Savez društava »Josip Broz Tito« Hrvatske ZNANSTVENA BIBLIOTEKA SVEZAK 4 »Dan mladosti - radosti«, Kumrovec, 22. V. 2010. godine Povodom 65. godišnjice pobjede nad nacifašizmom Povodom 65. godišnjice pobjede nad nacifašizmom Izdavač Savez društava »Josip Broz Tito« Hrvatske Za izdavača Tomislav Badovinac CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 750008 ISBN 978-953-99595-6-0 Povodom 65. godišnjice pobjede nad nacifašizmom Urednik Tomislav Badovinac Zagreb, 2010. Dan mladosti - radosti jedinstvena je manifestacija koja se ostvaruje pod geslom: „U mladosti je radost - u radosti je mladost” radi druženja i međusobnog zbližavanja i upoznavanja. Drugarstvo rađa bratstvo i jedinstvo. Radujemo se u Etno-selu Kumrovec u kojem je rođen drug Tito SADRŽAJ stranica Bojan Mirosavljev: Narodnooslobodilačkom borbom do pobjede 9 Dubravko Sidor, voditelj programa 34 Dragutin Ulama, načelnik općine Kumrovec: Pozdrav domaćina 37 Tomislav Badovinac, predsjednik Saveza društava „Josip Broz Tito“ Hrvatske: Prigodna riječ 39 Faruk Sijarić, predsjednik Saveza društava „Josip Broz Tito“ u Bosni i Hercegovini: Dan mladosti - radosti 43 Jure Galić, predsjednik SUBNOAR-a Bosne i Hercegovine: Bratstvo i jedinstvo 46 Andrija Nikolić, predsjednik SUBNOAR-a i ANTIFAŠISTA Crne Gore: Poruka Danu mladosti 51 Atanas Zabaznovski, predsjednik Sojuz na borcite od NOAV na Makedonija 1941.-1945.: Narodnooslobodilačkom borbom stvorena je država Makedonija 55 Janez Stanovnik, predsjednik Zveze združenj borcev za vrednote narodnoosvobodilne borbe Slovenije: Titu 59 6 stranica Slavko Popović, predsjednik SUBNOAR-a Srbije: Doprinos naših naroda pobedi 62 Vesna Čulinović Konstantinović, predsjednica Saveza antifašističkih boraca i antifašista republike Hrvatske: Izgradnja vlasti tokom narodnooslobodilačke borbe 65 Svetozar Oro, predsjednik Društva za istinu o narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji 1941.1945., Beograd: Braniti i afirmisati ugrožene istorijske istine i dostignuća 68 Radovan Pantović, predsjednik Saveza antifašista Srbije, Beograd: Suzbijati svaki oblik neofašizma i neonacionalizma 72 Tomislav Badovinac, predsjednik Saveza društava „Josip Broz Tito“ Hrvatske: Završna riječ - Tri poruke 76 7 Bojan Mirosavljev NARODNOOSLOBODILAČKOM BORBOM DO POBJEDE Devetog svibnja 1945. godine potpisan je akt o bezuvjetnoj kapitulaciji svih njemačkih oružanih snaga. U Europi je rat bio završen. Međutim, na jugoslavenskom prostoru rat se nastavio još sedam dana, sve do 15. svibnja kad je Jugoslavenska armija napokon skršila i posljednji otpor neprijateljskih formacija. Preko valova Radio Beograda maršal Jugoslavije Josip Broz Tito izjavio je: „Danas, 9. maja, točno 49 mjeseci i tri dana od napada na Jugoslaviju, najveća agresivna sila u Evropi – Njemačka – kapitulirala je… Njemačka Vrhovna komanda potpisala je u Berlinu akt o kapitulaciji. Četrdeset devet mjeseci nadljudskih napora i prolijevanja krvi naših naroda urodilo je plodom… Nekad strašna i naoko nepobjediva sila, danas je skršena. Osvanuo je veliki dan mira i slobode… Deveti maj 1945. godine jeste dan zajedničke pobjede, jeste zajednički praznik svih ujedinjenih nacija…“. Prije 65 godina završene su ratne operacije u Europi. Rat na jugoslavenskom prostoru nastavio se još sedam dana, sve do 15. svibnja, kad su se, nakon žestokih 9 borbi u Sloveniji, pred britanskom Osmom armijom predali predstavnici ustaških i domobranskih snaga, te crnogorski i srpski četnici, slovenski domobrani, ruske kvislinške jedinice i drugi. Tako je za Jugoslavensku armiju i one koji su se borili protiv partizanske vojske završio rat. Međunarodni vojni sud u Nürnbergu svojom je presudom od 1. listopada 1946. godine utvrdio da su Njemačka i Italija otpočele protiv Jugoslavije unaprijed pripremljen agresorski rat. Vođenje agresorskog rata značilo je, i po tadašnjem shvaćanju, međunarodni zločin protiv mira. Jugoslavenski su narodi mnogobrojnim nezakonitim postupcima okupatora dovedeni u stanje nužne obrane koja im je moralno i materijalno davala pravo da organiziraju oružani otpor protiv zločinačkog agresora i brane svoju slobodu svim sredstvima koja nisu bila zabranjena međunarodnim ratnim pravom. Nakon cjenkanja sa Staljinom, Hitler krajem 1940. godine odlučuje da prije rata s Velikom Britanijom, već 1941. godine, uništi SSSR munjevitim ratom, poznatim kao „Operacija Barbarosa“. Međutim, nije sve išlo prema Hitlerovim planovima, što se odnosi i na događaje u Jugoslaviji. Kraljevina je Jugoslavija u proljeće 1941. godine proživljavala tešku agoniju, izazvanu, uz ostalo, reakcionarnim društvenim sustavom i, što se često naglašava, nesposobnošću vrhova države i vojske. Fronta fašističkog bloka Osovine okrenula se prema Istoku. Lak su joj plijen bile Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Na red je došla i Jugoslavija. Opće vojnopolitičko stanje naglo se pogoršalo. Događaji krajem 10 ožujka ubrzali su vojni rasplet situacije. Vlastodršci Jugoslavije, u skladu sa svojom politikom fašizacije zemlje i uvjereni da je pobjeda fašističkih sila već osigurana, pristupili su 25. ožujka 1941. godine Trojnom paktu, izvršivši na taj način potpunu kapitulaciju Jugoslavije i predaju njezinih naroda na milost i nemilost fašističkim imperijalistima. Centralni komitet Komunističke partije (CK KPJ) objavio je proglas u kojem je taj vladin akt osudio kao nacionalnu izdaju. U Beogradu i cijeloj Jugoslaviji demonstracije ogorčenog naroda dosegle su vrhunac 27. ožujka. Narod je, predvođen komunistima, izvikujući parole: „Bolje grob nego rob!“ i „Bolje rat nego pakt!“, odlučno osudio sramnu kapitulaciju vlade pred fašističkim agresorima i manifestirao svoju volju da se beskompromisno bori za svoju slobodu. Hitler je odmah dao nalog Vrhovnoj komandi njemačke kopnene vojske da pripremi i rukovodi operacijama protiv Jugoslavije, sa zadatkom da se ona uništi „vojnički i kao država“. U zoru 6. travnja 1941. godine nacisti okrutno bombardiraju Beograd i druge gradove, a njemačke, talijanske, mađarske i bugarske jedinice ulaze u Jugoslaviju. Tadašnja jugoslavenska vojska nije pružala odlučniji otpor agresorima i kapitulirala je 17. travnja. Vlada Kraljevine Jugoslavije nije poduzela nikakve mjere za obranu zemlje. Opredijeljenost Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), s Titom na čelu, za organiziranje oružane borbe 1941. godine predstavlja logičan kontinuitet njene dotadašnje strategije, čija je suština bila borba protiv fašističke opasnosti, za istinsku obranu nezavisnosti Jugoslavije. Ta politika Partije došla je do snažnog 11 izražaja u ožujskim i travanjskim danima 1941. godine. Napori KPJ za organiziranje otpora agresorima u travanjskom ratu 1941. nisu mogli utjecati na njegov tijek i ishod. Kraljevina Jugoslavija je poražena. Zemlju su okupirale ili anektirale Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska, nastupili su najteži dani za njene narode. KPJ ne priznaje podjelu Jugoslavije i djeluje kao jedina politička snaga na području cijele zemlje, organizira borbu protiv okupatora i njegovih suradnika. Treba istaknuti da je već 27. travnja 1941. godine formirana Osvobodilna fronta (OF), kao svenarodna antifašistička organizacija slovenskog naroda za borbu protiv okupatora. Kad je 6. travnja ujutro izbio rat, Tito je bio u svom ilegalnom stanu na periferiji Zagreba. Već 10. travnja 1941. godine CK KPJ donio je odluku o nastavljanju borbe protiv agresora, bez obzira na ishod rata. Odlučnost da se nastavi borba najsnažnije je izražena u odluci o formiranju Vojnog komiteta pri CK KPJ, s Titom na čelu, čiji je zadatak bio provođenje priprema za oružanu borbu. Proglašenje tzv. Nezavisne države Hrvatske (NDH) Nakon ulaska njemačke vojske u Zagreb, 10. travnja 1941. godine, Slavko Kvaternik, jedan od ustaških glavešina, po nalogu je njemačkoga okupatora preko radio stanice u Zagrebu proglasio stvaranje kvislinške NDH. Istodobno je na radiju pročitan i proglas Vladka Mačeka, vođe Hrvatske seljačke stranke (HSS) i potpredsjednika Jugoslavenske vlade, koji je podržao osnivanje ustaške NDH i pozvao hrvatski narod da se pokori 12 novoj vladi. I katolički je kler pozdravio uspostavljanje ustaškoga režima i pružio mu svoju svesrdnu političku i moralnu podršku. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac službeno je posjetio Antu Pavelića, poglavnika NDH, i izrazio punu odanost i podršku njemu i ustaškoj državi, te svećenstvu uputio okružnicu s pozivom da svim snagama podrži ustaški režim. Brojni katolički svećenici aktivno su se uključili u ustaški pokret, isticali se kao fanatični pobornici ustaške fašističke ideologije i neposredno se angažirali u provođenju ustaške politike nacionalne i vjerske netrpeljivosti i mržnje. Čim su dovedeni na vlast u Hrvatskoj, ustaški su najamnici bili primorani i otvoreno pokazati svoje pravo izdajničko lice. Poglavnik NDH Ante Pavelić 18. svibnja 1941. godine, u skladu s prije preuzetim obvezama prema fašističkoj Italiji, potpisao je tzv. Rimske ugovore kojima su Italiji predani gotovo cijela Dalmacija, dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Preostali dio Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom stavljen je pod protektorat Italije. Pavelić je talijanskom vojvodi od Spoleta ponudio „hrvatsku krunu kralja Zvonimira“. Ustaše su, nadalje, Mađarskoj prepustili Međimurje i Baranju, gdje su Mađari ubrzo počeli provoditi nasilnu mađarizaciju i progonili hrvatsko stanovništvo. U samoj NDH njemačka nacionalna manjina dobila je poseban autohtoni status s eksteritorijalnim pravima. Folksdojčeri su u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, s Osijekom kao centrom, imali povlašten položaj i stvarno držali potpunu vlast u krajevima gdje su prebivali, a imali su i posebne vlastite vojne formacije. Kakvu su sudbinu u NDH imali Srbi, Židovi, Romi i Hrvati antifašisti – opće je poznato. 13 Na Majskom savjetovanju KPJ u Zagrebu 1941. godine utvrđeno je da je glavni zadatak Partije organiziranje jedinstvene fronte za borbu protiv okupatora i njegovih suradnika i da s tim ciljem treba okupiti najšire narodne mase, bez obzira na njihove političke, nacionalne, vjerske i druge razlike. U svibnju i lipnju vojni komiteti i sve partijske organizacije provodili su intenzivne pripreme za oružanu borbu. U to vrijeme okupatori i kvislinzi progonili su antifašiste i sve napredne ljude, iseljavali stanovništvo, otpočeli proces odnarodnjavanja, sprovodili masovna ubojstva, poticali bratoubilačku borbu… Zahvaljujući političkoj aktivnosti Partije, u narodu je sve više spoznavana suština okupacije, raslo je antiokupatorsko i antifašističko raspoloženje, bratoubilačkom ratu KPJ je suprotstavila politiku bratstva i jedinstva, jačao je ugled Partije, što je izraženo i u primanju novih članova – skojevaca i komunista. Pripreme za oružani ustanak u Jugoslaviji bile su u punom jeku kad je 22. lipnja 1941. godine nacistička Njemačka napala Sovjetski Savez. Ulazak Sovjetskog Saveza u rat bio je izvanredni moralno-politički činitelj za sve porobljene narode, jer je otvorio realnu perspektivu da će fašizam konačno doživjeti poraz. Došlo je do spajanja antifašističkih pokreta, što je prije bilo nezamislivo, u antihitlerovsku koaliciju kapitalističkoga i socijalističkog svijeta. Stvoren je jedan tabor protiv zajedničkog neprijatelja – nacifašističkog sustava. Proglas CK KPJ Tito je već bio u Beogradu i istog je dana, 22. lipnja 1941. godine - kad je napadnut Sovjetski Savez koji 14 je na sebe primio glavni teret borbe protiv sila Osovine, čime su stvoreni povoljni uvjeti za pokretanje oružane borbe - Politbiro CK KPJ svojim proglasom pozvao narode Jugoslavije u borbu protiv okupatora i kvislinga, koja će ujedno pomoći i borbi Sovjetskog Saveza. Također 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska osnovan je prvi partizanski odred u Hrvatskoj i Jugoslaviji. CK KPJ je 27. lipnja osnovao Glavni štab Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) i za komandanta odredio Josipa Broza Tita. Politbiro CK KPJ je 4. srpnja donio povijesnu odluku o otpočinjanju oružane borbe u svim krajevima Jugoslavije. Tito je kao komandant NOPOJ razradio koncepciju ustanka koji je trebalo, primjenom partizanske taktike i organizacije, pretvoriti u općenarodni rat svih građana Jugoslavije. Originalnost Titove koncepcije partizanskog rata bila je u tome što je razvijao one čimbenike oružane borbe koji je uzdižu na razinu svenarodnoga oslobodilačkog rata. Glavno poprište borbe postaje široko prostranstvo teritorija, što je zahtijevalo preorijentaciju i prilagodbu rada Partije tim novim uvjetima, upućivanje komunista iz gradskih centara u partizanske odrede… Ta preorijentacija ogledala se i u tome što je Tito, kao vrhovni komandant, u rujnu 1941. godine iz Beograda prešao na oslobođeni teritorij zapadne Srbije. U vrijeme dizanja ustanka u Jugoslaviji su bile četiri njemačke, 12 talijanskih, dvije bugarske divizije, 12 mađarskih i bugarskih brigada, pet domobranskih divizija tzv. NDH i veći broj manjih jedinica. Ukupno oko 400 tisuća neprijateljskih vojnika. U srpnju i kolovozu 1941. godine počele su par15 tizanske akcije u svim krajevima Jugoslavije: Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Makedoniji. Oružana je borba sve više dobivala karakter narodnog ustanka. Širom Jugoslavije stvoreni su oslobođeni teritoriji, najprostraniji je bio onaj u zapadnoj Srbiji i Šumadiji, na kojem je nastala Užička republika. I u okupiranim gradovima odvijali su se oružani i neoružani oblici borbe, diverzije i sabotaže. Posebne teškoće u organiziranju narodnooslobodilačke borbe (NOB) u Makedoniji stvarali su izdajnički stav tadašnjeg sekretara Pokrajinskog komiteta komunističke partije (PKKPJ) za Makedoniju M. Šaratova i pokušaji Centralnog komiteta Bugarske radničke partije (komunista) da se makedonski komunisti priključe bugarskoj partiji. Intervencijom Tita Kominterni, partijska organizacija u Makedoniji ostala je u sastavu KPJ. Smijenjen je dotadašnji sekretar PK i osnovan novi PK, koji odmah započinje pripreme za oružani ustanak naroda Makedonije, koji je otpočeo 11. listopada 1941. godine. Krajem rujna 1941. godine pod Titovim je rukovodstvom održano vojno-političko savjetovanje u Stolicama kraj Krupnja. Tada je odlučeno da se izgrađuje partizanska vojska s jedinstvenom vojnom formacijom, da se Glavni štab NOPOJ preimenuje u Vrhovni štab (VŠ), da se osnuju štabovi u zemljama i pokrajinama Jugoslavije u kojima još nisu stvoreni, što je imalo i veliko političko značenje, jer je već tada predstavljalo svojevrstan oblik nacionalne afirmacije i rješavanja nacionalnog pitanja. U domeni jačanja vojne organizacije, discipline i zavođenja vojničkog reda odlučeno je da se ukida naziv gerilac i gerilski odred i da svuda budu jedinstveni nazivi: partizan i partizanski odred. Uvedeni 16 su jedinstven amblem, pozdrav i zastava. Na kapi se nosi „antifašistički znak – crvena petokraka zvijezda“. U ljeto i jesen 1941. godine okupatori su uz pomoć kvislinga poduzimali opsežne operacije radi gušenja ustanka. Njima su se pridružili četnici Draže Mihailovića, koji su težili da kao snaga velikosrpske buržoazije poslije rata vrate njenu hegemoniju. Svi pokušaji rukovodstva narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i osobno Tita da se postigne sporazum s četnicima i stvori jedinstveni put borbe protiv okupatora ostali su bez uspjeha. Najobimnije operacije protiv ustanika Nijemci su poduzeli u Srbiji, kamo su s drugih ratišta doveli dvije divizije (tzv. prva neprijateljska ofenziva) i u Crnoj Gori, gdje su Talijani angažirali šest divizija. Ove operacije bile su popraćene teškim represalijama nad civilnim stanovništvom. Zbog udaljenosti fronti armija antihitlerovske koalicije, partizanske snage tada nisu mogle ni od koga očekivati pomoć. Međunarodnu su poziciju NOP-a otežavali složeni odnosi u antihitlerovskoj koaliciji čije su članice održavale diplomatske odnose s jugoslavenskom izbjegličkom vladom. Kraljevska je vlada obmanjivala svjetsku javnost i uspjehe Titovih partizana pripisivala četnicima, a ovi su, zajedno s njemačkim trupama, napadali na Užičku republiku. Međutim, unatoč naporima okupatora i njegovih suradnika, daljnji razvoj oslobodilačke borbe nije se mogao zaustaviti. Ona je imala karakter jedinstvenog pokreta, iako su u njoj došle do izražaja i sve specifičnosti koje su bile rezultat političkih, društveno-ekonomskih i drugih osobina svake zemlje, pokrajine, područja. Na kraju 1941. godine oružane su snage NOP-a, na cijelom teritoriju Jugoslavije, narasle na 80 tisuća boraca. 17 U Jugoslaviji je otvoreno novo, za sile Osovine nepredviđeno ratište usred porobljene Europe. Njemačka i Italija bile su primorane da u Jugoslaviji angažiraju znatne vojne efektive koji su im bili potrebni na drugim frontama. Na kraju 1941. godine partizanske jedinice u Jugoslaviji za sebe su vezivale: šest njemačkih, 16 talijanskih, pet bugarskih, dvije mađarske divizije i kvislinške snage približno jačine od oko osam divizija – ukupno više od pola milijuna neprijateljskih vojnika. Usporedo s jačanjem oružane borbe u svim krajevima zemlje izrasli su narodnooslobodilački odbori (NO) kao izraz potrebe vođenja oslobodilačke borbe i ujedno kao rezultat demokratskog raspoloženja masa koje više nisu željele povratak na staro. Prva proleterska brigada Na osnovi iskustva iz oružane borbe u 1941. godini Tito je donio odluku o stvaranju brigada - pokretnih operativnih jedinica, sposobnih da napuste svoj teritorij i da ratuju tamo gdje je najpotrebnije. Prva takva jedinica bila je Prva proleterska udarna brigada, formirana 22. prosinca 1941. godine u Rudom. Jačanje oslobodilačke borbe primoralo je okupatore da zimi i u proljeće, pored toga što su svakodnevno vodili borbe protiv partizana širom zemlje, poduzmu nekoliko ofenzivnih operacija protiv najjačih ustaničkih žarišta u Jugoslaviji. Partizanske snage pod neposrednom komandom VŠ stvorile su slobodni teritorij sa sjedištem CK KPJ i VŠ u Foči. U tzv. „fočanskom periodu“ doneseno je nekoliko vrlo važnih propisa i uputa, kao što su „Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilačkih odbora“ te „Objašnjenja i uputstva za rad narodnooslobodilačkih 18 odbora u oslobođenim krajevima“… Fočanski su propisi imali i znatnu ulogu u daljnjem razvitku narodne vlasti, posebno u jugoistočnoj Bosni, Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini. Uvođenjem institucije zborova seljaka, opoziva odbornika, davanjem prava ženama i drugim novostima stvaraju se elementi novog sistema vlasti na širokoj demokratskoj osnovi. Nakon tzv. treće neprijateljske ofenzive udruženih njemačkih, talijanskih, ustaških i četničkih snaga u proljeće 1942. godine, vrhovni komandant Tito je u lipnju s tromeđe Bosne, Hercegovine i Crne Gore s operativnom grupom od pet partizanskih proleterskih i udarnih brigada krenuo u pohod u zapadnu Bosnu i Hrvatsku. Do kraja 1942. godine ove su brigade, zajedno sa bosanskim i hrvatskim partizanskim brigadama i odredima, uništile mnogobrojne okupatorske i ustaške garnizone te stvorile prostrani slobodni teritorij (koji su Nijemci nazvali Titovom državom) sa sjedištem CK KPJ i VŠ u Bihaću. Na Titovu inicijativu u Bihaću je 26. i 27. studenoga održana osnivačka skupština Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) koje se konstituiralo kao najviše političko predstavničko tijelo NOP i prva demokratska skupština naroda i narodnosti Jugoslavije. Stvaranje AVNOJ-a snažno utječe na još bržu i efikasniju izgradnju organa narodne vlasti, a ubrzava i stvaranje središnjih političkih rukovodstava u pojedinim jugoslavenskim zemljama, u kojima ona dotad još nisu bila konstituirana. Odmah nakon Prvoga zasjedanja AVNOJ-a CK KPJ pokrenuo je osnivanje nacionalnih antifašističkih vijeća. Time su udareni temelji federativnog uređenja Jugoslavije. U Bihaću je od 27. do 29. prosinca 1942. godine održan i Prvi kongres 19 mladih i osnovan Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ). Tijekom 1942. godine postignuti su izvanredni uspjesi u masovnom uključivanju omladine u borbene redove NOP. Pred jedinstvenu omladinsku antifašističku organizaciju postavljeni su zadaci još šire mobilizacije omladine u partizanske jedinice, organiziranje omladinskih radnih akcija na obradi zemlje, obavljanju žetve i drugim radnim zadacima na oslobođenom području, organiziranja kulturnoprosvjetne i sportske aktivnosti među omladinom te organiziranja Saveza pionira. Svestrani uspjesi NOP-a omogućili su da se krajem 1942. godine formira Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (NOVJ), u čijem su sastavu divizije i korpusi s oko 150 tisuća boraca. U 1943. godini jugoslavensko je ratište i za okupatore i saveznike postalo još važnijim čimbenikom. Zbog širokih razmjera oslobodilačkog rata i procjene mogućeg utjecaja jugoslavenskog ratišta na očekivanu savezničku invaziju na južnu Europu, njemački su i talijanski okupatori, uz pomoć kvislinga, poduzeli krupne operacije da bi uništili Titovu državu – tzv. četvrtu i petu neprijateljsku ofenzivu. Bitke na Neretvi i Sutjesci U dolini Neretve se od 9. veljače do 23. ožujka 1943. godine vodila jedna od najdramatičnijih bitaka narodnooslobodilačkog rata u Jugoslaviji – bitka na Neretvi (operacija „Weiss“), poznata kao bitka za spašavanje 4000 ranjenih i bolesnih partizana koje je trebalo izvući da ih neprijatelj ne bi uništio i prebaciti preko Neretve u istočnu Hercegovinu i Crnu Goru. 20 Protiv Glavne operativne grupe na čelu s VŠ, koju su sačinjavali 1. i 2. proleterska, 3. udarna, 7. banijska i 9. dalmatinska divizija, s oko 24.000 boraca, neprijatelj je angažirao gotovo osam divizija, odnosno više od 80 tisuća vojnika i 20 tisuća četnika Draže Mihailovića. Bitka za spašavanje ranjenika bila je uspješno završena. Prema Titovoj ocjeni, u bitci na Neretvi ostvareni su planovi VŠ. Četvrta neprijateljska ofenziva je propala. Opkoljavanje slobodnog teritorija i uništenje snaga NOVJ nije uspjelo, i to zahvaljujući protumanevru udarne grupe kod Neretve i Gornjeg Vakufa. Ranjenici su spašeni, a četnici Draže Mihailovića bili su likvidirani, i to u krajevima gdje su imali najjača uporišta. Nakon puna dva mjeseca danonoćnih borbi divizije oko VŠ stvorile su novi slobodni teritorij u Sandžaku i Crnoj Gori i malo predahnule. I neprijateljske su snage morale stati. Bilo je to malo zatišje pred novu buru, koja je nastupila 15. svibnja 1943. godine bitkom u dolini Sutjeske. Točno na dan kad su 1. i 2. proleterska divizija krenule u napad da bi se probile u istočne krajeve Jugoslavije, 15. svibnja 1943. godine, počela je bitka na Sutjesci i vodila se do 15. lipnja. Poznata je i kao peta neprijateljska ofenziva (operacija „Schwartz“). Izvodile su je četiri njemačke i tri talijanske divizije, ustaško-domobranske jedinice i jedna pukovnija bugarske carske vojske. Četnika nema, poraženi su na Neretvi, pa ih sada Nijemci vode kao pomoćnu vojnu snagu. Ukupno je bilo angažirano 127.000 vojnika, koji su imali snažnu podršku topništva i zrakoplovnu zaštitu. Ofenziva je izvedena radi potpunog uništenja divizija oko VŠ, a tu je bio i vrhovni komandant Tito koji 21 neposredno zapovijeda divizijama. Oko njega su bile 1. i 2. proleterska, 3. crnogorska i 7. banijska divizija, 1. majevička i 6. istočno-bosanska brigada – ukupno 22.148 boraca od kojih 3.700 ranjenika i bolesnika. U zoru 9. lipnja grupa VŠ, s Titom na čelu, dohvatila se južnih padina Ozrena. Tamo su bili i članovi britanske vojne misije. Jedna avionska bomba pala je u neposrednu blizinu mjesta gdje je bio Tito. Tita je ranio komad bombe koji mu je zahvatio nadlakticu lijeve ruke. On je jedini vrhovni komandant neke savezničke armije koji je ranjen u Drugom svjetskom ratu. Prema riječima vrhovnog komandanta Tita, „bitka na Sutjesci ušla je u historiju kao najslavnija epopeja oslobodilačkog rata naroda Jugoslavije“. Njemački glavni komandant u bitci na Sutjesci, general Rudolf Luthers, morao je javiti Berlinu: „Tok borbi pokazao je da su komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje…“. Bio je to i krupan doprinos međunarodnoj afirmaciji NOP-a u Jugoslaviji. Nakon bitaka na Neretvi i Sutjesci istina o događanjima u Jugoslaviji brže je prodirala u svijet. NOVJ je izdržala najveća iskušenja i potvrdila vrijednost svoje ratne vještine i borbenih kvaliteta, pokazavši visok borbeni moral i svijest. Poslije prelaska rijeke Bosne i dolaska u srednju Bosnu, 26. kolovoza, u Jajcu su 8. rujna preko radija saznali da je kapitulirala Italija. Narodnooslobodilački je odbor za Istru 13. rujna 1943. godine objavio odluku o odcjepljenju Istre od Italije i njezinu ujedinjenju s Jugoslavijom. ZAVNOH je 20. rujna donio odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Lošinja i Lastova 22 Hrvatskoj, i to na temelju načela o samoopredjeljenju naroda, garantirajući pritom ravnopravnost talijanskoj narodnosti koja živi u tim krajevima. U Pazinu je 25. rujna 1943. godine na Istarskom saboru osnovan Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Istru, kao najviši organ narodne vlasti na tom području. Istarski je sabor s oduševljenjem potvrdio povijesni čin od 13. rujna i donio zaključke da će talijanska narodnost u Istri uživati sva nacionalna prava: slobodu jezika, škole, štampe i slobodu kulturnog razvitka. Tako je Istarski sabor još jednom iskazao privrženost antifašističkoj ideji. Vrhovni plenum Osvobodilne fronte Slovenije također je 16. rujna objavio proglas o priključenju Slovenskog primorja slobodnoj i ujedinjenoj Sloveniji u novoj demokratskoj i federativnoj Jugoslaviji. Nakon kapitulacije fašističke Italije, jedinice NOVJ razoružale su desetak talijanskih divizija i oslobodile velik dio zemlje, gotovo cijelu jadransku obalu i otoke. Preko čvrsto branjenog otoka Visa NOVJ i njena mornarica otvorile su vrata prema svijetu i uspostavile pomorsku vezu sa savezničkim trupama u Italiji, od kojih je počela dolaziti pomoć u oružju i opremi. Zbog takva razvoja Narodnooslobodilačkog rata (NOR) njemačka Vrhovna komanda je u Jugoslaviji povećala broj divizija s 10 na 19, a osim njih tu je bilo i osam divizija carske Bugarske i dvije divizije Hortyjeve Mađarske – ukupno oko 400 tisuća okupatorovih vojnika i oko 250 tisuća raznih kvislinga. U jesen NOVJ je brojila oko 300 tisuća boraca, svrstanih u 27 divizija, odnosno 9 korpusa i više samostalnih brigada i partizanskih odreda. Te jedinice su oslobodile i držale pod svojom kontrolom više od polovine jugoslavenskog teritorija. 23 Vojni i politički uspjesi NOP-a omogućili su da se 29. i 30. studenog 1943. godine u Jajcu održi Drugo zasjedanje AVNOJ-a, čije su povijesne odluke imale dalekosežnu važnost za budućnost naroda Jugoslavije. AVNOJ se konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno tijelo Jugoslavije, osniva se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije kao organ s obilježjima vlade, zabranjuje se povratak u zemlju kralju Petru, odlučeno je da će se nova Jugoslavija izgraditi na demokratskom federativnom principu, kao državna zajednica ravnopravnih naroda i narodnosti. Istra, hrvatski jadranski otoci, Slovensko primorje i ostali anektirani jugoslavenski teritoriji priključuju se Jugoslaviji. Odano je posebno priznanje vojsci što je u borbi ujedinila sve narodnooslobodilačke pokrete Jugoslavije, uveden je naziv maršala Jugoslavije i dodijeljen vrhovnom komandantu NOV i POJ Josipu Brozu Titu. U vanjskopolitičkom pogledu ove su odluke predstavljale polaznu točku za postupno diplomatsko priznavanje nove Jugoslavije. Poruke Teheranske konferencije Gotovo paralelno s Drugim zasjedanjem AVNOJa u Jajcu održana je Teheranska konferencija (od 28. studenog do 1. prosinca 1943. godine). „Velika trojica“ - Roosevelt, Churchill i Staljin - složila se da „jugoslavenskim partizanima treba pružiti što veću pomoć u ratnom materijalu i operacijama savezničkih komandosa“. U tom smislu odmah je izdano i naređenje Vrhovnoj komandi savezničkih snaga za Sredozemlje. Odlučeno je, također, da Vrhovna komanda Crvene armije uputi vojnu misiju u VŠ NOV i POJ, gdje su već bile vojne 24 misije SAD-a i Velike Britanije. Dogovoreno je da će se „Jugoslavija kao država obnoviti u potpunom teritorijalnom integritetu i nezavisnosti, s tim što će se pitanje njezinih zapadnih granica i zahtjeva prema Italiji riješiti poslije rata“. Ovi teheranski zaključci značili su, de iure, priznanje NOVJ kao vojnog saveznika, ali se taj zaključak nije odnosio na državne organe nove Jugoslavije. Vlada Velike Britanije još je neko vrijeme pokušavala pod parolom obrane demokracije i ustavnog kontinuiteta osigurati barem parcijalni utjecaj snaga staroga poretka u Jugoslaviji. Svi ti planovi izjalovili su se zbog spretnog političkog manevriranja Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), koji postepeno uspijeva prividnim koncesijama likvidirati dotadašnji dualitet u predstavljanju Jugoslavije u vanjskom svijetu i prisiliti Kraljevsku vladu da prizna državnopravno stanje proklamirano odlukama AVNOJ-a. Ubrzo nakon Teheranske konferencije, Britanci u siječnju 1944. godine opozivaju vojnu misiju kod Draže Mihailovića i otkazuju mu daljnju materijalnu pomoć. U pisanju utjecajnih zapadnih listova o jugoslavenskim prilikama nazire se nova politika kompromisa. Odluke AVNOJ-a i odluke Teheranske konferencije o Jugoslaviji imaju kao neposrednu posljedicu i početak korespondencije između maršala Tita i engleskog premijera Winstona Churchilla. Time je, odmah nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a, počela i složena diplomatska i politička borba za postupno priznanje nove vlasti u Jugoslaviji i sprečavanje uplitanja u interne jugoslavenske poslove. U međuvremenu, oslobodilačka se borba naroda Jugoslavije povezivala s oslobodilačkim pokretima u 25 Albaniji, Grčkoj, Bugarskoj i Italiji. Od Čeha, Slovaka, Poljaka, Mađara, Talijana i drugih narodnosti nastanjenih na tlu Jugoslavije osnovane su posebne vojne jedinice. Program i ciljevi te antifašistički karakter oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije privlačili su njih i pripadnike drugih naroda da stupaju u redove NOVJ. Jugoslaveni, također, aktivno sudjeluju u gotovo svim pokretima otpora europskih zemalja. Znatna je bila i antifašistička aktivnost jugoslavenskih iseljenika u prekomorskim zemljama, posebno u širenju istine od našem NOP-u. Zimi 1943./1944. godine i u prvoj polovini 1944. njemačka je Vrhovna komanda poduzela više ofenzivnih pothvata protiv NOV da bi vratila izgubljene pozicije u Jugoslaviji. Budući da u tome nije uspjela, pokušala je da iznenadnim zračnim desantom (operacija „Konjićev skok“) na Drvar 25. svibnja 1944. godine, uz istovremeno djelovanje motoriziranih jedinica, uništi rukovodstvo narodnooslobodilačkog pokreta – VŠ i CK KPJ, prije svega vrhovnog komandanta Tita, i da na taj način obezglavi pokret u cjelini. Poslije neuspjelog desanta, rukovodstvo NOP-a premjestilo je svoje sjedište na otok Vis, gdje su ljeti 1944. godine započeti razgovori s dr. Šubašićem o sporazumu s jugoslavenskom vladom u Londonu, što je bio veoma važan korak u međunarodnom priznavanju nove Jugoslavije. Sredinom 1944. godine Drugi je svjetski rat ušao u završnu etapu, čemu su, u prvom redu, doprinijele pobjede Crvene armije, koja je prodrla do Rumunjske, angloameričke trupe u Italiji probile su njemačku frontu, a armije zapadnih saveznika iskrcale su se u 26 Normandiji. U takvoj situaciji jugoslavensko će ratište uskoro postati svojevrsnom sponom savezničkih fronti – sovjetske na jugu i anglo-američke u Italiji. Predsjednik NKOJ i vrhovni komandant Josip Broz Tito je oslobođenje zemlje vlastitim snagama, pod geslom „Tuđe nećemo, svoje ne damo“, smatrao presudnim čimbenikom u osiguranju tekovina NOR-a. Prva etapa završnih operacija U srpnju 1944. godine NOVJ započinje prvu etapu završnih operacija Jugoslavenske armije za oslobođenje zemlje. Tito tada u Srbiju upućuje jaku grupaciju NOVJ (ukupno deset divizija) koja do početka listopada oslobađa zapadnu Srbiju, razbija četničke i nedićevske snage. Istovremeno u Srbiji je formirano sedam novih divizija koje se odmah uključuju u borbu. Ovladavanjem prostorom Srbije bilo je dovedeno u pitanje povlačenje njemačke Grupe armija „E“ iz Grčke preko Beograda. U Makedoniji NOB dobiva novi zamah. U međuvremenu je u manastiru Prohor Pčinjski 2. kolovoza 1944. godine održano Prvo zasjedanje ASNOM, na kojem je potvrđen položaj Makedonije kao ravnopravne federalne jedinice u okviru nove Jugoslavije. Poslije teških, ali uspješnih borbi protiv dijelova njemačke Grupe armija “E“ i oko 8 tisuća balista, do 19. studenog 1944. godine oslobođena je cijela Makedonija. Nakon oslobođenja Rumunjske i Bugarske, Crvena armija izbija na granice Jugoslavije (u rujnu 1944. godine). Tada je NOVJ imala 15 korpusa, odnosno 50 divizija, dvije operativne grupe, 16 samostalnih brigada, 130 partizanskih odreda, ratnu mornaricu i prve formacije 27 avijacije – ukupno više od 400 tisuća naoružanih boraca. U kolovozu Tito se u Napulju sastao sa Churchillom i s njim razmotrio aktualna pitanja odnosa nove Jugoslavije i zapadnih saveznika. Između ostaloga, razmatrano je pitanje opskrbe NOVJ i eventualnog ulaska zapadnih saveznika u Istru i Slovensko primorje. Tito je 19. rujna otputovao u Moskvu i sa sovjetskom se Vrhovnom komandom sporazumio o privremenom prelasku trupa Crvene armije na istočni teritorij Jugoslavije i o vođenju zajedničkih operacija radi oslobođenja tog dijela zemlje. U želji da doprinese uspostavljanju dobrih odnosa sa otečestvenofrontovskom Bugarskom Tito je udovoljio molbi bugarske vlade i, u ime Nacionalnog komiteta, odobrio sudjelovanje dijelova bugarske vojske u borbama na tlu Jugoslavije. Operacije NOVJ i Crvene armije za oslobođenje istočnih i sjeveroistočnih dijelova Srbije obilježene su zajedničkom pobjedom – oslobođenjem Beograda, 20. listopada 1944. godine. Poslije toga, jedinice 1. i 2. ukrajinske fronte Crvene armije prebačene su na frontu u Mađarskoj. Tada je NOVJ, kao saveznik u borbi, dobila od Crvene armije znatnu pomoć u naoružanju. Dok su se vodile operacije za oslobođenje najvećeg dijela Srbije i Beograda, ostalih 36 divizija NOVJ vodilo je operacije za oslobođenje drugih krajeva zemlje. Do kraja 1944. godine NOVJ je oslobodila preostale dijelove Srbije, Makedonije, Kosovo, Crnu Goru, Dalmaciju i znatan dio Bosne i Hercegovine. Time je bila završena prva etapa za konačno oslobođenje Jugoslavije. Narodnooslobodilačka vojska uspostavila je jedinstvenu frontu od Drave preko Srijema, Bosne i Like do Jadranskog mora. Na taj se način jugoslavenska 28 fronta slila u neprekinutu savezničku frontu kojom je okružena Hitlerova Njemačka. U 1945. godini operacije protiv njemačkih snaga na tlu Jugoslavije vodila je sama NOVJ, koja u siječnju te godine ima više od 600 tisuća boraca. Na konferenciji u Jalti (4. do 22. veljače 1945. godine) tri vodeće antifašističke sile – SSSR, Velika Britanija i SAD - razmotrile su mjere za brže okončanje Drugoga svjetskog rata i rješavanje poslijeratnih problema. Posebno se razmatralo pitanje Jugoslavije. Što se tiče nje, sudionici Konferencije su se suglasili u preporuci da se odmah provede u djelo Sporazum Tito – Šubašić o formiranju jedinstvene vlade, koja bi nakon svog osnivanja istupila s izjavom da će AVNOJ biti proširen članovima posljednje, predratne Jugoslavenske skupštine, koji se nisu kompromitirali suradnjom s okupatorom i da će već doneseni zakonodavni akti AVNOJ-a biti naknadno podneseni na odobrenje Ustavotvornoj skupštini. Odlukom povjerenika narodne obrane Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) od 1. ožujka 1945. godine, i potpisom vrhovnog komandanta maršala Josipa Broza Tita, ukinuta je NOVJ i formirana Jugoslavenska armija /JA), prestaje postojati Mornarica NOVJ i osniva se Jugoslavenska ratna mornarica (JRM), a Vrhovni štab NOVJ reorganizira se u Generalštab Jugoslavenske armije. Time je završeno konačno oblikovanje organizacijske strukture NOP-a Jugoslavije u ratu 1941.-1945. Sam čin predstavlja završnu etapu u izgradnji vojne organizacije NOP-a Jugoslavije. U vojnoj domeni preokret je nastupio 1. siječnja 1945. godine kad su formirane Prva, Druga i Treća armija. Četvrta je armija formirana 2. ožujka 1945. godine. 29 JA se na svojoj fronti borila protiv brojnih neprijateljskih jedinica, u kojima je u proljeće 1945. godine bilo više od 400 tisuća njemačkih i oko 200 tisuća kvislinških vojnika (sedam njemačkih armijskih korpusa, odnosno 23 njemačke divizije, 17 kvislinških divizija, više od 25 samostalnih brigada i pukova i više drugih jedinica). Drugu je etapu završnih operacija JA otpočela 20. ožujka ofenzivom Četvrte armije na lijevom krilu svoga strategijskog rasporeda (od rijeke Une do Jadranskog mora). U travnju je oslobodila Liku, Gorski kotar i Hrvatsko primorje te otoke sjevernog Jadrana, uništivši njemački 15. brdski korpus. Sredinom travnja krenule su u napad Prva, Druga i Treća armija. Probile su Srijemsku frontu (1. i 3. armija) i produžile na zapad. U drugoj polovici travnja 1945. godine NOV i PO Slovenije svuda su prešli u ofenzivu i sa 1.,2., 3. i 4. armijom JA sudjelovali u završnim operacijama. Zatim su sve četiri armijske grupacije, u zahvatu fronte, zajedno sa sedam korpusa koji su djelovali u dubokoj pozadini neprijatelja, oslobodile cijeli jugoslavenski teritorij. Četvrta armija je 1. svibnja oslobodila Trst. Kao prvi saveznički brod uplovio je 5. svibnja u tršćansku luku patrolni čamac 8 „Udarnik“ Jugoslavenske ratne mornarice. Četvrta armija je na području Ilirske Bistrice uništila 97. armijski korpus, a Deveti korpus JA ušao je u Goricu i Tržič. Tako je JA u svom oslobodilačkom pohodu izbila na rijeku Soču. Prva, Druga i Treća armija zajedno s korpusima u pozadini oslobodile su preostali dio Hrvatske i Slovenije i izbile na zapadne granice Jugoslavije. Njemačke snage u Jugoslaviji zajedno sa kvislinzima bile su, nakon neuspjelog pokušaja da se 30 povuku u Austriju, primorane da kapituliraju na jugoslavenskom tlu. Boreći se četiri godine za slobodu, narodi Jugoslavije i njihova vojska su u borbi protiv fašističke Njemačke i njenih saveznika „prema svojim mogućnostima i sposobnostima dali ono što je bilo najviše moguće dati“ (Tito). Pobjede na bojnom polju pratile su i pobjede na političkom planu. Tito je 7. ožujka 1945. godine u Beogradu formirao Privremenu vladu Demokratske Federativne Jugoslavije. Rat poslije rata I nakon službene kapitulacije Njemačke, prema kojoj su neprijateljstva trebala prestati 8. svibnja 1945. godine u 23 sata, njemačka vojska i kvislinške snage nastavile su pružati organizirani otpor i povlačiti se prema Austriji. Zajedno s njemačkim, ustaško-domobranskim i četničkim formacijama povlačili su se i ratni zločinci, brojni petokolonaši, narodni izdajnici i okupatorski suradnici. U krvavim i teškim borbama koje su vođene i poslije kapitulacije napokon je 15. svibnja 1945. godine Jugoslavenska armija skršila i posljednji otpor neprijateljskih snaga. Nakon pobjede, u odnosu na kvislinške snage nisu bile dokraja poštivane međunarodne norme postupanja s ratnim zarobljenicima, pa su nad zločincima počinjeni zločini, a bilo je, nažalost, i nevinih stradalnika. U ono se vrijeme osvete i odmazde nisu mogle kontrolirati ni naredbama ni zabranama, jer su bile izazvane prethodno počinjenima monstruoznima ustaškima i četničkim zločinima nad nevinim žrtvama. 31 Čak ni Titove naredbe, koje je upućivao komandama vojnih jedinica i zahtijevao da se prema zarobljenicima postupa suglasno normama međunarodnog ratnog prava, nisu bile dovoljno djelotvorne. Dogodio se Bleiburg! Vinko Nikolić, član vlade NDH, emigrant u Argentini i Španjolskoj, devedesetih se vratio u Hrvatsku i uz ostalo, napisao natuknicu „Bleiburg“ u „Hrvatskom leksikonu“ (Zagreb, 1996. godine). Taj „nestor hrvatske književnosti“, kako mu tepaju u Hrvatskoj, konstatira: „Neoprostiv je propust političkog vodstva NDH što narodu nije otvoreno prikazalo pravo stanje u svijetu i na ratištima. Skrivalo je odluke na Jalti, budeći nadu u povoljno držanje zapadnih saveznika… Nije se znalo kuda treba kretati. Poglavar NDH razriješio je vojnike prisege i sam se udaljio od svojih najbližih suradnika i vojnih zapovjednika. Nakon tog dramatskog skupa očaja, kako vojnika, tako i mnoštvo civila, koji su se osjećali izdanima od onih koji su ih vodili kroz četiri godine rata, svatko je nastavio svoj put. Krivo je političko vodstvo NDH, koje nije bilo doraslo onim sudbonosnim vremenima. Ante Pavelić, pred Hrvatima prvi je nosilac odgovornosti. Prvi je pobjegao, napustio vojsku i spašavao sam sebe“. Tako kazuje Vinko Nikolić. Dakle, za tragične posljedice Bleiburga najveću krivicu snose sam Pavelić i njegovi ustaški dužnosnici koje je saveznička komisija za istraživanje ratnih zločina proglasila ratnim zločincima. Međutim, bez obzira na to što je među zarobljenicima bilo mnoštvo koljača i zločinaca, trebalo se pridržavati Ženevskih konvencija o postupku sa zarobljenicima neprijateljske vojske. Nisu dovoljna opravdanja da su se i kod savezničkih armija događali 32 slučajevi ubojstava bez suđenja, da je to bio jedan od najokrutnijih ratova, da su stravične žrtve nepotrebnog bombardiranja, a posebno atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija, da je u nepotrebnom bombardiranju gradova tisućama bombi stradalo mnoštvo djece i nevinih ljudi. Od tih svjetskih okrutnosti nije se kod Bleiburga oslobodio ni partizanski pokret. Propuštena je prilika da partizani pokažu kako se u svim okolnostima pridržavaju Ženevskih konvencija i tako potvrde svoju istinsku narodnu orijentaciju. Međutim, sasvim je pogrešno Bleiburg i križni put predstavljati kao suštinu NOP-a, što čine, primjerice, hrvatska desnica i fašisti, jer to jednostavno ne odgovara povijesnim činjenicama. Antifašistička pobjeda postala je temeljac sljedećim etapama naše povijesti. Da je nakon četiri ratne godine u Jugoslaviji postojalo pravosuđe koje bi pošteno sudilo pobijeđenima i procesuiralo sve nečasne poteze što su ih počinili ratni pobjednici, da je pravda u svim individualnim slučajevima zadovoljena, jezgra postignuća NOP-a ostala bi – čvrsta i čista. Za to nije bilo ni snage ni volje. Pošto se raspala Jugoslavija nove su se mogućnosti u istraživanju i politici trebale iskoristiti za reinterpretaciju onoga što se dotad nije moglo. Umjesto prevladavanja mračnih slojeva i naglašavanja onoga dobroga, važnog za budućnost, došlo je do opće negacije i potiskivanja. Svjedoci smo intenzivne revizije povijesnih događaja iz vremena Drugoga svjetskog rata s namjerom da se potpuno pomuti istina. Laž je u ovom slučaju jača od istine, jer ispunjava očekivanja. 33 Dubravko Sidor, voditelj Svečanog programa POZDRAV PRISUTNIMA Savez društava “Josip Broz Tito” Hrvatske i Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, najiskrenije pozdravljaju sve prisutne u manifestaciji Dana mladosti - radosti. Posebno pozdravljamo među nama prisutne: - Dragutina Ulamu, načelnika Općine Kumrovec; - Delegaciju Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog antifašističkog rata Bosne i Hercegovine; - Delegaciju Saveza društava “Josip Broz Tito” u Bosni i Hercegovini; - Delegaciju Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore; - Delegaciju Saveza antifašističkih boraca i antifašista republike Hrvatske; - Delegaciju Sojuz na borcite od NOAV na Makedonija 1941-1945; 34 - Delegaciju Zveze združenj borcev za vrednote Narodnooslobodilnega boja Slovenije; - Delegaciju Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije; - Delegaciju Društva za istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi i Jugoslaviji 1941-1945, Beograd; - Delegaciju Saveza antifašista Srbije; - Predstavnike Udruga branitelja Hrvatske; - Predstavnike političkih stranaka; - Predstavnike nevladinih udruga; - Sve prisutne novinare tiska, radija i elektroničkih medija, - Pozdravljam medicinsko osoblje, vatrogasce, policijske djelatnike i redare. 35 36 Zajednička slika sudionika skupa „Dan mladosti - radosti” Dragutin Ulama POZDRAV DOMAĆINA Poštovani gosti, uzvanici, dragi prijatelji, Dopustite mi da Vas u ime općine Kumrovec i nas Kumrovčana najsrdačnije pozdravim, a pozdravljam Vas i u ime Krapinsko-zagorske županije te njena župana Siniše Hajdaša Dončića. Budući da je ovo stvarno opušten i srdačan skup - da velim samo – Prijatelji, dobro nam došli u Kumrovec. Želja mi je da vam se zahvalim u ime Kumrovca, a dopustite mi tu slobodu i u njegovo ime (pokazao rukom na spomenik Titu), što ste ostali vjerni Kumrovcu i što ovamo dolazite sve ove godine i što na taj način Kumrovec činite mjestom susreta i mjestom prijateljstva. Kumrovec će i dalje ostati mjesto mira, susreta, prijateljstva i tolerancije među ljudima, narodima i generacijama koje žele na takav način živjeti život. U tom duhu Vas pozdravljam i pozivam. Dođite nam opet i sljedeće godine, povedite svoje prijatelje, svoju djecu i unuke. Dovedite ih u mjesto koje će i u budućnosti biti ono što je i Tito uvijek želio, a to je mjesto i prostor na kojem će se ljudi s ovih naših napaćenih prostora ponovno zbližavati, stvarati nova prijateljstva, obnavljati neka stara i živjeti u miru i slozi. Hvala vam! 37 38 „Internacionalu” i europsku himnu „Odu radosti” iz Beethovenove Devete simfonije pjeva Mješoviti pjevački zbor „Podravina” iz Ludbrega Tomislav Badovinac PRIGODNA RIJEČ Drugarice i drugovi, dragi prijatelji, Ove godine obilježavamo velik jubilej - 65-tu obljetnicu pobjede u Drugom svjetskom ratu i slom zločinačkih sustava fašizma i nacizma. Antifašistička Narodnooslobodilačka vojska – sudionica antihitlerovske koalicije pobijedila je na prostorima Jugoslavije. Antifašistički borci moraju biti ponosni na svoju borbu i pobjedu. Hrvatska im mora biti zahvalna, jer su joj omogućili da bude na strani pobjednika i tako joj skinuli ljagu koju joj je nanijela zločinačka ustaška Nezavisna država Hrvatska. Antihitlerovska je koalicija zaključila da se ponište njemačka osvajanja i promjene. Dakle, da nije bilo antifašističke Narodnooslobodilačke borbe bila bi obnovljena jugoslavenska monarhija. Antifašistička narodnooslobodilačka borba na čelu s Josipom Brozom Titom izborila je novu Demokratsku federativnu Jugoslaviju iz koje su nastale i sve današnje republike. Ima i onih koji nastoje nacifašističku tvorevinu, Nezavisnu 39 državu Hrvatsku, proglasiti temeljem i uzorom današnje hrvatske samostalnosti. Bila je utemeljena na ideologiji i praksi nacifašizma, na zločinu, koji je bio njezin program i praksa. Ona je bila sramota i uvreda za cijeli hrvatski narod. Domaći izdajnici, posebno ustaške postrojbe, nisu priznali kapitulaciju 9. svibnja već su ratne operacije vodili sve do 15. svibnja 1945. godine. Neposredno nakon toga počinjeni su zločini. U ono se vrijeme osveta i odmazda nisu mogle kontrolirati ni naredbama ni zabranama, uključivo i vrhovnog komandanta Tita, jer su bile izazvane prethodno počinjenima monstruoznima ustaškim i četničkim zločinima nad nevinim žrtvama. Tu su činjenicu iskoristili profašisti. Filoustaše i njihovi ideološki sljedbenici nastoje prikriti svoje gubitništvo i sebe pretvoriti u hrvatske mučenike, žrtve komunističkih egzekutora. U tome ih podržava i potiče i dio crkvene hijerarhije – klera, koji propovijeda da je vjerom i uz „Božju pomoć“ moguće svaki poraz pretvoriti u pobjedu. Nemoguće je poistovjetiti antifašizam i komunizam, iako je istina da bez Komunističke partije ne bi bilo organiziranoga i masovnoga antifašističkoga oružanog otpora nacifašistima i njihovim sljedbenicima u Jugoslaviji. Isto tako je jasno da većina antifašista nisu bili članovi Komunističke partije. Posljednjih se godina o Titu i njegovim djelima svakodnevno pojavljuju tendenciozne neistine u verbalnim izričajima i tiskovinama, a ove godine i u filmovima. Budući da nije uputno napadati antifašizam, jer se Europska unija temelji na vrednotama antifašizma, napadi su usmjereni na Tita, preko koga se, bez ikakvih nedaća, može obrušavati i na antifašizam. U tome prednjače beskrupolozan dokumentarni film Vrdoljaka 40 i zabrinjavajuća neosjetljivost na neistine Hrvatske televizije (HRT). Danom pobjede pobijeđen je nacifašizam. Ta je pobjeda izvojevana oružjem i srušen je nacistički i fašistički sustav. Međutim, on ideološki nije pobijeđen. Nacifašizam je i danas prisutan i u interesu je čovječanstva prijeko potrebno obuzdati njegovu povampirenost i onemogućiti ga. Želim vam dobro zdravlje uz dug život. Živjeli! 41 42 Završnu pjesmu iz mjuzikla Jalta, Jalta... „Neka cijeli ovaj svijet” izvode Barbara Othman, operna primadona i Mladen Hitrec Faruk Sijarić DAN MLADOSTI - RADOSTI Drugarice i drugovi, dame i gospodo, dobri ljudi, Molim vas da mi povjerujete! Danas, 22. svibnja, vjerujte mi, na svijetu nema boljeg mjesta nego biti ovdje s vama. To znači biti među svojima, to znači biti s dobrim pravednim ljudima, to znači biti s antifašistima, to znači biti s ljudima koji se sjećaju i cijene djelo, poruku i ideje druga Tita. Imam veliku čast i zadovoljstvo da vas pozdravim u ime 49 društava u Bosni Hercegovini, koja broje oko 25.000 članova. Uvjeren sam da će vam biti drago kad vam kažem da taj broj raste iz dana u dan. U Bosni i Hercegovini gotovo svakog mjeseca imamo novo društvo, svakog mjeseca broj članova raste za nekoliko stotina. Ta društva, to članstvo i formiranje tih društava ne potiču stranke, ne potiču nikakve snage. To izvire iz duše, sjećanja i osjećanja naših ljudi, to je ono najvrednije, a u tome je još vrednije to da je među njima sve više i više mladih ljudi koji se ne sjećaju ni Ustava 1974., ni Bleiburga, ni 43 Golih otoka, ni sličnih čudesa, nego koji su čuli i koji znaju da je bilo vrijeme kad se živjelo bolje. Sjećaju se i stari i mladi kad su plate i penzije bile prvoga, kad se omladina školovala i radila u svojoj struci, kad su škole i bolnice bile besplatne, kad smo imali najbolji pasoš na svijetu, sjećaju se kad su se momci i djevojke voljeli i uzimali bez obzira na to koje su vjere i nacije bili. To je zasluga Titova vremena. Svi se sjećaju i svi se sjećamo da otkada ljudi žive na ovom prostoru do Titova vremena nikad nije bilo duljeg perioda mira i prosperiteta. Naša balkanska historija bila je, nažalost, pretrpana ratovima i nesporazumima, a jedini period kad smo se odmorili od toga i kad smo gradili zemlju i bili sretni to je Titov period. A vidite, Tita napadaju. Napada ga - gledao sam - beogradska televizija, a sinoć HRT. Napadaju ga i drugi. Tko to napada Tita? Napada ga 3 – 4 posto ljudi, koji sada dobro žive za razliku od onih 95posto koji žive teško, ali kao što je Isus rekao „neka im Bog oprosti, ne znaju što rade“, jer ne mogu ništa uraditi. Titovo djelo se ne može ni poniziti, ni izbrisati, ni uništiti. Tito je postao mit, a oni danas broje koliko je Tito imao košulja i cipela. To je mit koji se ne može uništiti, to je nešto što će živjeti i kad nas, koji smo sada ovdje, više ne bude, nego kad ovdje budu naši unuci i praunici. Titovo će ime živjeti i nadahnjivati ove naše prostore i ljude sjećanjem i, naravno, borbom za bolji život. Ja ću završiti ovako - Tito je legenda. Sjećam se da je dva-tri dana nakon što je Tito umro jedan od naših najvećih ljudi, Miroslav Krleža, rekao: „Ode Tito preko Romanije sa svojim divizijama u legendu iz koje kao da je došao“. Hvala! 44 „Furt bume skup” pjeva Mladen Hitrec 45 Jure Galić BRATSTVO I JEDINSTVO Dugarice i drugovi, dragi prijatelji! Tragedija, koja je 1941. zahvatila Evropu, pogodila je i našu zemlju - Jugoslaviju u kojoj smo živjeli. Ona je postala žrtvom najagresivnije sile svijeta, nacističke Njemačke i njenog saveznika fašističke Italije. Fašisti su na vlast u našoj zemlji doveli najveći ljudski šljam koji se mogao zamisliti. Okupator je želio da kod nas, u našoj zemlji, organizuje bratoubilački rat, da suprotstavi jedan narod drugom, da se međusobno mrze i bore do istrebljenja, jer fašističkom okupatoru nisu trebali naši ljudi, već mu je trebao prostor, zemljište, teritorij s ograničenim i odabranim brojem ljudi koji će mu vjerno služiti. Otud onolika surovost nad našim ljudima, masovna ubijanja, proganjanja, istrebljenja, preseljavanja sve do biološkog uništenja. Nasuprot izdaji državne vlasti i građanskih političkih partija našli su se Tito i Komunistička partija koji su bili na visini vremena i svog istorijskog zadatka, znali su i bili 46 voljni, iako pod teškim uslovima, da se suprotstave okupatoru i da organizuju i vode oslobodilački rat koji su ujedinjeni vodili svi narodi Jugoslavije. Stvarali su narodnooslobodilačku vojsku sa svim njenim institucijama, stvorili su narodnu vlast koja je u svemu bila drugačija od one koja koja je postojala u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Održana su zasjedanja AVNOJ-a, i to Prvo u Bihaću i Drugo u Jajcu, koja su opredijelila i zacrtala naš budući život; s tim da svaki građanin i svaki narod ima svoju državu, a isto tako i pravo da žive zajedno s drugim narodima, s istim pravima i obavezama. Bosna i Hercegovina je odlukama ZAVNOBiH-a, također, odredila svoju budućnost, na dobrobit svakog njenog građanina i naroda. Nakon završetka rata 1945. godine, voljom svih naših naroda nastavili smo da živimo zajedno, da razvijamo ekonomiju, prosvjetu, da stvaramo kulturna dobra itd. Omogućili smo i podsticali sve ljudske slobode i što potpuniji način demokratskog življenja. U svemu smo postigli zavidne rezultate. U svijetu su nam vrata u svemu bila otvorena i svako je rado slušao našu riječ. Bili smo ponosni na svoju domovinu, na njeno društveno uređenje, na druga Tita, na svoj ugled koji smo imali unutar i van granica naše zemlje. U svemu ovome ne treba i ne smijemo izgubiti iz vida kakvu je ulogu imala Bosna i Hercegovina. Sva najveća istorijska događanja u toku NOR-a 1941.-1945., bila ona vojna ili politička, dogodila su se na prostoru njene teritorije uz aktivno učešće svakog njenog naroda, svakog građanina, uz veliko gostoprimstvo, a i žrtve, koje nisu bile male. I kad je bilo najteže, svaki je naš građanin, Bosanac, svoj dom i toplotu svoga srca 47 i duše pružao svakom našem borcu, ne pitajući ga odakle je, odakle dolazi i koje je vjere i nacije. Da Bosna i Hercegovina nije bila kakva je bila - antifašistička, rodoljubiva, sumnjam da bi naša narodnooslobodilačka borba završila s onakvim veličanstvenim rezultatima, pobjedonosno, na šta smo mi Bosanci i Hercegovci i danas vrlo ponosni. Vrijeme je teklo, događaji su se nizali jedan za drugim i time smo došli u situaciju u kojoj smo se danas našli. Ostali smo bez Tita i njegove državničke mudrosti, zatim je srušen Berlinski zid, raspao se istočni lager, a jugoslavensko nezrelo državno rukovodstvo, i to svih nivoa, obuzela je malodušnost, nesnalažljivost, a mnoge su snažno zapljusnuli nacionalizam, klerikalizam, mitomanija o oživotvorenju velikih nacionalnih država, vjera, kultura, a sve na štetu Bosne i Hercegovine. Kao posljedica ovakvog stanja i s istoka i sa zapada, Bosna i Hercegovina je dijeljena po svim osnovama. Nasiljem su na neprirodan način stvarani entiteti, kantoni i različite druge vještačke tvorevine. Čitav teritorij je etnički očišćen, i to s ciljem njegovog priključivanja drugim državama. U tu svrhu ubijeno je na hiljade nedužnih građana, uglavnom Bošnjaka, a na stotine hiljada je raseljeno. Čitave teritorije ostale su bez građana, njihovih bogomolja, škola, bez privrede, njihovih domova i svega drugoga od čega se živi. Gradovima su mijenjana njihova imena, zatim ulicama, ustanovama, rušeni su jedni spomenici - partizanski, a podizani drugi – ustaški i četnički. Vladavinom nacionalnih i nacionalističkih stranaka život se potpuno izmijenio; na svoj je način uništeno i opljačkano sve što se dalo uništiti i opljačkati, bez 48 izgleda da se bilo što može izmijeniti, popraviti, sve dok su nacionalne stranke na vlasti i dok se one pitaju. Ali, ipak još nije sve izgubljeno. U Bosni i Hercegovini djeluju i druge snage - demokratske, antifašističke, miroljubive, koje se okupljaju i međusobno povezuju i sve se povezanije i organizovanije suprotstavljaju zlu koje vlada. Mi u tome ne potcjenjujemo ni pomoć koja nam dolazi od naših drugova, prijatelja, u prvom redu iz nama susjednih država. Najveća će nam pomoć biti budu li demokratske i antifašističke snage naših susjeda udarile po prstima svoje fašiste, nacionaliste, svoje uzurpatore tuđe zemlje i teritorije, i suzbile ih u posezanju za tuđom državom. Bosna i Hercegovina će pobijediti, ona će se održati kako se kroz svoju istoriju uvijek održavala. Ona će svakome biti dobar susjed, jer drugačije ne može da bude. Neka nam je sa srećom Dan mladosti i radosti! Hvala na pažnji. 49 50 „Odu pobjedi” pjeva KUD „Krajina” iz Bihaća Andrija Nikolić PORUKA DANU MLADOSTI Poštovani učesnici uzvišene manifestacije „Dan mladosti – radosti“, omladino, drugovi i drugarice, Pozdravljam vas u ime Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore. Stihom iz poznate zagorske pjesme „Od sveg srca hvala“ čestitam organizatoru za ovo okupljanje mladića i djevojaka, na kojima počiva budućnost, i učesnika veličanstvene narodnooslobodilačke borbe svih jugoslovenskih naroda, da zajednički i s pogledima u budućnost afimišemo istorijski značajnu vojnu, ideološku i moralnu pobjedu nad fašizmom, najvećim zlom u 20. vijeku. Pobjedu ostvarenu prije 65 godina. Pobjedu kojoj je gromadan doprinos dala narodnooslobodilačka borba svih naroda na jugoslovenskom prostoru, čime se svi ponosimo. Poseban značaj i vrijednost je to što se ovo zajedništvo ostvaruje ovdje u Kumrovcu, simbolički veličanstvenom mjestu po tome što je u njemu rođen 51 vođa i heroj narodnooslobodilačke borbe Josip Broz Tito, revolucionar, hrabri i mudri vojskovođa, strateg i taktičar, državnik, čovjek vizije i akcije, koji oličava veličanstvo oslobodilačke borbe i njenih rezultata, čovjek čija se antifašistička djela spominju s dostojanstvom i poštovanjem i širom svijeta afirmišu i ovih dana, povodom godišnjice kojoj je posvećena i ova manifestacija, čije ideje i vizije osposobljavaju da se čuva i brani sloboda, najveća vrijednost svakog čovjeka i svakog naroda. Riječi, zvuci i slike na ovoj manifestaciji ne samo što pobjedu nad fašizmom afirmišu kao vječnu vrijednost, nego uvećavaju svjetlost i uporišta za buduća kretanja. Garancija su da će se snažiti istina i da će jačati svijest da su bez moralne osnove i bez morala svi pokušaji rehabilitacije saradnika fašističkih snaga. Ovo je jedan od djelotvornih puteva da mlade generacije zauzmu pravo mjesto nastavljača slobodarskih vrlina i ciljeva partizanskih ratnika Narod Crne Gore slavnim je trinaestojulskim ustankom 1941. godine, prvim masovnim ustankom protiv fašizma u tada porobljenoj Evropi, i srazmjerno svom broju nadprosječnim učešćem u sastavu boraca i rukovodećeg kadra Narodnooslobodilačke vojske bitno doprinio zajedničkoj pobjedi nad fašizmom. Time se ponosimo. Ponosimo se i time što smo u tokovima te borbe obnovili svoju državu, koja nam je 1918. godine bila nelegalno i nelegitimno oduzeta. I danas se Crna Gora, kao nezavisna država, spremno i odlučno bori protiv svih oblika neofašističkog djelovanja. Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista Crne Gore ima u tome značajnu ulogu, kako 52 u narodnooslobodilačkoj borbi, tako i u sadašnjosti. Izražavam našu spremnost na udruženo djelotvorno djelovanje u svim oblastima. Tako doživljavam i ovu manifestaciju. Čestitke i zahvalnost za ovo okupljanje! Srećno i naprijed! 53 54 „Pesmu partizana” izvodi Društvo perojskih Crnogoraca 1657. iz Peroja Atanas Zabaznovski NARODNOOSLOBODILAČKOM BORBOM STVORENA JE DRŽAVA MAKEDONIJA Dragi prijatelji, dame i gospodo, Upućujem vam velik pozdrav Saveza boraca Makedonije sa željom da se predviđenim programom proslave Dana mladosti i 65. godišnjice pobjede nad fašizmom istaknu zasluge velikog vojskovođe, velikog državnika i političara svjetskog ranga druga Tita. Ove 2010. godine cijeli napredni svijet s ponosom i dostojanstvom obilježava šezdeset i petu godišnjicu Dana pobjede nad fašizmom kojom je otvoreno novo poglavlje svjetske povijesti. Ova godišnjica ima posebno značenje za sve narode nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, i to zato jer su oni bili sastavni dio velike antifašističke koalicije i u tom su ratu izborili svoju nacionalnu i socijalnu slobodu, a i zajedničku jugoslavensku državu koja nam je više od četrdeset godina bila na ponos i zauzimala dostojno mjesto u svjetskoj zajednici naroda. 55 Josip Broz Tito bio je organizator ove naše borbe i tvorac AVNOJ-ske Jugoslavije. Unatoč svim pokušajima da se ta borba obezvrijedi, da se napadaju i negiraju rezultati i visoke vrijednosti lika i djela Josipa Broza Tita u toj borbi i izgradnji zajedničke države, uvjereni smo da narod to neće zaboraviti, a povijest će i našu narodnooslobodilačku borbu i Titovo ime i djelo postaviti na visok i trajan pijedestal koji im i pripada. Doprinos makedonskoga naroda u borbi protiv fašizma i njegovih saveznika na ovim balkanskim prostorima započeo je još 1941. godine kad se on opredijelio za zajedničku borbu s drugim narodima Jugoslavije. Prvi put u višestoljetnoj borbenoj povijesti makedonski je narod tijekom Drugoga svjetskog rata, u vrijeme NOB i revolucije, imao saveznike u drugim jugoslavenskim narodima, i zato je uspio. Makedonci su u okvirima države u kojoj su se našli, vjerni revolucionarnim tradicijama, u vrijeme Drugoga svjetskog rata procijenili da je došao trenutak kad se mora integralno riješiti makedonsko nacionalno pitanje Masovno se uključujući u borbu protiv fašizma, oni su se samostalno ili kao pripadnici pokreta otpora borili za svoja prava i slobodu. Zajedno s drugim nacijama masovno su sudjelovali u antifašističkom ratu protiv Hitlera, motivirani prije svega stvaranjem svoje države - slobodne Makedonije. Treba reći da je osnivanju makedonske države doprinijelo zasjedanje ASNOM, koje je otvorilo vrata da se Makedonija odvoji od kraljevske Srbije. To je ogromna Titova zasluga. Tako je u ratu izvojevana prva suvremena makedonska država, koja je nastala u borbi protiv hitlerizma. Makedonska država postala je federalna jedinica 56 u sastavu Jugoslavije. U Titovo vrijeme Makedonija je doživjela veliku međunarodnu afirmaciju i golem napredak u svim sferama društva. Pomoću svoje borbe makedonski je narod ostvario dva osnovna cilja: dao je svoj doprinos borbi protiv fašizma tijekom Drugoga svjetskog rata i stvorio svoju državu, danas oličenu u nezavisnoj, samostalnoj Republici Makedoniji. Stoga Dan pobjede obilježavamo sa sjećanjem na sve one koji su svoje živote položili na oltar pobjede nad fašizmom i s upozorenjem sadašnjim i budućim generacijama da se nikad ne smije ponoviti najmračnija strana povijesti čovječanstva. Neka živi Dan mladosti, a Titovi programi neka ostanu za svagda! Hvala. 57 58 „Znamene žarki” pjeva Makedonsko kulturno društvo „Krste Misirkov” iz Zagreba Janez Stanovnik O TITU Drage prijateljice i prijatelji Tita, Narodna mudrost kaže da onaj koji ne poštuje narodnu prošlost nema ni budućnosti. Tito je najslavnije poglavlje naše zajedničke prošlosti. Tito je, kao vojskovođa i strateg, bio priznat od saveznika kao jedna od savezničkih snaga koje su pobijedile nacifašizam. Mi Slovenci imamo, pogotovo, razloga da mu budemo zahvalni jer je svojom armijom omogućio da smo se, prvi put u povijesti, mi Slovenci udružili u jednoj državi. Tito je svojom oružanom borbom vratio samopouzdanje, dostojanstvo i ponos našim narodima. Tito je kao državnik rekao NE Hitleru, rekao je NE Mussoliniju, a poslije i Staljinu. Zato je uživao poštovanje cijeloga svijeta. U Beogradu se na sahrani maršala Tita okupilo 128 suverena ili predstavnika suverena. Nikad prije, a ni poslije, toliko suverena nije iskazalo poštovanje jednom 59 čovjeku koji je, kao jedan od tvoraca nesvrstanih, uradio mnogo za brisanje kolonijalizma s ovog svijeta, za zbližavanje Istoka i Zapada i umjesto Trećeg svjetskog rata omogućio mir u svijetu. Tito je bio vizionar socijalizma. On je bio taj koji je pokrenuo parolu tvornice radnicima i time tražio da se etika rada, a ne gramzivost kapitala, postavi kao osnova svjetskog uređenja. Hvala i živjeli! 60 61 Vijenac slovenskih partizanskih pjesama izvodi „Nonet Osti Jarej” pjevački sastav mladih iz Podčetrtka Slavko Popović DOPRINOS NAŠIH NARODA POBJEDI Veličanstveni i cenjeni skupe, dragi prijatelji, dame i gospodo, drugarice i drugovi, Imam izuzetno prijatno zadovoljstvo i čast da u ime boraca NOR-a Srbije i u svoje ime sve vas ovde prisutne i delegacije najsrdačnije pozdravim našim ratnim tradicionalnim pozdravom „Smrt fašizmu“. Nisam vas slučajno pozdravio ovim ratnim pozdravom. Ovih dana, 9. maja, obeležili smo 65. godina od pobede nad fašizmom i imamo mnogo razloga da budemo ponosni na doprinos naših naroda u toj veličanstvenoj pobedi. Naravno, da smo to izvojevali pod rukovodstvom druga Tita, čiju smo 30. godišnjicu smrti s tugom i setom obeležili ovih dana, želeći da se nikada, ama baš nikada, ne zaborave njegove zasluge u toj pobedi. Dovoljno je da ilustrujem, ovde u rodnom mestu druga Tita, da smo ovih dana, obeležavajući majske praznike i događaje, održali na hiljade sastanaka u oko dve hiljade mesnih organizacija, 186 opštinskih 62 organizacija, preko trideset okružnih, dve pokrajinske organizacije i u nekoliko većih gradskih, a to znači sa nekoliko desetina hiljada prisutnih boraca i građana i govorili o ulozi, delu i ličnosti druga Tita. Da nikada ne zaboravimo da je on svojim delom, svojim uticajem i politikom od naših naroda i zemlje stvorio priznate u svetu, a dejstvom i stvaranjem pokreta nesvrstanosti ne samo što je on postao građanin sveta, nego smo s njim to postali i mi. Može li se zamisliti da govorimo o pobedi nad fašizmom i našem doprinosu u toj pobedi, a da se ne pomenu ime druga Tita i njegova genijalnost u vođenju narodnooslobodilačkog pokreta i ukupnoj politici. Pod voćstvom druga Tita mi smo tokom NOB-e visoko digli zastavu slobode, stvorili snažnu armiju koja je do kraja rata brojala preko 800.000 vojnika, kao četvrta vojna sila u savezničkoj koaliciji na evropskom ratištu. To nas je, pored četverogodišnje borbe, stavilo na pijedestal pobednika, zajedno sa saveznicima. To su činjenice i to niko ne može da umanji i prekraja istoriju. Međutim, iako smo pobedili fašizam, on se i danas javlja u raznim oblicima neonacizma u Zapadnoj Evropi, a neonacizam se javlja i u našim zemljama, istina u manjem obimu, ali opasnost postoji i naša borba protiv svih vidova neonacizma treba da se i dalje vodi. Još jednom vas pozdravljam i želim vam sve najbolje u životu i radu, sa željom da naši susreti i dalje traju i da negujemo Titovo ime i njegovo delo, a posebno istinu o narodnooslobodilačkoj borbi. Hvala! 63 64 Pjesmu „Crveni makovi” pjeva Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta” iz Zagreba Vesna Čulinović-Konstantinović IZGRADNJA VLASTI TOKOM NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE Drugarice i drugovi, Ove godine zajedno s cijelom Europom slavimo 65. obljetnicu pobjede nad fašizmom, jer smo kao članica antihitlerovske koalicije pod Titovim vodstvom izborili slobodu. Zajednički cilj bilo je oslobođenje i stvaranje boljeg života i humanijeg društva u kome će svi narodi biti ravnopravni, bez obzira na vjersku, rasnu i nacionalnu pripadnost. Do tada nije bilo tako. Da nije bilo te borbe, ne bi bilo ni današnje naše države ni slobode, koju su 50 godina poslije obranili naši branitelji. U jeku rata stvarali smo demokratsku državu. To se nije dogodilo ni u jednoj od 61 ratom zahvaćene zemlje. Još dok smo se sami borili protiv jakog neprijatelja, 1942. godine, osnivaju se NOO-i kao jedinice civilne vlasti sa sudovima. Već 13. lipnja 1943. delegati iz cijele Hrvatske – komunisti, pripadnici HSS-a i 65 SDS-a, svećenici i nestranački ljudi - u Otočcu osnivaju višestranački ZAVNOH, koji se na tri zasjedanja, slijedila su ona u Plaškom i Topuskom, razvija u najviši organ vlasti. Time je ozakonjena državnost Hrvatske koja je imala svoj državni teritorij, narod i zasebnu organizaciju vlasti. Utemeljuju se ravnopravnost spolova (pravo glasa za žene), sloboda vjeroispovijesti, obrazovanje i razvitak kulture. U civilnim i vojnim sredinama djeluju kazališne grupe. U plamenu rata, 1944., održavaju se tri kongresa – liječnika, kulturnih radnika i pravnika sa 164 delegata. Prisutne misije iz SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije odaju nam međunarodno priznanje. U Splitu ZAVNOH 14. travnja 1945. osniva prvu Vladu Hrvatske, a sve poslije, pa i naša današnja Vlada, njene su slijednice. ZAVNOH završava svoj rad u Zagrebu 26. kolovoza 1945. osnivanjem Hrvatskog sabora na osnovama antifašizma. Sve se to događalo i u drugim republikama bivše države, jer su Tito i odluke AVNOJ-a svima osigurali pravo na samoopredjeljenje. Nedavna prošlost dokazuje da je u Hrvatskoj vlast, još od rata, djelovala na osnovi prava, sprječavajući anarhiju. Stoga naši oponenti moraju dokazati krivnju pojedinaca za kriminalna djela za koja nas optužuju, jer kolektivna krivnja naroda ne postoji. Oni moraju prestati liječiti svoje komplekse stvaranjem jaza među nama. Antifašisti traže da se utvrde i procesuiraju svi zločini. Ponosni smo da u dijelu branitelja imamo suradnike i istomišljenike te da ćemo zajednički - istinom - ubrzati rješavanje životnih problema, učvrstiti mir među nama i suradnju s našim susjedima. Čestitam vam Dan mladosti – radosti! 66 67 Grupa mladih antifašista Svetozar Oro BRANITI I AFIRMISATI UGROŽENE ISTORIJSKE ISTINE I DOSTIGNUĆA Poštovani prijatelji kumrovečkih svečanosti, poštovaoci i sledbenici Titovog vremena i Titove vizije, Raduje me što vas mogu najsrdačnije pozdraviti u ime „Društva za istinu o NOB i Jugoslaviji“, sa sedištem u Beogradu i poželeti vam ugodno slavlje povodom Titovog rođendana i 65. godišnjice pobede, što ih s vama obeležavamo. Veoma smo zahvalni domaćinu ovih svečanosti, Savezu društava „Josip Broz Tito” Hrvatske, što godinama poziva naše Društvo za istinu na ove, već tradicionalne svečanosti u Titovom Kumrovcu, koje se sve više afirmišu širom avnojevske Jugoslavije - od Triglava do Đevđelije. Naše Društvo je nastalo, da podsetim, 4. oktobra 1991. godine, pre 19 godina, na početku jugoslovenskih ratova, kao odlučan antiratni glas - glas protiv suludog razbijanja Jugoslavije u bratoubilaštvu. 68 Od tih dana, pa sve do danas, Društvo je odolelo i opstalo kao svedok i borac protiv nosilaca hegemonističkih i separatističkih ratnih lomova, tokom devedesetih, u kojima je razbijena i satrta Jugoslavija, a neki njeni krajevi dovedeni čak i do beznađa i prosjačkog štapa. Posle sveg zla, koje su nam napravili naši samozvani lideri i zbog toga mnogi zaglavili u Hagu, Društvo još uvek ima na stotine i hiljade razloga da i dalje opstaje i jača. Ono je potrebno da bi, zajedno s drugim antifašističkim i demokratskim snagama, branilo i afirmisalo ugrožene istorijske istine i dostignuća NOB, SFRJ i Tita od raznih „preletača”, poput publiciste Pere Simića i reditelja Antuna Vrdoljaka. Oko tih uzvišenih zadataka, Društvo okuplja znatan broj ličnosti afirmisanog društvenog i naučnog ugleda sa čitavog jugoslovenskog prostora, sposobnih i voljnih da snagom javne reči utiču na stvaranje istinitog javnog mnenja o stranama u sukobu u vreme NOR-a, razvoju SFRJ i jugoslovenskim ratovima 90-tih godina do današnjih dana. Cenimo da istine, za koje se borimo, mogu biti od obostrane koristi i pobednicima i poraženima: pobednicima da se ne stide, već da se ponose svojom borbom, dostignućima i pobedom, a poraženi da, najzad, shvate i prihvate neminovnost pobede jednih i poraza drugih. Jednom rečju, da se opamete i pomire sa svojim porazom i pobednicima, koji krivce kažnjavaju, a nevinima opraštaju, da bi mogli nastaviti zajednički život u miru i vidanju ratnih rana bez zločinaca, kao što su to učinile sve zemlje poražene hitlerovske koalicije. Nažalost, nekim domaćim ostacima i izdancima poražene prošlosti i politikantima ni to nije dovoljno. 69 Oni zajedno s nekim vladajućim i nevladajućim strankama i dalje reafirmišu i nameću poraženu prošlost. Njima nije dovoljno što je razbijena Jugoslavija, već teže da je izbrišu iz istorije i istorijskog pamćenja, da izvrše reviziju istorije i da je po avnojevskim republikama prilagode svojim stranačkim ciljevima, neo-četničkim ili neo-ustaškim, i da rehabilituju ratne zločince poput Nedića, Ljotića, Pavelića, Rupnika, Mihailovića... i njihove ozloglašene kvislinške i kolaboracionističke pokrete. Tom retrogradnom delovanju već se uspešno suprotstavlja pretežan dio vladajućih snaga po republikama, naročito borci NOR-a, članovi Saveza društava „Josip Broz Tito”, Savez antifašista Srbije, Društvo za istinu o NOB-i i Jugoslaviji, Centar Tito, brojne nevladine organizacije, antifašističke i demokratske snage. Međutim, neke vladajuće snage još oklevaju da se suprotstave, već iščekuju. Neke sede i na dve i više stolica kao da ne znaju da se neo-nacizmu i neo-fašizmu i njihovim ostacima, neo-četništvu i neo-ustaštvu, treba suprotstavljati odmah i na svim mestima, pre nego što bude kasno. Stoga i ovom prilikom, uz Titov rođendan i 65-tu godišnjicu pobede, treba reći da su naši narodi i građani prezasićeni ratovima i ratnim varničenjima. Ne samo Drugim svetskim ratom, već i jugoslovenskim ratovima 90-tih godina u kojima je rušeno i paljeno sve - od Vukovara do Dubrovnika, od Mostara do Sarajeva, od Srebrenice do Knina i Kosova. Ukratko, posle svega toga naši ljudi i narodi žele mir, pravu istinu o sebi, zbratimljenost i ličnu sigurnost bez straha, pre svega. Neka pobedi istina o NOB i Jugoslaviji! 70 71 Splet gradskih igara Bosne i Hercegovine izvodi KUD »Tono Hrovat« iz Velike Kladuše Radovan Pantović SUZBIJATI SVAKI OBLIK NEOFAŠIZMA I NEONACIONALIZMA Dragi prijatelji, Osobito mi je zadovoljstvo što sam u prilici da ovom veličanstvenom skupu prenesem pozdrave Saveza antifašista Srbije i želju da se na ovakvim i sličnim susretima češće viđamo. Uveren sam da među nama, ovde danas, postoji jedinstveno mišljenje da treba uložiti odlučne napore za suzbijanje svakog oblika neofašizma i neonacizma. Ne može biti sporno, dragi prijatelji, da su pojave ekstremnog nacionalizma i podsticanje nasilja i mržnje među narodima pogodna osnova za obnavljanje raznovr snih oblika neonacizma. Da bi se tome stalo na put, neophodna je odlučna istrajnost u suzbijanju tih pojava, ali i maksimalna strpljivost i spremnost na demokratski dijalog u rešavanju akutnih društvenih problema, posebno onih koji se javljaju u sferi međunacionalnih i međudržavnih odnosa. 72 Savez antifašista Srbije odlučno se zalaže da se prestane sa falsifikovanjem istine o istorijskim događajima, kako onih iz Drugog svetskog rata, tako i događaja iz ratova koji su pratili razbijanje socijalističke Jugoslavije. Istina o antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi jugoslovenskih naroda zapravo je neoboriva istina o Josipu Brozu Titu. Nema istorije NOB-a bez Tita, niti je moguće ozbiljno govoriti o Titovoj grandioznoj istorijskoj ulozi, a prećutati NOB. Kad se ocenjuje NOB u Jugoslaviji i kad se govori o značajnom životnom putu Josipa Broza Tita, treba reći sve što je u tome bitno, ali bez oduzimanja i dodavanja, bez laži i poluistina, a iznad svega, bez prilagođavanja ocena potrebama dnevne politike. Ako se tako postupa, možemo biti sigurni da će rezultati svakog istraživanja i proučavanja antifašističke narodnooslobodilačke borbe i Titovog doba biti večito pozitivni. U našim nastojanjima da se ovo i ostvari, poručimo današnjim i budućim generacijama da im je neophodan krajnje objektivan i antidogmatski odnos i pristup prema prošlosti i istoriji. Jer samo tako je moguće da se odbrane i afirmišu istine o antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi, da se objektivno vrednuju razvoj i dostignuća SFRJ i objektivno ocene uzroci, ciljevi i posledice njenog razbijanja. Nove pojave nacifašizma beleže se, manje ili više, u svim državama konstituisanim posle raspada SFRJ. Budući da socijalno-ekonomska kriza u našim zemljama i dalje traje, da joj se ne vidi skori kraj, 73 logično je očekivati da će to stvarati još pogodniju društveno-političku klimu za rađanje ekstremnih političkih i ideoloških akcija i organizacija. S obzirom da i države i njihove institucije ne deluju dovoljno efikasno u suzbijanju i otklanjanju takvih društveno opasnih manifestacija, postavlja se pitanje mogu li organizacije i udruženja, što su se danas okupili na ovom svečanom skupu, učiniti nešto više nego do sada na planu antifašizma, progresa, dobrosusedske miroljubive saradnje, ukazujući na veliku štetnost ekstremno-nacionalističkih, profašističkih, ratnohuškačkih pojava i svega što izaziva tenzije u međunacionalnim odnosima. Postojeće antifašističke organizacije, čini mi se, mogu i moraju podići stepen svoje aktivnosti, uspostaviti redovnije međusobne veze i saradnju radi razmene sopstvenih iskustava, podstičući tako i državne organe da efikasnije deluju na platformi antifašizma. Na koji način ostvariti bolju saradnju sadašnjih i budućih antifašističkih organizacija, o tome je moguće dogovoriti se i na skupovima kakav je skup Dan mladosti-radosti. U svakom slučaju, takva saradnja i dogovaranje ostvarivali bi se na potpuno ravnopravnoj osnovi samostalnih organizacija i udruženja, koja baštine, priznaju i poštuju antifašizam NOB-a, stvoren u toku Drugog svetskog rata. Živeli! 74 75 Pred ulazom u rodnu kuću Josipa Broza Tita Tomislav Badovinac ZAVRŠNA RIJEČ - Tri poruke – Drugarice i drugovi, dragi prijatelji, Dopustite mi da izrazim tri poruke s ovog skupa: prvo, svi borci Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije jedinstveno su iskazali svoj ponos što su kao antifašistički borci narodnooslobodilačke borbe i suborci antifašističke koalicije izvojevali pobjedu nad nacifašizmom; drugo, današnje samostalne države, osim Crne Gore, nisu adekvatno zahvalne antifašističkim borcima koji su u narodnooslobodilačkoj borbi stvorili te države i omogućili im da se nađu na strani antifašističke koalicije i treće, žalosno je i tužno što se na paradi u Moskvi, povodom 65. obljetnice pobjede nad nacifašizmom, nije pojavio i ešalon s antifašističkim borbenim i državnim znamenjima svih današnjih republika, jer je brojnost naših boraca bila među najzaslužnijima u ostvarenju pobjede. Zašto se to nije dogodilo? Zato jer to nije važno za današnje političke preokupacije samostalnih država, koje se samo verbalno izjašnjavaju za antifašizam, ali obilato toleriraju nacifašistička događanja. To je postalo više nego sramotno! Hvala! 76 77 Predsjednici organizacija antifašističkih boraca iz bivših jugoslavenskih republika i Saveza društava „Josip Broz Tito” iz BiH i Hrvatske: -s lijeva na desno: Tomislav Badovinac, Radovan Pantović, Andrija Nikolić, Vesna Čulinović Konstantinović, Janez Stanovnik, Slavko Popović, Jure Galić, Faruk Sijarić i Svetozar Oro, - čuče Dragutin Ulama, i Atanas Zabaznovski Povodom 65. godišnjice pobjede nad nacifašizmom Izdavač Savez društava “Josip Broz Tito“ Hrvatske Za izdavača Tomislav Badovinac Lektorica i korektorica Zlata Smitka Slika na ovitku Edo Murtić Grafički urednik Zvonko Petrinjak Tisak i uvez Grafocentar d.o.o. Zagreb, 2010. ISBN 978-953-99595-6-0 Copyright©Tomislav Badovinac, 2010. 79
© Copyright 2024 Paperzz
