Prof. sc. Aleksa broj 35 dr. • Zagreb • 9. studenog 2010. Više ne možemo čekati nove zakone Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu aktualno Predškolski odgoj - mala škola Nenadomjestivo druženje s vršnjacima Str. 7 1 Promijeni program - budi svoj! Mediji i odgoj za medije www.skolskenovine.hr Str. 4 Broj 35 (2775) • Godina LXI. Zagreb, 9. studenog 2010. TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE Str. 10 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: EDUKACIJA O EUROPSKOJ UNIJI Biti građanin EU ‡ što je to? U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Aleksa Bjeliš, Višnja Francetić, Šime Šuljić, Višnja Biti, Ankica Benček, dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, Zrinka Vrabec Mojzeš, Vesna Pusić, Paolo Berizzi, Anfrej Plenković, Igor Vidačak, Mario Bajkuša, Ana Tecilazić Gošić, Vinko Filipović, Sonja Damašek Padjen, Dunja Kučan, dr. Berto Šalaj, dr. Damir Grubiša, dr. Lino Veljak, Radmila Radić Dudić aktualno 2 www.skolskenovine.hr MEĐU NAMA piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA Okrugli stol - Studenti s invaliditetom OSIGURATI DOSTUPNOST STUDIRANJA Str. 4-5 Iskustva iz odgojnoobrazovne prakse UH, TA MATEMATIKA! Str. 10 Je li šiba doista iz raja izišla? IZBJEGAVAJMO KRAJNOSTI! Str. 12 150 godina Gospodarske škole Križevci POLJOPRIVREDNICI SMO I PONOSNI NA TO! Str. 20-21 OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na info@skolskenovine.hr). Redakcija Školskih novina broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. marijan.simeg@skolskenovine.hr O Predrasude i neznanje d Markova trga do Europske Unije put je vrlo kratak. Jedva dvadesetak kilometara treba nam do graničnog prijelaza u Bregani da zagazimo u tu Europu na čija vrata kucamo i s kojih su domaćini već skinuli sigurnosni lanac, otključali bravu i odškrinuli ih da vide tko im to kuca. Toliko snatrimo o toj Europi, brojimo dane kad ćemo konačno ući u zajednicu koja na svom barjaku već ima 27 zvjezdica, očekujemo odmah bolje dane, funkcioniranje pravne države, eliminiranje korupcije, slobodni protok radne snage, studiranje u Beču, Pragu, Amsterdamu ili Londonu, novac iz europskih fondova kojim ćemo pokrenuti vlastiti biznis, pomoć u državnim investicijskim projektima, putovanje gotovo cijelom Europom bez carinskih kontrola i maltretiranja pitanjima o tome koliko šteka cigareta ili vrećica Ariela švercamo u prtljažniku svoga limenoga ljubimca. S jedne strane puni smo pozitivnih očekivanja i nade da ćemo ulaskom u Europsku Uniju kao čarobnim štapićem, samo jednim zamahom, prebrisati sve svoje negativnosti i dječje bolesti mlade tek stasale demokracije, a s druge strane bojimo se iste te Europe, jer nećemo smjeti u vlastitom dvorištu peći rakiju, klati svinje, po vlastitoj volji saditi masline, vinograde, sijati kukuruz, graditi brodove. U tom procjepu između pozitivnih i negativnih emocija prema Europskoj Uniji mnogi od nas još su spremni umočiti hrvatski prst u domaći sir i vrhnje, zaklinjati se u stoljeće sedmo i Bašćansku ploču, kravatu i Kraš bajadere i onako u laganoj nacionalnoj ognjici, busajući se u hrvatska prsa, obećati sami sebi da nikada neće pokleknuti pred tim novim kozmopolitizmom, pred tom anacionalnom tvorevinom u kojoj bismo i mi, kad postanemo njezini članovi, trebali odbaciti svoj nacionalni identitet i prestati biti Hrvati. M nogi će reći da i ne moramo ući u Europsku Uniju, jer nemamo se mi zbog čega dodvoravati Europi, učiti o njoj, a još manje joj se prilagođavati. Pa mi smo tu bili prije nego što su Europljani uopće bili svjesni gdje su. I da su Europljani! Ti koji neprestano tamburaju istu pjesmu u stilu “ja sam neprilagođen“ još barataju pojmom Europe iz kasnog srednjeg vijeka kad je to bio geografski prostor koji se grčevito borio protiv Turaka i branio od najezde barbara sa svih strana svijeta, ali je isto tako bio kolonijalna velesila, osvajač, okupator, agresor, ksenofob, netolerantan prema svemu što imalo odudara od nekakvih tadašnjih standarda stare dame Europe. Sva ta nacionalna i domoljubna zanovijetanja dovela su nas u poziciju da ne razumijemo Europsku Uniju, da o njoj ne znamo gotovo ništa i da je se zato i bojimo. U mjesto da grintamo s pozicije slabo ili nikako informiranih ne samo o Europskoj Uniji nego i o bilo čemu drugome te tako uzalud trošimo vrijeme demokracije koju smo si izborili prije dva desetljeća, upravo smo tih dvadeset godina trebali iskoristiti i poraditi ozbiljno na građanskom odgoju ne samo nas odraslih nego još više naše djece. Ne zato da bismo znali napamet nabrojati sve države članice Europske Unije, njihove predsjednike, glavne gadove i dužnosnike u razgranatoj eurobirokraciji, nego zato da usvojimo neke nove vrijednosti na kojima se temelji suvremeno društvo. Da ovladamo nekim socijalnim kompetencijama koje podrazumijevaju i odgoj za ljudska prava, i prihvaćanje različitosti, poštivanje drugih nacionalnih i kulturnih identiteta, multikulturalnost, toleranciju, nenasilno rješavanje konflikata svih vrsta, demokratsku proceduru, vladavinu prava. I da se bezbolno uključimo u taj novi univerzum bez trauma i frustracija. U tome smo, nažalost, insuficijentni. Do devedesetih godina prošloga stoljeća živjeli smo u jednoumlju, a kad smo dobili svoju demokratsku državu nismo se ni kroz obrazovni sustav ni kroz druge kanale potrudili odgajati građane kao aktivne i demokratski osviještene pojedince. Sve smo bliže Europskoj Uniji i morat ćemo i taj dio posla obaviti ne zbog Europe nego zbog sebe samih. S takvim građanskim odgojem, odnosno s usvajanjem vrijednosti, znanja, vještina i kompetencija bez kojih nećemo moći funkcionirati ni u vlastitom dvorištu niti u prostoru Europske Unije, mi kasnimo barem deset godina, ali još stignemo nadoknaditi propušteno. Ukoliko ne uspijemo, zapet ćemo na putu u Europu i prije Bregane. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr) UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) PODCRTANO TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN Obrazovanje je i dalje ključno za uklanjanje spolnih i rasnih nejednakosti, smanjenje siromaštva, stvaranje održivog planeta i očuvanje mira. Također, obrazovanje je nova valuta kojom narodi održavaju gospodarsku konkurentnost i globalni prosperitet. Arne Duncan, državni tajnik za obrazovanje Sjedinjenih Američkih Država http://unesco.usmission.gov/duncan-remarks.html, 4. studenoga 2010. aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Nakon potpisivanja ugovora o nepovratnim sredstvima za obrazovanje odraslih P Nepovratna sredstava ustanovama rošlog petka u prostorijama Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih potpisano je 20 ugovora o dodjeli nepovratnih sredstava ustanovama za obrazovanje odraslih u okviru IV. komponente Instrumenta za predpristupnu pomoć (IPA) za projekt ”Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova”. Projekt je razvila Agencija za obrazovanje odraslih, a danas Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, u okviru Operativnoga programa Razvoj ljudskih potencijala s namjerom da se potpomogne razvoj i daljnja modernizacija sustava obrazovanja odraslih. Cilj projekta je jačanje ustanova za obrazovanje odraslih stvaranjem novih kratkih programa i/ili modernizacijom postojećih radi razvijanja ključnih i drugih kompetencija odraslih te promicanje cjeloživotnog učenja. U sklopu projekta ustanove su obvezne razvijati programe osposobljavanja i usavršavanja orijentirane k ishodima učenja te primjenjivati aktivni pristup u obrazovanju i učenju. Prioriteti projekta su i povećanje konkurentnosti zaposlenih i nezaposlenih osoba prilagođavanjem potrebama tržišta rada te promicanje jednakih mogućnosti za sve u pristupu tržištu rada - pa su programi usklađeni s lokalnim potrebama. Ovih 20 ustanova za obrazovanje odraslih koje su dobile nepovratna sredstva najbolji su primjer činjenice da ustanove mogu samostalno prepoznati i definirati svoje, ali i potrebe svojih polaznika i nastavnika. One su pokazale i da imaju jasne vizije vlastitoga razvitka te su ih uspjele pretočiti u kvalitetne projektne prijedloge i tako dobiti sredstva EU-a za njihovu provedbu. Natječaj za dodjelu nepovratnih sredstava provela je Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih koja će također pružiti i svu potrebnu potporu ustanovama za obrazovanje odraslih tijekom same provedbe njihovih projekata. Pomoć će biti osigurana i kroz ugovor o uslugama istog projekta ”Regionalna mreža lokalnih obrazovnih ustanova” kroz nekoliko aktivnosti unutar 3. komponente. Dvadeset prijavitelja, zajedno sa svojim partnerima, ispunilo je sve potrebne uvjete za dodjelu nepovratnih sredstava te kroz svoje projekte ukupno povlače 3,407.682,34 EUR-a. Pojedinačni će projekti trajati od 10 do 12 mjeseci, a njihova se vrijednost kreće između 70.000 i 300.000 EUR-a. Nepovratna sredstva dobili su Prirodoslovna škola Karlovac u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem iz Knina i Učilištem za obrazovanje odraslih APIS, Velika Gorica; Pučko otvoreno učilište Križevci u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Bjelovar, Pučkim otvorenim učilištem Daruvar i Pučkim otvorenim učilištem Obris, Požega; Veleučilište u Varaždinu u partnerstvu s Otvorenim pučkim učilištem Mencl (Sisak, Šibenik, Zadar i Karlovac); Callegari - talijanska škola mode i dizajna u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem AMC, Nova Gradiška, Pučkim otvorenim učilištem Poetika iz Osijeka i Pučkim otvorenim učilištem Erudio iz Zadra; Pučko otvoreno učilište Zagreb u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Zadar; Pučko otvoreno učilište Algebra u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Samobor, Pučkim otvorenim učilištem Zaprešić, Hrvatskom zajednicom pučkih otvorenih učilišta i Hrvatskom udrugom poslodavaca; Centar za šljivu i kesten - javna ustanova za obrazovanje odraslih u partnerstvu s Učilištem za obrazovanje odraslih APIS, Velika Gorica i Pučkim otvorenim učilištem Novska; Prirodoslovna škola Vladimir Prelog u partnerstvu sa Strukovnom školom Vukovar; Pučko otvoreno učilište Samobor u partnerstvu s Centrom za cjeloživotno učenje Zagreb, Pučkim otvorenim učilištem POUKA, Karlovac i Hrvatskim domom - pučkim otvorenim učilištem Petrinja; Pomorsko učilište Nautički centar, ustanova za obrazovanje odraslih u partnerstvu s Pomorskim učilištem Kvarner; Gospodarska škola Čakovec u partnerstvu sa Srednjom školom Bedekovčina, Prirodoslovnom školom Karlovac i Udrugom zaposlenika poljoprivrednih škola; Narodno učilište ustanova za obrazovanje i kulturu Rijeka u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem ”Ante Babić”, Umag; Pučko otvoreno učilište Novska u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Daruvar; Pučko otvoreno učilište Varaždin u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem ”Dragutin Novak” Ludbreg, Pučkim otvorenim učilištem ”Đuro Arnold” Ivanec i Pučkim otvorenim učilištem Novi Marof; Veleučilište u Požegi u partnerstvu s Visokim gospodarskim učilištem u Križevcima; Srednja škola Pakrac u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem ”Obris”; Veleučilište u Slavonskom Brodu u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Novska i Diopter otvoreno učilište u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem ”Libar”. M.Š. HRVATSKI PEDAGOŠKO-KNJIŽEVNI ZBOR H Jesenska škola učitelja i odgojitelja rvatski pedagoško-književni zbor – u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Agencijom za odgoj i obrazovanje i Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja – organizira u Opatiji (22. – 24. studenoga) ovogodišnju Jesensku školu za učitelje i odgojitelje. Po zamisli organizatora, taj stručno-znanstveni skup namijenjen je odgojiteljima u predškolskim ustanovama, učiteljima razredne i predmetne nastave, nastavnicima i profesorima, stručnim suradnicima i ravnateljima vrtića, osnovnih škola i učeničkih domova te pred- stavnicima osnivača odgojno-obrazovnih ustanova i ureda državne uprave u županijama. Za glavnu temu skupa odabran je kurikulum; prema najavi, u plenarnom dijelu skupa, sudionicima će se izlaganjima o tome obratiti: ministar dr. sc. R. Fuchs (NOK i proces njegove primjene), akademik L. Budin (Preobrazba hrvatskog školskog sustava – naukovna osnova i metode poučavanja), I. Lovrić (Kurikulum i uloga osnivača), predstavnici NCVVO-a (Kvantitativna analiza nacionalnih ispita u osnovnoj školi kao temelj unaprjeđenja izvedbe nacionalnoga kurikuluma), te dr. sc. A. Bežen (U potrazi za kurikulom hrvatskoga jezika), dr. sc. A. Miljak (Kurikulum za rani odgoj i obrazovanje), akademik V. Paar (Svjetski trendovi u obrazovanju i nacionalni kurikulum) i dr. sc. V. Spajić-Vrkaš. Tijekom skupa bit će održan i okrugli stol s temom Kurikulum – izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju te niz radionica o kurikulumskoj problematici u praksi dječjih vrtića i osnovnih škola. U plenarnom dijelu skupa (22. 11.) bit će predstavljeno najnovije izdanje Školskih novina – knjiga Odnosi s javnošću u obrazovanju o kojoj će govoriti pisac predgovora Vinko Filipović, urednik Ivan Vavra te autor Vlade Dragun, ravnatelj OŠ Sućidar u Splitu. 3 www.skolskenovine.hr JO© JEDAN TJEDAN Kad god prije zaključivanja naših novina, Školskih novina, dakako, u pamćenju pokušavamo osvježiti što se značajno prošloga tjedana dogodilo u hrvatskom školstvu vrijedno kroničarske zabilješke radi trajnijeg sjećanja, često pomislimo da je »lakše« kolegicama i kolegama iz političkih i inih tjednika. U područjima koji oni prate događaja kao da je napretek, ako je suditi po medijskim osvrtima i komentarima. A u obrazovanju? Izuzmu li se rasprave o nacrtima zakona o visokom obrazovanju i znanosti, kao da skoro sve ide utabanim stazama, na uhodan način, uz trajno, veće ili manje nezadovoljstvo što nema cjelovita projekta koji bi naciju istinski trgnuo i mnoge njene potencijale usklađeno mobilizirao u ostvarivanju novih, jasno definiranih ciljeva. Zašto takva projekta nema, teško je reći. Puno je lakše stvari pojednostavniti pa – sukladno »teoriji i praksi netalasanja« – zagovarati i braniti stav po kojem nije sada za to vrijeme…, što se s više strana moglo čuti (ili barem naslutiti) i protekloga tjedna. Nije sada vrijeme… Socijala, dugovanja i minusi na računima, zastoji posvuda i »remetinačke teme« – njihovo je sada vrijeme, kažu, a ne vrijeme za ozbiljna propitivanja kakvo nam je nacionalno obrazovanje te za donošenje strateških odluka o tome kakvo će nam ono biti u budućnosti. Upitamo li se pak što to odlažemo za neka druga, navodno bolja vremena, jednu natuknicu slijedila bi druga, a lista otvorenih pitanja širila bi se i rasla. Na prvom mjestu, poput pitanja svih pitanja, vjerojatno bi se nametnula artikulacija i provedba strukturne reforme u obrazovanju. To izostaje i odlaže se, čak i kao namjera prosvjetne vlasti i obrazovne politike. Zbog toga, kao ključno obilježje našeg odgojno-obrazovnog sustava ostaje neusklađenost i nepovezanost njegovih segmenata i razina. Ostaje i predugo već traje sustav koji – kao cjelina – ne djeluje koliko-toliko skladno i učinkovito. Zar se to ne ogleda se i u nastavnim sadržajima, i u metodama poučavanja, i u mreži ustanova, i u raspoređenosti resursa, uključujući i one novčane, kronično nedostatne… Za povećanje sredstava, Bože, koliko smo puta čuli da nije sada vrijeme, jednostavno – nema se… OK. Ali zar se ne može, zar se ne bi moralo drugačije raspoređivati raspoloživo, u prvom redu povećati postotak sredstava iz proračuna (koliki god oni bili) za potrebe obrazovanja. Ni za to, očito, nije vrijeme, pa ostajemo pri dnu europske ljestvice kad je riječ o stopi (o postotku, a ne iznosu!) javnih sredstava za obrazovanje. I tu strukturnu pogrešku, tu nepravdu uredno trpimo dok o kvaliteti obrazovanja odgovorni govore sve rjeđe, a sve češće spominju »održivo obrazovanje«. (Da se bar jasno kaže da je to, primjerice, obrazovanje primjereno siromaštvu ili obrazovanje na periferiji političkih i financijskih prioriteta.) Nije sada, po svemu sudeći, vrijeme ni za to da se – sukladno strukturnim promjenama i zahtjevu za racionalizacijom – razrade modeli programskog financiranja ustanova. Ne, ni za to nije vrijeme, unatoč činjenici da je »glavarinski sustav« predtercijalnog obrazovanja (osnovne i srednje škole), po tome kako sada funkcionira – vreća bez dna, noćna mora svih koji tonući u »printlistama« o financiranju obrazovanja moraju odlučivati. Pa onda, nije vrijeme ni za dugoročno osmišljenu decentralizaciju odgojno-obrazovnog sustava, dotično – veću autonomiju regija, gradova i samih ustanova. Na snazi je ne samo neodlučnost nego i suzdržanost središnje prosvjetne vlasti glede spuštanja odlučivanja, mjerodavnosti i odgovornosti na niže razine, ne bilo kakve, nego osposobljene i profesionalne. Kao da ljudi »dolje« ne bi znali što će činiti i ne bi to što im se povjeri dobro činili daju li im se jasni okviri i pravila igre. A ni za to, eto, nije sada vrijeme. A za što je onda vrijeme? Da improviziramo i snalazimo se kako tko zna i umije? I pritom se nadamo da repertoar nije Beckettov, da ne čekamo Godota ili sudjelujemo u Kraju igre… Anđelko Jelin U Hrvatskoj prvi diplomski studij predškolskoga odgoja započeo je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Republika Hrvatska punopravno se uključuje u obrazovne programe Europske Unije u 2011. (Are you ready?) aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. OKRUGLI STOL - Studenti s invalidite Osigurati stud Potrebna je promjena mentalnog sklopa ljudi kada se govori o osobama s invaliditetom kao i priprema nastavnika za integraciju i inkluziju te prostorna prilagodba N 15. smotra Sveučilišta u Zagrebu Kako poboljšati studentski standard - Ova manifestacija susret je generacija gdje se u prvom redu susreću mladi asistenti sa sveučilišta i oni koji dolaze na sveučilište, dakle novi studenti – kazao je u četvrtak otvarajući trodnevnu 15. Smotru Sveučilišta u Zagrebu rektor Aleksa Bjeliš, ističući kako se smotrom želi na jednom mjestu budućim studentima na uvid dati sva ponuda i sve što pružaju institucije . – Ovo je krajnje ozbiljan posao i treba biti vrlo odgovoran prema mladim ljudima koji žele imati dobar uvid u ono što biraju i na kraju izaberu i da na osnovu te kvalitetne ponude i sami ponude kvalitetu više i ozbiljno pristupe studiranju. Želimo da to istodobno bude u jednom ležernom, opuštenom tonu kakav i priliči mladima – kazao je Bjeliš dodajući kako se nada da će u skoroj budućnosti to biti i jedna smotra raznih jezika i mogućnosti da na sveučilištu bude što više studenata iz drugih zemalja. – Želimo pružiti što više sadržaja na stranim jezicima kako bi se otvorila vrata ne samo našim studentima, nego i privuklo Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Zagrebačkog sveučilišta strane studente da u što većem broju studiraju na našim fakultetima – kazao je Bjeliš. Glavni gost na otvaranju bio je gradonačelnik Milan Bandić koji je istaknuo kako je ulaganje u znanost ulaganje u budućnost. – Želimo mladim ljudima omogućiti da žive boljim standardom. Također želimo da upišu fakultet koji žele i da kreiraju budućnost, jer sutra će se oni baviti onim čime se mi danas bavimo – kazao je gradonačelnik Bandić. Program otvaranja bio je popraćen nastupima mladih glazbenika i dramskih i plesnih skupina. Inače, Smotra je organizirana u improviziranom prostoru postavljenog šatora u krugu Studentskog centra, jer adekvatnog prostor zbog brojnih izlagača u centru nije bilo. Svoje štandove su postavili brojni fakulteti od Pravnog i Učiteljskog do brojnih veleučilišta i visokih škola. Svi oni su nudili svoje programe i popratne materijale u kojima su se budući studenti mogli informirati o uvjetima školovanja na dotičnom fakultetu. (IB) U Draženka Blaži provođenje i primjenu tih zakona. Potrebno je niz koraka kako bi se to stanje popravilo, a kako kaže dekanica Blaži među njima su i promjena mentalnog sklopa ljudi kada se govori o osobama s invaliditetom, priprema nastavnika za integraciju i inkluziju te prostorna prilagodba. Mirjana Zubak iz Ureda za studente s invaliditetom naglasila je važnost osiguravanja razine pristupačnosti u svim sredinama kako bi studenti s invaliditetom imali veći izbor fakulteta za studiranje, ali i mjesta gdje studiraju. - Za ostvarenje kvalitetnih rezultata važna je adekvatna financijska potpora te suradnja i Više ne možemo čekati Akademska zajednica predložila je povlačenje paketa zakona o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanosti iz javne rasprave zbog niza problematičnih rješenja koja mogu dovesti do urušavanja cjelokupnog visokoobrazovnog i znanstveno-istraživačkog sustava. Ne znamo hoće li nas Ministarstvo poslušati, ali u povijesti Sveučilišta već je bilo slučajeva da vladari i politički autoriteti ulaze u odnose napetosti s akademskom zajednicom, upozorava Bjeliš povodu Tjedna Sveučilišta u Zagrebu razgovarali smo s nedavno ponovno izabranim rektorom prof. dr. sc. Aleksom Bjelišem. Uz razgovor o razvojnim planovima Sveučilišta za budućnost te novim mogućnostima koje se akademskoj zajednici nude ulaskom u punopravno članstvo europskog Programa za cjeloživotno učenje, rektor Bjeliš prokomentirao je i aktualno stanje vezano uz donošenje paketa zakona o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanosti. Javna rasprava o spomenuta tri zakona bila je otvorena do 1. studenoga, zbog čega je akademska zajednica u mnogo navrata upozoravala na prekratak rok od samo 13 radnih dana u kojima je trebalo raspraviti sadržaje sva tri zakonska rješenja. “Ne znamo je li javna rasprava okončana, budući da je ministar Fuchs u nekoliko navrata napomenuo da je ovo tek preliminarna faza. Predložili smo da se ovi nacrti povuku iz rasprave i nadamo se da će Ministarstvo najozbiljnije razmotriti sve primjedbe koje smo isticali u javnoj raspravi, posebno zbog trenutka u kojem se ovi zakoni do- a okruglom stolu održanom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (ERF) o studentima s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu glavna tema bila je vertikala obrazovanja djece i studenata sa specifičnim teškoćama i zakonske regulative s osvrtom na stanje u Hrvatskoj. Prema riječima rektora Alekse Bjeliša, koji je bio jedan od rijetkih visokih sveučilišnih dužnosnika koji se pojavio na okruglom stolu, neke su stvari po pitanju pristupnosti i dostupnosti studiranja za osobe s invaliditetom učinjene, ali to je premalo i treba učiniti mnogo više da bi postotak studenata s invaliditetom bio veći u odnosu na sadašnjih dvjestotinjak studenata koji pohađaju Sveučilište u Zagrebu. Dekanica ERF-a Draženka Blaži istaknula je da u Hrvatskoj postoji 271 zakon i propis koji reguliraju to područje. - U SAD-u, primjerice, postoji samo jedan zakon, ali se provodi, za razliku od Hrvatske. Ta šuma zakona često je tu samo radi forme i ne primjenjuje se, a dio osoba s invaliditetom uopće nije upoznat s pravima i olakšicama koje im pripadaju - navela je Blaži, dodavši da nisu osigurani preduvjeti za nose, dakle, neposredno uoči ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Odgovorno tvrdimo da se novi zakonski prijedlozi temelje na konceptima koji su nepomirljivi i neusklađeni s trenutačnim europskim zbivanjima i trendovima. Zato smo tako jasno izrazili zabrinutost ovakvim pristupom u planiranju razvoja visokog obrazovanja i znanstveno-istraživačkog rada u Hrvatskoj“, govori Bjeliš. Očekujete li da će vas Ministarstvo poslušati ili će ostati pri ovim nacrtima, za koje tvrde da su ipak izrađeni u skladu s očekivanja akademske zajednice? Vjerujemo da još postoji prostor za konstruktivni razgovor i da sve ipak neće završiti na inzistiranju na brzopletosti koja bi mogla imati dosta teške, pa i pogubne posljedice. S naše strane, volje za razgovor ima. Sveučilište je možda predugo čekalo na zakonske prijedloge, budući da već godinu dana odgađamo početak rada na svojem restrukturiranju za koje je postignuto suglasje svih sveučilišnih dijelova. Još smo prije godinu dana ministru poslali naše prijedloge kao prilog akadem- ske zajednice u kreiranju novog zakona o sveučilištu, dakle uoči promjena za koje i sami smatramo da ih je nužno provesti. No, nakon dugog čekanja, Sveučilište više ne može odgađati svoje restrukturiranje. Stoga krećemo ubrzano s reorganizacijom koja bi mogla biti završena do proljeća. Nacionalni sustav znanstveno-istraživačkog rada u velikim je problemima, zbog čega se sve više moramo orijentirati na međunarodne izvore financiranja, što, naravno, treba biti samo dodatak na uređeni nacionalni sustav financiranja istraživanja kao bazične potrebe društva i gospodarstva. Upravo takvu legislativnu podlogu trebao bi osigurati novi paket zakona. Tijekom rasprave mogle su se čuti optužbe na račun sveučilišta, da se protivljenjem ovim zakonima zapravo odupirete promjenama. Nama su promjene itekako potrebe. Pred nama su reorganizacija postojećih studijskih programa, daljnji rad na osiguranju kvalitete i boljih uvjeta rada, povećavanje prostornih i ljudskih kapacite- Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš ta, još bolja internacionalizacija sveučilišta kroz stalno povećanje mobilnosti, što će nam omogućiti punopravno članstvo u Erasmusu i Programu cjeloživotnog učenja. Dakle, sasvim je deplasirano govoriti da sveučilište bježi od promjena ili da ih koči. Upravo suprotno. No, nećemo pristajati na promjene koje mogu dovesti do štetnih posljedica, što bi se, nažalost, moglo dogoditi ako se spomenuta tri zakona usvoje u svome trenutačnom obliku. Konkretno, ne mislimo da se sveučilište treba podijeliti, ne slažemo se da je Bolonjski proces bio pogreška. A neki autori zakona zagovaraju upravo takve teze. Akademska zajednica zastupa rješenje koje će sveučilištu osigurati autonomiju u njezinom punom značenju, no autonomiju s odgovornošću. Slič- no smo razmišljanje očekivali od kolega koji su u političkim tijelima i također snose odgovornost za funkcioniranje visokoobrazovnog i znanstveno-istraživačkog sustava. Pitate me što će se na kraju dogoditi? U povijesti Sveučilišta i prije je bilo slučajeva da vladari ili politički autoriteti ulaze u odnose napetosti s akademskom zajednicom. Treba se samo nadati da ćemo doći do izlaza i konstruktivnih rješenja. Prorektor Baletić najavio je raspisivanje natječaja za daljnju izgradnju kampusa Borongaj, vi se najavili svojevrsnu integraciju kampusa Sjever. O čemu je točno riječ? Riječ je o širem zamahu cjelovitog planiranja prostornog razvoja Sveučilišta, pa onda i razvoja samog Zagreba. Središnji dio u aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. tom Sveučilišta u Zagrebu dostupnost iranja gućiti adekvatnu pomoć, ističući važnost i ulogu obitelji u cjelokupnom procesu. Vesna Tokić, stručna savjetnica u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, iznijela je i podatke prema kojima od 30 Mirjana Zubak umreženost svih važnih sudionika. Na nju se nadovezao i student Filozofskog fakulteta Danijel Jedriško, koji je kazao da su do osnivanja Ureda sve inicijative i konkretni potezi funkcionirali na individualnoj razini. - Svi ti nisu bili sustavni pa nisu ni donosili zadovoljavajuće rezultate. Nema ih ni danas, ali činimo određene korake, a jedna je od važnih pretpostavki osiguranje stabilnog proračuna za rad Ureda - kazao je Jedriško, apelirajući da se poradi na koordinaciji pomoći osobama s invaliditetom. Kako je u raspravi rečeno, mnogo studenata skriva svoju invalidnost, ako nije vidljiva. Sudionici su istaknuli da takve ne žele etiketirati, nego im pomoći da kvalitetnije i lakše svladaju gradivo, primjerice kod studenata s izraženom disleksijom i slično. Državna pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknula je da takvim osobama treba omo- Vesna Tokić do 35 posto djece u predškolskoj dobi ima problema i traži posebnu odgojno-obrazovnu praksu. Od toga ih je 10 posto s teškoćama u razvoju. U osnovnoj školi posebne potrebe ima od 20 do 25 posto djece, a u srednjoj je školi taj postotak još niži, od 15 do 20 posto. - Teškoće ili posebne potrebe nisu i ne smiju biti prepreka, jer djeca su neuspješna samo ako ignoriramo i zanemarimo njihove razvojne, odgojne i obrazovne potrebe. Stoga je potrebno kontinuirano i kvalitetno usavršavanje - zaključila je Tokić. Ivica Buljan Iz Agencije za mobilnost i programe EU S Kad je Sveučilište u Zagrebu prije otprilike dvije godine vrlo intenzivno i energično počelo upozoravati na važnost ulaska Hrvatske u punopravno članstvo u ovim programima, kolege iz Ministarstva spominjali su iznos članarine od oko sedam ili osam milijuna eura. Također, tada su isticali da je riječ o prevelikom iznosu za kojeg Hrvatska nema dovoljno apsorpcijskih kapaciteta koji bi nam omogućili vraćanje uloženih sredstava kroz programe mobilnosti, dolaznu i izlaznu. Hrvatska sveučilišta trenutačno raspolažu s ponešto većim sredstvima za mobilnost nego prethodnih godina, budući da dio zainteresiranih studenata možemo na partnerska sveučilišta slati u okviru svojevrsnog pretprograma Erasmus. No, kapaciteti s kojima raspolaže Sveučilište u Zagrebu ne zadovoljavaju realne potrebe naših studenata. Sveučilište u Zagrebu nastavit će intenzivan rad na osnaživanju internacionalizacije i povećavanju mobilnosti. Očekujemo da će broj studenata koji odlaze na europska sveučilišta za godinu-dvije narasti do 2000, odnosno da će upola toliko studenata dolaziti na programe razmjene u Zagreb. No, za to nam trebaju veća sredstva i povećanje broja studentskih programa na stranim jezicima, kao i povećanje smještajnih kapaciteta za dolazne studente. Upravo sve to razlog je zašto Sveučilište u Zagrebu više ne može čekati novu legislativu, nego će u svoje restrukturiranje krenuti odmah i samostalno. Slavimo punopravno članstvo vijest o važnosti međunarodnog sudjelovanja u aktivnostima cjeloživotnog učenja u Hrvatskoj sve je veća, stoga je Vlada Republike Hrvatske osnovala Agenciju za mobilnost i programe, odgovornu za provedbu dva najveća obrazovna programa Europske unije u Hrvatskoj - Programu za cjeloživotno učenje i programu Mladi na djelu Europske Unije, u okviru kojih Agencija dodjeljuje financijska sredstva za realizaciju različitih aktivnosti učenja u inozemstvu - stručnog usavršavanja, podučavanja, stažiranja, studiranja, volontiranja, razmjena mladih, lokalnih inicijativa, rada na zajedničkim projektima... Provedbom spomenutih obrazovnih programa potiče se razvoj znanja i vještina tijekom cijelog života pojedinaca te se tako gradi društvo utemeljeno na znanju koje nudi jednake mogućnosti svim građanima i tako postiže veću razinu socijalne inkluzije. Osim Programa za cjeloživotno učenje, Europska komisija osmislila je i program Mladi na djelu namijenjen mladima, organizacijama mladih te svima uključenima u rad s mladima. Program Mladi na djelu promiče mobilnost mladih unutar i izvan granica Europske Unije, interkulturalni dijalog te socijalnu uključenost svih mladih neovisno o njihovu obrazovanju ili društvenoj i kulturalnoj pripadnosti. Republika Hrvatska započinje Vlada RH osnovala Agenciju za mobilnost i programe, odgovornu za provedbu dva najveća obrazovna programa Europske unije u Hrvatskoj - Programu za cjeloživotno učenje i programu Mladi na djelu Europske s punopravnim sudjelovanjem u oba programa od iduće godine, što znači da ćemo se od sljedeće godine moći uključiti u sve aktivnosti, projekte i akcije koje programi nude. Isto tako, korisnici iz inozemstva moći će odabrati Hrvatsku kao državu u kojoj žele provesti svoje razdoblje mobilnosti, što do sada nije bilo moguće. Ovakav uspjeh Agencije, koji ne bi bio moguć bez potpore Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, proslavit će se 10. studenoga Svečanom konferencijom, kojoj će prisustvovati visoki dužnosnici Republike Hrvatske i Europske komisije, ravnatelji europskih agencija koje provode iste programe u svojim državama te čitava hrvatska obrazovna javnost kao i civilni sektor. Cilj održavanja Svečane kon- ferencije nije samo proslaviti punopravno sudjelovanje Hrvatske u programima već ujedno upoznati buduće potencijalne korisnike i suradnike, koji uključuju civilni i gospodarski sektor, obrazovnu i znanstvenu zajednicu te svekoliku hrvatsku javnost s mogućnostima koje programi nude i koji će biti potpuno dostupni hrvatskim građanima od 2011. godine. Dan nakon Svečane konferencije, 11. studenoga, održat će se i Međunarodna tematska konferencija na kojoj će sudionici razgovarati o iskorištavanju rezultata koje imaju projekti u sklopu programa. Tijekom konferencije dosadašnji i budući korisnici imat će priliku podrobnije upoznati mogućnosti osiguranja kvalitete u njihovim projektima te razmjenjivati iskustva kako bi bili spremni za natječaj za 2011. godinu, kada će hrvatskim građanima biti otvorena vrata prema svim međunarodnim prilikama za učenje i usavršavanje. Tijekom dvodnevnog događanja, održat će se predavanja na kojima će izlagati ugledni gosti iz inozemstva, stručnjaci na području obrazovanja, a sudionici konferencije će putem interaktivnog programa moći poslušati iskustva dosadašnjih korisnika programa kroz njihove prezentacije. Posebno je zanimljiv dio konferencije svakako izložba fotografija na temu Mobilnost učim, putujem, snimam. vrJednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA Piše Višnja Francetić nove zakone! staroj gradskoj jezgri ostaje matica Sveučilišta, a sada nastavljamo razvijanje istočne jezgre, odnosno kampusa Borongaj. Područje Borongaja je urbano neriješeno, dakle riječ je o zapuštenom prostoru koji je tijekom proteklog razdoblja stihijski naseljavan. Prazan široki prostor vojarne planiramo ispuniti modernim kampusom kakvog Hrvatska još nema i nadamo se da će gotovo polovica ukupnog broja studenata zagrebačkog Sveučilišta u budućnosti gravitirati prema Borongaju. S druge, pak, strane, Sjeverni kampus trebao bi povezati nekoliko naših sastavnica iz biomedicinskog područja, na koje se nastavlja postojeći kampus Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, čiji će svi odsjeci biti premješteni na Horvatovac. Kada se taj potez poveže s prostorom srodnih institucija - poput Instituta Ruđera Boškovića i Instituta za fiziku - dobivamo povezani prostor u čijem će okviru doći do logičnog povezivanja. Upravo takvo povezivanje dat će nam priliku da zajedno budemo uspješniji u međunarodnom znanstveno-istraživačkom prostoru i na natječajima za dodjelu sredstava iz različitih europskih fondova. Iduće godine Hrvatska konačno postaje punopravna članica europskog Programa za cjeloživotno učenje i potprograma Erasmus za studentsku mobilnost. Koliko iznosi godišnja članarina i kakve su projekcije povećanja mobilnosti? Koliko ćemo konkretne koristi imati od tog programa? 5 www.skolskenovine.hr načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja U Sličnosti i razlike u odnosu na irski sustav prethodnom broju najavljen je članak o provođenju vanjskoga vrednovanja postignuća učenika u Irskoj. Kada smo prije dvije godine prvi puta posjetili irske kolege, u centru poput našega, pozorno smo pratili njihova izlaganja o načinu provedbe ispita temeljenih na dugogodišnjem iskustvu. Ovaj posjet protekao je u sasvim drugačijem ozračju, jer smo sada mogli ravnopravno sudjelovati u razgovoru o poslovima koje obavljamo na sličan način, iako u različitim uvjetima. Bez obzira na iskustvo, teškoće na koje nailazimo su identične i bilo je ugodno na kraju čuti želju irskih kolega da posjete naš centar, jer im se čini da su neka naša rješenja primjenjiva i u njihovu sustavu provedbe ispita. Kao što se u svim prethodnim člancima naglašavalo, razlike u odgojno-obrazovnim sustavima ne utječu na krajnji cilj - završetak određenog stupnja obrazovanja i mjerenja postignuća učenika vanjski vrednovanim ispitima. U Irskoj, gdje učenici u osnovnu školu kreću sa šest godina, takvi se standardizirani ispiti provode dva puta. Naime, prvi dio obveznog osnovnog obrazovanja, koje nazivaju primarnim, traje do učenikovih navršenih 12 godina. Nakon toga nastavljaju sekundarni stupanj obrazovanja u općim ili strukovnim školama, koji traje do njihove 16. godine i time završava juniorski krug obrazovanja. Učenici tada prvi put polažu standardizirane, vanjski vrednovane ispite, nakon čijeg uspješnog završetka dobivaju diplome, odnosno junior certifikate. Na kraju obveznog školovanja učenici imaju mogućnost nastavka obrazovanja u seniorskom krugu, koji traje ovisno o vrsti programa do njihove 17. odnosno 18. godine i svi završavaju polaganjem standardiziranih ispita, nakon kojih stječu certifikate. S obzirom na programe postoje tri vrste certifikata, no nama je najzanimljiviji leaving certifikate, ispit najsličniji našoj državnoj maturi. Učenici koji završe tu vrstu programa polažu ispite čiji se rezultati vrednuju pri upisu na studijske programe, kao što smo mi našim učenicima omogućili polaganjem ispita državne mature. Irski učenici polažu najmanje šest predmeta, od kojih je obvezan irski jezik, dok su ostali prema izboru učenika, a grupirani su prema znanstvenim područjima (prirodne, društvene, humanističke znanosti, umjetnost). Sve ispite priprema i provodi samostalna ustanova State Examinations Commission, ispiti se provode u školama, u isto vrijeme i na isti način. Isto kao i kod nas, učenici mogu birati hoće li ispite polagati na višoj ili osnovnoj razini, osim ispita iz irskoga jezika i matematike, koji se mogu polagati na tri razine (viša, osnovna i temeljna). Prolaznost na ispitima određena je postotnim bodovima koji se pretvaraju u ocjene. U Irskoj se ocjene iskazuju slovima od A do F i za svaki ispit unaprijed je određen prag prolaznosti. Ispiti se naplaćuju, a plaćanja su oslobođeni samo učenici lošega socijalnog statusa, što dokazuju posebnim ispravama. Rezultati ispita dostavljaju se u Central Application Office (CAO), uredu poput našega Središnjega prijavnog ureda, koji vodi daljnji postupak prijava i upisa učenika na visoka učilišta. Sustav je, dakle, vrlo sličan našemu s razlikom što se u Irskoj postupak još u cijelosti ne provodi elektroničkim putem, a naplaćuju se i troškovi prijave. Za razliku od našeg sustava, njihovi kandidati nemaju mogućnost upisa u dva roka i oni koji ne uspiju moraju čekati upis iduće godine. aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Iz Agencije za odgoj i obrazovanje NAJAVA Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji P rva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji, na kojoj će gosti i predavači IUPAC-ovi stručnjaci iz područja kemijskog obrazovanja svojim znanjem i iskustvom u primjeni modernih strategiji poučavanja, kao i u razradi ostalih tema obogatit spoznaje i iskustva sudionika, održat će se u Splitu, od 10. do 14. studenoga. Konferencija je međunarodnoga karaktera, a organiziraju je Hrvatsko kemijsko društvo, Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu i Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Međunarodnom unijom za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC). Skup je namijenjen nastavnicima kemije na svim razinama obrazovanja, studentima i svim drugim stručnjacima koji se bave obrazovanjem u kemiji kako u Hrvatskoj tako i u široj regiji. Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji prvi je korak u ostvarivanju projekta Prema kvalitetnijem stručnom usavršavanju nastavnika kemije u Hrvatskoj, koji je planiran kao serija radionica koja će se realizirati u dvogodišnjem ciklusu. Cilj je potaknuti razvoj procesa stručnog usavršavanja nastavnika kemije u Hrvatskoj i regiji i omogućiti razmjenu iskustava o stručnom usavršavanju između nastavnika susjednih zemalja. Stručni skupovi u PROSINCU PREDŠKOLSKI ODGOJ 1. prosinca - Stručni skup za odgojitelje na području Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke, Međimurske, Varaždinske županije u Zagrebu (DV Botinec) s početkom u 10 sati. Tema: Rano učenje stranih jezika u dječjem vrtiću. Predavači: dr. sc. J. Sindik, M. Sporiš, M. Zglavnik, M. Fundurulja, M. Kurtanjek, V. Kurtanjek, mr. sc. A. Silić. Prijave do 22. studenoga na e-mail andreja.silic@azoo.hr. 9. prosinca - Stručni skup za odgojitelje na području Grada Zagreba - istok, u Zagrebu (DV Srednjaci) s početkom u 9 sati. Tema: Rano učenje stranih jezika u dječjem vrtiću. Predavači: B. Žaja, M. Mandekić, V. Smojver, B. Ksenija, N. Kostanjski-Kobasić, mr. sc. A. Silić. Prijave do 29. studenoga na e-mail andreja.silic@azoo.hr. 9. prosinca - Stručni skup za odgojitelje pripravnike i odgojitelje mentore s područja Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u Splitu (DV ”Marjan”) s početkom u 11 sati. Tema: Priprema odgojitelja pripravnika za polaganje stručnog ispita. Predavači: Tončica Kalilić, Nada Pelaić, Ankica Gavranić, Tatjana Kljenak. Prijava 15 dana prije održavanja stručnog skupa na e-e-mail toncica.kalilic@azoo.hr. 1. prosinca - Stručni skup za odgojitelje predškolske djece s područja Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-nere- tvanske županije u Splitu (DV Cvit Mediterana, jedinica More, Šimićeva 16) s početkom u 13 sati. Tema: Razvijanje profesionalnih kompetencija odgojitelja u radu s djecom jaslične dobi - razvojne mape (5. modul). Predavači: dr. sc. Hicela Ivon, Jadranka Eda Tomljanović. Prijava nije potrebna, jer se skup organizira za sudionike koji su prisustvovali prethodnim modulima. NJEMAČKI JEZIK 10. prosinca - Završna svečanost i podjela potvrda učiteljima njemačkoga jezika iz osnovnih škola Zadarske i Šibensko-kninske županije, koji su se obvezali pratiti cjelokupni program od pet cjelina tijekom godine dana Projekta RALF - Regionalne skupine za stručno usavršavanje učitelja, održat će se u Bibinju (OŠ Stjepana Radića). FRANCUSKI JEZIK 1. prosinca - Stručni skup za učitelje i nastavnike predškolskog odgoja, osnovnih i srednjih škola (gimnazije i strukovne škole), voditelje županijskih stručnih vijeća i pripravnike održat će se 1. prosinca u Zagrebu (15. gimnazija) s početkom u 16.30 sati. Teme: Uloga psihologije obrazovanja u učenju i poučavanju, Individualne razlike u kognitivnim osobinama, osobni, socijalni i emocionalni razvoj individualnih razlika u nekim osobinama ličnosti - nadareni učenici, Vrednovanje postignuća nadarenih učenika. Predavači: Ana Ple- ša, stručni suradnik psiholog. Prijave do 18. studenoga - vrtići i osnovne škole na e-mail: os-otok@zg.t-com.hr, a gimnazije i strukovne škole na e-mail ibzagreb-cas@hi.t-com.hr. INFORMATIKA 10. prosinca - Državni stručni skup za učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih škola svih županija održat će se 10. prosinca on-line, s početkom u 13. sati. Skup se održava u suradnji s Microsoftom Hrvatska (Suradnici u učenju). Tema: Obrazovanje i usavršavanje učitelja i nastavnika iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija / virtualni okrugli stolovi / Informacijska i komunikacijska tehnologija u NOK-u i školskom kurikulumu, E-učenje u nastavi osnovnih i srednjih škola, Implementacija računalnih igara u proces obrazovanja, Globalne aktivnosti inovativnih istraživačkih škola. Predavači: Ivana Turčić Prstačić, Saida Deljac, Darko Jureković, Microsoft Hrvatska, učitelji i nastavnici OŠ i SŠ voditelji projekata IKT u obrazovanju i drugi. Prijave do 21. studenoga na email ivana.turcic@azoo.hr. VJERONAUK 18. prosinca - Stručni skup za odgojiteljice u vjeri grada Zagreba, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačkomoslavačke, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Varaždinske i Međimurske županije održat će se 18. prosinca u Zagrebu (Ured za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije, Kaptol 31) s početkom u 9 sati. Tema: Odgojitelji u vjeri - ususret novoj odvažnosti. Predavači: prof. dr. sc. Ružica Razum i prof. dr. sc. Valentina Mandarić. Prijave sedam dana prije početka stručnog skupa na e-mail vjeronauk -tajnistvo@zg-nadbiskupija.hr. 11. prosinca - Stručni skup za vjeroučitelje pravoslavnog vjeronauka osnovnih i srednjih škola Eparhije osječkopoljske i baranjske (Vukovarsko-srijemska i Osječko-baranjska županija) održat će se 11. prosinca u Dalju (OŠ Dalj) s početkom u 9 sati. Tema: Vjeronauk u društvenom i humanističkom području suvremene škole. Predavač dr. sc. Mirko Lukaš. Prijave do 27. studenoga na e-mail miljan.vucicevic@os.tcom.hr. RAVNATELJI 7. prosinca - Stručni skup namijenjen ravnateljima predškolskih ustanova (ravnatelji stručno-razvojnih centara i ravnatelji vrtića imenovanih za polaganje stručnih ispita, Grad Zagreb) održat će se 7. prosinca u Zagrebu (Dječji vrtić Siget) s početkom u 9 sati. Tema: Obrazovni menadžment, Modul 7: Upravljanje ljudskim potencijalima i optimizam. Predavači: dr. sc. Majda Rijavec, ravnateljice Suzana Hitrec, Sandra Pokos i Katarina Kolenković. Prijave 15 dana prije početka stručnog skupa na e-mail inga.seme-stojnovic@azoo.hr. Treći simpozij učitelja i nastavnika hrvatskog jezika Doprinos profesionalnom razvoju učitelja O d 28. do 31. studenoga u Primoštenu je održan Treći simpozij učitelja i nastavnika hrvatskog jezika, stručni skup na kojem je više od 450 učitelja i nastavnika hrvatskog jezika raspravljalo o suvremenim i aktualnim temama koje omogućuju uvid u inovativne pristupe poučavanja i učenja hrvatskog jezika i na kojem je oslikana sadašnja zbilja u kojoj se našla hrvatska riječ. Simpozij je otvorio ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, koji je naglasio zahtjevnost i provokativnost teme skupa, Hrvatski jeziku u kontekstu suvremenog obrazovanja, posebno u kontekstu aktualnih promjena u sustavu odgoja i obrazovanja. Nakon svečanog otvaranja skupa predstavljanjena je monografija ”Hrvatski jezik u kontekstu suvremenog obrazovanja”, koju je izdala Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Nakladom Slap. Monografija objedinjuje teme koje su često u fokusu rasprave učitelja i nastavnika: kultura čitanja i pisanja, vrednovanje i samovrednovanje učenika, mediji i pismenost. Autori članaka su predavači na simpoziju: sveučilišni profesori, jezikoslovni, književnici, dramski umjetnici, učitelji i nastavnici. Teme su osmišljene u tijeku pripreme programa simpozija, u čemu su sudjelovali viši savjetnici AZOO- a Mirela Barbaroša-Šikić, Marijana Češi, Maja Zrnčić i Srećko Listeš. - U knjizi se krije mogućnost osnaživanja svih nas koji utječemo ili ćemo biti u prilici utjecati na izradu pojedinih dokumenata važnih za položaj i status hrvatskog jezika unutar nacionalnoga obrazovnog sustava te sagledavanja neprocjenjive važnosti hrvatskog jezika kao materinskog i službenog jezika - kazala je na predstavljanju monografije Mirela Barbaroša-Šikić. Uz monografiju na simpoziju je predstavljeno niz književnih izdanja koji učiteljima i nastavnicima hrvatskog jezika mogu pomoći u radu s učenicima. Akademik Ante Stamać, potpredsjednik Matice hrvatske, predstavio je ediciju Stoljeća hrvatske književnosti, u kojoj su do sada objavljene 102 knjige. Profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu Andrea Zlatar Violić predstavila je knjigu ”U obranu čitanja” u kojoj Meta Grosman detaljno prikazuje i analizira probleme vezane uz nastavu čitanja i književnosti u novim okolnostima sve istaknutijega utjecaja elektroničkih medija, nudeći modele koji su alternativa onoj nastavi na koju smo navikli i u našim školama. Prikaz i usporedbu pravopisa koji se trenutno koriste u Hrvatskoj donijela je Lana Hudeček, viša znanstvena savjetnica Instituta za hrvatski jezik. Uspoređujući četiri pravopisa koji su u uporabi upozorila je na različita pravopisna rješenja te terminološke neusklađenosti u njima. Učiteljima i nastavnicima poručila je da učenike upoznaju sa svim pravopisima, ali da od njih traže dosljednost u korištenju jednog. Radni dio Simpozija otvorili su gosti predavači iz Velike Britanije ‡ Rod Bolitho, direktor Instituta za jezično obrazovanje u Norwichu, i Pádraig Ó Duibhir, predavač na Odjelu za obrazovanje Fakulteta sv. Patrika Sveučilišta grada Dublina u Irskoj. U svojim izlaganjima predstavili su britanski i irski sustav obrazovanja s posebnim naglaskom na metode poučavanja vještina govorenja i pisanja materinskog jezika. O pravopisnom pitanju, sastavljenom i nesastavljenom pisanju u pravopisima hrvatskog jezika govorio je Ivo Pranjković, redoviti profesor na Katedri za hrvatski standardni jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu. O potrebi i razlozima čitanja suvremene hrvatske književnosti učenika i studenata, govorila je Andrea Zlatar Violić. Krešimir Bagić, profesor na Katedri za stilistiku, Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objasnio je fenomen parafraze u predavanju nazvanom Parafraza ili diskurs koji nije nevin. Ivan Tanta, profesor na Odjelu za komunikacije i medije Sveučilišta u Dubrovniku, govorio je o trivijalizaciji sadržaja u hrvatskim me- dijima i analizirao gramatičku, pravopisnu i stilističku nepismenost u hrvatskom dnevnom tisku. Krešimir Mikić, profesor Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i Akademije dramskih umjetnosti, pozvao je učitelje i nastavnike da afirmiraju medijsko stvaralaštvo djece, budući da su film i medijska kultura dio umjetničkog područja koji Nacionalni okvirni kurikulum uvodi u škole. O produkcijskom modele školske predstave i iskustvima na američkom koledžu predavala je Snježana Banović, redateljica i izvanredna profesorica na Odsjeku produkcije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. U drugome dijelu Simpozija predstavli su se učitelji i nastavnici praktičari koji su pokazali dio svoje nastavne prakse i provedena istraživanja vezana za poučavanje dijela sadržaja predmeta hrvatski jezik: Senija Badić, Marinka Burić, Diana Greblički-Miculinić, Kristinka Štefan, Davorka Horvatek Modrić, Đurđica Jelačić, Ingrid Lončar i Vesna Muhoberec. Može se reći da su teme kojima su se predavači bavili i pristupi za koje su se odlučili mogu biti poticaj, motivacija ili sadržaj bavljenja u svakodnevnom radu s učenicima, doprinos profesionalnom osobnom razvoju učitelja i nastavnika i sadržaj njihovih stručnih rasprava. A.N.C. aktualno aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. PREDŠKOLSKI ODGOJ Vrtićka mala škola “Tata, ti nisi išao u vrtić i ne znaš kako je to“ - prepričava tata Nino događaj otprije nekoliko mjeseci, kada mu je njegov šestogodišnji Mislav pojašnjavao kako u vrtiću ima djece koja samo povremeno dolaze i nikako ne mogu stići ispisati i iscrtati listove sa zadacima koje su dobili od teta kako bi se uvježbavali za školu koja im predstoji nakon posljednje vrtićke godine. Tata Nino nije išao u vrtić, a kaže da mu je zbog toga žao i zato nimalo nije dvojio o tome hoće li njegov Mislav ići u vrtić, premda je imao alternativni smještaj. - Nisam ni ja ispao loše, ali mislim da moj Mislav ima mnogo više prednosti zato što pohađa vrtić - u šali će Nino, dodavši da osnove čitanja i pisanja nije svladao sve dok nije krenuo u školu. Mislav već jest. Stjecanje samostalnosti O tome kakvi su programi za djecu koja povremeno dolaze u vrtić ili koja uopće ne dolaze razgovarali smo s pedagoginjom Arijanom Plahutar i psihologinjom Sanjom Ivanušević iz Dječjeg vrtića Hrvatski Leskovac. Naše sugovornice ističu da je program predškole minimalni vrtićki program, popularno zvan mala škola. - Namijenjen je djeci godinu dana uoči polaska u osnovnu školu, a djeca s teškoćama u razvoju mogu polaziti predškolu dvije godine prije polaska u školu. Program financira Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, tako da je potpuno besplatan. Za udaljene krajeve, zaseoke bez vlastitog vrtića i škole kao što je slučaj okolice DV Hrvatski Leskovac, Grad Zagreb osigurava i organizira besplatni prijevoz djece od kuće do prostora predškole. Program predškole realizira se u vrtićkim ili školskim prostorima, ovisno o mogućnostima lokalne zajednice. Prostor je svojim sadržajima i didaktikom opremljen primjereno djeci predškolske dobi, a osmišljenim uređenjem odražava toplinu predškolske ustanove. S djecom rade odgojiteljice sa završenim Učiteljskim fakultetom. Aktivnosti i sadržaji koji se provode u programu predškole stavljaju naglasak na pripremu djece za polazak u osnovnu školu, odnosno svladavanje znanja, vještina i navika koji će djetetu olakšati prilagodbu na novi program i nove zahtjeve koji se pred njih postavljaju. To su prije svega aktivnosti usmjerene na stjecanje samostalnosti djece, učenje socio-emocionalnih kompetencija, predpisačke, predčitačke i predmatematičke aktivnosti. - Dijete u programu predškole boravi u prosjeku 250 zakonom propisanih sati godišnje. U Hrvatskom Leskovcu, gdje postoji sedam skupina predškole na tri lokacije, Lučko, Horvati i Odranski Obrež, ta je satnica povećana na 320 sati godišnje, što nam daje prostor za organiziranje dodatnih aktivnosti za djecu i obogaćivanje programa. Tako naša djeca obavezno od- 7 www.skolskenovine.hr Nenadomjestivo druženje s vršnjacima Aktivnosti i sadržaji koji se provode u programu predškole stavljaju naglasak na pripremu djece za polazak u osnovnu školu, odnosno svladavanje znanja, vještina i navika koji će djetetu olakšati prilagodbu na novi program i nove zahtjeve koji se pred njih postavljaju laze u kazalište, na tečaj koturanja, tenisa i klizanja, u posjet muzejima i zoološkom vrtu te u knjižnicu. No, ti dodatni sadržaji zahtijevaju financijsku participaciju roditelja. Djeca u DV Hrvatski Leskovac već treću godinu zaredom borave i u programu Djeca u prirodi u Gradu mladih - kaže Plahutar. Različita predznanja Ti su programi posebno zanimljivi djeci, jer se često događa da je to prvi puta da se neko dijete na dulje vrijeme odvaja od obitelji i stječe novo dragocjeno iskustvo u osamostaljivanju. Šestogodišnji Tin prvi je puta bio odvojen više od pet dana od obitelji kada je išao upravo u Grad mladih, a njegova mama Tena vrlo je zadovoljna programom. - Kad se vratio, bio je sretan i prepun dojmova. Budući da je vrtić polazio povremeno, često je bio potišten, jer se morao naknadno uključivati u igre koje su ostaloj djeci bila rutina. Iz toga su proizlazile traume, bojao se da neke stvari ne može svladati te da su druga djeca bo- lja od njega - kaže mama Tena. S druge strane, iskustvo mame Romane s odvajanjem od njezina Brune, koji također često izbiva iz vrtića, nije bilo pozitivno. - Rekao mi je da nikada više neće ići, jer mu nije bilo lijepo. Pokušala sam saznati od odgojiteljice koja je bila s njima o čemu se radi, ali nisam mnogo saznala. Rekla je tek da je Bruno bio povučeniji nego inače, ali se igrao i obavljao svoje obaveze - kaže mama Romana. Plahutar kaže da djeca koja se prvi put uključuju u takav program dolaze iz obiteljskog doma s različitim opsegom znanja i vještina koje su stekla uz pomoć članova obitelji. - Današnja prisutnost različitih edukativnih medija omogućava roditeljima lako pružanje potrebnih i primjerenih odgojno-obrazovnih sadržaja kod kuće. No, u jednome roditelji ne mogu zamijeniti predškolski program i to je nešto što nedostaje svoj djeci koja ne polaze vrtić - druženje s vršnjacima, koje vodi socijalizaciji djeteta. Program predškole Baka, djed i Nikša ne vole vrtić Nikša je četverogodišnjak koji još nije bio u vrtiću i jako je vezan uz baku i djeda. Mama Lucija željela bi da Nikša pohađa vrtić, barem na skraćeno vrijeme, ali ni on, ni baka, ni djed za to neće ni čuti. - Nije nesocijaliziran, ali bojim se kako će se snaći kad krene u školu, kako će kontaktirati s ostalom djecom. I sada se igra s vršnjacima, često je u parkovima, ali sve je to povremeno i ne stvara čvrste odnose. Sin moje prijateljice stalno priča o svojim prijateljima s kojima se igra u vrtiću, a Nikša o baki i djedu - kaže Lucija i dodaje da će to morati prelomiti i obaviti ozbiljan razgovor s bakom i djedom. Iako su i njezinu Melaniju čuvali baka i djed, mama Zora nije dvojila o tome da je upiše u vrtić. - Odlazak u jaslice nisam željela forsirati, ali čim je stasala za vrtićku dob, dakle s navršene tri godine, upisala sam je u vrtić. Dobro se snašla, uz manje probleme, ali tako se odrasta, ne želim je odgajati pod staklenim zvonom. Sada smo svi zadovoljni, i Melanija, i baka i djed, i mi roditelji - kaže mama Zora.. nekoj je djeci prva prilika za upoznavanje grupnih pravila i igara, a vezano uz njih i prva prilika za vježbanje empatije, suradnje, rješavanje konflikata. Roditeljima sugeriramo redovit dolazak djeteta u program predškole kako bi dijete dobilo maksimum ovoga minimalnog programa. Ako dijete ipak izostane zbog bolovanja ili nekih nepredvidivih okolnosti, odgojiteljice u programu predškole kao i u redovnom vrtićkom programu, uz rad u malim grupama, prakticiraju i individualizirani rad te tako odgovaraju na individualne potrebe djeteta - kaže Plahutar. Razvijanje komunikacijskih vještina Naša sugovornica ističe da je suradnja s roditeljima djece u programu predškole slična onoj u vrtiću. - Na roditeljskim sastancima prorađuju se aktualne teme vezane uz djetetov razvoj, provode se igraonice i radionice s djecom i roditeljima, a roditelj uvijek može tražiti individualni razgovor s odgojiteljicom ako želi detaljnije informacije o napredovanju svog djeteta. Ipak, postoji specifičnost u grupama predškole čija su djeca korisnici prijevoza: budući da odgojitelj prima i predaje dijete na vratima autobusa, nema mogućnosti ni vremena za kratke dnevne izmjene informacija s roditeljima kao što je to praksa u vrtiću. Stoga u ovim grupama suradnja teče putem informativki, u koje odgojiteljice svakom djetetu upisuju važne informacije za roditelje. Psihologinja Sanja Ivanušević govorila je o prednostima i manama pohađanja vrtića, odnosno boravka i čuvanja kod djeda i bake. Ističe da su privrženost, briga i predanost koji bake i djedovi pokazuju djeci nezamjenjivi u dječjem emocionalnom razvoju. - Oni mogu biti suigrači, učitelji, odgojitelji ili zamjenski roditelji za svoju unučad, a roditeljima izvor emocionalne ili financijske podrške, osobito kad je jedan od roditelja odsutan. Emocionalna privrženost djece bakama i djedovima druga je najsnažnija, odmah iza one roditeljima. Ipak, taj odnos ne može zamijeniti odnos s vršnjacima i obratno. Naime, odrastajući djeca traže sve više kontakta s vršnjacima i vršnjaci postaju važan socijalizacijski činitelj koji potkrepljuje i kažnjava određena ponašanja, ima ulogu modela i utječe na razvoj djetetove samoefikasnosti, odnosno uvid u to koje postupke može izvesti. Naravno da vršnjaci nisu jedini koji sudjeluju u tim procesima, ali njihova je uloga vrlo važna - kaže Ivanušević. Dodaje da je druženje s vršnjacima važno u socio-emocionalnom i kognitivnom razvoju, jer potiče razvoj socijalne kognicije, sposobnost rješavanja problema i sukoba te moralnog rasuđivanja. Istraživanja su potvrdila da postoji pozitivna povezanost između razine kognitivnog razvoja i razvijenosti odnosa s vršnjacima. - Naime, pokazalo se da je mogućnost stavljanja djeteta u tuđi položaj povezan s načinom na koji se dijete druži s drugom djecom, kao i mjere razvijenosti komunikacijskih vještina zaključuje Ivanušević. Naravno, teško je za sve stvoriti iste uvjete, ali mnogo ovisi i o roditeljskom odabiru kako i gdje želi da njegovo dijete provodi svoju predškolsku dob. Ono što je danas također izraženo, a ranije toga gotovo nije bilo, jest i činjenica da se stvara elitni odnos u kojem neki bogatiji roditelji za djecu traže odgojno-obrazovni prostor u kojem će boraviti samo oni koji to mogu platiti. Za sada to još nije dominantno, ali bi u budućnosti takvih slučajeva moglo biti sve više. Kako ističu naše sugovornice, današnji sustav predškolskog odgoja, odnosno predškole dobro je i kvalitetno riješen, samo treba nadograđivati postojeće stanje, a novih rješenja i iznimki uvijek će biti. Ivica Buljan aktuakno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Modernizacija srednje škole Ivana Meštrovića DRNIŠ - Srednja škola Ivana Meštrovića u Drnišu proslavila je prigodnom svečanošću Dan škole, koju pohađa 280 učenika, a u njoj su zaposlena 33 nastavnika i dva stručna suradnika. U školu se prošlih godina mnogo ulagalo, kroz razne donacije i državna sredstva ukupno oko 8,5 milijuna kuna. Doprinos je dala i Svjetska banka, koja je darovala 400 tisuća kuna za obnovu školske radionice. Na taj je način škola dobila najmoderniji kabinet elektrotehnike, a vrlo su moderne i radionice za strojare. Također je uređena sportska dvorana, u što je uloženo pet milijuna kuna, a prema planovima na redu su klimatizacija učionica te njihovo opremanje projekcijskim platnom i računalima. Jedan je od aktualnih problema prijevoz učenika u poslijepodnevnim satima, kada bi se organizirale izvanškolske aktivnosti. Na svečanosti su dodijeljena i priznanja dugogodišnjim nastavnicima koji su u mirovini. Natječaj za putovanje u Bruxelles ZAGREB - Natječaj pod nazivom Ljudi za ljude namijenjen srednjoškolcima raspisala je delegacija Europske unije u Hrvatskoj (www.delhrv.ec.europa. eu). Taj je natječaj raspisan u okviru Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Pred natjecateljima je zadatak u kojem trebaju pokazati da su nekome pomogli ili poduzeli konkretne i inovativne aktivnosti u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti u svojoj sredini te ih dokumentirati u audio-vizualnom obliku, bilo da se radi o fotografiji, prezentaciji ili kratkom filmu. Natječaj je otvoren do 1. prosinca, a pobjednici će biti nagrađeni putovanjem u Bruxelles, dok će dobitnik druge nagrade osvojiti jednosemestralni tečaj stranog jezika po vlastitom izboru, a trećeplasirani će biti nagrađen knjigama. Prijenosna računala za darovite slijepe učenike OSIJEK - Zagrebačka banka u povodu Svjetskog dana štednje u Osijeku uručila je donacije pobjednicima natječaja, kojima ova vodeća financijska institucija u zemlji pomaže udrugama i organizacijama u realizaciji njihovih projekata. Do sada je kroz 12 godina sustavnog doniranja Zagrebačka banka podržala 1124 projekta s ukupno 19,5 milijuna kuna. Ove je godine na natječaj pristiglo 559 prijava, a nezavisna stručna komisija odabrala je 25 najkvalitetnijih programa, za koje je Zagrebačka banka izdvojila 750.000 kuna. Među njima se našlo i pet projekata iz Osječko-baranjske županije. Na području Slavonije dodijeljene su donacije u iznosu 128.050 kuna. Tako je 51.850 kuna dobio projekt Građanske demokratske inicijative P.G.D.I iz Belog Manastira, dok je Foto kino klub Baranja iz Belog Manastira primio 10.000 kuna. Udruzi inovatora Baranje donirano je 20.200 kuna. Iz Osijeka su donacije dobili Gradska galerija Osijek za financiranje galerije Barutana (25.000 kuna) i Udruga slijepih Osječko-baranjske županije (21.000 kuna), a ta će sredstva biti utrošena na kupnju prijenosnih računala petorici najdarovitijih učenika. Useljenje u nove prostore do kraja 2011. DUBROVNIK - Bude li sve išlo po planu, do kraja godine bit će završen prvi dio obnove središnje zgrade stare bolnice za potrebe Dubrovačkog sveučilišta. Ukoliko i tijekom iduće godine radovi i novčana sredstva budu planski ostvarivani, prvi će studenti u obnovljene prostore nadomak povijesne jezgre useliti krajem 2011. godine. Središnja zgrada stare dubrovačke bolnice, gdje bi trebao zaživjeti sveučilišni kampus, površine je 5600 četvornih metara, a za njezinu adaptaciju i rekonstrukciju Vlada RH odobrila je 98 milijuna kuna. Na konstrukcijsko-sanacijski dio radova utrošit će se 11,46 milijuna kuna, a dubrovački rektorat navodi da je sve u okviru odobrenog kredita i ne očekuju eventualna prekoračenja investicije. Iz postojećih dubrovačkih sveučilišnih prostora, nakon kompletnog završetka obnove, kako je već najavljivano, na novu adresu selili bi se studiji restauracije, komunikologije te ekonomije i poslovne ekonomije. I. Buljan broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. U Loboru održani Četvrti dani Franje Horvata Kiša Hrvatski književni putopisi U organizaciji Kajkavskog spravišča iz Zagreba i u suradnji s Udrugom za kulturno stvaralaštvo „Franjo Horvat Kiš“ iz Lobora i Općinom Lobor, u ovom su malom zagorskom mjestu u subotu, 16. listopada 2010., po četvrti put održani Dani Franje Horvata Kiša, u čijem su središnjem programu proglašeni rezultati 4. natječaja za hrvatski književni putopis. Ovogodišnji pokrovitelji te jedinstvene književno-jezične manifestacije u nas posvećene isključivo putopisima (rjeđe zastupljenom književnom žanru u suvremenoj beletristici) bili su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Krapinsko-zagorska županija. Dani Franje Horvata Kiša (na poticaj općine Lobor) utemeljeni su u Loboru 23. rujna 2006., uz 130. obljetnicu rođenja ovoga prozaika i putopisca iz razdoblja moderne, čije je djelo svojom doktorskom disertacijom zaboravu oteo akademik Miroslav Šicel, ujedno i predsjednik Kajkavskog spravišča, dok je nositelj ideje projekta Hrvatski književni putopis ugledni povjesnik hrvatske književnosti prof. dr. sc. Joža Skok, dopredsjednik Kajkavskog spravišča. Putopisni natječaj prvi je i jedinstven u hrvatskom kulturološkom prostoru, povezujući taj prostor inovativnim dosezima tronarječne hrvatske jezično-književne zbilje. Rezultati natječaja ponovno su potvrdili visoki estetski doseg suvremenih putopisa, afirmirajući taj žanr u sveukupnom proznom korpusu hrvatske književnosti. Tri ravnopravne novčane nagrade dijele Ivan Kutnjak za putopis Woododerine (fragmenti), Zdenka Maltar za putopis U zagrljaju svjetova ( Crkve i dvorci Prekmurja) i Jozo Vrkić za putopis Kobni Olib. Organizatori domaćini (loborska udruga za kulturno stvaralaštvo „Franjo Horvat Kiš“ i Općina Lobor) dodijelili su i nagradu Tomislavu Ribiću za putopis Novi, nori svet. Ovogodišnji loborski knjižvnoputopisni laureati Ivan Kutnjak, Zdenka Maltar i Jozo Vrkić S preporukom za objavljivanje, ocjenjivačko povjerenstvo izdvojilo je putopise Emilije Kovač (Slike iz Ozlja i u vezi s njim) i Đure Vidmarovića (Rovinjske vedute), U natječaju je sudjelovalo osamnaestoro autora s 32 putopisa. Publika u loborskom društvenom domu imala je priliku uživati u ulomcima iz nagrađenih putopisa koje je interpretirao dramski umjetnik Dubravko Sidor. O značenju te nove i kvalitetne manifestacije govorila je mr. sc. Božica Pažur glavna i odgovorna urednica časopisa KAJ i stručna koordinatorica projekta, a o nagrađenim putopisima prof. dr. sc. Joža Skok i dr. sc. Ivo Kalinski, dopredsjednici Kajkavskoga spravišča. U glazbenom dijelu programa sudjelovao je mladi nadareni pijanist Jurica Vugrek. Dani Franje Horvata Kiša nastavljeni su sutradan, 17. listopada, održavanjem likovne kolonije učenika Osnovne škole Lobor. Zdenka Kožić Predstavljen UNICEFOV priručnik Za prevenciju nesreća P rof. dr. Aida Mujkić autorica je priručnika naslovljenog Sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti djece predškolske dobi kojeg je izdao UNICEF-ov ured za Hrvatsku. Prilikom njegova predstavljanja recenzenti dr. Milivoj Jovančević, dr. Milica Katić, Jadranka Pavić i mr. sc. Igor Srček istaknuli su kako je sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti djece predškolske dobi prvorazredni javnozdravstveni problem, koji je u našoj literaturi prvi put obrađen na ovakav način. U Priručniku je pregledno i sustavno prikazan problem nesreća u djece predškolske dobi koji je potkrijepljen najnovijim epidemiološkim podacima iz svijeta i Hrvatske. Posebna je vrijednost Priručnika kompleksna analiza uzroka nesreća u djece predškolske dobi i mogućnosti njihove prevencije, koja sadrži normativnu, stručnu i odgojnu dimenziju. Priručnik je od iznimne preventivne važnosti, jer individualiziranim pristupom upućuje na usvajanje pozitivnih stavova i poduzimanje konkretnih preventivnih aktivnosti na području sprečavanja nesreća i povećanja sigurnosti djece predškolske dobi. Priručnik je namijenjen trajnoj izobrazbi zdravstvenih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i stručnim timovima u odgojno-obrazovnim ustanovama, a sastoji se od dva dijela. U prvom su navedene neke znanstvene i stručne spoznaje o nastanku, faktorima rizika i sprečavanju nesreća, s podacima za svijet i za Hrvatsku, dok su u drugom dijelu navedena pitanja za raspravu s roditeljima i preporuke za svakodnevan individualan rad s djecom i njihovim roditeljima. Za svako je razdoblje posebno navedeno šest vodećih načina nastajanja nesreća u dječjoj dobi u odnosu na uzrok smrtnosti i potrebe za bolničkim liječenjem, od prometa preko padova, utapanja, opeklina i ugušenja do otrovanja, kao i pitanja i preporuke opće sigurnosti. Vrijedi napomenuti kako su između 1995. i 2008. godine u Republici Hrvatskoj nasilnom smrću život izgubila 2553 djeteta, odnosno mladih do 19 godina. Devet najučestalijih uzroka smrti su nesreće u užem smislu (prometne nesreće s 1199 žrtava, 212 utapanja, 96 ugušenja, 67 otrovanja, 57 padova, 55 žrtava oružja i eksplozivnih naprava te 39 slučaja opeklina), samoubojstva sa čak 431 slučajem te 91 ubojstvo. Među faktorima rizika su fiziološki, poput rasta i težine djece u odnosu na odrasle, zbog čega su manje vidljiva, posebno u prometu ili lakše povredljiva u raznim zamkama u domu i izvan njega, ali i nedostatak znanja i iskustva te veća znatiželja i radoznalost. Statistike govore o većoj mogućnosti nesreća kod dječaka, zbog psihičkih karakteristika, ali i načina odgoja. U razvijenim je zemljama sve više programa primarne prevencije nesreća koji imaju veliku ulogu u sustavima zdravstvene zaštite. U Hrvatskoj su češće lokalne aktivnosti usmjerene na prevenciju nesreća, ali nedostaje sveobuhvatnost i koordiniranost na lokalnoj i nacionalnoj razini. Priručnik Sprečavanje nesreća i povećanje sigurnosti djece predškolske dobi prof. dr. Aide Mujkić vrijedan je i veliki korak prema ostvarenju učinkovitih oblika prevencije i sprečavanja nesreća i edukacije roditelja, odgajatelja i zdravstvenih djelatnika o prepoznavanju rizika i oblicima njihove kontrole. Duško Popović SPLIT - Međunarodni znanstveni skup Digitalne tehnologije i novi oblici učenja N a Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu 28. i 29. listopada održan je međunarodni znanstveni skup Digitalne tehnologije i novi oblici učenja. Skup je, u suradnji s Pedagoškim fakultetom Sveučilišta G. d’annunzio Chieti iz Pescare organizirao Odsjek za pedagogiju splitskog fakulteta. Na skupu je izloženo 30 referata koje su pripremila 54 autora i koautora triju sveučilišta iz Hrvatske, četiriju sveučilišta iz Italije te po jednog sveučilišta iz Slovenije i Bosne i Hercegovine. Osim poznatih talijanskih i hrvatskih znanstvenika, prezentirano je i nekoliko radova iz neposredne odgojno-obrazovne prakse. Izlaganja i rasprave, koje su bili simultano prevođene na hrvatski odnosno talijanski jezik, mogu se podijeliti u četiri skupine: radovi u kojima su autori kritički razmatrali već uvedene pozitivne promjene u školi, ali i ukazali ne neke negativne učinke, uvjetovane primjenom digitalnih tehnologija; prikazi rezultata istraživanja provedenih u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju te na sveučilištima; radovi u kojima se problem digitalnih tehnologija razmatrao sa stajališta njihove primjene u učenju konkretnih sadržaja - nastavnih predmeta; radovi u kojima su autori razmatrali primjenu digitalnih tehnologija kao alata za rješavanje problema, programiranje i učenje. Digitalne tehnologije definitivno su postale neodvojive od škole i učenja. One, međutim, pored brojnih pozitivnih kriju i negativne učinke, posebno ako se nekritički koriste. Upravo bi zbog toga jednako bilo pogrešno sprečavati njihovu primjenu u školi i učenju, koliko i nekritički stavljati ih u središte interesa pedagogije, a posebno didaktike i pojedinih metodika. Sudionicima skupa podijeljena je Zbirka sažetaka tiskana na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku, što je u znatnoj mjeri olakšalo praćenje i rasprave učinilo kvalitetnijima. Cjeloviti će radovi nakon međunarodne recenzije biti tiskani u Zborniku. J. M. broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 9 www.skolskenovine.hr Reagiranje - Ima li u matematici demokracije? (2) Piše Šime Šuljić prof. matematike - savjetnik, Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin U Školskim novinama od 12. listopada 2010. objavljen je preko cijele stranice tekst (ne)izvjesnog Petra Bonačića pod naslovom Ima li u matematici demokracije? U tom nemušto sročenom i stručno neprolaznom tekstu izrečeno je mnoštvo uvreda nemalom broju nastavnika matematike te se ocrnjuje jedan računalni program dinamičke geometrije. Premda se izrijekom ne kaže o kojem je programu riječ, svakomu tko je imalo upoznat s programima dinamičke geometrije jasno je da je riječ o GeoGebri. Kako udruga Normala promiče taj program, ne možemo ne reagirati na objavljeni tekst. Lažno predstavljanje Najprije, pokušajmo otkriti tko je prof. Petar Bonačić (Zagreb), pisac teksta. Potraga pokazuje ono što se i moglo očekivati: Petar Bonačić je u hrvatskoj matematičkoj zajednici potpuno anonimna osoba. Postavlja se pitanje s kojim pravom onda Nečasna rabota (ne)poznatoga kolege drži lekcije nastavnicima, od kojih su mnogi vrlo vrijedni i dokazani stručnjaci, nemali ih je broj u zvanju mentora pa i savjetnika. Zbog čega ih vrijeđa i omalovažava služeći se grubim i neprihvatljivim riječima? Koje su stručne reference Petra Bonačića za sve te teške ocjene? Zašto mu vjerovati? Najvjerojatnije Petar Bonačić i ne postoji. Barem ne kao matematičar i pisac ovog pamfleta. Moglo bi se zaključiti kako se radi o skrivanju, o lažnom predstavljanju pisca. A zbog čega skrivanje, čemu lažno predstavljanje ukoliko postoji poštena namjera? Samo je jedan razuman i logičan odgovor: Riječ je o svjesno nečasnoj raboti s ciljem blaćenja jednog (nekomercijalnog) softvera kako bi se pogodovalo drugom (komercijalnom) čiji je distributer sin jednog, u prosvjetnim krugovima očigledno utjecajnog oca. Nakon neozbiljnog pa čak i vulgarnog početka s dvjema poznatim i izvjesno izmišljenim anegdotama kojima želi načiniti efektan uvod, pisac prelazi na glavni cilj u kojem se na uistinu nedopustiv i nepristojan način vrijeđa zdrav razum usporedbom nastavnika koji rabe napadnuti softver s onima iz prizemnih uvodnih priča. Neuspjeli pokušaji diskvalifikacije Prijeđimo sada na analizu onih dijelova ovog pamfleta s kojima bi pisac htio diskvalificirati GeoGebru. U tim pokušajima diskvalifikacije koristi se primjerima koji čudno izgledaju samo neupućenim i matematici nevještim čitateljima. Primjer prvi Bonačić nas poučava: Simetrala kuta je (uvijek bio i bit će) polupravac kojim se raspolavlja kut unutar kuta i prolazi vrhom kuta. No, nije to baš tako. Kut je osno simetričan skup (točaka ravnine). To znači da postoji pravac koji je os simetrije toga skupa (kuta). Taj se pravac zove simetrala kuta. Dakle, pravac. Simetrala kuta je pravac i u svim odobrenim udžbenicima za gimnazije. Uostalom Bonačićeva je definicija simetrale kuta i inače nesuvisla i mogu joj se uputiti ozbiljni prigovori. On očito ne razumije o čemu se ovdje radi. Niti poznaje klasični zadatak poput ovog: “Konstruiraj simetralu kuta kojemu se krakovi sijeku izvan ravnine crtanja.“ Primjer drugi Bonačić kaže: Zašto bi bila jedna jednadžba pravca kad može šest. I dalje: “...Djeci daje odgovor da te tri (kolinearne) točke definiraju šest pravaca a ne jedan jedini...“ Je li Petar Bonačić upoznat s pojmom ekvivalentnih jednadžbi? Izgleda da nije. Za njega su primjerice 0.75x - 1.45y = -8.32 i -0.75x + 1.45y = 8.32 različite jednadžbe. Možda možemo reći i tako, ali valjda znade kako se ipak radi o jednom (jedinom) pravcu. Dakle: šest ekvivalentnih jednadžbi koje se potrudio ispisati pripadaju jednom pravcu. Ovaj problem ne susrećemo kod programa koji prikazuju samo eksplicitni oblik jednadžbe pravca, ali to onda nije njihova prednost, nego nedostatak. Dosad je bio poznat pojam “jednadžba pravca kroz dvije točke“. Bonačić nas uči da postoji i “jednadžba pravca kroz tri točke“. Konstrukcija ovog primjera pokazuje zle namjere i nepoznavanje srži programa dinamičke geometrije. Kroz dvije različite točke može se povući samo jedan pravac. Pri izvođenju njegove formule dobit ćemo dva oblika njegove jednadžbe, ovisno o tome koju točku uzmemo kao točku oko koje se pravac “vrti“ (druga služi za određivanje koeficijenta smjera). Naravno, dobivene su jednadžbe ekvivalentne i mogu se svesti na isti oblik. Međutim, kad su tri točke u pitanju, tada je prirodno dobiti u softveru dinamičke geometrije tri jednadžbe (odnosno šest u nesređenom obliku), jer su trima točkama određena tri para pravaca. Otklonom bilo koje točke, jednadžbe će se razlikovati. Primjer treći Neki računalni programi dinamičke geometrije dopuštaju korisniku da preko već konstruirane dužine nacrta novu sukladnu dužinu. To ima svojih prednosti u funkcionalnosti programa, a ne protivi se matematičkom poimanju. U mnogim udžbenicima poznat je pojam podudaranja (pravaca), a to prate i skica jednog pravca ispod kojeg obično piše p = q. Primjer četvrti Bonačič pita: Možete li odgovoriti što je na ovoj slici, kružnica ili elipsa? Riječ je o najobičnijoj podvali, kojom se sasvim podcjenjuje matematičko znanje čitatelja. Kad se pažljivije pogleda postaje jasno da je riječ o koordinatnom sustavu s nejednako odabranim jedinicama na koordinatnim osima i da je to razlog iskrivljene slike. Primjer peti Bonačić kaže: Svaka izmjerena veličina mora imati svoju mjernu jedinicu. Dabome, mora. Na ikonici se uz naredbu za određivanje duljine dužine nalazi naznaka cm, kao što se i za površinu imamo cm2. No, pretpostavljamo da Bonačić misli na jedinice pri računanju udaljenosti između dviju točaka u koordinatnom sustavu ili površine trokuta određenoga koordinatama vrhova. Navodimo li tada mjerne jedinice? Uglavnom ne premda to nikako ne znači da ćemo ovo pitanje zanemariti i ostaviti bez komentara. Napominjemo da niti u spomenutim gimnazijskim udžbenicima kad se računaju udaljenosti točaka u koordinatnom sustavu nema naznačenih mjernih jedinica. Nadalje, nije točno da program ne razlikuje duljinu dužine od udaljenosti točaka, a niti prigovor oznaci za udaljenost dviju točaka A i B nije na mjestu jer se u hrvatskoj verziji programa ona zapisuje kao |AB|. Vi ste očito, (zlo)namjerno ili ne, koristili američku verziju GeoGebre. Standardi Bonačić spominje i standarde koje bi morao zadovoljavati računalni program dinamičke geometrije, a čak propisuje i Možemo se složiti oko toga da nam vulgarno poimanje demokracije nije potrebno nigdje, pa ni u matematici, ali isto nam tako nije potreban ni nečiji apsolutizam kakvo bi mu trebalo biti sučelje. U ovo vrijeme velikih promjena jako bi se trebalo čuvati propisivanja koja sputavaju. Program GeoGebra je inovativan i zato osvaja blogove i internetske stranice uglednih matematičara. A. Borovik jedan od poznatijih bloger među matematičarima je zapisao: “GeoGebra je lijepa, jednostavna, intuitivna za uporabu i može biti velika pomoć u školi.“ Ono što se s GeoGebrom može bolje i jednostavnije nego sa svim drugim programima kategorije jest izrada interaktivnih internetskih stranica, pomoću kojih se učenik uopće ne mora znati koristiti programom da bi na interaktivan način učio matematiku. Cilj je učiti matematiku, a ne neki pomoćni program umjesto matematike. To je trend koji postaje standard, u što se možemo lako osvjedočiti posjetom najpoznatijim portalima za nastavu matematike. Kako neupućen čitatelj ne bi ostao zakinut za potpunu informaciju, navedimo sljedeće. GeoGebra je softver dinamičke geometrije otvorenog koda i potpuno besplatan. Riječ je o softveru nove generacije koji možete pokrenuti izravno s internetske stranice www.geogebra. org. Postoji nekoliko besplatnih programa, ali niti jedan nije preveden na toliko svjetskih jezika. Stoga vam preporučamo da isprobate program i pogledate kakve nastavne materijale izrađuju tisuće kreativnih nastavnika diljem svijeta. GeoGebra je svjetski trend, a Bonačićev članak nalikuje na poznati uzvik Zaustavite Reuters. Možemo se složiti oko toga da nam vulgarno poimanje demokracije nije potrebno nigdje, pa ni u matematici, ali isto nam tako nije potreban ni nečiji apsolutizam. No pasarán! aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Mediji i odgoj za medije (3) Promijeni program - budi svoj! Mali dio obrazovnih emisija radija i televizije, što ih gotovo isključivo ima javna televizija, u neprimjerenim je terminima, slabo reklamiran i samim urednicima nezanimljiv. Neka su istraživanja pokazala da se to upravo događa u zemljama u tranziciji, dok se u razvijenijim zemljama sve više otvaraju prema ovakvim sadržajima koji prate život mladih i njihovo obrazovanje Piše Višnja Biti novinarka Hrvatskoga radija B ig Brother je posebna tema. Njemu ne odolijevaju ni oni koji su se na početku emitiranja šoa zaklinjali da to ovaj put neće gledati. Anonimne osobe u takvim programima u nekoliko dana postaju poznate. Prate ih internetski portali, snimaju se njihove obitelji i postaju svakodnevnom temom razgovora u tramvajima, na trgovinama, u uredima. Svi su pozvani i privučeni da se uključe u tu priču. Koliko bi mladih željelo da im se dogodi tako nešto? Kako izaći iz anonimnosti, jedno je od važnijih pitanja što ga mladi postavljaju. Odgovore na to možemo potražiti u najbizarnijim primjerima. Odlazak djeteta od kuće gotovo je siguran razlog da će roditeljima u kuću doći čitava televizijska ekipa. Kako se novinari tada postavljaju, posebna je tema i zadire u novinarski etički kodeks. Obitelj žrtve i sama žrtva na taj način još jednom postaju žrtve, ovaj put žrtve medija. Na kraju, tko može odoljeti da se ne pojavi u središnjem Dnevniku, pa makar i zato što mu je dijete pobjeglo od kuće. Nove patnje mladih Wertera O djevojkama samoubojicama, pozivima na samoubojstvo koji su svojedobno kružili internetom, u kojima su mladi unaprijed planirali svoj posljednji ispraćaj koji će biti popraćen u medijima, može se govoriti i iz perspektive patološkog ponašanja. Nažalost, toga je sve više i ako se u obrazovnim emisijama radija i televizije, na školskim tribinama i satovima razrednika neće o tome govoriti, Werterov efekt samo se pojačava. Svako izvještavanje o samoubojstvu prijeti navesti na neko novo. Važna je uloga novinara, kako prići tim temama i kako ih predstaviti. No, valjalo bi prozvati i nakladnike, odnosno glavne urednike medijskih kuća i novinskih izdanja. Kakve naslovnice odabiru za takve događaje? Umjesto da štite mlade, objavljuju neprimjerene fotografije, a te se teme pojavljuju u udarnim terminima elektroničkih medija. Oponašanje “zvijezda“ S druge, pak, strane mali dio obrazovnih emisija radija i televizije, što ih gotovo isključivo ima javna televizija, u neprimjerenim je terminima, slabo reklamiran i samim urednicima nezanimljiv. Neka su istraživanja pokazala da se to upravo događa u zemljama u tranziciji, dok se u razvijenijim zemljama sve više otvaraju prema ovakvim sadržajima koji prate život mladih i njihovo obrazovanje, slobod- no vrijeme u kojem uče mnoge kreativne stvari... Čak su neke radijske postaje otvorile kanal s takvim obrazovnim sadržajima. Što se tiče televizije, mnoge mlade gledatelje zanimaju dokumentarne emisije i rado gledaju kako žive njihovi vršnjaci u drugim mjestima ili zemljama. Što se tiče naše televizijske stvarnosti, najgledanije su emisije koje govore o šoubiznisu i sportu, nogometašima i manekenkama, tv sapunice i reality šouovi. Što se tiče pisanih medija, sadržaji su isti, a tu još nailazimo na razne savjete vezane za ljubavne probleme, kozmetiku, modu, prehranu, estetsku kirurgiju i slično. I to sve začinjeno prigodnim slikama i fotografijama. Iskustva iz odgojno-obrazovne prakse Uh, ta matematika! Smije li se i može li se dijete koje je učilo klasične jezike još u osnovnoj školi odstraniti iz klasične gimnazije - jer ne zna matematiku? Po kojemu se to pravilniku i zakonu o školstvu premještaju djeca u druge škole ukoliko ne znaju određeni predmet? Čija je to ideja i tko je to “blagoslovio“? Piše Ankica Benček učiteljica matematike i fizike, diplomirana pedagoginja Z aista me zanima tko je to, kada i zašto počeo djecu plašiti matematikom? Nebrojeni napisi, opisi konkretnih primjera, tisuće kuna za instrukcije, ponavljanje godine, razne traume djece i članova obitelji, ni zbog čega. Zar baš svi i to po nekoj određenoj mjeri i programu moraju uvijek i svugdje znati matematiku? Znati matematiku - što to zapravo znači? Zna li to učitelj ili profesor koji tim nastavnim predmetom zadaje strah djeci i uvjetuje preseljenje u drugu školu? Za svaku ocjenu učenika pa tako i za ocjenu iz matematike odgovoran je i nastavnik. Dok je učenik gomilao negativne ocjene iz matematike (ili bilo kojega drugoga predmeta), gdje je sve to vrijeme bio razrednik i stručna služba škole? Smije li se i može dijete koje je učilo klasične jezike još u osnovnoj školi odstraniti iz klasične gimnazije, jer ne zna matematiku? Kako izvještava dnevni tisak, nije to prvi i jedini slučaj u istoj školi. Ima ih i drugdje, javljaju roditelji. Po kojemu se to pravilniku i zakonu o školstvu premještaju djeca u druge škole ukoliko ne znaju određeni predmet. Čija je to ideja i tko je to “blagoslovio“? Imam osobna iskustva iz najbolje gimnazije u gradu i državi gdje pomažu djeci i onda kad su sami zbog svoga nedovoljnog rada, zalaganja i nemara skrivili slabu ocjenu i doveli se u gotovo bezizlazan položaj. Razrednica, pedagog i ravnatelj s ostalim profesorima poduzimaju sve moguće i nemoguće da učenik završi broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. aktualno praksa odgojno-obrazovna nikome za to ne odgovaraju, ponajmanje svojim roditeljima koji ih financiraju. I tome su mlade u prvom redu naučili mediji. Njihova je moć nesaglediva i stoga novinarska odgovornost velika. O tome se kod nas mnogo govori u zadnje vrijeme, tiskaju se brošure, organiziraju seminari i skupovi. I ovaj ovdje svjedoči o tome. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba već nekoliko godina radi istraživanja o toj temi i organizira savjetovanja za nastavnike, pedagoge i psihologe kako bi taj problem mogli prepoznati. Hrabri telefon također je otvorio svoje savjetovalište o tim temama, pravobraniteljica za djecu s ekipom svojih suradnika organizirala je već nekoliko okruglih stolova o toj temi i pozvala novinare da u tome sudjeluju te se i sama obratila javnosti u želji da zaštiti dječja prava. O medijima treba učiti Svi ti mediji žele mladima učiniti zanimljivim oponašanje “zvijezda“. Mladi tako oponašaju svoje idole, počinju odlaziti u kafiće kamo ovi odlaze ne bi li komadić slave i njih dotaknuo, kupuju odjeću koji imaju njihovi idoli... Fenomen idolatrije posebno je područje, ovdje nas zanima koliko na to utječu mediji, kakve idole promoviraju, kakve sadržaje stavljaju u prvi plan te, na kraju, kako to sve skupa djeluje na mlade. Skupi auti, lijepe djevojke i puno novca želje su kojima rijetki momci odolijevaju. Rad kao takav postaje nezanimljiv i nepopularan, dosadna tema. Nisi valjda glup da se mučiš, dok drugi sjede po kafićima i dokoličare! I razred i ostane u njihovoj školi. Pri tome valja napomenuti da su kod njih gotovo sva upisana djeca sa 60 i više bodova. Svojim stavom, radom, razumijevanjem, znanjem, empatijom i nadasve ljudskošću pokazuju da se nisu slučajno zatekli u svom zanimanju i da njihova škola već godinama ne zauzima slučajno prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima iz više predmeta. Zar kroz tri godine profesor ne može spoznati kolike i koje su mogućnosti učenika za usvajanje gradiva u njegovu nastavnom predmetu? Nisam za poklanjanje ocjena, ali za prilagođavanje gradiva i zadataka pojedinom učeniku jesam, pogotovo ako je to marljivo i dobro dijete koje ne razumije određeno gradivo. Jesmo li se zapitali kako bi nama bilo kad bi se to dogodilo našem djetetu, a i nama samima? Zar smo mi baš uvijek sve znali i sve nam je išlo? Kad je već dotični profesor toliko zahtjevan u svome predmetu, možda bi on trebao promijeniti školu. Naime, koliko mi je poznato u jezičnim gimnazijama programi iz matematike nisu baš toliko zahtjevni da bi se djecu zbog matematike moralo preseljavati u druge škole. Hrvatsko psihološko društvo svoju je 16. konferenciju u Poreču posvetilo temi Psihologija - mediji - etika, gdje su o istim temama progovorili i novinari i psiholozi. I bili unisoni u svojim stavovima. Naime, na takve se skupove i odazivaju novinari senzibilizirani za ove teme, onim drugima to nije potrebno. Svakako je i ta konferencija otvorila mnoga nova pitanja i njezini odjeci još traju na raznim skupovima i tribinama. Publikacija koju su nakon konferencije tiskali odličan je priručnik za sve koji se zanimaju za takve teme. Posebno bih izdvojila inicijativu koju je pokrenula skupina psihologa iz Hrvatskoga psihološkog društva pod naslovom Promijeni loš program, uključi svoj stav. No, treba ga imati. Zato treba učiti o medijima. (Kraj) Je li se itko zapitao što je dotičnu učenicu dovelo u takvu situaciju i stanje? Nije li to možda strah i nagomilani stres uslijed učestalih neuspjeha? Znati matematiku ne znači izreći pravilo, napisati formulu i riješiti zadatak. To je puno više od toga. Znati matematiku znači: • moći povezivati više nezavisnih i zavisnih elemenata • stvarati asocijacije između starih i novih činjenica i spoznaja • znati misliti i zaključivati • znati odvojiti bitno od nebitnog i još mnogo toga, što je nužno potrebno za učenje drugih predmeta. Dođe mi da se zapitam kako dijete koje ne zna naučiti matematiku može učiti ostale predmete i biti vrlo dobar učenik. Zar tu nesposobnost nisu uočili i drugi profesori? Ne vjerujem da je ostalo bila čista štreberija i besmisleno bubanje napamet. Kad bi i bilo tako, onda se već u prvome razredu moralo nekako pedagoški savjetovati roditeljima i djetetu kako bi za njegovo dobro bilo najbolje da promijeni školu. Sramotimo sami sebe. Onda nije ni čudno što nas se marginalizira i obezvrjeđuje naš rad i djelovanje. 11 www.skolskenovine.hr UpoznajMO sebe! (10) Emocionalno uvjetovani tipovi ponašanja učitelja Emocionalni mozak s instrukcijama ravnoteže, dominiranja i stimuliranja utječe na veliki mozak. Emocionalni mozak pomoću emocija vrjednuje naš unutarnji i vanjski svijet i daje im određeno značenje. Postali bismo nedjelotvorni, ako bismo sve radili bez podsvjesne emocionalne instrukcije H ans Georg Häusel u svojoj knjizi Razmišljaj limbički! naglašava važnost razumijevanja i korištenja podsvjesnog i emocionalnog za motiviranje drugih u našem svakodnevnom djelovanju. Prema tom autoru, emocije sudjeluju u upravljanju našim ponašanjem, mišljenjem i djelovanjem. Centar moći nije noviji veliki mozak nego stariji limbički sustav. Motivi se mogu svesti na središnje limbičke snage i instrukcije. Emocionalni mozak s instrukcijama ravnoteže, dominiranja i stimuliranja utječe na veliki mozak. Emocionalni mozak pomoću emocija vrjednuje naš unutarnji i vanjski svijet i daje im određeno značenje. Postali bismo nedjelotvorni, ako bismo sve radili bez podsvjesne emocionalne instrukcije. Naše odluke počivaju na njihovu ispunjavanju. Iako svijest zahvaća mali dio našeg ponašanja, imamo osjećaj slobode odlučivanja. Apeliranje na razum ne koristi. Emocionalni centar, analizira značenja, daje smisao i značenje svijetu oko nas. U svijesti se pojavljuju osjećaji i emocije. Podražaji dobivaju emocionalno značenje, podsvjesne limbičke instrukcije ravnoteže, stimuliranja i dominiranja nas motiviraju; utječu na mišljenje, određuju naš karakter i ličnost. Upravljaju većim dijelom našeg ponašanja i emocija. Instrukcija ravnoteže osigurava sigurnost, stabilnost, konstantnost, samoodržanje, zaštitu, užitak, zaštićenost. Čuvaju postignuto i održava status quo. Pomaže razvijanju navika. Potiče izbjegavanje opasnosti, ali i promjena kao i izbjegavanje rasipanja energije. Pogoduje uključivanju u grupu koja nas štiti i čuva. Konzervira ono na što smo naviknuti, isključuje sve uznemirujuće informacije. Otežava ulaženje u rizik i čuva postignutu moć. Instrukcija dominiranja osigurava rast, ali i razaranje, borbu za karijeru, prodornost, potiskivanje konkurenata, održavanje socijalnog statusa, ekspanziju. Podržava bijes i srdžbu, moć, autonomiju, aktivnost. Ona je motor napretka. Cilj joj je ugodan i udoban život. Uzrok je stalnom nezadovoljstvu sa statusom quo. Potiče sklonost podvrgavanju, aroganciji, a i preziranju ljudi, emocionalnoj hladnoći. Ekstremno nezadovoljstvo sobom otežava Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog promjenu ponašanja i oslabljuje emocionalnu inteligenciju. Instrukcija stimuliranja je snaga novoga, inovacije, kreativnosti. Dominira traženje novih i nepoznatih podražaja, težnja za promjenom, izbjegavanje dosade, uživanje, bijeg iz uobičajenog. Izostanak podražaja izaziva dosadu. Ograničenje autonomije je najveća kazna. Dominira radoznalost, novo i savladivi rizik. Na osnovi opisanih limbičkih instrukcija Häusel opisuje emocionalno uvjetovane tipove ponašanja, a to su poduzetničko, tehnokratsko, stresogeno, ekscentrično, hedonističko, suradničko, tjeskobno i flegmatično ponašanje. U poduzetničkom ponašanju učitelja prevladava dominiranje i stimuliranje, a slabije je zastupljena ravnoteža. Težimo za autonomijom, prodorni smo, otvoreni, spremni ići novim rizičnim putovima. U tehnokratskom ponašanju učitelja prevladava dominiranje, a slabe su ravnoteža i stimuliranje. U razredu se ponašamo rigorozno i dosljedno. Cinični smo i ne baš jako humani. Smatramo se nepogrešivima i ponašamo se beskrupulozno. Nismo jako kreativni. U stresogenom ponašanju učitelja jako je dominiranje, ekstremno jaka ravnoteža a slabo stimuliranje. Tjeskobni smo, reagiramo refleksom umrtvljenosti. Iskazujemo slijepi bijes. U nama vlada trajna unutarnja borba. U ekscentričnom ponašanju učitelja ekstremno su jaki dominiranje, stimuliranje, ali i ravnoteža. U hedonističkom jako je stimuliranje, a slaba ravnoteža i dominiranje. U suradničkom jaka je ravnoteža i stimuliranje, a slabo dominiranje. U prvom su planu strah i jaka osjetljivost na, pa se traži zaštita u grupi. U tjeskobnom ponašanju jaka je ravnoteža, a slabo dominiranje i stimuliranje. Bez težnje za moći izbjegavaju se promjene, prevladava strah, pesimizam, povredljivost, konfliktuoznost i neodlučnost. U flegmatičnom ponašanju je slaba ravnoteža, dominiranje i stimuliranje. Uočava se teška pokretljivost, slaba motiviranost i radoznalost. Nema volje za moći, ali niti straha. U predavanjima i seminarima često sam koristio popularne testove i upitnike, kako bi učiteljice i učitelji dobili kakav takav uvid kojem tipu ponašanja pojedini od njih pripadaju. Ubrzo sam ustanovio da to više šteti nego pomaže, jer se može shvatiti kao neka vrsta dijagnoze njihove ličnosti, što je opasno, jer vodi prema samoispunjavajućem proročanstvu i pretvaranje sebe u tu dijagnozu. Moja je namjera da nam pomogne prepoznavati i imenovati moguća ponašanja i o njima sa sobom, kolegama ili stručnjakom razgovarati. Osviješteni u vezi svojih oblika ponašanja prema učenicima ublažujemo pa i odstranjujemo njihovo moguće štetno djelovanje na njih. Teško je svjesno činiti nekome štetu. Često to radimo nenamjerno i podsvjesno. Cilj je i ove rubrike prvenstveno da najprije osvijestimo svoja ponašanja, što je prvi korak i prema našem mijenjanju. (U sljedećem broju: Učitelji ‡ emocionalni manipulatori) 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna aktualno praksa KURIKULUM - Tematska bibliografija broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Je li šiba doista iz raja izišla? S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar Nastavni plan i nastavni program (2) • Milat, J. (1997). Operativni plan i program - osnovica metodičke dokumentacije. Školski vjesnik (Split), XLVI, br. 2, str. 163 - 173. Nastavni plan i program-razine razrade. Cilj i programiranje. Kako iz cilja izvoditi zadatke nastave. Milat, J. (1998). Metodičko-metodološki pristup izradi nastavnih programa. Školski vjesnik (Split), XVII, br. 2, str. 153 - 163. Temeljne odrednice programa. Što je osposobljavanje? (pedagoška analitika rada u izradi nastavnih programa, programiranje). Milat, J., Luketin, I. (1995). Modularno-strukturirani pristup programiranju nastave tehničke kulture za općeobrazovne škole. Napredak (Zagreb), CXXXVI, br. 4, str. 381 - 390. Zašto modularno-strukturirani pristup? Koncepcija modularnog pristupa nastavi. Palekčić, M. (2006). Sadržaji obrazovanja i nastave: struktura i kriteriji odabira. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), III, br. 2, str. 181 - 200. Struktura i odabir sadržaja obrazovanja i nastave. Kurikulum i didaktika. Revizija sadržaja kurikuluma. Kriteriji odabira sadržaja obrazovanja i nastave. Palekčić, M., Vollstädt, W., Terhart, E., Katzenbach, D. (1999). Nastavni sadržaji i znanje. U: Osnove suvremene pedagogije. Ur. A. Mijatović. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 265 - 291. Pojmovi: kurikulum i nastavni plan. Teorije nastavnog plana (kriteriji za izbor sadržaja). Oblici znanja o odgoju. Odnos sadržaja i metode u nastavi. Prisvajanje znanja s konstruktivističkog gledišta. Poljak, V. (1991). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga, str. 27 - 49. Sadržaj obrazovanja: nastavni plan i nastavni program. Rosandić, D. (2005). Hrvatsko školstvo u okružju politike. Zagreb: Školska knjiga. Rasterećenje nastavnih programa: uzroci, sadržajne promjene nastavnih programa. Katalozi znanja. Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Stevanović, M. (1998). Didaktika. Tuzla: Izdavačko trgovinsko poduzeće R&S, str. 99 - 111. Generacijsko iskustvo i njegova didaktička transformacija. Konkretizacija sadržaja nastave: nastavni plan, nastavni program. Valorizacija nastavnog plana i programa za osnovnu školu u SR Hrvatskoj: istraživanja i rezultati (1977). Ur. S. Jakopović i Z. Koraj. Zagreb: Zavod za prosvjetno-pedagošku službu SR Hrvatske. Istraživački projekt i rezultati istraživanja: konceptualna pitanja programiranja i valoriziranja plana i programa odgoja i osnovnog obrazovanja. Analiziranje pretpostavki za ostvarivanje plana i programa. Rezultati valorizacije i prijedlozi programskih promjena. Vodopivec Lepičnik, J. (2007). Kurikularni modeli odgoja i obrazovanja za okoliš. U: Deontologija učitelja: zbornik radova međunarodnog znanstvenog i stručnog skupa. Ur. V. Kadum. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, Odjel za obrazovanje učitelja i odgojitelja, str. 87 - 107. Pojam kurikulum, predškolski kurikulum. Kurikularni modeli u 60-im i 70-im godinama. Suvremeni kurikularni pokreti. • • • Izbjegavajmo krajnosti! • • • • • Evaluacija kurikuluma (1) • Bratko, D., Ljubin, T., Matijević, M. (2000). Učenička evaluacija kurikuluma »aktivna/efikasna škola«. Napredak (Zagreb), CXLI,. 2, str. 156. –169. Rezultati vanjske evaluacije kurikuluma Aktivna/efikasna škola. U ispitivanju je sudjelovalo 619 učenika iz dviju eksperimentalnih i dviju kontrolnih škola. Na temelju usporedbe njihovih rezultata može se zaključiti da su načela koja se promoviraju projektom Aktivna/efikasna škola zastupljenija u eksperimentalnim školama. Dockrell, B. (2001). Mjerenje, poučavanje i učenje. U: Uspješno učenje i poučavanje: psihologijski pristupi. Ur. C. Desforges. Zagreb: Educa, str. 299. – 315. Formativno mjerenje je prikupljanje podataka korisnih učiteljima i učenicima. Opisuju se različite tehnike prikupljanja podataka kao što su opažanje, razgovor učitelja i učenika, postavljanje pitanja, praćenje rada u razredu. Kvalitetno formativno mjerenje povoljno djeluje na učenički napredak učenju, njegove stavove i uvjerenja te djelotvornost poučavanja. Dockrell, B. (2001). Pristupi mjerenju u obrazovnom procesu. U: Uspješno učenje i poučavanje: psihologijski pristupi. Ur. C. Desforges. Zagreb: Educa, str. 284. – 298. Opisani su načini sumativnog mjerenja radi selekcije, razmještaja učenika, izdavanja svjedodžbi i praćenje te načini konstrukcije testova, bodovanja, ocjenjivanja i tumačenja rezultata. Jensen, E. (2003). Super-nastava: nastavne strategije za kvalitetnu školu i uspješno učenje. Zagreb: Educa, str. 311. – 321. Ponovno osmišljavanje školske ocjene. Procjena u svrhu davanja povratne informacije. Metode brze povratne informacije. Neformalno procjenjivanje. Jurić, V. (1993). Praćenje i vrednovanje odgojno-obrazovnog procesa. U: Priručnik za ravnatelje. Ur. B. Drandić. Zagreb: Znamen, str. 337. – 351. Što pratimo – vrednujemo. Modeli praćenja i vrednovanja. Praćenje i analiza nastave. Nestrukturirano i strukturirano praćenje nastave. Ljubetić, M. (2007). (Samo)vrednovanjem do kvalitetnije odgojnoobrazovne prakse. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. Nikola Šoljan, N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 135. – 159. »Vjerodostojna pedagogija«. Metodologijski pristup istraživanju. • • • • • Piše prof. dr. sc. Ante Vukasović redoviti profesor Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru J edna od prilično starih dilema u odgoju nedoumice su i prijepori između represivnoga (primjena i sredstava prisile) i permisivnog (posve slobodna) odgajanja. Prvo shvaćanje simbolizira izreka: “Šiba je iz raja izišla.“ Drugo mu danas, u doba sveopće krize duhovnosti i zanemarena odgajanja, suprotstavlja anarhistički “ideal“ slobode bez odgovornosti. Nudi nam se, dakle, kažnjavanje ili razularena sloboda u odgoju. Između slobode i kazne Već je Aristotel upozoravao na zlatnu sredinu kao optimum mogućega. Krajnosti su pretjerane i, stoga, nepoželjne. One nisu i ne mogu biti dobri ciljevi ni temeljne svrhe. U tom ozračju razmatrati treba prijepor između represivnoga i permisivnog odgajanja. Represivno ističe postupke prisile, obuzdavanja, suzbijanje, sprječavanje. Uporišna točka mu je cilj, temeljna svrha odgajanja. Cilj se mora postići, svrha ostvariti, a ako gojenci pružaju otpor dopuštena su i sredstva sprječavanja. Slabost te alternative nije u njezinoj odlučnoj intencionalnosti, jasnoj cilju usmjerenoj svrhovitosti. Slaba točka je u naglašavanju prisile i kažnjavanja. Permisivno odgajanje, danas, ide u drugu krajnost. Naglašenom sprječavanju i kažnjavanju suprotstavlja punu slobodu u odgoju. Na prvi pogled prihvatljivo rješenje. Sloboda je ideal ljudi i naroda. Tko je ne bi želio i prihvatio? Iza tako privlačna, lijepa i zvučna termina kriju se, međutim, brojne opasnosti. Ljudski ideal, vrhunska vrijednost je samo ljudski dopuštena, etička sloboda. Moralno neograničena sloboda, koja dopušta da svatko radi što hoće, sloboda je za zlo i negacija ljudske slobode! Takva sloboda u odgoju odbacuje intencionalnost, posve zapostavlja odgojne ciljeve, ideale, djeci daje punu slobodu, a učiteljima, odgojiteljima pa i roditeljima ne dopušta bilo kakva moralna i odgojna usmjeravanja. Permisivni odgoj, u obliku anarhistički shvaćenog slobodnog odgoja, mnogo je gora i opasnija krajnost od prestrogoga represivnog odgajanja. Ali treba izbjegavati obje krajnosti i krajnost represivna kažnjavanja i krajnost anarhističkog “slobodnog odgoja“ bez odgajanja. Carstvo ljubavi Ljubav ima magičnu snagu ljudske privlačnosti, privrženosti, odanosti, međusobne povezanosti i pripadnosti. Ona je životna potreba svih ljudskih bića. Tvorac je dobrog, snažnog, toplog, humanog i uzvišenog; škola altruizma koja oplemenjuje ljudske osobnosti. Očituje se u iskrenom i nesebičnom sebedarju. Temeljna je pretpostavka i osnova uspješna odgajanja. Ozračje ljubavi mora prožimati sva odgojna nastojanja i svaki odnos između odgojenika i odgojitelja. Bitno značenje ljubavi u odgajanju posebno su naglašavali predstavnici kulturne i aksiološke (vrijednosne) pedagogije E. Spranger, G. Kerschensteiner i drugi. Govorili su, pisali i branili tezu da se sav odgoj rađa iz duha ljubavi i da se samo iz toga duha i može roditi. To pedagoško motrište u nas je, između dva svjetska rata, zastupao Pavao Vuk-Pavlović. Odgoj utemeljuje u duhovnoj ljubavi u kojoj se moraju susresti odgojitelj i gojenac. Njezin konkretni pedagoški izraz je odgojiteljska ljubav. Jedno poglavlje u knjizi Ličnost i odgoj (1932.) posvećuje toj ljubavi. Autor uspoređuje političko i odgojno djelovanje. Glavna vrjednota i ideal političkog djelovanja je moć, održanje vlasti, očuvanje poretka, jačanje moći, primjena i nemoralnih sredstava radi postizanja političkih ciljeva. U odgoju je temeljna vrijednost ljubav. Baklja ljubavi mora osvjetljavati svaki odgojni čin i pedagoški odnos, naglašava pisac. Temeljna misao poglavlja je: odgojiteljsko carstvo je carstvo ljubavi! U razdoblju sveopće krize duhovnosti, zanemarivanja odgojne funkcije i obezvrjeđivanja općeljudskih moralnih, vjerskih i nacionalnih vrijednosti, postupke i odgojna sredstva sprječavanja pa i kažnjavanje nije moguće odbaciti. Postoje, međutim, različite kazne na skali kažnjavanja. I primjene mogu biti različite. Kažnjavanje koje vrijeđa ljudsko dostojanstvo trebalo bi isključiti iz odgojnog procesa i sustava odgajanja. Ali blaže i primjerene kazne, posebno u obiteljskom odgoju, nije moguće Istinski ljudsko odgajanje mora biti intencionalno, svrhovito i učinkovito, ali duboko prožeto poštovanjem djeteta, razumijevanjem i u ozračju pedagoške ljubavi eliminirati, jer se loši i zli postupci moraju onemogućiti. Neprisutna prisutnost Odgojitelji - roditelji, učitelji, pedagozi moraju biti optimisti. Ni u najtežim životnim okolnostima ne smiju klonuti duhom. I u ovoj današnjoj civilizaciji moralnih deformacija moraju voljeti svoju djelatnost, djecu, učenike, gojence. Odgajati ih trebaju s ljubavlju i vjerovati u uspjeh svojih odgojnih nastojanja. Pedagoški žar ih upućuje na osvajanje dječjih duša, a dužnost im je usmjeravati i voditi mladež uljudbenim stazama razvitka, izgrađivanja, kulturnoga i moralnog obogaćivanja njihovih osobnosti. To je odgajanje s ljubavlju, ali vrlo savjesno i odgovorno. Ono poznaje i poštuje moralne granice ljudski prihvatljiva ponašanja i zadaće uljuđena odgajanja. Ne dopušta prijelaze granica ni odustajanje od pedagoški opravdanih ciljeva. Razrješava to u suradnji s djecom, odgojenicima u procesu obavljanja svakodnevnih dužnosti, navikavanja na rad, njegovanja osjećaja odgovornosti i smisla za vrjednote. Ali ako se pojave velike teškoće i prijeka potreba kažnjavanja, primijenit će i kazne. Pritom odabir kazne i način kažnjavanja mora biti primjeren, pravedan i ne smije vrijeđati dostojanstvo kažnjenoga gojenca. Istinski ljudsko odgajanje mora biti intencionalno, svrhovito i učinkovito, ali duboko prožeto poštovanjem djeteta, razumijevanjem i u ozračju pedagoške ljubavi. Dobar odgojitelj sve rješava zajedno sa svojim gojencima, suradnjom, dogovaranjem, zajedničkim djelovanjem. Ne zapovijeda, ali nadzire, usmjerava i neprimjetno upravlja. Upravlja i vodi svojim autoritetom, tj. nevidljivom snagom stečena ugleda. Stoga i kažu da je dobar, iskusan i omiljen odgojitelj neprisutna prisutnost! aktualno regija broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. 13 www.skolskenovine.hr Osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju CRNA GORA Studenti žele ubrzati modernizaciju Studenti su snažno pozdravili priliku da razgovaraju o značaju osiguranja kvalitete u svojim institucionalnim okvirima. Identificirali su postojeće izazove osiguranja kvalitete njihovih studija i raspravljali o mogućim rješenjima S ciljem prepoznavanja uloge studenata u poboljšanju kvalitete u visokom obrazovanju, predstavnici studentskog parlamenta Sveučilišta Crne Gore, Sveučilišta Mediteran i Sveučilišta Donja Gorica sastali su u listopadu na seminaru o ulozi studenata u osiguravanju kvalitete. Doprinos unapređenju studija Seminar su zajednički organizirali i financirali IPA i NOK. Studenti su snažno pozdravili priliku da razgovaraju o značaju osiguranja kvalitete u svojim institucionalnim okvirima. Identificirali su postojeće izazove osiguranja kvalitete njihovih studija i raspravljali o mogućim rješenjima. Studenti imaju vrlo važnu ulogu u poboljšanju kvalitete u visokom obrazovanju kroz pružanje povratne informacije na osnovi njihova iskustva i prijedloga kako kvaliteta može biti poboljšana. Uključivanje studenata pomoći će ubrzanju procesa modernizacije i reformi visokog obrazovanja. Studenti su se sastali na cjelodnevnom seminaru da bi se povećala svjesnost o različitim ulogama studenata u internim i eksternim procesima za osiguravanje kvalitete, ali i da se poveća razumijevanje o tome kako studenti mogu pridonijeti unapređenju svojih studija i institucija u cjelini. U fokusu semi- nara bila su trenutačna događanja u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), kao i principi i prakse u tom području. Neka od pitanja na koje su se tražili odgovori su sljedeća: u kojem je opsegu ESG za interno osiguravanje kvalitete u institucijama visokog obrazovanja moguće u okviru vaše institucije; jesu li standardi i smjernice smisleni; koliko su značajni u vašem disciplinarnom kontekstu; potiču li Europski standardi i smjernice odgovornost studenata i poslodavaca; koje su se teme u osiguravanju obrazovanja pojavile u okviru vašeg programa/institucije; kako bi vaše sveučilište moglo osigurati uključivanje studenata; kako ESG u tome pomaže; BOSNA I HERCEGOVINA koje izazove ti standardi nameću vašem programu i sveučilištu; koja su moguća rješenja za identificirane izazove u vašem okruženju... Planovi za međunarodno predstavljanje Prezentirane su nedavno i velike promjene pravnog okvira za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju u Crnoj Gori. Jedna je od promjena da su sada i studenti uključeni u proces akreditacije i ponovne akreditacije. Predstavnik studenata bit će nominiran za Vijeće za akreditaciju. To je značajan korak naprijed u priznavanju važnosti angažiranja učenika u razvoju i imple- Priznanja za talentirane učenike Znanjem u budućnost Budućnost mora ojačati spoznaju da obrazovanje nije potrošnja, nego primarna proizvodnja, razvojna snaga, ključ za ekonomski, socijalni i kulturni razvitak zemlje F ederalno ministarstvo obrazovanja i znanosti krajem listopada upriličilo je manifestaciju Znanjem u budućnost 2010, na kojoj su uručena priznanja za 55 talentiranih učenika iz Federacije Bosne i Hercegovine, koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na federalnim, državnim i olimpijskim natjecanjima iz matematike, fizike i informatike. Osim priznanja za postignut uspjeh i prepoznatljive rezultate iz znanja, za talentirane je učenike Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti osiguralo i pojedinačne novčane nagrade. U uvodnom je obraćanju federalna ministrica obrazovanja i znanosti Meliha Alić istaknula da se iz Sarajeva, Mostara, Tuzle, Zenice, Travnika, Lukavca, Bosanskog Petrovca, Gradačca, Žepča, Visokog, Kalesije, Zavidovića, Bihaća, Tomislavgrada, Livna, Ključa, Breze, Gračanice, Viteza i Širokog Brijega u sarajevski Dom mladih koncentriralo najvrednije što Bosna i Hercegovina ima: pametna i vrijedna mladost, spremna postati dio savršenog ambijenta transfera znanja, misionari života utemeljenog na znanju. „Glavni resursi 21. stoljeća nisu prirodna bogatstva i infrastruktura, to su talentirani, školovani mladi ljudi. A ovi talentirani učenici svojoj su zemlji u 2010. godini donijeli čak 16 olimpijskih priznanja, od čega pet brončanih i jednu srebrnu medalju. Tako su postali dio plejade stipendista Federalnog mini- starstva obrazovanja i znanosti čiji se broj povećao na oko 1500. BiH mora postati razvojni centar za talente, poticajno mjesto za procvat njihovih sposobnosti. Budućnost mora ojačati spoznaju da obrazovanje nije potrošnja, nego primarna proizvodnja, razvojna snaga, ključ za ekonomski, socijalni i kulturni razvitak zemlje.“ Radom, zalaganjem i istraživačkim duhom učenici koji su jezgra intelektualne snage Bosne i Hercegovine pokazali su zavidnu razinu znanja, ostvarujući iznimne rezultate na domaćim i međunarodnim natjecanjima, a to potvrđuju i osvojena olimpijska priznanja. Treba istaknuti da su među njima i tri multitalentirana učenika, koji su postigli izvanredne uspjehe iz nekoliko predmeta te osvojili olimpijska priznanja. Ovim i sličnim projektima Federalno ministarstvo nastavlja afirmirati mlade i talentirane ljude koji svojim predanim radom i zalaganjem daju golem doprinos promociji bosanskohercegovačkog znanja u cijelom svijetu. Na manifestaciji Znanjem u budućnost 2010 Ministarstvo je dodijelilo i zahvalnice najuspješnijim nastavnicima, profesorima, školama i stručnim udrugama koje su pripremala učenike za natjecanja. Prema FMON Priredio I. Buljan mentaciji pravila. Studenti su pokrenuli pitanje važnosti redovnih održavanja nacionalnih seminara o implementaciji reformi visokog obrazovanja uz sudjelovanje predstavnika njihovih institucija i kreatora nacionalne politike. Sljedeći je korak njihove nacionalne zastupljenosti u eksternom osiguranju kvalitete prijedlog da se obave nužne pripreme za njihovo međunarodno predstavljanje u odgovarajućim europskim institucijama kao što je Europska unija studenata. Međutim, to zahtijeva osnivanje nacionalnoga studentskog tijela, na čemu će nastaviti raditi sudionici ovoga seminara. Prema MPNCG Priredio Ivica Buljan SRBIJA Mladi bez predrasuda U Nišu je početkom listopada održana Europska konferencija mladih, na kojoj je sudjelovalo više od 60 učenika starijih razreda srednjih škola iz deset europskih zemalja. Projekt o osnivanju Europske konferencije mladih pokrenut je 1999. godine, kako bi se povezali mladi iz Europe i nadišla mržnja među europskim narodima, posebno kod mladih. U Nišu su sedam dana boravili učenici srednjih škola iz devet europskih zemalja: Austrije, Švedske, Nizozemske, Republike Irske, Poljske, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije. Glavna je tema druženja mladih bila Kultura mladih i integracija mladih u Europi. Konferencija je pokazala da mladi iz europskih zemalja komuniciraju bez predrasuda na službenom jeziku konferencije - engleskom. Anketa je pokazala da mladi imaju iste interese, slušaju istu ili sličnu glazbu, nema znatne razlike u odijevanju, jer je mladost slična i zajednička svima. Neki europski srednjoškolci imali su problema, budući da im roditelji zbog predrasuda nisu dopustili odlazak u Srbiju. Međutim, bili su ugodno iznenađeni njihovom tradicionalnom gostoljubivošću i uvažavanjem na svakom koraku. Mlade europske gimnazijalce primio je i gradonačelnik Niša Miloš Simonović, koji je u razgovoru s njima rekao da se iskreno nada da su se domaćini ovogodišnjeg skupa pokazali u najboljem svjetlu, ali i da će oni iz Niša ponijeti najljepše dojmove. Mnogi su izrazili želju da se vrate i ponovno posjete Srbiju, posebno u povodu nekog od sljedećih projekata Europske konferencije mladih. Zanimljivo je da su mnogi naučili i po nekoliko srpskih riječi, kazala je Dušica Simić, profesorica engleskog jezika u gimnaziji Svetozara Markovića u Nišu. Prema Prosvetni pregled I. Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr JEZICI D broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Razvoj komunikacijskog fenomena Govorite li globish? ominantan jezik ovoga stoljeća postaje potpuno neobičan globish, koji osvaja svijet i suvereno postaje gospodar u komunikacijama i na internetu. Globish je novi način komuniciranja u bogatoj obitelji od više od 6800 jezika, koliko ih se govori u svijetu. To je mješavina, ili po globiški mishmash, najčešće korištenih engleskih riječi i izraza u svakodnevnoj komunikaciji, pogotovo mladih širom svijeta. O novom jeziku opširno piše engleski pisac i izdavač Robert McCrum, autor knjige Globish: kako engleski postaje svjetski jezik (Globish: How the English Language Became the World’s Language), ali on nije tvorac imena novog jezika. Francuz Jean-Paul Nerriere prije 20 godina prvi je upotrijebio termin globish, izvedenicu iz globalnog engleskog (global english), da bi jednom riječju okarakterizirao jednostavan jezik, zapravo latiničnim pismom zapisanu fonetiku, odnosno izgovor engleskih riječi Lingua franca 21. stoljeća Priča je započela prije 20 godina, kada je Francuz Jean-Paul Nerriere bio potpredsjednik međunarodnog marketinga u IBM-u. Primijetio je tada kako se na konferencijama gdje se okupljaju stručnjaci iz cijelog svijeta uvijek komunicira jednim oblikom iskrivljenog engleskog jezika. On, Francuz, mogao je razgovarati s Korejcem ili Brazilcem i odlično su se razumjeli. Međutim, Britanci i Amerikanci bili su izolirani, jer je njihov engleski presuptilan i prekompliciran da bi ga ostali shvatili. Nerriere je stoga zaključio da se razvija nova forma engleskog jezika, koju su spontano stvorili sekundarni govornici. Nazvao ga je globish, kao izvedenica iz termina globalni engleski (global english), čime je jednom riječju okarakterizirao jednostavan jezik, zapravo latiničnim pismom zapisanu fonetiku, odnosno izgovor engleskih riječi. Što je više proučavao taj fenomen, shvaćao je da to nije bogati ili kompleksni engleski jezik, već da globish postaje lingua franca, odnosno jezik koji uvelike prelazi granice zemlje u kojoj se govori. U njegovu je vokabularu 1500 riječi, najviše upotrebljavanih u kratkim i jednostavnim rečenicama, sastavljenim od idioma ili pretvorenim u njih. Usporedbe radi, u Oksfordskom engleskom rječniku (Oxford English Dictionary) ima 615.000 riječi. Taj je termin potom 1998. godine upotrijebio i Madhukar Narayan Gogate, indijski publicist i izvršni direktor pokreta za romanizaciju indijskog jezika u Mumbaiju, kako bi opisao umjetni dijalekt temeljen na engleskom jeziku. “Engleski je jezik podrijetlom iz Engleske, ali više nije njezin monopol. To je međunarodni jezik, više ili manje raširen u mnogim zemljama, ali svuda prisutan“, tvrdi Gogate. Nerriere novu formu sporazumijevanja isprva nije smatrao jezikom već alatom komunikacije, o čemu je opširno pisao u knjizi Govorite li globish? (Parlez vous globish?). “Jezik je vozilo kulture. No, globish to ne želi biti, već mu je smisao u komunikaciji“, rekao je Nerriere, koji tvrdi da to nije engleski jezik, jer ga ljudi s izvornoga engleskoga govornoga područja teško razumiju, ali ga razumiju širom svijeta, gdje, tvrdi on, globish govori oko 90 posto ljudi. Oni koji podržavaju globish kažu da je to ludi engleski (crazy english). Zaštićeni patent “Ljudi širom svijeta govorit će tim jezikom“, uvjeren je Nerriere, koji je globish zaštitio kao patent. “U 19. je stoljeću britanski engleski bio međunarodni jezik, u 20. stoljeću to je bio američki engleski. Treća faza u 21. stoljeću pripada globishu“, izjavio je McCrum, koji ima samo riječi hvale za globish. Kao primjere navodi slogane na engleskom jeziku, koji se širom svijeta vrte u raznim marketinškim i predizbornim kampanjama, zatim engleske riječi u imenima tvrtki, proizvoda, glazbenih skupina, čak i na transparentima koje nose demonstranti da bi svijetu poslali jasnu poruku o lokalnim problemima. Tu su i latinični zapisi izgovora engleskih riječi na internetu u Kini ili u Indiji i arapskim zemljama. McCrum je tvorac serije Priče o engleskom, emitirane na britanskim televizijskim postajama BBC i PBS. Osnova je te priče o globishu globalizacija engleskog, forma novonastalog i živog jezika planetarne upotrebe, o čemu se također može mnogo doznati na službenoj internetskoj stranici Globish.com. Prema BBC Education Priredila Ivana Čavlović ITALIJA VELIKA BRITANIJA Protesti protiv reforme obrazovanja Oštre mjere štednje - za ili protiv T isuće srednjoškolaca, studenata, nastavnika i sveučilišnih profesora sudjelovalo je u protestnim šetnjama širom Italije, nezadovoljni reformom obrazovanja i smanjenjem izdvajanja iz državnog proračuna za školstvo. “Tražimo da se više ulaže u obrazovanje, da se poduzmu mjere za izgradnju škola, svima omogući pravo na obrazovanje, a zahtijevamo i veća prava za studente“, navodi se u priopćenju studentske mreže La rete deli studenti. Demonstranti s crnim šeširima, lancima i maskama otvoreno su pokazali nezadovoljstvo u više od 50 talijanskih gradova, zbog reforme koju planira ministrica obrazovanja i sveučilišta Mariastella Gelmini. Okupljeni na mitinzima i protestnim šetnjama, nosili su transparente s natpisima “Oni uništavaju znanje“, “Obnovimo sveučilište“... U 42.000 školske ustanove u Italiji, paralelno s mirnim protestima na ulicama, održava se štrajk nastavnika i tehničkog osoblja. Protesti su planirani sve do prosinca kao izraz neslaganja s predloženim obrazovnim reformama. Navodi se da demonstranti izražavaju strah zbog mogućih posljedica reforme koje istodobno uključuju i znatno smanjenje državnog financiranja u obrazovnoj sferi. Prema Reuters I. Č. B ritanska koalicijska vlada, koja je na vlasti od svibnja, objavila u parlamentu detalje najvećeg smanjenja javne potrošnje u zemlji u proteklih nekoliko desetljeća. Vlada u Londonu planira smanjenje javne potrošnje od 95 milijardi eura u iduće četiri godine, što će za posljedicu imati smanjenje proračuna mnogih državnih službi za čak 25 posto. Obrazovanje, socijalna zaštita, promet i policija bit će među službama pogođenima vladinim mjerama štednje, a ministar financija George Osborne najavio je gašenje gotovo pola milijuna radnih mjesta. Vlada kaže da su drastične mjere štednje sada iznimno važne za smanjenje proračunskog deficita, dok kritičari vladinih mjera kažu da je prebrzo posegnula za tako radikalnim potezom. Vlada tvrdi da je štednja nužna da bi inflacija i kamatne stope ostale niske, dok opozicijski laburisti i sindikati upozoravaju da naglo rezanje potrošnje zemlju može gurnuti u novu recesiju. Mišljenja ekonomskih stručnjaka su podijeljena. Neil O’Brien s Instituta Policy Exchange naglašava da je zemlja prezadužena i da mora štedjeti: “Imamo najveći proračunski deficit od Drugoga svjetskog rata. U usporedbi s 2008. godinom udvostručili smo nacionalni dug, pa danas svaka britanska obitelj u prosjeku duguje 100.000 funti. Vlada danas posuđuje čak četvrtinu novca koji troši. Zemlja je u teškoj fiskalnoj krizi.“ Kriza je teška i štednja je neophodna, ali brzina kojom se to čini je opasna, smatra profesor ekonomije Richard Portes: “Naravno da moramo smanjiti deficit, jer je tako velika zaduženost na dulji rok neodrživa. Pitanje je samo za koliko i koliko brzo. Posebno me brine brzina, jer vjerujem da je opasnost da ponovo potonemo u recesiju velika. Pitam se, kao što se i mnogi drugi pitaju, što će zamijeniti vladinu potrošnju, tko će nadomjestiti tako mnogo otpuštenih ljudi?“ Vlada kaže da su drastične mjere štednje, koje će najviše osjetiti u obrazovanju, socijalnoj zaštiti, prometu i policiji, iznimno važne za smanjenje proračunskog deficita, dok kritičari vladinih mjera kažu da je prebrzo posegnula za tako radikalnim potezom Carl Emerson s Instituta za fiskalne studije ima razumijevanja za argumente i jedne i druge strane: “Argument u prilog brze akcije jest da se obavljanjem posla stječe kredibilitet. Tako oni koji Britaniji posuđuju novac znaju da im vlada neće svako malo kucati na vrata tražeći još, pa će i kamatne stope na te kredite biti niske. Argument protiv glasi da rezanje proračunskih troškova u trenutku kada je privreda slaba nije dobra ideja. Bolje je odgoditi štednju dok gospodarstvo ne ojača.“ Vlada se očigledno priklonila prvoj opciji, dok su opozicijski laburisti snažno zagovarali drugu. Politički urednik lista Financial times George Parker smatra da se premijer David Cameron kocka s velikim ulogom: “Cameron je praktički založio budućnost svoje stranke i cijele koalicije. Ako se pokaže da je bio u pravu, ako se na kraju njegova četverogodišnjeg mandata ispostavi da je Britanija pravednija i bogatija zemlja, smiješi mu se nova izborna pobjeda. No, ako rezanje proračunskih izdataka vrati Britaniju u recesiju, laburisti bi se mogli vratiti na vlast.“ Ankete pokazuju da su građani svjesni da se problem proračunskog deficita mora rješavati, ali strahuju da će teret biti prevelik i da neće biti ravnomjerno raspoređen. Prema BBC Education Priredila Ivana Čavlović tema broja aktualno Tema broja: Edukacija o Europskoj Uniji broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. 15 www.skolskenovine.hr Biti građanin EU ‡ što je to? Edukacija o Europskoj Uniji nije i ne može biti samo puko bubanje činjenica, podataka i statistika o njezinim državama članicama, o njezinom političkom ustroju, zajedničkoj valuti ili tijelima odlučivanja, već i ona podrazumijeva prihvaćanje nekih novih vrijednosti i načela funkcioniranja koja se temelje na dogovoru, konsenzusu, snošljivosti, toleranciji, demokratskoj proceduri, odgovornosti, uvažavanju različitosti i uklanjanju bilo kakvih antagonizama U svojih dvadeset godina nezavisnosti Republika Hrvatska i njezin obrazovni sustav prošli su kroz mnoge reforme zakonodavnog, programskog i kurikulumskog okvira. No, istodobno je promišljanje uloge odgoja i obrazovanja u stvaranju i konsolidiranju demokracije godinama sustavno zapostavljano. Tek se u posljednje vrijeme počelo sustavnije i dugoročnije razmišljati o obrazovanju, njegovu položaju i ulozi u demokratskom društvu. Nacionalni okvirni kurikulum kao temeljni strateški dokument temelji se na osam kompetencija kojima bi svaki građanin trebao ovladati tijekom svoga školovanja. Među njima je i socijalna i građanska kompetencija koja obuhvaća osposobljenost za međuljudsku i međukulturnu suradnju, ali ne samo to. Učenike valja odgajati i obrazovati u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima, osposobiti ih za življenje u multikulturnom svijetu, za poštivanje različitosti i snošljivost te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva. Kao jedno od načela NOK-a navodi se i europska dimenzija obrazovanja, odnosno osposobljavanje učenika za suživot u Pripremio Marijan Šimeg europskom kontekstu. NOK je samo okvir koji daje mogućnosti za uvođenje EU tema u građanski odgoj čija je svrha da pridonese osposobljenosti učenika za aktivno građanstvo, čiji su elementi znanja, vještine, sposobnosti i stavovi koji razvijaju demokratsku svijest učenika i potiču ih na aktivno i učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u školi, lokalnoj zajednici i društvu, pridonose razvoju vlastitog identiteta, boljem upoznavanju i poštivanju drugih te senzibiliziraju i osvješćuju učenike za rješavanje globalnih problema na načelima demokracije i mirotvorstva. Kao ishodi učenja u tom kontekstu moraju se spomenuti stečena znanja i razvijena svijest o važnosti demokratskih načela, institucija i procesa u vlastitom društvu i Europi, razvijen pozitivan stav i zanimanje za stvaralačko i učinkovito sudjelovanje u životu škole i neposredne zajednice u kojoj žive, razvijena svijest o pravima, dužnostima i odgovornostima pojedinca, jednakopravnosti u društvu, poštivanju zakona, snošljivosti prema drugim narodima, religijama i kulturama kao i kritičko prosuđivanje društvenih pojava. U tom kontekstu i edukaci- ja o Europskoj Uniji nije i ne može biti samo puko bubanje činjenica, podataka i statistika o njezinim državama članicama, o njezinom političkom ustroju, zajedničkoj valuti ili tijelima odlučivanja, već i ona podrazumijeva prihvaćanje nekih novih vrijednosti i načela funkcioniranja koja se temelje na dogovoru, konsenzusu, snošljivosti, toleranciji, demokratskoj proceduri, odgovornosti, uvažavanju različitosti i uklanjanju bilo kakvih antagonizama. Forum za slobodu odgoja, nevladina i neprofitna organizacija koja već punih osamnaest godina provodi brojne edukacijske programe za izobrazbu učitelja i nastavnika, ali i programe kojima se unapređuje građansko, odnosno političko obrazovanje mladih, organizirao je prošlog tjedna okrugli stol pod nazivom Edukacija za Europsku Uniju upravo s namjerom da potakne intenzivniju raspravu o uvođenju edukacije o Europskoj Uniji, ali i građanskog odgoja u hrvatski obrazovni sustav. Na okruglom stolu sudjelovali su političari, sveučilišni profesori, učitelji i nastavnici koji su prošli određene edukacije te su svoja znanja o Europskoj Uniji implementirali u svakodnevni rad s učenicima. Na skupu su predstavljeni i radni materijali koji će svakako biti od pomoći učiteljima i učenicima u svladavanju gradiva o Europskoj Uniji. Radi se o Zbirci nastavnih priprema za edukaciji o Europskoj Uniji te o priručniku Tamare Puhovski ”Europska Unija i kako podučavati o njoj”, koji je Forum za slobodu odgoja tiska uz potporu Europske Unije i u kojoj je autorica predstavila, objasnila i kritički obradila velik broj pojmova vezanih za EU. Knjiga daje sveobuhvatnu sliku EU pa će biti korisna ne samo učiteljima i najmlađima nego i svim slojevima građana koji žele nešto više doznati o zajednici kojoj ćemo se uskoro priključiti. U nastavku donosimo njihova skraćena izlaganja čiji jedini zajednički zaključak može biti potvrda nakane organizatora okruglog stola da pokaže koliko je neophodno da se u obrazovni sustav uvede više sadržaja građanskog, odnosno političkog odgoja te u tom kontekstu i onih sadržaja koji se odnose direktno na Europsku Uniju koju svaki građanin Hrvatske treba upoznati i prihvatiti njezina načela funkcioniranja kako bismo u njoj uskoro mogli kvalitetno živjeti kao aktivni i svjesni građani, a ne pasivni i neinformirani promatrači. tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr O Zrinka Vrabec Mojzeš, savjetnica predsjednika Republike Hrvatske brazovanje o EU kao i široka kampanja za podizanje podrške građana ulasku u nju važno je, jer brojne anketame i istraživanja upozoravaju na nedovoljnu informiranost naših gađana o tome što je EU, koje su njezine temeljne vrijednosti, što to znači za suverenost, ekonomski i gospodarski razvoj naše zemlje. Da smo sa sustavnim obrazovanjem o svim tim procesima počeli prije desetak godina imali bismo barem jednu generaciju građana koja raspolaže kvalitetnim znanjima ne samo o EU nego i o brojnim mogućnostima koje nam se otvaraju. Nažalost, učenje o EU nije ni dio obrazovnog sustava ni obrazovnih programa. Delegacija Europske komisije zajedno s ministarstvom vanjskih poslova organizira niz aktivnosti među kojima su natjecanja, kvizovi znanja za učenike osnovnih i srednjih škola, putovanja. No, sve to nije dovoljno ukoliko edukacija o EU nije obvezni dio kurikuluma osnovnih i srednjih škola i fakulteta. Stoga je važna uloga nevladinih udruga koje svaka na svoj način daju doprinos obrazovanju i informiranju građana s ciljem podrške ulasku Hrvatske u EU. Mediji također imaju značajnu ulogu u svemu tome, ali je neophodan njihov kritički pristup ovoj tematici, a najveću ulogu u tome ima javna državna televizija. Opći je dojam da mediji europske teme ne smatraju atraktivnima i zato im ne posvećuju dovoljno pažnje, osim ako se i uz te teme ne vežu neki skandali. Valja spomenuti i važnu ulogu crkve koja sudjeluje i u obrazovanju, ali i u stvaranju sustava vrijednosti. Stoga smatram da je obrazovanje o EU proces u kojemu trebaju sudjelovati različiti segmenti društva, a za to treba i društvena i politička volja. P Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji rvi je i najvažniji cilj ulaska u EU pitanje političke stabilnosti, stabilnosti institucija i same države. Moramo znati da su trajni mir i trajnost institucija bili najjači razlozi za osnivanje EU, kao što su i glavni razlog za naš ulazak u tu asocijaciju i u tom smislu mi imamo velik potencijal, ali i svijest o važnosti institucija i trajnosti mira. Mi smo generacije koje svojim rukama, a još više glavama gradimo vlastitu državu i njezine institucije. Gradimo državu po kriterijima države članice, odnosno specifičnu državu koja je građena po kriterijima za članstvo u EU. Jednako tako trebamo i obrazovanje za informirano i aktivno građanstvo, ali ne bilo koje nego obrazovanje za europsko građanstvo koje se temelji na samopoštovanju. A samopoštovanje je svijest o tome gdje smo, zašto smo baš tu, što radimo, kako institucije funkcioniraju - drugim riječima, svijest o mogućnost funkcioniranja u takvom svijetu. U obrazovanju za takvo građanstvo mi se moramo obraćati populaciji osnovnoškolaca, srednjoškolaca i studenata te njihovim učiteljima, nastavnicima i profesorima, no taj proces valja proširi i na cjelokupno građanstvo. Valja nam doista razmisliti na koji način građane informirati i obrazovati o EU, jer svima treba dati točnu informaciju o tome što će se dogoditi jednoga dana kad Hrvatska uđe u EU - od PDV-a, preko ormarića za sir i vrhnje na tržni- broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. ci do brodogradnje ili nečega četvrtog i da se više ne čudimo zašto nam se to događa. Za ulazak u EU valja se pripremiti, ne samo kroz organizaciju državne uprave, pravni sustav i sve ostalo nego i kroz promjene u svakodnevnom životu, da primjerice znamo kako kroz EU fondove dobiti novac za pokretanje vlastitog posla. Biti građanin EU nije ništa strašno i to nam svima daje prostora za aktivno participativno građanstvo. Paolo Berizzi, voditelj sekcije za politiku, ekonomiju, trgovinu i informacije u Delegaciji EU D elegacija EU bavi se informiranjem javnosti, tiskanjem publikacija, organizacijom tematskih konferencija i provođenjem različitih programa. Zašto želimo informirati javnost o EU? To nije samo priprema za sudjelovanje na referendumu o članstvu u EU nego i informiranje o tome da članstvo u EU donosi brojne privilegije i mogućnosti. Ako se orijentiramo na mlade, oni moraju znati da će neki dobiti stipendije, omogućit će im se putovanja i studiranje diljem Europe, kasnije i zaposlenje. Ankete među mladima pokazuju da njih 37 posto ima pozitivan stav prema EU, 34 posto je neutralno, a 26 je negativno određeno. Za pristup EU je 46 posto, a 49 posto protiv. Na pitanje očekuju li prednosti za Hrvatsku od članstva 27 posto misli da će biti bolje, ali po tridesetak posto ispitanika misli da neće biti koristi ili da ćemo ostati tamo gdje jesmo. Sve to ukazuje na potrebu da s mladima, ali i s cijelom populacijom treba kvalitetnije komunicirati i bolje ih informirati o svim prednostima koje donosi članstvo u EU. Prije dvadesetak godina mladi gotovo ništa nisu znali o EU, a danas učenik drugog razreda osnovne škole već raspolaže zavidnom količinom informacija o EU i svemu vezanom za nju i u tome svog udjela ima i obrazovni sustav. Znanje o dobrim stranama ulaska u EU nije sve, jer moramo biti svjesni da se EU temelji na određenim vrijednostima i moramo ih prihvatiti ukoliko želimo biti njezin dio. Demokracija, različite mogućnosti, zajednička moneta, tolerancija, prihvaćanje različitosti, pravna država, slobodno tržište - to su vrijednosti na kojima se ona temelji i o njima moramo poučavati građane, kao i o odgovornosti svakog pojedinca, koji osobno može pridonijeti boljitku te velike zajednice. Neophodno je da se u obrazovni sustav uvede više sadržaja građanskog, odnosno političkog odgoja te u tom kontekstu i onih sadržaja koji se odnose direktno na Europsku Uniju koju svaki građanin Hrvatske treba upoznati i prihvatiti njezina načela funkcioniranja kako bismo u njoj uskoro mogli kvalitetno živjeti kao aktivni i svjesni građani, a ne pasivni i neinformirani promatrači ma naših pregovaračkih timova nego i o mnogim detaljima vezanim za funkcioniranje EU. Upravo bi zato mladi trebali imati najmanje problema s informiranjem. Važno je reći da gotovo čak 70 posto ispitanika u raznim anketama znanja i informacije o EU dobivaju preko televizije, internet u tome sudjeluje sa samo deset posto, a svi ostali oblici informiranja uzimaju 20 posto. Stoga je najvažnija uloga javne televizije koja mora biti izvor informiranja o ovoj temi i medij kroz koji se građanima treba dati slika Europske Unije kao nečeg pozitivnog. Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova poduzimaju brojne akcije, kao što su predavanja, ljetne i zimske škole, seminari i radionice kako bi što više informacija o EU bilo dostupno hrvatskim građanima, kojima mora biti jasno da EU nije samo nekakav princip redistribucije proračunskog novca, nego da je to zajednica vrijednosti, ali još više čvrsti pravni okvir za funkcioniranje svih subjekata. Andrej Plenković, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija R ecentna istraživanja o stavovima građana pokazuju da više od polovice ispitanika ima pozitivan stav prema EU i to je dobro i korisno. Važno je da postoje mnoge obrazovne aktivnosti i primjećujemo da se dio njih ugrađuje kroz kurikulum u obrazovni sustav kao obavezno gradivo o Europskoj Uniji i time nisu obuhvaćeni samo profesori zemljopisa, nego se mnoge informacije diseminiraju i kroz predmet politika i gospodarstvo i s te dvije grupacije nastavnika je održano dosta seminara i radionica kako bi ih se dodatno osposobilo za prenošenje informacija i znanja o EU. No, ne možemo biti samo pasivni primatelji informacija. Danas je znanje dostupno kroz različite medije, postoji puno internetskih stranica na kojima svi možemo doći do kvalitetnih i relevantnih informacija ne samo o aktivnosti- Igor Vidačak, predstojnik Ureda za udruge Vlade RH N ajvažnije je u edukaciji o Europskoj Uniji to da potičemo građane na aktivno sudjelovanje u raspravama o javnim politikama o svim temama koje se javljaju u našem životu. Najbolje se poslužiti poslovicom koja kaže otprilike ovako: ako mi kažeš zaboravit ću, ako mi pokažeš možda ću zapamtiti, ali ako me uključiš razumjet ću. Dakle, jedino aktivno uključivanje u rasprave o europskim temama može nam osigurati da procese razumijemo i prihvatimo. Stoga će se komuniciranje o pretpostavkama članstva u EU tijekom sljedeće godine zasigurno transformirati u komuniciranje o europskim politikama i to je jako važno ako se želimo uključiti u taj toliko spominjani europski prostor. U tome su važne udruge koje su puno prije službene politike bile uključene u rad na provedbi europskih politika, kroz mo- bilnost i financiranje brojnih programa koji su bili uključeni u Comenius, Leonardo da Vinci, CARDS, IPA ili neke druge. Sudjelovanje u tim programima omogućava udrugama da se uključe u razgovore o europskim temama te da i tako pridonesu približavanju Hrvatske Europskoj Uniji. Udruge zasigurno jesu i prethodnici u obrazovanju o europskim temama i samo prošle godine se je iz državnog proračuna financiralo više od 160 programa udruga na temu EU i to također govori o njihovu intenzivnom radu na ovim programima. Mario Bajkuša, direktor razvoja i programa FSO P rojekt Edukacija o EU, koji se provodi u posljednjih godinu dana jedan je od programa koje provodi Forum za slobodu odgoja. Njime se želi postići uključivanje edukacije o EU u naš obrazovni sustav, a posebni ciljevi su mu opremiti nastavnike, studente i nezaposlene sadržajima i znanjima o europskim integracijama i procesu proširenja EU, osigurati nastavne materijale i pomagala te dati doprinos raspravi, zagovaranju i uključivanju tema o EU u hrvatski obrazovni sustav. U tom smislu održane su i edukacije za tri seminarske grupe s nastavnicima u Sisačko-moslavačkoj i Primorsko-goranskoj županiji te sa studentima u Zagrebu, u kojima su sudjelovala 44 polaznika, od kojih je njih 14 odabrano za napredni trening tako da smo već dobili tri trenera za program koji će raditi daljnje diseminacije ovih sadržaja. Forum za slobodu odgoja objavio je i nekoliko publikacija. Ponajprije knjigu Europska Unija i kako podučavati o njoj autorice Tamare Puhovski, zatim Zbirku nastavnih priprema za edukaciju o EU te Smjernice za uključivanje edukacije o EU u hrvatski obrazovni sustav i sve to trebalo bi poslužiti učiteljima i nastavnicima za kvalitetno izvođenje edukacije o EU. tema broja aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. formalno obrazovanje nisu stekli osnove građanskog odgoja, zatim treba ponuditi više kvalitetnih materijala za poučavanje o ovoj temi, kritičke sadržaje, a učenike treba poticati na provođenje u praksi stečenih znanja, a manje na gomilanje i njihovu reprodukciju. Kao studentica smatram da bi se svi studenti nastavničkih smjerova trebali obrazovati o temeljima građanskog odgoja i imati temeljnu edukaciju o Europskoj Uniji, jer svi će oni predavati u školi i trebali bi vladati tim područjem. Stavlja se velik zahtjev na one koji rade u školama, a da ih se prethodno kvalitetno ne educira. P Ivana Veldić, volonterka u Forumu za slobodu odgoja S mjernice za uključivanje edukacije o EU u naš obrazovni sustav su materijal Foruma za slobodu odgoja i njihov cilj je potaknuti raspravu o načinu uvođenja ove edukacije u naš školski sustav. Cilj je i ponuditi didaktički oblikovane teme u obliku zbirke nastavnih priprema. NOK nas usmjerava na kompetencije i jedna od njih je socijalna i građanska kompetencija koja obuhvaća i obrazovanje o EU. Više je načina provedbe edukacije. Moguće je u okviru građanskog odgoja kao međupredmetne teme, ali i prestrukturiranjem predmeta politika i gospodarstvo. Tematika je interdisciplinarna i zato sve prosvjetne djelatnike treba okupiti i potaknuti na suradnju. Glavni izazovi edukacije su ne samo educiranje učenika nego i nastavnika, jer oni kroz svoje Radmila Radić Dudić, predstavnica Građanske inicijative, Republika Srbija rema onome kakvo je sad stanje u obrazovanju u Srbiji, naša će djeca znati vrlo malo o Europskoj Uniji. Država težište stavlja na unapređivanje kvalitete nastave, odnosno na podizanje kvalitete nastavnika, jer to je u nas velik problem. Učenje o EU trebalo bi biti interdisciplinarno i kroskurikularno, ali je uvijek pitanje imamo li učitelje koji će to realizirati. Činjenica je da to danas nemamo. Građanski odgoj se vidi kao predmet koji bi trebao najviše pružiti djeci kad je riječ o poznavanju Europske Unije i koji je uveden u škole 2001. godine kao fakultativni predmet da bi 2006. godine postao obvezni izborni predmet. Naime, građanski odgoj je alternativa vjerskom odgoju i tko ga izabere u prvom osnovne mora ga slušati do kraja srednje škole. To je nespretna politička odluka koja pridonosi podjeli djece na tradicionaliste, one koji njeguju povijest, kulturu, vjeru Srbije i na one druge koji hoće nekamo van, u neizvjesnu budućnost. Stigmatizacije su vrlo izražene. Građanske su inicijative u tom kontekstu pripremile priručnike za nastavnike, organizirale su stručno usavršavanje, analizirali i evaluirali nastavu građanskog odgoja u zadnjih osam godina, promovirali nastavni predmet i tiskali magazin i sve to s ciljem da dobije status kakav bi trebao imati. Kroz programe stručnog usavršavanja 17 www.skolskenovine.hr prošlo je oko 7000 nastavnika i to nije dovoljno, jer ih u školama u Srbiji ima oko sto tisuća. Nije dovoljno, niti dobro, jer je građanski odgoj postao način za rješavanje socijalnih problema, odnosno zaposlenika u školama koji nemaju punu satnicu. Ljudi nastavu građanskog odgoja prihvaćaju iz egzistencijalnih razloga i to je postala masovna pojava, ali nije kvalitetno rješenje, jer nastavnici koji su prošli stručno usavršavanje za taj predmet odjednom ostaju bez posla, a njihov posao odrađuju oni koji nisu kompetentni. Evaluacija provedbe programa pokazuje da rezultati nisu loši ako se uzme u obzir izborni status predmeta, koji se izvodi jedan sat tjedno, opisno ocjenjuje i kad je velika fluktuacija nastavnika. Promoviramo građanski odgoj u školama, preko plakata u gradskom prijevozu, jer smo shvatili da o građanskom odgoju ne znaju gotovo ništa ni roditelji, ni učenici, ni javnost, ali što je najtragičnije ni nastavnici u školama. Tiskamo publikacije, jer i tako nastavnici mogu dobiti kvalitetne informacije, a za učenike organiziramo parlamente, jer mislimo da je to korisno i značajno za mlade, za njihovo sudjelovanje u rješavanju problema koji se tiču njihova života. N Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje emoguće je govoriti o edukaciji o EU, a da se ne spomene Nacionalni okvirni kurikulum kao nova odgojno-obrazovna paradigma temeljena na kompetencijama među kojima je i odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo i ta građanska kompetencija uvodi se kao međupredmetna tema kroz cijeli kurikulum. NOK je samo okvir koji daje mogućnosti za uvođenje EU tema u građanski odgoj, čija je svrha da pridonese osposobljenosti učenika za aktivno građanstvo, čiji su elementi znanja, vještine, sposobnosti i stavovi koji razvijaju demokratsku svijest učenika i potiču ih na aktivno i učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u školi, lokalnoj zajednici i društvu, pridonose razvoju vlastitog identiteta, boljem upoznavanju i poštivanju drugih te sen- zibiliziraju i osvješćuju učenike za rješavanje globalnih problema na načelima demokracije i mirotvorstva. Kao ishodi učenja u tom kontekstu moraju se spomenuti stečena znanja i razvijena svijest o važnosti demokratskih načela, institucija i procesa u vlastitom društvu i Europi, razvijen pozitivan stav i zanimanje za stvaralačko i učinkovito sudjelovanje u životu škole i neposredne zajednice u kojoj žive, razvijena svijest o pravima, dužnostima i odgovornostima pojedinca, jednakopravnosti u društvu, poštivanju zakona, snošljivosti prema drugim narodima, religijama i kulturama kao i kritičko prosuđivanje društvenih pojava. Ana Tecilazić Gošić, voditeljica Odsjeka za predpristupne fondove i pomoć EU u MZOŠ H vale je vrijedna inicijativa Foruma za slobodu odgoja vezana za edukaciju o Europskoj Uniji i time ćemo se u Agenciji ubuduće morati više baviti. Na nama je zadatak da pronađemo način da stručno osposobimo učitelje i nastavnike za te zadaće, da znaju kako prenijeti sva ta znanja na svoje učenike, ali ne da ih senzibiliziraju za EU nego za standarde koje Unija promovira, nudi i traži. Edukacija nastavnika je nužna i nije problem s onima koji u tome već sudjeluju, nego je problem kako to prenijeti onima koji u takvim programima nikada nisu sudjelovali, kako do njih doći. Kako njih educirati i senzibilizirati za EU? Ne radi se tu samo o učiteljima i nastavnicima geografije ili politike i gospodarstva nego o svih pedesetak tisuća učitelja i nastavnika u našim školama. Jer, pitanje EU nije samo problem građanskog odgoja i obrazovanja unutar dva predmeta nego i stavova koje će svi učitelji mladima prenositi u neformalnim druženjima i razgovorima o Europskoj Uniji. Stoga je nužno pripremiti i nastavnike i učenike da shvate da su određeni standardi i pravila nešto što jednostavno treba postati način življenja. U posljednjih dvadesetak godina govorimo o određenim vrijednostima ili sadržajima kad se počne govoriti o građanskom odgoju, bontonu ili zdravstvenom odgoju i uvijek se postavi pitanje njihova smještanja u novi nastavni predmet pa to bude kontraproduktivno, a takvo se pitanje postavlja i u kontekstu razgovora o poučavanju o EU. Teško je tako razgovarati, jer znamo da su učenici već preopterećeni velikim brojem predmeta. Stoga ih treba rasteretiti od nepotrebnih sadržaja, ali ih opteretiti novim sadržajima koji korespondiraju sa suvremenim potrebama, a u taj korpus svakako ulazi poučavanje o EU. U tom ćemo pogledu sa svim relevantnim čimbenicima morati uložiti velike napore u traženje rješenja kako sve učenike i nastavnike poučiti temeljnim vrijednostima EU, kako postići pozitivan pristup temeljnim vrijednostima Europske Unije. Sonja Damašek Padjen, ravnateljica Osnovne škole Trsat u Rijeci Č injenica je da moramo ponuditi određene sadržaje školama kako bismo djecu pripremili za život u jednoj novoj zajednici u koju ćemo uskoro ući. Promatrajući planove i programe obveznih predmeta, mislim da i u njih možemo unijeti neke sadržaje iz tog korpusa. Moramo prije svega educirati nastavnike da bismo to postigli i to je temeljni zadatak, a posebno se okrenuti nastavnicima aktualno tema broja 18 www.skolskenovine.hr povijesti i geografije, jer se u tim predmetima otvara prostor za uvrštavanje i ovih sadržaja. U nastavi geografije u sedmom razredu izučava se prostor Europe, a jednako tako u povijesti osmog razreda u kojoj se proučava razdoblje nakon Prvoga svjetskog rata do danas, učenici stječu znanja koja im olakšavaju prihvaćanje sadržaja o Europskoj Uniji. Sadržaji vezani za EU mogu se u školu unijeti i na druge načine, a jedan od oblika je i rad kroz projekte koji ne moraju biti prezahtjevni, ne treba učenike opterećivati nekim posebnim znanjima o institucijama nego im davati informacije o recimo himni Europske Unije, njezinoj zastavi i sve te sadržaje prilagoditi dobi učenika. Građanski odgoj je u kurikulumu predviđen kao međupredmetna tema i to je dobar okvir u kojem se može djelovati i prezentirati određene sadržaje. Prezentacija takvih sadržaja mogla bi poslužiti i kao edukacija za roditelje koji nemaju dovoljno informacija i znanja o pojedinim temama vezanima za Europsku Uniju. P Dunja Kučan, nastavnica u OŠ Scuola elementare Dolac u Rijeci rošla sam seminar Edukacije o EU i svoja znanja odlučila primijeniti u svojoj školi te pronaći načine da te sadržaje približim svojim učenicima. Ponudila sam aktivnosti učenicima osmih razreda koji imaju već dovoljno znanja i ozbiljnosti da to shvate, a počeli smo s općim pojmovima EU, povijesnim i zemljopisnim činjenicama, simbolima, institucijama. Stečena znanja učenici su rado podijelili s ostalim učenicima u školi, izrađivali su informativne plakate, u školi su osmislili i eurokutak kako bi sve relevantne informacije učinili dostupnima svim učenicima i djelatnicima škole. Priredili smo natjecanje iz znanja o EU između dvije talijanske osnovne škole u Rijeci, dobili smo pokroviteljstvo Primorsko-goranske županije. Učenici su bili zadovoljni i puni entuzijazma, a projekt je bio i dobro medijski praćen. Cilj svih aktivnosti koje su se odvijale kroz nekoliko mjeseci bilo je upoznavanje učenika s Europskom Unijom, zatim razvijanje razumijevanja drugih kultura, svijesti o višejezičnosti, multikulturalnosti, ali također poticanje kritičkog mišljenja. Učenici su svladali i kulturu dijaloga, puno lakše i konstruktivnije razgovaraju o bilo kojoj temi i u bilo kojoj prilici u životu. Ove školske godine edukaciju o EU uvrstili u školski kurikulum kao izvannastavnu aktivnost koja će tijekom cijele ove školske godine biti zastupljena s jednim satom tjedno te ćemo tako zaokružiti sve važne teme vezane za EU koristeći se ne samo kvalitetnim materijalima koje je pripremio Forum za slobodu odgoja nego i onima iz Europske Unije. Ove smo godine uključili i učenike sedmih razreda koji su zainteresirani za ove sadržaje i vjerujemo da će jednoga dana biti dio EU kao aktivni i svjesni građani, a ne pasivni i neinformirani promatrači. Berto Šalaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu U pravo iz činjenice da je Europska Unija postala vrlo važan politički objekt bez obzira našli se mi u njoj ili ne, ona će ostati prisutna u životima naših građana i zato je poznavanje temelj- broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Mi smo na repu Europe kad je riječ o građanskom, odnosno političkom obrazovanju i jedna od rijetkih država koja od svog osamostaljenja nije posvetila potrebnu pažnju građanskom obrazovanju. Kako nema prostora političkog i građanskog obrazovanja, onda nema ni prostora za obrazovanje o Europskoj Uniji nih političkih procesa i institucija EU za Hrvatsku vrlo važan element demokratske političke kulture iz čega proizlazi važnost obrazovanja za Europsku Uniju. Europska dimenzija u obrazovanju ustvari je jedno načelo koje se provodi kroskurikularno i ne izdvajaju se neki posebni predmeti već se kroz sve postojeće predmete pokušavaju obraditi sadržaji o Europskoj Uniji. Dakle, teza je da su učenici ionako opterećeni velikim brojem predmeta i ne treba stvarati dodatne predmete, nego ih kroz one koje već imamo treba poučavati o Europskoj Uniji. Mi smo na repu Europe kad je riječ o građanskom, odnosno političkom obrazovanju i jedna od rijetkih država koja od svog osamostaljenja nije posvetila potrebnu pažnju građanskom obrazovanju. Kako nema prostora političkog i građanskog obrazovanja, onda nema ni prostora za obrazovanje o Europskoj Uniji. Škola i obrazovne institucije nisu izvor informiranja o EU i to dokazuje i nedavno istraživanje o političkoj pismenosti mladih te znanje o i stavovi prema Europskoj Uniji u kojem se pokazalo da je kao izvor znanja i informacija o EU škola tek na petome mjestu, jer se mladi o EU informiraju najviše na televiziji, iz dnevnih novina, iz razgovora s roditeljima i vršnjacima, na internetu pa tek onda u školi. To je logično, jer se ne može očekivati da će netko znati nešto o nečemu ako ga se o tome ne poučava. Upravo iz te činjenice da nismo dovoljno pozornosti posvetili političkoj edukaciji građana događaju nam se takve aberacije ne samo u odnosu na EU nego i u vezi drugih elemenata političke kulture. Mislim tu na odnos prema demokraciji kao načelu, političko povjerenje u institucije, spremnost na participaciju, političku toleranciju, odnos prema građanima koji su drukčiji od nas, a sve su to dimenzije u kojima postoje ozbiljni nedostaci. Jedini je zaključak da treba raditi s mladim ljudima i treba im dati informacije i potaknuti ih da sami promišljaju kako će biti politički aktivni. Mislim da smo već zakasnili s edukacijom što se tiče Europske Unije i da smo s time trebali početi puno ranije, ali se nadam da će i naša obrazovna vlast osvijestiti važnost tog procesa, jer mi od naših mladih želimo da sutra odlučuju o prijamu Hrvatske u Europsku Uniju, da odlučuju, da se zapošljavaju u toj EU, da kritički promišljaju koje su njezine prednosti ili nedostaci. Damir Grubiša, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu O stale tranzicijske zemlje imaju poučavanje o Europskoj Uniji još od 1993. godine, a kod nas se tek 2003. godine otvaraju katedre za europsko pravo na Pravnom fakultetu i katedra iz procesa Europskih integracija na Fakultetu političkih znanosti. Kasnimo deset godina, jer su se državne vlasti opirale uvođenju poučavanja o europskim integracijama na sveučilišnoj razini i to iz bazičnoga koncepcijskog nesporazuma. Mi smo predlagali rečene kolegije, a vlast je inzistirala na tome da je Hrvatska dio Europe i da ne moramo o njoj ništa učiti, jer to znamo valjda intrauterinim prenošenjem kromosomski znanja u nove fetuse. To je bio pristup koji je nametnula politička elita početkom devedesetih godina kroz tezu da smo mi oduvijek dio Europe i nemamo se što prilagođavati toj Europi. No, prilagođavanje znači usvajanje određenih standarda, drugačijeg ponašanja u Europskoj Uniji koja nije Europa iz razdoblja borbe protiv Turaka niti iz razdoblja kad je bila tvrđava koja se branila od barbara koji su nadirali sa svih stran svijeta nego je to nova konstrukcija kojoj se moramo prilagođavati jer ima drukčiju logiku - od odlučivanja do oblika funkcioniranja i novog procesa stvaranja javnih politika kako bi se zadovoljile potrebe građana. Iz tog nesporazuma je proizlazio i otpor vlasti uvođenju građanskog odgoja. Drugi nesporazum proizlazi iz poistovjećivanja Europske Unije i Europe. EU je jedan novi svijet, univerzum odnosa za koji se treba jako dobro pripremiti i naučiti kako u njemu funkcionirati. Potrebno je nešto znati o Europi, o narodima, jezicima, kulturnim tradicijama, ali to još nije dovoljno da bi se poznavalo Europsku Uniju. Europa je mračni kontinent na kojem je bez obzira na sve znanstvene domete uvijek bilo groznih stvari, ratova, osvajanja, holokausta, ubijanja, rasizma, netrpeljivosti i u opreci prema takvoj Europi rađa se Europska Unija kao asocijacija koja želi ostvariti mir, blagostanje i solidarnost svih građana te novi način Nesporazum proizlazi iz poistovjećivanja Europske Unije i Europe. EU je jedan novi svijet, univerzum odnosa za koji se treba jako dobro pripremiti i naučiti kako u njemu funkcionirati. Potrebno je nešto znati o Europi, o narodima, jezicima, kulturnim tradicijama, ali to još nije dovoljno da bi se poznavalo Europsku Uniju odlučivanja. Kako to prenijeti mladima u školama? EU je postavljen kao antiautoritarni projekt u kojemu nema velikih i malih zemalja i u kojemu svi moraju biti kooperativni. Prosvjetiteljski optimizam se ne može svesti na puko poznavanje činjenica nego treba Europsku uniju treba paralelno poučavati s uvođenjem nekih zanimljivih sadržaja, činjenica koje se mora znati, ali koje upućuju na onaj način života kakav bi EU trebala poticati. Zato mi se čini da poučavanje o EU mora biti dobro pripremljeno i da mora pripremati građane za rješavanje sukoba mirnim putem. Jer EU je upravo to: mehanizam za rješavanje sukoba između naroda i država na demokratski način. Da bismo mogli živjeti u EU moramo se naučiti pregovarati, znati formulirati svoje zahtjeve. Usmjeravati se treba na poučavanje u rješavanju sukoba mirnim putem, poučavanje o pregovaranju, a to znači eliminiranje bilo kakvog antagonizma. Lino Veljak, član Upravnog odbora Foruma za slobodu odgoja P odatak o porastu podrške uključenju u EU asocira me na frazu da Europa nema alternative koja je istinita koliko god bila odbojna. Europa doista nema alternative osim izolacije, pogotovo za ovakve demokratski insuficijentne države poput Hrvatske u kojima izolacionizam može proizvesti još veće zlo. EU nije carstvo meda i mlijeka, ali je daleko najmanje od svih mogućih zala i najracionalniji od svih mogućih izbora koji stoje pred Hrvatskom. U Europsku Uniju ulazimo, dobro je da ulazimo, ali ne očekujmo da će ona riješiti sve naše probleme, ali će se biti lakše suočavati i boriti protiv svih problema unutar nje nego izvan nje. To je bitan moment u očekivanjima od EU. No, kod nas je puno veći problem neinformiranost o EU, o tome što ona jest i što može biti, te što nam nudi. Predrasude i neznanje su nešto što ne predstavlja najbolju osnovu za priključenje Europskoj Uniji i zato je neophodno građane educirati o EU. savjetnici aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Programi za nadarene u svijetu Ponekad smo nezadovoljni brigom i podrškom darovitim učenicima u našem obrazovnom sustavu. Kakvi su programi za nadarene u svijetu dobro je znati kako bismo mogli komparirati naše pravilnike i praksu, tj. konkretan rad s nadarenima i obrazovanje učitelja za rad s nadarenim učenicima. Hrvatski psiholozi u okviru Odsjeka za psihologiju, Filozofskog fakulteta organizirali su ljetnu psihologijsku školu, 2004., a rezultate rada objavili su u knjizi Stanje i potrebe nadarenih učenika u Hrvatskoj, koju koristim kao izvor informacija o programima za nadarene u svijetu. Hrvatska pripada skupini europskih zemalja koje su prepoznale nadarenost i zakonski odredile kako ju valja podržati. U tu skupinu, uz Hrvatsku, spadaju i Slovenija, Rusija, Njemačka, Ukrajina, Bugarska, Letonija, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka. Zakonska regulativa u tim zemljama spominje nadarene, ali to nije jamstvo stvarnog rada s djecom unutar školskog sustava. Obrazovni sustavi u većini europskih zemalja ističu inkluziju i smatra se da cjelokupno obrazovanje treba biti integrirano u redovnom školskom sustavu, što je predložio i UNESCO 1994. godine. U većini tih zemalja mogući su vidovi akceleracije kao što su raniji polazak u školu, preskakanje razreda ili ubrzano svladavanje gradiva pojedinoga školskog predmeta. Obogaćenje programa provodi se kroz unutarnju i vanjsku diferencijaciju. Unutarnja diferencijacija uglavnom uključuje različite sadržaje i metode poučavanja učenika koji postižu različit uspjeh. Vanjska diferencijacija Obrazovni sustavi u većini europskih zemalja ističu inkluziju i smatra se da cjelokupno obrazovanje treba biti integrirano u redovnom školskom sustavu, što je predložio i UNESCO 1994. godine odnosi se na razne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. U većini europskih zemalja moguć je neki oblik obrazovanja nastavnika za rad s nadarenim učenicima. U skandinavskim zemljama obrazovni su standardi postavljeni vrlo visoko. Stoga se u državnom školskom sustavu preferira inkluzivno obrazovanje uz pretpostavku da se sve obrazovne potrebe djece mogu zadovoljiti u redovnoj nastavi. Daroviti učenici ne ističu se posebno i podržavaju ideje jednakosti i kolektivizma. Unatoč tome, podrška darovitima uključuje posebne razrede u redovnim školama, napredne tečajeve te posebne glazbene i sportske škole. Status obrazovanja u Velikoj Britaniji je paradoksalan zbog složene socijalne situacije i velikih statusnih razlika. Na primjer, poznati engleski internati dostupni su samo socijalnoj eliti. Vlada ističe inkluziju te da o posebnim potrebama treba brinuti u redovnim školama. Obogaćenje programa svodi se na eksperimentalne razrede i stavljeno je na brigu lokalnim vlastima. Važno je istaknuti postojanje mogućnosti obrazovanja učitelja za rad s nadarenim učenicima. PRAVO Piπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola Kada raspisati natječaj za izbor ravnatelja ? Ravnatelju škole mandat ističe krajem rujna 2011. godine. Kada škola mora raspisati natječaj? Bude li ponovno izabran, na koje razdoblje se imenuje? Može li njegov mandat u tom slučaju trajati do kraja, jer ima visoku stručnu spremu i ispunjava uvjete za imenovanje i nakon 1. siječnja 2012. godine ili i on mora ići u reizbor početkom 2012. godine? Ako mora, to znači da će škola u samo nekoliko mjeseci imati dva izbora za ravnatelja škole. Je li to logično? Škola treba raspisati natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja u roku koji je propisan statutom škole. Ako taj rok nije propisan statutom škole, uobičajeno je da se natječaj za ravnatelja objavljuje oko 60 dana prije isteka mandata, budući da članak 41. stavak 3. Zakona o ustanovama (NN br. 76/93., 29/97., 47/99.) propisuje da rok do kojeg se primaju prijave kandidata ne može biti kraći od osam dana od dana objave natječaja, a rok u kojem se kandidati obavještavaju o izboru ne može biti dulji od 45 dana od dana isteka roka za podnošenje prijava. Sukladno članku 127. stavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., dalje u tekstu: ZOOOSŠ), ravnatelj se imenuje na pet godina, a ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja. 19 www.skolskenovine.hr Članak 12. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 92/10., 105/10.) kao i članak 159. stavak 1. ZOOOSŠ propisuje da osoba imenovana za ravnatelja školske ustanove sukladno odredbama Zakona o osnovnom školstvu (NN br. 59/90., 26/93., 27/93., 29/94., 7/96., 59/01., 114/01. i 76/05.), Zakona o srednjem školstvu (NN br. 19/92., 26/93., 27/93., 50/95., 59/01., 114/01. i 81/05.) i ZOOOSŠ (NN br. 87/08. i 86/09.), koja se na dan stupanja na snagu ovog Zakona zatekne na dužnosti ravnatelja, nastavit će obnašati tu dužnost do isteka mandata, a najkasnije do stupanja na snagu odredbi članka 126. ZOOOSŠ-a. Članak 126. ZOOOSŠ-a stupa na snagu 1. siječnja 2012. godine, što znači da bez obzira na to što će ravnatelj škole biti imenovan krajem rujna 2011. (i to na mandat od pet godina sukladno članku 127. ZOOOSŠ-a), po sili ZOOOSŠ-a mandat će mu prestati 31. prosinca 2011. godine. Sukladno članku 159. stavak 4. ZOOOSŠ od 1. siječnja 2012. do 1. veljače 2012. školski odbori dužni su započeti natječajne postupke za imenovanje ravnatelja u skladu s odredbama članka 126. ovog Zakona. Prema svemu navedenome, škola će imati dva izbora za ravnatelja škole u samo nekoliko mjeseci, ravnatelj će biti imenovan na rok od pet godina bez obzira na činjenicu da će mu po sili ZOOOSŠ-a mandat prestati samo nekoliko mjeseci nakon imenovanja, a škola će morati u razdoblju od 1. siječnja do 1. veljače 2012. ponoviti izbor i imenovanje ravnatelja škole. Zakon ne mora biti logičan, kao što je evidentno u navedenoj situaciji, ali je prema zakonskim odredbama obvezno postupati. ? Može li spremačica koja je u ovoj godini radila na zamjeni četiri mjeseca, a nije koristila godišnji odmor nego je dobila naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora, dobiti i regres? Sukladno članku 61. stavak 1. Zakona o radu (NN br. 149/09.), u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Zaposleniku pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora prema članku 60. stavak 1. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10.). Iz navedenoga proizlazi da pravo na regres pripada samo radniku koji je koristio godišnji odmor, što znači da osoba koja nije koristila godišnji odmor nego je dobila naknadu plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora prema odredbama Zakona o radu, ne može dobiti regres. pedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (3) Dnevna evidencija za svakog nastavnika o početku i završetku rada za izvođenje neposrednog rada u nastavi s učenicima bit će različita i ovisit će o rasporedu sati. Budući da ne postoje pedagoški normativi s utvrđenim vremenom za ostale poslove koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojno-obrazovnog rada, a odvijaju se u skladu s već opisanim nizom elemenata, teško je, gotovo nemoguće odrediti i evidentirati kada je nastavnik započeo i završio rad na ostalim poslovima koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojnoobrazovnog rada. Činjenica jest i da se ti poslovi ne odvijaju u školskoj zgradi unutar određenoga obveznog vremena koji bi nastavnici u njoj trebali provoditi. Realno je to tako, jer u najvećem broju škola nema uvjeta za taj intelektualni i individualni rad zbog nedostataka prikladnih radnih prostora za nastavnike. Prostori zbornice apsolutno su neadekvatni, a malo je škola u kojima nastavnici imaju svoje radne kabinete. Broj sati rada koji bi se trebao evidentirati kao sati rada u preraspodijeljenom radnom vremenu i razdoblje preraspodijeljenoga radnog vremena u nastavničkih poslovima mogu se prepoznati u povećanim poslovima tijekom pripreme nastavne godine, obveze vezane uz završetke polugodište, no i to je zbog nepostojanja pedagoških normativa otežano. Nemoguće je ne spomenuti i vrijeme praznika za učenike, kada nastavnici ne obavljaju neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima već sve ostale poslove koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojno-obrazovnog rada. Evidencija o satima rada nedjeljom, blagdanom ili neradnim danima u praksi se odvija u specifičnim situacijama u kojima je nastavnik voditelj ili pratnja učenicima na natjecanjima, izletima, ekskurzijama ili slično, opet kao oblik neposrednog rada s učenicima u svrhu realizacije nastavnog programa. Je li tada broj sati koji će se nastavniku evidentirati samo ono vrijeme dok će učenik aktivno sudjelovati na natjecanju, dok će npr. obilaziti znamenitosti ili cjelokupan boravak? Može li se tada govori o satima terenskog rada i u kojem opsegu ih iskazati? Evidencija sati provedenih na službenom putu u nastavničkoj praksi najčešće se odnosi na različite oblike stručnog usavršavanja, koji su uvijek popraćeni potvrdom koja sadržava i podatak o broju sati provedenih na usavršavanju. Potvrda koja se pohranjuje u dosjeu nastavnika definitivno je oblik evidencije o prisustvu na tijekom službenog puta. U zbroju svih ovakvih oblika angažmana nastavnika u evidenciji u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, u isključivoj primjeni ovog pravilnika dolazi do nerealnog broja sati - prevelikog ili premalog u odnosu na zaduženje, što može dovesti i do problema u interpretaciji plaćanja, primjerice zahtjevi za uvećan rad subotom. Pravilnik, doduše, prepoznaje rad organiziran u smjenama i nejednako raspoređen, no ograničava se na razdoblje od četiri mjeseca, što ne funkcionira unutar školske godine, no svejedno zahtijeva vođenje ove složene evidencije. Zanimljiva je i potreba evidencije za sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena, odobrene ili neodobrene od poslodavca, u kojima je moguće prepoznati dvokratni dolazak nastavnika, primjerice na neke od sjednica stručnih tijela koje se moraju održavati u vremenu kada ne traje nastavni proces. Evidencija sati provedenih na službenom putu u nastavničkoj praksi najčešće se odnosi na različite oblike stručnog usavršavanja, koji su uvijek popraćeni potvrdom koja sadržava i podatak o broju sati provedenih na usavršavanju reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Poljoprivredn NJE SREDE A N I OD SK 150 G SPODAR E GO ŠKOL I EVC KRIŽ Koga god pitate za nas, svi znaju za poljoprivrednu školu! Današnji naziv paralela je s 1860. godinom kada je osnovano Gospodarsko i šumarsko učilište. Ipak, kada se govori o gospodarskoj školi, ne misli se na “ekonomiju” već na “gospodara” i “gospodarenje” odnosno poljoprivrednika, poljoprivrednog gazdu sa znanjima koja su mu potrebna da bi “gospodario” svojim imanjem, ističe ravnatelj Josip Bošnjak S rednju gospodarsku školu u Križevcima ove godine pohađa 384 učenika u 17 odnosno 18 razrednih odjeljenja. Ta brojčana razlika objašnjena je spajanjem razreda poljoprivredni tehničari opći smjer te mljekarski tehničari na općim predmetima u jedan odjel, a na struci se opet razdvajaju. Škola upisuje četverogodišnje programe poljoprivredni tehničar opći smjer, poljoprivredni tehničar fitafarmaceut, veterinarski tehničar, mljekarski tehničar te trogodišnji smjer mehaničara poljoprivredne mehanizacije. Za znanje se brine 42 nastavnika koji se redovito stručno usavršavaju. Pa je primjerice prije dva tjedna u samoj školi, uz potporu Agencije za strukovno obrazovanje i Hrvatske poljoprivredne agencije bio održan seminar za nastavnike veterinarske struke s područja cijele države. I drugi se nastavnici također, što preko resornih agencija što preko međužupanijskih aktiva, također kontinuirano usavršavaju i unapređuju svoja stručna i pedagogoška umijeća. Ipak, ravnatelj Josip Bošnjak nezadovoljan je razinom opremljenosti škole. Unatoč činjenici što svaki stručni predmet ima svoj praktikum, nedostaje im suvremene tehnologije. - Poljoprivreda se, kao i svaka druga gospodarska grana, razvija iz mjeseca u mjesec, i poželjno bi bilo da škola može nabavljati najsuvremeniju opremu kako bi učenici na kraju svoje izobrazbe bili spremni i konkurentni na tržištu rada! Nedostatak suvremene opreme Bošnjak govori da je primjetno kako su strukovne škole, a nekako je to najuočljivije upravo na poljoprivrednim srednjim školama, definitivno u “drugom planu”. Smatra da je naše školstvo, pogotovo uvođenjem državne mature, prilagođeno gimnazijskom programu. I strukovne škole odnosno tehnička zanimanja su marginalizirana na neki način. - Mi smo strukovna škola i naravno da je ovdje naglasak na struci i proizvodnom praktičnom radu. Iako naravno postoje uče- Ivanka Juraić s nadaleko poznatim školskim svježim sirom Novi život se rađa - telenje krave Ravnatelj Josip Bošnjak: “Poljoprivredna škola u Križevcima, unatoč pesimističkim kretanjima u hrvatskoj poljoprivredi, ipak ima svoje mjesto u hrvatskom gospodarstvu, naročito obrazovnom sustavu. Bitno je da zadržimo kvalitetu na visokoj razini i da je stalno unapređujemo. To pak traži ulaganje. MZOŠ nema novca trenutno za nas, ni županija, a pitanje je kad će i imati. Poglavito za male škole poput naše. Strpljenje je dakle naša najveća vrlina!” nici koji nisu toliko zainteresirani za svoju struku, jer su školu upisali samo zbog toga jer nisu upali nigdje drugdje, postoje i učenici koji su u Križevce došli isključivo željni znanja i suvremenih poljoprivrednih vještina. Zato bismo im željeli biti u mogućnosti prikazati sve što moderna poljoprivredna struka nudi, ali financije nam jednostavno ne dopuštaju nabavku novih strojeva i tehnologija. Oprema na kojoj radimo jest funcionalna, ali je pomalo zastarjela, a to je problem u svakoj strukovnoj školi, apelira Bošnjak. Nedostatak suvremene opreme škola pokušava kompenzirati raznim prezentacijama i pokaznim radovima koje u školi na dan ili dva dolaze održati razni proizvođači i tvrtke s poljoprivrednom opremom i mehanizacijom. Međutim, ravnatelj Bošnjak svjestan je da to nije trajno rješenje, ali zbog gospodarske krize govori da je primoran čekati neka bolja vremena, za županiju kao osnivača škole kao i za resorno ministarstvo. Drugi način “kompenzacije” su izložbe i sajmovi poljoprivredne opreme, po cijeloj Hrvatskoj, ali i van nje, poput Verone i Bologne u Italiji, dvije stalne destinacije koje učenici Srednje gospodarske škole u Križevcima posjećuju. Zanima nas kvaliteta učenika, ne kvantiteta Zbog duge tradicije, ali i kvalitete o kojoj se čuje nadaleko, u ovu školu upisuju učenici iz raznih krajeva Hrvatske. Ponajviše nekako iz Varaždina i Međimurske županije. U Križevcima je uređen Učenički dom, za smještaj učenika iz drugih krajeva. Doduše, osnivanje srednjim poljoprivrednih škola po županija Srednja gospodarska škola je izgubila određeni interes učenika iz drugih krajeva: - Mogu reći da su iz Međimurske županije uvijek dolazili marljivi učenici puni želje za znanjem i novim vještinama, uvijek su završavali školu i roku s vrlo dobrim ili odličnim uspjehom, a nerijetko se upisivali i dalje na fakultete. Maturante ove škole obrazo- vanje nastavljaju ili na Visokom gospodarskom učilištu u samim Križevcima ili pak na Agronomskom fakultetu u Zagrebu ili Osijeku. Otprilike svake godine četvrtina maturanata uspije upisati željeli fakultet, dok se ostatak učenika uglavnom zapošljava na vlastitim obiteljskim gospodastvima. - Problem je kada učenik kod kuće ima stroj nekoliko generacija napredniji od onog na kojem poljoprivrednoj znanje stječe u školi! Početkom tekuće školske godine zabilježili su dosta dobar upis i odaziv učenika, mada ponešto i iz razloga što ovdašnje gimnazije nisu mogle primiti sve zainteresirane đake. Bošnjak govori da su učenici po znanju dosta dobri, po disciplini nešto manje, ali zapravo je teško generalizirati kada se na školi obrazuje širok spektar zanimanja i učenici različitih afiniteta. Veterina, poljoprivreda, prahrana, mehaničari. Oni učenici koji su školu upisali da bi nešto naučili, ti su vrlo dobri po ocjenama i drugim školskim uspjesima, zaključuje ravnatelj. Nekim učenicima je dovoljna dvojka na kraju godina, dok neki zaista žele jednog dana biti čim bolji poljoprivrednici. Lani je državnu maturu polagalo 90 posto učenika, a na fakultete i visoka učilišta upisalo se 25 posto i to je nekakva konstanta u nastavku obrazovanja nakon škole u Križevcima. Što se državnih natjecanja tiče, najčešće se sudjeluje po veterinarskim i poljoprivrednim smotrama, gdje se osvajaju visoke ocjene i vrlo dobri plasmani. - Smeta mi pomalo što nadležni u hrvatskom školstvu prven- Kad se male ruke slože - čišćenje graha broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. reportaæa aktualno 21 www.skolskenovine.hr ici smo i ponosni na to! Crtice iz povijesti Osnivanje prve poljoprivredne škole u Hrvatskoj započelo je odlukom ugarskog ministarstva 12. travnja 1860. Križevci su krajem 19. stoljeća ubrajani u gradove središnje Hrvatske čije se stanovništvo uglavnom bavilo poljoprivredom, što je uz nastojanja Gospodarskog društva, Zemaljske vlade, grada Križevaca i njegovih građana omogućilo nastajanje škole. Nakon što je 19. studenoga 1860. svečano otvoreno Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, Gospodarsko i šumarsko učilište je bilo privremeno smješteno u Županijskoj palači (danas zgrada gradskog poglavarstva) do izgradnje velikog učilišnog kompleksa na istočnom rubu grada (1861.1865.). Značajnu pomoć u izgradnji pružile su okolne općine i njeni stanovnici. Zgrada u kojoj su danas smještene Srednja gospodarska škola i Visoko gospodarsko učilište dovršena je 1962. godine, nedaleko starih prostora. Od 1974. do 1982. Srednja poljoprivredna škola djelovala je u novoj zgradi, sagrađenoj do dotadašnje zgrade, zajedno s Gimnazijom. Godine 1982. Srednja poljoprivredna škola vraća se u staru nadograđenu zgradu koju i danas dijeli s Višom poljoprivrednom školom, odnosno Visokim gospodarskim učilištem. Poljoprivredni sajam u Veroni Obilazeći školu u mljekarskom praktikumu sreli smo Ivanku Juraić, stručnu učiteljicu i voditeljicu proizvodnje, koja nam je rekla da su učenici vrlo vrijedni. Učenici spremni za život Dragica Bužić (u sredini) u skladištu jabuka stveno gledaju veličinu škole i broj učenika. Dakle, kod nekakvog rangiranja najčešće je presudna kvantiteta. Mislim da bi trebalo biti suprotno. Jer nas kao školu zanimaju učenici koji imaju kvalitete, a ne koji dolaze u masi. Broj poljoprivrednih proizvođača kod nas, ali u svijetu, se stalno smanjuje. I ne možemo očekivati da će broj učenika u našoj školi rasti. Niti nam je to zapravo intencija. Neće biti tragično ni ako se njihov broj počne smanjivati. Dobar glas daleko se čuje Škola ima uređene razne praktikume, za potrebne praktične nastavne. Obrađuje se tako 38 hektara poljoprivrednih površina, u većem dijelu preko ratarskog praktikuma, dok je voćarski praktikum zasađen s dva hektara voćnjaka jabuke. Stočarski praktikum pak obuhvaća dvije staje u kojoj drže muzne krave za proizvodnju mlijeka, ali i druge vrste goveda. Dnevno se proizvodi oko 600 litara mlijeka, od čega se radi i prodaje domaći sir i vrhnje, sir Gouda prema nizozemskoj licenci i opremi koju je prije nekoliko godina donirala nizozemska vlada te domaći maslac. Polovica se uglavnom prodaje i prerađuje, dok drugu polovicu otkuljuju Dukat. - Redovit je to prihod, nije veliki, ali je svakodnevni, dok sezonski prihodujemo neku veću svotu samo od jabuka, od vremena berbe pa negdje do kraja godine. Proizvodi se prodaju u samoj školi, veleprodajno jabuke u voćarskom praktikumum, maloprodajno mliječni proizvodi, a redo- Suzana Maranić Bošnjak s učenicima i razrednom maskotom Vježbe iz ratarstva na gostovanju u Međimurju vito se nastupa, izlaže i prodaje i po raznim sajmovima u zemlji. Poput Gospodarsko-obrtničkoj sajma u Križevcima, Poljoprivrednog sajma u Gudovcu te Sajam sira u Grubišnom polju, gdje redovito školski proizvodi bivaju nagrađivani plaketama te zlatnim i srebrnim medalja. - Za našu se školu nadaleko čuje i gospodarstvenici te mali poduzetnici znaju da iz ove škole izlaze kvalitetni kadrovi. Tako se nerijetko učenici zapošljavaju baš direktnim pozivima od firmi koji stižu u našu školu. Primjerice, jedna mljekara na Krku već godinu dana traži da im pošaljemo, preporučimo mljekarskog tehničara. Druga je stvar što je učenicima valjda odlazak na Krk preveliki korak. Bošnjak je i sam bivši đak ove škole, nakon čega je godinama, točnije od 1991. radio kao pro- Gablec u voćnjaku fesor poljoprivredne mehanizacije, dok je ravnatelj posljednjih godinu dana, pa školu poznaje kako se kaže “u dušu”. - Škola se dosta promijenila, kao i svi mi skupa. Promijenilo se okružje, tehnologija, načini održavanja nastave, komunikacija s učenicima i roditeljima. Ali vjerujem da je kvaliteta znanja i vještina koju dajemo našim učenicima najčvršća konstanta. Tradicija od 150 godina je prednost, kao i obveza jer moramo opravdati takvu baštinu i nasljedstvo. Najveći hendikep nam je, kao što uvijek ističem, nedostatak moderne opreme. Nastavnik uvijek ima želju djeci pružiti najbolje i pokazati najbolje, najsuvremenije trendove u poljoprivredi, ali se nađemo svi skupa u nezgodnoj situaciji kada mu ne možemo na praktičnom radu pokazati ono što uči. - Taj četverogodišnji mljekarski smjer ovdje ima priliku upoznati čitav proizvodni proces namirnica koje i kod kuće konzumiraju na dnevnoj bazi, pa vjerujem da im je vrlo zanimljivo i poučno. A to i dokazuju marljivim zalaganjem i radom, gdje im ništa nije teško. Suzana Maranić Bošnjak doktorica je pak veterinarske medicine i na ovoj školi predaje već niz godina, a predaje ukupno sedam stručnih predmeta. Zadovoljna je svojim poslom, vrlo joj je zabavno i poticajno, pa u šali svima govori da se “s učenicima dobro zabavi, a još je za to i plate”. Upravo smo je zatekli na predavanju o malim životinjama, njihovom liječenju i anatomiji, a tijekom našeg razgovora razredom je trčkarala mala kopnena kornjača, s kojom su učenici i njihova nastavnica rado pozirali. Dragica Bužić nastavnica je praktične nastave u vrtlarskom praktikumu i predstavila nam je školsku ekonomiju, u kojoj se tijekom proizvodnog procesa učenicu upoznaju sa svim faza povrtlarskog i voćarskog uzgoja. U skladištu jabuka, ispunjenom mirisima jonagolda, delišeza i drugih zamamnih sorti, učenici su upravo preslagivali jabuke prema kategorijama, a kupci nosili sanduke u svoje automobile. Prema svemu viđenom, škola koja učenicima nudi vrhunska znanja, a živi i radi kao vrhunsko obiteljsko gospodarstvo, prava je destinacija za učenike koji ne žele samo štrebati, nego raditi i naučiti raditi. Naučiti proizvoditi, živjeti s proizvodom i dobro ga plasirasti. Biti sutra spremni za tržište rada, biti spremni za život. A to je, složit ćete se, jedini i osnovni cilj strukovnih škola. Srednja gospodarska škola u Križevcima taj cilj ispunjava već stoljeće i pol. Neka im je još barem toliko. Branko NAĐ 22 www.skolskenovine.hr UKRATKO KNIN Jakša Fiamengo u školi Od 1995. do danas svaki Mjesec hrvatske knjige u Kninu obilježen je književnom večeri ili književnim susretom u školi. Na prvim susretima gostovao je Ivan Bonus, a ove godine imao je u Kninu književne sate Jakša Fiamengo. Pjesme za djecu i sonetni stihovi, dugo će zvoniti u sjećanjima učenika koji su posjetili književne sate, toga vrijednoga promicatelja kulture knjige i ljepote riječi. Susreti su održani u osnovnim školama Domovinske zahvalnosti i dr. Franje Tuđmana, a u Benkovcu u Gradskoj knjižnici, gdje su uz Fiamenga, svoje stihove govorili i Zvonko Čulina i Fabijan Lovrić. U glazbenom dijelu nastupili su učenici glazbene škole i klapa Aseria iz Benkovca. (Fabijan Lovrić) ORAHOVICA Promotivna sadnja murvi u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić u Orahovici bila je sastavni dio programa obilježavanja Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Projekt Murva započeo je 2007. godine, a organizira ga ekološka udruga Lijepa naša sa željom da se tijekom sljedećih desetak godina u Hrvatskoj zasadi najmanje sto tisuća sadnica. Ravnateljica Maja Škraba istaknula je da je cilj projekta spasiti gotovo zaboravljenu voćku koja je nekada bila široko rasprostranjena u nas. Tom je prigodom uručila sadnicu duda gradonačelniku Josipu Nemecu kao znak zahvale za dobru suradnju škole i grada. Mladi čuvari prirode posadili su dud u školskom dvorištu. Sadnji su bili prisutni učenici, učitelji, ravnateljica i gradonačelnik. Dvije sadnice duda posadili su Mali ekolozi u PŠ Nova Jošava. (Marijana Ptiček) PODRAVSKE SESVETE Pastirske igre i športovi Podravskih Sesveta vrijedna je knjiga koja opisuje dio prebogatog kulturnog nasljeđa u Podravini. Predstavljena je u Podravskim Sesvetama, a napisao ju je učitelj u mirovini Željko Kovačić. Na predstavljanju djela uvodno je govorio dr. Dragutin Feletar iz Koprivnice, a nazočili su i predstavnici Etnografskog muzeja iz Zagreba. Željko Kovačić bio je dugogodišnji učitelj u nižim razredima Područne škole u Podravskim Sesvetama i vrijedno je skupljao građu za etnografsku zbirku te bio aktivni sudionik pastirskih igara u Podravskim Sesvetama. U proučavanju i čuvanju hrvatske narodne baštine postigao je izvanserijske rezultate. - Cijeli život grli prebogatu narodnu baštinu Podravine i bori se za njezino očuvanje i afirmaciju - rekao je dr. Feletar. Posljedica je toga ova najnovija knjiga opremljena jednostavnim tekstom koji opisuje nastanak i oblik igre te potrebnih pomagala do samog načina igranja. Cijele opise prate originalne fotografije što pojednostavljuje učenje igre. Verižanje, kozlićanje, kuturanje, šličenje, nožićanje, bacakanje samo su dio cjelokupne građe. Kovačićeva knjiga ima višeslojno značenje u etnologiji pa i jezikoslovlju, jer je napisana starim zavičajnim govorom Podravskih Sesveta. (Franjo Bartolić) suradnici javljaju aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Osnovna škola BOBOTA Iz bakine kuhinje Učiteljice su pozvale roditelje i bake učenika da zajednički pripreme jela kakva su spravljale naše bake djedovima kada bi se umorni vraćali s polja U Osnovnoj školi u Boboti održan je integrirani dan u povodu Dana zahvalnosti za plodove zemlje naslovljen Iz bakine kuhinje - i ja znam mijesiti tijesto. Cilj je toga i sličnih druženja očuvati kulturnu baštinu, njegovati tradicionalne običaje, uočavati važnost plodova zemlje u svakodnevnom životu te brinuti se za okoliš i zaštititi ga od onečišćenja. Integrirani dan koncipiran je tako da je svaki razred bio zadužen donijeti namirnice potrebne za pripremu tradicionalnih jela iz bakine kuhinje. Učiteljice su pozvale roditelje i bake učenika osmog razreda da zajednički pripreme jela kakva su spravljale naše bake djedovima Učenje za život kada bi se umorni vraćali s polja. Učenici osmoga razreda sudjelovali su i u ukrašavanju škole te u radu kreativne radionice pod nazivom Stara seljačka kola, koju je vodila učiteljica likovne kulture Snježana Đekić. Zadatak radionice bio je izraditi seljačka kola od jesenskih plodova kojima su bake i djedovi prevozili namirnice potrebne za život. Na taj su način učenici osmog razreda potpuno bili nositelji obilježavanja Dana kruha u školi. Integrirani dan završio je PULA kulturno-umjetničkim programom koji su organizirale Bojka Đorđević (dramska grupa), Nataša Lukić (zbor) te učiteljica razredne nastave recitalom, recitacijama, zborom i plesno-ritmičkim izvedbama. Svečanost Dana kruha ostvarena je uspješnom suradnjom učiteljica razredne s učiteljicama predmetne nastave Ljiljom Stoparić, Mirjanom Trivunović i Snježanom Đekić. Nataša Milanković Slađana Popović-Sorevik Osnovna škola Monte Zaro Sportom protiv agresije Ostvaruje se projekt upoznavanja djece s pozitivnim učincima sporta u svakodnevnom životu i kvalitetnim provođenjem slobodnoga vremena P sihologinja i koordinatorica UNICEF-e škole Lucija Modrušan organizirala je za učenike nižih razreda Osnovne škole Monte Zaro u Puli prvu u nizu sportskih radionica radi upoznavanja djece o pozitivnim učincima sporta u svakodnevnom životu i kvalitetnim provođenjem slobodnoga vremena. Škola je u projektu Stop nasilju te svake godine provodi različite tematike radionica povezanih s prevencijom nasilja. Učenici su na prvom susretu imali priliku upoznati judo kao sport koji, iako spada u borilačke vještine, pomaže održavati koncentraciju jer sadrži elemente usmjeravanja pažnje na zahvate koji su sastavni dio Učenici su na prvom susretu imali priliku upoznati judo kao sport kineske vještine jiu-jitse, tj. nježne umjetnosti, a osnovno načelo te vještine glasi: Popusti da bi pobijedio. Taj se sport kasnije prenio u Japan. Tako su pulski učenici shvatili da je u nasilnim situacijama vrednije popustiti i ne reagirati na nasilje, nego ga poticati. Pljeskom i osmijesima učenici su podržali projekt i svoje nove prijatelje sportaše iz Judaškoga kluba Randori u Puli. Zajedno s njima okušali su se i u kratkim obrambenim zahvatima. Zahvalili su treneru i voditelju radionice Diegu Tikulinu na ugodnom druženju te željno iščekujemo daljnje radionice s ostalim sportašima. Projekt će se provoditi do kraja školske godine kada će školu posjetiti treneri, sportaši i djeca uključena u različite sportove. L. M. U spomen Slavko Balog ŽRNOVO Izložba kruha i ostalih plodova zemlje u Osnovnoj školi Ante Curać - Pinjac u Žrnovu pobudila je veliku pozornost učenika, učitelja i mještana. Na stolu se našlo obilje kruščića oblikovanih dječjim rukama, starinskih žrnovskih kokošica, pogača, pletenica i još mnogo zanimljivih oblika kruha, od kojih su neki pečeni na starinski način u krušnim pećima. Na početku svečanosti učenici razredne nastave otpjevali su nekoliko prigodnih pjesmica, imali zgodan igrokaz i otplesali zanimljiv ples. Kruh i plodove zemlje blagoslovio je don Božo Baničević, a potom su učenici, dijeleći kruh, zajednički marendali. I ove je godine cilj bio podsjetiti na vrijednost kruha kao važne namirnice u prehrani te povratak istinskim vrijednostima, prirodi i njezinim plodovima. Učitelji su zahvalili svim mamama i bakama na pomoći djeci u pravljenju kruha. (Anamarija Skokandić) (1929. ‡ 2010.) U Čabrajima nadomak Križevaca preminuo je 4. listopada 2010. Slavko Balog, ugledni križevački prosvjetni i sportski djelatnik te glumac u poznatim televizijskim serijama Gruntovčani te Dirigenti i mužikaši. Rođen je 20. svibnja 1929. godine u Svetom Petru Čvrstecu, selu nedaleko od Križevaca. Nakon školovanja u nižoj gimnaziji, završio je i Učiteljsku školu u Križevcima, gdje je i zavolio poziv učitelja i pedagošku znanost. Prije odlaska na studij na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je stekao zvanje profesora pedagogije i psihologije, učiteljevao je u Grubišnom Polju, u Sv. Petru Čvrstecu, a od 1. rujna 1959. u Križevcima. Za svoj prosvjetni rad dobio je brojna društvena priznanja. Nagradu za životno djelo dobio je i od Grada Križevaca 2007. Bio je dugogodišnji predsjednik Turističkog društva u Križevcima, a mnogi ga pamte i po ulozi varoškog suca na tradicionalnoj turističkoj priredbi Križevačko veliko spravišče. Bio je i dugogodišnji predsjednik križevačkog Automoto kluba, a 2008. dobio je nagradu za životno djelo Hrvatskog autokluba. Njegove su velike zasluge za razvoj motociklističkog sporta u Križevcima, čiji su vozači višestruki prvaci Hrvatske u cestovnim motoutrkama i motoslalomu. Balog je bio i dugogodišnji direktor motociklističke utrke Nagrada Križevaca u Gornjem gradu. M. T. suradnici javljaju aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. TIJARICA G Osnovna škola Stjepana Radića Nagrada nadarenima lumci Kazališnog studija Dubrovnik Darko Kavain i Nerma Kreso svake godine posjećuju hrvatske škole poučavajući djecu glumi i upoznajući ih s djelima poznatih domaćih i svjetskih pisaca. Proteklih dviju godina u više su navrata bili gosti i osnovne škole Stjepana Radića u Tijarici koja uspješno surađuje s tim kazalištem. Teme njihovih gostovanja bile su život i djelo Marina Držića te Williama Shakespearea koji su predstavljeni na zanimljiv i nadasve poučan i djeci prihvatljiv način. Njihov nastup obuhvaća red glume, red biografije pisca s osvrtom na vrijeme u kojem je živio i stvarao te glumačku radionicu za djecu koja samostalno odglume kraće ulomke iz navedenih djela. Djeci je ovo jako zanimljivo, a tekst i izgovor kojeg obično smatraju dosadnim i nerazumljivim, postaje im toliko prihvatljiv da i na školskim priredbama glume scene iz djela Marina Držića dubrovačkim narječjem ili Shakespearea izričajem iz tih davnih vremena. Cilj je gostovanja dubrovačkoga kazališta otkriti djecu nadarenu za glumu. Tako su tijekom dvogodišnjega gostovanja u Tijarici zapazili iznimno nadarene učenike Anitu Pavić i Lovru Sučića. Uočivši njihov glumački dar, pozvali su ih na Ljetnu glumačku radionicu među još 40 izabranih učenika iz cijele Hrvatske. Tema radionice bila je život i djelo Williama Shakespearea. Djeca su tijekom 16 dana svakodnevno radila na prizorima iz Shakespeareovih drama te proučavala jezik i kazalište elizabetinsko-jakobinskoga vremena. Projekt je predstavljen javnosti kroz medije i uspješnu predstavu na kraju radionice. Kroz glumu, igru, zabavu i opuštanje, djeca su se obogatila lijepim, poučnim i nezaboravnim iskustvom, a o njihovu uspjehu na glumačkoj radionici dovoljno govori i podatak da su i sljedeće godine pozvana u Dubrovnik. Veliku zahvalnost zaslužili su glumci Kazališnog studija Dubrovnik koji su unatoč kriznim vremenima Kroz glumu, igru, zabavu i opuštanje, djeca su se obogatila lijepim, poučnim i nezaboravnim iskustvom VINICA Školska lektira P Djeci je ovo jako zanimljivo učinili sve da bi osigurali osnovne preduvjete za održavanje radionice, pokazavši time svoju zanesenost za glumu, ali i ljubav prema djeci kroz otkrivanje njihova glumačkog dara. Veliku zahvalnost zaslužili su isto tako i dobri ljudi koji su željeli ostati anonimni, a donirali su novac za smještaj malih-velikih glumaca. Valja reći da su oboje učenika istinski odlikaši pohvaljivani i nagrađivani tijekom cijelog osnovnog obrazovanja kako u školi, tako i na lokalnoj i županijskoj razini. Stečena znanja na glumačkoj radionici zasigurno će pomoći tim mladim glumačkim nadama u daljnjem školovanju, a u sjećanju ostat će kao jedinstven i nezaboravan doživljaj. Ana Bravić Osnovna škola čenička zadruga Vrčeki iz Osnovne škole u Vinici održala je redovitu godišnju skupštinu te svečano obilježila deset godina zadružnoga rada. Ravnateljica Anica Hrnčić prisjetila se u uvodnoj riječi dana kada je ona bila zadrugarka u školskoj zadruzi koja je u Vinici osnovana još 1956. te je djelovala do 1960. Obnovljena je 2000. na poticaj članova likovno-estetske grupe, koja je izradila maske kao bedževe za svoje učitelje i kolege te odonda vrlo uspješno djeluje. Učenička zadruga tada dobiva ime Vrčeki i u njoj djeluju sekcije: keramičarska Grozdik, veziljska Mierka, cvjećarska Muškatlin, povijesna Vinička baština, informatička Listik i licitarska sekcija Cifra. U početku su se zadrugari bavili izradom ukrasnih i uporabnih predmeta na temu grozda i lista vinove loze, jer je to specifično za vinički kraj, a kasnije su se sve sekcije počele baviti očuvanjem baštine lijepoga viničkoga kraja: očuvanjem lončarskog posuđa, licitarskog zanata te bijelog veza ili šlinganja. O zadružnim zanimljivostima govorila je voditeljica zadruge učiteljica Tatjana Pajtak. Zadrugarima i voditeljima sekcija riječi pohvale i čestitke uputili su mnogi uvaženi gosti. Općinski načelnik Marijan Kostanjevac istaknuo je veliko zadovoljstvo što zadruga tako dobro djeluje i predstavlja diljem Lijepe Naše i mjesto Vinicu pa je općina platila prijevoz za nagradni izlet u Lobor i Krapinu. Jedna od suosnivačica obnovljene zadruge Katarina Pajtlar također je čestitala zadrugarima na postignućima i poželjela im još mnogo uspjeha i osnivanja novih sekcija. Voditeljica Međužupanijskog aktiva učeničkih zadruga Snježana Hranić pohvalila je sve zadrugare te istaknula da su članovi i voditelji Vrčeka jedna od najzapaženijih zadruga u Hrvatskoj. Pohvalne riječi uputio je i vinički pjesnik Ivan Bek, s kojim također izvrsno surađuju. Na kraju skupštine uručene su zahvalnice učenicima koji su u proteklih deset godina predstavljali zadrugu na smotrama te voditeljima sekcija i školskim djelatnicima koji pomažu radu zadruge, kao i svim ustanovama, tvrtkama, poduzećima, stručnjacima, roditeljima, mještanima i drugima koji pružaju potporu radu zadruge. U ime nagrađenih zahvalnicama skupu su se obratile i mještanke Dragica Zrinjski i Marica Ivačić sa željom da zadruga živi još dugi niz godina i da se vinička baština i vinička riječ i dalje čuvaju i njeguju. A. H. Godišnja skupština učeničke zadruge pokazala je veliko bogatstvo u desetogodišnjoj aktivnosti i spremnost da se proširi rad u novim sekcijama NA©A SVAKIDA©NJICA Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC Vrčeki slave radno U 23 www.skolskenovine.hr U spomen Luka Kraković (1957. ‡ 2010.) Nakon kraće bolesti, umro je 22. listopada 2010. naš dragi kolega Luka Karković, ravnatelj Građevinske tehničke škole u Rijeci. Rođen je na Hvaru 22. veljače 1957. godine. Osnovu školu završio je u Hvaru, a srednju u Senju. Nakon završene srednje škole upisao je Pedagoški fakultet u Rijeci, smjer fizika s tehničkim obrazovanjem. Diplomirao je 1982. godine. Nakon diplomiranja radio je u Centru usmjerenog obrazovanja u Opatiji godinu dana, a zatim u Centru usmjerenog obrazovanja za kadrove u obrazovanju i kulturi. Od 19. ožujka 1984. godine zaposlio se u CUO-u u građevinarstvu i komunalnoj djelatnosti. Devet godina radio je na poslovima nastavnika fizike i voditelja nastave. Nakon razdvajanja Građevinske tehničke škole i Graditeljske škole za industriju i obrt 1993. godine, izabran je za ravnatelja Građevinske tehničke škole. Ravnateljsku funkciju obavljao je neprekidno sedamnaest godina. Pod njegovim se vodstvom škola modernizirala i postigla nebrojene uspjehe. Ostavio je neizbrisiv trag u životu škole. Pamtit ćemo ga kao ravnatelja prijatelja koji je uvijek imao lijepu riječ za svakoga od nas. Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja roblemi sa školskom lektirom su mnogobrojni, ali najveći je ipak kad učenici ne žele čitati ništa, a najmanje školsku lektiru. Na tu temu novinari jedne televizijske kuće proveli su anketu o tome je li uopće potrebno čitati lektiru. Odgovori su znakoviti i najviše je bilo onih koji su tvrdili da lektiru u ovakvom obliku ne treba čitati. Osobito je bio u to uvjeren jedan mlađi čovjek koji, usput rečeno, izjavljuje da u životu nije nikad čitao knjige. Hajde, sad ti, učitelju, nagovori, motiviraj, sugeriraj učenicima svojim da čitaju, jer je čitanje jako korisno za duhovni i drugi razvoj pojedinca, a kakav je pojedinac, takvo je i društvo. Naše društvo u riječi i slici ne voli knjigu, ne voli književnike, ne cijeni umjetnike i po svemu sudeći uopće ne žudi ni za kakvim duhovnim napretkom, jer je svima već ovih silnih napredaka preko glave. Kad bi djeca, možebiti, čitala knjige za lektiru, iz njih bi mogla naučiti da treba govoriti istinu, a kamo bi stigla onda naša djeca da govore istinu, kad je istina nekakva voda duboka iz koje se nikad ne zna što će izroniti. Razne laže i paralaže su na djelu, i ne samo na djelu, one su prekrile tako zdušno naše plodno tlo kao jesensko lišće i ne vidi se više dobro ni put, ni staze. Nesretni filozofi i književnici šapću i šuškaju o tome da je sve ovo ipak samo prolazno, a da će ono pravo i istinito tek doći i onda će izaći svako djelo na vidjelo. Samo što je učenicima i učiteljima već dosadilo čekati da se vidi kako su pouke i poruke koje nam pisci kroz svoja djela poručuju tako sitne i ne mogu se probiti ispod naslage žutila koje sve prekriva. Iz lektirnih knjiga može se pročitati i da bi djeca trebala štovati svoje roditelje i staratelje, a oni bi uvijek morali biti blagi i nježni prema svojim potomcima. U našoj stvarnosti i javnosti pričaju se drugačije priče. Reklame, primjerice, baš ovih dana, stoput na dan vrište kako je najbolje kad ti se roditelji odsele u Australiju i ostave ti samo svoj bankovni račun. To je izgleda nekome duhovito i vickasto, ali nije vic kad se to djeci utuvi u glavu i ona će se početi pitati kad će se i njegovi već jednom odseliti, a njemu samo slati novac. Sluđeni roditelji koji su bez posla i bez bankovnih računa, mogu samo sjesti i plakati, a da će ga njegov potomak štovati, neće, jer mu ne može priuštiti ni izbliza onaj jelovnik koji je propisan za gospodu u Remetincu. Baš je skoro tisak objavio jelovnik gdje se, među ostalim, nudi za večeru šunka, rolana, pečena. Nezaposleni roditelj jedva će djetetu kupiti kruh. Mama koja u trgovini zaradi dvije tisuće kuna na mjesec, ne može svojemu djetetu kupiti za doručak čitavu paštetu, jer je to za nju preskupo, za abonente u zatvoru to je tek skromni doručak jer su oni nekad imali običaj za jedan domjenak pokrkati čak 150 kilograma pršuta, isto toliko skupog sira i tko zna koliko ostalih delicija i skupih pića uvezenih i domaćih. Sve to može se iščitati iz naših sredstava informiranja, za to nam nije potrebna lektira. Nijedna školska lektira još nije tu temu obradila i ne zna se kad će. Ili ono, umiljato, kad unuk tvrdi da je najbolje da baka nikad ne uđe u njegovu sobu jer on ima nešto što je mnogo važnije od svih baka na svijetu, a to je nešto što se mora kupiti. Nema nikoga tko bi sankcionirao tako nakaradne reklame koje šire svoju smrdljivu ideologiju o tome da je sve na prodaju, da je svrha života surfati i uživati, a da bi se uživalo treba imati samo bankovni račun. Nema te i takve lektire koja bi imala toliku moć kao što je imaju oni koji plaćaju reklame i kreatori naše stvarnosti i sadašnjosti. Da bih ja ovo mogla uočiti i napisati u tome mi je pomogla, ipak, nitko drugi, nego učiteljica koja me naučila čitati i školska lektira koju sam čitala. Padaju listovi s grana, padaju listovi knjiga, jer je čitav mjesec posvećen lektiri, a možda će se u nekoj mudroj knjizi naći i nekakav savjet kako vidjeti i prepoznati ono što je dobro i lijepo u ljudima. Nagovorite ipak svoje učenike da čitaju. Nesretni filozofi i književnici šapću i šuškaju o tome da je sve ovo ipak samo prolazno, a da će ono pravo i istinito tek doći i onda će izaći svako djelo na vidjelo suradnici javljaju aktualno 24 www.skolskenovine.hr RIJEKA Učenički dom Podmurvice Priznanje za ustrajan rad U povodu Svjetskog dana učitelja u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u Rijeci dodijeljene su županijske nagrade učiteljima i odgojno-obrazovnim ustanovama za postignuća u radu s učenicima i za stručnost. Nagrađeno je 12 nastavnika te četiri županijske odgojno-obrazovne ustanove. Učenički dom Podmurvice u Rijeci nagrađen je u kategoriji najboljih srednjoškolskih odgojno-obrazovnih ustanova. Nagradu je primila ravnateljica Ljiljana Kencel-Drandić. Dom se bavi odgojnom i obrazovnom djelatnošću 63 godine. U početku bio je to internat mješovitog tipa, a 1961. dobiva naziv Đački dom Podmurvice. Od 1966. dom smještava i učenike sa smetnjama u razvoju, koji se uspješno integriraju s ostalim učenicima i ta suradnja traje do danas. U vrijeme ratnih razaranja, u domu su bili prognani učenici iz okupiranih krajeva te su se osjećale teškoće u realizaciji odgojnih i obrazovnih sadržaja, ali su svi ponosni na to što su bili sudionici stvaranja hrvatske države. U dugom razdoblju rada i postojanja u domu je bilo smješteno više od 20 tisuća srednjoškolaca koji su uspješno završili školovanje i postali odgovorni mladi ljudi. S njima je radilo i za njih se brinulo 14 ravnatelja, 100 odgojitelja profesora i stručnih suradnika te 138 ostalih radnika. Domske atmosfere i svojih odgojitelja, sjetit će se mnogi sada ugledni znanstvenici, liječnici, profesori, sportaši, glazbenici, poduzetnici. Cjelokupni odgojni i obrazovni rad odvijao se prema utvrđenom programu. Uz mentorsku razinu, realizira se 13 izbornih i devet posebnih programa, koje izvode odgojitelji profesori. To omogućuje uspješan nastup učenika na sportskim i kulturnim natjecanjima, gdje postižu izvrsne rezultate. Takav rad s učenicima zahtijeva stalno stručno usavršavanje pa je u protekloj školskoj godini sedam profesora promovirano u mentore, a jedan profesor u savjetnika. U posljednje vrijeme dom pridonosi i razvoju visokog obrazovanja, jer prima i smještava studente svih županijskih fakulteta. Tijekom svih godina radi se na unapređenju i poboljšanju učeničkog standarda i sada dom imao dvokrevetne i trokrevetne sobe, moderan namještaj, ugodan blagovaonički prostor, dvoranu za sportske aktivnosti, kompjutorsku učionicu, domsku knjižnicu, keramičku radionicu, igralište za male sportove i druge prikladne prostore. Uspješno se integrira i u socijalnu sredinu te surađuje s roditeljima, Ministarstvom obrazovanja, županijom, srednjim županijskim školama, učeničkim domovima u cijeloj zemlji, osnovnim školama, Centrom za socijalnu skrb, zdravstvenim ustanovama, crkvom, Caritasom, Crvenim križom, Filozofskim fakultetom, Gimnazijom i Učeničkim domom Miroslava Krleže iz Pečuha i Učeničkim domom iz Villanyja u Mađarskoj te ostalim institucijama obrazovanja i kulture, kao i Društvom gradskih tjelesnih invalida, Domom umirovljenika Turnića, Društvom za zaštitu životinja i drugima. Učenici i njihovi odgojitelji već 35 godina nastupaju na međužupanijskim i državnim domijadama te prikazuju svoja postignuća u kulturi i sportu na kojima osvajaju nagrade. Surađuju i s mnogim sportskim klubovima u gradu, jer su mnogi domski učenici i aktivni sportaši. Da bi šira okolica imala bolji uvid u njihov rad, izdali su tri publikacije posvećene domskim obljetnicama. Do 2007. izdavali su i domski list Mi, a sada prikazuju svoj rad na internetskim stranicama. Od 2008. prvi su županijski dom član europske obitelji ekoloških škola i krasi ga zelena zastava. I tako već 63 godine stvaraju sliku, domski mozaik, svjesni da svaki put može biti dug i pun izazova, a takav je bio i ostao i njihov. Mirjana Mance i Staša Sobolevski U spomen Dragutin Orak (1937. ‡ 2010.) U svome domu, 15. lipnja 2010. godine, umro je Dragutin Orak, ravnatelj u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima, istaknuti društveni djelatnik, odgojitelj, likovni pedagog i direktor. Rođen je 1937. godine u Gornjoj Rijeci. Gimnaziju polazi u Bjelovaru 1949. godine, a završava je u Križevcima 1952. godine. Za vrijeme školovanja u Bjelovaru uključen je u poslijeratno Bjelovarsko radničko sveučilište, pod voditeljstvom Franje Vilhelma i Ivana Generalića te crta i slika pod njihovim nadzorom. U Križevcima 1952. godine upisuje se u Učiteljsku školu. Uključio se 1952. u Likovnu sekciju Vladimira Nazora pod voditeljstvom Valentina Puževskog, u okviru koje izlaže na nizu likovnih manifestacija. Istodobno surađuje u srednjoškolskom časopisu za kulturu i umjetnost Poletu. Diplomirao je likovni odgoj pri Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1963. godine, a 1987. diplomirao je likovnu kulturu pri Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Uz stručno-pedagoški rad cijelo se vrijeme intenzivno bavi slikanjem i povremeno izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Istaknuti društveni djelatnik, odgojitelj i likovni pedagog, član i dugogodišnji predsjednik Ogranka HPKZ-a Dragutin Orak bio je vrlo uspješan direktor i ravnatelj Osnovne škole Ljudevita Modeca u Križevcima. T. M. broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Osnovna škola Eugena Kvaternika VELIKA GORICA Unaprijedili kvalitetu rada i boravka u školi G otovo da nema ljetnih školskih praznika da se u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici, najstarijoj školi na tom području, ne obave manji ili veći radovi na njezinom dotjerivanju i uređenju. Ovogodišnji su radovi značajno unaprijedili kvalitetu rada i boravka u školi, ali i zamjetno promijenili njezin izgled. U cijelosti su preuređeni sanitarni čvorovi u zapadnom traktu razredne i predmetne nastave, no najveće su promjene bile u holu i na ulazu u školu, posebno u školskom dvorištu, blagovaonici i traktu za tjelesnu kulturu. Pomicanjem ulaznih vrata prema van i uklanjanjem međuprostora, hol je postao znatno veći, a postavljanjem mramornih ploča, pod je postao ljepši i jednostavniji za održavanje. Nedavnim postavljanjem mramorne fontane sa četiri izvora učenici su dobili mogućnost napiti se vode, bez odlaska u sanitarni čvor i upotrebe ruku, što je znatno higijenskije. Polovica unutarnjeg dvorišta, prije sasvim pokrivenog travom, sada je popločena, što će učenicima omogućiti izlazak i odmor na zraku, kad dođu ljepši i topliji dani, poglavito za vrijeme pauza tijekom nastave, ali i izvanučioničku nastavu. Drugi dio dvorišta ostao je pokriven travom, a između popločanog i travnatog dijele postavljene je lijepa fontana koje je značajno oplemenila izgled i do sada lijepog, ali nedovoljno iskorištenog prostora. Nabavljen je i novi blagovaonički namještaj, a svaka učionica ima prijenosno računalo. Valja spomenuti i radove na područnim školama, osobito odličnu suradnju roditelja i škole, kao i brojne donacije. Kao plod toga izrađeno je parkiralište iza škole, a roditelj Milivoj Meštrović svojim je sredstvima i trudom izradio i postavio novi drveni rukohvat na stubištu Područne škole Dubranec u kojoj su i sanirane podrumske prostorije. Prema riječima ravnate- Ovogodišnjim radovima značajno je unaprijeđena kvaliteta rada i boravka u školi Najveće su promjene bile u školskom hodniku lja OŠ Eugene Kvaternika Ivice Gazdića, u tijeku su i pripreme za obnovu ograde. Podsjećamo i da je u knjižnici Galženica u Velikoj Gorici održana 16. listopada 2010. promocija knjiga učiteljica iz OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici Melite Delić i Marine Mužek, autorica priručnika za matematiku za niže razrede osnovne škole pod nazivom Matka je slatka (1, 2 i 3), kao i radnih knjiga za lektirna i filmska djela u trećem i četvrtom razredu Moj svijet književnosti i filma. Knjige je ilustrirala Veronika Prvonožec, bivša učiteljica u OŠ Eugena Kvaternika, a grafički uredila dizajnerica Biljana Knebl. Osim njih, na promociji su bili i urednik izdanja Damir Domišljanović i recenzentica i profesorica hrvatskog jezika u OŠ Eugena Kvaternika Ivana Dubovečak. Vrlo dobro pripremljen program izveli su učenici osnovnih škola Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića Karla Resanović, Filip Stankić, Leo Išek, Filip Sabljak i Dora Mužek, a lijepo vodila knjižničarka Marija Ivanović. Posjetitelji su dupkom ispunili knjižnicu, vrlo pozorno pratili sva događanja i sudionike nagradili snažnim pljeskom. S obzirom na kvalitetu uradaka dviju učiteljica, vrlo je vjerojatno da će ovi priručnici naći put do učenika u našim školama i pomoći im u vježbanju i proširivanju znanja. I. G. KLENOVNIK N U posjetu Podgori Monografija učeničke zadruge Licitarsko srce a Državnoj smotri učeničkih zadruga u Podgori Učeničku zadrugu Licitarsko srce iz Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika predstavile su učenice petoga razreda Ivana Canjuga i Lorena Mudri, a pratile su ih učiteljica Štefica Oštarjaš i pedagoginja Ankica Džalto. Svoje stvaralaštvo i poduzetništvo mlade klenovničke zadrugarke pokazale su u šatoru postavljenom na rivi u Podgori. Licitare i druge zadružne proizvode kupovali su mještani i njihovi gosti, čak i iz inozemstva Lorena je članovima državnog povjerenstva govorila o radu zadruge, a Ivana pokazala praktičan rad ukrašavanja ili cifranja licitarskog srca. Zadrugarke su izvijestile i o radu i kurikulu zadruge. Učenice su istaknule da je štand bio prekrasan te da je nakon što je komisija završila ocjenjivanje počela prodaja proizvoda. Licitare i druge proizvode zadruge kupovali su mještani i njihovi gosti, čak i iz inozemstva, uključujući Australiju, Njemačke, Englesku i druge zemlje. Najživlje bilo je kada su došli učenici iz Tučepa pa su i njima pojasnile proces izrade licitarskoga srca. Učenica iz te škole Glorija napisala je u Knjigu dojmova: Sve vam je lijepo. Štand vam je prekrasan. Vidi se da ste puno truda uložili u sve ovo. Na smotri je predstavljena i monografija s fotografijama učeničke zadruge Licitarsko srce urednice Ankice Džalto u kojoj je prikazan petogodišnji rad u obnovljenoj zadruzi, podaci o školi i učeničkoj zadruzi. Za svaku školsku godinu navedene su aktivnosti, sudjelovanja, priznanja i nagrade. Opisan je rad sekcija i sve je popraćeno fotografijama. Izdavanje monografije omogućili su Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva i škola u Klenovniku. A. Dž. mediji aktualno broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. U»ITELJI PISCI Marija Šeremešić Hrvatski školski muzej - Izložba učenika drvodjelskih škola Oživljavanje tradicijske arhitekture H rvatski školski muzej prigodom svakog početka i kraja školske godine organizira projekt pod nazivom Neka škola započne i završi u Hrvatskom školskom muzeju, kada se – u prvom redu izložbom učeničkih radova – predstavlja javnosti zanimljiva škola, udruga, učenički dom ili neka druga odgojno-obrazovna ustanova. Dijelom toga projekta godine 2008. bila je i Drvodjeljska škola u Zagrebu koja je bila predstavljena s još sedam drvodjelj- Zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Jelena Pavičić Vukičević i pomoćnica pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Božica Šimleša. Autor kuće od kamena je Martino Grgić iz Obrtničke tehničke škole iz Splita (mentorica Gordana Zvjerković) Snimio Fredy Fijačko Marija Šeremešić rođena je 1948. godine u Somboru. Prosvjetna je djelatnica u mirovini. Pri HKUD “Vladimir Nazor” u Somboru vodi recitatorsku i dramsku sekciju. Piše dramske tekstove. Poeziju objavljuje u zajedničkim zbornicima i časopisima. Predsjednica je Udruženja građana “Urbani Šokci” u Somboru. Na temu života i običaja šokačkih Hrvata Bačkog Monoštora sudjelovala je na četiri međunarodna okrugla stola održana u Osijeku, te na međunarodnom okruglom stolu “Dani Balinta Vujkova” u Subotici, zatim u Baču i na simpoziju Pasionska baština u Sarajevu. S Antonijom Čotom objavila je knjigu Dukat ravnice, a samostalno brošuru o HKUD “Vladimir Nazor” Stopama nasljeđa te monografiju Tragovi sjećanja. Aktivna je djelatnica u svim segmentima kulture vojvođanskih Hrvata. 25 www.skolskenovine.hr Put Vjetrovima glas išao brzinom munje, riječi pekle kao žar. Ustreptale čežnje putovale pune sumnje riječi stigle kao dar. Zapretana tuga šuti puna strpnje riječi gasnu kao gar. Rosa Biserna ljepota Kapljica tvojih Zrcali na vlatima Trave Ogleda se duša Obrisa mojih, Plavetno sivu rosu Slave Prosanjani zraci, Modrina snena Brišu svilene snove Plave Čežnja U šarama duginih boja Ti se skrivaš, lijepa moja rosom umivena suncem obasjana. Nikad dosta doživljena, proživljena, opisana, opjevana, oslikana. U svilene niti uspomena umotana u suzama ogledana. U nedodir duše ušuškana Tako blizu, a daleko – MOJA HRVATSKA. Detalj s izložbe - u prvome planu rad učenika Denisa Čavlovića iz Srednje škole Novska (mentorica Ankica Bajzek) skih škola iz Hrvatske u okviru izložbe Drvodjeljske škole – Drvo naš odabir. Ta suradnja nastavljena je i tijekom školske godine 2009./2010. u kojoj je Drvodjeljska škola u Zagrebu za potrebe Hrvatskoga školskog muzeja započela stvaranje muzejske radionice/igraonice koja sve brže poprima izgled stare učionice 19. stoljeća. – Školski namještaj, replike starih školskih klupa, katedra za našu učiteljicu, oprema za učionicu sve je to djelo ruku naših vrijednih suradnika, stvaraoca učenika i profesora Drvodjeljske škole u Zagrebu, koje će svoje stalno mjesto pronaći u našem Muzeju – objašnjava Kristina Gverić, HTV S otvaranja izložbe Drvo, kamen, crijep - svaki dom je lijep u Hrvatskom školskom muzeju voditeljica marketinga u HŠM. Rezultat te suradnje jest i izložba radova učenika drvodjeljskih škola Hrvatske Drvo, kamen, crijep - svaki dom je lijep, koja je otvorena u HŠM u četvrtak, 4. studenoga. Na izložbi su predstavljeni radovi sa Smotre učeničkih radova završnih razreda srednjih strukovnih škola za obradu i preradu drva. “Tradicijska arhitektura je važan dio naše kulturne baštine i imanentna je načinu egzistiranja žitelja u našoj domovini pa se zbog prodora novih materijala, često sumnjive kvalitete, mora sačuvati naša prepoznatljivost i za naše unuke. To ćemo U ovoj napetoj epizodi prijatelje iz OŠ Tina Ujevića i OŠ Pušća predstavljamo i na važno pitanje odgovaramo. Sedam pobjedničkih škola već znamo. Još jedno prazno mjesto za ulazak u drugi krug natjecanja čuvamo. Koja će ekipa spretnija biti? Hoće li više sreće smeđi ili ljubičasti imati? Odgovor na pitanje će saznati samo oni koji u nedjelju odluče osmu epizodu Prijatelja pogledati! Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan Gulić Voditelji: Žan Jakopač i Jasna Bilušić Scenarist: Tomislav Zagoda Redatelj: Vladimir Kleščić HTV Najavljujemo... Program za djecu i mladež Prijatelji Prvi program, nedjelja, 14.11.2010. u 8.05 sati Dokumentarni program Gorom jaše kićeni svatovi - emisija pučke i predajne kulture Prvi program, petak, 12. 11. 2010., u 15.40 sati “Gorom jaše kićeni svatovi...” stih je narodne svatovske pjesme iz Žumberka. Iako na Žumberku više gotovo da i nema ni konja ni svatova, zahvaljujući entuzijazmu KUD-a “Žumberčani” iz Zagreba, fragmenti svadbenih običaja su sačuvani, a pomoću njih ispripovijedana je priča o prošlosti i sadašnjosti prelijepog žumberačkog kraja. Snimatelj: Tvrtko Mršić Redatelj: Branko Ištvančić Urednica i scenaristica: Ljiljana Šišmanović postići turističkom valorizacijom, planiranom zaštitom cjelokupne baštine, ali i poučavanjem naših učenika kako sačuvati saznanja o tradiciji“ – objašnjavaju u katalogu izložbe njezini priređivači Zvonko Novosel, Svjetlana Mihelić i Dubravka Erceg. Spomenutom Smotrom učeničkih radova htjelo se artikulirati potrebu očuvanja odnosa čovjeka i okoliša, a ovom se izložbom, ističu oni, željelo našim najmlađima približiti ovu tematiku i upoznati ih s tim važnim dijelom naše baštine. Izložba u Hrvatskom školskom muzeju bit će otvorena do 21. studenoga. I. Dorić HR Radioigra za djecu Ana Đokić-Pongrašić: „Nemaš pojma ,Grizlijane“ (repriza) Nedjelja, 14. studenog 2010. Skladatelj: Mate Matišić Režija: Mislav Brečić Urednica: Nives Madunić Barišić E mail: djecja.drama.hr@hrt.hr Došao je napokon dan u kojem medo Grizlijan mora sam pronaći hranu, smatra njegova mama. No put do zalogaja posut je brojnim teškoćama, ali i saznanjima koja Grizlijanu pomažu da odraste. Iako je ova radio-igra naše vrlo izvođene autorice i poznate spisateljice za djecu Ane Đokić-Pongrašić namijenjena najmlađima, ona u lucidnoj, a preciznoj režiji Mislava Brečića, živoj igri velike grupe glumaca i duhovitoj glazbi Mate Matišića postaje simpatičan uradak koji svakoga može oraspoložiti. KUTIĆ POEZIJE: Ratko Zvrko: Grga čvarak, Darko indijanac, Pas iz čitanke RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. KAZALIŠTE WEB Pakao - to smo mi! Jelena Kovačić i Anica Tomić: Ovo bi mogla biti moja ulica, u redateljstvu Anice Tomić, Zagrebačko kazalište mladih, 2010. P Hrabri telefon za zaštitu djece www.hrabritelefon.hr Nova, preoblikovana internetska stranica, koja odnedavno nosi ime Hrabri telefon, nevladina je neprofitna organizacija osnovana 1997. s ciljem pružanja izravne pomoći i podrške zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima te prevencije zlostavljanja i zanemarivanja kao i neprihvatljivog ponašanja djece i mladeži. Dobro oblikovana, sadržajno bogata, pregledna i funkcionalna, stranica je prije svega namijenjena djeci, savjetodavnog je i edukativnog karaktera, a pruža i mogućnost zabave. Djeca i mladi mogu ondje potražiti Hrabrišinu pomoć, podijeliti svoja iskustva s vršnjacima i stručnjacima, upoznati se sa svojim pravima, učiti kako učiti te se za savjete koristiti chatom. Svoje mjesto na stranici, radi tema za koje su zainteresirani, mogu naći i studenti te roditelji. Potonjima se nude sadržaji o pitanjima roditeljstva te daju obavijesti o tome kako da i oni potraže pomoć ili uključe svoje dijete u aktivnosti Hrabroga telefona. Na stranici Hrabroga telefona na primjeren se i moderan način ogledaju načela rada te udruge – dostupnost (sve aktivnosti i usluge su besplatne za krajnje korisnike), povjerljivost (informacije o korisnicima se koriste isključivo za statističke obrade i analize i nisu dostupne javnosti) te najbolji interesi djeteta (savjetovanje i podrška usmjeravane su tim načelom). Zbog uspješnog ostvarivanja tih načela, volonteri Hrabrog telefona zaslužuju javnu pozornost i podršku. A. Jelin redstava Ovo bi mogla biti moja ulica (premijera 23., gledano 30. listopada) potaknuta je ubojstvom srednjoškolca Luke Ritza u Zagrebu prije dvije godine. Sve počinje nekim tulumom, trešti glazba od koje se meni ježi koža, ali mladi se kupaju u njoj, a Lara Janić, prijateljica Luke Ritza par elle même - igra dakle samu sebe pa nam - nastupivši kao pjevačica - daje podlogu priredbi, odnosno osnovne podatke o događaju. Predstava nije obnavljanje stvarnog ubojstva Luke Ritza, ali je njime nadahnuta. Cjelovite radnje nema i to je najveći prigovor svemu. Međutim, redateljica je dobro postavila zbivanje te sve osobe - njih četrnaest - iz dubine pozornice u početku dovela “na rampu“ u svršetku, gdje svaki od njih pojedinačno iznosi stvarne podatke o maloljetničkom nasilju u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina: užas! Tako je redateljica postavila stanoviti redateljski rondo, dobar dramaturški krug (Kovačić) - ali u njemu se ne nalazi to feature a story, kako piše u udžbenicima i priručnicima, nema priče! Kovačić i Tomić - usuprot izostanku priče - uspjele su naći sliku suvremenog nam društva utoliko što su otkrile hrvatsko licemjerje, grijeh nezamjeranja. Svi su krivci, ali u vlastitoj predodžbi - nitko ne priznaje krivnju, čak i roditelji ubojice nalaze za sebe opravdanje, svi se na nešto izmotavaju: takvi smo doista. “Pakao, to su u drugi“ u Hrvatskoj danas nije egzistencijalistička (Satreova) mudroslovna uzrečica, nego način življenja - zato i živimo u paklu, jer su ti drugi svuda okolo, a svima drugima i sami smo - drugi! To su licemjerje autorice predstave sjajno uočile i istakle. Igraju, vrlo nadahnuto, Suzana Nikolić (majka), Damir Šaban (otac žrtve), Vedran Životić (prijatelj), Jadranka Đokić (djevojka), Nađa Perišić (policajka), Nataša Dorčić (majka), Goran Bogdan (otac ubojice), Petar Leventić (sin, ubojica), Danijel Ljuboja (brat mu), Marica Vidušić (baka), Dora Polić Vitez (trudnica), Filip Nola (novinar), Edvin Liverić (psiholog) i Zoran Čubrilo (institucija). Predlažem Zagrebačkom kazalištu mladih da - u suradnji s ustanovama za kulturu i nekim darovateljem - osnuje godišnji nagradni natječaj za dramsko djelo na temu “djeca/mladi u obitelji i izvan nje“; nagrađena drama (komedija/tragedija) svake bi se godine i izvela u ovome kazalištu, a nagrada bi se zvala Luka Ritz. To neće zaustaviti nasilje među mladima, ali - učinilo bi nas ipak boljima i odgovornijima! Stijepo Mijović Kočan GLAZBA Sklad klasike i suvremenosti Orguljaška svečanost Karlovac u Glazbenoj školi N akon kraće stanke, nastavljeni su koncerti klasične glazbe u dvorani Glazbene škole Karlovac. Nastavljena je i lijepa tradicija da je ulaz na ove koncerte besplatan pa je na nastupima i sve više zaljubljenika u klasičnu glazbu. Glazbena škola Karlovac najstarija je gradska glazbena škola u Hrvatskoj i jedina umjetnička škola u Karlovačkoj županiji, njeguje orkestralno muziciranje – ima tri orkestra, vlastitu koncertnu dvoranu s oko 100 mjesta u kojoj su se u srijedu, 23. listopada, karlovačkoj publici predstavili orguljaši prof. Anita Kaić, rodom Banjolučanka, a trenutačno profesorica u karlovačkoj Glazbenoj školi, i poznati sisački glazbenik, prof. Edmund Adler Borić. Anita Kaić diplomirala je studij crkvene glazbe na Visokoj školi za katoličku crkvenu glazbu i glazbenu pedagogiju u Regensburgu, Njemačka, te orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ljerke Očić. Koncertira kao korepetitorica i zborovođa u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Slovačkoj, Italiji, Njemačkoj Nizozemskoj i drugdje. Jedna je od orguljašica svetišta Sveta Mati Slobode Glazbena škola Karlovac na Jarunu u Zagrebu, a od jeseni 2009. i svetišta Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Edmund Andler Borić diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ide Gamulin, orgulje u klasi prof. Ljerke Očić, a magisterij orgulja u klasi prof. Marija Penzara. Održao je nekoliko stotina koncerata u cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu, a za svoj prošlogodišnji prvi solistički CD nagrađen je Porinom. Ovo dvoje vrsnih umjetnika izvodilo je orguljaške skladbe Charles-Marie Vidora, Jeana Alaina, Guya Boveta, Johanna Sebastiana Bacha i drugih, a zajedno su nastupili i u orguljaškom duetu, izvodeći Valcer za četiri noge Johanna Straussa mlađeg u obradi Johannesa Matthiasa Michela. R. I. V elika posjećenost ciklusa Koncertne direkcije Zagreb govori o velikom njenom uspjehu u nastojanju da publika zavoli glazbu. Stoga je važan brižno odabran program i visokokvalitetni izvođači. To se pokazalo i u ovom koncertu, iz ciklusa Svijet glazbe i Pretplata plus (KD Lisinski, utorak, 26. listopada 2010.) koji je, vjerujemo, pridonio podizanju svijesti slušateljstva o povezanosti klasične i suvremene glazbe. Wiener Concert – Verein je komorni ordestar s oko 20 glazbenika, koji novi naziv Bečkog simfonijskog orkestra čiji su ga članovi i osnovali 1987. godine. Otada su postigli međunarodnu slavu svirajući orkestralna djela bečkih majstora klasike i nova djela austrijskih skladatelja. Upravo jednim takvim djelom je i započeo koncert u Lisinskom. Skladao ga je Ivan Eröd (1936.), austrijski skladatelj i pijanist, podrijetlom iz Mađarske, odakle je emigrirao 1956. i nastavio studij glazbe u Beču. Čuli smo njegovu skladbu, desetminutnu suitu pod nazivom Minderheitentänze (Manjinski plesovi), za gudače, op. 70. Ta nadrealistička baletna glazba autorova je vizija suvremenog plesa koji mu se ne sviđa. Slijedilo je djelo Josepha Haydna Koncert za violončelo i orkestar u C-duru koji je Haydn napisao kao mladi skladatelj, a u Lisinskom ga je izveo izvrsni violončelist Christian-Pierre La Marca, koji se ubraja među vodeće francuske violončeliste svoje generacije. U drugome dijelu na rasporedu je bilo djelo jednog od najvećih hrvatskih skladatelja, Borisa Papandopula (1906.-1991.), njegova Sinfonietta za gudački orkestar, koja je nastala 1938. godine i predstavlja vrhunac u umjetničkom razvoju skladatelja. Virtuozna skladba puna vedrine i radosti, Papandopulova Sinfonietta, izvođena je mnogo puta u zemlji i inozemstvu. Antologijska skladba imala je u Wiener concert-vereinu i antologijsku izvedbu. Posljednje djalo koncerta bila je Berlinska misa (Berliner Messe) estonskog skladatelja Arvo Pärta (1935.), koji danas živi i radi u Austriji i Njemačkoj. Njegova Berlinska misa za mješoviti zbor i gudački orkestar zahtjevna je crkvena glazba koju je uz gudače savršeno predstavio Zbor Hrvatske radiotelevizije. Posebno treba istaći veliki doprinos uspjehu ovog koncerta u briljantnom dirigiranju koje je pokazao Tonči Bilić. Milica Jović Komorni orkestar Wiener Concert-Verein broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. mediji aktualno 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Stepinac - vrhunska vrijednost hrvatskoga naroda D Juraj Batelja Blaženi Alozije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, Životopis Zagreb, 2010. Knjiga svjedoči o Stepincu koji svojim životom i djelovanjem predstavlja vrhunske humane i moralne vrijednosti hrvatskoga naroda opunjeno izdanje knjige o Stepincu kao svjedoku Evanđelja ljubavi donosi tri sveska, s napomenom da su zadnja dva dokumenti. Njezin autor, dr. sc. Juraj Batelja (Rastoki, Jastrebarsko,1949.), profesor je moralne teologije na Kršćankom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i najistaknutiji promicatelj istine o blaženiku Stepincu te postupka za njegovo proglašenje svetim, a u tu je svrhu i začetnik te glavni i odgovorni urednik časopisa Glasnik sluge Božjega Alojzija Stepinca. Knjiga o Stepincu - svjedoku Evanđelja ljubavi znanstvena je knjiga koja se potpuno oslanja na dokumente, od koji su neki prvi put predstavljeni javnosti, kako to u pozdravnom slovu ističe i kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit, uz zaključak da je u ovoj knjizi Stepinac predstavljen kao vjeran Kristov učenik i hrabri svjedok Evanđelja ljubavi. Nakon navoda neobjavljenih ili već objavljenih vrela te korištene literature, prva knjiga na 596 stranica donosi iscrpan životopis i djelovanje blaženoga Alojzija Stepinca (1898. - 1960.): Rast u ljubavi prema bližnjemu, Svjedok ljubavi u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Biskup koadjutor te najopsežniji dio knjige Alojzije Stepinac - zagrebački nadbiskup sve do završnog poglavlja Suđenje nadbiskupu Aloziju Stepincu u Zagrebu 1946. Bitno je da Stepinac nije pristao na Titov prijedlog odvajanja hrvatskih katolika od Vatikana, stoga mu je upriličena izmišljena optužba suradnje s ustaškim režimom te je prema njoj nepravedno osuđen, a u zatočeništvu je i umro. U Stepinčevu životu kao zvijezda vodilja sjaji pravednost i ljubav; pomagao je Srbima, pomagao je Židovima (mnoge je pod cijenu pogibelji spasio!), pomagao je Romima, gostoprimac je prognanih Slovenaca, a žestok protivnih nacizma i fašizma kao i ustaškoga poretka kojemu je otvoreno govorio da je sramota, ljaga i zločin ono što ustaški moćnici rade onima koje je on štitio. “Ja kažem ovo, kad se prilike srede i smire, kad se budu mogli publicirati svi dokumenti, kad se budu mogli isti u miru raditi i izraditi, kad svi faktori mogu slobodno da kažu svoju riječ, bez ikakvog straha, potpuno slobodno u svjetlu čiste istine, s političkog i moralnog stanovišta, ne će se naći nijedan čovjek koji bi prstom upro u zagrebačkog nadbiskupa“, navodi Batelja Stepinčeve riječi kazane tijekom sudske rasprave 1. listopada 1946. Ova nas knjiga uvjerava da Stepinac svojim životom i djelovanjem, ne samo u crkvenim okvirima - predstavlja vrhunske humane i moralne vrijednosti hrvatskoga naroda. Stijepo Mijović Kočan Radost druženja P Branko Čakarun Kad bi led bio sladoled Matica hrvatska Zadar, 2010.. Knjiga koja govori o djetetu i njegovu obiteljskom okruženju, o djetetovu intimnom svijetu, njegovim tajnim ljubavima i školskim problemima jesme Branka Čakaruna, umirovljenog učitelja i pedagoga (Galovac kod Zadra, 1932.) objavljivane su u raznim listovima i časopisima. Objavio je četiri knjige pjesama i jednu knjigu igrokaza za djecu. Njegove pjesme uvrštene su u čitanke, udžbenik za jezik i u Antologiju dječje poezije autora Ive Zalara. Neke su mu pjesme i uglazbljene. Vrijedno je još spomenuti da se zadnjih petnaest godina intenzivno bavi proučavanjem ravnokotarskog jezika, folklora, običaja i književnoga rada. Pisanjem se počeo baviti još u srednjoj školi, ali u potpunosti se posvetio pisanju tek 1975. godine. Kad bi led bio sladoled knjiga je pjesama namijenjena najmlađim čitateljima. To je knjiga o djetetu i njegovu obiteljskom okruženju, o intimnom svijetu djeteta, njegovim tajnim ljubavima i školskim problemima. Autor je pjesme svrstao u šest ciklusa: U najljepšem šumskom gradu, Pjesme za mamu, Slatke muke, Ljepotani u zoo parku, Njihove prve novogodišnje želje i Moji desni i lijevi prijatelji. Lako je uočiti da se kraćim pjesničkim ostvarenjima Čakarun približio najmlađoj djeci, a što pjesma sve više širi svoj stih, ona stvara radoznalost i kod starije djece, koji u stihu počinju otkrivati i svoj unutrašnji svijet. Iako postoji mišljenje da su mlađoj djeci bliže kraće pjesme, s čime se možemo ponekad i složiti, u ovoj zbirci autor nudi djetetu i pjesme koje iziskuju veću čitateljsku koncentraciju. Upravo prvi ciklus pjesama možemo izdvojiti kao onaj dio zbirke u kojoj će čitatelji otkrivati i sebe i sve one ljepote koje ga okružuju. Bez obzira na to što prvi ciklus možemo izdvojiti kao najcjelovitiji dio zbirke, u drugom ciklusu pronalazimo one pjesme koje su djetetu, što je mlađe, sve bliže i draže. Poznato je da su djeca veliki prijatelji životinja. Dječja radost u druženju sa životinjama dolazi do izražaja i u nizu Čakarunovih pjesama u ovoj knjizi. Međutim, pravi prijatelj djetetov, to je sam pjesnik. Gotovo i nema pjesme u kojoj se ne osjeća to prijateljstvo posebice u ciklusu pjesama pod naslovom Moji desni i lijevi prijatelji. To prijateljstvo naslućuje se već u naslovima brojnih pjesama iz kojih se iščitava radost druženja s djetetom, a ta radost svakako je i obostrana. Tom zajedničkom druženju i radovanju svakako je dao zapaženi doprinos i ilustrator Petar Ninčević. “Čakarun piše dosta lako. Možda i zato što on to čini iz velike ljubavi prema djeci. Da, piše lako, ali ozbiljno i odgovorno. Nikad površno i banalno, poučno, ali bez nekog moraliziranja. Sve je rimovano, ali nigdje nije rima radi rime, radi formalnosti“ – ocjena je recenzentice Marije Car (drugi je recenzent Julije Derossi), što daje nadu da će pjesnik Čakarun i dalje nastaviti svoje druženje s najmlađima. Branko Pilaš Smib Smilje i bosilje, poučnozabavni list za djecu, broj 3. studeni 2010. P oučnim (i odgojnim) člankom o voštanim svijećama otvara se niz zanimljivih priloga u najnovijemu broju Smiba za studeni. Uz podsjetnik kako su pravljene nekada, a kako danas i čemu su služile i još uvijek služe, Ivana Andrić Penava podsjeća male čitatelje i na Dušni dan koji smo upravo obilježili 2. studenoga, te na Dan pada Vukovara, 18. studenoga, uz napomenu da ne zaboravimo zapaliti svijeću kao sjećanje na naše pokojne te na stradale Vukovarce i branitelje u Domovinskom ratu. Pričom o medvjedima i njihovu zimskom snu Marica Milčec zapravo piše o štednji energije, a u tome joj pomažu i djeca suradnici iz DV Različak iz Zagreba svojim domišljatim opservacijama o tome kako treba štedjeti energiju. Matematika u stihovima pomaže da bolje shvatimo i zapamtimo što je zbroj, što je razlika, što umnožak, a što količnik. Rubrika Navade i običaji posvećena je u ovome broju Bibliji ili Svetom pismu, svakako najizdavanijoj, ali i jednoj od najčitanijih i najutjecajnijih knjiga na svijetu. Rubrika Eko(s) vijest upoznaje nas sa zdravim napitcima i sendvičima koje pripravljaju učenici iz OŠ Josipovac pokraj Osijeka. Lektirna putovanja vode nas putovima školske lektire, ovaj put u društvu Pinocchijem, a Abeceda Lijepe Naše vodi nas u krajeve, gradove i mjesta na slova N i O (Neretva, Opatija, Osijek i drugi), tu je i bogat prilog s dječjim literaranim i likovnim uradcima. Jesen je, pa je i većina priloga u tome tonu. omogućiti da zdrav život bude ‘navika’ koju su odmalena usvojili. U ovom broju časopisa Dijete, škola, obitelj upravo tim pitanjima, odnosno kvaliteti življenja posvećena je glavna tema broja. U članku Školski ručak govori se o aktivnostima koje možemo poduzeti kako bi učenici uživali u zajedničkom školskom objedovanju. Člankom Kompostiramo i zdraviju budućnost biramo otvara se tema odgoja za održiv razvoj. U ovom članku Biljana Pavić iz Osnovne škole Augusta Šenoe iz Osijeka i Mira Jelčić iz udruge Centar za kompost iz Osijeka opisuju postupak uvođenja postupka kompostiranja u osnovne škole. Nekoliko je članaka posvećeno tjelesnoj aktivnosti učenika. Vesna Hude u članku Tjelesne aktivnosti djece osnovnoškolske dobi govori o čimbenicima koji utječu na motivaciju djece za bavljenje sportskim aktivnostima. O onima koji nisu motivirani ili zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu sudjelovati u redovnim tjelesnim aktivnostima, govori liječnica školske medicine Zvonimira Papeš u članku Imam ispričnicu. Učiteljice Ivanka RukRažov i Melita Lesić daju ideje o tome kako kretanje uvrstiti u svakodnevnu nastavu. Stomatologinja Aleksandra Treppo Vukošić govori o preventivnoj stomatologiji u školske djece, a u kojoj mjeri nedostatak sna može pogoršati školski uspjeh, čitajte u članku Spavanje: E-ZZZZZ intervencija. Modra lasta Poučno-zabavni časopis za učenike osnovne škole broj 3., šk. god. 2010./2011. N Dijete, škola, obitelj Časopis za odgoj i obrazovanje djece osnovnoškolske dobi namijenjen stručnjacima i roditeljima broj 26., Zagreb, 2010. Č ini se da u teoriji svi jako dobro znamo kako bi trebao izgledati zdrav život, ali u praksi najčešće živimo drukčije, zaboravljajući često da djeca preuzimaju naše modele življenja i ponašanja te da im svojim načinom života možda uskraćujemo priliku da steknu navike i vještine koje će im a čak četiri stranice novoga broja Modre laste rasprostro se prilog o Kopačkom ritu. Na ovo pustolovno putovanje u taj čarobni park prirode slikom i riječju vodi nas Saša Drach, a uz obilje zanimljivosti o biljnom i životinjskom svijetu koje donosi članak, a čemu je posvećen i poseban plakat kao prilog lista, tu su i tri nagradne pitalice na koje se točno može odgovoriti samo ako se pažljivo pročita cijeli članak. Tko se od mladih čitatelja Modre laste nije u svome ranom djetinjstvu susreo s lego-kockama? U ovome broju čitatelji će pak upoznati mladoga hrvatskoga znanstvenika Gordana Grgurića koji živi u SAD-u i kojemu su i dalje hobi lego-kocke. S njim je za Modru lastu razgovarala Ivana Stresec, učenica 6. r. OŠ Jabukovac u Zagrebu. Za one koji žele od malih nogu naučiti kako se može zaraditi novac tu je Mala škola dječjeg poduzetništva, a gosti urednici u ovome broju su mali novinari iz OŠ Ljudevita Modeca u Križevcima i njihova voditeljica Martina Valec Rebić, koji su svoj prilog posvetili umijeću lijepoga pisanja. Sanja Bosančić priredila je prilog o genetičkom inženjeringu, a po običaju i ovaj broj Modre laste obiluje enigmatskim prilozima te bogatim izborom učeničkih literarnih i likovnih uradaka. Pripremio I. Rodić izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 OBLJETNICE GODINA Zagrebačko školstvo Prošle školske godine polazilo je zagrebačke učione 1512 učenikah; i to gornju i dolnju gimnaziju 309; trgovačku učionu 68; gornju i dolnju realku 129; glavnu uzornu učionu dječakah 305, a djevojčicah kod milosrdnih sestarah 264. Na preparandiji zagrebačkoj bilo je 67 pripravnikah, od kojih je 5 odobreno za učitelje glavnih učionah, 17 za učitelje pučkih (trivijalnih) učionah a 10 za podučitelje. Napokon preparandiju kod milosrdnih sestarah za djevojačke učione polazilo je 30 pripravnicah; od kojih je 10 stranom za učiteljice, a stranom za podučiteljice odobreno. Napredak Br. 3 / 1. studenoga 1860. Uredništvo Napretka čitatelju Gosp. T. B. u sv. M. Radi pomanjkanja vida očiuh žalite, što nemožete držati kao učitelj „Napredka“. Moj prijatelju! neznate li, da netrebamo sliepih učiteljah? i ako nebude nadležno poglavarstvo sliepo, neće moći takova šta trpjeti. Napredak 100 Priredila Štefka Batinić Ovo nije list, kao toliki drugi, koji podražuju dječju maštu svim mogućim i nemogućim efektima. GODINA Škola života Život je najbolja škola. Čovjeku se najdublje duše hvata, što je sam radio i iskusio. Čovjek najjasnije, najplastičnije, najživlje, a i najljepše priča o onom, što je sam doživio, jer mu je to najjasnije. Život je prva i prirodna škola, i to život u prirodi i društvu, a ne među četiri zida. Priroda je prva i najveća naša uzgajateljica i učiteljica. U davnini i nije bilo druge škole, nego samo škola života. Dok još čovjek nije znao govoriti, iskustvo, što ga je stjecao u životu, bilo je jedino njegovo znanje. Primitivan čovjek gotovo je sve sam sebi pravio. Kultura bijaše tek u zametku, a sredstava nije bilo, kojima se ona širi. S većom snagom utječu na čovjeka vlastita iskustva nego knjiga. Život, u kom se čovjek nalazi i radi, više određuje njegovo mišljenje i djelovanje, nego štivo. (D. Trstenjak) Napredak Br. 9 / studeni 1910. Predavanje za roditelje Učiteljsko društvo za grad Zagreb i okolicu priredilo je dne 23. listopada o. g. u dječačkoj pučkoj školi grada Zagreba u Draškovićevoj ulici predavanje za roditelje. Predavao je Dragutin Šiller o temi „Da li je u uzgajanju vredniji autoritet ili čuvstva“. Predavač je lijepim načinom uputio sakupljene roditelje, kako treba da ih kod uzgajanja njihove djece vodi više razum, negoli srce, i kako će razboritim postupkom postići daleko bolje rezultate u svakome pogledu, negoli onda, ako se budu osvrtali na različne dječje hire i ako budu radili prema časovitim svojim nagnućima. Hrvatski učiteljski dom Ernest Radetić (1899.1980.), urednik Malog Istranina U prvoj polovici 20. stoljeća čak je Nakon nekoliko se godina uvidjelo da mlačetiri puta pokretan dječji časopis dim čitateljima, osim suza Istre, treba pružiti koji u svom imenu ponosno ističe još nešto. Zato od sredine tridesetih uvode pripadnost našem najvećem poluotoku. rubrike: Naši mladi suradnici, Mala pošta, Mladi Istran iz 1906. godine započeo je tu Dječje novine, Zdravlje, Iz stranih zemalja tradiciju, a nastavili su je Mladi Istranin iz i sl. Krug suradnika lista relativno je uzak. 1909. (od 1910. Mladi Hrvat) Već spomenutom istarskom i Mladi Istranin iz 1922. godidvojcu treba dodati još Rikarda ne. Prvog je pokrenuo, uređiKatalinića Jeretova, Vladimira vao i izdavao Josip A. Kraljić, Nazora i Viktora Cara Emina, a druga dva Viktor Car Emin. a od relativno manje poznatih Prije 80 godina, ožujku 1930., imena češće se javljaju Martin ponovno je, po četvrti put, poFućek, Gabrijel Cvitan, Radokrenut istarski dječji časopis, slav Kovač i Ljubo Brgić. ali ovoga puta izvan Istre. Potkraj 1931. uz Malog IstraPokrenuo ga je Ernest Radenina na 16 je stranica tiskan i tić, aktivni član društva Istraposeban prilog za odrasle, pona u Zagrebu i urednik Istre svećen Istri, u kojem Radetić – glasila Istrana u Jugoslaviji najavljuje da će u svakom bro– uz svesrdnu pomoć prvog ju Malog Istranina “priložiti urednika Mladog Istrana Joi nekoliko ozbiljnih riječi” za sipa A. Kraljića, koji se tada Naslovnica sve odrasle. Međutim, daljnji nalazio u Splitu. Sve je počelo Malog Istranina iz 1931. prilozi za odrasle ili nisu saod glavne godišnje skupštine čuvani ili, što je vjerojatnije, društva Istra u Zagrebu na kojoj je bilo ri- nisu više ni izlazili. Tridesetih je godina list ječi i o potrebi da se učini nešto za istarsku prepoznatljiv po simboličkoj ili bolje rečeno djecu, kako onu pod Učkom tako i onu u dramatičnoj ilustraciji Andrije Maurovića izgnanstvu. Skupština je najvjerojatnije na naslovnici koja prikazuje dječaka ruku održana početkom 1930. jer će Radetić ne- ispruženih prema rukama koje dolaze s hrkoliko godina kasnije zapisati: vatske strane poluotoka koji je potpuno crn i Nagao kako jesam, ja sam i ne praveći s kojeg odlaze i ptice. pravog proračuna za samo nekoliko dana Na početku desetog godišta uredništvo izdao prvi broj MALOG ISTRANINA kao otkriva tajnu uspješnosti Malog Istranina: nastavak nekadašnjeg istarskog omladinOvo nije list, kao toliki drugi, koji podraskog lista MLADI ISTRANIN. Želeći ostati žuju dječju maštu svim mogućim i nemoguskroman dao sam mu ime Mali, a ne Mladi, ćim efektima. On spaja školu sa životom i kako se je nekad naš list u Istri zvao. Lav- stvarnošću. Informira svoje male čitatelje lji je udio kod izdavanja imao i opet gosp. o svemu što se u svijetu dešava i što je poKraljić, koji mi je sam napisao više od po- trebno da oni znaju. Donosi kratke i zanilovice prvog broja. Nevješt pisanju za mla- mljive prikaze iz prirode, stranih zemalja, dež, ja se nijesam znao pravo snaći u toj zdravlja, iz područja tehnike, najnovijih novoj ulozi omladinskog pisca. Razgalio izuma, povijesti, zemljopisa. Ne zaboravlja sam srce i počeo pisati ne razumom nego ni sporta, ni filatelije, ni zabave, ni zagonetke. Učiteljima je dragocjeno pomagalo srcem i ... rekli su da je dobro. Mali je Istranin uspješno startao na krili- u školi i izvan nje, djeci je on dragi pratilac ma entuzijazma svojih urednika i uz veliku i ugodno štivo. Od drugog broja 12. godišta (listopad pomoć istarskih domoljuba i njihovih prijatelja. Prvi je broj tiskan u 3000 primjeraka, 1940.) list mijenja ime u Mali rodoljub. U a nakon dobra odaziva drugi čak u 5000 popratnom letku dano je sljedeće obrazloprimjeraka. Naklada je za nekoliko godi- ženje: „Zbog razloga, koji su izvan naše na narasla na 13.000 primjeraka. U prvom moći i koje vam ovdje ne možemo iznijeti, broju trećeg godišta Radetić objavljuje, iz no koje ćete, obzirom na današnje međunaMladog Hrvata poznate Vesele zgode maj- rodne prilike, lako i samo shvatiti, morali muna Floka, koji već u sljedećem broju smo izmijeniti naziv lista ‘Mali Istranin’ i postaje majmun Klok i umjesto Jurića za prozvati ga do boljih dana MALI RODOprijatelja dobiva malog Jožića. Istra je naj- LJUB“. Pod tim imenom izlazi do veljače 1941. godine. češća tema svih priloga u listu. PRIJE 50 Br. 22 / 20. studenoga 1910. Zagrebačke pučke škole Broj gradskih pučkih škola kretao se od g. 1885. do 1910. tako, da se je u tome razdoblju podvostručio, jer je grad Zagreb imao god. 1885. gradskih pučkih škola 7, a danas ima 14. U svemu bijaše g. 1885. u Zagrebu 13 pučkih škola i to: 7 gradskih, 1 muška vježbaonica, 4 samostanske (Milosrdnice) škole i 1 izraelitska. Danas – dakle nakon 25 godina – imamo u svemu u gradu Zagrebu ravno 25 pučkih škola i to: 14 gradskih, 5 samostanskih i po jednu: mušku i žensku vježbaonicu (uz ženski licej), za tim: izraelitsku, evangeličku, srpsku i magjarsku. Broj se je škola gotovo podvostručio. No valja napomenuti, da je grad napustio g. 1893. višu djevojačku i žensku obrtnu školu, dok su čč. S. Milosrdnice preuzele već g. 1888. sirotište na Josipovcu. Škola Br 11 i 12 / studeni i prosinac 1910. Mali Istranin (1930-1941) Zabavno i poučno štivo za mlade Istrane Br. 3 / 1. studenoga 1860. PRIJE broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Sa sjednice Savjeta za prosvjetu NR Hrvatske Na sjednici Savjeta za prosvjetu NR Hrvatske, koja je održana u srijedu, doneseno je nekoliko važnih odluka u vezi s daljim izgrađivanjem našeg školskog sistema. Između ostalog: usvojen je nacrt zakona o specijalnim školama i odjeljenjima u kojima se školuju djeca i omladina ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju (slijepa, djeca s tjelesnim invaliditetom, mentalno nedovoljno razvijena djeca i sl.) Zatim prihvaćen je prijedlog sistema obrazovanja kadrova za tekstilnu industriju, kojim se postavljaju šire osnove stručnog obrazovanja kadrova za tu grupu privrede u duhu Rezolucije Savezne narodne skupštine. Primljen je i prijedlog nastavnog plana i programa za više poljoprivredne škole ratarskog i stočarskog smjera, koje su zasad otvorene u Vinkovcima i Križevcima. Savjetu je podnesen ovom prilikom i opsežni elaborat Zavoda za unapređenje školstva NR Hrvatske o pedagoškim akademijama. Konačno, Savjet je prihvatio i nacrt odluke o plaćanju honorarne nastave u škola- GODINA ma, kojom bi se ispravile neke sadašnje disproporcije, a isplata honorara dovela u sklad sa Zakonom o javnim službenicima. Školske novine Br. 36 / 11. studenog 1960. Dodatno obrazovanje nastavnika u Velikoj Britaniji Nagli razvoj nauke i tehnike izaziva u cjelokupnoj javnosti velik interes, a naročito izaziva velik interes kod školske omladine koja svoje nastavnike zapitkuje o novim naučnim dostignućima, o čemu čitaju u novinama ili slušaju na radiju, ali nastavnici ne znaju često na ta pitanja odgovoriti. Da se ne bi krnjio ugled nastavnika i škole, u Velikoj Britaniji uvedeni su obavezni tečajevi za sve nastavno osoblje na kojima nastavnici stječu najnovija znanja iz nauke i tehnike. Ministar prosvjete tim je povodom izjavio kako se nada da će na ovaj način spriječiti da se ruši ugled nastavnika i škole, jer će učenici moći dobiti na svoja pitanja odgovore. Školske novine Br.34 / 28. listopada 1960. broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Priređuje Anđelko Jelin O πkolski æivot nekoÊ aktualno Narodno prosvjećivanje i narodni učitelj Albert Bazala Danas glavni koncept obrazovne politike i prakse na svjetskoj razini, cjeloživotno obrazovanje/učenje, u svojoj najranijoj fazi imalo je u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća iznimno agilnog, svestrano upućenog i zaslužnog zagovornika i promicatelja – dr. Alberta Bazalu (1877. – 1947.), filozofa, srednjoškolskog i sveučilišnog profesora. U Hrvatskom učitelju, pedagoško‡staleškom mjesečniku (br. 2 / 1922.) Bazala je objavio članak o potrebi i važnosti izvanškolskog obrazovanja i učenja odraslih. potrebi i opravdanosti narodnog prosvjećivanja ne može danas biti i najmanje sumnje. Ono je već postalo zahtjev, koji ne silazi samo od t. zv. viših vrsta narodnih u široke krugove, nego se sve više uzdiže iz samih širokih vrsta. To je najbolji dokaz, da je misao narodnog prosvjećivanja socijalno dozrela do stupnja, na kojem već postaje narodnim pokretom. [...] Narodno prosvjetni rad, razumjevajući pod tim skup svih slobodnih, ali zajedničkih, neobvezatnih, ne školskih ni stručnih, nastojanja oko obrazovanja odraslih, stoji prema organizaciji javne nastave (opće i stručne) kao nastavak i proširenje. [...] U interesu je općega cilja, da se rad na tom polju slobodnoga nastojanja što bolje udesi kako po načinu tako i po valjanoj razdiobi posla uz upotrebu svih sredstava, što tome cilju služe, kao što su: predavanja, pučke knjižnice, pučke priredbe umjetničkoga karaktera, izložbe, putovanja i dr. Sav se dakako ovaj rad ima prilagoditi posebnim prilikama kraja i društva. Zato se i ne može na jedan kalup svesti. Ustanove i osnove, koje su se u tečaju vremena raznim mjestima razvile, mogu služiti samo kao uzorak, koji treba primijeniti na posebne prilike. Stoga je za uspjeh pučko-prosvjetnog rada osobito važno, da se lokalizira t. j. da proizlazi iz što većega broja lokalnih centara. Ova centra ne će možda svuda sama u vlastitom krugu moći obaviti sav prosvjetni rad, te će tražiti suradnju prosvjetnih radnika, pomagala i upute od drugih centara, ali bezuvjetno je važno, da ona postoje, kao živi organi, koji vode brigu o svim potrebama svojega kraja. Irelevantno je pri tom, da li prosvjetno nastojanje iz pojedinih krugova tendira prema tome, da se zajedno poveže u jedan skupni rad ili se iz nekoga zajedničkog središta upravlja. Uvijek je potrebno, da mu nosioci budu lokalizovani organi, odbori ili prosvjetna društva, koja vode čitavu akciju. Po ovakom organima mogu se onda sabrati i rasporediti sve vrsti prosvjetnoga rada prema potrebi i mogućnosti, te sam rad u svim granama i na sve strane razvijati, a ujedno se po njima vežu nastojanja raznih krajeva u jednu organičku cjelinu, koja – iako je slobodna – sve više poprima karakter sustavne organizacije javne nastave. skom krugu. Uređena je na način doma, u kojem članovi u zajedničkom životu provode izvjesno vrijeme posvećeno obrazivanju. Između oba tipa ima više prelaznih oblika: tako se sveučilišne ekstencije od predavanja i tečaja razvijaju prema radnim zajednicama i sustavno izgrađenim ustanovama za slobodno obrazovanje, u prosvjetnim domovima i »pučkim sveučilištima« s uređenim institutima i svim ostalim uredbama, koje su k tomu potrebne, dok opet »narodne visoke škole« pokazuju tendenciju, da se prema izvjesnoj nastavnoj osnovi izgrade, a prema prilikama da se prošire i na večernje tečaje za učenike izvan doma, i da uopće svoj rad razviju i u pravcu predavanja. Pučko-prosvjetni rad u najširem smislu traži dakako, da se obje ove institucije povežu i s drugim uredbama, koje služe prosvjećivanju kao što su: pučke knjižnice, muzeji, umjetničke i kazališne priredbe, projiciranje slika, i t. d. i koje treba paralelno s njima razvijati. Obje se naposljetku – bar u posljednjem cilju svojem – sastaju u težnji, da svim raspoloživim sredstvima razbude duševne snage na snažno djelovanje, na aktivno učestvovanje u kulturnom životu i na razvijanju bivstva u lijepo izgrađenom obliku. Po Koldu je stoga sve nastojanje oko pučke prosvjete više pro-buđivanje (Autweckung) nego prosvjetljivanje (Autklärung). Ono ide za razvijanjem ličnosti i stvaranjem žive kulture, u kojoj narodno bivstvo treba da bude uščuvano i dotjerano, a veza s rođenom grudom i zavičajem uščuvana i oplemenjena. Posve je razumljivo, da će i naš prosvjetni rad morati ovim duhom odisati. O načinu, kako bi se on – u cjelini – najbolje proveo, mogu dakako postojati različna mišljenja. Kad sam g. 1907. dao poticaj za osnutak »pučkih sveučilišnih predavanja« u Zagrebu, imao sam pred očima cilj, da će sustavna organizacija njihova u sjedištu sveučilišta s vremenom dovesti do prosvjetnog doma, do »pučkog sveučilišta« kao izgrađena instituta za slobodno obrazivanje odraslih; u drugim pak mjestima uz potporu prosvjetnih udruženja da će voditi do konsolidiranja prosvjetne akcije i njezina proširenja od predavanja na čitaonice i knjižnice i druge priredbe, koje služe tomu cilju. [...] [Sveučilišne ekstenzije i danske narodne visoke škole] [Srednjoškolske ekstenzije] Pučko-prosvjetno nastojanje, kako se razvilo u naprednih naroda, pokazuje u glavnom dva tipa. Jedan je tip t. zv. sveučilišnih ekstenzija, koje služe poglavito raširenju (otud im i ime) nauke u što širi krug. Sjedište im je u gradovima, koji imadu sveučilišta, ali oni svoje djelovanje, koje se sastoji u priređivanju predavanja i tečaja, prenose i u mjesta izvan sjedišta. Određena su ponajviše za gradski krug, te ih mnogo polaze i obrazovani ljudi, koji žele, da jednostranost svoje stručne naobrazbe upotpune znanjem i iz drugih područja ljudskog zanimanja, a obraćaju se osobito radničkim vrstama, ili neposredno ili putem njihovih organizacija, odnosno prosvjetnih udruženja. Drugi je tip danska narodna visoka škola (hojskole), što ju je zamislio danski biskup, književnik i historičar, F. S. Grundtvig, a ostvario ju je zapravo učitelj Krïsten Kold. Određena je napose za seljačko, zemljoradničko pučanstvo, pa se i po sjedištu svojem približuje seo- 29 www.skolskenovine.hr Kao posredni članovi između »pučkoga sveučilišta« i prosvjetnoga rada u najširim vrstama zamišljene su t. zv. srednjoškolske ekstenzije – ne možda po tome, što bi naobrazba u njima bila nižega stupnja, jer o takovu stupnjavanju ne može biti govora, nego po tom, što su prislonjene uz srednje škole, koje mogu dati znatan broj radnika, a uz to prostorije i potrebna pomagala. No svrha je njihova, da u svoje kolo privuku i ostale radnike, a ne da se ograniče samo na nastavnike. Iz njih bi konačno trebao da proiziđe i poticaj za osnutak odbora ili organizacije, koji bi se brinuo i za ostale institucije, što služe pučkoj prosvjeti: za osnutak čitaonice, knjižnice, za priređivanje umjetničkih prikazivanja, izložbi, jednom riječi: voditi sav posao oko pučke prosvjete, u kojem bi srednjoškolska ekstenzija bila samo jedna karika. Po naredbi, kojom su te ekstenzije osnovane, zajamčena je državna potpora za predavanja. Ona bi se očito mogla proširiti i na ostali rad, ako ga uzme u ruku neka stalna organizacija. Razumljivo je naime, po naravi same stvari, da država može potporu davati samo takovom društvenom organu, koji ima, makar je i slobodan i u samom radu od države neovisan, izvjesnu pravnu organizaciju, koja pruža jamstvo za upotrebu sredstava u određene, općeno vrijedne svrhe. [Škole za odrasle] Daljnji član organizacije pučke prosvjete su t. zv. škole za odrasle. One su zamišljene tako, da se priključe uz pučku (osnovnu) školu i opet ne možda zato, što bi se u njima učilo ono, što se u pučkoj školi uči, nego zato, da im se sa strane države izađe ususret tim, što im se dopušta upotreba školskih prostorija, i pomagala i knjižnice, a pored toga im se, ako se osnuju t. j. ako se organiziraju kao društvo, zajamčuje i izvjesna potpora za pouku analfabeta i za držanje predavanja. I one mogu uspješno raditi, ako se kao karika uvrste u jednu širu organizaciju, koja bi trebala da postoji u svakom većem mjestu, u sjedištu općine ili gdje ima kakova tvornica i sl.; takova organizacija ili odbor imala bi da vodi brigu o pučko-prosvjetnom radu u mjestu i najbližoj okolini. Ona bi imala da se brine za suradnike, a to mogu biti vrsni ljudi u mjestu ili iz bližega kraja, a imala bi zasada zajamčenu potporu za suzbijanje analfabetizma i držanje pučkih predavanja; treba se samo poslužiti pogodnošću, koju naredba o osnutku škole za odrasle pruža. S vremenom, ako bi se rad pokazao uspješan, mogla bi se ta potpora proširiti i na drugi rad, a očito bi i općine same, uviđajući korist rada, sa svoje strane doprinijele tomu. Proširenje pučke prosvjete u drugim je zemljama pokazalo goleme uspjehe u materijalnom pogledu primjerice na porastu gospodarske snage, i u moralnom pogledu, na pr. u padanju broja zločina. Kad se to uvidi, ne će se ni država ni općina ustezati, da radje daju novac za stvaranje zdravih za život sposobnih ljudi nego za uzdržavanje zapuštenih i propalih egzistencija. No čemu sve to razlaganje? Želio bih, da naše pučko učiteljstvo upozorim na ovo polje rada, kojemu ono može mnogo pridonijeti. Ne radi se možda o običnoj »patriotičnoj eksploataciji«, ne radi se ni o tom, da se sav posao ove ruke i opet svali na pučkoga učitelja. Ne, radi se samo o nešto interesa za stvar; a suradnja u samom radu ovisi o mnogim prilikama, ali interesa i dobru riječ upute, savjeta i poticaja može imati svaki. Svatko će, ma da je kako zaposlen, naći još toliko vremena, da se zainteresira, da li se u njegovu kraju narod uopće miče, da li osjeća potrebu, da sam poradi oko toga, da se digne iz neukosti, u kojoj čami. Svatko će naći toliko vremena, da možda i koji čas posvetiti tome, da se u njegovoj okolini pokrene nastojanje oko pučke prosvjete. I ne mora sam učitelj na se uzeti sav rad. Može li i hoće li, tim bolje – ne može li sam, možda će se naći makar i mali krug ljudi, koji će se tomu poslu odazvati, a učitelj neka im bude na ruku, koliko najviše može. Uz takovu inicijativu sama će škola oživjeti. Narod će po školi za odrasle doći u doticaj sa školom i drukčijim će očima promatrati njezine prostorije. I što će u njoj na životnim poticajima dobiti, sve će to željeti, da mladež njegova za rana, još u doba školskog obrazivanja, dobije – i smatrat će srećom mladeži, ako ne bude morala u ka- snije doba naknađivati, što mora on u starijim godinama da naknađuje, rad propusta i nehaja svojih starijih ili rad neshvaćanja u svom krugu. Po školi za odrasle dobit će na ugledu i škola za mladež. Što življi će biti rad one, to će se bolji milieu stvarati oko ove, a tko zna, što nastavnik svaki zna, koliko društvo i porodica, ako su za obrazivanje zauzeti, pomažu školskomu radu, taj će lako uvidjeti i to, koliko je važno da baš učitelj ima učešća u pridizanju kulturnih snaga naroda. Njegovo se djelovanje ne steže samo na rad u školi. I izvan škole raditi, znači raditi za školu, to jest, za stvaranje uvjeta, po kojima rad i u školi može biti uspješan. [Izvan škole - za školu] Čini mi se, da bi bilo suvišno mnogo riječi trošiti u opravdanje ove poznate i utvrđene pedagoške činjenice. Neka bude stoga upozoreno samo na to, kaogod što sveučilišta u današnje demokratsko doba moraju zaći među puk, tako mora i osnovna škola po svojim predstavnicima i svojim sredstvima izići ususret zahtjevu vremena sa proširenjem obrazovanosti. Istaknuto je već, da ne mora sav taj rad pasti na učitelja, ali toliko se mislim može opravdano očekivati, da će se on za nj zanimati, da će mu u svem biti na ruku, a po mogućnosti i učestvovati u njem: poticati analfabetske tečaje, priređivanje predavanja i pučkih prikazivanja, osnivanje knjižnica i dr., jednom riječi: on, koji stoji najbliže narodu i poznaje prilike, a i potrebu, moći će da iz mrtvila pokrene sile, kojih svuda ima, i koje se mogu privući tome radu. Zaslužni pokretač pučke prosvjete u Njemačkoj, Oskar Plank, veli na jednom mjestu: »Koga u srce dira nevolja našega naroda, tko na tisuće rana misli, iz kojih on krvari i na podmukli stvor, što njegovo zdravlje troše, toga molimo, da pripomogne, te bi nam uspjelo unutrašnje sile razvezati, što u svakom članu naroda leže; jer samo tako možemo postići ojačanje i ozdravljenje čitavoga našega narodnog života«. A narodni je učitelj po neposrednom dodiru s najširim vrstama naroda u prvome redu zvan, da u tom poslu pomogne. On ima prilike, da o potrebi pučke prosvjete neposredno govori ljudima iz naroda, da ih potakne na razmišljanje o tom, da im prikaže, koliko su drugi narodi vlastitim trudom i marom, ne očekujući uvijek i svuda potporu od vlasti, i učinili za svoj napredak, da okupi makar i mali broj radnika, kojima će on u svem biti na ruku. Iz mala se posao razvija, a ustrajnosti ne će uzmanjkati uspjeh. Danas se u mnogim mjestima već i osnivaju društva, koja imadu u svojem programu prosvjetni rad. Pa i onda, ako učitelj – makar iz kojih, recimo političkih razloga - ne bi bio član njihov, ništa ga ne može priječiti, da se za taj prosvjetni dio rada onih organizacija interesira, i ne treba se nametati, ako ga možda ne traže, ali treba da pokaže spremnost, da uvijek priskoči, ako ga zatraže. Napolje iz škole, po mogućnosti aktivnim radom, ili ako to bud s kojih razloga nije moguće, a ono bar interesom, poticajem i savjetom. To znači biti u duševnom saobraćaju s narodom, s njegovim potrebama i težnjama, a ja vjerujem, da će se ovome i ovakovom narodnom priključenju odazvati nastavnici naši, koji su uvijek pokazali i volje i mara, da budu ne samo učitelji među narodom nego s narodom i za narod. pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Iskustva Prezahtjevna lektira Tražeći razjašnjenja na terenu uvjerila sam se da djeca divno mogu učiti i bez knjiga na klupi ili u torbi Iz lektire smo obrađivali knjigu A. A. Milnea Medo Winnie zvani Pooh. Što li sve nismo radili u vezi s tim? Rujan u drugom razredu - početak nastave nakon ljetnog odmora: većina djece još nije vladala dovoljno dobro tehnikom čitanja da bi mogla samostalno i kvalitetno čitati i manje zahtjevno djelo. Medo Winnie dječji je roman, prezahtjevna veličina za mnoge od njih u tom trenutku, a budući da sam dogovorno morala baš to u rujnu obrađivati prema planu u školskoj knjižnici cijeli rujan vrtjeli smo tu tematiku epizodno poput serijskog filma. Čak i sve gradivo iz jezika prilagođavala sam tom sadržaju. Obrađivali smo tematiku s različitih strana, uz pomoć roditelja, čak i uz suradnju s Hrvatskim radiom, koji je emitirao u dječjem programu Winnija Pooha. Djeca su donijela u školu svoje lutke medvjediće, igrala se tim njihovim ljubimcima, odabrala jednoga i dala mu ime Medo Kruška koji je svakog dana odlazio s drugim djetetom njegovoj kući i sljedećega dana donosio pismeno izvješće o svojim dojmovima u domu svoga domaćina. Na osnovi toga nastala je kolaž-knjiga Dnevnik Mede Kruške, koju smo pri posjetu za uspomenu darovali tadašnjoj urednici dječjeg radija Ladi Martinec i s kojom smo se toplo družili u svojem razredu gdje nam je uručila svoj dar audiokasetu Winnie Pooh. Uspoređivali smo priču u knjizi i na kaseti, tražili razlike, birali mjesta koja su im se najviše sviđala iz oba medija. Iscrtavali smo na grafofolijama vizualizirani plan kretanja Pooha i svih njegovih prijatelja po etapama. Podijelili se u šest skupina, za svaki lik jedna skupina. Svi su za svoje skupne mape skupljali sve što su pronalazili u tisku ili bilo gdje drugdje i sve skupljeno prikazivali petkom na kraju nastave. U matematici smo razrađivali primijenjene zadatke s tim sadržajem, ispisivali i tražili u rječnicima za njih nove i nesvakidašnje im riječi, primjerice inteligencija, procedura, enciklopedija... Jer, ako to može znati mudra sova, djeca mogu još bolje! Likovne probleme rješavali smo poticajima doživljenim iz tih priča, stilizirali poznate likove skupno i individualno. Posjetili smo i zoološki vrt i bilo je predivno kad su spontano medvjedu pjevali na satu glazbene kulture naučenu pjesmicu Medo brundo, a on im za nas dirljivo zahvaljivao sklopljenim šapama. Sve smo snimali fotoaparatom i videokamerom te na satovima razredne zajednice gledali oživljenje dogodovštine, smijali se, pisali dojmove. U povodu Svetog Nikole spontano smo režirali improvizirani igrokaz s likovima iz te priče i veoma uspješno to izveli na velikoj školskoj svečanosti. Mali je Silvije donosio sve u vezi s tim što se našlo na internetu. Uživljavali su se u pojedine junake i igrali igrice Otkrij tko sam! Ispisivali su bilježnice iz lektire, individualizirano ilustrirali, već tko je što i kako htio. Gotovo svakog dana desetak minuta prije i poslije nastave manja je skupina neputnika radila na sličicama na temu pročitanog i analiziranog poglavlja. Tako je nastala i velika kolažna strip-slikovnica u obliku mape veličine 80x60 centimetara od deset kontinuiranih poglavlja. Izložbeni se prostor svakim danom povećavao: pernice, šiljila, ravnala, majice, notesi, torbe s likovima naših junaka, odjeće za medvjedića koju su isplele njihove bake. Poput leptira raširenih krila s likom našeg mede, visjela je tu i razglednica dječje spisateljice Sanje Pilić, koju nam je u tom duhu i stilu poslala, kao prošlogodišnja razredna gošća s kojom smo se srdačno i više nego djelotvorno družili. Za tu školsku godinu prvi broj razrednog lista Cvjetići bio je tematski posvećen broj 35 • Zagreb • 9. studenog 2010. Winniju Poohu. Bilo je materijala preko glave: skupnih crteža, šala, raznih simbola s likovima naših junaka, knjiga i na engleskom, slikovnice o poznatom medvjediću ili o njegovim prijateljima. Prava rujansko poohovski integrirana nastava. Pratila sam rezultate toga rada i dala veoma iscrpno analitičko izvješće na našem stručnom aktivu u školi sa željom da se dokumentirano dokaže da su brojne knjige iz lektire, pa i ta, za našu djecu prevelik zalogaj. Nisu im primjerene jer djeca u toj dobi ne mogu sve to pratiti dovoljno samostalno te su roditelji primorani čitati i pisati tu lektiru, što je apsurd koji ostavlja negativan učinak na većinu djece za čitav kasniji rad s lektirom i još koje čime. Naime, takve knjige s djecom treba razrađivati na duži rok i učinci bi bili zaista vrijedni, a rad nenaporan. A nama je bio naporan, jer se moralo prema planu pročitati i obraditi u samo jednom mjesecu, u rujnu. Kasnije, kad su ti isti mališani bili polaznici već sedmoga razreda, iz razgovora s većinom od njih doznala sam da im je od svih dotadašnjih djela iz lektire u najljepšoj i najživljoj uspomeni bio i ostao baš Medo Winnie! No, ovaj put sve to spominjem tek zato jer je sav taj intenzivni rad daleko smisleniji, vredniji i važniji u odnosu samo na to što na klupama pred svima mališanima stoje zatvorene knjige s istim naslovom. A samo i samo to našu je inspektoricu maksimalno i pozitivno, što više: očaravajuće - iznenadilo, fasciniralo. Pitala sam se i pitam, što ona od bitnog stvarno zna o Steinerovoj pedagogiji i kako tek na nju gleda?! Gdje za djecu u tom smislu uopće nema knjige? Jer, nekada i sama nisam to mogla - ni zamisliti. Ali tražeći razjašnjenja na terenu - uvjerila sam se da djeca divno mogu učiti i bez ikakvih knjiga na svojoj klupi ili u torbi. No, za takav rad učitelj treba biti i posebno i temeljito osposobljen. I to mnogo drugačije nego što nas je naučila naša klasična pedagoška škola. Inače sve pada u vodu. Elvira Ančić, Dragonožec Zapis Terenska nastava na Medvednici Umorni, ali puni dojmova i sretni, vratili smo se kući Učenici šestoga razreda Osnovne škole Eugena Kumičića imali su terensku nastavu na Medvednici. U osam sati krenuli smo iz školskog dvorišta i vozili se do Medvednice. Prošetali smo do planinarskog doma Grafičara i rudnika Zrinski. Ondje smo dobili kacige i krenuli u obilazak rudnika. U hodniku smo saznali da rudnik ima između 400 i 500 godina. Saznali smo i da se u tom rudniku kopao galenik od kojeg je nastajalo srebro te da je rudnik nazvan Zrinski zato što je u srednjem vijeku to bio posjed Zrinskih. Vodič nam je pokazao alat koji su rudari tada upotrebljavali i objašnjavao nam posao rudara pokazujući nam slikovne priloge. Zatim smo sišli u rudnik i hodali kroz rudarske hodnike nazvane ženskim imenima. Zaštitnica rudara je sv. Barbara. Izašli smo iz rudnika i otišli do drugoga vodiča s kojim smo pričali o prirodi i o biljnom svijetu koji nas okružuje. Spuštajući se i penjući, stigli smo do Medvedgrada. To je bio srednjovjekovni plemićki grad koji je danas jedan od najzanimljivijih spomenika zagrebačke regije. Ondje je kapela Sv. Filipa i Jakova koja iznad glavnog ulaza imala ukras zvan rozeta. Ušli smo u kulu i razgledavali podatke o šišmišima te se popeli na vrh kule. S vrha se vidi da je Medvedgrad na strmom brdu, a oko brda selo. O Medvedgradu smo saznali da je sagrađen od kamenih blokova i da se prema zakonu ne smiju micati. Umorni, ali puni dojmova i sretni, vratili smo se kući. Anamarija Stepinac, 6.a, Velika Gorica Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. Dječji vrtić Grigor Vitez, Split Dječji vrtić Cvit Mediterana, Split Filozofski fakultet u Splitu, Odsjek za predškolski odgoj 16. dani predškolskog odgoja Splitsko-dalmatinske županije MIRISI DJETINJSTVA Split, 9. i 10. prosinca 2010. Znanstveni i stručni skup s temom Aktualni trenutak u predškolskom odgoju: OBITELJ, DIJETE, VRTIĆ ČETVRTAK, 9. prosinca (Hotel President, Starčevićeva 1, Split) 9.00 - 10.30 - Svečano otvorenje skupa, Uvodna riječ, Prigodni program 10.30 - 12.30 - Plenarno izlaganje Jesper Juul. Odgoj u obitelji i odgoj u vrtiću - sličnosti i razlike 12.30 - 13.15 Predstavljanje knjige: Laura Herceg, Bogomil Karlavaris i Anita Rončević (2010.), Metodika likovne kulture djece rane i predškolske dobi, Zagreb, Alfa; Predstavljači: Vesna Katić i Dubravka Kuščević recenzenti, Marija Brajčić i autorica Anita Rončević 13.15 - 15.00 Odmor 15.00 -18.00 Rad u radionicama (Hotel President) Radionica 1: Odgoj u obitelji i odgoj u vrtiću - sličnosti i razlike (Voditelj Jesper Juul) 16.00 - 18.00 Rad u radionicama (Dječji vrtić Adriana, Kliška bb) Radionica 2: Procjenjivanje i stimuliranje motoričkih sposobnosti predškolske djece - Voditelji: Boris Ložnjak i Joško Sindik (DV Šegrt Hlapić, Zagreb, DV Trnoružica, Zagreb) Radionica 3: Sluša li te tvoj jezik ili Kako pomoći djetetu s poremećajem izgovora - Voditelj Dragan Lisica (DV Cvit Mediterana) Radionica 4: Pravilna prehrana kao stil življenja. partnerstvo - obitelj - vrtić - odgoj za ljudska prava. Voditeljice: Branka Srdelić, Dajna DeGiuli Čizmić, Rossana Bosnić, Jasmina Marušić (DV Radost, Split) Radionica 5: Tsunami u drami - Voditeljice:. Zvjezdana Čagalj i Milijana Kovačević (DV Radost, Split, OŠ Kman Kocunar, Split) Radionica 6: Slikanje češljanom vunom u boji (Dječji vrtić Bosiljak, Osječka 24c) Voditeljica Lili Matković (DV Cvit Mediterana) 20.00 - 20.45 - Predstavljanje knjige Hicela Ivon: Dijete, odgojitelj, lutka (Zagreb, Golden Marketing). Predstavljači: Edvard Majaron, Mirjana Nazor, Jadranka Nemeth-Jajić, Stjepan Rodek, recenzenti i Hicela Ivon, autorica PETAK, 10. prosinca (Hotel President) 8.30 - 10.30 Sekcija A (Moderator Branimir Mendeš) 10.30 - 12.30 Sekcija B (Moderatorica Hicela Ivon) 12.30 - 14.30 Odmor 14.30 - 16.00 Okrugli stol o temi Obitelj i roditeljski stres; Moderatori Najda Čajo, Igor Longo, Žana Pavlović 16.15 - 19.00 Rad u radionicama (Dječji vrtić Adriana, Kliška bb) Radionica 7: Moja obitelj je važna - partnerstvo s roditeljima. Voditeljice: Tatjana Kljenak i Gordana Krasnić (DV Radost, Split) Radionica 8: Uključivanje roditelja u program waldorfskog vrtića. Voditeljice: Jadranka Šimić, Sela Turudić, Marta Zulim (DV Duga, Split i DV Iskrica, Split) Radionica 9: Poticanje samostalnosti kod djece s pervazivnim razvojnim poremećajem u Montessori dječjoj kući. Voditeljice: Ligija Krolo, Jelena Matas i Ivana Miličević (Montessori dječja kuća, Split) Radionica 10: Suradnja, povezanost, razumijevanje i odgovornost. Voditeljice: Tajana Perković i Željana Vivodinac (Udruga odgojitelja Kampanel, Split) Radionica 11: Iskustva u primjena lutke u odgojno-obrazovnom radu s djecom jasličke i vrtićke dobi. Voditeljica Hicela Ivon i odgojiteljice: A. Banov, T. Bavčević, V. Cindro-Šurija, T. Čargo, S. Gulan, I. Luetić, N. Milardović, I. Pavić, E. Raić, M. Sunko, M. Šerić, S. Špralja, D. Trumbić, S. Čeko i T. Marović (DV Cvit Mediterana, Split) Radionica 12: Dječji plesovi i igre zavičajnog kraja. Voditeljica Dodi Mihaljević (vanjska suradnica Filozofskog fakulteta u Splitu, Odsjek za predškolski odgoj) Radionica 13: Modeliranje češljanom vunom u boji (Dječji vrtić Bosiljak, Osječka 24c). Voditeljica Lili Matković (DV Cvit Mediterana, Split) 18.00 - 19.00 Zatvaranje skupa, promocija zbornika, podjela potvrdnica Prijave za znanstveni i stručni skup možete uputiti na brojeve telefona Dječjeg vrtić Grigora Viteza 021/360-005 i 021/344-934 radnim danom od 9 do 14 sati do 1. prosinca 2010. godine. Kotizacija za cjelokupni program iznosi 500 kuna po osobi (u cijenu je uključen i Zbornik radova) i potrebno je uplatiti do 1. prosinca 2010. godine na žiro-račun Dječjeg vrtića Grigora Viteza (Kliška bb, Split) 23300031100100054. Hotelski smještaj moguće je osigurati u Hotelu President, Starčevićeva 1, Split, tel. 012/305-222 (uz popust) ili u obližnjim hotelima (Globo, Lovretska 18, tel. 021/481-111, Art-Hotel, Ulica slobode 41, tel. 021/302-302, Consul, Tršćanska 34, tel. 021/340-130)
© Copyright 2024 Paperzz
