ZNACIVREMENA “Potom opazih ‘novo nebo i novu zemlju’, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja: mora više nema.” (Otkrivenje 21,1.) GODI©TE 35 • BR. 4 • GODINA 2011. Sadræaj: tema broja: Svijet na staklenim nogama Nancy Gavin Ed Dickerson Čovjek koji je mrzio Božić............... 5 Financijski bankrot i biblijski Babilon .......................................... 6-9 Loren Seibold Bog u politici? ........................... 10-11 William G. Johnsson Bliži se sudnji dan .................... 12-13 Tihomir Kukolja Obnavljanje naših umova: Kad se neprijatelji vole i jedan drugomu služe .......................... 14-16 “A sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja – Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate, jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.” (Djela apostolska 17,30) duhovno razmiπljanje Dixil Rodriguez Služba bez riječi ............................. 17 Jonathan A. Uronio je u našu nevolju .......... 18-20 Thompson William G. Johnsson Isus - Osoba koja potiče rasprave ..................................... 21-24 Kimberly Luste Maran Marvin Moore Svijet na stak ve što je na “staklenim nogama” ne traje dugo, pa tako ne može opstati ni ovakav naš svijet. Ako zanemarimo zloslutne proroke koji svakih nekoliko godina najavljuju propast svijeta i razmotrimo javnosti poznate podatke o općem stanju našeg planeta, poruke su alarmantne – naš se svijet opasno ljulja na staklenim nogama. Opasnosti koje prijete opstanku našeg svijeta su mnoge. S Dr. sc. D. Matak urednik Zagaivanje æivotne sredine Opasnosti od nepovratnog zagađenja životne sredine i prekomjernog zagrijavanja zemljine atmosfere već su davno postale toliko obične vijesti koje samo tzv. “zeleni” ozbiljno shvaćaju. Ekonomski i politički razlozi za nastavak nemara u odnosu na životnu okolinu toliko su žilavi da ih je, čini se, nemoguće nadjačati. Poznato je da su najveći svjetski zagađivači Brazil, SAD, Kina, Indija i Rusija što se odnosi na ispuštanje ugljika i ostalih Vrt obitelji Sweeney .................. 25-27 Bog i pakao ............................... 28-29 Naslovna stranica: Krešimir Godina Po Poštovani čitatelji! Ne bojte se nadolazeće 2012. godine, jer nas Bog nije na napustio niti iznevjerio. Nastojite oponašati dobrotu Is Isusa Krista, našega Božića, i blagoslovi mira i sig sigurnosti bit će vaši! 2 Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. 2 11. 20 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA lenim nogama štetnih plinova u atmosferu, upotrebu umjetnog gnojiva, gubitak šuma, uništavanje prirodnih staništa biljaka i životinja, nestajanje morskih kultura, zagađenje vode itd. Međutim, ti najopasniji zagađivači ne žele ozbiljno priči problemu. Smanjiti zagađivanje prirode značilo bi zaustavljanje nekih proizvodnih pogona, a to uzrokuje gubitak radnih mjesta, zbog čega nastaju društveni nemiri i gubitak političkih položaja. Nezaustavljiv smjer “razvoja” jest: Proizvodimo i trošimo sve više, iscrpljujmo prirodna bogatstva što brže, i izdvajajmo dovoljno sredstava za zdravstvo, jer treba nam neki novi lijek da nam olakša život prije neprirodnog kraja. O tome kakav planet ostavljamo svojoj djeci razmišljaju ozbiljno samo pjesnici i pomalo nerealni entuzijasti. Istina je postoje zakoni koji zabranjuju neuredno odlaganje smeća, nalažu željezarama i rafinerijama ugradnju filtara, itd., međutim, oni nisu učinkoviti zbog sve većeg zagađivanja i remećenja životne sredine. Po tom pitanju izgledi za preživljavanje su nam slabi. Rješenje za ovakav maćehinski odnos prema prirodi vrlo je jednostavan ukoliko životne vrijednosti crpimo iz Biblije. Bog je stvorio svijet skladnim i međuzavisnim, čime je blagoslovio čovjeka i povjerio mu upravljanje: “I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!’” (Postanak 1,28) Šteta što je čovjek uslijed svoje nezasitnosti i sebičnosti Božji blagoslov pretvorio u prokletstvo. Financijska kriza Kada pojedincima nedostaje sredstava jer se ne mogu više zaduživati, onda to nije tragedija. To samo znači da nisu kreditno spodobni; ili im je prosjek primanja mali ili su prestari da bi za svojega vijeka mogli otplatiti svoj dug. Međutim, kada države ne uspijevaju ispunjavati dužničke ugovore po zajmovima koje su dobile od poslovnih banaka, onda nastupaju krize koje su prepune nesigurnosti i čije je krajnje posljedice teško predvidjeti. Tada prezadužene zemlje naglo usporavaju gospodarske aktivnosti, dolazi do pada životnog standarda i nastupa opća recesija. One se nalaze u ropskom odnosu prema centrima moći koji su ih financirali. I onda, koliko god gospodarsko političke intervencije kreditora izgledale dobronamjerne, one uglavnom žele osigurati sebe, učvrstiti svoje financijske pozicije i ne izgubiti uloženo. Čini se da se sve dužničke krize svode na isto. Jedan ropski odnos se zamjenjuje drugim. Posljedice ovakvoga stanja mogu biti samo novi ratovi i siromaštvo. Ima li tome kraja? Nedavno je jedan moj prijatelj, kapucinski redovnik, predložio rješenje za svjetsku financijsku krizu. I ovaj put izvor je bio Biblija. U starozavjetno su doba Izraelci poznavali godinu oprosta – jubilarnu godinu. Svake bi se 50. godine otpisivali svi dugovi, a kupljeno zemljište vračalo prvim vlasnicima. “Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu!” (Levitski zakonik 25,10) Kako jednostavno, ali čini se, neizvedivo rješenje u svijetu gdje vlada sebični potrošački mentalitet? Ono što nam predstoji jesu siromaštvo, nezadovoljstvo i sukobi među ljudima, pa možda čak i oni oružani. Oruæje za masivno uniπtenje Sjećam se prije tridesetak godina u časopisu “Danas” objavljen je članak u kojem se tvrdilo kako svijet sjedi na buretu baruta kojem fitilj dogorijeva, jer svjetsko naoružanje ima takvu razornu moć da možemo dvadeset “I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe.” ................................................................................................................................................(Otkrivenje 20,11.) 3 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA puta potpuno uništiti naš planet. Kako izgleda situacija danas? Bez obzira na navodna smanjenja nuklearnih bojevih glava, oružja za masovno uništenje su suvremenija i pružaju veći izbor, uništiti se nuklearnim, kemijskim ili biološkim oružjima. Nisu samo problem potencijali uništenja, već i tko će ih i kada upotrijebiti. Zato se toliko strahuje da neke terorističke i kriminalne organizacije dođu u posjed takvog oružja. Kako god sagledali ovu stvarnu prijetnju opstanku našeg planeta, budućnost nam je nesigurna, na klimavim je nogama. Interesantno je da Biblija isto nabraja cijeli arsenal oružja koje preporuča pobožnim ljudima u nepoštednoj borbi sa svime što je zlo: “Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, otpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: i njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. (Efežanima 6,14-17) Zapazimo da ovo nije nestvarno nizanje metafora kojima se pjesnici zanose, već istinska metoda efikasne borbe protiv svakog zla. Ovo je oružje za masovno uništenje sebičnosti, oholosti, nasilnosti i svakog oblika zla. Kako bi siguran bio naš svijet kada bi se na ovaj način borili za mir i dobro? Kriza morala Opširan je to predmet, naročito ako imamo vremena i volje o ne/moralu raspredati naširoko. Proglašavanje što je moralno, a što ne zavisi od životnih vrijednosti koje slijedimo, a one se oblikuju u vremenu i kulturološkoj sredini. Međutim, postoje moralne norme koje bi trebale biti zajedničke svim ljudima. Stvarni, globalni problemi nastaju kada se i ti osnovni oblici moralnosti razvodnjavaju i modificiraju prema koristoljublju, razuzdanosti, pohlepi i sličnom. 4 Ne postoji ljudski, naravni razlog za osporavanje života i za odlučivanje tko smije postojati a tko ne. Kriza morala se naročito očituje kada život osporavamo nerođenoj djeci i to zbog toga što nakaradno shvaćamo i prakticiramo seksualnost. Bog nije zamislio seksualnu privlačnost naslade radi, već joj je cilj stvaranje drugog života. Adamu i Evi Bog je rekao: “Plodite se i množite…” (Postanak 1,28) Nije moralno prisvajati si prirodna blaga i njima se bogatiti, jer su ta dobra zajedničko vlasništvo svih ljudi. Mnogi zakoni koji reguliraju razne koncesije, zakupe i gospodarenje prirodnim dobrima, koji su doneseni pod izgovorom da je riječ o interesima i dobiti zaposlenih, zapravo omogućuju nemoralno ponašanje i bogaćenje pojedinaca. Na primjer, zašto bi netko tko je zakupio bušotinu nafte posjedovao milijarde dok se mnogi ne mogu odvesti do liječnika jer im je gorivo skupo. Nije li to naša nafta? Ovo je samo par svakodnevnih primjera odnosa i radnji na koje smo se već privikli i mislimo da tako mora biti, a one su zapravo eruptivna okna iz kojih su mnogo puta u povijesti izbijali vulkani sa strašnim posljedicama. Hoće li naše doba biti izuzetak? Biblijski opis naπega stanja Postoje mnogi biblijski tekstovi koji opisuju uzroke i posljedice raznih odstupanja od ideala pravednosti, života i izvornog ljudskog dostojanstva. Navedimo samo dva: Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. “De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! I evo: Plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega!” (Jakov 5,1-7) “Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti. Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru.” (2. Petrova 3,10-14) Ova i ovakva naša zemlja ne može opstati. Ona je toliko samorazarajuća da joj može samo Bog pomoći i učiniti ju boljim i sigurnim mjestom za život. Jedino “nova nebesa i zemlja nova, gdje pravednost prebiva” zrače optimizmom koji ohrabruje. Usmjerimo svoje nade u tom pravcu pa nas neće strašiti posljedice sadašnjih i nadolazećih kriza. SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA »ovjek koji je mrzio BoæiÊ Nancy Gavin Ne istinsko značenje Božića, već njegovu komercijalnu stranu o je samo mala bijela omotnica zataknuta među grančice našeg božićnog drvca. Bez imena, bez znaka prepoznavanja, bez natpisa. Virila je kroz iglice našeg drvca zadnjih desetak godina. Sve je počelo tako što je moj suprug Mike mrzio Božić. Ne istinsko značenje Božića, već njegovu komercijalnu stranu, pretjeranu rastrošnost, suludu trku u posljednji tren kako bi kupili kravatu za strica Harryja ili puder za baku, darove koje kupujemo očajni što nismo bili u stanju smisliti nešto bolje. Znajući kako se Mike osjeća, jedne sam godine odlučila preskočiti uobičajene darove poput košulje, veste, kravate i ostalog. Posegnula sam za nečim osobitim, samo za Mikea. Nadahnuće je došlo na vrlo neuobičajen način. Te je godine naš dvanaestogodišnji sin Kevin sudjelovao u hrvačkom natjecanju u svojoj školi. Nešto prije Božića trebao je sudjelovati na natjecanju izvan lige protiv ekipe koju je sponzorirala crkva iz predgrađa. Ovi su dječaci, u tenisicama koje su bile u toliko raspadnutom stanju da se činilo kako su vezice jedino što ih drži skupa, bili u oštrom kontrastu s našim dečkima u ukrašenim, plavo-zlatnim dresovima i blistavoj, novoj hrvačkoj obući. Kad je natjecanje započelo, uznemirilo me kad sam vidjela da se dečki iz drugog tima bore bez opreme za glavu koja se sastoji od lagane kacige posebno dizajnirane za zaštitu ušiju natjecatelja. Pretpostavljam da je to za ovu siromašnu ekipu bio luksuz koji T si nisu mogli priuštiti. Natjecanje je završilo našom pobjedom u svakoj težinskoj kategoriji. Kako je koji od ovih dječaka ustajao sa strunjače, tako bi se, šepireći se u svojim dronjcima, razmetao lažnom hrabrošću, nekom vrstom uličnog ponosa koji ne može priznati poraz. Mike je, sjedeći kraj mene, samo tužno kimao glavom. “Volio bih da je barem jedan od njih mogao pobijediti,” – rekao je – “djeca imaju potencijal, ali ovakav strašan poraz mogao bi im oduzeti svu hrabrost.” Mike je volio djecu, volio je svu djecu, i znao ih je jer je bio trener ragbija, bejzbola i hokeja na travi. Upravo tada mi je sinula ideja za božićni dar. Još istog poslijepodneva otišla sam u obližnju trgovinu sportske opreme i kupila nekoliko kompleta opreme za zaštitu glave pri hrvanju, te sportske obuće. Anonimno sam sve to poslala onoj crkvi iz predgrađa. Na badnju sam večer na božićno drvce objesila malu bijelu omotnicu. Na listiću papira u omotnici napisala sam Mikeu što sam uradila i objasnila da je to moj dar za njega. Na Božić te godine, a i svake sljedeće, više od svega ostalog blistao je Mikeov široki osmijeh. Svakog sam Božića nastavljala tradiciju. Jedne sam godine skupini hendikepirane djece platila ulaznice za hokejašku utakmicu, druge sam godine poslala ček dvojici braće starije dobi čija je kuća samo nekoliko dana prije Božića izgorjela do temelja, i svake sljedeće godine učinila sam nešto slično. Tako je bijela omotnica postala najsvjetliji trenutak našeg Božića. Uvijek bismo je posljednju otvorili svakog božićnog jutra, a naša bi djeca stajala širom otvorenih očiju, zaboravljajući svoje nove igračke, i iščekujući kada će njihov otac uzeti omotnicu u ruke i otkriti im njezin sadržaj. Kako su djeca rasla, igračke smo zamijenili korisnijim darovima, ali mala bijela omotnica nikada nije izgubila svoj sjaj. Ali, priči tu nije kraj. Mikea smo, nažalost, izgubili prošle godine. Uzeo ga je strašni rak. Kad je došao Božić, bila sam još u tolikoj žalosti da sam jedva pribavila božićno drvce. Ipak sam na Badnjak među grančice stavila bijelu omotnicu. Sljedećeg jutra pridružile su joj se još tri. Svako naše dijete, neovisno o drugima, stavilo je omotnicu na drvce za svoga tatu. Tradicija se nastavlja i jednoga će se dana još više proširiti kada naši unuci budu stajali ispod drvca očekujući kada će se mala bijela omotnica otvoriti. Sjećanje na Mikea, poput božićnog ozračja, uvijek će biti s nama. “Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” .............................................................................................................................................................. (Izaija 53,5.) 5 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA Financijski bankrot i Ed Dickerson ržave ne mogu bankrotirati. Ovu konstataciju građani različitih životnih zvanja, bogati ili siromašni, ulagači ili radnici, kreditori ili korisnici kredita uzimaju zdravo za gotovo. Nedavni razvoj događaja u brojnim državama diljem svijeta, uključujući i neke članice Europske unije, pokazao je pogrešnost ovakvog načina razmišljanja. Grčka je postala glavni prikaz ovakvih problema. D 6 “Države ne bankrotiraju… infrastruktura ne nestaje, produktivnost ljudi ne nestaje, prirodni izvori na nestaju. I tako njihova imovina uvijek nadilazi njihove obveze, što je tehnički razlog za bankrot. A to je puno drugačije nego kad je u pitanju kompanija.” Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. Walter Wriston, bivši predsjednik Citicorpa. biblijski Babilon Desetljećima je grčka vlada trošila više novca no što je bio ekonomski prihod. Grčki građani uživaju velike mirovine, kratki radni tjedan, duge godišnje odmore i općenito, način života koji njihova proizvodnja ne podupire i godinama nije podupirala. Sve do nedavno ovakva je politika bila uvelike popularna. Kao što je George Bernard Shaw zapazio: “Vlada koja potkrada Petra da bi plaćala Pavlu uvijek se može osloniti na Pavlovu pomoć.” Sve se ovo zapravo temeljilo na zamisli da “države ne mogu bankrotirati”. Ali, države nisu isto što i vlade. Države na izdaju valutu, ne prodaju obveznice i ne upravljaju gospodarstvom. To čine vlade. A vlade mogu bankrotirati. Slučaj Grčke, međutim, ujedno postaje i lakši i teži. Grčka više nema vlastitu valutu. Ona rabi euro, valutu koju izdaje “eurozona” koju tvori 17 od 27 država članica Europske unije. Ostale države eurozone odlučile su dati jamstvo za grčko gospodarstvo, dati grčkoj vladi kredite i ostalu pomoć u zamjenu za značajno smanjenje potrošnje. Do sada je to štitilo vrijednost eura, no, vladine obveznice su dosegle status “bezvrijednih obveznica” (“junk bonds”). Privatni kreditori traže 20 % ili više od 20 % kamata. Ovo je samo po sebi dovoljno loše, ali još četiri članice eurozone, Portugal, Italija, Irska i Španjolska, prolaze kroz slične, iako malo blaže probleme. Ugrožena bi se mogla naći cijela eurozona, a globalne posljedice propasti gospodarstava 17 država bile bi katastrofalne. “»vrst kao dolar” Čak i uz velike gospodarske probleme, u prošlosti nismo razgovarali o bankrotu Islanda ili problemima Velike Britanije jer su se ulagači uvijek mogli osloniti na najsigurniju valutu u svijetu – američki dolar. Ali nedavno su najveće agencije za ocjenjivanje kreditnog rejtinga poput Moody’s, Standard & Poor’s i nekih drugih, upozorile da bi se sve veći američki dug mogao negativno odraziti na državne obveznice, zaprijetivši tako američkom statusu vodećeg gospodarskog stroja. S obzirom da mnogi ulagači drže državne obveznice kao sigurnost, uključujući i druge države, poput primjerice Kine, posljedice američkog duga bile bi trenutačne i globalne. Kao što je Walter Wriston naglasio, Sjedinjene Američke Države bi i dalje postojale, i narod i “I prasnu natroje grad veliki i gradovi narodâ padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje.” .................................................................................................................................(Otkrivenje 16,19.) 7 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA miomirisa i pomasti, tamjana i vina, ulja, bijeloga brašna i pšenice, goveda i ovaca, konja i kola, robova i živih ljudi…” “Jao, jao veliki grade… jer je u jednom jedinom času propalo toliko bogatstvo!” (Otkrivenje 18,1013.16.17. izvori i radna snaga i industrija. No, unatoč tomu što bi sve ovo nastavilo postojati, SAD bi izgubile jedinu i najvažniju potporu svojoj valuti i svome gospodarstvu: povjerenje. Ljudi traže sigurno mjesto na koje će staviti svoj novac. Žele znati da je ono za što su radili i što su zaradili na sigurnom. Zato financijska sredstva smatramo sigurnošću. Povijesno gledano, tvrdnja da “vlada Sjedinjenih Američkih Država u punoj vjeri i pouzdanosti” podupire američki dug učinila je američke obveznice vrijednima jer su svi na svijetu vjerovali da američka vlada može platiti svoja dugovanja. No, kada taj dug, kao i u svakoj drugoj državi, postane prevelik u odnosu na državni prihod, onda se to povjerenje poljulja. A kada ulagači strahuju da će izgubiti svoje bogatstvo uloženo u američke obveznice, onda ga premještaju, i to vrlo brzo. ‘Jao, jao, veliki grade Babilone, silni grade, jer je u jednom jedinom času došao sud na te!’” “Zemaljski trgovci plaču i tuguju jer nitko više ne kupuje njihove robe; robe od zlata i srebra, dragog kamenja i bisera, lana i grimiza, svile, skrleta i svakovrsnog miomirisnog drveta; svakovrsnih predmeta od slonove kosti, od skupocjenog drveta, od mjedi, od željeza i mramora; cimeta i balzama, Otkrivenje Ivanovo 18. poglavlje Naša trenutna situacija je zastrašujuće slična situaciji u Otkrivenju 18, gdje Babilon pada, a s njim i svjetsko tržište: “[Kraljevi zemlje] Stojeći daleko… naricat će: 8 Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. U jednom trenutku? Možda bi u prošlosti bilo razborito pitati može li se potpuna gospodarska propast dogoditi tako brzo. No, nedavna nam prošlost nudi obilje primjera. 19. listopada 1987. dogodio se dramatičan pad dioničkog tržišta. Započevši u Hong Kongu val se brzo širio kako su se tijekom dana tržišta otvarala. U jednom jedinom danu vrijednost dionica na američkom tržištu pala je za više od 20 %. A svjetsko se gospodarstvo nije brzo oporavilo. Krajem mjeseca, za manje od dva tjedna, tržište u Hong Kongu izgubilo je 45 % svoje vrijednosti, u Australiji 42%, u Španjolskoj 31%, u Velikoj Britaniji 26%, u SAD-u 23%, u Kanadi 22,5%, a na Novom Zelandu tržište je palo za gotovo 60% od svoje najviše točke 1987. godine. U rujnu 2008. svjetska financijska kriza skoro je dovela do urušavanja svjetskog financijskog sustava. A u samom središtu krize bilo je povjerenje. U srži stvari dolazimo do ovoga: dodijeljen je prevelik broj rizičnih kredita za kuće i dužnici ih nisu mogli otplaćivati. Ovo bi već bilo dovoljno loše, ali mnogi od ovih rizičnih kredita bili su vezani uz neke druge, često i veći broj, sigurnijih, i onda su se svi vezano davali kao jedan paket. Na nesreću, investitori više nisu znali koji su paketi dobro ulaganje, a koji vode sigurnom gubitku, nisu znali kojima bi vjerovali. To je uzrokovalo kreditnu krizu. A onda je došla 2011. Kako je ljeto prolazilo tako su znaci nadolazećeg svjetskog financijskog kolapsa postajali zloslutniji. Vlade zadužene za neke od najvećih svjetskih gospodarstava borile su se s rastućim dugom i otporom prema oštrim mjerama isplaniranim za usporavanje porasta ili smanjivanje duga. Kada je Agencija za ocjenjivanje kreditnog rejtinga Standard & Poor’s po prvi put u povijesti smanjila vrijednost američkim državnim obveznicama, dioničko tržište je zaronilo, uzburkalo se, ponovno zaronilo i milijarde dolara vrijednosti su nestale, prestrašivši sve investitore. Unatoč padu vrijednosti američke državne obveznice u stvarnosti su dobile na vrijednosti, jer su se ulagači još više bojali kaosa na europskom dioničkom tržištu. Unatoč naporima ministara financija da smire tržište, sve veći broj investitora nije tome vidio kraja. Je li to propast iz Otkrivenja 18. poglavlja? Dakle, predstavljaju li ove stalne financijske krize ispunjenje Otkrivenja 18? Vjerojatno ne. Knjiga Otkrivenja sadrži predviđanja drugih događaja, poput podizanja antikrista i žiga zvijeri, koji se moraju dogoditi prije događaja opisanih u 18. poglavlju. Nedavni događaji pokazuju da se iznenadno urušavanje svjetskog gospodarstva kao što je opisano u Otkrivenju 18 vrlo lako može dogoditi. Financijska tržišta elektronički su povezana diljem svijeta te na događanja u svijetu reagiraju gotovo trenutno. Volio bih da vam mogu preporučiti mjesto na kojem će vaša životna ušteđevina biti potpuno sigurna. Znam samo jedno takvo mjesto. U propovijedi na gori Isus je rekao: “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa, gdje lopovi potkopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i na kradu!” (Matej 6,19.20) Na ovoj zemlji nema sigurnosti. Događaji oslikani u Otkrivenju 18 će se kad-tad dogoditi, ali i prije no što se dogode zemaljska sigurnost je, kao što smo vidjeli, prividna. Znači li to da trebamo podići svoju ušteđevinu i dati je u dobrotvorne svrhe? Isus je odobrio štednju i ulaganje u jednom značajnom slučaju (Matej 25,14-30). Dužni smo biti vjerni upravitelji bogatstva koje nam Bog daje, a On očekuje da će vjerni sluge mudro ulagati. Novac sam po sebi nije korijen sveg zla, već ljubav prema novcu; nije bogatstvo zlo, već pouzdanje u njega (vidi Prva Timoteju 6,10; Psalam 49,6; 52,7; 62,10; Izreke 11,28). Možda nikada u povijesti ove zemlje toliko ljudi nije uživalo u materijalnom bogatstvu. Ironično je kada shvatimo da naše bogatstvo postaje sve manje i manje materijalno. U Ivanovo vrijeme bogatstvo se sastojalo od “stvari” poput zlata, srebra, vune, svile i još 17 različitih stvari koje pisac navodi u Otkrivenju 18,12. Ovu je robu doista mogao uništiti moljac i hrđa. A današnje “blago” postoji prvenstveno kao magnetna oznaka u banci ili u kompjutorima brokera koji trguju dionicama. Ono se može u djeliću sekunde elektronički prenijeti na bilo koje mjesto u svijetu ili na više mjesta odjednom. Ni moljac ni hrđa mu ne mogu ništa. Ali zato je osjetljivo na pobune i ratove na drugom kraju svijeta, na odluke koje donose strani bankari, pa čak i na odluke koje su političari donijeli prije možda jednog desetljeća. Države ne mogu bankrotirati, ali ne mogu ni jamčiti sigurnost. To može samo Bog! “Za njim eto drugog anđela koji govori: »Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!«.” ....... (Otkrivenje 14,8.) 9 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA Bog u politici? Loren Seibold ijekom jedne izborne kampanje u Sjedinjenim Američkim Državama kršćanski se predsjednički kandidat povjerio svom pristaši kako svoje visoko mjesto u anketama pripisuje božanskoj intervenciji. To se pročulo i ubrzo su ga u medijima, neki ozbiljno, a neki u šali, prozvali “Božjim kandidatom”. T Ima li Bog omiljene kandidate? Religiozni ljudi različitih vrsta u zadnje vrijeme tvrde da Bog ima udjela u njihovoj zemaljskoj politici. Neki ljudi na Srednjem istoku kažu da Allah želi da vjerski vođe vode njihovu vladu. Konzervativne religijske skupine u Sjedinjenim Američkim Državama pokušavaju u vladu progurati ljude koji će njihova moralna i religijska vjerovanja provoditi silom zakona. Drugi opet predlažu da se vjera javno uvede u kulturu, kao primjerice, molitva u državne škole ili natpisi s biblijskim tekstovima u javne zgrade. Koliko je Bog ovisan o ljudskim političkim procesima da bi se Njegova volja izvršavala “kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6,10)? Kraljevstvo nebesko Nakon mnogih naraštaja provedenih u ropstvu Abrahamovi su nasljednici bili duhovno, moralno i kulturno nezreli. Po Božjim potankim uputama vodio ih je vođa kojeg je Bog odabrao: hebrejski usvojenik egipatske kraljevske obitelji, osoba s govornom manom i dosjeom zbog ubojstva. Hebreji, bivši robovi, trebali su poput djece biti uvježbani da na područjima higijene, 10 prehrane, pravde, propisa o gradnji, pa čak i obiteljskih odnosa djeluju kao društvena zajednica. Bog je bio njihov izravni Vođa jer bez Njegovih zakona, propisa i stalne povezanosti djeca Izraelova ne bi opstala. Naseljavanjem u Palestini njihova je teokracija postala monarhijom. Stoga što je i tada Bog postavljao izraelske kraljeve, očekivalo se da oni budu i duhovni i zemaljski vođe. Ova zamisao nazvana “božansko kraljevsko pravo” održala se i nekoliko tisućljeća nakon vremena kada je Bog osobno odabirao i nadgledao vladare. Kakva god Božja nakana bila u prošlim vremenima, Isus je donio nov i sasvim različit pogled na odnos kršćana prema vlastima. Ništa iz Isusova ranog života nije Ga moglo učiniti sklonim povjerenju u vlasti ili vođe. Dok je Isus još bio novorođenče, smrtonosna ljubomora kralja Heroda natjerala je Isusovu obitelj na bijeg iz Palestine (ironično, natrag u Egipat). Tijekom službe su mu se na gotovo svakom koraku protivili i crkveni vođe i vlast. Isus je imao čudesne sposobnosti. Mogao je izliječiti bolesnike, stvoriti hranu, hodati po vodi, upravljati vremenom, zapovijedati tisućama slušatelja, a posjedovao je i naravnu karizmu koja je k Njemu privlačila ljude. Obični su ljudi u Isusu vidjeli političku nadu: tu je, konačno, bio ljubazan, pravičan, pošten i sposoban kralj! No, kada su Isusa požurivali da preuzme prijestolje, što je Njegovoj moći bilo lako dostupno, On je izrekao načelo koje još Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. stoji. Priznao je da je Kralj, ali je rekao: “moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu” (Ivan 18,36). Umjesto toga, govorio je o nekom drugom mjestu koje je nazvao “nebeskim kraljevstvom” ili “Božjim kraljevstvom”, opisujući ga domaćim, svakodnevnim slikama. Njegovo kraljevstvo je, rekao je, poput čovjeka koji je našao blago skriveno u polju (Matej 13,44). Ono je poput skupocjenog bisera (redak 45), gorušičnog sjemena (redci 31,32), ribarske mreže (redak 47) ili kvasca umiješanog u krušno tijesto (redak 33). Svaka od Isusovih usporedbi o “nebeskom kraljevstvu” ima različitu pouku, ali jedno im je zajedničko: niti jedna od njih ne opisuje način na koji stvari općenito djeluju u dvorima zemaljske moći. Jasno je da je Isus imao na umu drugačiju državu kojom se ne upravlja, kao u našem svijetu, iz Kapitola sa zlatnim kupolama i mramornim stupovima. Gdje je onda ovo kraljevstvo čiji smo mi građani? Kraljevstvo je Božje “unutra u vama” (Luka 17,21 DK) rekao je Isus. Ući u to kraljevstvo gotovo je isto kao ponovno odrasti u novu osobu, jer morate biti duhovno nanovo rođeni (Ivan 3,5) i imati jednostavnu, djetinju vjeru (Marko 10,15), pa onda potvrditi svoje građanstvo živeći onako kako Bog želi da živite (Matej 7,21). Æivjeti u svijetu Ako možemo biti građani Božjeg kraljevstva dok živimo na ovom svijetu, kakav onda treba biti naš odnos prema politici i zemaljskim vlastima? Isus je dao jedan odgovor kada je izravno upitan trebaju li Židovi plaćati poreze svojim omraženim rimskim okupatorima. Pokazujući Cezarov lik na rimskom novčiću rekao je “Podajte caru carevo… a Bogu Božje” (Marko 12,17). Iako ovaj odgovor zvuči jednostavno, on sadrži slojevitu poruku. Što pripada Cezaru? Novac na kojemu je njegova slika. Što pripada Bogu? Ljudi stvoreni na Njegovu sliku (Postanak 1,26)! Ti pripadaš Bogu, i sve dok se suradnja sa zemaljskim vlastima ne sukobljava s tvojom službom Bogu, ne postoji zapreka plaćanju poreza, glasovanju, favoriziranju kandidata ili služenju vlastima na neki drugi način. No, postane li ti političko mišljenje u tolikoj mjeri bitno da nadvisuje tvoju odanost Bogu, onda se nalaziš na skliskom tlu. Isus je rekao da, bude li potrebno, Njegovi učenici trebaju ostaviti sve kako bi Ga slijedili (Matej 8,22), pa čak i zamršene ljudske odnose (Matej 10,37), a to uključuje i odanost političkoj stranci. Isus je odbio preuzeti vlast i podupirati bilo kojeg zemaljskog vladara, upravitelja ili stranku. Bio je postojano odan jednoj zadaći: pripremanju ljudi za nebo tako što im je govorio o Božjem pozivu na spasenje. Da je Isus smatrao reformu palestinske vlade ili pak Rimskog Carstva najboljim načinom širenja Njegove vijesti, Svojom je moći to mogao učiniti. On, međutim, nikada nije učinio ni najmanji pokušaj u tom smjeru niti je takvo što ikada preporučio svojim sljedbenicima. Uopće nije mario za političke granice. “Idite po svem svijetu” – rekao je – “i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15; kurziv nadodan). Što ćemo onda s ovim savjetom koji nam daje apostol Pavao? “Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje, od Boga su uspostavljene” (Rimljanima 13,1). Pavao je znao da čak i najbolje ljudske vlade rijetko omogućuju kršćanima da čine sve što Bog od njih traži, što znači da će uvijek biti stvari kojima će se kršćani protiviti. U ranoj je crkvi vladala ozbiljna zabrinutost jer su vjernici skretali s puta i parničili se pred svjetovnim vlastima. A ako ste u stalnim svađama, uvijek na sudu ili u zatvoru, koliko će vam vremena i snage ostati za objavljivanje Radosne vijesti? Isus je prorekao da će kršćani zbog Njega biti proganjani (Matej 24,9.10), a Pavao dodaje kako nema smisla ići u zatvor ili biti proganjan ako je to moguće zaobići suradnjom sa zemaljskim vlastima, koliko to kršćaninova načela dopuštaju. Stajati nasuprot zlu Ako je Pavao rekao da se kršćani bespogovorno trebaju pokoriti svemu što vlastodršci zahtijevaju, onda nam on baš nije bio dobar primjer! Osobno je bio kažnjavan šibanjem i zatvorom zbog moćnog govorenja istine i time nam pokazao kako svoju vjeru ne trebamo podložiti kompromisima samo zato da ne izazovemo neslaganja. Savjetovao je “ako je moguće – koliko je do vas – budite u miru sa svima” (Rimljanima 12,18). Isus je pokušavao djelovati unutar političkih struktura, no načela Njegova nebeskog kraljevstva neminovno su bila u neskladu s njima. Kada nije bilo drugog izbora, On bi se dragovoljno, iako ne radosno, podložio mučeništvu. Ellen White, spisateljica iz 19. stoljeća, napisala je: “Najveća potreba svijeta jest potreba za ljudima – ljudima koji se neće dati kupiti niti prodati, ljudima koji su u dubini duše istiniti i pošteni, ljudima koji se ne boje grijeh nazvati pravim imenom, ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetna igla polu, ljudima koji će stajati za ono što je pravo pa makar se i nebo srušilo.” Ovo su načela potrebna za život u svijetu, a da nismo “od svijeta” (Ivan 17,16). U naše vrijeme, zahvaljujući slobodnim demokratskim vladama, mnoge države bez uplitanja dopuštaju vjernicima služiti Bogu. Ali, u nekim krajevima vjernici se sučeljavaju s teškim odlukama. U želji da drže Deset Božjih zapovijedi moraju se usprotiviti sudjelovanju u ratu ili odlučiti hoće li održati svetim subotnji dan za bogoslužje (Izlazak 20,8-11) i onda kada će ih to stajati gubitka posla ili obrazovanja. U nekim su dijelovima svijeta kršćani progonjeni i spaljuju im crkve. Upravo stoga kršćani, bez obzira na narodnost, svoju zastavu odanosti postavljaju na nebeskoj obali. “Idem da vam pripravim mjesto,” – rekao je Isus – “Kad odem… vratit ću se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja” (Ivan 14,2.3). Unatoč tomu što su neke od najboljih vlada na ovoj zemlji demokratske vlade, zanimljivo je da će nebo biti monarhija, ali će imati savršenog Monarha, Onoga koji zna kako svoje podanike učiniti neizrecivo sretnima! “On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.” ..................................(Daniel 2,21) 11 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA Bliæi se sudnji dan To nije prijetnja, već obećanje “A sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja – Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate, jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.” (Djela apostolska 17,30) Dr. sc. William G. Johnsson postol Pavao stoji na kamenitom brježuljku nasuprot atenskoj Akropoli. U mnoštvu koje se okupilo da ga čuje nalaze se filozofi i prolaznici željni svake nove, škakljive vijesti. Pavao počinje govoriti o vjerskim običajima koje je zapazio u gradu i usmjerava slušatelje na jedinoga pravoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje i začetnika života. Zatim svoj govor dovodi do vrhunca upozorenjem: Bliži se dan suda! Ova poruka odzvanja cijelom Biblijom. Bog, moralni sudac svemira, pozvat će na odgovornost sve ljude. Nitko ne može pobjeći, nitko se ne može skriti. Ljudi tu činjenicu mogu pokušati negirati, mogu je pokušati izbaciti iz savjesti, ali ona stoji: Sudnji dan dolazi! “Jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskog života činio.” (Druga Korinćanima 5,10) “Da, sudit će Jahve ognjem i mačem svakom smrtniku; pobijenih Jahvinih mnoštvo će biti.” (Izaija 66,16). Jednako je tako i Isus, koji je toliko govorio o Očevoj ljubavi, naučavao da dolazi sudnji dan: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu A 12 odgovarati na Sudnji dan.” (Matej 12,36) U našem sadašnjem palom svijetu prevladava nepravda. Siromašni vrlo često ne ostvaruju svoja prava, a oni koji si mogu priuštiti skupe odvjetnike odlaze slobodni. Živimo u vrijeme velike pokvarenosti kada nečovječno postupanje prema drugom čovjeku nema granica, kada zlo prividno neometano prolazi, kada je “istina uvijek na stratištu, a zlo uvijek na tronu.” (James Russel Lowell: The Present Crisis, 1844.) Ali, Gospodin kaže i nama i cijelom čovječanstvu: sudnji dan se približava! Zlo neće zauvijek napredovati. Pravda se neće uvijek uskraćivati i izvrtati. Bog će uzeti stvari u svoje ruke. Pozvat će cijelo čovječanstvo na odgovornost. »vrsto stajati Mnogi su se Židovi nakon Holokausta odrekli vjere u Boga. Licem u lice s onim što je izgledalo kao Božja šutnja, oni više nisu mogli vjerovati. Ustvari, ovaj je problem puno stariji. On na nekoliko mjesta u Pismu izlazi na površinu, a posebice u 73. Psalmu. Tu psalmist otvoreno priznaje svoju nutarnju borbu kada vidi kako oni koji odbacuju Boga naizgled napreduju. Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. “A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,” – priznaje on – “jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika” (redci 2 i 3). Čini nam se da ljudi koji ne razmišljaju o Bogu uživaju u dobrom životu – zdravi su, bezbrižni, bogati, oholi, nasilni, podrugljivi, zlobnici i bahati (redci 4-12). Govore: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?” (redak 11) I pisac Psalama je to teško razumio, kao i mi danas. No, odgovor i njemu i nama nalazi se u sljedećim riječima: “Sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak” (redak 17). Svetinja je za pisca Psalama značila sigurnost da je Bog na svojem mjestu i da djeluje. Bog je još uvijek na svom prijestolju i u svoje vrijeme i na svoj način zaustavit će vladavinu grijeha i zla. Bog će sve dovesti u red. Nebesko svetište gdje Isus službuje kao naš veliki svećenik i nama daje istu sigurnost. Ovaj svijet neće trajati vječno. Zločini koji prožimaju naše moderno društvo i nečasna ljudska djela jednoga dana moraju biti podvrgnuta pomnom ispitivanju Gospodara svemira. Sudnji dan se bliži! Doktrina o sudu gotovo da je nestala iz učenja mnogih kršćanskih crkava. Iako vjernici izgovaraju riječi drevnog kreda: “On (Krist) dolazi suditi živima i mrtvima”, ta ideja nema značenja za njihovo iskustvo. Adventisti su ovu biblijsku istinu zadržali kao životno važan dio svoje teologije. Poruka je oslikana u vijesti trojice anđela iz Otkrivenja koji objavljuju svem svijetu: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14,7) Zamijetite podudarnost s Pavlovim govorom na Marsovu brijegu! On je pozvao svoje skeptično slušateljstvo na pokajanje, a vijest anđela poziva sve da se “boje Boga i zahvale mu”. Pavao je govorio o Bogu koji je odredio “dan kada će pravedno suditi”, a u Otkrivenju čitamo “došao je čas njegova suda”. Promijenjeni miloπÊu I na kraju, Pavao je ustvrdio da će Bog suditi svijetu po Čovjeku kojega je On odredio, po Onome kojega je podigao iz mrtvih, po Isusu Kristu. Isus je u središtu poruke koju moramo pronositi svijetom. To je “vječno evanđelje”, radosna vijest o Bogočovjeku koji nam je dao spasenje i koji će uskoro doći. On je načinio “nebo i zemlju, more i izvore voda” (Otkrivenje 14,7), jer “sve je po njemu postalo i ništa što je postalo nije bez njega postalo” (Ivan 1,3). Presudno pitanje na sudu uključuje naš odnos s Isusom. Koliko se god trudili, sami se ne možemo spasiti. Kada naše ime dođe na red na nebeskom sudu, kada se nepogrješivi zapisnik o našem životu razotkrije - sve što smo učinili i što smo propustili učiniti, sve naše riječi i sve najskrovitije misli - tada će jedno pitanje nadilaziti sva ostala, a to je pitanje: što smo učinili s Božjim Sinom? “Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi, a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega” (Ivan 3,17.18). Iako sam po sebi ne može pružiti nadu, nebeski je zapis o našem životu ipak važan jer pokazuje smjer našega života. Slabi smo i pogrješivi; trudimo se, ali padamo, i posrćemo. Ipak nas kroz sve zastoje i ponovno kretanje Kristova milost preobražava. Promjena nastaje tiho i svakodnevno, dok se Božja slika u nama obnavlja. Dok hodamo s Isusom, predajući Mu se svakog dana, hraneći se Njegovom Riječju i nastojeći živjeti Njemu na slavu, postajemo poput Njega. Kao što suprug i supruga koji se snažno vole počinju sličiti jedno drugome u navikama, pa čak i izgledom, tako ljudi koji vole Isusa postaju slični Njemu. “A mi svi koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha” (Druga Korinćanima 3,18). Neki se vjernici boje suda. Žive u sumnji i očekivanju da neće biti dovoljno dobri da na kraju budu primljeni u nebo. Dragi čitatelju, jesi li ti među strašljivima? Dopusti da ti dam izravan biblijski odgovor: nisi dovoljno dobar. Sam nikada nećeš uspjeti. Ali, Isus jest dovoljno dobar. Ako si ga prihvatio za svoga Spasitelja i Gospodara, onda On stoji na tvom mjestu. Dok Otac gleda tebe, On vidi samo savršenu pravednost svoga Sina umjesto umrljanog izvješća o tvom životu. Moæe li to stvarno biti istina? Vjeruj Božjoj Riječi koja ti daje sigurnost: “Budući da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima 4,14-16) Zadnja poruka Ellen White, napisana 1914. godine, upućena je osobi koju je mučila sumnja i strah u svezi s tim hoće li je Isus prihvatiti. Ellen White je napisala: “Tvoja je prednost pouzdati se u Isusovu ljubav za spasenje, na najpotpuniji, najsigurniji i najplemenitiji način; i reći: On me voli, On me prima; pouzdat ću se u Njega jer je dao svoj život za mene” (Testimonies to Ministers, str. 517). Kakve li utjehe! Kakve li sigurnosti! Božje prijestolje na nebesima je prijestolje milosti! Milost je naša živa nada, milost je naše spasenje. To je stvarno radosna vijest. Bliži se sudnji dan! Slava Bogu! Pitanja za razmiπljanje i razgovor 1. Koju je od mnogih nepravdi u današnjem svijetu po vašem mišljenju najpotrebnije ispraviti? Navedite barem pet. 2. Što vas drži punima nade i optimističnima unatoč očitom zlu, nasilju i pokvarenosti u svijetu? 3. Na koji bi način, u očekivanju Kristova povratka, crkva trebala biti uključena u unaprjeđivanje pravednosti u svijetu? “Jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.” ....... (Djela 17,31.) 13 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA Obnavljanje naπih umova: Ka drugomu sluæe Tihomir Kukolja, ravnatelj Inicijative za rukovođenje i pomirbu “Renewing Our Minds” laganje u novi naraštaj vođa koje je Isus osobno promijenio, posvećenih izgradnji mira, pomirbi, razgovoru, cjelovitom rukovođenju i stvaranju zajednica koje skrbe i služe. “Ovo događanje nije bilo slično ni jednom kojemu sam do sada bio nazočan”, “Vratio sam se kući obogaćen i sretan”, “Ova dva tjedna su me doista promijenila”. Ovakvi i slični komentari uslijedili su nakon događanja Renewing Our Minds (ROM) (Obnavljanje naših umova), dvotjednog okupljanja u svrhu pomirbe, mirotvorstva i rukovođenja održanog po trinaesti puta u Fužinama, slikovitom gradiću u Hrvatskoj, od 16. do 31. srpnja 2011. godine. U ©to je promijenilo æivot onima koji su nazoËili dogaanju? Bili smo međunarodna skupina od pedeset članova, organizatora i govornika, od kojih su 30 po prvi put bili na ROM okupljanju. Većina sudionika dolazila je iz država Jugoistočne Europe, poznatijih kao Balkan. Neki su došli iz država vezanih za prijašnji Sovjetski Savez, dok su ostali dolazili iz Europske unije, SAD-a ili čak iz Zimbabwea, Novog Zelanda i Australije. One koji su na okupljanju bili prvi put, većinom mladi 14 vođe sa značajnim iskustvom u rukovođenju, vrlo promišljeno je preporučio tim mentora međunarodne mreže prijašnjih ROM sudionika, a odabrao novostvoreni ROM Development Council (Odbor za razvoj), međunarodno savjetodavno i strategijsko tijelo posvećeno budućem rastu ROM-a u Jugoistočnoj Europi i šire. Osobit naglasak događanju dala je nazočnost organizirane skupine od šest mladih vođa iz Istočne Europe: poimence iz Rusije, Ukrajine, Moldavije i Transnistrije. Njima je ovogodišnja nazočnost na ROM okupljanju donijela velike promjene, a sve ostale je obogatila. Osobito je ganutljiva bila Večer suosjećanja kada su ostalima u skupini govorili o izazovima s kojima se susreću kao mladi vođe, te politički i društveni aktivisti u svojim državama. Jedan od njih je rekao: “Nismo ni shvatili koliko dobivamo kada možemo govoriti bez straha od odbacivanja. Ozračje jedinstva i povjerenja puno nam je značilo.” Pri kraju okupljanja ova skupina iz Istočne Europe već je imala prijedlog plana za organiziranje ROMEE-a u Ukrajini u kolovozu 2012. godine, novog okupljanja ROM-a u Istočnoj Europi (East European ROM) s ciljem dosizanja mladih vođa u oko 20 Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. država koje nisu bile obuhvaćene dosadašnjim okupljanjima. Još nešto u svezi s ROM okupljanjem 2011. godine. Svih su 16 sudionika ranijih okupljanja, koji su bili pozvani služiti u timu vođa i organizatora događanja, tu službu prihvatili kao veliku čast i prednost. To je rezultiralo duhom jedinstva, oduševljenja i svjesnosti da su došli služiti i voljeti jedni druge. “Rukovodeći tim je bio živi uzor vođa koji služe” – zapazili su oni koji su došli po prvi put. Jedan od njih je za rad tima rekao: “Tamo sam ponovno susreo Boga, kroz vas i vašu ljubaznost.” Iako ROM djeluje zbog razvoja rukovođenja, pomirbe i mirotvorstva, duhovni naglasak utemeljen na osobi Isusu koji cijeli sadržaj programa ujedinjuje u jednu cjelinu, ključni je razlog transformacijskog utjecaja ROM-a od njegovih početaka 1999. godine. Vođe ROM-a ne smatraju da poučavanje humanizmu, ispražnjenom od osobe Isusa, ima moć donijeti pravu promjenu srca i umova. Ovo je priznao i govornik koji se organizacijskom timu pridružio po prvi put prošlog ljeta: “Sada sam više nego ikada osvjedočen da Isus mora biti u središtu svakog i svih pomirbenih nastojanja, čak i kada su uključeni d se neprijatelji vole i jedan ljudi različitih vjerskih podloga. Bez Njega smo ostavljeni pristupati sukobu samo ljudskim načinom i logikom. A to jednostavno nije dovoljno.” Brojni komentari sudionika događanja 2011. godine pokazuju kako je na cijelu skupinu, a ne samo na nekoliko pojedinaca, duboko utjecao način na koji je Isus predstavljen prije svega primjerom službujućeg tima organizatora i govornika. To su sudionici uvijek iznova ponavljali: “Na ROM-u sam prihvatio Isusa na najpraktičniji i osoban način”, “Iskusio sam ljubav i sreću koju Bog ima čak i za ljude poput mene”, “Moj će život od sada uključivati Boga”. Mac Skelton iz Hustona u Teksasu u SAD-u, govornik i organizator zadnjeg ROM okupljanja, zamijetio je sljedeće riječi na blogu koji je objavio Institute for Sustainable Peace u Hustonu: “ROM se temelji isključivo na vjeri. Organizacija vjeruje da su Isusova načela temeljna za naše razumijevanje praštanja, pomirbe i dijaloga. Otišao sam na konferenciju pomalo skeptičan po pitanju ovakvog pristupa. Kako govor o Isusu može biti izravno konstruktivan na mirotvornoj konferenciji čiji su sudionici različitih vjerskih podloga: muslimani, protestanti, katolici, pravoslavci, ateisti i agnostici? Izgledalo je da će se neki pojedinci osjećati izostavljenima iz razgovora. No, moje su se pretpostavke pokazale pogrešnima. Svaki je član ROM administracije i svaki volonter pokazivao poštovanje i prihvaćanje. Stvorili su toliko jak osjećaj zajedništva da na kraju nitko nije želio otići. Od muslimana i pravoslavaca do ateista, svi su dijelili iste osjećaje”. (Mac Skelton je bivši direktor za planiranje u Buxton Initiative u Washingtonu, s bogatim međunarodnim iskustvom na “Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima,” ....................................................... (Luka 6,27.) 15 SVIJET NA STAKLENIM NOGAMA području kršćansko-muslimanskog dijaloga). Nešto ćemo reći i o sadržaju programa. Program je bio informativan i izazovan, kao i poticajan i odnosni; planiran kao putovanje, a ne kao konferencija koja za cilj ima samo intelektualno informiranje. Raznovrstan, ali svrhovit sadržaj uključivao je: svakodnevne dvosatne aktivnosti u skupinama (srce ROM-a), dovoljno slobodnog vremena za poticanje na osobno promišljanje, molitvu, vođenje dnevnika i individualne interakcije, odgojne zabavne aktivnosti, sastanci za dijalog uz kavu, pomno odabrane filmove, nekoliko dirljivih sastanaka koji su omogućili prisan pristup tako da sudionici mogu podijeliti svoje osobno i profesionalno životno iskustvo, te po dva predavanja svakog dana, tijekom dva tjedna, s 10 međunarodnih govornika. U prošlosti su mnogi političari, sveučilišni profesori, društveni i humanitarni aktivisti, vjerski vođe, pisci i poslovni stručnjaci volontirali i dali svoje vrijeme kao govornici i mentori na različitim ROM događanjima, uključujući i Seminar o ekonomskoj diplomaciji koji je uspješno izrastao iz ROM-a, 16 a vodili su ga Justin Kagin iz SAD-a i Milan Pavlović iz Srbije. Neki od govornika ili mentora bili su Todd Becker, američki diplomat i bivši zamjenik direktora OSCE misije u Hrvatskoj; Georgina Dufoux, bivša francuska ministrica za društvena pitanja i osobna savjetnica predsjednika Francoisa Mitteranda; Vilma Trajkovska, supruga pokojnog makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog; Randall Butler, odvjetnik za posredovanje i izvršni direktor u Institute for Sustainable Peace u Hustonu; Milorad Pupovac, hrvatski političar i saborski zastupnik; Lisa Sharon Harper, izvršna direktorica newyorškog pokreta Faith and Justice; Tony Hall, američki diplomat, bivši član američkog Kongresa i izvršni direktor Alliance to End Hunger; Scott Boldt, predavač na teološkom koledžu Edgehill u Sjevernoj Irskoj; Miroslav Volf, pisac i profesor sistematske teologije na Yale Divinity School. Oni koji su se jedanput upoznali s ROM-om često kažu da ponovni dolazak na ROM doživljavaju kao povratak kući. Ozmen Birinci s Cipra nedavno je pisao o svom iskustvu povratka. Dok je putovao vlakom primičući se željezničkoj Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. postaji u Fužinama u Hrvatskoj pomislio je: “Sada prolazim kroz ormar, iz svijeta koji znam, u Narniju”. Drugi sudionik koji bi se sljedeće godine ponovno želio pridružiti ROM-u rekao je: “Teško mi je zamisliti ljeto bez ROM-a, sada kad je ušao u moj život.” Trinaest godina povijesti ROM-a su dokaz da se oko osobe Isusa može dogoditi iskreno i dugotrajno pomirenje mladih vođa različitih, čak i suprotstavljenih etničkih i vjerskih skupina. Učeći iz bolnih iskustava ratova na području bivše Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, vođe ROM-a otada potiču mlade vođe Sjeveroistočne Europe i svijeta na usvajanje nove paradigme praštanja, pomirenja, suosjećanja, mirotvorstva, te rukovođenja s integritetom i služenjem, a ne iz pohlepe i sebičnih interesa. Mnogima koji su prošlog ljeta došli na ROM, kao što je to bio slučaj i u prošlosti, ROM je postao više od događanja. Postao je njihova zajednica, obitelj i pokret s okusom i obećanjem o boljem svijetu koji seže dalje od 2011. godine, sve do Božjeg kraljevstva. Prema riječima govornika iz Nizozemske, Lea van Doesburga, koji je govornik na ROM-u već treći put, ROM ima viziju “ne samo za Balkan, već i za ostatak Europe i svijeta.” Riječi dvojice članova tima koji su služili na ROM-u prošlog ljeta pojašnjavaju i zašto: “ROM je nešto što vas navodi da pomaknete svoje granice. Vodi vas izvan vaše sigurnosne zone. ROM je prekretnica. Nekima je to početak procesa cijeljenja, a drugima početak dugotrajne promjene.” – rekao je Adrian Moldovan iz Rumunjske. “Najviše me se dojmilo na ROM-u što sam vidio da kada ljudi dođu u ozračje koje je sigurno, zadivljujuće je to što se s njima dogodi. Na ROM-u sam vidio neke od najljepših osobina koje sam ikada vidio u ljudima.” – Zachary Schmidt, SAD. DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Sluæba bez rijeËi Dixil Rodriguez renutno osjećam zahvalnost što se nalazim u stranoj zemlji čiji jezik ne govorim i moram biti tiho. Tako sam primorana biti svjesna svoje okoline. On je dio moje okoline. Jedan stranac koji me zanima. Zanima me toliko da hodam nekoliko koraka iza njega kako bih mogla promatrati što čini. Na malom trgu u ulici Via Franciosa u Italiji on je hodao pokraj prekrasnih djela arhitekture i fotografirao. Taj mladić ima kapu na glavi i nosi tešku naprtnjaču koja je nakon svakog zaustavljanja postajala sve lakša. U rukama nosi bocu vode, malu knjigu i fotografski aparat. Izgleda da je manje zaokupljen fotografiranjem, a više očajničkim gledanjem uokolo, kao da je u mnoštvu ljudi izgubio nekog od svojih voljenih. Ulazi u svaki tamni ulični kut. U velikom prostoru iznimne ljepote uspijeva naći male prostore i u njima skrivene ljude kojima daje nešto iz svoje naprtnjače. Gledam ga kako prilazi beskućnicima skrivenim među uličnim reklamama ili sklupčanim u zakucima na tvrdom kamenu. Tko je on? T Tisućama sam kilometara udaljena od kuće, na putovanju sa skupinom turista. On je u mojoj skupini. Za vrijeme ručka gledam ga kako sjedi na klupi u parku i jede. Ne zadugo. Ugledao je nekoga. Svoj obrok pažljivo odlaže na klupu i odlazi. Ovaj je put iz džepa izvadio nešto sitnog novca. Stavio ga je u ruku starijeg čovjeka. Svaki put učini nešto drugo. Hrana, odjeća, voda, novac… i nikada ne izgovara ni riječ. Kako se dan približava kraju tako se sve više divim ljepoti oko sebe. I dok se autobusom vozimo niz planinu prekrivenu vinogradima, prema željezničkoj postaji, umjesto kamena i metala gledamo prekrasne toskanske krajolike. Svi smo opčinjeni ljepotom prizora. Suputnici međusobno šapuću kao da poštuju ljepotu oko nas. Promatram ga kako gleda kroz prozor. Kada bih samo s njim mogla porazgovarati. Na željezničkoj postaji otkrivam da sam propustila vlak i moram čekati. Sjedam, gledam uokolo i pogled mi pada na poznatu sliku: mladić je upravo pronašao stranca. Sjeda na pod u kutu čekaonice pokraj stare žene čije je stopalo u zavojima. Iz svoje naprtnjače vadi nekoliko preostalih stvari, zamjenjujući ih stvarima koje se nalaze na podu pokraj žene: dekom, starom bocom za vodu, prljavom maramom… Pa to su njezine stvari! Onda joj daje to što je spakirao. Njezina neverbalna zahvalnost je očigledna dok grli svoju novu naprtnjaču … On sjeda nekoliko stolaca dalje od mene, svoje stvari stavlja na prazan stolac i počinje čitati. Izgleda nisam jedina koja ga promatra. Zamjećujem dvoje ljudi kako premeću po svojim torbama sa suvenirima, ubrzano premještajući brojne stvari u jednu torbu kako bi mu mogli dati onu praznu. Pokazuju na njegove stvari na stolcu. Svi danas šutimo, ali su ove neizgovorene riječi jasne: ovo je umjesto tvoje naprtnjače. Konačno sam u vlaku, ali mjesta ima samo za stajanje, pa se nemam za što prihvatiti da bih održala ravnotežu. Odjednom osjetim kako me netko vuče za rukav. To je onaj isti mladić. Želi sa mnom zamijeniti mjesto. I prije no što sam uspjela izraziti svoju zahvalnost, vlak se naglo pokrenuo, a njegova je knjižica pala do mojih stopala. To je mali Novi zavjet! Hrbat se slomio i knjižica se otvorila na stranici Evanđelja po Mateju 25,40. Dakle, to je čitao cijeli dan! To je Biblija na engleskom jeziku. Dok mu vraćam knjižicu lošim engleskim izgovara riječi: “Posao. I danas?” Razumijem. Pokazuje mi podvučene retke i izgovara ono što je očito: “To je naš posao svaki dan, i na putu. Ponekad zaboravim.” Znam. Prepoznajem posao o kojem govoriš i koji si radio cijeli dan: “Kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.’” Dixil Rodríguez je profesorica i volontira kao bolnička kapelanica. Živi u Teksasu. “Kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica!” .................................................................................................. (Matej 6,3.) 17 DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Uronio je u naπu nevolju Jonathan A. Thompson tjelovljenje nas dotiče tamo gdje živimo i gdje nas boli. “A sve je to bilo da se izvrši što je Gospodin rekao po proroku: ‘Evo, Djevica će začeti i roditi sina i dat će mu ime Emanuel’ – što znači: Bog je s nama.” (Matej 1,22.23). Vrlo često je slučaj da za manjine, siromašne, potrebite, nedovoljno obrazovane i one s nedostacima, vlade imaju samo loše savjete: Izvucite se s pomoću vezica na svojim čizmama – ili sami si pomognite! U rasno polariziranom društvu u kojem jedni imaju, a drugi nemaju, mnogi ljudi s dna gospodarske ljestvice nemaju ni čizme, a kamoli vezice. Ironično je da su mnogi tvrdokorni promicatelji pristupa “ono što imam je moje” upravo vjerski fundamentalisti, izraziti domoljubi. Koji je onda ispravan pristup ljudima u velikim potrebama? Najbolji pristup ugroženim ljudima, najbolji pristup ljudima u nevolji, najbolji pristup ljudima u velikoj potrebi jest pristup koji je Bog upotrijebio u svom postupanju prema nama. Utjelovljenje Božjeg Sina nije samo najveća tajna svih vremena, već je ono i najveće dobročinstvo u cijeloj povijesti. Ako niste evolucionist morate se pitati zašto je toliko ljudi zapalo u tako strašne potrebe, zašto su bez osnovnih životnih sredstava, a očito i bez načina da dobiju to što im je potrebno? Zar se nije dogodio napredak u evolucijskom procesu? Ako ste evolucionist, možete pomisliti kako su ti ljudi nastali od majmuna ili U 18 ameba ili nečeg sličnog, što nije dovršilo svoj rast. Ali, ako vjerujete Božjoj Riječi koja kaže da su svi ljudi, veliki i mali, punašni i mršavi, bijeli i crni i žuti, stvoreni na Božju sliku, dostojanstveni, ako vjerujete tomu, onda se trebate pitati što se dogodilo da je toliko njih tako nisko palo? Kako je poËela zbrka Počela je u Edenu. Savršeno okruženje, savršeni svijet sa savršenim ljudima. Bila je potrebna samo jedna odluka. Samo jedan korak. Trebao je samo jedan čin neposlušnosti. Nije bitno koliko velik. Kada se odvojite od Božje Riječi, od Božjeg plana, od Božjih obećanja, onda morate pasti. Vidite, nema ničega što mi možemo učiniti da poboljšamo ono što je Bog učinio. Ako se to nalazi ovdje (pokazuje na Bibliju), onda je to ispravno! Ako se nalazi ovdje, onda je to upravo ono što nam je potrebno! Ako je to Božja Riječ, onda će nas ona uzdići i spriječiti da padnemo. U trenutku kada se Bog utjelovio čovječanstvo je palo na najnižu razinu, prevladavali su politički nemiri i pobune u društvu. Pravo je izjednačeno s moći. Svjetovno i profano uzdignuto je iznad svetog i sakralnog. Ljudski je razum prevagnuo nad “tako kaže Gospod”. Moralno prosuđivanje izopačeno je pohotnim željama. Pravda se prodavala najbogatijem ponuđaču. Ljudski je život malo vrijedio. Lažni su bogovi, načinjeni na ljudsku sliku, štovani diljem svijeta dok je istinski i živi Bog prezren. Čak su i judaistički vođe bili pokvareni Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. svjetovnom filozofijom i vlastitim vjerskim tradicijama. Izaijino proročanstvo bilo je doista istinito (Izaija 60,2). Rekao je: “A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode.” Tako je bilo u vrijeme utjelovljenja. I Adam i svaki naraštaj nakon njega se sve više udaljavao od Boga. A svijet bez Boga je svijet bez svjetla. Svijet bez Boga je svijet bez ljubavi. Svijet bez Boga je svijet bez milosti. Svijet bez Boga je svijet bez mira. Bez pravde, bez milosrđa, bez nade, bez života. Bez Boga smo beznadno izgubljeni u svojim prijestupima. Bez Boga smo beznadno zapetljani u svoju pokvarenost. Bez Boga smo beznadno privezani za svoje požude. Bez Boga smo beznadno uhvaćeni u vlastite slabosti. Drugim riječima, bez Boga nema nade. Želim da zapazite da je Božji odgovor na patnju, oskudicu i na ljudske potrebe potpuno drugačiji od našeg. (Ovo je samo ilustracija, nije stvaran događaj.) Neki se čovjek našao u nadirućem vodenom vrtlogu riječne poplave. U ovim okolnostima našao se blizu grane nekog drveta, te se pokušao uhvatiti. No, ruke su mu mokre i sklizave, a tijelo mu promrzlo i slabo. Čovjek tada opazi neke ljude kako stoje sigurni na obali, pa očajnički pozove upomoć. Oni mu odgovore: “Izvuci se s pomoću remena na čizmama.” Ili: “Da sam ja na tvom mjestu, ja bih…” Ili: “Što ti se dogodilo? Kako si samo dopustio da upadneš u ovako strašnu nevolju?” Možda bi malo bolje zvučalo kad biste čovjeku rekli: “Drži se, bacit ću ti baterijsku svjetiljku, suhu odjeću, kompas i čamac na napuhavanje. I ne zaboravi, moraš paziti!” Možda bi to bilo malo bolje nego diskutirati o tome kako je uopće došao u takvo stanje. Ali, ne bi bilo puno bolje! Kada smo mi, ti i ja, tonuli u grijeh, Bog nam nije davao dobre savjete. Kada smo tonuli u grijeh, Bog nije raspravljao o tome kako smo postali grješni. Kada smo tonuli u grijeh, Bog nas nije korio zbog naše ludosti i gluposti. Kada smo tonuli u grijeh, Bog nam nije dobacio prsluk za spašavanje. Nije nam dodao kompas. Nije u vodu bacio baterijsku svjetiljku. Nije nam dodao veslo ili splav. Kada smo mi tonuli u grijeh, Bog je skočio u vodu k nama. To je utjelovljenje! Bog je došao dolje gdje smo mi. Bog se uprljao, poput nas. Bog je došao gdje mi jesmo, kako bi nas mogao podići tamo gdje smo trebali biti. “Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama.” (Matej 1,23). Da bismo potpuno shvatili značenje ovog retka, moramo razumjeti tko je Bog i kako se Bog prirodno odnosi prema grijehu. Nikada previπe bijedan za Boga U Prvoj Timoteju 1,17 piše: “Kralju vjekova” – On je kralj Bog. “Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, … (KS), jedinome premudrome Bogu… (DK)” Znanje je jedno. Informiranost je drugo. Shvaćanje je sasvim nešto treće. Ali, ako nemate mudrost, ako ne znate kako primijeniti informaciju… Sve potrebne podatke možete imati na jednom mjestu. Koje je to mjesto? To je Kongresna knjižnica. Možete imati sve znanje, ali to neće promijeniti vaš način života. Potrebna vam je mudrost. A samo je Bog jedini premudar, jedini koji od početka zna kraj. Pavao kaže: “…jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova! Amen.” (KS) K tome dodajmo ono što čitamo u Hebrejima 7,26. Tamo piše: “Uistinu takav nam je veliki svećenik…” Dakle, On je kralj Bog, vječni Bog, besmrtni Bog, nevidljivi Bog, jedini premudri Bog, jedini dostojan časti i slave, štovanja i veličanja. Dodajmo i činjenicu da je postao jedno s nama. Onaj koji je bio “svet, nevin, neokaljan, sasvim različit od grješnika i uzvišeniji od nebesa” (Hebrejima 7,26). Imamo svetog, pravednog Boga koji postaje dijelom grješnog stvaranja. Pogledajmo što stoji u Hebrejima 12,29: “…naš je Bog oganj koji proždire.” Grijeh ne može postojati u Božjoj blizini osim ako On ne učini nešto kako bi spriječio da bude uništen. Drugim riječima, Bog ima nultu toleranciju na grijeh. Ali nekako, na neki način, iz nekog razloga Bog je slab na grješnike. Mrzi djelo, mrzi čin, mrzi misao, ali ljubi osobu. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan [sviđa li vam se ovo? Bez obzira imate li ‘remen na čizmama’ ili nemate, imate li sreće u životu ili ne, jeste li rođeni privilegirani ili ne!] koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” Stoga On nije Bog koji se sklonio od nas. On je Bog s nama. On nije Bog sit naše gluposti, već je Bog s nama. On nije Bog zgrožen nad našim ponašanjem da se okrenuo od nas, već je On Bog s nama. On nije Bog ravnodušan prema nama, On je Bog s nama. On nije Bog koji ratuje protiv nas, On je Bog s nama. On nije Bog koji je otišao na odmor, On je Bog s nama. On nije nenazočni upravitelj. On nas nije napustio. On je Bog s nama, Emanuel, Bog s nama. Bog s nama u teškoćama. Bog s nama u razočaranjima. Bog s nama u patnjama. Bog s nama u nevolji. Bog s nama u slabosti. Bog s nama u žalosti. Bog s nama u bolu. Bog s nama u bolesti. Bog s nama u kušnjama. Bog s nama u nedaćama. Bog s nama u trpljenju. Bog s nama u smrti. Gdje god smo mi, On je Bog s nama. Ne možeš odlutati predaleko. Ne možeš pasti preduboko. Ne možeš ostati u grijehu predugo. Za Isusa ni jedan serijski ubojica nije previše hladnokrvan; ni jedan ovisnik o heroinu ili kokainu nije preveliki ovisnik; ni jedan nastrani zlostavljač djece ili ovisnik o pornografiji nije previše izopačen; ni jedan zatvorenik osuđen na smrt nije otišao predaleko; ni jedan teško oboljeli od AIDS-a nije previše zarazan; ni jedan farmer koji zlostavlja ženu i dijete nije previše odvratan; ni jedan rasist koji podmeće bombe u crkve, piše nedolične epitafe ili nosi bijelu kapuljaču nije preveliki fanatik; ni jedan ženskar, bludnik ili svodnik nije preduboko pao. Bog je Bog s nama. Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja..” ................................................................ (Jeremija 17,14.) 19 DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Bog nam je toliko blizu da u Emanuel je Bog s nama koji originalnom jeziku stoji “snama je sebe stavio na raspolaganje, Bog”, a ne “Bog s nama”. Bog nam je uključujući se u situaciju, čineći toliko blizu da nas međusobno ne nemoguće mogućim, otvarajući može razdvajati niti prijedlog. zatvorena vrata i nalazeći izlaz iz Razmislite! Pravedni služi kaznu bezizlaznosti. za nepravednog, bezgrješni plaća Bog je prešao na našu stranu da cijenu za grješnog, pošteni se uprljao bi nas mogao uzeti na svoju stranu. zbog nepoštenog, sveti je sve činio Bog je ušao u borbu kako bi je za nesvetog. Zamislite to! Adam mogao voditi za nas. Bog je preuzeo i Eva su pali u Edenu, donoseći našeg neprijatelja da bi mogao kraljevstvo tame. Ali poraziti onoga od Betlehema Isus koji je porazio Bez Boga smo je donio svjetlost, nas. Đavao želi kraljevstvo milosti. beznadno zapetljani u da ljudi misle A jednog dana, i to su im svoju pokvarenost. Bez kako vrlo skoro, s Gore potrebni samo Siona On će donijeti Boga smo beznadno blagoslovi. (Sad kraljevstvo slave. me slušajte!) privezani za svoje nas je s požude. Bez Boga smo Isus Snaga volje ne neba mogao beznadno uhvaćeni djeluje blagosloviti, Dopustite mi da da su nam u vlastite slabosti. još nešto istaknem trebali samo Drugim riječima, bez prije no što završim. blagoslovi. Boga nema nade. Nešto treba reći o Mogao ih snazi volje: Snagu je napisati. volje ne možete rabiti kad se radi o Mogao ih je samo izgovoriti. grijehu. Ne možete se riješiti AIDS-a Mogao ih je samo zaželjeti. Ali vježbanjem sklekova. Naravno da je ono što je nama potrebno dublje potrebno istaknuti odlučnost. Ona je od samih blagoslova. Važniji od nam je potrebna. Želim samo reći samih blagoslova je Onaj koji daje da odlučnost ne djeluje na grijeh. blagoslove. Pedofilija se ne liječi trčanjem Vidite, mogli biste osvojiti što više krugova. (Halo, vi tamo!) jackpot, ali bez Boga koji je Ne možete ispraviti ovisnosti ili darivatelj blagoslova, on ne bi zlostavljačke sklonosti vježbanjem ništa vrijedio. Mogli biste dobiti trbušnih mišića. muškarca svojih snova, ženu svojih Hrabrost, egoizam, upornost i snova, ali bez Boga, vaš se san ambicija odlično djeluju kad je u može pretvoriti u noćnu moru. pitanju Wall Street. No, kada se radi Mogli biste napredovati do boljeg o grijehu, tad su nedjelotvorni. Ne položaja na poslu ili dobiti posao u pomažu kod ponosa. Ne pomažu nekoj bogatoj kompaniji. Plaća bi kod požude. Ne pomažu kod zavisti. vam mogla skočiti za par nula. Bez Ne pomažu kod egoističnosti. Ne Boga možete sve to imati, možete pomažu kod ljutnje. Ne pomažu kod dobiti sve što svijet pruža, ali to je osvetoljubivosti. Vidite, grješnom otprilike to. Što ste zapravo dobili? je umu potreban Kristov um. Četrdeset, pedeset, šezdeset godina Neobnovljeno srce treba Kristovu bijede, i onda kraj? Potreban vam krv. Volja zagađena grijehom mora je Onaj koji blagoslivlja, a ne samo se pokoriti Kristovoj volji. Jedni blagoslovi! način za oslobađanje od grijeha jest A tko je On? Kako mu je ime? moć Svetoga Duha. A ta se moć ne Pitajte Adama i Adam će vam reći može primiti bez moći koju ima da Mu je ime “ženin rod” koji će Kristova krv. zmiji zdrobiti glavu. Tko je On? 20 Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. Kako mu je ime? Pitajte Abrahama i Abraham će vam reći da Mu je ime “Melkisedek, kralj Šalema”, knez mira. Pitajte Jakova i Jakov će vam reći da je On “Šilo, od plemena Judina”. Pitajte Izaiju i on će vam reći da Mu je ime “Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni”. Pitajte Jeremiju i reći će vam da je On Davidov izdanak, “Jahve, Pravda naša”. Recite Danielu da posvjedoči i Daniel će vam reći da je On “Mesija”, pomazanik koji treba doći. Tko je On? Pitajte Hošeu i reći će vam da je On “Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime Njegovo”. Pitajte Ivana Krstitelja i reći će vam da je On “Jaganjac Božji koji uzima grijeh svijeta”. Pitajte Jahvu tko je On? A Jahve će s neba povikati: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj koga sam odabrao! Njega slušajte!” Upitajte Njegove učenike i reći će vam da je Njegovo ime Isus. On je naš ljiljan u dolu, svijetla zvijezda jutarnja, Onaj koji je sav ljubak. On je naš zaklon, naša stijena i sklonište u oluji. Možete pitati čak i kneza sila tame, a on će morati reći istinu pred Isusovim licem. Reći će: “Znam tko si, Svetac Božji”. Jednoga će se dana svako koljeno saviti i svaki će jezik priznati Isusovo ime. Pitajte osobno Isusa tko je On? Isus će vam reći: “Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam”. “Ja sam kruh života. Jeste li gladni? Ja sam kruh gladnima!” Pitajte Isusa tko je On? Reći će vam: “Ja sam vrata. Ja sam ulaz u Očevu blizinu.” Tko si ti, Isuse? “Ja sam put, istina i život… Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Tko si ti, Isuse? “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak”. Isus je početak i kraj. Isus je naše spasenje. Jonathan A. Thompson je bio pastor adventističke crkve DuPont Park u Washingtonu u vrijeme kada je iznio ovu poruku. Sada je pastor u adventističkoj crkvi Ephesus u Birminghamu u Alabami DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Dr. sc. William G. Johnsson Isus - Osoba koja potiËe rasprave mam problema s većinom slika u tisku koje prikazuju Isusa. Isus izgleda nježno i gotovo ženstveno. Ovakvi prikazi pripadaju tradiciji koja nas vraća u prošlost, možda u samostane u kojima su redovnici, odvojeni od svijeta i posvećeni životu molitve i promišljanja, slikali Isusa prema izgledu svojih blijedih lica. No, Isus iz Evanđelja, a pogotovu Markovog, nije bio slabašna osoba. Koža Mu je bila tamna od života na otvorenom, a mišicama snažnim od naporna rada vrlo je lako mogao istjerati trgovce i mjenjače novca iz Hrama i isprevrtati im stolove dok je mahao grubim bičem. Često Ga možemo vidjeti kako s religijskim vođama raspravlja o vlastitim riječima i djelima. Isus je osoba koja potiče na rasprave. “Taj nježni Isus, krotak, blag, K’o dijete malo, pogledaj…” Lijepa je ovo molitva, ali varava. Doista je bio nježan, dovoljno nježan da svoje stado vodi poput pastira i jaganjce nosi na rukama (Izaija 40, 11). A krotak? Pa, ako razumijemo da “krotkost” za Njega nije značila postati nečijim otiračem, već lišiti se samovolje i ambicije, onda jest bio krotak. Blag? Ne. Vjerski i politički vođe ne bi onda u blagom Isusu vidjeli veliku potencijalnu prijetnju i na samom početku Njegove službe stvarali planove kako Ga ubiti, a potvrdu za to možemo naći u jednom odlomku ovog poglavlja (Marko 3, 6). Blagi I Mesija ne bi život okončao razapet na Golgoti. Rasprave su glavna tema drugog i trećeg poglavlja Evanđelja po Marku. Isusa smo već vidjeli u raspravi s učiteljima zakona o praštanju grijeha uzetome čovjeku kojega su spustili kroz krov (Marko 2, 6. 7), zatim o odlasku na Levijevu gozbu (redak 16), te oko Isusova propusta da svoje sljedbenike potiče na post (redak 18). Sada ćemo proučiti još četiri situacije u kojima je Isus bio u središtu spora: učenici subotom trgaju klasje i jedu zrnje (redci 23-28), Isus subotom liječi čovjeka s usahlom rukom (Marko 3, 1-6), optuživanje Isusa da je u savezu sa sotonom (redci 22-30), te nerazumijevanje unutar Isusova obiteljskog kruga (redci 20, 21. 31-35). Rasprave oko subote Evanđelja bilježe sedam Isusovih čuda koja je učinio u subotu (Ivan 5,1-15; Marko 1, 21-28; Marko 1, 2931; Marko 3,1-6; Ivan 9,1-41; Luka 13,10-17; Luka 14,1-4). U svakom od ovih slučajeva Isus je nekoga izliječio i u svakome dotična osoba nije bila u stanju koje bi zahtijevalo žurno djelovanje. Nadalje, sva su se Isusova izlječenja dogodila u javnosti, ponekad čak uz nazočnost učitelja zakona koji su bili očevici. Razumljivo je da je učitelje razljutilo, kako su smatrali, otvoreno kršenje subote, pa bi nakon čuda često uslijedile oštre rasprave. Ne možemo zanijekati činjenicu da je Isus mogao izbjeći mnoge prepirke samo da je izabrao drugačiji pristup. Mogao je pričekati zalazak sunca ili pak bolesnike odvesti nasamo i izliječiti ih u privatnosti. Očito je kako je izabrao upravo subotu i odnos prema suboti da bi pobliže prikazao obilježja svog poslanja. Moramo pomno promotriti Isusova djela i riječi što se odnose na subotu, nastojeći razumjeti zašto je odabrao upravo određeni smjer djelovanja u ispunjavanju svoga poslanja. Isto tako moramo zastati i sagledati Njegova djela i riječi u svjetlosti sveukupnog svjedočenja Pisma imajući na umu da je “svako Pismo od Boga nadahnuto…” (Druga Timoteju 3, 16), te da svaki pojedini dio osvjetljava ostale dijelove. Mnogi kršćani smatraju, bez dovoljnog proučavanja Biblije ili povijesti rane crkve, kako je Isus ukinuo subotu. No, cjelovit prikaz pokazuje upravo suprotno. Isus je rekao: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5, 17. 18). Subota prethodi padu čovječanstva. Svoje korijene ona ima u stvaranju, a ne u spasenju. A s obzirom da je Isus “Isus im reče: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!” ............................................................................................. (Matej 16,6.) 21 DUHOVNO RAZMIŠLJANJE naš Spasitelj, subota za nas ima veće značenje no što je imala za Židove, a nikako manje. U Isusovoj raspravi s vjerskim vođama nikada pitanje nije bilo treba li subotu svetkovati ili koji je dan odmora. U pitanju je bio način na koji ljudi trebaju svetkovati subotu. Isus je riječju i djelom prekinuo dugo čuvane tradicije oko subote stavljajući je u novi, za književnike vrlo neugodan okvir. A to je, zauzvrat, skrenulo pozornost na Isusovu vlast. Pravi je problem u pozadini sukoba oko subote bilo pitanje tko je Isus i je li imao pravo staviti na stranu rabinske propise. Za Židove je subota možda bila najviši izraz odanosti Bogu. Neki od kasnijih rabina smatrali su kako bi Mesija došao tada kada bi sav Izrael dva puta svetkovao subotu. Stoga je razumljivo da su farizeji kao zagovaratelji zakona bili uznemireni načinom na koji su Isus i Njegovi učenici postupali. Vjerske su vođe 22 zapovijed o suboti iz Izlaska 20, 8-11 razradili u složen zbir religijskih običaja. Ove “ograde” oko zapovijedi u Isusovo su vrijeme postojale samo u usmenom obliku, no kasnije su rabini sastavili zbirku zakona s 39 vrsta aktivnosti (u traktatu “Subota” u Talmudu) koje su pokrivale područja svakodnevnog rada, putovanja, te pripreme i jedenja hrane. Farizeji su smatrali kako Isus i učenici koji su išli kroz usjeve (Marko 2, 23. 24) nisu samo izašli u šetnju, već su kršili pravila o putovanju subotom. Nadalje, trganjem klasja, čišćenjem pljeve, te jedenjem zrnja učenici su prekršili zakon o skupljanju i pripremi hrane. Isus svojim kritičarima daje prosvjetljujući odgovor. Na prvi se pogled čini kako jedan “grijeh” opravdava drugim navodeći za primjer Davida i njegove ljude koji su pojeli posvećeni kruh namijenjen isključivo svećenicima. A onda dodaje: “Subota je stvorena radi Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. čovjeka, a ne čovjek radi subote” (redak 27). Isus ovim riječima korjenito mijenja svrhu subote. Učitelji zakona su zapovijed o suboti opteretili mnoštvom sitnica koje su je pretvorile u teret. Isus je došao osloboditi ljude tjelesnih, umnih i duhovnih sveza. Tijekom tog procesa morao je dovesti u pitanje i okove koje je nametala tradicija po pitanju subote. Njegove su riječi toliko jednostavne da bi se moglo dogoditi da ne zapazimo korjenitu promjenu koju sobom donose. U Starom zavjetu Bog subotu naziva “moj sveti dan” (Izaija 58, 13). Isus subotu čini danom za čovječanstvo. Ona je još uvijek Božji dan, Božji sveti dan, ali je istodobno i naš dan, dan veselja, dan slobode, dan slavljenja i dan blagoslova. Isusovo podsjećanje na Davida i njegove ljude ide puno dalje od nekog jadnog izgovora podsjećanjem na nekog drugog koji je prekršio pravilo. Cilj mu je naglasiti kako je David, koji je bio pomazan za budućeg vladara, bježeći od Šaulova gnjeva, zajedno sa svojim ljudima imao osobito poslanje (vidi Prva Samuelova 21, 1-6). U žurbi i vrlo gladni, David i njegovi momci došli su do svetišta u Nobu i zatražili hranu. Svećenik im nije imao ništa drugo dati osim svetoga kruha koji je upravo bio zamijenjen svježe pečenim kruhom. Iako su preostali kruh inače smjeli jesti samo svećenici, David i njegovi ljudi su u očajničkoj potrebi prekršili pravilo. Tako i Isus zajedno s učenicima ima osobito poslanje. Pri izvršenju poslanja oni putuju subotom ne obazirući se na prepreke koje su vjerski učitelji postavili u svezi s tim. Isto je i s potragom za hranom. Isusovi učenici su gladni, pa je potreba onih koji su se Isusu pridružili u osobitom poslanju oporekla rabinsko pravilo. No, ovdje nije problem subota, već Isus. Subota je samo predmet prepirke koji u središte dovodi pravi problem. Što s Isusom? Ima li On vlast preusmjeriti razumijevanje subote? Opravdava li Njegovo poslanje uklanjanje tradicionalnih pravila o svetkovanju subote? Odlomak koji slijedi (Marko 3, 1-6) dovodi do usijanja odluku o Isusu. Događaj je smješten u sinagogu, najuobičajeniju judaističku religijsku ustanovu i u Isusovo i u naše vrijeme. Isus govori o tadašnjoj religiji uspoređujući je sa svojim zahtjevima i svojom porukom. Nije u pitanju treba li subotom pomagati bolesnima, pružiti humanitarnu pomoć ili ne, već su u pitanju Isusova djela. Jesu li ona dobra ili loša? Je li valjana Njegova poruka koja sadrži otvorenu tvrdnju tko On zapravo jest ili nije? “Isusova služba i poruka o dolazećem Božjem kraljevstvu neposredan je kontekst ovog događaja. Marko 3, 1-2 daje do znanja kako su Njegovi kritičari već naslućivali što će On učiniti, pa iz izvješća o Isusovim izlječenjima u subotu iz ostalih Evanđelja (Luka 14, 1-6; 13, 10-17; Ivan 5, 2-18; 7, 22-24; 9, 1-17) naslućujemo kako je Isus možda namjerno liječio subotom da bi naglasio značenje svojih postupaka. To znači da su Njegova izlječenja u subotu povezivala Njegova čuda s danom koji je za drevne Židove predstavljao buduće Božje kraljevstvo u kojem će ropstvo nestati, a vrijeme radosti i mesijanskog slavljenja započeti. Tako je Njegova subotnja iscjeljenja trebalo smatrati predukusom i znakom Kraljevstva koje je tako uvjerljivo nagovješćivao. Nadalje, Isus je izlječenjima subotom na neki način prinudio ljude na odluku po pitanju Njegovih djela i poruke, jer ako Ga Bog nije pozvao da najavljuje buduće Kraljevstvo, ako nije bio Onaj kojim su ga subotnja izlječenja prikazivala, onda je bio prekršitelj subote. Kako god bilo, nije Ga se moglo samo otpisati kao još jednog od mnogih bezopasnih vjerskih iscjelitelja. Spriječio je to načinom na koji je liječio, stvarajući od izlječenja problem” (Hurtado, str. 36). Beelzebub (ili Beelzebul, kako stoji u nekim rukopisima) vjerojatno je proizašao iz prastarog imena za kanaanskog boga, Baalzebula, što je značilo “gospodar visine”. Ovaj se bog spominje u Drugoj o kraljevima 1, 2-6 i 16. Ovdje nalazimo pojam Baalzebub, “gospodar muha”. Moguće je da su Židovi namjerno iskrivili pojam kako bi nanijeli sramotu Jahvinom suparničkom božanstvu. Pribjegavanjem ovakvim optužbama književnici su zapravo pokazali koliko su velik utjecaj imala Isusova čuda. Njegovi neprijatelji nisu mogli negirati istjerivanja duhova (egzorcizme), i zbog njihova broja i zbog njihove dramatične naravi. Jedino što su mogli bilo je govoriti kako On surađuje s đavlom. Ostala Evanđelja pokazuju kako su vjerski vođe često protiv Isusa iznosili ovu istu optužbu (Matej 12, 24; Luka 11, 15; Matej 9, 34; Ivan 7, 20; 8, 48. 52; 10, 20). Stav prema Isusu kao čarobnjaku u judaizmu (Toledoth Jesu) ima doista dugu povijest. (U današnje vrijeme mnogi židovski učenjaci iznose blaže tumačenje.) Isusov odgovor na optužbe otkriva njihovu nelogičnost. On daje dvije kratke ilustracije: prvu o podijeljenoj kući i drugu o podijeljenom kraljevstvu, kao dokaz da bi Sotona, uporabivši Njega za izgon demona, radio protiv sebe i uništio se. Ne, Isusovo istjerivanje zloduha ne može proistjecati iz sotonske moći. Istjerivanje demona zapravo pokazuje kako netko snažniji od Sotone oslobađa Sotonine zarobljenike. Zaključujući svoju obranu Isus izjavljuje nešto što uznemiruje mnoge kršćane: “ Zaista, kažem vam, sva grešna djela i pogrde, ma kolike bile, oprostit će se sinovima ljudskim. Ali tko pogrdi Duha U Starom zavjetu Bog subotu naziva “moj sveti dan” (Izaija 58, 13) Rasprave oko Isusove moÊi Tekst u Marku 3, 20-35 sadrži priču unutar priče. Počinje i završava prikazom stava Isusove obitelji prema Njemu (redci 20, 21, 3135), a između dolazi prosudba učitelja zakona o izvoru Isusove moći. Sličnu pripovjednu tehniku nalazimo i drugdje u Markovu evanđelju (Marko 5, 21-42; 6, 7-32; 11, 12-25). Književnici koji su došli u Galileju iz Jeruzalema, vjerojatno kako bi uhodili Isusa, podigli su protiv Njega zlobne optužbe. “…govorahu da ga je opsjeo Belzebul i da uz pomoć poglavice zlih duhova izgoni zle duhove” (Marko 3, 22). Naziv “Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?” ................................................................... (Luka 14,3.) 23 DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Svetoga, taj neće imati oprosta više nikada, nego će biti opterećen vječnim grijehom” (Marko 3, 28. 29). Kada sam počeo raditi kao crkveni djelatnik nekoliko sam godina radio kao odgojitelj za mladiće i vjeroučitelj u internatskoj školi visoko u brdima u Indiji. Većina studenata bili su djeca iz misionarskih obitelji, a jednog dana mi je jedan od njih prišao i s dubokom zabrinutošću rekao: “Gospodine, mislim da sam počinio neoprostiv grijeh. Bog me više ne čuje kad molim. Pokušavam s Njim razgovarati, ali se na kraju ne osjećam ni malo drukčijim.” “Jack,” (to nije njegovo pravo ime) – odgovorio sam – “ti nisi počinio neoprostivi grijeh. Sama činjenica što si uznemiren zbog toga što je moguće da si to učinio dovoljan je dokaz da nisi. Osoba koja počini takav grijeh više ne osjeća potrebu za Bogom niti je zabrinuta za svoj odnos s Njim. A što se tiče tvog osjećaja kako te Bog ne čuje kad moliš, to znači da se oslanjaš na svoje osjećaje. Osjećaji nas često iznevjere, stoga se ne možemo u njih pouzdati. Ali, vjera je veća od osjećaja. Kada molimo u Isusovo ime, s vjerom, Bog čuje i odgovara, bez obzira osjećali se mi drugačije ili ne. Ponekad osjećaji prate Božji odgovor na naše molitve, ali često nismo svjesni nikakve promjene. To i nije važno, jer Bog uvijek ispunjava obećanja koja nam daje.” 24 Larry Hurtado je dokučio što je Isus mislio: “U tekstu iz Marka 3, 28. i 29. napravljena je razlika između izgovaranja zlih stvari protiv Svetog Duha i svih ostalih grijeha, i to takva da za ono prvo nema oprosta. Zamisao o neoprostivom grijehu stoljećima je u kršćanstvu opsjedala umove osjetljivih ljudi, no sav taj strah bio je pogrešno usmjeren. Kao što kontekst pojašnjava, Isusovo upozorenje je usmjereno na nepoštivanje Njegove poruke tako što ju se naziva sotonskom (vidi osobito 3, 30), a to je jasno određeno djelo. Osoba koja takvo što čini ne mari za Kristovo praštanje. Stoga je sam strah pojedinca da je možda mogao učiniti nešto što bi ga odvojilo od Kristova praštanja, pomalo ironičan dokaz kako taj pojedinac vjeruje da je Krist Božji Poslanik i na taj način predstavlja dokaz kako taj pojedinac nije mogao počiniti grijeh na koji se ovdje upozorava” (Hurtado, str. 51). U djelu Ellen White, The Desire of Ages (Isusov život), spisateljica daje dodatni uvid u namjere Isusovih protivnika: “Farizeji kojima je Isus uputio ovu opomenu ni sami nisu vjerovali u optužbu koju su iznijeli protiv Njega. Nije bilo ni jednog od tih dostojanstvenika koji nisu osjećali privlačnost prema Spasitelju. U svojim su srcima čuli glas Duha koji Ga je proglašavao za Pomazanika Izraela, i koji ih je poticao da se i Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. sami priznaju za Njegove učenike. U svjetlosti Njegove nazočnosti, shvatili su svoju neposvećenost i čeznuli za pravdom koju sami nisu mogli ostvariti. Međutim, zato što su Ga odbacili, bilo bi previše ponižavajuće da Ga prihvate kao Mesiju. Budući da su svoje noge postavili na stazu nevjerstva, bili su odviše gordi da priznaju svoju zabludu. Da bi izbjegli priznavanje istine, očajničkom su žestinom pokušali osporiti Spasiteljevo učenje, spriječiti Spasitelja da čini čuda, nisu mogli ušutkati Njegovo učenje; ali su činili sve što su mogli da Ga lažno predstave i izopače Njegove riječi. Ipak ih je pratio Božji Duh koji osvjedočuje, pa su morali podignuti mnogobrojne prepreke kako bi se oduprli Njegovoj sili. Najmoćnija pokretačka sila koja je mogla pokrenuti ljudsko srce borila se s njima, ali joj se oni nisu željeli pokoriti” (str. 322). Njezine su me riječi navele na razmišljanje. Biblija nas upozorava kako će u posljednje dane demonske sile djelovati znacima i čudesima koja će, ako bude moguće, prevariti i Božji narod. Isus nam kaže da trebamo biti na oprezu kako nas ne bi prevarilo očitovanje lažne sile (Marko 13, 22. 23). Njegov savjet u Marku 3, 28. i 29 daje nam važnu protutežu. Dok smo na oprezu, ne smijemo brzati, pa onima koji čine čuda ili istjeruju demone pripisati da to čine u savezu s đavlom, jer i mogu biti i ne moraju. Sotona je tužitelj. Stoga ostavimo njemu posao optuživanja, a mi radimo posao koji nam je Bog dao: objavljujmo radosnu vijest. William G. Johnsson, treće poglavlje iz djela Mark the Gospel of Jesus (Marko – Isusovo evanđelje) Copyright © 2005 Review & HeraldTM Association Hagerstown, Maryland. Sva prava pridržana. William G. Johnsson je urednik časopisa Adventist Review. DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Vrt obitelji Sweeney Kimberly Luste Maran ristova je milost prije četiri godine usmjerila život Rustina i Stacy Sweeney i pogurala njihovu obitelj na mjesto”u pogrešnom dijelu grada”. Neki iz crkve bi mogli reći da tamo nisu trebali otići. “Kristova ljubav nas je nagnala” – pojašnjava Rustin, - “da utjelovimo značenje pravog Isusovog sljedbenika kada smo se preselili iz jednog od bogatijih područja u Atlanti na ekonomski lošije mjesto.” Svojom odlukom da krenu prema dolje jednostavno su željeli slijediti Isusov primjer. Isus nije putovao na posao, već se selio. “Na ovim je adresama najviši postotak ovisnosti, kriminala, zlostavljanja djece, napuštenih kuća i raseljenih osoba. Ovo su područja obilježena ekonomskom nejednakošću, neetičkim ponašanjem i nebrigom” – kaže Rustin. Što se događa kada netko slijedi Isusa odlazeći na mjesto čvrsto ukorijenjenih rasnih razlika, razlika u društveno-ekonomskom statusu i kulturnom identitetu? Između ostalog, ovo iskustvo je ovoj obitelji pokazalo duboku potrebu da im duše budu ispunjene Kristovim Duhom. “Naša prošlost sigurno nije bez mane.” – kaže Rustin. “Da ste mi prije 10 godina rekli da ćemo za Krista činiti ovo što sada činimo, ja bih se samo grohotom smijao.” Shvaćajući da je njihovo iskustvo ukorijenjeno u Isusu Kristu, obitelj Sweeney se nada da će svjedočenjem svoje vjere uspješno osposobiti i druge da izađu iz svoje sigurne zone, oponašajući ranu crkvu iz Djela apostolskih, i svoj život posvete pokazivanju ljubavi i blagoslivljanju K Kako se mladi par našao u služenju “najmanjoj braći” svojih bližnjih. Slijedi njihov razgovor s urednicom Kimberly Luste Maran o detaljima njihova životnog tijeka … i kako je njihov “vrt” pomogao u rastenju i njima i njihovoj zajednici. Rustine, ti i Stacy ste tim. Kada ste se upoznali i kada je nastala vaša želja za služenjem Bogu? Rustin: Stacy i ja smo se slučajno sreli! Na putu prema knjižari s knjigama iz medicine zastao sam i pričekao prijatelja da poslije odemo zajedno na ručak. On mi je predložio drugu knjižaru. Tamo smo se Stacy i ja sreli, a sedam mjeseci kasnije pozvali smo službenu osobu u moj stan da nas vjenča. Na jednom od prvih sastanaka imao sam u autu knjigu Put Kristu, koja je među Stacynim najomiljenijim knjigama. U knjižnici terapijske ustanove u kojoj je bila Stacy je vidjela primjerak ove knjige koji je na naslovnici imao sliku Isusa koji kuca na vrata zgrade Ujedinjenih naroda. Počeli smo razgovarati o suboti i tim stvarima i Stacy je samo kimala glavom i kao da je govorila “Tako je”. Njezina me vjera uvijek iznova iznenadi kad ju usporedim s teretom koji sam ja sklon nositi. Stacy: Moje prvo iskustvo s kršćanstvom bilo je kada sam dobila školarinu za studij sporta na Baptističkom koledžu u državi Tennessee. Na jednoj sam se utakmici srušila i nakon toga sam bila nepokretna od vrata nadolje. Kratko nakon toga, u dobi od 16 godina, dijagnosticirana mi je multipla skleroza… Za vrijeme studija dovršila sam svoj magisterij iz sestrinstva i radila 10 godina u Knoxvilleu kao medicinska sestra. Kad smo se prvi put sreli, Rusty, koji je odrastao u Adventističkoj crkvi, mi je rekao da me Bog voli više nego što me on voli i tada sam promijenila svoj pogled na Boga. To je jedna velika avantura izgradnje vjere i iskustva u Božjim stvarima. Puno mi pomaže što znam da se Rusty iskreno trudi slijediti Krista i voditi našu obitelj u iskustvo s Isusom, tamo gdje nas On može uporabiti na blagoslov drugim ljudima. Kako ste prešli iz takozvanog “normalnog” života u jedno od ekonomski loših područja u Atlanti? Rustin: Stacy i ja smo u braku nekoliko godina i bili smo jako vezani za crkvu. Činili smo sve duhovne stvari: išli smo subotom u crkvu, poučavali u subotnjoj školi, provodili vrijeme s mladima, sudjelovali u zajedničkim objedima, razgovarali o Bibliji, planirali štedjeti za studij teologije. Ali, uz sve te crkvene stvari, kada biste naš život stavili uz Isusov, jasno biste vidjeli da ni u čemu nisu slični. Zahvalni: Neki članovi zajednice koji su nazočili nedavnom objedu za Dan zahvalnosti. Stacy i ja smo slučajno počeli moliti za našu spojenu obitelj, da primimo novi pogled i nova iskustva koja će odražavati molitvu iz Otkrivenja 3,18. Dok smo molili, počeli smo bolje razumijevati što trebamo činiti i početkom 2007. godine prošli smo obuku iz stakleničkog bio-uzgoja koju su Bill i Jan Levin održavali za “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” ................................................................................................................................................(Matej 18,10.) 25 DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Georgia - Cumberland Conference (GCC). (Bill je vođa globalnog evangelizma i osnivanja crkava za GCC). Nakon godinu dana zajedničkog rada s našom obitelji, Levinsi su nas pitali bismo li bili voljni započeti pokret osnivanja kućnih crkava u stambenim zgradama poput one u kojoj smo tada živjeli, s posebnim naglaskom na dosezanje velikog broja gradskih stanara kavkaskog podrijetla. Doista trebam slaviti Boga za ono što se dogodilo, jer negdje između njihova poziva za početak ove službe i vremena kad smo doista i potpisali ugovor s GCC-om, Bog nas je doveo do prekretnice tako da smo počeli tražiti stan koji ni u čemu nije sličio našem. Vodstvo GCC-a nas je poduprlo jer su vidjeli da je Bog na djelu. Konferencija nas je podržala sa dvogodišnjom novčanom potporom. Pridružili smo se divnom timu koji se zove Radosna vijest Atlanta, a koji ima zaista ogroman potencijal za širenje Evanđelja i obuku drugih za uključivanje u svoju društvenu zajednicu na načine koji će imati dugotrajni utjecaj. Bio je to prilično velik skok vjere. Rustin: Prvo, želim reći da od toga ne treba praviti ništa veliko, mnoge obitelji ovdje žive cijeli svoj život i nitko nikada nije došao, potapšao ih po ramenu i rekao “Bravo!”. Da smo to učinili mi, to bi nam možda 26 pružilo prigodu da volimo više ljudi za Krista. Drugo, teško je opisati kako smo stigli tu gdje jesmo, jer je to bila Božja stvar. Mi smo obična obitelj, nema tu ništa osobito, ali imamo i problema. Ne zaslužujemo biti tu gdje jesmo. Stacy i ja dolazimo iz nefunkcionalnih obitelji koje su patile od ovisnosti i alkoholizma, i dok nismo prihvatili pomoć za vlastite ovisnosti i “izme” imali smo samo tri opcije u životu: zatvor, ustanove ili smrt. Stacy je oboljela od autoimune bolesti u 16-oj godini, a ja se borim s mentalnom bolešću od otprilike iste dobi. Imamo spojenu obitelj s četvero djece, četiri dječaka, a jednog od njih nikada ni ne vidimo. Jedanput je Stacy doživjela da je ležala na pločniku i netko joj je uperio pištolj u lice. U mom životu je postojalo vrijeme kada sam, čak i čist i trijezan vozio za ljudima u automobilima na cesti i prijetio im. Mi smo ona vrsta ljudi koje na mnoga mjesta ne pozivaju. Utjecaj: Rebecca Turk, zastupnica IMPACT-a Atlanta 2010, plijevi korov u vrtu i razgovara s devetogodišnjim dječakom, Rustinovim i Staceyinim susjedom Ja sam bio izbačen iz škole 1991. godine. Za mene bi se prije reklo da ću crkvu oskvrnuti nego u njoj govoriti. No, šesnaest godina kasnije Stacy i ja smo stajali u GeorgiaCumberland konferenciji, na moj Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. rođendan, potpisujući ugovore za početak nove službe za crkvu. Bog je sve to započeo otkupljenjem naših života. Neobjašnjivo je kako ljudi poput nas završe na ovakvom mjestu, osim uz ozbiljno preuređenje osobnog života Isusovom silom. Kako svoja iskustva i svoju vjeru unosite u službu i u svoju zajednicu? Rustin: Bog poziva sve vjernike da u svoj vjerski život utkaju istinsku skrb za najmanje među sobom. Kada sam to otkrio, istraživao sam Bibliju i Duh proroštva da vidim je li to istina (vidi Signs of the Times, 3. veljače 1890. i Matej 25,40). Ono što sam otkrio, srušilo me s nogu. Zapleteni u razgovore o tome što trebamo jesti i kako se odijevati, sasvim smo propustili zapaziti da ljudi tu blizu nas gladuju, da nemaju odjeću i da pate. Ellen White u Testimonies for the Church piše: “Raditi zajedno s Kristom jest istinsko obožavanje” (svezak 2, str. 24). Pomagati potrebitima, odijevati gole, dovoditi beskućnike u svoj dom… to je ispravno. Tako je njezina izjava postala misijskom izjavom. Dajte mi nekoliko primjera ovoga na djelu. Rustin: Sve što činimo, činimo s nastojanjem da blagoslovimo naše susjede i zajednicu. Ako sa svojim sinovima idem u planine, onda povedem i susjedovu djecu. Ako pomažemo svojoj djeci oko matematike, onda pomažemo i djeci iz susjedstva. Ako molim prije jela u svojoj obitelji onda molim i kad imamo goste za stolom, pa i oni mole s nama. Imam skupinu mladih ljudi koju nazivamo 5:55, a koja je nastala kada sam zatekao djecu iz susjedstva kako puše cigarete. Ponekad organiziram skupinu za mladiće koju zovem Sigurna kuća, a koja je započela jednim putovanjem kada sam poveo osmoricu mladića da gledaju nastup Cirque de Soleil. Ponekad organiziramo kampiranje, planinarenje, vožnju kočijom i šetnje u prirodi. Prošlog ljeta sam bio pazitelj u našoj zgradi, to je 13 sati tjedno kada stječem pravo na utjecaj. Ovog rujna Stacy je dijelila povrće nekoliko dana i poučavala je susjede vani u sjenici kako da pripreme bruschette… Imamo doslovno tisuće interakcija s ljudima u susjedstvu, a sve zato što smo voljni planirati svoje vrijeme i družiti se. Prvi tjedan u našem novom stanu ukrali su nam automobil, a one večeri kad nam ga je Bog vratio tu smo nezgodu pretvorili u priliku da pozovemo ljude na večeru, na špagete. Jednom je prigodom za vrijeme ručka jedna žena počela plakati. Na tom je ručku Bog učvrstio našu ulogu pokazujući nam da ako se mi budemo družili s ljudima, On će dovesti do potrebnog razgovora. To je i učinio, jer je na kraju razgovora ona rekla: “Oduvijek sam željela da me netko pozove da slijedim Isusa.” Obiteljski trenuci: Rustin i Stacy provode kvalitetno vrijeme u parku s trojicom svojih sinova. Naš je cilj da kao obitelj i u svrhu službe svakog mjeseca imamo događanje za ljude u našoj zajednici, jednostavne stvari poput posluživanja lubenica i breskvi, večere za Dan zahvalnosti, rolanja i pizze, božićne večere, vafla i svježe iscijeđenog narančinog soka za doručak, ili nečeg drugog što će nam dati prigodu da više vremena provedemo u druženju s ljudima. Stacy: Jednog nedjeljnog jutra, prije nekoliko tjedana, par sati prije no što smo Rustin i ja imali let za Australiju, nazvala nas je jedna žena. Zato što je bila beskućnica, nazvala je i pitala imamo li mjesto gdje bi mogla boraviti. Mjesecima prije tog poziva Rustin je čekao vlak (koji zovu Marta) na povratku iz sudnice i administrativne zgrade u središtu grada. Dok je čekao vlak ova ga je žena prepoznala. Išla je s njim u školu prije 22 godine, a sada se oporavljala od ovisnosti i mentalne bolesti. Prije no što je otišla, Rustin joj je dao svoju posjetnicu i rekao neka nazove bude li štogod trebala. Mislili smo da je više nikada neće vidjeti, ali nekoliko sati prije našeg leta ona je nazvala. Za vrijeme vožnje prema bakinoj kući, gdje smo planirali ostaviti djecu, razgovarali smo o situaciji, o svojim strahovima, izgovorima (imali smo dovoljno dobrih izgovora), no, došli smo do istog zaključka: imamo samo jedno poslanje - da budemo blagoslov. Rekli smo joj da ostane u našem stanu dok se ne vratimo. Bila je oduševljena i, hvala Bogu, stigla je na vrijeme, upravo kada smo odlazili od kuće, pa smo joj dali ključeve. I tako, dok smo mi u Australiji poučavali o ljubavi i skrbi za najmanje, naša je nova stanarka u Atlanti otkrivala Boga koji ju voli i skrbi za nju. Za mene imati dom znači živjeti svoj život tako da bi netko drugi vidio Boga. Dakle, čini se da vas zajednica podupire. Na koje još načine imate potporu? Rustin: Blagoslovljeni smo darom vremena. (Kao osobni savjetnik mogu si sam planirati raspored.) Što se financija tiče, prve dvije godine primali smo potporu od konferencije, ali nakon svih poreza, vidjeli smo da to nije dobra uporaba novca. Većina naše operativne potpore dolazi od klijenata: mi njima dajemo svoje vrijeme, a oni nama pomažu kad imamo veća događanja, poput božićne večere ili večere na Dan zahvalnosti. Imamo klijente koji kažu da nikada ne bi podupirali kršćansku organizaciju, no ipak nam svake godine daruju sredstva. Zanimljivo je da me Bog nije sasvim uklonio iz bogatog gradskog područja, još uvijek tamo radim oko 20 sati tjedno. U našoj životnoj priči ima nešto što mojim klijentima govori o pravom kršćanstvu. Moram te ovo pitati, jer je to jedna od prvih stvari koje si započeo u zajednici kao način da okupiš ljude. Što najviše voliš kad je u pitanju vrtlarenje u zajedničkom vrtu? Rustin: Ja ne volim rad u vrtu. To mi jednostavno nije u genima, a i nemam ranijeg iskustva, pa mi to predstavlja problem. Ne volim vruća ljeta u Alabami, štetnike i manjak znanja, ali Bog nam je rekao da počnemo vrtlariti i tako smo započeli zajednički vrt. Trebalo mi je godinu dana da očistim sve smeće tamo iza, a onda još nekoliko godina da dobro pripremim tlo. Ne volim to raditi, ali radim zato što znam da se Isus želi brinuti za naše ljude, te da i mene želi poučiti važnim stvarima. Najbolja strana vrta jesu veze koje nam je Bog pomogao razviti. Imamo prijatelja kojeg zovemo Harvest i njemu nešto malo plaćamo za pomoć pri održavanju vrta. Otkada smo upoznali njegovu obitelj i njih upoznali s Božjim karakterom, oni su se počeli polako mijenjati. I dok se mi trudimo biti blagoslov ovoj divnoj obitelji, Harvest je postao blagoslov meni. Bez izgovora mi pomaže održavati vrt i nikada ne traži ništa zauzvrat. Najveća od svih stvari koje sam naučio jest da je Bogu jako teško raditi u vrtu mojeg srca, te da se često štetnici, bolesti i drač pojave, i onda je Bogu teško stalno iznova raditi po istoj zemlji. Doista imam veliko poštovanje za količinu posla koji Sveti Duh mora obaviti za osobu poput mene i preoblikovati moje srce, no imam i pravo poštovanje za pouke koje učim o tome kako se srce preobražava. Za to je potrebno raditi zajedno s Kristom. Ništa se u tom vrtu, a ni u našem društvu ne može dogoditi ako aktivno ne tražimo načine za sijanje. Ako jedno ljeto ostanem u kući, u vrtu ništa neće izrasti. Ako sam udaljen od društvene zajednice, kako mogu očekivati da ljudi dođu Kristu? Dobre upute Riječi po kojima obitelj Sweeney živi: • Postanak 12 i 22 • Izaija 58 • Prva Korinćanima 1,26-31 • Efežanima 3 • Otkrivenje 3,18 • “Raditi za Krista”, Testimonies for the Church, sv. 2, str. 24-37 Kimberly Luste Maran je mlada urednica Adventist Reviewa “Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” .................................................................................................................... (Marko 10,21.) 27 DUHOVNO RAZMIŠLJANJE Bog i pakao Marvin Moore onathan Edwards je 8. srpnja 1741. godine održao propovijed koja je postala najpoznatijom propovijedi toga vremena. Bila je naslovljena: Sinners in the Hands of an Angry God (Grješnici u rukama ljutitog Boga). U jednoj od najpoznatijih rečenica iz te propovijedi Edwards je rekao da “Bog koji te drži iznad jame pakla, kao što bi netko držao pauka ili nekog drugog gnusnog kukca nad vatrom, On te prezire i užasno je srdit.” Puritanski propovjednik Richard Baxter napisao je knjigu naslova The Saint’s Everlasting Rest (Svečev vječni odmor). U poglavlju o paklu rekao je da se “vječni plamen pakla neće smatrati prevrućim za buntovnike, a nakon što tamo budu gorjeli milijunima godina, [Bog] se neće pokajati od zla kojeg su dopali.” U istoj knjizi kasnije piše: “Neće li biti strašno nesretnoj duši kada bude ležala u plamenu pakla neprekidno jaučući, a milostivi Bog će im se smijati; kada…im se Bog bude rugao umjesto da ih oslobodi; kada im nitko ni na nebu ni na zemlji ne bude mogao pomoći osim Boga, a on će se veseliti nad njihovim jadom?” Godine 1993. izdavačka kuća Whitaker House izdala je knjigu autorice Mary K. Baxter (vjerojatno nije u srodstvu s Richardom Baxterom) pod naslovom A Divine Revelation of Hell (Božansko otkrivenje pakla), u kojoj ona tvrdi da joj je Isus pokazao pakao. Na jednom mjestu je vidjela “male likove odjevene u crno koji su hodali oko nečega što je imalo oblik kutije. Kad sam bolje pogledala, vidjela sam J 28 da je kutija zapravo lijes, a likovi koji su hodali uokolo bili su demoni.” Isus joj je rekao da je čovjek u lijesu propovjednik koji je propovijedao lažno Evanđelje. “Gledala sam demone kako hodaju okolo lijesa,” – rekla je Mary Baxter. “Čovjekovo je srce kucalo i iz njega je tekla prava krv. Nikada neću zaboraviti njegove bolne krikove i žalost.” U svojoj je knjizi Mary Baxter još napisala kako je čula “bolne krikove i strašne bolne jauke [koji su dolazili] iz sobica [u koje su izgubljeni bili zatvoreni]. Duše su unutra žive gorjele u prevrućem vatrenom jezeru, a ipak nisu mogle umrijeti. Demoni su se također pridružili smijehu dok je Sotona išao od jedne do druge sobe mučeći izgubljene.” S ovakvim pogledom na pakao ja imam nekoliko problema. Tko nadzire pakao? Moje prvo pitanje tiče se onoga tko je zadužen za to mjesto. Prema Jonathanu Edwardsu i Richardu Baxteru za pakao je nadležan Bog. Mary Baxter opisuje da su za pakao zaduženi Sotona i njegovi demoni. Ja se slažem s prvim odgovorom. U najjasnijem odlomku o paklu Biblija kaže da “siđe vatra s neba i proguta ih [zle]” (Otkrivenje 20,9. kurziv nadodan).* Ako vatra dolazi s neba, onda mora doći od Boga, jer je On nadležan za nebo, a ne Sotona. Još dva biblijska izvješća o uništenju zlih ljudi, izvješće o potopu za vrijeme Noe i o uništenju Sodome i Gomore, jasno pokazuju da je uništenje pokrenuo Bog, a ne Sotona (Postanak 6,5-7; 19,24). Zamisao da demoni muče zle ljude u paklu nema ni tračka biblijskih dokaza za potporu. To je čista izmišljotina. Ako Biblija treba biti temelj cjelokupne kršćanske Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. doktrine, što ja vjerujem da jest, onda sve što je suprotno Bibliji jednostavno nije istina, uključujući i zamisao da su Sotona i njegovi demoni odgovorni za pakao. Kada je pakao? Ne slažem se ni s idejom da se pakao događa sada. Prema motrištu koje zastupaju mnogi kršćani, pakao se događa još od onda kad su Adam i Eva odbili poslušati Boga i bili izbačeni iz Edenskog vrta. Otada pa sve do danas zli ljudi nakon smrti odlaze u pakao gdje se cijelo vrijeme muče. Oni koji podupiru ovakvo razumijevanje pakla navode tekstove poput onog iz Psalma 55,16 u kojemu pisac moli da zli “živi siđu u pakao” (DK). Ovako navodi stariji prijevod Biblije. Međutim, hebrejska riječ za ‘pakao’ u ovom slučaju jest riječ sheol, što jednostavno znači ‘grob’. Većina modernih prijevoda glasi “ živi nek [zli] siđu u podzemlje ili u grob” (kurziv nadodan). Ovakav prijevod pojašnjava kako David nije mislio da Bog doista šalje zle ljude žive u pakao, na mjesto gdje će gorjeti, već je izrazio svoje negodovanje nad zlima i poželio da Bog dopusti da budu živi zakopani u grob. Biblija ne opisuje pakao kao proces koji teče, već kao budući događaj. Jedan od najzornijih starozavjetnih opisa konačne sudbine zlih nalazimo u Malahiji 4,1, gdje piše: “Jer evo dan dolazi poput peći užarene, oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih, govori Jahve nad vojskama” (kurziv nadodan). Knjiga proroka Malahije napisana je oko 400. godine prije Krista, a u to se vrijeme ognjeno uništenje zlih odnosilo na budućnost. I Otkrivenje opisuje pakao kao budući događaj. Nekoliko odjeljaka ranije uputio sam vas na najzorniji biblijski prikaz pakla koji kaže kako “siđe vatra s neba i proguta ih [zle]” (Otkrivenje 20,9). Otkrivenje 20 opisuje tisućugodišnjicu (milenij) koja će nastati nakon drugog Kristovog dolaska, a oganj koji pada s neba dogodit će se na kraju milenija. Dakle, ako pakao neće ni početi sve do 1000 godina poslije Kristova drugog dolaska, onda se sigurno ne može događati sada. Bog pakla Kada je riječ o vrlo raširenom konceptu pakla moj se najveći prigovor odnosi na poimanje Boga. Iz Biblije razumijem da Bog voli ljudska bića i prema njima postupa s najvećom ljubaznošću. On šalje kišu i zlim i dobrim ljudima (vidi Matej 5,45), i kaže “nije meni do smrti bezbožnikove” (Ezekiel 33,11). Naprotiv, Bog ih moli da se obrate i pokaju (vidi Izaija 45,22). Biblija dosljedno opisuje Boga kao Boga ljubavi, milosti i pravednosti (Psalam 69,13; 103,8; Jeremija 9,24; Joel 2,13). Dakle, prošireno gledište da će zli ljudi vječno, beskonačno, ad infinitum, gorjeti i mučiti se u paklu zapravo se izruguje ovim božanskim osobinama. Zamisao da će zli vječno gorjeti u paklu temelji se na pretpostavci da su oni besmrtni. Jedino Biće u svemiru koje ima naravnu besmrtnost u sebi jest, naravno, Bog. Ljudska bića i ostala stvorena bića nemaju u sebi besmrtnost. Jedina besmrtnost koju možemo imati potječe od Boga, a Novi zavjet vrlo jasno tvrdi da će Božji narod obući besmrtnost pri drugom Kristovom dolasku (vidi Prva Korinćanima 15,50-54). Zli nisu besmrtni, ni sada, niti će ikada biti. Pakleni će oganj spaliti zle i uništiti ih. Tako djeluje vatra. Jedini način na koji bi zli mogli vječno gorjeti u paklu jest da ih Bog na umjetni način održava živima samo zato da bi mogli i dalje gorjeti. A to nikako nije moja ideja o Bogu punom ljubavi, pravde i milosti. Zamislite da u vijestima čujete o strašnom zločinu koji se dogodio. Policija pokušava otkriti tko ga je počinio, ali nemaju tragova. Nažalost, vi imate dokaze da je vaš sin počinio taj zločin i znate da će, ako bude otkriven, biti izveden pred sud i provesti mnoge godine u zatvoru. Ipak osjećate dužnost da prijavite što znate. Hoćete li biti sretni dok idete u policiju ili ćete ići teška srca? Otići u policiju bit će ispravan postupak iako će vas to učiniti vrlo tužnima. Slično tomu, kažnjavanje zlih je pravedan postupak koji Bog čini. No, vjerujem da će On to učiniti s velikom žalošću. Fotografija na naslovnici ovog broja časopisa Signs of the Times® (Znaci vremena) prikazuje Isusa kako stoji ispred svijeta koji gori, a lice je pokrio rukom. On plače nad sudbom grješnika. Vjerujem da je ovo pravilan opis Božje reakcije na kažnjavanje zlih. Usporedite sada to s “viđenjem” Mary Baxter u kojem joj Isus pokazuje pakao. Ona kaže da je čula “bolne krikove i strašne bolne jauke [koji su dolazili] iz sobica [u koje su izgubljeni bili zatvoreni]. Plakala je i molila Isusa da učini nešto kako bi im olakšao patnje. Jednako bi na veliku ljudsku patnju reagirala svaka psihički zdrava osoba. Ali, Mary Baxter opisuje Isusa koji hladnokrvno stoji sa strane ne pokazujući nikakvih osjećaja. To je strašno izopačivanje Božjeg karaktera! Richard Baxter je rekao da će se zlim ljudima: “milostivi Bog smijati” i “veseliti nad njihovim jadom?” (kurziv nadodan). Doista? Kako se riječi milost i veseliti uklapaju u opis Božje reakcije na uništenje zlih i na njihove vječne muke? Ipak nas moderna teologija, barem ona Richarda Baxtera, nastoji uvjeriti kako je Bog ujedno i milostiv i radostan zbog vječne muke zlih u paklenom ognju. Ne dovodim ovdje u pitanje zamisao o paklu koji Biblija opisuje kao “ognjeno jezero” (Otkrivenje 19,20; 20,14). Biblija je jasna kad je u pitanju činjenica da će Bog vatrom kazniti zle ljude. Ipak ne mogu zamisliti milostivog Boga koji zlima daje besmrtnost samo da bi mogli vrištati od boli kroz cijelu vječnost. Zgrozimo se kad pomislimo na Hitlera koji je ubio šest milijuna Židova u plinskim komorama Auschwitza i sličnih koncentracijskih logora, ali on je svojim žrtvama ipak na kraju okončao muke. Moderni Bog pakla nikada to ne učini. On na umjetan način održava ljudska bića na životu samo da bi se njihova patnja nastavila kroz beskrajnu vječnost. Takav pogled na Boga jednostavno je izvan mojeg shvaćanja. To je potpuna suprotnost milostivom i pravednom Bogu o kojemu čitam u Bibliji. Da, Bog je zadužen za pakao. Ali, pakao će trajati samo vrlo kratko vrijeme i onda će sve biti gotovo. Bog će stvoriti “nova nebesa i novu zemlju” (Otkrivenje 21,1) na kojima će kroz beskonačne vjekove vječnosti živjeti svi koji su Njemu vjerovali i bili Mu poslušni. Neće se morati pitati raduje li se njihov milostivi Bog neopisivim patnjama zlih ljudi u nekom udaljenom dijelu svemira odbijajući da im olakša muke. * U Bibliji se riječ nebo može odnositi na zemljinu atmosferu ili na zvjezdani svod (vanjski prostor), a u kontekstu Otkrivenja 20,9 jasno je da u ovom slučaju nebo znači mjesto Božjeg obitavanja. Bog je Onaj koji uzrokuje da nastane ognjeno jezero. “Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.” ................................................................................................................................. (Matej 5,29.) 29 P O RU KA iz etera Jesi li u kondiciji? Rođeni u smrti Ruth Watson lada je žena bila očajna tražeći pomoć u zemlji koja je bila uništena višegodišnjim ratom. Bio je Badnjak i ona je trebala roditi dijete koje je začela s jednim stranim vojnikom, a nije imala svoj dom. Nitko nije bio spreman pomoći najprije zato što su svi zbog rata bili siromašni. Osim toga, nitko nije želio udomiti djevojku koja se podavala vojnicima, ni njezino dijete. Na kraju je odlučila poći na duže pješačenje do kuće misionara koji je u tome kraju živio i djelovao. Međutim, dijete nije čekalo. Porođaj samo što nije počeo. Svratila je do prve kuće i pokucala. Mladi ju je par prezrivo pogledao, a zatim su je odbili provocirajući: “Gdje ti je sada tvoj vojnik? Neka ti on pomogne!” Ona je požurila do sljedeće kuće, ali i tamo je doživjela poniženje. Konačno je stigla do mosta nadomak misionareva doma. Ali više nije bilo vremena ni za jedan korak. Pala je, a zatim dopuzala ispod mosta, gdje je i rodila dječaka. Spustila se noć. Zimski je zrak postao još oštriji. Mlada je majka M 30 skinula svoju jaknu i umotala dijete. Ali je mališanu još uvijek bilo hladno. Skidala je dio po dio odjeće i utopljivala bebu. Na kraju je dječaka ogrnula svime što je na sebi imala i još ga je obgrlila vlastitim tijelom. Osjećala se vrlo slabo. Dala je djetetu sve što je mogla kako bi ga sačuvala, ali ona sama nije preživjela studen. Sljedećega je jutra misionar prelazio preko mosta noseći božićne darove djeci u selu. Iznenada je s nevjericom zastao poslušati plač bebe. Osvrnuo se, a zatim se hitro spustio ispod mosta i ostao preneražen kada je ugledao jeziv prizor. U naručju smrznute majke koja je dala sve od sebe da spasi dijete ležala je gladna i uplakana beba. Misionar je posvojio dječaka i omogućio mu sretno djetinjstvo. Kada je došao dvanaesti Božić otkako se mališan rodio, njegov je usvojitelj odlučio da je vrijeme otkriti mu njegovo porijeklo. Sjedili su pored toploga ognjišta kada mu je ispričao kako se njegova majka žrtvovala za njega. Z n a c i v r e m e n a 4 • 2011. Chris Smith Dječak je ostao bez riječi. Cijelu je večer šutio dok su mu suze klizile niz obraze. Ujutro je misionar zvao svojega usvojenog sina na doručak. Ali dječak je nestao vrlo rano. Uplašeni je otac izletio iz kuće i krenuo u potragu. Put ga je naveo pored obale rijeke na kojoj je počeo nalaziti dio po dio dječje odjeće. Konačno je stigao i do mosta pod kojim je davno našao bebu. Tu je sada, potpuno nag, sklupčan i uplakan na hladnoj zemlji klečao dječak, tresući se. Misionar je zastao i jasno kroz jecaje djeteta čuo molitvu: “Bože, pomozi mi, molim te da razumijem koliko je hladno bilo mami one noći kada je umrla za mene!” U sličnom bi stanju trebala biti i naša srca kada govorimo da smo kršćani. Srce dječaka koji je plakao dirnut majčinom ljubavlju bilo je poput čovjeka koji se kaje dirnut Božjom ljubavlju. Samo, da je dječak stvarno osjetio ono što i njegova majka, morao bi umrijeti. Isto tako i mi. Nikada nećemo razumjeti kako je Isusu Kristu bilo onoga dana kada je umirao za nas, koliko se osjećao neshvaćen, izdan i odbačen. Zbog njegove patnje ni jedan od ljudi ne mora to osjetiti do dubine smrti koju je on podnio. Jer to je smrt grešnika, propast zbog učinjenih grijeha. A mi smo sad slobodni od toga kada vjerujemo u njegove zasluge. On je tada bio poput smrznute majke. I sam je naglasio prije raspeća: “Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život položi za svoje prijatelje.” (Ivan 15:13) Najveća je to ljubav koju je svijet upoznao. U njoj i u njegovoj smrti ste rođeni i vi. Dajte se još vjerom na posvojenje Bogu. I njegova žrtva za vas neće biti uzaludna, a vi ćete postati Božjim djetetom. Biblija nudi odgovore na najvaænija æivotna pitanja Otkuda dolazimo? Kako æivjeti kvalitetnim i sretnim æivotom? Kakva nas buduÊnost oËekuje? Godiπte 35, br. 4, god. 2011. Nudimo vam tri teËaja: BIBLIJA GOVORI je prvi stupanj a sastoji se od 24 kratke lekcije namijenjen za one koji æele nauËiti osnovne istine Biblije. CREDO ∑ VJERUJU RANOG KR©ΔANSTVA je drugi stupanj za one koji æele temeljitije i dublje prouËavati Bibliju. RADOSNA VIJEST je treÊi stupanj koji nudi viπe i πire poznavanje i prouËavanje Biblije na temelju osobnog prouËavanja i praktiËne primjene tih znanja. NARU»ITE JO© DANAS BESPLATNE LEKCIJE DOPISNE ©KOLE Naπa adresa je: Znaci vremena Centar za prouËavanje Biblije Prilaz Gjure DeæeliÊa 75 • Poπtanski pretinac 925 • 10 000 Zagreb • Tel: 01/37 74 283 FREKVENCIJE »ETIRIJU ODA©ILJA»A: 107,1 MHz - Varaædin 103,2 MHz - Novi Marof 91,4 MHz - Ludbreg 93,3 MHz - Ivanec EMISIJE “MISLI IZ BIBLIJE” U PRIPREMI ADVENTISTI»KOG RADIJA “GLAS NADE” SVAKU NEDJELJU U 11.30 sati REPRIZA PONEDJELJAK U 08.15 sati Pišite nam na adresu: “Misli iz Biblije”, Ivana Milčetića 6, 42000 Varaždin ili misli@adventisti.hr »asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji OsnivaË: KrπÊanska adventistiËka crkva — Adventisti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77 IzdavaË: CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH) Glavni urednik: Dragutin Matak Prevoditelj: Dobrila Sabo Lektor: Darko FilËiÊ Korektor: Darko FilËiÊ Oblikovanje i priprema: PLStudio d.o.o. Tisak: Tipomat Naklada: Ovaj broj je tiskan u 10.000 primjeraka Cijena ovom broju je 10 kuna Cijena 4 broja u jednogodiπnjoj pretplati, s poπtarinom, 40 kuna Izlazi tromjeseËno Rukopisi se ne vraÊaju ISSN 0353-0434 UDK 286 Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina dvomjeseËno, pa sada opet tromesjeËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, finskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fidæi, japanskom... Urednikov e-mail: dmatak@public.carnet.hr DOPISNA ZDRAVSTVENA ŠKOLA U 10 LEKCIJA Na znanstven, suvremen i našim uvjetima prilagođen način besplatni tečaj u 10 lekcija. Saznajte kako načinom života uvelike smanjiti rizik obolijevanja od vodećih uzroka smrti u našoj zemlji — srčanog infarkta, moždanog udara i sedam najraširenijih vrsta raka. Naša adresa je: Procvat zdravlja P.P. 925, 10001 Zagreb ČITAMO KAKO BISMO ZNALI DA NISMO SAMI! 31
© Copyright 2024 Paperzz
