04
Mr.sc. Vlaho Brailo, Zavod za oralnu medicinu Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Stomatološko
liječenje bolesnika s
HIV bolesti
Antibiotska profilaksa
Dobro je poznato da zdravlje usne šupljine može imati
Osim toga, nekritično ordiniranje antibiotika povećava rizik
dalekosežne posljedice na opće zdravlje organizma. Zbog toga
se dužna pozornost mora pokloniti stomatološkom liječenju
bolesnika s HIV-bolesti. Mnogim bolesnicima s HIV-bolesti
oralno zdravlje nije na vrhu liste prioriteta zbog čega dolaze
stomatologu u hitnim stanjima i s jako zapuštenim ustima.
S druge strane, mnogi bolesnici s HIV-bolesti su, zahvaljujući
antiretrovirusnoj terapiji, jako dobrog općeg zdravlja te su
zainteresirani za najsloženije zahvate koje suvremena stomatologija nudi. Međutim, veliki broj bolesnika s HIV-bolesti nije
u mogućnosti dobiti adekvatnu stomatološku zaštitu zbog
neopravdanog straha i/ili neznanja stomatologa.
Kod planiranja stomatološkog liječenja bolesnika s HIV bolesti
treba uzeti u obzir opće zdravstveno stanje, rizik za progresiju
bolesti i očekivano preživljenje. Kao i s ostalim bolesnicima
koji boluju od kronične i potencijalno smrtonosne bolesti,
plan terapije diktiraju:
U bolesnika s HIV-bolesti antibiotike treba upotrebljavati
oprezno jer imaju veću sklonost za razvoj nuspojava, posebice u kasnijim stadijima bolesti. Ordiniranje antibiotika prije
stomatološkog zahvata samo zbog činjenice da imaju HIVbolest ili smanjenih vrijednosti CD4+ i CD8+ nije indicirano.
za razvoj oportunističkih infekcija kao što je kandidijaza. Antibiotska profilaksa se ordinira u sljedećim slučajevima:
::: Bolest srca za koju je indicirana antibiotska profilaksa
neutropenija – vrijednosti neutrofila ispod 500 stanica/
mm3.
::: Kod ordiniranja antibiotske profilakse treba slijediti standardne preporuke koje vrijede i za opću populaciju (American
Heart Association, 1997).
Prije početka bilo kojeg zahvata preporučuje se isprati usta
antiseptikom (klorheksidin glukonat) kako bi se smanjio broj
patogenih mikroorganizama u usnoj šupljini.
Lokalna anestezija
Primjena lokalne anestezije nije povezana s diseminacijom
intraoralnih infekcija. Međutim, provodnu anesteziju trebalo
::: opće zdravstveno stanje bolesnika
bi izbjegavati u bolesnika s povećanim rizikom za krvarenje
::: sposobnost bolesnika da podnese stomatološki zahvat
ili nedavnom epizodom produljenog krvarenja. U takvim
::: omjer rizika i koristi zahvata na cjelokupno zdravlje bole-
slučajevima preporučuje se infiltracijska ili intraligamentarna
snika.
anestezija.
Redoslijed terapijskih postupaka isti je kao i u općoj populaciji
Parodontološka terapija
– ukloniti bol, povratiti funkciju, spriječiti daljnje širenje bolesti
i osigurati optimalnu estetiku.
Iako struganje i poliranje korijenskih površina može uzrokovati prolaznu bakterijemiju, nije zabilježeno da takva
Modificiranje stomatološke terapije samo zbog HIV-bolesti,
bakterijemija uzrokuje sistemske komplikacije (tresavicu,
posebice u bolesnika koji imaju samo pozitivan nalaz antitijela
povišenu temperaturu) u većem postotku nego u zdravoj
na HIV, nije ni medicinski ni etički opravdano i predstavlja
populaciji.
diskriminaciju.
Ordiniranje oralnog antiseptika (klorheksidin glukonat) dan
rješavaju analgeticima i po potrebi antibioticima. Pažljivom
prije i 7 dana nakon parodontološke terapije još će više smanjiti
instrumentacijom kanala, bez prodora instrumenta u peri-
mogućnost pojave sistemskih komplikacija.
apikalno područje, još se više smanjuje mogućnost pojave
postoperativne boli i otekline.
Endodontska terapija
Oralnokirurški zahvati
Endodontski zahvati u bolesnika s HIV-bolesti, pod uvjtom da
su izvedeni prema pravilima struke, nemaju veći rizik od razvoja
Oralnokirurške zahvate treba izvesti s minimalnom traumom
komplikacija (bol, oteklina) nego zahvati u općoj populaciji.
tkiva kako bi se što je moguće više smanjila diseminacija mi-
Ukoliko dođe do navedenih komplikacija, one se po svom
kroorganizama iz usne šupljine u okolna tkiva.
intenzitetu ne razlikuju od onih u zdravoj populaciji te se
Prije zahvata treba provjeriti koagulaciju s obzirom da je au-
toimuna trombocitopenija poznata komplikacija HIV-boles-
kao što su bakterije i gljivice mogu biti djelomično odgovorni
ti. Ovo se posebice odnosi na bolesnike u uznapredovaloj
za brži razvoj parodontne bolesti u nekih bolesnika.
fazi HIV-bolesti kada se svakako preporučuje konzultirati
nadležnog liječnika prije zahvata.
Zbog toga bi bolesnici trebali odlaziti na stomatološke kon-
Ekstrakcije se mogu rutinski izvoditi kada su vrijednosti
trole najmanje svakih šest mjeseci. Bolesnici s CD4+ manjim
trombocita iznad 50 x 109/L. Što se tiče postoperativnog
od 100 i bolesnici s oralnim lezijama na kontrole bi trebali
tijeka i cijeljenja rana, praćenjem velikog broja bolesnika s
odlaziti svaka tri mjeseca, a po potrebi i češće. Potrebno je
najrazličitijim oralnokirurškim zahvatima (ekstrakcija, alveo-
dati upute za oralnu higijenu i ordinirati oralni antiseptik,
tomija, apikotomija, operacija režnja, ugradnja implantata)
posebice bolesnicima s parodontnom bolesti ili preboljelim
nije primijećeno otežano cijeljenje niti povećana učestalost
nekrotizirajućim ulceroznim parodontitisom te ordinirati
postoperativne boli u odnosu na zdravu populaciju, čak ni u
preparate flora. Bolesnicima koji se žale na suhoću usta, kao
bolesnika s jakom imunosupresijom.
i onima s povećanom sklonosti karijesu, treba izraditi udlagu
za aplikaciju floridnih preparata.
Konzervativni i restorativni zahvati
Na kraju, još jednom valja naglasiti da rutinsko stomato-loško
liječenje ne predstavlja rizik za zdravlje bolesnika s HIV-bolesti.
Većina bolesnika s HIV-bolesti redovito uzima terapiju i kontrolira svoju bolest te sama činjenica da imaju HIV-bolest
Konzervativni i restorativni
zahvati se rade bez ograničenja, kao
i u zdravoj populaciji. Bolesnicima treba
izložiti i objasniti sve raspoložive terapijske
nikako nije razlog za drugačiji terapijski pristup. Provođenjem
standardnih mjera osobne zaštite (nošenje rukavica, maske i
zaštite za oči) i kontrole infekcije u ordinaciji, rizik transmisije
bolesti na osoblje i ostale bolesnike gotovo da ne postoji.
opcije s njihovim prednostima i nedostacima. Na odluku o izboru terapijske opcije
ne smije utjecati činjenica da bolesnik ima
HIV-bolest nego se ona kao i u zdravoj
populaciji donosi na temelju:
::: općeg zdravstvenog stanja
::: motivacije bolesnika
LITERATURA
::: mogućnosti dolaska na zakazane termine
American Academy of Oral Medicine. Clinician`s guide to
::: mogućnosti bolesnika da podnese planirane zahvate
treatment of HIV-infected patients. 2001 BC Decker inc
::: financijskih mogućnosti bolesnika.
Dental Alliance for AIDS/HIV Care (DAAC): Principles of Dental Management for the HIV-infected Dental Patient 2000
Preventivna skrb
http://www.critpath.org/daac/
Kohn WG, Collins AS, Cleveland JL, Harte JA, Eklund KJ, Mal-
Održavanje dobre oralne higijene je od presudnog značaja
vitz DM.; Centers for Disease Control and Prevention (CDC).
u smanjenju rizika za razvoj oralnih komplikacija. Smanjeno
Guidelines for infection control in dental health care settings
lučenje sline povećava rizik za razvoj karijesa. Lokalni faktori
MMWR Recomm Rep. 2003; 52(RR-17): 1-61.
08
Dr.sc. Snježana Židovec Lepej, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zagreb
Određivanje
rezistencije na
antiretrovirusne
lijekove u Hrvatskoj
Čimbenici koji dovode do nastanka rezistencije su brojni i
heterogeni. Nedostatna suradljivost bolesnika koji uzimaju
antiretrovirusne lijekove povezuje se sa socijalnim pitanjima,
većim brojem tableta koje je potrebno uzeti tijekom dana kao i s
toksičnošću samih lijekova. Nedostatna koncentracija antiretrovirusnih lijekova koja pogoduje nastanku rezistencije može
biti uzrokovana i uzimanjem pogrešne doze lijekova, lošom
apsorpcijom i brzim klirensom lijeka iz organizma, neadekvatnom aktivacijom lijeka u organizmu, interakcijama s drugim
lijekovima te različitim genetičkim čimbenicima bolesnika.
Uvod
Rezistencija na antiretrovirusne lijekove jedan je od najvažnijih
problema s kojima se susrećemo pri liječenju HIV-bolesti.
Stručnim riječnikom rezistenciju definiramo kao smanjenu
osjetljivost HIV-a tipa 1 na lijekove u laboratorijskom modelu
kultivacije. Jednostavnije rečeno, pojavom rezistencije virus u
organizmu osobe koja živi s HIV-om prestao je biti osjetljiv
na lijekove tj. određena kombinacija lijekova prestala je biti
učinkovita. Nakon pojave rezistencije, potrebno je promijeniti
kombinaciju antiretrovirusnih lijekova i odabrati novu na koju
je virus još osjetljiv.
Kako nastaje rezistencija?
Nastanak rezistencije virusa na antiretrovirusne lijekove povezuje se s nedostatnom suradljivosti bolesnika tj. s neredovitim
uzimanjem lijekova.
Neredovito uzimanje lijekova dovodi do smanjenja koncentracije pojedinih antiretrovirusnih lijekova u organizmu.
Takva smanjena koncentracija antiretrovirusnih lijekova nije
dostatna da zaustavi umnožavanje HIV-a tipa 1. Nepotpuno
zaustavljanje umnožavanja HIV-a tipa 1 u organizmu vrlo se
brzo može dokazati određivanjem viremije u plazmi. Naime, u
bolesnika koji neredovito uzimaju lijekove i kod kojih koncentracija lijekova nije dostatna da zaustavi virusno umnožavanje,
u plazmi će se komercijalnim RT-PCR testom moći dokazati
mjerljiva viremija (broj kopija HIV-1 RNA po mililitru plazme
bit će veći od 50). Pojava mjerljive viremije u plazmi bolesnika
koji uzimaju antiretrovirusne lijekove pokazuje da je došlo do
razvoja rezistencije virusa na lijekove.
Brojna su istraživanja pokazala da postoje važni preduvjeti
dobre suradljivosti bolesnika. Neki od važnijih čimbenika
suradljivosti su:
(1) primjena antiretrovirusnih lijekova u jednoj ili dvije doze
dnevno
(2) bolesnik vjeruje u vlastitu sposobnost redovitog uzimanja
lijekova
(3) život s drugim osobama
(4) podrška partnera
(5) podatak o ranijoj oportunističkoj bolesti ili kasna HIVbolest
(6) bolesnik vjeruje da je antiretrovirusno liječenje
učinkovito
(7) bolesnik vjeruje da će neredovito uzimanje lijekova dovesti
do rezistencije i neuspjeha liječenja.
Kako odrediti rezistenciju?
Danas su nam dostupne tri vrste testa za određivanje rezistencije virusa na antiretrovirusne lijekove: (1) genotipizacijski
testovi, (2) fenotipski testovi i (3) virtualni fenotip. U rutinskim
laboratorijima za molekularnu dijagnostiku danas se najčešće
koriste genotipizacijski testovi.
Američka uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) i Europska agencija za lijekove (European Agency
for the Evaluation of Medicinal Products, EMEA) odobrili su
dva genotipizacijska testa: TRUGENE HIV-1 Genotyping kit
(Bayer Corporation, Business Group Diagnostics, 511, Benedict
Avenue, Tarrytown, SAD, sada u procesu preuzimanja i
reverzne transkriptaze (nevirapin, delavirdin, efavirenc) i inhibitore proteaze (sakvinavir, indinavir, ritonavir, nelfinavir,
amprenavir, lopinavir u kombinaciji s ritonavirom) (slika 1.
primjer nalaza genotipizacijskog testa za rezistenciju).
Komercijalne genotipizacijske testove moguće je modificirati
i dopuniti tako da nam daju i informaciju o rezistenciji na
inhibitor ulaska virusa u stanicu tj. entfuvirtid.
Rezultati određivanja rezistencije na određene antiretrovirusne lijekove omogućava ciljanu i učinkovitiju antiretrovirusnu terapiju.
formiranja nove tvrtke Simmens Medical Solutions Diag-
Pozitivna klinička korisnost genotipizacijskih testova za
nostics, USA) i ViroSeq HIV-1 Genotyping System (Celera
određivanje rezistencije na antiretrovirusne lijekove dokazana
Diagnostics, Alameda, CA, USA).
je u brojnim kontroliranim retrospektivnim i prospektivnim
Određivanje rezistencije na antiretrovirusne lijekove odne-
istraživanjima (VIRADAPT, CPCRA 046, ARGENTA) (1-4).
davno je dostupno i u Hrvatskoj. U Laboratoriju za molekularnu
Navedena su istraživanja bolje rezultate antiretrovirusnog
dijagnostiku Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“
liječenja (temeljem primjerice učinkovitosti supresije virusne
određuje se rezistencija na antiretrovirusne lijekove genotip-
replikacije) u bolesnika kod kojih su pri izboru antiretrovi-
izacijskim testom Trugene HIV-1 Genotyping Kit.
rusnih lijekova korišteni rezultati genotipizacijskih testova
za određivanje rezistencije na antiretrovirusne lijekove u us-
TRUGENE HIV-1 Genotyping kit i pripadajući kompjuterski
poredbi s empirijskim liječenjem HIV-bolesti.
program OpenGene DNA Sequencing System primjenjuje
se za detekciju mutacija genoma HIV-a tipa 1 u genima za
Kada je potrebno odrediti rezistenciju?
proteazu i reverznu transkriptazu koje su povezane s rezisten-
Smjernice za određivanje rezistencije HIV-a na antiretrovirusne
cijom na određene antiretrovirusne lijekove. Geni za proteazu
lijekove propisuju tri ekspertna tima:
i reverznu transkriptazu kodiraju sintezu virusnih enzima koji
(1) Euroguidelines group for HIV-1 resistance (Euroguide-
predstavljaju glavne ciljne strukture antivirusnih lijekova. Mu-
lines)
tacije povezane su rezistencijom na antiretrovirusne lijekove
(2) International AIDS Society –USA Panel (IAS-USA)
otkrivaju se sekvenciranjem RT-PCR produkta koji odgovara
(3) the Panel on Clinical Practices for Treatment of HIV-1
regijama proteaze i reverzne transkriptaze u genomu virusa
infection convened by the Department of Health and Human
nakon čega slijedi usporedba dobivene sekvence s divljim
Services (DHHS) (ref. 5-8).
tipom virusa kao referentnim standardom. Kompjuterski će
program otkriti promjene u strukturi genoma virusa koji je
Najnovije preporuke ovih ekspertnih timova prikazani su u
izoliran iz bolesnika tj. mutacije od kojih su neke povezane
Tablici 1. Sva tri ekspertna tima preporučuju određivanje rezis-
su s rezistencijom na antiretrovirusne lijekove.
tencije na antiretrovirusne lijekove u HIV-bolesnika kod kojih je
liječenje bilo neuspješno. U Hrvatskoj se rutinsko određivanje
Nalaz genotipizacijskog testa nam daje popis antiretrovirusnih
rezistencije na antiretrovirusne lijekove također primjenjuje
lijekova te interpretaciju rezultata genetičke analize virusa tj.
u dijagnostičkoj obradi bolesnika kod kojih liječenje nije bilo
podatak o tome da li je virus rezistentan ili osjetljiv na pojedine
uspješno tj. kod kojih je usprkos primjeni lijekova viremija u
lijekove. Rutinski genotipizacijski testovi daju nam informaciju
plazmi bila mjerljiva dok se kod drugih kategorija bolesnika za
o rezistenciji na nukleozidne analoge inhibitore reverzne tran-
sada ne primjenjuje.dan prije i 7 dana nakon parodontološke
skriptaze (zidovudin, didanozin, zalcitabin, lamivudin, stavu-
terapije još će više smanjiti mogućnost pojave sistemskih kom-
din, abakavir, tenofovir, foskarnet), nenukleozidne inhibitore
plikacija.
Tablica 1. Preporuke o testiranju rezistencije na antiretrovirusne lijekove u različitim grupama HIV-om zaraženih osoba
Grupe HIV-om
zaraženih osoba
EuroGuidelines
DHHS
IAS-USA
Osobe koje su zaražene HIV-om Preporučuje se testiranje
tipa 1 manje od 1 godine
Testirati ako je zaražena osoba
koja je izvor infekcije imala
rezistentne mutacije ili ako je
seroprevalencija u zemlji veća
od 5 odnosno 10%
Preporučuje se testiranje
Osobe koje su zaražene HIV-om Preporučuje se testiranje
tipa 1 manje od 1-2 godine
Testirati ako je zaražena osoba
koja je izvor infekcije imala
rezistentne mutacije ili ako je
seroprevalencija u zemlji veća
od 5 odnosno 10%
Preporučuje se testiranje
Osobe koje su zaražene HIV-om Testirati ako je zaražena osoba
tipa 1 manje od 2 godine
koja je izvor infekcije imala
rezistentne mutacije ili ako je
seroprevalencija u zemlji veća
od 5 odnosno 10%
Testirati ako je zaražena osoba
koja je izvor infekcije imala
rezistentne mutacije ili ako je
seroprevalencija u zemlji veća
od 5 odnosno 10%
Testirati ako je zaražena osoba
koja je izvor infekcije imala
rezistentne mutacije ili ako je
seroprevalencija u zemlji veća
od 5 odnosno 10%
Post-ekspozicijska profilaksa
s antiretrovirusnim lijekovima
Preporučuje se testiranje
Panel nije donio odluku
Panel nije donio odluku
HIV-bolesnici kod kojih je
antiretrovirusno liječenje
bilo neuspješno
Preporučuje se testiranje
Preporučuje se testiranje
Preporučuje se testiranje
Trudnice
Preporučuje se testiranje ako
je trudnica viremična (mjerljiva
HIV-1 RNA u plazmi) ili ako
se započinje odnosno mijenja
antiretrovirusno liječenje
Preporučuje se testiranje ako
je trudnica viremična (mjerljiva
HIV-1 RNA u plazmi) ili ako
se započinje odnosno mijenja
antiretrovirusno liječenje
Preporučuje se testiranje ako
je trudnica viremična (mjerljiva
HIV-1 RNA u plazmi) ili ako
se započinje odnosno mijenja
antiretrovirusno liječenje
HIV-om zaražena djeca
Preporučuje se testiranje ako
je majka bila viremična i bila
liječena u vrijeme poroda
Panel nije donio odluku
Panel nije donio odluku
(ref. Vandame et al, 2004; US Department of Health and Human Services, 2005; Hirsch et al, 2003)
Reference:
1. Clevenbergh P, Durant J, Halfon P, del Giudice P, Mondain V, Montagne N, Schapiro JM, Boucher CA, Dellamonica P (2000) Persisting long-term benefit of
genotype-guided treatment for HIV-infected patients failing HAART. The Viradapt Study: week 48 follow-up. Antivir Ther 5: 65-70.
2. Durant J, Clevenbergh P, Halfon P, Delgiudice P, Porsin S, Simonet P, Montagne N, Boucher CA, Schapiro JM, Dellamonica P (1999) Drug-resistance genotyping in HIV-therapy: the VIRADAPT randomised controlled trial. Lancet 26: 215-219.
3. Baxter JD, Mayers DL, Wentworth DN, Neaton JD, Hoover ML, Winters MA, Mannheimer SB, Thompson MA, Abrams DI, Brizz BJ, Ioannidis JP, Merigan
TC (2000) A randomized study of antiretroviral management based on plasma genotypic antiretroviral resistance testing in patients failing therapy. CPCRA
046 Study Team for the Terry Beirn Community Programs for Clinical Research on AIDS. AIDS 14: F83-93.
4. Cingolani A, Antinori A, Rizzo MG, Murri R, Ammassari A, Baldini F, Di Giambenedetto S, Cauda R, De Luca A (2002) Usefulness of monitoring HIV drug
resistance and adherence in individuals failing highly active antiretroviral therapy: a randomized study (ARGENTA). AIDS 16: 369-379.
5. Vandamme AM, Sonnerborg A, Ait-Khaled M, Albert J, Asjo B, Bacheler L, Banhegyi D, Boucher C, Brun-Vezinet F, Camacho R, Clevenbergh P, Clumeck
N, Dedes N, De Luca A, Doerr HW, Faudon JL, Gatti G, Gerstof J, Hall WW, Hatzakis A, Hellmann N, Horban A; Lundgren JD, Kempf D, Miller M, Miller V,
Myers TW, Nielsen C, Opravil M, Palmisano L, Perno CF, Phillips A; Pillay D, Pumarola T, Ruiz L, Salminen M, Schapiro J, Schmidt B, Schmit JC, Schuurman R,
Shulse E, Soriano V, Staszewski S, Vella S, Youle M, Ziermann R, Perrin L (2004) Updated European recommendations fo the clinical use of HIV drug testing.
Antivir Ther 9: 829-848.
6. US Department of Health and Human Services. Guidelines for the use of antiretroviral agents in HIV-1-infected adults and adolescents. October, 2005
7. Hirsch MS, Brun-Vezinet F, Clotet B, Conway B, Kuritzkes DR, D’Aquila RT, Demeter LM, Hammer SM, Johnson VA, Loveday C, Mellors JW, Jacobsen DM,
Richman DD (2003) Antiretroviral drug resistance testing in adults infected with human immunodeficiency virus type 1: 2003 recommendations of an
International AIDS Society-USA Panel. Clin Infect Dis 37: 113-128.
Trugene HIV-1 Genotyping kit
Primjer rezultata
genotipizacijskog
testa za rezistenciju
14
Irena Hrstić, KBC Rebro, Zagreb
Istovremena
infekcija i virusom
Hepatitisa C
i virusom Humane
imunodeficijencije
ratno, HCV-zaraza može utjecati na progresiju HIV-bolesti
u koinficiranih. Najčešće se zamjećuje sporiji oporavak CD4
stanica nakon započinjanja antiretrovirusnog liječenja, brža
progresija u HIV-bolest kao i povećana smrtnost od njezinih
komplikacija (3).
Nije nevažno spomenuti da neka klinička ispitivanja ne
potvrđuju ranije navedeno, ali nedvojbena je činjenica da se
liječenje HCV-zaraze svakako preporučuje u HCV/HIV koinficiranih.
Postavljanje dijagnoze
Uvod
Kvaliteta života i preživljenje, kao i smanjenje učestalosti
klasičnih oportunističkih infekcija osoba zaraženih virusom
humane imunodeficijencije (HIV), značajno je popravljena
uvođenjem vrlo djelotovornog antiretrovirusnog liječenja
(HAART, engl. highly active antretroviral treatment). Istovremena zaraza, koinfekcija, hepatitis C virusom (HCV) danas
se smatra oportunističkom infekcijom potonjih pojedinaca
s obzirom da bolesti jetre i pridružene komplikacije pridonose povećanju pobola i smrtnosti. Nadalje, HCV/HIV koin-
Osobe zaražene HIV-om
rizična su skupina za zarazu HCV-om
te se u svih njih primarno preporučuje
probir. Početni dijagnostički test
čini određivanje protutijela na
HCV (anti-HCV), tzv. serološka
dijagnostika. Molekularna dijagnostika,
određivanje HCV RNA,
preporučuje se u:
fekcija vrlo je česta najviše iz razloga što se obje zaraze prenose na isti način. Hrvatska za sada, na sreću, ima mali broj
koinficiranih osoba, oko 15% (1).
Progresija bolesti
Progresija HCV-bolesti u HCV/HIV koinficiranih: mnoga
klinička ispitivanja ukazuju da HIV-koinfekcija uvjetuje bržu
progresiju HCV-bolesti nego u pojedinaca zaraženih samo
HCV-om. Koinficirani pojedinci imaju dva puta veću vjerojatnost razvoja ciroze kao i šest puta veću vjerojatnost
nastanka komplikacija ciroze jetre (2). Nadalje, potencijalno
štetno djelovanje lijekova koji se koriste u HAART-u može
biti pojačano pri postojanju koinfekcije.
Progresija HIV-bolesti u HCV/HIV koinficiranih: vrijedi i ob-
::: HIV-pozitivnih s pozitivnim anti-HCV
::: HIV-oboljelih s neobjašnjivom kroničnom bolesti jetre i
negativnim anti-HCV, posebno u imunokompromitiranoj
skupini
::: HIV-oboljelih sa sumnjom na akutnu HCV-zarazu.
Kod svakog koinficiranog bolesnika, a prije početka liječenja,
potrebno je odrediti HCV-genotip i količinu virusnih čestica
u krvi te pažljivo procjeniti svrsishodnost i sigurnost eventualnog liječenja u odnosu na moguću štetnost, kao i
mogući razvoj komplikacija HCV ili HIV-bolesti u slučaju
Tijekom dva klinička ispitivanja liječenja kombinacijom s
neliječenja.
PEGINTRONOM, kod većeg broja bolesnika postignuta je
Prije terapijska procjena ne razlikuje se značajno od „samo“
dugotrajna eliminacija HCV-zaraze u usporedbi s liječenjem
HCV-zaraženih. Specifičnost je u procjeni eventualno prisut-
kombinacijom sa standardnim oblikom interferona-alfa
nih oportunističkih infekcija, određivanju CD4 stanica kao
(4,5). Ne manje važno, potvrđena je i pozitivna povezanost
i određivanju HIV RNA. Biopsiju jetre, radi procjene težine
između rano postignute eliminacije virusa, nakon 12 tjedana
jetrenog oštećenja, svakako se preporučuje učiniti ukoliko
liječenja, s vjerojatnosti postizanja dugotrajne eliminacije vi-
za nju ne postoje kontraindikacije.
rusa iz seruma. Uobičajeni protokol liječenja podrazumijeva
Liječenje
Cilj liječenja HCV-zaraze u koinficiranih istovjetan je kao i u
PEGINTRON 1,5 mcg/kg u obliku potkožne injekcije jedan-
oboljelih od monoinfekcije, postizanje dugotrajno (6 mjeseci
put tjedno i REBETOL 800-1200 mg na usta svakodnevno.
i više) nemjerljive količine virusa u serumu nakon završenog
Dužina liječenja ovisi o genotipu HCV-zaraze te o količini
liječenja. Danas, opće prihvaćeni protokol liječenja HCV-
virusa u krvi neposredno prije početka liječenja:
zaraze podrazumijeva kombinaciju pegiliranog interfero-
::: kod bolesnika s genotipom 2 i 3, kao i genotipom 1, ali s
na-alfa i ribavirina. U lipnju ove godine Europska komisija
nižom količinom virusa, liječenje traje 24 tjedna
prihvatila je primjenu PEGINTRONATM (Schering-Plough
::: kod bolesnika s genotipom 4 i genotipom 1, ali s većom
corp.) i REBETOLA® (Schering-Plough corp.) u liječenju do
količinom virusa, liječenje traje 48 tjedana.
tada neliječenih bolesnika s HCV/HIV koinfekcijom.
Važno je za napomenuti da se liječenje u navedenom razdo-
blju provodi samo u pojedinaca koji su nakon 12 tjedana
Graham, C. S., Baden, L. R., Yu, E. i sur.: Influence of human
terapije postigli ili potpunu eliminaciju virusa ili barem
immunodeficiency virus infection on the course of hepa-
značajno smanjili količinu virusa u krvi.
titis C virus infection: A meta-analysis. Clin Infect Dis 2001;
33(4):562–9.
Neželjene reakcije liječenja
Greub, G., Ledergerber, B., Battegay, M. i sur.: Clinical progression, survival, and immune recovery during antiretro-
Oba lijeka imaju mnogobrojne neželjene reakcije, stoga se
viral therapy in patients with HIV-1 and hepatitis C virus
odustajanje ili prekid liječenja zamjećuje u većem postot-
coinfection: The Swiss HIV Cohort Study. Lancet 2000;
ku kod HCV/HIV koinficiranih nego u pojedinaca s HCV-
356(9244):1800–5.
monoinfekcijom. Posebna pozornost daje se laboratorijskim
Carrat, F., Bani-Sadr, F., Pol, S. i sur.: ANRS HCO2 RIBAVIC
poremećajima (slabokrvnost, snižen broj leukocita ili trom-
Study Team. Pegylated interferon alfa-2b vs standard inter-
bocita), razvoju depresije, konzumaciji nedozvoljenih
feron alfa-2b, plus ribavirin, for chronic hepatitis C in HIVinfected patients: a randomized controlled trial. JAMA. 2004
LITERATURA:
Dec 15; 292(23):2839-48.
Seme, K., Poljak, M., Begovac, J. i sur.: Low prevalence of hepa-
Laguno, M., Murillas, J., Blanco, J.L., i sur.: Peginterferon alfa-2b
titis C virus infection among human immunodeficiency vi-
plus ribavirin compared with interferon alfa-2b plus ribavirin
rus type 1-infected individuals from Slovenia and Croatia.
for treatment of HIV/HCV co-infected patients. AIDS. 2004;
Acta Virol 2002; 46:91-4.
18(13):F27-36.
18
Kristina Duvančić, dipl. soc. radnica
odnosa, stoga je u oba partnera prisutan izvjestan strah (kod
HIV-pozitivnog partnera da će prenijeti zarazu, a kod HIVnegativnog da će biti zaražen).
U vezi u kojoj su partneri osobe različitog HIV-statusa HIVpozitivnoj osobi vrlo je teško reći spolnom partneru za HIV.
Mnogo je pitanja i misli koje neprestano prolaze glavom,
npr. kako reći partneru da sam pozitivan; što će moj partner misliti o meni; hoću li biti prihvaćen ili odbačen? Osoba
zaražena HIV-om mora biti iskrena prema svojem partneru.
Iako je to težak i kompleksan zadatak, osoba mora biti
dovoljno hrabra da kaže istinu.
Od početka HIV-epidemije, veze u kojima su parovi osobe
različitog HIV-statusa pune su izazova. Ovakav tip veze izazov je kako za same partnere, tako i za njihove pomagače,
a ono što je za njih karakteristično je da su često praćene
stresom, anksioznošću, strahom i brigom. Uvođenjem ARVa, smrtnost osoba oboljelih od HIV-bolesti u kratkom je
razdoblju značajno smanjena. No unatoč tomu, parovi se
i dalje suočavaju s brojnim poteškoćama: emocionalnim
reakcijama na dijagnozu, strahom o prijenosa HIV-a unutar
veze, pitanjima vezanima uz otkrivanje te skrb. Parovi se
također suočavaju s brojnim emocionalnim izazovima vezanim uz korištenje terapije. To uključuje pridržavanje često
kompliciranog režima uzimanja terapije, neugodne nuspo-
Izazovi među
parovima različitog
HIV-statusa
Veza parova različitog HIV-statusa je veza u kojoj je jedan
partner HIV-pozitivan, a drugi HIV-negativan. To je veza
koja uključuje mnogo emocija i mnogo zabrinutosti te koja
prolazi kroz mnogo poteškoća. Pod stalnom je prijetnjom
mogućnosti zaraze negativnog partnera tijekom seksualnih
jave lijekova koje mogu uzrokovati veće poteškoće od same
bolesti. Kod parova različitog HIV statusa često se javlja strah
da će lijekovi biti nepodnošljivi ili, pak, ako će biti podnošljivi,
da neće biti dovoljno efikasni (da će to utjecati na njihovu
sposobnost zadržavanja niske viremije).
Stres u vezama u kojima su partneri osobe
različitog HIV-statusa
Znanstvene studije utvrdile su da je stres u vezama u kojima su partneri različitog HIV-statusa u značajnom porastu nakon što se jednom od partnera utvrdi HIV-bolest.
Studija vođena na University of Medicine and Dentistry of
New Yersey ustanovila je da je takvim vezama zajednička
psihološka bol (distress) u vezi sa zlouporabom droge i alko-
Želja za realizacijom roditeljstva - mnogi će parovi razma-
hola.
trati mogućnost da u određeno vrijeme zasnuju obitelj. U
vezama u kojima su partneri osobe različitog HIV-statusa
Koji su uzroci stresa u vezama u kojima su
partneri osobe različitog HIV-statusa?
sama odluka može biti vrlo stresna zbog dodatne brige o
prijenosu HIV-a na negativnog partnera i na nerođeno dijete. Iako su istražene određene tehnologije pomoću kojih
Prijenos i skrb– parovima s oba HIV-negativna partnera u
se eliminira HIV iz sperme, pokušaj trudnoće predstavlja
interesu je ostati negativan. Statistički, većina parova diljem
rizik za takve parove.
svijeta je HIV-negativna, posebno u populacijama i regijama
koje nemaju visoku razinu seroprevalencije. Međutim, kod
Stres sam po sebi može biti barijera za uspješan odnos. Ali
parova u kojima je jedan partner HIV-pozitivan, a drugi HIV-
izvjesne okolnosti koje se javljaju u vezama u kojima su part-
negativan, stvari su drugačije. Pozitivan partner je zabrinut
neri osobe različitog HIV-statusa
zbog mogućnosti zaraze negativnog partnera, dok negativan partner obično usredotočuje svoju pozornost na zdravlje svog pozitivnog partnera. Ova razlika uzrokuje emocionalne konflikte koji povećavaju stres unutar veze.
Kako se to dogodilo? - ako jedan partner postane poziti-
Prepreke i kako ih prevladati
Prepreke za uspješnu vezu osoba
različitog HIV-statusa
van tijekom veze, prvo goruće pitanje koje će drugi partner
imati je: kako se to dogodilo? Ako je novonastala infekcija
Devedeset posto poteškoća koje pritišću vezu osoba
rezultat nezaštićenog seksa izvan veze ili posljedica dijeljenja
različitog HIV-statusa je isto kao i kod svih ostalih parova.
igala prilikom intravenoznog konzumiranja droga, postoji
Međutim, preostalih 10 posto karakteristično je za takvu
mogućnost da partner nije znao za takva ponašanja. U tom
vezu. Problemi koji su prisutni u takvim vezama su sljedeći:
je slučaju stres, uzrokovan saznanjem dijagnoze, mješavina
Novac/zapošljavanje - financijski problemi zajednički su
osjećaja bijesa, izdaje, tuge…
svim vezama. Ali, uzrok financijskih problema u vezama u
kojima su partneri osobe različitog HIV-statusa je jedinst-
Pretjerani oprez - u svakoj vezi u kojoj su parovi osobe
ven. Može se dogoditi da je pozitivan partner zbog uznapre-
različitog HIV-statusa prisutna je briga oko mogućnosti pri-
dovale bolesti nesposoban za rad, da je ostao bez posla…
jenosa HIV-a na negativnog partnera. Seksualno, par može
Takve situacije uzrokuju značajan stres, anksioznost i ljutnju
postati pretjerano oprezan ili, što je najgore, prekinuti svaki
među partnerima. Kao dodatak stresu, pozitivan partner
seksualni ili intimni kontakt zbog straha od prijenosa infek-
može osjećati i krivnju zbog svoje nesposobnosti da pridon-
cije. Kako je seksualna intimnost vrlo važna komponenta
osi kućnom budžetu.
svake ljubavne veze, bez nje veza pati te se kod oba partnera
intenziviraju osjećaji frustracije, žudnje, ljutnje…
Otkrivanje/neotkrivanje HIV-statusa - nedoumica treba li
Krivnja „preživjelog“ - krivnja može biti snažna i destruktivna
otkriti svoj ili partnerov HIV-status postaje problem kada
emocija. Ona se vrlo često javlja u situacijama kao što su
jedan partner želi otkriti svoj/partnerov status većem broju
automobilska nesreća u kojoj jedna osoba preživi, a mnoge
ljudi od drugog partnera. U ovakvim situacijama jedno je
ostale poginu. Tada preživjeli osjeća krivnju što je preživio.
pravilo primjenjivo za sve parove: osim u situacijama medi-
U vezama parova različitog HIV-statusa negativan partner
cinske hitnosti i neizbježnosti, odluka o tome kada i kome
može osjećati krivnju jer je ostao negativan, a krivnja raste
otkriti HIV-status treba biti HIV-pozitivnog partnera.
ako pozitivan partner oboli. U ekstremnim slučajevima
Ako se pozitivan partner protivi otkrivanju, tada negativan
krivnje negativan partner želi da su oboje/obojica inficirana
mora poštivati njenu/ njegovu želju bez pitanja.
jer bi obostrana infekcija smanjila krivnju i druge stresore
Razmjena medicinskih informacija - neke HIV-pozitivne os-
prisutne u vezi.
obe žele da njihovi partneri prisustvuju svakom liječničkom
pregledu, dok neki ne žele da se o njihovom zdravstvenom
zlikuje u odnosu na druge veze - potreban je kontinuirani
stanju raspravlja pred drugima, za što HIV-negativni part-
rad i angažman obaju partnera. Psiholog Robert Remien iz
neri ponekad neće imati razumijevanja i trebat će im neko
HIV Center for Clinical and Behavioral Studies in New York
vrijeme da shvate taj osjećaj. Oni trebaju znati da je njihov
City napravio je opsežnu studiju na stvarima s kojima se
pozitivan partner zdravstveno u redu. Strah od nepoznatog
suočavaju takvi parovi. Sve nas podsjeća da postoje načini
može biti vrlo snažan. Isključenost iz medicinskog dijela
da se prođu loše stvari te da se uživa u dobrima. Evo neko-
života njihovih partnera razvija strah i sumnju, dvije emocije
liko njegovih ideja:
koje mogu narušiti svaku vezu.
::: Nikad ne prestajte razgovarati o problemima u vezi s
Razlike u seksualnoj ugodi i želji - u vezi osoba različitog HIV-
kojima se suočavate. Podijelite svoje osjećaje bez obzira
statusa bit će razlika povezanih sa seksom. Koliki rizik svaki
na to koliko to osjetljivo ili bolno može biti. Dok je bol
od partnera želi preuzeti? Koji će se tip sigurnijeg seksa prak-
kratkoročna, korist od otvorenog razgovora može imati du-
ticirati? U kojim će seksualnim aktivnostima svaki partner
gotrajne učinke na vezu.
htjeti sudjelovati? Dobro pravilo koje se ovdje primjenjuje
::: Uzmite u obzir mogućnost da potražite profesionalnu
je da ako bilo koji partner ne želi biti uključen u navedene
pomoć kad god osjetite da bi to moglo pomoći. Bez obzira
aktivnosti ili ne želi preuzeti rizik prakticiranjem nesigurnog
na to je li riječ o individualnom savjetovanju, savjetovanju
seksa, tada taj partner ima posljednju riječ. Bez obzira na to,
parova ili oboje, može biti korisno imati nekog nepristranog
razlike u spolnom nagonu i preuzimanju rizika mogu postati
i kvalificiranog tko vam pomaže s vremena na vrijeme.
faktor razdvajanja u vezama osoba različitog HIV-statusa.
::: Iako je HIV-status značajna razlika između vas dvoje, ne
Strah od budućnosti - kao i kod drugih kroničnih bolesti,
treba definirati vašu vezu. On je samo jedna od mnogih
i ovdje je prisutan strah povezan s izgledom pogoršanja
karakteristika koja vas definira kao par te kao pojedince.
zdravlja u budućnosti. Negativan partner ponajprije si post-
::: Brinite jedno o drugome. Svakoj je vezi potrebno da part-
avlja pitanja tipa: kada će pozitivan partner oboljeti, koliko
neri pronađu način na koji će brinuti jedno o drugome, da
će dugo živjeti?
jedno drugo tretiraju s poštovanjem te da međusobno iskazuju emocije.
::: Zapamtite da volite jedno drugo. Na prvom je mjestu razlog zašto ste zajedno. Nemojte se bojati podsjećati jedno
Kako se
nositi s
problemima?
drugo na to.
::: Planirajte kako otkriti nove načine erotiziranja vašeg
vođenja ljubavi. Napravite ga zabavnim. Smijte se više i
nemojte biti jako ozbiljni. Podijelite strahove i osjećaje o sigurnim načinima prakticiranja seksa.
Literatura:
Mark Cichocki, R. N., The Callenges of Serodiscordant Relationships (http://aids.about.com/od/livingwithhiv/a/serodis.htm
Raymond A. Smith, Couples (www.thebody.com/content/
art14009.html?ts=pf)
Beckerman, Nancy L., LCSW, DSW (2005), Couples of Mixed
Mnoge prepreke i problemi koje postoje među partnerima
različitog HIV-statusa mogu se prevladati, a način se ne ra-
HIV status, Clnical Issues and nterventions. The Haworth
Press, New York- London- Oxford.
22
Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog
Prilagodba na
kroničnu bolestHIV-bolest
2. Faza u odgovoru na dijagnozu je – faza sudara (dodir s
„Osjećao sam se kao da me netko opalio čekićem po glavi
Pošto su reakcije preplavljenosti spoznajom intenzivno
“ – ova rečenica jedan je od brojnih načina kako pacijenti
stresne, mnogi pacijenti počinju koristiti strategije izbjega-
opisuju svoje prve reakcije kada doznaju da boluju od HIV-a,
vanja kako bi se suočili sa stresnom situacijom. Najčešće
bolesti opasne po život.
je to strategija negiranja ili odbijanja (Crayle i Ditto, 1990).
Pitanja bez trenutnog odgovora prolaze pacijentu kroz gla-
Stanje odbijanja ili negiranje obilježava
realnošću) - koja je okarakterizirana misaonom smušenosti,
dezorganizacijom te osjećajima gubitka, tuge, bespomoćnosti
i očaja. Tijekom ove faze ljudi se obično osjećaju preplavljeni
realnošću i izgledaju kao da nisu u mogućnosti razumno
razmišljati ili efektivno planirati s ciljem da riješe problem do
kojeg je došlo te poboljšati svoju situaciju.
vu: je li doktor siguran da je dijagnoza ispravna i ako je, što
mi je dalje činiti, hoću li biti vidljivo deformiran, hoće li me
3. Fazu koju nazivamo faza povlačenja. U ovoj fazi po-
boljeti, hoću li umrijeti, koliko vremena mi preostaje, što će
jedinci ili negiraju postojanje zdravstvenog problema ili nje-
se dogoditi s mojom obitelji?
gov utjecaj na život. No ovakvo stanje stvari ne može dugo
trajati te realnost pomalo prodire. Bolest jednostavno ne
Kad osobe saznaju za dijagnozu, najčešće su u velikom šoku
odlazi, eventualne dodatne dijagnoze i pretrage potvrđuju
i to im je najčešće prva rekacija.
prvotnu, simptomi se pogoršavaju i pacijenta stalno nešto
podsjeća na dijagnozu, npr. ljudi oko njega podsjećaju ga
Faze prilagodbe:
da bolest postoji te da se trebaju napraviti neke prilagodbe. Koristeći povlačenje kao bazu za operaciju, pacijenti
::: pokušava opisati niz reakcija koje slijede nakon otkrivanja
pokušavaju korak po korak doći u kontakt s realnošću, sve
dijagnoze.
dok se u cijelosti ne prilagode na svoje zdravstvne probleme
i njihove implikacije.
1. Faza je faza šoka, a pojavljuje se u nekom stupnju kod
svih kriznih situacija, no najizraženija je kada kriza dođe
4. Faza prilagodbe na bolest je faza prihvaćanja bolesti s
neprevidivo.
novim režimom liječenja i ograničenja koji se očituju u prila-
Šok je neočekivana reakcija koju možemo opisati s tri krak-
godbi stila života.
teristike:
Strategije izbjegavanja
::: zatečenost
::: automatsko ponašanje
Kroz proces prilagodbe osobe često koriste strategije izb-
::: osjećaj odvojenosti od situacije (kao da je osoba promatrač
jegavanja kako bi kontrolirale svoje emocionalne reakcije na
u nekoj situaciji, kao da se to ne događa njemu).
stresne situacije, naročito kada vjeruju da ne mogu promi-
Faza šoka može trajati kratko vremensko razdoblje, a može
jeniti danu situaciju (Lazarus, 1983). Ovaj pristup može biti
trajati i nekoliko tjedana.
koristan u određenim okvirima. Rezultati istraživanja indiciraju da pacijenti često beneficiraju psihološki kroz korištenje
strategija izbjegavanja rano u procesu suočavanja sa svojim
često moraju odmah donositi velike odluke o svome tret-
zdravstvenim problemima (Suls i Fletcher, 1985). No eksten-
manu. Kako će donijeti odluku racionalno kada nisu uspjeli
zivno izbjegavanje može ubrzo postati maladaptivno za nji-
usvojiti (čuti) informaciju koju im je liječnih dao? Kasnije,
hovu fizičku i psihlošku dobrobit. Na primjer, kada hospital-
trebat će učiniti neke radnje kao bi unaprijedili svoju reha-
izirane osobe dobiju informaciju o svom stanju i mogućim
bilitaciju, smanjili mogućnost budućih zdravstvenih prob-
budućim rizičnim faktorima, oni pojedinci koji koriste iz-
lema i prilagodili svoj životni stil, socijalne odnose i načine
begavanje u prevelikoj mjeri dobivaju ili usvajaju manje in-
zarađivanja. Prema Shotzu, faza povlačenja otvara put re-
formacija o svom stanju negoli oni koji koriste izbjegavanje
alnosti dok pacijenti napreduju ka uspješnoj prilagodbi na
u manjoj mjeri (Shaw, Cohen, Doyle i Plesky, 1985). Pacijenti
svoje stanje.
No ne reagiraju svi na isti način kada se suočavaju s krizom većina reagira šokom, neki su pak hladni i sabrani, drugi paralizirani od silne anksioznosti ili čak histerični (Silver i Wortman, 1980). Isto tako se većina ljudi osjeća bespomoćnima
i preplavljenima nakon šoka, dok neki ne. Mnogi se pacijenti ne oslanjaju previše na strategije izbjegavanja kako bi
se suočili sa stresom koji je uzrokovan teškim zdravstvenim
problemom u kojem su se našli.
Nekad osobe nemaju nikakvih emocija: “Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na posao”. Kod ljudi koji
Što sve utječe
na suočavanje sa
zdravstvenom
krizom?
prvotno ne odreagiraju, emocije najčešće nastupe kasnije.
Događa se da osoba odreagira i emocionalnom otupljenošću,
zbunenošću, osjećajem nestvarnosti: “Vani je padala kiša, a ja
sam se osjećao potpuno uništeno i izolirano”, “Osjećao sam
se potpuno sam, a tlo pod mojim nogama se treslo”.
Reakcije na HIV-pozitivan nalaz nerijetko su tuga,
bespomoćnost, strah, strah od smrti, bijes: „Cijeli moj život
je uništen. Život mi se pretvorio u mrak. Bio sam ljut i mislio
koje donosi bolest. Kada je zdravlje ozbiljno ugroženo, bilo
sam, neću se ubiti jer su to očekivanja drugih, a ja ih ne želim
zbog ozlijede ili bolesti, svakodnevne aktivnosti osobe su
ispuniti - ja nisam smeće. I neću umrijeti od HIV-a! Osjećam
narušene. Bez obzira je li u pitanju privremeno ili kronično
se tako bespomoćno - moj posao, partner, sve će nestati.
stanje, prve faze u suočavanju su iste. No postoji važna ra-
Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom
zlika: za razliku od kratkoročnih prepreka koje uzrokuje
trenutku prošla mi je misao da se ubijem. Imao sam osjećaj
privremena bolest, kronični zdravstveni problemi najčešće
da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za ljubavnu vezu.
zahtijevaju da pacijent i njegova obitelj učine trajne prila-
Ja sam roba s greškom. Bojao sam se da ću izgubit ljude koji
godbe na ponašajnom, socijalnom i emotivnom planu.
su mi dragi. Bit će i teško da nađem partnera. Nanjeti ću
bol svojoj obitelji, bit će im teško nositi se s mojom bolešću,
Kad osobe spoznaju da imaju neku kroničnu bolest, mijenja
upropastit ću im život. Još ću kratko živjeti. Za mene nema
se njihov pogled na njih same i na njihov život. Planovi koje
budućnosti. Moj život je gotov.“
su imali za budućnost, bilo sutra, za tjedan dana, godinu i
dulje, su pogođeni.
Možda začuđujuće, no ponekad je osoba koja dolazi po
HIV-pozitivan nalaz pripremljena na njega i dolazi samo po
Mijenjaju se i veliki i mali planovi: jesu li planirali ići na put
potvrdu svojih sumnji: “Bio sam prilično siguran da sam HIV-
ovaj vikend, možda će promijeniti svoje mišljenje o tome
pozitivan, tako da mi je rezultat testa bio samo potvrda.
sada! Jesu li se željeli oženiti/udati, imati djecu, jesu li željeli ići
Dok sam čekao rezultat testa, shvatio sam da sam HIV-pozi-
na fakultet ili se baviti nekim specifičnim zanimanjem, npr.
tivan. Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi, to
biti plastični kirurzi, piloti i slično? Za mnoge se pacijente na-
je danas svakodnevnica. I was quite sure I was HIV positive,
kon dijagnoze ove ideje o budućnosti izblijede i promijene.
so the result was just a confirmation.”
HIV je po život opasna bolest i kao takva ostavlja samog
Zdravi ljudi imaju tendenciju da svoje zdravlje uzimaju „zdra-
pacijenta i njegove bližnje s mnogo nesigurnosti, jer često
vo za gotovo“. Očekuju da svoje dnevne aktivnosti i socijalne
nitko s apsolutnom sigurnošću ne može znati kakav će biti
uloge iz dana u dan obavljaju bez značajnijih prepreka
tijek bolesti.
Uzroci neizvjesnosti kod HIV-bolesti su:
::: posljedice razotkrivanja serostatusa i kako se nositi s
time.
::: progresija bolesti
::: suočavanje sa smrću i umiranjem
::: prognoza tijeka bolesti
::: reakcije značajnih drugih
::: efekt antiretrovirusne terapije
::: dugotrajne posljedice terapije
FAKTORI POVEZANI
S BOLEŠĆU
DEMOGRAFSKI
I OSOBNI FAKTOR
FAKTORI SOCIJALNE
Teorija krize
Kako se će se osoba prilagoditi na HIV-bolest koja predstavlja krizu i koji faktori na tu prilagodbu utječu, pokušava objasniti TEORIJA KRIZE (Moos, 1982).
KOGNITIVNE
PROCJENE
ZADACI PRILAGODBE
VJEŠTINE SUOČAVANJA
I FIZIČKE OKOLINE
Konceptualni model prikazuje da uspješnost prilagodbe
funkcioniranju, što se kod HIV-bolesti može povezati s
ovisi o procesu suočavanja koji pak ovisi o tri utjecaja koji
činjenicom da ponekad dolazi do promjene u izgledu pod
pridonose tom procesu, a to su: faktori povezani s bolešću, u
utjecajem lijekova (lipodistrofija). Antiretrovirusni lijekovi
podlozi (background) i osobni faktori te fizički i socio-oko-
imaju ozbiljne nuspojave te dovode do drugih zdravst-
linski faktori.
venih problema (probava, masnoće u krvi, neurološki problemi, kognitivni problemi), što, naravno, također predstav-
Faktori povezani s bolešću koji otežavaju adaptaciju obolje-
lja otežavajuću okolnost na prilagodbu, kao i strogi režim
lih od HIV-a predstavljaju prijetnju u smislu diskriminacije
uzimanja lijekova koji još tada i utječu na promjenu sva-
i stigmatizacije koje im HIV-bolest donosi, što dovodi do
kodnevnog životnog stila.
situacije da svoje zdravstvene probleme skrivaju od društva.
Tako zaraznost bolesti utječe na promjenu životnog stila,
Osobni i demografski faktori
što je najčešće vezano uz prilagodbu seksualnih navika, na
koju se također treba naviknuti. Često probleme u prila-
Osobe koje se dobro nose s kroničnim zdravstvenim prob-
godbi stvaraju iritantne i sramotne promjene u tjelesnom
lemima imaju psihološke i biheviornalne resurse da riješe
kronicitet ili dugotrajnost situacije, balansiraju nadu naspram
taciji jer omogućuju informcijsku i emocionalnu podršku.
očaja i pronađu smisao i kvalitetu života (Diamond, 1983).
Fizički aspekt okoline također može utjecati na uspješnost
Često su to osobe čvrste ili otporne osobnosti koja im
prilagodbe na bolest, tako ako bolnica djeluje dosadno i
omogućava da vide i dobre strane u teškoj situaciji: „ Lipo-
sputavajuće te depresivno na raspoloženje i moral osobe,
distrofija mi daje profinjen izgled lica“, „Sada na svijet gledam
prilagodba će biti otežana. Ista takva situacija odnosi se i na
drugačije, više sam kod kuće s djecom, vidim prirodu koju
privatni životni prostor u kojem osoba boravi.
prije nisam vidio, manje radim i više se posvećujem sebi i
Ova tri utjecaja međusobno su povezana i mogu modi-
relaksaciji“. Takve osobe održavaju svoje samopoštovanje i
ficirati jedan drugoga. Tako osoba koja je više educirana
opiru se osjećaju bespomoćnosti i beznađa.
ili kulturološki višeg socijalnog statusa može lakše doći do
neke informacije ili pomagala koja su joj potrebna i sl.
Kako se osobe nose s bolešću također ovisi i o nekim demografskim podacima, tako se, primjerice, žene lakše
Pretpostavka teorije krize je da suočavanje započinje s paci-
prilagođavaju na ovisničku i pasivnu ulogu duže vremen-
jentovom kognitivnom procjenom značenja ili važnosti
sko razdoblje koje često nosi bolest, dok su muškarci aser-
njegove bolesti za njegov/njezin život. S obzirom na ishod
tivni i neovisni po svojim ulogama koje najčešće u društvu
te procjene, pojedinac formulira niz zadataka prilagodbe te
imaju, što se kosi s ulogama koje nosi bolest. Životni je vijek
koristi različite strategije suočavanja kako bi se nosio s tim
također važan kod adaptacije, pa tako djeca često ne razu-
zadacima.
miju prirodu svoje bolesti, terapiju koju moraju uzimati i
Moos i Schaefer (1984, prema Aldwin, 2001) identifici-
dugotrajne učinke, te su njihove zabrinutosti usmjerene na
rali su sedam glavnih adaptivnih zadataka kod suočavanja
ograničenja koja im bolest nameće na njihove životne sti-
s bolešću. Prva tri odnose se na samu bolest, a to su: 1)
love i aktivnosti, strašne medicinske pretrage koje su iskusili
nošenje s fiziološkim posljedicama bolesti, uključujući simp-
i moguće odvajanje od roditelja. Adolescenti, pak, razumiju
tome, bol i invalidnošću (nemogućnošću); 2) nošenje s tera-
svoju bolest, ali njihova želja da budu kao vršnjaci dovodi do
pijom (strogi režim uzimanja, nuspojave) kao i s bolničkim
toga da negiraju neke aspekte svoje bolesti.
okruženjem; 3) razvijanje (uspostavljanje) i održavanje dobrih odnosa sa zdravstvenim radnicima.
Mladi odrasli ljudi, pak, žale jer možda nisu imali šanse da
ispune svoj život u smjeru kako su željeli - ženidba, djeca,
Sljedeća četiri zadatka su općenitija, a odnose se na:
karijera, dok odrasli srednjih godina imaju osjećaj da su im
njihove uloge i životni stilovi narušeni te nisu uspjeli završiti
neke svoje životne zadatke – posao. Stariji ljudi, pak, mogu
žaliti što neće moći uživati u zasluženom životnom odmoru
koji su zaslužili dok su teško radili u životu i žrtvovali se.
Osobna vjerovanja također mogu otežavati prilagodbu, npr.
„ako me ništa ne boli, nisam ozbiljno bolestan“, naraočito
kod HIV-a koji dugo ne donosi nikakve ozbiljne probleme.
Fizički i socio-okolinski faktori
Prisutnost socijalne podrške u cjelini pomaže osobama da
se bolje nose sa svojom bolešću. Osobe koje su samci teže
se prilagođavaju, no također se može dogoditi da nas osobe
iz socijalne mreže miniraju lošim savjetima, a tu je i izolacija
uzrokovana diskriminacijom.
Primarni izvor podrške je obitelj, pa onda partneri, prijatelji,
susjedi i sl. Grupe samopomoći također pomažu u adap-
1) održavanje neke vrste
emocionalnog ekvilibrijuma
(ravnoteže)
2) održavanje svijesti o sebi,
uključujući osjećaj kompetentnosti i
stručnosti (znanja)
3) održavanje dobrih odnosa sa
članovima obitelji i prijateljima
4) pripremanje za buduća
kritična stanja.
daje osjećaj kontrole i osobne efektivnosti u odnosu na svoje zdrastveno stanje.
4. Određivanje konkretnih limitiranih ciljeva kao što su
vježbanje ili izlasci i druga socijalna okupljanja i održavanje
svakodnevne rutine koliko je to moguće. Kada se na ovaj
način osoba ponaša, pacijenti i njihovi bližnji imaju nešto
čemu se mogu nadati te mogućnosti za postizanje ciljeva
koje smatraju smislenima.
5. Tražiti instrumentalnu i emocionalnu podršku od obitelji,
prijatelja i drugih stručnjaka izražavanjem svojih potreba i
osjećaja.
Svi prolaze kroz sve zadatke, no relativna važnost pojedinog
6. Razmišljati o mogućim događajima i stresnim okolnos-
zadatka ovisi o prirodi bolesti, osobnosti pacijenta i jedinst-
tima kako bi znali što se nalazi ispred, u budućnosti, te kako
venog seta okolinskog okruženja, situacije.
bi bili pripremljeni za neočekivane poteškoće.
I članovi obitelji moraju prolaziti kroz slične prilagodbe i
7. Nalaziti podnošljivu perspektivu u odnosu na zdravst-
oni su jako važna pomoć pacijentu da postigne određeni
veni problem i tretman tako što se nalazi dugotrajna svrha
cilj. Pacijent čija obitelj sudjeluje u režimu terapije i tretma-
ili značenje za bolest. Pacijentima je to najčešće religiozno
na, koja ga potiče da bude uporan i odgovara na njihove
vjerovanje ili prepoznavanje pozitivne promjene koja je usli-
potrebe na brižan i osjećajan način, znatno se uspješnije
jedila kao posljedica bolesti.
prilagođava na svoje kronično stanje.
Sve te strategije suočavanja su dobre za pojedine zadatke
Strategije suočavanja s HIV-bolesti koje pacijenti i njihovi bližnji koriste kako bi se nosili sa
zadacima prilagodbe (prema Moos, 1982):
te u kombinaciji jedne s drugima ako se koriste umjereno
(primjer izbjegavanja). Tako traženje informacija može
pomoći pacijentu da se bolje nosi sa simptomima bolesti, a
postavljanje ciljeva može mu pomoći da vježba i na taj način
1. negiranje ili umanjivanje
2. traženje informacija
3. učenje kako si pružiti medicinsku pomoć
4. postavljanje konkretnih limitiranih ciljeva
5. traženje instrumentalne i emocionalne podrške
6. razmišljanje (uzimanje u obzir) o mogućim događajima
svoje opće zdravstveno stanje održava boljim, smanjuju se
u budućnosti
KVALITETU ŽIVOTA UNAPRJEĐUJUĆI UČINKOVITO
7. nalaženje podnošljive perspektivu.
PSIHIČKO, FIZIČKO I SOCIJALNO FUNKCIONIRANJE.
1. Negiranje ozbiljnosti situacije. Kao što smo već vidjeli,
Literatura:
ovaj pristup može biti koristan u ranim fazama prilagodbe
1. Aldwin, C. M. (1994): Stress, Coping and Development.
na zdravstveni problem. Pacijenti mogu imati koristi od ovog
New York, The Gilford Press.
pristupa ako ga koriste selektivno kako bi privremeno stavili
2. Sarafino, E. P. (1998): Health Psychology. New York, John
sa strane svoje emocije te kako bi sačuvali sebe od osjećaja
Wiley and Sons. Inc.
preplavljenosti te si dali vremena da orgniziraju svoje druge
3. Chippindale, S., French, L. (2005): ABC AIDS - HIV coun-
resurse suočavanja.
selling and the psychosocial management of patients with
2. Traženje informacija o bolesti i mogućnstima liječenja.
3. Učenje kako si pružiti medicinsku pomoć – ovaj pristup
HIV or AIDS. Dostupno na: bmj.bmjjournals.com/cgi/con-
nuspojave lijekova, npr. masnoće u krvi.
Prilagodba je, dakle, proces stvaranja promjena za pacijenta
kako bi se konstruktivno prilagodio na životne okolnosti u
kojima se našao. I TAKVE PRILAGODBE MOGU POBOLJŠATI
tentfull/322/7301/1533
29
Vlatka Matković, prof. rehabilitator
Kako ojačati
prevenciju HIV-a?
Djelovati na kulturne norme i vjerovanja prepoznavajući njihovu ključnu ulogu koju mogu odigrati u podupiranju preventivnih mjera, ali i potencijalnom rasplamsavanju HIV-infekcije i njenog prijenosa. Promovirati spolnu ravnopravnosti
i djelovati na rodno uvjetovane norme i odnose kako bi se
smanjila vulnerabilnost žena i djevojaka, uključujući u te na-
Načela učinkovite prevencije HIV-a
pore i muškarce i dječake. Promovirati općepoznata znanja
Svi HIV-preventivni programi moraju imati, kao svoje funda-
i svjesnost o tome kako se HIV širi i kako se infekcija može
mentalno načelo, promociju, protekciju i poštivanje ljudskih
izbjeći. Promovirati i ukazati na povezanost HIV-prevencije i
prava, uključujući i spolnu ravnopravnost.
spolnog i reproduktivnog zdravlja. Podržati mobilizaciju za-
HIV-preventivni programi moraju biti diferencirani i adap-
jednice u prevenciji, skrbi i tretmanu. Promovirati programe
tirani na lokalnoj razini prema relevantnoj epidemiološkoj,
koji su usmjereni na prevenciju HIV-a među pojedinim
ekonomskoj, socijalnoj i kulturalnoj situaciji u kojoj se
populacijama koje su pod povećanim rizikom. Mobilizirati i
implementiraju. HIV-preventivne aktivnosti
moraju biti
ojačati financijske, ljudske i institucionalne kapacitete u svim
temeljene na činjenicama koje su poznate i na onome što
sektorima, posebice u zdravstvu i obrazovanju. Analizirati i
se pokazalo učinkovitim. Investiranje u proširivanje znanja
ponuditi reformu zakonodavnog okvira kako bi se uklonile
treba podržati i ojačati. Svi HIV-preventivni programi mora-
barijere učinkovitoj HIV-prevenciji, borbi protiv stigme i dis-
ju biti sveobuhvatni, koristeći najrazličitije intervencije koje
kriminacije te zaštiti ljudskih prava osoba koje žive s HIV-
su dokazano učinkovite.
om, posebno osjetljivih populacija i osoba koje su u riziku.
HIV-prevencija je za život i stoga implementacije postojećih
Osigurati dostatna investiranja u istraživanja i razvoj novih
intervencija kao i istraživanja i razvoj novih tehnologija zahti-
prevencijskih tehnologija.
jevaju dugoročan i stalni napor prepoznavajući da su rezultati vidljivi kroz duže razdoblje. HIV-preventivni programi
moraju biti sveobuhvatni, vidljivi na različitim razinama i in-
Osnovne programske akcije za
HIV-prevenciju
tenzivni kako bi se uspjelo postići dovoljno za promjene. Zajednica treba participirati u HIV-preventivnim programima
::: Prevencija spolno prenosivih bolesti.
jer je njima i namijenjena i samo se njihovim uključivanjem
::: Prevencija transmisije HIV-a s-majke-na-dijete.
može postići potpuni učinak.
::: Prevencija HIV-a kod intravenskih korisnika droga,
uključujući mjere smanjenja štete (harm-reduction).
Ključne legislativne smjernice u prevenciji
HIV-a
::: Osigurati sigurnost krvnih pripravaka.
Osigurati da su ljudska prava promovirana i poštivana te
na HIV.
da su poduzete mjere koje će eliminirati diskriminaciju i
::: Integrirati HIV-prevenciju u službe koje se bave tret-
boriti se protiv stigme. Izgraditi i provoditi ciljeve preven-
manom AIDS-a.
cije od strane cijelog društva, uključujući vladu, društva koja
::: Fokusirati se na prevenciju HIV-a među mladima.
su pogođena HIV-om, nevladine organizacije, vjerske orga-
::: Osigurati informacije o HIV-u i edukaciju kako bi se sva-
nizacije, obrazovni sustav, privatni sektor i drugi.
kom pojedincu omogućila zaštita od infekcije.
Uključiti osobe koje žive s HIV-om u razvoj, implementaciju
::: Suprotstaviti se i ublažiti stigmu i diskriminaciju povezanu
i evaluaciju preventivnih strategija.
s HIV-om.
::: Promovirati dostupnost centara za dobrovoljno testiranje
32
N. Domjanović, dipl. ing. med. biokemije
Karcinom grlića
maternice i hpv
novosti u
dijagnostici
Zbog potpunog nedostatka programa probira (rutinski
Papa test),u zemljama u razvoju, dolazi do prekasnog otkrivanja raka grlića maternice što vodi do smrti u gotovo
svim slučajevima.
Čak i u razvijenim zemljama, gdje se primjenjuje Papa program probira, žene umiru od karcinoma grlića maternice. na
primjer, u SAD-u je 2003. od 13.000 novodijagnosticiranih
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacij, rak grlića
slučajeva umrlo 4.100 žena.
maternice je drugi najčešći uzrok smrtnosti kod žena u
cijelom svijetu. Svake godine rak grlića maternice pogađa
Dok je 1997. u Europskoj uniji od raka grlića maternica um-
gotovo 500.000 žena, a njih skoro 300.000 umre zbog ove
rlo više od 10.000, a broj novodijagnosticiranih slučajeva
bolesti.
procjenjen je na 22.000.
Gotovo svi (99,8%) slučajevi raka grlića maternice uzrokovani
reagens za ispitivanje HPV-a, koji se koji se zasniva na PCR
su specifičnim tipovima spolno prenosivih DNA tumorskih
tehnologiji (polimerase chain reaction/lančana reakcija
virusa, nazvanih humani papiloma virusi (HPV).
polimerazom) i predstavlja značajanu prekretnicu u zaštiti
Od 100 različitih HPV genotipa, 13 su genotipovi visokog
zdravlja žena.
rizika koji su se pokazali onkogenima (tj. sposobnima uzrokovati prekancerogene i kancerogene promjene u stani-
Ovim reagensom moguće je otkriti svih 13 HPV genotipa
cama) te se danas smatraju uzročnim agensima karcinoma
visokog rizika uključujući i najčešće genotipove visokog i ni-
grlića maternice.
skog rizika anogenitalne regije.
HPV je najčešća spolno prenosiva bolest. Najmanje 50%
spolno aktivnih žena i muškaraca biti će zaraženo HPv-om u
PCR tehnologija
nekom razdoblju njhovih života.
Većina slučajeva infekcije HPV-om je asimptomatska
i nestaje unutar nekoliko mjeseci ili godina.
Međutim, perzistirajuća HPV infekcija može uzrokovati
prekancerogene promjene u stanicama, karcinom in situ
i invazivni karcinom grlića maternice. Procjenjuje se da će
1% žena zaraženih HPV-om razviti rak grlića maternice.
Muškarci mogu razviti genitalne bradavice, koje uzrokuje
HPV niskog rizika i prenijeti infekciju na svoje spolne partnerice. Međutim, karcinom penisa, kao najteža posljedica
infekcije HPV-om visokog rizika kod muškaraca, javlja se
veoma rijetko.
U svrhu ranog otkrivanja raka grlića maternice, u svijetu se
godišnje napravi oko 160 milijuna Papa testova, uključujući
50 do 60 milijuna Papa testova u SAD-u i 44 milijuna Papa
testova u Europi.
Međutim osjetljivost samog Papa testa u otkrivanju žena s
prekursorima za rak grlića maternice je samo 80% te se karcinom grlića maternice visokog stupnja vrlo rijetko otkriva
direktno na Papa testu.
Nove pretrage za kliničku primjenu uz upotrebu PCR tehnologije
Amplicor HPV reagens tvrtke Roche Diagnostics sa CE oznakom za in vitro dijagnostičke medicinske proizvode, prvi je
1. Priprema uzorka-najzahtjevniji dio
Postupak se sastoji od 4 koraka:
β-globinskog gena za visokospecifične probe koje se nalaze
::: liza stanica
na stijenkama jažica mikrotitarske pločice
::: vezivanje nukleinske kiseline
::: ispiranje
::: specifičnost proba dodatno povećava ukupnu specifičnost
::: elucija nukleinske kiseline
testa
Sustav izolacije koristi uzorke od 250 μl:
::: 24 uzorka u 2.5 sata
4. Detekcija – jednostavno očitavanje signala
::: 48 uzoraka u 3.5 sata
Postupak pripreme uzorka sprečava kontaminaciju jednog uzorka drugim.
2. Amplifikacija PCR-om
::: ciljna regija – polimorfna regija L1 genoma HPV-a
::: PCR produkt sadrži 165 parova baza
::: ishodnice su specifične za svih 13 visokorizičnih genotipova HPV-a
::: dodatni par ishodnica se veže na β-globinski gen, a njegov
PCR produkt ima 268 parova baza
3. Hibridizacija
vezivanje amplikona HPV-a i amplikona Amplicor HPV reagens
Kvalitativni in vitro test u formatu mikrotitarskih pločica
Zaključak
za otkrivanje HPV-a u stanicama cerviksa prikupljenih u
Kao odgovor na spoznaju o prijekoj potrebi uvođenja pre-
tekućem mediju.
traga probira na HPV i rak grlića maternice, osnovane su
PCR test za dokazivanje prisutnosti DNK 13 visokorizičnih
različite vladine organizacije, stručne grupe za istraživanje
genotipova HPV-a (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59
karcinoma te posebni odbori liječnika, koje su razvile, un-
i 68)
aprijedile ili razmatraju smjernice za uvođenje HPV DNA
ispitivanja u svrhu poboljšane standardizacije zdravstvene
Linear Array HPV genotipizacijski test
zaštite.
Smjernice dane od strane različitih organizacija uključuju
određivanje HPV-a kao važnu komponentu rutinskog probira kod žena starijih od 30 godina. Uvođenje pretrage probira
na HPV uz Papa test, pomoglo bi u ranom otkrivanju žena
sa visokim rizikom za razvoj prekancerogenih i kancerogenih
lezija te poboljšanju individualizirane terapije u takvih žena.
Prvi i jedini genotipizacijski test za HPV namijenjen
rutinskoj primjeni.
Razlikuje 37 genotipova HPV-a - 13 visokorizičnih i 24
Dodatne
informacije:
niskorizična genotipa HPV-a (6, 11, 16, 18, 26, 31, 33, 35, 39,
40, 42, 45, 51, 52, 53, 53, 55, 56, 58, 59, 61, 62, 64, 66, 67, 68, 69,
70, 71, 72, 73, 81, 82, 83, 84, IS39 i CP6180)
Kontrolne oznake β-globina
Visoka osjetljivost (96%) i specifičnost (99%)
Primjeren otkrivanju višestrukih infekcija različitim genotipovima HPV-a
Potvrdni test nakon primarnog probira
>130 publikacija
CE oznaka
Roche Diagnstics GmbH
Predstavništvo u Republici Hrvatskoj
Banjavčićeva 22/2
10000 Zagreb
Tel.: 01 46 28 360
Fax: 01 46 60 124
ili na web-stranici: www.roche-diagnostics.com
36
Ivana Crnčić, dipl. ing.
HIV i putovanja
Cjepiva koja se primjenjuju kod odraslih HIV+
osoba:
::: TETANUS - ponavljanje svakih 10 godina
Planiranje putovanja
::: kod nekih pacijenata uočen je porast broja kopija virusa,
no infekcija HIV-om ipak nije kontraindikacija
::: POLIOMIJELITIS- nije preporučljiva primjena živog oral-
Prije putovanja u inozemstvo preporučljivo je posjetiti speci-
nog cjepiva
jalista koji prati bolest pacijenta, konzultirati se o načinu put-
::: GRIPA- godišnje cijepljenje
ovanja te provjeriti trenutno zdravstveno stanje, ponajprije
::: potreban je oprez kod većine pacijenata s više od 200
ako je riječ o dužem putovanju.
CD4/mm
Neke zemlje ograničavaju ulaz osobama oboljelima od HIV-
::: cjepivo se ne primjenjuje kod pacijenata s razinom CD4
a ili ne dopuštaju boravak dulji od 3 mjeseca. HIV+ osobe
ispod 200/mm
podložnije su nekim infekcijama pa im se preporučuje i ci-
::: TRBUŠNI TIFUS.
jepljenje (npr. pneumokok, tuberkuloza). Isto tako, osobe
zaražene HIV-om podložnije su i zarazi hepatitisom B. Za
većinu ostalih bolesti, rizik je jednak kao i za ostalu populaciju.
Kontraindicirana cjepiva
::: BCG - postoji veliki rizik kod primjene živog cjepiva
::: kod djece HIV+ majki - cjepivo se ne primjenjuje nakon
rođenja i u slučaju da je dijete zaraženo HIV-om od majke
Djelovanje cjepiva također je različito kod HIV+ osoba pa
::: kod nezaražene djece moguće je cijepljenje od 15. mjese-
treba uzeti u obzir sljedeće činjenice:
ca života nadalje.
::: djelovanje cjepiva kod osoba zaraženih HIV-om slabije je
Preporučena cjepiva kod HIV+ odraslih osoba:
nego kod ostale populacije, prije svega ako je razina CD4
ispod 500/mm, te cjepivo iz toga razloga djeluje puno kraće
::: HEPATITIS B - u slučajevima kada nisu prisutni markeri
velik broj cjepiva može uzrokovati porast broja kopija i
koji bi ukazivali na prijašnji kontakt s virusom
pogoršati kliničku sliku bolesti
::: kada postoji rizik od zaraze
::: živa cjepiva ne preporučuju se ni u jednom slučaju osla-
::: HEPATITIS A - kod putovanja u zone s visokim prisust-
bljenog imuniteta pa tako ni kod HIV+ osoba.
vom hepatitisa A
::: kod kronične zaraze hepatitisom B.
Međutim, neka su cjepiva potpuno opravdana i preporučljiva:
::: ako je ocijenjeno da je prevencija zaraze vrlo bitna zbog
toga što porast imuniteta induciran antiretrovirusnim tret-
Cjepiva koja se preporučuju u posebnim
slučajevima:
::: ŽUTA GROZNICA - kod boravka u određenim
manima može biti povezan s boljim primitkom cjepiva
područjima
::: nova cjepiva poboljšana su u odnosu na klasična cjepiva,
::: u slučaju kad je broj CD4 stanica veći od 200/mm
no treba još ocijeniti djelovanje kod HIV+ osoba.
::: kod slabog rizika od zaraze žutom groznicom i brojem
CD4 manjim od 200/mm - moguća je izrada potvrde o kon-
Zbog sveg navedenog, potrebno je sa specijalistom razgov-
traindikacijama cijepljenja za određene zemlje u koje je ulaz
arati o cijepljenju i razmisliti o prednostima i rizicima.
uvjetovan cijepljenjem
::: MENINGOKOK - kod putovanja u određena područja
Prije putovanja obavezno je provjeriti mogućnosti liječenja
::: OSPICE - kod putovanja u područja s visokom stopom
u posjećenoj zemlji, mogućnosti kontaktiranja svog liječnika,
zaraze
provjeriti valjanost dokumenata te ponijeti knjižicu cij-
::: kada je broj CD4 veći od 200/mm
epljenja.
::: PNEUMOKOK- jedno cijepljenje ili u razmacima od 5 do
10 godina
::: prije splenektomije
::: uvijek se kombinira s oralnim dozama penicilina.
O čemu je bitno voditi računa za vrijeme boravka u stranoj zemlji?
Hrana i piće:
::: konzumirati vodu isključivo iz boca te prokuhano mli-
Kod putovanja u područja s rizikom od zaraze malarijom
jeko
odluka o cijepljenju je individualna. Prevencija treba biti
::: izbjegavati vodu iz slavine, sladoled i led
kompatibilna s antiretrovirusnim tretmanom i potrebno je
::: ne konzumirati neoguljeno voće, sirovu hranu, školjke,
savjetovanje sa specijalistom koji prati razvoj pacijentove
plodove mora te neobrađeno meso i jaja.
bolesti.
Koža:
::: zaštita od sunca: - odjećom,
Što je bitno prije putovanja?
zaštitnim kremama,
naočalama i šeširom
::: treba biti posebno oprezan kod primjene fotosenzitivnih
Prije svakog putovanja potrebno je voditi računa o
lijekova
sljedećem:
::: zaštita od parazita: ne hodati bosi
::: čuvanju i transportu antiretrovirusnih lijekova za vrijeme
::: oprez u kontaktu sa životinjama
putovanja, pogotovo onih koji se čuvaju na niskim temper-
::: kupati se samo u moru ili kloriranim bazenima
aturama
::: paziti da se terapija uzima prema preporuci liječnika
::: opskrbiti se dovoljnom količinom propisanih lijekova te
::: kod uzimanja lijekova paziti na vremensku razliku.
još nekim sredstvima kao što su: tablete za sprječavanje dijareje
Nakon povratka s putovanja:
::: sredstva protiv mučnine i povraćanja
::: nastaviti s terapijom protiv malarije u slučaju da je
::: lijekovi za snižavanje povišene temperature i protiv bo-
započeta prije puta
lova
::: posjetiti liječnika ako je za vrijeme putovanja došlo do uri-
::: antiseptički gelovi
narnih problema, dijareje, groznice ili problema s kožom
::: zaštita od sunca
::: posjetiti liječnika i u slučaju da se bilo koji od navedenih
::: sredstva za odbijanje insekata.
simptoma pojavi nakon povratka.
39
Tomislav Beganović
Pozitivan odgovor
na AIDS u Ukrajini
društvo; poboljšanje organizacijskih kapaciteta same Mreže.
Putem svojih lokalnih ogranaka i pridruženih organizacija,
Mreža pruža usluge tisućama ljudi u Ukrajini te isto tako
surađuje s „indirektnim korisnicima“, kao što su intravenski korisnici droga, zdravstveni radnici, novinari te pravni
Iskustvo i rezultati praćenja pokazuju da je za učinkovit
dužnosnici, s ciljem povećanja socijalne tolerancije, podi-
odgovor na AIDS prijeko potrebno uključiti HIV+ osobe u
zanja svijesti o sprječavanju transmisije HIV-a te smanjenja
rad na svim razinama. Mreže ljudi koji žive sa HIV/AIDS-om
stigme i diskriminacije.
iznimno su dobro kvalificirane za pružanje pomoći i dopiranje do šire populacije, kao i utjecanje na nacionalnu poli-
Više od 20 vrsta usluga, kao što su prijevoz, hrana, predavanja
tiku. Da bi se unaprijedio i proširio rad udruga osoba koje
o terapijama te briga za djecu, omogućeno je diljem zemlje.
žive sa HIV-om, UNAIDS je pripremio novi izvještaj o poza-
Neke lokalne grupe organiziraju i nastavu za djecu koja zbog
dini, strukturi i djelovanju Ukrajinske mreže ljudi koji žive s
doživljene diskriminacije više ne pohađaju redovne škole.
HIV-om kao primjer odličnog postupanja i odnosa prema
AIDS-u.
Na nacionalnoj razini, Mreža je proteklih godina postigla
značajne rezultate, pogotovo kroz niz sastanaka s ukrajins-
„Ukrajinska mreža ljudi koji žive sa HIV-om ima vrlo ino-
kim Predsjednikom, koji će osobno podupirati i kontrolirati
vativnu strukturu, organizira vrlo uspješne propagandne
odgovor vlade na postojeći problem epidemije HIV-a.
kampanje na nacionalnoj i lokalnoj razini te pruža osobama pogođenima HIV/AIDS-om velik niz usluga“, piše
u priopćenju. „Od samog početka osobe pogođene HIV/
AIDS-om najzaslužnije su za vrlo brz napredak Mreže i njen
strateški značaj u odgovoru države na HIV.“
„Ukrajina je pogođena najjačom epidemijom HIV-a u Europi.
Procjenjuje se da je na kraju 2005. godine 377 600 osoba bilo
zaraženo virusom HIV-a. Mrežu su osnovale HIV+ osobe
krajem 90-ih godina kao odgovor na brzo širenje epidemije
i manjak izvora pomoći i potpore za sve ljude pogođene
HIV/AIDS-om. Od osnutka, tj. od registracije 2000. godine,
ubrzano je rasla te postala glavni primatelj donacija Globalnog fonda kojima dalje financira liječenje, njegu i pomoć
HIV+ osobama. Tijekom 2006. godine 14 000 HIV+ osoba
primilo je pomoć i potrebne usluge.
Mreža je osnovana na temelju četiri glavna strateška elementa: povećanje dostupnosti nemedicinske skrbi, liječenj
i potpore; zagovaranje i zaštita prava osoba pogođenih HIVom; podupiranje prihvaćanja i uključivanja HIV+ osoba u
Ukrajina je
pogođena najjačom
epidemijom HIV-a
u Europi
Nadalje, podizanje svijesti na nacionalnoj razini uključuje i
siranih strana. Trenutno surađuje s vladinim agencijama,
inzistiranje na tome da vlada utječe na povećanje dostupnos-
međunarodnim organizacijama, različitim nevladinim orga-
ti antiretrovirusnih lijekova i besplatnog testiranja kroz javni
nizacijama i donatorima. „Iako često postoje strateške i pro-
sektor; suradnju s medijima, da bi se i široj javnosti obznanili
ceduralne razlike između nekih od partnera, Mreža odbija
problemi HIV+ osoba, kao što je nedostatak skrbi i pomoći,
prekinuti kontakte ukoliko se zalažu za promjenu politike“,
slaba suradnja Ministarstva zdravstva, visoke cijene antiret-
stoji u izvještaju.
rovirusnih lijekova te korupcija kod nabave lijekova i javnih
nadmetanja.
Suradnja Mreže s međunarodnim organizacijama, organizacijama civilnog društva i donatorima sastoji se u finan-
Lokalni ogranci Mreže iniciraju manje akcije u skladu sa svo-
cijskoj potpori, tehničkoj pomoći, zajedničkom zagovaranju
jim trenutnim lokalnim potrebama. Na primjer, jedna je gru-
određenih stavova te razvoju politike na lokalnoj, naciona-
pa uspješno podnijela tužbu i pobijedila u sudskom procesu
lnoj i međunarodnoj razini. Iako je Mreža u početku ug-
obrane prava HIV+ roditelja da zadrže skrbništvo nad djec-
lavnom primala pomoć, njenim razvojem raste i njena uloga
om. U kolovozu 2006. akcijom jednog od lokalnih ogranaka
u iznošenju stavova, ocjenjivanju i dijeljenju iskustva.
omogućena je nabava antiretrovirusnih lijekova za lokalne
zatvore. Tijekom dva mjeseca pet zatvorenika započelo je
Ističući Mrežu kao primjer dobrog rada, Kate Thomson, sav-
s terapijom, a u dva je zatvora omogućeno i testiranje broja
jetnica UNAIDS-a, izjavila je: „Ovo je odličan primjer pozi-
CD4 stanica.
tivnog rada i daje nam nadahnjujući primjer udruživanja
Mreža ima namjeru stvoriti partnerstva sa što više zaintere-
ljudi u želji da naprave promjenu na području AIDS-a.“
42
Ivana Crnčić, dipl. ing.
HIV i žene
kod žena s niskim brojem CD4 stanica i/ili velikim brojem
kopija virusa.
Mogući problemi menstrualnog ciklusa su: nepravilnosti
1. HIV I ŽENSKO TIJELO
Menstrualni ciklus
u ciklusu, neuobičajeno jaka ili slaba krvarenja ili izostanak
menstruacija. Smatra se da ove promjene nastaju zbog toga
što štete koje virus HIV-a uzrokuje na imunološkom sustavu
Osim slabljenja imuniteta, mnoge HIV+ žene primjećuju i
mogu uzrokovati neravnotežu u razini hormona. Bolesti,
probleme s menstrualnim ciklusom.
nagli gubitak težine ili anemija mogu također uzrokovati
Nastanak problema s menstrualnim ciklusom vjerojatniji je
promjene menstrualnog ciklusa.
Bitno je da HIV+ žene obavijeste svog liječnika o svim
tome menopauze, ali treba biti oprezan jer ona može uz-
mogućim promjenama menstrualnog ciklusa, jer takve
rokovati i različite komplikacije te povećati rizik od srčanih
promjene mogu biti znak upozorenja da virus uništava
bolesti, moždanog udara te tumora dojke. Upotreba ovakve
imunološki sustav i da je potrebno razmisliti o antiretrovirus-
terapije preporučljiva je samo za ublažavanje simptoma
noj terapiji. Isto tako, promjene menstrualnog ciklusa mogu
menopauze.
biti i znak nekih drugih ozbiljnih zdravstvenih problema.
Zamjenska hormonalna terapija može biti učinkovita i kod
Menopauza
HIV+ žena, no u tom slučaju primjena je još rizičnija, pogotovo kod žena koje koriste antiretrovirusnu terapiju. Neki
od lijekova povezuju se s povećanim rizikom od bolesti srca
i moždanog udara.
Poznato je da
virus HIV-a može ometati
proizvodnju hormona estrogena
i progesterona, što može dovesti
do preuranjene menopauze.
Simptomi menopauze
mogu biti sljedeći:
Problemi reproduktivnog zdravlja
Neki problemi reproduktivnog sustava pojavljuju se češće
ili u težim oblicima kod HIV+ pacijentica, a neki se i teže
liječe.
Upalne bolesti karlice vrlo su ozbiljan problem kod HIV+
žena. Pravilnim liječenjem mogu se potpuno izliječiti, ali
mogu rezultirati i neplodnošću. Takvi upalni procesi mogu
biti uzrokovani neliječenim spolno prenosivim infekcijama,
kao što su gonoreja ili klamidija, kao i neke druge bakterije i
infekcije, kao što je tuberkuloza. Simptomi uključuju dugotrajne bolove u donjem dijelu abdomena, vaginalne iscjetke,
vrućinu, povraćanje, umor te vaginalna krvarenja. Bitno je
redovito odlaziti na ginekološke preglede na kojima se može
::: neredovite menstruacije ili potpuni prestanak ciklusa
ustanoviti i postojanje cisti ili čireva koji ukazuju na upalne
::: suhoća vagine
bolesti karlice. Takva stanja liječe se upotrebom antibiotika,
::: valovi mučnine
u težim slučajevima i intravenozno.
::: smanjenje seksualne želje
Kod HIV+ žena češće se dijagnosticiraju promjene na stani-
::: često mokrenje
cama grlića maternice pa je bitno da redovito odlaze na
::: depresija i druge promjene raspoloženja
PAPA test. HPV može uzrokovati pojavu bradavica na spol-
::: problemi sa spavanjem
nim organima, no može uzrokovati promjene na stanicama
::: starenje kože ili suha koža pokrivena pjegama.
i bez vidljivih vanjskih simptoma. Takve promjene mogu
Slabljenje koštanog sustava ili osteoporoza može također
se ustanoviti samo PAPA testom, koji bi HIV+ žene trebale
biti jedna od posljedica menopauze, što je posebno bitno
obaviti barem jednom godišnje. Tretman promijenjenih
zbog toga što virus HIV-a i neki lijekovi koji se koriste u
stanica vrlo je učinkovit, pogotovo kod ranog otkrivanja
liječenju HIV-a mogu smanjivati količinu nekih važnih min-
takvih stanja. Primijećeno je da kod HIV+ žena organizam
erala u tijelu uzrokujući slabljenje kosti.
teže sam otklanja HPV-virus, a i terapije mogu biti manje
učinkovite.
Mnoge žene uzimaju hormonske nadomjestke za hormone
koje gube. Takva terapija naziva se zamjenska hormonalna
HIV+ žene podložnije su i gljivičnim infekcijama, kao što je
terapija ili estrogen-zamjenska terapija i može olakšati simp-
vaginalna kandidijazija i različite infekcije kvascima, no tera
pije ovih stanja jednako su učinkovite.
Nakon rođenja, sva djeca HIV+ majki određeno razdoblje
Zaraze genitalnim herpesom mogu trajati duže i biti mnogo
primaju antiretrovirusnu terapiju.
bolnije kod HIV+ žena. Neki antiretrovirusni lijekovi pomažu
Dva su se lijeka pokazala vrlo učinkovitima u sprječavanju
pri skraćivanju ovih zaraza, no ako se one često ponavljaju,
prenošenja virusa na dijete: nukleozidni analog (NRT 1) AZT
treba razmisliti o svakodnevnom uzimanju lijekova.
i nenukleozidni (NNRTI) nevirapin. Nije isključeno da i neki
drugi lijekovi imaju pozitivne učinke, no njihovo testiranje
2. PRENOŠENJE VIRUSA S MAJKE NA DIJETE
nije još u cijelosti provedeno. Način primjene ovih lijekova
ovisi o šteti koju je HIV nanio imunološkom sustavu i stadiju
Za HIV+ žene koje su trudne ili razmišljaju o trudnoći važno
trudnoće u kojem je HIV dijagnosticiran. Prema tomu, AZT
je da znaju da virus HIV-a mogu prenijeti na dijete u tijeku
se može koristiti sam ili se AZT ili nevirapine koriste u kom-
trudnoće, za vrijeme poroda ili dojenjem.
binaciji s drugim lijekovima.
Na sreću, antiretrovirusna terapija može uvelike smanjiti
Nevirapine ne bi trebalo koristiti kao jedini lijek za
rizik prenošenja virusa na dijete. Porod carskim rezom još
sprječavanje prijenosa HIV-a na dijete zbog mogućeg raz-
više smanjuje mogućnost zaraze djeteta. Svim HIV+ rodil-
voja rezistentnosti kod njegovog zasebnog korištenja. Takvo
jama preporučuje se hranjenje novorođenčeta isključivo
korištenje može smanjiti njegovu djelotvornost i djelotvor-
nadomjesnom hranom. Ovim metodama rizik prijenosa
nost sličnih lijekova u budućnosti, kada bude potreban za
HIV-a na dijete smanjen je s 25% na 1%.
održavanje vlastitog zdravlja.
Faktori koji povećavaju vjerojatnost zaraze djeteta su:
Žene dobrog zdravlja
::: bolovanje od neke od oportunističkih bolesti
U Velikoj Britaniji, ženama sa zadovoljavajućim brojem CD4
::: visok broj kopija virusa i krvi ili mali broj CD4 stanica
stanica i niskim brojem kopija virusa savjetuje se uzimanje
::: istjecanje plodne vode 4 ili više sati prije poroda
AZT-a u posljednjem tromjesečju trudnoće. Ženama se
::: zaraza nekom od ostalih spolno prenosivih bolesti u vri-
također daje i intravenozna doza AZT-a tijekom poroda.
jeme poroda
Uza sve to, preferira se i carski rez umjesto vaginalnog poro-
::: konzumiranje droga za vrijeme trudnoće, pogotovo in-
da. Druga je mogućnost uzimanje kratke terapije koja se sas-
travenozno
toji od tri antiretrovirusna lijeka tijekom posljednjih nekoliko
::: vaginalni porod umjesto carskog reza
mjeseci trudnoće da bi se broj kopija smanjio ispod 50 po
::: težak porod
ml krvi. U tom slučaju moguć je i vaginalni porod, iako se ne
::: dojenje.
preporučuje.
U oba slučaja, dijete nakon rođenja 4-6 tjedana prima AZT
Prevencija
sirup.
Redovito uzimanje antiretrovirusne terapije može drastično
Žene s visokim brojem kopija
smanjiti rizik prijenosa virusa HIV-a na dijete.
Antiretrovirusni lijekovi mogu djelovati na dva načina. Prvi
Ako je imunološki sustav žene narušen ili je broj kopija vi-
način djelovanja je smanjenje broja kopija virusa u krvi ma-
rusa visok, savjetuje se trojna terapija koja uključuje dva
jke, što dovodi do manjeg izlaganja djeteta virusu u vrijeme i
nukleozidna analoga - AZT i 3TC, te nevirapine ili inhibitor
trudnoće i za samog poroda. Cilj antiretrovirusne terapije je
proteaze. Što je viši broj kopija, u trudnoći je potrebno ranije
smanjenje i zadržavanje broja kopija virusa ispod 50 u ml krvi.
započeti s terapijom. Ako je broj kopija vidljiv prije samog
Toliki broj kopija je količina koja se ne može detektirati. Drugi
poroda, potrebno je izvršiti carski rez, no u slučaju da je broj
način djelovanja je činjenica da lijekovi prolaze kroz placentu
kopija ispod 50 u ml krvi, moguć je kontrolirani vaginalni
i ulaze u djetetovo tijelo gdje sprječavaju zadržavanje virusa.
porod.
od 4 do 6 tjedana.
Žene kojima jeHIV dijagnosticiran pri porodu
ili nakon poroda
Žene koje već uzimaju terapiju
Žene kojima je HIV dijagnosticiran pri porodu ili nedugo
I u takvim slučajevima djeca su podvrgnuta terapiji koja traje
nakon samog poroda primaju injekciju AZT-a i oralne doze
Ženama koje zatrudne za vrijeme uzimanja terapije koja
3TC-a i nevirapina.
uspješno drži virus pod kontrolom preporučuje se da nas-
Dijete također prima trojnu kombinaciju lijekova.
tave s terapijom. U dvadesetom tjednu trudnoće provjerava
se je li s razvojem djeteta sve u redu.
Sigurnost preventivnih tretmana
Dijete se podvrgava terapiji AZT-om 4-6 tjedana.
Kod žena koje koriste antiretrovirusnu terapiju povećana je
Žene kojima je u trudnoći dijagnosticiran HIV
mogućnost preuranjenog poroda ili rođenja djeteta smanjene porođajne težine, pogotovo u slučaju korištenja inhibitora proteaze. Neka novija istraživanja pobijaju te tvrdnje
i nisu pokazala nikakve dokaze o povezanosti antiretrovi-
Ako se HIV dijagnosticira
u poodmaklom stadiju trudnoće
(32 tjedna ili još kasnije), potrebno
je odmah započeti trojnu terapiju
- AZT, 3TC, nevirapine. Takva terapija
omogućava brz prelazak kroz placentu
i u krvotok djeteta.
Nakon poroda, dijete se podvrgava
terapiji AZT-om.
rusne terapije i preuranjenog poroda.
Smanjenje rizika pri porodu
Rizik prenošenja HIV-a na dijete smanjuje se porodom carskim rezom. Takav carski rez planira se nakon 38. tjedna
trudnoće. Uzimanje antiretrovirusnih lijekova kod poroda
carskim rezom dodatno smanjuje rizik. Ipak, treba napomenuti da, kao i pri svakom kirurškom zahvatu, određeni
rizik postoji. Ženama koje imaju visoku vrijednost kopija virusa ili su tijekom trudnoće uzimale samo AZT, strogo se
preporučuje carski rez. U slučaju da je razina kopija stabilna i
niža od 50 po ml krvi, moguć je vaginalni porod, no potrebno je osigurati njegovo što kraće trajanje te poduzimanje ostalih koraka za smanjenje mogućnosti prijenosa na dijete.
Smanjenje rizika kod dojenja
Dojenje djeteta vrlo je rizično, mogućnost zaraze djeteta je
1:8, a ovisi o zdravstvenom stanju majke, trajanju dojenja
te količini hrane koju dijete dobiva kao nadopunu dojenju. U zemljama gdje su dostupni alternativni oblici hranjenja, strogo se preporučuje hranjenje djeteta hranom za
novorođenčad.
Pozitivno djelovanje antiretrovirusne terapije na zdravlje
ljudi zaraženih HIV-om te dostupnost i djelotvornih metoda za smanjivanje mogućnosti prijenosa virusa s majke na
dijete ohrabrilo je mnoge žene da razmisle o mogućnosti
rađanja. Preporučuje se da se svaka HIV+ žena koja zatrudni
povjerljivi i nitko ih ne može vidjeti bez njenog pristanka.
što prije savjetuje sa svojim liječnikom da bi se rizik zaraze
U slučaju bilo kakvih problema, dobro je obratiti se svojoj
djeteta smanjio na minimum.
klinici ili grupi potpore.
3.ANTIRETROVIRUSNA TERAPIJA KOD ŽENA
Djelotvornost terapije kod žena
preuzeto iz: HIV and Women, NAM, 2005
Terapije antiretrovirusnim lijekovima jednako dobro djeluju
kod muškaraca i žena. Ipak, s obzirom na manju težinu tijela,
žene mogu imati mnogo više razine nekih lijekova u krvi.
Količine pojedinih lijekova u terapiji određene su kliničkim
ispitivanjima koja su uključivala mnogo više muškaraca nego
žena. Više razine nekih lijekova mogu značiti da je mnogo
više lijeka na raspolaganju za borbu protiv virusa, no loša je
strana da je mnogo veća mogućnost nastanka negativnih
popratnih pojava, kao npr. inhibitor proteaza može uzrokovati promjene na bubrezima.
Posljedice antiretrovirusne terapije kod žena
Kod žena je mnogo vjerojatnija pojava nekih promjena.
Promjena forme tijela ili lipodistrofija u većoj mjeri pogađa
žene nego muškarce. Čini se da je kod žena češće i nakupljanje
masti na određenim dijelovima tijela, kao što su prsa, dok su
kod muškaraca česti slučajevi bez gubitka masti. Promjene
u razini masti i šećera u krvi - kolesterola, glukoze i triglicerida, također su posljedica lipodistrofije te povećavaju rizik
od srčanog i moždanog udara. Rizik srčanog ili moždanog
udara kod pacijentica s povišenom razinom kolesterola dodatno se povećava primjenom nadomjesne hormonalne
terapije. Kod žena koje razmišljaju o uzimanju nadomjesne
hormonalne terapije i koje koriste antiretrovirusne lijekove
ili imaju visoku razinu kolesterola potrebno je razmisliti o
rizicima i osigurati redovitu kontrolu krvne slike.
4. BRIGA O SEBI
Za sve žene oboljele od HIV-a važno je da dobiju
odgovarajuću njegu specijalista iz centara specijaliziranih
za HIV. Odluka o otkrivanju dijagnoze može biti vrlo teška.
Prije takve odluke treba razmisliti o prednostima i mogućim
lošim stranama. Samo o oboljeloj osobi ovisi s kime će podijeliti svoj status. Liječnički nalazi svake osobe strogo su
Za sve žene
oboljele od HIV-a
važno je da dobiju
odgovarajuću njegu
specijalista iz centara
specijaliziranih
za HIV.
47
Ivana Crnčić, dipl. ing.
Prevencija i HIV
smanjuju rizik transmisije:
::: prevencija transmisije s majke na dijete – u 2005. u slabo razvijenim zemljama samo je 11% HIV+ žena tijekom
trudnoće primalo antiretrovirusnu terapiju koja drastično
Do 2015. godine moglo bi se spriječiti 50% novih infekcija
smanjuje rizik vertikalne transmisije
HIV-om kada bi vlade i ostali donatori povećali svoju pomoć
::: testiranje – u najugroženijim dijelovima Afrike testirano je
i nastavili provođenje prevencijskih programa koji su se do
samo 12% muške i 10% ženske populacije
sada pokazali djelotvornima.
::: osobe pod povećanim rizikom – prevencija uključuje
samo 9% MSM populacije, 8% intravenskih ovisnika i
Prema izvještaju Global Prevention Working Group, vidlji-
manje od 20% osoba koje prodaju seksualne usluge. Vlade
vo je da prevencija nikako ne ide u korak sa sve boljom
mnogih zemalja još uvijek preferiraju općenite kampanje
dostupnošću antiretrovirusne terapije. Na svaku osobu koja
osvještavanja populacije, umjesto ciljanih akcija koje bi bile
je započela s antiretrovirusnim tretmanom u 2006. godini,
usmjerene na grupe koje se nalaze pod povećanim rizikom.
šest je novozaraženih osoba.
Navodi se i da bi muško obrezivanje smanjilo broj novih inProcjenjuje se da će do 2015. godine biti 60 milijuna
fekcija za 8% do 2015., no upozorava se da niti jedna inter-
novozaraženih HIV+ osoba, no izvještaj sugerira da bi taj
vencija sama za sebe ne može biti 100% učinkovita.
broj mogao biti smanjen za polovinu kada bi se primjen-
U proteklih nekoliko godina znatno su se povećala ulaganja
jivale znanstveno dokazane učinkovite metode prevencije.
u prevenciju HIV-a - za 2007. godinu predviđen je iznos od
Najznačajnije metode prevencije uključuju mjere sprje-
10 milijardi dolara. No, prema izvještaju, za postizanje stvar-
čavanja transmisije virusa s majke na dijete, testiranje, pre-
nih rezultata i da bi se dostigao cilj UNAIDS-a, ulaganja bi se
venciju usmjerenu na osobe pod povećanim rizikom te
u sljedećih nekoliko godina trebala udvostručiti – 22 mili-
muško obrezivanje.
jarde u 2010. godini.
Working Group uključuje stručnjake s područja javnog
Ipak, prema izvještaju je također vidljivo da je dostupnost
zdravstva, liječnike, znanstvenike te ljude pogođene HIV-
ovih metoda ljudima kojima bi one najviše koristile vrlo sla-
om koje su sazvali Henry J Kaiser Family Foundation i
ba. To uključuje dostupnost intervencijama koje dokazano
Bill&Melinda Gates Foundation.
49
HIV/AIDS kutak
Što je AIDS i otkuda se pojavio?
Kako se HIV prenosi?
AIDS je engleska kratica za Acquired Immunodeficiency Syndrome,
što znači sindrom stečenoga nedostatka imuniteta (otpornosti).
SIDA je francuska kratica koja u prijevodu znači isto. U tom izrijeku
sindrom znači da postoji skup određenih znakova bolesti, stečeno
znači da je to stanje koje se dobiva tijekom života, za razliku od
prirođenih stanja, a imunodeficijencija (nedostatna otpornost) ukazuje na pojavu oštećenja obrambenih snaga, imunološkog sustava.
AIDS je prema tome stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja
imuniteta da se javljaju odredene bolesti koje inače u imunološki
zdravih ljudi ne vidamo.
Tri su glavna puta prenošenja infekcije: spolni, preko krvi i u tijeku
trudnoće i porođaja s majke na dijete. HIV se nalazi u krvi, spermi
i vaginalnom sekretu zaražene osobe u količini dovoljnoj da zarazi
druge osobe. Ako tijekom spolnog odnosa dođe do kontakta sluznice
(npr. sluznice rodnice, penisa, rektuma ili sluznice usne šupljine) s
krvi, spermom i cervikalnim i vaginalnim sekretom zaražene osobe,
moguć je prijenos HIV-a. Infekcija se na taj način može prenijeti s
muškarca na ženu i sa žene na muškarca kao i izmedu muškaraca
u homoseksualnom odnosu.
Suvremena povijest AIDS-a počinje objavljivanjem rada o učestalom
pojavljivanju neobičnih infekcija u homoseksualaca u SAD 1981.
Postoje mnoge teorije o podrijetlu AIDS-a, no niti jedna do sada nije
znanstveno potvrđena. Moguće je da je HIV prisutan u svijetu već
desetljećima ili čak stoljećima u obliku u kojem ne uzrokuje nikakvu
bolest, te da se nedavno promijenio u uzročnika bolesti.
Pitanje porijekla HIV-a od znanstvenog je interesa. No, važnije od
toga su sljedeće činjenice:
HIV bolest će biti dio naše svagdašnjice sljedećih desetljeća čak i u
slučaju brzoga pronalaska lijeka ili cjepiva; danas postoji mogućnost
da se osobnim, socijalnim, nacionalnim i medunarodnim mjerama
spriječi širenje HIV-a.
Drugi važan put prijenosa je preko krvi. Najčešće se radi o intravenskim ovisnicima koji upotrebljavaju zajednički pribor (igle i šprice)
za ubrizgavanje droge. Mogućnost zaraze putem transfuzije krvi i
krvnih derivata je danas u zemljama gdje se rutinski testiraju davatelji krvi i plazme gotovo eliminirana. Moguć je prijenos HIV-a
i presađivanjem organa i umjetnom oplodnjom, no testiranjem
davatelja organa i sperme taj rizik praktično više ne postoji. Ako
zdravstveni radnici nepažljivo rukuju iglama pa se ubodu na iglu
koja je prethodno rabljena u zaraženih bolesnika, može također
doći do zaraze HIV-om. Treći put prenošenja je u tijeku trudnoće,
kada se sa zaražene majke infekcija prenosi na dijete. Smatra se da
do prijenosa infekcije najčešće dolazi pri kraju trudnoće i u tijeku
porođaja, no opisane su i infekcije preko majčinoga mlijeka.
Kojim se putem HIV ne prenosi?
Osnovne činjenice o HIV bolesti
::: HIV se ne prenosi rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim
međuljudskim kontaktima.
HIV-bolest je kronični progresivni proces koji počinje ulaskom virusa
humane imumodeficijencije (HIV) u krvotok, te tijekom vremena
dolazi do postupnog uništavanja imunološkoga sustava. AIDS/SIDA
se javlja u uznapredovaloj i završnoj fazi HIV-bolesti.
AIDS je uzrokovan HIV-om. HIV-bolest je zarazna bolest. HIV-bolest
je neizlječiva bolest, djelotvornga cjepiva zasad nema. Od časa zaraze
HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina. Osoba
zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema
simptome. Osobe zaražene HIV-om mogu, ne znajući da su zaražene,
širiti infekciju.
::: Ne prenosi se kontaktom s predmetima kao što su javne
telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu.
::: Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena, ili sauna.
::: Ne prenosi se preko posuda za jelo, čaša, ručnika, posteljine.
::: Ne prenosi se šmrcanjem, kašljucanjem i kihanjem.
::: Ne prenosi se uobičajenim pregledom kod liječnika
niti uobičajenim pregledom i popravkom zubi kod stomatologa.
::: Ne prenosi se putem domaćih životinja (preko psa, mačke).
::: Ne prenosi se ubodom insekta.
::: Ne prenosi se davanjem krvi.
::: Ne prenosi se tijekom uobičajene njege oboljelog od AIDS-a.
izdavač Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a, HUHIV
Medveščak 9, 10000 Zagreb
T. 01/ 4666655, 4669042, F. 01/ 4666655
E. huhiv@zg.t-com.hr, webmaster@huhiv.hr
www.huhiv.hr
broj žiro-računa
kod PBZ-a 2340009 - 1100195705
naklada 10000 primjeraka (bilten izlazi četiri puta godišnje)
glavni urednik Tomislav Vurušić
uredništvo Kristina Duvančić, dipl. soc. rad
Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog
Vlatka Matković, prof. defektolog
stručni suradnici Josip Begovac, prof. dr. sc.
Snježana Židovec Lepej, dr. sc.
Šime Zekan, dr. med.
Tihana Kniewald, dr. med.
Vlasta Hiršl Hećej, mr. sc. dr
Nada radin, dr. med.
Rok Čivljak, dr. med.
Ivica Pavić, doc. dr.
Tomislav Maretić, prim. dr.
Duška Grgić, dr. med.
Dragutin Ptiček, dr. med.
Maja Harambašić, dr. sc.
Siniša Zovko, dr. med.
Iva Jovović, dipl. soc. rad.
Dejan Travica
Mario Puljiz
Nevenka Mardešić, dr. sc,
Davorka Lukas, dr. med.
Miroslav Lisić, dr. med.
Branko Kolarić, dr. med.
Vlaho Brailo, dr. stom.
Kornelija Gedike, vms.
Tomislav Beganović
Slavko Sakoman, prof. dr. sc.
Aleksandar Štulhofer, prof. dr.
Mario Poljak, prof. dr. sc.
Natalija Domljanović, dipl. ing. med. biokem.
Ivana Crnčić
Ante Ivančić, dr. med.
Popis centara za HIV savjetovanje i testiranje
ZAGREB
Referentni centar za HIV/AIDS, Klinika za infektivne bolesti «Dr.
Fran Mihaljević», Mirogojska 8, Zagreb
Radno vrijeme: pon-pet 15:30-19:00 sati i prva subota u mjesecu
10-13 sati
Telefon: 01/4678 243
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti - Savjetovalište za HIV/AIDS na adresi
Rockefellerova 12
Radno vrijeme: utorkom i četvrtkom od 16.00 do 19.00 sati i svaka
druga (parna) subota od 10.00 do 12.00 sati
Telefon: 01/ 48 63 237
Info telefon (od ponedjeljka do petka): 01/ 46 83 004 ili 01/ 46 83
005
DUBROVNIK
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije,
Branitelja Dubrovnika 41
Radno vrijeme: pon i sri od 16 do 18 sati
Telefon: 020/ 341 082, 020/ 341 000
KORČULA
Plokata bb, Korčula
Radno vrijeme: utorak od 11 do 13 sati
OSIJEK
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije,
Franje Krežme 1
Radno vrijeme: ponedjeljak od 7 do 16 sati, od utorka do četvrtka
od 7 do 15 sati
Telefon: 031/ 225 711 i 031/ 225 717
PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije, Nazorova 23,
Radno vrijeme: ponedeljkom i četvrtkom od 15 do 17 sati
Telefon: 052/ 529-017 i 052/ 529-046
RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,
Epidemiološki odjel, Krešimirova 52a, Rijeka
Radno vrijeme: srijeda od 12 do 17 sati, a ponedjeljak i četvrtak od
12 do 15 sati
Telefon: 051/ 358 798 ili 098/ 369 844
SLAVONSKI BROD
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije,
V. Nazora bb Radno vrijeme: utorak i četvrtak 15 do 16 sati
Telefon: 035/ 447-228
SPLIT
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za
epidemiologiju, Ambulanta za AIDS, Vukovarska 46
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati
Telefon: 021/ 539 824, 091/ 88 03 513
lektor Jasmina Sočo
Udruga HELP, Mihovilova širina 1, Split
Radno vrijeme: ponedjeljak i četvrtak od 15 do 17 sati
Telefon: 021/ 346 664
dizajn Rafaela Dražić
ZADAR
tisak Kerschoffset, Zagreb
Tisak biltena sponzorira Gradski ured
za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu
i branitelje Grada Zagreba
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Kolovare 2
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 9 do 11 sati
Telefon: 023/300-841
Ulica Don Ive Prodana 12 (kod crkve sv. Šime)
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 023/318-152

NE DISKRIMINIRAJ, NEGO SE INFORMIRAJ - HUHIV-a

queerlist17web

Centri za HIV savjetovanje i testiranje Ako imate pitanja

Bilten 3 – 2009 - HUHIV-a

Prezentacija HIV/AIDS

SVJETSKI DAN AIDS-A 01.12.2012. IZVJEŠTAJ - HUHIV-a

Bilten 3 – 2008 - HUHIV-a

Bilten 2 - HUHIV-a

ovdje - Juventas

Ž I V J E T I

Detaljni životopis koordinatora Grđana u PDF formatu

pročitaj bilten 03