VJESNIK
Franjevaèke
provincije sv. Jeronima
u Dalmaciji i Istri
GOD. XLXIV. BR. 3
ZADAR
prosinac, 2012.
Sadržaj
PROVINCIJALOVA UVODNA RIJEÈ . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3
NOSITELJI DOBRIH VIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5
PORUKA BOžJEM NARODU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10
ZAPISNIK PRVE SJEDNICE PROVINCIJSKE UPRAVE . . . . . . .
22
ZAPISNIK DRUGE SJEDNICE PROVINCIJSKE UPRAVE . . . . . .
24
NEKROLOGIJ
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
26
GOSPODIN MI DADE VJERU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
27
MEÐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ
O POÈETCIMA FRANJEVAšTVA U HRVATA . . . . . . . . . . . .
30
SV. FRANJO I FRANJEVAÈKI POÈETCI
U ZADRU
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
33
KONTINENTALNI KONGRES
ZA FORMACIJU I STUDIJE REDA MALE BRAÆE . . . . . . . . . .
39
SJEDNICA JUžNOSLAVENSKE KONFERENCIJE
PROVINCIJALNIH MINISTARA OFM. . . . . . . . . . . . . . . . .
42
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
1
POTPUNO TVOJ
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
MISIJSKA NEDJELJA U CRKVI SV. FRANE . . . . . . . . . . . . . .
47
SEDMI SUSRET ZBOROVA PROVINCIJE SV. JERONIMA . . . . .
49
GODIšNJA OBEÆANJA FRAME KRNJEVO . . . . . . . . . . . . .
51
VELIKA OBLJETNICA GRADA CRIKVENICE . . . . . . . . . . . .
52
REKONSTRUKCIJA KROVA CRKVE
SV. ANTUNA PADOVANSKOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
53
OBNOVA “CRIKVE” U CRIKVENICI . . . . . . . . . . . . . . . . .
54
SVETOST SA SRCEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
55
DOÐI I SPASI NAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
59
FRANJEVAÈKI IZVORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
60
Izdaje: Franjevaèki provincijalat sv. Jeronima u Zadru, Trg sv.Frane 1
Glavni i odgovorni urednik: fra Andrija Bilokapiæ, provincijalni ministar
Uredili: fra Andrija Bilokapiæ, fra Tomislav Šanko, Branimir Pinjatela
e-mail: provncijalat-zadar@zd.t-com.hr
www.ofm-sv-jeronim.hr
Tisak: Denona
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
2
Provincijalova uvodna rijeè
Draga braæo!
Gospodin vam dao mir!
Svetkujemo otajstvo uèovjeèenja našega Boga u
„Godini vjere“. Pisac poslanice Hebrejima o daru
vjere kaže: „Vjera je veæ neko imanje onoga èemu se
nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje
stari primiše svjedoèanstvo. Vjerom spoznajemo da su
svjetovi ureðeni rijeèju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta
od neèega pojavnoga“ (11,1-3). Dakle, vjera nam veæ
sada posreduje „imanje“; veæ sada nam daje
udioništvo u oèekivanoj zbiljnosti koja æe svoju
puninu dosegnuti u buduænosti. Kristov vjernik veæ
sada postoji iz dogaðaja koji se zbio – spomena, i iz
onoga što æe se zbiti – nade. Stapanje spomena i nade
plodi iskustvom ljubljenosti koje se pretvara u
potrebu da bude dalje predano. Ovogodišnja
svetkovina Božiæa jest nova zgoda da pronaðemo
siguran oslonac svome postojanju, te porastemo u vjeri, nadi i ljubavi.
Braæo, postoji opasnost da naše svetkovanje Božiæa (p)ostane neki lijep obièaj,
neka ljudska idila. No, spomen otajstva utjelovljena jest èin, koji se sada zbiva. Zato je
neizmjerno više od lijepog ugoðaja, brojnijega posjeta vjernika crkvi, èestitki, boljega
raspoloženja, bogatijega stola. „I Rijeè (Logos) tijelom postade“ (Iv 1,14); Bog èovjekom
posta! Tertulijan komentira: “tijelo je stožer spasenja”. Udivljen pred otajstvom Božiæa,
sv. Franjo piše: „Svevišnji Otac s neba po svetom je anðelu Gabrijelu najavio u krilu
svete i slavne Djevice Marije, iz kojeg je krila primio pravo tijelo našeg èovještva i
krhkosti. On iako je bio neizmjerno bogat, odluèi svojevoljno sa svojom blaženom
Majkom izabrati siromaštvo“. To je božansko-ljudska drama ljubavi koja u sebi
ukljuèuje bol i radost; poniženje do smrti i velebno uzdignuæe èovjeka, svakoga do nas,
prema punini Kristova uzrasta. Utjelovljeni jest sve što znaèi biti Bog i sve što znaèi biti
èovjek. On je prodahnutost èovjeka Bogom, a Boga èovjekom. Otajstvo Krista objavljuje
Boga i èovjeka. Samo u njemu i po njemu možemo nešto spoznati o Bogu i èovjeku - o
sebi. Katekizam Crkve postavlja pitanje: zašto je Bog postao èovjekom? Zapanjujuæi je
odgovor koji Crkva daje svakome svom vjerniku: „Rijeè je postala tijelom da postanemo
´zajednièari božanske naravi` (2 Pt 1,4): `Razlog radi kojega je Rijeè postala èovjekom, i
Sin Božji, Sinom èovjeèjim jest da bi èovjek, ulazeæi u zajedništvo s Rijeèju i primajuæi
tako božansko posinjenje, postao Sinom Božjim´. `Zaista Sin Božji je postao èovjekom
da nas uèini Bogom´. `Jedinoroðeni Sin Božji, hoteæi nas uèiniti dionicima svoga
božanstva, uzeo je našu narav da bi, postavši èovjekom, ljude uèinio bogovima´“
(br.460). Apostol Ivan izrièe neobiènu tvrdnju: „Od punine njegove svi mi primismo“.
Tko nad ovom rijeèju ne ostaje zaèuðen i u drhtaju, vjerojatno je nikada nije niti
spoznao. Svi naši božiæni uresi imaju smisla samo onda kada su zbiljski znak našega
sjedinjenja s Djetetom.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
3
Provincijalova uvodna rijeè
Svetkovina uèovjeèenja Boga obrazlaže najdublju èovjekovu èežnju i jamèi da
naša nada nije isprazna. Bogoèovjek jest njezino pokriæe. Tko sebe ne pronaðe u
otajstvu Krista taj se predaje najrazlièitijim ispraznostima. Postaje uznikom posjeda,
užitka, ugleda, moæi i konaèno smrti. Plemenite duhovne èežnje èovjeka pretvaraju se u
površni konzumizam koji ga gura u tamu beznaða. To plodi pustinjom srca i
besmislom životna.
Bogoslužje Crkve u Božiænom vremenu sjajno izrièe dostojanstvo èovjeka.
Otkriva nam Stvoriteljev naum sa svakim od nas. U biblijskim èitanjima, nadasve u
proslovu Evanðelja po Ivanu, slušamo i u molitvenom bogoslužju Crkve proglašavamo
poruku koja našemu postojanju otkriva ono što veæ poèetno jesmo. Otajstvo Božiæa
ukrjepljuje naš korak prema onom najboljem što možemo postati. Koje li radosti u
ljudskom srcu kada ga dotakne rijeè: „Od punine njegove svi mi primismo“? Velièina i
èudesnost ljudskoga biæa tu dotièe svoj vrh. Nadahnuta tom istinom, Crkva u svom
bogoslužju moli: „Gospodine, obnovi u nama božanski život ponovnim slavljenjem
roðenja tvoga Sina…“ (Božiæ, poprièesna). Tko bi se od nas usudio, svojom hrabrošæu,
moliti: „… po ovoj svetoj razmjeni darova obnovi nas na sliku Isusa Krista u kojem je
naša ljudska narav sjedinjena s tvojim božanstvom“ (Zornica - darovna). Ipak, u
dubokom strahopoštovanju, to smijemo izreæi jer nam bogoslužje Crkve ovu èežnju
budi i tvrdnju u usta stavlja. Isto otajstvo još snažnije i poetiènije izrièe III. božiæno
predslovlje: „U njemu danas zablista otajstvena razmjena spasenja: tvoja se vjeèna rijeè
rodila kao smrtan èovjek, a mi, smrtni ljudi, zauvijek smo poèašæeni, jer u Kristu
primamo božanski život.“
U svom bogoslužju, Crkva danas živi spomen i uprisutnjuje èin Djevièina roðenja,
koji se zbio. Na taj naèin svaki istinskih vjernik postaje dionikom bogoèovještva Sina
vjeènoga Oca. Lijepo zbori papa Leon Veliki: „Sve ono što je Sin Božji èinio i nauèavao
zato da pomiri svijet, ne poznajemo samo po izvješæima o èinima koji su se zbili u
prošlosti, veæ snaga tih sadašnjih èina ima i na nas uèinak.“ Spomen-èin Božiæa ima na
nas preporodni uèinak. Hrani, usmjerava i oblikuje krsni novoporod. Stoga
svetkovanje Božiæa na izvrstan naèin opijeva naše dostojanstvo; odnosno Božji naum s
èovjekovim životom koji nije tek samo neka daleka buduænost. To je dogaðaj koji se
zbiva veæ ovdje i sada; ovdje i sada postajemo dionicima Božje zbiljnosti.
Draga braæo, u dubokoj poniznosti, ohrabreni molitvom Crkve smijemo moliti:
„Spasiteljev roðendan poèetak je našeg božanskog preporoðenja“ (Poprièesna). To je
èudesna rijeè koja izvrsno izrièe našu èovjeènost. To je razlog naše radosti koju iznovice
spoznajemo, živimo i naviještamo.
Svakome bratu u našoj Provinciji, svakome èovjeku dobre volje, želim uzviknuti:
Blagoslovljen ti poèetak tvoga božanskoga preporoda! Neka ta istina ukrijepi tvoj
korak u novoj godini.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
4
Iz Generalne kurije
NOSITELJI DOBRIH VIJESTI
Draga braæo i sestre:
“Javljam vam Dobru vijest koja æe biti od
velike radosti za cijeli narod” (usp. Lk 2,10).
Rijeè, koja je od poèetka bila kod Oca, koja je
bila Bog (usp. Iv1,1), “u punini vremena” (Gal
4,4) postala je Emanuel, Bog s nama (usp. Mt
1,23). To je Evanðelje Božje “ljudima dobre
volje” svih vremena (usp. Lk 2,14). To je Dobra
vijest koja je promijenila povijest èovjeèanstva:
“Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje
veliku; one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja” (Iz 9,1), i koja mijenja
povijest svih onih koji je prihvaæaju (usp. Iv
1,12).
Božiæ je. Došao je èas da svuèemo haljinu
tugovanja i žalosti (usp. Bar 5,1). “Velika nam
djela Gospodin uèini: opet smo radosni!”
(Ps126,3). Èovjeèanstvo je strpljivo išèekivalo
dragocjeni plod zemlje (usp. Jak 5,7), napokon
se “pojavila milost Božja, spasiteljica svih
ljudi” (Tit 2,11). Božiæ je! Bog dolazi da ostane
s nama: “Radujte se uvijek! Ponavljam: radujte se!” (Fil 4,4). Božiæ nas podsjeæa da nismo
sami, da Bog koraèa s nama na putovima svijeta. Ta prisutnost je razlog velike radosti (usp.
Mt 28, 89), temelj sigurne nade za one koji prihvaæaju dobru vijest s ispravnom vjerom i
koji ju uprisutnjuju u svoj život po savršenoj ljubavi (usp. MRas).
Božiæ nas takoðer podsjeæa na potrebu da budemo nositelji Dobre vijesti, blizima i
dalekima (usp. Ef 2,17), onima koje osjeæamo blizima i onima koje smatramo dalekima.
Tko je susreo Krista, ne može se odreæi toga da se obrati u navjestitelja Istine, kako je
uèinila Samarijanka (usp. Iv 4,2829). Tko je otkrio Krista, kao blago svoga života, ne može
ne priopæavati drugima to otkriæe, kao žena koja je našla izgubljenu drahmu (usp. Lk
15,8sl.). Kao što pastiri koji su susreli Krista ne mogu èiniti drugo nego priopæiti tu dobru
radosnu vijest (usp. Lk 2,16ss). I to s radošæu – kao pastiri (usp. Lk 2,20), bez stanke – kao
uèenici iz Emausa (usp. Lk 24,33), odvažno – kao prvi uèenici (usp. Dj 5,22sl.), i kreativno –
kako su to èinili naši veliki misionari kroz 800 godina naše povijesti. Radost koju raða to
otkriæe (usp. Mt 13,44), rijeè koja gori u srcu zaljubljenika u Gospodina (usp. Lk 24,32),
iskustvo onoga koji se osjeæa pomilovanim od pogleda ljubavi Gospodinove (usp. Mk
10,21), pokreæu noge da se “iziðe” i poðe u susret drugomu, prolazeæi kroz sve oblike
kulturalnih, društvenih i religioznih prepreka. Misionarski žar je najbolja provjera da se
sazna jesmo li doista susreli Krista.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
5
Iz Generalne kurije
“Jao meni ako ne naviještam Evanðelje”
“Da Crkva može naviještati Evanðelje, za nju je to zapravo milost i njezino poslanje,
njezina najdublja raspoznajna crta” (EN 14). Imajuæi na umu da ima mnogo krštenih koji
su malo evangelizirani, žalosnu stvarnost mnogih kršæana koji su to samo imenom, i da,
nakon 2000 godina, postoje mnogi koji ne poznaju Krista, nužno je ponovno bez straha
potvrditi hitnost i potrebu nove evangelizacije (usp. VD 96).
U ovim vremenima Crkva treba novi misionarski zanos (usp. RMis 30sl.); treba se
pustiti da je prožme žar apostolskoga propovijedanja (usp. NMI 40), da vedrom
odvažnošæu donese Krista onomu tko ga još ne poznaje (missione ad gentes), i da u novim
pustinjama svijeta uèini razumljivom rijeè vjere koja nas je preporodila za život (missione
inter gentes). Na poèetku treæega tisuæljeæa, Crkva treba obnoviti zanos u prenošenju vjere,
u naviještanju i prenošenju Evanðelja, “snage Božje na spasenje svakomu tko vjeruje”
(Rim 1,16), i koje se u konaènici poistovjeæuje s osobom Isusa Krista (usp. 1 Kor 1,24). Duh
nam daje pareziju (odvažnost, slobodu govora) za taj navještaj (usp. Dj 4,13. 20. 29. 31; 5,
29. 40.42).
Zbog svega toga, želimo li “saèuvati svježinu, poletnost i snagu za naviještanje
Evanðelja” (EN 15), mi, uèenici Isusovi osjeæamo potrebu obraæenja, da se dopustimo
evangelizirati kako bismo mogli evangelizirati, kao što je mnogo puta reèeno u dvorani
Sinode, za vrijeme XIII. Skupštine Sinode o novoj evangelizaciji za prenošenje vjere (koja je
bila u Vatikanu od 7. do 28. 10. 2012.). Naime, samo tako, živeæi na obnovljeni naèin
vlastitu zajednièarsku svijest vjere i ponovno pronalazeæi polet za prenošenje vjere, moæi
æemo naviještati Dobru vijest u novim kulturalnim situacijama koje su se stvorile u
posljednjim desetljeæima. Navještaj i svjedoèenje idu zajedno.
Osim toga, kako je i Sinoda ispovjedila, Bog nije samo odsutan u životu društva,
nego takoðer i u životu samih crkvenih zajednica; i sekularizam, ravnodušnost i
relativizam unišli su u središte života mnogih krštenih, sveæenika i posveæenih, tako da
takvi stavovi i ponašanja nisu samo izvanjska prijetnja, veæ svakidašnji konflikt. Stoga je
nova evangelizacija prije svega poziv i pitanje koje Crkva postavlja samoj sebi, da u svim
krštenicima ojaèa vjeru u Krista, zalažuæi se da budu izazovni u ovom novom kulturalnom
kontekstu u kojemu je Crkva pozvana živjeti svoju vjeru i prenositi je. Rijeè je o tome,
dakle, da se nanovo oživi vjera koja je izložena riziku da se ugasi u kontekstima koji prijeèe
njezino osobno ukorijenjenje, njezinu socijalnu prisutnost, jasnoæu njezinih sadržaja i
njezinih konkretnih plodova, prvo u nama da bismo je poslije oživjeli u drugima. Poziv na
evangelizaciju prevodi se u poziv na obraæenje. Pozvani smo evangelizirati, naša je obveza
pobijediti strah vjerom, malodušnost nadom, ravnodušnost ljubavlju.
Tomu odluèno smjera nova evangelizacija. Ona se treba usmjeriti, na prvom mjestu,
prema svim krštenicima, svi je trebaju, takoðer i mi posveæeni, da bismo ponovno otkrili
razloge naše vjere i da bismo bili evangelizirani kako bismo mogli evangelizirati. Nova
evangelizacija je takoðer upravljena onima koji su napustili svoju vjeru i zbog razlièitih
razloga udaljili se od Crkve. Napokon, nova evangelizacija se usmjerava prema onima koji
žele vjerovati i traže puni smisao svoga života. Svi ovi, vjernici, udaljeni, oni koji žele
vjerovati, traže osobe koje su u stanju, svjedoèenjem života još prije negoli rijeèju,
priopæavati radost susreta s Kristom. Kao što je reèeno na Sinodi, ne postoji muškarac ili
žena koji se u svom životu, kao žena Samarijanka, ne bi našli blizu nekog zdenca s
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
6
Iz Generalne kurije
praznom posudom, s nadom da æe susresti Onoga koji može dati puni smisao postojanju.
Kao Isus na zdencu Siharu, osobito mi fratri puka, trebamo osjeæati potrebu da sjednemo
zajedno s muškarcima i ženama našega vremena da uprisutnimo Gospodina u njihov
život, tako da ga mogu susresti, jer je samo on voda koja daje istiniti i vjeèni život (usp. Iv
4,542).
“Ljubav nas Kristova obuzima”
Naš Red, zajedno s drugim redovima i institutima posveæenoga života, imao je
važnu ulogu u prenošenju vjere blizima, po puèkim misijama i redovitoj evangelizaciji, i
dalekima, po misijama ad gentes. Prihvaæajuæi poziv koji nam dolazi od Crkve, polazeæi od
našega iskustva i s kreativnošæu koja nas je uvijek oznaèivala, ne možemo prestati
suraðivati u zadaæi nove evangelizacije. S naše strane to zahtijeva: živjeti radikalno i
radosno naš franjevaèki identitet; živjeti život koji pokazuje apsolutni primat Boga i koji,
po bratskom životu u malenosti, izražava humanizirajuæu snagu Evanðelja; imati punu
raspoloživost da se dostignu zemljopisne, društvene i kulturalne granice evangelizacije i
da se, na taj naèin, smjestimo u nove areopage poslanja (usp. VC 9699); ostvarivati
zalaganje za oèuvanje stvorenoga, izgraðivanje mira i promicanje pravde, osobito u obrani
prava onih koji trpe zbog situacija iskljuèivanja u našim društvima. Jednom rijeèju,
franjevaèki život, potpuno evanðeoski, evangeliziran i evangelizatorski, u tijesnoj surad
nji s pastirima i u tijesnoj suradnji s laicima, i vjeran našoj vlastitoj karizmi, pružit æe
veoma znaèajan doprinos novoj evangelizaciji.
Vjerni pozivu Drugog vatikanskog sabora, želimo saèuvati živom sposobnost da
istražujemo znakove vremena i tumaèiti ih u svjetlu Evanðelja (usp. GS 4). Kao sljedbenici
Siromaška, želimo u svakom trenutku oèuvati pogled pun simpatije za naš svijet koji Bog
ljubi (Iv 3,16). Ne može biti mjesta za pesimizam u srcima i u pametima onih koji se
osjeæaju pozvanima živjeti Evanðelje, slijedeæi stope Kristove. U isto vrijeme, želimo živjeti
u stalnom evanðeoskom razluèivanju (usp. 1 Sol 5,21) da “razlikujemo ono što dolazi od
Duha i ono što mu je protivno” (VC 73). To æe nam pomoæi da otkrijemo kako, unatoè
mnogim teškoæama koje sadašnji trenutak predstavlja u prenošenju vjere zbog
dominantnog sekularizma i rastuæe ravnodušnosti i relativizma, ovaj povijesni trenutak
koji živimo ipak pruža takoðer velike prigode za navještaj Dobre vijesti i nuka nas da, s
novim žarom, novim metodama i novim izrièajima, odgovorimo izazovu nove
evangelizacije.
Novi žar. Novi žar zahtijeva osobno obraæenje, neprestano obnavljati strastvenost za
Krista, za istinu i za Evanðelje. Novi žar propitkuje i èini da se pitamo gdje je naše srce, tko
nastavlja biti “prva ljubav” u životu svih dana, da li su naši životi ujedinjeni oko Krista ili
su razlomljeni i razdijeljeni, da li smo usredotoèeni na jedino bitno ili smo rastreseni od
tolikih stvari koje, premda i dobre, nisu najvažnije. Novi žar interpelira naš svakidašnji
život i stil istoga. Nova evangelizacija se sastoji u tome da ne rijetko rastresenom i
zbunjenom srcu i umu muškaraca i žena našega vremena, i osobito samima sebi, nanovo
predložimo ljepotu i trajnu novost susreta s Kristom. Da bismo oèuvali žar ili ga ponovno
zapalili, nužno je kontemplirati lice Isusa Krista, uniæi u misterij njegova postojanja,
zadržati uvijek srce okrenuto Gospodinu (usp. NPr 22,19).
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
7
Iz Generalne kurije
Nove metode. To iziskuje pastoralno obraæenje, obnovu metode evangelizacije.
Nove metode trebaju se pozabaviti s upotrebom novih sredstava društvenoga
priopæivanja, koja su pozvana olakšati prenošenje vjere, osobito svijetu mladih u traženju
punog smisla njihova života, mladih koji u svojim srcima nose duboke težnje za
autentiènošæu, istinom, slobodom, velikodušnošæu, i na njih odgovor može biti samo
Krist, koji je u stanju zadovoljiti ih. Trebamo pridržati osobitu pozornost svijetu
društvenih komunikacija, podruèju na kojemu se prepliæu toliki životi, tolika pitanja i
sumnje. Nove metode imaju takoðer zajednièkoga sa sadržajima. S druge strane, danas je
u mnogim prigodama nužan prvi navještaj, kerigma. Taj æe navještaj u mnogim
sluèajevima biti od ti prema ti, i trebat æe uvijek biti praæen pravim svjedoèanstvom
kršæanskoga života.
Novi izrièaji. To ukljuèuje strukturalno obraæenje. Postoje strukture koje, umjesto da
olakšavaju prenošenje vjere, èine ga težim. Tu se, još jednom, nalaže jasnoæa i kreativnost.
U tom kontekstu nužno je takoðer osloboditi krletku naèina govora koji èesto èini
nerazumljivom Dobru vijest koju želimo prenositi. Ako želimo dostiæi, napose mlade,
nužno je uniæi u kulturu naèina govora digitalnog zajedništva, ne zaboravljajuæi nikada da
postoji jedan svima razumljiv govor, i kojega se ne može zamijeniti nijednim drugim, a taj
je svjedoèenje i svetost. Novi izrièaji obvezuju nas takoðer da stvaramo nove zdence, gdje
æe naši suvremenici moæi utažiti svoju žeð za puninom i gdje, polazeæi od iskustva pustinje
(Benedikt XVI., za vrijeme svoje homilije u prigodi otvaranja Godine vjere, govorio je o
“duhovnom opustošenju”), mogu ponovno otkriti radost vjerovanja. S Crkvom zapažamo
potrebu da uoèimo i zamislimo nova pomagala i nove rijeèi te uèinimo razumljivim
navještaj Dobre vijesti, takoðer i u novim pustinjama svijeta. Molitveno èitanje Rijeèi
pomoæi æe nam da susretnemo te nove zdence gdje bi se naši suvremenici mogli susresti s
Isusom.
«Povjerovao sam, zato sam govorio»
Novu evangelizaciju, upravo stoga što svoje središte ima u Kristu i nije rijeè toliko o
strategiji, nego da se dadne kvaliteta našemu svjedoèenju, treba tijesno povezati s vjerom. I
to ne s nekom apstraktnom vjerom, vjerom pojmova, kako bi rekao kardinal Newman,
nego vjerom saèinjenom od iskustva, živom vjerom, slavljenom i ispovijedanom, kako od
nas traži papa Benedikt u Porta Fidei; vjera koja kao svoj temelj ima susret s jednim
dogaðajem, s jednom osobom, osobom Isusa, koji daje novo obzorje životu i time
odluèujuæi pravac (usp. Deus caritas est 1). Vjera koja bi bila, prije svega, osobno prianjanje
uz Krista, povjerenje u njega bez pukotina (usp. HvBo1sl.).
Franjini životopisci definiraju ga kao novog evanðelistu, koga je Bog poslao da
probudi srce muška raca i žena svoga vremena za istinski osjeæaj prisutnosti i djelovanja
Božjega u njihovim životima. Ono što je uèinio Siromašak, bilo je to da je zapoèeo novu
evangelizaciju društva i kulture svoga vremena. Njegova novost nije se sastojala toliko u
propovijedanju Evanðelja – to su èinili takoðer mnogi drugi – veæ u novoj aktualizaciji
Evanðelja, sa strastvenim zalaganjem i kreativnim utjelovljivanjem, a sve je to bilo
omoguæeno njegovom granitnom vjerom u Ono ga koga je ispovijedao kao SVE svoga
života (usp. HvBo, 4).
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
8
Iz Generalne kurije
Draga braæo i sestre, nakon više od dvadeset stoljeæa Crkva nas podsjeæa na
zapovijed Gospodinovu: “Poðite po svem svijetu, propovijedajte evanðelje svemu
stvorenju” (Mk 16,15). Nema vremena za gubljenje. Zanos za Krista i suosjeæanje s
èovjeèanstvom, a taj zanos treba zapaliti naša srca, ne dopuštaju nam da uljuljkavamo
umore. Èas je da krenemo, spremni da nadiðemo svaku vrstu zapreka, dobro opremljeni
ispravnom vjerom, sigurnom nadom i savršenom ljubavlju.
Božiæ je!
Božiæ je! Draga braæo i sestre. Nasljedujuæi primjer pastira, Samarijanke i mnogih
drugih, krenimo da izvodimo današnje muškarce i žene iz pustinje, prema zdencima žive
vode, prema Kristu koji nam daje život i to život u izobilju.
Sretan Božiæ svima, s nadom da se Krist rodi u našim srcima da bismo ga nosili
drugima.
Rim, 8. prosinca, Svetkovina Bezgrješne, 2012.
Vaš brat, ministar i sluga.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
9
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
Poruka Božjem narodu
Draga braæo i sestre,
“Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista” (Rim 1, 7). Mi
biskupi iz èitavoga svijeta, okupljeni na poziv Rimskog biskupa pape Benedikta XVI. da
razmišljamo o “novoj evangelizaciji za prenošenje kršæanske vjere”, prije nego æemo se
vratiti svojim krajevnim Crkvama, želimo se obratiti svima vama, da bismo podržali i
usmjerili služenje evanðelju u raznim sredinama u kojima se Crkva danas nalazi i daje
svoje svjedoèanstvo.
1. Poput Samarijanke na zdencu
Neka nam u tome bude vodilja jedan tekst iz Evanðelja: rijeè je o Isusovu susretu sa
Samarijankom (usp. Iv 4, 5-42). Nema muškarca ili žene koji se u svom životu nije jednom
našao, poput te žene Samarijanke, praznog krèaga pored zdenca, u nadi da æe naæi
ispunjenje najdublje želje svog srca, koje je jedino kadro dati puni smisao životu. Danas se
èovjeku nudi mnogo zdenaca da u njih zagrabi i utaži svoju žeð, ali ih treba znati
razlikovati kako bi se izbjeglo oneèišæene vode. Moramo svoje traženje pravilno usmjeriti,
kako ne bismo postali žrtvom razoèaranja, koje može biti pogubno po nas.
Poput Isusa na zdencu Sihar, i Crkva se osjeæa dužnom sjesti uz muškarce i žene ovog
doba. Ona želi uprisutniti Gospodina u njihovu životu tako da ga mogu susresti, jer je
jedino njegov Duh voda koja daje pravi i vjeèni život. Jedino je Isus kadar duboko
proniknuti naše srce i otkriti nam istinu o nama: “kazao mi je sve što sam poèinila”,
priznaje žena svojim sugraðanima. A ta rijeè navještaja, s kojom ruku pod ruku ide pitanje
koje otvara vjeri: “Da to nije Krist?”, pokazuje kako svaki onaj koji je primio novi život iz
susreta s Isusom, ne može a da i sam ne postane navjestitelj istine i nade za druge.
Obraæena grešnica postaje glasnicom spasenja i dovodi Isusu èitav grad. S prihvaæanja
svjedoèanstva ljudi æe prijeæi na osobno iskustvo susreta: “Sada više ne vjerujemo zbog
tvoga kazivanja; ta sami smo èuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta”.
2. Nova evangelizacija
Voditi muškarce i žene našeg doba Isusu, susretu s njime, prijeka je potreba koja je
prisutna u svim krajevima svijeta, onima drevne i onima nedavne evangelizacije. Posvuda
se, naime, osjeæa potreba ponovno oživjeti vjeru kojoj prijeti opasnost da potamni u
kulturnim okruženjima koja prijeèe njezino ukorjenjivanje u životu ljudi i njezinu
prisutnost u društvu, jasnoæu njezinih sadržaja i odgovarajuæe plodove.
Nije rijeè o tome da se sve poèinje ispoèetka, veæ o tome da se prikljuèimo
višestoljetnom naviještanju evanðelja s istom onom apostolskom odvažnošæu svetoga
Pavla, koji je išao èak tako daleko da je rekao: “jao meni ako evanðelja ne navješæujem” (1
Kor 9, 16). Tijekom èitave povijesti, koja seže od prvih stoljeæa kršæanske ere do danas,
evanðelje je izgraðivalo zajednice vjernika u svim dijelovima svijeta. Bile one male ili
velike, te su zajednice plod predanosti naraštajâ Isusovih svjedoka – misionara i brojnih
muèenika – kojih se sa zahvalnošæu sjeæamo.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
10
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
Društvene, kulturno-ekonomske, politièke i vjerske promjene pozivaju nas na nešto
novo: živjeti na obnovljeni naèin naše zajednièko iskustvo vjere i navještaja, putem
evangelizacije koja je “nova u svom žaru, metodama i izrazima” (Ivan Pavao II., Govor na
XIX. skupštini CELAM-a, Port-au-Prince, 9. ožujka 1983., br. 3), kao što je rekao Ivan Pavao
II. Papa Benedikt XVI. je pak podsjetio da je ona upravljena “u prvom redu onima koji su
se, iako kršteni, udaljili od Crkve i žive kao da nisu kršæani […], da bi se tim osobama
pomoglo ponovno susresti Gospodina, koji jedini ispunjava naš život dubokim smislom i
mirom; i da bi se potpomoglo ponovno otkrivanje vjere, izvora milosti koji donosi radost i
nadu u živote ljudi, obitelji i društva” (Benedikt XVI., Homilija na euharistijskom slavlju
prigodom sveèanog otvorenja XIII. opæe redovne Biskupske sinode, Rim, 7. listopada
2012.).
3. Osobni susret s Isusom Kristom u Crkvi
Prije nego nešto kažemo o oblicima koje mora poprimiti ta nova evangelizacija,
osjeæamo potrebu da vam, s dubokim uvjerenjem, poruèimo kako je za vjeru od presudne
važnosti odnos koji se uspostavlja s Isusovom osobom, koji preuzima inicijativu u tome
susretu. Djelo nove evangelizacije se sastoji u tome da se, nerijetko smetenom i zbunjenom,
srcu i umu muškaraca i žena našega doba, a prije svega nama samima, ponovno predstavi
ljepotu i neprolaznu novost susreta s Kristom. Sve vas pozivamo da promatrate lice
Gospodina Isusa Krista, da uðete u otajstvo njegova života, darovanog za nas na križu,
ponovno potvrðena u njegovu uskrsnuæu od mrtvih kao dar od Oca i objavljena nama po
Duhu Svetom. U Isusovoj se osobi otkriva otajstvo ljubavi Boga Oca prema èitavoj ljudskoj
obitelji. On nas nije htio prepustiti na milost i nemilost našoj lažnoj autonomiji, veæ nas je
pomirio sa sobom u novom savezu ljubavi.
Crkva je prostor koji Krist nudi u povijesti gdje ga možemo susresti, jer joj je on
povjerio svoju rijeè, krst po kojem postajemo djeca Božja, svoje Tijelo i svoju Krv, milost
opraštanja grijeha, osobito u sakramentu pomirenja, iskustvo zajedništva koje je odraz
otajstva samog Presvetog Trojstva, snagu Duha Svetoga koji raða ljubav prema svima.
Moramo stvoriti gostoljubive zajednice u kojima æe svi marginalizirani naæi svoj
dom, konkretna iskustva zajedništva koja æe neodoljivom snagom ljubavi – “Vidi kako se
ljube!” (Tertulijan, Apologija, 39, 7) – privuæi razoèarani pogled suvremenog èovjeèanstva.
Ljepota vjere mora posebno blistati u bogoslužnim èinima, a nadasve u nedjeljnoj
euharistiji. Upravo se u liturgijskim slavljima Crkva, naime, pokazuje kao Božje djelo i
otkriva, u rijeèima i gestama, znaèenje evanðelja.
Na nama je uèiniti danas iskustvo Crkve stvarno dostupnim, umnožiti zdence na
kojima su žedni muškarci i žene pozvani susresti Isusa, pružati oaze u pustinjama života.
To je zadaæa kršæanskih zajednica i, u njima, svakog Gospodinova uèenika pojedinaèno:
svakome je povjereno nezamjenjivo svjedoèanstvo, kako bi evanðelje moglo uæi u život
sviju. To zahtijeva od nas svetost života.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
11
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
4. Prigode za susret s Isusom i slušanje Svetog pisma
Netko æe se zapitati kako sve to ostvariti. Ne trebamo izmišljati nove strategije,
gotovo kao da bi evanðelje bilo proizvod koji treba plasirati na tržište religija, veæ trebamo
ponovno otkriti naèine na koje je Isus pristupao osobama i pozivao ih, da bismo te iste
naèine primijenili u današnjim okolnostima.
Sjetimo se primjerice kako je Isus Petra, Andriju, Jakova i Ivana pozvao usred posla,
kako je Zakeja puka radoznalost dovela do topline zajednièkog stola s Uèiteljem, kako ga je
rimski satnik tražio da ozdravi njemu dragu osobu, kako ga je slijepac od roðenja nazvao
osloboditeljem od njegove marginaliziranosti, kako su Marta i Marija za gostoljubivost
svoga doma i srca bile nagraðene njegovom prisutnošæu. Listajuæi stranice Evanðeljâ i
dijelove Svetog pisma u kojima su opisana misijska iskustva apostolâ u ranoj Crkvi,
možemo otkriti razne naèine i okolnosti u kojima su se životi ljudi otvorili Kristovoj
prisutnosti.
Èesto èitanje Svetog pisma, prosvijetljeno crkvenom tradicijom koja nam ga je
predala i koja je njegov autentièni tumaè, nije samo nužno za upoznavanje samog sadržaja
evanðelja, to jest Isusove osobe u kontekstu povijesti spasenja, nego pomaže takoðer
otkriti prigode za susret s njim kao i evanðeoske pristupe ukorijenjene u temeljne
dimenzije èovjekova života: obitelj, rad, prijateljstvo, razne vrste siromaštva i životnih
kušnji, i drugo.
5. Evangelizirati sebe same i biti spreman na obraæenje
Ne bismo, meðutim, nikada smjeli smatrati da je nova evangelizacija nešto što se ne
tièe nas osobno. Ovih su dana biskupi u više navrata digli svoj glas da podsjete da Crkva,
da bi mogla evangelizirati svijet, mora prije svega ona sama slušati Božju rijeè. Poziv na
evangelizaciju se pretvara u poziv na obraæenje.
Iskreno osjeæamo da se prije svega mi sami moramo obratiti Kristovoj snazi, koji
jedini može sve uèiniti novo, prije svega naše siromašne živote. Moramo s poniznošæu
prepoznati da se siromaštva i slabosti Isusovih uèenika, navlastito njegovih službenika,
teško odražavaju na vjerodostojnost te misije. Sigurno da smo svjesni – u prvom redu mi
biskupi – da neæemo nikada moæi biti na visini svoga poziva kojim nas Gospodin poziva i
poslanja da naviještamo njegovo evanðelje svim narodima. Svjesni samo da moramo
ponizno priznati svoju ranjivost u ranama povijesti i moramo bez oklijevanja priznati naše
osobne grijehe. Uvjereni smo, meðutim, da Duh Gospodnji može svojom snagom obnoviti
svoju Crkvu i uèiniti njezine halje blistavima i sjajnima, samo ako dopustimo da nas on
oblikuje. Pokazuju to životi svetaca, pa stoga njihov život i njihov spomen predstavljaju
povlašteno oruðe nove evangelizacije.
Kada bi ta obnova ovisila iskljuèivo o nama, tada bi postojali ozbiljni razlozi za
sumnju u njezin uspjeh. Ali obraæenje u Crkvi, kao i evangelizacija, nema za glavne aktere
nas siromašne ljude, veæ samog Duha Gospodinova. Tu se krije naša snaga i naša sigurnost
da zlo neæe nikada imati posljednju rijeè, ni u Crkvi ni u povijesti: “Neka se ne uznemiruje
vaše srce i neka se ne straši”, rekao je Isus svojim uèenicima (Iv 14, 27).
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
12
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
Djelo nove evangelizacije poèiva na tom ozbiljnom uvjerenju. Mi se uzdamo u
nadahnuæe i snagu Duha Svetoga, koji æe nas pouèiti što nam je reæi i što èiniti i u najtežim
trenucima. Naša je dužnost, stoga, strah pobijediti vjerom, poniženje nadom,
ravnodušnost ljubavlju.
6. Otkriti nove moguænosti za evangelizaciju u današnjem svijetu
Ta ozbiljna hrabrost utjeèe takoðer na naèin na koji gledamo na današnji svijet. Ne
damo se zastrašiti okolnostima vremena u kojima živimo. Naš je svijet pun proturjeèja i
izazova, ali je i nadalje Božje stvorenje. Svijet je ranjen zlom, ali Bog ga još uvijek ljubi. To je
njegovo polje u kojem se Božju rijeè može ponovno sijati tako da može ponovno uroditi
plodom.
Nema mjesta pesimizmu u glavama i srcima onih koji znaju da je njihov Gospodin
pobijedio smrt i da njegov Duh snažno djeluje u povijesti. Pristupamo tome svijetu s
poniznošæu, ali takoðer sa odluènošæu koju pruža sigurnost da æe istina na kraju pobijediti.
Želimo vidjeti u svijetu Božji poziv da svjedoèimo njegovo ime. Naša je Crkva živa i s
izazovima koje donosi povijest suoèava se hrabrošæu vjere i svjedoèenjem brojnih svojih
sinova i kæeri.
Znamo da u svijetu moramo voditi tešku borbu protiv “Vrhovništava, protiv Vlasti”,
“protiv zlih duhova” (Ef 6, 12). Ne krijemo probleme koje ti izazovi nameæu, ali nas oni ne
plaše. To vrijedi nadasve za fenomen globalizacije koji za nas mora biti prilika za širenje
prisutnosti evanðelja. Usprkos teškim trpljenjima koje sa sobom nose zbog èega selioce
prigrljujemo kao svoju braæu, migracije su jednako tako, kao što su to bile i nekoæ, prigode
za širenje vjere i zajedništva u svojim razlièitim oblicima. Sekularizacija, ali takoðer kriza
izazvana hegemonijom politike i države, traže od Crkve da premisli vlastitu prisutnost u
društvu, nipošto se nje ne odrièuæi. Mnogi i uvijek novi oblici siromaštva otvaraju nove
moguænosti za karitativnu službu: naviještanje evanðelja obavezuje Crkvu da bude sa
siromašnima i, poput Isusa, preuzme na sebe teret njihovih trpljenja. I u najžešæim
oblicima ateizma i agnosticizma osjeæamo da možemo prepoznati – premda u
proturjeènim oblicima – ne prazninu, veæ èežnju, oèekivanje koje oèekuje jedan primjeren
odgovor.
U suoèavanju s pitanjima koje prevladavajuæe kulture postavljaju vjeri i Crkvi
obnavljamo svoje pouzdanje u Gospodina, uvjereni da je i u tim kontekstima evanðelje
svjetlonoša i da može ozdraviti svaku èovjekovu slabost. Nismo mi ti koji vodimo djelo
evangelizacije, veæ je to Bog, kao što nas je to podsjetio Papa: “Prava rijeè, prava inicijativa,
pravo djelovanje dolazi od Boga i tek kada smo ukljuèeni u tu Božju inicijativu, tek kada
ponizno molimo tu Božju inicijativu, možemo i mi postati – s njim i u njemu –
vjerovjesnici” (Benedikt XVI., Meditacija na prvom opæem zasjedanju XIII. opæe redovne
Biskupske sinode, Rim, 8. listopada 2012.).
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
13
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
7. Evangelizacija, obitelj i posveæeni život
Još od prve evangelizacije prenošenje vjere s koljena na koljeno našlo je svoje
prirodno okruženje u obitelji gdje žene igraju posebnu ulogu, èime se nipošto ne želi
umanjiti lik i odgovornost oca. Brigom koju svaka obitelj posveæuje rastu svojih mlaðih
èlanova, djeci se usaðuju u srce znakovi vjere, prenose im se osnovne istine, pouèava ih se
molitvi, svjedoèe im se plodovi ljubavi. Unatoè razlièitosti zemljopisnih, kulturnih i
društvenih situacija iz kojih dolaze, svi biskupi na Sinodi su iznova potvrdili tu bitnu
ulogu obitelji u prenošenju vjere. Nova je evangelizacija nezamisliva bez svijesti o
posebnoj odgovornosti prema naviještanju evanðelja obiteljima i pružanju potpore
obiteljima u odgojnoj zadaæi.
Ne zanemarujemo èinjenicu da je današnja obitelj, koja poèiva na braku muškarca i
žene, po kojem postaju “jedno tijelo” (Mt 19, 6) otvoreno životu, posvuda pogoðena
krizom. Okružena je modelima života koji je kažnjavaju i zapostavljena od politikâ onog
društva èija je takoðer osnovna stanica. Ni same crkvene zajednice ne poštuju uvijek
njezine ritmove i ne podupiru je u njezinim zadaæama. Upravo nas to, meðutim, potièe da
ustvrdimo kako moramo posebnu brigu posvetiti obitelji i njezinu poslanju u društvu i
Crkvi, razvijajuæi posebne projekte praæenja osoba prije i nakon ženidbe. Želimo takoðer
izraziti svoju zahvalnost brojnim kršæanskim parovima i obiteljima koji svojim
svjedoèanstvom pokazuju svijetu iskustvo zajedništva i služenja koje je sjeme društva u
kojem æe biti više bratstva, ljubavi i mira.
Sjetili smo se i onih èije obiteljske situacije i suživot ne odražavaju onu slika jedinstva
i ljubavi za cijeli život koje nam je Gospodin povjerio. Ima parova koji žive zajedno a da
nisu vezani sakramentom ženidbe. Sve je više neredovitih obiteljskih situacija nastalih
nakon raspada prethodnih brakova. Te se negativne situacije negativno odražavaju
takoðer na vjeru djece. Svima njima želimo poruèiti da Bog u svojoj ljubavi ne napušta
nikoga, da ih i Crkva takoðer ljubi, da Crkva sve prima raširenih ruku, da oni ostaju i dalje
udovi Crkve premda ne mogu primiti sakramentalno odrješenje i euharistiju. Neka naše
katolièke zajednice budu gostoljubive prema svima onima koji žive u takvim situacijama i
neka podupiru one koji su na putu obraæenja i pomirenja.
Obiteljski je život prvo mjesto u kojem se evanðelje susreæe s obiènim životom i
pokazuje svoju sposobnost da preobrazi temeljne uvjete postojanja u obzor ljubavi. No za
svjedoèenje Crkve nije ništa manje važno pokazati kako ovozemno postojanje ima
ispunjenje koje nadilazi ljudsku povijest i proteže se k vjeènom zajedništvu s Bogom. Isus
se Samarijanki ne predstavlja tek kao onaj koji daje život, nego kao onaj koji daje “život
vjeèni” (Iv 4, 14). Božji dar, koji vjera uprisutnjuje, nije jednostavno obeæanje boljih uvjeta
na ovome svijetu, veæ navještaj da je posljednji smisao našega života onkraj ovoga svijeta, u
onom punom zajedništvu s Bogom koje išèekujemo na kraju vremena.
Posebni svjedoci tog onozemaljskog obzora smisla ljudskog života u Crkvi i svijetu
su oni koje je Gospodin pozvao na posveæeni život. Upravo zato jer su potpuno posveæene
njemu u vršenju siromaštva, èistoæe i poslušnosti, posveæene su osobe znak buduæeg
svijeta koji relativizira svako dobro ovoga svijeta. Neka s ove Biskupske sinode do te naše
braæe i sestara dopre zahvalnost za njihovu vjernost pozivu Gospodnjem i doprinosu
kojeg su dali i daju crkvenom poslanju. Potièemo ih na nadu u teškim situacijama kroz koje
i oni prolaze u ovim promjenjivim vremenima. Pozivamo ih da se afirmiraju kao svjedoci i
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
14
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
promicatelji nove evangelizacije u raznim podruèjima života veæ prema karizmi svojih
ustanova.
8. Crkvena zajednica i mnogi radnici evangelizacije
Djelo evangelizacije nije zadaæa nekog pojedinca ili skupine u Crkvi, veæ crkvenih
zajednica kao takvih, gdje pojedinac ima pristup svim sredstvima susreta s Isusom: Božjoj
rijeèi, sakramentima, bratskom zajedništvu, karitativnoj službi, misiji.
U tome pogledu se istièe iznad svega uloga župa kao prisutnost Crkve na teritoriju
na kojem ljudi žive, ti “seoski studenci” kako ih je volio nazivati Ivan XXIII., na koje svi
mogu doæi piti i na njima pronaæi svježinu evanðelja. Njihova uloga ostaje nezamjenjiva,
premda promijenjeni uvjeti mogu tražiti bilo oblikovanje manjih zajednica bilo
povezivanje u širem pastoralnom kontekstu. Pozivamo naše župe da tradicionalnoj
pastoralnoj skrbi za Božji narod pridruže nove oblike poslanja koje zahtijeva nova
evangelizacija. Oni moraju prožimati takoðer razne važne izraze puèke pobožnosti.
Služba sveæenika – oca i pastira svog naroda – u župi ostaje i nadalje kljuèna. Biskupi,
sudionici ove Biskupske sinode izražavaju svim prezbiterima zahvalnost i bratsku blizinu
za njihovu tešku zadaæu. Pozivamo ih na tješnje veze dijecezanskog prezbiterija, na sve
snažniji duhovni život, na trajnu formaciju koja æe ih osposobiti da se nose s promjenama.
Zajedno s prezbiterima podupiremo takoðer i ðakone, kao i pastoralno djelovanje
vjerouèitelja kao i mnogih drugih poslužitelja i animatora na polju naviještanja i kateheze,
liturgijskog života, karitativne službe. Moraju se promicati takoðer razni oblici
sudioništva i suodgovornosti vjernika, muškaraca i žena. Za njihovu posveæenost u
mnogim službama u našim zajednicama neæemo im nikada moæi dovoljno zahvaliti. Sve
njih, takoðer, molimo da stave svoju prisutnost i svoju službu u Crkvi u perspektivu nove
evangelizacije, posveæujuæi brigu vlastitoj ljudskoj i kršæanskoj formaciji, poznavanju vjere
i osjetljivosti na današnje kulturne fenomene.
Kada je rijeè o laicima, posebno treba spomenuti razne oblike starih i novih
udruženja kao i crkvene pokrete i nove zajednice. Sve su to izrazi bogatstva darova koje
Duh Sveti daje Crkvi. I tim oblicima života i zauzimanja u Crkvi izražavamo zahvalnost,
potièuæi ih na vjernost vlastitoj karizmi i uvjereno crkveno zajedništvo, osobito u
konkretnom kontekstu krajevnih Crkvi.
Svjedoèenje evanðelja nije nièiji privilegij. Prepoznajemo s radošæu prisutnost
mnogih muškaraca i žena koji su svojim životom postali znak evanðelja usred svijeta.
Vidimo ih takoðer u brojnoj našoj kršæanskoj braæi i sestrama s kojima jedinstvo nažalost
nije još uvijek potpuno, ali koji su takoðer oznaèeni biljegom krštenja Gospodinova i
njegovi su navjestitelji. Za nas je bilo dirljivo iskustvo u ovim danima slušati mnoge
ugledne voðe Crkava i crkvenih zajednica koji su nam svjedoèili svoju žeð za Kristom i
svoju predanost naviještanju evanðelja. Oni su takoðer uvjereni da svijet treba novu
evangelizaciju. Zahvalni smo Gospodinu za tu jednodušnost u pogledu nužnosti misije.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
15
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
9. Da bi mladi mogli susresti Krista
Do mladih nam je posebno stalo, jer su oni važni dio sadašnjosti svijeta i Crkve, a
takoðer su njihova buduænost. Biskupi ni na svijet mladih ne gledaju s pesimizmom.
Zabrinuti jesmo, ali ne i pesimistièni. Zabrinuti smo jer se svi najagresivniji napadi našeg
doba okomljuju upravo na njih. No ne gledamo, ipak, na to s pesimizmom, prije svega zato
jer znamo da je Kristova ljubav ono što pokreæe povijest, ali takoðer jer opažamo u našim
mladima duboke težnje za autentiènošæu, istinom, slobodom, velikodušnošæu, na koje je –
uvjereni smo – Krist prikladan odgovor.
Želimo ih poduprijeti u njihovu traženju i potièemo naše zajednice da slušaju,
razgovaraju i odgovore bez zadrške i odvažno na teško stanje u kojem se nalaze mladi.
Želimo da naše zajednice oslobaðaju, a ne guše snagu njihova poleta; da se odluèno upuste
u pravièan boj protiv zabluda i sebiènih špekulacija svjetskih sila koje zanima samo kako
rasipati energije i trošiti poletnost mladih za vlastitu korist, oduzimajuæi im svako
zahvalno sjeæanje na prošlost i svaki ozbiljan plan za buduænost.
Svijet mladih je zahtjevno ali ujedno posebno obeæavajuæe polje nove evangelizacije.
Pokazuju to brojna iskustva, od onih na kojima se mladi okupljaju u najveæem broju poput
Svjetskih dana mladih, do onih skrovitijih – ali unatoè tome snažnih – poput raznih
iskustava duhovnosti, služenja i misije. Mladima treba prepoznati aktivnu ulogu u djelu
evangelizacije osobito njihovih vršnjaka.
10. Evanðelje u dijalogu s ljudskom kulturom i iskustvom i religijama
Nova evangelizacija ima u svome središtu Krista i brigu za ljudsku osobu da bi došlo
do stvarnog susreta s njim. Ali njezini su obzori široki koliko i svijet i nije zatvorena
nijednom èovjekovu iskustvu. To znaèi da ona posebno brižno njeguje dijalog s kulturama,
uvjerena da æe moæi pronaæi u svakoj od njih “sjeme Rijeèi” o kojem su govorili drevni oci.
Nova evangelizacija, na poseban naèin, treba novi savez izmeðu vjere i razuma. Uvjereni
smo da vjera može prigrliti svaki plod zdravog duha otvorenog transcendenciji i ima
snagu da doskoèi ogranièenostima i proturjeèjima u koje razum može upasti. Vjera ne
zatvara oèi ni pred bolnim pitanjima koja postavlja prisutnost zla u životu i povijesti ljudi,
crpeæi svjetlo nade iz Kristova uskrsnuæa.
Susret izmeðu vjere i razuma jaèa takoðer zauzetost kršæanske zajednice na polju
odgoja i kulture. Posebno mjesto u tome zauzimaju odgojne i istraživaèke ustanove: škole i
sveuèilišta. Gdjegod se produbljuju spoznaje o èovjeku i osobi pruža obrazovanje, Crkvi je
drago da može dati vlastito iskustvo i doprinos u cilju cjelovitog odgoja i izobrazbe osobe.
U tome posebnu pažnju treba posvetiti katolièkim školama i sveuèilištima, u kojima
otvorenost transcendenciji, svojstvena svakom autentiènom kulturnom i odgojnom
pravcu, mora imati svoje ispunjenje u susretu s dogaðajem Isusa Krista i njegove Crkve.
Biskupi upuæuju zahvalnost svima onima koji su, katkad u teškim uvjetima, u to ukljuèeni.
Evangelizacija zahtijeva da se posveti veæa pozornost svijetu sredstava društvene
komunikacije, osobito novim medijima, u kojima se isprepliæu mnogi životi, pitanja i
oèekivanja. To je mjesto gdje se èesto formiraju savjesti, gdje ljudi provode vrijeme i koje
njihov život ispunja sadržajem. To je nova prilika da se dopre do èovjekova srca.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
16
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
Posebno podruèje susreta izmeðu vjere i razuma danas se krije u dijalogu sa
znanošæu. Ona nije nipošto daleka vjeri, buduæi da je oèitovanje onog duhovnog poèela
koje je Bog stavio u èovjeka i koji mu omoguæuje da dokuèi racionalne strukture na kojima
poèiva stvaranje. Kada se znanost i tehnologija ne drznu ogranièavati poimanje èovjeka i
svijeta na jalovi materijalizam, tada postaju dragocjeni saveznik u humanizaciji života.
Svoju zahvalu upuæujemo stoga i svima onima koji su ukljuèeni u to osjetljivo polje
spoznaje.
Želimo takoðer zahvaliti muškarcima i ženama ukljuèenim u drugi izraz ljudskog
duha – umjetnost u njezinim razlièitim oblicima, od najstarijih do najnovijih. U
umjetnièkim djelima prepoznajemo posebno znaèajan naèin izražavanja duhovnosti,
ukoliko nastoje uoblièiti èovjekovo stremljenje prema ljepoti. Zahvalni smo kada nam oni
svojim lijepim umjetnièkim ostvarenjima zorno doèaravaju Božje lice i lice njegovih
stvorenja. Put ljepote je posebno djelotvoran u novoj evangelizaciji.
Osim umjetnièkih djela i cjelokupno podruèje èovjekova djelovanja privlaèi našu
pozornost, kao prostor u kojem on, svojim radom, postaje suradnik Božjeg stvaranja. Svijet
ekonomije i rada želimo podsjetiti kako iz svjetla evanðelja izlaze neki podsjetnici:
osloboditi rad uvjeta zbog kojih nerijetko postaje nepodnošljivi teret i pruža neizvjesnu
buduænost, koja je danas èesto ugrožena nezaposlenošæu, osobito mladih; staviti osobu u
središte ekonomskog razvoja; osmisliti sam taj razvoj kao prigodu za rast ljudskog roda u
pravednosti i jedinstvu. Èovjek svojim radom kojim preobražava svijet pozvan je takoðer
saèuvati netaknutim svijet koji je Bog stvorio, takoðer zbog odgovornosti prema buduæim
naraštajima.
Evanðelje prosvjetljuje takoðer patnje što ih donosi bolest. Kršæani moraju pomoæi
bolesnicima da osjete blizinu Crkve bolesnima i nemoænima i izražavaju zahvalnost svima
koji svoj posao obavljaju profesionalno i humano.
Podruèje u kojem svjetlo evanðelja može i mora prosvjetljivati èovjekove korake je
svijet politike. Od politièara se traži nesebièno i transparentno zauzimanje za opæe dobro
poštujuæi dostojanstvo osobe, od njezina zaèeæa do prirodne smrti, obitelji utemeljene na
braku izmeðu muškarca i žene i slobodu odgoja; promièuæi vjerske slobode; uklanjajuæi
uzroke nepravdi, nejednakosti, diskriminacijâ, rasizma, nasiljâ, gladi i ratova. Kršæani su u
svom politièkom djelovanju pozvani dati jasno svjedoèanstvo zapovijedi ljubavi.
Konaèno, Crkva smatra da u sljedbenicima ostalih religija ima svoje prirodne
sugovornike. Evanðelje naviještamo zato jer smo uvjereni u Kristovu istinu, a ne zato što
smo protiv nekoga. Isusovo evanðelje je mir i radost i njegovim je uèenicima drago
prepoznati sve istinito i dobro što je èovjekov religijski duh otkrio u svijetu stvorenom od
Boga i izrazio u raznim religijama.
Meðureligijski dijalog želi biti doprinos miru, odbacuje svaki fundamentalizam i
denuncira svako nasilje upereno protiv vjernika kao teško kršenje ljudskih prava. Crkve iz
èitavog svijeta su blizu u molitvi i bratstvu braæi koja trpe i traže da oni u èijim su rukama
sudbine naroda èuvaju pravo svih da slobodno biraju, ispovijedaju i svjedoèe vlastitu
vjeru.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
17
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
11. Podsjeæanje na Drugi vatikanski koncil i referiranje na Katekizam Katolièke
Crkve u Godini vjere
Na putu otvorenom novom evangelizacijom možda æemo se ponekad osjeæati kao u
nekoj pustinji, okruženi opasnostima i lišeni uporišta. Sveti Otac Benedikt XVI. u homiliji
na otvorenju Godine vjere, govorio je o “širenju duhovne pustinje” koje je uzelo maha
posljednjih desetljeæa, ali nas je takoðer ohrabrio rekavši kako “upravo polazeæi od
iskustva te pustinje, od te praznine možemo iznova otkriti radost vjerovanja, njegovu
vitalnu važnost za nas muškarce i žene. U pustinji ponovno otkrivamo vrijednost onoga
što je bitno za život” (Homilija na euharistijskom slavlju povodom otvorenja Godine vjere,
Rim, 11. listopada 2012.). U pustinji, poput Samarijanke, tražimo vodu i zdenac na kojem
æemo utažiti svoju žeð: blago onome koji ondje susretne Krista!
Zahvaljujemo Svetom Ocu za dar Godine vjere, izvrstan uvod u novu evangelizaciju.
Zahvaljujemo mu takoðer što je tu Godinu vezao uz zahvalni spomen otvorenja Drugog
vatikanskog koncila prije pedeset godina. Temeljno uèenje Koncila za naše doba blista u
Katekizmu Katolièke Crkve, kojeg se dvadeset godina od objavljivanja ponovno nudi kao
sigurno uporište vjere. To su važne obljetnice, koje nam omoguæuju ponovno potvrditi
svoje tijesno prianjanje uz koncilsko uèenje i našu uvjerenu zauzetost da nastavimo s
njegovom punom provedbom.
12. Kontemplacija otajstva i pomaganje siromaha
U vezi s tim želimo ukazati svim vjernicima na dva izraza vjerskog života koja nam
se èine posebno važnima za svjedoèenje nove evangelizacije.
Prvog saèinjava dar i iskustvo kontemplacije. Svjedoèanstvo koje svijet smatra
uvjerljivim može proizaæi jedino iz klanjanja i razmatranja otajstva Boga, Oca, Sina i Duha
Svetoga, samo iz dubine tišine koja poput toplog krila prima jedinu rijeè spasenja. Jedino
ta molitvena tišina može sprijeèiti da se rijeè spasenja izgubi u silnom žamoru kojim je
svijet preplavljen.
Ponovno upuæujemo rijeè zahvale svim muškarcima i ženama koji, u samostanima i
eremitorijima, posveæuju svoj život molitvi i kontemplaciji. No ti se kontemplativni
trenuci moraju protezati takoðer na živote obiènih ljudi. To su oni prostori u duši, ali
takoðer fizièki prostori, koji nas podsjeæaju na Boga; duhovna svetišta i kameni hramovi
koji nas, kao neke oaze, èuvaju da se ne izgubimo u bujici iskustava; prostori u kojima se
svi mogu osjetiti prihvaæenima, pa i oni koji jedva da i znaju što i koga traže.
Drugi znak autentiènosti nove evangelizacije ima lice siromaha. Biti uz onoga koji je
ranjen životom nije samo nešto èime iskazujemo svoju socijalnu dimenziju, veæ je nadasve
duhovni èin jer u licu siromaha blista lice samoga Krista: “Zaista, kažem vam, što god
uèiniste jednomu od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste!” (Mt 25, 40).
Siromasima treba priznati povlašteno mjesto u našim zajednicama, mjesto koje ne
iskljuèuje nikoga, veæ želi odražavati kako je Isus bio uz njih vezan. Prisutnost siromaha u
našim zajednicama je misteriozno snažna: mijenja osobe više no bilo koji govor, uèi
vjernosti, pomaže shvatiti koliko je život krhak i nestalan, potièe na molitvu; rijeèju, vodi
Kristu.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
18
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
Gesta ljubavi, s druge strane, mora takoðer biti praæena zauzimanjem za pravdu, s
apelom koji se odnosi na sve, siromašne i bogate. Zato je sastavni dio nove evangelizacije
socijalni nauk Crkve takoðer jednako kao i briga za odgoj kršæana koji æe se posvetiti
služenju ljudskoj zajednici u društvenom i politièkom životu.
13. Poruka Crkvama u raznim krajevima svijeta
Pogled biskupâ okupljenih na Biskupskoj sinodi obuhvaæa sve crkvene zajednice
diljem svijeta. Svojim pogledom oni žele obuhvatiti sve, jer je poziv na susret s Kristom
jedan, imajuæi na umu razlièitosti.
Biskupi okupljeni na Sinodi posebnu su pozornost, punu bratske ljubavi i
zahvalnosti, posvetili vama kršæanima istoènih katolièkih Crkava, koje su baštinice prvog
vala širenja evanðelja – iskustvo što ga èuvaju s ljubavlju i vjernošæu – i Crkvama na
europskom Istoku. Evanðelje vam se danas ponovno nudi u novoj evangelizaciji po
liturgijskom životu, katehezi, svakodnevnoj molitvi u obitelji, postu, solidarnosti meðu
obiteljima, sudjelovanju laikâ u životu zajednice i dijalogu s društvom. Na mnogim su
mjestima vaše Crkve usred kušnji i nevolja u kojima svjedoèe sudjelovanje u Kristovu
križu. Dio je vjernika prisiljen emigrirati. Èuvajuæi živom pripadnost vlastitima
zajednicama iz kojih dolaze, oni mogu dati vlastiti doprinos pastoralnoj skrbi i djelu
evangelizacije u zemljama koje su ih primile. Neka Gospodin nastavlja blagoslivljati vašu
vjernost. Neka vaša buduænost bude oznaèena radosnim ispovijedanjem i prakticiranjem
vjere u uvjetima mira i vjerske slobode.
Gledamo u vas, muškarci i žene, koji živite u afrièkim zemljama i izražavamo vam
svoju zahvalnost za svjedoèenje evanðelja èesto u teškim okolnostima. Pozivamo vas da
ponovno date zamah evangelizaciji koju ste u nedavnim vremenima primili, da se
izgraðujete kao Crkva “Božji narod”, da jaèate identitet obitelji, da podupirete sveæenike i
katehete u njihovu radu, osobito u malim kršæanskim zajednicama. Potvrðujemo usto
nužnost produbljivanja susreta evanðelja s drevnim i novim kulturama. Veliko oèekivanje
i snažan apel upuæujemo svijetu politike i vladama raznih afrièkih zemalja da, u suradnji
sa svim ljudima dobre volje, promièu temeljna ljudska prava i oslobode kontinent nasiljâ i
sukobâ koji ga još uvijek zavijaju u crno.
Biskupi okupljeni na Biskupskoj sinodi pozivaju vas, kršæane Sjeverne Amerike, da s
radošæu odgovorite na poziv na novu evangelizaciju, dok sa zahvalnošæu gledate kako su
vaše kršæanske zajednice u svojoj kratkoj povijesti dale velikodušne plodove vjere, ljubavi i
misije. Morate uvidjeti kako su mnogi izrazi sadašnje kulture u zemljama vašega svijeta
danas daleko od evanðelja. Zato se nameæe potreba obraæenja, iz èega proizlazi zauzetost u
kojoj se neæete otuðivati od svojih kultura, veæ ste pozvani usred njih svima pružati svjetlo
vjere i životnu snagu. Dok primate u svoje velikodušne zemlje nove populacije doseljenika
i izbjeglica, budite spremni takoðer otvoriti vrata svojih domova vjeri. Vjerni obavezama
preuzetim na Biskupskoj sinodi za Ameriku, budite solidarni s Latinskom Amerikom u
stalnoj evangelizaciji zajednièkog vam kontinenta.
Isti osjeæaj zahvalnosti s Biskupske se sinode upuæuje Crkvama Latinske Amerike i
Kariba. Posebno je upeèatljivo kako su se tijekom stoljeæâ u vašim zemljama razvijali oblici
puèke pobožnosti, koji su još uvijek ukorijenjeni u srcima mnogih, karitativne službe i
dijalog s kulturama. Dok se danas suoèava s mnogim današnjim izazovima, na prvome
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
19
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
mjestu sa siromaštvom i nasiljem, Crkva u Latinskoj Americi i na Karibima je pozvana
živjeti u stanju trajne misije, naviještajuæi evanðelje s nadom i radošæu, oblikujuæi
zajednice pravih uèenika misionara Isusa Krista, pokazujuæi u zauzimanju svojih sinova i
kæeri kako evanðelje može biti klica novog društva u kojem æe vladati pravednost i
bratstvo. Religijski pluralizam takoðer predstavlja ispit za vaše Crkve i zahtijeva novi
navještaj evanðelja.
I vama, kršæani Azije, takoðer upuæujemo rijeè ohrabrenja i poticaja. Kao mala
manjina na kontinentu na kojem živi gotovo dvije treæine svjetskog stanovništva, vaša je
prisutnost plodno sjeme, povjereno snazi Duha Svetoga, koje raste u dijalogu s razlièitim
kulturama, drevnim religijama i nebrojenim siromasima. Premda èesto potisnuta na
margine društva i na mnogim mjestima takoðer progonjena, Crkva u Aziji je, sa svojom
èvrstom vjerom, dragocjena prisutnost Kristova evanðelja koje naviješta pravednost, život
i sklad. Kršæani Azije, osjetite bratsku blizinu kršæana ostalih zemalja svijeta koji ne mogu
zaboraviti da je na vašem kontinentu – u Svetoj zemlji – Isus roðen, živio, umro i uskrsnuo.
Rijeè zahvale i nade biskupi upuæuju Crkvama europskog kontinenta, koji je danas
dijelom oznaèen snažnom – ponekad èak i agresivnom – sekularizacijom i koji je dijelom
još uvijek ranjen dugim desetljeæima vladavine režima neprijateljski nastrojenih prema
Bogu i èovjeku. Gledamo sa zahvalnošæu na prošlost, ali takoðer na sadašnjost, u kojoj je
evanðelje stvorilo u Europi svijesti i iskustva vjere – èesto bogata svetošæu – koja su bila
jedinstvena i presudna za evangelizaciju èitavog svijeta: bogatstvo teološke misli,
raznolikost karizmatskih izraza, razni oblici karitativne službe prema siromasima,
duboka kontemplativna iskustva, stvaranje humanistièke kulture koja je pridonijela
definiranju dostojanstva osobe i izgraðivanju opæeg dobra. Ne dajte da vas sadašnje
teškoæe uzdrmaju, dragi europski kršæani: promatrajte ih, naprotiv, kao izazov kojeg treba
svladati i priliku za radosniji i življi navještaj Krista i njegova Evanðelja života.
Biskupi Biskupske sinode pozdravljaju na kraju narode Oceanije, koji žive pod
zaštitom Južnog križa i zahvaljuju im za njihovo svjedoèenje Isusova evanðelja. Molimo za
vas da poput Samarijanke na zdencu i vi osjetite duboku žeð za novim životom i da
možete èuti Isusovu rijeè koja kaže: “Kad bi znala dar Božji” (Iv 4, 10). Osjetite još snažnije
obavezu naviještanja evanðelja i pomaganja drugima da upoznaju Isusa u današnjem
svijetu. Pozivamo vas da ga susreæete u svom svakodnevnom životu, da ga slušate i
otkrivate, po molitvi i meditaciji, milost da možete reæi: “znamo: ovo je uistinu Spasitelj
svijeta” (Iv 4, 42).
14. Marijina zvijezda osvjetljava pustinju
Stigavši do kraja ovog iskustva zajedništva meðu biskupima iz èitavog svijeta i
suradnje u službi Petrova nasljednika, èujemo u sebi danas odjek Isusovog naloga
apostolima: “Poðite dakle i uèinite mojim uèenicima sve narode [...]. I evo, ja sam s vama
sve dane - do svršetka svijeta” (Mt 28, 19.20). Ovaj put poslanje Crkve nije okrenuto nekom
zemljopisnom podruèju, veæ seže do najskrivenijih kutaka srca suvremenog èovjeka da ga
ponovno dovede do susreta s Isusom, Životvorcem koji se uprisutnjuje u našim
zajednicama.
Ta prisutnost ispunja radošæu naša srca. Zahvalni za darove koje smo od njega
primili ovih dana, uzdižemo pjesmu hvale: “Velièa duša moja Gospodina, [...] Jer velika mi
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
20
13. opæa redovna Biskupska sinoda, 7. - 28. listopada 2012.
djela uèini Svesilni” (Lk 1, 46.49). Ponovimo i mi te Marijine rijeèi: Gospodin je uèinio
uistinu velike stvari tijekom stoljeæâ za svoju Crkvu u razlièitim dijelovima svijeta i mi ga
velièamo, sigurni da æe svrnuti svoj pogled na naše siromaštvo da bi pokazao snagu svoje
mišiæe i u našem dobu i podržao nas na putu nove evangelizacije.
Marija nas vodi na našem putu. Taj put, kao što nam je rekao Benedikt XVI., možda
æe izgledati kao putovanje kroz pustinju; znamo da na tome putovanju moramo nositi ono
bitno: dar Duha Svetoga, Isusovo društvo i istinu njegove rijeèi, euharistijski kruh koji nas
hrani, bratstvo crkvenog zajedništva, polet ljubavi. To je voda zdenca od koje pustinja
procvjeta. I kao što noæu u pustinji zvijezde sjajnije blistaju, tako svjetlo Marije, Zvijezde
nove evangelizacije, snažno blista na nebu našeg puta. Njoj se s pouzdanjem povjeravamo.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
21
Iz tajništva
Zapisnik prve sjednice provincijske Uprave
Košljun, 14. rujna, 2012.
Prisutni su Provincijal, vikar provincije, svi èlanovi uprave i tajnik provincije.
Sjednica je zapoèela uvodnom molitvom, a nakon toga je proèitan dnevni red sjednice.
1. Rasprava o Pismu Generalnog ministra.
Na poticaj Provincijala dobili smo dopise iz pet samostana naše Provincije u kojima
su ponuðena moguæa rješenja problema na koje nam je ukazao General. Problem Crne
Gore, tj. samostana u Tuziu, riješit æe se u dogovoru s Generalnom upravom Reda. Naša
misija u Argentini još uvijek traži da im se pošalje fratar, ali mi to u sadašnjim okolnostima
nismo u moguænosti. Uprava je mišljenja da se i to pitanje rješava u dogovoru s Upravom
Reda. Iz relacija koja su pristigla na Upravu, braæa se uglavnom slažu da se samostane o
kojima se više ne možemo brinuti ponudi najprije redovnièkim zajednicama, a tek onda
biskupijama ili dobrotvornim udrugama i ustanovama. Predloženo je da se pitanje
samostana u Pridvorju mora rješavati u sklopu samostana u Cavtatu. Problem tih
samostana, kao i samostana u Kotoru, treba rješavati na razini Provincije. U pogledu
rješavanja statusa dotiènih samostana, do sada smo se najviše približili u suradnji s
Provincijom Bosne Srebrne.
Od ostalih samostana koji bi se mogli ponuditi drugim provincijama, biskupijama ili
udrugama spomenut je samostan na Pašmanu (Kraj): za koji su zainteresirani benediktinci
s Æokovca; samostan u Rovinju: za koji postoji moguænost rješavanja u sklopu dogovora s
Poreèko-Pulskom biskupijom ili s Provincijom Bosne Srebrne; samostan u Nerezinama
kojega je trenutni predstojnik fra Stjepan Žužiæ: za njega nije ponuðeno konkretno
rješenje.
Uoèeno je kako smo uèinili neke konkretne korake od zadnjeg Kapitula te time
pokazali Generalnoj kuriji da smo ozbiljno pristupili osmišljavanju samostana i njihovom
svoðenju na pravu mjeru.
2. Problemi koji su nastali premještanjem braæe.
Fra Ante Kekez zbog bolesti nije mogao primiti službu župnika u Trogiru. Zbog toga
je donesena odluka da službu župnika u Trogiru preuzme fra Nediljko Jerkan, prethodno
odreðen za samostan na Hvaru. Fra Ante Kekez premješten je u samostan u Kraju na
otoku Pašmanu.
3. Opæe stanje u Provinciji
Premještaji braæe su u izvršeni u cijelosti, osim premještaja fra Tomislava Batiniæa
koji æe ipak ostati u samostanu u Splitu radi lijeènike njege.
Zdravstveno stanje braæe nije na zavidnom nivou, uzrok èega je i starosna dob braæe.
Mnogi ipak nose i obavljaju svoje zadaæe usprkos svojim odmaklim godinama. Spomenut
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
22
Iz tajništva
je problem alkoholizma kod neke braæe te naèina na koji pojedincima posvijestiti problem
kada ga negiraju.
4. Promjena vicepostulatora
Fra Bernardin ostaje vicepostulatorom kauze sluge Božjega fra Ive Perana dok se
dijecezanski proces ne dovrši. Provincijal je, koristeæi se svojom ovlasti, imenovao fra Vitu
Smoljana novim vicepostulatorom kauze fra Frane Vlašiæa, umjesto dosadašnjeg
vicepostulatora fra Maria Šikiæa.
5. Naši kandidati za redovništvo i sveæenièki red
Fra Davor Piplica napustio je našu Provinciju i Franjevaèki red. Kao razlog je naveo
neodluènost te potrebu preispitivanja svoje životne odluke. Nastavit æe sa studijem na
KBF-u u Zagrebu. Fra Tomislavu Cvitanoviæu omoguæen je premještaj s KBF-a na
Filozofski fakultet Družbe Isusove na Jordanovacu. Fra Ivan Batiniæ obnovio je
privremene zavjete te je upisao prvu godinu na Filozofskom fakultetetu Družbe Isusove
na Jordanovcu te se tako prikljuèio našim bogoslovima u Zagrebu. Fra Jure Papiæ je nakon
prijelaza iz Provincije Presvetog Otkupitelja obnovio privremene zavjete te se nalazi u
Samostanu sv. Frane u Zadru kao privremenoj kuæi formacije. Pavle Iviæ, trenutno naš
jedini sjemeništarac, nalazi se u Nadbiskupijskom sjemeništu Zmajeviæ u Zadaru te
redovito posjeæuje Samostan sv. Frane. Dario Kaurin jedini je naš postulant ove godine u
samostanu sv. Frane u Zadru. Dario se je lijepo ukljuèio u život zajednice te svojom
marljivošæu i jednostavnošæu pridonosi sveukupnoj atmosferi u samostanu.
6. Financijska pomoæ našim zajednicama
Samostanu u Pridvorju odobrena je financijska pomoæ za obnovu potpornog zida.
Na zahtjev fra Paška Gojèaja za pozajmicom odgovoreno je negativno. Problemi
vezani za daljnju obnovu i izgradnju u našoj misiji u Crnoj Gori rješavat æe se u sklopu
pitanja prelaska te misije u sastav albanske provincije.
Samostanima u Rožatu odobrena je tražena financijska pomoæ. Uprava je odluèila da
se Crkva u sv. Nikole u Stonu ponudi Dubrovaèkoj biskupiji, odnosno župi Ston koja bi za
nju preuzela brigu. Provincija bi, koliko je moguæe, pomogla u njenom oèuvanju. Za
Samostan Gospe Delorite na Kuni bit æe odobrena pomoæ za sanaciju krova po primitku
troškovnika.
Gospodinu Dinku Milovèiæu ponuðena je jednokratna pomoæ koju dotièni prihvaæa.
Samostanu u Kamporu odobrena je potrebna pomoæ za kupnju automobila.
Samostanu sv. Frane u Zadru odobrena je prodaja straog te kupnja novog automobila.
Na zahtjev Samostana sv. Antuna u Puli, za obnovu i adaptaciju iseljene zgrade,
odgovoreno je negativno dok se ne napravi idejni prijedlog za njeno korištenje i
osmišljavanje.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
23
Iz tajništva
7. Fond za pomoæ siromašnim obiteljima i studentima
Provincijal je predložio otvaranje posebnog bankovnog raèuna na kojem bi
Provincija odvojila novac za fond za siromašne obitelji i studente. Za jednokratnu pomoæ
pojedincima dovoljna je preporuka Provincijalata ekonomu Provincije.
Sjednica je zakljuèena molitvom.
fra Tomislav Šanko, tajnik Provincije
Zapisnik druge sjednice provincijske Uprave
Zadar, 21. studeni, 2012.
Nazoèni su svi èlanovi Uprave. Sjednica je zapoèela uvodnom molitvom, a nakon
toga je proèitan dnevni red sjednice.
1. Stanje u Provinciji
Provincijal je kratko izvijestio o stanju u Provinciji i trenutnom stanju braæe.
Spomenuo je zdravstveno stanje pojedinaca te istaknuo slavlje sveèanih zavjeta našega fra
Bojana Rizvana.
2. Razgovor o zahtjevima Generala i Uprave Reda
Po pitanju Delegata zaduženog za meðuprovincijsku suradnju, Generalni ministar je
odgovorio pismom. Navedene su njegove zadaæe i naèin njihova ostvarivanja . Pismo æe se
poslati ukljuèenim provincijalima tako da oni sa svoje stane predlože po dva imena.
Provincijal æe dotiène i usmeno obavijestiti.
Raspravljalo se zatim o Delegatu za Argentinu. Predlaže se da oni istaknu prikladnu
osobu, a mi æemo se onda odluèiti za èetiri imena. Uprava je mišljenja da se to pitanje treba
rješavati u direktnom dogovoru s Generalnim ministrom. Proces njihova pripajanja trajat
æe pet godina neovisno o naèinu sadašnje njihove suradnje s Provincijom u Argentini.
3. Naša Misija u Crnoj Gori
Provincijal je tražio mišljenje Uprave kako istupiti pred Generalnim vizitatorom za
Albansku Provinciju u svezi s problemom predavanja samostana u Crnoj Gori Provinciji
Albanije. Ustupila je kraæa rasprava u kojoj su se istaknuli povijesni razlozi zbog kojih je taj
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
24
Iz tajništva
samostan prikljuèen našoj Provinciji. Ti razlozi sada više nisu važeæi pošto su se povijesne
okolnosti promijenile.
4. Samostani u Cavtatu i Pridvorju
Provincijal je kratko izvijestio o svom susretu sa fra Franjom Zelenikom. Uslijedila je
kratka rasprava u kojoj je formuliran tekst pisma koje æe se uputiti fra Franji.
Bosanski franjevci još se nisu službeno oèitovali glede Cavtata. Neslužbeno im više
odgovara samostan u Rovinju. Provincijal je izvijestio o svojem susretu s biskupom glede
samostana u Pridvorju. Biskup je voljan preuzeti taj samostan. Što se tièe samostana u
Nerezinama, s Caritasom zagrebaèke nadbiskupije razgovarat æe se o promijeni ugovora o
njegovu ustupanju.
5. Obnova samostana u Kamporu i na Kuni
Samostanu na Kamporu odobrit æe se obnova samostana. Uprava je odluèila da se
odmah odobri traženi iznos za pomoæ samostanu na Kuni. Što se tièe obnove kuæe u Puli,
bez projekta i njegova prihvaæanja, Uprava ne može donijeti daljnju odluku. Samostanu
na Poljudu odobrena je tražena financijska pomoæ.
6. Odobrene su tražene financijske pomoæi siromašnim studentima i obiteljima.
7. Uprava je jednoglasno odluèila da se fra Juru Papiæa otpusti iz naše Provincije
pošto se njegovo ponašanje nije pokazalo zrelim.
Odluèeno je takoðer da æe se od 9. do 13. rujna održati na Košljunu duhovne vježbe
otvorene za druge provincije. Potièemo gvardijane da tri puta godišnje održe regionalne
susrete. Neka pozovu predavaèe koji æe održati predavanja na temu vjere. Nova sjednica
Uprave zakazana je za 27. veljaèe 2013. u Zadru u 10.00 sati.
fra Tomislav Šanko, tajnik Provincije
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
25
Iz tajništva
NEKROLOGIJ
O. Augustin (Marinko) Vlašiæ, iz Soviæa, Hercegovina,
preminuo u 76. godini života, 55. redovništva i 45.
sveæeništva. Istakao se zauzetim pastoralnim radom u
Hrvatskoj i Njemaèkoj.
Split, 22. tranja, 2012.
O. Stjepan Gregov, iz Pašmana, preminuo u 77. godini
života, 49. godini redovništva i 44. godini sveæeništva.
Obilježen je predanom i poetiènom vjerom. Djelovao je u
našoj kustodiji u Argentini. Pokopan u Baia san Blaz.
Buenos Aires, 24. travnja, 2012.
O. Marijan Baldo Zloveèera, iz Pridvorja, preminuo u 79.
godini života, 51. godini redovništva i 47. godini
sveæeništva. Posve nevin, osuðen je od zloglasne
komunistièke vlasti na pet godina zatvora na Golom otoku.
Istakao se vedrom franjevaèkom naravi. Pastoralno je
djelovao u Argentini, Južnoafrièkoj Republici i Hrvatskoj.
Pokopan je u Pridvorju.
Cavtat, 2. rujna, 2012.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
26
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
Gospodin mi dade vjeru
Sveèanost obilježavanja 800. obljetnice
dolaska
sv.
Franje na hrvatsku
obalu odvijala se pod
gleslom “Gospodin
mi dade vjeru”, a
središnja
proslava
zapoèela je procesijom (koja je karakteristièna za Dalmaciju) ispred crkve sv.
Frane na Obali preko
Zapadne Obale do
Sustipana, a u kojoj su
sudjelovali šibenski
biskup Ante Ivas,
dubrovaèki
biskup
Mate Uziniæ i vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšiæ, potom provincijali fra Ivan Sesar, fra
Željko Železnjak, fra Andrija Bilokapiæ, fra Lovro Gavran, fra Joško Kodžoman, fra Iko
Paponja i fra Ljudevit Maraèiæ, te provincijalke iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
sveæenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice, èlanovi
Franjevaèkoga svjetovnog reda i Frame. Nazoèili su i brojni predstavnici županijske i
gradske vlasti, župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader, splitska dogradonaèelnica
Anðelka Viskoviæ i predsjednica Gradskog vijeæa Nevenka Beèiæ, predstavnici društvenih
i kulturnih ustanova te više tisuæa vjernika, hodoèasnika iz Hrvatske i BiH. Svima njima
rijeèi dobrodošlice uputio je mr. sc. fra Žarko Relota, župnik Župe sv. Stjepana pod
Borovima (kojoj pripada Sustipan) i predsjednik Organizacijskog odbora proslave, koju
organizira Vijeæe franjevaèkih zajednica Hrvatske i BiH. Zahvalio je nazoènima i svima koji
su sudjelovali u obilježavanju proslave ove velike obljetnice s karakteristiènim Franjinim
“Hvaljen budi Gospodine moj” iz “Pjesme stvorova”. Pozdravima se pridružio i
nadbiskup Barišiæ uputivši poseban pozdrav onima koji su bili sprijeèeni doæi te misno
slavlje prate u izravnom prijenosu HTV-e, onima koji se nose s velikim životnim
problemima, bolestima, osamljenostima, poniženjima, siromaštvom i patnjom. “Sv. Franjo
bi vas danas poput onog gubavca sve najradije zagrlio i poljubio. Svima Franjin pozdrav:
Pax et bonum! Mir i dobro!”
Proslava je to 800. obljetnice kako su nepovoljni vjetrovi svratili laðu na kojoj je
Franjo iz Asiza kao hodoèasnik putovao u Svetu Zemlju te je u oluji našao luku spasa na
obali hrvatskoga kopna. Dogodilo se to 1212. godine, a gdje je vjetar ošteæenu laðu prisilio
da potraži luku spasa, ostaje otvoreno pitanje. I splitsko-trogirska varijanta ima svoje
ozbiljne povijesne argumente. “U svakom sluèaju Hrvatska je druga duhovna domovina
sv. Franje jer prvi samostani franjevaèke karizme izvan Italije, još za Franjina života, nikli
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
27
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
su na hrvatskoj obali.
Snažno sjeme Franjine
karizme našlo je plodno tlo
posvuda u zemlji Hrvata i
razvilo se u veliko i
krošnjato stablo”, kazao je
nadbiskup
sjetivši
se
brojnih franjevaca koji su u
vjernosti Bogu i ljubavi
prema bližnjemu i život
darovali te su uzdignuti i na
èast oltara (sv. Nikola
Taveliæ, sv. Leopold Bogdan
Mandiæ i dr.). “Franjini
duhovni sinovi i kæeri uèili
su nas èitati i pisati, moliti i
raditi, slaviti Boga i
poštivati bližnjega svoga. Stoljeæima u najtežim danima bili su uza svoj narod, vidali
njegove rane i hrabrili ga u kršæanskoj vjeri i nadi. U ovoj nadi saèuvali smo svoju kulturu,
kršæansku svijest i nacionalni identitet. Hvala ti, brate Franjo, i za svu tvoju malu braæu i
sestre koji danas žive i svjedoèe meðu nama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Radosnu
vijest života nadahnuti svjetlom tvoje karizme”, kazao je nadbiskup Barišiæ. Franjo iz
Asiza ostavio je duboki, jasni trag u povijesti Crkve i svijeta. Èesto je nadahnuæe
režiserima, glazbenicima, umjetnicima, piscima, mirotvorcima, humanistima, ekolozima i
prijateljima životinja. Iz životopisa njegova suvremenika Tome Èelanskog doznajemo da
je Franjo provodio život dokazivanja, raskoši, karijere, prestiža, moæi, vlasti, ugleda. Ali
snažno iskustvo pred križem i Isusovim likom na križu koji mu reèe: “Franjo, obnovi moju
Crkvu, kako vidiš, urušava se”, Franju je potaknulo na obraæenje. “Franjo nošen
božanskom ljubavlju grli èak i gubavca, postaje mali brat svim ljudima. Postaje živa slika
Isusa Krista. Živeæi radikalno evanðeoske savjete postao je neumorni trubadur Božje
ljubavi, vjerni navjestitelj Božjeg mira i pomirenja. Iz novosti i radosti života rodila se i
pjesma ‘Bože moj, dopusti mi, mira Tvog da budem glas’”, istaknuo je splitski metropolit.
Franjo je poznat po poniznosti i skromnosti te je u tom surjeèju nadbiskup naglasio da nas
poniznost a ne oholost, skromnost a ne umišljenost, vode do istine Božje objave. “Ponizni i
maleni brat Franjo uèio je i rastao u školi betlehemskih jaslica èiju je božiænu toplinu uveo u
naše domove i u našu kulturnu tradiciju, a ljubav i stvarnost križa Kristova približio našem
svakodnevlju. Bio je uèenik i nasljedovatelj Onoga koji je postao naš ‘mali brat’, koji je
prihvatio nas i našu stvarnost. Stoga æe Franjo slaviti ne samo Stvoritelja svega stvorenoga
veæ i sve stvoreno”, kazao je mons. Barišiæ dodavši da je Franjo prihvaæao svakoga èovjeka
kao svoga brata i sestru. Za razliku od mnogih koji se danas pozivanju na Franju i
vrjednote zajedništva ljudskog roda, mir meðu ljudima, uvažavanje drugoga i
ravnopravnost spolova, oèuvanje i zaštitu stvorenoga, još uvijek stvarnost i èinjenice
govore suprotno: “Èovjek se olako svodi na broj, stroj, potrošaèa, sredstvo, konkurenta,
protivnika, neprijatelja. Èini se da je lakše biti brat-sestra zvijezdama, cvijeæu, pticama,
svim vrstama životinja, a teško je biti bližnji bratu èovjeku, naroèito malom i ugroženom”,
ustvrdio je dodavši da ako Franju ne prihvatimo cjelovito, onda je to “degradirani,
prilagoðeni, sekularizirani Franjo.” Nadbiskup je kritizirao današnji mentalitet
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
28
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
samodostatnosti, konzumizma i hedonizma u kojemu je Franjin govor o evanðeoskoj
poslušnosti, siromaštvu, djevièanstvu, postao tvrd govor. Tomu pridonose svi oni u Crkvi
koji žive logiku svijeta naglasivši: “Franjo je htio ne Crkvu privilegija, veæ slobodnu od
navezanosti, oslonjenu na Krista, poniznoga i siromašnoga, raspetoga i uskrsloga. Crkvu
koja služi svima, a najbliža je ugroženima, slabima, malenima, siromašnima. Krist je vrata i
put Crkve. Krist koji je bio na strani malenih, štoviše i sam se s njima poistovjetio: ‘Što
uèiniste jednome od ove najmanje braæe, meni uèiniste’ (Mt 25,40).” Franjo je snagu i
sigurnost nalazio u poniznosti i skrivenosti euharistije, žrtve koja sakramentalno na oltaru
svakodnevno uprisutnjuje i povezuje Kristovo roðenje u jaslicama i križ sebedarne ljubavi.
“Danas Franjo poruèuje svima nama i svojima: Krist je izvor, vrata vjere i put života. Samo
s Njime i po Njemu se dogaða obnova Crkve i moguænost nove evangelizacije.”
Nadbiskup Barišiæ uputio je molitvu sv. Franji da ohrabri sve one na putu Kristova poziva i
poslanja, prije svega sve one koji su prihvatili evanðeoske savjete radikalne vjernosti Bogu
i ljubavi prema bližnjima, osobito onima na rubu društvu. “Dobro došao na našu obalu
života. Podrži nas usprkos protivnim vjetrovima na uzburkanom moru hrvatskoga tla u
vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Daj da i pored sestrice smrti, tog neizbježnog
protivnog vjetra života, mognemo stiæi u nebesku luku uskrsne obale Velikoga kralja”,
zakljuèio je nadbiskup svoju homiliju.
Na kraju euharistijskoga slavlja, koje je svojom pjesmom uzvelièao zbor sastavljen od
pjevaèa zborova župa Splitsko-makarske nadbiskupije koje su povjerene franjevcima.
Prigodnu rijeè zahvale uputio je predsjednik Vijeæa franjevaèkih zajednica i predsjednik
Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara fra Ivan Sesar.Nakon mise uslijedio
je prigodni glazbeni program u kojemu su sudjelovali glazbeni sastavi mladih, a za sve
sudionike slavlja pripremljeno je osvježenje uz sok i kolaèe. S time je završen više dnevni
program proslave ove velike i važne obljetnice, koja se sastojla od: športskoga, kulturnog,
znanstvenog i pastoralno-liturgijskoga dijela.
fra Frano Doljanin
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
29
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
Meðunarodni znanstveni simpozij o poèetcima
franjevaštva u Hrvata
U prigodi obilježavanja 800. obljetnice dolaska sv. Franje Asiškoga na hrvatsko tlo
Vijeæe franjevaèkih zajednica (VFZ) Hrvatske i Bosne i Hercegovine organiziralo je 1. i 2.
listopada u Splitu i Zadru meðunarodni znanstveni simpozij na temu “Poèeci franjevaštva
u Hrvata”.
U rijeèima pozdrava na otvaranju simpozija, koji je prvi dan uprilièen u
franjevaèkom samostanu Sv. Frane na Obali u Splitu, predsjednik organizacijskog odbora
fra Josip Sopta, OFM, izrazio je radost što svi zajedno mogu uèiti o poèecima franjevaštva u
kojem su sadržane velike vrijednosti.
Fra Ljudevit Maraèiæ, OFMConv, kao domaæin i provincijski ministar izrazio je
zahvalnost jer se simpozij održava “pod ovim starim krovom” i jer cijela franjevaèka obitelj
iz Hrvatske i BiH zajedno obilježava 800. obljetnicu dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo.
Prvog dana simpozija don Slavko Kovaèiæ govorio je o temi “Crkvene prilike u XIII.
st. u hrvatskom priobalju”. Anðelko Mijatoviæ izlagao je o politièkim i gospodarskim
prilikama u našim krajevima u XIII. stoljeæu.
Fra Željko Toliæ, donedavni provincijal Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja
sa sjedištem u Splitu, istaknuo je kako je 1212. godine sv. Franjo zaplovio iz Italije k istoku i
Svetoj Zemlji, ali je zbog nevremena na Jadranu, laðom morao pristati na hrvatsku obalu.
"Ne postoji podatak gdje je toèno laða pristala na hrvatskoj obali", rekao je fra
Željko Toliæ te dodao kako se kao mjesta boravka u usmenoj predaji najèešæe spominju
Split, Zadar i Dubrovnik te Trogir i Šibenik. "Dalmacija je bila kolijevka franjevaštva u
hrvatskim krajevima, a krajem 13. stoljeæa franjevci iz Dalmacije odlaze i u Bosnu",
dodao je.
Pisac duhovnih, teoloških i povijesnih djela fra Nikola Rošèiæ istaknuo je kako je
laðu na kojoj je bio sv. Franjo nevrijeme zahvatilo "ispod Kornatskih otoka", prema
Hvaru i Visu.
Profesor geografije na zadarskome Sveuèilištu Josip Farièiæ istaknuo je kako u
vrijeme kada je plovio sv. Franjo nije bilo pomorskih karata, što je otežavalo orijentaciju i
vidljivost na moru. Naslov predavanja Josipa Farièiæa bilo je “Pomorska putovanja
Jadranom u XIII. st.”. Angelo Paleri, OFMConv., predstavio je lokalne tradicije u Markama
o putovanjima sv. Franje, a Milan Ivaniševiæ održao je predavanje pod naslovom “Desa
Luèiæ i prvi franjevci u Trogiru”.
S. Kata Karadža prikazala je prve klarise, a fra Petar Runje (TOR) prve treæorece u
hrvatskim krajevima. Slavko Sliškoviæ, OP, govorio je o franjevcima i dominikancima u
našim stranama, a fra Anðelko Badurina, TOR, izlagao je o temi “Sv. Franjo na najstarijim
likovnim prikazima kod nas”.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
30
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
Meðunarodni znanstveni simpozij “Poèeci franjevaštva u Hrvata” nastavljen je u
utorak 2. listopada u dvorani Samostana sv. Frane u Zadru u povodu 800. obljetnice
dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu.
Na cjelodnevnom susretu predavaèi su izložili sljedeæe teme: Diplomatièka analiza
papinskih isprava o franjevcima u 13. st. u Zadru (Milko Brkoviæ), Dubrovaèka tradicija o
boravku sv. Franje (Josip Sopta), Franjevci u oporukama Dubrovaèkog Arhiva (Marijan
Sivriæ), Istarska tradicija o dolasku sv. Franje (Ljudevit Maraèiæ), Zadarska tradicija o
boravku sv. Franje (Stanko Škunca), Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj (Danijel Patafta),
Prvi franjevci u Sloveniji u 13. st. (Marijan Vogrin), Poèetak franjevaštva u Bosni (Andrija
Zirdum), Fra Dominik Mandiæ – istraživaè franjevaèkih poèetaka u Hrvata (Robert Joliæ) i
Prvi naši franjevaèki svetaèki likovi (Gabrijel Jurišiæ).
Simpozij je donio i objavu Franjevaèkog leksikona i Franjevaèkih spisa – najstarijih
dokumenata o franjevaštvu na 2200 stranica biblijskog papira. Na to monumentalno djelo
sve se karizme franjevaca: kapucini, opservanti, konventualci, treæoredci glagoljaši, jako
ponosne, rekao je dr. Sopta, istaknuvši da je franjevaštvo prebogat pokret da se ne bi
razgranao. Sve su nekadašnje nesuglasice prevladane, što je takoðer omoguæilo takav
jedan izvrstan skup, rekao je Sopta.
Hrvatska i Malta su zemlja u kojima je u postotku na broj stanovnika najviše
franjevaca. U našem narodu u Hrvatskoj i BiH u pet provincija je više od 1000 franjevaca, to
je više nego u Njemaèkoj. Postoje prve naznake i dokumenti o franjevcima, dvije godine
nakon smrti sv. Franje u Zadru postoji dokument iz 1228. g. U zadarskom samostanu
nalazi se više od 60 originalnih papinskih bula. Provincijali, upravitelji franjevaca u
Dalmaciji postoje 1234. g. Dakle, moralo je veæ ranije biti franjevaca i samostana. “Ne
znamo gdje je u Hrvatskoj sv. Franjo bio, ali svako mjesto ima svoju tradiciju da je bio.
Buduæi da je plovio morem prema Egiptu i nazad, prema Svetoj Zemlji, mogao je pristati u
bilo koje od 15-ak mjesta koja imaju svoje tradicije da je upravo tu boravio sv. Franjo. Došli
smo do saznanja da su sve tradicije moguæe, a neke imaju i povijesnih temelja koji
približuju poèecima franjevaštva u Hrvata. No, sigurno je sv. Franjo ovim krajem prošao.
Prva postaja kao važno središte na putu prema Istoku je Draè”, rekao je dr. Sopta,
istaknuvši da nedvojbeno postoji onovremeni zapis da je sv. Franjo bio na obalama
Sklavonije. Na skupu se dosta razgovaralo što je Sklavonija. Stari preci naše krajeve su
nazivali Dalmacija, Sklavonija, Ilirikum, Croazia, rjeðe uz more, Ungaria. To je nazivlje
koje je bilo u starini, ali u svakom slušaju znaèi našu Jadransku obalu. Govorilo se i o
odlascima sv. Franje iz Ancone, prvim franjevcima u Sloveniji i Bosni. To je bilo puno ranije
nego što piše službena historiografija. Simpozij je pokazao da su franjevci puno ranije
pojedinaèno išli u te krajeve, prije nego su se de facto naselili, formalno sa samostanima.
Išli su kao misionari, inkvizitori.
Istaknuti su prvi svetaèki likovi na franjevaèkoj i opæecrkvenoj razini. To su Oton iz
Pule, Monald iz Kopra i Adam iz Kotora. Opisana je umjetnièka baština franjevaca u 13. st.
koja ima puno aspekata. Franjevaèku umjetnost ne treba tražiti samo u franjevaèkim
crkvama nego i u katedralama, jer su u drugoj polovici 13. st. u Zadru, Splitu, Dubrovniku,
bili redom franjevci biskupi. Time su unijeli u katedrale taj novi stil, vidljiv na portalima
mnogih, kao npr. trogirske katedrale. To je izrazito franjevaèka duhovnost. Prikazan je
novi osjeæaj, istovremeno osjeæaj spašenosti i kraja vremena, apokaliptiène vizije. Tada su
bili ratovi, Mongoli, kuge, križarski ratovi, ljudi u Dalmaciji su vidjeli straviène dogaðaje,
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
31
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
izgledalo je da je kraj svijeta, a zapravo se iznova raðao novi svijet. Dr. Sopta je istaknuo i
da franjevci imaju vrlo jaku tradiciju kontakta s muslimanima. “Franjevci su se uspjeli
održati u krajevima gdje je to najteže. Jedini su se zadržali u Svetoj Zemlji, mi jedini. Nitko
nije mogao. U BiH 95 % su bili franjevci. U odnosu prema islamu franjevci su uèinili
najveæe napretke i tu su se uspjeli održati. Upravo su u našim krajevima, dijelu Dalmacije,
BiH, Slavoniji, vladali Turci, sve do novijih vremena”, rekao je dr. Sopta. Istaknuo je da je
planirana vizija franjevaštva Plenitudo Gentium – to je vizija da su svi narodi spašeni,
ravnopravni. “Prvi put da je netko govorio o ujedinjenim narodima. Mislim da je to
franjevaèka ideja: islam, židovstvo, crni i bijeli kršæani. Plenitudo Gentium znaèi slavit æe te
svi narodi na svakom mjestu na zemlji. To je vizija davnih, starozavjetnih proroka, koja
danas živi. Ujedinjeni narodi, ujedinjena Europa, nije li to Plenitudo Genitum – punina
naroda, da svi narodi uðu u zajedništvo. Ne da neki stoje vani a neki ubiru kod bogatog
stola. To je ta silna vizija koja se tada raðala i koja nije nikad umrla. I ne smije umrijeti.
Mislim da je doprinos franjevaca u tom pogledu bio nemjerljiv”, istaknuo je dr. Sopta. Uz
sudjelovanje franjevaèkih provincijala, sudionike skupa pozdravio je i zadarski nadbiskup
Želimir Puljiæ.
ika
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
32
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
Sv. Franjo i franjevaèki poèetci u Zadru
Predaja, legende i povijest
Da je sv. Franjo bio u Dalmaciji, koja je u Srednjem vijeku smatrana obalom
Sklavonije, to jest Hrvatske, opæenito je poznato i povijesno neosporno. No nejasnoæe još
uvijek ostaju glede lokacija i luka u kojima je on za svoja dva putovanja na Istok pristao.
Držimo da se nejasnoæe i rasprave dadu pomiriti vjerojatnošæu da se on na svom drugom
putovanju zaustavio u više naših primorskih gradiæa. Naime, naèin putovanja s
jedrenjacima kad se putovalo samo noæu, kad je trebalo èekati povoljan vjetar kao i potreba
opskrbe broda vodom i živežnim namirnicama zahtijevao je putovanje od luke do luke i
privremeno zaustavljanje broda. Što se tièe prvog putovanja 1212. kad ga je protivan vjetar
bacio na našu obalu, smatramo da najjaèu argumentaciju imaju Trogir i Zadar. S obzirom
na drugo Franjino putovanje 1219/20. valja reæi da svi istraživaèi nisu jedinstveni glede
linije njegova povratka, pa ima onih koji misle da se vratio preko Ankone, odakle je i
krenuo. no veæina starih i novijih autora drže da se vratio istoènom jadranskom obalom i
stigao u Veneciju. Tako su držali poznati mletaèki kronièar Andrija Dandulo, (dužd
1343-1354), Wadding kao i veæina novijih autora, zato što Franju nakon ovog putovanja
susreæemo u Lombardiji (Padova, Bergamo, Mantova...) Meðu autorima je razilaženje i
glede vremena povratka s ovog putovanja, pa oni stariji, kao Golubovich, misle da se
vratio u proljeæe 1221. dok noviji s više sigurnosti vrijeme povratka stavljaju u ljeto 1220.
Što kažu povijesna vrela o zaustavljanju sv. Franje u Dalmaciji?. Imamo dakle pred
sobom dva Franjina putovanja na Istok: prvo neuspjelo 1212., kad je pristao na našu obalu i
drugo uspjelo i ostvareno u vremenu od lipnja 1219. do ljeta 1220. za vrijeme kojeg se
Franjo susreo sa sultanom Malikom al-Kamilom. Naš o. Donat Fabijaniæ, a i drugi,
zadarsku predaju vezuju uz prvo Franjino putovanje 1212. koje je uslijedilo nakon kapitula
reda o blagdanu sv. Mihajla, 29. rujna, kojem je prisustvovao i sveti Otac (Tres socii, n. 57).
Tek tada treba staviti njegov put na Istok i prisilno pristajanje na hrvatsku obalu, buduæi da
je puhao protivni vjetar. Drugi autori, kao na pr. Gianantonio Bomman u svojoj povijesti
Dalmacije, Franjin boravak u Zadru vezuju, što je možda vjerojatnije, uz drugo njegovo
putovanje kad je na povratku s Istoka plovio našom obalom i iskrcao se u Veneciji.
Prisjetimo se da se ova dva Franjina putovanja zbivaju pošto se Venecija lukavošæu i
nasiljem dokopala Zadra 1202. u vrijeme IV. križarske vojne. Znamo da je ova vojna
sramno završila osvajanjem Carigrada i osnivanjem Latinskog carstva 1204. Valja odmah
reæi da se zadarska tradicija o Franjinom boravku u Zadru, ako je uzmemo u njezinoj
cjelovitosti, logièno može vezati samo uz drugo putovanje. Tako na pr. obeæanje koje su
benediktinke sv. Nikole u Zadru dale sv. Franji da æe preuzeti pravilo sv. Klare nije moglo
biti 1212. jer je tek par mjeseci ranije te godine, tj. na Cvjetnicu, Klara pobjegla iz svijeta i
privremeno boravila kod sestara benediktinki. Ostaje za vjerovati da je obeæanje
benediktinki dano sv. Franji bilo pobožno nadodano ili se dogoðaj zbio za drugog
Franjinog putovanja.
Prvi pismeni trag o prisustvu franjevaca u Zadru seže u godinu 1228. kad je papa
Grgur IX. Franju Asiškoga proglasio svetim i o tome obavijestio biskupe i prelate
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
33
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
Dalmacije, Slavonije i Istre pismom upuæenim na zadarski samostan - ad conventum
Iadrensem, da bi ga fratri odatle publicirali. To znaèi da je ovaj samostan veæ tada, dvije
godine iza smrti Sveca, imao vodeæu ulogu u Dalmaciji i veliki ugled u Rimu.
Sljedeæi dokument o franjevaèkoj prisutnosti u Zadru je iz 1232. povodom spora
zadarskog nadbiskupa Ivana Venerija (Veniera - 1218-1238 ) i Domiona, opata sv.
Krševana. Fratri su sa svojim provincijalom u crkvi okupljali mnoge vjernike što je
izazvalo veliku ljubomoru i oporbu od strane biskupijskog klera na èelu s nadbiskupom,
ali i od benediktinaca. Oni se naime odluèe tužiti fratre kod Sv. Stolice nabrajajuæi njihove
«grijehe» i novotarije. Premda nam nije poznat sadržaj tih optužbi, možemo ih donekle
otkriti na temelju kasnijeg pisma što ga Grgur IX. upuæuje nadbiskupu god. 1235. iz kojeg
se dade zakljuèiti da je kler bio kivan što su mu fratri «otimali» vjernike i klerike, a time i
materijalnu korist. Zato ih 1232. odluèe tužiti Sv. Stolici. No ubrzo je izmeðu nadbiskupa i
opata došlo do velike napetosti. Delegaciju za Rim i sadržaj pisma optužbe saèinio je
nadbiskup, a ukupne troškove trebali bi platiti obojica. Opat pak nije htio dati novac dok
ne dozna imena delegata i ne proèita sadržaj tužbe. Neki misle da u Rim nije bio nitko ni
pošao te da je nadbiskup od opata samo htio izvuæi novac. Tako je nadbiskup u odsutnosti
opata i redovnika sa svojim ljudima provalio u Samostan sv. Krševana da silom uzme
novac, a kad se tome usprotivio jedini prisutan dekan samostana, nadbiskup izopæi opata
i monahe. Nato opat sada šalje pritužbu na papu Grgura XI. koji (13. XI. 1232) naredi
trogirskom biskupu Treguanu i još nekim crkvenim ljudima da stvar ispitaju i riješe spor,
koji je na kraju završio u korist opata. Naš o. Odoriko Badurina misli da je ovaj spor
zapoèeo još ranije. Iz pisma što ga isti papa Grgur IX. 1235. upuæuje zadarskom
nadbiskupu Ivanu Veneriju u kojem ga prekorava zato što progoni franjevce i
dominikance te njihove privrženike saznajemo što je sve bio poduzeo nadbiskup protiv
zadarskih franjevaca i dominikanaca koji su prekoravali njegov postupak.
Od kasnijih pisanih spomenika koji govore o dolasku sv. Franje u Zadar najstariji je
onaj o. Franje Gonzage, generala Reda Male braæe, u njegovoj povijesti franjevaèkog reda
iz 1579. gdje kaže: "Preblaženi otac Franjo putujuæi u Jeruzalem i druga mjesta Sv. Zemlje
osobno je posjetio grad Zadar i s darovima njegovih graðana ustanovio glavni samostan
prema zahtjevu vremena i prvotnog redovnièkog siromaštva, koji je tijekom vremena
stekao veliko ime u cijelom Redu Male braæe... Neki natpisi i grobovi u ovom samostanu
podignuti prije 300 godina vrlo jasno potvrðuju da je blaženi otac Franjo putujuæi u
Jeruzalem posjetio ovaj grad i utemeljio sadašnji samostan". Iz ovoga možemo zakljuèiti
da je Gonzaga imao neke podatke koji nama danas nisu poznati. U XVII. je stoljeæu imamo
zapis o. Oktavijana Spadera Jankoviæa, (1646.-1715.) jednog od najuèenijih èlanova
Dalmatinske provincije i asiškog biskupa, «muža izvanredne nauke i svetosti», koji,
navodi staru pergamenu na kojoj je pisalo: "Dalmatinsku je provinciju utemeljio sveti naš
otac Franjo godine 1212. kad je krenuvši na put u Siriju napuštajuæi ankonitansku obalu
sretnim vjetrovima doplovio u Zadar". Naš otac Fabijaniæ, bez sumnje u svom
lokalpatriotskom žaru, kaže: "Nema toga koji nijeèe da se to dogodilo (tj. Franjin dolazak)
u blizini glavnog grada Dalmatinaca, tj. Zadra". To je sve što zasad možemo navesti od
povijesnih vrela glede boravka sv. Franje u Zadru.
Ostaje da se pozabavimo legendom ili predajom saèuvanom u arhivima na koju nas
upuæuje otac Donato Fabijaniæ. On govori o zabilješkama koje je u venecijanskim arhivima
našao P. Gašpar Vignaliæ. S njima se poslužio spomenuti pisac i povjesnièar Bomman u
svojoj povijesti Dalmacije, da bi ih na kraju predao o. Fabijaniæu, kako nam on sam
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
34
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
svjedoèi. Bili bismo veoma zadovoljni kad bismo ih uspjeli naæi u nekom zakutku
pismohrane Samostana sv. Franje u Zadru. Evo sadržaja te predaje kako ju je zabilježio
otac Fabijaniæ:
Prije ovog putovanja Franjo je bio u dilemi, da li da se preda molitvi i
kontemplaciji ili da naviješta Evanðelje. Da razriješi ovu neodluènost zamoli brata Silvestra i
sestru Klaru da se mole i traže odgovor od Gospodina. Pošto su oni od Boga dobili nadahnuæe
da treba iæi i naviještati Evanðelje, Franjo obuzet Božjim Duhom odmah krene s rijeèima:
Hajdemo u ime Gospodnje! Sv. Bonaventura æe zapisati: Da bi izvršio božanski nalog išao je
takvim žarom i tako je potrèavao kao da je Bog na nj stavio ruku i kao da je primio snagu s neba.
Tada mu doðe misao da poðe u Kristovu domovinu i da tamošnjim stanovnicima navijesti
Kristovu Radosnu vijest, pa i pod cijenu muèeništva. Najprije krene u Rim kako bi za svoj put
dobio blagoslov pape Inocenta III. a zatim se vrati u Sv. Mariju Anðeosku gdje za svoga
zamjenika ostavi brata Petra Katanskog. "Šeste godine, njegova obraæenja", kaže
Èelano,"željan muèeništva", htio je poæi u zemlju Siriju u nakani da propovijeda kršæansku
vjeru i pokoru Saracenima. Našavši laðu koja je dizala jedra za taj put, buduæi da je puhao
protivni vjetar s drugim putnicima bi baèen na obale Sklavonije.
Premda Fabijaniæ èvrsto drži da je Franjo 1212. dospio u Zadar, sadržaj zadarske
legende, kao što rekosmo, teško se može uklopiti u ovo prvo putovanje te bi trebalo reæi da
je u ovoj konstelaciji Trogir vjerojatniji grad koji je tada Franji brodolomcu pružio
gostoprimstvo. U ovom gradu nemamo legende, ali imamo povijest koja svjedoèi da su
franjevci u Trogiru prisutni veæ 1214. Taj podatak dugujemo ocu hrvatske historiografije,
Ivanu Luciæu (1604-1679), a tog je mišljenja bio i naš arheolog don Frane Buliæ. Naime,
plemeniti Trogiranin Desa Lukin pišuæi god. 1234. svoju oporuku privolom svoje žene
Stane i ne imajuæi svog tjelesnog potomstva, navodi da je u blizini grada Trogira svojoj
duhovnim sinovima, tj. ocima, Maloj braæi sagradio kuæu i crkvu u èast Božju i Djevice
Marije «dok je još slavno u tijelu živio onaj koji je bio prvi starješina i ministar Reda Male
braæe». Ta je crkva bila posveæena Gospi od Anðela, što bi takoðer ukazivalo na Franjinu
dušu i njegovu ljubav prema Gospi u Porcijunkuli kod Asiza. I povjesnièar Wadding bilježi
tradiciju da je biskup Treguan (1206-1255) sv. Franji osobno poklonio Crkvicu sv. Marije u
Polju (S. Mariae in Campo ) «Vjeruje se, piše trogirski povjesnièar Pavao Andreis
(1610.-1686.) da je pri zidanju ovog hrama sam sv. Franjo postavio prvi kamen u temelje».
Kao dokaz navodi da se u Crkvi Gospe od Anðela može dobiti oprost toliko velik kao u
Asizu. Fratri su u Trogiru više puta morali premještati svoje boravište iz sigurnosnih
razloga obrane grada, pa je 1420. naš provincijal fra Rajmund iz Viterba u molbi za gradnju
novog samostana vlastima u Veneciji naveo da su se u prošlih 206 godina više puta morali
seljakati. Tako precizan broj vodi nas u 1214. godinu, zakljuèuje naš Luèiæ. Kronike bilježe i
posebnu naklonost što su je prvi malobraæani uživali kod ondašnjeg biskupa Treguana
(1206-1256), slavnog Firentinca i graditelja trogirske katedrale, koji je franjevce za poèetak
primio pod svoj krov i uzeo za svoje savjetnike. Nikakvo èudo da ga je na biskupskoj stolici
naslijedio franjevac Kolumban Rabljanin (1256.-1276.). Da je ovom prilikom sv. Franjo
prispio u Trogir misle i povjesnièari naše provincije o. Odoriko Badurina i o. Vladislav
Brusiæ.
Prijeðimo sada na drugo, uspjelo Franjino putovanje na Istok 1219. Povijesno je
zabilježeno da se svetac u lipnju te godine ukrcao u križarsku laðu, i ovog puta u Ankoni.
Propovijedajuæi po Markama stekao je veæi broj sljedbenika i svi su ga željeli pratiti na putu
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
35
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
u Svetu Zemlju. Ne želeæi nijednog preferirati ili zanemariti, od jednog je djeèaka zatražio
da on odredi njegove pratioce htijuæi tako vidjeti volju Božju. Djeèak izabere njih
jedanaestero, meðu kojima je bio i brat Ilija. Bilo je to vrijeme Pete križarske vojne kad se
Franjo s drugovima ukrcao u laðu koja je vozila pomoæne križarske èete u Damietu gdje su
se vodile krvave bitke izmeðu križara i muslimana. Naš se Svetac na Istoku zadržao oko
godine dana susretajuæi se i propovijedajuæi sultanu, Saracenima i drugima na koje bi
naišao. No videæi mali uspjeh svog propovijedanja i uporno pozivan od braæe da se vrati u
Italiju gdje su iskrsli problemi, ljeti 1220. ili u proljeæe 1221. ukrca se na brod koji je plovio u
Veneciju istoènom obalom Jadrana pristajuæi u našim lukama. Stari autori potvrðuju ovu
rutu iz èitanja sv. Bonaventure o njegovom boravku na laguni Venecije, gdje je èudesno
smirio ptice koje su njega i braæu ometale u molitvi. Prema jednoj drugoj legendi Franjo je
u luci Draèa odrezao granu divljeg bora (Pinus sylvester) i od nje napravio štap. Kad je
došao u Veneciju na pustom je otoèiæu zabio štap u zemlju iz kojeg je potom izrastao
stoljetni bor. Iz ovoga nije teško zakljuèiti da je Franjo, kao što rekosmo, na putu za
Veneciju s brodom pristajao u svim znaèajnijim našim lukama pa i u Zadru.
Vraæajuæi se zadarskoj legendi koju prihvaæa Fabijaniæ, vjerujemo da je Franjin brod
pristao i u zadarsku luku da se opskrbi. Èim se Asiški siromah iskrcao i ušao u grad ljudi
ga èudno promatraju zbog njegova èednog ponašanja, grubog odijela te ga djeèurlija stade
zadirkivati i s njime izvoditi šale, kao što su se graðani Bolonje podrugivali bratu
Bernardu Kvintavalskom, da bi na kraju bili zadivljeni njegovom strpljivošæu i mirom, pa
mu èak dali gradilište za novi samostan.
Sveti èovjek Franjo traži u gradu kutak tišine te zapazi i povuèe se na molitvu u
obližnju kapelicu sv. Jeronima koja se po tradiciji nalazila na mjestu gdje je danas kapela
sv. Antuna uz crkvu sv. Frane. Franjina pobožnost, propovijedanje i žar s kojim se susretao
s graðanima nisu mogli ostati nezapaženi, pa su za njega èule i koludrice benediktinke u
obližnjem Samostanu sv. Nikole. Kako su to tražili propisi, one zamole i dobiju od
nadbiskupa dozvolu, da ih smije posjetiti sveti Asižanin. Njihova opatica veæ je tri godine
ležala bolesna i nepokretna u krevetu. U gostinjskoj sobi doèekaju ga druge sestre, koje se
svecu požale zbog teško bolesne opatice. Dok su one razgovarale sa svecem, njihova
duhovna majka osjeti želju da vidi sveca i dobije takvu snagu te usta iz kreveta i svojim
nogama spusti se u èekaonicu osjeæajuæi se potpuno zdravom. Taj se dogaðaj brzo
razglasio pa Franjo stekne dosta štovalaca meðu laicima i klericima. Sestre su benediktinke
bile tako oduševljene te su odluèile sv. Franji dati dio svoga vrta koji gleda prema moru
kako bi tu mogao sagraditi boravište za svoju braæu. Štoviše, kaže legenda, izraze volju da
prihvate pravilo sv. Klare, ako im Crkva to dozvoli.
Vratimo se povijesnim èinjenicama. U ono doba vrijedilo je pravilo da redovnici
smiju bez poteškoæe prijeæi u drugi red strožeg pravila. Èini se da su koludrice u Sv.
Nikole poèele prije živjeti po pravilu sv. Klare nego što su juridièki postale klarise i došle
pod jurisdikciju franjevaèkog provincijala. Naime, veæ 1244. u pismu pape Inocenta IV. ove
sestre nazivaju se «klauzurne redovnice sv. Damjana» kako su se klarise ispoèeka zvale po
matiènom samostanu u Asizu dok je Klara još bila živa (+1253.). Ovaj se kanonski prijelaz
zacijelo nije mogao ostvariti za života zadarskog nadbiskupa Ivana Venerija (1218.-1238.),
za kojega iz pisma pape Grgura IX. god. 1235. znamo da je bio veliki protivnik franjevaèke
karizme. Nakon Veniera za nadbiskupa je imenovan Dominik Franko (1239.-1244.), a
zatim je kratkotrajno došao jedan kome ne znamo ime, ali koji je maltretirao i izopæio
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
36
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
èasne sestre u Samostanu sv. Nikole. Zbog toga papa Inocent IV. 4. IV. 1245. piše tom
nadbiskupu i nareðuje da im digne kaznu, inaèe æe narediti da to uèiniti poreèki biskup.
Zašto su one bile izopæene možemo samo nagaðati, ali se to lako može povezati s njihovom
nakanom da preuzmu pravilo sv. Klare. Iste godine (12. VI. 1245.) nalazimo da papa
Inocent povjerava franjevcima da preuzmu duhovno vodstvo «monahinja sv. Damjana».
Valja imati na umu da ovaj prijelaz nije bio baš jednostavan, jer su se sestre morale odreæi
svojih posjeda, koji su im bili izvor uzdržavanja. Iz drugih dokumenata saznajemo da je
problem rješavan tako da su se imanja proglašavala vlasništvom Sv. stolice, a prihodi
imanja korišteni za uzdržavanje sestara. Kad je na zadarsku nadbiskupsku stolicu sjeo
glasoviti Lovro Periander (1249.–1287.), poznati prijatelj franjevaca, napokon su sestre
mogle mirno i kanonski postati klarise i prijeæi pod jurisdikciju zadarskog provincijala.
Dogodilo se to 1260. za provincijalata fra Bonagracija Tielcia, (1260.-1272.), kasnijeg
generala Reda. Povijesno je zabilježeno da su 1249. èasne Sv. Nikole fratrima darovale dio
svoga vrta za proširenje ili gradnju novog samostana, jer im prvotno boravište nije bilo
dostatno. Sestre su im dale onaj dio vrta koji se nalazio uz Kapelu sv. Jeronima i koji gleda
prema moru. I gradske vlasti su bile tom prilikom uviðavne te su èasnama na raèun tog
terena dodijelile parcelu koja im je dobro došla za proširenje svog dvorišta da bi mogle
iziæi na zrak. Vratimo se opet našoj legendi.
Prema zadarskoj legendi, dok je Franjo èekao prigodu da produži put u Sv. Zemlju ili
da se vrati u Italiju, pozvan je od svojih poštovalaca na Pašman gdje se susretne s
benediktincima Æokovca. Ovi ga srdaèno ugoste, što više, poklone mu parcelu zemlje
pored trošne Kapele sv. Duje, na kojoj bi njegovi sljedbenici mogli podiæi skromno
boravište. Ista legenda hoæe da je svetac tom prigodom na Pašmanu ostavio svog uèenika
Floria-Cvjetka, koji æe tu podiæi samostan i završiti svoj život. On bi bio pokopan u jednom
uglu današnjeg klaustra odakle se u starini, navodno, širio ugodan miris iz njegovih
smrtnih ostataka. Ovu simpatiènu legendu, nažalost, ne možemo potvrditi nijednim
povijesnim dokumentom. Ipak nije iskljuèeno da su fratri na ovoj lokaciji imali neku
skromnu kuæu prije izgradnje sadašnjeg samostana. Naime iz dokumenata znamo da je
ovdje 1392. zapoèeta izgradnja novog samostana donacijom zadarske plemkinje Pelegrine,
kæeri Cose de Saladinis , za fratre opservante koji se stavljaju pod okrilje Bosanske vikarije,
nositeljice opservantske reforme u našim krajevima.
Èelano nas izvještava da se Franjo 1212. – nakon kraæeg zadržavanja u Hrvatskoj –
vratio natrag u Italiju. Ni ovaj povratak nije prošao bez simpatiènih dogodovština koje ne
spadaju u legendu, nego su stvarni dogoðaj. Naime, kad je Svetac našao laðu koja je
putovala u Jakin (Ankonu) i molio da ga prime, bio je odbijen, jer posada nije imala
dovoljno hrane za višednevno putovanje. Neki Franjin prijatelj, po božjem nadahnuæu
donese suhe hrane i tajno je predade nekom èlanu posade koji sveca tajno ukrca i sakri u
brodu. Kako se putovanje zbog nevremena produljilo te se brodska hrana istrošila,
prokrijumèarene živežne namirnice bile su spasonosne ne samo za Franju, nego i za cijelu
posadu broda.
Svježina franjevaèke karizme privukla je mnoge Zadrane koji su se okupljali na
propovjedi (neimenovanog) provincijala male braæe, što je, kao što smo vidjeli, izazvalo
veliku oporbu od strane biskupijskog klera na èelu s nadbiskupom Ivanom Venerijem
(Venier) koji je zabranio njihovo propovijedanje. Fratri uèine utok na Sv. Stolicu te papa
Grgur IX. uputi 22. studenoga 1235. oštro pismo nadbiskupu prekoravajuæi njegov
postupak. Tu papa kaže da su u Zadar, koji je zaražen krivovjerjem, došli sinovi Male braæe
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
37
800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu
«da bi ondje širili svetost katolièke vjere», a da on, nadbiskup, onemoguæuje njihovo
propovijedanje i udara ih kaznama zato što su mnoge žene prihvatile pokornièki život,
ostrigle kosu i obukle pokornièko odijelo. Laike i klerike koji su bili prigrlili franjevaèki
život odvraæa od njihovih zavjeta, paèe, one koji su skinuli redovnièko odijelo nagraðuje
kanonikatom i drugim èasnim službama. Kad su ga neki ugledni fratri Reda
propovjednika upozorili da to ne bi smio èiniti, on i njima zabranjuje propovijedati i
ispovijedati, pa æe papa: «kao da tebi smeta što se mnoštvo naroda obraæa Gospodinu».
Stoga, «ako je to istina, trebaš se veoma sramiti». Zatim ga poziva da promijeni svoj stav
«kako bi zavrijedio da ti bude milosrdan Sin vjeènoga Oca.» Ako bi se oglušio o ovu
opomenu, papa æe narediti splitskom nadbiskupu (Guncelu) i arhiðakonu (Tomi), da ga
oni odvrate od tih djela.
Rezimirajuæi sve gore reèeno možemo reæi da, premda nemamo èvrste povijesne
dokaze da je sv. Franjo bio u Zadru, ali gledajuæi prvi tragove franjevaèke prisutnosti u
ovom gradu, imajuæi u vidu da je ovdje veæ 1228. znaèajni samostan, na koji je adresirana
bula pape Grgura XI. o Franjinom proglašenju za sveca, da se tu èuvaju i druge brojne
papinske bule 13. st., možemo mirne duše prihvatiti mišljenje potvrðeno kasnijim
zapisima da ovo boravište krije stope sv. Franje.
fra Stanko Josip Škunca
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
38
Meðuprovincijska dogaðanja
Kontinentalni kongres
za formaciju i studije Reda Male braæe
Split,Trstenik,17. do 23. rujna 2012.
Kontinentalni kongres za formaciju i studije Reda Male braæe na kojem su
sudjelovali odgojitelji iz 15 franjevaèkih provincija Južnoslavenske i Sjevernoslavenske
konferencije održan je od 17. do 23. rujna u franjevaèkom samostanu na Trsteniku u Splitu.
Bio je to šesti i posljednji u nizu kontinentalnih kongresa za formaciju i studije, èije je
održavanje zahtijevao posljednji Generalni kapitul Reda manje braæe. Za Europu je
odluèeno da se održe dva kongresa, pa je tako veæ ranije održan kongres za zapadnu
Europu.
Na Kongres u Splitu došlo je èetrdesetak sudionika iz Poljske, Èeške, Slovaèke,
Ukrajine, Rusije, Kazahstana, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koje je su
pozdravili domaæi provincijalni ministar fra Joško Kodžoman, fra Lovro Gavran, kao
potpredsjednik Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara, te fra Rufin
Maryjka kao predsjednik Sjevernoslavenske konferencije. Proèitana je i poruka koju je
skupu uputio generalni ministar fra Jose R. Carballo, koji se osvrnuo na nekoliko tema
važnih za odgoj u slavenskim provincijama Franjevaèkoga reda. Tako je potcrtao važnost
potpune primjene Ratio formationis franciscanae, kao temeljnog dokumenta franjevaèkog
odgoja, potom potrebu neprestane trajne formacije kao prirodnog èimbenika
franjevaèkog života i potrebu inkulturacije koja je tipièan oblik naše evanðeoske
prisutnosti meðu ljudima. Usto, generalni ministar potaknuo je na suradnju meðu
provincijama na podruèju odgoja, na veæu otvorenost evangelizaciji i osobito misijama te
na za bratski život u kojem æe biti ostvareni povlašteni prostori duhovnoga života.
Uvodno izlaganje održao je fra Vidal Rodriguez Lopez, generalni tajnik za formaciju
i studije Reda Male braæe, a u njemu je istaknuo koji su glavni izazovi u prihvaæanju i
pratnji duhovnih zvanja u Franjevaèkom redu. U poslijepodnevnom dijelu prvoga dana
rada, meðuprovincijski tajnici za formaciju i studije dviju konferencija fra Darko Tepert
i fra Witoslaw Sztyk analizirali su rezultate upitnika koje su u svakoj franjevaèkoj
provinciji ispunjavali pojedini odgojitelji.
Drugog dana kongresa fra Domagoj Runje, tajnik za formaciju i studije
Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, održao je izlaganje “Franjevaèki
odgoj za evanðeoske savjete”. Kao posebnost franjevaèkog odgoja za evanðeoske zavjete
izdvojio je uvjerenje da se sva tri zavjeta ostvaruju kroz život u malenosti te da su franjevci
u življenju svojih zavjeta “prosjaci smisla”, kako je to definirao Generalni ministar u
pismu iz 2008. godine. Pritom je, oslanjajuæi se na Knjigu Otkrivenja, govorio o trima
zavjetima, te o okviru u kojem se žive redovnièki zavjeti, a to je zajedništvo koje on vidi
gotovo kao èetvrti franjevaèki zavjet. Kao slika zajedništva mogao bi poslužiti nebeski
Jeruzalem iz Otkrivenja. On je grad, to jest mjesto sigurnog, ureðenog i zaštiæenog
zajednièkog života. Taj je grad prebivalište Boga. To je sveti grad koji silazi s neba, pa je rijeè
o zajednici koju Bog okuplja. Grad je opasan velikim i visokim zidinama, a njegova se vrata
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
39
Meðuprovincijska dogaðanja
nikad ne zatvaraju. To znaèi da redovnièki život predstavlja posebnost u životu
današnjega svijeta, ali ostaje otvoren svijetu, te svijet u njega može uæi i u njemu tražiti
smisao. Taj grad ima dvanaest temelja koji predstavljaju dvanaestoricu apostola koji su sve
ostavili. Konaèno, grad je istodobno i zaruènica i žena te se u njemu dogaða i ono veæ i ono
još ne. Redovništvo je slika nebeskog grada po svojoj neostvarenosti, a opet smjerajuæi
prema ostvarenju.
Treæeg dana Kongresa predavanje “Franjevaèka formacija za sakramentalni život”
održao je fra Alan Brzyski, provincijalni ministar Franjevaèke provincije sv. Hedvige u
Poljskoj. Pokazao je kako za sv. Franju sakramenti predstavljaju otajstvo susreta s Bogom.
Dapaèe, prema Franjinu Pravilu, ispravno shvaæanje sakramenata prvi je uvjet za one
koji žele pristupiti franjevaèkom bratstvu. Tako sakramenti postaju temelj za izgradnju
bratske zajednice. Fra Alan osobito se zadržao na sakramentima koje sv. Franjo èesto
spominje u svojim spisima, a to su: krštenje, euharistija, sveti red i sakrament
pomirenja. Tako je istaknuo da se redovnièki zavjeti utiskuju u posvetu krštenja te
predstavljaju svjesni odgovor na milost. Euharistija je kod sv. Franje predstavljena prije
svega kao proživljavanje Božjih otajstava, a ne u okviru sistematskog nauka. Tako je za
njega euharistija naèin boravka s Ocem i Sinom i Duhom Svetim te se njome gradi
franjevaèko bratsko zajedništvo, baš kao što se gradi i Crkva. Kad je rijeè o sakramentu
pomirenja, ne može se zanemariti Franjine èeste pozive na slavljenje toga sakramenta
koje po njemu zapoèinje žaljenjem zbog grijeha, a nadograðuje se i usavršava Božjim
milosrðem. To je osobito vidljivo u dvadesetom poglavlju Nepotvrðenoga pravila. Prema
odgojnim dokumentima Reda Male braæe, formacija je proces neprestanog obraæenja, pa u
formaciji i sakrament pomirenja ima osobitu ulogu. Konaèno, govoreæi o sakramentu
svetog reda, fra Alan je podsjetio na poštovanje koje je sv. Franjo iskazivao prema
sveæenicima, te je htio da ga i svi drugi iskazuju. Zakljuèno je predavaè istaknuo da je manji
brat, to jest svaki franjevac, sam pozvan da bude sakrament, a to znaèi da bude vidljivi
znak nevidljive milosti, što se ostvaruje osobnim sjedinjenjem s Kristom.
U èetvrtak 20. rujna fra Vicko Kapitanoviæ, umirovljeni sveuèilišni profesor
povijesti, proveo je sudionike kongresa kroz ostatke antièke Salone te im je svojim
struènim objašnjenjima približio povijest Salone i Splita. U poslijepodnevnim satima
razgledali su Dioklecijanovu palaèu s njezinim brojnim povijesnim spomenicima.
Fra Witoslaw Sztyk, tajnik za formaciju i studije Sjevernoslavenske konferencije
franjevaèkih provincija, održao je 21. rujna predavanje “Pratnja u poèetnoj formaciji braæe
pozvane u ministerijalno sveæeništvo”. Prikazao je ono što je nazvao “Dekalogom” pape
Benedikta XVI. o sveæenièkoj formaciji, izdvojivši deset temeljnih papinih misli kad je
rijeè o pripremi kandidata za sveæeništvo. Potom je ponudio kritièku analizu temeljnog
dokumenta Franjevaèkog reda o odgoju – Ratio formationis franciscanae – s obzirom na
odgoj za sveæeništvo. Pritom je primijetio da u tom dokumentu nema mnogo izravnoga
govora o pripremi kandidata za sveæeništvo, no pokazao je kako u svojim razlièitim
dijelovima on ipak o tome sasvim konkretno progovara ili upuæuje na druge dokumente
Reda ili Crkve. Na kraju je dao kritièku analizu aktualne formacije za sveæeništvo u Redu
Male braæe, a osobito meðu franjevcima u slavenskim zemljama, istaknuvši njezine
pozitivne i negativne strane.
U poslijepodnevnom dijelu svakoga dana kongresa radilo se u tri jeziène skupine –
hrvatskoj, poljskoj i talijanskoj – gdje su sudionici raspravljali o temama povezanim s
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
40
Meðuprovincijska dogaðanja
predavanjima. U subotu, 22. rujna, sudionici su naèinili sintezu svega rada s obzirom na
stanje odgoja u sjevernim i južnim slavenskim provincijama Franjevaèkog reda, a onda i s
obzirom na tri glavne teme kojima su se bavili: franjevaèki odgoj za evanðeoske savjete,
franjevaèki odgoj za sakramentalni život, te franjevaèki odgoj za ministerijalno
sveæeništvo. Na temelju prihvaæene sinteze izradili su i svoje prijedloge te ih uputili na
Meðunarodni kongres za formaciju i studije Reda Male braæe, koji æe biti održan u rujnu
2013. godine u Asizu. Prijedlozi sadrže poticaj na bolje promišljanje odgoja buduæih i
sadašnjih odgojitelja u Redu, te želju da se još više produbi metodologija prepoznavanja
zvanja kod mladih ljudi. Osobito je istaknuta potreba stalne duhovne pratnje zvanja na
osobnoj i zajednièkoj razini. Kad je rijeè o odgoju za ministerijalno sveæeništvo, želja je
sudionika da se u našim odgojnim ustanovama još više istakne franjevaèka dimenzija
sveæeništva, koja se osobito živi u bratstvu i u jednostavnosti i malenosti.
Braæa su ocijenila rad Kongresa vrlo pozitivnim, a na kraju je takvu ocjenu dao i
generalni tajnik Lopez, koji je predvodio i slavlje završne mise u nedjelju. “Ako
smo uvjereni da smo pozvani, moæi æemo ponuditi franjevaèki poziv i imat æemo
hrabrosti pratiti pozvane. Ako smo ‘putnici i pridošlice’, na evanðeoskom æemo
putu moæi izgraditi bratstva koja æe slaviti Boga i njegovu ljubav. Ako smo spašeni,
moæi æemo navijestiti evanðelje svakom stvorenju postajuæi tako ‘nositelji dara
evanðelja’, ne kao teška tereta, nego kao dragocjenog bisera koji daje smisao životu
svakog muškarca i svake žene”, zakljuèio je generalni tajnik.
ika
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
41
Meðuprovincijska dogaðanja
Sjednica Južnoslavenske konferencije
provincijalnih ministara OFM
Split, Trstenik, 5. listopada 2012.
U franjevaèkom samostanu klerikata „Fra Ante Antiæ“ u Splitu, Trstenik, bila je 5.
listopada 2012. godine sjednica JKPMOFM. Na sjednici su sudjelovali svi èlanovi, s tim da
je fra Staneta Zorea, koji je u bratskom pohodu braæi u Australiji i SAD, zamijenio fra
Marijan Èuden, provincijski vikar Provincije sv. Križa u Sloveniji.
Poslije kratke molitve, fra Lovro Gavran, dopredsjednik, pozdravio je svu braæu,
osobito novoizabrane provincijalne ministre fra Andriju Bilokapiæa, iz Provincije sv.
Jeronima u Zadru, i fra Joška Kodžomana, iz Provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu.
Njima je poželio blagoslovljen rad služenja braæi u vlastitim provincijama i braæi na razini
Konferencije i Reda.
Donosimo najvažnije toèke i zakljuèke sjkednice Konferencije.
1. Europska OFM konferencija animatora za PMOS 2013. god.
Fra Mijo Džolan, animator PMOS-a za našu Konferenciju, izvijestio je o pripravi za
Europskom OFM konferencu animatora PMOS-a, kojoj æe naša Konferencija biti
domaæinom u u rujnu 2013. godine. On je pripravio pismeni predložak i podijelio ga svim
èlanovima Konferencije. Postavio je dva pitanja: što sa Statutom èiji je nacrt on donio, i koji
datum Konferencija predlaže za održavanje Europske konferencije.
Nacrt je predložen iz Ureda PMOS pri Generalnoj kuriji. On ga je preveo, ali prilaže i
engleski original. U razgovoru je reèeno da taj nacrt može biti dobra podloga za naš statut,
ali ga treba prilagoditi. Neka to fra Mijo, zajedno s provincijskim animatorima za PMOS,
uèini i onda neka taj doraðeni prijedlog predlože Konferenciji na odobrenje.
Kad je rijeè o Europskoj konferenciji OFM animatora za PMOS, provincijalni ministri
se slažu da to bude u Hotelu Medena u Trogiru, a datum održavanja za njih – jer raèuna se
da æe na tome sudjelovati i svi provincijalni ministri – zgodniji je onaj od 12. – 19. svibnja
2013.
Zamolio je provincijalne ministre da potaknu i motiviraju svoje provincijske
animatore PMOS-a da sudjeluju na tome, a bilo bi dobro da i svi provincijalni ministri
sudjeluju.
2. Izbor predsjednika JKPMOFM.
Buduæi da je dosadašnjem predsjedniku, fra Željku Toliæu, istekao mandat službe
provincijalnoga ministra, trebalo je izabrati novoga predsjednika. U tajnom glasovanju, fra
Ivan Sesar, provincijalni ministar Hercegovaèke franjevaèke provincije Uznesenja
Marijina, izabran za predsjednika JKPMOF na mandat od tri godine.
Braæa su mu èestitala i zahvalila što je prihvatio tu dužnost, a on je odmah preuzeo
voðenje sjednice. Najprije je zahvalio braæi na povjerenju, a osobito fra Lovri Gavranu koji
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
42
Meðuprovincijska dogaðanja
je u posljednje vrijeme vodio našu Konferenciju. Kratko je podsjetio braæu da i mi sami rad
i odgovornost, kao i svoje odluke u Konferenciji, trebamo uzeti još ozbiljnije i odgovornije,
jer uloga konferencija postaje sve znaèajnija i veæa, jer one trebaju povezivati i poticati
franjevaèki život i poslanje na svojim podruèjima, ali isto tako povezivati provincije
pojedine konferencije s cijelim Redom.
3. Raspodjela zaduženja unutar JKPMOFM.
S prestankom mandata fra Jozi Sopti i fra Željku Toliæu, i s izborom novih
provincijalnih ministara fra Andrije Bilokapiæa i fra Joška Kodžomana, treba ponovno
raspodijeliti zaduženja unutar Konferencije. Do sada je fra Jozo Sopta bio zadužen za
formaciju i studije i to treba sada netko drugi preuzeti. Fra Lovro Gavran je zadužen za
misije i evangelizaciju i fra Željko Železnjak za pastoral zvanja. Pokrenulo se ponovno
pitanje odgovornosti JKPMOFM za OFS i Framu, jer èini se da se ne smijemo držati po
strani. Nakon razgovora o tome odluèeno je da jedan provincijalni ministar bude zadužen
za to podruèje, barem što se tièe naših asistenata OFS i Frame. Kako se u Redu sve više
pažnje posveæuju PMOS-u, odluèeno je da i za to podruèje bude zadužen jedan
provincijalni ministar iz naše Konferencije.
Nakon razgovora dogovoreno je: za formaciju i studije zadužen je fra Joško
Kodžoman, za OFS i Framu fra Andrija Bilokapiæ, za PMOS fra Stane Zore. Fra Lovri
Gavranu još uvijek traje mandat povjerenika za misije i evangelizaciju, a fra Željku
Železnjaku za pastoral zvanja.
Svi oni, zajedno sa svojim suradnicima iz svih naših provicnija trebaju napraviti
pravilnike rada kako bi olakšali funkcioniranje tih radnih tijela Konferencije. To bi trebalo
uèiniti do kraja ove godine kako bi na sjednici JKPMOFM, koja je predviðena za kraj
sijeènja 2013. godine, provincijalni ministri mogli potvrditi predložene pravilnike.
4. Proslava 800. obljetnice dolaska sv. Franje u Hrvatsku
Kratko se je osvrnulo na tijek proslave. Sva dogaðanja su se svela na dvije završne
manifestacije: Meðunarodni znanstveni skup o dolasku sv. Franje u Hrvatsku (Split –
Zadar, 1. – 2. listopada 2012.), i završno liturgijsko slavlje u Splitu, 6. listopada 2012.
Fra Ivan Sesar, kao predsjednik VFZ-a, kratko je izvijestio o samoj pripravi, a fra
Joško i fra Andrija o tijeku simpozija u Splitu i Zadru.
5. Odluèeno je da se susret svih provincijskih definitorija iz naše Konferencije
organizira ove godine. Bit æe to u Meðugorju, 18.–20. veljaèe 2013. Tema treba biti vrlo
životna i praktièna i povezana s franjevaèkim naèinom upravljanja provincijskoga
bratstva. Organizacija se povjerava fra Jošku i Meðuprovincijskom tajništvu za FS. Oni
trebaju što prije napraviti program i toèan dnevni red susreta koji poèinje ruèkom 18.
veljaèe i završava ruèkom 20. veljaèe 2013. Fra Ivan Sesar æe se pobrinuti za smještaj u
Meðugorju. Treba dobro i na vrijeme organizirati i na vrijeme poslati program na sve
provincijalate.
6. Susret Generalnoga ministra s braæom u privremenim zavjetima i njihovim
odgojiteljima iz provincija naše Konferencije bit æe u Taboru – Samobor, 1. i 2. ožujka
2013. godine. Generalni ministar želi da središnja tema bude „Franjevaèka formacija u
svjetlu izazova našega vremena“, a bit æe i podtema (život iz vjere, molitveno èitanje rijeèi,
vjernost i ustrajnost u pozivu, opasnost duha svijeta, meðuprovincijalnost... i što doðe kao
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
43
Meðuprovincijska dogaðanja
prijedlog od magistara ili provicnijalnih ministra...), kao i rad u skupinama. On smatra da
bi bilo dobro pzvati i fra Vidala Rodrigueza, gen. tajnika FS koji bi imao kratko izlaganje o
važnosti studija u našoj formaciji.
7. Ponuda za meðuprovincijske duhovne vježbe
Taj prijedlog je donesen na susretu svih provincijskih definitorija naših provincija u
Meðugorju u studenom 2011. godine. Buduæi da to još uvijek traje, nije se moglo analizirati
rezultate te ponude, ali je ipak odluèeno da se i ove godine objave ponude o
meðuprovincijskim duhovnim vježbama, da se to može na vrijeme objaviti u
provincijskim glasilima. Fra Marijan Èuden je obavijestio da oni nude priliku za duhovne
vježbe na Svetoj Gori, 18.–23. kolovoza 2013.
8. Susret sa Sjevernoslavenskom konferencijom provincijalnih ministara.
Fra Lovro je razgovarao s njihovim predsjednikom fra Rufinom i složili su se da to
bude od 22.–25. rujna 2013. Nakon razgovora odluèeno je da to bude u Rami (franjevaèki
samostan Šæit), s tim da se raèuna i s pohodom Meðugorju i Hercegovini. Detalji
organizacije i programa još æe se dogovoriti.
9. Fra Andrija Bilokapiæ, provincijalni ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar),
izvijestio je braæu da su on i Provincijski vikar bili pozvani u Rim na razgovor sa
Generalnim ministrom o situaciji i buduænosti njihove Provincije. Ministar im je rekao,
a on to prenosi braæi provincijalnim ministrima naše Konferencije, da svaka od naših
provincija, do kraja listopada, predloži jednoga svoga brata koji æe biti kandidat za
delegata Generalnoga ministra. Mi predlažemo, a oni æe izmeðu predloženih kandidata
izabrati jednoga koji æe se trebati ozbiljno pozabaviti situacijom Zadarske provincije.
Nakon razgovora o tome reèeno je da to nije tako lako riješiti u kratkom vremenu,
pogotovo što nisu dali opis posla delegata. Odluèeno je da fra Andrija pismeno sve to
dostavi svakom provincijalnom ministru, kako bi oni, u dogovoru sa svojim
definitorijima, mogli predložiti prikladnog brata iz svoje provincije.
10. Bilo je govora i o Plenarnom vijeæu Reda, koje æe se održati u Poljskoj, od 17. do 30.
studenog 2013. Još nisu došli službeni pozivi i program, ali poznato je da æe to biti veoma
važan susret za koji æe se trebati dobro pripraviti. Na njemu æe se odluèivati o broju i
rasporedu generalnih definitora i mnoge druge važne stvari. Kad dobijemo detaljnije
informacije iz Rima, onda æe se sve zo trebati dobro pripraviti.
Dogovoreno je da æe sljedeæe sjednica JKPMOFM biti u Zagrebu, na Kaptolu, 28.–29.
sijeènja 2013. Kad se sazna toèan datum susreta novih provincijalnih ministara u Rimu,
koji je obièno u drugoj polovici sijeènja, onda æe se toèno odrediti datum.
Na kraju je fra Ivan Sesar, novoizabrani predsjednik, zahvalio svoj braæi na
sudjelovanju, te fra Jošku Kodžomanu što nas je ugostio u svom samostanu.
fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
44
Iz života Provincije
Potpuno tvoj
Sveèani zavjeti fra Bojana Rizvana
Živeæi u svijetu koji sve više gubi smisao za onostrano, vjeèno, mnogi odaziv na Božji
poziv smatraju svojevrsnim rasipanjem ljudskih snaga. Meðutim, Gospodin zove. I danas
kao i nekoæ hoda ovom zemljom tražeæi ljude, ‘lovi’ mladiæe i djevojke koji oduševljeno
kreæu za Njim. I mi smo bili dionici jednog takvog dogaðaja. Bili smo dionici potpunog
predanja jednoga mladiæa – franjevca u Božje ruke. Gledali smo i vidjeli kako se hrabro i
odvažno želi koraèati Gospodnjim stazama. Unatoè brojnim kušnjama i izazovima
suvremenoga vremena i svijeta. Naime, u petak, 28. rujna 2012. u samostanskoj Crkvi
Navještenja Marijina na otoku Košljunu proslavljeno je sveèano zavjetovanje fra Bojana
Rizvana, bogoslova Franjevaèke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.
Kao što se Gospodin Isus prije svakog važnijeg dogaðaja u svom životu povlaèio u
osamu i ustrajno molio želeæi svoju odluku i djelo koje èini potpuno predati u Oèeve ruke, i
mi smo, zajedno s našim bratom Bojanom, probdjeli veèer moleæi i klanjajuæi se Gospodinu
Višnjemu u župnoj Crkvi sv. Fuske u mjestu Linardiæi na otoku Krku. Molitveno bdijenje
sastojalo se od Službe Rijeèi koju je predvodio fra Andrija Bilokapiæ, provincijalni ministar
bratstva kojemu pripada fra Bojan. Fra Andrija je u prigodnoj homiliji naglasio važnost
služenja u novosti Duha po spremnom prihvaæanju življenja zavjeta, te istaknuo i potrebu
molitvene potpore župne zajednice koja je i iznjedrila duhovno zvanje. U nastavku
bdijenja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim koje je predvodio fra Ljubo Kurtoviæ,
odgojitelj bogoslova u Zagrebu, gdje fra Bojan studira.
Sutradan, u petak 28. rujna, osvanuo je i taj dan, dan kada ležeæi pred Svevišnjim,
oèitujuæi tako svoje potpuno predanje, upire pogled u nebeske stvarnosti svjedoèeæi
prisutnost i blizinu Kraljevstva Božjega. Sveèano misno slavlje zapoèelo je u 11 sati, a
predslavio ga je provincijal istoimene provincije, fra Andrija Bilokapiæ, u koncelebraciji s
generalnim vikarom Krèke biskupije msgr. dr. Slavkom Zecom, rektorom bogoslovije u
Rijeci preè. Sanjinom Francetiæem, gvardijanom Franjevaèkog samostana na Košljunu fra
Klementom Sršenom, magistrom bogoslova Franjevaèke provincije sv. Jeronima u
Dalmaciji i Istri fra Božidarom Šustiæem, magistrom bogoslova Hercegovaèke franjevaèke
provincije fra Ljubom Kurtoviæem te još 20-tak sveæenika.
Fra Andrija je u svom pozdravnom govoru te propovijedi naglasio velebnost ovog
svetog èina kao èina potpunog predanja Gospodinu te pozvao zavjetovanika na život po
Evanðelju. Fra Bojan je svojim »Hoæu!« izrazio želju i odluku za nasljedovanjem
Gospodnjih stopa te služenje Bogu i ljudima po Pravilu sv. Franje.
Provincijalni ministar fra Andrija primio je fra Bojanove zavjete i èestitao mu na
hrabroj odluci življenja Božje rijeèi. Poslije fra Andrijine èestitke i bratskog cjelova,
uslijedile su èestitke i ostalih sveæenika i braæe sudionika slavlja. Svojom odlukom življenja
evanðeoskih savjeta u obliku redovnièkih zavjeta naš je brat izrazio želju za stalnim
otkrivanjem one Istine i Ljubavi, poistovjeæivanjem s Rijeèju koja tijelom postade (usp. Iv 1,
14), te gorljivu èežnju da Krista stekne (usp. Fil 3, 8).
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
45
Iz života Provincije
Na misnom slavlju, uz fra Bojanovu obitelj i rodbinu, te sumještane Župe sv. Fuske iz
koje dolazi, sudjelovali su i bogoslovi bogoslovnog sjemeništa »Ivan Pavao II.« iz Rijeke,
franjevaèki bogoslovi Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, bogoslovi Hrvatske
provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, bogoslovi franjevaèke provincije
Bosne Srebrne te bogoslovi Hercegovaèke Franjevaèke provincije koji su svojom pjesmom
uzvelièali ovo sveto misno slavlje. Poslije misnoga slavlja, uz pjesmu i opuštenu
atmosferu, uslijedio je ruèak za sve prisutne.
Molimo Gospodina da On u našem bratu Bojanu izvrši ono dobro djelo koje je i
zapoèeo. Neka ovaj dragocjeni biser darovan fra Bojanu u glinenoj posudi (usp. 2 Kor 4, 7;
Mt 13, 46) bude praæen našom molitvom kako bi mogao služiti Bogu, Crkvi i narodu sa
svom strpljivošæu, poniznošæu i ljubavlju.
fra Dragan Bolèiæ
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
46
Iz života Provincije
MISIJSKA NEDJELJA U CRKVI SV. FRANE
Misionar fra Ilija Barišiæ
Franjevaštvo se razvija i vrlo brzo ukorijenjuje
u Kongu, poruèio je hrvatski misionar fra Ilija
Barišiæ, èlan Franjevaèke provincije sv. Jeronima,
u svom svjedoèanstvu na proslavi Misijske
nedjelje u nedjelju, 21. listopada u Crkvi sv. Frane
u Zadru. Misionar bi trebao biti osoba koja vjeruje u
Boga, ali ne u bilo kakvog Boga. Skoro svi ljudi imaju
neko vjerovanje. Ali Isusov uèenik vjeruje u Boga
koji je otac svih ljudi i koji je ljubav. Misionar bi
trebao navještati što vjeruje, živjeti po onome što
navješta, biti osoba koja donosi Boga ljudima i vodi
ljude Bogu. Na taj naèin svatko od nas bi trebao biti
misionar. Ako je Crkva u svojoj biti misionarska,
svaki kršæanin je misionar, ukoliko svjedoèi da je u i
po njemu Bog utjelovljena ljubav, rekao je fra Ilija
upitavši kako širiti svjetlo istine meðu onima
koji još uvijek znaju samo za motiku i mašet,
nož koji nose posvuda za sjeæi travu ili èistiti put
pred sobom. To im je sva tehnika. Kako navještati
evanðelje meðu onima gdje 90 % njih ne zna èitati i
pisati, nemaju moguænosti iæi u školu. Kako
navještati Radosnu vijest onima koji žive u strahu od
vraèara i duhova jer im je vjera afrièki animizam, upitao je fra Ilija.
Od 2005. g. franjevci su preuzeli misiju Kimbulu u kojoj su prvi misionari bili 1925. g.
Tu su bili svega èetiri godine. Otišli su zbog snage vraèara, mušice CC i gladi. Misionari su
napustili taj kraj jer su vraèari noæu prisiljavali sve koji su bili na poukama, ispovijedili se i
prièestili, da povraæaju to što su primili u misiji. Prva misija nije opstala, pa je biskup 2005.
g. pozvao franjevce da doðu i ponovno pokušaju evangelizirati taj kraj. Znali su da treba
poèeti s mladima i školovanima, mijenjati mentalitet ljudi da ne žive u neznanju. Poèeli su
graditi škole uz dobroèinitelje iz Španjolske i Zagreba. Izgradili su dvije srednje škole s 12
razreda i jednu osnovnu školu sa 17 razreda. Onda su poèeli tražiti kumove da se i
siromašna djeca mogu školovati. U poèetku je bilo tridesetak kumova iz jedne hrvatske
misije u Njemaèkoj. To se djelo proširilo i na ostale hrvatske misije u inozemstvu te Crkvu
u Hrvatskoj i BiH.
Proèitano je i pismo zahvale djece iz župe sv. Josipa u Kimbulu i u Nengere gdje je
novoosnovana župa sv. Klare. Trenutno 1262 djece ima kumove koji ih školuju. Godišnji
iznos za uèenika u osnovnoj školi iznosi 50 eura, za srednjoškolca 100 eura a za fakultet 300
E. U Crkvi sv. Frane sad je za dogovore kumstava zadužen fra Tomislav Šanko. Iz
zajednice vjernika Sv. Frane u Zadru je 138 kumova, a javilo ih se još 45. Svaki kum dobije
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
47
Iz života Provincije
zahvalno pismo djece koja se školuju, ime i prezime djeteta koje dotièni pomaže, datum
roðenja i ocjene. Svakog 25. u mjesecu direktor udalji iz škole dijete za koje nije plaæeno
školovanje. Može se vratiti kad se iznos plati. Nekad bude sluèaj da u razredu ostanu samo
kumèad, djeca za koju smo mi osigurali novac preko kumova. Tromjeseèno plaæamo iznos direktoru
škole. Osnovna i srednja škola traju svaka po šest godina; do velike mature je 12 godina. Fakultet do
prvog stupnja tri godine, a do licencijata pet godina, rekao je fra Ilija. Ove godine, da završe
jubilarnu godinu sv. Klare, prihvatili su poziv biskupa da otvore novu misiju u periferiji
grada Butmebo koji ima 600 000 stanovnika, a nema struje, vode ni asfalta. Biskup im je
dao predgraðe gdje su jako siromašni i puno izbjeglica. Tu živi 18 000 katolika. Nema
crkve ni dvorane, misu slave vani pod ceradom. Misija posveæena sv. Klari otvorena je na
blagdan sv. Klare i ima osnovnu školu s 1200 djece. Srednje škole se nadaju izgraditi uz
pomoæ dobroèinitelja.
Fra Ilija je za svog boravka u Zadru pohodio neke škole koje su zainteresirane da
pomognu gradnju škole u Kongu, rekavši im kako kao škola ili razred mogu biti kum ili
pomoæi gradnju škole. Zahvalio je Franjevaèkoj provinciji sv. Jeronima jer je misija
Kimbulu uz njihovu pomoæ stavljena na noge. Uvedeni su struja i voda, izgraðena je kuæa
za sveæenike s osam soba, pet vjeronauènih dvorana, tri za katekumene, a jedna dvorana
nosi ime sv. Jeronima u èast provincije. Provincija i Mala braæa u Dubrovniku puno pomažu u
gradnji. Kumovi pomažu školovanje. Svima hvala. Kako su rekli i uèenici, samo Bog može nagraditi
one koji èine dobro. Uloga misionara je onima koji žele èiniti dobro, dati prigodu da to uèine, da
dobro i ostvare, rekao je fra Ilija. Franjevaèka provincija sv. Benedikta afrikanca u Kongu ima
164 zavjetovana, 56 bogoslova, 14 novaka i 16 u postulaturi. Generalna kurija je zatražila
da poènu pripremu osnivanja još jedne provincije u Kongu. God. 2015. Provincija æe
osnovati novu franjevaèku provinciju posveæenu sv. Klari. Meðu franjevcima Provincije sv.
Benedikta afrikanca samo su trojica stranaca. Jedan Amerikanac, profesor na bogosloviji,
jedan Belgijanac župnik i fra Ilija koji radi u odgoju i projektima. Ostalo su sve domaæi
ljudi. Budimo sjedinjeni u molitvi jer svi smo misionari, zakljuèio je fra Ilija Barišiæ.
Ines Grbiæ
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
48
Iz života Provincije
Sedmi susret zborova Provincije sv. Jeronima
Sedmi susret zborova naše Provincije
sv. Jeronima, održao se je od 27. do 28.
listopada 2012. u Splitu, na Poljudu u
Samostanu Uznesenja Marijinog. Okupili su
se zborovi iz Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika i
domaæini iz Splita. Okupljanje je poèelo u
subotu u 16 sati. Svojstveno svakom
okupljanju mladih, svaki se zbor na poèetku
držao sam za sebe, no kako je vrijeme
odmicalo, sve više smo se zbližavali. Nakon
pojedinaène probe pjesama i „odmjeravanje
snaga“, te poticajnih, uvodnih rijeèi fra Bože,
imali smo slobodnog vremena koje smo
iskoristili za bolje upoznavanje. U 19 sati
zajedno smo izmolili èasoslov, te je krenuo
„službeni“ dio programa. Prije samog
pjevanja domaæin, župnik fra Frane, zaželio
nam je dobrodošlicu i ugodan boravak, potom nam je fra Diego održao kratak nagovor u kojem
se dotaknuo netom proglašene Godine vjere, što je nama èiniti u istoj i koje je mjesto radosti i
pjesme u njoj. Potaknuti njegovim rijeèima krenuli smo s pjesmom. Prvi su na redu bili
najbrojniji Zadrani, Župa Srca Isusova, Voštarnica, njih èak 23, predstavili su se s dvije pjesme:
„Tvoje rijeèi“ i „Božja ljubav, Božja snaga“. S dvije violine i predivnim višeglasjem visoko su
podigli letvicu i nagovijestili, kako æe ovogodišnji susret zborova biti dosad (i subjektivno i
objektivno) najkvalitetniji. Potom je uslijedio zbor Sv. Josip, Župe sv. Jakova – Trogir s
pjesmama: „Na Tvoju rijeè Kapetane“ i „Ti, Svjetlo svijeta“. Treæi smo po redu bili mi framaši
zbora Župe sv. Nikole Taveliæa – Rijeka, odpjevali smo pjesme:“Molitva“ i „Usudi se“. Zbor
Svjetla Vjere župe sv. Antuna iz Pule nastupo je pretposljednji s pjesmama: “Ne boj se“ i „Naš
Bog je Velik“. Posljednji na redu bili su domaæini, svima poznati Vis ABBA, s Poljuda.
Odpjevali su pjesme:“Gospodin je Pastir moj“ i „Znak pobjede“. Oko 21 sat odpjevana je i
posljednja pjesma. Svi smo se zajedno uputili u restoran preko puta samostana na veèeru.
Okrepljeni hranom, zapoèelo se s neslužbenom pjesmom, druženjem, igranjem stolnog tenisa, i
razno raznim drugim sadržajima, sve do kasnih noænih sati. Nitko nije htio prekinuti ovo
dragocjeno druženje neèim tako nevažnim kao što je spavanje. No zbog kuænog reda i
solidarnosti prema starijim fratrima ipak smo se teškom mukom spremili na poèinak. Spavanje
u vreæama po uèionicama pokazalo se kao pun pogodak za poticanje zajedništva i upoznavanja.
Tokom noæi sat se pomicao unazad, što je doèekano kao dobra vijest. To je znaèilo da spavamo
jedan sat duže, no svi smo ga zaboravili prebaciti, pa smo se revno ustali sat vremena prije
planiranog. U crkvi smo izmolili jutarnju i vrijeme do doruèka iskoristili za još malo zajednièke
pjesme. Nakon doruèka uputili smo se u obilazak grada. U 11 sati ponovno smo se okupili pred
samostanom, pripremili se za svetu misu, koju smo uz domaæi band Abbu zajedno animirali
sviranjem, pjevanjem i èitanjem. U 13 sati bio je ruèak, a nakon ruèka je fra Božo podijelio
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
49
Iz života Provincije
zahvalnice svakom zboru. Izmjenjivali su se dojmovi i obeæanja da se vidimo i sljedeæe godine,
možda u Trogiru, možda u Dubrovniku, možda u Rijeci... Fra Frane nam je uputio završnu rijeè i
zaželio nam sretan put. Oko 14 sati smo spremili stvari i poèeli se pozdravljat. Èinilo se kao da
nitko ne želi kuæi, zapjevali smo još koju pjesmu i sjeli u aute, u nadi da se svi zajedno vidimo i
sljedeæe godine.
Dario Perkoviæ
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
50
Iz života Provincije
Godišnja obeæanja FRAME
Rijeka, Krnjevo, 11. studenog 2012.
Godišnja obeæanja imaju središnje mjesto u godini jednog framaša, ona su javno
izgovaranje svoje odluke da æemo se kroz godinu dana truditi živjeti evanðelje u bratstvu
franjevaèke mladeži, te da æemo se odazvati na svaki poziv dobra. Upravo se taj dogaðaj
odvijao 11. studenoga 2012. u Crkvi sv. Nikole Taveliæa na Krnjevu. Obeæanjima je
predhodila duhnova obnova za obeæanike i novoprimljenike u Frami, na Košljunu, a
zapoèela je u petak u 18 sati. Voditelj duhovne obnove bio je fra Diego. Dani su se sastojali
od doruèka, jutarnje molitve èasoslova, jutarnjeg nagovora, mise, ruèka, osame, rekreacije,
popodnevnog nagovora, klanjanja, rekreacije i ponešto spavanja. Tako duhovno
obnovljeni, uputili smo se u nedjelju nakon ruèka u Rijeku, jer je bilo potrebno pripremiti
se za slavlje obeæanja. Bogu se svidjelo da nam dan obeæanja padne na prvi dan
trodnevnice u èast sv. Nikoli Taveliæu, pa je tom prilikom svetu misu predvodio otac
provincijal fra Andrija Bilokapiæ, u koncelebraciji naš duhovni asistent fra Božidar Šustiæ,
podruèni duhovni asistent Provincije fra Tomislav Hrstiæ, duhovni asistent frame Trsat fra
Zoran Bibiæ i fra Mate Polonijo definitor Provincije. Uz domaæe framaše u animiranju svete
mise pjesmom su pripomogli i framaši s Trsata. Svoja obeæanja dalo je nas 13, a odma
nakon mise, u dvorani samostana, u punopravno èlanstvo frame stupilo je još 5 mladih.
Ovom se prilikom još jednom zahvaljujemo svima koji su nam svojim prisustvom
uvelièali slavlje, posebno ocu provincijalu fra Andriji, našem duhovnom asistentu fra Boži
i voditelju duhovne obnove fra Diegu. Nadamo se da se vidimo i sljedeæe godine.
Dario Perkoviæ
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
51
Iz života Provincije
Velika obljetnica grada Crikvenice
Ime grada Crikvenice nastalo je od domaæeg naziva za crkvu koji se u èakavskome
crikvenièkoga kraja izgovara kao – crikva! „Crikvica“, po koj je Crikvenica dobila ime,
nalazila se je upravo na mjestu naše današnje Crkve sv. Antuna Padovanskoga. Srušena
„crikvica“ da bi se napravila crkva...!
U mjesecu kolovozu Crikvenica je slavila svoju veliku obljetnicu: 600 godina
spomena grada Crikvenice u pisanom obliku. Taj pisani, službeni dokumenat, bila je
Darovnica hrvatskoga bana Nikole IV. Frankopana redovnicima pavlinima. Puèanstvo
Crikvenice i cijeloga Vinodola redovnike pavline nazivali su „bijeli fratri“.
Spomenuti hrvatski ban Nikola IV. Frankopan, 14. kolovoza 1412. godine darovao je
u pisanom dokumentu Crkvu Bl. Bj. Marije, danas župna crkva istoènoga dijela
Crikvenice, i samostan, danas hotel „Kaštel“, redovnicima pavlinima. To je razlog da
Crikvenica svoj Dan Grada slavi svake godine na dan – 14. kolovoza! Zbog blizine
svetkovine Velike Gospe, logièno je da je baš Velika Gospa zaštitnica Grada, i da se na grbu
grada Crikvenice nalaze spomenuta crkva i „samostan“...!
Proslava obljetnice grada Crikvenice zapoèel jea 6. srpnja 2012. godine izložbom u
Muzeju Grada Crikvenice pod nazivom: Czriquenicza 1412. – život i umjetnost Vinodola u
doba pavlina. A redovnici pavlini su djelovali na ovim prostorima od 15. do 18. stoljeæa.
Tako je ovom izložbom skupljena na jednom mjestu sva kulturno–povijesna baština
podruèja grada Crikvenice i cijeloga Vinodola. Meðu mnogim vrijednim izložcima u
Muzeju je svoje mjesto našla i zelena misnica našega samostana iz 17. stoljeæa! Izložba je
otvorena do 31. sijeènja 2013. godine.
Redovnici pavlini su uèinili puno dobra na podruèju cijeloga Vinodola, zbog èega su
i danas vrlo cijenjeni kod puèanstva ovoga podneblja. Vrijedna ostavština pavlina ukazuje
na vrijeme ispunjeno s mnogo rada i ljubavi prema duhovnosti, školstvu, umjetnosti,
medicini, ljekarništvu,...! Osobito su zaslužni za oèuvanje pisma glagoljice i staroslavenskoga
jezika u liturgiji svoga vremena...!
Proslava ove velike obljetnice grada Crikvenice uprilièena je 4. kolovoza 2012.
godine u našoj samostanskoj i župnoj Crkvi sv. Antuna Padovanskoga. Uglavnom zbog
velièine i ugodnosti crkve i samostanskog okruženja...! Bila je to prava svetkovina od
slavlja! Kako je i dolikovalo, veæi dio misnoga slavlja bio je upravo na staroslavenskom
jeziku. Koncelebriranu sv. Misu je predvodio rijeèki nadbiskup mons. Ivan Devèiæ sa
sveæenicima grada Crikvenice i Vinodola. Sv. Misi su nazoèili brojni vjernici Grada
zajedno s gradonaèelnikom grada Crikvenice i gostima...!. Svi nazoèni su dobili
pripravljenu knjižicu „Red Mise s narodom na staroslavenskom jeziku“ koja je tiskana
radi boljega praæenja sv. Mise.
Ovo je slavlje ciljano organizirano uoèi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te
Dana hrvatskih branitelja! Ali i blizine proslave Dana Crikvenice – 14. kolovoza!
Fra Ante Mrvelj
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
52
Iz života Provincije
Rekonstrukcija krova Crkve sv. Antuna
Padovanskoga
Prije devet mjeseci
gledali smo
ružnu sliku
krova naše Crkve sv. Antuna
Padovanskoga u Crikvenici,
kojega je moæna, orkanska
bura poèetkom veljaèe bila
razotkrila...! Sada vam pokazujemo novo „ruho“ rekonstruiranoga, obnovljenoga,
gotovo novoga krova naše
crkve.
Uigranoj grupi radnika
graðevinskog
poduzeæa
„Izgradnja“ d.o.o. iz Crikvenice trebalo je èetiri tjedna da
naèine temeljitu rcijuekonstruk krova na Crkvi sv. Antuna. Idealni vremenski uvjeti
mjeseca ožujka omoguæili su da se radovi završe u odreðenome roku.
Iako je rijeè o rekonstrukciji krova, rekoh, u stvarnosti je to gotovo novi krov! Ono
malo što nije novo temeljito je „pojaèano“, poduplano...! Novost je da na krovu nisu više
bakrene ploèe, nego je postavljen crijep „Mediteran“, uvezen iz Italije....! Struèno vodstvo
radova mišljenja je da ovaj crijep najbolje odgovara ovom podneblju, jer je dovoljno èvrst, a
nije pretežak...! Svaki crijep je prikovan za letvu pocinèanim èavlom, a prva tri reda
crijepova unaokolo krova su prièvršæeni posebnim vijcima, a zatim i svaki sljedeæi drugi
red je prièvršæen vijcima sve do sljemena krova, kao i samo sljeme. Ovim se je poduplala
uèvršæenost crijepova, a time i cijeli krov dobio na sigurnosti...! Ne treba zaboraviti da su
bure u ovom podneblju èesto stvarno moæne, olujne, orkanske, „lude“...!
Rekonsrtukciju krova smo iskoristili i za postavljanje izolacije iznad stropa crkve.
Tako æe crkva ubuduæe biti zimi toplija, a ljeti svježija...! Izolacija je uraðena po
„posljednjem standardu“: na dašèanu oplatu je postavljen jedan sloj pvc folije, zatim 15
cm. izolacije od „mineralne vune“..., opet sloj pvc folije, a zatim kao zaštita podne izolacije
i kao podijum postavljenje su „fosne“ debljine pet centimetara...! Sve izgleda tako èvrsto,
moæno, i za oko lijepo...!
Vjerujemo da je s ovim radovima riješen problem krova na Crkvi sv. Antuna u
Crikvenici za dugi niz godina...!
Fra Ante Mrvelj
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
53
Iz života Provincije
Obnova "Crikve" u Crikvenici
Od Uskrsa pa do kraja ljeta, trajali su opsežni radovi na crkvi, u crkvi i okolo naše
crkve u Crikvenici! Prve poslove je prisilno otvorila prva “marèana bura” u noæi s 5. na 6.
ožujka, koja se je igrala s “mrtvom” i živom prirodom...! Pogotovo se je igrala s jednom
èetvrtinom krova naše crkve koji je bacila u naš park...! Zbog opasnosti od kiše i lošega
vremena, odmah se je prišlo saniranju krova. Stavljene su nove daske, letve, bakar, a sav
krov je nanovo pojaèan posebnim vijcima za bakar...! Bilo je to upozorenje da se povede
više raèuna o ozbiljnoj i sadržajnijoj obnovi samostanske i župne crkve unutra i izvana...!
Odmah iza samostanskog i župnog blagdana sv. Antuna Padovanskog, poduzeæe
“Izgradnja” d. o. o. iz Crikvenice, sa svojim kooperantima, zapoèelo je s opsežnim
radovima. U crkvi je prvo uèinjena nova instalacija za struju i razglas, i nabavljena nova
rasvjetna tijela. Slijedila je izolacija zidova unutar crkve i sakristije od vlage...!
Nakon višednevnih graðevinskih radova u crkvi, uslijedili su soboslikarski radovi u
crkvi! Cijela crkva i sakristija su obojene disperzivnim perivnim bojama u 5 nijansi. Ostali
radovi uèinjeni u crkvi su: izmjena ošteæenih drvenih ploèa stropa crkve, novo stubište za
kor, “pretresanje” i lakiranje ispovjedaonica, popravljanje, lakiranje i tapeciranje klupa,
izmjena odgovarajuæih stakala na prozorima, postavljanje kamenih “cokli” u crkvi i
sakristiji, lakiranje namještaja u sakristiji, novi prozori u sakristiji, i niz drugih “sitnica”...!
Treba doæi, navratiti, vidjeti i diviti se – ljepoti!
Izvana je crkva izolirana od vlage do podnožja temelja crkve! Iskopan kanal,
položene PVC cijevi na pijesak, postavljeni “rigoli” za slijevne vode, uz niz raznih
hidroizolacijskih sredstava...! Struka veli da je to – to!
Radovi su završili krajem ljeta, izradom kosog krova na sakristiji od drvene
konstrukcije, pokrivena dugotrajnim falcanim plastificiranim limom “Lindab”...! To je bilo
nužno zbog trošnosti i prokišnjavanja terase nad sakristijom...! Sada je i estetski ljepše
vidjeti krov crkve s visine...!
Glavni financijski teret je podnijela naša Provincija...!!! U pomoæ je priskoèila i
Rijeèka nadbiskupija, a svoj doprinos su dali i župljani naše župe, kao i drugi dobri ljudi...!
Svima - hvala!
Projekt “Sv. Antun” se nastavlja...!
Fra Ante Mrvelj
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
54
Iz života Provincije
"Svetost sa srcem"
O devetoj obljetnici smrti sluge Božjega fra Ive
Perana, u subotu 15. rujna 2012. u franjevaèkoj Crkvi
Navještenja Marijina na otoèiæu Košljunu predstavljena
je knjiga crtica s putovanja i šetnji sluge Božjega fra Ive
Perana »Svetost sa srcem«, koju su priredili fra
Bernardin Škunca, vicepostulator postupka za
proglašenje blaženim fra Ive Perana, te Renata Jukiæ,
tajnica postupka.
Djelo su predstavili fra Bojan Rizvan, fra Diego
Dekliæ te prireðivaè fra Bernardin Škunca, a
predstavljanje je svojim pjevanjem obogatio zbor
mladih župe Gospe Fatimske iz Splita.
Knjiga crtica sadrži izabrane kratke dnevnièke
zapise fra Ivinih doživljaja s njegovih brojnih putovanja
ili kratkih šetnji u gradu, na selu ili u prirodi te neke
crtice koje su upamtila fra Ivina redovnièka braæa i
vjernici s kojima se susretao. Podijeljena je u tri dijela:
»Radostan i malen s malenima«, »U duhu Božje
vedrine« i »Suæutan s onima koji trpe«, a na kraju knjige
se nalazi i Peranova biografija. Te su crtice dragocjena
svjedoèanstva o pozivu i poslanju tog sluge Božjega, o
dogaðajima u domovini i svijetu, o glazbi, o sportu. Iz
njih zraèe dinamièan i vedar duh o. Perana, duboka vjera i polet, jednostavnost i
neposrednost u susretanju ljudi svih uzrasta, dosjetljivost i svojstveni humor. Na taj naèin
djelo svjedoèi o svijetlom i svetom tragu Peranova radosnog življenja meðu ljudima.
Fra Ivan Peran u svojemu redovnièko-sveæenièkom vijeku obavljao je dužnosti
magistra novaka, gvardijana i provincijala, a kao nadareni glazbenik vodio je više crkvenih
zborova i bio profesor sakralne (liturgijske) glazbe na Teologiji u Rijeci. Autor je poznate
Puèke mise, koja je prihvaæena u Crkvi u Hrvata, u domovini i inozemstvu.
Umro je 14. rujna 2003., u franjevaèkom samostanu na Poljudu, u Splitu. U travnju
godine 2010. za fra Ivana Perana je pokrenut postupak za proglašenje blaženim i svetim.
ika
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
55
Naši pokojnici
Sprovod fra Marijana (Balda) Zloveèere
Pridvorje, 5. rujna 2012.
Okupilo
nas
je
sprovodno slavlje kojim se
opraštamo
od
našeg
subrata, roðaka, prijatelja,
sumještanina redovnika i
sveæenika fra Marijana
Balda Zloveèere. Sprovodno
slavlje izraz je našeg
osobnog poštovanja prema
njemu i zahvalnosti što je
svojim
životom
èinio
bogatijim naš svijet i
vrijeme, ali i svima onima
koji su, jer primjeæuju da je
svijet od sada siromašniji za
fra Marijanovu prisutnost,
pogoðeni njegovim odlaskom, a to je, uvjeren sam
prije svega njegova rodbina i njegova Franjevaèka provincija sv. Jeronima na èelu s
poštovanim provincijalom fra Andrijom Bilokapiæem i osobito Franjevaèki samostan u
Dubrovniku. Meðu ovima, makar manje izravno, želim spomenuti našu Dubrovaèku
biskupiju, osobito fra Marijanovu rodnu župu Predvorje i župu Cavtat, u kojoj je živio
svoje posljednje godine života i odluèio doèekati ‘sestricu smrt’ u koju on nije gledao sa
strahom, nego s vjernièkim pouzdanjem, èemu sam i osobno svjedok. Vjerujem da se nitko
neæe ljutiti izdvojim li i samostan sestara Kæeri milosrða i osobito s. Veroniku koja mu je u
njegovoj dugoj agoniji bila doista prava Veronika i više od toga. Hvala joj! Za nas kršæane
sprovodno slavlje nije samo izraz poštovanja, suæuti i zahvalnosti. Ono je i nešto puno
više. Ono je izraz naše kršæanske vjere i nade, vjere da je Isus Krist umro i uskrsnuo od
mrtvih i nade da æemo i mi s Njime suuskrsnuti. Pok. fra Marijankoji je tu istinu
propovijedao, toj je istini darovao svoj život. Umro je s èvrstom vjrom u tu istinu.
U ovom ozraèju vjere u uskrsnuæe i nade da æemo mi uskrsnuti trebamo promatrati i
ovo sprovodno slavlje, kao i euharistiju koju slavimo. U euharistiji ili misi posadašnjujemo
otajstvo Kristove muke i uskrsnuæa i to posadašnjenje namjenjujemo za pok. fra Marijana
koji je to otajstvo dugi niz godina, u lošim vremenima koja ga nisu štedjela i u dobrim
vremenima koja ga nisu uzoholila, osobno slavio i s njim se poistovjeæivao.
Nije na odmet u situaciji u kojoj Dubrovaèka biskupija i Franjevaèka provincija sv.
Jeronima, koja djeluje na našem podruèju, muku muèe oko toga na koji naèin zadovoljiti
pastoralnim obvezama, kako poslužiti sva ona mjesta koja smo tradicionalno posluživali
jer nam nedostaje sveæenika, spomenuti da je pokojnik fra Marijan Baldo Zloveèera, još
jedan od onih rijetkih preostalih sveæenika koji potjeèu iz ove biskupije, ne znam ima li još
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
56
Naši pokojnici
koji franjevac, i govore o vremenima kojih više nema, vremenima kad je vjera na ovim
našim prostorima bila manje tradicija, a više življena vjera koja je usmjeravala sve naše
djelovanje. Što se u ovoj biskupiji u meðuvremenu promijenilo? Zavirimo li u današnja
liturgijska èitanja u njima æemo pronaæi jedan od sasvim suvislih odgovora.
U današnjem ulomku Pavao se obraæa Korinæanima, a u njima možemo vidjeti nas i
ovo vrijeme, kao onima koji su tjelesni, a ne kao onima koji su duhovni. Koje su znaèajke te
tjelesnosti? On kaže da su to zavisti i prepiranja, ali mi možemo dodati i da je to sve ono što
nas odvodi od toga da zaboravimo bit onog našeg biti vjernici, a ne samo tako se zvati. U
èemu je ta bit našeg biti kršæani, a što u svojoj tjelesnosti, jer nismo duhovni, zaboravimo?
Bit našeg kršæani je u tome da smo „Božja njiva, Božja graðevina“. To je ono što danas
zaboravljamo, za razliku od vremena kad su u ovim krajevima obilovala zvanja i što onda
za posljedicu ima to da danas, za razliku od onda, nema onih koji æe, nadilazeæi zavisti i
stranèarenja, jer doista nije važno je li tko franjevac ili isusovac ili dominikanac ili obièan
(rimski) sveæenik, da bi sebe i svoj život – usprkos svim protivštinama ovoga svijeta zbog
kojih su mnogi bili ubijeni, a drugi poput fra Marijana završavali u zatvorima – staviti
Bogu na raspolaganje. Biti Božji suradnici u obraðivanju Božje njive i izgraðivanju Božje
graðevine u kojoj možemo prepoznati i našu biskupiju zapuštenu u korov nepotrebnih i
iscrpljujuæih tradicija, a bez malo osobne vjere! To je ono što je zanosilo ljude fra
Marijanove mladosti. I zato je bilo zvanja koja su proizlazila iz življene vjere.
Možda nam ovu razliku izmeðu vjere onog vremena koje je davalo zvanja i ovog
vremena koje ih ne daje, može približiti i ovo današnje evanðelje koje pokazuje dva tipa
vjere. Prvi tip vjere je onaj površni, koji se zaustavlja na ozdravljenjima. To je tip vjere koji
hrli iz svetišta u svetište, koji nikad ne prihvaæa bolest i smrt kao naravne pojave. Isus
ozdravlja i ljudi ga žele vidjeti samo na toj razini. On je onaj koji im treba da bi im dao ono
što im je potrebno za ovozemaljski život. Zdravlje je najvažnije! Da nas ne dodirne zlo, to
nam je potrebno! I zato nam treba Isus! I zato se zaustavljamo samo na tjelesnom i
ovozemaljskom. Ovaj tip vjere uzima, ali ne daje. Isusa bi, kao uslužni servis, htio zadržati
samo za sebe: „I mnoštvo ga tražilo. Doðoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih“.
Isus se, meðutim, ne da zarobiti. On ima drugaèiji plan. To je drugi tip vjere koji neæe
ozdraviti bolesnike, neæe odagnati sve zlo, ali hoæe nešto još važnije i vrjednije od toga jer
bolest se vraæa, smrt æe prije ili kasnije ponovno pokucati na naša vrata, hoæe nas nauèiti s
vjerom se suoèavati s bolešæu, s nadom gledati u smrt: “I drugim gradovima treba da
navješæujem evanðelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.”
Braæo i sestre, fra Marijan je kao baštinik one prve vjere koja se nije zaustavila na
tjelesnosti, nego je bila doista duhovna, sebe i svoj živo uložio do kraja, u službu suradnika
Božjeg na obraðivanju Božje njive i izgradnje Božje graðevine i to ne samo u domovini
nego diljem svijeta.Ta vjera od njega nije otjerala zlo koje ga je za ovozemaljskog života
dotaknulo u onom svom najgrubljem obliku, jer doista nema ništa grublje od zla ljudske
mržnje, ali mu je pomogla s tim zlom se nositi i iz svega iziæi kao pobjednik, makar i ranjen
na svoj naèin, a što je onda oblikovalo njegovu osobnost. Ta vjera ga nije poštedjela niti
teške bolesti, nego je i nju strpljivo nosio s pogledom uperenim prema nebesima. Rekao mi
je kad smo se susreli prije nekoliko mjeseci da on ne moli za zdravlje:„A zašto bih molio za
zdravlje – reèe i doda – ta ja sam proživio svoj život“. Smrt, a po smrti i susret s
Gospodinom u kojega je vjerovao i s kojim je suraðivao u obraðivanju Božje njive i
izgradnji Božje graðevine, bili su ono što je on vidio kao normalni nastavak svog života na
zemlji. I zato je njegova bolest bila puna nade, ne one koja hrli za ovim ili onim
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
57
Naši pokojnici
ozdraviteljem, nego nade koja se snaži na Gospodinu i njegovoj rijeèi. I zato je on koji je u
vjeri živio, s vjerom mogao bolovati i s vjerom umrijeti pokazujuæi primjer svima nama, a
osobito nama sveæenicima i redovnicima koji smo po tradiciji teški bolesnici i teško
umiremo – nedavno sam èitao jedan zanimljiv intervju jedne poznate lijeènice na tu temu –
kako se suradnjom s Bogom na obraðivanju Božje njive i izgradnje Božje graðevine ne
smije zanemariti sebe same, nego obraðujuæi druge kako trebamo obraðivati i sebe,
izgraðujuæi druge kako trebamo izgraðivati i sebe. Fra Marijan je u tome uspio. Zato æe se
njegov život, uvjereni smo, nastaviti obraðivati i nadograðivati s Bogom u vjeènosti.
Daj, Bože, da to svi mi, svatko od nas na svom mjestu, pokušamo slijediti u tome njegov
primjer jer svi smo, a ne samo redovnici, redovnice i sveæenici, pozvani biti i Božji suradnici u
obradi i gradnji, ali i Božje njive i Božje graðevine. Neæe nas to osloboditi od ovozemaljskih
poteškoæa, ali hoæe, uvjeren sam, biti ono što æe nam pomoæi s njima se nositi i kroz te poteškoæe
svoj život kad na nas doðe red pretoèiti u Božju vjeènost. Bude li nas više koji tako živimo, onda
neæe biti niti problema sa zvanjima, a neæe ih biti jer æe ponovo biti više onih koji su duhovni, a
manje onih koji Boga svode na obièan servis za ovozemaljske potrebe. A Vama, fra Marijane,
hvala što ste nam svojim primjerom vjere i nade koju nije mogla ugušiti ni ljudska mržnja, ni
ovozemaljske nedaæe i bolesti, ucrtali put prema vjeènoj ljubavi gdje se sada, uvjereni smo,
nalazite u zajedništvu s našim uskrsnulim Gospodinom i svim svetima. Neka Vam je sretno i
blagoslovljeno!
Msgr. Mate Uziniæ, biskup dubrovaèki
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
58
Posebni prilog
Doði i spasi nas
Crkva ponavlja na svim kontinentima, iza granica nacionalnosti, jezika i kulture.
Sin Djevice Marije rodio se za nas, on je Spasitelj sviju.
Ovako ga zaziva drevna liturgijska antifona: “Emanuele, naš kralju i zakonodavèe,
nado i spasenje naroda: doði i spasi nas, Gospodine naš Bože”. Veni ad salvandum
nos! Doði spasi nas! To je vapaj ljudi svih vremena, koji osjeæaju da ne mogu sami
svladati teškoæe i opasnosti. Treba im netko veæi i snažniji u èiju æe ruku staviti svoju
ruku, trebaju ruku koja se s neba pruža prema njima. Draga braæo i sestre, ta je ruka
Isus, roðen u Betlehemu od Djevice Marije. On je ruka koju je Bog pružio ljudskom
rodu, da ga izvuèe iz živog pijeska grijeha i stavi ga na hrid, na èvrstu stijenu svoje
Rijeèi i svoje Ljubavi (usp. Ps 40, 3).
Da, to znaèi ime toga Djeteta, ime koje su mu, jer je Bog tako htio, dali Mariji i Josip:
naziva se Isus, što znaèi “Spasitelj” (usp. Mt 1, 21; Lk 1, 31). On je poslan od Boga Oca
da nas spasi u prvom redu od dubokog zla, ukorijenjenog u èovjeku i povijesti: zla
odijeljenosti od Boga, èovjekove umišljene oholosti da je sam sebi dostatan, pokušaja
da se natjeèe s Bogom i stavi se na njegovo mjesto, da odluèuje što je dobro a što zlo, da
bude gospodar života i smrti (usp. Post 3, 1-7). To je veliko zlo, veliki grijeh, od kojeg se
mi ljudi možemo spasiti samo ako se pouzdamo u Božju pomoæ, ako mu zavapimo:
“Veni ad salvandum nos! – Doði spasi nas!”
Veæ sama èinjenica da uzdižemo nebu taj zaziv dovodi nas u ispravnu poziciju i baca
pravo svjetlo na nas: mi smo naime oni koji su podigli svoj glas k Bogu i bili spašeni
(usp. Est [grèki tekst] 10, 3f). Bog je Spasitelj, mi oni koji se nalaze u opasnosti. On je
lijeènik, mi bolesnici. To shvatiti predstavlja prvi korak prema spasenju, prema izlasku
iz labirinta u kojeg sami sebe zatvaramo svojom ohološæu. Podizati oèi k nebu, pružati
ruke i zazivati pomoæ put je izlaska, pod uvjetom da postoji Netko tko nas sluša i koji
nam može priteæi u pomoæ.
Isus Krist je dokaz da je Bog èuo naš vapaj. I ne samo to! Bog gaji prema nama tako
snažnu ljubav, da ne može ostati u samom sebi, da izlazi iz samog sebe i dolazi u nas,
postaje dionikom našeg ljudskog stanja (usp. Izl 3, 7-12). Odgovor koji je Bog dao u
Isusu na èovjekova vapaj beskrajno nadilazi naše oèekivanje, vinuo se do solidarnosti
koja nije samo ljudska, veæ božanska. Samo Bog koji je ljubav i ljubav koja je Bog mogli
su izabrati da nas spase na taj naèin, koji je zacijelo duži, ali više poštuje njegovu i našu
istinu: put pomirenja, dijaloga, suradnje.
Zato, draga braæo i sestre iz Rima i èitavoga svijeta, obratimo se na ovaj Božiæ 2011.
Betlehemskom Djetešcu, Sinu Djevice Marije, i recimo: “Doði spasi nas!” Ponavljajmo
to u duhovnom jedinstvu s mnogim osobama koje prolaze kroz posebno teške situacije
i recimo to u ime onih èiji se glas ne èuje.
Iz Papina nagovora uz blagoslov Urbi et orbi, Gradu i svijetu, Božiæ 2011.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
59
Nove knjige
Franjevaèki izvori
U izdanju Vijeæa franjevaèkih
zajednica Hrvatske i Bosne i
Hercegovine iz tiska su izišli
„Franjevaèki izvori“. Ovo je za
franjevaèku
obitelj
hrvatskog
govornog podruèja izniman dogaðaj,
jer se po prvi put u jednom djelu
tiskaju svi važniji franjevaèki spisi.
Po svojoj važnosti Franjevaèki
izvori svojevrsna su franjevaèka
biblija. Ovo su temeljni dokumenti
osamstoljetne franjevaèke tradicije. Oni i danas nadahnjuju ne
samo redovnièko i svjetovno krilo
franjevaèke obitelji nego i kršæane i
nekršæane jednako, kao i pripadnike drugih religija. Tekstovi
ovog izdanja potjeèu iz prvih
stotinu i pedeset godina franjevaèke tradicije i oni su presudni za
razumijevanje ne samo Franje i
Klare nego i cijeloga franjevaèkog
pokreta koji je s njima izrastao.
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
60
Posebni prilog
ZADAR - Samostan sv. Frane
DUBROVNIK - Samostan Male braæe
Trg sv. Frane 1
23000 ZADAR
Placa 2
20000 DUBROVNIK
Tel. 023/250 468,
Fax: 023/254-349
tel. 020 321 410
fax. 020 321 029
web stranica: www.svetifrane.org
ili www.mali-brat.com
Web stranica: http://malabraca.wix.com/malabraca
E-mail: mala.braca@du.t-com.hr
Knjižnica, tel. 023 250-616
E-mail: knjiznicasvfrane@hi.t-com.hr
fra Veselko Grubišiæ, povjerenik za FSR, gvardijan,
povjerenik za samostan u Cavtatu
mob. 0915113136
E-mail: veselko.grubisic@zd.htnet.hr
PROVINCIJALAT:
Tel: 023/250 467
fax: 023/250-136
http://www.ofm-sv-jeronim.hr/
fra Andrija Bilokapiæ, provincijal
mob. 098591330
E-mail: provincijalat-zadar@zd.t-com.hr
E-mail: jandrija49@yahoo.com
fra Stanko Škunca, gvardijan
mob. 0922613196
fra Aleksandar Longin, vikar
fra Tomislav Šanko, definitor, magistar postulanata,
animator za zvanja, ekonom
mob. 0992405212
E-mail: frasankot@gmail.com
Dario Kaurin, postulant
ZADAR - Voštarnica
Župa Srca Isusova
Obala kneza Branimira 17
23000 ZADAR
tel: 023/236 094
fax: 023/239 238
E-mail: srce.isusovo@zd.t-com.hr
fra Anselmo Stuliæ, definitor, tajnik za evangelizaciju i
misijsko djelovanje, župnik
E-mail: fra.anselmo@email.t-com.hr
fra Gabrijel Škibola, župni vikar
E-mail: gabrijelskibola@gmail.com
CAVTAT - Samostan Gospe od snijega
Šetalište Rat 2
20210 CAVTAT
tel./fax. 020/478 372
CRIKVENICA - Samostan sv. Antuna
fra Stipe Nosiæ, provincijalni vikar, tajnik za odgoj i
obrazovanje i moderator trajnog obrazovanja, vikar,
ekonom
mob. 0917635499
E-mail: stipenosic@net.hr
fra Mario Šikiæ
fra Pijo Pejiæ
fra Rafael Romiæ
fra Ivo Èutura
mob. 0915693094
E-mail: icutura@net.hr
HVAR - Samostan Gospe od milosti
p.p. 11 - 21450 HVAR
tel. 021 - 741 193
fra Joakim Gregov, predstojnik
mob. 0918911320
fra Nediljko Jerkan, pov. za Svetu zemlju
mob. 0989060533
KAMPOR - Rab Samostan sv. Bernardina
p.p. 117 - 51280 RAB
tel. 051/ 724 951
E-mail: franjevacki.samostan@ri.t-com.hr
fra Ivan Gavran, predstojnik, župnik
E-mail: ivga@hkm-goeppingen.de ili
hkz-geislingen@hkm-goeppingen.de
fra Tomislav Æuriæ
mob. 0995076468
E-mail: tomislav.curic@zd.t-com.hr
KOŠLJUN - Samostan Navještenja Marijina
51521 PUNAT
Pavla Radiæa 8
tel. 051/ 854 017
fax. 051/ 855 590
51260 CRIKVENICA
Web stranica: http://www.kosljun.hr/
tel./fax. 051/ 242 395
E-mail: franjevci-ck@email.t-com.hr
E-mail: fskosljun@gmail.com
Frama Crikvenica http://framacrikvenica.blog.hr/
fra Klement Sršen, gvardijan
mob. 0915527399
fra Ante Mrvelj, predstojnik, župnik,
E-mail: ante-mrvelj@net.hr
fra Diego Dekliæ, definitor, magistar novaka,
moderator Duhovnog centra
E-mail: ofmdiego@yahoo.it
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
61
Posebni prilog
fra Stjepan Žužiæ, ekonom, povjerenik za Nerezine
mob. 0915893618
PAZIN - Samostan Pohoðenja Marijina
fra Mavro Velniæ
Trg hodoèasnika 2
52000 PAZIN
fra Josip Vidas
tel/faks 052/621 536
KRAJ - Pašman - Samostan sv Duje
fra Alfons Orliæ, predstojnik
fra Job Mikoliæ
23212 TKON
tel/fax. 023/285 271
PRIDVORJE - Samostan sv Vlaha
fra Vlado Jajalo, ekonom provincije, župnik Banja
mob. 0915132801
KRAPANJ - Samostan sv. Križa
Krapanj 129
22231 Krapanj
tel/fax. 022/350 313
20217 PRIDVORJE
tel. 020/797 148
Fra Frano Zelenika, predstojnik
mob. 0989051036
E-mail: franjo.zelenika@du.t-com.hr
PULA - Samostan sv Antuna
Web stranica: http://free-si.htnet.hr/Brodarica/
ili www.samostan-krapanj.hr
Varaždinska 2
52100 PULA
E-mail: zu-sv-kriza@si.htnet.hr
tel. 052/216 225
faks 052/216 008
fra Ivan Lelas, predstojnik
mob. 098272560
E-mail: ivan.fra-lelas@zd.t-com.hr
ivan.fra-lelas@zd.htnet.hr
BRODARICA
Web stranica: http://www.svetiantunpula.com/
E-mail: info@svetiantun.com
Frama Pula: http://cyxsibo.com/frama/
fra Mate Trinajstiæ, gvardijan, župni vikar
Krapanjskih spužvara 41
22010 BRODARICA
tel. 022/350039,
fax. 022/351821
fra Ante Budimir, župnik
mob. 0915040690
KUNA - Samostan Gospe Delorite
20243 KUNA
fra Tomislav Hrstiæ, povjerenik za FRAMU,vikar,
župnik, ekonom
mob. 0913641449
E-mail: tomislav.hrstic@ri.htnet.hr
fra Nikica Devèiæ, župni vikar
mob. 0915765151
E-mail: franikicadevcic@gmail.com
fra Berard Barèiæ
RIJEKA - Samostan sv. Nikole
tel/fax. 020/742 033
E-mail: sam-delorita@post.t-com.hr
Ivekoviæeva 8,
51000 RIJEKA
fra Vito Smoljan, predstojnik, župni vikar
mob. 0996975025
E-mail: fra.vitomir@yahoo.com
tel. 051/641 449;
fax. 051/648 697
web stranica: www.svetinikola.hr
fra Prelja Djurašaj, predstojnik, župnik
mob. 0981364179
Frama iz Rijeke http://framari.blog.hr/,
http://framakrnjevo.blog.hr/
NEREZINE - Samostan sv Franje
51554 NEREZINE
E-mail: frs-sv.nikola@ri.t-com.hr, ili
frs-sv.nikola@ri.htnet.hr
fra Mate Polonijo, definitor, predstojnik, župni vikar,
E-mail: mate.polonijo@yahoo.com
tel. 051/237 123
(vidi Košljun)
OREBIÆ - Samostan Uznesenja Marijina
Celestinov put 6
20250 OREBIÆ
fra Božidar Šustiæ, župnik
mob. 0911936916
E-mail: bsustich@gmail.com
ROVINJ - Samostan sv. Franje
tel. 020/713 075
De Amicis 36
052210 ROVINJ
fra Petar Perkoviæ, predstojnik
tel. 052/830 390
fax 052/842 024
fra Ivo Sadriæ, predstojnik, župnik u Rovinjskom Selu
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
62
Posebni prilog
fra Vlado Zahija
ROŽAT - Samostan Pohoðenja Marijina
Na Rivi 1
20236 MOKOŠICA
tel/fax. 020/ 453 249
FRAMA Rožat: http://framarozat.blog.hr/
fra Josip Sopta, arhivist i bibliotekar provincije,
predstojnik, župnik
mob. 098219302
E-mail: fra.jsopta@gmail.com
fra Drago Ljevar
mob. 098337001,
E-mail: drago.ljevar@si.t-com.hr
SPLIT - Samostan Uznesenja Marijina
Poljudsko šetalište 2
21000 SPLIT-Poljud
tel. 021/381 377
fax. 380 877
e-mail: zupa@samostan-poljud.com
Web stranica: http://www.samostan-poljud.com
fra Željko Pendiæ,
mob. 091 19 88 545
E-mail: cakani84@gmail.com
fra Ivan Batiniæ,
mob. 0921220365
E-mail: batinicdj@gmx.de
ITALIJA
ASIZ
fra Leopold Mièiæ,
mob. 0917387294
tel. 00393202932754
E-mail: leopoldcroato@gmail.com
Sjemeništarac - Zadar
Pavle Iviæ,
mob. 098 963 65 23
CRNA GORA
KOTOR - Samostan sv. Klare
fra Matija Matoševiæ, gvardijan, župni vikar
Stari grad 450
81330 KOTOR
fra Frano Deliæ, vikar, ekonom, župnik
mob. 0915372339
tel. 00 382 32 /304 128
fax: 00382 32 /304 129
fra Bernardin Škunca,
proèelnik povjerenstva za kanonizaciju braæe
mob. 0958714169
E-mail: frabernardinhvar@hi.t-com.hr
E-mail: ofmkotor@t-com.me
fra Tomislav Batiniæ
mob. 0981774278
fra Stjepan Pupiæ Bakraè
mob. 0921142328
fra Marijan Mandac
fra Filip Karadža, predstojnik
MISIJA POHODJENJA BDM U TUZI
Rkt. župni ured sv. Antuna Padovanskog
Tuzi 81206 - Crna Gora
Tel/fax. 00 382 /20 875 888
E-mail: st_antony@t-com.me
fra Mirash Marinaj, poglavar misije
tel. 00382 69 433 756
TROGIR - Samostan Uznesenja Marijina
Put sv. Ante 46
21220 TROGIR
fra Frano Dušaj, savjetnik
tel. 00382 69 031 246
fra Paško Gojèaj, savjetnik
tel. 00382 69 327 276
tel./fax. 021/881 133
fra Šime Škibola, predstojnik, župnik
mob. 098706651
NJEMAÈKA
WIESBADEN
fra Ante Kekez
mob. 0915077425
Holsteinstr. 15,
D-65187 WIESBADEN
BOGOSLOVI
ZAGREB
fra Bojan Rizvan
mob. 0918917058
E-mail: bojanrizvan@yahoo.com
tel. 0049 611-811 559,
ured: 00 49 61-846 440
E-mail: kroaten-hkm-wiesbaden@online.de
fra Ante Bilokapiæ, župnik
fra Tome Cvitanoviæ
mob. 0989346815
E-mail: tomecvitanovic@gmail.com
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
63
Posebni prilog
ARGENTINA
JUŽNOAFRIÈKA REPUBLIKA
BUENOS AIRES - Tejar
JOHANNESBURG
Av.dr. Ricardo Balbin 4925
1430 Buenos Aires
99 Central Str.
HOUGHTON 2198
tel/fax. 00 54 11/454 23 400
tel. 00 27 11/72 82 381
E-mail: tehar@ciudad.com.ar
fax. 00 27 11/72 83 766
fra Josip Peraniæ,
provincijski delegat za Argentinu, voditelj Hrvatskog
središta sv. Nikola Taveliæa i Hrvatskog središta
sv. Leopolda Mandiæa
E-meil: stjerome@worldonline.co.za
Web stranica: http://studiacroatica.blogspot.com/
DR KONGO
CENTRO CROATA - S. Justo
Brandsen 426
1754 San Justo (Bs. As)
tel. 00 54 11 / 465 12 363
fra Ivica Strèiæ
KIMBULU/BUTEMBO
Fraternité Franciscaine
Kimbulu / Butembo
RD. Congo
(vidi Tejar)
CENTRO CARD. STEPINAC - Hurlingham
c/o P.O. Box 251, Kasese
Uganda, Africa
Calle Pedro Diaz 2000
1686 HURLINGHAM
Tel. 00243/ (0) 9977 24 693,
E-mail: stepinac@colegiostepinac.com.ar
fra Ilija Barišiæ, E-mail: ilija_barisic@yahoo.fr
fra Jordan Ostojiæ, voditelj središta "Kardinal
Stepinac"
fra Berislav Ostojiæ, župnik župe u Jose Ingenierosu
JOSE INGENIEROS
Paroqia Sto. Cristo
C/Ejercito de los Andes 1320
1702 Jose Ingenieros (Bs. As.)
tel. 00 54 11 575 760 94
(vidi Hurlingham)
Naslovna stranica
Inicijal: Sv. Franjo i sv. Klara, Zadar, Samostan sv. Frane, Antifonar "E", folija 22, 13. st.
Naslovna stranica iznutra
A. Fossombrone, Dolazak sv. Frane u Zadar i ozdravljenje opatice. Uništena slika.
Zadnja stranica
Samostan Lopud, foto Sergio Gobbo, 2010.
Zadnja stranica iznutra
Glavni oltar sv. Frane u Zadru do 1672. (Arhiv samostana u Zadru, V., f. 34)
Vjesnik Franjevaèke provincije sv. Jeronima- Zadar
64

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

Zvona Delorite Velika Gospa 2014.

VJESNIK SVETIŠTA

...što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu... Poslanica

Tvoj zadatak nije tražiti ljubav, nego u sebi tražiti i naći sve

Glasnik svetog Ante broj 24 - Franjevački samostan i crkva sv. Ante

Ljekarništvo u Franjevačkim samostanima Provincije

MT Velika Gospa 2009.pdf