a k s r a Ba k RIJEKA . LIPANJ 2012. . BROJ 5/452 . GOD. L . CIJENA 7 KN Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku U svjetlosti hodimo Hagioterapija osobno Buđenje, molim! Deseta obljetnica Ureda za obitelj Stručna i trajna podrška obiteljima Iz povijesne riznice Župa sv. Petra ap. Bakarac Poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića za blagdan sv. Vida Biti u svijetu, ali ne od svijeta Braćo i sestre, i mi danas stojimo pred istim izborom pred kojim su stajali i prvi kršćani, kao i oni u vrijeme sv. Vida, zapravo pred kojim kršćani stoje u svakom vremenu. Taj je izbor ili slijediti Krista ostajući u svijetu, ali ne prihvaćajući duh i postupke svijeta, ili se prilagoditi svijetu zanemarujući zahtjeve vjere koju riječima ispovijedamo. Poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića za blagdan sv. Vida Biti u svijetu, ali ne od svijeta Braćo i sestre, i mi danas stojimo pred istim izborom pred kojim su stajali i prvi kršćani, kao i oni u vrijeme sv. Vida, zapravo pred kojim kršćani stoje u svakom vremenu. Taj je izbor ili slijediti Krista ostajući u svijetu, ali ne prihvaćajući duh i postupke svijeta, ili se prilagoditi svijetu zanemarujući zahtjeve vjere koju riječima ispovijedamo. 1 U dvorani posljednje večere, neposredno prije svoje muke i smrti, Isus se svom nebeskom Ocu molio za svoje učenike koje on šalje u svijet kao što je Otac njega poslao u svijet. A nije ga poslao kako bi svijet osudio nego kako bi ga spasio. S istim zadatkom i Isus šalje svoje učenike u svijet, tj. da mu donesu spasenje koje mu on nudi i koje može svakome pasti u dio ako uzvjeruje kako je on poslan od Boga. Isus ujedno upozorava svoje učenike na to da će u svijetu imati muku, da će ih mrziti i progoniti, dakle, činiti im sve što su i njemu činili. To se, na neki način, i podrazumijeva jer ne može učenik, ako je doista vjeran, ne dijeliti sudbinu Učitelja. To znači da Isusovi učenici moraju ostati u svijetu, a ne od njega pobjeći, jer ni Učitelj nije bježao nego se hrabro sa svijetom konfrontirao i otvoreno mu, uz svjestan rizik da bi zbog toga mogao biti i ubijen, naviještao put spasenja. Zato Isus nije molio Oca da njegove učenike uzme iz svijeta nego da ih očuva od Zloga i sačuva u istini, tj. u vjernosti njemu i njegovoj riječi. 2 Isusovo predviđanje da će učenici biti u svijetu proganjani kao što je bio on, počelo se odmah ostvarivati nakon što su oni, poslije njegova uskrsnuća, počeli propovijedati u njegovo ime i svjedočiti za njega kao Spasitelja. Oni isti koji su Isusa osudili na smrt, počeli su uhićivati i zlostavljati i njegove učenike, počevši od Jeruzalema pa posvuda dokle su učenici stigli u izvršavanju svoga poslanja. No oni koji su doista bili čvrsti u vjeri, nisu se dali pokolebati, štoviše, radovali bi se ako su za Isusa mogli trpjeti, pa čak i umrijeti. Tako se događalo da su mnogi pjevajući i slaveći Boga umirali mučeni na razne načine. Dakako, ta jakost, kao i mudrost kojom su pred sucima bili obdareni, bila je plod Isusove molitve kojom on nikad ne prestaje pratiti i kod Oca nebeskoga zagovarati one koji u svijetu trpe radi njegova imena. U trenucima najveće kušnje nisu se samo sjećali njegova obećanja da će s njima biti u sve dane do svršetka svijeta nego su to i osjećali. Osjećali su kako im pred istražiteljima i progoniteljima nadahnjuje pravu riječ u pravo vrijeme i da s njima trpi i umire, on s njima i oni s njime. 3 Od samih početaka razlikovale su se dvije skupine svjedoka za vjeru. Prvoj su pripadali oni koji su, zbog toga što se nisu htjeli odreći vjere i žrtvovati poganskim idolima, bili utamničeni i zlostavljani, ali ne i ubijeni. Oni su nazvani ispovijedaocima (confessores). Drugu su pak skupinu činili oni koji su, nakon teških mučenja, okrunili svoju vjernost Kristu žrtvovanjem vlastita života. Oni su nazvani mučenicima (martyres). Budući da su svoju vjeru okrunili dragovoljnom smrću, zvani su i „okrunjenim svjedocima“. Takvima pripada i naš nebeski zaštitnik sv. Vid, čije mučeništvo potvrđuje kako su i mladi, čak i djeca, bili sposobni za to najveće i najteže svjedočanstvo vjere. Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA, 2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Susret mladih u Sisku DOGAĐANJA Ipak, treba istaknuti kako oni nisu hotimično tražili mučeništvo, iako je u povijesti Crkve bilo i takvih. Ali kad bi ih progonitelji uhitili, bili su spremni dati potpuno svjedočanstvo za svoju vjeru, tj. potvrditi ju i žrtvom vlastita života, slijedeći tako Isusa i u smrti. Pritom su svoje trpljenje i mučenje poistovjećivali s Isusovim križnim putem. To znači da su etape svoga mučenja povezivali i poistovjećivali s onima koje je prošao Isus od uhićenja i suočenja s tužiteljima i sucima do muke i osude na smrt. Kršćanske su zajednice od samih početaka posebno štovale takve svoje članove. U mučenicima su promatrali ostvarene sve kršćanske kreposti, otjelovljene u kreposti jakosti kojom su pobijedili kušnje svakodnevnog života i one pred koje ih je stavilo progonstvo. U njima nisu prepoznavali samo uzore vjernosti nego i zagovornike pred Bogom. A mnogi su se željeli i sahraniti u blizini njihovih grobova, vjerujući da im njihove mučeničke zasluge jamče vječni život. Jednom riječju, mučeništvo je od početaka do danas smatrano vrhuncem i krunom kršćanskoga života, a mučenik istinskim nasljedovateljem Isusa Krista. 4 Očito je da su ispovijedaoci i mučenici oni koji su u potpunosti ispunili zahtjev svoga Učitelja da njegovi učenici trebaju ostati u svijetu, ali pritom ne iznevjeriti istinu, tj. ne odreći se svoga vjerničkog identiteta. Nisu pobjegli iz svijeta, ali se nisu ni poistovjetili sa svjetovnim nazorima i postupcima u onome što je protivno vjeri koju su ispovijedali. U njima možemo doista prepoznati ljude potpuno angažirane u svijetu, u smislu da su radosti i nade, žalosti i tjeskobe društva u kojemu su živjeli dijelili sa svim ljudima dobre volje. Mnogi su u svoje vrijeme obnašali i najodgovornije službe u društvu. Nisu, dakle, bili ljudi koji su se držali po strani od svjetovnih zbivanja i stvarnosti nego su bili duboko u njih upleteni. Morali su pritom biti u dijalogu s onima koji drukčije misle ili vjeruju, ne prihvaćajući ipak poglede i rješenja koja nisu mogli pomiriti sa svojom vjerom, odnosno s vjernošću onome čiji su učenici bili. Vjernost takvim stavovima zahtijevala je, kao uvijek, puno hrabrosti i jakosti, muke i trpljenja, pa i spremnost na najveću žrtvu, kao što je gubitak ne samo ugleda, položaja ili karijere nego i vlastita života. Kad Drugi vatikanski koncil govori o sudjelovanju vjernika u društvu u kojemu žive i o davanju njihova vjerničkog doprinosa njegovu napretku, misli upravo na takvu njihovu prisutnost u društvenom životu. 5 No nikada svi kršćani nisu prihvaćali kušnje i izazove svijeta u kojemu su živjeli na način ispovijedaoca i mučenika. Uvijek je bilo onih koji su se prilagođavali u smislu da su nijekali svoju vjeru ili su se, pred kušnjama i izazovima svijeta i vremena, a bojeći se za čistoću i očuvanje svoje vjere, povlačili na samotna mjesta ili u zatvorene zajednice svojih istomišljenika, držeći se načela: „Spasi dušu svoju!“ Neki čak misle da je onih koji su se u ranom kršćanstvu za vrijeme progona pokolebali i porekli vjeru bio znatan broj. A kad bi progoni prošli, mnogi bi se pokajali i zatražili ponovno primanje u Crkvu, što je u kršćanskim zajednicama dovodilo do podjela na one koji su zastupali popustljivost prema takvima i druge, koji su zahtijevali veću strogost. Ali i u vremenima bez progona nije nedostajalo onih koji su se, iz komotnosti ili kakva interesa, u svojim razmišljanjima, vrednovanjima i postupcima prilagodili duhu vremena i tako se praktično odrekli vjere u Krista, nastavljajući se ipak i nadalje deklarirati kao kršćani. Takvih pojava među kršćanima ima, kako je poznato, osobito u naše doba. Drugi su se, pak, pred progonima, ali i pred iskušenjima svijeta i njegova duha, povlačili na samotna mjesta, prakticirajući tzv. fuga mundi (bijeg iz svijeta). Na taj su način jedni i drugi, i oni kolebljivi (lat. lapsi) i oni koji su bježali od svijeta, uvjereni da će tako ostati vjerni Kristu, zapravo kršili Kristovu volju prema kojoj njegovi učenici trebaju biti u svijetu, ali ne i od svijeta. Koliko je to važno, Isus je pokazao i time što je upravo za to u dvorani posljednje večere molio svoga nebeskog Oca. 6 Braćo i sestre, i mi danas stojimo pred istim izborom pred kojim su stajali i prvi kršćani, kao i oni u vrijeme sv. Vida, zapravo pred kojim kršćani stoje u svakom vremenu. Taj je izbor ili slijediti Krista ostajući u svijetu, ali ne prihvaćajući duh i postupke svijeta, ili se prilagoditi svijetu zanemarujući zahtjeve vjere koju riječima ispovijedamo. Konačno, postoji i treća mogućnost, a to je bijeg iz svijeta bilo namjernim izbjegavanjem sučeljavanja s neistomišljenicima bilo razvijanjem i prakticiranjem nekog oblika intimističke duhovnosti ili pak zatvaranjem u zajednice istomišljenika. Mladi mučenik Vid, kao i bezbrojni kršćanski mučenici iz svih vremena, pozivaju nas i potiču da ispunimo Kristovu volju i ostanemo u svijetu, dijeleći muke i probleme, kao i radosti i nade ljudi s kojima živimo, ali ne kompromitirajući vjernost evanđelju prihvaćanjem načina mišljenja i djelovanja koji nisu s njime u skladu. Naime, samo beskompromisnom vjernošću možemo u svijetu uprisutniti Krista i kršćansku nadu. Kako bismo mogli na takav način biti u svijetu i pružati mu svjetlo Božje riječi, potrebno je neprestano se obnavljati u vjeri jer samo ljudi žive vjere mogu biti u svijetu na način da oni mijenjaju njega, a ne on njih. +Ivan, nadbiskup PROSLAVA SV. VIDA, ZAŠTITINIKA NADBISKUPIJE U 18:00 sati na Trgu Riječke rezolucije misu predvodi nadbiskup NIKOLA ETEROVIĆ, glavni tajnik Sinode biskupa. Procesija kreće iz katedrale sv. Vida 20:00 sati - Vid fest Festival duhovne glazbe na Trgu Riječke rezolucije S a d r ž a j: Poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića za blagdan sv. Vida Biti u svijetu, ali ne od svijeta .................... 2-3 Zvona zvone Godina mladih .................... 4 Razmišljanja Bez iznenađenja ................ 4 Hagioterapija Buđenje molim ................... 5 Kateheza Isusov Bog . ........................ 6 Godina mladih Religiozna pripadnost mladih . ............ 7 Mladi Susret katoličke mladeži u Sisku “U svjetlosti hodimo”........8-11 Iz povijesne riznice Župa sv. Petra apostola - Bakarac . .....12-13 Priroda oko nas Zaštita našeg modrog zlata .....................13 Deseta obljetnica Ureda za obitelj Stručna i trajna podrška obiteljima . .....14-15 Medicinski kutak Klimatsko liječenje na moru ..............................16 Crkvena glazba Orguljaš .............................17 Obiteljski predah . ...............18 Događanja ..........................19 Gospićko-senjska biskupija . ...................... 20-21 Događanja ......................... 22 Riječka nadbiskupija . ... 23-26 Dan medija . ...................... 27 Socijalna samoposluga . .................. 28 3 Broj 5/452 2012. Mladi mučenik Vid, kao i bezbrojni kršćanski mučenici iz svih vremena, pozivaju nas i potiču da ispunimo Kristovu volju i ostanemo u svijetu, dijeleći muke i probleme, kao i radosti i nade ljudi s kojima živimo, ali ne kompromitirajući vjernost evanđelju prihvaćanjem načina mišljenja i djelovanja koji nisu s njime u skladu. RAZMIŠLJANJA ZVONA ZVONE Godina mladih Bez iznenađenja G odina mladih u Riječkoj nadbiskupiji na izmaku pokazala nam je da „današnji mladi“ nisu za svaku kritiku, kako često to stariji znaju reći. Pokazali su to baš nedavno u Sisku gdje su se na dostojan način okupili na euharistiji, njih 30 000. „Ne bojte se budućnosti ma kako ona neizvjesna bila. Ohrabri se draga hrvatska katolička mladeži, s Bogom možeš više i bolje“, poručio im je u propovijedi predsjednik odbora HBK za mlade i pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski. Sjećamo se, pokazali su to i prije godinu dana kada su na veličanstven način dočekali Papu na zagrebačkom glavnom trgu. Deset minuta gromoglasne tišine odjeknulo je Trgom i natkrilo 30 000 mladih u intimnom trenutku molitve. Papa je tada poručio mladima da ne dopuste da ih zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, načini života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine. O susretima na kojima mladi pokazuju svoje pravo lice javnost neće mnogo saznati. Trideset tisuća mladih na misi u Sisku i nije neka vijest. Šačica galamdžija na gay paradi puno je zanimljivija. Da slijede taj poziv pokazali su to u proteklih godinu dana i na stranicama Zvona. U svakome ste broju proteklih mjeseci mogli čitati o nekoj od zajednica koje se sastaju u župama Riječke nadbiskupije. Mladi se okupljaju oko svojih župnika, uče, razmišljaju, mole, postavljaju važna životna pitanja i na njih u svjetlu Krista traže odgovore. Jedan od ciljeva, ili jedna od dobrih želja, Godine mladih bila je da se što više takvih zajednica oformi u župama. Nažalost nema ih još u svakoj župi, ali dobri primjeri ohrabruju. i nam događaji u proteklih godinu dana govore da postoji i jedan drugi i drugačiji svijet od onoga kojeg nam predstavljaju mediji, sredstva društvene komunikacije. Laka zabava i prazne polemike jedine su teme koje nam oni nude, novac i sebičnosti jedine vrijednosti koje promoviraju. Na istim stranicama susrećemo prikrivene reklame za lude noćne provode i obeshrabrujuće vijesti da mladi konzumiraju previše alkohola i drugih štetnih supstanci. Ogorčeni komentatori i voditelji siju netoleranciju i agresivnost u svojim istupima. Konfuzija i senzacionalizam jedini su učinci takvog novinarstva. O susretima na kojima mladi pokazuju ono drugo, svoje pravo lice javnost neće mnogo saznati. Trideset tisuća mladih na misi u Sisku i nije neka vijest. Više će se prostora posvetiti šačici galamdžija na gay paradi. No, paralelno s umjetnim svijetom medija postoji i taj drugi svijet, svijet vjere i nasljedovanja Krista kojega mladi prihvaćaju. Mladi pokazuju da Katoličku crkvu prepoznaju kao pravu baštinicu Kristove poruke, unatoč silnim pokušajima da ju se prokaže kao nevjerodostojnu. Zaista uporna su nastojanja da se vjeru i poruku Krista postavi posve subjektivno i promijeni prema vlastitim potrebama. Crkva je ta koja ne dopušta iskrivljavanje Kristovog nauka. Dakako da Crkva kao Kristova zemaljska nasljednica pokazuje i sve svoje zemaljske slabosti, no ne prestaje ukazivati na konačan smisao Kristove poruke i ljudskog života. 4 Broj 5/452 2012. T Danijel Delonga Svakog malo boljeg poznavatelja srbijanskih političkih i društvenih prilika ne iznenađuje Nikolićeva pobjeda ni njegova retorika, koliko god netko mislio da se on promijenio, da je postao napredan, kako stoji u nazivu njegove stranke. Piše: Zvonimir Despot U državnom vrhu nastala je uzbuna nakon izjava četničkog vojvode i novog srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića. Uzbuna je takva da naš šef države Ivo Josipović javno kaže kako Nikolićeva uloga u Šešeljevoj politici danas izaziva strah, a za inoministricu Vesnu Pusić Nikolićeve su izjave šokantne. I tako se svi šokiraju onime što je poznato, ništa novo, što desetljećima gmiže u susjedstvu, što nikad nije uginulo, čemu nikad glava nije odsječena, dapače, ono što je i te kako živo, a to je ogromna četnička zmija koja je sad s beogradskog trona najednom sve iznenadila svojom pojavom. Ali tako i treba. Josipović je po Hrvatskoj u posljednje vrijeme ganjao ustaške zmije, Šprem i Milanović podržavali su ga, a sve ustaške zmije, ako i postoje, ne mogu se ni na koji način usporediti s četničkom koja nikad nije slomljena na našim istočnim granicama, a bome ni u Hrvatskoj. Tako i treba jer je naš državni vrh bio sljubljen s Borisom Tadićem i gradio s njime politiku na klimavim, nezdravim temeljima. Našima u državnom vrhu, koji su nerazumljivo opčinjeni Beogradom, valjda i zbog neke osobne melankolije prema bivšoj Jugoslaviji, nikako nije moglo postati jasno da se u Beogradu ništa ne mijenja, da je sve ostalo isto, samo je retorika bila drukčija. Jer da se išta promijenilo, onda ne bi danas u Srbiji treća politička snaga bila Miloševićeva stranka koju je trebalo zabraniti nakon Miloševićeva pada. I da “mali Slobo” danas utječe na smjer srbijanske politike. Ne bi Tadić vani, u Europi, govorio i obećavao jedno, fingirao naprednog političara, a kod kuće koketirao sa svima, pa i s četnicima. I da se ne govori koliko je sustav pod njegovim vodstvom postao korumpiran, da je i Europska unija od njega dignula ruke. Ne bi četnici bili izjednačeni s antifašistima, niti bi se sad toliko natezalo oko Draže Mihailovića kojemu su komunisti montirali suđenje, ali ratni zločinac je bio. vakog malo boljeg poznavatelja srbijanskih političkih i društvenih prilika ne iznenađuje Nikolićeva pobjeda ni njegova retorika, koliko god netko mislio da se on promijenio, da je postao napredan, kako stoji u nazivu njegove stranke. Retorika je ostala ista. No ona više nema mehanizme kako provesti u djelo ideju o Velikoj Srbiji. I tu sve staje. Nikolić to priznaje. On može maštati svoje četničke snove, ali s druge strane Dunava ne samo da je samostalna Hrvatska, koja je Srbiju i njezine satelite porazila u ratu, nego je ti i kišobran NATO-a. S Josipović je po Hrvatskoj u posljednje vrijeme ganjao ustaške zmije, Šprem i Milanović podržavali su ga, a sve ustaške zmije, ako i postoje, ne mogu se ni na koji način usporediti s četničkom koja nikad nije slomljena na našim istočnim granicama Pa da i sam Putin podržava Nikolića, neće ni Rusija u rat protiv Zapada. toga nema potrebe uopće pridavati neku posebnu pažnju Nikoliću i njemu sličnima. Sve je to već viđeno! A još manje ima mjesta za neki strah ili šok. U strahu i šoku samo su oni koji su sve vrijeme gurali glavu u pijesak i nisu htjeli vidjeti i priznati kako nam Beograd godinama smješta smicalice, a mi se smješkamo i još mu otvaramo svoje dvorište. Za Hrvatsku je ovo najbolje što se moglo dogoditi. Nikolićeva pobjeda sad će na pravi način pokazati kolika je razlika, koliki je civilizacijski ponor između Srbije i Hrvatske! Ponor je toliki da će i njihovi najtvrđi saveznici, Britanci i Nizozemci, sad biti na teškim mukama, jer u vodu padaju svi njihovi planovi o nekakvoj jugosferi. A s time i planovi naših domaćih jugosferaša. Možda su baš i zato ustrašeni i šokirani Nikolićem, ne toliko njegovom retorikom, koliko zaokretom na balkanskoj političkoj sceni koja je pomrsila njihove planove. Pupovcu i SDSS-u to sigurno nije drago. Mesić će pak reći da svaki političar ima mrlju u karijeri, pa i Nikolić, četničku. A Mesić ustašku. Smješta se Karamarku da je pandan Nikoliću, što je na granici govora mržnje... Kako god, Srbija mora pasti na dno da dođe do promjena, a s Nikolićem ide prema dnu. Hrvatska pak mora naprijed. Nakon što smo dobili rat na bojnom polju, trebaju nam pobjede u gospodarstvu. I što više satrati glavu udbaškoj zmiji koja je najživlja u Hrvatskoj. S HAGIOTERAPIJA Hagioterapija osobno Buđenje, molim! To što se teško rješavam loših navika, a vidim da sam često rob i onih dobrih, govori mi da sam spavalica. Halo 9-1-0-1-! Buđenje, molim! Piše: Vesna Drmić N Ako je u mene Stvoritelj svijeta udahnuo Duha i ja sam postala živa duša, morala bih pronaći način da u sebi „dilitam“ programe loših navika i da ne budem rob onih koje mi se čine da nisu loše, ali zbog njih propuštam veće dobro. To što se teško rješavam loših navika, a vidim da sam često rob i onih dobrih, govori mi da sam spavalica. Čim to spoznajem, kreće proces buđenja, ali valja ostati budan, kako kaže pater, dr. Ante Vučković, „valja ostati budan i boriti se da Božji život dobije prostor u nama!“ hagioterapiji čovjeku se nude lijekovi iz vrela samoga Stvoritelja, odjevena u jezik znanosti ili filozofije ne bi li se otuđenom čovjeku prišlo bliže i ponudilo mu se ono što je putem zaboravio. Tržište novih metoda samopomoći blistavo istumači problem i tu stane: ili nemoćno ili tražeći materijalnu zahvalu za ono što imaju (ili nemaju) u sebi kao dar: ljubav prema Stvoritelju i ljubav prema bližnjem u potrebi. I u tim ponudama postoji rješenje pozitivnih misli i pozitivnog govora. Prepoznajete ih, zar ne? Ja hoću, ja mogu, ja vjerujem! Dobro je! U svoje pamćenje upisujem te riječi pa ih moja memorija čuje. Preostaje mi još djelovati prema tim riječima, a to znači biti budan. Tu, u ovoj točki neko vrijeme potreban mi je netko tko će me trenirati, uvijek mi ponovo objašnjavati i podsjećati me da sve snage imam u sebi, da sam originalna i da Stvoritelj svijeta sa mnom ima plan. Te i slične riječi polako istisnu one utisnute lošim navikama, navikama drugih i sasvim neprimjetno radost se uvuče život. da nema još jedne „sitnice“, sve bi ostalo na razini pričam ti lijepe priče. Ta sitnica je drugi, nezaobilazni dio onoga: „ Budni budite“… Nedostaje još: „Molite!“ U hagioterapiji, jer je namijenjena i ljudima koji još ne mole, jer se preporuča i vjernicima koji čitaju o molitvi, koji govore o molitvi, a ne nalaze snagu da uđu u nju - dio terapije uključuje i sabiranje kao preduvjet za uzimanje duhovnih lijekova, poput svih onih spasonosnih riječi. Sabiranje me čini protočnom za pouku, za istinu o čovjeku i svijetu, za promjenu negativnih slika, u mene upisanih tijekom života. I konačno, ono čini da počnem moliti, što je vrhunska čovjekova aktivnost, kako kaže prof. Ivančić. I znanost i vjera dovode me do onoga što je bitno u mom životu - pronaći smisao, uroniti u njega i spoznati da se piše velikim početnim slovom. Počinjem sa sabiranjem. Počinjem s učenjem kako ostajati budan, počinjem sa svakodnevnim treniranjem budnosti, usprkos teškim kapcima. Rezultat budnosti i sabiranja jest da ljudi oko mene, svijet oko mene počinje izgledati drugačije, počinjem vjerovati da je sve moguće! I premještam brda (loše navike)! U I I znanost i vjera dovode me do onoga što je bitno u mom životu - pronaći smisao, uroniti u njega i spoznati da se piše velikim početnim slovom. 5 Broj 5/452 2012. N avike su tema o kojoj se može mnogo toga pročitati. Često čujem: tako sam navikla… Ili još češće upotrebljavamo uzrečicu vezanu za nečije navike: to se nikad ne će promijeniti, taj se nikad ne će promijeniti. Znamo da navike teško mijenjamo. Ponekad mi se čini da je neka moja navika postala moja osobnost. Ako ona nestane, nestat će i dio moje originalnosti s njom. Tako se saživim s navikama da ih se želim riješiti tek kad one počnu šteti zdravlju ili ugrožavaju neke druge navade bez kojih ne mogu, bez kojih mislim da ne bih mogla živjeti. Da, da! Navike malo pomalo postaju moj život. Samo mi je to ostalo! Zapaliti i pojesti, pravdamo se često. Bez šalice kave ujutro ne mogu živjeti! Prestala bih viđati ljude da se odviknem kave! Mmm, a tek čokolada! Što li stavljaju u nj?…Ma ,bez televizije ne mogu zaspati! Ne gledam je, uopće, ona me samo uspavljuje, pravi mi društvo, tek da nije tišina. Moje originalne navike koje me čine tako posebnom, mogu biti predmetom dugih razgovora, rasprava, razlogom omalovažavanja „onih drugih“, s drugim navikama kojih bih se ja časkom mogla riješiti! Što je to, za mene, prestati pušiti! Ali ja bih vas pitala kad biste se trebali riješiti gledanja tv sapunica! Uostalom, to nije štetno kao uživanje duhana, zar ne? Koji kilogram viška! Ljudi moji, jednom se živi! O tome ću misliti od ponedjeljka. Od ponedjeljka ću … prestati pušiti, jesti, ljutiti se, ogovarati, piti, biti lijena, provoditi dane pred televizorom… previše raditi… kasniti… negativno misliti. Ili, od ponedjeljka ću početi: vježbati, učiti, moliti, šetati, misliti dobro, biti umjerena u jelu i piću, ispunjavat obećanja, dolaziti na vrijeme… iste se prepoznali? Hm? Onda spavate, rekao bi De Mello. Cijeloj se priči o navikama pridružuje znanost. Dr. Lipton piše u knjizi „Biologija vjerovanja“ da svaka čovjekova stanica sadrži duhovnu dimenziju i da čovjekom upravljaju navike, a ne samo geni, da odlučujemo na nivou stanice. On kaže da „mi možemo promjenom naše percepcije ili vjerovanja slati potpuno drugačije poruke našim stanicama i tako izazvati jedno reprogramiranje njihovog oblika izražavanja.“ U knjizi „Liječenje hardvera duše“ dr. Amena čitam da čovjekov organizam funkcionira na principu hard diska, tj. čovjek djeluje na osnovi „programa“ koji je u njega upisan. To bi značilo da slušajući što govorim, mogu čuti da u sebi imam ili sumnjajuće ili negativne zapise: Ne mogu, neću, ne želim, ja to nikada neću moći, ne vjerujem, neću uspjeti, neće uspjeti ništa od toga… bit će još gore… bolje mi je ništa ne znati… KATEHEZA ISUSOV BOG Iz svetopisamskih citata, a Sveto pismo je Božja riječ upućena čovjeku, proizlazi da Bog želi čovjeka uvesti u puninu svoga života, a Isus ga otkriva kao istinskog prijatelja života i ljubavi. “Uostalom, braćo veselite se, usavršavajte se, opominjite se, budite složni i živite u miru, pa će Bog ljubavi i mira biti s vama!” (2 Kor 13,11); “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav” (1 Iv 4,8). Pripremila: Jelenka Vučkov K Tu sliku o Bogu potvrđuje Isus sam, jer se u njemu razotkrila Bogu je moguće doći najbliže, dodirnuti ga, osjetiti ga, razumjeti ga i zagledati se u njega - upravo u Isusu Kristu, Sinu “dobrota i ljubav Boga našega” (Tit 3,4), a mi smo “upoznali ljubav Božjem. Isus kao najvjernija slika “Boga nevidljivoga” svojim Božju” (1 Iv 4,16). Isus je doista “ljubio svoje koji bijahu na svijetu i životom objavljuje Boga kao milosrdnog Oca koji se brine za svo- ljubio ih je do kraja” (Iv 13,1), tj. ljubio ih je do posljednjeg daha. Ta ju djecu i odgaja ih za ljubav. Osobito je Ivanovo evanđelje čitavo Kristovo je životno načelo bilo: “Nitko nema veće ljubavi nego što zaokupljeno time da predstavi Isusa koji neprestano govori o Ocu: je dati život za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Isus da bi opisao Božju ljubav, Boga samoga, upotrebljava kao on je od Oca došao jer ga je Otac poslao, on govori riječi Očeve, čini djela Očeva. Isus neprestano želi vršiti samo volju svoga Oca. primjere ljudsku ljubav oca (Lk 11,11-13), prijatelja (Iv 15,14), zaručIsus je objavitelj Oca. Pa ipak taj njegov Otac ostaje skriven. Prm- nika (Mt 9,15), braće i sestara (Mt 12,48). Uz to je navijestio da Bog ljubi kao Bog, a ne kao čovjek. Bog ljuda Isus o njemu neprestano govori, na bi i onda kad čovjek više nije vrijedan njega upozorava svoje učenike i sve Ljubav ljubavi. ljude kojima se obraća, sam njegov Srž Isusove poruke o Bogu, prepoznajemo Isus sam, a i sva Biblija, poučava lik ostaje skriven. Stoga je razumljivo u tvrdnji da je naš Bog - Bog ljubavi, čovjeka kako sebe samoga shvatiti da učenici žele neposrednije upoznati odnosno da je sam Bog – ljubav. kao djelo Božje ljubavi. Bog je, naime, Oca. Apostol Filip tako na posljednjoj Život. Naš Bog je živi Bog, štoviše on je “čovjeka učinio na svoju sliku” (Post večeri moli Isusa: “Pokaži nam Oca i dosta nam je!” (Iv 14,8). Međutim, on tvorac života – životvorac. On je “Bog živih, 1,26). Ako je on sam ljubav, onda je i čovjek odraz njegove ljubavi. Kako je iznenadio Filipa svojim odgovorom: a ne mrtvih” (Mk 12,27). je pak “ljubav od Boga” (1 Iv 4,7) pa “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. “onaj tko živi u ljubavi , živi u Bogu” (1 Kako ti onda kažeš: Pokaži nam Oca? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?” (Iv 14,9-10). Isus ogo- Iv 4,16), a “Božja se ljubav razlijeva u naša srca po Duhu Svetom” vori: “Ja i Otac jedno smo” (Iv 10,30). I susresti Oca može se samo (Tim 5,5). Doista je onda s pravom upućen poziv: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja” (1 Iv 3,1). I po Sinu: “Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni” (Iv 14,6), veli Isus. ta Božja ljubav prema čovjeku “traje dovijeka” (1 Kor 16,34). og je ljubav. Riječ ljubav je danas otrcana, ima bezbroj značenja. No, istina je i to da čovjek ne može živjeti bez ljubavi. ivi Bog. Naš Bog je živi Bog, štoviše on je tvorac života – žiAko tko u svojoj samoći sretne drugoga i uzljubi ga, tada sve votvorac. On je “Bog živih, a ne mrtvih” (Mk 12,27). gleda drukčijim očima. Istina je također da tada lakše može upoIsus ne samo da daje sliku o Bogu životvorcu, nego je on znati i Boga kao ljubav. Naprotiv, ne vidimo li ljubavi u svijetu, onda sam došao u punini vremena na svijet zato “da imaju život, da ga smo ubrzo prepušteni iskustvu zla. imaju u izobilju” (Iv 10,10). Bog mu je “dao da ima život u sebi” (Iv Srž Isusove poruke o Bogu, prepoznajemo u tvrdnji da je naš 5,26), a učenici su ga prepoznali kao Sina živoga Boga: “Ti si Sin žiBog - Bog ljubavi, odnosno da je sam Bog – ljubav.To bilježi Isusov voga Boga” (mt 16,16). Krist pak sam o sebi govori da je “uskrsnuće učenik Ivan, koji je u drugovanju s Isusom stekao osobita iskustva. i život” (Iv 11,25; 14,6) i želi dati svoj život za druge (Iv 15,17). On je On ne govori samo da Bog ljubi ljude i svijet, nego da je Bog sama za sebe rekao: “Ja sam život” (Iv 11,25). Ustao je od mrtvih i svojim ljubav. Upravo ova vijest je izvorna Kristova poruka koju navješta se prijateljima predstavio: “Bio sam mrtav, a živim na vjeke vjekova” kršćanstvo. (Otkr 1,18). Uskrsnuće je njegove učenike zbunilo, ali i ispunilo veIsusov govor o Bogu naglašava da Bog ljubi svijet (Iv 3,16-17). likom radošću, pa su zapisali: “Krist živi” (Mt 28, 6-9). Ivan apostol Štoviše, “U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je navodi Isusove riječi: “Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre” (Iv ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1Iv 3,6; 11,25). Biti će to puno sudjelovanje u Božjem životu, pa više ne 3,10). će biti smrti (Otkr 21,4). 6 Broj 5/452 2012. B Ž GODINA MLADIH Religiozna pripadnost mladih S obzirom na očekivanje od Crkve i njenog mjesta u društvu, adolescenti pozitivno vrednuju mjesto Crkve u društvu i u njoj vide velike potencijale za rješavanje važnih društvenih problema koji pogađaju suvremenog čovjeka. Piše: Marijan Benković K ada govorimo o religijskoj pripadnosti, govorimo o identi- velike potencijale za rješavanje važnih društvenih problema koji pofikaciji s institucijom koja je legitimni nositelj religioznog gađaju suvremenog čovjeka. Mladi u najvećem broju očekuju od identiteta (Crkva). Riječ je o prihvaćanju određenih normi, Crkve da bude tumač i branitelj temeljnih moralno-etičkih normi u zakona, oblika ponašanja koji su izvanjski pokazatelji pripadnosti. današnjem društvu, zatim na drugo mjesto stavljaju socijalnu uloU posljednjih devet godina smanjio se broj katolika u Hrvatskoj, gu Crkve, dok se na trećem mjestu nalazi temeljna zadaća Crkve neznatno se povećao broj vjernika ostalih vjeroispovijesti, a blago - naviještati Isusa Krista. Određen broj mladih očekuje od Crkve je porastao broj onih koji se ne smatraju vjernicima. Riječ je o svoje- da posveti više vremena upravo njima i da pronalazi i otvara nove vrsnom dinamizmu na području religioznosti i crkvenosti pri čemu prostore u kojima bi se mogli okupljati. je naglasak na slabljenju identifikacijU svijesti naših mladih za koje se ske uloge katolicizma, svojevrsnom može reći da „zrelo“ promišljaju o religijskom otrježnjenju te poželjnom Crkvi i crkvenoj situaciji u hrvatskom pročišćenju. društvu. Postoje dvije temeljne „sliČini se da hrvatska mladež dake“ Crkve koje oni stvaraju na temelju nas pokazuje probuđen interes za različitih djelatnosti po kojima je ona religioznost i kršćanske vrijednosti. To prisutna u današnjem društvu: Crujedno pokazuje da njihovo trenutno kva promicateljica temeljnih ljudskih crkveno distanciranje nije u bitnoj povrednota i Crkva u službi Kraljevstva vezanosti s njihovom mladenačkom Božjega. Među mladima prevladava religioznosti, nego se više odnosi pozitivno mišljenje o crkvenim službena njihovu vjerničku praksu. Najveći nicima. Za njih je svećenik prije svega postotak ispitanika (riječ je o mladim predstavnik Crkve, duhovno-moralni ispitanicima na području grada Zavoditelj vjernika i poznavatelj kršćangreba) veže svoje religiozno opredjeskog nauka. Postoji nekoliko zapreka ljenje uz egzistencijalnu potrebu koju koje mladi navode pri odluci da ne biNajveći postotak ispitanika (riječ je o čovjek u sebi osjeća ili, pak, u vjeri vidi raju svećeničko ili redovničko zvanje: mladim ispitanicima na području grada pomoć u rješavanju životnih probleodricanje, samoća, odluka koja veže ma. Gotovo četvrtina srednjoškolaca Zagreba) veže svoje religiozno opredjeljenje za cijeli život, različite mogućnosti svoju religioznost „opravdava“ utjecasluženja Bogu i Crkvi i odricanje od uz egzistencijalnu potrebu koju čovjek u jem ambijenta u kojem su rođeni. Jebraka. sebi osjeća ili, pak, u vjeri vidi pomoć u dan dio svoju religioznost temelji na itanje laikata među mlađom porješavanju životnih problema. uvjerenju kako je njihova vjera prava, pulacijom je manje prisutno u dok je za neke religiozno iskustvo tenašoj Crkvi nego što bi se očemeljni motiv zašto su se opredijelili za vjeru. Ima i određen manji kivalo. Što se tiče odnosa prema drugim religijama, može se reći postotak dezorijentiranih u odnosu na religioznu identifikaciju. Naši da se u isto vrijeme zamjećuje senzibilitet mladih za ekumensku mladi su u velikoj mjeri nesigurni u vrednovanju vlastite religije, te dimenziju i konfuzni identitet pripadnosti vlastitoj religiji. Vjeronauk stoga nailaze na poteškoće u identifikaciji s religijom. u školi pohađa velik broj srednjoškolaca i naišao je na pozitivan obzirom na poimanje vjerničkog ponašanja, postoje dvije prijam kod njih, premda postoje naznake „zasićenosti“. Znatan tendencije: jedna se temelji na besprijekornom pokoravanju broj ispitanika smatra da vjeronauku nije mjesto u školi. Kod naših svim odredbama koje propisuje Crkva, a druga na društveno- mladih prevladava nezainteresiranost u odnosu na crkvene medije. socijalnom angažmanu u cilju općeg dobra. Većina adolescenata Veoma rijetko čitaju „Glas koncila“, „Pomak“ i list „MI“. U vrlo maCrkvu doživljava pozitivno na temelju onoga što Crkva čini, kako lom postotku slušaju Hrvatski katolički radio i prate tv emisiju „Mir se očituje na vanjskome planu, a ne po onome što ona u sebi jest. i dobro“. Pitanje religiozne pripadnosti odnosno crkvenosti adolesSve je pak veći broj onih koji izražavaju dvojbe i neslaganja u vred- cenata pitanje je koje se postavlja pred cijelu Crkvu. novanju djelovanja Crkve. U adolescenata se nazire sumnja da je Svakako da bi situacija bila bolja kada bi svi odgojni čimbenici Crkva duhovni autoritet u društvu, a uočava se porast nepovjere- ulagali veće napore u rad s adolescentima i mladima. Tu je također nja u Crkvu kao ustanovu. Srednjoškolci su jako malo uključeni u riječ i o potrebi ispravnih postavki pastorala i evangelizacijsko-kaživot svojih župnih zajednica. Njihova aktivnost prisutna je u dva tehetskih nastojanja. „Nužno promicanje i jačanje zajedničarske oblika: volonterski rad i minimalna uključenost. Redovito sudjelo- dimenzije crkvene prakse u kojoj će u prvom planu biti stvaranje vanje uglavnom se iscrpljuje u sudjelovanju u liturgijskim slavljima, zajednica, ne u službi birokratsko-administrativnih zadataka, već u službi bratskog zajedništva i življenja vjere, prostori osobnog suožupnom vjeronauku i športskim aktivnostima. S obzirom na očekivanje od Crkve i njenog mjesta u društvu, braćanja, stvarnog sudjelovanja, poštivanja i prihvaćanja osoba.“ adolescenti pozitivno vrednuju mjesto Crkve u društvu i u njoj vide Važno je da djeca i mladi otkriju župu kao vezu s evanđeljem. P Mladi u najvećem broju očekuju od Crkve da bude tumač i branitelj temeljnih moralno-etičkih normi u današnjem društvu, zatim na drugo mjesto stavljaju socijalnu ulogu Crkve, dok se na trećem mjestu nalazi temeljna zadaća Crkve - naviještati Isusa Krista. 7 Broj 5/452 2012. S SUSRET MLADIH Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku U svjetlosti hodimo Mladi iz župa Riječke nadbiskupije, njih 770, u jutarnjim satima 5. svibnja krenuli su na nacionalni susret katoličke mladeži u Sisak. Mladi su, sa svojim svećenicima i vjeroučiteljima sudjelovali na misi koju je predvodio kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s hrvatskim biskupima. Sisak je tog vikenda dočekao 25 000 mladih iz Hrvatske i svijeta, a susret se odvijao pod geslom „U svjetlosti hodimo“. Biskup Gorski pozvao je mlade da se ne boje budućnosti ma kako ona neizvjesna bila. „Ohrabri se draga hrvatska katolička mladeži, s Bogom možeš više i bolje“ N a prostoru ispred crkve sv. Kvirina u Sisku na kojem se okupilo oko 25.000 mladih, svečano misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili otpravnik poslova Apostolske nuncijature u RH mons. Mauro Lalli, svi hrvatski nadbiskupi i biskupi na čelu s predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovačkoosječkim nadbiskupom Marinom Srakićem. Na misnom slavlju su bili nazočni i županica Sisačko-moslavačka Marina Lovrić Menzel, gradonačelnici Siska i drugih gradova biskupije koji će ugostiti mlade, sisački paroh Veselin Ristić i glavni imam sisački Alem ef. Crnkić. Na početku mise riječ pozdrava uputio je sisački biskup Vlado Košić. „Dobrodošli u Sisak drevni grad kulture i bogate povijesti, grad sv. Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika. Vama dragi mladi ide prvi pozdrav i izraz radosti i zahvalnosti radi vašeg dolaska.“ Biskup Košić pozdravio je i volontere, župne animatore te svećenike, redovnike i redovnice i sve koji su se uključili u taj događaj. Na poseban način je zahvalio obiteljima koje su otvorile svoja srca i svoje domove mladim hodočasnicima. eka je svima radosno ove zajedništvo sa željom da u svjetlosti hodimo. Mi želimo s ovog susreta odaslati poruku nade našoj Crkvi i našem hrvatskom narodu i svima reći ‘ne bojte se, Krist je s nama’, njega voljeti i slijediti s njime graditi svoj osobni i zajednički život naroda i društva pruža nam svima sigurnost da ćemo prevladati poteškoće i s njime u svemu pobijediti“, rekao je biskup Košić te istaknuo kako su u Sisku i dar oltara s hipodroma na kojem je Sveti Otac služio misu te ambon i krov sa nezaboravnog susreta mladih s Papom na Trgu bana Josipa Jelačića. Mladima se u propovijedi obratio predsjednik odbora HBK za mlade i pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski. „Krist rasvjetljuje tamu u kojoj smo zarobljeni potrošnim idejama da nam spoznaja bude istinita, „N a misao plemenita, rasvjetljuje tamu srca u kojoj smo zarobljeni pogrješnim željama da naši osjećaji budu čisti. Da vaša mladenačka, prijateljska, i u budućnosti bračna ljubav bude čista i sveta, rasvjetljuje vašu volju da ostanete postojani u tome. Krist ide pred tobom i osvjetljava tvoj cilj, pravac, on je pokraj tebe, rasvjetljava životnu stazu kojom kročiš. On je iza tebe, rasvjetljuje mrak ljudske duše da vidiš sebe u sjeni svojih promašaja“, upozorio je biskup Gorski, te pozvao mlade da se ne boje budućnosti ma kako ona neizvjesna bila. ije li Bog Gospodar vremena i povijesti? Ni braka ni obitelji se ne bojte, zar ne kaže danas prorok ‘narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku’? Ma koliko god su iskustva obiteljskog i bračnog života ponekad loša, nema na zemlji ljepše i svetije zajednice koju čovjek može stvoriti osim braka i obitelji. Ne bojte se odgovornosti u Crkvi, ono vas čeka to je vaš prostor, to je prostor u kojem vas Crkva zadužena od Isusa Krista uvijek hrani evanđeljem. Ne bojte se odgovornosti u društvu, gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, politici. Ohrabri se draga hrvatska katolička mladeži, s Bogom možeš više i bolje. Budite ponosni i radosni Kristovi vjernici, budite ponosni članovi Katoličke Crkve, budite hrabri i časni gađani naše domovine Hrvatske“, rekao je na kraju propovijedi biskup Gorski. Nakon popričesne molitve, predsjednik HBK đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić uputio je pozdrav u ime HBK i BK BiH. „S ovim susretom, vi draga mladeži želite dati do znanja sebi i drugima da vam je stalo hoditi ne u blještavilu, nego u onoj svjetlosti koja nema zalaza, u Kristu Gospodinu. Svjetlost u kojoj želite hoditi ne samo da obasjava, nego i govori i to rječnikom jasno zacrtanim, živim i postojanim. To je rječnik istine. Istina je svjetlost. Istina je Krist svjetlo svijeta“, rekao je nadbiskup Srakić. „N (IKA) 8 Broj 5/452 2012. Na početku mise pročitana poruka Svetog Oca sudionicima susreta Poruku Svetoga Oca upućeno sudionicima susreta, koju je potpisao državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone pročitao je povjerenik za pastoral mladih Sisačke biskupije vlč. Branko Koretić. „Mladima Papa poručuje kako je još svima u lijepom sjećanju prošlogodišnji susret pape Benedikta XVI. s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića. Riječi kojima je tada Papa ohrabrio mlade, slijedi i geslo „U svjetlosti hodimo”. To je odgovor na ono što vam je Papa poručio. Doista hod s Kristom je hod u svjetlu, jer On za se kaže da je svjetlo svijeta i tko ide s njim neće u tami hoditi, nego će imati svjetlost života. No, Gospodin ide još dalje i poziva nas da i mi budemo svjetlo svijeta. Svjesni smo napasti koje prijete da umanje sjaj na licu kršćanina i Crkve. Stoga je i Godina vjere koja je pred nama izvrsna prilika za osobni ispit savjesti: koliko svjetlo moje vjere obasjava put drugima, kako bi i oni u svjetlu hodili. Dragi mladi prijatelji, odlučno hodite i pronosite ovim svijetom svjetlo koje je upaljeno vašim krštenjem. Ono isto koje je obasjalo vazmenu noć, a to je Krist Uskrsnuli povratnik od smrti koji svijetli svakom čovjeku“, kaže se u Papinoj poruci mladima. SUSRET MLADIH Zajednica mladih župe BDM Karmelske na Drenovi Brojne obitelji ugostile mlade iz cijele Hrvatske Nakon mise uslijedilo je predstavljanje župa koje su bile smještene u Petrinji, a bilo nas je mnogo. Jedva smo dočekali svoj red, predstavili se ukratko, zahvalili Petrinji i animatorici Z ajednica mladih župe BDM Karmelske na Drenovi sa pripremama za susret u Sisku nije čekala dugo. Počeli smo na jesen 2010. godine, odmah nakon susreta u Zadru, razmatrajući Riječ Božju, meditacijama te raznim druženjima. Vrijeme je zaista brzo prolazilo, a domaćine i njihovu pripremu pratili smo putem interneta i medija. Znali smo da je susret sve bliže kada je stigao priručnik s katehezama za pripremu. Odmah smo se „bacili“ na posao. Prolazivši teme, upoznali smo domaćine, običaje, ali najbitnije - još se više zbližili s Kristom. Napokon, nakon tolikog išćekivanja i priprema, bili smo spremni „hoditi u svjetlosti“. Od silnoga uzbuđenja i radosti, noć prije puta ja nisam skoro pa ništa spavao. No, nisam bio umoran. Spremanje u zadnji tren i polako prema kolodvoru. Toliko sretnih lica mladih koji radosno odbrojavaju zadnje minute prije polaska na susret. Na putu do Siska pjesmom smo slavili Gospodina, molili zagovor Majke, te zazvali Duha Svetoga. Što smo bili sve bliže, bili smo sve sretniji i sve spremniji. U Sisku nas je dočekala animatorica (da se zna najbolja) Sara, s kojom smo se odmah sprijateljili. Podijelila nam je kape i vodič kroz SHKM s kartom Siska, te smo s njom krenuli prema crkvi Sv. Križa. Došavši pred crkvu imali smo još vremena do početka procesije pa smo vrijeme iskoristili za istraživanje Siska. Svatko je otišao na neku stranu, a nas je nekoliko „naletilo“ na koncert grupe Emanuel - kud li bolje pripreme za procesiju i euharistijsko slavlje nego kroz slavljenje Gospodina kroz suvremenu kršćansku glazbu. Odmah nakon koncerta uputili smo se natrag prema crkvi Sv. Križa odakle je procesija krenula. Nismo ni trepnuli, a već smo se priključili velikoj procesiji, oko 25000 mladih. Laganim korakom, uz pjesmu, išli smo tako prema mjestu slavlja - velikom terenu pored crkve sv. Kvirina. Domaćini su nam pripremili bogat predprogram tijekom kojeg sam u svoj toj gužvi uspio susresti i neka mi poznata lica, ali i steći neka nova poznanstva. Slavlje je počelo, a mladi su ponovno oduševili snažnom vjerom, molitvom i pjesmom. Veliku podršku pokazali su nam svi svećenici iz Hrvatske i susjedstva. Divnu propovijed i riječi podrške uputio nam je predsjednik Ureda HBK za mlade biskup Mijo Gorski, a posebnu podršku dao nam je uzoriti kardinal Josip Bozanić što nam mnogo znači. P etrinja Po završetku mise uputili smo se prema autobusu. Naše sljedeće odredište nije bilo puno udaljeno, 9 km od Siska, Petrinja. Jedna zanimljivost koju smo otkrili jest ta da je autorica himne susreta „U svjetlosti hodimo“ upravo iz Petrinje. Naša animatorica Sara je u to kratko vrijeme puta do Petrinje primila mnoge pozive obitelji koje su nestrpljivo čekale naš dolazak. Čak i više od nas. I dočekali su nas, neumorni, s osmjesima, sretni i radosni kao da dočekuju člana svoje obitelji. Zaista divan doček. Nisu dugo čekali, već su nas odmah prevezli svojim kućama gdje su nam ponudili svoje specijalitete, okrijepili nas, smjestili, upoznali se s nama kao i mi s njima. Duh ljubavi, prijateljstva i radosti. Sve su nas obitelji lijepo ugostile. ma. Uspjeli smo zaspati, a samo što smo sklopili oči već je bilo vrijeme za ustajanje. Obitelj nas opet iznenađuje odmorenošću. Sve je već bilo spremno za doručak. Tijekom doručka izmijenili smo kontakte te pozvali obitelj u Rijeku, na što će se, rekli su, s radošću odazvati možda već ovo ljeto. Naša animatorica već me kontaktirala, ne bi li provjerila jesam li budan i podsjetila da program u Petrinji počinje oko 9 sati. Malo smo kasnili, ali opravdano. Ipak smo morali s obitelji razmijeniti još nekoliko riječi, no stigli smo. I mladi župe sv. Lovre pripremili su nam bogat program prije mise. Bili smo na otvorenom jer u župnu crkvu ne bi stalo toliko mladih, a Petrinja je bila među mjestima koja su primila najviše mladih, možda čak i prva. Bilo nas je nekoliko tisuća. Nakon programa koji je bio u meditativno-slavljeničkom ozračju, uslijedio je i molitveni dio, te su tako bogoslovi iz Petrinje predmolili sv. krunicu. A onda je započelo misno slavlje. Bila nam je čast što nam je slavlje predvodio i propovijedao biskup dubrovački Mate Uzinić, domaćin sljedećeg susreta mladih, u Dubrovniku 2014. Uputio nam je divne riječi, ohrabrio nas te nas još jednom pozvao u Dubrovnik. Nakon mise uslijedilo je predstavljanje župa koje su bile smještene u Petrinji, a bilo nas je mnogo. Jedva smo dočekali svoj red, predstavili se ukratko, zahvalili Petrinji i animatorici (koja nam je uručila divne „medalje“ kao uspomenu na SHKM), te se uputili na ručak. Uslijedio je potom zabavni program bogat pjesmom i plesom, za opisati je to previše riječi a premalo mjesta, kao i za kompletan SHKM. Polako su autobusi sa mladima krenuli svojim kućama. Divno je kad smo kao cijeli teren pun mladih pozdravljali mlade koji su odlazili, a oni nam mahali iz svojih autobusa. Krenuli smo tako i mi svojim kućama, obiteljima, Rijeci. Bio je to još jedan nezaboravan SHKM, zaista. A Dubrovnik?! Nećemo pitati jesmo li spremni za Vas, već jeste li vi spremni za sve nas? Vidimo se 2014. na još jednom SHKM, ovoga puta u predivnom Dubrovniku. Dino Jovanović, Donja Drenova 9 Broj 5/452 2012. S Neki su nakon večere pokušali izaći vani i istražiti Petrinju, no neki isak Nas 36 napokon je, u pratnji župnika, krenulo za Sisak. su se poput mene i još nas nekoliko, jako brzo zbog umora vratili kuća- SUSRET MLADIH Zajednica mladih župe sv. Mihovila u Jelenju I kad pogledam iza sebe, ostaju uspomene na još dva prelijepa dana u mom životu... Obitelji kod kojih smo bili primljeni nisu nam otvorile samo vrata svoga doma, već i vrata svoga srca. Njihov uložen trud da nam pruže dom i okrjepu te svaka lijepa riječ kojom su nas dočekali ostat će urezani duboko u našim srcima. T e subote 5. svibnja oko osam sati ujutro zajednica mladih župe sv. Mihovila, zajednica mladih župe sv. Bartola i još nekoliko prijatelja krenuli su put Siska. Smjestivši se u autobus (šifra RI 4), velečasni Marko Kopić predvodio je molitvu i blagoslov, zatim smo zapisali točan broj mladeži (ukupno 35) i podatke, te smo još malo vremena posvetili jutarnjem odmaranju u autobusu. Kako su kilometri odmicali iza nas, poslušali smo službeni raspored za Sisak, malo se okrijepili hranom i pićem, te smo bili spremni na pjesmu. Imali smo gitaru i nekoliko pjesmarica, tako da smo većinu vremena proveli pjevajući i uvježbavajući himnu ‘’U svjetlosti hodimo’’. Netom prije dolaska u Sisak dočekali su nas naši domaćini, Katarina i Matija, podijelili nam kape i brošure i objasnili nam plan za dalje. U Sisak smo pristigli oko podne i svi zajedno smo se uputili prema centru grada gdje je bio organiziran prigodni program za mladež. Hodajući ulicama Siska slikali smo se, pjevali i družili. Svečana procesija krenula je u 14 sati prema mjestu gdje se održavalo središnje misno slavlje, ispred crkve sv. Kvirina sisačkog biskupa i mučenika. Rijeka mladeži kretala se Siskom, osmjeh na licu i pjesma na usnama odjekivali su gradom, a barjaci lijepe naše ponosno su se vijorili nad nama. Mladi su i ovom procesijom svjedočili kako znaju slaviti Boga. Po dolasku na mjesto gdje se održavala euharistija smjestili smo se na travnjak. I priroda kao da je znala da se toga dana održava nešto veliko, te nam je podarila lijepo vrijeme. Sunce je veselo sijalo i grijalo nas, a povjetarac lagano puhao i donosio nam posebnu radost iščekivanja. Neki su tiho šaputali, neki su se radosno smijali, neki su molili, neki razigrano pjevali, a poneko oko se odmaralo, ali svi su čekali jedno, svetu euharistiju. U 15 sati započeo je glazbeno-scenski program, svjedočanstva, te smo imali priliku za svetu ispovijed. 10 Broj 5/452 2012. M editacija: Isus nas voli Nekoliko minuta prije početka mise don Ivan Grubešić održao je prigodnu meditaciju, gdje su se nazočni mladi malo dublje pripremili. Riječi su odzvanjale, ponekih se još uvijek sjećam: ‘’Isus nas voli i grli svakoga od nas. Tvoje ime i moje ime, imena ljudi svih vremena zapisani su u Isusovom srcu. Važno je da Isusu otvorimo svoja srca i nosimo ovaj susret u svome srcu, da možemo nositi svijetlo drugima.’’ Zatim smo u kratkoj tišini čekali početak euharistije. U 18 sati započela je sveta euharistija. Nakon popričesne molitve uslijedilo je govor nadbiskupa Marina Srakića koji je bio zadužen za objavu domaćina susreta 2014. godine. Mladi su bili nestrpljivi, negdje iza mene šaputali su se mogući gradovi, a kroz žamor negdje je odjeknuo i pravi grad. Ono pozitivno iščekivanje i val oduševljenja koji je nastao kada su na video zidu krenule slike Dubrovnika mislim da će svima ostati u lijepom sjećanju. Nakon blagoslova ostali smo još malo pjevati, slikati se i veseliti, te smo svi zajedno obasjani svjetlom krenuli prema autobusu. Po dolasku u autobus, uslijedio je daljnji dogovor s našim domaćinima iz Župe sv. Josipa, Šišljavić, gdje smo bili smješteni. U autobusu smo saznali kako je Šišljavić smješten u blizini Karlovca, te kako je to posljednja župa koja pripada sisačkoj biskupiji. Također, dogovorili smo se tko će kod kojih domaćina biti smješten. Mi smo bili smješteni u mjestu Koritinja, to je malo mjesto sa svega tridesetak kuća, ali svaka kuća je bila spremna primiti mladež. Po dolasku u Koritinju domaćini su nas dočekali ispred njihovog društvenog doma. Obitelji kod kojih smo bili primljeni nisu nam otvorile samo vrata svoga doma, već i vrata svoga srca. Njihov uložen trud da nam pruže dom i okrjepu te svaka lijepa riječ kojom su nas dočekali ostat će urezani duboko u našim srcima. S pjesmom na putu Drugoga dana misa je započela u 11 sati u crkvi sv. Josipa u Šišljaviću. Osim nas, na misi su još sudjelovali mladi framaši iz Splita, te zajednica mladih iz Okučana. Svetu misu predvodio je franjevac, a pjesmom nas je animirao udruženi zbor svih mladih koji su sa sobom uzeli instrumente. Nakon mise imali smo zajednički ručak i druženje u njihovom društvenom domu. Po odlasku nabacili smo nekolicinu zajedničkih fotografija. Smjestivši se u autobus, cijelim putem pratila nas je kiša, a mi smo pjevali. Ako izuzmemo ‘’U svjetlosti hodimo’’ još je jedna pjesma obilježila naš put. Ja sam si dala malo pjesničke slobode pa sam promijenila tekst, ali sjetite se samo naše melodije: ‘’Ne dam da te itko uze, Isuse. Preuzeo si naše grijehe na se sve. Danima ja gledam tvoje milosrđe. Da ne skrenem sa tvog puta, molim te...’’ Iako malo umorni, radosni i ispunjeni vraćali smo se svojim kućama. I za kraj, dodajem. Koliko nas je točno sudjelovalo na ovom susretu to samo Bog zna, neki kažu trideset i pet tisuća, neki manje, ja mislim da točan broj nije ni bitan. Bitno je da je hrvatska katolička mladež ponovno svjedočila zajedništvo u Kristu. Važno je koliko smo mi sa sobom ponijeli svjetlosti, koliko ćemo na našem životnom putu tim svjetlom novih svjetla zapaliti, koliko ćemo tim svjetlom zračiti, jer ‘’Na tom putu Bog nam snagu daje, otvara nam staze za nove korake’’. Možda će se ovom susretu tražiti mane, možda će se negdje pisati i njegove loše strane, ja znam da ga svrstavam u svoja sjećanja, pod naslov ‘’pamtim samo sretne dane’’. I da, umalo sam zaboravila, vidimo se na susretu hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. godine. Nikolina Smiljanić, Jelenje SUSRET MLADIH Zajednica mladih iz Selca N Hrabro krenimo a put prema Sisku krenuli smo iz Rijeke u ranim jutarnjim satima. Očekivanja su bila velika. Zajednica se za susret pripremala već dulje vrijeme. Nošeni pjesmom, molitvom i vedrim raspoloženjem, na cilj smo stigli oko jedanaest sati. Moram naglasiti da je Sisak prekrasan grad, koji nas je dočekao raširenih ruku. Obitelji su nas nesebično ugostile. Još uvijek sam pod dojmom gostoprimstva, ljubaznosti, i nesebičnosti tih ljudi. Sam susret bio je radostan. Misnom slavlju prethodila je procesija kroz grad i popodne provedeno u ugodnom druženju i upoznavanju s braćom i sestrama u Kristu. Za svetu misu smo se pripremili kroz zajedničku molitvu i meditaciju koja je na mene ostavila duboki utisak. Riječi koje su parale tišinu, gađale su ravno u srca okupljenih. U tom raspoloženju nastavili smo slaviti Gospodina u sv. misi po završetku koje je objavljeno da će se slijedećiNacionalni susret HKM održati u Dubrovniku za dvije godine. Jedva čekamo!!! ući smo se vratili bogatiji novim poznanstvima, okrijepljeni Kristovom Riječju, ohrabreni za izazove koje svakodnevica stavlja pred nas. Dok ovo pišem, u uhu mi odzvanjaju riječi himne susreta: “ hrabro...krenimo.. u svijetlosti hodimo.. na tom putu Bog nam snagu daje, otvara nam staze za nove korake..” Ana Komadina, Selce K Osvrt na Susret hrvatske katoličke maldeži u Sisku Nastavljamo u svjetlosti hoditi Mladi nisu samo sudjelovanjem na Susretu hrvatske katoličke mladeži svjedočili svoju vjeru, već to nastavljaju i svojim djelima. nekoliko stotina mladih i svećenika predvođenih kardinalom Bozanićem. Brigu o kompleksnoj organizaciji vodilo je više od 1 500 volontera, a oko 5 000 obitelji diljem biskupije udomilo je mlade. Slijedeći dan bio je organiziran po župama u sve 63 župe biskupije. Svi ti ljudi dali svoj doprinos ovom događaju i svojim trudom i odricanjem doprinijeli svijetlosti koja je toga dana iz Sisačke biskupije poslala poruku o svjetlu koje se nalazi u našim mladima koji odvažno i hrabro svjedoče svoju vjeru. Bilo je doista impozantno gledati rijeke mladih raspjevanih ljudi koji noseći križ idu na susret sa svojim Gospodinom. Kao što se svijeća troši i nestaje kada gori, ali jedino tako može drugima pružati svijetlo, tako su domaćini, organizatori, volonteri, biskupi i mladi svojim angažmanom i svjedočanstvom pokazali da je naša mladež puno bolja nego što se u medijima prikazuje, te da u njima leži veliko bogatstvo i potencijal za izgradnju bolje budućnosti utemeljene na Kristovu svijetlu. Ako to nije svijetlo koje rasvjetljuje ove tamne situacije u društvenoekonomskoj situaciji, ne znam što jest. Nastavljamo u svjetlosti hoditi l Mladi nisu samo sudjelovanjem na Susretu hrvatske katoličke mladeži svjedočili svoju vjeru, već to nastavljaju i svojim djelima. Još u vrijeme povratka za Rijeku rodila se ideja za temeljitom duhovnom obnovom koja je i realizirana. Vjeroučenici su sudjelovali u projektima, uključili se u volontiranje, te prikupljali hranu za siromašne. I sve to u nepunih mjesec dana. Iznimno sam ponosna na mlade i sretna što imam priliku raditi s njima i svakodnevno „puniti baterije“ njihovim smijehom, jednostavnošću i razigranošću, a ipak jasnom povezanošću s Gospodinom. Nadam se da će to zapaljeno svijetlo nastaviti još dugo gorjeti i rasvjetljavati put njihovim vršnjacima. A ja sam naučila najvažniju lekciju: svijetlu Kristove ljubavi ništa nije nemoguće! Nastavljamo hrabro u svjetlosti hoditi! Maja Šimičić, vjeroučiteljica 11 Broj 5/452 2012. P reko 30 000 mladih ih Hrvatske, Bosne i Hercegovine te brojnih hrvatskih katoličkih misija diljem svijeta došlo je u ovu novoosnovanu biskupiju, u Sisak, pokazati da katolička vjera u našoj Domovini svijetli jakim svijetlom mladenačkog entuzijazma, odvažnosti, upornosti i ideala. Među njima je bila i skupina koju sam pripremala i vodila. Prisustvovala sam većini nacionalnih susreta katoličke mladeži, a sa svakim novim moje oduševljenje i ponos na mlade raste. Geslo „U svjetlosti hodimo“ pomoglo mi je ne samo da vidim svjetlo na kraju tunela, već i u sebi i oko sebe. Moj je pogled puno vedriji, a slike imaju puno više boja. Svoje osobno iskustvo pokušat ću dočarati upravo kroz motiv svijetla. Važno je upaliti svijetlo l Kada su započele intenzivnije pripreme za Sisak pomislila sam da me čeka puno posla, truda, priprema i ulaganja u nešto što mladi neće znati prepoznati i uzvratiti jačanjem u vjeri. Na moje iznenađenje, nisu se previše bunili oko prisustvovanja tjednim katehezama koje su trajale nekoliko mjeseci. Kada je na prvoj katehezi svatko od nas upalio malu lučicu ispod koje je stavio jednu vrijednost u kojoj će rasti do kraja priprema, nisam ni slutila koliko ćemo uistinu naučiti o toj vrijednosti. Svakim tjednom iskustva su pokazivala da naša svjetla koja smo zapalili poprimaju sve veći intenzitet i sve dublje shvaćanje. Put napravljen od malih svijeća koje nas vode velikom svijetlu nije ostao samo na simbolici. Tražiti pravo svjetlo koje rasvjetljuje, a ne zasljepljuje l Prije polaska bila sam poprilično napeta. Brinula sam se o organizaciji, adresama, brojevima telefona, obavijestima, znamenitostima, prebrojavanju članova skupine... Cijelo sam vrijeme očekivala nešto što bi me malo smirilo i razveselilo. Čekala sam. Sve do središnjeg euharistijskog slavlja kada su me dotakle riječi propovjedi koje je izrekao predsjednik Odbora HBK-a za mlade pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski. Naglasio je da svijetla svijeta stvaraju paradoks zabljesnuvši nas tako da zapravo ne možemo vidjeti. Usporedio je privlačnosti ovoga svijeta sa svjetlima automobila koje nam ide u susret u mraku, nakon kojega neko vrijeme ne možemo ništa vidjeti. Istaknuo je kako nam istinsko svijetlo može dati samo Krist: „Krist ide pred tobom i osvjetljava tvoj cilj, tvoj pravac. On je pokraj tebe, osvjetljava životnu stazu kojom kročiš. On je iza tebe, rasvjetljuje mrak ljudske duše da vidiš sebe u sjeni svojih promašaja“, kazao je naglasivši da Krist svojim riječima i svojom osobom osvjetljava odgovor na temeljno pitanje o smislu života. Svjetlo možeš dati drugima samo ako sam goriš i nestaješ l S raznih strana mladi su se u rijekama slijevali do katedrale Uzvišenja Svetog Križa, odakle u kilometarskoj procesiji noseći križ krenuli prema crkvi sv. Kvirina, gdje je u predprogramu i misnom slavlju sudjelovalo IZ POVIJESNE RIZNICE Župa sv. Petra apostola Bakarac Bakarac pročelje crkve Nikola Matasić bio je imenovan prvim upraviteljem župe sv. Petra apostola u Bakarcu nakon što je ondje 1925. godine bila utemeljena župa Piše: Goran Moravček S 12 Broj 5/452 2012. tara hreljinska gospoštija prostirala se od Bakarca na zapadu do Drivenika na istoku. Bakaračka luka je u XVII. stoljeću bila gospodarsko središte Hreljina. Tim su područjem upravljali Frankapani, a potom Zrinski, koji su u Kraljevici i Bakarcu trgovali solju, drvom, vinom, žitom i željezom. Nakon sloma Urote frankopansko-zrinske zaplijenjena su dobra Zrinskih i u Bakarcu te je 23. lipnja 1670. zabilježeno kako je konfiscirano više od 200 vesala i mnogo građevinskog drva, 130 vagana žita, isto toliko vagana prosa i 7.500 vagana soli. Tada je zabilježeno postojanje kapele sv. Petra. Gradačka dvorska komora, koja je preuzela zaplijenjena imanja Zrinskih i Frankopana, dala je 1689. godine konfiscirana dobra u Bakarcu i Kraljevici u zakup grofu Mihajlu Androki iz Rijeke, koji se ondje bavio trgovinom soli. Kapela sv. Petra u Bakarcu spominje se u Hreljinskom urbaru iz 1700. godine. Bakarac, glavni oltar crkve Kapelanije u Bakarcu, Dolu i Kraljevici Bakarac, Turinovo selo, Mali Dol, Križišće i Veli Dol bila su najveća naselja Dolskog teritorija, koji su se 1790. godine osamostalli od hreljinske župe kao kapelanije u Bakarcu i Dolu te u Kraljevici. Župa u Dolu osnovana je 1807. godine, a novoj župnoj zajednici, koja je imala sjedište u crkvi sv. Trojice u Malom Dolu, podignutoj veoma davno uz staru cestu, koja je postojala još u rimsko doba i vijugala preko Križišća sve do Senja i dalje, pridružen je Bakarac u kojem su 1829. godine bile 33 kuće sa 163 žitelja. Prema shematizmu senjsko-modruške ili krbavske biskupije 1873. godine Bakarac je imao 210 stanovnika. Izgradnjom novih prometnica, Karoline od Rijeke i Bakra do Karlovca (1732), kao i one koja je 1746. izvedena od Novog do bakarskog i riječkog područja kroz Vinodol te potom i Lujzijane (1809) te ceste od Kraljevice preko Crikvenice vodila do Novog (1810), stari putovi su bili manje korišteni pa i onaj antički koji je od Bakarca preko Dola išao do Senja. Crkva sv. Trojice i župni stan u Malome Dolu našli su se na osami i daleko od svojih vjernika te je tadašnji župnik Konrad Modrčin napustio 15. svibnja 1898. trošni stan kod Sv. Trojice i zauvijek preselio u Križišće. Župa u Dolu, ustanovljena 1807, prestala je postojati 1904. godine, nakon čega je sjedište župe preneseno u Križišće, gdje je Konrad Modrčin počeo graditi novu župnu crkvu, koja je početkom XX. stoljeća kada nije bilo suvremenih prijevoznih sredstava bila za žitelje Bakarca (pre)daleko. Stoga je 1906. godine u Bakarcu izgrađena nova crkva sv. Petra, a preustrojem župe Dol-Križišće bakaračko područje je 1907. godine pridruženo Kraljevici pod upravom kapelana Nikole Matasića. Dekretom biskupa Josipa Marušića u svibnju 1923. mjesta Bakarac s Turinovim selom postaju samostalna kepelanija odcjepivši se od župe Kraljevica. Nikola Matasić bio je imenovan prvim upraviteljem župe sv. Petra apostola u Bakarcu nakon što je ondje 1925. godine bila utemeljena župa. Nikola Matasić rođen je u ličkome mjestu Sincu 4. prosinca 1887. godine. Za svećenika je zaređen 26. srpnja 1910. Bio je kapelan u Brodu na Kupi (imenovan 26. srpnja 1910) i u Senju (imenovan 19. PRIRODA OKO NAS Zaštita našeg „modrog zlata“ Posvećujući ovaj prilog zaštiti voda, prvenstveno mislimo na pitku vodu, koja, po ustaljenoj definiciji, predstavlja vodu koja se upotrebljava za piće i u proizvodnji namirnica bez ikakve kemijske prerade ili dezinfekcije kolovoza 1910), a 3. listopada 1911. imenovan je kancelarom i protokolistom biskupske kancelarije. Župu u Stajnici preuzima 4. prosinca 1915. godine. Kapelanom samostalne kapelanije u Bakarcu imenovan je 1. prosinca 1923., a 24. ožujka 1927. postao je bakaračkim plovanom. Župom u Bakarcu upravljao je do smrti. Umro je od tuberkuloze 24. ožujka 1931. godine. Župna crkva sv. Petra apostola Crkva je postojala 1525. godine kada joj Vjenceslav Spina, Rječanin, daruje dvije kapele, sv. Roka i sv. Sebastijana. Povjesničar Matija Mažić, međutim, spominje predaju prema kojoj je bakaračku crkvu dao sagraditi Petar Zrinski te je ona stoga i posvećena sv. Petru apostolu. Oltar u staroj kapeli posvetio je 31. listopada 1752. senjski i modruški biskup Juraj Vuk Čolić, a prema natpisu na kamenoj ploči, postavljenoj u svetištu crkve na strani Evanđelja, biskup Ivan Krstitelj Ježić je 21. rujna 1799. čitao svetu misu u prisutnosti bakaračkog dužnosnika Josipa Akačića. Tada je crkva bila nadograđena i blagoslovljena. Nova crkva (12 x 7 metara, visoka 7,5 metara) sagrađena je 1906. i ta je godina upisana na ulazu. U crkvi su tri drvena oltara. Glavni žrtvenik u neogotičkom stilu serijske je izrade i nabavljen je vjerojatno u nekoj o tirolskih radionica, pobočni oltari su podignuti u čast sv. Obitelji na strani Evanđelja i sv. Terezije od Maloga Isusa na strani episole. Crkvu je dao temeljito urediti župnik Mate Polić nakon što je nevrijeme početkom ožujka 1929. u Bakarcu nanijelo velike štete. Orkanska bura znatno je oštetila i crkvu sv. Petra te je privremeno služba Božja bila u staroj dolskoj crkvi Presvetog Trojstva. Obnovljena crkva sv. Petra u Bakarcu blagoslovljena je nakon temeljite obnove 1. svibnja 1935. Slike na oltarima sv. Obitelji i sv. Nikole naslikao je 1939. godine vlč. Adam Muchtin, trsatski i vežički župnik, graditelj crkve sv. Terezije od malog Djeteta Isusa na Donjoj Vežici u Rijeci. Župna crkva obnavljana je u više navrata i u novije doba. Oltar prema puku postavljen je 1971. godine. Na bakaračkom groblju sahranjen je domaći župnik Petar Turina, rođen je 27. srpnja 1883. u Turinovu selu. Studirao je u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 14. srpnja 1907. Bio je kapelan u Otočcu, Senju i kod sestara benediktinki u Rijeci (1910-1915), a potom je 1915. imenovan administratorom u Grobniku te riječkim i sušačkim vjeroučiteljem. Službuje u Ledenicama (1920.) i Zagonu (1921.), a od 1921. do 1925. je kateheta u Crikvenici. Vjeroučiteljem na sušačkim školama od 1925. do 1933. kada preuzima upravu nad crkvom sv. Križa. Prisjednik je Duhovnog stola (1934.) te duhovnik Sušačke bolnice od 9. travnja 1942. Nakon Drugoga svjetskog rata obnaša dužnost vjeroučitelje u Crikvenici (1945.) i duhovnika bolnice u Kraljevici (1946.). Začasnim kanonikom Stolnog kaptola modruškog imenovan je 22. srpnja 1955. Preminuo je u Bakarcu 5. studenoga 1966. godine. Piše: Alojzije Frković P itka se voda dobiva iz podzemne, izvorske i/ ili površinske vode. Podzemne vode, kako im i samo ime kazuje, smještene su u nepropusnim podzemnim vodonosnim područjima. Pritječu iz površinskih voda, otapanjem snijega ili nastaju procesom kondenzacije. Za Ako je suditi po prilogu „Glasa koncila“ posverazliku od podzemnih voda ćenom vodi, a naslovljenom „Hrvatska – zemlja površinske vode čine rijeke, snova“, onda je stanje voda u nas izvrsno. Tako jezera, lokve. Rijeke se u prema podacima UNESKO-a Hrvatska je na Hrvatskoj nalaze u području ljestvici bogatstva dostupnih vodnih izvora na crnomorskog i jadranskog 5. mjestu u Europi i na 42. mjestu u svijetu. slijeva, a čine ga sve naše rijeke, od najduže Save, Drave, Une, Korane, Cetine… do manjih ali čišćih rijeka poput Gacke, Mirne, Raše, Dragonje pa sve do naše Rječine. Važećim Zakonom o vodama područje na kojem se crpi voda za piće, bio to izvor, rijeka ili umjetna akumulacija, mora biti zaštićeno od onečišćenja i od drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost voda za piće. Kako Hrvatska stoji s pitkom vodom? Ako je suditi po prilogu „Glasa koncila“ posvećenom vodi, a naslovljenom „Hrvatska – zemlja snova“, onda je stanje voda u nas izvrsno. Tako prema podacima UNESKO-a Hrvatska je na ljestvici bogatstva dostupnih vodnih izvora na 5. mjestu u Europi i na 42. mjestu u svijetu. Nisu daleko od istine ni podaci da je Lijepa Naša po obnovljivim zalihama pitke vode treća na starom kontinentu i među 30 zemalja svijeta. Njezino je glavno bogatstvo površinska voda, koja se nalazi u 20 rijeka i 26 prirodnih i umjetnih jezera. ovodom Svjetskog dana suzbijanja nestašice voda i šuma, 7. lipnja, valja pogledati i drugu stranu medalje: stanje kvalitete voda u Hrvatskoj. Ovisno o stupnju razvijenosti područja i strukturi industrije, stanje kvalitete vode u nas je vrlo različito. Uzmimo za primjer vodno područje naše najdulje rijeke Save, koja od izvora u Sloveniji do utoka u Dunav kod Beograda, ima duljinu od 562 km. Sava dospijeva u našu zemlju već dobrano zagađena industrijskim ispustima još u Sloveniji (sjetimo se otpadnih voda Ljubljane, tvornice celuloze u Krškom, nuklearke), da bi se prelaskom granice u njeno korito slijevale otpadne vode naše metropole, a podno Siska neobrađene otpadne vode tamošnje industrije, da spomenem samo njene najveće zagađivače. Prema Ekološkom leksikonu, Sava na ulazu u Hrvatsku već se ubraja u III/IV. stupanj (ne)čistoće, što će reći da se njene vode u prirodnom stanju mogu koristiti samo u poljoprivredi i industriji koja ne treba čistu vodu. Za razliku od Save istarski vodotoci, poput Dragonje, Mirne, Raše i dalje imaju čistu vodu I. i II. stupnja. Učinimo napore da u povodu dana „suzbijanja nestašice vode“ prekinemo s našim neodgovornim i nemarnim odnosom prema vodama, našem „modrom zlatu“. Jedna kineska poslovica na tu temu glasi: Dok piješ vodu, misli na izvor! P 13 Broj 5/452 2012. Mali Dol crkva sv. Trojstva Deseta obljetnica Ureda za obitelj Stručna i trajna podrška obiteljima Za razliku od većine civilnih programa koji se bave rehabilitacijom i posredništvom pri narušenim obiteljskim odnosima, programi Ureda uglavnom su usmjereni na prevenciju kriznih situacija i poboljšanju obiteljskog života. U red za obitelj Riječke nadbiskupije 14. svibnja započeo je proslavu desete obljetnice djelovanja. Najsvečanije je bilo u katedrali sv. Vida na misi koju je predvodio nadbiskup Ivan Devčić, a sudjelovali su brojni korisnici programa koje Ured nudi obiteljima. Ministrica Opačić čestitajući jubilej djelatnicima Ureda za obitelj odala im je i priznanje za dosadašnji rad, prisjetivši se da je prije nekoliko godina sudjelovala u jednom od programa. „Obitelj je danas pritisnuta Suradnja svih institucija Dan kasnije, 15. svibnja pozdravljajući okupljene na okruglom stolu u Nadbiskupskom domu nadbiskup Devčić pozvao je sve sudionike da zajedno djeluju pomažući obiteljima. „Znamo koliko je obiteljima danas teško i zato im treba pomoći. Obitelj je jezgra društva, a ako je jezgra zdrava i obitelj sretna i društvo će biti zdravo i sretno“ Na okruglom stolu povodom Međunarodnog dana obitelji sudjelovala je i potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel te predstavnici Županije, Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima. „Isus je došao na spasenje svih ljudi, zato i Crkva mora biti otvorena svima. Tim putem evanđelja idu i programi koje provodi Ured za obitelj, koji su otvoreni svima koji žele poboljšati kvalitetu obiteljskog života. Pri tome nastojimo surađivati sa svim državnim i civilnim institucijama. Isti su ljudi koji nas povezuju, a mi smo ovdje radi njih. Vjerujem da samo zajedničkim silama možemo ići dalje i izgrađivati bolju budućnost“, istaknuo je nadbiskup Devčić. Na okruglom stolu povodom Međunarodnog dana obitelji sudjelovala je i potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel te predstavnici Županije, Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima. brojnim problemima, ekonomske i psihičke prirode te razvodima. Činjenica je da kad obitelj ne funkcionira tada nastaje i veliki problem za društvo“, rekla je ministrica te objasnila kako Vlada unatoč rezanju proračuna, neće smanjiti financijsku potporu obiteljima, dječji doplatak i porodiljne naknade. Najavila je preuređenje sustava socijalne skrbi te nove zakonske mjere o dadiljama i izmjenu Obiteljskog zakona koja će se u najvećem dijelu ticati rastavljenih brakova. Gradonačelnik Obersnel i pročelnica gradskog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Ankica Perhat potvrdili su važnost obitelji za dobrobit društva te iznijeli programe kojima Grad Rijeka pomaže oko 10 000 obitelji. Na okruglom stolu sudjelovala je i viša savjetnica za socijalnu skrb PGŽ Iva Josipović te dr. Tanja Frančišković i dr. Gordana Buljan Flander koje su istaknule potrebu uvođenja programa medijacije kod parova koji se rastaju, prvenstveno misleći na dobrobit djece, te o psihičkim problemima uzrokovanim rastavom ili PTSP-em. Predstojnik nadbiskupijskog Ureda za obitelj Ivan Nikolić istaknuo je kako su, za razliku od većine civilnih programa koji se bave rehabilitacijom i posredništvom pri narušenim obiteljskim odnosima, programi Ureda uglavnom usmjereni na prevenciju kriznih situacija i poboljšanju obiteljskog života. Uvod u okrugli stol dao je bivši predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz Rolf Sauer koji je predstavio modele djelovanja u Austriji te govorio o potrebama i načinima stručne pomoći obiteljima u suvremenom društvu i suradnji crkvenih i civilnih institucija. Svečani ton proslavi 10. obljetnice Ureda za obitelj dao je i Nadbiskupijski zbor pod ravnanjem mo. Giovannia Geracia. 14 Broj 5/452 2012. Proslava u katedrali „Ova je obljetnica Ureda za obitelj prilika za zahvaljivanje Bogu na darovima koje nam daje. A među najvećim darovima su upravo obitelj, ljubav, rađanje novog života i zajedništvo. U današnje vrijeme individualizma mi kršćani smo još više pozvani živjeti i svjedočiti obiteljsko zajedništvo i tako biti znak vjere u društvu i vremenu“, rekao je nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi zahvalivši djelatnicima Ureda na onome što čine pomažući obiteljima da žive i njeguju bračno zajedništvo. Nakon mise u glazbenom programu nastupili su Marija Husar, Marijana i Vlaho Prohaska te Zvona s Viškova. Proslava je 14. svibnja započela susretom sa svećenicima u Nadbiskupskom domu, koji je otvoren podsjećanjem na djelatnosti Ureda za obitelj, čije programe godišnje koristi oko 2000 ljudi. Pored predstojnika Ivana Nikolića, u Uredu rade dvije stručne osobe, Vedrana Blašković i Željka Frković, a još ih dvadesetak honorarno sudjeluje u raznim projektima. Temelj djelovanja su tečajevi pripreme za brak mladih bračnih parova koji se u Riječkoj nadbiskupiji provode već tridesetak godina. No to je samo početak suradnje mladog para s Uredom i programima koje nudi. Ta se suradnja nastavlja ostalim djelatnostima Ureda koje obuhvaćaju savjetovalište za brak i obitelj, praćenje mladih bračnih parova, obiteljske škole, roditeljske škole, duhovne obnove te razne radionice koje nude pomoć za ostvarenje sretnijeg obiteljskog ozračja. „Na taj način Ured nudi stručnu i trajnu podršku obiteljima u svim razdobljima bračnog života“, istaknule su djelatnice predstavljajući dosadašnje aktivnosti Ureda. Poseban gost susreta sa svećenicima bio je Rolf Sauer, dugogodišnji predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz, koji je sudjelovao i u počecima stvaranja riječkog Ureda za obitelj. Svećenicima je prenio iskustva i primjere obiteljskog pastorala u Austriji. Ured u Linzu zapošljava 5 stručnih suradnika, 6 tajnica te duhovnike. „U našem Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovališta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima godišnje obavimo otprilike 20 000 savjetovanja. Koriste se prostori župa, dekanata ili drugih vjerskih zajednica i to omogućuje stručan rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školovani“, rekao je Sauer istaknuvši važnost stručnog usavršavanja djelatnika i suradnju crkvenih struktura te Crkve i društvenih institucija. Na okruglom stolu govorilo se o nužnoj suradnji župnika s Uredom za obitelj, a kratka izlaganja o pastoralu obitelji iznijeli su dr. o. Marijan Jurčevič, dr. Veronika Reljac i župnik Sanjin Francetić. Istaknuli su kako se uz brojne i dobro prihvaćene programe Ureda još više pažnje treba posvetiti pastoralu obitelj u župama. Najvljena Godina vjere u cijeloj Katoličkoj crkvi osvjetljava i krajnji cilj tog pastorala: pomoći roditeljima da vjeru prenesu djeci. Danijel Delonga Roditeljska škola Kako pomoći hiperaktivnom djetetu Nije svako živo dijete ujedno i hiperaktivno dijete, što se danas često koristi u govoru Hiperaktivnost djeteta biološki je uvjetovan poremećaj, izvan voljne kontrole djeteta i nije znak da je djete zločesto niti je pokazatelj lošeg roditeljskog odgoja. „H iperaktivnost djeteta - što roditelj može učiniti?“ bila je tema 8. roditeljske škole Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije, održane od petka, 11. do nedjelje, 13. svibnja u hotelu Omorika u Crikvenici. Tridesetak obitelji s djecom dva je dana sudjelovalo na edukativnom seminaru na kojem su obradili temu koja se često susreće u odgoju. Psihologinja Lahorka Jurčić, pedagoginja Jasminka Pribanić i defektologinja Zorica Janković održale su predavanja, a nakon svakog predavanja roditelji su sudjelovali u radionicama u kojima se uči na primjerima iz prakse. Poremećaj pomanjakanja pažnje i hiperaktivnosti, ADHD, u posljednje je vrijeme sve češća dijagnoza kod djece, no ne može se za svako živahno dijete reći da ima ADHD. „Na roditeljima je velika uloga, sliku koju će dijete o sebi dobivati u svojoj obitelji u značajno mjeri će utjecati na funkcioniranje u široj okolini“, rekla je defektologinja Janković. Roditelje je potaknula da moraju biti dosljedni i pozitivni, moraju znati potaknuti dijete da govori što radi i što želi učiniti kako bi potaknuli njegov unutarnji govor, a to će djetetu dati jasne smjernice kako se nositi s poteškoćama poremećaja. Istaknula je i vjersku dimenziju roditeljstva koja uvijek može pomoći u odgoju. Ono što nikako ne bi smjeli zaboraviti, a to je da nisu sami u odgoju, pa i kad nailaze na nerazumijevanje okoline. „Roditelji koji su sakramentom vjenčanja u Katoličkoj crkvi dobili milost, znaju da je s njima Bog. U braku su roditelji pozvani graditi na čvrstom temelju“, zaključila je Janković. asminka Pribanić objasnila je da je hiperaktivnost djeteta biološki uvjetovan poremećaj, izvan voljne kontrole djeteta i nije znak da je djete zločesto niti je pokazatelj lošeg roditeljskog odgoja. Zbog svog nemira, problema s pažnjom i naglih reakcija hiperaktivna djeca mogu otežano uspostavljati kvalitetne odnose s vršnjacima i odraslima, kao i otežano se snalaziti u situacijama u kojima se očekuje pridržavanje pravilima kao što su vrtić ili škola. Okolina ih često ne shvaća i ne prepoznaje njihove posebnosti. „Preporuka roditeljima s djetetom koji boluje od ADHD-a je da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje na način da objasne djetetu ponašanje koje očekuju od njega, što jasnije i konkretnije. Pri tome trebaju imati realna očekivanja. Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca.“ Istaknula je kako je važno stvoriti rutinu, svakog dana pokušati slijediti isti ili barem sličan raspored dnevnih obaveza i rutina, od jutarnjeg ustajanja do večernjeg odlaska na počinak. „Budući da hiperaktivna djeca sumnjaju u vlastite sposobnosti važno je razvijati samopoštovanje djeteta, uočiti talente i kreativnost, prepoznati prednosti i snage svog djeteta. Pri tom je potrebno podsjetiti se da samo zadovoljan roditelj može adekvatno odgajati svoje dijete zato ne treba zaboraviti skrbiti se za sebe i voditi računa i o svojim potrebama i uživati sa svojim djetetom u svim lijepim stvarima koje donosi život.“ sihologinja Lahorka Jurčić u uvodnom je predavanju podsjetila da su djeca sa specifičnim ponašanjima bila poznata i ranije te odbacila mit da je ADHD bolest modernog doba. S druge strane, nije svako živo dijete ujedno i hiperaktivno dijete, što se danas često koristi u govoru. Kratkotrajna i lako otklonjiva pažnja te velika potreba malog djeteta za kretanjem i motoričkom aktivnošću karakteristike su dječje dobi. „S obzirom da ne postoji jedinstveni test koji bi dokazao ovaj poremećaj, postoji mnogo kontroverzi oko dijagnoze ADHD-a. Danas prevladava mišljenje da su ove poteškoće nasljedne tj. da se radi o kompleksnom genetskom poremećaju.“ Naglasila je da je takvoj djeci, kao i njihovim obiteljima potreban složen i stručan sistem podrške, savjetovanja i terapije, te edukacija javnosti, odgojitelja i nastavnika, kao i promjene u odgojno-obrazovnom sustavu. D. D. J P Psihologinja Lahorka Jurčić, pedagoginja Jasminka Pribanić i defektologinja Zorica Janković održale su predavanja, a nakon svakog predavanja roditelji su sudjelovali u radionicama u kojima se uči na primjerima iz prakse. Poremećaj pomanjakanja pažnje i hiperaktivnosti, ADHD, u posljednje je vrijeme sve češća dijagnoza kod djece, no ne može se za svako živahno dijete reći da ima ADHD. 15 Broj 5/452 2012. Programi preventivnog djelovanja MEDICINSKI KUTAK Klimatsko liječenje na moru Priredio: dr. Ivan Host Za povoljeno djelovanje klime određenog područja na neke bolesti zna se još od davnina. Prvo morsko klimatsko lječilište osnovano je u Engleskoj, a nedugo zatim i kod nas u Opatiji (1875.). 16 Broj 5/452 2012. K limatsko liječenje (klimatoterapija) predstavlja terapijsko korištenje čimbenika koji sudjeluju u stvaranju klime nekog područja. Za povoljeno djelovanje klime određenog područja na neke bolesti zna se još od davnina. O tome su već pisali i dvojica najpoznatijih antičkih liječnika - Hipokrat i Galen. Prvo morsko klimatsko lječilište osnovano je u Engleskoj, a nedugo zatim i kod nas u Opatiji (1875.). Klimatsko liječenje predstavlja pomoćnu metodu liječenja različitih bolesti, čiji se učinak temelji na dokazanom djelovanju određenih klimatskih uvjeta na regresiju simptoma određene bolesti. Klimu određenog područja čine fizikalni, kemijski i biološki faktori. Fizikalni faktori su npr. temperatura, sunčane zrake, vjetar i atmosferski tlak. Kemijski čimbenici su npr. vodena para i aromatske tvari. U biološke čimbenike ubrajamo i. o. mikroorganizme (bakterije, viruse i gljivice) i pelud biljaka. u organizmu – poboljšava se krvna slika, ubrzava metabolizam, smiruju se bolesti dišnog sustava i poboljšava se psihičko stanje. Terapijsku primjenu prirodnih fizikalnih i kemijskih čimbenika mora i primorja nazivamo talasoterapija. Učinci talasoterapije bili su poznati već u antičko doba. Terapijsko djelovanje talasoterapije možemo podijeliti na: termičkohigrički, aktinički i aerosolni kompleks. Termičko-higrički kompleks obuhvaća djelovanje temperature zraka, vlage u zraku i vjetra. Aktinički kompleks obuhvaća sunčevo zračenje (sunčano svjetlo, ultraljubičaste i infracrvene zrake). Djelovanje aktiničkog kompleksa uz obalu mora je dodatno pojačano refleksijom sunčevih zraka s površine mora. Aerosolni kompleks obuhvaća djelovanje eteričnih ulja bilja koja rastu u primorskom kraju (četinjače, ružmarin, lovor, lavanda, kadulja ….) i isparavanja natrijevog klorida (“morske soli”) i joda iz mora. Morska klima Sport uz more Klimatoterapija je osnova za zdravstveni turizam koji je najstariji specifični oblik turizma. U okviru klimatoterapije se stručno i kontrolirano koriste prirodni ljekoviti činitelji i postupci fizikalne terapije u cilju očuvanja i unapređenja zdravlja, te poboljšanja kvalitete života. Zdravstveni turizam koristi prirodne ljekovite činitelje zbog njihovog povoljnog djelovanja na očuvanje zdravlja i poboljšanje kvalitete života te prevencije, liječenja i oporavljajućeg djelovanja od različitih bolesti. S obzirom na konstantno opadajuću kvalitetu suvremenog života uzrokovanu stresom i zagađenjem, zdravstveni turizam poprima sve značajniju ulogu u revitalizaciji psiho-fizičkih sposobnosti čovjeka. U liječenju alergijskih bolesti dišnog sustava koriste se različite terapijske mjere, a u velikoj mjeri može pomoći i boravak na moru. Udisanjem aerosola specifičnih za područja uz more te zbog povoljne temperature i vlažnost zraka, brzine vjetra te toplinskog zračenja sunca ostvaruje se povoljni utjecaji na dišni sustav. Uz to boravak u području morske klime dovodi do brojnih drugih pozitivnih promjena More pomaže u savladavanju stresa. Što to još može imati tako opuštajući učinak kao sunce, lagani povjetarac i šum valova? Boravak uz more daje priliku da zaboravimo na svakodnevne probleme i u potpunosti se opustimo. To je idealno vrijeme za sportske aktivnosti. Sport i zdravlje su usko povezani. Zapravo, bez fizičke aktivnosti nema potpunog zdravlja. More i općenito element vode oduvijek su bili povezani sa kreativnošću i osjećajima. Boravak uz more može potaknuti naše emocije, intuiciju, maštu i kreativnost. Plava boja mora i gledanje u daljinu povoljno djeluju na naše oči. Ako puno vremena provodite za računalom, ljetovanje na moru će pomoći da ih odmorite. A ako nemožete otići na more trebate se što više baviti fizičkom aktivnošću - izađite iz kuće I vježbajte. Izbjegavajte stres i zaboravite na televiziju, mobitel, kompjuter. Uzmite dobru knjigu i opustite se. Priuštite si što više sna. Nabavite morsku sol i kod kuće radite kupke i inhalacije morskom soli. Dobrobiti mora - ljekovita morska sol 1. More sadrži sve mikroelemente važne za naš život - natrij, magnezij, kalciji, kalij, silicij, čak srebro i zlato. Morska voda prodire duboko u kožu i time omogućuje djelovanje ovih minerala i elemenata u tragovima. Morska sol ima svojstva antiseptika i antihistamina, zbog čega je blagotvorna kod alergijskih bolesti. Čisti morski zrak, zasićen negativnim ionima, olakšava disanje i povoljno djeluje na osobe sa bolestima dišnog sustava 2. Sunčeve zrake nas opskrbljuju vitaminom D, koji je potreban našem organizmu. Nedavna istraživanja potvrđuju da on igra i jednu od ključnih uloga u sprečavanju mnogih bolesti.Da bi se u organizmu stvorilo dovoljno vitamina D ne moramo se sunčati na najvećoj vrućini. Dovoljan je boravak na suncu dopodne ili u predvečerje. 3. Morska sol je neobično bogata različitim sastojcima. Među osamdesetak različitih minerala, elemenata u tragovima, karbonata i sulfata, prisutni su i kalcij, kalij, brom, natrij, mangan, magnezij, jod, željezo, fluor i silicijeva kiselina. Zbog svog bogatog sastava morska voda blagotvorno djeluje na kožu i pomaže kod brojnih kožnih tegoba. Zahvaljujući svome sastavu morska voda olakšava bol, smanjuje upale, opušta i potiče oslobađanje viška tekućine iz organizma. Zbog toga kupanje u moru donosi olakšanje osobama koje pate od reume, artritisa, bolova u leđima i mišićima. CRKVENA GLAZBA ORGULJAŠ Osim dobrog poznavanja liturgije, biti dobar orguljaš je prava umjetnost i zahtjeva mnoge glazbene vještine. O rguljaš mora voditi računa o dvije stvari: mora znati dobro svirati i pratiti pjesme, te znati odsvirati jednu predigru, međuigru i završetak te iste skladbe. Osim dobrog poznavanja liturgije, biti dobar orguljaš je prava umjetnost i zahtjeva mnoge glazbene vještine. Pratiti pjevanje je velika umjetnost, isto tako pratiti psalam nema isti karakter kao aleluja. Zato treba poznavati osnovna pravila harmonije i mijenjanje registara na orguljama. Ne prati se jednako zbor, narod ili solista. Orguljaš mora znati transponirati skladbe i prilagoditi ih visini kako bi cijeli puk pjevao. Pod imenom orguljaš prije svega moramo razumjeti taj termin, jer ako netko ima prilike posjetiti određene župe ili sudjeluje na seminarima za crkvene glazbenike, brzo će uvidjeti da je formacija orguljaša vrlo ra- Piše: Andrejka Srdoč zličita. Možemo naći diplomirane orguljaše ili orguljaše koji su završili Institut crkvene glazbe. Međutim takvi su u velikoj manjini. Najčešće možemo susresti osobe koji posjeduju određeno glazbeno znanje i talent pa takvi postanu svirači u svojim župama. Liturgijski orguljaš često puta niti ne poznaje glazbenu teoriju i svira samo po sluhu. Mnogi mladi su na taj način započeli svirati u crkvi, ali zahvaljujući različitim glazbenim tečajevima, malo pomalo su se usavršili. va svjedočanstva: „Iako sam učio klavir u glazbenoj školi, već sa 15 godina počeo sam svirati u jednoj župi i na taj način pomagao da pjevaju svi vjernici.“ (J. L.) „Orgulje sam počeo svirati sa 12 godina. Prijatelji su me pitali da im sviram na vjenčanju, znajući da učim svirati klavir. Oni su bili presretni, ali i ja. Na taj način odmah D sam postao orguljaš u svojoj župi. Tako sam prvi puta počeo pratiti pjesme, tražiti prave harmonije, improvizirati, jednom riječju počeo sam razvijati određene vještine koje treba imati jedan orguljaš.“ (O. L.) Dakle, priče i iskustva su vrlo različita, ali nešto što veže sve te osobe je istinska želja da se poboljša pjevanje na svetoj misi. To je vrlo pohvalno i vrijedno jer zahtjeva veliku žrtvu, no važno je da osobe imaju želju za trajnim usavršavanjem. Dvostruka je uloga orguljaša: 1. instrumentalno praćenje pjesme 2. uokviravanje iste u instrumentalne stavke predigre, međuigre i završetke Nastavak slijedi. RIJEČKI NADBSIKUPIJSKI ZBOR GOSTOVAO U ZAGREBU U glazbeni doživljaj i molitveni duh uvodile su nas i molitve Pape Ivana Pavla II i bl. kardinala Alojzija Stepinca koje je interpretila gđa. Gianna Graziani. Na kraju koncerta pozdrave i zahvale uputio je zboru i slušateljstvu p. Marijan Steiner DI, superior zajednice Družbe Isusove u Palmotićevoj. Završnom skladbom Cantate Domino, skladatelja V. Miserachsa Grau iz Rima zbor nas je poveo u nebeske visine anđeoskog pjeva. Tko želi može poslušati Nadbskupijski zbor na sliedećim stranicima interneta: http://youtu.be/ zHJx4-21Xu4 (Ave Maria, Giovanni Geraci). ČLANOVI RIJEČKOG NADBISKUPIJSKOG ZBORA: SOPRANI: Isabel Antony, Helena Blažić, Ariana Bossi, Marija Dukić, Vivien Galletta, Gianna Graziani, Marija Krizmanić, Branka Surina, Jelena Tomljanović, Tea Vignević. ALTI: Silvia Antony, Anita Cibić, Lucija Milardović, Silvija Segnan, Valentina Skender, Andrejka Srdoč, Marina Surina, Suzana Prokopović, Josipa Toljanić, Ana Marija Vujić. TENORI: Robert Car, Zlatko Crnković, Gordan Dukić, Claudio Graziani, Milivoj Guszak Skomeršić, Adalbert Lulić, Luka Šustić. BASI: Sani Francetić, Mauro Graziani, Ivica Jauk, Zlatan Kalajžić, Željko Matanović, Josip Mežnarić, Silvestar Mežnarić, Damijan Srdoč, Daniel Srdoč, Armando Zbašnik. DIRIGENT: mo. Giovanni Geraci UPISI U NADBISKUPIJSKU ŠKOLU ZA CRKVENU GLAZBU Od jeseni započinju novi upisi u Nadbiskupijsku školu za crkvenu glazbu. Pozivamo sve zainteresirane osobe, a pogotovo sve župnike koji nemaju svirača da pošalju na školovanje nadarene kandidate. Obrazac za upis možete dobiti u Nadbiskupiji ili u svojim župama, te ga dostaviti tajništvu škole do 8. listopada 2012. Za više informacija možete se obratiti na: Tajništvo Riječke nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu, ul. Ivana Pavla II., br. 1, 51000 Rijeka. Tel.: 051/581-242; Fax.: 051/561-223; Mob.: 091/9752909 E-mail: crkvena.glazba@ ri-nadbiskupija.hr Internetske stranice: www. ri-nadbiskupija.hr 17 Broj 5/452 2012. Prigodom proslave majčinog dana i mjeseca svibnja posvećenog Blaženoj Djevici Mariji, Riječki nadbiskupijski zbor u nedjelju 13. svibnja održao je marijanski koncert uz pjevanu svetu misu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu u Palmotićevoj ulici. Posebnost ovog koncerta bila je desetka krunice koja bila predstavljena u glazbenoj formi u kojoj se zajedno s vjernicima molilo i pjevalo molitve Zdravo Marije. Nadbiskupijski zbor izveo je kompozicije iz gregorijanskog korala i stare i nove polifonije pod ravnanjem mo. Giovannija Geracija, a orgulje je svirao prof. Mario Perestegi. U programu su izvedene skladbe koje obuhvaćaju gotove sve povijesne glazbene periode crkvene glazbe započevši od gregorijanskog korala, zatim renesansne glazbe, barokne, klasične sve do današnjih skladatelja. Na taj način moglo se uživati i produbiti ljepotu crkvene glazbe, koja je u svakom vremenu bila duboki izraz vjere i nadahnuća velikih europskih i domaćih skladatelja. Hrvatska crkvena glazba, a pogotovo razvoj njezine crkvene pučke popijevke nije zaostajao za europskim stilom i uvijek je bio u koraku s vremenom. Na koncertu zbor je izveo a cappella slijedeće skladbe: Ave Maria L. da Victorije (1548-1611), Ave maris stella G. P. da Palestrine (1521-1594), Ave maris stella pučka melodija, Ave Maria L. Perosija (1872-1956), zatim skladbe samog dirigenta i skladatelja Giovannija Geracija (1971): Anđeo Gospodnji, Stabat mater, Salve Mater i Ave Maria. Predivni zvuci orgulja maestra Perestegija uveli su slušatelje u misterij Otkupljenja s Bachovim koralom Nun komm, der Heiden Heiland, BWV 659 J. S. Bach (1685-1750), te nekoliko meditativnih skladbi na temu Bl. Dj. Marije od domaćeg skladatelja Anđelka Klobučara (1931): Arioso “O Aurora lucidissima”, Kanon “O Maria, mati Bosia”, te na kraju Preludij za orgulje Roberta Jonesa (1945). OBITELJSKI PREDAH DODIJAVANJA STAROG PROFESORA A ja, kad budem uzdignut sa zemlje... “Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.” (Iv 12,25) “Oče, proslavi ime svoje!” (Iv 20,28) Govor križa je drugačiji od naše logike, od naših planova. Križ govori logikom pšeničnog zrna koje mora umrijeti da bi dalo urod. Život se zadobiva - razdajući ga i gubeći. Tek tako život ima priliku za ishod u kojem je moguć obilan urod. Tako će i Isus privući svojim križem: “A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” (Iv 12,32). Pozvani smo na život s Isusom po istoj logici sebedarja. Sebičnošću nije moguće služiti životu. Dok smo puni sebičnog straha i zabrinutosti za sebe, nismo sposobni biti u službi ljubavi i života. Zatvoreni u svoje interese, brinemo se da ne izgubimo štogod od svoga novca, od svoga odmora, od svojih talenata, od svoga ništa... A oko Isusa ljudi su se tiskali jer je bio pun ljubavi. Ipak, najviše će privući k sebi onda kada više neće moći, prikovan za križ, učiniti ni jedan pomak. Nije li to poruka ohrabrenja za sve nas koji mislimo da nismo korisni? I u takvoj prikovanosti - moguće je ljubiti i služiti životu! Gospodine Isuse Kriste! Ti nas, prikovan na križu i uzdignut sa zemlje, tome nauči! Priredio: Dario Miletić Iz prošlosti Rijeke Guvernerova palača Samo ime kazuje da je građevina služila za guvernere, gradonačelnike, vojskovođe i druge vojne osobe. Doista je to krasna građevina sagrađena 1897. pod Mađarskom vlasti, jer Rijeka je pripadala Mađarskoj, a Trst Austriji. Projektant je bio budimpeštanski arhitekt Hauszmann. Rijeka je postajala velika luka s trgovačkom flotom i modernom velikom industrijom: tvornica papira, brodogradnja, apalt duhana, rižjera, tvornica sapuna… U Rijeci je postojalo tridesetak konzulata stranih država. Zgrada se nalazila u velikom parku, čak šumi, kraj zgrade nadvojvode Josipa, a sada je to Povijesni muzej Rijeke. Negda goli okoliš preobrazio se u veliki park s nekoliko zgrada za moćne državnike. Izgradnja je povukla i preuređenje cijelog okoliša i novih cesta. U tom razdoblju nastala je sadašnja Via Roma s prekrasnim kamenim zidovima. Unutrašnjost palače je raskošno uređena, naročito atrij koji je ogromna dvorana. Ta palača svjedoči o raznim događajima, promjenama vlasti, a danas je muzej. Mi stariji sjećamo se govorancije s balkona D’Anunzzia, Zanelle i ostalih političara ondašnjeg vremena. Maks Peč 18 Broj 5/452 2012. Laudatova slikovnica predstavljena u Rijeci Slikovnica „Mali Kristofor - brodić koji se bojao ploviti“ autora p. Antuna Volenika i ilustatora Svjetlana Junakovića predstavljena je u petak, 1. lipnja, u veseloj atmosferi vrtića „Mima“ u Rijeci koji vodi Družba sestara Presvetog Srca Isusova. Tom prilikom p. Volenik je istaknuo da je poruka slikovnice da se čovjek ne treba bojati dok je Bog uz njega. Naime, ideju za pisanje slikovnice p. Volenik dobio je kada je i sam osjetio strah prilikom polaganja ispita za voditelja brodice. Tako da je i sam iz prve ruke upoznao što je to osjetiti strah na moru poput malog brodića Kristofora. “Odrasli kao i djeca osjećaju strah ali uvijek se treba podsjetiti da je s nama Kapetan, odnosno Bog, i da strahu nema mjesta“, nadodao je. U ime domaćina, prisutne je pozdravila vrhovna poglavarica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova sestra Felicita Špehar koja je istaknula da je p. Antun Volenik u slikovnici prikazao kršćansku poruku ljubav prema malenima. Direktorica „Laudata“ Ksenija Abramović zahvalila se na dobrodošlici i organizatorici predstavljanja slikovnice sestri Mirjani Marti Nikolić. „Brodovi su zapravo najsigurniji u luci, ali nisu zato napravljeni. Oni postoje da bi plovili... A mali Kristofor se jako bojao olujnog mora. Kako je Kristofor ipak uspio, tko mu je pomogao, tko je bio njegov Kapetan i zašto ga više nije strah, doznajte u slikovnici“, poručila je Abramović. Na predstavljanju slikovnice, kratak igrokaz izveli su mladi glumci Petar Cvirn i Silvio Vovk koji su svojim scenskim nastupom djeci dočarali pustolovine malog brodića Kristofora i njegovog Kapetana. Izvor: Laudato DOGAĐANJA Nagrada Grada Rijeke za životno djelo fra Emanuelu Hošku Ove se godine iznimno nagrada za životno djelo djeluje dvojici istaknutih osoba jer će uz Hoška nagradu primiti i bivši rektor Sveučilišta u Rijeci akademik Daniel Rukavina. G rad Rijeka ove će godine na Svetog Vida dodijeliti nagradu za životno djelo franjevcu i crkvenom povjesničaru prof. dr. sc. Franji Emanuelu Hošku. U obrazloženju se navodi da mu se ona daje „za znanstveni rad, izniman doprinos promicanju trsatske sakralne baštine te osobno svjedočanstvo kulturi dijaloga“. Ove se godine iznimno nagrada za životno djelo djeluje dvojici istaknutih osoba jer će uz Hoška nagradu primiti i bivši rektor Sveučilišta u Rijeci Daniel Rukavina. Gradu Rijeci Hoška su kandidirali Teologija u Rijeci, riječki nadbiskup Ivan Devčić, akademik Petar Strčić i doc Budislav Vukas. Kandidaturu su poduprli velik broj osoba i institucija što svjedoči o tome da je Emanuel Hoško cijenjena osoba u crkvenim i društvenim krugovima Rijeke i Hrvatske. Među njima su Pjevački zbor Svetišta Majke Božje Trsatske, Franjevačka mladež Trsat, članovi kulturne tribine Trsatski razgovori, dekan i odsjeci za povijest, kroatistiku i povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, profesori s Pravnog fakulteta, grupa riječkih novinara, istaknuti intelektualci i znanstvenici. obrazloženju dalje stoji: Historiografski rad Emanuela Hoška vrlo je velik. U katalogu Nacionalne sveučilišne knjižnice navodi se čak 177 bibliografskih jedinica na ime Franje Emanuela Hoška. Ukoliko bismo željeli izdvojiti ključne riječi cjelokupnog njegova opusa, onda bi osim franjevašta, koje razumljivo čini primarni interes ovog redovnika, to bili pojmovi Trsat, školstvo, Slavonija. Emanuel Hoško izvrstan je poznavatelj umjetnosti, koja je uz teologiju i povijest crkve, njegova treća vokacija. Sustavno je poticao istraživanja, prednjačio u organizaciji znanstvenih skupova, okupljao interdisciplinarne timove znan- U stvenika u težnji za punom valorizacijom franjevačke umjetničke baštine na Trsatu i Trsatskom svetištu. Bez ikakve sumnje cjelokupni znanstveni opus Emanuela Hoška daje velik doprinos proučavanju Trsata i njegova Svetišta s franjevcima na čelu. Ali njegovo je životno djelo vrijedan doprinos historiografiji o različitim povijesnim temama kako u Rijeci tako i u zapadnoj Hrvatskoj. Njegovo djelovanje na Trsatu u propovijedanju, pastoralu i na drugi način, otkriva da Hoško voli naš grad i ne krije radost da ga je Božja Providnost ovdje dovela prije više desetljeća. Tijekom radnog vijeka Emanuel Hoško aktivno se i uspješno uključivao u šire djelovanje crkvene i društveno-akademske zajednice. manuel Hoško rođen je 1940. godine u Pakračkom Antunovcu. Prof. Hoško je franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Maturirao je 1958. godine na Franjevačkoj gimnaziji. Redoviti filozofsko-teološki studij zaključio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ondje je specijalizirao crkvenu povijest, magistrirao te 1968. godine i doktorirao. Na istom je Fakultetu habilitirao 1976. godine radom Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću. Pedagoški rad započeo je u Rijeci kao predavač opće i hrvatske crkvene povijesti na Filozofskom učilištu na Trsatu i Visokoj bogoslovnoj školi. Predavao je također u Zagrebu na Povijesnom institutu, Katehetskom institutu i na Teološkom institutu za laike. Postavši svećenikom, 1965. godine obavljao je pastoralne dužnosti srednjoškolskog i studentskog vjeroučitelja u Rijeci do 1977. godine, a potom kapelana i župnika Župe sv. Križa u Novom Zagrebu. Kao upravitelj svetišta Majke Božje na Trsatu predvodio je 1991. godine organizaciju i izvedbu proslave 700. godišnjice Trsatskog svetišta. Marko Medved E IZDANJA VERBUM David Isaacs, jedan od najistaknutijih stručnjaka na području odgoja i obrazovanja, ovom knjigom nudi nezaobilazno štivo za roditelje i učitelje o odgoju i cjelovitu razvoju djeteta. Temeljeći knjigu na uvidima razvojne psihologije i općeljudskim vrijednostima, autor pred čitatelja stavlja 24 ključne ljudske vrline čijim usvajanjem dijete sazrijeva i izgrađuje vlastitu osobnost. Odanost, velikodušnost, poslušnost, pravednost, odgovornost, jednostavnost, marljivost, iskrenost, odvažnost, optimističnost, domoljublje… samo su neke od široke lepeze vrlina za čije usvajanje i podučavanje profesor Isaacs daje naputke i tumačenje prožeto konkretnim životnim primjerima. Uzimajući u obzir fizički, emocionalni, duhovni i mentalni razvoj te dajući jasno i zanimljivo objašnjenje svake vrline pojedinačno, autor iz kompleksna procesa odgoja izdvaja pozitivne i ključne elemente za izgrađivanje karaktera, stavljajući pritom naglasak na moralne krjeposti. Dajući načelne smjernice na temelju konkretnih primjera, on istodobno ostavlja dovoljno slobode za donošenje i primjenu vlastitih individualnih kriterija u odgoju i podučavanju djece, s obzirom na konkretnu djetetovu osobnost i životnu situaciju svake pojedine obitelji. David Isaacs studirao je na Tonbridge School i Selweyn College na Cambridgeu. Doktorirao je na Navarskomu sveučilištu gdje dugi niz godina radi kao sveučilišni profesor odgojno-obrazovnih predmeta. Objavio je više knjiga te je djelovao kao savjetnik u školama u Italiji, Irskoj, Engleskoj i SAD-u. Oženjen je i ima šestero djece. Njegova knjiga “Izgrađivanje karaktera” postala je klasik na području odgoja i ključna referentna točka za mnoge pedagoge i roditelje. 19 Broj 5/452 2012. “Izgrađivanje karaktera” Davida Isaacsa GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Ogulin TONKA fest 2012. U Ogulinu je 13. svibnja održan šesti festival duhovne glazbe TONKA fest 2012. Riječ je o jedinom natjecateljskom i humanitarnom koncertu duhovne glazbe u Hrvatskoj kojeg organizira udruga Oda prijateljstvu iz Ogulina uz pokroviteljstvo Grada Ogulina i suorganizaciju Pučkog otvorenog učilišta Ogulin. U Školskoj sportskoj dvorani pred više stotina nazočnih nastupilo je 14 izvođača koji su se nadmetali za nagrade, publike i žirija. Tonkafest je inače jedini festival duhovne glazbe u Karlovačkoj županiji i Gospićko-senjskoj biskupiji, poznat po svom humanitarnom karakteru. Festival je otvorio izvršni ravnatelj festivala i predsjednik udruge Oda prijateljstvu Hrvoje Magdić koji je podsjetio na glavni motiv osnutka festivala, a to je sjećanje na prerano preminulu Antoniju Turković čiji stihovi se stalno oživotvoruju na festivalu. „Ako nam se jednom raziđu putovi, ako i osamljenost pokuca na tvoja vrata, u svom srcu ćeš naći stihove pune nade i slova“. Ove godine sav prihod od ulaznica kao i donacije od prodanih CD-ova nekih izvođača idu u korist Eugena i Marina, dvoje mladih Ogulinaca odnosno njihovih obitelji za potrebe njihova liječenja. Ovogodišnji festival po tradiciji je otvorila prošlogodišnja pobjednica Eleonora Dobrović iz Rovinjskog Sela. Na Tonkafest 2012 nastupilo je 14 izvođača, a po glasovima publike naslov pobjednika odnio je Matija Martinčević iz Varaždina za skladbu „Deset zapovijedi“, za koju je sam napisao tekst i glazbu, a aranžman Antonio Tkalec. Drugo mjesto osvojio je Antonio Tkalec, a treće ženski zbor Lavanda iz Novigrada. Nagradu mu je uručio gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić. Po mišljenju žirija (predsjednica Željka Martinović) pobjednica je mlada Veronika Jambrek iz Krapine sa skladbom „Zar ne vidiš“ autora teksta i glazbe Dragutina Krastovića i aranžmanom Davora Terzića. Drugo mjesto osvojio je Davor Terzić, a treće Antonio Tkalec. Nagradu je pobjednici uručio izvršni direktor Tonka festa Hrvoje Magdić. Na kraju festivala za vrijeme brojenja glasova kraći nastup imala je Željka Marinović. Zvonko Ranogajec Modruš 20 Broj 5/452 2012. Presveto trojstvo na Modrušu U nedjelju 3. lipnja svečano je na drevnom biskupijskom središtu Modrušu proslavljen blagdan nebeskog zaštitnika Presveto Trojstvo. Brojni župljani kao i hodočasnici u narodnim nošnjama pohodili su po tradiciji drevni Modruš te sudjelovali na misnom slavlju kao i kasnijem nastupu KUD-ova ispred crkve. Misno slavlje predslavio je fra Ante Bekavac iz Hercegovačke franjevačke provincije u suslavlju mjesnog župnika dr. Željka Blagusa kao i svećenika Ogulinskog dekanata. Govoreći o otajstvu Presvetog Trojstva fra Ante je istaknuo da svi znamo što znači Božja riječ za nas vjernike i što ona od nas traži. Osjećamo se pozvanima staviti svoj život u Božju zaštitu jer se inače čovjek pretvara u smrt. Problem današnjeg svijeta je što je Bog stjeran na rubove, a ljudi su ga prestali slušati, kao da je ova mala zemlja trajan prostor svih nas. Bez Boga današnjem modernom čovjeku tehnika, ekonomija, religija i politika ne daju sreću. Moderni Disneyland postaje ustvari moderni Babilon bljutavosti i svijet kojeg čovjek gradi bez Boga. Oni koji su ugušili osjećaj za Boga mogu krasti, lagati i manipulirati i ništa ih ne obvezuje u njihovoj savjesti. Za svaku osobu ima dovoljno Božjih darova i dani su svima. To danas kršćani moraju govoriti više nego ikada. Zato i trebaju razobličavati idole politike i ekonomije gdje nije u središtu čovjek. U kojega Boga vjeruje Hrvatska, je li Hrvatska katolička zemlja. To se osim crkava i katedrala baš i ne vidi. Osim što pričamo nostalgične priče i pričamo o slavnoj katoličkoj povijesti. A gdje je Bog vidljiv kada se donosi zakon o zamrznutih ljudskim embrijima, njih 18 tisuća. Nećeš time povećati natalitet, niti eutanazijom. Kojem Bogu oni služe. Bog ne smije nikada izdati niti ga se odreći inače će kod nas zavladati kultura laži i smrti. Kada bismo riješili svu politiku, religiju i ekonomiju ne bismo riješili pitanje odakle, zašto i kamo čovjek. Glavno je pitanje hoćemo li u današnje vrijeme imati hrabrosti izraziti svoju vjeru u Boga, sina i Duha svetoga i izreći svoj glas. Nakon mise održano je tradicionalno druženje uz nastup više folklornih skupina iz Hrvatske, domaćeg KUD-a Gradine kao i KUD-a Lička Plješivica iz Zagreba. Prije mise slijedila je procesija drevnim Modrušem od kapele Sv. Antuna do župne crkve u kojoj su sudjelovali uz nacionalni stijeg i zastave više laičkih udruga susjednih župa. Zvonko Ranogajec Otočac: tribina “Mladi petak” Obitelj škola ljubavi U organizaciji župe Presvetog Trojstva Otočac i Udruge iz Domovinskog rata PJP “Sokolovi 1991″ u Otočcu je 23. svibnja u Gackom pučkom otvorenom učilištu održana redovita mjesečna tribina “Mladi petak”. Poradi skorog Svjetskog dana obitelji gosti tribine bili su dr. Ivica i Anđa Veža. Dr. Veža je profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Anđa je ekonomist, dugogodišnji su suradnici u obiteljskom pastoralu Splitsko-makarske nadbiskupije i voditelji zajednice bračnih susreta. Sretni su roditelji četvero djece i već su djed i baka. Nakon što je župni VIS “Trinitas” izveo jednu prigodnu pjesmu, voditelj tribine don Anđelko Kaćunko pozdravio je nazočne, među kojima je bio također otočki župnik i biskupijski generalni vikar mons. Tomislav Šporčić, te je umjesto uvoda u temu pročitao kratak ulomak iz knjige Rajka Bundala “Obitelj”, u kojem je autor istaknuo kako muškarca i ženu Bog po bračnoj ljubavi i vjernosti spaja sa sobom, a po djetetu s ljudskim rodom. “Taj novi čovjek trajno uz samu im srž prebiva; postaje njihov sin ili kćer. Bez obzira koliko će se još puta u životu međusobno intimnije približavati da tako svoga dobroga Boga zagrle pa pri tome novim ljudima obogatiti, svatko od njihovih sinova i kćeri uz srž im srca živi kao da je jedini. I u svakom je, ne samo mnoštvo novih grana rodoslovlja, nego čitav ljudski rod, jer je svako dijete cjelovit čovjek i istodobno sve čovječanstvo u sebi.” Naglasivši potom kako se danas u društvu i javnim medijima o obitelji govori uglavnom u negativnom kontekstu, don Kaćunko je rekao da su tome trendu nažalost podlegli i mnogi u Crkvi, a zapravo bi trebalo isticati pozitivne i poticajne primjere bračnog i obiteljskog života kojih je veoma mnogo. Supružnici Veža konkretno su kroz temu “Obitelj – škola ljubavi”, iznoseći iskustva iz vlastitog bračnog i obiteljskog života s četvero djece, posvjedočili kako se može 38 godina sretno i uspješno živjeti kršćanski brak u suvremenom svijetu. Izloživši najprije osnovne postavke Božjega plana za brak te “plan svijeta za naš brak”, Ivica i Anđa su, govoreći naizmjence o svakoj temi, predočili slušateljima biblijsku viziju bračne zajednice te brojne pogubne rezultate svjetovnog modela kojim se danas “supružnicima nameće da budu ‘oženjeni samci’, dok se Božji plan može sažeti u ‘formulu’ – biti par”. Potom su, iznoseći brojne konkretne primjere, opisali glavne “postaje” iz povijesti svojega zajedničkog života. Već kao studenti sklopili su sakrament ženidbe i dobili djecu te ih podizali uz hrvanje s brojnim teškoćama i nerazumijevanje okoline, čak i svojih najbližih, ali oslanjajući se uvijek na Boga i izgrađujući svoje bračno zajedništvo. Kao tri stožera u tome istaknuli su razgovor, tjelesnost i molitvu, kao tri vida međusobne komunikacije, rasta i življenja bračne ljubavi. Istaknuvši također odgovornost kršćanskih supružnika za Crkvu, naglasili su odgojnu ulogu zajedničke obiteljske molitve kao važnog čimbenika u izgradnji te “Crkve u malom”. IB GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Vjeroučitelji o obitelji kao nositelju odgoja u vjeri U subotu 12. svibnja u Srednjoj školi u Otočcu održano je posljednje ovogodišnje stručno vijeće za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola s prostora Gospićko-senjske biskupije. Središnja tema seminara bila je „Obitelj kao nositelj odgoja u vjeri” o čemu je govorila voditeljica biskupijskog obiteljskog savjetovališta u Ogulina Nives Tomić. Susret je započeo pozdravnim riječima voditelja stručnog vijeća za osnovne škole Ane Tomljanović i srednje škole Daria Košćaka, dok je molitveni uvod priredila vjeroučiteljica Ivona Rendulić. Prof. Nives Tomić je predavanje na temu obitelji kao nositelja odgoja o vjeri podijelila na poglavlja zašto je potrebno odgajati u vjeri, kada početi odgajati i kako pomoći roditeljima da budu bolji odgajatelji u vjeri. Roditelji su sustvoritelji svoje djece, a životvorac je Bog, istaknula je prof. Tomić te istaknula da djetetova sreća počinje u srcima roditelja prije rođenja djeteta. Čovjek je slika Božja što znači da nije samo tijelo već i duh, a ključ svega je u tome koliko rasplamsavamo duh. O roditeljima ovisi koliko će iskoristiti duhovne resurse koje nam je Bog ostavio. Djeca su kao mlada voćka, krajnji plod ovisi koliko ulažemo u njega. Posao odgoja je zahtjevan i traži veliku upornost. Krajnji cilj treba biti potraga za Kraljevstvom božjim, do kojeg ako se dođe, Bog će svoje učiniti. Vjeru treba posijati, a o našoj odluci ovisi koliko ćemo duhu svetomu dopustiti da se rasplamsa. Tko želi žeti na vrijeme, treba sijati na vrijeme, istaknula je predavačica govoreći o temi kada početi odgajati u vjeri. Odgoj počinje s prvim plačem. Roditelji su kod vjerskog odgoja svoje djece nedovoljno svjesni zavjeta koje su dali kod krštenja svoje djece. Istaknuta je potreba većeg uključivanja roditelja učenika 1. do 3. razreda da budu angažiraniji i svjesniji u vjerskom odgoju djece. Da bi se poboljšao vjerski odgoj, roditeljima treba ukazati na značaj izgovorenih riječi kod krštenja djece, ojačati njihov sakramentalni život, i nikada od njih ne odustati. Nakon predavanja održane su radionice i iznošenje zaključaka. Obitelj je kućna Crkva, bio je jedan od zaključaka. Članica državnog povjerenstva za vjeronaučnu olimpijadu Ana Stipetić je podnijela izvješće o održanoj vjeronaučnoj olimpijadi u Križevcima od 26. do 28. ožujka. Izvješće je podnio i Željko Mucić iz OŠ Cetingrad, pobjednik biskupijske olimpijade za osnovne škole. Na kraju je vijesti iz Katehetskog ureda podnio predstojnik vlč. Nikola Turkalj. Podsjetio je na nedavno osnovano biskupijsko povjerenstvo za župnu katehezu koje treba doprinijeti unaprjeđenju vjeronauka i župne kateheze. Istaknuo je zatim brojne aktivnosti ili male oaze kojima vjeroučitelji mogu poboljšati stanje kateheze u župama. Zahvalio je na doprinosu tajnici KU s. Robertini Medven kao i voditeljima stručnog vijeća kojima ove katehetske godine i ističu dvogodišnji mandati. Z. Ranogajec Slunj Biskupijski susret djelatnika u medijima U pastoralnoj dvorani u Slunju 19. svibnja održan je biskupijski susret djelatnika u medijima s prostora Gospićko-senjske biskupije. Okupilo se dvadesetak djelatnika s prostora Ogulinskog, Slunjskog i Otočkog dekanata koje je na početku pozdravio domaćin, župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić, ujedno biskupijski povjerenik za medije. On je podsjetio na dosadašnjih pet godišnjih susreta novinara katoličkih medija s prostora Gospićko-senjske biskupije, nakon čega je ovogodišnjeg gosta, novinara i kolumnistu Večernjeg lista Tihomira Dujmovića predstavio Zvonko Ranogajec, član biskupijskog odbora za medije. Dujmović je govorio o temi „Moć i nemoć medija u stvaranju pravednog društva na zemlji i evangelizacija“. Nastankom Hrvatske države mediji su bili jedini važan društveni segment koji je zauzeo rezignirani stav na tu činjenicu. Dujmović je zatim krenuo u genezu locirajući problem u 1945. godini, a koristeći podatke iz knjige Josipa Grbelje „Uništeni naraštaj-sudbina hrvatskih novinara“. Ona je tužni sažetak hrvatske novinarske povijesti iz 1945. godine kada je uspostavom nove komunističke države 40 novinara ubijeno (dvoje u NDH), 99 ih je emigriralo, 102 je zabranjeno pisanje, 80 je promijenilo zanimanje, a samo su 23 (od kojih 8 fotoreportera) dobilo licencu za rad. Hrvatsko novinarstvo počelo je svoj put u novoj državi partijskom stegom i disciplinom. I kada je 1970. učinjen manji iskorak u VUS-u, partija je izdiferencirala novu generaciju hrvatskih novinara koji su dobili trajnu zabranu pisanja (K. Džeba), dok su u njihove fotelje uskočili novi partijski poslušnici koji emotivno nikada nisu prežalili Jugoslaviju, a sada čeznu za „regijom“. Sve su to kadrovi školovani na zagrebačkom FPZ-u gdje su dobili spomenuti nazor, a stvaranjem demokratske Hrvatske nije nastao niti jedan novi dnevni list. Stari kadrovi i dalje induciraju mržnju za sve hrvatsko, često se sudstvo i novinarstvo stapaju pod zajedničkim nazivnikom. Medijska stratifikacija izuzetno je nekorektna jer pola Hrvatske koja je pozicionirana u centru i desno nema svojih novina. Preostaje pokušati u postojećim medijima djelovati demokršćanski, što vladajuća elita nije dovoljno shvatila dok je bila na vlasti. Za budućnost je središnji problem školovanja novinara koji bi isproducirali novu Hrvatsku. Zato je bitno stasanje katoličkog sveučilišta i produciranja novinara bez komunističkog svjetonazora, zaključio je Dujmović. Don Anđelko Kaćunko je zatim govorio o „Medijima u službi pastorala te izazovima novih tehnologija“. Iako se često govori o medijima kao sredstvu župne katehizacije, to nije ostvareno ni približno koliko bi se moglo i trebalo, u čemu su zakazale crkvene strukture. Ono što su nekada bili trgovima i aeropag za širenje radosne vijesti, to su danas mediji, tako da treba shvatiti istoznačnost pojmova evangelizacije i katehizacije. Vjernici trebaju ući u suvremenu medijsku arenu te širiti bijele kronike pri čemu i promijeniti način prenošenja katoličkih sadržaja. Svaka župa treba imati odbor za medije a župni listovi i web stranice trebaju izvještavati i o lokalnim problemima. Medijsko pastoralno djelovanje izuzetno je značajno za duhovnu izgradnju vjernika, zaključio je don Kaćunko. Zvonko Ranogajec 21 Broj 5/452 2012. Otočac DOGAĐANJA Priopćenje Komisije HBK “Iustitia et pax” Zabrinutost zbog poskupljenja Novi nuncij u Hrvatskoj Komisija izrazila zabrinutost zbog poskupljenja energenata, komunalnih pristojbi, a posebno vode, koja je osnovni uvjet života te neslaganje s javnim umanjivanjem simboličke vrijednosti Bleiburga Zagreb, (IKA) - Komisija “Iustitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem predsjednika Komisije sisačkog biskupa Vlade Košića, održala je redovitu sjednicu 16. svibnja, u zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, prenosi Tiskovni ured HBK. U razmatranju aktualnih pitanja u našem društvu Komisija je izrazila zabrinutost zbog poskupljenja energenata, komunalnih pristojbi, a posebno vode, koja je osnovni uvjet života. Komisija podsjeća da se u svojim dosadašnjim izjavama zauzimala za besplatni socijalni minimum zbog, s jedne strane neodvojivosti pristupa vodi od osnovnog ljudskog prava na život, a s druge strane upravo zato što Hrvatska pripada krugu zemalja s najbogatijim vodnim zalihama. Komisija, nadalje, izražava neslaganje s javnim umanjivanjem simboličke vrijednosti Bleiburga kao simbola stradanja hrvatskoga naroda od strane komunističkog terora na kraju II. svjetskog rata i u vrijeme poraća. Takvim se postupcima zbunjuje hrvatska javnost, kao što je to slučaj i kod promjena obilježavanja državnih blagdana, a što ima za cilj brisanje povijesnog pamćenja hrvatskog naroda. Komisija daje svoju podršku i poziva sve ljude dobre volje, a osobito vjernike da u nedjelje, 20. i 27. svibnja, izraze svoje opredjeljenje za život potpisivanjem “Deklaracije o zaštiti početka ljudskoga života i prava djeteta”. Komisija je, u svjetlu vrijednosti pravde i socijalnog mira, raspravljala o problemima reforme javne uprave, o zaštiti javnih dobara, kao i vitalnih sektora javnog dijela gospodarstva s posebnim osvrtom na potrebu postizanja vrsnog i stručnog, učinkovitog i kompetitivnog upravljanja državnom upravom i javnim sektorom, te očuvanja prirodnih dobara i mrežnih sustava, na uslugu građana i svih naraštaja. S tim u vezi Komisija najavljuje i skoro objavljivanje izjave koja će se na osobit način baviti temom zaštite javnog interesa i neotuđivosti javnih dobara, ističe se u priopćenju koje potpisuje predsjednik Komisije sisački biskup Vlado Košić. Papa Benedikt XVI. imenovao je za apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Alessandra D’Errica, naslovnog biskupa Karinenskog, dosadašnjeg apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, objavio je 21. svibnja otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Mauro Lalli. Nadbiskup Alessandro D’Errico rođen je u Frattamaggioreu (Napulj, Italija), 18. studenoga 1950. Zaređen je za svećenika 24. ožujka 1974. i inkardiniran je u biskupiju Aversa. Doktorirao je filozofiju. Započeo je diplomatsku službu Svete Stolice 5. ožujka 1977. i obavljao službe pri Papinskim predstavništvima na Tajlandu, u Brazilu, Grčkoj, te u Prefekturi papinskog doma, a kasnije u Apostolskim nuncijaturama u Italiji i Poljskoj. Za apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini imenovan je 21. studenoga 2006, a 17. veljače 2010. i u Crnoj Gori. Osim talijanskog, govori francuski, španjolski i engleski jezik. Izjava Stalnog vijeća HBK o prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji Prijedlog Zakona u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske 22 Broj 5/452 2012. N aša je dužnost upozoriti javnost o moralnoj i pravnoj neprihvatljivosti namjere da se predloženim Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji legalizira zamrzavanje ljudskih zametaka, omogući stvaranje ljudskog zametka spajanjem sa spolnim stanicama zamjenskog roditelja, te omogući stvaranje zametka izvan obiteljskog okružja i time lišavanje takvim postupkom rođenog djeteta prava na oba roditelja. Prijedlog toga zakona nije u skladu s načelima Ustava Republike Hrvatske, sa zahtjevima međunarodnih ugovora koji uređuju ljudska prava, posebice Konvencijom o pravima djeteta, te Obiteljskim zakonom i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Republika Hrvatska slobodna je urediti to područje na način koji smatra prihvatljivim, te pri tome nije vezana zahtjevima Europske Unije ili Vijeća Europe, osim u tehničkim pitanjima primjene medicinski pomognute oplodnje. Ustavne odredbe o zabrani diskriminacije kao i duh i slovo posebnog Zakona o suzbijanju diskriminacije su također zanemareni u prijedlogu Zakona. Legalizacija postupaka začeća i rađanja djece koja su lišena prava na oba biološka roditelja čine od te djece posebno ranjivu i diskriminiranu skupinu. Dugoročno gledano, naknadna spoznanja tako začete djece o načinima i postupku početka njihovog života imaju negativne posljedice na psihološkoj razini u najosjetljivijem razdoblju formiranja njihove ličnosti, a predloženo rješenje krši i njihovo pravo na privatnost jer im nije omogućeno saznati imaju li braću i sestre začete na sličan način, odnosno ne mogu se međusobno upoznati. Ljudski je zametak ljudsko biće u najranijoj i najranjivijoj fazi razvoja. Ovom znanstveno neprijepornom činjenicom i na ljudski zametak se odnosi čl. 21. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koji glasi Svako ljudsko biće ima pravo na život. Zamrzavanjem zametaka i njihovim uništenjem probirom s različitih osnova krši se Ustavom zajamčeno pravo na život. Konvencija o pravima djeteta koju je ratificirao Hrvatski sabor nalaže da se djetetu i prije rođenja osigura pravna zaštita, te pravo na skrb oba roditelja (Preambula i čl. 7. st. 1. Konvencije). Obiteljski zakon Republike Hrvatske u čl. 32. st. 2. obvezuje supružnike na uzajamno poštivanje i vjernost. Prema predloženom Zakonu može se postići začeće primjenom spolnih stanica treće osobe, što je s biološkog i genetskog stajališta ravno rođenju djeteta iz preljuba. Iz ovih razloga donošenje zakona koji je u očitoj suprotnosti s temeljnim odredbama Ustava RH, Konvencije o pravima djeteta, Obiteljskog zakona te Zakona o suzbijanju diskriminacije neće primjereno riješiti problematiku tog delikatnog područja. akav zakon koji svojim rješenjima u potpunosti zanemaruje opća moralna načela dugoročno bi se mogao negativno odraziti na moral najširih krugova ljudi. Poznato je da zakoni koji zanemaruju moralnu komponentu imaju za posljedicu da se radnje i postupci koji su prije njihovog donošenja općim suglasjem bili nemoralni, činjenicom da su postali zakonski dopušteni vremenom se počinju doživljavati kao moralno prihvatljivi. Jednostavnije rečeno, u promišljanjima građana zakon se poistovjećuje s moralnošću i pravednošću. Donošenjem takvog zakona otvara se mogućnost manipulacija s roditeljstvom i u konačnici podriva obitelj utemeljena na bračnoj zajednici. Stoga, pozivamo saborske zastupnike, a posebno one koji su katoličke vjere, da ne donose zakone koji su moralno-pravno štetni a potičemo vjernike i sve ljude otvorene istini da uoče kakve sve opasnosti proizlaze iz takvih nemoralnih zakona, da odbiju koristiti one mogućnosti koje se protive moralnim zakonima te da koriste sva legalna sredstva građanskog utjecaja kako protiv donošenja, tako i za izmjenu neprihvatljivih zakonskih rješenja. T RIJEČKA NADBISKUPIJA Tribina o umjetnoj oplodnji Između opravdane želje za roditeljstvom i štetnih posljedica Međunarodni dan sestrinstva obilježen hodočašćem na Trsat Život u službi drugih „Gledano s ekonomske strane, s obzirom na malu uspješnost liječenja, previše novaca ulaže se u umjetnu oplodnju, a nedovoljno u prevenciju i kvalitetnu dijagnostiku neplodnosti. Ni s medicinskog stajališta umjetna oplodnja nije opravdana jer nije najučinkovitija metoda liječenja neplodnosti“, zaključio je u svom izlaganju talijanski ginekolog Antonio Salvatore Maria Oriente na tribini održanoj 18. svibnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci. „Umjetna oplodnja nastaje kao odgovor na neplodnost, ali ona zapravo ne daje život nego smrt“, zaključio je dr. Oriente aludirajući na sablasne brojke začetih ljudskih života koji nikada ne dobiju priliku živjeti. Tribinu o umjetnoj oplodnji organizirali su Hrvatski savez za život, Hrvatski bračni i obiteljski savez i udruga Vigilare koja je pokrenula građansku inicijativu “I ja sam bio embrij”. „Između opravdane želje za roditeljstvom i štetnih posljedica metode umjetne oplodnje potrebno je znati pravu istinu i reći ne umjetnoj oplodnji“, objasnila je razloge organiziranja ove tribine predstavnica udruge Vigilare Verica Kraš Villa. U inicijativu je uključen projekt održavanja tribina o umjetnoj oplodnji u 4 najveća grada u Hrvatskoj, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Liječnik iz Italije na tribini je s medicinskog aspekta analizirao postupak i uspješnost umjetne oplodnje u liječenju neplodnosti zaključivši da je ta metoda vrlo neučinkovita i s brojnim štetnim posljedicama. Iznio je podatak da je u 80% slučajeva neplodnosti uzrok psihičke naravi te da bi prvenstveno trebalo postaviti pravu dijagnozu, što se nedovoljno temeljito čini. Umjesto dijagnostike, neki liječnici odmah šalju na oplodnju, no s obzirom na niski postotak učinkovitosti, bolje bilo pristupiti nekom drugom obliku liječenja. Nakon stručne analize ispričao je i osobno iskustvo ginekologa koji je i sam radio abortuse i umjetne oplodnje misleći da čini dobro. No, on i supruga nisu mogli dobiti dijete, dok nije promijenio stanje savjesti i razmišljanje, a dijete je tada došlo prirodnim putem. O štetnim psihološkim posljedicama umjetne oplodnje govorila je dr. Cinzia Baccaglini, također iz Italije. Iznijela je brojna svjedočanstva žena koje su na razne traumatične načine proživljavale cijeli tijek tog procesa te posljedice koje su se kasnije odrazile na njihovu psihu, posebno u slučajevima kada bi postupak bio neuspješan. Čak i one koje bi dobile dijete znale su se upitati „a gdje su ostali“, svjesne da je oplođen veći broj njihovih jajnih stanica, ali da se ta djeca nikada neće roditi. Aktualna tema kojoj se u javnosti pristupa s različitim argumentima privukla je veliki broj zainteresiranih koji su ispunili dvoranu Nadbiskupskog doma u Rijeci, a među njima su bili i riječki nadbiskup Ivan Devčić te krčki biskup Valter Župan, predsjednik Vijeća HBK za obitelj. D. Delonga Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara - ogranak Rijeka s predsjednicom Ivankom Lakota, organiziralo je 12. svibnja, povodom Međunarodnog dana sestrinstva, hodočašće medicinskih sestara u Rijeku. Hodočašću su se odazvali ogranci HKDMST-a iz Zagreba i Koprivnice s predsjednicom HKDMST-a Jelicom Stipaničev Mustapić i nacionalnim duhovnikom Krunoslavom Pačalatom te članovi Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva s predsjednikom Adrianom Friganovićem. Sa članovima Riječkog ogranka, okupilo se oko 120 sudionika. U poslijepodnevnim satima u auli Pape Ivana Pavla II. skupu su se pridružili ministar zdravstva Rajko Ostojić, ministar znanosti i obrazovanja Željko Jovanović, primorsko-goranski župan Vidoje Vujić, pročelnica za zdravstvo Grada Rijeke Ankica Perhat, ravnatelj KBC Rijeka Herman Haler, glavna sestra KBC Rijeka Branka Lučić te glavna sestra Doma zdravlja Rozmeri Tusić koja je kao članica je HKDMST-a sudjelovala u cjelodnevnom programu. Sve okupljene kao i uvažene goste pozdravila je predsjednica HKDMST-a ogranka Rijeka Ivanka Lakota naglasivši kako ovo hodočašće ima za Ogranak primarno vjerski i vjernički karakter jer da su kao vjernice svjesne vrijednosti i odgovornosti posla kojeg vrše stavljajući svoje vrijeme, svoje znanje, brigu i pažnju, svoju ljubav u službu pacijenata, stavljajući svoj život u službu života drugih kako ih uči evanđelje. Skup je pozdravila i predsjednica HKDMST-a Jelica Stipaničev Mustapić rekavši kako je Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara osnovano 1994. g. s glavnim ciljem promicanja života od začeća do prirodne smrti po nauku Katoličke crkve te da ima ogranke, uz riječki i zagrebački, u Vukovaru,Vinkovcima, Splitu, Koprivnici, Osijeku, Bjelovaru, Gospiću, Sinju, Karlovcu i Šibeniku. Ministar Ostojić pozdravivši okupljene izrazio je zadovoljstvo sudjelovanjem na susretu te podsjetio na poruku evanđelja i poziva da dajemo život u službi drugih. „Došao sam se pokloniti vama za sve ono što radite nesebično. Vrata Ministarstva su vam otvorena i hvala što pomažete svim našim građanima.“ Pozdrave su uputili i ministar Jovanović, župan Vujić, ravnatelj KBC Haler te Ankica Perhat ispred Grada Rijeke. Predavanje na temu „Prevladajmo razlike-od dokaza do djelovanja“ održao je Igor Pelaić, a Adriano Friganović govorio je o važnosti udruživanja. U 16 sati u crkvi je duhovnik Barbiš vodio duhovni nagovor, nakon kojeg su hodočasnici razgledali riznicu Trsatskog svetišta, a potom Trsatsku gradinu. Susret je započeo u jutarnjim satima, misom u 11 sati u najstarijoj riječkoj crkvi Uznesenja Marijina kod Kosog tornja koju je predvodio župnik Mario Gerić. Koncelebrirali su duhovnici, Krunoslav Pačalat te duhovnik riječkog ogranka HKDMST-a Marinko Barbiš. Propovjednik Gerić, poručio je kako ovo hodočašće započinje slavljem sakramenta euharistije te ga stoga, kao i poziv i profesiju medicinskih sestara smješta u kontekst svetoga. „U svom poslu i životu pozvani ste biti slika samoga Krista, biti i konkretno ostvarenje poslanja Crkve koje je u prvom redu usmjereno prema onima najpotrebitijima među nama. Kako bi do izražaja došlo takvo djelovanje, potrebno je prožimanje profesionalnog djelovanja i evangelizacijskog poslanja Crkve, da se prožmu briga za zdravlje i briga za ono vječno zdravlje, za spasenje čovjeka“, rekao je Gerić potaknuvši okupljene da im Blažena Djevica Marija, kojoj će učiniti zavjet, bude zagovornica i uzor u djelovanju i svakodnevnom življenju kršćanske vjere i uvjerenja. Pjevanje na misi animirali su mladi pod vodstvom Josipa Strčića na orguljama i Maje Tadić na violini. Nakon misnog slavlja hodočasnici su posjetili katedralu sv. Vida gdje ih je dočekao rektor katedrale mons. Ivoslav Linić. Iako je bilo toplo i neposredno iza podneva, hodočasnici su iz katedrale krenuli pješice Trsatskim stubama u Svetište Majke Božje Trsatske moleći putem krunicu i pjevajući marijanske pjesme. Kada su došli do svetišta, blagoslovili su ih duhovnici Barbiš i Pačalat, a o povijesti svetišta govorio im je fra Ivan Miklenić. Kako bi se hodočašće moglo ostvariti pomogli su mnogi: središnjica HKDMSTa, Nacionalni savez sestrinstva, Riječka nadbiskupija i prijatelji donatori. Gordana Fumić 23 Broj 5/452 2012. Liječnik iz Italije na tribini je s medicinskog aspekta analizirao postupak i uspješnost umjetne oplodnje u liječenju neplodnosti zaključivši da je ta metoda vrlo neučinkovita i s brojnim štetnim posljedicama. RIJEČKA NADBISKUPIJA Gospa Trsatska Čabar Kršćani snose svoj dio odgovornosti Deset godina pastoralnog centra za suvremenu nevjeru Ne samo lijepo vrijeme, nego tradicija čašćenja Majke Božje Trsatske privukla je i ove godine u najstarije hrvatsko živuće Marijansko svetište veliki broj vjernika na proslavu Gospe Trsatske. Hodočasničku procesiju i svečano euharistijsko slavlje 10. svibnja predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić u zajedništvu s trsatskim franjevcima i svećenicima Riječke nadbiskupije. 24 Broj 5/452 2012. Suvremeni stil života odvraća čovjeka od čovjeka „U pripremi za Godine vjere, koju će Sveti Otac otvoriti 11. listopada ove godine, na 50. obljetnicu početka Drugog vatikanskog sabora, želimo večeras pod Marijinu zaštitu staviti sebe i sve što ćemo tijekom te godine činiti u vidu jačanja vjere kod sebe i drugih.“, rekao je riječki nadbiskup u svojoj propovijedi dodavši da je vjera uvijek Božji dar kojega treba sačuvati u raznim kušnjama kojima je vjera u Boga oduvijek bila i ostala izložena. Kušnje su mnogobrojne i raznolike, istaknuo je propovjednik, a vjera je uvijek povezana s povjerenjem, a povjerenje s prihvaćanjem vlastite ograničenosti i nemoći da sami svojim silama sve možemo spoznati i riješiti. „Vjera nas upućuje na druge koji nam mogu pomoći i bez kojih naprosto naš život nije moguć.“, poručio je nadbiskup Devčić podsjetivši na encikliku blaženog pape Ivana Pavla II. „Vjera i razum“ koji je napisao: „Sposobnost i izbor da sebe same i svoj vlastiti život povjerimo drugima zacijelo predstavljaju jedan od antropologijski najznakovitijih i najizrazitijih čina“. Danas je samodostatnost kao kušnja za vjeru razmjerna znanstvenoj i tehničkoj moći čovjeka, upozorio je propovjednik objasnivši da čovjek, opijen svojim znanjem i moći koju mu ono pruža, može lako upasti u iskušenje pretjeranog samopouzdanja te se tako onesposobiti za vjeru i povjerenje ne samo u Boga nego i u druge ljude, jednostavno zato što je uvjeren da mu takvo što nije potrebno. „Tome doprinosi i suvremeni stil života koji, duboko obilježen konzumerizmom, zabavom i razbibrigom, odvraća čovjeka od dubljih egzistencijalnih pitanja, a time i od Boga i vjere u njega, što ima za posljedicu i odvraćanje čovjeka od čovjeka.“, istaknuo je riječki nadbiskup. Govoreći o drugim kušnjama vjere izdvojio je onu koja je povezana s tajnom zla i trpljenja, a pojavljuje se u obliku pitanja: Ako je Bog dobar i svemoguć, zašto dopušta zlo i trpljenje svojih stvorenja, pogotovo onih koja su nevina, kao što su npr. djeca? „Neki u tom smislu ističu da nisu pozitivne znanosti ugrozile vjeru u Boga, nego neriješeni problem zla i patnje. ‘Zašto trpim? To je stijena na kojoj počiva ateizam’“, podsjetio je nadbiskup Devčić na riječi jednog suvremenog filozofa. Osvrćući se na one koji napuštaju i Crkvu i vjeru u Boga zbog neautentičnosti samih kršćana, poručio je da Drugi vatikanski koncil naglašava kako sami kršćani snose svoj dio odgovornosti za suvremenu nevjeru, bilo zbog zanemarivanja kršćanskog odgoja ili zbog predstavljanja iskrivljene slike Boga. Vjera ne isključuje razum Kroz kušnje je prolazila i Marija, podsjetio je propovijednik, dodajući da i cijelo Sveto pismo svjedoči kako čovjek najprije osjeti dubok strah kad doživi prisutnost Božju i Božji zahvat u svoj život. „Bog je otajstvo pred kojim čovjeka zahvaćaju strah i strepnja. Tako je bilo i kod Marije kad joj je anđeo navijestio da treba postati majkom Sina Božjega. Promatrajući Marijinu vjeru, uočavamo kako istinska vjera ne isključuje pitanja i razmišljanja kojima je cilj naći razumske razloge za ono što treba vjerom prihvatiti. Istinska vjera ne isključuje pitanje: Kako će to biti što vjerujem? Ili: Na temelju čega mogu dati svoj pristanak vjere? Drugim riječima, na primjeru Marijine vjere vidimo kako vjera ne isključuje razum, već ga upravo traži“, poručio je riječki nadbiskup zaključivši da je razum važan da bismo opovrgli ono što se vjeri protivi i otkrili razloge zbog kojih je potrebno i moguće vjerovati. „Da bi vjera jačala i rasla, potrebno je iznad svega Marijino povjerenje, ono povjerenje koje je ona izrekla svojim „evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“, a da pritom nije još bila ni vidjela ni razumjela što je to što Bog od nje traži.“. Proslavi blagdana Gospe Trsatske prethodila je trodnevna duhovna priprava dok su Dani posvećeni Gospi Trsatskoj otvoreni tradicionalnim hodočašćem pomoraca i hrvatskih branitelja. Helena Anušić Prošlo je deset godina od trenutka kada je srušen postojeći derutni objekt Župnog stana u Čabru i umjesto njega izgrađen novi objekt - Pastoralni centar u kojeg su uselile časne sestre Kćeri Marije Pomoćnice. Njihov dolazak u Čabar odmah je postao vidljiv, posebice na okupljanju i radu s mladeži i osmišljavanju njihovog svakodnevnog slobodnog vremena. Uvođenjem novih dodatnih sadržaja Centar je sve više postao omiljeno mjesto okupljanja mladih, ali i starijih osoba, posebice uz tradicionalne susrete s bolesnicima. U početku su u Pastoralnom centru radile časne sestre Jelena Kolar i Dragica Devčić, a potom su se nakon nekoliko godina, desile određene promjene, dolaskom novih časnih sestara, što nije nimalo poremetilo njihov rad. Posebno se svojim radom ističe č. s. Dragica Devčić koja je za svoj rad prijašnjih godina primila Zahvalnicu grada Čabra. Potom su došle č.s. Valentina Baričević, Elizabeta Šišan, a rukovođenje Centrom preuzela je č. s. Adela Balder, inače rodom iz obitelji Križ, kojoj je to značilo povratak u rodni kraj. Kontinuitet uspješnosti djelovanja časnih sestara u Čabru nastavljen je bez obzira na promjene časnih sestara koje su iz Čabra odlazile u druge sredine, a vjeroučiteljica č. s. Dragica ovdje je dočekala i mirovinu. Zamijenila ju je i to uspješno č. s. Maja Dolenec, koja se od prvih dana uključila u rad s djecom i postala omiljena vjeroučiteljica kojoj se djeca rado obraćaju. Njihov rad nije ograničen samo na župu Čabar već su prisutne i u župama Tršće, Prezid i Plešce. Ovdje vode katehezu za prvopričesnike, oratorij i katehezu za ostale razrede osnovne škole, liturgijsku animaciju nedjeljom i blagdanima, a nerijetko posjećuju i tradicionalna okupljanja vjernika sredinom kolovoza na Žalosnom Vrhu ili početkom rujna na Svetoj Gori. Dolaskom s. Maje Centar proširuje svoj rad i na cijelu Hrvatsku. Ona surađuje s Uredom za mlade Hrvatske biskupske konferencije kao predstavnica Salezijanske obitelji u programu formacije animatora Mladi za mlade koji se odvija u različitim biskupijama Lijepe naše. Pastoralni centar sve je češće i mjesto kamo dolaze mladi, bogoslovi ili djeca iz vanjskih sredina, da nekoliko dana provedu u miru i tišini i duhovno se obnove ili usavrše. I nadalje je centar zbivanja mladeži kroz organizirane prigodne oratorije, ali i okupljanja i druženja na kojima se uvijek nešto novo nauči. Željko Malnar Maturanti donirali namirnice socijalnoj samoposluzi Sedmu godinu zaredom članovi Molitveno-karitativne zajednice Agape iz Prve riječke hrvatske gimnazije su među maturantima svoje škole, zadnji tjedan nastave, proveli akciju „Brašno ne bacajte nego ga darujte siromašnima“. Uz nekoliko prikupljenih kilograma brašna koje nije završilo na ulici maturanti su ove godine odlučili darovati i svoj novčani prilog te je prikupljeno 658 kuna. Za darovani novac kupljene su razne namirnice koje su u četvrtak 24.svibnja odnesene i donirane Socijalnoj samoposluzi u Rijeci. Tom prilikom su se članovi Agapea i njihov voditelj Miroslav Radić upoznali s radom Socijalne samoposluge te dogovorili daljnju suradnju i uključivanje u dobrotvorne akcije i volontiranje. Zajednica Agape, koja djeluje u PRHG od 1999. godine i koja je dosada provela 157 molitveno-karitativnih akcija, željela je ovim činom iznova biti primjer i poticaj budućim maturantima da zadnje dane svoga školovanja nekulturnu praksu bacanja brašna zamijene nekom plemenitom akcijom pomaganja siromašnima i bližnjima u potrebi. M. Radić HODOČAŠĆE Ravnice U ozračju stote obljentice Proslavljen blagdan sv. Dujma u Driveniku Župa Drivenik u Crikveničkom dekanatu proslavila je 7. svibnja misom u 17 sati blagdan svog zaštitnika sv. Dujma. Misno slavlje je predvodio o. Marko Stipetić, MSC, župnik Jadranova i Dramlja, a koncelebrirali su domaći župnik Dragutin Prlog, te Ivan Zimmerman iz Križišća i Ante Cindrić iz Bribira. Misno slavlje pjesmom je pratio međužupni zbor Trisagion iz župa Hreljin, Praputnjak, Krasica, Kukuljanovo, Škrljevo i Crikvenica pod ravnanjem Jadrana Matešina i orguljskom pratnjom Anđelka Dujmića. „Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo, ako umre daje obilat rod. Kada je Isus govorio ovo evanđelje, onda još nije bilo kršćana. Teško je bilo Židovima i ostalima u hramu shvatiti ove Isusove riječi. Isusa nije lako slijediti. Njegove zapovijedi su teške. Kad smo u crkvi još to sve i razumijemo, ali kad izađemo van teško je oprostiti bližnjemu, ljubiti neprijatelja, obući ‘gologa’, nahraniti gladnoga, posjetiti zatvorenika. Što to znači? To znači upravo ono što je Isus rekao: umrijeti sebi, svome mišljenju, uobičajnom načinu života. To znači umrijeti ovome svijetu. Ako umremo ovome svijetu, postajemo novi, postajemo bolji.“- rekao je o. Stipetić i pozvao okupljene vjernike da se ugledaju u sv. Dujma koji je slijedio svoje ideale u vremenu kada je kršćanstvo bilo proganjano, kada su kršćani bili ubijani, da im sv. Dujam bude poticaj da i danas imaju ideale za koje se isplati živjeti, da se okrenu k Isusu, onome koji nije prolazan, koji je već 2000 godina živ među nama, a ne tradicija. Gordana Fumić je i učinila. Kip Bl. Dj. Marije prenesen je bio za gradnje u župnu crkvu, odakle je, kada je sve gotovo bilo, uz procesiju odnesen u Ravnice natrag, te kada je se sve podpuno uredilo, bila je kapelica 27. srpnja 1913. godine blagoslovljena po dekanu – župniku vlč. Vjenceslavu Pleše iz Čabra. Svetu misu pjevao je domaći župnik, dočim je liepu propovijed izrekao župnik iz Prezida vlč. Petar Brozičević. Pri toj je svečanosti bilo mnogo naroda i iz okolnih župa. I dobri nam je Gospod Bog dopustio tako doživjeti lijepoga duhovnog veselja». ijekom Drugog svjetskog rata naselje Ravnice s okolicom je izgorjelo, ali crkvica je ostala čitava. Uz radove na redovitom održavanju objekta i okoliša, crkvica je doživjela današnje dane, a sada se zahvaljujući osiguranim vlastitim sredstvima te uz izdašnu pomoć donatora i sponzora prišlo obnovi fasade i unutrašnjosti crkvice te okoliša. Budući se ove godine slavi 100 godišnjica Pohođenja Marijina u Ravnicama, Udruga žena „Goransko srce“ Čabar 2008. na čelu s predsjednicom Anom Malnar Janeš potaknula je inicijativu da se navedena crkvica i njezin okoliš obnovi, te se uspjelo uz pomoć brojnih donatora primjerice Uprave Šuma – Podružnica Delnice, Šumarija Prezid, Protektor Bandag Katalinić, Zidar Makov Hrib, Obrt Valter Turk, Obrt Naglić, Grada Čabra i gradonačelnika Željka Erenta,tvrtke Skednari Hrib, Gradske organizacije Hrvatske seljačke stranke Čabar, Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marijana Malnara, sve planirano i ostvariti. A za brojne vjernike i sve one koji će u nedjelju 03. lipnja 2012. godine posjetiti Ravnice i biti aktivni sudionici Rouniške maše, članice udruge potruditi će se da im na najljepši način zahvale na prigodan način, kvalitetnom okrijepom i osvježenjem. A svoj prilog novom izgledu okoliša crkvice dalo je i nedavno osnovano Društvo športske rekreacije „Bulin“ Ravnice na čelu s predsjednicom Snježanom Križ, uređenjem obližnjeg boćališta na kojem će se održati tradicionalni u uvijek dobro posjećeni turnir u boćanju koji zna potrajati duboko u noć. Ž. Malnar T Svečano u Ravnicama Euharijstijskim slavljem koje je predvodio Tomislav Ravnjak župnik uz Tršće uz pratnju Mješovitog pjevačkog zbora župe svetog Andrije Tršće, u Ravnicama je 3. lipnja prigodno obilježen blagdan Pohođenja Mraijina i stota obljetnica tamošnje kapelice. Tom je prilikom župnik Ravnjak zahvalio svim vjernicima Ravnica i okolnih mjesta, a posebice članicama Udruge žena „Goransko srce Čabar 2008“ na uloženom trudu kako bi se ova obljetnica što dostojanstvenije obilježila, a time pružio i novi dokaz vjekovnog odrastanja ovdašnjih žitelja pod paskom vjere i duhovnog usmjerenja. A samo svečano euharistijsko slavlje uveličalo je i krštenje male Jelene Križ iz obližnje Srednje Drage, te ponosni roditelji i rodbina Nedjelno misno slavlje kapelica Pohođenje Marijino dočekala je u novom ruhu, s obnovljenom fasadom i unutrašnjošću, novim izgledom okoliša, novom ogradom ali i postavljenom solarnoj rasvjetom na obližnjem boćalištu koje je dobilo i nekoliko natkrivenih stolova. Cvijeća je bilo na sve strane, sve je odisalo ljepotom, a vrijeme je bilo naklonjeno vjernicima koji su pristigli iz svih župa Čabaraskog kraja a tu su se našli već tradicionalno i nekadašnji stanovnici Ravnica koji sada žive u većim sredinama Hrvatske ili u inozemstvu. Nakon misnog slavlja i prigodnih riječi okupljenim vjernicima od strane Vazme Malnar tajnice Udruge žena s konkretnim navođenjem sponzora koji su im pomogli, druženje je nastavljeno degustacijom jela i slastica koje su pripremile ovdašnje žene članice navedene Udruge. Željko Malnar 25 Broj 5/452 2012. V jernici Tršća i okolnih naselja, prigodnim misnim slavljem, 03. lipnja ove godine obilježit će stotu obljetnicu početka izgradnje nove crkvice Pohođenja Marijinog u Ravnicama. Kako je zapisano u starim dokumentima „nastojanjem Ivana Žagara i mještana pokrenuta je 1897. godine akcija izgradnje kapelice u Ravnicama u čast Blažene Djevice Marije, a uz dozvolu presvetog Ordinarija. Do tada je to bila samo neka mala drvena kapelica s križem i drvenim zvonikom. Zemljište je darovala obitelj Ivke Malnar (Kranjske), iako se u nekim drugim dokumentima i sjećanjima mještana spominje obitelj Mezlar, pa čak i obitelj Mogušar. Obitelj Mogušar mnogo je darovala za izgradnju kapelice, ali i za njezino uređenje. Od dogovora do realizacije nije prošlo mnogo vremena. Svi su mještani pomagali da se kapelica što prije izgradi. Iste je godine izgrađena mala drvena kapelica u kojoj je moglo stati jedva dvadesetak osoba. Na oltaru je bila slika Majke Božje a zvono su držali drveni stupovi. Izgled je zadržala sve do 1912. godine kada se prišlo gradnji nove kapelice od kvalitetnog materijala. O izgradnji nove crkvice u Ljetopisu župe Tršće zapisano je: «Ljeti godine 1912. počelo se s rušenjem kapelice u Ravnicama, pošto su žitelji tog sela zaželjeli da se ista proširi. Sredstva za to proširenje imala je liepu količinu sama kapelica, dočim se još manjkajuće imalo pokriti time što su se žitelji obvezali dragovoljno po muškoj glavi u tu svrhu doprinositi po 10 kruna. Izvedbu proširenja preuzeo je zidar Giuseppe Passera prema nacrtu što ga je izradio ovdašnji učitelj g. Josip Černe. Posao je još iste godine uznapredovao toliko, da je uz proširenu kapelicu prizidan i toranj, kojeg prije nije bilo, već je zvonček visio na četiri nadkrita stupa uz staru kapelicu, te je sva gradjevina još iste godine došla pod krov. Kapelica je sada dobila krov od pokositrenog lima, a Tereza Žagar, udova iza pok. Josipa, Ravnice kbr. 1. nabavila je na zvonik i munjovod o svom trošku. Proljećem 1913. godine nastavljen je bio posao oko uređivanja, pa je na želju iste Terezije Žagar načinjen i koruš, bud je ona obećala nabaviti u kapelu i harmonium, što 26 Broj 5/452 2012. HODOČAŠĆE Snimio: Goran Moravček Dan sredstava društvene komunikacije Papa u svojoj poruci govori da iskreni međuljudski odnos nastaje kao plod komunikacije u kojoj mora postojati ravnoteža između šutnje i riječi D an sredstava društvene komunikacije, kojeg Crkva slavi 7. vazmene nedjelje, u Riječkoj nadbiskupiji proslavljen je 21. svibnja susretom novinara i suradnika u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Okupljene je pozdravio nadbiskup Ivan Devčić koji je kao predsjednik Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije, pozvao i one koje u medijima djeluju i one koji ih koriste da zajedno rade na poboljšanju kvalitete novinarstva i kvalitete društva. Podsjetio je na temeljni dokument Crkve koji govori o sredstvima društvene komunikacije „Communio et Progressio“, koji već u prvoj rečenici ističe zajedništvo i napredak kao osnovnu svrhu mass medija. Ovogodišnju Papinu poruku naslovljenu „Šutnja i Riječ: put evangelizacije“ predstavili su radio i TV novinari Radija Trsat i Kanala Ri, Alen Fućak i Ana Židan Laginja. Svojim su izlaganjima pristupili novinarski te u papinoj poruci pronašli nadahnuće i za svoju profesiju, jer šutnja ima svoje mjesto i u komunikaciji putem radija ili televizije. “Ja sam radijski djelatnik i iz vlastita iskustva mogu reći da uspješnost jedne radijske postaje uvelike ovisi o odnosu kojeg je ona razvila sa svojim slušateljima. Taj odnos mora biti iskreni međuljudski odnos za kojeg Papa u svojoj poruci govori da nastaje kao plod komunikacije u kojoj mora postojati ravnoteža između šutnje i riječi. Šutnja i riječ moraju se jedna s drugom izmjenjivati i uzajamno nadopunjavati. Tada će taj odnos za posljedicu imati duboku bliskost među ljudima, rekao je Fućak. Novinarka Kanala Ri istaknula je kako se šutnjom u televizijskom programu katkad može puno reći. „Pored mnoštva izgovorenih riječi, u televizijskoj komunikaciji dobar se dio iste sastoji upravo od šutnje. Trenutak je to kada se na ekranu pojavi samo slika. Ona tada govori više od 1000 riječi.” O dokumentu „Communio et Progressio“, u četrdesetoj godini od njegove objave, govorio je voditelj Ureda za odnose s javnošću Danijel Delonga. Istaknuo je da je dokument već tada postavio temelje za medijsko djelovanje Crkve. Nadahnuti tim dokumentom učinjeni su brojni pomaci i po pitanju djelovanja crkvenih medija u Hrvatskoj. Želja organizatora bila je Dan medija proslaviti s onima koji ih stvaraju, stoga su na susret pozvani župni ili nadbiskupijski suradnici kao i novinari koji pišu o Crkvi bilo u svjetovnim, bilo u crkvenim medijima, te svi oni koji su zainteresirani za razmišljanja Crkve o medijima. U prijateljskoj atmosferi odvijala se i rasprava u kojoj su sudionici izmijenili mišljenja o mogućnostima djelovanja Crkve na onim područjima koja se trenutno manje koriste, kao internetske društvene mreže, video materijali i marketing. Izložba glagoljice u Austriji U cistercitskom samostanu u Reinu kod Graza, riječki nadbiskup Ivan Devčić 15. svibnja sudjelovao je na otvorenju izložbe glagoljice koju je, na inicijativu austrijanca Seppa Faista, pripremila Aleksandra Čenić ispred Katedre čakavskog sabora i Turističke zajednice Mošćenička Draga. Na otvaranju izložbe čiji je cilj bio približiti i predstaviti stoljetnu glagoljašku baštinu susjedima iz Austrije govorili su i veleposlanik RH u Austriji Gordan Bakota, biskup Graza dr. Egon Kapellari i domaćin, opat Christian Feurstein. Svi su sudionici istaknuli posebnost hrvatskog pisma i jezika priznatog i od strane Vatikana koji je svećenicima onog vremena podario jedinstven privilegij, mogućnost slavljena mise na vlastitom jeziku. Papa Inocent IV. dopustio je senjskom biskupu 1248. godine da on i njegovo svećenstvo mogu služiti obrede na starohrvatskom jeziku i pisati glagoljicom, dok je cijela Katolička crkva do 1965. godine imala liturgiju na latinskom. Hrvatski su glagoljaši zbog toga morali tiskati i liturgijske knjige glagoljskim pismom, pa su poznate bile tiskare u Rijeci i Senju. Predstavljanje glagoljaške baštine, kako su istaknuli domaćini, bila je prilika za upoznavanje kulture zemlje koja će uskoro i službeno postati dio Europske obitelji, članica Europske unije. Predstavljeni su i izloženi pretisci Vinodolskog zakonika iz 1288., Senjskog misala koji je na glagoljici tiskan 1494. godine i drugih dokumenata s područja Kvarnera i Istre. Pretisci na glagoljici popraćeni su prigodnim tekstom koji donosi povijest glagoljaštva i hrvatske kulture od 12. stoljeća. Kulturno umjetnički dojam upotpunjen je slikama austrijskih umjetnika koji su bili inspirirani Mošćeničkom Dragom i Kvarnerom, a na otvorenju je nastupila i opatijska glazbeno-plesna skupina 4’33’’ pod vodstvom Diane Grgurić. Ur. Projekti Socijalne samoposluge Siromaštvo nije izbor! Pomaganje jest! Pune četiri velike kutije hrane, higijenskih i kućanskih potrepština te 2.140 kuna donacija, prikupljeno je u petak, 11. svibnja na riječkom Korzu u prvoj akciji pod geslom »Siromaštvo nije izbor! Pomaganje jest!« za pomoć prvoj trajnoj Socijalnoj samoposluzi u Hrvatskoj koja se nalazi na riječkoj tržnici Brajda. O vaj volonterski projekt Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži - Frame svakodnevno djeluje već godinu dana na adresi Brajda 7. gdje više od tisuću najsiromašnijih građana za sebe i svoje obitelji dolazi po besplatnu pomoć u namirnicama, kojih je sve manje, a korisnika sve više, pa su se organizatori odlučili za snažniji iskorak prema javnosti. Uz bok nasmiješenih mladih volontera, među kojima su bili i korisnici Centra za odgoj i obrazovanje, spremno je stao i glazbenik Damir Urban, navukavši na sebe narančastu majicu Socijalne samoposluge i u dva sata građanima podijelio na stotine promotivnih letaka, kako bi se osvijestili da u Rijeci ima onih koji trebaju njihovu pomoć, te da svatko s malo dobre volje tu pomoć može i pružiti. Vidno zadovoljan ostvarenim, osobito s reakcijama ljudi koje je zaustavljao, s obzirom da obično drugi njega zaustave, Urban je odlučio nositi poklonjenu mu majicu da ukaže na potrebe korisnika Socijalne samoposluge koji čudom preživljavaju isključivo sa 600 kuna mjesečne državne pomoći za uzdržavanje putem Centra za socijalnu skrb Rijeka, a zahvaljujući entuzijazmu volontera, poboljšavaju im se pravni, zdravstveni i drugi egzistencijalni problemi. rganizatori najavljuju slične akcije idućeg petka na Korzu s novim poznatim licima iz javnog života u ulozi volontera, a uz to će i svake subote, počevši od sutra u Getrou na Škurinjama, hranu za najsiromašnije skupljati u velikim trgovačkim centrima koje pozivaju na suradnju. Helena Anušić O Volonterski projekt Socijalna inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži – Frame prije godinu dana je u Rijeci otvorila prvu trajnu Socijalnu samoposlugu u Hrvatskoj za najsiromašnije građane. Tako na vrata prostora na adresi Brajda 7 na tržnici dnevno kucaju najsiromašniji građani - korisnici pomoći za uzdržavanje Centra za socijalnu skrb Rijeka i drugi siomasi, kako bi dobili besplatnu hranu, higijenske i kućanske potrepštine, ali i ono što je za neke od njih puno važnije - osmijeh i lijepu riječ volontera, koji s njima ispunjavaju upitnike za pomoć, s mogućnošću da se ljudima s ruba društva, pomogne u rješavanju pravnih, zdravstvenih i drugih egzistencijalnih problema, kanalizirajući ih prema pojedincima, udrugama, tvrtkama i institucijama koje mogu pomoći. Zadnjih mjesec dana volonteri Socijalne samoposluge počeli su i s prikupljanjem stvari kao što su bijela tehnika, kućanski uređaji i sl., za svoje korisnike. Trenutačno još nemaju skladište za odlaganje stvari nego posreduju između onih građana koji ih daju besplatno i onih koji ih trebaju, te pri organizaciji transporta korisnicima. Petkom na Korzu... Kako bi se informacija o radu Socijalne samoposluge proširila do što većeg broja građana, a s obzirom na veliki broj potrebitih korisnika i u nedostatku osnovnih živežnih namirnica, higijenskih i kućanskih potrepština na našim policama, svakoga petka od 9 do 16 sati na Korzu prikupljaju se donacije građana u novcu za kupovinu hrane i potrebnim namirnicama pod geslom “Siromaštvo nije izbor! Pomaganje jest!” Cilj akcije je osvijestiti kod ljudi kako u našem gradu ima ljudi koji trebaju našu pomoć, te da svatko s malo dobre volje tu pomoć može i pružiti. U ovoj volonterskoj akciji pomažu i osobe iz javnog života Rijeke (glazbenik Damir Urban, E.N.I., Neno Belan, odbojkašice Rijeke, Duško Jeličić – Dule...) Subotom u velikim trgovačkim centrima... Uz to, svake subote volonteri prikupljaju hranu ispred nekog od velikih trgovačkih centara (Getro na Škurinju, Konzum u Tower centru, Plodine). Potičemo i ostale velike trgovačke centre da nam izađu ususret u prikupljanju hrane jednom mjesečno u njihovim prostorima. Stoga, kada vidite mlade volontere u narančastim majicama s natpisom Socijalna samoposluga i bedžom, uzmite letak koji vam nude i postanite i vi dio velikog srca koje kuca za najpotrebnije naše sugrađane! S. P.
© Copyright 2024 Paperzz