakom pojedincu
žele pružiti pozitivno iskustvo. „Kod nas nema
nekog profila prema kojem bismo volontere mogli razvrstati, ali još je pravilo da ima mnogo više
volonterki. Zajedničko im je da žele bolje za sebe i
Akcija izrade bedževa o volontiranju koja je provedena u sklopu Zorine inicijative mladih „Dobro biram volontiram”
12
svoju lokalnu zajednicu te dugo ostaju motivirani
i uključeni u neki volonterski program ako se s
njima postupa u skladu s pravilima Menadžmenta
volontera.” Kolar kaže da mnoge organizacije
ne znaju kako uključiti volontere, iako postoji
potreba za njihovim angažmanom. Zora ih, očito
je, zna uključiti i zadržati. Nesebičan, sustavan i
promišljen pristup volonterima ono je što Zoru
razlikuje od ostalih organizatora volontiranja,
a njihove volontere čini jednima od najboljih u
županiji te je tako Zorina volonterka Dijana Miri
Kontrec proglašena jednom od najvolonterki
Međimurske županije.
Dijana se, vjerujem, kao i većina volontera
susrela s pitanjima poput: „Volontiraš? Nisi valjda
luda da radiš džabe?” Volonteri će se složiti da je
razlog takvih reakcija u neinformiranosti naše
zajednice, u čemu veliku ulogu igraju i mediji.
Marina Damjan (pisano izvještavanje), Željka
Kovačević (televizijsko izvještavanje) i Ivana
Sučić (radijsko izvještavanje) u svojim su se novinarskim radovima bavile volontiranjem te su
tako pridonijele razvoju svijesti o važnosti volontiranja. Nagrađene su Novinarskom nagradom
Europske godine volontiranja (2011.)1. Kako piše
u obrazloženju nagrade, Željka Kovačević je,
1
Dodijelila ju je delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike
Hrvatske i Hrvatskom mrežom volonterskih centara.
13
Pod povećalom zbog volonterstva
djelujući u sklopu udruge Fade in, obradila više
priloga o volontiranju u kojima je javnosti prezentirala rad volontera i volonterskih udruga diljem
Hrvatske, naglašavajući važnost njihova djelovanja kako za pojedince, tako i za samu zajednicu.
Članci Marine Damjan ocijenjeni su najboljima jer su u najvećoj mjeri prenijeli duh i problematiku volontiranja. Kako kaže, na lokalnoj razini novinarstva priče dolaze same, a volontiranje je
bila jedna od njih. „Kolegica s posla mi je proslijedila vijest o razmjeni mladih u Bujama i otišla
sam napraviti kraći članak. No, ondje sam saznala
da očekuju nove volontere iz raznih zemalja i to se
pretvorilo u nekoliko odlazaka u Buje i okolicu,
razgovore s volonterima i lokalnim ljudima, iz čega
se razvila priča o Bujštini kao maloj sredini s više
EVS volontera iz inozemstva. Istodobno sam na
Marina Damjan
Dobitnice Državne nagrade za volontiranje
Volontiranjem dobivaš priliku raditi stvari koje voliš,
uvijek isprobavaš nešto novo jer nije ograničeno na
životnu dob. Marina Damjan
Ivana Sučić
jednom portalu pisala o obrazovanju i povezanim
načinima učenja, a volontiranje je svakako jedno
od njih.” Marina je kao srednjoškolka i sama bila
volonterka jedne civilne organizacije, a na fakultetu je volontersko iskustvo stjecala u studentskim
udrugama te u kampovima u Belgiji, Ukrajini i Kosovu. „Nekad je to bio čisti volonterski
angažman posvećen drugim ljudima, a više puta
stjecanje radnog iskustva. Volontiranjem dobivaš
priliku raditi stvari koje voliš, uvijek isprobavaš
nešto novo jer nije ograničeno na životnu dob
i nema obaveze radnog odnosa.” Budući da joj
natječaj omogućuje i odlazak u bilo koju zemlju Europske unije, otputovat će u Poljsku, gdje
će pisati novinarske radove o EVS volonterima
i jednoj organizaciji koja se bavi zapošljavanjem
mladih tako da ih doslovno educira za tražena
zanimanja, što kod nas ne postoji osim u obliku
rijetkih radionica, otkrila nam je Marina dodajući
da je nagrada potiče da i dalje traži ono pozitivno
dok piše i slika, ali i da se sama angažira.
Ivana Sučić još je jedna novinarka, ali i volonterka koja svoj medijski prostor puni vedrim
pričama. „U svom se radu uvijek trudim pratiti
pozitivne teme i priče koje će, u mom slučaju,
slušatelje, posebno mlađu generaciju, potaknuti
na nešto dobro ili barem da o tome razmišljaju.
A priče o volonterima i volonterskim akcijama
diljem Hrvatske, ali i izvan naših granica, upravo
to bude u nama. Osim toga, smatram da je moja
dužnost upoznati slušatelje s tim ljudima koji daju
sebe da bi cijela zajednica napredovala”, kaže Marina dodajući kako misli da se u hrvatskim medijima još nedovoljno i poprilično površno govori
o volontiranju. Smatra da je upravo to što je temi
ozbiljnije pristupila te način na koji je izvještavala
razlikuje od drugih novinara koji su nas o volonterstvu izvještavali putem radijskih valova. „Kratka vijest nije dovoljna, ljudima treba pokazati
tko su volonteri, koji su sve oblici volontiranja,
zašto i oni mogu imati korist od toga, ukazati im
na sve promjene u društvu zahvaljujući razvoju
volonterstva... U takvim pričama treba ustrajati,
87 volontera je tijekom 2011. godine u Udruzi Zora volontiralo
čak 1109 sati!
pogotovo u našoj zemlji gdje i dalje postoje ljudi
koji smatraju da su volonteri budale koje bez veze
troše svoje vrijeme. A budućnost razvoja zemlje na
svim područjima nezamisliva je bez volonterstva”,
objasnila je Marina dodajući da je malo novinara
koji će zaista pratiti volonterske priče i o njima izvijestiti javnost.
Kako neki volonterstvo smatraju neobičnim,
neka i ovaj članak ima neobičan kraj. Sretna sam
što sam imala priliku kontaktirati s osobama koje
prepoznaju važnost i vrijednosti volontiranja,
zbog čega im je i odano priznanje. Sretna sam i što
smo ovaj broj odlučili posvetiti upravo toj temi i
što se novinari 3ske i inače (i to volonterski) bave
ovim fenomenom. Za kraj ću citirati jednu kolegicu volonterku, Bernardu Privsek, čiji članak 2
preporučujem za čitanje (naravno, nakon što
pročitate 3skuJ): „Da, kreten sam što volontiram,
volontirat ću i dalje, hvala na pažnji!”
2
14
http://szssplit.hr/volonterizam-kretenizam/11475/
15
FOTOGRAFIJA: Arhiva Facebook Puljana Humanitaraca
> Lara Radošević
Prije nego što sam se bacila na posao
istraživanja za 3sku, dobila sam naputak da će broj koji držite u rukama (ili
čitate na ekranima svojih računala) biti
Manifestacija na pulskoj Portarati - besplatno su
podijelili više od 400 kila friških srdela
Svaka od njih funkcionira na različite načine, ali s
istim vrijednim ciljem - pomoći ljudima kojima je
to potrebno! Pa krenimo...
Crveni križ Pula (CK Pula)
Prije pisanja članka kontaktirala sam Crveni križ
Pula kako bih od njih dobila prave dojmove i informacije iz prve ruke, no oni su, kao i uvijek, imali
pune ruke posla pa sam ih bez mnogo oklijevanja
ostavila da nastave svoj rad. Naime, zbog niskih
temperatura bili su angažirani u prihvatilištu
za beskućnike gdje nisu zbrinjavali samo Puljane, nego i osobe iz Umaga, Poreča i okolice Pazina. Složit ćemo se da je glavni prioritet pomoć
potrebitima pa ćemo se ovaj put samo ukratko
upoznati s radom te iznimne udruge.
CK Pula je udruga za promicanje humanitarnih ciljeva i provođenje akcija od opće društvene
koristi koja djeluje na osnovi misije i načela Među16
posvećen volonterima i njihovim djelima. Stoga smo vas odlučili
upoznati s radom jedne velike organizacije poput Crvenog križa
i jedne male, ali ne zato i manje vrijedne - Facebook Puljani Humanitarci.
Literatura:XXXċIVNBOJUBSDJDPNtSB[HPWPST%BWPSPN#PÝOKBLPNWPEJUFMKFN'#1VMKBOB)VNBOJUBSBDBtIUUQXXXDSWFOJLSJ[QVMBISJOEFYQIQ JE
narodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Dakle, djeluje u sklopu ;BLPOB P
)SWBUTLPN$SWFOPNLSJäV//
kojim
se uređuju javne ovlasti, djelatnosti i financiranje Hrvatskog Crvenog križa kao nacionalnog
društva Crvenog križa na teritoriju Republike
Hrvatske te uvjeti i način uporabe i zaštite znaka i naziva Crvenog križa. Hrvatski Crveni križ
u svome radu ostvaruje humanitarne ciljeve i
zadaće na području zaštite i unapređenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnog
odgoja te se zalaže za poštovanje međunarodnoga
humanitarnog prava i zaštitu ljudskih prava.
Poput svake velike organizacije njihovi su ciljevi,
kao i pravila funkcioniranja i financiranja, jasno
određeni. Osnovni su ciljevi Hrvatskog Crvenog
križa, pa tako i pulskog, ublažavanje ljudskih patnji, a osobito onih izazvanih oružanim sukobima,
velikim prirodnim, ekološkim, tehnološkim
i drugim nesrećama, s posljedicama masovnih
stradanja i epidemijama, doprinos unapređenju
i zaštiti zdravlja, prevenciji bolesti i podizanju
zdravstvene i ekološke kulture građana, poticanje i
unapređenje solidarnosti, promicanje volonterstva
i međusobnog pomaganja te socijalne sigurnosti
građana.
Što radi CK Pula?
Ovo su programi koje provodi CK Pula: Dobrovoljno davalaštvo krvi, Služba traženja, Socijalni program, Mladež Crvenog križa, Zdravstveno
preventivni program i Prva pomoć. Svaki od tih
programa je neizmjerno važan i temelji se na dobroj volji, entuzijazmu i suradnji iznimnih ljudi.
Kako je ovaj broj posvećen volonterima, valja
istaknuti da uz stalno zaposlene velik doprinos daju i volonteri koji se u rad CK Pula mogu
uključiti na razne načine, primjerice kao eduka-
tori, pomoć u skladištu Crvenog križa, članovi
interventnih timova za slučaj velikih nesreća i
katastrofa, ispomoć u pripremi i podjeli humanitarne pomoći, administrativne pomoći, pomoć u
organizaciji i obilježavanju manifestacija, mogu
sudjelovati u socijalno-zdravstvenim akcijama, u
realističnom prikazivanju ozljeda te u natjecanjima prve pomoći. Iz Zakona o volonterstvu, volontiranjem se smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se
obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge
osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe
bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili
potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno
volontiranje. Tko želi pomoći, to svakako može uz
CK Pula.
17
Ta mala, bezimena i nezapamćena djela dobrote i ljubavi
FB Puljani Humanitarci
Nakon ovako složene organizacije (kojoj nije
dovoljno posvetiti samo dvije stranice), upoznat
ćemo vas s FB Humanitarcima. Da bih se što detaljnije upoznala s organizacijom, stupila sam u
kontakt s predstavnikom Facebook Puljana Humanitaraca %BNJSPN #PÝOKBLPN, a kako sam
kasnije doznala, osnivačem i voditeljem svih Facebook grupa koje djeluju u šest gradova u Hrvatskoj: Puli, Rovinju, Zagrebu, Splitu, Osijeku i
Varaždinu. Jedan kratak i neformalan razgovor s
Damirom bio je dovoljan da mi rad ovih divnih
ljudi izmami osmijeh na lice. Nadam se da će se to
dogoditi i vama!
Damirovim riječima, ni ne pomišljaju o odustajanju od širenja svojeg pozitivnog djelovanja.
Ponosno naglašavaju da su oni jedna od rijetkih
ekipa koja se sama financira - sami pokrivaju sve
svoje troškove, ne primaju novčane donacije i
dosad nisu primili niti kune ičije pomoći, ali je od
nikoga nisu ni tražili.
U nastavku slijedi razgovor s Damirom koji
mi je ukratko prenio svoja iskustva te se nadam da
će i na vas, mlade ljude, ostaviti jednako snažan
dojam kao i na mene.
sredstvo komunikacije između svih članova. Ne
ovisimo ni o kome i koliko god napravimo, nismo
pod pritiskom. S druge strane, teško je bez financijskih poticaja jer su troškovi sve veći, pogotovo zato što radimo na području šest gradova
bez ijedne kune pomoći, a pomoć nije bazirana
samo na području grada u kojem određena grupa
djeluje, nego se grupe međusobno pomažu, organiziraju se zajedničke donacije, šalju se paketi,
bijela tehnika, čak i namještaj, a sve to na kraju
sami plaćamo.
t,BLPTUFEPÝMJOBJEFKVEBQPLSFOFUFKFEBOUBLBW
QSPKFLU +FMJWBTOFÝUPQPTFCOPQPUBLOVMPOBUP
t+FTUFMJ[BEPWPMKOJPEB[JWPNWPMPOUFSB ,PKBKF
OKJIPWBEPCOBTUSVLUVSB
Najmlađi aktivni član ima šest godina, a troje
aktivnih imaju 88. Mi nismo klasični volonteri
koji imaju određeno radno vrijeme i mjesto pa se
određeni broj sati volontira. Uvijek može i bolje,
ali s obzirom na to da je od same ideje prošlo godinu i pol, Facebook Humanitarci danas djeluju
LPOLSFUOPVHSBEPWBQPNPHMPTFPCJUFMKJNB
na području cijele zemlje, 3 sigurnim kućama u
Istri, 5 dječjih domova u Hrvatskoj itd. Svaki mjesec imamo humanitarca mjeseca, svoju himnu,
službenu web stranicu, manje sponzore, medijske
pokrovitelje, imamo stalnu radioemisiju na HRT
Radio Puli jednom mjesečno, imamo reklamu
koja se vrti na svim HRT radiopostajama u Hrvatskoj. Kroz naš rad prošlo je nekoliko osnovnih
škola, održana su brojna predavanja po osnovnim
školama na temu volonterstva, humanosti i darivanja. Uključeni su i brojni sportaši - NK Istra
1961, NK Uljanik, KN Demoni iz Pule te support
Twin Horn MC kluba s kojim redovno surađujemo.
Dakle, kroz naše aktivnosti je prošlo mnogo ljudi,
ali i puno djece. Inače su i sva naša djeca aktivni
humanitarci te sudjeluju u odnošenju donacija socijalno ugroženim obiteljima kojima pomažemo.
Jedan dječji osmijeh ili jedno veliko hvala od nekoga kome
smo pomogli, a da ne spominjem i nečije suze radosnice,
nama su dodatni poticaj da nastavimo to što radimo.
Grupa o kojoj govorim osnovana je i službeno
otvorena 2. rujna 2010. godine pod imenom
Facebook Puljani Humanitarci i zajedničkim
sloganom: .PWF JU 1PLSFOJ TF
. Svrha je bila
okupiti što je moguće više ljudi dobre volje, davno
zaboravljenih prijatelja iz djetinjstva i vremena
odrastanja, vratiti duh zajedništva, druženja, a
s obzirom na sve teže socijalno stanje u našem
društvu, svrha je bila i konkretno pomagati ljudima. Po principu puno sitnica čini veliku stvar
vrlo je brzo okupljena baza volontera. Ljudi koji
su sve svoje slobodno vrijeme posvetili pomaganju
drugima te marljivo sakupljajući sitnicu po sitnicu
24 sata na dan, počeli su nositi i prve donacije te
konkretno pomagati socijalno najugroženijim
obiteljima našega grada. Naravno, dobra volja
ove skupine entuzijasta nije se zadržala samo na
gradu Puli, nego se polako proširila izvan okvira
grada, pa i županije. Rovinjci su hrabro odlučili
slijediti primjer divne prakse i osnovali svoju
grupu Humanitaraca, a njih su slijedili i ostali
gradovi diljem Hrvatske pa grupa sada djeluje u
čak šest gradova, međusobno si pomažući i, prema
18
Facebook je najmoćnije sredstvo komunikacije u svijetu. Može okupiti nekoliko tisuća ljudi u
kratkom vremenu. Vrlo jednostavan, praktičan i
svima dostupan oblik komunikacije. Moguće je
zajednički i javno se dogovarati o svemu. Danas
je svijet bez društvenih mreža nezamisliv. Ljudi
su se otuđili, povukli u sebe i svoje probleme te
sam želio učiniti nešto da se to promijeni. Zato, uz
konkretnu pomoć ljudima, prakticiramo i privatna druženja među članovima, organiziramo fešte
zajedno s našom grupom u Rovinju koja nam je
najbliža.
t4NBUSBUFMJEBKFUPÝUPEKFMVKFUFJTLMKVʊJWPOB
UFNFMKV WMBTUJUF NPUJWBDJKF J EPCSF WPMKF NJNP
TUSJLUOPVSFÿFOJIQSBWJMBLBLWBJOBʊFQPTUPKFV
GPSNBMOJNPSHBOJ[BDJKBNB
QSFEOPTUJMJWBTUP
QPOFLBEVTQPSBWB
Sve ima svoje prednosti i nedostatke. S jedne
strane nam je olakšan rad jer ne podliježemo nikakvim administrativnim stegama, propisima,
koristimo vlastite resurse, prostor za skladištenje,
osobne automobile, mobitele te Facebook kao
t .JTMJUF MJ EB TV NMBEJ EPWPMKOP JOGPSNJSBOJ
P WBÝJN BLDJKBNB 0EB[JWBKV MJ TF V [BEPWPMKB
WBKVʉFNCSPKV
Mladi su više nego informirani, pogotovo
putem naših grupa i osobnih profila na Facebooku.
t4NBUSBUFMJEBTVMKVEJJVPWBLPUFÝLJNWSFNFOJNBTQSFNOJOBPESJDBOKBSBEJQPNPʉJQPU
SFCJUJKJNB ,BLWPKFWBÝFJTLVTUWP
Mi smo dokaz da su ljudi spremni pomoći, no
morate im se prilagoditi i raditi onako kako im
paše. Dakle, donacije primamo po pozivu u svako
doba dana i noći, radimo sedam dana u tjednu po
24 sata na dan. Jedino tako se može opstati. Danas
je teško djelovati i u jednom gradu uz financijski
poticaj neke institucije, a kamoli u toliko gradova
samo uz osobna sredstva i dobru volju. Time i ovaj
naš uspjeh ima veliku težinu.
t ,PKB WBT KF TJUVBDJKB QPTFCOP EJSOVMB V SBEV
NPäEB WBT J EPEBUOP NPUJWJSBMB OB EBMKOKJ BO
HBäNBO Svaka je priča za sebe. Osobno sam bio na
WJÝFPEEPOBDJKBJTWBLBKFUVäOBMKVETLBQSJʊB
i sudbina posebna. S obzirom na to da pomažemo
najtežim socijalnim slučajevima, bolesnima, invaMJEJNB UF EB TNP QPNPHMJ WJÝF PE EKFDF UP KF
jako teško podnositi i sa psihološkog aspekta jer
sve ostavi traga i na nama. Jedan dječji osmijeh ili
jedno veliko hvala od nekoga kome smo pomogli,
a da ne spominjem i nečije suze radosnice, nama
su dodatni poticaj da nastavimo to što radimo.
t ÀUP CJTUF äFMKFMJ QPSVʊJUJ NMBEJNB LPKJ ʊJUBKV
PWBK NBHB[JO WFʉJOPN TV UP VʊFOJDJ TSFEOKJI
ÝLPMB
EBCJTUFJIQPUBLOVMJOBWPMPOUFSTUWPJPTWJKFTUJMJJNWBäOPTUJMKFQPUVWPMPOUJSBOKB
Najljepše u čovjekovu životu su njegova mala,
bezimena i nezapamćena djela dobrote i ljubavi...
...i tako je Damirova divna poruka zasluženo
postala naslov ovoga članka. Ovi ljudi iz dana u
dan, ustrajno i nepokolebljivo, darujući svoje vrijeme i volju te pomažući nepoznatima su ono što
bismo svi mi trebali biti - „promjena koju žele vidjeti u svijetu“ (Gandhi).
Zasigurno, svakome je dano paliti mala svjetla.
Jednostavan pokret ruke, osmijeh, pogled,
neka riječ, misao, i prisutnost sama,
može upaliti malo svjetlo. (S. Lice)
19
> Ina Kihli
FOTOGRAFIJA: Ina Kihli
Obalna potkovasta utvrda Monte
Grosso nalazi se na istoimenom
brežuljku u Štinjanu (Debeli vrh,
Brdina) na 67 metara nadmorske
visine, iznad uvale Žunac (Zonchi) na lokaciji stare histarske
gradine.
Urušeni dio utvrde
20
21
Utvrda Monte Grosso
Korov niče iz svake fuge
Vanjsko pročelje utvrde
Urušeni zid
22
1SWB GB[B HSBEOKF VUWSEF QPʊJOKF PLP HPdine izvedbom Martello tornja promjera 10 m s
fiksnim drvenim mostom prema projektu ing. V.
Domaszewskog. Oko 1845. godine izveden je i podizni most. Povećanjem dometa topništva dopunjavao se i obrambeni sustav grada pa je tako od
EPHPEJOFOBMPLBDJKJ#SEJOBTBHSBÿFO
dvoetažni segmentni pulski toranj promjera 45 m
s unutarnjim kružnim dvorištem i prednjim tambur dvorom, a Martello toranj je ostao integriran
u središtu dvorišta kao reduta nove utvrde. Radove na utvrdi izvodio je građevinski poduzetnik
iz poznate obitelji kamenoklesara Josef Valle, a
nadzirala ih je inženjerska inspekcija iz Venecije.
Da bi se omogućio dovoz teških tereta do utvrde,
sagrađene su i nove prometnice, povezane s molom
u uvali Zonchi. Godine 1859. oko utvrde je dodan
obrambeni nasip s topovima ispred tambur dvora
koji je dopunjen 1893. godine. Utvrda je 1914. godine pretvorena u skladište i prostor za smještaj
vojske i posade merzerske bitnice Monte Grosso
(sagrađene između 1902. i 1908. godine) koja se
nalazila u neposrednoj blizini utvrde, a 30-ih godina 20. stoljeća izvedena je i nova topnička bitnica
ispred utvrde. U svim fazama tvrđava je građena
tradicijskom tehnikom vidljivim kamenom iz lokalnih kamenoloma, obrambeni rov izdubljen je
u živoj stijeni, a nasipi su izvedeni u kombinaciji
zemlje i kamena. Utvrda je imala više etaža: podrum (u kojem se nalazila cisterna), zatim prizemlje
te kat i terasastu platformu (za smještaj topova s
parapetom obloženim santorin mortom koji je
skinut jer je u kasnijim fazama gradnje smatran
nepotrebnim).
Tužna priča devastacije utvrde počinje davne
1945. godine, bombardiranjem savezničkog zrakoplovstva 7. veljače, kada su zapaljene dvije
kazamate sa streljivom i srušen dio unutarnjih
zidova. U tambur dvoru utvrde je 1989. godine,
za Vodovod Pula, izvedena vodosprema od 1000
m³ za potrebe Štinjana, čime je devastiran dio
napuštene utvrde. Trenutačno je taj golemi kulturni potencijal napušten i u vrlo lošem je stanju,
izložen je pljački kamena i obrastao je u korov koji
konstantno uzrokuje dodatna urušavanja.
1PTKFUPN PWPH GBOUBTUJʊOPH PCKFLUB CBK
LPWJUBQSJʊBQVMTLJIGPSUJGJLBDJKBTFOBTUBWMKB
Trenutačno je taj golemi kulturni potencijal napušten
te je u vrlo lošem stanju - izložen pljački kamena i
obrastao u korov koji konstantno uzrokuje
dodatna urušavanja.
*ÝʊFLVKVʉJWJMFOKBLFJ[PCMJäOKFÝVNJDFPUQSBUJMJ
TNP [BMB[BL TVODB J TQPOUBOP [BNJTMJMJ KFEOV
äFMKVEBTFVUWSEJQSVäJOPWBQSJMJLB[BäJWPU
EPL KPÝ JNB OBEF Očito ova utvrda ima moć,
stvari su krenule nabolje, naša želja bi se mogla
ostvariti, a jedna od početnih opcija je projekt
Adrifort.
Kako smo saznali iz medija, nositelj projekta
Adrifort, apliciranog na natječaj EU u sklopu
IPA programa Jadranske prekogranične suradnje,
jest Regija Veneto uz Grad Pulu, Sveučilište Jurja Dobrile, Istarsku županiju i ostale pridružene
partnere. Tada smo otkrili i poveznicu s našim
istraživanjem - lokacije obuhvaćene projektom
odnose se na određena područja u Štinjanu,
preciznije %FCFMJ WSI, 7SI .VOJEB te 1SPÝUJOV
s pripadajućim kulturnim spomenicima: prethodno spomenutom utvrdom .ļĻŁIJ (Ŀļŀŀļ
s pripadajućom topničkom bitnicom, utvrdom
1łĻŁĮ $ĵĿĶŀŁļ, bitnicom 7ĮĹĺĮĴĴĶļĿIJ, utvrdom .łĻĶıIJ te topničkom bitnicom ;ļĻİĵĶ.
Cilj projekta je valorizacija prirodnog okoliša i utvrda kao dio kulturne baštine grada Pule te razvijanje novog turističkog proizvoda na štinjanskom
poluotoku.
U sklopu projekta planirana je izrada studije
valorizacije i uređenja okoliša, 3D snimke utvrde Monte Grosso, elaborat sigurnosti za posjetitelje te studije održivog razvoja fortifikacijskih
objekata. Predviđaju se i određene pozitivne i
dugoočekivane intervencije u prostoru, postavljanje klupa, koševa za smeće i rampi za vozila,
označavanje punktova info-pločama kod svake
Današnja slika utvrde - zapuštenost i korov
tvrđave, pješačkih i biciklističkih staza. Među aktivnostima projekta ističe se i uključivanje lokalnog stanovništva u realizaciju projekta, no nigdje
se ne spominju najveći prioriteti - struja i voda.
Potencijalni turistički proizvod projekta uključuje
razgledavanje utvrda brodicama za izlete te organizirane posjete kopnenim putem, uz promotivne
aktivnosti poput izrade publikacija, kataloga,
turističkih promidžbenih deplianta, web stranica
i slično.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da je zapravo
dugogodišnjim angažmanom proces promišljanja
nesigurne budućnosti pulskih tvrđava već započeo, inicijativama entuzijasta i udruga koje djeluju
na određenim lokacijama, no vrlo je pohvalno
da su napokon ovi iznimno važni objekti kulture
grada Pule privukli pozornost, dobili potporu
na višoj razini te da se razmatraju i u europskom
kontekstu.
Rezultate natječaja te eventualni početak
provedbe projekta Adrifort očekujemo u lipnju
ove godine. Dotad našim vjernim čitateljima
predlažemo da posjete napuštene tvrđave, otkriju
čari magične šumske atmosfere, uživaju u proljetnim blagodatima prirode i društva, ali i pokušaju
u nekoj od utvrda zamisliti još koju želju za bolje
sutra.
23
> Tina Vidulin
FOTOGRAFIJE: Denis Sgagliardi
S volontiranjem oprezno!
Riječ je o zaraznom ponašanju
koje može prerasti u kronično
te vama i drugima uljepšavati
život niz godina…
Sudionici volonterske akcije „Obilježavanje međunarodnog dana volontera 2011.”
24
25
Volonterski centar Istra
6/PWPJ[WKFÝʉFLBäFEBKFWPMPOUFSTUWPOBWJLB
TSDB J HSBÿBOTLB WSMJOB B OFÝUP WJÝF P UPK UFNJ
SFLMFTVOBN%BOJKFMB6TUJʉJ[0CJUFMKTLPHDFOUSB
*TUBSTLF äVQBOJKF J 4V[BOB #MBHPOJʉ J[ VESVHF
4VODPLSFUJ[1VMF
ŠTO JE TO VOLONTERSTVO?
Suzana Blagonić
MALI POJMOVNIK:
Volonter je, naravno, (super) osoba koja volontira.
Organizator volontiranja je (neprofitna) organizacija koja uključuje volontere u obavljanje nekih
aktivnosti i brine o dobrobiti svojih korisnika i
volontera.
Korisnik volontiranja je osoba ili organizacija koja
prima usluge volontera.
Zakon o volonterstvu kaže da je volontiranje
„dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda,
znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, /…/, bez postojanja uvjeta isplate novčane
nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi
za obavljeno volontiranje”. Malo manje suhoparno mogli bismo reći da volontiraš kada na neki
način pomažeš drugim osobama ili cijeloj zajednici, a da za to ne tražiš ništa zauzvrat. Također
je važno da te s tvojim volonterskim zadatkom
spojila neka neprofitna organizacija (npr. udruga
ili ustanova) koju se tada naziva organizatorom
volontiranja. To znači da, primjerice, podučavanje
susjeda korištenju interneta nije volontiranje
(iako je itekako lijepa i dobrodošla pomoć), a
podučavanje ljudi korištenju interneta u domu za
starije koji je tražio volontere baš za taj zadatak
jest volontiranje. Isto tako, nije volontiranje rad
bez novčane naknade (makar bio za nečiju dobrobit) koji ljudi ponekad moraju obaviti da bi profesionalno napredovali (učenička ili studentska
praksa, vježbenički staž i slično).
Uz sve to, vjerujemo da svaka osoba koja je
ikada volontirala ima i svoju dodatnu definiciju –
što sve njoj ili njemu znači volontiranje.
VOLONTERSKI CENTAR ISTRE
Danijela Ustić
26
Volonterski centar Istre (VCI – u ovom trenutku još neregistriran kao pravna osoba, nadamo
se tome u prvoj polovici 2012.) nastao je kao
zajednički projekt šest organizacija. Svrha osnivanja volonterskog centra je doprinos razvoju kulture volontiranja na području Istarske županije te
podizanje kvalitete života građana.
Volonterski centar promovirat će vrijednosti
volontiranja. VCI će inspirirati, motivirati i stimulirati interes prema volontiranju promičući na
pozitivan način dobrobiti volontiranja. Razmje-
VCI U BROJKAMA:
veći je broj udruga i institucija prijavljenih u
bazu u odnosu na razdoblje prije provođenja
projekta (o),
Po mnogim se zemljama organiziraju najraznovrsniji kampovi te, ako želiš i volontirati i
putovati, gotovo svatko može
pronaći nešto za sebe.
njivat će informacije o ponudi i potražnji volonterskih pozicija. Organizirat će obrazovne aktivnosti na području upravljanja volonterima i
volonterstvu uopće. Inicijativa za osnivanjem
Volonterskog centra u Istarskoj županiji predstavlja zajednička nastojanja većeg broja organizacija
i ustanova (Zelena Istra, Suncokret - Pula, ZUM,
Metamedij, Crveni križ Pula, Obiteljski centar IŽ)
koje kao dio svoje misije prepoznaju vrijednost
volonterskog rada te promoviraju uključivanje
građana u život zajednice. Tijekom 2010. godine
počeo je konkretniji rad na projektu centra te su uz
podršku i vođenje udruge Smart iz Rijeke definirani kratkoročni i dugoročni ciljevi te aktivnosti
Volonterskog centra. Na sastancima inicijative
koji su slijedili dogovoreno je da nositelj projekta
Volonterski centar Istarske županije bude udruga
Suncokret – Pula. Započelo se sa stvaranjem baze
organizacija zainteresiranih za uključivanje volontera, kao i podataka o potencijalnim volonterima. U 2010. provedena je jedna volonterska akcija
te je obilježen Međunarodni dan volontera, ideja
Volonterskog centra predstavljena je u lokalnim
medijima.
U 2011. projekt Volonterski centar Istarske
županije financijski su podržale Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i Istarska županija.
veći je broj osoba zainteresiranih za volontiranje u odnosu na razdoblje prije provođenja
projekta (o),
provedena je jednodnevna radionica o menadžmentu volontera za sedam organizacija,
konzultacijska sastanka i više telefonskih
razgovora s organizatorima volontiranja,
6 radionica „Volontiram!” u Puli, Pazinu, Rovinju i Labinu,
volonterske akcije, projekt je prezentiran
lokalnoj upravi i samoupravi, obrazovnim
institucijama, održan je okrugli stol te više
gostovanja u lokalnim medijima (radio i TV),
članci i oglasi u tiskanim medijima, obilježen
je Međunarodni dan volontera i sudjelovali
smo u akciji „Hrvatska volontira!”,
na uzorku od ispitanika utvrđeno je da
volontira oko 5% građana,
novije istraživanje na uzorku od gotovo studenata Sveučilišta u Zagrebu potvrdilo je
da volontira čak studenata, a njih svaki tjedan.
+FEOB PE BLUJWOPTUJ 7PMPOUFSTLPH DFOUSB KF J
PSHBOJ[JSBOKF BLDJKB LPKF QSJEPOPTF SKFÝBWBOKV
LPOLSFUOJI QSPCMFNBQPUSFCB V [BKFEOJDJ
PNPHVʉVKV VLMKVʊJWBOKF WFʉFH CSPKB WPMPOUFSB
SB[MJʊJUJI EPCOJI TLVQJOB J QSPĕMB UF QSPNPWJSBKVWPMPOUFSTUWP
U 2010. godini provedena je akcija „Želim
proći!” čiji je cilj bio ukazati na problem s kojim se suočavaju osobe s invaliditetom, roditelji
s malom djecom, djeca i drugi građani kada su
automobili nepropisno parkirani. U akciju su se
uključile udruge osoba s invaliditetom te 45 volontera. Tiskanje materijala za tu akciju financijski
je omogućila Zaklada za poticanje partnerstva i
razvoj civilnoga društva.
27
Volonterski centar Istra
POZIV
Sve zainteresirane za volonterski rad pozi-
U 2011. godini provedene su dvije volonterske akcije s ciljem promoviranja organizatora
volontiranja i vrijednosti volonterstva. U prvu je
akciju uključena talijanska srednja škola u Puli te
je 21 učenik te škole pripremljen i uključen u rad
s odraslim osobama s kombiniranim teškoćama.
U obilježavanje Međunarodnog dana volontera
uključeno je oko 32 volontera.
vam da posjete web stranicu www.pula.
org/volonterskicentar, pregledaju bazu
podataka te svoja pitanja pošalju na e-mail:
volonterskicentar@pula.org ili nazovu broj
telefona 092/304-2976 (uto, sri, čet: 9 - 12 h)
JESU LI MLADI ZAINTERESIRANI ZA
VOLONTERSTVO?
Mladi se danas više uključuju u volonterske programe posredstvom škola i fakulteta nego što je
to bio slučaj još prije nekoliko godina, no i dalje
se uglavnom radi o entuzijastičnim pojedincima koji se odlučuju za volontiranje ili jednako
entuzijastičnim starijim odraslima koji ih na to
nastoje potaknuti i organizirati.
Mladima su možda od redovitog volontiranja
zanimljiviji koncepti volonterskih radnih kampova ili volonterske službe koji povezuju volonterstvo s putovanjima ili boravkom u drugim
zemljama.
ZAŠTO VOLONTIRATI?
Volontiranje, kada je primjereno interesima i
sposobnostima volontera te dobro organizirano, može pozitivno utjecati na mnoga područja
nečijeg života: omogućiti nam upoznavanje novih
ljudi i stjecanje novih prijateljstava, učenje ili
vježbanje vještina koje mogu biti korisne privatno
ili profesionalno (od rezerviranja avionskih karata na internetu do timarenja konja, od ažuriranja
web stranica do usavršavanja komunikacije),
omogućiti ugodno/korisno/zabavno provođenje
slobodnog vremena, podići samopouzdanje, dati
osjećaj smisla, zadovoljstva, da smo uspješni i/ili
korisni (a ne samo lijepi i pametni ), može nam
biti dobra preporuka za budući posao, čak nam i
poboljšati zdravlje. Daješ sebe i gradiš sebe…
Iz perspektive korisnika ili organizatora
volontiranja i društvene zajednice, prednosti
kvalitetno vođenog volontiranja su veći osjećaj
solidarnosti i povezanosti među ljudima, poticanje građana na aktivno sudjelovanje, humani-
28
I TI MOŽEŠ POSTATI VOLONTER, SAMO
PRVO PROVJERI:
Radionica o volonterstvu u Pazinu
ziranje, oplemenjivanje ili veću dostupnost nekih
vrsta usluga, doprinos ekonomskom razvoju i demokratizaciji.
GDJE VOLONTIRATI?
Moguće je volontirati u različitim neprofitnim organizacijama kao što su udruge, javne
ustanove, vjerske zajednice, turističke zajednice
itd. S obzirom na šarolikost organizacija, raspon
mogućnosti za volontiranje u njima je vrlo velik,
barem teoretski. Poslovi koje volonteri obavljaju
mogu biti različiti – od pomoći u uredu (unosa podataka, telefoniranja, fotokopiranja, organiziranja
knjižnice…) ili organizaciji nekog događaja (odlaska u nabavu ili na dostavu, točenja sokova,
crtanja putokaza, fotografiranja…), preko čišćenja
okoliša, pomoći u učenju, igranja društvenih
igara s korisnicima, građevinskih radova pa do
prevođenja, popravka računala, istraživanja ili
drugih poslova za koja su potrebna vrlo specifična
znanja. Popis je stvarno beskrajan, bitno je samo
da se poslovi obavljaju za dobrobit druge osobe,
opću dobrobit ili pak pomoć općem funkcioniranju organizacije koja se na neprofitan način bavi
pružanjem pomoći različitim skupinama ljudi ili
razvojem zajednice.
.PäFTFWPMPOUJSBUJJVJOP[FNTUWV, u volonterskim kampovima (koji u pravilu traju oko
dva tjedna, a organiziraju se i u Hrvatskoj) ili na
dugoročnijim projektima, odnosno volonterskoj
službi (od nekoliko mjeseci do godinu dana). Za to
je potrebno biti punoljetan, a ostali kriteriji ovise
o svakoj pojedinoj organizaciji koja prima volontere. Najsigurnije je na volontiranje u inozemstvu krenuti preko posrednika – u Hrvatskoj je to
Volonterski centar Zagreb (XXXWD[IS
. Najčešće
volonter sam plaća prijevoz i manju naknadu (tzv.
participation fee – taj se novac dalje ulaže u razvoj
kampova ili organizacije), a ostale troškove pokriva organizator volontiranja.
Volontiranje u inozemstvu može biti odlična
prilika za jeftino putovanje, ali to ne bi smjela biti
jedina motivacija. Svako volontiranje sa sobom
nosi odgovornost prema zadacima koje dobrovoljno odabiremo, organizaciji koja računa na nas i korisnicima s kojima dolazimo u kontakt. Naravno,
treba biti odgovoran i prema sebi i ne dovoditi se u
situacije koje bi nam mogle biti neugodne (a ako bi
zapravo, kad si već u Grčkoj, radije lješkarila ispod
suncobrana na plaži nego bojila školsku zgradu na
+40, moglo bi ti biti prilično neugodno - da zamislimo nešto skroz benigno). Po mnogim se zemljama organiziraju najraznovrsniji kampovi te, ako
želiš i volontirati i putovati, gotovo svatko može
pronaći nešto za sebe.
KAKVI SU VAM PLANOVI ZA 2012.?
U 2012. godini planirano je VCI registrirati kao
pravnu osobu s jednom zaposlenom osobom na
pola radnog vremena. Provoditi već postojeće
aktivnosti, pretežno kroz projekt Podrška razvoju
volonterstva u Istri da bi se stvorili povoljni uvjeti
za razvoj kulture volontiranja.
*NBÝ MJ OBKNBOKF HPEJOB J QPTMPWOV
TQPTPCOPTU. Prije 15. godine dijete se može
uključivati u organizirane odgojno-obrazovne
volonterske aktivnosti koje su usmjerene tzv.
odgoju za volontiranje i pridonose cjelovitom
razvoju djeteta. Maloljetni volonteri i djeca
uključena u odgoj za volontiranje posebno
se štite i mogu volontirati samo uz pisanu
suglasnost zakonskog zastupnika. Punoljetni
volonteri moraju imati i poslovnu sposobnost
(sposobni su odlučivati sami o sebi).
Obavezan kriterij za volonterski rad s djecom
ili drugim osobama koje pripadaju nekoj osjetljivoj skupini stanovništva je da osoba OJKF
LBäOKBWBOB[BPESFÿFOBLB[OFOBEKFMB.
0TUBMF LSJUFSJKF [B WPMPOUJSBOKF PESFÿVKF
TWBLJPSHBOJ[BUPSWPMPOUJSBOKB[BTFCF, ovisno o vrsti aktivnosti u koje želi uključiti volontere pa ti kriteriji mogu biti vrlo različiti od
organizacije do organizacije ili čak unutar iste
organizacije za različite volonterske pozicije.
Kriteriji mogu biti više ili manje formalni i
fleksibilni, ovisno o potrebama organizacije
(i korisnika volontiranja), trenutačno otvorenim volonterskim pozicijama i osobinama te
vještinama potencijalnih volontera. Primjerice, ako je organizator volontiranja udruga
koja se bavi zaštitom životinja i treba volontera za hranjenje životinja, tražit će volontera koji nije alergičan na životinjsku dlaku
i dostupan je u određeno doba dana, no ako
se javi osoba zainteresirana za volontiranje
koja je alergična, možda će joj udruga moći
ponuditi volontersku poziciju organiziranja
skladišta s hranom. Ili, ako neka ustanova
traži volontere za provođenje slobodnog vremena s djecom, jednako dobrodošle mogu biti
osobe koje znaju plesati, slagati origami ili
igrati košarku.
29
> Jasmina Černeka
FOTOGRAFIJA: Julien Duval, www.hmvc.hr
Iako još vrlo mlada, ova neformalna mreža volonterskih centara posljednjih je nekoliko godina
iznimno uspješno promicala i razvijala volonterske aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Malim, ali važnim koracima Hrvatska
je mreža volonterskih centara u svijet volontiranja
dovela mnoge mlade, ali i starije osobe koje su prvi
put otkrile ljepotu i korisnost volontiranja te ispunjenje koje ono pruža.
TKO? ŠTO? ZAŠTO?
Četiri regionalna volonterska centra koja su osnovala HMVC su Volonterski centar u Zagrebu,
Rijeci (SMART), Splitu (Udruga MI) i Osijeku.
Svaki volonterski centar primarno djeluje na
svom geografskom području pa članovi HMVC-a
poštuju prednost lokalnog, odnosno regionalnog
volonterskog centra pri dogovaranju poslova na
nekom geografskom području.
(PSEBOB ÀJNVOPWJʉ, jedna od djelatnica
Volonterskog centra Zagreb, objašnjava zašto
je došlo do ideje za udruženim radom centara:
„Zajedno smo jači! Upravo zato smo željeli da se
zajedničkim radom sustavno udruži cijela Hrvatska jer se na taj način događa koristan prijenos
znanja između velikih i značajnih centara. Osim
toga, ovim je udruživanjem olakšan pristup fondovima i natječajima jer nismo konkurencija jedni
drugima te svi zajedno imamo mnogo kontakata,
što je vrlo važno i za međunarodnu suradnju”.
U POČETKU BIJAŠE IDEJA...
Gordana Šimunović ispred VCZ-a
30
Nakon što su u prosincu 2008. godine potpisali
Sporazum o suradnji, članovi tih regionalnih centara nalaze se prilično često, u prosjeku jednom
Ne tako davne 2008. godine četiri su regionalna volonterska centra udružila svoje snage i stvorila Hrvatsku mrežu volonterskih
centara.
mjesečno, da bi zajedno razvijali ideje i projekte
s ciljem promocije volonterstva i povećanja vidljivosti volonterskih aktivnosti. Dogovorili su se da
će svake dvije godine jedan od centara biti „vođa”.
Posljednje dvije godine tu je ulogu imao Volonterski centar Zagreb, a još nije poznato koji centar
preuzima mjesto „vođe“ sljedeće dvije godine jer
su dogovori u tijeku.
USPJEŠNI PROJEKTI HMVC-a
Najuspješniji zajednički projekt, „Hrvatska volontira!” pod sloganom „Volontiraj budi promjena”,
proveden je 21. rujna prošle godine u povodu
obilježavanja Europske godine volontiranja. Toga
dana, na Međunarodni dan mira, na području
cijele Hrvatske održano je 115 različitih volonterskih akcija, kao što su dijeljenje promotivnih
materijala i izravna komunikacije s građanima na
štandovima. Uz to, projekt „Jednake mogućnosti Inkluzivno volontiranje kao put prema integraciji
i većoj zapošljivosti”, koji je pokrenut u studenome 2011., bilježi dobre rezultate. Dugotrajno
nezaposlenim osobama omogućeno je da kroz
volontiranje steknu nova poznanstva, prošire svoju socijalnu mrežu, nauče nova znanja i vještine
te prikupe nova životna iskustva, a cilj projekta je
integracija i veća zapošljivost.
Poruka s internetske stranice HVMC-a
31
Znaš li što je HMVC?
Poruka s internetske stranice HVMC-a
Osim čestih organizacija konferencija i okruglih stolova na određenu temu volontiranja,
HMVC sve više surađuje sa srednjoškolskom i
studentskom generacijom, ali i s dječjim vrtićima
da bi se što mlađi slojevi društva uključili u volontiranje i na njega pozitivno gledali.
HRVATSKO VS. SVJETSKO VOLONTIRANJE
Prema izvješću UN-a iz 2011. godine o stanju volonterstva u svijetu, navodi se da se u posljednjih
nekoliko godina zbog učinka globalizacije, širenja
naprednih tehnologija, novih načina komuniciranja te inicijativa vezanih za društveno odgovorno poslovanje povećao broj ljudi u svijetu koji
su se uključili u volonterske aktivnosti. Masovnim komuniciranjem preko mobitela, interneta,
društvenih mreža i raznih drugih vrsta komunikacije podigla se svijest o potrebi volontiranja te
omogućila sloboda i fleksibilnost volonterskog
djelovanja. Volontiranje je najrasprostranjenije
u zapadnom svijetu. U Velikoj Britaniji volonter
prosječno u tjednu volontira od pet do sedam sati.
I u Hrvatskoj se stanje u volonterskom djelovanju posljednjih nekoliko godina poboljšava.
Prema internetskom istraživanju portala Moj
QPTBPJ[HPEJOFOBTUSBOJDJ7$;BSF[VMUB
ti pokazuju da se volontiranje u velikoj mjeri u
32
Hrvatskoj doživljava kao podcijenjeno, no ipak
postoji nada i prostor za poboljšanje takvih rezultata jer građani prepoznaju potrebu za intenzivnijom promocijom volonterstva, i to ne samo
putem medija i udruga, nego i putem školstva kao
odgojno-obrazovnog sustava. Kroz sve četiri baze
u HMVC-u u Hrvatskoj je registrirano je oko 7200
volontera.
Spomenuto izvješće UN-a naglašava da volonterstvo treba biti priznato kao snažan i univerzalan obnovljiv resurs te vitalna sastavnica socijalnoga kapitala svakog naroda. Ono ima golem
potencijal učiniti stvarnu razliku u odgovoru
na mnoge globalne goruće probleme jer koristi
društvu u cjelini, ali i volonteru kao pojedincu jer
je dobrobit pojedinca suštinski povezana s njegovim doprinosom životima drugih ljudi.
...izvješće UN-a naglašava da volonterstvo treba biti
priznato kao
snažan i univerzalan obnovljiv resurs
te vitalna sastavnica
socijalnoga kapitala
svakog naroda.
Zajedno smo jači! Upravo zato smo željeli da se
zajedničkim radom sustavno
udruži cijela Hrvatska jer se
na taj način događa koristan
prijenos znanja između velikih i značajnih centara.
PUT U BUDUĆNOST
Djelatnica VCZ-a Gordana Šimunović je kao
najvažniju stvar u budućnosti HMVC-a istaknula daljnju suradnju na lokalnom, regionalnom
i nacionalnom nivou na mnogim projektima, a
posebno ponovno provođenje najuspješnijeg projekta „Hrvatska volontira“, u kojem se i ove godine očekuje velik odaziv ljudi koji žele pomagati i
činiti dobro za cjelokupno društvo.
Možda i vi budete jedan od njih :)
Gordana Šimunović
33
> Eva Rotar
FOTOGRAFIJE: Photos.com
Zanima li vas komunikacija i komuniciranje, u početku ćete naići
na teškoće pri točnom definiranju ovoga pojma. Termin se primjenjuje kod svega što podrazumijeva nekakav
međuodnos pa ćemo tako u Rječniku hrvatskoga jezika Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža pronaći definiciju...
...da je komunikacija prijenos poruka ili obavijesti
od pošiljatelja do primatelja, ali i spoj, veza jedne
točke s drugom, promet, prometna veza (cestovna,
zračna, željeznička). Riječ je nastala od latinskog
communicare, što znači učiniti nešto općim.
Govoreći o komunikaciji između dvije osobe
(ili osobe i skupine, dvaju skupina itd.), najčešće
spominjemo komunikacijski kanal kojim se prenosi određena poruka. Iz svega što čini čovjek okolini
prije svega šalje sliku o sebi. Često to čini nesvjesno, određenim kretnjama, stavom, načinom hoda, ali i svjesnim načinom govora, ponašanja, odijevanja, stilom života... Svatko od nas ima potrebu
komunicirati s okolinom, a činimo to na verbalan
i neverbalan način.
Prema Ferdinandu de Saussureu, misli bi bez govora bile
samo neorganizirana
besmislena masa.
VERBALNA KOMUNIKACIJA
Pod verbalnom komunikacijom prije svega smatramo govor, iako je samo jedan njezin dio vezan
za samu riječ (lat. verbum). Tu bismo vrstu komunikacije prije mogli nazvati glasovnom jer podrazumijeva sve zvukove. Kod
zvukova razlikujemo njihov ton,
tempo, boju glasa... Sve nam to
šalje poruku o osobi od koje dolaze. Iz njih možemo iščitati je li netko uplašen, osjeća li se nadmoćno,
ima li tremu, je li prehlađen itd.
Verbalnu komunikaciju ostvarujemo također govorom,
određenim dogovoren i m si mb ol i m a . U
suvremenom društvu
to je abeceda, tj. jezik
koji stoji iza nje. Tako
u Hrvatskoj govorimo
34
standardnim hrvatskim jezikom, služeći se abecedom od 30 slova. U drugim zemljama postoje drugačiji dogovoreni simboli koji se koriste da bi se
uspostavila valjana svakodnevna komunikacija.
Prema Ferdinandu de Saussureu, misli bi
bez govora bile samo neorganizirana besmislena
masa. Misli su u velikoj mjeri organizirane u glavi
pojedinca ovisno o jeziku kojim se služi. Wilhelm
von Humboldt, njemački lingvist i filozof, rekao
je da je jezik vizija svijeta (Weltanschauung), tj.
način na koji pojedinac ili grupa vide svijet i ostvaruju interakciju s njim.
Komunikacijom prenosimo određenu informaciju koja mora biti primljena i shvaćena da bismo je mogli tako i nazivati. Informaciju možemo
definirati kao skup podataka koji su stavljeni u
određeni značenjski kontekst, a koji primatelju
ujedno nešto znače i otkrivaju.
35
Oblici komuniciranja
Svakodnevno čitamo druge ljude ovisno o tome što nam govore neverbalnom komunikacijom, a njoj više i vjerujemo jer je neposrednija, spontanija i više nam govori o osobi.
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
PREZENTACIJA
Neverbalna komunikacija se odvija bez riječi pokretima, stavom, gestama, položajem tijela,
dodirom i pogledom. Ljudi često nisu svjesni ovog
važnog dijela komunikacije jer su uglavnom fokusirani na riječi, ali on je itekako prisutan. Svakodnevno čitamo druge ljude ovisno o tome što nam
govore neverbalnom komunikacijom, a njoj više
i vjerujemo jer je neposrednija, spontanija i više
nam govori o osobi. Možemo je podijeliti na tri
dijela, od kojih jedan služi za reguliranje mehanizma socijalne interakcije, drugi za izražavanje
stavova, a treći za emocionalna stanja.
Neki oblici neverbalne komunikacije slični su
u većini kultura. Tako se podizanje obrva smatra
univerzalnim znakom prepoznavanja svih naroda. Neke su nam radnje urođene i neovisne o onome što smo naučili. Tako, primjerice, djeca koja su
rođena gluha i slijepa licem mogu izraziti emocije
ljutnje, iznenađenja i bijesa, kao što se mogu i osmjehivati, smijati i plakati.
Još je Charles Darwin točno definirao šest
univerzalnih ljudskih ekspresija emocija: ljutnju,
tugu, strah, gađenje, iznenađenje i sreću.
Određene geste rukama imaju različito
značenje u različitim zemljama. Tako, primjerice,
gesta spajanja kažiprsta i palca kod nas označava
da je nešto pozitivno, u redu, dok primjerice u
Brazilu i Njemačkoj to ima opsceno značenje. U
Japanu to označava novac, a u Francuskoj nulu ili
nešto beskorisno. Pozivanje nekoga kažiprstom
u većem dijelu Europe značit će dozivanje, a isti
pokret na Bliskom i Dalekom istoku, u Japanu i
Južnoj Americi ima iznimno negativno značenje.
Kod njih se doziva dlanom okrenutim prema
dolje, sa svim prstima ruke ili mašući rukom.
Držanje tijela može nam reći mnogo o tome kako
se sugovornik osjeća ili što razmišlja, neovisno o
onome što nam govori i ima li samopouzdan ton
glasa.
Ako vidimo da netko neprestano drži prekrižene ruke, meškolji se dok sjedi, ima prekrižene
noge ili često dodiruje lice, zaključit ćemo da mu
je neugodno, da je neiskren u onome što priča i
slično. No, vidimo li da osoba preko puta nas ima
otvorene dlanove, osmjehuje nam se, naginje se
prema naprijed dok nam se obraća, vidimo li da
nas sluša, stvorit ćemo pozitivan dojam o osobi i
zaključiti da joj je ugodno u našem društvu.
U životu je vrlo važno znati kako se dobro
prezentirati. Često kažu da je prvi dojam najvažniji, a da ga neka osoba stekne o nama često su
dovoljne samo četiri minute. Važno je stoga imati
na umu i kako ulazimo u prostoriju u kojoj su ljudi
koje prvi put susrećemo. Trebali bismo hodati uspravno, podignute glave, odlučnim korakom koji
nije ni prebrz ni prespor, mnogo se smiješiti da bi
nas drugi doživjeli kao pozitivnu osobu koja nije
prijetnja i nema loše namjere. Važno je pripaziti i
na jačinu stiska ruke dok se upoznajemo s nekim.
Ako je preslab, šaljemo poruku da se osjećamo
inferiornim i obrnuto, a istu poruku šaljemo i
ovisno o tome je li naša ruka blago iznad ili ispod
sugovornikove.
Način na koji nas drugi doživljavaju uvelike
ovisi i o našem vanjskom izgledu, koliko god često
čujemo da „prava ljepota dolazi iznutra”. Ima
istine i u tome, ali prvi dojam je ono što će nas
često obilježiti, pogotovo danas kada je život brži
i stresniji nego ikad prije. Malo tko ima vremena
za trosatno ispijanje kave kako bi nekoga dobro
36
upoznao da vidi sviđa li mu se ta osoba. To je
posebno izraženo u poslovnim intervjuima u kojima o tih nekoliko minuta ovisi hoćemo li dobiti
posao ili ne. Moramo računati na to da će na nekog
više utjecaja ostaviti periferni put uvjeravanja od
onog centralnog, tj. više će pažnje pridati onome
kako izgledamo, govorimo i kakav stav imamo od
same verbalne poruke koju šaljemo.
Često kažu da je prvi dojam
najvažniji, a da ga neka osoba
stekne o nama često su dovoljne samo četiri minute.
„Zbog jedne riječi čovjeka često
smatraju mudrim, a zbog jedne
riječi često ga smatraju glupim.
Uistinu moramo dobro paziti
što govorimo.”
(Konfucije)
KOMUNIKACIJA I MASOVNI MEDIJI
Danas je lakše doći do informacije nego ikada prije. Razvojem tehnologije dobili smo i nove načine
na koje možemo komunicirati. Suvišno je nabrajati koji su to sve gadgeti jer su oni danas poznati
već i maloj djeci. Oni koji su rođeni okruženi
računalnom tehnologijom doživljavaju to kao
nešto što se podrazumijeva pa im tako, primjerice, nije jasno kako se fotografije u časopisu ne
mogu pomicati po površini kao što to čine na
tablet računalima ili pametnim telefonima. Uspostaviti videovezu s nekima na drugom kraju
planeta više nije problem koji bi zadavao vremenske ni novčane izdatke. Nisu neobični ni primjeri
ljudi koji su se upoznali preko društvenih mreža
te kasnije ostvarili prijateljske ili bračne veze. Komunikacija se danas može ostvariti na nebrojene
načine. No, budućnost nam donosi još novosti.
Predviđa se popularnost second life aplikacija koje
će svakome omogućiti da, primjerice, sudjeluje u
povijesnim bitkama ili hoda po Marsu, a svatko će
htjeti platiti za novi doživljaj.
Uspješno komuniciranje nije samo puko
prenošenje informacija, nego mnogo kompleksnije i vrlo zanimljivo područje koje bi svatko trebao pobliže istražiti da bi razumio međuljudske
odnose te osvijestio svoje, ali i ponašanje drugih.
Više je ciljeva komunikacije: otkrivanje novih
stvari, uspostavljanje odnosa s ljudima, pomaganje drugima i sebi, uvjeravanje i zabava. Komuniciranjem s drugima učimo razumjeti drugačije
načine razmišljanja i ponašanja te postajemo
svjesni razlika u ljudskom iskustvu i pogledu na
svijet i život kod svakoga od nas.
37
FOTOGRAFIJA:Arhiva Gorana Horvata
> Goran Horvat
Ljudi su poprilično povučeni
i piju jako puno alkohola, a
razlog tome je vjerojatno
oštra zima i zimska tama.
Moja je avantura započela prije tri godine u Gradskoj knjižnici Poreč nakon što sam ondje počeo
volontirati. Kad sam shvatio da me pomaganje
ljudima ispunjava i čini sretnim...
...te da mi bibliotekarstvo i arhiviranje stvarno
leže, počeo sam globalnije razmišljati i odlučio
istražiti opcije za volontiranje u inozemstvu.
Kada sam konačno naletio na Europsku volontersku službu (EVS), znao sam da je to ono što sam
tražio. Savršena prilika za volontiranje u inozemstvu, koja se pruža samo jednom, potpuno besplatna za volontera, u trajanju od 2 do 12 mjeseci
(ovisno o projektu).
Procedura je poprilično jednostavna: prvi
korak je obratiti se najbližoj organizaciji koja je
akreditirana kao SO (Sending Organization) za
EVS. Onda treba pronaći partnera u projektu, što
je također relativno lako jer na stranici Europske
komisije postoji baza akreditiranih organizacija.
Nakon toga slijedi pisanje samog projekta,
što je zadaća koordinatora, dakle na volonteru je
da čeka i nada se da će projekt dobiti financijsku
potporu. Odgovor se najčešće saznaje unutar dva
mjeseca od predaje projekta. Ako projekt prođe,
kreće se mjesec-dva nakon obavijesti.
U mom slučaju, projekt prvi put nije prošao,
no bili smo ustrajni i eto – isplatilo se. :)
Za svoj projekt izabrao sam partnera iz Estonije, u jednom muzeju tiska (što je poprilično rijetko u Europi). Naravno, zanimale su me i druge
zemlje i projekti, no s obzirom na to da smo dobili
pozitivan odgovor iz Estonije, odmah sam ga prihvatio. Mjesto se zove Eesti Trükimuuseum (Esto-
38
nian Printing Museum) i nalazi se u gradu Tartu,
u južnoj Estoniji. Usput, moje aktivnosti možete
pratiti na mom blogu – XXXNZFWTJOFTUPOJB
CMPHTQPUDPN
U muzeju sam morao naučiti raditi sa svim
starim strojevima za tisak, tiskati razglednice, praviti bilježnice, postere i mnogo drugih vrsta tiska.
Nakon toga sam počeo asistirati na radionicama
koje se održavaju svake subote. Sada kada sam
postao majstor svega u muzeju, stojim na usluzi
svima i radim u uredu na vlastitom projektu razmjene umjetnika.
Otkad sam krenuo, 1. lipnja 2011., ni sekunde
nisam požalio što sam izabrao tako daleku, hladnu zemlju kao što je Estonija. Jednostavno je predivna, prava zimska zemlja čudesa.
Čišći zrak u životu nisam osjetio, priroda je
veličanstvena, ljeti dan traje i do 20 sati, a zimi
zna trajati samo četiri sata, što je poprilično veličanstven prizor (kad si vani oko dva ujutro i još
je dan :D ).
Jezik je nešto najčudnije što sam ikad čuo,
nema ama baš nikakve veze s našim jezicima. Ljudi
su poprilično povučeni i piju jako puno alkohola, a
razlog tome je vjerojatno oštra zima i zimska tama.
Iskreno mogu reći da je njihova vlada (koju
zovu Vabariigi Valitsus), za razliku od naše, veoma mudra, donosi dobre i promišljene odluke te je
građani poprilično vole. Nevjerojatno je da su oni
stvorili Skype i da cijela zemlja ima pristup wirelessu, pa čak i u šumama. 4WBCJSPLSBDJKBPEWJKBTFFMFLUSPOJʊLJQBSFEPWB
OB QPÝUJ JMJ QPMJDJKJ HPUPWP VPQʉF J OFNB
[BUPMKVEJ&TUPOJKVJ[PWV&TUPOJKB
Uglavnom, preostaje mi još oko četiri
mjeseca službe (do 30. svibnja 2012.) nakon čega ću dobiti YouthPass certifikat u
kojem će biti navedene sve vještine i znanja
koja sam prikupio. Vjerujem da mi je EVS
već mnogo pomogao i da ću se, kada moja
avantura u Estoniji dođe svome kraju,
vratiti u Lijepu našu kao nov, bolji čovjek.
Goran Horvat
39
> Goran Blažević
FOTOGRAFIJE: Goran Blažević
Ni virtualizacija društva ni razvoj moderne tehnologije nisu
utjecali na čovjeku urođenu želju za kretanjem. Usprkos mogućnosti da virtualno uđemo u gotovo svaki kutak svijeta, u nama i
dalje postoji sila koja nas poziva na putovanje.
Nepoznat je odgovor na pitanje što nas tjera da
napustimo siguran svijet navika i ugodnosti koje
se pružaju u sigurnosti vlastita doma i zalutamo
u nepoznatu stvarnost druge zemlje. Jednako
mi je nepoznat razlog koji me tjera na lutanje.
Možda zato što je lutanje samo po sebi pitanje, a
jedino u kretanju mogu pronaći odgovor.
Desetog siječnja stigli smo u Marrakech.
Let avionom iz Italije trajao je samo nekoliko
sati i izašli smo na drugi kontinent. Zbunjenih
lica, još prepuni navika i sumnjičavosti koje smo
donijeli sa sobom, zatekli smo se usred vreve jednog od najluđih gradova svijeta. Brzina života na
njegovim ulicama i zvukovi prometa osobu koja
je do prije nekoliko sati sjedila u tipičnom europskom kafiću i pila pivo čekajući polazak na
aerodrom ne ostavljaju ravnodušnom.
U medini, centru Marrakecha, sve se zbiva
na ulici. Ceste vrve automobilima, motorima,
kočijama, magarcima, biciklima te se čini kao
da su svi izašli iz kuće. Na cesti se mogu kupiti
kokoške, povrće, keksi, odjeća... Djeca hodaju
Glavni trg Marrakecha, Djemaa el Fna
40
41
Zemlja u kojoj je kaos pronašao svoj mir
Na cesti se mogu kupiti kokoške,
povrće, keksi, odjeća... Djeca hodaju uokolo prodajući papirnate
maramice ili vam za nekoliko
dirhama lašte cipele.
"
normalno je piti čaj ili kavu. Osim toga, čini se da
se život odvija baš kao i kod nas. No, s vremenom
i u razgovoru s ljudima koje svakog dana sve više
upoznajemo uviđamo stvari koje su potpuno
različite od naše životne sredine. Kroz razgovor
smo spoznali da Marokanci, za razliku od Hrvata,
Štand" na ulici
uokolo prodajući papirnate maramice ili vam za
nekoliko dirhama lašte cipele. Ljudi stalno razgovaraju i stvaraju neobičnu galamu koja na neki
neobičan način odgovara ovim ulicama. Teško je
u miru hodati ulicom jer nerijetko netko naiđe i
upita te kamo ideš, pokušavajući te usmjeriti prema trgu. Zanimljivo je da svatko pokazuje neku
drugu ulicu i smjer u kojem bi se trg trebao nalaziti. Glavni trg Marrakecha, Djemaa el Fna, nalazi se u staroj medini i tijekom cijelog dana pršti
od života. Od ranog jutra počinje glazba praćena
plesom kobri i majmuna koji služe kao mamac turistima za fotografiranje s njima da bi se zaradio
koji dirham. Navečer se trg prepušta berberskim
sviračima podrijetlom iz planine, pripovjedačima
koji sjede na trgu i svakodnevno pričaju priče
prolaznicima. Oni, naime, svaki dan ispričaju po
jednu priču, a kad je završe, započnu novu. Kraj,
pak, ostavljaju za drugi dan te na taj način mame
slušatelje da se vrate na trg. Između njih i svirača
umotane žene proriču budućnost kartama sličnim
onima za briškulu.
Svakim novim danom Marrakech je izgledao
sve mirniji i tiši. Nakon samo četiri dana grad
smo doživljavali potpuno drugačije. Kao da u tom
kaosu ipak postoji red kojim život teče uskim ulicama medine koje izgledaju poput labirinta. Da
bi se upoznala jedna zemlja i kultura, potrebno je
upoznavati ljude. Ulaziti u njihove kuće i pozna-
42
Rashid, kojemu je dvadeset i osam, i Ftee, koji
ima dvadeset i tri godine, ubrzo su nas prigrlili
kao svoju braću i omogućili nam upoznavanje
svakodnevnog života mladih Marokanaca. Maroko je zemlja u kojoj ljudi nemaju običaj odlaziti
u kafić i piti pivo. Zbog vjere koja to ne odobrava
vati njihovu uobičajenu svakodnevicu najbolji
je način da se uđe u samu srž nekog naroda. U
Marrakechu će vas nekoliko puta dnevno pozvati
u kuću jer je poziv na čaj u Maroku uobičajen.
Možda bi donekle bilo neopravdano tvrditi da je
svaki poziv naposljetku imao loše namjere, no mi
smo u uglavnom odbijali takve vrste poziva.
Za upoznavanje ljudi odabrali smo jednu
farmu osamdesetak kilometara od Marrakecha.
Farmu smo pronašli preko interneta u sklopu
WWOF-a, odnosno svjetske mreže organskih
farmi. Diljem svijeta farme u sklopu WWOF-a
volonterima nude smještaj i hranu u zamjenu za
nekoliko sati rada na imanju. Život na farmi nudi besplatan način duljeg zadržavanja u nekoj
zemlji, ali i mogućnost suživota s autohtonim
stanovništvom nekog područja.
Već smo više od dva tjedna na farmi. Živimo
u prekrasnoj kući usred velikog maslinika. Trenutačno je naša glavna obaveza da nekoliko sati
dnevno provodimo u masliniku režući i oblikujući
stabla. Na tom velikom imanju živimo s jednom marokanskom obitelji. L'Haj, njegova žena
M'Barka, njihov sin Rashid i nećak Ftee jedine su
osobe koje rade na održavanju maslinika s više od
jedanaest tisuća stabala. Iako zbunjeni činjenicom
da netko iz Europe dolazi raditi njihov posao u
Maroko, i to besplatno, ugodno su nas ugostili i
uskoro smo se osjećali kao kod kuće.
Volonter na farmi
43
Zemlja u kojoj je kaos pronašao svoj mir
Uobičajeni oblik kuće u Maroku
44
vole svoju vlast. Marokom vlada kralj koji je,
prema riječima naših ovdašnjih poznanika,
veoma dobar. Cijeli se Maroko razvija i gradi, a naši prijatelji kažu da u Maroku nema
krize. Osim maslina, na farmi na kojoj radimo posađeno je i stotine voćaka. Vlasniku
farme koji živi u Casablanci država je pomogla u financiranju sadnica, ali i u razvoju
sustava za navodnjavanje koji sufinancira
s čak osamdeset posto. Obitelj koja s nama
živi ima kravu, a mlijeko koje od nje dobiva
prodaje u mljekari u obližnjem selu. Osim
što mljekara od njih otkupljuje mlijeko, jednom mjesečno donosi vlasnicima krava i
hranu za životinju te na taj način financijski
potpomažu njezinu prehranu, u isto vrijeme
potičući narod na uzgoj stoke i život u selu.
Škole su besplatne i nalaze se pokraj svakog
sela. Usamljene usred pustoši marokanske ravnice, škole vrve učenicima. Država
sufinancira roditelje čija se djeca školuju i
studiraju.
No, unatoč svim tim beneficijama koje
država daje, mladi su nezadovoljni. Rashid,
koji radi normalan posao na farmi samo
nekoliko sati dnevno, sanja o odlasku u
Italiju. Prema njegovim riječima, europska
se kultura i svakodnevica doživljavaju kao
prepune slobode, zabave i novca. Pokušali
smo mu objasniti da Talijani nisu najotvoreniji prema pridošlicama iz Maroka, no to
nije obeshrabrilo njegov san. Rashidov prijatelj Oasim ima trideset i jednu godinu, a
upoznali smo se u seoskom kafiću Bergamo
koji se nalazi pokraj presušenoga korita rijeke Tessaout koja je nekoć tekla kroz selo, a
danas je suha i beživotna. Oasim je jedanaest godina živio u Italiji. Netom nakon što
je postao punoljetan u gumenom je čamcu
dvanaest sati po najvećem mraku prešao
Sredozemno more. Osim što je preživio
prelazak na drugu obalu, imao je sreću što
španjolska policija nije primijetila čamac.
Mjesec dana skrivao se pokraj Malage,
sanjao i maštao o mogućnostima koje mu
nudi ta razvijena i kulturna Europa. Nakon
45
Zemlja u kojoj je kaos pronašao svoj mir
Država sufinancira roditelje čija
se djeca školuju i studiraju.
Goran i M'Barka
mjesec dana dočekao je trenutak da se ukrca na
autobus koji će ga odvesti do Italije. No, ni u najcrnjim snovima nije očekivao kakav će ga svijet
tamo dočekati. Mlad, naviknut na marokansku
gostoljubivost i otvorenost, zatekao se u društvu
koje ga nije htjelo i nije prihvaćalo. Doveden u
bezizlaznu situaciju počeo se baviti uobičajenim
ilegalnim poslovima za koje nisu potrebne radne
dozvole i diplome. Završio je u zatvoru, postao
ovisnik, zaboravio svoje podrijetlo te lutao tuđom
zemljom. Kad sam ga pitao je li tako zamišljao Europu, odgovara mi je negativno. Jednog se dana
prisjetio svog sela, slobode u rodnoj zemlji te se
odlučio vratiti kući. Kad se vratio, više nije znao
tko je. Nakon jedanaest godina u Europi postao je
stranac u vlastitoj zemlji.
Oasim je sad već godinu dana u Maroku i radi
kao taksist na crno, na što se obojica nasmijemo
zbog boje njegove kože. Na pitanje o mirovini i
mirovinskim sustavima samo se nasmijao: „U Maroku to ne postoji. Naša djeca su naša mirovina.
Uvijek jedno dijete ostaje s roditeljima i njegova
je obaveza brinuti se za njih do smrti.” Vjerojatno
riječ obaveza i ne odgovara sasvim tom konceptu.
Ono što je kod nas obaveza, u Maroku je velika
čast. „U Maroku ljudi ne završavaju u staračkim
domovima. Ovdje bi to bila velika sramota”, nastavlja Oasim. Dok mi priča svoju priču, pitam
ga zašto ne kaže to Rashidu koji sanja o „zlatnoj
Europi”, no Oasim tvrdi da nema smisla o tome
pričati jer u Maroku ionako nitko ne vjeruje kako
stvari u Europi uistinu stoje.
Sutra napuštamo farmu. Teškog srca zamišljam trenutak u kojem ću se oprostiti od ovih divnih ljudi s kojima sam živio posljednja dva tjedna.
Dosad mi se nijednom na putu nije dogodilo da
ostvarim ovako blisko prijateljstvo kao s ovom
siromašnom marokanskom obitelji. Iza nas je više
od dvije tisuće obrezanih maslina i više od dvjesto
tek posađenih stabala. S tim sam ljudima dijelio
sve. Sjedio sam s njima na goloj zemlji usred
jakog afričkog sunca u vrijeme odmora između
obaveza. Pušio sam s njima lulu, pio čaj od mente
iz zajedničke čaše. Cijelo jedno poslijepodne zajedno s dva pastira hodao sam po marokanskom
pašnjaku i promatrao zalazak sunca. Poklonio
sam im dva bombona koja su odmah pojeli.
Magarci pasu na farmi
Nepoznavanje jezika i potpuna kulturna razlika
nije nam smetala da se nasmijemo gledajući obrise njihovih lica na fotografijama koje sam netom
napravio. Prstom su pokazali prema šatorima u
kojima žive - bez struje i grijanja u nastambama od
tkanine provode svaki dan i svaku noć. Moderne
tehnologije, prava radnika ili godišnji odmori za
njih su nešto nezamislivo i vjerojatno nepotrebno.
Svakim novim danom bude se i ponavljaju iste radnje koje će vjerojatno ponavljati do kraja života.
Za obitelj s kojom živimo ne postoji vikend.
Radi se svaki dan osim srijede kad se u obližnjem
selu odvija sajam na kojem se nudi i prodaje
svašta. Između štandova s hranom i odjećom najnormalnije prolaze stada ovaca koje je vjerojatno
netko kupio ili ih, pak, nudi na prodaju. Jednog
takvog dana, tijekom sajma, skupa s Rashidom
i njegovim prijateljima zalutali smo do jednog
zabačenog selu u kojem su oni namjeravali kupiti
auto. Usred pustoši kakvu dotad još nikad nisam
vidio nalazilo se malo selo koje je mojem zapadnom oku na početku izgledalo kao skladište neke
velike firme. Kad smo došli do zidova nastambi,
nismo ni mogli zamisliti život koji se skriva iza
njih. Između uskih prolaza na desetke malih očiju
promatralo je možda prva europska lica koja su
ikada vidjeli. Malo slatkog keksa bilo je dovoljno
da privučemo tu dječicu koja su nas znatiželjno
promatrala. Dobivši poziv da uđemo unutar zidova, vidjeli smo potpuno nov svijet koji se posve
razlikuje od uobičajenih slika sela koje smo viđali
po Europi. Uz blagoslov seoskog starješine, a
vođeni njegovom ženom, ušli smo u svaku kuću
tog malenog sela. Svi su nas pozivali da zavirimo u
njihove skromne domove u kojima nije bilo ništa,
ali se istodobno nudilo sve što je čovjeku potrebno
za život. Napuštajući selo, Oasim je nakon nekog
vremena rekao kako je lako moguće da smo mi
bili prvi bijelci koji su ikad ušli u to selo, prema
njegovim riječima, zaboravljeno od samog Boga.
Sutra, kad napustim ovu farmu, moje će
noge opet biti na cesti. Ponovno ću se upustiti u
nepoznato i krenuti najprije prema pustinji za koju
još nisam siguran koliko je udaljena. Dok pišem
ove retke, u glavi mi se vrti rečenica koju sam
davno pročitao: „Bog je stvorio zemlju kao mjesto
u kojemu uživaju naše oči, dok je pustinju osmislio kao mjesto u kojemu može uživati jedino naša
duša.” Uskom cestom preko planine Atlas uputit
ću se u još meni neviđeno područje u kojemu je,
prema riječima ovdašnjih ljudi, sve drugačije i
ljudi su još opušteniji. Teško mi je zamisliti veću
opuštenost i slobodu od ove koju sam doživio posljednjih dvadeset dana. Jedino u što sam siguran
jest to da su moj um i moje srce konačno spremni
za nove vidike, da su moje sumnjičave misli daleko iza mene i da sam konačno spreman do kraja
zaroniti u ovu čarobnu zemlju toliko drukčiju od
svega dosad viđenog, zemlju u kojoj je i sam kaos
pronašao svoj mir.
Volonter muze krave
46
47
> Eva Rotar
Kristijan u akciji
FOTOGRAFIJA: Arhiva Kristijana Mraka
Kristijan Mrak je 20-godišnjak
koji se profesionalno bavi vožnjom
BMX-a po skateparkovima i dirtu. Ovaj mladi Zagrepčanin primjer je da se može živjeti od onoga
što voliš, pa makar to bilo i nešto
ovako ekstremno.
t,BEBTJTFQPʊFPCBWJUJPWJNTQPSUPN
Prije otprilike osam godina. Sve je počelo
tako što sam gledao starije bajkere kako se voze
po centru Zagreba. Tada sam imao jako loš bicikl
i sjećam se da su mi se svi smijali što sa strane
pokušavam raditi isto što i oni. Kasnije sam ih sve
upoznao, postao dio ekipe i dobio nadimak Mali
Kiki, kao najmlađi talent i bajker. Nakon pola godine pozvali su me da dođem na prvo natjecanje
koje se održavalo na Zagrebačkom velesajmu gdje
sam osvojio treće mjesto. E, tada je sve počelo.
t/BLPKJNTJOBUKFDBOKJNBTVEKFMPWBP
Bio sam na gotovo svim natjecanjima u Hrvatskoj te na mnogima u inozemstvu. Dok sam vozio
mountain bike, uglavnom sam ostvarivao rezultate unutar prva tri mjesta na svim natjecanjima.
Otkad sam prešao na BMX, konkurencija je mnogo veća pa je i teže ostvariti bolje rezultate. Primjerice, Pannonian Challenge jedno je od najvećih
natjecanja u Europi i na njemu sam uvijek bio na
postolju, no ove godine nisam jer sad ondje dolaze
mnogo veće face iz cijelog svijeta.
t(EKFUSFOJSBÝ
S obzirom na to da donedavno nismo imali nikakav kvalitetniji skatepark u Zagrebu, uglavnom
sam trenirao u Osijeku, Beču, Pečuhu, i to dok bih
bio na natjecanjima. Nedavno je trgovina skate
opreme Warehouse otvorila i svoj indoor skatepark sa svim potrebnim elementima za napredak
pa sada sve ovisi o meni.
t,PMJLPTVʊFTUFP[MKFEF
Mislim da ovaj sport nije toliko opasan ako
ideš postupno i znaš što radiš. Najčešće se lomovi
događaju zbog premalo zagrijavanja i zato što
većina početnika odmah želi izvesti što veće trikove, a ne znaju ni osnove. Osim toga, većina njih
ne želi nositi štitnike i kacigu jer se ne osjećaju
cool u društvu, ali danas su cool oni koji imaju
48
kacigu! Što se tiče lomova, oni su kod nekih češći,
a kod drugih ih nema toliko. Nedavno sam imao
jedan malo veći lom i operaciju, no tome je pridonio manjak koncentracije zbog publike i jake
konkurencije.
t1PSVLB[BLSBK
Mladim bajkerima i talentima poručujem da
nije bitno tko vozi bolje i tko ima bolji bajk! #JUOP
KFEBTFWP[J
t,PKJTVUJUFSFOJ[BWPäOKVESBäJ
Između rampa (skateparka) i zemljanih skokova (dirt) više volim skatepark. Njegova prednost
je u tome što nema stajanja. Naravno, dok se ne
umoriš. Osim toga, skatepark mi je draži zato što
tu mojoj mašti nema kraja, uvijek postoji nešto
novo što se može izvesti. Dirt mi nije loš ako je
doskok mekan jer tada mogu pokušavati nove
tri-kove, a da se previše ne razbijem. Trenutačno
na natjecanjima traže da se izvode što veći dirt
skokovi, otprilike od 4 do 12 metara, a doskoci
su tvrdi. No, to ne znači da me dirt ograničava u
trikovima. Moj moto je: Go with the flow!
t,BLPTFäJWJPEWPäOKF#.9B
Kod nas je to malo drugačije nego vani. Vozači
uglavnom zarađuju na nastupima i zahvaljujući
svojim sponzora, no ni približno kao vani. Razlog
tome je što u ovom dijelu Europe taj sport još nije
dovoljno razvijen. Zato je većini nas malo boljih
ridera cilj širiti se prema van. Osim Warehousea,
definitivno mi pomažu još dva vrlo draga sponzora, a to su Nokia i Zion BMX bicikli.
Kristijan Mrak
...većina njih ne želi nositi štitnike i kacigu jer se ne osjećaju cool u
društvu, ali danas su cool oni koji imaju kacigu!
49
> Maja Cukon
FOTOGRAFIJA: Denis Sgagliardi
Srednja strukovna škola Eugena Kumičića u Rovinju u posljednje je vrijeme postala popularnija nego inače. Razlog tome je
učenička inicijativa uređivanja unutarnjeg prostora škole.
Učenici su se sami organizirali i odlučili napraviti nešto bolje za sebe, ali i za druge. Njihovom
zaslugom neki se zidovi ističu svježim i živim
ruhom. Možda mislite da to i nije nešto čemu
bismo se morali diviti, ali osim što su sami radili
na uređenju, učenici i učenice su na svoju inicijativu sve to napravili tijekom zimskih praznika,
što je doista vrijedno svake pohvale. Osim što su
poboljšali trenutačni izgled školskog interijera, i
drugim su generacijama dali izvrstan primjer što
se sve može postići zajedničkim radom.
Uz ovaj projekt, Vijeće učenika SŠ Eugena
Kumičića ovo proljeće planira i uređenje školskog
okoliša, a imaju još mnogo planova koji tek
čekaju realizaciju. Zanimljivo je to što
je ova škola jedna od rijetkih koja
zajedno s drugim rovinjskim
školama izdaje godišnjak
svake godine, i to
već 15 godina.
Ovako aktivni učenici trebali bi biti
primjer svima i dokaz su da Vijeće
učenika ima utjecaja i itekako može
funkcionirati. Zbog toga sam otišla
u Rovinj osobno se uvjeriti u rezultate zajedničkog dogovora, volje i
rada. I bila sam oduševljena. Razgovarala sam s &MWJTPN7FMJʉFN, predsjednikom Učeničkog vijeća, i evo
što sam doznala.
Elvis ispred crteža u školskom hodniku
50
51
Boje su u nama
t+FMJCJMPOFTVHMBTJDB ,BLPKFQSPUFLMPEPHPWB
SBOKFPLPDSUBOKB
Bilo ih je. Imali smo već gotove ideje, ali za
skiciranje i slikanje su uglavnom zaslužni grafičari
iz škole (učenici).
tÀUPLBäVQSPGFTPSJJVʊFOJDJWBÝJQSJKBUFMKJ *QBL
TUFCJMJVOFLPMJLPNFEJKB
Profesori su dosta pozitivni i zadovoljni su.
Svi su bili jako sretni zbog nas. Kada smo došli u
školu nakon praznika, bilo je dosta reakcija: „Vidio sam te na televiziji, u novinama...” Uglavnom,
pozitivne reakcije.
Elvis Velić
tÀUPNPäFÝSFʉJPTFCJ
Ja sam Elvis Velić, idem u drugi razred Srednje strukovne škole Eugena Kumičića u Rovinju,
smjer kuhar.
t;CPHʊFHBTUFTBNJPEMVʊJMJVSFEJUJQSPTUPS
Činilo nam se da je škola tmurna, prijašnje
slike na zidovima bile su izblijedjele i stare pa smo
htjeli nešto novije, vedrije.
t 1SFETKFEOJL TJ 7JKFʉB VʊFOJLB ,PKB KF WBÝB
VMPHB
Naša uloga je uljepšavanje i unapređenje prostora da bi učenicima, a i profesorima bilo ljepše.
t +FTUF MJ TBNJ QSJLVQMKBMJ TSFETUWB JMJ TUF EPCJMJ
QPNPʉ
Sredstva smo dobili od škole i od Profesorskog
vijeća pa je prikupljanje dobro prošlo.
t,BLPTVQSPGFTPSJQSJIWBUJMJJEFKV
Profesori se uopće nisu miješali jer je to bio
isključivo naš rad, jedino nam je profesor kulturne
baštine i likovnog Igor Grgurić malo pomogao u
realizaciji. Zasluga je uglavnom naša.
Naša uloga je uljepšavanje i
unapređenje prostora da bi
učenicima, a i profesorima
bilo ljepše.
Potpisi umjetnika na crtežu
Crtež u učionici
t,BLPTVJEFKVQSJIWBUJMJVʊFOJDJ
Jako dobro. Imali smo mali problem s volonterima, ali uspjeli smo na kraju skupiti desetak
učenika volontera i sve je prošlo u redu.
t+FMJWBNJEFKBQBMBOBQBNFULBP[F[BODJKBJMJ
TUFPENBIP[CJMKOPLSFOVMJVQMBOJSBOKF
Raspravu smo započeli na sjednici. Prvotna
ideja bila je urediti okoliš škole, ali na kraju smo
zaključili da je bolje krenuti iznutra.
Crtež u učionici
52
t,PMJLPKFUSBKBMBBLDJKB
Zadnjih tjedan dana praznika, od ponedjeljka
do petka.
Neuređeni dio škole
53
FOTOGRAFIJE: www.knowth.com, wikipedia, www.zvjezdarnica.com
> Hrvoje Badurina
Maklavun
Prapovijesni spomenik
54
U prvoj „epizodi” mistične Istre bit će riječi o jednoj
velikom dijelu državljana Republike Hrvatske malo
znanoj lokaciji na području Istre – Maklavunu.
Maklavun, brdo i istoimeni tumul (veći ili
manji zemljani ili kameni humak pod kojim se
nalazi jedan ili više grobova1) iz brončanog doba,
smješten je blizu sela Šošići pokraj Rovinja.2 Nalazi se uz cestu Rovinj – Kanfanar, na pola puta
između naselja Putini i Brajkovići. Riječ je o
prapovijesnom arheološkom lokalitetu starom
između 3500 i 4000 godina. Tumul na Maklavunu
smatra se jednim od najznačajnijih arheoloških
spomenika iz brončanog doba u Istri, a po svemu
sudeći, i prvim poznatim prapovijesnim „astronomskim” solarnim opservatorijem u Hrvatskoj.
Ulazni hodnik (dromos) i pogrebna komora (tholos) čine ovaj tumul iznimnim.
Kako orijentacija ulaznog dromosa ukazuje
na zimski solsticij, postoje snažne indikacije da je
riječ o prvom takvom poznatom solarnom opservatoriju na tlu Hrvatske. U predantičko i antičko
doba nije bilo kalendara pa se zimski suncostaj,
trenutak kada se dan prestaje skraćivati i počinje
nova sezona, promatrao s takvih primitivnih
opservatorija. To je bio važan dan u ondašnjem
vjerovanju jer je počinjalo buđenje prirode od
koje su ljudi živjeli. Za graditelje tumula prije
više od tri i pol tisućljeća on je predstavljao nešto
božansko i vrlo važno zbog čega su se i upustili
u njegovu gradnju. Zahvaljujući njima, Hrvatska
ima rijetku povijesnu ostavštinu koju su prepoznali i ljudi iz cijeloga svijeta. Čak je stavljaju
uz bok legendarnom Stonehengeu u Engleskoj ili
Newgrangeu u Irskoj.
Koliko god mislili da poznajete neku regiju ili područje, u razgovoru s domicilnim stanovništvom, listajući literaturu koju niste
imali prilike koristiti, gledajući novosti na raznim medijima postanete svjesni koliko malo znate. Serijal o mističnoj Istri pružit
će vam bolju priliku za upoznavanje „skrivenih” dijelova Istre i
njihove povijesti.
Unatoč tome, prijeti mu potpuni nestanak,
pad u zaborav. (MBWOB PQBTOPTU UVNVMV KF LBNFOPMPNLPKJKFTBEBOBTBNPOFLPMJLPNFUBSB
PEOBMB[JÝUBBOFQPNBäFOJʊJOKFOJDBEBTFOB
QBEJOBNBCSEBOBMB[JEJWMKFPEMBHBMJÝUFBVUP
NPCJMTLJI PMVQJOB J SB[OPH ESVHPH PUQBEB
Zbog sve veće opasnosti od potpunog uništenja
pokrenute su akcije za spas Maklavuna, no dosad
je postignuto samo to da je tumul, kojem se kamenolom približio na pet-šest metara, ograđen jer
su pri miniranju strojevi za bušenje prelazili preko njegovih rubova. Društvo Dvegrajci uporno
ustraje na traženju zaštite za Maklavun i njegovu
korištenju u znanstvene i turističke svrhe.
Da je Maklavun sačuvan i obnovljen, kao
što je slučaj s Newgrangeom, vjerojatno bi uvelike nalikovao tom poznatom irskom prapovijesnom spomeniku. Newgrange, irsko prapovijesno
nalazište, sagrađeno je - prema najpouzdanijim
radiokarbonskom datiranju - oko 3200. godine
prije Krista (najstariji dijelovi Stonehengea su
sagrađeni otprilike kada i Newgrange). Bio je za-
boravljen više od 4000 godina zbog odrona blata,
sve dok u 17. stoljeću nije otkriven, da bi u novije
vrijeme bio obnovljen i postao privlačno odredište
brojnih posjetitelja iz cijeloga svijeta. Newgrange
je poznatiji, ali sigurno ne i važniji od Maklavuna
u Istri, no upravo zahvaljujući razboritoj zaštiti i
uređenju ima svijetlu budućnost koja je, kada je u
pitanju "hrvatski Newgrange", posve neizvjesna.
Maklavun je trenutačno samo malo poznato
odredište rijetkih entuzijasta, a svim ostalim vozačima i putnicima namjernicima ništa više od
kamenolomom ''pojedenog'' brda pokraj ceste za
Rovinj.
1
2
http://hr.wikipedia.org/wiki/Tumul
hr.wikipedia.org/wiki/Maklavun
55
M la
tre di tim
n
pre inga Tren
m
r a t a v , s e m e r s ke
i i i aši
z ve m p i n a r a ZU M b
s ti.
K ak
ot r i os a ze
eb a t al
n
Tre ve sv
ma ih ti u di v
n
e
, že p o
e
a
ht t r sk tip o
lj a m v a e m b o
p : / o j Z ve
/ w w UM i v
a i d u k g at u
r s te
Ob
a
i nt
w
b
.
a
e r e c ija p o nu
r at
m l a z i,
e du
i te
s
m
dip
ima i p re du r
nam
u l a o ž e te k a c i j a
, m ze n a di o
.or
s e:
ože t a c
n
g/e prona nudim
inf
m o ija k i c a ,
o@
du
ć
o
o
i
o
k a c n a: t e
r g a j e,
mla
os t
ni z
ij s k
dip
a
il
i
e
ula
- pr
inf o
.or
og
rm
ram
g, 0
aci
52/
i/
je o
211
36 4
.

PDF formatu - UNV in BiH

ovdje - Volonterski centar Zagreb

OPŠTE INFORMACIJE O VOLONTIRANJU

Bilješke i zaključci s konferencije

A M A C T F S

Projekt «Društveno koristan rad u očima javnosti» će kroz izradu i

Ugovor o volontiranju - maloljetne osobe

Brošura

brosura trebate volontere.indd

pravni i sociološki aspekti volontiranja u civilnom sektoru

Ugovor o volontiranju

Hrvatska mreža volonterskih centara http://www.volontiram.info/

priručnik za razvoj lokalnog volonterskog servisa

Skup politika vezanih uz volontiranje u Europi

Zakon o volontiranju FBiH

Mreža za ulazak u život odraslih: “Osnaživanje i