1
V MEĐUNARODNI SEMINAR “ ULOGA SPORTA U OČUVANJU
ZDRAVLJA”
Zbornik radova
Izdavač:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku
Urednik:
prof.dr Izet Rađo
Organizatori:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku
Sportski savez Kantona Srednja Bosna
Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna
Travnik, 2013
2
Organizatori skupa:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Travnik
Sportski savez Kantona Srednja Bosna,Travnik
Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna, Travnik
Partner skupa:
Olimpijski komitet BiH, Sarajevo
Pokrovitelj skupa:
Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK - Travnik
Za izdavača:
Dr Nihad Selimović
Urednik zbornika:
Prof. dr Izet Rađo (Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu)
Priprema zbornika za štampu:
Dr. sci. Damir Ahmić ( Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli)
Mr. sci. Amra Tuzović (Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku)
Tehnička podrška skupa:
Maid Omerović i Aljo Delić ( Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku)
Izdavač:
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku
Tiraž: 100 kom
Štampa:
CIP- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna I univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
796:616-084(497.6 Travnik)”2011”(063)(082)
MEĐUNARODNI seminar Uloga sporta u očuvanju zdravlja
(5;Travnik;2013)
Zbornik radova /5. Međunarodni seminar Uloga sporta u očuvanju
zdravlja 17.-21. oktobar 2013. godine, Babanovac, Vlašić – Travnik;
(urednik zbornika Izet Rađo). – Travnik: Univerzitet, Edukacijski
fakultet, 2013 -285 str. : ilustr.:26 cm
Tekst na bos., hrv. i srp. Jeziku. – Bibliografija uz svaki rad.
ISBN 978-9958-640-23-0
ISBN 978-9958-640-23-0
3
Organizacioni odbor:
doc. dr . Sead Karakaš - predsjednik
Drago Suban- podpredsjednik
Dr . Nihad Selimović- podpredsjednik
Mr sc Amra Tuzović ,
Amela Trbović – sekretar (Sportski savez Srednjo-Bosanskog Kantona)
Naučni odbor:
Prof.dr Izet Rađo, Olimpijski komitet BiH, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u
Sarajevu;
Prof.dr.Munir Talović ,Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu;
Prof.dr. Franja Fratrić, Fakultet poslovne ekonomije, EDUCONS Univerzitet, Srbija;
Prof.dr. Nijaz Skender, Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću;
Prof. dr. Milorad Đukić, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Novi Sad, Srbija
Prof.dr.Vidoslav Lolić, Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet APEIRON, Banja Luka;
Prof.dr. Marin Čorluka, Odsjeka Fizičke kulture Sveučilište u Mostaru;
Prof.dr. Đorđe Stefanović, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja,Univerzitet u Beogradu, Srbija;
Prof..dr.Dijana Avdić, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu;
Prof.dr. Farid Ljuca, Medicinski fakultet Univerzitet uTuzli:
Prof.dr. Edita Kastratović ,Fakultet za poslovnu ekonomiju u preduzetništvo, Belgrade, Srbija;
Prof.dr. Branimir Mikić, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli;
Prof.dr.Ifet Mahmutović, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu;
Prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska;
Prof.dr. Snježana Beri, Zagreb, Hrvatska;
Prof.dr. Violeta Šiljak, Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija;
Prof.dr. Stipe Blažević, Katedra za Kineziologiju, Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci;
Doc.dr. Hazim Selimović,Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku:
Doc.dr. Damir Ahmić, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli;
Doc.dr. Zamir Mrkonjić, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli;
Doc.dr. Aleksandra Grbović, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu,
Srbija;
Doc.dr. Lejla Šebić, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu.
Doc. dr. Marin Čorluka, Prirodoslovno matematički fakultet Sveučilišta u Mostaru
4
Moderatori sesija i okruglih stolova
Sesija 1
Prof.dr. Ifet Mahmutović,Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta i tjelesnog
odgoja,BiH;
Sesija 2
Prof.dr. Branimir Mikić , Univerzitet u Tuzli, Fakultet za tjelesni odgoj i sport,
BiH;
Sesija 3
Dr.med.Nihad Selimović, Univerzitet u Travniku, Edukacijski fakultet, BiH;
Sesija 4
Doc.dr. Osmo Bajrić, Univerzitet uTravniku, Edukacijski fakultet,BiH;
Sesija 5
Doc.dr.Dalibor Misirača,Univerzitet u Travniku Edukacijski fakultet, BiH
Okrugli stol
Prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska;
Radionica 1
Prof.dr. Snježana Beri
Radionica 2
Prof.dr. Nijaz Skender
5
Riječ urednika
Poštovani čitatelji,
U periodu od 17. do 21. oktobra 2012 godine u hotelu „Blanca“resort&SPA, Babanovac Vlašić,
organiziran je 5-ti međunarodni seminar pod nazivom “Uloga sporta u očuvanju zdravlja“.Ovaj
skup je nastavak dosadašnje uspješne saradnje Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku,
Sportskog saveza Srednjebosanskog kantona i Zavoda za javno zdravstvo Srednjebosanskog
kantona što pokazuje i objavljeni peti zbornik radova koji je transparetni rezultat uspješno
održanog simpozija.
Posebna važnost 5-tog seminara ogleda se u činjenici da je ovaj skup uspio okupiti dekane i
predstavnike visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture što
predstavlja jedan novi kvalitet i prvi korak ka povezivanju naučnog i stručnog rada i korištenje
resursa i kapaciteta na državnom nivou koji su sigurno vrlo vrijedni i značajni. Susret/sastanak
dekana i predstavnika visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture u
Bosni i Hercegovini, koji se kao takav prvi put organizirao u sinergiji svih pozvanih učesnika,
pokrenuo je nove ideje koje su ostale u obavezi realizacije svih prisutnih učesnika. Edukacijski
fakultet Univerziteta u Travniku kao domaćin pokazao je izuzetne kapacitete i dominaciju
mogućnosti koje se žele staviti u funkciju svih institucija sporta i tjelesne/fizičke kulture koje
imaju viziju budućnosti i opredjeljenost za izvrsnost u svojim vizijama visokoškolskih
ustanova.
Gledajući sa naučnog aspekta, ovaj zbornik je obuhvatio naučne discipline iz oblasti sporta i iz
oblasti medicine. Neophodno je naglasiti da održani seminar kao i ovaj zbornik radova kao
njegov prikaz u tekstualnom obliku, ima i regionalni karakter. Navedeno se temelji na činjenici
da je učešće na istom uzeo veliki broj gostujućih profesora, zdravstvenih, političkih i drugih
javnih ličnosti iz regije. Program seminara je obuhvatio izlaganja naučnih radova, okrugle
stolove, javne rasprave i radionice. Prezentirano je ukupno 35 radova. Svi prisutni dali su
nesebičan doprinos ovom simpoziju i bili karika u finalnom rezultatu koji je izuzetan.
Organizacionom sposobnošću, koja je potpomognuta naučnim doprinosom, kroz prezentirane
radove, te prisutnošću raznih djelatnika iz sfera nauke, politike, sporta, medicine došlo se do
novih saznanja i aktuelnih problema iz ove dvije naučne oblasti koji su se nastojali aktualizirati
i riješiti putem prezentiranja naučnih radova, te aktivnim učešćem svih prisutnih u diskusijama
i organizovanim raspravama i radionicama. Interaktivnim učešćem svih sudionika seminara
postignuto je mnogo toga sa aspekta prezentiranja problema iz prakse kroz odgovarajuća
naučna i teorijska rješenja. Na ovaj način realizovana su dva prioritetna cilja seminara, prvi da
se sa naučnog aspekta analiziraju pojmovi iz oblasti disciplina koje su prezentirane i drugi, da
se napravi prvi korak u povezivanju institucija sporta i tjelesnog/fizičkog odgoja/kulture na
nivou BiH koji će imati zajedničku viziju jedinstvene naučne i stručne misli sa pogledom na
budućnost u kojoj je izvrsnost jedini kriterij uspješnosti i prestiža koji bi trebao biti idejni moto
svakog narednog skupa u sastavu prisutnih autoriteta.
Prof.dr. Izet Rađo
6
SADRŽAJ
Munir Talović, Eldin Jelešković, Midhat Mekić, Haris Alić i Izet Bajramović
Nove tehnologije u funkciji analize nogometne utakmice ....................................................... 10
Nihad Selimović
Savremene metode u funkciji prevencije povreda skočnog zgloba kod košarkaša .................. 16
Dževad Džibrić, Damir Ahmić, Munib Birparić, Aida Konaković, Jasmin Hrnjić
Komparativna analiza antropoloških obilježja učenika mlađeg školskog uzrasta različitih
generacija ................................................................................................................................. 25
Žarko Bilić, Danijela Bonacin
Sociološki strukturalni mehanizmi u populaciji budućih studenata ......................................... 34
Stipe Blažević
Kognitivne dimenzije boksača ................................................................................................. 42
Dobromir Bonacin, Danijela Bonacin i Mislav Lozovina
Matematička paradigma kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih transformacijskih
procesa u kineziologiji i edukaciji ............................................................................................ 47
Stjepan Heimer, Snježana Beri
Društveni i zdravstveni značaj tjelesne aktivnosti djece i mladih ............................................ 54
Violeta Šiljak, Ivana Parčina, Jovan Veselinović
Zimske olimpijske igre u Sočiju............................................................................................... 64
Damir Ahmić,, Dževad Džibrić, Amra Tuzović, Ismet Bašinac, Jovan Veselinović
Analiza razlika u određenim morfološkim obilježjima rukometaša različitog ranga takmičenja
.................................................................................................................................................. 71
Osmo Bajrić, Branimir Mikić, Vladimir Mijatović, Asim Bojić, Fatimir Pireva
Analiza posturalnog statusa stopala žena različite životne dobi ............................................. 77
Samir Mačković, Muris Đug, Almir Damadžić
Parcijalne kvantitativne promjene funkcionalnih sposobnosti pod uticajem različitih fitness
programa .................................................................................................................................. 86
Ivana Parčina, Violeta Šiljak
Rodna ravnopravnost u sportu.................................................................................................. 94
Milan Dragić, Edita Kastratović, Vesna Čilardžić
Uticaj globalizacije na savremeni sport ................................................................................. 100
Bogdan Kolar
Tjelesni i zdravstveni odgoj osnov zdravlja i sporta .............................................................. 105
7
Ifet Mahmutović, Indira Mahmutović, Gordana Manić, Amra Tuzović
Analiza kvalitativnih promjena morfoloških dimenzija kod studentica uvjetovanih
programiranim radom ............................................................................................................. 114
Ifet Mahmutović, Mirela Abdukić, Amra Tuzović, Midhat Mekić, Nedeljko Vidović
Efekti obrazovnih tehnologija sportskih aktivnosti na motoričke dimenzije kod učenica
srednje
škole ....................................................................................................................................... 122
Alija Biberović, Zenaida Malović, Branimir Mikić, Dževad Džibrić, Tarik Huremović
Kvantitativne razlike u motoričkim sposobnostima između učenika sportista i nesportista . 130
Filip Radotić, Milanko Mučibabić, Zoran Mašić
Strategijski značaj sportskih objekata .................................................................................. 137
Sead Karakaš
Uticaj programiranih tjelesnih aktivnosti na kontrolu i redukciju poremećaja zdravlja .. 145
Tatjana Mrkić, Lidija Miletić, Maid Omerović
Razvoj i globalizacija fudbalskih brendova ....................................................................... 156
Seniha Čelik
Zastupljenost fizičke aktivnosti i ponašanje školske djece prema fizičkoj aktivnosti u školskoj
sredini na području KS ........................................................................................................... 164
Mislav Lozovina, Dobromir Bonacin, Vinko Lozovina
Sociometrijski koncept emocionalne inteligencije u sportu ................................................... 172
Damir Ahmić, Dževad Džibrić, Nihad Selimović, Ismet Bašinac, Amra Tuzović
Uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih
sposobnosti iz košarke kod učenika VII i VIII razreda .......................................................... 182
Edita Kastratović, Milan Dragić, Vesna Čilardžić
Razvoj rekreativnog sporta u republici srbiji-stanje i perspektive ......................................... 189
Lejla Šebić
Novi trendovi u grupnim fitness programima ........................................................................ 195
Damir Đedović, Almir Popo, Ekrem Čolakhodžić
Osnovna obilježja sportske infrastrukture u gradu mostaru ................................................... 199
Husejn Musić, Salko Pezo, Biljana Mikić
Percipiranje sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata ........................................ 202
Grbović Aleksandra, Zamir Mrkonjić
Pristup fizičkom vežbanju dece sa oštećenjem vida .............................................................. 209
8
Branimir Mikić, Alija Biberović, Aghbar Saher, Vladimir Mijatović
Razlike u gipkosti kod žena od adolescencije do zrele dobi .................................................. 215
Nenad Avramović, Vladan S. Perišić, Jelena Perišić
Institucionalni okvir i „never ending story“ sportskih organizacija ....................................... 223
Jasmin Bilalić, Osman Lačić, Ćamil Habul, Osmo Bajrić, Ekrem Čolakhodžić
Hipokinezija i kontrola tjelesne aktivnosti starijih i odraslih osoba ...................................... 229
Milorad Đukić, Milica Đukić, Damir Ahmić
Posledice nestručnog rada u rukometu ................................................................................... 236
Mislav Lozovina, Dobromir Bonacin, Vinko Lozovina
Emocionalna inteligencije i određivanje sociometrijskog statusa u sportu............................ 241
Kada Delić-Selimović, Pane Mandić, Nermina Mujić
Značaj sporta na poboljšanje zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama............................ 257
Osman Lačić, Jasmin Bilalić, Osmo Bajrić
Primjena polar tim sistema u sportu ....................................................................................... 272
Prilozi......................................................................................................................................280
9
NOVE TEHNOLOGIJE U FUNKCIJI ANALIZE NOGOMETNE UTAKMICE
Munir Talović1, Eldin Jelešković1, Midhat Mekić1, Haris Alić1i Izet Bajramović1
¹ Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Cilj rada je ukazati na nove tehnologije koje se primjenjuju za analizu situacijske efikasnosti ,
te ukazati na korist kvalitetnih informacija dobijenih objektivnim pokazateljima koje mogu
uticati u procesu vođenja na sve aspekte izvedbe od razvoja osnovnih vještina do izrade taktika
i taktičkih planova. Povratna informacija od strane trenera ima mogućnost da djeluje na izvedbu
igrača. Treneri bi trebali studiozno razmotriti kada dati povratnu informaciju kako bi povećali
njenu vrijednost. Kroz historiju, trenerove povratne informacije su bile temeljene na
subjektivnim promatranjima, što se pokazalo problematičnim. Sistematske pogreške, pretjerano
isticanje, ograničenja pamćenja i promatranja, samo su neki od problema povezanih s subjektivnom procjenom. Dakle, uspješan trenerski posao zavisi od prikupljanja i analize
nepristrasnih i objektivnih podataka.
Novi kompijuterski sistemi u današnje vrijeme konstantnog razvoja nogometa su važna
pomagala koja omogućavaju ocjenu izvedbe za vrijeme kompleksnih i dinamičnih aktivnosti.
A krajnji efekat je primjena objektivno dobijenih podataka za unapređenje treninga,
tj.planiranja i programiranjatrenažnih ciklusa.
Ključne riječi: nove tehnologije, situacijska efikasnost, nogomet.
Uvod
Cilj svakog trenera jest unapređenje pojedinca ili tima, na način da im se omogući pružanje
povratne informacije o njihovoj izvedbi. Istraživači su dokazali da ljudsko opažanje i pamćenje,
nisu dovoljno pouzdani kako bi bili tačan i objektivan pokazatelj izvedbe sportiste, posebno ne
u kompleksnom sportu kao što je nogomet.
Objektivna sredstva mjerenja su prijeko potrebna, kako bi se dobila prava povratna informacija.
Ona mogu podrazumijevati razne oblike video analiza u kojima se koristi slijed obrade podataka
nakon utakmice ili za vrijeme utakmice, biomehanički ili kompijuterizirani sistemi.
Ručni i kompijuterski sistemi za pračenje situacijske efikasnosti omogućuju iste informacije i
to u svrhu: analize kretanja igrača, ocjene taktičke efikasnosti, ocjene tehničke efikasnosti i
statističke kompilacije.
Razvoj kompijutorske i video tehnologije doveo je do određenih promjena u analizi izvedbe, a
posljedično i upotrebi analize u procesu unapređenja treninga.
Kako bi treneri dobili istinite i pouzdane informacije o svojim igračima i cijelom timu, potrebna
je iznimna uvježbanost onih koji provode analizu izvedbe, do te mjere da primjena svih
10
navedenih sistema zahtjeva sve veću i veću specijalizaciju. (Talović, M. i sar., 2011.)
”Prave informacije su ključne u potrazi za optimalnom sportskom izvedbom.Što su informacije
upućene igraču preciznije, spotista/nogometaš će imati od njih više koristi.”Hughes and Franks,
(1997, pp177)
Predmet i cilj rada
Povratne informacije u procesu vođenja utječu na sve aspekte izvedbe od razvoja osnovnih
vještina do izrade taktika i taktičkih planova. Predmet ovo rada su savremene tehnologije u
funkciji analize situacijske efikasnosti u toku nogometne utakmice , te adekvatna primjena
rezultata u svrhu unapređenja trenažnih tehnologija i same izvedbe tokom nogometne utakmice.
Proces vođenja u nogometu ima ključnu ulogu u sportskoj izvedbi, i možemo ga definirati kao
odnos između trenera i igrača s ciljem razvoja i unapređenja sportske izvedbe Lynch, G., Wells,
J. and Hughes, M. (2001). Cilj rada je ukazati na nove tehnologije koje se primjenjuju za
analizu situacijske efikasnosti , te ukazati na korist kvalitetnih informacija dobijenih
objektivnim pokazateljima koje mogu uticati u procesu vođenja na sve aspekte izvedbe od
razvoja osnovnih vještina do izrade taktika i taktičkih planova.
Metod rada
Zašto nam je potrebna objektivna povratna informacija?
Kroz upotrebu objektivnih opservacija treneri mogu obratiti pažnju na stvari koje smatraju
ključnim za izvedbu njihovih sportista. Na taj način mogu se nadati da će poboljšati izvedbu
svojih igrača, planirajući treninge na temelju navedenih analiza. Glavni problemi s kojima se
suočavaju treneri i analitičari danas su:
– Uspostava pouzdanosti opservacije
– Osiguravanje prikupljanja dovoljne količine informacija kako bi se u potpunosti definirala
izvedba
– Transformacija podataka u informacije koje mogu koristit za pojedini sport
Hughes (2002)
Hughes (2002) je izjavio da u većini timskih sportova problem predstavlja uočavanje i
interpretacija svih akcija i događaja koje se odvijaju na cijelom igralištu. Istaknuto je da su
treneri u stanju uočiti samo dijelove terena na kojima se odvija suština igre (igra s loptom), dok
su informacije o igri i kretanju na ostalim dijelovima igrališta izgubljeni. Upravo to je razlog
trenerovih ograničenih povratnih informacija nakon utakmice, temeljenih na djelomičnim
spoznajama o pojedinčevoj izvedbi. Za vrijeme utakmice u memoriji trenera ostaju zabilježene
većinom samo dvojbene odluke sudija i iznimna tehnička dostignuća iligreške igrača. Upravo
iz razloga što se navedeni događaji lako pamte, ometaju trenerovu pažnju u opažanju ostalih
dijelova utakmice.Većinu zapamćenih dijelova utakmice možemo pronaći i u televizijskim
pregledima ključnih dijelova utakmice.
11
Ljudsko pamćenje je ograničeno tako da je gotovo nemoguće zapamtiti sve događaje koji su se
dogodili za vrijeme jedne utakmice. Franks i Miller (1986) pokazali su da su nogometni treneri
manje od 45% precizni u svojim analizama o događajima koji su se dogodili za vrijeme 90-o
minutnog trajanja utakmice. Iako postoje individualne razlike, ovakvo brzo zaboravljanje nije
iznenađujuće, posebno s obzirom na složene procese pamčenja i reprodukcije informacija.
Događaji koji se ponavljaju samo jednom za vrijeme utakmice, teško se zapamte, a i
zaboravljanje je izuzetno brzo. Emocije i stvaranje predrasuda značajno utječu na selektivnost
pamćenja i reprodukciju zapamćenog,
Pošto se trener u većini slučajeva za vrijeme utakmice može koncentrirati samo na ključne
dijelove igrališta (s loptom), mnoštvo informacija o igri kretanjima na ostalim dijelovima terena
ostaju izgubljeni. Posljedično, trener daje povratne informacije svojim igračima i timu samo na
temelju djelomičnih informacija o timu ili pojedincu za vrijeme utakmice. Ovakva povratna
informacija vrlo često je neadekvatna što uzrokuje propuštanje prilike da se putem objektivne
povratne informacije optimizira igra pojedinca ili čitavog tima.
Iz navedenog bi se moglo zaključiti da je gotovo nemoguće dati objektivnu informaciju. Zato
bilo kakva nada za poboljšanje izvedbe kroz trenerovu povratnu informaciju bile bi smanjene
na slučajnost. Kako ovo može biti riješeno?
Objektivnost može biti osigurana kroz upotrebu video zapisa, biomehaničkih sistema za
detaljnu analizu ilinovih sistema pračenja situacijske efikasnosti tokom utakmice.
Uvođenje kompjuteriziranih sistema pračenja omogućilo je rješavanje navedenih problema, uz
detaljnu obradu podataka. Korištena u vremenski ovisnim analizama (za vrijeme same
aktivnosti), ili kod analize videozapisa nakon natjecanja, omogućuju trenutno dobijanje
informacija i njihovu prezentaciju putem grafova ili drugih grafičkih oblika prezentacije,
razumljivijih trenerima i igračima.
KOMPIJUTERSKA ANALIZA SITUACIJSKE EFIKASNOSTI
Timski sportovi imaju potencijal da doprinesu u razvoju kompijuterskih sistema
pračenja.Dostupnost sofisticiranih postupaka manipulacije podacima mogu pomoći trenerima
u njihovim naporima da poboljšaju izvedbu(Luhtanen, P., Belinskij, A., Hayrinen, M. and
Vanttinen, T., 2002).
Informacija koja je proizašla iz ove vrste kompijuterskog sistema koji se mogu koristiti u
nekoliko svrha, kao što su predložili Franks i saradnici (1983):
a)
b)
c)
d)
e)
trenutna povratna informacija
razvoj baze podataka
indikacija prostornih zahtjeva napretka
procjenjivanje
kao mehanizam za selektivno pretraživanje putem video snimanja igre
Sve gore navedene funkcija predstavljaju glavne karakteristike trenerskog procesa. Razvoj baza
podataka je krucijalni elemenat, budući da je ponekad moguće, ako je baza podataka dovoljno
velika, za formuliranje predvidljivih modela kao pomoć u analizi različitih sportova, kasnije
unaprijediti treninge i izvedbu.
12
Jedan od prvih napredaka u kompijuterskom pračenju bio je razvoj mini sistema koji su
konsruisali Franks i saradnici (1983). Franks je oblikovao tastaturu na mini kompijuteru koja
sliči planu nogometnog igrališta i dizajnirao program koji će olakšati pračenje i bilježenje, te
isto tako ukoliko niste sigurni da ste sve evidentirali , taj segment možete ponovo pogledati i
uvjeriti se u ispravnost vašeg evidentiranja. Što znači da se relevantni dijelovi utakmice mogu
vizualno ponoviti tokom kompijuterske analize.
Mayhew i Wenger (1985) su izračunali vrijeme koje su tri profesionalna igrača nogometa
utrošila na različite aktivnost na utakmici, analizirali su videozapise koristeći posebno
dizajnirane kompijuterske programe. Rezultati su pokazali da kod igrača prevladava aerobna
aktivnost, te da je tek 12% vremena igre utrošeno na aktivnosti koje primarno aktiviraju
anaerobne energetske mehanizme. Intervalna priroda nogometa je djelomično opisana , i
predloženi su primjeri za izradu specifičnih trenažnih programa za nogomet. Procjenjivanje je
esencijalna komponenta sporta budući da osigurava trenere pomoću utemeljenja normi iz
modela koji je baziran na «post morten» u cilju provođenja potreba selekcije i skauta.
Esencijalni preduvjet procjenjivanja u tome bi morao biti obavljen što je moguće objektivnije,
Franks i saradnici (1983) spomenuli su da:
«Ako se može mjeriti - riječ je o činjenici, ako se ne može mjeriti- onda samo preosteje
mišljenje, isto pripada trenerskoj areni»
NOVE TEHNOLOGIJE ZA PRAČENJA SITUACIJSKE EFIKASNOSTI
Postoji velik broj komercijalnih sistema dostupnih za analizu zapisa koji mogu značajno
unaprijediti snagu povratne veze (povratne informacije), posredstvom medija za ponavljanje i
uređivanje video klipova. Svaki od njih ima različite prednosti i aplikacije, neki za obilježavanje
zapisa za analizu, drugi nude različite razine kvalitete biomehaničke analize, a neki mogu oboje.
Focus je jedan od najmoćnijih i najfleksibilnijih svjetskih alata za analizu rezultata i sportskog
(atletskog) razvoja. Focus je razvijen od strane tvrtke „Elite Sports Analysis“, svjetskog lidera
u području primijenjene rezultatske analize. Koristi se u preko 40 sportova, ESA pruža
integriranu analizu podrške i rješenja širom svijeta u :
● Olimpijskim programima
● Nacionalnim upravnim tijelima
● Nacionalnim timovima
● Profesionalnom i elitnom nivou sportaša i timova
● Udruženjima, srednjim školama i nižim kategorijama i organizacijama
● Univerzitetskim sportovima naučnih sektora
● Fizičkim srednjim školama obrazovnih sektora
Focus radi hvatanjem i spremanjem snimka izvedbe na kompijuter i upotrebom softvera
analiziraju se ključni aspekti igre. On ima ugrađen video snimak objekta koja omogućava da
kamera bude spojena na kompijuter tako da se snimka automatski učitava. Nakon što je snimak
13
izvedbe učitan na kompijuter podaci se mogu unositi putem jednostavnog „Category Set“
uređaja. U ovom slučaju lista događaja je generirana tokom izvedbe.
Moćan interaktivni nadzorni uređaj ugrađen u Focus sjedinjuje (spaja) podatke i video izvedbe
na takav način da omogućuje korisnicima da odmah vide snimku bilo kojeg aspekta izvedbe
koji odaberu.
PROZONE
ProZone3 je interaktivni sistem analize koji je razvijen po specifikacijama i zahtjevima
svjetskih top trenera. Preduvijet za postizanje ProZone3 analize je minimalno 8 kamera
instaliranih unutar stadiona .Snimke s kamere su zabilježene i zatim sistemski analizirane
pomoću softvera za izradu ProZone3, koji se uglavnom koristi za analizu poslije utakmice.
Općenito gledano, ProZone3 proizvod je potpuna reprodukcija 90minutne igre. Podaci
pohranjeni u ovom softveru analizu svakog pokreta, djelovanja i interakcije svakog igrača obje
ekipa. Sistem je nezavisno potvrđen brojnim istrazivačima i praktičarima kako bi se osiguralo
da su svi proizvedeni podaci tačni i pouzdani.
To nije isključivo za tačnost dostupnih informacija koja razlikuje ProZone3, nego privlačan i
interaktivan dizajn sistema koji omogućava korisniku brzo pretraživanje podataka u različitim
formatima (npr. korisnik može odmah "skočiti" sa statističkog podrućja na analizu a zatim na
video ili 2D animaciju čineći samo nekoliko klikova mišem.)
Zaključak
Upotreba novih tehnologija pračenja situacijske efikasnosti tj.instrumenata za sistemsko
posmatranje, osigurava istraživačima metodu za prikupljanje podataka o ponašanju trenera i
sportista. Ovi podaci se mogu analizirati i procesuirati na različite načine u cilju dolaska do
opisnog profila njihovih akcija koja se zatim prosljeđuje kao informacija sportistima i
trenerima. Napredak i usavršavanje metoda pračenja , tj. stvaranje savremenih sistema pračenja
putem kompjuterskih i video tehnologiji svakako su uticale na to da efekti pračenje situacijske
efikasnosti postanu učinkovitiji, te osiguraju trenerima audio-vizuelnu informaciju o njihovom
odnosu sa nogometašima, te efektima treažnih tehnologija na izvedbu u toku jedne utakmice.
Literatura
1. Franks, LM. and Miller, G. (1986) Eyewitness testimony in sport. Journal of Sport
Behavior,9, 39-45.
2. Franks, LM., Goodman, D. and Miller, G. (1983a) Analysis of performance:
Qualitativeor Quantitative. SPORTS, March.
3. Hughes, M. and Franks, LM.(1997) Notational Analjsis of Sport.London: E & FN Spon.
4. Hughes, M. and Franks, LM. (2002) Analysis of passing sequences, shots and goals
insoccer. Journal of Sports Science.(Submitted, June).
14
5. Luhtanen, P., Belinskij, A., Hayrinen, M. and Vanttinen, T. (2002) A computer
aidedteam analysis of the euro 2000 in soccer. EIJPAS, I, 74-83.
6. Lynch, G., Wells, J. and Hughes, M. (2001) Performance profiles of elite under 17
andunder 19 female juniors. In (eds M. Hughes and LM. Franks) pass.com, Cardiff:
CPA,UWIC, pp. 195-202.
7. Lyons, K. (1988) Using Video in Sport. Huddersfield: Springfield Books. Lyons, K.
(1992) 'The Use of Notational Analysis in Sport'. In Touch, Autumn.
8. Mayhew, S.R. and Wenger, H.A. (1985) Time-motion analysis of professional soccer.
Journal of Human Movement Studies, 11, 49-52
9. Talović, M. i sar. (2011) Analiza situacijske efikasnosti u nogometu, Fakultet sporta i
tjelesnog odgoja,Univerzitet u Sarajevu
15
SAVREMENE METODE U FUNKCIJI PREVENCIJE POVREDA SKOČNOG
ZGLOBA KOD KOŠARKAŠA
Nihad Selimović1
1
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku,Bosna i Hercegovina
Sažetak
Cilj rada je bio objasniti i dati upute u savremene metode u povredema skočnog zgloba
košarkaša kao čest problem današnjice. Dešava se da neliječene povrede uzrokuju druge, veće
povrede ili oštećenja. Neodgovornost za vlastito zdravlje može rezultirati nemogućnosti pa i
zabrani izvođenja sportske aktivnosti.Pažnju treba usmjeriti na individualnu prilagodbu
treninga sukladno dobi, spolu i drugim faktorima, ovisno o sportu. Adekvatno konzumiranje
hrane najmanje 2 sata prije sportske aktivnosti kao i samim ovim istraživanjem, pojašnjenjem
o sastavu samog zgloba, njegovom funkcijom, načinom povrede, liječenja, dobili smo jednu
kompletnusliku kao preventivni materijal za upotrebu u praktičnom radu.
Ključne riječi: Metod, povreda, zglob, košarka.
Uvod
Razvoj sporta i primjena novih tehnologija u sportu dovela je do toga da se pred sportiste
postavljaju sve veći ciljevi, a time i automatski sve veća izloženost sportskim povredama.
Dokaz za to je činjenica da seniorske svjetske rekorde od prije 30 godina, danas nadmašuju
juniori. Zbog toga sportske povrede zauzimaju visoko mjesto po učestalosti povreda u
savremenom svijetu.Liječenje sportskih povreda je specifično (McKay i sar. 2001), a ciljevi su
tačno definisani: povrijeđeni sportista mora biti potpuno izliječen, a oporavak mora biti cjelovit,
jer se, inače, rizikuje ponovno povređivanje, koje je najčešće teže od predhodnog.Sportske
povrede u širem smislu predstavljaju povrede nastale kao posljedica sportske aktivnosti, bilo
da se radi o vježbama, treninzima ili takmičenjima.U užem smislu one predstavljaju povrede
lokomotornog sistema, odnosno sistema za kretanje (mišići, tetive, ligamenti, zglobovi,
kosti).Sportske povrede u pojedinim sredinama zauzimaju 10-15% od ukupnog broja povreda,
dok su prije 70 godina zauzimale oko 1% svih povreda.Danas se u Engleskoj godišnje dešava
oko 1,5 miliona sportskih povreda koje onemogućavaju privremenu sportsku aktivnost.Može
se sa vjerovatnoćom prihvatiti da se u toku godine, od ukupnog broja sportista povređuje i
privremeno onesposobljuje svaki peti sportista.Prema životnoj dobi najveći broj povreda je u
periodu od 20-30 godina oko 50%, zatim ispod 20 godina (20%), u periodu od 30-40 godina (
15% ) i 40-50 godina oko 5%.Sportske povrede su u najvećem broju lake tjelesne povrede, ali
su u pogledu uticaja na takmičarsku sposobnost specifične (McMahon i sar. 1993; Salvia i sar.
2008; Collard i sar. 2008).Akutna simptomatologija nastaje zbog rastezanja mekih struktura,
odnosno ultrafizioloških mišićnih kontrakcija, dok hronična rezultira iz kumulativnog
djelovanja.Zbog toga tkiva nisu u stanju da stalni, ponavljani i prekomjerni pritisak ili
naprezanje pokriju prilagođavanjem.Primjer za akutnu endogenu povredu mogu da posluže
rupture mišića, akutne mišićne distenzije ili neki avulzioni prijelomi .
16
Područja sportske medicine:
a) Preventvini dio
b) Kurativni dio
c) Fiziološki dio
Poseban segment zauzima
- Funkcionalan dijagnostila
SPORTSKA TRAUMATOLOGIJA
Glavni uzroci sportskih povreda:
a) prenaprezanje lokomotornog aparata
a) padovi
c) sudari sa čvrstim predmetima i drugim osobama
Poznavanje mehanizma povređivanja je od presudnog značajabez obzira na težinu povrede, one
se mogu podjeliti na:
- Endogene
- Egzogene
Endogene povrede predstavljaju anatomske i fiziološke promjene tkivnih struktura prvenstveno
zbog premora ili prenaprezanja.Nekada rezultiraju neposrednom simptomatologijom
(AKUTNO), a nekada poslije dugotrajnijeg ponavljanog naprezanja (HRONIČNO).Primjer
endogenih povreda su rupture Ahilove tetive, sindrom bolnih prepona, brojni
entezitisi.Egzogene povrede nastaju djelovanjem spoljnih sila ili agenasa. U sportu su češće i
po prirodi mogu biti teže jer su izazvane mnogo snažnijim insultima bilo da se radi o direktnim
ili indirektnim mehaničkim dejstvima, termičkim oštećenjima ili hemijskim agensima (Messina
i sar. 1999).Po svojoj prirodi povrede su silom uzrokovani prekidi kontinuiteta ili promjene
strukture bilo koje tjelesne površine, unutrašnje ili vanjske (Cumps i sar. 2007). S obzirom na
očuvanost kožnog i služničkog pokrivača djele se na zatvorene i otvorene i mogu biti različitog
stepena i obima. U većini sportskih povreda bilo endogenih ili egzogenih karakteristične
promjene mogu se podjeliti u 4 osnovna stanja:
-
oštećenja tkiva
krvarenja (hematom)
reaktivna upala
fibroza ili osifikacija
Tema sportske povrede u košarci stara je koliko i sama košarka.
17
Prije više od 100 godina košarka se igrala kao zimska zabava za studente, danas kada govorimo
o košarci govorimo o masovnom i profesionalnom sportu. Uporedo sa razvojem košarke kao
sporta rasli su i psihofizički zahtevi prema košarkašu kao sportisti.Danas uprkos modernim
ergonomskim pomagalima košarka je po opterećenju došla do granica fizioloških mogućnosti
košarkaša, a profesionalna košarka se po svojoj karizmi može uporediti sa ekstremnim
sportovima.Rastom zahteva igre a time i psihofizičkog opterećenja organizma sportiste
povećala se i incidenca i ozbiljnost povređivanja igrača
POVREDE LOKOMOTORNOG APARATA
Povrede čvrstih tkiva
A) Povrede kosti:
- Naprsnuća ( Fisure)
- Prelomi ( Frakture)
B) Povrede zglobova:
- Uganuće (Distorsio)
- Iščašenje (luxatio)
Povrede mekih tkiva
A) Povrede mišića
- Istegnuća mišića (Distensio musculi)
- Kidanje mišića (Ruptura musculi)
- Nagnječenje mišića (Kontuzija)
B) Povrede tetiva
UGANUĆE SKOČNOG ZGLOBA
Između 10 i 30 posto svih sportskih povreda je u vezi s uganućem te čak 40 posto uganuća
prijeti razvoju hroničnih problema na skočnom zglobu ili bližoj okolini. Uganuće skočnog
zgloba uzrokuje jak bol pri pomjeranju noge, a povrijeđeno mjesto počinje otjecati. Zato odmah
nakon uganuća, na mjesto povrede treba staviti ledeni oblog (kockice leda staviti u najlonvrećicu i staviti direktno na bolno mjesto). Deset minuta nakon toga, oblog treba ukloniti, a
ozlijeđeno mjesto previti elastičnim zavojem.
Distorsio ATC (articulatio talocruralis)
Anatomija skočnog zgloba
18
Gornji skočni zglob (articulatio talocruralis) je spoj između donjih okrajaka kostiju
potkoljenice (tibia et fibula) i tijela skočne kosti (talus).Fibroznu opnu zglobne čahure
pojačavaju unutrašnja pobočna veza, označena kao deltasta veza (lig. deltoideum) i spoljašnje
pobočne veze. Gornjim skočnim zglobom izvode se pokreti pregibanja (flexio), pri čemu se
gornja strana stopala kreće ka potkoljenici, i opružanja (extensio), pri čemu se gornja strana
stopala kreće u suprotnom smeru, odnosno udaljava se od prednje strane potkoljenice.
Ligamenti skočnog zgloba:
Unutrašnja veza talokruralnog zgloba (lig. deltoideum) sastoji se od 4 dijela:
-
pars tibionavicularis
pars tibiocalcanearis
pars tibiotalaris anterior
pars tibiotalaris posterior
Spoljašnju vezu talokruralnog zgloba čine:
- lig. calcaneofibulare
- lig. talofibulare anterius
- lig. talofibulare posterius
Mehanizam nastanka povrede:
Inverzione povrede čine oko 70-85% svih povreda skočnog zgloba. Do povrede dolazi kada je
stopalo u plantarnoj fleksiji (položaj sličan onom koji zauzima stopalo prilikom pritiska
papučice za gas u automobilu) i supinaciji (stopalo blago rotirano u polje). Mehanizam povrede
često uključuje i doskok ili stajanje na stopalo drugog igrača.Ovakav način povrede dovodi do
istezanja spoljašnje veze skočnog zgloba, u smislu delimičnog ili potpunog prekida
ligamentarnih struktura, i to sledećim redom (od najslabijih ka jačim): prednji talofibularni
ligament, kalkaneofibularni ligament i zadnji talofibularni ligament. Do povrede unutrašnje
veze skočnog zgloba (lig. deltoideum) dolazi prilikom forsirane everzije zgloba. Izolovane
povrede ove veze su veoma retke pa uvek treba imati u vidu moguće prelome fibule (spoljašnja
kost potkolenice).
Dijagnoza povrede/početna ozbiljnost i stepena uganuća
Veličina otoka i hematoma najčešće korelira sa stepenom povrede. Palpacijom bolnih mesta
možemo da identifikujemo koji od ligamenata je povređen.Pažljivim pregledom treba isključiti
mogućnost preloma baze pete metatarzalne kosti, proksimalne fibule i medijalnog i lateralnog
maleolusa. Uganuće III stepena udruženo je sa 80% incidencijom oštećenja nervnih struktura
potkolenice (n. peroneus communis koji može biti oštećen pri frakturi proksimalnog dela fibule
i n. tibialis posterior).
Stabilnost skočnog zgloba ispituje se mehaničkim stres testovima:
Test prednje fioke: utvrđivanje integriteta prednjeg talofibularnog ligamenta
19
Talar tilt test: ispitivanje integriteta kalkaneofibularnog ligamenta, kao i prednjeg
talofibularnog ligamenta.
Podjela uganuća skočnog zgloba prema ozbiljnosti povrede:
Tip 1: Oštećenja su mikroskopska, otečenost mala i bol se osjeća više na dodir i pokret nego
što je stvarna bol. Možete stajati i kretati se s malo bola. Liječenje obično podrazumijeva ledene
obloge, elevaciju noge i ograničavanje aktivnosti par dana dok ne prođe otok i bol.
Tip 2: Tetiva se pocijepa ali ne do kraja. Zglob je osjetljiv, bolan, modar i teško se miče. Stati
na nogu i pokušati hodati je bolno. Pored ledenih obloga i elevacije noge doktor može propisati
i nošenje langete kao i upotrebu štaka na par dana.
Tip 3: Tetiva je kompletno prekinuta što rezultira jakim bolovima, oteknuću i modrilu. Stajanje
ili hodanje je skoro nemoguće. Gips ili čak operacija mogu biti potrebni za popravku štete.
REHABILITACIJA
Rehabilitacija označava povratak sportiste u psihofizičko stanje identično onome prije nastanka
povrede. Proces rehabilitacije započinje neposredno nakon povređivanja i odvija se onoliko
dugo koliko to traže narušene sposobnosti i individualno je prilagođen svakom sportisti.
Zadaci postupka za rehabilitaciju sportskih povreda usmjereni su na:
- održavanje mišićne mase i kvaliteta mišića
- pokretljivost zglobova i prevenciju kontraktura
- očuvanje propriocepcije
- održavanje kvaliteta funkcionalnih gibanja
- umanjivanje gubitka sportskih vještina i
- očuvanje kardiovaskularnih sposobnosti
PREVENCIJA SPORTSKIH POVREDA
Posebnu pažnju treba obratiti na prevenciju povreda, ali i na pravilno saniranje istih, jer samo
zdrav organizam može izdržati zahtjevne treninge i takmičenja.Preventivne mjere smanjuju
rizik povređivanja, tu podrazumjevamo dobro zagrijavanje, primjenu adekvatne zaštitne
sportske opreme, pravilnu ishranu, te vježbe istezanja i propriocepcije kojima postižemo dobru
fleksibilnost a koja ima jednu od najvažnijih uloga u prevenciji povreda.Za učinkovitu
prevenciju veoma je važno razumjeti funkcionalnu anatomiju i patofiziologiju povreda
različitih tkiva.Provođenjem preventivnih mjera se u znatnoj mjeri može smanjiti rizik
povređivanja tj. posljedica nezgode i djelovanja mehaničke sile.Danas je prevencija povreda u
sportu primaran zadatak trenera i ljekara, ali i samog sportiste .Treneri moraju da posjeduju
osnove znanja metaboličkog programiranja opterećenja te neće sportistu uvoditi u stanjvelikog
kiseoničkog duga kao i opšteg iscrpljivanja što na kraju uvijek ima za rezultat pad koncentracije
i koordinacijeKada se to desi onda mogučnost povređivanja dovodimo do maksimuma i samo
je pitanje trenutka kada će se povreda desiti. U zadnjih dvadeset godina sport je toliko
20
dinamiziran da se postavlja pitanje, koje su realne mogućnosti sportiste da izdrži sva
opterećenja kojim se izlaže njegov organizam. Pokazalo se da se u programima prevencije
sportskih povreda mora voditi računa o multifaktorskoj prirodi nastanka tih povreda (Bahr i sar.
2003).Također , novija istraživanja upućuju na to da kvantiteta i kvaliteta mišićne aktivnosti
značajno utiče na frekvenciju povređivanja (Baumhauer i sar. 1995)
-
Psihološka priprema
Stretehing
Proprioceptivno vježbanje
Kinesio toping
Psihološka pripremapredstavlja poseban segment pripreme i veoma je važno da je sportaš
relaksiran, maksimalno koncentrisan prilikom vježbanja i da ima samopouzdanje i jasan cilj što
želi.
STRETCHING
Stretching predstavlja tehniku postepenog i kontroliranog istezanja mišića, zadržavanjem u
određenom položaju od 15 - 25 sekundi, bez naglih i trzajnih kretnji (zbog stretch-refleksa) do
granice tolerancije bola ili preko tog praga.Istezanja se koriste u fizikalnoj medicini, sportu,
fitnessu te u svim domenama društvenih i medicinskih grana koje se bave prevencijom, ali i
sanacijom već nastalih povreda.Tim metodama se osigurava potrebna gipkost (fleksibilnost),
odnosno mogućnost veće amplitude pokreta jer se time povećava elasticitet mišića i automatski
utječe na prevenciju ozljeda.Stretching se, kao metoda, osobito koristi i u sportskim ustanovama
te rehabilitacijskim centrima.Osnovna pravila kod izvođenja stretchingaPostupno istezanje
mišića bez naglih trzajado granice bola i malo preko praga uz zadržavanjeZadržavanje pozicije
minimalno 15-25 sekundiizvoditi prije i poslije tjelesne aktivnosti (prevencija ozljeda i
regeneracija mišića nakon aktivnosti).Izolirani pokreti-istezati samo onu mišićnu skupinu koje
je ciljana bez mogućnosti kompenzacije tijela (fiksiranje određenog dijela tijela). Stretching je
potrebno izvoditi svakodnevno ujutro ili navečer ovisno o treningu, jutarnji ili večernji, a za
bilo kakav pomak potreban je kontinuitet
PROPRIOCEPTIVNO VJEŽBANJE
Proprioceptori su specijalne osjetilne nervne strukture (senzori) koje se nalaze u zglobovima,
mišićima i tetivama.Oni dobivaju informacije iz okoline o poziciji tijela i dijelova
lokomotornog sistema i šalju ih u CNS (centralni nervni sistem).Informacije se šalju na
nesvjesnoj razini, a kao takve se ponovno šalju nazad u mišićna vlakna kako bi tijelo stvorilo
optimalnu reakciju koja će spriječiti pad ili barem umanjiti ozljeđivanje. Propriocepcija je
sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije (Potach
i Borden, 2000).Efekti proprioceptivnog treninga su višestruki – od unapređenja ravnoteže,
povećanje amplitude u zglobnim sistemima, povećavanju osviještenosti o položaju tijela u
prostoru, do jačanja ligamenata i tetiva.Proprioceptivni sistem na svjesnoj razini omogućava
pravilnu funkciju lokomotornog sistema prilikom sportskih aktivnosti i kretanja uopće, a na
podsvjesnoj razini održava mišićni tonus, ravnotežu i stabilizaciju zglobova. Propriocepcija je
sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije (Potach
21
i Borden, 2000). Efekti proprioceptivnog treninga su višestruki – od unapređenja ravnoteže,
povećanje amplitude u zglobnim sistemima, povećavanju osviještenosti o položaju tijela u
prostoru, do jačanja ligamenata i tetiva.
Proprioceptivni sistem na svjesnoj razini omogućava pravilnu funkciju lokomotornog sistema
prilikom sportskih aktivnosti i kretanja uopće, a na podsvjesnoj razini održava mišićni tonus,
ravnotežu i stabilizaciju zglobova.Osim proprioceptora, koriste se i dodirni receptori u koži i
receptori blizu zglobova.Mišićna vretena najvažniji su receptori za određivanje zglobnog kuta
pri pokretima srednjeg raspona.Pri krajnjim zglobnim kutovima, dolazi do rastezanja
ligamenata i dubokih tkiva (Young i Elliot, 2011). Nervni završetci koji se pri tome aktiviraju
su Pacinijeva tjelešca, Ruffinijevi završeci i receptori nalik na Golgijeve tetivne
receptore.Pacinijeva tjelešca i mišićna vretena su prilagođena za primjećivanje brzih
promjena.Dakle, propriocepcija se može shvatiti kao složeno djelovanje nervnomišićnog
sistema u prenosu informacija iz perifernih receptora aferentnim i eferentnim putevima nervnog
sistema, koje omogućuje tijelu da zadrži stabilnost i orijentaciju tokom statičkih i dinamičkih
aktivnosti (Laskowski i sur., 1997).Odličan rekvizit za proprioceptivno vježbanje je svakako
BOSU, skraćenica njegovog imena "both sides up“.Poboljšanje funkcionalnih sposobnosti u
smislu izdržljivosti, snage, poboljšanja kardiovaskularnih i disajnih funkcija, pokretljivosti i
fleksibilnosti postiže se upravo specifičnim vježbama na BOSU.
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA
Bernier i Perrin (1998) analiziraju promjene kod nestabilnog zgloba preko vježbi za poboljšanje
propriocepcije i koordinacije. Zaključuju da je eksperimentalna grupa koja je vježbala
propriocepciju postigla značajno bolje rezultate od eksperimentalnih u posturalnom segmentu,
ali i da kod funkcionalno nestabilnog zgloba to nije potpuno sigurno.
Laskowski i saradnici (1997) navode da, iako se definicije smisla propriocepcije položaja mogu
razlikovati, njegova važnost u prevenciji i sanaciji sportske ozljede ostaje konstanta, a to je
obnova nakon povrede, što omogućuje tijelu održavanje stabilnosti i orijentacije tokom
statičkih i dinamičkih aktivnosti
Liu-Ambrose i saradnici (2003) istražuju efekte proprioceptivnog treninga kod pacijenata
nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (ACL). Ispitanici obije tretirane skupine
pokazali su poboljšanja funkcije kao i subjektivnog doprinosa. Navode kako proprioceptivni
trening sam može inducirati snagu kvadricepsa što je esencijalno da bi se maksimizirala
funkcionalna sposobnost operiranog koljena.
KINESIO-TAPING
Kinesio-taping relativno je nova fizioterapeutska metoda bazirana na kineziloškim principima.
Metodu je osmislio Japanac Kenzo Kase. Tretira mišiće, periferne živce i organe. Tehnika
potiče prirodnu sposobnost tijela za samoizlječenjem, aktiviranjem neuroloških i cirkulatornih
sistema.Suština liječenja je u pravilnom postavljanju trake na željeni dio tijela.Učinak je
antiedematozni, korekcija posture i napetosti prenapregnutog područja, ili proprioceptivna
stimulacija kod oštećene funkcije mišića ili zgloba.Treba naglasiti da metoda nema ništa
22
zajedničko sa standardnim korištenjem elastičnih zavoja i bandaža koje se postavljaju s ciljem
da u određenom stupnju ograniče ili potpuno isključe pokret, a postavljaju se neposredno prije
velikih napora i ubrzo nakon njih uklanjaju. Dakle, kinesio traka nema zadatak imobilizacije.
Upravo suprotno, kinesio traka omogućava pokret. Traka se najčešće koristi u sportskoj
medicini, traumatologiji i neurologiji.
Zaključak
Zagrijavanjem povećavamo tjelesnu temperaturu, elastičnost mišića i pripremamo lokomotorni
sistem za sportsku aktivnost.Istezanjem održavamo elasticitet mekih struktura.Aerobnom
vježbom kao što su trčanje ili vožnja bicikla dosežemo bolju izdržljivost. Vježbama jačanja
možemo utjecati na odnos ravnoteže jačine mišića, kako veće opterećenje pojedinih dijelova
tijela ne bi uzrokovalo ozljedu ili oštećenje.Vježbama dinamičkog balansa sprječavamo
neželjene ozljede donjih ekstremiteta kroz bolji osjet položaja tijela u prostoru, jačanje
ligamentarno-tetivnog aparata, veći opseg pokreta u zglobovima (hodanje na neravnim
površinama, stajanje na balansnim daskama).Raznim oblicima masaža vraćamo tijelo u
prvobitno stanje, smanjujemo napetost mišića koja može biti uzrok ozljede i umanjujemo
nusprodukte aktivnosti(mliječna kiselina).Pažnju treba usmjeriti na individualnu prilagodbu
treninga sukladno dobi, spolu i drugim faktorima, ovisno o sportu.Na smanjenje umora možemo
utjecati dostatnim odmorom kroz spavanje i relaksaciju.Time ćemo imati bolju
koncentraciju.Odjeća i obuća moraju biti prilagođene sportu i uvjetima u kojima se sportska
aktivnost izvodi. Korištenje sportskih uložaka i ortotskih pomagala također pomaže u
smanjenju ozljeda. Adekvatno je umjerene konzumiranje hrane najmanje 2 sata prije sportske
aktivnosti. Dopunsko korištenje vitamina i minerala pomaže u metabolizmu stanica kod
povećanih potreba.Ukoliko postoji mogućnost, treba utjecati na kvalitetu sportskog terena u
smislu kvalitete podlogePravovremeno i adekvatno liječenje bolesti i svih oblika povreda
izuzetno je važno. Dešava se da neliječene povrede uzrokuju druge, veće povrede ili oštećenja.
Neodgovornost za vlastito zdravlje može rezultirati nemogućnosti pa i zabrani izvođenja
sportske aktivnosti.
Literatura
1. Grujić N,“ Fiziologija sporta“, Novi Sad, 2004
2. Samir Mačković, „Sportska medicina –Biomedicinski aspekti sporta“2012.
3. Branka Matković, Lana Ružić, “Fiziologija sporta i vježbanja“: Kineziološki fakultet
Sveučilišta, 2009.
4. Melinda J. Flegel„Ozljede i prva pomoć u sportu“Zagreb : Gopal, [2009?]
5. John Wooden, Swen Nater PhD “ Košarka UCLA napad” Gopal , 2009.
6. Greg Brittenham, “Košarka” Zagreb : Gopal, 1998.
7. Mirko Sosic, “Sportska fiziologija.” RS ; Istocno Sarajevo, BiH; juni 2006.
8. Eldan Kapur Almira Hadzovic-Dzuvo, “Osnove anatomije i fiziologije covjeka sa
fiziologijom sporta”,Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Sarajevo ; Sarajevo, BiH; novembar
2011.
23
9. Danilo Nikolić
Zaječara, 2011.
“Biohemija
i
fiziologija
24
u
aktivnom
sportu
i
rekreaciji”
KOMPARATIVNA ANALIZA ANTROPOLOŠKIH OBILJEŽJA UČENIKA
MLAĐEG ŠKOLSKOG UZRASTA RAZLIČITIH GENERACIJA
Dževad Džibrić1, Damir Ahmić1, Munib Birparić2, Aida Konaković2, Jasmin Hrnjić3
1
Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina
2
Osnovna škola "Grivice" Banovići, Bosna i Hercegovina
3
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja statističke značajnosti u razlikama aritmetičkih
sredina kod dvije generacije učenika trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle. Uzorak
ispitanika obuhvatio je 329 dječaka, i to: 165 dječaka testiranih 2007. godine i 164 dječaka
testiranih 2012. godine, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci. Za potrebe ovog istraživanja korišteno
je 17 varijabli za procjenu antropoloških obilježja. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem
pokazuju da dječaci mjereni 2012. godine imaju veće prosječne vrijednosti u 7 primijenjenih
varijabli koje su pokazale statističku značajnost u odnosu na raniju generaciju ispitivanih
dječaka.
Ključne riječi: dječaci, razlike, antropološke dimenzije, t-test.
Uvod
Na rast i razvoj antropoloških obilježja učenika mlađeg školskog uzrasta u velikoj mjeri utiče i
okolina u kojoj živi i odrasta. Istraživanja su pokazala da se navike za bavljenje tjelovježbom
trebaju razvijati već u ranijem periodu, jer im tako usađene navike mogu puno pomoći u
razvijanju zdrave i potpune ličnosti (Wais, Ebbec, 1995.; Malina, Boushard i Bar-or, 2004). Uz
izuzetak genetskih faktora, na koje se vrlo malo može uticati, postoji niz uticajnih elemenata
kao što su ishrana, socioekonomski status i tjelesna aktivnost pomoću kojih se može uticati na
rast i razvoj djece (Hraski, Živičić, 1996.; Malina, Boushard, Bar-or, 2004.; De Privitellio i sar.,
2007.). Od neprocjenjive važnosti za djecu je da od najranijeg djetinjstva započnu s pravilnim
tjelesnim vježbanjem koje će prije svega biti usmjereno prema pravilnom rastu i razvoju,
razvoju osnovnih antropoloških obilježja, te usvajanju i usavršavanju osnovnih motoričkih
znanja i umijeća. Na osnovu dobivenih rezultata u prostoru antropoloških obilježja može se
obaviti optimalno planiranje i programiranje tjelesne aktivnosti, kao i kontrola ontogenetskog
razvoja.
Određivanje trenutnog stanja pojedinog učenika, ali i grupe u cjelini, te komparacija s
populacijom djece mlađeg školskog uzrasta omogućava nastavniku da na neposredan način
kontroliše svoj rad te kvalitetno programira i provodi planirane sadržaje radi realizacije
25
postavljenih ciljeva. Da bi se mogle ostvariti navedene funkcije, potrebno je odrediti trenutno
stanje djece, i to na početku godine za programiranje rada, a na kraju za analizu učinka rada.
(Findak i sar., 1992). Na taj način kineziološki utvrđeno početno stanje i predviđeno željeno
završno stanje učenika omogućilo bi nastavnicima egzaktno, kvantitativno određivanje
prelaznih stanja učenika tokom godine, od početnog do završnog stanja, a na kraju i konačnu
analizu i procjenu efektivnosti primijenjenog modela tjelesnog vježbanja (Mraković, 1992).
Osnovni cilj ovog istraživanja je da se procijeni statistička značajnost u razlikama aritmetičkih
sredina kod dvije generacije učenika trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle.
Metode rada
Uzorak ispitanika
Uzorak ispitanika obuhvatio je 329 dječaka, i to: 165 dječaka testiranih 2007. godine i 164
dječaka testiranih 2012. godine, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci. Ispitanici su učenici trećih
razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle (Brčanska Malta, Mejdan, Centar, Jala, Pazar,
Tušanj, Novi Grad).
Uzorak varijabli
Za skup varijabli u prostoru antropoloških obilježja korišteni mjerni instrumenti u ovom
istraživanju opisani su po programu Eurofit-a (Hadžikadunić i sar. 2000).
Za procjenu antropometrijskih karakteristika primijeno je 7 (sedam) varijabli, i to: AVISTJ visina tijela, ATJMAS - masa tijela, AKNTRI - kožni nabor tricepsa, AKNSUB - kožni nabor
leđa, AKNBIC - kožni nabor bicepsa, AKNSUP - kožni nabor bedra i AKNLIS - kožni nabor
potkoljenice.
Za procjenu motoričkih sposobnosti primijeno je 9 (devet) varijabli, i to: MBAFLA - flamingo
test ravnoteže, MBFTAP - taping rukom, MFLDSJ - dohvat u sijedu, MFESDM - skok u dalj
iz mjesta, MSADIN - stisak šake, MRCLES - ležanje – sijed, MSAVIS - izdržaj u zgibu,
MA10X5 - trčanje tamo-ovamo 10X5m i MREPOL - poligon natraške.
Za procjenu funkcionalnih sposobnosti primijena je 1 (jedna) varijabla, i to: SHURUN
trčanje 20 m tamo-ovamo sa ubrzavanjem.
-
Rezultati i diskusija
Za utvrđivanje kvantitativnih razlika između grupa ispitanika na univarijatnom nivou u prostoru
morfoloških karakteristika, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti primijenjen je t - test za
nezavisne uzorke.
Tabela 1 sadrži podatke o osnovnim deskriptivnim parametrima za analizirane varijable i
istraživane grupe dječaka. Prikazuju se broj ispitanika u svakom uzorku (N), aritmetičke sredine
oba uzorka (Mean), standardna devijacija oba uzorka (Std. Deviation) i ocjene standardnih
grešaka aritmetičkih sredina (Std. Error Mean).
Tabela 1
26
Group Statistics
grupa
AVISTJ
ATJMAS
AKNTRI
AKNSUB
AKNBIC
AKNSUP
AKNLIS
MBAFLA
MBFTAP
MFLDSJ
MFESDM
MSADIN
MRCLES
MSAVIS
MA10X5
N
Mean
Std. Deviation
Std. Error Mean
1
165
1331,46
66,334
5,164
2
164
1350,55
62,568
4,886
1
165
32,636
6,9487
0,541
2
164
33,241
7,3807
0,5763
1
165
12,116
4,255
0,3312
2
164
12,439
4,7647
0,3721
1
165
9,673
5,8122
0,4525
2
164
10,162
6,0241
0,4704
1
165
6,019
2,7391
0,2132
2
164
5,935
2,5588
0,1998
1
165
10,459
6,3258
0,4925
2
164
10,214
6,4145
0,5009
1
165
8,2
3,938
0,307
2
164
7,53
3,658
0,286
1
165
6,2488
2,78851
0,21709
2
164
7,4819
2,98772
0,2333
1
165
20,1304
3,19338
0,2486
2
164
19,7067
2,73611
0,21365
1
165
19,33
6,98
0,543
2
164
19,71
6,005
0,469
1
165
121,98
17,747
1,382
2
164
124,75
16,379
1,279
1
165
14,61
7,404
0,576
2
164
16,05
7,816
0,61
1
165
17,7
4,13
0,321
2
164
19,19
2,936
0,229
1
165
6,5664
4,60739
0,35869
2
164
7,7634
4,24804
0,33172
1
165
23,5468
2,66955
0,20782
2
164
22,7713
2,11548
0,16519
27
MREPOL
SHURUN
1
165
22,0721
4,10153
0,3193
2
164
21,5918
3,36056
0,26242
1
165
22,87
9,303
0,724
2
164
26,85
10,978
0,857
Tabela 2 sadrži sve podatke vezane za procedure t - testa za nezavisne uzorke. Za svaku
varijablu u prvom redu prikazani su rezultati o jednakosti varijansi grupa (Equal variances
assumed), a u drugom redu nejednakost varijansi (Equal variances not assumed).
U prve dvije kolone prikazani su rezultati Levenovog testa jednakosti varijansi (Levene’s Test
for Equality of Variances), njegova vrijednost (F) i značajnost (Sig.).
U sljedećim kolonama prikazani su rezultati testiranja jednakosti aritmetičkih sredina dvije
grupe: vrijednost t-testa (t), broj stepena slobode (df), značajnost dvosmijernog testiranja
razlike aritmetičkih sredina (Sig. 2-tailed), razlika aritmetičkih sredina (Mean Difference),
standardna greška razlike (Std. Error Difference), granice donjeg i gornjeg intervala razlike uz
povjerenje od 95% (95% Confidence Interval of the Difference (Lower, Upper)).
Uvidom u rezultate iz Tabele 2 možemo vidjeti da postoji statististički značajna razlika između
ispitivanih dječaka različitih generacijau jednoj od sedam primijenjenih morfoloških varijabli.
AVISTJ - visina tijela je varijabla koja statistički značajno razlikuje ove dvije grupe dječaka.
Iz Tabele 1 može se vidjeti da dječaci druge grupe (generacija 2012) imaju veće numeričke
vrijednosti, tj. prosječno su viši za 1,5% u odnosu na generaciju učenika istog uzrasta iz 2007.
godine.
Ako se vratimo na Tabelu 2 vidimo da u prostoru bazično-motoričkih sposobnosti postoji
statistički značajna razlika između ispitivanih dječaka različitih generacijau pet od devet
primijenjenih motoričkih varijabli. Varijable koje statistički značajno razlikuju ove dvije grupe
(generacije) dječaka i sve idu u korist druge grupe (generacija 2012) su: MBAFLA - flamingo
test ravnoteže (6,5%), MSADIN
- stisak šake (9%), MRCLES - ležanje – sijed (8%),
MSAVIS - izdržaj u zgibu (5,5%) i MA10X5 - trčanje tamo-ovamo 10X5m (3,3%).
I u jedinoj preostaloj funkcionalnoj varijabli SHURUN - trčanje 20 m tamo-ovamo sa
ubrzavanjem koja je pokazala statistički značajne razlike dječaci druge grupe (generacija 2012)
imali su bolje rezultate u odnosu na prvu grupu (generacija 2007) za 15%.
Morfološke karakteristike djece mlađeg školskog uzrasta vrlo su značajne za realizaciju
motoričkih struktura u kojima one predstavljaju realnu biomehaničku osnovu kako kao faktori
koji olakšavaju, tako i faktori koji otežavaju izvođenje motoričkih zadataka.
28
Treba voditi računa o fenomenu biološke akceleracije te o uticaju socio-ekonomskog statusa.
Istraživanja somatskih karakteristika i mnogobrojna druga ukazuju na fenomen biološke
akceleracije (sekularni trend). Pojam "sekularni trend" koristi se za opis postepene,
kontinuirane promjene rasta i razvoja svake sljedeće generacije na određenom području. Taj
trend uticaj je genetskog nasljeđa i faktora okoline (Tanner, 1978. prema Vignerova i sar.,
2006). Manifestacija tog trenda u određenom periodu funkcija različitih je životnih uslova kod
različitih socijalnih grupa.
Faktori koji utiču na varijacije u rastu uključuju ishranu, bolest, socioekonomski status i
psihološko stanje organizma. U Češkoj su rađena iscrpna istraživanja vezana uz pojavu
sekularnog trenda (Vignerova i sar., 2006) gdje se trend povećanja tjelesne visine povezuje s
napretkom civilizacije. Pregledom rezultata morfoloških mjera ovoga istraživanja može se
zaključiti da je prisutan sekularni trend i da djeca imaju veću tjelesnu visinu.
U mlađem školskom uzrastu tjelesno vježbanje treba usmjeriti prema poboljšanju koordinacije,
gipkosti i ravnoteže, te donekle snage i sile (eksplozivne snage), kao motoričkih sposobnosti.
U ovom periodu uočava se ravnomjerni porast snage, a u sljedećem periodu ona se izraženije
povećava dok na početku ovog perioda nema bitnije razlike u snazi između učenika različitog
spola.
Sa djecom mlađeg školskog uzrasta raditi pretežno vježbe za razvijanje dinamičke gipkosti radi
dobrog i pravilnog tjelesnog držanja i motoričkog funkcionisanja.
Vježbe za razvijanje koordinacije u ovom periodu su različite motoričke aktivnosti koje
zahtijevaju tzv. motoričku inteligenciju, kao što su elementarne (manipulativne) vježbe tipa
puzanja, penjanja i provlačenja, bacanja i hvatanja u specifičnim, ali i u nespecifičnim
varijantama.
Najizraženije razlike prema uzrastu su u 8. godini života učenika, što bi se moglo smatrati
kritičnim periodom razvoja eksplozivne snage djece mlađeg školskog uzrasta.
Tabela 2
Independent Samples Test
Levene's Test for
Equality of
Variances
F
Sig.
t-test for Equality of Means
t
df
Sig. (2tailed)
Mean
Difference
Std. Error
Difference
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
29
Upper
Equal
variances
assumed
AVISTJ
0,30
0,59
0,76
0,38
0,02
0,89
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
AKNLIS
0,42
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
AKNSUP
0,65
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
AKNBIC
0,36
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
AKNSUB
0,84
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
AKNTRI
0,35
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
ATJMAS
0,88
Equal
variances
not
assumed
0,08
0,78
-2,69
327,00
0,01
-19,09
7,11
-33,08
-5,10
-2,69
326,11
0,01
-19,09
7,11
-33,07
-5,10
-0,77
327,00
0,44
-0,61
0,79
-2,16
0,95
-0,77
325,57
0,44
-0,61
0,79
-2,16
0,95
-0,65
327,00
0,52
-0,32
0,50
-1,30
0,66
-0,65
322,46
0,52
-0,32
0,50
-1,30
0,66
-0,75
327,00
0,45
-0,49
0,65
-1,77
0,80
-0,75
326,43
0,45
-0,49
0,65
-1,77
0,80
0,29
327,00
0,77
0,08
0,29
-0,49
0,66
0,29
325,75
0,77
0,08
0,29
-0,49
0,66
0,35
327,00
0,73
0,24
0,70
-1,14
1,63
0,35
326,87
0,73
0,24
0,70
-1,14
1,63
1,60
327,00
0,11
0,67
0,42
-0,15
1,50
1,60
325,51
0,11
0,67
0,42
-0,15
1,49
30
Equal
variances
assumed
MBAFLA
0,40
0,53
0,54
0,46
12,61
0,00
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
MSAVIS
0,08
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
MRCLES
3,16
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
MSADIN
0,05
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
not
assumed
MFESDM
3,80
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
not
assumed
MFLDSJ
0,25
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
MBFTAP
1,33
Equal
variances
not
assumed
0,00
0,95
-3,87
327,00
0,00
-1,23
0,32
-1,86
-0,61
-3,87
325,17
0,00
-1,23
0,32
-1,86
-0,61
1,29
327,00
0,20
0,42
0,33
-0,22
1,07
1,29
320,06
0,20
0,42
0,33
-0,22
1,07
-0,54
327,00
0,59
-0,39
0,72
-1,80
1,03
-0,54
320,42
0,59
-0,39
0,72
-1,80
1,03
-1,47
327,00
0,14
-2,77
1,88
-6,48
0,93
-1,47
325,22
0,14
-2,77
1,88
-6,48
0,93
-1,71
327,00
0,05
-1,44
0,84
-3,09
0,21
-1,71
325,82
0,05
-1,44
0,84
-3,09
0,22
-3,78
327,00
0,00
-1,49
0,40
-2,27
-0,71
-3,78
296,16
0,00
-1,49
0,40
-2,27
-0,72
-2,45
327,00
0,02
-1,20
0,49
-2,16
-0,24
-2,45
325,17
0,02
-1,20
0,49
-2,16
-0,24
31
Equal
variances
assumed
MA10X5
4,72
0,03
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
SHURUN
0,00
Equal
variances
not
assumed
Equal
variances
assumed
MREPOL
11,34
Equal
variances
not
assumed
5,58
0,02
2,92
327,00
0,00
0,78
0,27
0,25
1,30
2,92
311,56
0,00
0,78
0,27
0,25
1,30
1,16
327,00
0,25
0,48
0,41
-0,33
1,29
1,16
315,53
0,25
0,48
0,41
-0,33
1,29
-3,54
327,00
0,00
-3,98
1,12
-6,18
-1,77
-3,54
317,81
0,00
-3,98
1,12
-6,18
-1,77
Zaključak
Rezultati dobiveni na osnovu testiranja razlike aritmetičkih sredina dvije generacije učenika
trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci, mjerenih 2007.
i 2012. godine, ukazuju na to da je mlađa generacija (testirana 2012. godine) pokazala bolje
rezultate u jednoj morfološkoj, pet motoričkih i jednoj funkcionalnoj varijabli.
Na osnovu ovakvih rezultata može se pretpostaviti da je mlađa generacija provodila mnogo više
vremena u samoinicijativnom kretanju i usmjerenom vježbanju shodno tadašnjem načinu
života. Postoji potreba da se unaprijeđuje aktivan stil života, povećava tjelesna aktivnost van
škola, te promovišu ostale zdravstveno-higijenske navike.
Stoga je pred nama, pedagozima tjelesnog i zdravstvenog odgoja, ali i svim ostalim društvenim
faktorima koji se bave tom problematikom, sve teži i odgovorniji zadatak kako pomoći mladim
ljudima u stvaranju navike za bavljenje tjelesnim vježbanjem. Samim tim pomogli bi im u
savladavanju njihovih teškoća, osiguravajući im normalan biopsihosociološki razvoj i što
zadovoljniji život u današnjoj sve zahtjevnijoj društvenoj sredini.
32
Literatura
1. Hadžikadunić, M., Rađo, I., Grozdanić, B., Turković, S. (2000). Priručnik za testiranje
eurofit baterijom testova. Sarajevo: Madž.
2. Findak, V., Metikoš, D., Mraković, M. (1992). Kineziološki priručnik za učitelje.
Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.
3. Mraković, M. (1992). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizičku
kulturu.
4. De Privitellio, S., Caput-Jogunica, R., Gulan, G., Bosci, V. (2007). Utjecaj sportskog
programa na promjene motoričkih sposobnosti predškolaca. Medicina, 43, 204-209.
5. Hraski, Ž., Živčić, K. (1996). Mogućnost razvoja potencijala djece predškolske dobi. U
D. Milanović (ur.), Zbornik radova Fitness, Zagreb, 1996, 16-19. Zagreb: Fakultet za
fizičku kulturu.
6. Malina, R.M., Bouchard, C., Bar-or, O. (2004). Strengthe and Motor Performance. U:
Growth, Maturation and Physical Activity, 215-231. Europe: Human Kinetics.
7. Weiss, M.R., Ebbec, V. (1995). Self-esteem and perception of competence in youth sport:
Theory, research and enhancement strategies. U: Bar-or o. The encyclopedie of sports medicine,
vol. VI. The child & adolescent athlete, 460-467. Oxford, Blackwell Scientific.
8. Vignerova, J., Brabec, M., Blaha, P. (2006). Two centuries of growth among Czech children
and youth. Economics and Human Biology 4, 237 – 252.
33
SOCIOLOŠKI STRUKTURALNI MEHANIZMI U POPULACIJI
BUDUĆIH STUDENATA
Žarko Bilić1, Danijela Bonacin2
1
FPMOZ Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina
2
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Istraživanja je urađeno na analizi 400 srednjoškolaca iz Hercegovine, učenika gimnazija,
uzrasta 15-19 godina. Ispitanici su opisani sa 36 socioloških indikatora (autor ankete: Danijela
Bonacin) sukladno modelu Saksida-Petrović (1971). Podaci su prikupljeni u veljači 2009.g.
unutar projekta "Položaj slobodnog vremena u strukturi socioloških stavova gimnazijalaca u
Hercegovini" (2008-2011).Dobiveni rezultati predstavljaju model prema kojima djeluje
odabrana populacija. Pa tako, za vrijeme organiziranja bilo kakve manifestacije slične
sportskim igrama, univerzitetskim igrama, međumjesnim malim olimpijadama i sl., moramo
obratiti pažnju na ove i slične rezultate budući da su sva srednjoškolski obrazovana djeca
potencijalni studenti te potencijalni sudionici u sutrašnjim manifestacijama.
Ključne riječi: Sociologija, mehanizam, student.
Uvod
Postojanje socijalne strukture kao organiziranog skupa elemenata i njihovih međuodnosa je
način na koji je socijalni život uređen – a dešava se sukladno određenim pravilima i oblicima
koji su usmjereni, vođeni i donekle ograničavaju djelovanja i ponašanje pojedinaca u društvu
kao i nagle promjene (Fanuko i sur., 1995). Unutar ove strukture ljudi kao jedinke zauzimaju
određene socijalne pozicije, odgovarajući status, a također i “igraju” određene uloge te
izražavaju pripadnost određenim socijalnim skupinama i institucijama (Fanuko, 1995). U
svemu tome, društvene vrijednosti se prenose edukacijom kroz procese socijalizacije još od
najranijeg djetinjstva, počev od porodice pa sve do utjecaja socijalnih institucija. Pojedinac
“uči” uloge koje će “igrati” do kraja života. Stvarno prihvaćanje tih uloga za život počinje od
faze adolescencije kad individua sazrijeva i odrasta (Đorđević, 1978), i uči o tome tko je, što
želi, što je sociološka struktura i kako odabrati mjesto u toj strukturi istodobno planirajući
budući život. Zbog činjenice da egzistira ali i načina na koji se socijalna zajednica održava to
je moguće jedino zahvaljujući aktivitetu njenih pojedinačnih segmenata i ljudskim
interakcijama, pa je važnost istraživanja ovih populacija očevidna.
Predmet, problem i cilj
Općenito u skladu s potrebama današnjeg svijeta kao i naraslim potrebama pojedinaca, sve veći
broj srednjoškolaca nastoji nastaviti edukaciju, pohađati Sveučilišta ili Visoke škole i
34
sudjelovati u različitim aktivnostima (poput sporta, rekreacije,…) unutar i izvan Sveučilišta.
Kvaliteta takvog života i njihova budućnost uglavnom ovise o stavovima i vrijednostima koje
ova djeca donesu sa sobom iz prethodnih životnih faza, posebno iz srednje škole, budući
neposredna aktualna selekcija i izbor fakulteta utječe trajno na njihove živote, ali i na njihovo
djelovanje kao i buduće okruženje koje je u svojoj biti kao sociološka mreža jako kompleksno.
Ovo je bio razlog što što su za istraživanje odabrana srednjoškolska djeca uzrasta 15-19 godina
s područja Hercegovine koji pohađaju gimnazije. Problem ovog rada sastoji se u istraživanju i
proučavanju odabranog uzorka na skupu socioloških aspekata s ciljem utvrđivanja postojanja
socioloških strukturnih mehanizama u skladu s kojima odabrana populacije djeluje. Konačni
cilje je očevidan. Naime, odgovarajuća i pravodobna selekcija i usmjeravanje rezultirat će
željenim i (za društvo i pojedinca) funkcionalno značajnim posljedicama. Ovo je posebno
primjenjivo u sportu, studentskom i drugim oblicima kinezioloških aktivnosti, gdje pojedinci
koji to mogu i žele, imaju prigodu što je prije moguće naučiti kako proizvesti potreban rezultat.
Metode
Za potrebe ovog istraživanja analizirali smo 400 srednjoškolaca iz Hercegovine, učenika
gimnazija, uzrasta 15-19 godina. Ispitanici su opisani sa 36 socioloških indikatora (autor ankete:
Danijela Bonacin) sukladno modelu Saksida-Petrović (1971). Podaci su prikupljeni u veljači
2009.g. unutar projekta "Položaj slobodnog vremena u strukturi socioloških stavova
imnazijalaca u Hercegovini" (2008-2011).
Nakon normalizacije izvornih podataka i elementarne statistike, za obradu podataka
primjenjene su dvije multivarijantne metode. Prema početnom modelu postoje socijalizacijski,
institucionalizacijski i sankcijski subsustavi. Pod pretpostavkom da su sve refleksije u takvom
modelu formirane kao idealne, moguće je provesti konfirmativnu analizu korištenjem metode
jednostavne strukture pripadnosti seta indikatora nekoj hipotetskoj dimenziji (multigrupni
pristup), iako u mnogim situacijama, posebno sa sociološki neformiranim i nestabilnim
subjektima, imamo redovitu pojavu odstupanja od pretpostavljanog modela. U ovoj situaciji
takav pristup jasno određuje zahtjev za objektivnom solucijom koja pozicionira hipotetske
dimenzije u realni prostor što obično znači različit od zamišljenog. Takva solucija, prirodno
mora imati maksimalnu objektivnost (Orthoblique). Iz skupova identificianih iz ova dva modela
moguće je determinirati na koji način se iskazuju sociološke nestabilnosti u različitim
populacijama. Konfirmativnom analizom testirali smo pripadaju li indikatori ciljanim faktorima
ako je to slučaj (kao što jest), a Orthoblique predstavlja aktualne uvjete u uzorku iz populacije.
Veća odstupanja (uz pretpostavku da je anketa vjerodostojna kao što jest) pokazuju da razlike
opisuju razinu dostignute sociološke zrelosti (mlađi uzorci) u odnosu na sociološku integraciju
(stabilni uzorci). U idealnom slučaju ove dvije solucije (konfirmativna i Orthoblique) bi bile
jednake, što je govoto nemoguće, ali ako je obrazac stabilan (kao što je s uzorcima starijim od
40 godina), i ako je anketa uredan, odstupanja ova dva modela mogu se opisati kao asocijalno
ponašanje. Takav protokol osigurava vjerodostojne rezultate utemeljene na kvantitativnim
metodama (Bonacin, 2010).
35
Rezultati i rasprava
Mogućnost razumijevanja događaja, procesa i uvjeta u bilo kojem uzorku direktno ovisi o razini
fenomena znanja iz određenog područja. To znanje nismo mi kreirali, ono predstavlja realne
događaje i rezultate istih. (Bonacin, Širić i Bonacin Da., 2007). Pa dakle, kako bi mogli djelovati
u bilo kojem području ili utjecati na neku, bilo koju populaciju, potrebna su nam najnovija i
najpotpunija istraživanja o određenom polju i toj određenoj populaciji. Primjenjujući
konfirmativnu analizu određujemo indikator distribucije na tri faktora. Dobiveni rezultati
pokazali su da prvih 12 indikatora pripada prvom faktoru (socijalizacija), slijedećih 12
indikatora pripada drugom faktoru (institucionalizacija) i posljednjih 12 indikatora pripada
trećem faktoru (sankcija). Ovo zasigurno potvrđuje vrijednost ankete. Nadalje, provođenje
Orthoblique analize pokazalo je malu razliku distribucije indikatora unutar faktora. Promatrani
indikatori smješteni na prvom faktoru (mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni,
mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja, volim biti u kontaktima s brojnim i različitim
ljudima, mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja, ljudi trebaju uspostavljati čvrste
odnose s malim brojem prijatelja, stvaranje odnosa je danas stvar interesa, većina ljudi su
eksperti u svojim poslovima) ali također i (znanje se koristi za opću dobrobit, profesionalnost
je zamijenila emocije na radnom mjestu, profesionalnost jamči uspjeh u poslu, moda je važan
dio društvene pozicije, živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao, mjesto boravka danas više
nije toliko važno, mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom svijeta) opisuju
djelovanje mehanizama koji karakteriziraju ambicioznost, edukacijsku aklimatizaciju (u gradu
npr. ljudi iz Zagreba i Beograda) u dvije riječi – lokalna elita koja već koristi postojeću
društvenu mrežu, pripada joj i traži solucije unutar te mreže, lokalno vrlo aktivno ali globalno
vrlo pasivno. To je faktor sociološke stabilnosti. Koristi se mreža horizontalno u širinu i glavni
element je stabilnost. U stvarnom životu kao primjer to bi bio sportaš, ali ne onaj najvišeg
ranga. Drugi faktor uključuje slijedeće indikatore (obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob,
spol, vjeru…, učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti društva, bolje obrazovanje
daje mogućnost boljeg radnog mjesta, volim mjesto u kojem sam rođen, politički status jamči
sigurnost, politička pozicija se povećava sukladno spoznajama, politički status je doživotan,
treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene politike, biti orijentiran politički znači
djelovati pozitivno, političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu, aktivno sam uključen/a
sam ili ću biti uključen u političke procese, svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se
potrudi, svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil, pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna)
koji opisuju aktivne mehanizme koji karakteriziraju i unaprijeđuju političko djelovanje
korištenjem vertikalne društvne mreže. To je faktordruštvenog prokreativnog statusa. U
stvarnom životu, kao primjer to bi bio predsjednik razreda.
36
Tablica 1. Rezultati konfirmativne analize
KNF1 KNF2 KNF3
Stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije.
0.25
-0.07
0.03
Obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob, spol, vjeru…
0.38
-0.06
0.01
Učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti
društva.
0.55
0.02
-0.20
Bolje obrazovanje daje mogućnost boljeg radnog mjesta.
0.44
0.09
-0.05
Volim mjesto u kojem sam rođen.
0.54
-0.01
-0.04
Mjesto rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u
njemu rođen.
0.49
-0.16
0.08
Mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni.
0.60
-0.11
0.03
Mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja.
0.56
0.04
0.00
Volim biti u kontaktima s brojnim i različitim ljudima.
0.45
0.05
-0.01
Mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja.
0.49
-0.01
0.16
Ljudi trebaju uspostavljati čvrste odnose s malim brojem
prijatelja.
0.46
0.00
0.04
Stvaranje odnosa je danas stvar interesa.
0.41
0.21
-0.07
Većina ljudi su eksperti u svojim poslovima.
0.08
0.49
-0.08
Znanje se koristi za opću dobrobit.
0.05
0.38
0.15
Profesionalnost je zamijenila emocije na radnom mjestu.
0.12
0.33
0.17
-0.04
0.50
0.07
Politika je najvažniji segment bilo kojeg društva.
0.04
0.36
0.11
Politički status jamči sigurnost.
0.06
0.51
-0.10
Politička pozicija se povećava sukladno spoznajama.
-0.05
0.34
0.04
Politički status je doživotan.
-0.08
0.65
-0.18
Treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene
politike.
-0.11
0.59
-0.06
Profesionalnost jamči uspjeh u poslu.
37
Biti orijentiran politički znači djelovati pozitivno.
0.05
0.49
-0.06
Političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu.
-0.02
0.60
-0.07
Aktivno sam uključen/a sam ili ću biti uključen u političke
procese.
-0.11
0.61
0.02
0.00
0.25
0.29
U društvu te cijene kad imaš dobre prihode.
-0.07
-0.17
0.47
Svoje aktivnosti u životu posve ću usmjeriti prema zaradi.
-0.02
-0.14
0.61
0.02
-0.14
0.51
Ljudi danas teže pretjerano visokom standardu.
-0.03
0.23
0.42
Svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop,
putovanja...
-0.06
-0.21
0.63
Moda je važan dio društvene pozicije.
-0.01
-0.09
0.31
Svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil.
0.00
0.08
0.32
Živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao.
0.02
0.02
0.53
Pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna.
0.00
-0.07
0.21
Mjesto boravka danas više nije toliko važno.
0.03
0.11
0.55
Mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom
svijeta.
0.12
0.14
0.40
Svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se potrudi.
Materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa.
KNF1 KNF2 KNF3
KNF1
KNF2
KNF3
38
1.00
0.58
0.40
1.00
0.47
1.00
Tablica 2. Rezultati Orthoblique solucije
OBQ1 OBQ2 OBQ3
Stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije.
-0.27
0.20
0.31
Obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob, spol, vjeru…
-0.19
0.38
0.21
0.05
0.45
-0.16
-0.03
0.50
0.12
Volim mjesto u kojem sam rođen.
0.15
0.28
0.11
Mjesto rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u
njemu rođen.
0.15
-0.02
0.35
Mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni.
0.28
0.15
0.11
Mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja.
0.53
0.12
-0.03
Volim biti u kontaktima s brojnim i različitim ljudima.
0.37
0.26
-0.16
Mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja.
0.61
0.03
0.03
Ljudi trebaju uspostavljati čvrste odnose s malim brojem
prijatelja.
0.51
0.04
-0.09
Stvaranje odnosa je danas stvar interesa.
0.63
0.05
-0.19
Većina ljudi su eksperti u svojim poslovima.
0.63
0.03
-0.23
Znanje se koristi za opću dobrobit.
0.60
-0.10
0.11
Profesionalnost je zamijenila emocije na radnom mjestu.
0.54
-0.07
0.21
Profesionalnost jamči uspjeh u poslu.
0.44
0.09
0.03
Politika je najvažniji segment bilo kojeg društva.
0.17
0.10
0.36
Politički status jamči sigurnost.
0.22
0.27
0.02
Politička pozicija se povećava sukladno spoznajama.
-0.28
0.38
0.34
Politički status je doživotan.
-0.07
0.67
-0.14
Treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene
politike.
-0.06
0.58
-0.03
Učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti
društva.
Bolje obrazovanje daje mogućnost boljeg radnog mjesta.
39
Biti orijentiran politički znači djelovati pozitivno.
0.21
0.45
-0.13
Političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu.
0.01
0.63
-0.05
Aktivno sam uključen/a sam ili ću biti uključen u političke
procese.
0.02
0.65
-0.06
Svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se potrudi.
0.15
0.39
0.11
-0.24
-0.01
0.54
Svoje aktivnosti u životu posve ću usmjeriti prema zaradi.
0.09
-0.15
0.59
Materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa.
0.00
-0.09
0.56
Ljudi danas teže pretjerano visokom standardu.
0.14
0.24
0.37
Svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop,
putovanja...
0.05
-0.15
0.53
Moda je važan dio društvene pozicije.
-0.35
0.26
0.31
Svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil.
-0.05
0.33
0.15
Živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao.
0.45
-0.14
0.34
Pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna.
-0.04
0.11
-0.07
Mjesto boravka danas više nije toliko važno.
0.51
0.00
0.22
Mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom
svijeta.
0.64
-0.07
0.12
U društvu te cijene kad imaš dobre prihode.
OBQ1 OBQ2 OBQ3
OBQ1
OBQ2
OBQ3
1.00
0.39
0.33
1.00
0.17
1.00
Treći faktor uključuje indikatore (stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije, mjesto
rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u njemu rođen, politika je najvažniji segment bilo
kojeg društva, u društvu te cijene kad imaš dobre prihode, svoje aktivnosti u životu posve ću
usmjeriti prema zaradi, materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa, ljudi danas teže
pretjerano visokom standardu, svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop, putovanja...)
koji opisuju mehanizam djelovanja koji je karakaterizan kao „sad i odmah, bez obzira što će
biti sutra“, pa pojedinci određeni mjestom rođenja ne prihvaćaju recenziju drugih i ne
40
razmišljaju edukacijski ali svjesni su važnosti politike i usmjeravanja ka materijalnim stvarima.
Oni žive danas, u stvarnosti.
Ovo su individue koje koriste društvenu mrežu samo za svoje dobro. To je faktor statusa
sociološke materijalne sadašnjosti. Sve povezanosti između faktora su statistički značajne,
posebno između prvog i drugog faktora gdje se obadva prostiru jednako no jedan horizontalno
a drugi vertikalno. Usprkos mogućnosti izoliranja konfirmativnih faktora jasno prepoznatih
odnosnih modela, aktualno stanje sugerira nedovoljnu razinu zrelosti ili razlike uzrokovane
specifičnim diferenciranjem. Mogli bismo ih objasniti sljedećim: za vrijeme prihvaćanja uloga,
individue se vode postojećim stanjem (reproduciraju ga) u zajednici ili društvu gdje žive i to je
njihova referentna (početna) točka od koje biraju svoj put.
Zaključak
Problem ovog rada sastoji se od istraživanja i proučavanja društvenih aspekata odabranog
uzorka s ciljem definiranja postojanja mehanizama društvene strukture prema kojima se
odabrana populacija ponaša. U primjeru smo defnirali prisustvo tri mehanizma društvenog
djelovanja: 1) mehanizam društvene stabilnosti, 2) mehanizam društvenog prokreativnog
statusa i 3) mehanizam sociološke materijalne sadašnjosti. Dobiveni rezultati predstavljaju
model prema kojima djeluje odabrana populacija. Pa tako, za vrijeme organiziranja bilo kakve
manifestacije slične sportskim igrama, univerzitetskim igrama, međumjesnim malim
olimpijadama i sl., moramo obratiti pažnju na ove i slične rezultate budući su sva srednjoškolski
obrazovana djeca potencijalni studenti te potencijalni sudionici u sutrašnjim manifestacijama.
Literatura
1. Bonacin, D. (2004). Uvod u kvantitativne metode. Travnik: Edukacijski fakultet.
2. Bonacin, D., Širić, V. i Bonacin, Da. (2007) Procjena definiranosti pojedinih prediktora
u apsolutnom polju kriterijskih događaja u kineziologiji. Acta Kinesiologica, 1, 2:9197.
3. Đorđević, D. (1978). Razvojna psihologija. Gornji Milanovac: NIP Dečje novine.
4. Fanuko, N. i sur. (1995). Sociologija. Zagreb: Školska knjiga.
5. Saksida, S., i Petrovič, K. (1972). Teoretični model socijalne stratifikacije - poskus
kvantitativne verifikacije. Teorija in praksa, 9, 10: 1407-1419
6. Žugić, Z. (1996) Uvod u sociologiju sporta: sport kao znanstveni i društveni fenomen.
41
KOGNITIVNE DIMENZIJE BOKSAČA
Stipe Blažević1
1
Katedra za Kineziologiju, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Hrvatska
Sažetak
Cilj istraživanja bio je utvrđivanje kognitivnih sposobnosti sustava kognitivnih varijabli
dobivenih racionalnim procedurama, radi bolje sportske orijentacije, selekcije, planiranja i
programiranja treninga. U ovom radu obrađen je uzorak od 92 boksača iz klubova u Hrvatskoj,
različitih težinskih kategorija, opisanih sustavom od 3 varijable kognitivnih sposobnosti.
Naime, sva tri primjenjena testa značajno i visoko su projicirana na prvi faktor, što nam daje za
pravo proglasiti ga generalnim kognitivnim mehanizmom u boksača. Pri tome dominantnu
ulogu u takvom mehanizmu igra percepcija (IT1), ali ni ostala dva načina kognitivnog
funkcioniranja nisu nipošto zanemarljivi. Može se reći da je kognitivniprostor kod boksaša vrlo
specifičan, da u njemu dominantnu ulogu igra kognitivna integracija sa svim vrstama
procesiranja, ali i da je dominantno perceptivno procesiranje, te da je serijsko još jako važno, a
paralelno nešto manje izraženo u važnosti.
Ključne riječi: Kognicija, boks, sposobnost.
Uvod
Ljudska sposobnost da primjećuje, razumijeva, prihvaća i reproducira strukture nekih složenih
gibanja, prije svga ovisi o njegovim kognitivnim sposobnostima. Kognitivni procesi i
kognitivno funkcioniranje su glavni mehanizmi kortikalne regulacije kod čovjeka. Središnji
živčani sustav ima primarno integrativnu ulogu i osigurava racionalno i adaptibilno ponašanje
čovjeka. Integracija na kortikalnoj razini je najvažnija budući je racionalno ponašanje u diektnoj
vezi s integrativnim funkacijama velikog mozga. Dio integracije, naravno, egzistira i na
subkortikalnoj razini ali je manje fleksibilno i osigurava reakciju kad je nužan automatizirani
odgovor na podražaj. Također, dobro je poznato iz znanstvene literature da su kognitivne
sposobnosti jako značajne i za sve vrste struktura aktivnosti svakodnevnog života (Kirkendall
& Gruber, 1970; Malacko & Popović, 2001).
Međutim, kognitivne sposobnosti nisu odlučne samo u nekim aktivnostima, nego i u direktnim
ili indirektnim relacijama s većinom antropoloških značajki. Utjecaj kognitivnih regulacijskih
mehanizama na uspjeh u nekim kineziološkim aktivnostima vidi se u različitom intenzitetu,
ovisno o tipu mehanizma i vrste sporta baš kao i o drugim predvidljivim ili nepredvidljivim
situacijama ili okolnostima. Dakle, sportsko postignuće je optimalno baš u skladu s kognitivnim
dimenzijama, sportkom vještinom, strukturiranjem kretanja, antropološkom modelu pojedinca
i sportskom kondicioniranju (Blažević, 2006).
42
Postoje određena istraživanja i o relacijama kognitivnih dimenzija i motoričkih sposobnosti
(Blažević, 2007b), nešto manje u odnosu na morfološke dimenzije, ali su relacije ovih
antropoloških dimenzija sa kognitivnima uvijek statistički značajne (Blažević, 2007a).
Otkriveno je npr. da kognitivni mehanizmi s morfološkima imaju pozitivan utjecaj na uspjeh u
sportu, posebno perceptivni i spacijalni procesori. Testovi percepcije, paralelne i serijske obrade
su konstruirani s namjerom da mjere pereceptivne sposobnosti koje predstavljaju sposobnost
perceptivne analize ali i sposobnost sinteze ulaznih informacija, perceptivno strukturiranje i
identifikaciju i spacijalizaciju te da utvrde sposobnost određivanja relacija u prostoru i
rješavanje perceptivnih problema u okruženju. Utvrđivanje položaja kognitivnih dimenzija ali
i relacija kognitivnih dimenzija s drugim antropološkim segmentima sportaševa statusa
predstavlja jako važan teorijsko-znanstveni cilj ali i vrlo aktualnu praktičnu vrijednost zbog
mogućnosti oblikovanja najracionalnijih procedura u sportskoj i trenažnoj tehnologiji (Malacko
& Rađo, 2004). Imajući u vidu da boksač u ringu rješava mnoge situacije koje zahtijevaju
procjenu, predviđanje i reakcije na konstantne promjene pretpostavlja se da je utvrđivanje
statusa kognitivnih dimenzija jedan od važnijih indikatora njegovog funkcioniranja i rezultatske
uspješnosti (Savić, 1986).
Cilj
Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje kognitivnih sposobnosti sustava kognitivnih varijabli
dobivenih racionalnim procedurama, radi bolje sportske orijentacije, selekcije, planiranja i
programiranja treninga. Također i radi praćenja i kontrole transformacijskih procesa relevantnih
antroploških dimenzija sportaša, a među njima su svakako visoko utjecajne upravo kognitivne
pa je izbor ovakvih pokazatelja logičan i prirodan.
Cilj je, naravno, utvrđivanje statistički značajnih kognitivnih faktora na uzorku vrhunskih
boksača s cilejm racionaliozacije upravljanja treningom i efikasnije orijentacije, selekcije
planiranje i programiranje treninga, kao i utvrđivanje racionalnijih potsavki parametara samog
transformacijskog procesa u ovisnosti o ključnim antropološkim značajkama sportaša.
Metode
Za potrebe ovog rada obrađen je uzorak od 92 boksača iz klubova u Hrvatskoj, različitih
težinskih kategorija, opisanih sustavom od 3 varijable kognitivnih sposobnosti. Za procjenu
kognitivnih sposobnosti iz skupa KOG 3 (Wolf, Momirović& Džamonja, 1992) primjenjene su
slijedće varijable: 1) Test IT1 za procjenu efikasnosti perceptivnog procesora, 2) Test AL4 za
procjenu efikasnosti serijskog procesora i 3) Test S1 za procjenu efikasnosti paralelnog
procesora. Za svaku primjenjenu varijablu izračunate su slijedeće vrijednosti centralnih i
disperzivnih parametara: aritmetučka sredina (M), minimum (min), maksimum (max),
standardna devijacija (S) i standardna pogreška aritmetičke sredine (Se). Normalnost
distribucije varijabli testirana je parametrima skewnes (Sk) i kurtosis (Ku), odnosno
procijenejna je zakrivljenost i spljoštenost distribucije. Svi testovi značajnosti i testiranje
43
hipoteza urađeni su na razini 95 % sigurnosti. U zadnjem koraku izvršena je faktorska analiza
s rotacijom u direktni Oblimin, uz GK kriterij zadržavanja značajnih faktora.
Rezultati
U tablici 1 se nalaze rezultati centralne i disperzivne statistike kognitivnih testova kao i njihova
diskriminativnost u odnosu na normalitet. Analizom podataka zakrivljenosti i spljoštenosti
primjetno je da podaci opisuju negativnu asimetriju prema zoni viših vrijednosti za sva tri
analizirana procesora. To potvrđuje kako je najveći broj boksača dobro razvio serijsku
efikasnost (npr. brzinu verbalnog razumijevanja), perceptivnu efikasnost (brzinu rješavanja
perceptivnih zadaća) i konačno paralelnu efikasnost (sposobnost utvrđivanja prostornih
relacija) kognitivnih procesa, što je sve izuzetno značajno u boksu.
M
min
max
S
Se
Sk
Ku
IT1
33.25
21
39
3.3
0.34
-1.71
3.68
AL4
35.97
26
40
2.55
0.26
-1.85
5.31
S1
22.11
13
28
3.03
0.31
-1.12
1.93
Tablica 1: Centralnii disperzivni parametri kognitivnih varijabli
Tablica 2 sadrži faktorske vrijednosti primjenjenih testova tj. projekcije na statistički značajne
faktore. Kako se vidi tih faktora je 3. Što znači da su svi postojeći faktori (F1, F2, F3) zadržani
kao značajni. Ovo govori u prilog činjenici da je kognitivni prostor dobro pokriven i da su
primjenjeni testovi opravdali svoju aplikaciju.
F1
F2
F3
IT1
0.97
0.17
0.14
AL4
0.82
0.54
0.15
S1
0.81
0.20
0.54
Tablica2: Oblimin faktorska struktura mjerenog kognitivnog prostora
Pojedinačno gledano, primjetno je da test perceptivnog procesiranja projiciran značajno samo
na prvi faktor, dok su preostala dva testa značajno projicirana također na prvi ali i na još jedan
faktor osim toga dominantnoga.
44
Rasprava i zaključak
F1
F2
F3
IT1
0.97
0.17
0.14
AL4
0.82
0.54
0.15
S1
0.81
0.20
0.54
Utvrđivanje faktorske strukture skupa kognitivnih testova s ciljem da se pokriju sva tri tipa
kognitivnog funkcioniranja, donijelo ej strukturu koju je moguće opisati kao jako specifičnu.
Naime, sva tri primjenjena testa značajno i visoko su projicirana na prvi faktor, što nam daje za
pravo proglasiti ga generalnim kognitivnim mehanizmom u boksača. Pri tome dominantnu
ulogu u takvom mehanizmu igra percepcija (IT1), ali ni ostala dva načina kognitivnog
funkcioniranja nisu nipošto zanemarljivi. Moglo bi se reći da je boksačima temeljno kognitivno
svojstvo da su kognitivno integrirani, s naglašenom ulogom percepcije u psiho-socijalnom polju
koje ih okružuje. Drugi faktor ima niže projekcije, a u njima je izražena ona koja opisuje
serijsko procesirnja informacija (AL4). To je uvelike očekivana situacija budući u boksu (kad
se apstrahira prethodno opisano prvim faktorom ali se to ima u vidu) serijsko procesiranje je od
krucijalne važnosti za izbor adekvatne akcije, tj. boksač nema mogućnosti prekinuti akciju kad
je jednom pokrenuta (npr. odgovarajući udarac) sve do pogođene mete, promašaja ili
opstrukcije od strane protivnika, ali u svim situacijama je očito da naknadnih intervencija nema
a to znači i da ne može biti promjene trajektorije kojim ide željeni npr. udarac zbog izuzetno
kratkog vremena u kojemu se izvršava, što znači da u toj fazi nema popravaka ili promjene.
Stoga je ovo mehanizam serijske obrade a u konkretnom sportu izbor adekvatne akcije.
Konačno, treći faktor dominantno opisuje uglavnom paralelnu obradu odnosno S1 varijablu.
Čini se, a to je također očekivano, da boksač nema toliko izrađenu potrebu za paralelnom
obradom, koliko je to izraženo u nekim drugim sportovima (npr. sportske igre), i to ponajviše
iz razloga što prostorno-vremenski odnosi, nepostojanje kooperacije s drugima članovima
momčadi, opasnost od pogotka protivnika i sl., u znatnoj mjeri reduciraju potrebu za
višestrukim paralelnim mehanizmima, koji bi u svojoj naglašenosti vjerojatno bili smetnja. No
to nikako ne znači da je funkcija ovog procesora ispodprosječna kod boksača, već samo da
nema onoliki značaj kao perceptivni ili serijski. Ovo je dakle mehanizam paralelne obrade, a
u konkretnoj situaciji kod boksača sigurno lokalni mehanizam integracije i angažmana svih
potrebnih resursa u „ringu“ ma kakvim ga zamišljali.
Zaključno, može se reći da je kognitivniprostor kod boksaša vrlo specifičan, da u njemu
dominantnu ulogu igra kognitivna integracija sa svim vrstama procesiranja, ali i da je
dominantno perceptivno procesiranje, te da je serijsko još jako važno, a paralelno nešto manje
izraženo u važnosti.
Literatura
45
1. Blažević, S. (2006). Relacii pomegu specifiènite motorièki sposobnosti i morfološkite
karakteristiki, baziènite motorièki sposobnosti, kognitivnite sposobnosti i konativnite
karakteristiki kaj vrvnite bokseri. (Dissertation). /In Macedonian/. Skopje: Fakultet za
fizièka kultura.
2. Blažević, S. (2009). Some relations between boxer’s cognitive abilities and
morphological characteristics. Acta Kinesiologica 3(1), 7-11.
3. Blažević, S. (2007a). Relations between morphological and specific motor dimensions
at boxers. Acta kinesiologica, 1 (1), 20-25.
4. Blažević, S. (2007b). Relations among specific motor function abilities and cognitive
characteristics with top class boxers. II. Međunarodni simpozijum "Nove tehnologije u
sportu", Zbornik radova, pp. 479-482. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.
5. Kirkendall, D.R., & Gruber, J.J. (1970). Canonical relationships between the motor and
intellectual achievement domains in culturally deprived high school pupils. Research
Quarterly of Exercise and Sport, 41 (4), 496-502.
6. Malacko, J., & Popović, D. (2001). Metodologija kineziološko antropoloških
istraživanja. Leposavić: Fakultet za fizičku kulturu.
7. Malacko, J., & Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo:
Faculty of Sport and Physical Education.
8. Savić, M. (1986). Relacije izmeðu baziènih psihosomatskih dimenzija i specifiènih
sposobnosti boksera. Novi Sad: Faculty of Physical Education.
9. Stojanović, M., Momirović, K., Vukosavljević, R. & Solarić, S. (1975). Struktura
antropometrijskih dimenzija. Kineziologija, 5(1–2), 194-208.
10. Wolf, B., Momirović, K., & Džamonja, Z. (1992). KOG 3 -baterija testova inteligencije.
Beograd: Savez društava psihologa Srbije, Centar za primenjenu psihologiju.
46
MATEMATIČKA PARADIGMA KONTROLE TANGENCIJALNIH PARAMETARA
OSCILATORNIH TRANSFORMACIJSKIH PROCESA U KINEZIOLOGIJI I
EDUKACIJI
Dobromir Bonacin1, Danijela Bonacin1 i Mislav Lozovina2
1
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
2 Pomorski
fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska
Sažetak
Predložen je model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih
procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da transformacijski proces
možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na dva načina. Po jednome
načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija preko npr. energetske,
informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom, integracijskom i derivacijskom
identifikacijom i regulacijom. Međutim, ovaj članak je ponudio i jednu drugačiju
dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i kontrole oscilatornih procesa.
Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za identifikaciju procesa
bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških.
Ključne riječi: matematika, transformacija, oscilacija.
Uvod
Trening je proces koji se može definirati na brojne načine, ali je metodološki opravdano opisati
ga kao proces koji je usmjeren na minimizaciju udaljenosti između prognoziranog finalnog
stanja i dobivenog stanja uz pomoć operacija koje smo primijenili. Te operacije odnosno
pojedinačni operatori, imaju višestruku snagu i domet, pa su neki lokalnog, neki globalnog a
neki npr. povremenog karaktera. Čini se da je od krucijalne važnosti izvršiti identifikaciju
parametara takvih transformacijskih procesa, kako bi se mnogo bolje razumjelo procese
općenito. Ovo posebno vrijedi za oscilatorne procese, a transformacijski procesi u kineziologiji,
edukaciji, pa i medicini, ekonomiji i i sl., su redovito upravo takvi. Njihov oscilatorni karakter
naizgled ograničava mogućnost nadzora i kontrole, ali je to slučaj samo dok ne uključimo
matematički alat i metodološke paradigme koje taj alat pozicioniraju na mjesto odakle je
oscilatorna kretanja moguće u najmanju ruku nadzirati, a uz adekvatno metodološko znanje,
također i kontrolirati i u konačnici upravljati njima (Bonacin, 2010).
Metodološki koncept
Ovdje vrijedi slijedeće pravilo: Objektivno ponašanje u svakoj situaciji moguće je samo kada
postoji funkcija čiji se ekstrem može naći, bilo minimum ili maksimum. Slijedeći problem jest
47
veza između postignutog stanja u ranijoj sekvenci i stanja za kojega operator upravo stvaramo.
Općenito važi pravilo da stanje u bilo kojoj mjerenoj točki zavisi o stanjima u ranijim točkama.
Dakle, proces treninga je jedan stohastički proces, a ova situacija može se nazvati i opisati npr.
Markovljevim lancima ili sličnim operacijama (Lozovina i sur. , 2011; 2012).
Slika 1. Univerzalni procesni regulatori (Izvor: Bonacin, D., 2009)
Međutim, ako vrijedi pravilo (a vrijedi !) da su stanja u bilo kojoj mjerenoj točki zavisna o
stanjima u ranijim točkama tada pitanje stohastičnosti nije pravo pitanje već je pravo pitanje
upravo pitanje akumulacije a to onda nisu isključivo Markovljevi lanci nego svakako i procesni
parametri akumulacije. To se može predstaviti na dva načina. Prvi način: Istodobni nadzor
procesa uz barem proporcionalni, derivacijski i integracijski odziv - slika 1 (Bonacin, 2009).
U ovom slučaju postoje dva sustava integracije procesa treninga i označeni su sumacijom na
ulazu (nakon setpoint) i izlazom iz procesa. Na ulazu se pokušava djelovati na grešku, a na
izlazu se ispituje postignuti rezultat. Naravno, trening je uvijek polidimenzionalni sustav sa
početnom pozicijom koja uspostavlja kriterije postignuća (setpoint). Drugi način: Univerzalni
spoznajni kontinuum unutar kojega „bočno“ osciliraju lokalne (tranzitivne) vrijednosti i „u
smjeru naprijed-natrag“ vrijednosti postignuća (Bonacin, 2005). Ukupnost ovog izlaganja
nalaže poznavanje nekih dijelova matematike bez kojega je ove probleme nemoguće riješiti.
Slijedeći problem koji treba riješiti jest: Problem volumena kineziologijskih transformacija.
Slijedeći problem su uređaji uz pomoć kojih možemo prikupiti informacije o promjenama koji
su u našoj struci krajnje PRIMITIVNI. Razlozi: 1. oduzimaju jako puno vremena, 2. pouzdanost
im je mala, 3. valjanost još gora. Ovo je područje koje rješava kineziometrija (Teorija mjerenja).
Pod volumenom rada u treningu, u modernoj fiziologiji i psihologiji podrazumijeva se
kumulativni kompozit intenziteta i ekstenziteta, a energetski ekvivalent uglavnom je volumen
(Trninić i sur., 2009; Lozovina i sur., 2011).
48
Pod imenima opterećenje ili intenzitet, ili opseg obično podrazumijevaju se samo energetski
termini koji govore o količini rada, količini napora, trajanju rada ili o drugim energetskim
komponentama. VOLUMEN se u biti sastoji od tri komponente: 1. energetičke, 2. informatičke,
i 3. sinergijske. U matematici su derivacije funkcija zajedno s integralima glavne osnove
infinitezimalnog računa koji ima široku primjenu u svim znanstvenim i mnogim drugim
područjima gdje je potreban proračun razvoja funkcije u određenom intervalu, a kineziološki
transformacijski procesi su upravo to. Geometrijska interpretacija ovaj problem opisuje
derivacijom nagiba tangente na funkciju u određenoj točki, čime dobivamo brzinu odziva nekog
subprocesa treninga, tj. lokalnu stabilnost procesa pri čemu je m koeficijent smjera
yy2 - y1
m=
x2 - x1
a budući je
jer je (x0 + h) − x0 = h i Δx = h.
derivacija funkcije je
Slika 2. Derivacija funkcije oscilatornog procesa (Bonacin i sur., 2012)
(Pravac L tangira funkciju f u točki P čija derivacija odgovara nagibu pravca L u točki P)
Koeficijent smjera usko je povezan sa derivacijom iz razloga što kada interval x2 − x1 = h teži
nuli, pravac postaje tangenta funkcije, a limes njegovog koeficijenta smjera postaje derivacija
funkcije f u točki (x0,f(x)). Derivacija funkcije dakle nije ništa drugo nego stabilnost trenažnog
procesa u dijelu koji se analizira, u ovom slučaju sinergijski integrativni subproces u odnosu na
finalno stanje definirano superponiranim vrijednostima aktualnih stanja u odnosu na limes koji
opisuje aktualno ili ukupno finalno stanje. Ako, u tom smislu, sinergijsku komponentu
49
označimo kao interakcijsku koja uključuje i neke kontinuirane interventne opcije sa
derivacijama koje teže afinoj funkciji, i pod pretpostavkom njenog poznavanja onda se problem
dalje rješava utjecajem na energetsku i informacijsku komponentu. Na sličan način se može
„isključiti“ bilo koja komponenta koja nas zanima, baš kao što je moguće na isti način i otkriti
pravilnost bilo kojeg dijela subprocesa u ukupnom treningu.
Solucija
Realno je pretpostaviti da svaki ozbiljan globalni trenažni proces uključuje diskontinuirano
progresivno opterećivanje (slika 3). Ovo iz razloga što je kontinirani linearni napredak
nemoguć, pa bez odmora, relaksacije, kompenzacije i superkompenzacije brzo dolazi do većeg
pada funkcija, a u pravilu i do povreda.
Slika 3. Globalni prikaz progresivnog diskontinuiranog opterećenja (Bonacin, Da., 2010)
Međutim, ako se čak i površno sagleda prikaz na slici 3, uočava se neminovnost oscilatornosti
u bilo kojem kineziološkom ili pedagoškom procesu (Bonacin Da., 2010). Iz ovoga neminovno
slijedi da su oscilacije ustvari programirane, namjerno izazvane kontrolirane nestabilne faze
cijelog procesa, kako bi se, kroz ostvarivanje homeostaze, omogućila adaptacija na nekoj višoj
razini funkcija. Pri tome je očito ključno pitanje koje u toj programiranoj nestabilnosti treba
riješiti upravo pitanje stabilnosti, kako proces ne bi izmaknuo kontroli i pretvorio se u
destrukciju. Ovaj problem može se riješiti na više načina, ali svi ti načini moraju uključivati
uvažavanje prethodnih stanja, jer su u ovakvim procesima kumulativni efekti uvijek nazočni i
ne mogu se nikad u potpunosti podvesti pod kontrolu, baš kao što su to često baš ireverzibilni
procesi kod kojih povratak u neko priješnje stanje nije moguć zbog ostvarenih nepovratnih
efekata
50
Slijedom prethodno rečenog, kao i uz uvažavanje činjenice opisane slikom 2, nužno je definirati
matematički okvir za reskaliranje oscilacija na, s jedne strane, lakše razumljiv model, a s druge
na operativno prihvatljivu formu. Upravo zato kod progresivnog diskontinuiranog opterećenja
možemo iskoristiti koeficijent smjera odnosno derivaciju funkcije parcijalnog segmenta neke
trenažne faze za eksplikaciju odgovarajućeg stanja sportaša, odnosno tretiranog subjekta u
cijelom procesu. Naravno, i tu postoje dva podmodela, jedan koji se bavi samo jednim
segmentom potrebnim radi identifikacije aktualnih stanja trenažne forme i drugi – kumulativni,
potreban radi identifikacije budućih trenažnih operatora kojima se natoje postići ciljana stanja
(Bonacin i sur, 2008; 2012).
.
Slika 4. Parcijalna tangencijalna segmentacija transformacijskog procesa
Kako se može jasno vidjeti na slici 4, položaj i smjer parcijalne tangente ovisit će o općoj
usmjerenosti, tj. zakrivljenosti akutne trenažne faze, ili matematički rečeno o stupnju afinosti
ili linearnosti segmenta unutar cijelog procesa. Ukoliko je cijeli globalni proces rastući (kao u
primjeru sa slike) može se nekom pogodnom jednostavnom funkcijom (linearna, trend,...)
izračunati tangens kuta u odnosu na apscisu, čime je definirana brzna rasta ili u trenažnoj
tehnologiji brzina promjene po odabranim parametrima za procjenu. Ovo u suštini odgovara
derivacijskom regulatoru sa slike 1. Suština navedenih regulatora, najjednostavnije se može
opisati na način da derivacijski regulator, u ovom slučaju opisan tangencijalnom segmentacijom
registrira ili "sanira" trenutnu pogrešku razlika stanja, te tako pokazuje mogućnosti
redistribucije sadržaja rada koji trebaju biti integrativno tkivo cijelog procesa, ali ne i aktulanih
ad hoc efekata koje je moguće proizvesti.
51
Slika 5. Kumulativna tangencijalna eksplikacija transformacijskog procesa
Kumulativna eksplikacija međutim, pokazuje neke dugoročne efekte, pa nije teško zamisliti da
se u suštini radi o integracijskoj regulaciji, odnosno o globalnom upravljanju transformacijskim
procesom, što je lijepo prikazano slikom 5 (Bonacin i sur., 2008).
Konačno, lokalna razlika između ekstrema, kako je na početku ovog teksta objašnjeno, ako je
ekstreme moguće pronaći (a u transformacijskim procesima uvijek jest!) govori o brzini
reakcije sportaša ili učenika na zadani stimulus, tj. o snazi odziva, što je čisti problem
proporcionalne regulacije i strogo matematički gledano ne oslanja se na tangencijalnu
eksplikaciju niti na parcijalnu segmentaciju, ali se u bilo kako definiranim segmentima može i
mora promatrati u segmentima promatrati (slika 6).
Slika 6. Brzina odziva na stimulus unutar segmenata transformacijskog procesa
52
Zaključak
Napravljen je i predložen model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara
oscilatornih procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da
transformacijski proces možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na
dva načina. Po jednome načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija
preko npr. energetske, informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom,
integracijskom i derivacijskom identifikacijom i regulacijom (slika 1). Međutim, ovaj članak je
ponudio i jednu drugačiju dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i
kontrole oscilatornih procesa. Prema slici 6 vidimo kratkoročne efekte i brzi odziv, tj. akutnu
reakciju subjekta koji je izložen tretmanu. U navedenom primjeru očito je da su reakcije jako
burne u središnjem dijelu tretmana, dok su najmanje na samom početku. Prema slici 5 pak,
vidimo dugoročne efekte procesa koji pokazuje stalnu tendenciju porasta ali ipak u četvrtoj
tangencijalnoj kontrolnoj točki najmanje iako je tangencijalni nagib u njoj najveći, što sigurno
upućuje na dostignutu granicu dopuštenih podražaja. Konačno, na slici 4 vidimo da su lokalni
procesi vrlo aktivni, ali i da su praktično jednaki po „karakteru“ jer su segmentarni efekti
izuzetno slični. Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za
identifikaciju procesa bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških.
Literatura
1. Bonacin, D. (2005). Comprehensive continuum. Homo Sporticus, 8(2), 16-20.
2. Bonacin, D. (2009). Univerzalna spoznajna načela egzistencije procesa. Pozvano
predavanje. U Smajlović, N. (Ur.) 2nd international symposium New Technologies in
Sport. Sarajevo: Zbornik radova, (pp 48-53).
3. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku analizu. Travnik:
Edukacijski fakultet.
4. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2012). Uvod u kineziološku analizu. Travnik:
Univerzitet u Travniku.
5. Bonacin, Da. (2010). Oscilatorni procesi u kineziologiji /Master studij - Seminarski rad/.
Travnik: Edukacijski fakultet.
6. Lozovina, M., Lozovina, V., & Bonacin, D. (2011). Paradigm of methodological theory
and mathematical modulation of sports training. Sport Science, 4(1), 7-18.
7. Lozovina, M., & Lozovina, V. (2012). Equation of sport's activity specification. Acta
Kinesiologica, 6(1), 24‐34.
8. Trninić, S., Jelaska, I., & Papić, V. (2009). Kinesiological, anthropological, and
methodological aspects of efficacy equation in team sports games. Acta Kinesiologica,
3(2), 7‐18.
53
DRUŠTVENI I ZDRAVSTVENI ZNAČAJ TJELESNE AKTIVNOSTI
DJECE I MLADIH
Stjepan Heimer1, Snježana Beri2
1
2
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“, Hrvatska
Sažetak
Tjelesna aktivnost u brojnim je istraživanjima dokazana kao jedan od nezamjenjivih sanogenih
faktora, koji značajno smanjuje rizik razvoja niza kroničnih nezaraznih bolesti. Nedostatna
tjelesna aktivnost već u dječjoj i mladenačkoj dobi doprinosi razvoju zdravstveno nepoželjnih
pojava u organizmu, koje ukazuju na rani razvoj kroničnih bolesti, a koje zbog proširenosti kod
odraslih osoba predstavljaju prvorazredne javno-zdravstvene i ekonomske probleme u
razvijenim zemljama, a sve više i u zemljama u razvoju.
Stoga Svjetska zdravstvena organizacija i Europska unija zadnjih godina problemu tjelesne
neaktivnosti posvećuju izuzetnu pažnju i objavljuju smjernice borbe protiv sedentarnog načina
života, koje bi vlade zemalja članica i njeni mjerodavni sektori trebali pretvoriti u akcijske
planove i neophodne mjere implementirati u svakodnevni život stanovništva.
Poseban značaj pri tome imaju ministarstva zdravstva, obrazovanja i sporta. Napori u odgoju
djece i mladih o potrebi kretanja, stvaranje uvjeta za tjelesnu aktivnost i sport u obrazovnom
procesu, ali i u slobodne vrijeme postaje jedna od prioritetnih zadaća državne politike i društva.
Cilj je doseći preporuke SZO i EU o tjelesnoj aktivnosti djece i mladih, koje traže za njih 60
minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti tokom većine dana u tjednu.
Ključne riječi: djeca, mladi, tjelesna aktivnost, društvena zajednica, zdravlje.
Uvod
Tjelesna aktivnost jedna je od najvažnijih zdravstvenih odrednica povezanih s načinom života.
Široko rasprostranjeno priznavanje te činjenice životno je važno u pristupu utjecaju tjelesne
neaktivnosti na faktore rizika razvoja brojnih kroničnih bolesti. Ako se utjecaj tjelesne
aktivnosti na zdravlje naroda sve bolje razumije u znanstvenim i akademskim krugovima, ostaje
nedostatak političke svijesti i priznavanje da je potrebno poduzeti široku akciju (1).Tjelesna se
aktivnost obično definira kao „svako kretanje tijela povezano s mišićnom kontrakcijom što
54
povećava energetsku potrošnju iznad razine u mirovanju“. Ova široka definicija uključuje sve
oblike tjelesne aktivnosti, t.j. tjelesnu aktivnost u slobodnom vremenu (uključujući sportske
aktivnosti i ples), tjelesnu aktivnost na mjestu rada, tjelesnu aktivnost u kući i oko kuće i
tjelesnu aktivnost povezanu s prijevozom (2). Uz osobne faktore na razinu tjelesne aktivnosti
utječu i faktori okoline koji mogu biti fizički (npr. građevinski okoliš, korištenje zemljišta),
socijalni i ekonomski.Tjelesna aktivnost, zdravlje i kvaliteta života usko su međusobno
povezani. Ljudsko je tijelo građeno za kretanje i stoga mu je za optimalno funkcioniranje i
izbjegavanje bolesti potrebna redovita tjelesna aktivnost. Dokazano je, da je sedentarni način
života faktora rizika za razvoj mnogim kroničnih bolesti, uključujući kardio-vaskularne bolesti,
glavni uzrok smrti u Zapadnom svijetu. Nadalje, aktivan život pruža mnoge druge društvene i
psihološke koristi, a postoji i izravan odnos između tjelesne aktivnosti i očekivanog trajanja
života te tjelesno aktivnije populacije sklone su da žive duže nego neaktivne. Sedentarne osobe
koje su postale aktivne iskazuju bolje i fizičko i psihičko osjećanje i imaju bolju kvalitetu života.
Ljudski organizam pod utjecajem redovite tjelesne aktivnosti doživljava morfološke i
funkcionalne promjene koje sprečavaju ili odlažu pojavu određenih bolesti i poboljšavaju
kapacitet podnošenja fizičkog napora. Danas postoji dovoljno dokaza koji pokazuju da oni koji
žive tjelesno aktivnim životom uživaju brojne zdravstvene koristi, uključujući sljedeće (3):















Smanjeni rizik kardio-vaskularnih bolesti,
Prevenciju i/ili odgađanje razvoja arterijske hipertenzije te poboljšanje kontrole
arterijskog krvnog tlaka kod osoba koje pate od povišenog krvnog tlaka,
Dobra kardio-pulmonalna funkcija,
Održane metaboličke funkcije i niska pojavnost dijabetesa tipa 2,
Povećani iskorištavanje masti koje doprinosi kontroli tjelesne težine, smanjenju rizika
prema pretilosti,
Smanjenje rizika prema određenim malignim bolestima, kao što je rak dojke, prostate
ili debelog crijeva,
Poboljšana mineralizacija kostiju u mlađoj dobi, što doprinosi prevenciji osteoporoze i
fraktura u starijoj dobi,
Poboljšana probava i regulacija crijevnog ritma,
Održavanje i poboljšanje mišićne jakosti i izdržljivosti čime se poboljšava i
funkcionalni kapacitet podnošenja svakodnevnih aktivnosti,
Održana motorička funkcija, uključujući jakost i ravnotežu,
Održane kognitivne funkcije i smanjeni rizik za depresiju i demenciju,
Niža razina stresa i s tim povezana bolja kvaliteta spavanja.
Poboljšano samopoimanje i samopouzdanje te povećani polet i optimizam,
Smanjeno odsustvovanje s posla (zbog bolesti),
Smanjeni rizik padova kod starijih osoba te prevencija ili odgoda kroničnih bolesti
povezanih sa starenjem.
Djeca i mladi ljudi sudjeluju u različitim vrstama tjelesne aktivnosti, na primjer igrajući se i
sudjelujući u različitim sportovima. Ipak, njihove su se dnevne navike promijenile zahvaljujući
55
novim sadržajima slobodnog vremena (TV, Internet, video igrice) i te su se promjene
podudarile s povećanom tjelesnom težinom i pretilošću djece. Kao rezultat, znatno je povećana
pažnja prema djeci i mladima kod kojih je zadnjih godina tjelesna aktivnost zamijenjena
sedentarnim aktivnostima (3).
Poklanjanje pažnje nacionalnih vlada na unapređenje tjelesne aktivnosti u nekim je zemljama
sasvim nedostatna. Zbog dokazanih brojnih su učinaka tjelesne neaktivnosti na zdravlje SZO
Regionalni ured za Europu poziva da se veća nacionalna pažnja posveti tjelesnoj aktivnosti kao
sredstvu unapređenja zdravlja i prevencije bolesti. Ciljevi jesu (1):
1. stvoriti nacionalnu svijest i pažnju prema tjelesnoj aktivnosti kao važnoj odrednici
zdravlja te prema nedostatku tjelesne aktivnosti i sedentarnom načinu života kao
odrednicama koje mogu dovesti do gojaznosti.
2. potaknuti i nadahnuti nacionalnu politiku i djelovanje, i
3. ponuditi smjernice i alate za akciju za uključenje tjelesne aktivnosti u nacionalne javnozdravstvene programe kroz višesektorsko djelovanje.
Tjelesna bi se aktivnost trebala prepoznati kao temeljna komponenta javno-zdravstvenog
djelovanja. Za stručnjake u javnom zdravstvu pojam “tjelesna aktivnost” označava ponašanje
za jačanje zdravlja. Kretanje čovjeka stvarno je jedna od najosnovnijih ljudskih funkcija.
Čovječje se je tijelo razvilo za kretanje i naši fiziološki sustavi kontinuirao djeluju na
uravnoteženju energije koju trošimo tokom tjelesne aktivnosti s energijom koju unosimo
hranom. Dostatno kretanje ostaje temelj našeg zdravlja tokom cijelog života. Prvi koraci djeteta
predstavljaju kritični graničnik u razvoju djeteta kada napušta puzanje. Tokom djetinjstva
tjelesna aktivnost pruža prilike za razvoj osnovnih motoričkih vještina koje su bitne za zdravo
aktivno življenje. Kada uđemo u starije godine, tjelesna aktivnost postaje kritička komponenta
zdravog, sretnog i nezavisnog života. Tjelesna je aktivnost ključna za zdrav život i zdravo
starenje (1).Nigdje nije veći jaz između onog što znamo i onog što činimo nego u području
tjelesne aktivnosti, a nigdje isplativost nije veća
Tokom prošlog decenija nekoliko je procjena raspoloživih znanstvenih dokaza pokazalo snažan
potencijal tjelesne aktivnosti za zdravstvenu korist. Tjelesna aktivnost ima preventivni i
sanogeni učinak na nastanak niza važnih specifičnih poremećaja zdravlja, kao što su
metabolički sindrom, važnije srčano-žilne bolesti (koronarna bolest srca, kronična srčana
greška, claudicatio intermittens), i osteoporoza. Postoji dokazi koji pokazuju pozitivne
zdravstvene učinka na specifične simptome svih tih bolesti i onih kao što su kronična
opstruktivna bolest pluća, osteoartritis, fibromijalgija, sindrom kroničnog umora, određeni
tipovi raka i depresija. Dodatno, u svim stanjima bolesti postoji jak ili umjereni dokaz koji
pokazuje da tjelesna aktivnost poboljšava funkcionalni kapacitet i kvalitetu života. Nađeno je
da su i odrasli i djeca iz nižih socio-ekonomskih grupa manje tjelesno aktivni nego oni višeg
socio-ekonomskog statusa.
56
Pojam zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost često se koristi (i često označava kao HEPA,
u hrvatskom ZUTA) u odnosu na zdravstvenu korist koja se postiže tjelesnom aktivnošću.
Trebalo bi je razumjeti kao svaki oblik tjelesne aktivnosti koji koristi zdravlju i funkcionalnim
kapacitetima bez popratnog oštećenja ili rizika za zdravlje. Najveći dio naše svakodnevne
životne okoline, uključujući prijevoz, poslove oko kuće, zaposlenje, školu i neke stavke
slobodnog vremena, smanjio je nužnost tjelesne aktivnosti.
Školska okolina
Djeca danas provode više vremena u institucijama nego ikada prije. Vjerojatno je već samo to
rezultiralo smanjenjem tjelesne aktivnosti tokom njihova odrastanja. Akademski su se zahtjevi
također povećali, često na račun satova tjelesnog odgoja i usprkos dokazima koji ukazuju da bi
više tjelesne aktivnosti bilo povezao s boljom akademskom sposobnošću.
Raspoloživi znanstveni dokazi za dobnu grupu od 5-17 godina podupiru opći zaključak da
tjelesna aktivnost djeci i mladima pruža osnovne zdravstvene koristi. Taj se zaključak temelji
na nalazima promatračkih istraživanja u kojima je nađeno da su više razine tjelesne aktivnosti
povezane s povoljnijim zdravstvenim parametrima, kao i na eksperimentalnim istraživanjima u
kojima su intervencije tjelesne aktivnosti bile povezane s poboljšanjem zdravstvenih
pokazatelja. Utvrđene zdravstvene koristi uključuju povećani fizički fitnes (i srčano-dišni i
mišićni), smanjenu tjelesnu masnoću, povoljne profile rizika za kardiovaskularne bolesti
(KVB) i metaboličke bolesti, povećano koštano zdravlje i smanjene simptome depresije. (4-6)
Vrtići i škole trebali bi djeci i adolescentima pružiti više i bolje prilike za tjelesnu aktivnost
prilagođenu njihovim osnovnim potrebama i ljudskim pravima. Škole obuhvaćaju sve mlade
ljude i zato mogu značajno doprinijeti smanjenju važnosti socio-ekonomskih faktora kao
odrednica razina tjelesne aktivnosti.
Društveno okruženje škole i sportskog kluba važno je mjesto za jačanje zdravstveno usmjerene
tjelesne aktivnosti djece i mladih. Sedentarna djeca i mladi ljudi pokazuju znakove
metaboličkih problema kao što je nastajanje faktora kardiovaskularnog rizika. Ta grupa djece i
mladih ljudi kontinuirano se povećava u mnogim zemljama EU ali ih se teško privlači u
sportske organizacije. S jedne strane ta djeca i mladi ljudi često imaju slabo iskustvo s
natjecateljskim sportom, dok s druge strane sportske organizacije ne nude primjerene programe
odvojene od njihovih tradicionalnih natjecateljskih sportskih aktivnosti. Ipak, u većini zemalja
tjelesni je odgoj obvezni školski predmet te je moguće ponuditi zdrav i privlačan tjelesni odgoj
u školama koji bi stvorio interes za tjelesnu aktivnost. Stoga je važno vrednovati da li povećani
ili poboljšani tjelesni odgoj može u djece i mladih rezultirati poboljšanim zdravljem i zdravim
ponašanjem (3).Tjelesni odgoj u školi učinkovit je u povećanju razine tjelesne aktivnosti i
poboljšanja fizičkog fitnesa. Međutim, da se ostvare veće zdravstvene promjene, potrebno je
provoditi jedan sat tjelesne aktivnosti dnevno u igri na školskom dvorištu ili na satovima
tjelesnog odgoja. Intervencije koje uključuju tjelesnu aktivnost samo dva do tri puta tjedno
pokazale su samo manje zdravstveno poboljšanje (3).Povećana količina tjelesne aktivnosti
57
može se u školi postići povećanjem nastavnog ili izvannastavnog vremena i ne treba biti na
štetu drugih predmeta. Tjelesna se aktivnost može uklopiti u školsku skrb nakon nastave, koja
intervenciju može učiniti ekonomski potpuno neutralnom. Školski tjelesni odgoj najširi je
raspoloživi izvor promicanja tjelesne aktivnosti među djecom i mladima. Stoga bi trebalo
učiniti svekoliki napor u poticanju škola da pružanju svakodnevne tjelesne aktivnosti u svim
razredima, u okviru i izvan nastavnog plana u suradnji s partnerima u lokalnoj zajednici te da
kod svih učenika promiču interes za cjeloživotnu tjelesnu aktivnost. Nastavnici u školi su glavni
akteri za tjelesnu aktivnost djece i mladih ljudi. Međutim, postoje i i drugi važni akteri kao što
su odgojitelji u dječjim vrtićima, treneri u sportskim i društvenim klubovima, a još posebno za
djecu do 12 godina, njihovi roditelji (3).
Za značajno povećanje mogućnosti učenja u tjelesnom odgoju mora se ispuniti čitav niz uvjeta.
To uključuje vrijeme u školskoj satnici, razumnu veličinu razreda, primjerene objekte i opremu,
dobro planirani program, primjerene postupke mjerenja, kvalificirane nastavnike i pozitivnu
administrativnu podršku za mrežu povezanih interesnih faktora lokalne zajednice u području
tjelesne aktivnosti i zdravstvene skrbi (npr. sportski klubovi). Izvanškolska tjelesna aktivnost
može se znatno unaprijediti ponudom na raspolaganje školskih sportskih objekata nakon škole
te stvaranjem partnerstava (3).
Školska igrališta i satovi tjelesnog odgoja trebali bi se prilagoditi svim učenicima, uzimajući u
obzir posebno primjerenu opremu za djevojčice, kako bi ih se poticalo na sudjelovanje u sportu
i rekreacijskim aktivnostima. Školska igrališta imaju potencijalno važnu ulogu u ponudi
objekata izvan nastavnih sati za igru pripadnika lokalne zajednice.
Da bi se tjelesni odgoj svoj djeci i mladima učinio smislenim i uspješnim, moraju se razmotriti,
vrednovati i implementirati inovativne teorije učenja i nove percepcije tjelesnog odgoja kao
predmeta. Visoka kvaliteta tjelesnog odgoja trebala bi, što se tiče metodike i sadržaja, biti
dobno primjerena za svu djecu i mlade. Metodski primjeren tjelesni odgoj uključuje temeljem
istraživanja i nastavnog iskustva najbolje poznate vježbe i programe koji svakome pružaju
najbolju mogućnost za učenje i uspjeh (3).
Slobodno vrijeme i sport
Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme podliježe promjenjivim trendovima. Organizirane
sportske aktivnosti odavno pružaju bitne i različite prilike za aktivnost mnogih grupa. Aktualne
preporuke tjelesne aktivnosti za djecu i mlade ljude jesu da bi svi bi mladi ljudi trebali
sudjelovati u tjelesnoj aktivnosti najmanje umjerenog do žustrog intenziteta 60 minuta dnevno.
Najmanje dva puta tjedno neke od tih aktivnosti trebale bi pomoći pojačanju i održanju jakosti,
fleksibilnosti i zdravlju kostiju (1).
Za neaktivnu djecu i mlade preporučuje se progresivne povećanje aktivnosti do mogućeg
dostizanja niže navedenih ciljeva. Primjereno je početi s malom količinom tjelesne aktivnosti i
tokom vremena postepeno povećavati trajanje, frekvenciju i intenzitet. Trebalo bi napomenuti,
da ako djeca ne provode nikakvu tjelesnu aktivnost, i količina koje je ispod preporučenih razina,
pružit će veću korist nego da ne rade ništa.
58
Istraživanja pokazuju da bi tjelesna aktivnost umjerenog do žustrog intenziteta od najmanje 60
minuta dnevno mogla pomoći djeci i mladima da održe zdravi kardiovaskularni (KV) i
metabolički profil rizika. Općenito, izgleda da viši volumen ili intenzitet tjelesne aktivnosti
pruža veću korist, ali istraživanja u tom području još su uvijek ograničena (4-6). Tjelesna je
aktivnost pozitivno povezana s KV fitnesom djece i mladih te i preadolescenti i adolescenti
mogu odgovarajućim treningom postići poboljšanje KV fitnesa. Uz to je tjelesna aktivnost
pozitivno povezna s mišićnom jakošću. I kod djece i kod mladih sudjelovanje u aktivnostima
za jačanje mišića 2-3 puta tjedno značajno poboljšava mišićnu jakost. Za tu dobnu grupu,
aktivnosti za jačanje mišića mogu biti nestrukturirane i dio igre, kao što je igra na opremi u
dječjem igralištu, penjanje na drvo te aktivnosti s povlačenjem i guranjem (7).
Čini se da postoji odnos doza-odgovor, u tome da je viša doza tjelesne aktivnosti povezana s
poboljšanim pokazateljima KV i metaboličkog zdravlja. Uzevši zajedno, promatračka i
eksperimentalna istraživanja podupiru postavku da održanje veće količine i intenziteta tjelesne
aktivnosti koja počinje kod djece i nastavlja se u odraslim godinama, omogućuje ljudima
održanje povoljnog niskog profila rizika i nižu učestalost pobola i smrtnosti od KVB i dijabetesa
u kasnijem životu (7).
Pojam akumulacije odnosi se na dostizanje cilja od 60 minuta izvođenja aktivnosti u više
kratkih vremenskih odsječaka raspoređenih tokom dana (npr. 2x30 minuta) te zbrojem svih
vremena provedenih u aktivnosti u svakom odsječku. Nadalje, određeni tipovi tjelesne
aktivnosti moraju se uključiti u sveukupnu tjelesnu aktivnost sa svrhom da djeca i mladi
dosegnu široku zdravstvenu korist. One uključuju redovito sudjelovanje u svakoj od sljedećih
oblika tjelesne aktivnosti tokom 3 ili više dana tjedno (7):


vježbe s otporom za jačanje velikih mišićnih grupa trupa i udova;
žustre aerobne vježbe za unapređenje KV fitnesa, i smanjenje faktora KV rizika i rizika
drugih metaboličkih bolesti; vježbe s dizanjem utega za unapređenje zdravlja kostiju.
1. Djeca i mladi u dobi od 5-17 godina trebali bi dnevno sakupiti najmanje 60
minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti.
2. Količina tjelesne aktivnosti iznad 60 minuta dnevno pruža dodatnu
zdravstvenu korist.
3. Najveći dio dnevne tjelesne aktivnosti trebao bi biti aerobnog tipa.
Najmanje tri puta tjedno trebale bi provoditi aktivnosti žustrog intenziteta,
uključujući i vježbe za mišiće i kosti.
59
Korist od tjelesne aktivnosti i implementacije navedenih preporuka nadmašuje moguće rizike.
Svaki se postojeći rizik može znatno smanjiti progresivnim povećanjem razine aktivnosti,
posebno kod djece koja nisu aktivna (8).
Može se zaključiti da se tjelesni fitnes i zdravstveno stanje djece i mladih bitno unapređuje
redovitom tjelesnom aktivnosti. U usporedbi s neaktivnim mladim ljudima, tjelesno aktivna
djeca i mladi imaju višu razinu srčano-dišnog fitnesa, mišićne jakosti i izdržljivosti, dokazanu
zdravstvenu korist uključujući smanjenje tjelesne masti, povoljniji profil KV i metaboličkog
rizika, višu razinu koštanog zdravlja i smanjene simptome anksioznosti i depresije. Aktivnosti
aerobnog tipa trebale bi predstavljati većinu dnevnih izabranih aktivnosti (9).
Opširniji i bolji tjelesni odgoj i tjelesna aktivnost u školama ne smanjuju rezultate u bitnim
školskim predmetima (čak i ako je raspoloživo vrijeme za te školske predmete malo smanjeno).
Postoje snažni pokazatelji značajno pozitivnog odnosa između tjelesne aktivnosti i kognitivnih
funkcija. U cilju osiguranja da vrtići i škole značajnim dijelom doprinesu preporučenom
dnevnom minimumu od 60 minuta različite tjelesne aktivnosti za djecu i mlade ljude, na
raspolaganju su mogućnosti različite provedbe nastavnih planova i nenastavnih aktivnosti. Ako
škole i vrtići kane kompenzirati povećani sedentarni način života svojih učenika, vjerojatno je
najbolji način ponuditi im različite tjelesne aktivnosti.
Radna grupa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH izradila je akcijski plan kojeg je
Ministarstvo objavilo 2007. godine pod nazivom „Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu težinu“
(9). Najveći dio tog materijala posvećen je području prehrane. Analizirajući tjelesnu aktivnost
djece i mladeži, citiraju se rezultati istraživanja „Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske
dobi 2001/2002“ (10). Oni pokazuju da svega 33% djece u dobi od 11-15 godina ostvaruju
preporuke za dnevnom tjelesnom aktivnošću. U svim promatranim godinama dječaci su
aktivniji od djevojčica, a aktivnost se snižava porastom dobi, s izrazitim padom nakon 15.
godine. Značajan je postotak djece i mladih navedene dobi koji i po nekoliko sati dnevno
provode uz televizor ili uz računalo.
Vezano uz tjelesnu aktivnost u Glavnim ciljevima akcijskog plana je povećanje broja tjelesno
aktivne djece i mladih, te poticanje djece i roditelja da tjelesna aktivnost bude sastavni dio
njihovog svakodnevnog života. U tu se svrhu posebno navodi uloga roditelja i obitelji i posebno
uloga zajednice i javnog sektora te odgovarajući specifični ciljevi. U Planu aktivnosti 2007. –
2011. godine taksativno se navode aktivnosti, sudionici, pokazatelji, nositelji mjera i izvršitelji.
Što se tiče dijela Plana koji se odnosi na djecu i mlade, navedeno je pet točaka za koje su
nositelji mjera, samostalno ili u suradnji, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te zavodi za javno zdravstvo, a izvršitelji uglavnom
odgojno obrazovne ustanove, Agencija za odgoj i obrazovanje te Uredi državne uprave pri
županijama. Akcijski plan predviđa praćenje i vrednovanje mjera, a ako se one i provode,
usprkos završenog perioda Plana, do sada javni podaci nisu na raspolaganju.
Novak D. i sur. (11) iznose podatke o fondu satova redovite nastave predmeta „Tjelesna i
zdravstvena kultura“ u hrvatskim školama. Iz tih se podataka, koji ukazuju na trend periodičnog
smanjivanja, može zaključiti o strateško-pedagoškim zanemarivanju znanstveno temeljenih
60
preporuka o stručnim kadrovima (u nižim razredima osnovne škole nastavu tjelesne i
zdravstvene kulture (TZK) vode učitelji s nedostatnom kineziološkom naobrazbom) i o
potrebnoj količini tjedne tjelesne aktivnosti djece i mladih (Tablica 1). Iz tablice 2 (Antala 2011,
prema 11) vidljiv je trend smanjivanja fonda nastavnih sati tjelesne i zdravstvene kulture u
europskim zemljama.
Tablica 1. Fond sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture(TZK)
u hrvatskim školama.
Vrsta škole
Sati TZK tjedno
Osnovna škola (I-III razred)
3
Osnovna škola (IV-VIII razred)
2
Srednje škole (gimnazije,
tehničke i umjetničke škole)
2
Srednje obrtničke škole
1
Tablica 2. Udio tjednog fonda sati nastave TZK u školama Europe (1995.-2009.)
Godina
3 sata
2 sata
1 sat
1995
78 %
22 %
0%
2005
45 %
46 %
9%
2009
7%
89 %
6%
Značajna je razlika u postotku učenika osnovnih škola uključenih u sustav školskoga športa
između učenika mlađe školske dobi (od prvoga do četvrtoga razreda) – 11,6 % i učenika koji
pohađaju više razrede osnovne škole (od petoga do osmoga razreda) – 32,06%. Jedan od
mogućih razloga prije svega jest što aktivnosti školskih športskih društava u pravilu
organiziraju i programiraju profesori kineziologije zaposleni na školama kao profesori tjelesne
i zdravstvene kulture od petoga do osmoga razreda (11). Postotak učenika uključenih u športska
društva srednjih škola društva u usporedbi s onim u višim razredima osnovne škole smanjen je
za oko 11%. Takva nas situacija sigurno ne može zadovoljiti. Iako ih ima više, jedan od glavnih
razloga je vjerojatno činjenica da se u većini športskih sustava upravo u razdoblju od 13. do 15.
godine života provodi prva značajnija selekcija nadarenih športaša. Kod onih koji su negativno
61
selekcionirani, dakle ocijenjeni kao manje nadareni, odnosno neperspektivni, javlja se snažan
osjećaj razočaranja zbog neuspjeha, gubitka ili znatnoga smanjenja zanimanja za daljnje
sudjelovanje u športskim aktivnostima, što se očituje i u smanjenom interesu za uključivanje u
školski šport (11).
Zaključak
Na temelju iznesenog može se zaključiti da su u našoj sredini dostupne sve relevantne
međunarodne preporuke i smjernice o tjelesnoj aktivnosti stanovništva te posebno one za djecu
i mlade, dostupni su podaci o njihovo tjelesnoj aktivnosti kao i odstupanjima od prihvatljivih
pokazatelja zdravlja i sposobnosti u rasponu od dječje do starije odrasle dobi. Uočavaju se
problemi i znaju se mjere, no čini se, da ovog časa nedostaju realne snage za poduzimanje i
provođenje potrebnih mjera povećanja i održanja potrebne razine tjelesne aktivnosti u cilju
zaštite i unapređenja zdravlja i prevencije brojnih kroničnih nezaraznih bolesti. Na
zdravstvenim radnicima i kineziolozima je zadatak da udruženim snagama pokušaju sadašnju
situaciju promijeniti u korist građana i zemlje u cjelini.
Literatura:
1. Svjetska zdravstvena organizacija. Koraci prema zdravlju. Europski okvir za
unapređenje tjelesne aktivnosti za zdravlje (preveo Stjepan Heimer). Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2010.
2. Svjetska zdravstvena organizacija. Tjelesna aktivnost i zdravlje u Europi – dokazi za
akciju (preveo Stjepan Heimer). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu;
2010.
3. European Commission. EU Physical Activity Guidelines. Recommended Policy Actions
in Support of Health-Enhancing Physical Activity: 2008. Fourth Consolidated Draft.
4. Janssen I. Physical activity guidelines for children and youth. Can J Public Health
2007; 98 Suppl 2:S109–21.
5. Janssen I, Leblanc AG. Systematic review of the health benefits of physical activity
and fitness in school-aged children and youth.Int J Behav Nutr Phys Act 2010;7:40.
6. Physical Activity Guidelines Advisory Committee (PAGAC). Physical Activity
Guidelines Advisory Committee Report. Washington, DC: US Department of Health
and Human Services; 2008.
7. World Health Organization. Global Recommendations on Physical Activity for
Health. Geneva: World Health Organization; 2010.
8. Edwards P, Tsouros AD. Svjetska zdravstvena organizacija. Zdrav grad je aktivan
grad. Vodič za planiranje tjelesne aktivnosti(preveo Stjepan Heimer). Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2009.
9. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH. Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu
težinu. Zagreb, 2007.
10. Kuzman M., Pejnović Franelić I., Pavić Šimetin I. Ponašanje u vezi sa zdravljem u
djece školske dobi 2001/2002: rezultati istraživanja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo
2004.:44
62
11. Novak D., Petrić V., Podnar H. Tjelesna aktivnost i zdravlje u odgojno-obrazovnom
području. Tjelesna aktivnost i zdravlje; Uloga tjelesne aktivnosti u prevenciji i liječenju
prekomjerne težine i pretilosti. (ur. Stjepan Heimer) Kineziološki fakultet Sveučilišta
u Zagrebu. Zagreb, 2011.
63
ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE U SOČIJU
Violeta Šiljak1, Ivana Parčina1, Jovan Veselinović1
1
Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija
Sažetak
Zimske olimpijske igre su vremenom dostigle veoma veliku zainteresovanost javnosti za svoja
takmičenja. XXII Zimske olimpijske igre će biti održane u Sočiju, u Rusiji, od 7. do 23. februara
2014. godine. Soči, grad domaćin, je izabran 4. jula2007. ispred južnokorejskog grada
Pjongčanga i austrijskog Salcburga na 119. zasedanju Međunarodnog olimpijskog komiteta u
Gvatemali. Ovo će biti prvi put da Rusija organizuje Zimske olimpijske igre. Organizacija ovih
Igara predstavlja izazov za Rusiju, jer je organizovanje najvećih multisportskih takmičenja sve
zahtevnije zbog svoje složenosti.
Ključne reči: zimske olimpijske igre/organizacija/takmičenja.
Uvod
Zimske olimpijske igre su višednevno sportsko takmičenje u zimskim sportovima na snegu i
ledu, pandan Letnjim olimpijskim igrama. Pjer de Kuberten, osnivač olimpijskog pokreta, bio
je protivnik Zimskih igara jer je smatrao da krše osnovni postulat olimpizma – okupljanje svih
sportista na istom mestu i u isto vreme. U skladu sa Kubertenovim idejama, takmičenja u hokeju
i umetničkom klizanju održavana su na Letnjim igrama 1908. i 1920. godine,
U početku je država-organizator Letnjih igara imala pravo prvenstva u određivanju grada
domaćina, pod uslovom da ima uslove da organizuje Zimske igre. Tako je Pariz doneo
domaćinstvo Šamoniju, Los Anđeles - Lejk Plesidu, a Berlin - Garmiš-Partenkirhenu. Jedini
predratni izuzetak bila je 1928. godina, kada su Letnje igre organizovane u Amsterdamu, a
zimske u Sent Moricu (najviši vrh Holandije Falserberg visok je samo 323 metra).
Kad je utemeljen MOK, odnosno održavanje Olimpijskih igara, jedan od predviđenih sportova
na Igrama, bilo je i klizanje na ledu, a prvo takmičenje takvog tipa je održano na Igrama 1908.
godine u Londonu gde su bile prisutne četiri discipline umetničkog klizanja. Prvi predlog da se
organizuju posebne, Zimske olimpijske igre istaknut je na 12. zasedanju MOK- a 1911. godine.
Eugenio Bruneta, predstavnik Italije, predložio je da se već postojeće Nordijske igre prihvate
kao zimski deo OI 1912. godine. Skandinavci su protežirali svoje Nordijske igre koje su se
održavala od 1901. do 1926. godine u nejednakim intervalima kao prvo internacionalno
takmičenje u zimskim sportovima. Ipak neke discipline zimskih sportova bile su uvrštene u
program Igara 1916. godine u Berlinu (koje nisu održane) i onih 1920. godine u Antverpenu.
Do 1992. Godine, i letnje i zimske Olimpijske igre održavane su iste kalendarske godine, a onda
je MOK odlučio da ih „razdvoji“. Zbog toga su sledeće Zimske Olimpijske igre, 1994. godine
u Lilehameru, održane samo dve godine posle prethodnih Igara.
64
Soči je izabran kao grad domaćin 04. 07. 2007. godine tokom 119. sednice MOK-a u Gvatemali.
Kandidati su bili Salcburg, Austrija i Pjongčang, Južna Koreja. Od februara do aprila 2007.
Godine, komitet za izbor grada domaćina obavljao je posete gradovima kandidatima i
pripremao izveštaj o evaluaciji koji je objavljen mesec dana pre zvaničnih izbora. Izbori sa
iscrpnim glasanjem održani su 4. jula 2007. godine u Gvatemala Sitiju, a Soči je pobedio
Pjongčang sa četiri glasa u drugom krugu glasanja.
Kao i četiri godine ranije, Pjongčang je vodio u prvom krugu, ali je u drugom poražen. U prvom
krugu, Pjongčang je vodio sa 36 glasova, Soči je imao 34 glasa dok je Salcburg eliminisan sa
25 glasova.U drugom krugu Pjongčang dobija 47 glasova, dok Soči dobija većinu glasova koje
je dobio Salcburg i pobeđuje sa 51 glasom.
Program takmičenja
Petnaest zimskih sportskih grana je najavljeno kao deo Zimskih olimpijskih igara u Sočiju.
Osam ih je kategorizovano kao ledeni, a to su: bob, sankanje, skeleton, hokej na ledu,
umetničko klizanje, brzo klizanje, brzo klizanje na kratkim stazama i karling. Tri grane su
kategorizovane kao događaji alpskog skijanja i snoubordinga: alpsko skijanje, slobodno
skijanje i snoubording. A preostala četiri koja su kategorisana kao nordijska su:
biatlon, nordijsko skijanje, skijaški skokovi i nordijska kombinacija.
U Durbanu, u Južnoafričkoj republici, na 123 Sesiji MOK-a, Izvršni odbor je potvrdio dodatno
uključivanje "Freestyle Ski Slopestyle" (muškarci i žene) i "Snowboard Slopestyle" (muškarci
i žene), kao i "Snowboard paralel slalom" kao zvanična takmičenja na programu ZOI u Sočiju.
Nažalost takmičenje "Ekipno alpsko skijanja nacija" nije dobilo odobrenje za uključivanje na
program ovih Igara.
Prethodno je u aprilu 2011. godine doneta odluka da se na program u Sočiju uključi šest novih
disciplina: "freestyle ski halfpipe" (muškarci i dame), ženski skijaški skokovi, biatlon mešovita
štafeta, timsko umetničko skijanje i timsko sankanje.Sa dodatkom od ukupno 12 novih
takmičenja, na ovim Igrama biće proglašeno 98olimpijskih šampiona i dodeljeno ukupno 294
olimpijskih medalja. Tačno 50% (49) će biti u šest FIS disciplina1. Na Igrama u Vankuveru
održanim 2010. godine, 86 takmičenja je bilo na Olimpijskom programu, a njih40 su bila u FIS
disciplinama.
Odluka da se uključe nove discipline na program Zimskih olimpijskih igara bila je zasnovana
na izveštaju koji je Komisija za Olimpijski program podnela Izvršnom odboru MOK-a u
Akapulku u oktobru 2010. godine. Komisija je proučavala predloge pojedinih međunarodnih
sportskih federacija i sastavila detaljnu analizu svih disciplina koje su bile predložene, a na
osnovu održanih takmičenja na Svetskim prvenstvima prošle zime.
FIS - The International Ski Federation. Takmičenje u Alpskom skijanju sprovodi Međunarodna skijaška
federacija i deli se na pet disciplina. To su spust, slalom, veleslalom, superveleslalom i superkombinacija. Pravila
i konfiguracija trke su ista i za muškarce i žene, ali je najizraženija razlika u dužinama staza.
1
65
Ključni pozitivni faktori za donošenja ove odluke su da će ove promena povećati univerzalnost
i vrednost igara. Drugi razlozi su troškovi infrastrukture, logistike i operacija i uticaj na ukupnu
kvotu i broj takmičenja.
Dvadogađaja, planiranakaotestzaOlimpijskeigreuSočiju - takmičenjausnoubordingparalelslalomuisloupstajlskijanju,
otkazanasuufebruaru
2013.
godinezbogodsustvasnega.
Tojebiosvojevrsniznakzauzbunuzaorganizatore,
kojistrahujudabimoglidabudusuočenisaistimproblemomuvremetrajanjaOlimpijskihigara.Oni
su zato odlučili da prikupe oko 450.000 kubnih metara snega i sačuvaju ga do idućeg
februara.Rusi ne žele da se ponovi situacija sa zimskihIgara u Vankuveru 2010. godine kada je
zbog neuobičajeno toplog vremena sportska manifestacija dobila naziv “smeđe igre”, a
organizatore stavila na muke da hitno dopreme sneg na staze. Sneg će biti uskladišten u osam
specijalno izgrađenih magacina koji su pokriveni specijalnim prekrivačima koji odbijaju
sunčeve zrake. Ukupna površina prekrivača je jednaka površini petnaest fudbalskih stadiona.
Ovi specijalni kontejneri će biti smešteni duž olimpijskih staza skijališta Roza kutor, na planini
Ajbaga gde će se održavati takmičenja u skijanju i snoubordingu. Svi skladišni objekti su
povezani, a najveće skladište ima zapreminu od 100 hiljada kubnih metara. Na skladištenju
snega bilo je angažovano vise od 200 ljudi, a procenjeni troškovi će iznosti vise od 250 miliona
rubalja.
Na osnovu trenutnog stanja na rang listama Međunarodnih sportskih federacija, Srbija je za
XXII Zimske olimpijske igre u Sočiju obezbedila tri kvote u alpskom skijanju (2 muške i 1
žensku), 2 u nordijskom skijanju (1 mušku i 1 žensku) i jednu u biatlonu. Imajući u vidu
činjenicu da su tek na početku završnog takmičarskog kvalifikacionog perioda, sportisti Srbije
imaju šanse da se plasiraju na Igre i u snoubordu i bobu, a konačan broj sportista Srbije koji će
se takmičiti u Sočiju biće poznat 19. januara kada će i zvanično biti završen kvalifikacioni
period.
Olimpijski plamen i baklja
OlimpijskiplamenjeplamenkojisepaliuOlimpijipoovlašćenjuMOKanekolikomesecipreotvaranjaOlimpijskihigara.
Onsimbolizujetežnjuzasavršenstvomiborbuzapobedom, alitakođepredstavljamiriprijateljstvo.
OlimpijskabakljajebakljailinjenareplikanakojojgoriOlimpijskiplamen.
BakljasepaliuOlimpijiispredhramaboginjeHere,
pomoćuSuncaiogledala,
apotomseuviduštafeteodtrkačadotrkačaprenosidogradakojijedomaćinIgara,
dabisepotomupalioPlamenukotlu,
kojisenalazinaOlimpijskomstadionuprilikomCeremonijeotvaranjaIgara,
asvečanosegasinaCeremonijizatvaranjaIgara.
OrganizacioniKomitetOlimpijskihIgaraodgovoranjezadovođenjeOlimpijskogplamenanaOlimp
ijskistadion.
SvemanifestacijekojimaseOlimpijskiplamendovodinaOlimpijskistadionkaoiupotrebaOlimpijsk
66
ogplamena,
morajupoštovatiProtokolMOK-a.
Olimpijskiplamenmorabitipostavljennaistaknutomestonaglavnomstadionu,
namestokojejejasnovidljivoi,
tamogdetokonstrukcijastadionadozvoljava,
morabitividljivisaspoljašnjestranestadiona.
PozavršetkuCeremonijezatvaranjaIgara,
kotaoilibilokojidrugipredmetkojiispuštaplamen,
nemožesevišekoristiti,
osimukolikoMOKdrugačijeneodobri.
Olimpijskabaklja,
akojiseidentifikujekaoOlimpijskiplamen,
niugradudomaćinunitinegdedrugde,
Organizatori ovih Igara su rekli da će put baklje biti najduži u istoriji Zimskih olimpijskih igara,
a olimpijski plamen preći će put od 65.000 kilometara. Plamen će nositi oko 14.000 ljudi i on
će više od četiri meseca putovati kroz 2.900 gradova i mesta, počevši od 7. oktobra 2013.
godine. Olimpijska baklja za Igre u Sočiju našla se i ispod vode, kada je jedan spasilac s njom
zaronio u Bajkalsko jezero.Organizacioni komitet Igara u Sočiju objavio je i snimak spasioca
Nikolaja Ribačenka kako u ronilačkoj opermi pali plamen otporan na vodu i s bakljom zaranja
u najveće jezero sveta. Baklja je do sada putovala na Severni pol, a bila je čak i u svemiru.
Već u Moskvi prilikom nošenja kroz Crveni trg plamen se ugasio.Neprijatan trenutak desio se
dok je baklja kružila oko Kremlja, i umesto da se čeka druga koja treba da bude upaljena
pomoću sunčeve svetlosti na Olimpu, nosilac baklje je naišao na jednog zvaničnikakoji je upalio
baklju običnim upaljačem.
Ovo nije jedini incident sa bakljom za Zimske olimpijske igre u Sočiju.Sedamdesetrogodišnji
ruski rvački trener Gorbenko preuzeo je baklju u rodnom Kurganu u zapadnom Sibiru, ali mu
je pozlilo posle samo 150 metara. Gorbenko je doživeo srčani udar i preminuo. Bbivšem članu
bob tima Rusije Pjotru Makarčuku iskra sa baklje zapalila je levi rukav, a pre toga crveno-siva
baklja, koja simbolizuje vatru i led, ekslodirala je u rukama mlade žene, koja je doživela i manje
povrede.
Baklja će 7. februara upaliti olimpijski plamen u Sočiju i tako će označiti početak Zimskih igara
2014, koje će trajati do 23. februara.
Olimpijska maskota i logo Igara
Maskota
predstavlja
simbolIgaranovijegdatuma.
Prviputse,
bezzvaničnogimena,
pojavilauMeksiku
1968.
godine
(jaguar).
MaskotaIgarapredstavljatradicijuikulturudržavedomaćina.
Vrlojepogodnazamarketing,
tesuvenirinakojojseonanalazidonoseznačajnasredstvabudžetuIgara.
Popularnajeposebnomeđumladima.
ZarazlikuodLetnjih,
ZimskeIgresutek
1980.
uLejkPlesiduprihvatileovakavpristuppromociji.
Zajedno sa ruskim predsedničkim izborima 2008. godine, održan je i nezvanični referendum u
Sočiju za izbor maskote za zimske olimpijske igre 2014. Ukupno 270 000 birača zajedno sa
svojim glasačkim listićima dobilo je kupon sa četiri maskote kadidata: Deda Mraz, Pahuljica,
67
Polarni Medved i Delfin. Prema rečima predstavnika gradske uprave Sočija većina građana je
glasala za delfina. Međutim predstavnici organizacionog komiteta u Sočiju za igre naložili suda
se službeno izaberu logo i maskota poštujući i mišljenja građana. Bilo je različitih kontroverzi
oko najavljivanih maskota, Žaba Zoic koja je pobedila na zvaničnom internet glasanju koje je
neobjašnjivo prekinuto nakon drugog kruga glasanja. Na kraju su se zvaničnici složili da će biti
tri maskote-polarni medved, snežni zec i snežni leopard (sl. 1).
Sl.1 Maskote Zimskih olimpijskih igara u Sočiju
Olimpijskiamblemjejedanjedinstvenidizajn,
kojisesastojiodOlimpijskihprstenovaukombinacijisadrugimspecifičnimelementimaizasvakeIgr
esedizajniraposebno.Zvanično je logo za ove Igre objavljen 1. decembra 2009. godine,a tadašnji
predsednik međunarodnog olimpijskog komiteta Žak Rog izjavio je da je to veoma privlačan,
kreativan, inovativan logo i da će se svideti mladoj poulaciji.
„Soči 2014“ je jedini olimpijski grb koji sadrži veb adresu i nešto poput ogledala u kome su
prikazani pojmovi„Soči“ i „2014“, a koji odražava susret između mora i planina (sl. 2). Kao
glavna komponenta ovog grba su veliki olimpijski prstenovi u boji koji prikazuju simbol
napretka olimpijskog pokreta. Preobražaj boja i unutrašnjeg dizajna ostatka amblema ohrabruje
ljude da se izraze, transformišući ga koristeći tradicionalne slike ili primenjujući moderan
pristup.
Sl.2 Logo Igara u Sočiju
68
Bezbednost na Igrama
Zimske igre u Sočiju najskuplje su istoriji olimpizma i koštaće 51 milijardu dolara. Prethodni
rekorder bile su letnje igre u Pekingu 2008. godine, koje su koštale 41 milijardu, a račun za ZOI
u Vankuveru 2010. iznosio je 6 milijardi.
Država Rusija će tim povodom uložiti više od 100 milijardi dolara za finansiranje velikih
infrastrukturnih projekata u gradovima koji će biti domaćini ovih manifestacija: Kalinjingrad,
Krasnodar, Moskva, Kazan, Nižnji Novgorod, Rostov na Donu, Samara, St.Petersburg,
Volgograd, Saransk, Soči, Jaroslavlj i Ekaterinburg. Predviđena je izgradnja 13 i renoviranje 3
stadiona, izgradnja i modernizacija 7.710 km puteva i 2.023 km železničke pruge.
Kao što su Olimpijske igre prilika za Rusiju da se predstavi svetu u najboljem mogućem svetlu,
tako bi eventualno nasilje tokom igara nanelo veliku štetu imidžu zemlje. Do početka Igara u
Sočiju ostalo je malo vremena, a Gradski savet za bezbednost naložio je strogu kontrolu
emigranata koju će obavljati “grupe za prepad” sastavljene od policajaca i emigracionih
službenika sa zadatkom da pronađu i proteraju ilegalne emigrante.
Ruske vlasti su iznele podatak da u Sočiju legalno boravi oko 30.000 emigranata koji su
uglavnom zaposleni na građevinskim poslovima, a među njima se nalazi i nekoliko hiljada
radnika iz Srbije. Policija tvrdi, da se bliženjem Olimpijskim igrama povećao i broj ilegalnih
emigranata, kao i broj krivičnih dela.
Stručnjaci za bezbednost upozoravaju da za eventualno nasilje ili terorizam u vreme Igara u
Sočiju nisu potrebna velika sredstva i široka mreža organizatora, što potvrđuje slučaj sa
Bostonskog maratona, gde su zločin u kojem su poginule tri osobe, a ranjeno više od 100 njih,
izvršila dvojica braće Čečena. Njih dvojica, od kojih je jedan uhapšen, a drugi ubijen u okršaju
sa policijom, došli su iz središta islamske pobune - Dagestana, republike koja je oko 500
kilometara daleko od Sočija.
Policija, službe bezbednosti i medicinske službe izvele su u proteklih godinu i po dana, desetine
vežbi reagovanja na različite scenarije napada i vanrednih situacija tokom kojih su rešavali
različite operativne i logističke zadatke. Pomoć ruskim snagama bezbednosti tokom Igara
pružaće službe Velike Britanije, o čemu su se dogovorili ruski predsednik Putin i britanski
premijer Dejvid Kameron. Rusija veoma malo može da se osloni na iskustva iz 1980. godine
kada su Olimpijske igre održane u Moskvi, pa će stoga britansko iskustvo iz prošle godine kada
su igre održane u Londonu biti dragoceno.
Štampa povezuje napade u Volgogradu sa islamistima u Dagestanu i Čečeniji, a dok pojedini
listovi pozivaju na solidarnost sa žrtvama, drugi govore o greškama ruske države u tom regionu,
gde je terorizam “svakodnevna stvar”. Zimske olimpijske igre u Sočiju trebalo je da budu signal
ruske moći na Kavkazu, ali situacija bi mogla da krene sasvim drugim putem budući da je Čečen
Doku Umarov koji je navodno na čelu naoružanih islamističkih grupa, pozvao na sprečavanje
Igara svim sredstvima koje Alah dozvoljava još u julu 2013. godine. Zimske Olimpijske igre
nisu ugrožene, jer je Soči okružen sa više bezbednosnih obruča, ali napadi sada pogađaju ruske
civile na mestima koje je teško zaštiti od terorista.
69
Rusija je ove godine donela zakon kojim se pred maloletnicima zabranjuje “propagiranje
netradicionalnih seksualnih odnosa” i novčano kažnjavaju organizatori parada ponosa. Zbog
tog zakona mnogi su tražili da se Rusiji oduzmu Zimske Olimpijske igre, te je stoga
potpredsednik ruske vlade Dmitrij Kozak u pismu MOK-u naveo da će ta zemlja poštovati
odredbe Olimpijske povelje protiv bilo kakve diskriminacije, ali je i dodao da se zakoni Rusije
odnose na svakoga i da moraju da se poštuju.
Zaključak
Zimske Olimpijske igrepredstavljaju važan međunarodni sportski događaj koji se održava
svake četiri godine. Prve Zimske Olimpijske igre održane su 1924. godine u gradu Šamoniju u
Francuskoj, a prve sportske discipline koje su bile zastupljene na takmičenju su alpsko skijanje,
kros-kantri skijanje, umetničko klizanje, hokej na ledu, nordijska kombinacija, skijaški skokovi
i brzo klizanje. Dvadeset i druge po redu,Zimske Olimpijske igreodržaće se u periodu od 07.
do 23. februara 2014. godine, u Sočiju, u organizaciji Organizacionog komiteta Soči i
Međunarodnog Olimpijskog komiteta. Na ovim Igrama se očekuje učešće oko 2500 takmičara
iz 86 zemalja, koji će biti smešteni u novoizgrađenom Olimpijskom selu u Sočiju, u skladu sa
pravilima Međunarodnog Olimpijskog komiteta.Organizacija ovakvog sportskog događaja
pruža podsticaj za razvoj masovnog sporta među mladima kao i mogućnost razvijanja i
iskazivanja individualnih ili ekipnih sportskih potencijala.
Literatura:
1. Enciklopedija fizičke kulture, (1975). I tom od A–O, Zagreb: JLZ.
2. IOC (2011). Olympic Charter, Lausanne: IOC
3. Miller, D. (2003). The official history of the Olympic Games and the IOC, 18962004, EP, Edinburgh.
4. Raič, A., MaksimovićN. (2001). Sportskimenadžment, NoviSad: Fakultetfizičkekulture.
5. Šiljak, V. (2013). Olimpizam, Beograd: Alfa univerzitet.
http://www.sochi2014.com/en
http://www.olympic.org/sochi-2014-winter-olympics
http://www.olympic.org/content/footer-pages/documents/games---sochi-2014-olympicwinter-games/
70
ANALIZA RAZLIKA U ODREĐENIM MORFOLOŠKIM OBILJEŽJIMA
RUKOMETAŠA RAZLIČITOG RANGA TAKMIČENJA
Damir Ahmić1,, Dževad Džibrić1, Amra Tuzović 2, Ismet Bašinac2, Jovan Veselinović3
1
Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina
2
Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku, Bosna i Hercegovina
3
Fakultet za Menadžment u sportu „Alfa Univerzitet“ Beograd, Srbija
Sažetak
Na uzorku od 37 rukometaša seniora Premijer i Prve lige BiH, provedeno je istraživanje s ciljem
utvrđivanja razlika u morfološkim obilježjima između grupa rukometaša koji pripadaju
različitom rangu takmičenja. Za potrebe ovog istraživanja primijenjeno je 12 morfoloških
varijabli. Na osnovu dobivenih rezultata može se konstatovati da postoji statistički značajna
razlika u 5 varijabli za procjenu kožnog nabora. Veće numeričke vrijednosti imaju rukometaši
koji pripadaju nižem rangu takmičenja, što je vjerovatno rezultat manjih opterećenja na
treninzima i utakmicama tog nivoa.
Ključne riječi: razlike, morfološke karakteristike, rukomet, t – test.
Uvod
Ako se rukomet kao sportska igra uzme kao cjelovit integralni sistem, onda je u definisanju
sistema, osim njegovog strukturalnog aspekta, potrebno primijeniti i njegov funkcionalni
aspekt, kojim se definiše tok procesa u sistemu i značaj pojedinih dijelova sistema (Zaciorski,
1975). Rukometna igra zahtijeva određeni nivo pojedinih antropoloških obilježja kako bi mladi
rukometaši uspješno djelovali u situacionim uslovima uvjetima. Jedan od vrlo bitnih dijelova
antropoloških obilježja za rukometnu igru jeste i nivo morfoloških karakteristika (Srhoj i sar.,
2002). Rukomet je igra koja zahtjeva i visok nivo različitih motoričkih sposobnosti. Stalno
kretanje, ograničeni prostor, iznenadne situacije, ometanje protivnika, nedostatak vremena
zahtijevaju brzinu, snagu, koordinaciju i agilnost, ali isto tako i fleksibilnost, preciznost i
ravnotežu. Karakteristika savremenog rukometa je veća brzina igre nego ranijih godina, ali i
visina. Naravno centimetre i kilogrami naprave rezultat, što znači da je morfologija važna, ali
nije odlučujući faktor (Mašanović, 2009).
71
Utvrđivanje antropometrijskih karakteristika predstavlja jednu tri najčešće testiranih dimenzija
sportaša (Milanović i sar., 2005). Uvidom u trenutno stanje morfoloških karakteristika moguće
je dobiti uvid u trenutno stanje sastava tijela i time u slučaju postojanja prekomjerne tjelesne
mase i pravovremeno uticati na redukciju masti. Morfološko-konstitucionalne odlike
predstavljaju jedan od osnovnih kriterija selekcije (Blašković, 1979; Cercel, 1986; Delija i sar.,
1995).
Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje razlika u određenim morfološkim obilježjima
rukometaša Premijer i Prve lige BiH, koji pripadaju različitom rangu takmičenja.
Metod rada
Uzorak ispitanika
Ispitivanje je provedeno na 36 rukometaša seniora koji pripadaju različitom rangu takmičenja.
Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu čini 19 rukometaša RK "Konjuh" Živinice,
koji se takmiče u Premijer ligi BiH. Drugu grupu čini 17 rukometaša RK "Lukavac" Lukavac,
koji se takmiče u Prvoj ligi BiH – sjever.
Uzorak varijabli
Uzorak varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od dvanaest (12) varijabli za procjenu
morfoloških karakteristika, i to: visina tijela (AVISTJ), masa tijela (AMASTJ), kožni nabor na
nadlaktici (AKNNAD), kožni nabor na podlaktici (AKNPOD), kožni nabor na trbuhu
(AKNTRB), kožni nabor na leđima (AKNLEĐ), kožni nabor na natkoljenici (AKNNAT),
kožni nabor na potkoljenici (AKNPOT), obim nadlaktice (AOBNAD), obim podlaktice
(AOBPOD), obim natkoljenice (AOBNAT), obim potkoljenice (AOBPOT).
Za utvrđivanje razlika između testiranih grupa ispitanika u prostoru antropoloških
karakteristika korišten je t – test za nezavisne uzorke.
Rezultati i diskusija
U tabeli 1 prikazani su osnovni deskriptivni statistički parametri za svaku varijabli
antropometrijskog statusa (Variables) obje grupe ispitanika (Group), aritmetička sredina
(Mean), standardna devijacija (Std. Deviation) i standardna greška aritmetičke sredina (Std.
Error Mean).
72
Tabela 1
Group Statistics
Variables
AVISTJ
AMASTJ
AKNNAD
AKNPOD
AKNTRB
AKNLEĐ
AKNNAT
AKNPOT
AOBNAD
AOBPOD
AOBNAT
AOBPOT
Group
N
Mean
Std.
Deviation
Std. Error
Mean
1
19
188,159
6,145
1,585
2
17
184,630
7,598
1,363
1
19
87,525
7,496
1,928
2
17
87,486
14,689
2,637
1
19
4,755
3,245
,585
2
17
7,435
1,520
,396
1
19
5,665
3,245
,582
2
17
7,755
1,520
,390
1
19
8,553
2,796
,724
2
17
15,161
7,887
1,415
1
19
9,144
3,435
,884
2
17
16,323
6,995
1,253
1
19
10.020
3,344
,864
2
17
14,906
5,769
1,034
1
19
8,276
2,942
,763
2
17
10,214
4,105
,736
1
19
35,602
2,586
,668
2
17
34,583
2,687
,483
1
19
28,734
1,567
,405
2
17
28,035
1,483
,266
1
19
58,932
3,223
,830
2
17
59,385
6,021
1,085
1
19
39,300
2,120
,547
2
17
38,640
3,362
,605
U tabeli 2 prikazani su podaci vezani za proceduru t – testa za nezavisne uzorke. Za svaku od
varijabli morfološkog statusa prikazani su rezultati u dva reda, pod pretpostavkom o jednakosti,
odnosno nejednakosti varijansi grupa (Equal variances assumed or not assumed). Također
prikazani su rezultati Lovenovog testa jednakosti varijansi (Levene's Test for Equality of
73
Variances), njegova vrijednost (F) i značajnost (Sig.). Prikazani su rezultati testiranja jednakosti
aritmetičkih sredina dvije grupe: vrijednost t – testa (t), broj stepena slobode (df), značajnost
dvosmijernog testiranja razlika aritmetičkih sredina (Sig. 2-tailed), razlika aritmetičkih sredina
(Mean Difference), standardna greška razlike (Std. Error Difference), granice donjeg i gornjeg
intervala razlike uz povjerenje od 95% (95% Confidence Interval of the Difference- Lower,
Upper).
Uvidom u rezultate iz tabele 2 možemo vidjeti da postoji statististički značajna razlika između
ispitivanih rukometaša u pet od dvanaest primijenjenih morfoloških varijabli. Razlika je
postignuta u varijablama za procjenu kožnog nabora. Varijable koje statistički razlikuju ove
dvije grupe su: kožni nabor na nadlaktici (AKNNAD), kožni nabor na podlaktici (AKNPOD),
kožni nabor na trbuhu (AKNTRB), kožni nabor na leđima (AKNLEĐ) i kožni nabor na
natkoljenici (AKNNAT).
U tabeli 1 možemo vidjeti da su rukometaši druge grupe koji se takmiče u nižem rangu
takmičenja (RK "Lukavac" Lukavac) imali veće numeričke vrijednosti kod svih pet varijabli za
procjenu kožnog nabora u kojima je dobivena statistički značajna razlika. Znači da ova grupa
ispitanika ima veću debljinu kožnih nabora, a vjerovatni razlog ovome može da leži u činjenici
da su ispitanici ove grupe za razliku od premijerligaških rukometaša izloženi manjim
opterećenjima kako na treninzima tako i na utakmicama. Prva grupa ispitanika (RK "Konjuh"
Živinice) izloženi su većim opterećenjima, obzirom na veći broj treninga, i utakmica kako na
državnom, tako i na međunarodnom nivou. Ispitanici ove grupe su viši, ali ova razlika nije
statistički značajna. Može se još napomenuti da je za uspješno bavljenje rukometom uz visinu
neophodna i snaga i da intenzivniji trenažni proces utiče na razvoj snage, a s druge strane dovodi
do smanjenja masnog tkiva.
Tabela 2
Levene's Test for
Equality of
Variances
F
Sig.
t-test for Equality of Means
t
df
Sig. (2tailed)
Mean
Difference
Std. Error
Difference
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
assumed
AVISTJ
,133
not assumed
assumed
AMASTJ
2,317
4,273
,048
not assumed
assumed
AKNNAD
not assumed
AKNPOD
assumed
12,244
4,595
,001
,033
Upper
1,968
34
,058
4,445
2,256
-,107
8,983
2,125
32,869
0,47
4,445
2,088
,184
8,692
0,35
34
,969
,137
4,041
-8,012
8,285
0,43
32,133
,962
,137
3,276
-6,468
6,742
-3,113
34
,002
-2,681
,864
-4,417
-,941
-4,201
32,98
,000
-2,681
,639
-3,970
-1,394
-2,247
34
,025
-2,086
,925
-3,950
-,224
74
not assumed
assumed
AKNTRB
AOBPOT
2,442
,123
0,64
,793
,112
,744
5,622
,025
not assumed
assumed
not assumed
32,899
,004
-2,086
,728
-3,551
-,621
-3,133
34
,002
-6,605
2,104
-10,854
-2,362
-4,152
32,869
,000
-6,605
1,587
-9,811
-3,395
-3,742
34
,001
-7,177
1,915
-11,041
-3,314
-4,662
32,133
,000
-7,177
1,536
-10,277
-4,074
-3,022
34
,003
-4,885
1,614
-8,131
-1,636
,001
-4,885
1,345
-7,603
-2,158
-3,616
not assumed
assumed
AOBNAT
,057
not assumed
assumed
AOBPOD
3,652
not assumed
assumed
AOBNAD
,000
not assumed
assumed
AKNPOT
17,055
not assumed
assumed
AKNNAT
,001
not assumed
assumed
AKNLEĐ
12,388
-2,863
2,322
,137
32,98
-1,631
34
,118
-1,945
1,185
-4,334
,452
-1,834
32,899
,081
-1,945
1,053
-4,082
,203
1,225
34
,227
1,016
,833
-,665
2,704
1,239
32,869
,224
1,016
,827
-,667
2,706
1,474
34
,145
,703
,477
-,255
1,655
1,448
32,133
,158
,703
,489
-,292
1,698
-,273
34
,785
-,455
1,667
-3,808
2,903
-,337
32,98
,739
-,455
1,363
-3,202
2,295
,687
34
,492
,651
,953
-1,264
2,575
,801
32,899
,422
,651
,818
-,993
2,308
Zaključak
Istraživanje koje je transferzalnog karaktera, imalo je za cilj da utvrdi postojanje razlika u
određenim morfološkim obilježjima između rukometaša RK "Konjuh" Živinice članova
Premijer lige BiH i rukometaša RK "Lukavac" iz Lukavca članova Prve lige BiH grupa sjever.
Od 12 primijenjenih morfoloških varijabli, statistički značajna razlika postoji u 5 varijabli za
procjenu kožnog nabora. Dobiveni rezultati idu u korist premijerligaške ekipe, a vjerovatni
razlog tome je izloženost većim opterećenjima tokom treninga i utakmica.
Literatura
1. Blašković, M. (1979). Relacije morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti.
Kineziologija, 9(1-2), 51-65
2. Cercel, P. (1986). Morfološke in motorične norme za začetni izbor in selekciju v
rukometu ter preverjanje razvoja teh. sposobnosti med trenažnim procesom. Trener –
rukomet, 21(1) 71-81.
75
3. Delija, K., Šimenc, Z., & Vuleta, D. (1995). Razlike u nekim općim i situacijskim
testovima motoričkih sposobnosti rukometaša i nerukometaša. Kineziologija, 27(1), 5761.
4. Srhoj, V., Marinović M., Rogulj, N. (2002). Position specific morphological
characteristics of top-level male handball players. Collegium Antropologicum 26(1),
219-297.
5. Mašanović, B. (2009). Razlike antropometrijskog statusa vrhunskih rukometaša i
nesportista. Sport Mont, 6 (18,19,20), 569-575.
6. Milanović, D., Jukić, I., Vuleta, D., Šimek, S., Šentija D. (2005). Measurement and
evaluation of fitness characteristics of Croatian handball players. Zbornik radova Sports
Kinetics’ 2005 „Scientific Fundaments of Human and Sport Practice“, 444-448.
7. Zaciorski, V.M. (1975). Znanstveni pristup selekciji u sportu i metode istraživanja
sportskog kretanja. (Predavanja studentima postdiplomskog studija kineziologije na
Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu priredio Mihajlo Švidevski), Zagreb: Savez za
fizičku kulturu Hrvatske.
76
ANALIZA POSTURALNOG STATUSA STOPALA ŽENA RAZLIČITE ŽIVOTNE
DOBI
Osmo Bajrić1, Branimir Mikić¹, Vladimir Mijatović²,Asim Bojić³, Fatimir Pireva
1
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
²Nezavisni istraživač, Bosna i Hercegovina
³
JU II. OŠ Živinice, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Na uzorku od 125 ispitanica-radnica tvornice „Obuće“ iz Zvornika, podjeljenih po
hronološkom uzrastu na pet subuzoraka po 25 ispitanica, sprovedeno je istraživanje sa ciljem
da se utvrdi učestalost i veličina pojave ravnog stopala u zavisnosti od uzrasne dobi ispitanice.
Procjena spuštensoti svoda stopala izvršena je metodom plantograma, a veličina deformiteta
određena je na osnovu Thomasenove metode. Dobijeni rezultati pokazuju da normalno stopalo
imaju 42 radnice, odnosno 33,6% ispitivanog uzorka. U pogledu zastupljenosti pojedinih
deformiteta možemo konstatovati slijedeće: 24 radnice ili 19,2% istraživanog uzorka ima
deformitet izdubljeno stopalo (Pes excavatus). Najveći broj ispitanica 59 ili 47,2% ima ravno
stopalo (Pes planus). Najveći procenat odstupanja od normale čine funkcionalni poremećaji,
koji se odgovarajućim postupcima još uvijek mogu korigovati ili barem olakšati tegobe.
Primjenom Hi- kvadrat testa nezavisnosti utvrđena je statistički značajna razlika u
zastupljenosti deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su utvrđeni deformiteti
povezani sa hronološkim uzrastom. Svakako da uzroke ovakvom stanju posturalnog statusa
stopala treba tražiti i u specifičnim uslovima obavljanja radnih operacija.
Ključne riječi: radnice, deformiteti, plantogram, stopalo.
Uvod
Hipokinezija i dugotrajni statički položaj tijela predstavljaju rizični faktor na koji je moguće
uticati. Činjenica je da se redovnim bavljenjem sportsko-rekreativnim aktivnostima može
spriječiti ili makar odložiti nastanak većine hroničnih nezaraznih bolesti ili posturalnih
poremećaja. Do sada se važnost prevencije tih bolesti,u velikom broju slučaja isticala samo kod
osoba starije životne dobi. Međutim, zbog povećanja hipokinezije i statičkih položaja tijela radi
obavljanja profesionalne djelatnosti rizik za oboljevanje od pomenutih bolesti sve je više
prisutan i kod mlađih osoba (Bajrić, O. i Bajrić, S. 2012). Stil života je postao takav da se sve
više sjedi i sve više vremena provodi u vožnji kolima,gledanju televizije, sjedenju za
kompijuterom i sl.
Stopalo (latinski, pes) je glavni oslonac lokomotornog aparata i ima fundamentalnu ulogu u
realizaciji svih oblika dvonožnog kretanja. Predstavlja jedan od najkomplikovanih anatomskih
segmenata ljudskog tijela (Mihajlović i sar. 2010) i samim tim, veoma kritičnu tačku u držanju
tijela (Krsmanović, 1995; Nićin, 2000; Mikić, 2004, 2010). Sastavljeno je od elemenata koji
treba da obezbijede dvije važne funkcije stopala, a to su: stajanje-statička funkcija i hod77
dinamička funkcija (Jovičić, 2007). To znači, da treba da bude statički dovoljno čvrsto da nosi
cijelu težinu tijela, a dinamički mora da se prilagodi podlozi, da bi se omogućilo stajanje,
hodanje, trčanmje i amortizacija udaraca (Jovović ,1999).
Stabilnost i elastičnost stopala postiže se zahvaljujući svodovima koji se određuju prema
tačkama koje su najviše izložene pritisku, a to su kvrga pete i glavice I i IV metatarzalne kosti,
koje zapravo predstavljakju dinamičke tačke stopala (Jovović, 2008). Lukovi (svodovi) daju
stabilnost i elastičnost stopalu, a određeni su ne samo oblikom kostiju, već i otpornošću
ligamenata.
U slučaju narušavanja statike svoda stopala dolazi do tegoba pri stajanju, hodanju i trčanju, a
može negativno da utiče i na njihovu estetiku. Često se javlja bol u nogama, krstima i leđima,
kao i proširene vene na podkoljenicama (Bogdanović i Marković, 2010), što nepovoljno utiče
na zdravlje i kvalitet života.
Osnovni cilj ovog rada je utvrđivanje učestalosti i veličine pojave posturalnih deformiteta
stopala kod radnica tvornice obuće u Zvorniku različite životne dobi.
Metod rada
Uzorak ispitanika
Programom istraživanja obuhvaćene su ispitanice - radnice tvornice obuće „Obuća“ u Zvorniku,
starosne dobi 20 do 44 godine. Ukupan uzorak od 125 ispitanica podjeljen je na osnovu
hronološke starosti na 5 subuzoraka od po 25 ispitanica.
Uzorak varijabli
Za procjenu statusa svoda stopala primjenjene su sljedeće varijable:
1. Normalno stopalo..........................................................................(NORSTO)
2. Ravno stopalo................................................................................(PESPLA)
3. Udubljeno stopalo..........................................................................(PESESK)
Varijabla ravno stopalo (PESPLA) diferencirana je na tri varijable koje označavaju stepene
deformiteta ravnog stopala (PSPLI, PSPLII, PSPLIII).
Procjena statusa svodova stopala realizovana je metodom plantografije. Indeks spuštenosti
svodova stopala određen je primjenom Thomasenove metode.
Metode obrade podataka (statistička analiza)
Prikupljeni podaci o frekvenciji deformiteta stopala određeni su procentnim računom. Razlike
između ispitanica različitog uzrasnog doba u zastupljenosti deformiteta stopala ispitivane su
primjenom neparametrijske metode H-kvadrat testa.
78
Rezultati i diskusija
Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica u totalu
Rezultati analize posturalnog statusa stopala ispitanica- radnica fabrike obuće iz Zvornika
prikazani su u grafikonu 1. Analizi posturalnog statusa stopala ukupno je podvrgnuto 125
ispitanica podjeljenih prema hronološkom uzrastu na pet subozoraka od po 25 ispitanica.
Primjenom kontigencijskih tablica prikazane su frekvencije i pripadajuću postotci pojave
deformiteta stopla.
125
150
100
50
42 33,6
BROJ ENTITETA
59 47,2
24 19,2
PROCENAT
100%
0
NORSTO PESESK
PESPLA 1
30
PESPLA UKUPNO
PESPLA 2
20
PESPLA 3
9
Grafikon 1 Posturalni status stopala uzorka ispitanica-radnica u totalu
Uvidom u grafikon 1 nije teško uočiti da je kod ispitivanog uzorku radnica normalno
stopalozastupljeno kod 42 radnice, odnosno 33,6 % istraživanog uzorka.
U pogledu zastupljenosti pojedinih deformiteta stopala može se konstatovati sljedeće:



Kod 59 radnica ili 47,2 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformiteta ravnog stopala (Pes planus).
Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog
stopala (59) kod 30 radnica ili 50,84 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog)
stepena, kod 20 radnica ili 33,89 % prisutan je deformitet ravno stopalo – II. (drugog)
stepena i kod 9 radnica ili 15,9% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg)
stepena.
Kod 24 radniceili 19,2 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformitetaizdubljeno stopalo(Pes excavatus).
Također, iz grafikona 1može se vidjeti da je deformitet ravnog stopala (Pes planus),
najzastupljeniji kod petog subuzorka ispitanica – radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44
godine, što je realno i očekivani nalaz posturalnog statusa ovog subuzorka, obzirom na
činjenicu da izvjesne profesionalne djelatnosti, pa i ova koje obavljaju ispitanice – radnice
79
tvornice obuće u Zvorniku, potenciraju nastajanje ove deformacije, naročito u zreloj dobi,
gdje se ravno stopalo javlja kao posjedica popuštanja, insuficijencije muskulature i
ligamentoznog aparata (hipokinetički način rada).
U daljnoj analizi posturalnog statusa stopala prikazani su rezultati posturalnog statusa stopala
po subuzorcima u odnosu na starosnu dob.
Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica po subuzorcima
48
60
36
40
20
16
9
4
25
12
BROJ ENTITETA
100%
PROCENAT
0
NORSTO
PESPLA 1
6
PESESK
PESPLA
PESPLA 2
3
UKUPNO
PESPLA 3
3
Grafikon 2 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 20 do 24 godine
Uvidom u grafikon 2 u kojem je prikazan posturalni status stopala ispitanica starosne dobi
20 do 24 godina može se vidjeti sljedeće:




Normalno stopalozastupljeno kod 9 radnica ili 36 % istraživanog uzorka.
Kod 12 radnica ili 48 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformiteta ravnog stopala (Pes planus).
Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala
(12) kod 6 radnica ili 50 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod
3 radnice ili 25 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 3
radnic3 ili 25 % prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.
Kod 4 radnice ili 16 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformitetaizdubljeno stopalo (Pes excavatus).
80
40
40
40
30
25
20
20
10
BROJ ENTITETA
10
PROCENAT
5
10
100%
0
NORSTO
PESESK
PESPLA 1
PESPLA
UKUPNO
PESPLA 2
5
PESPLA 3
3
2
Grafikon 3 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 25 do 29 godina
Uvidom u grafikon 3 u kojem je prikazan posturalni status stopala ispitanica starosne dobi
25 do 29 godina može se vidjeti sljedeće:




Normalno stopalozastupljeno kod 10 radnica ili 40 % istraživanog uzorka.
Kod 10 radnica ili 40 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformiteta ravnog stopala (Pes planus).
Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala
(10) kod 5 radnica ili 50 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod
3 radnice ili 30 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 2
radnice ili 20% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.
Kod 5 radnice ili 20 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformitetaizdubljeno stopalo ( Pes excavatus).
48
50
32
40
30
20
25
20
BROJ ENTITETA
PROCENAT
12
8
5
10
100%
0
NORSTO
PESESK
PESPLA 1
7
PESPLA
PESPLA 2
4
81
UKUPNO
PESPLA 3
1
Grafikon br. 4 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 30 do 34 godine
Uvidom u grafikon 4 u kojem je prikazan status stopala ispitanica starosne dobi 29 do 34
godina može se vidjeti sljedeće:




Normalno stopalozastupljeno kod 8 radnica ili 32 % istraživanog uzorka.
Kod 12 radnica ili 48 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformiteta ravnog stopala (Pes planus),
Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala
(12) kod 7 radnica ili 58,3 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena,
kod 4 radnice ili 33,3 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod
1 radnice ili 8,33% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.
Kod 5 radnice ili 20 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformitetaizdubljeno stopalo (Pes excavatus),
50
44
40
40
25
30
20
BROJ ENTITETA
16
PROCENAT
11
10
4
10
100%
0
NORSTO
PESESK
PESPLA 1
4
PESPLA
PESPLA 2
5
UKUPNO
PESPLA 3
2
Grafikon br. 5 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 35 do 39 godine
Uvidom u grafikon 5 u kojem je prikazan status stopala ispitanica starosne dobi 35 do 39
godina može se vidjeti sljedeće:



Normalno stopalozastupljeno kod 10 radnica ili 40 % istraživanog uzorka.
Kod 11 radnica ili 44 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformiteta ravnog stopala - Pes planus,
Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala
(11) kod 4 radnice ili 36,36 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena,
kod 5 radnica ili 45,45 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i
kod 2 radnice ili 18,18 % prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.
82

Kod 4 radnice ili 16 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformitetaizdubljeno stopalo - Pes excavatus,
56
60
50
40
30
24
20
PROCENAT
14
20
10
BROJ ENTITETA
25
6
5
100%
0
NORSTO
PESESK
PESPLA 1
PESPLA
UKUPNO
PESPLA 2
8
PESPLA 3
5
1
Grafikon 6 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine
Uvidom u grafikon 6 u kojem je prikazan status stopala ispitanica starosne dobi 40 do 44
godina može se vidjeti sljedeće:




Normalno stopalozastupljeno kod 5 radnica ili 20 % istraživanog uzorka.
Kod 14 radnica ili 56 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformiteta ravnog stopala (Pes planus).
Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala
(14) kod 8 radnice ili 57,14 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena,
kod 5 radnica ili 35,71 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i
kod 1 radnice ili 7,14% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.
Kod 6 radnice ili 24 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo
deformitetaizdubljeno stopalo(Pes excavatus).
Zastupljenost i statistička značajnost razlika deformiteta stopla između subuzoraka
ispitanica u odnosu na hronološku dob (Hi-kvadrat test)
Primjenom Hi-kvadrat testa utvrđena je zastupljenost i statistička značajnost razlika
deformiteta stopla između subuzoraka ispitanica u odnosu na hronološku dob.
Pearson Chi - Square
Value
df
6,098a
4
83
Asymp.Sig. (2-sided)
0,02
Tabela 1. Chi-Square Test deformiteta stopala između grupa
U tabeli 1 prikazan je Chi-Square test, a uvidom u hi-kvadrata (Pearson Chi-Square) 6,098a
i nivoa značajnosti sig. = 0,02, govori nam da postoji statistički značajna razlika u
zastupljenosti deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su istraživani
deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom, ali svakako da uzrok ovakvom stanju
posturalnog statusa stopala treba tražiti i u specifičnim uslovima obavljanja radnih zadataka.
Zaključak
Na osnovu dobijenih rezultata može se konstatovati da postoji statistički značajna razlika u
zastupljenost deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su istraživani deformiteti
povezani sa hronološkim uzrastom.Takođe može se konstatovati da su deformiteti stopala
najzastupljeni kod petog subuzorka ispitanica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine, što je
realno i očekivani nalaz posturalnog statusa stopala ovog subuzorka, obzirom na činjenicu da
izvjesne profesionalne djelatnosti, pa i ova kojom se bave ispitanice potenciraju nastajanje
ovakvih deformiteta, naročito u zreloj dobi, gdje se deformiteti stopalo javlja kao posljedica
popuštanja, insuficijencije muskulature i ligamentoznog aparata (hipokinezija i statički položaj
pri obavljanju radnih operacija).
Očigledno je da značajan procenat radnica ima probleme sa posturom stopala i da je potrebno
preventivno djelovati na jačanje mišića potkoljenice i stopala, ali i pružiti pomoć radnicama sa
stečenim deformitetima u cilju korekcije istih ili ublažavanja tegoba koje ovi deformiteti
izazivaju.
Dobijeni rezultati mogu biti od koristi u smisli preduzimanja preventivnih mjera, izrade
adekvatnih programa rada u cilju podizanja svijesti o neophodnosti permanentnog
upražnjavanja kretnih aktivnosti bez obzira na starosnu dob.
Literatura
1. Bajrić, O.,Bajrić S. Lower - extremity deformities in students of primary school-age,
Sport science International scientific journal of kinesiology, Vol. 5 (2012), Issue 2 (1111).
2. Bogdanović, Z., Marković, Ž. (2010). Prisustvo deformiteta stopala u zavisnosi od
pripadnosti polu. Glanisk ADS, 45 (1, 397-402)
3. Jovičić, M. (2007). Fleksibilno stopalo kod djece: Problem ili ne? Sportska medicina,
on line,7 (1), Ava i Lable at: http:/www.smas.org, accessed 09. Semptembar, 2010.
4. Jovović, V. (1999). Tjelesni deformiteti adolescenata. Nikšić III. rd ed Filozofski
fakultet.
5. Jovović, V. (2008). Korektivna gimnastika sa kineziterapijama. Nikšić III rd ed
Filozofski fakultet
84
6. Krsmanović, R., Mijanović, M., Krsmanović, C., Krsmanović, B. (1995). Povezanost
tjelesne visine i tjelesne težine sa parametrima pravilnog držanja tijela. Beograd Fizička
kultura, 1 (2)
7. Mihajlović, I., Šlaja, M., Petrović, M. (2010). Deformiteti stopala kod predškolske djece
u odnosu na pol i uzrasnu dob. Glasnik ADS, 45 (1)
8. Mijatović, V. (2012). Razlike u dimenzionalnosti razvojnih karakteristika i motoričkih
sposobnosti žena različite životne dobi. Magistarski rad. Nastavnički fakultet, Mostar,
Univerziteta Džemal Bijedić.
9. Mikić, B., Bjeković, G. (2004). Biomehanika sportske lokomocije. Istočno Sarajevo,
Fakultet fizičke kulture.
10. Mikić, B. (1999). Testiranje i mjerenje u sportu. Tuzla, FTOS.
11. Mikić, B., Hodžić, Z., Gerdijan, N., Bratovčić, V. (2010). Analiza statusa stopala
učenika uzrasta 8-9 godina. Mostar. "Sportski logos"godina 8 , br.14-15.
85
PARCIJALNE KVANTITATIVNE PROMJENE FUNKCIONALNIH
SPOSOBNOSTI POD UTICAJEM RAZLIČITIH FITNESS PROGRAMA
Samir Mačković¹, Muris Đug ², Almir Damadžić1
¹ JZU Dom zdravlja Tuzla-poliklinika za sportsku medicinu,Bosna i Hercegovina
² JU Univerzitet u Tuzli-Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Bosna i Hercegovina
Sažetak
U ovom radu analizirane su vrijednosti lokalnih kvantitativnih promjena pod utjecajem
različitih transformacijskih postupaka. U uzorku je bilo 199 studentica koje su prošle 6mjesečni fitness tretman. Majerni instrumenti za praćenje promjena bili su spirometrijski
pokazatelji. Na osnovu prezentiranih rezultata može se zaključiti da su sva tri primjenjivana
fitness programa u udređenoj mjeri proizvela statistički značajne pozitivne parcijalne
promjene u prostoru varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti kod ispitivanog uzorka.
Posljedično, možemo konstatovati da će primjenjivani fitness programi sa svojim sadržajima,
u trajanju od 6 mjeseci, dovesti do poboljšanja funkcionalnih sposobnosti ispitanica, te da
će kvalitetnije funkcionalne sposobnosti imati trenfer i uticaj na zdravstveni status
istraživanog uzorka, a što je i jedan od ciljeva ovog istraživanja.
Uvod
Zdravlje je osnovni izvor svakodnevnog života, a ne cilj života. Zdravlje je kontinuum stanja
koji podrazumijeva ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti, već predstavlja kapacitet za
uspješno podnošenje izazova svagdašnjice i punu realizaciju životnih potencijala. U tom smislu
zdravlje obuhvata i funkcionalne kapacitete potrebne za kvalitetno zadovoljavanje i
ispunjavanje života. Odnos fitnessai zdravlja uočljiv je u nizu sposobnosti koje vode tzv.
aktivnom zdravlju (visokom stepenu zdravlja) u najširem smislu. Te su sposobnosti
kombinacija genske predispozicije i aktualnog stanja. Sposobnost se odnosi na aktuelnu
mogućnost savladavanja zadanog opterećenja. Genska predispozicija donekle je osjetljiva na
tjelesnu aktivnost i trening, dok je sposobnost obično osjetljiva na tjelesnu aktivnost i znatno
se mijenja pod utjecajem treninga.Naučna je činjenica da postoji uska povezanost funkcionalnih
sposobnosti i zdravlja, iz čega proizilazi da mjere funkcionalnih sposobnosti istovremeno
doprinose procjeni nivoa zdravlja. Kako je nivo fitnessaposljedica, prije svega, sistematskog
provođenja tjelesne aktivnosti (uz gensku komponentu), to je logično prihvatiti da takva tjelesna
aktivnost doprinosi zaštiti i unapređenju zdravlja svojom, u osnovi preventivnom, ali prema
potrebi i kurativnom, pa i rehabilitacijskom ulogom. Upravo zbog značaja odnosa tjelesne
aktivnosti i fitnessa prema zdravlju uveden je i pojam "zdravstvenog fitnessa" (healt – related
fitness),kojim se označavaju one karakteristike fitnessana koje tjelesna aktivnost može povoljno
ili nepovoljno utjecati, pa se time odrazi i na zdravstveni status. Zdravstveni se fitnessdefiniše
kao sposobnost za provođenje napornijih svakodnevnih aktivnosti uz smanjeni rizik preranog
razvoja hipokinetskih bolesti i stanja.
86
Smisao postojanja i način opstanka jeste prelaz u jedan viši stepen, ali taj proces mora biti
baziran na naučnim spoznajama, dugoročno orijentisan i kontrolisan.Transformacioni procesi
u opštem smislu označavaju svaku promjenu-probražavanje sistema antropoloških osobina i
karakteristika čovjeka. Stoga možemo reći da transformacioni procesi podrazumjevaju
smišljen, organizovan i kontinuiran naučno-tehnološki proces, sa ciljem transformacije čovjeka
kao biosociološkogsistema, iz nekog inicijalnog-trenutnog stanja u neko finalno-novoformirano
stanje pod utjecajem nekog eksperimentalnog ili situacionog tretmana a obavezno uz primjenu
modela mjerenja primarnih antropoloških karakteristika, modela istraživanja i modela obrade
podataka. S aspekta korisnosti za društvo i državu, prakticiranje fitness sadržaja predstavlja
odlično sredstvo prevencije od bolesti krvožilnog sistema koje su najveći problemi savremene
medicine (Hollmann,1992). Nikako nije za zanemariti i utjecaj fitness sadržaja na prevenciju
bolesti koštano zglobnog, dišnog, imunog i centralno živčanog sistema (Mišigoj-Duraković
1999., Weineck 2000., Hollmann i sur. 2003).
Ključne riječi: program, funkcionalnost, sposobnost, fitnes.
Materijal i metode
Predmet ovog istraživanja predstavljaju funkcionalne sposobnosti studentkinja Univerziteta u
Tuzli.
Problem istraživanja
Osnovni Problem ovog istraživanja je utvrđivanje kvantitativnih promjena funkcionalnih
sposobnosti pod utjecajem primjenjenih fitness programa.
Cilj istraživanja
Osnovni cilj ovog istraživanja je da se utvrdi nivo kvantitativnih promjena funkcionalnih
sposobnosti, kao posljedica 6-to mjesečnih programiranih fitness programa kod studenata prve
i druge godine studija Univerziteta u Tuzli.
Uzorak ispitanika
Uzorak ispitanika u ovom istraživanju predstavljaju studentice prve i druge godine studija
Univerziteta u Tuzli koje su pohađale izbornu nastavu iz predmeta Fitness. Starost ispitanika je
19-21 godine, a ispitivanjem su obuhvaćeni samo oni ispitanici koji su za vrijeme mjerenja bili
potpuno zdravi. U obzir nisu bili uzeti oni ispitanici koji nisu imali kompletna mjerenja.
Istraživanjem smo obuhvatili 199 studentica prve i druge godine studija Univerziteta u Tuzli.
Uzorak varijabli
Mjerni instrumenti za ovo istraživanje bile su varijable za procjenu funkcionalnih sposobnosti
Spirometrija
87
VC ( MJ, PREP, PROC.)
FVC( MJ, PREP, PROC.)
FEV1( MJ, PREP, PROC.)
FEV1/VC( MJ, PREP, PROC.)
FEV1/FVC( MJ, PREP, PROC.)
FMEF( MJ, PREP, PROC.)
FMFT( MJ, PREP, PROC.)
FEF ( MJ, PREP, PROC.)
PEF( MJ, PREP, PROC.)
MVV IND( MJ, PREP, PROC.)
VO2MAX- Astrand test za procjenu maximalnog primitka kisika.
SHURUN-Shutle run 20m
Rezultati i diskusija
Analiza promjena u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti (T-test)
Analiza parcijalnih kvantitativnih promjena (T-test) I grupa fitness program
Thai-bo
Na osnovu rezultata aritmetičkih sredina u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti na
početku i na kraju sprovedenog fitness programa, te na osnovu značajnosti promjena testiranih
T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness program Thai-bo proizveo značajne
parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom
istraživanju predstavljene varijablama SHURUN-Shutle run 20m, Astrand testa za procjenu
maximalnog primitka kisika VO2MAX te varijabli iz oblasti spirometrije došlo je do statistički
značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod polovine testiranih varijabli
na finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke
sredine na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i
varijabli za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te ostalih varijabli
prezentiranih u tabelama br.1 i 2. na nivou do Sig. 0,05.Rezultati T-testa polovine varijabli za
procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički značajne rezlike između inicijalnog i
finalnog mjerenja, što znači da je fitness program Thai-bo, koji je sproveden sa prvom grupom
ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru funkcionalnih sposobnosti.
88
Tabela 1
Paired Samples Test
Paired Differences
Pair 1 SHURUN - SHURUNF
Mean
Std. Deviation
-6,87500
4,34796
Std. Error
Mean
,54350
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
Upper
-7,96109 -5,78891
t
-12,650
df
63
Sig. (2-tailed)
,000
Tabela 2
Paired Samples Test
Paired Differences
Pair 1
Pair 2
Pair 3
Pair 4
Pair 5
Pair 6
Pair 7
Pair 8
Pair 9
Pair 10
Pair 11
Pair 12
Pair 13
Pair 14
Pair 15
Pair 16
Pair 17
Pair 18
Pair 19
Pair 20
Pair 21
VCMJ - VCMJF
VCPROC - VCPROCF
FVCMJ - FVCMJF
FVCPROC - FVCPROCF
FEV1MJ - FEV1MJF
FEV1PROC FEV1PROCF
FEV1VCMJ - FEV1VCMJF
FEV1VCPROC FEV1VCPROCF
FEV1FVCMJ FEV1FVCMJF
FEV1FVCPROC FEV1FVCPROCF
FMEFMJ - FMEFMJF
FMEFPROC - FEFPROCF
FMFTMJ - FMFTMJF
FMFTPROC FMFTPROCF
FEFMJ - FEFMJF
FEFPROC - FEFPROCF
PEFMJ - PEFMJF
PEFPROC - PEFPROCF
MVVINDMJ - MVVINDMJF
MVVINDPROC MVVINDPROCF
VO2MAX - VO2MAXF
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
Upper
,01400
,23116
,50937
6,67813
-,98763
,11263
-26,47145
2,95270
,09337
,76420
Mean
,12258
3,59375
-,43750
-11,75938
,42878
Std. Deviation
,43468
12,34776
2,20236
58,89717
1,34277
Std. Error
Mean
,05434
1,54347
,27529
7,36215
,16785
12,85938
41,16512
5,14564
2,57663
23,14212
5,35938
21,47599
2,68450
-,00517
5,17188
21,29428
2,66178
-,95000
31,10211
-2,06250
30,54992
13,78719
233,44734
-,34484
t
2,256
2,328
-1,589
-1,597
2,555
df
63
63
63
63
63
Sig. (2-tailed)
,028
,023
,117
,115
,013
2,499
63
,015
10,72392
1,996
63
,050
-,14728
10,49103
1,943
63
,056
3,88776
-8,71907
6,81907
-,244
63
,808
3,81874
-9,69364
5,56864
-,540
63
,591
24,32112
252,35671
,37616
3,04014
7,71195 19,86242
31,54459 170,41051 296,48418
,04702
-,43881
-,25088
4,535
7,401
-7,334
63
63
63
,000
,000
,000
-75,39063
113,19973
14,14997
-103,667
-47,11417
-5,328
63
,000
,37687
20,76563
-13,14609
-1,46875
16,20313
1,49359
87,20906
169,02141
40,18764
50,50292
,18670
10,90113
21,12768
5,02345
6,31287
,00379
-1,01855
-55,36638
-11,50732
3,58787
,74996
42,54980
29,07420
8,56982
28,81838
2,019
1,905
-,622
-,292
2,567
63
63
63
63
63
,048
,061
,536
,771
,013
13,42188
41,26254
5,15782
3,11480
23,72895
2,602
63
,012
-2,51563
2,69032
,33629
-3,18765
-1,84360
-7,481
63
,000
Analiza parcijalnih kvantitativnih promjena (T-test) I grupa fitness program
TBC
Na osnovu rezultata aritmetičkih sredina u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti na
početku i na kraju sprovedenog fitness programa, te na osnovu značajnosti promjena testiranih
T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness programTBC proizveo značajne
parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom
89
istraživanju predstavljene varijablama SHURUN-Shutle run 20m, Astrand testa za procjenu
maximalnog primitka kisika VO2MAX te varijabli iz oblasti spirometrije došlo je do statistički
značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod većine testiranih varijabli na
finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine
na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i varijabli
za procjenu maximalnog primitka kisika
VO2MAX (Sig. 0,00), te ostalih varijabli
prezentiranih u tabelama br.13 i 14. na nivou do Sig. 0,05.
Rezultati T-testa većine varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički
značajne rezlike između inicijalnog i finalnog mjerenja, što znači da je fitness programTBC,
koji je sproveden sa drugom grupom ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru
funkcionalnih sposobnosti, što je i jedan od osnovnih zadataka ovog fitness programa.
Tabela 3
Paired Samples Test
Paired Differences
Pair 1 SHURUN - SHURUNF
Mean
Std. Deviation
-6,75581
7,57230
Std. Error
Mean
,81654
Tabela 4
90
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
Upper
-8,37932 -5,13231
t
-8,274
df
85
Sig. (2-tailed)
,000
Paired Samples Test
Paired Differences
Pair 1
Pair 2
Pair 3
Pair 4
Pair 5
Pair 6
Pair 7
Pair 8
Pair 9
Pair 10
Pair 11
Pair 12
Pair 13
Pair 14
Pair 15
Pair 16
Pair 17
Pair 18
Pair 19
Pair 20
Pair 21
VCMJ - VCMJF
VCPROC - VCPROCF
FVCMJ - FVCMJF
FVCPROC - FVCPROCF
FEV1MJ - FEV1MJF
FEV1PROC FEV1PROCF
FEV1VCMJ - FEV1VCMJF
FEV1VCPROC FEV1VCPROCF
FEV1FVCMJ FEV1FVCMJF
FEV1FVCPROC FEV1FVCPROCF
FMEFMJ - FMEFMJF
FMEFPROC FMEFPROCF
FMFTMJ - FMFTMJF
FMFTPROC FMFTPROCF
FEFMJ - FEFMJF
FEFPROC - FEFPROCF
PEFMJ - PEFMJF
PEFPROC - PEFPROCF
MVVINDMJ - MVVINDMJF
MVVINDPROC MVVINDPROCF
VO2MAX - VO2MAXF
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
Upper
,15471
,44483
4,51669
11,85540
-1,18609
-,24531
-36,41401
-8,26018
,03090
,58747
Mean
,29977
8,18605
-,71570
-22,33709
,30919
Std. Deviation
,67659
17,11450
2,19398
65,65712
1,29796
Std. Error
Mean
,07296
1,84550
,23658
7,07999
,13996
11,47674
35,01553
3,77582
3,96940
18,98409
3,31395
17,98055
1,93889
-,54108
7,16899
2,97674
17,76313
1,91545
-,83168
-8,62442
30,16846
3,25315
-9,29070
29,86198
3,22010
t
4,109
4,436
-3,025
-3,155
2,209
df
85
85
85
85
85
Sig. (2-tailed)
,000
,000
,003
,002
,030
3,040
85
,003
1,709
85
,091
6,78517
1,554
85
,124
-15,09255
-2,15629
-2,651
85
,010
-15,69312
-2,88828
-2,885
85
,005
11,49302
8,17464
,88149
9,74038
13,24567
13,038
85
,000
273,76744
194,71141
20,99627
232,02123
315,51365
13,039
85
,000
-,46244
,38505
,04152
-,54500
-,37989
-11,137
85
,000
-116,855
48,01549
5,17764
-127,149
-106,560
-22,569
85
,000
,24686
15,43023
-101,165
-25,33256
14,39535
1,43676
83,05243
184,88340
46,15908
42,83354
,15493
8,95577
19,93649
4,97746
4,61886
-,06118
-2,37625
-140,804
-35,22909
5,21182
,55490
33,23671
-61,52603
-15,43603
23,57888
1,593
1,723
-5,074
-5,089
3,117
85
85
85
85
85
,115
,089
,000
,000
,002
11,67442
34,62996
3,73424
4,24974
19,09910
3,126
85
,002
-3,03488
2,09452
,22586
-3,48395
-2,58582
-13,437
85
,000
Analiza parcijalnih kvantitativnih promjena (T-test) I grupa fitness program
Dance aerobic
Na osnovu rezultata aritmetičkih sredina u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti na
početku i na kraju sprovedenog fitness programa, te na osnovu značajnosti promjena testiranih
T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness programDance aerobic proizveo
značajne parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom
istraživanju predstavljene varijablama SHURUN-Shutle run 20m, Astrand testa za procjenu
maximalnog primitka kisika VO2MAX te varijabli iz oblasti spirometrije došlo je do statistički
značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod polovine testiranih varijabli
na finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke
sredine na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i
varijabli za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te varijabli
prezentiranih u tabelama br.9 i 10. na nivou do Sig. 0,05. Rezultati T-testa polovine varijabli
za procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički značajne rezlike između inicijalnog
i finalnog mjerenja, što znači da je fitness programDance aerobic, koji je sproveden sa trećom
91
grupom ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru funkcionalnih sposobnosti, na
nivou nešto ispod rezultata druge i prve grupe.
Tabela 5
Paired Samples Test
Paired Differences
Pair 1 SHURUN - SHURUNF
Mean
Std. Deviation
-3,51020
4,49594
Std. Error
Mean
,64228
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
Upper
-4,80159 -2,21882
t
-5,465
df
Sig. (2-tailed)
,000
48
Tabela 6
Paired Samples Test
Paired Differences
Pair 1
Pair 2
Pair 3
Pair 4
Pair 5
Pair 6
Pair 7
Pair 8
Pair 9
Pair 10
Pair 11
Pair 12
Pair 13
Pair 14
Pair 15
Pair 16
Pair 17
Pair 18
Pair 19
Pair 20
Pair 21
VCMJ - VCMJF
VCPROC - VCPROCF
FVCMJ - FVCMJF
FVCPROC - FVCPROCF
FEV1MJ - FEV1MJF
FEV1PROC FEV1PROCF
FEV1VCMJ - FEV1VCMJF
FEV1VCPROC FEV1VCPROCF
FEV1FVCMJ FEV1FVCMJF
FEV1FVCPROC FEV1FVCPROCF
FMEFMJ - FMEFMJF
FMEFPROC FMEFPROCF
FMFTMJ - FMFTMJF
FMFTPROC FMFTPROCF
FEFMJ - FEFMJF
FEFPROC - FEFPROCF
PEFMJ - PEFMJF
PEFPROC - PEFPROCF
MVVINDMJ - MVVINDMJF
MVVINDPROC MVVINDPROCF
VO2MAX - VO2MAXF
95% Confidence
Interval of the
Difference
Lower
Upper
-,16129
,37027
1,38565
9,43068
-,98630
,34671
-27,28678
5,49495
-,02793
,64793
Mean
,10449
5,40816
-,31980
-10,89592
,31000
Std. Deviation
,92530
14,00434
2,32043
57,06460
1,17651
Std. Error
Mean
,13219
2,00062
,33149
8,15209
,16807
10,57143
33,83662
4,83380
,85242
3,71429
16,14259
2,30608
3,32653
16,62877
-4,08163
,790
2,703
-,965
-1,337
1,844
48
48
48
48
48
Sig. (2-tailed)
,433
,009
,340
,188
,071
20,29044
2,187
48
,034
-,92241
8,35098
1,611
48
,114
2,37554
-1,44981
8,10287
1,400
48
,168
19,40451
2,77207
-9,65526
1,49199
-1,472
48
,147
-4,22449
19,39638
2,77091
-9,79578
1,34680
-1,525
48
,134
4,75347
8,35380
1,19340
2,35398
7,15296
3,983
48
,000
117,10204
209,24370
29,89196
57,00023 177,20385
3,918
48
,000
-,31388
,25077
,03582
-,38591
-,24185
-8,762
48
,000
-99,02857
52,65893
7,52270
-114,154
-83,90316
-13,164
48
,000
,14592
6,63265
-39,43531
-11,91837
13,14286
1,39570
78,76275
150,96913
35,93503
41,93745
,19939
11,25182
21,56702
5,13358
5,99106
-,25497
-15,99065
-82,79870
-22,24011
1,09701
,54681
29,25596
3,92809
-1,59662
25,18870
,732
,589
-1,829
-2,322
2,194
48
48
48
48
48
,468
,558
,074
,025
,033
10,57143
33,83662
4,83380
,85242
20,29044
2,187
48
,034
-3,26531
2,12892
,30413
-3,87680
-2,65381
-10,736
48
,000
92
t
df
Zaključak
Na osnovu prezentiranih rezultata može se zaključiti da su sva tri primjenjivana fitness
programa u udređenoj mjeri proizvela statistički značajne pozitivne parcijalne promjene u
prostoru varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti kod ispitivanog uzorka. Posljedično,
možemo konstatovati da će primjenjivani fitness programi sa svojim sadržajima, u trajanju od
6 mjeseci, dovesti do poboljšanja funkcionalnih sposobnosti ispitanica, te da će kvalitetnije
funkcionalne sposobnosti imati trenfer i uticaj na zdravstveni status istraživanog uzorka, a što
je i jedan od ciljeva ovog istraživanja.
Literatura
1. Andrijašević, M. (1995): Fitness programi. Zbornik radova međunarodnog
savjetovanja “Fitness i sport”, Zagreb.
2. Furjan – Mandić, G., F. Prot, D. Metikoš (1995): Primjena aerobike u treningu
sportaša. Zbornik radova međunarodnog savjetovanja “fitness i sport”, Zagreb.
3. Furjan – Mandić, G., F. Prot, N. Marelić, D. Metikoš (1995): Primjena aerobike u
treningu odbojkaša. Zbornik radova 4. Ljetne škole pedagoga fizičke kulture u RH,
Rovinj.
4. Hadžikadunić, M., Rađo, I, Pašalić, E. (2000): Upotreba fitnes programa u sportu i
rekreaciji, Pedagoška akademija Mostar, Sarajevo.
5. MalackoJ. Popović D. : Modelologijakineziološkoantropološkihistraživanja,
Leposavić 2001. godine
6. Malacko J. Rađo I.: Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo 2004. godine
7. Malacko, J. (1982): Osnove sportskog treninga - kibernetički pristup. Sportska
knjiga, Beograd.
8. Mikić, B. (1995): Osnovi psihomotorike čovjeka, Filozofski fakultet, Tuzla.
9. Mikić, B. (1999): Testiranje i mjerenje u sportu, Filozofski fakultet, Tuzla.
10. Milanović, D. (1996): Fitness, Fakultet za fizičku kulturu, Zagreb.
11. Sharkley, B. J. (1991): New dimensions in aerobic fitness. Human kinetiks books.
Champaign.
93
RODNA RAVNOPRAVNOST U SPORTU
Ivana Parčina1, Violeta Šiljak1
1
Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija
Sažetak
Ravnopravno učešće žena u sportu predstavlja mladu društvenu pojavu. Istorija je ukazala da
su žene bile najveća marginalna grupa u društvu, i u sport su se uključile na specifičan način.
Razmatrajući istraživani problem, u obzir su se morali uzeti različiti faktori: uloga porodičnih
prilika na sportsko postignuće žene, uticaj organizacije sporta na polnu i sportsko profesionalnu
diferencijaciju i brojni socijalni i psihološki činioci.Žene su, iako podjednako obrazovane kao
i muškarci, zbog društvenih prilika i prisutne polne nejednakosti i dalje manjina u sportskim
organizacijama. Pitanja prava žena su globalna i univerzalna, a stavovi koji vladaju u
patrijahalnom svetu, održavaju neravnopravnost i diskriminišu žene u svim oblastima rada i
života, time i u oblasti sporta.
Ključne reči: žene/sport/diskriminacija.
Uvod
Prema Evropskoj povelji o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou, rodna ravnopravnost
pretpostavlja da u jednom društvu, zajednici ili organizaciji, postoje jednake mogućnosti za
žene, muškarce i osobe drugačijih rodnih identiteta, da bi doprineli kulturnom, političkom,
ekonomskom i socijalnom napretku, kao i da imaju jednake mogućnosti da uživaju sve koristi
i dobrobiti od napretka jedne zajednice.
Rod je je društveno oblikovanje biološkog pola žena i muškaraca. Pokazuje na koji način jedno
društvo vidi ulogu žene i muškarca i odnosi se na čitav spektar ideja i očekivanja koji se tiču
tih uloga. Ova očekivanja odnose se na to kako žene i muškarci treba da izgledaju, kako da se
ponašaju u određenim situacijama, tj. određuju tipično ženske i tipično muške karakteristike i
sposobnosti. Ove ideje i očekivanja su naučeni,odnosno stečeni u porodici, školi, pod uticajem
medija, verskih ideolgija, u kulturnim i drugim institucijama.
Feminizam kao pojam ulazi u upotrebu u francuskom jeziku počev od 1837. godine, da označi
učenje koje se zalaže za širenje prava i uloge žena u društvu. Feminizam je teorija i praksa, koja
polazeći od načela jednakovrednosti žena i muškaraca, nastoji na društvenim promenama sa
ciljem prestanka društvene, političke i ekonomske diskriminacije žena. Feminizam je društveni
pokret, teorija i lično opredeljenje koji polaze od činjenice da žene u društvu imaju nepovoljan
položaj koji može da se promeni sistemskim aktivnostima činjenja ženskih problema
94
specifičnim i vidljivim, priznatim i adekvatno vrednovanim, tako što će se identifikovati nasilje
nad ženama i ukazati na diskriminaciju i defavorizovanje žena kao i kroz borbu za ostvarivanje
jednakih mogućnosti za žene i muškarce na svakom mestu. Feminizam, kao pokret žena za
oslobođenje iz podređenog položaja i izjednačenje u pravima sa muškarcima, je pokazao da se
paradigme bihejviorističkih nauka ne odnose na žensku polovinu čovečanstva. Time postavlja
metodološki zahtev, da teorija za ženu mora proizaći iz ženskog iskustva.
Feminizam devedesetih godina više ne govori ni o ženi uopšte, već o crnoj, beloj, kolonizovanoj
ženi, ženi radnici,... Iako diversifikuje ženski subjekat i pre nego što ga uspostavlja, ovaj pristup
ima i velike metodološke prednosti. Ukazuje na činjenicu da je osnovno granjanje
muškarac/žena duboko ukorenjeno u druge odnose moći, kao i u klasne i rasne odnose.
Feministička jurisprudencija ispituje osnovne pravne principe (pravda, jednakost, uslovi
posedovanja i lišenosti prava,...) koji su bitni za sve pravne oblasti ali sa stanovišta specifičnih
ženskih potreba i zahteva. Osnovna ideja je uočavanje činjenice da su žene kroz formulisanje i
donošenje zakona i njihovu primenu od strane muškaraca stavljane u stranu. Ženama kroz
istoriju nikada nije bilo dozvoljeno da prilikom donošenja zakona predstavljaju same sebe.
Uvek su bile predstavljanje od strane muškaraca i ponekad su bile totalno pravno zavisne.
Jednakost pravne zaštite i tretmana, diskriminacija u obrazovanju, zaposlenju, napredovanju i
plaćanju, zaštita reproduktivnih prava i sloboda, zaštita od nasilja, silovanja, incesta,
seksualnog ucenjivanja i bračnih zloupotreba, prostitucija i pornografija, glavne su oblasti
izučavanja feminističke jurisprudencije. O ovim i drugim ženskim potrebama je jako teško
govoriti u slučaju postojanja pravne distopije koja označava turobnu zajednicu u kojoj je vlast
neizmerno moćna a pojedinac potisnut i onečovečen. Feministička jurisprudencija, iako sadrži
utopističku viziju sistemskih pravnih promena, ne može da popravi distopične elemente
pravnog sistema, niti ima revolucionarno - reformatorsku snagu promene iz distopije ka
demokratski uravnoteženom sistemu. Najmračniji deo svih distopija predstavlja uzaludnost
pobune, jer ako nije pravno moguća ( ako nije legitimna) onda je u najboljem slučaju prerana.
Žene u sportu
Žene su, iako podjednako obrazovane kao i muškarci, zbog društvenih prilika i prisutne polne
nejednakosti i dalje manjina u upravljačkim telima sportskih organizacija. Pitanja prava žena
su globalna i univerzalna, a stavovi koji vladaju u patrijahalnom svetu održavaju
neravnopravnost i diskriminišu žene u svim oblastima rada i života.
Proteklih godina učinjen je veliki napredak u cilju unapređenja žena putem seminara na raznim
svetskim konferencijama. Problemi položaja žena, ipak nemaju svuda najviši prioritet. One su
suočene sa diskriminacijom i ne učestvuju ravnopravno u razvoju društva. Od preko milijardu
ljudi koji žive u potpunoj bedi, žene čine 70%. Prisiljene su da rade poslove u neprimerenim
uslovima rada i da prihvataju ona zaposlenja čija dugoročnost nije zagarantovana. Žene, u
odsustvu izbora, prihvataju nedovoljno plaćene poslove da bi dopunile kućni budžet, a samim
tim veći teret pada na njih. Migracije, ratni sukobi su samo neki od faktora koji doprinose
95
porastu broja domaćinstava u kojima su hranioci porodice žene koje su diskriminisane i
socijalno marginalizovane.
Jaki razlozi ženskog otpora su rodni stereotipi. Feministička pravna teorija jedinstveno veruje
da je društvo oblikovano patrijarhalno i da u njemu dominiraju muškarci produkujući polno
zasnovano nasilje i strah od njega i pritom razvijaju pravni sistem koji nije u stanju da te pojave
eliminiše. Iako kritikuje ulogu pravnog sistema, ova pravna teorija nastoji da unese neke
transformativne elemente i metode eliminisanja patrijarhata kroz analizu prirode i obima ženske
podređenosti u raznim pravnim oblastima.
Reforme koje su neophodne idu u nekoliko osnovnih pravaca:
1. Polno zasnovano nasilje
Uglavnom se radi o odredbama krivičnog i porodičnog zakonodavstva i u ovoj oblasti su
najvidljivije pravne inicijative za promenu zakona. Insistira se na promeni procedura tako da
postanu rodno senzitivne, tj. da službena lica uvek budu žene, da žene koje su žrtve nasilja budu
praćene od strane druge žene i tome slično. Naročito se insistira na promenjenom pristupu
ženama svedocima i žrtvama krivičnih dela nasilja, koji je do sada uglavnom smeštao krivicu
na žrtvu.
2. Diskriminacija
Još uvek postoje zakonske odredbe koje otvoreno diskriminišu žene kao što su nedostupnost
nekih radnih mesta, profesija ili zanimanja kao i nedostupnost nekih vidova školovanja u visoko
školskim institucijama, npr. u vojsci.
3. Siromaštvo
I ono ima pol, odnosno većinu siromašnih i nezaposlenih čine žene. Da li je to zbog slabijeg
obrazovanja ili usmeravanja na ženska zanimanja koja su po pravilu manje plaćena, ili zbog
iscrpljenosti kućnim radom i podizanjem dece, ili zbog sve veće pojave samohranih majki, ali
uzroci se i dalje traže i analiziraju.
4. Reproduktivna prava i zdravstvena zaštita
Zakonima i praksom se ženama oduzima ili ograničava pravo kontrole svog tela i svoje
fertilnosti. Neophodan je novi pristup problemima tipa kontracepcije, abortusa, sterilizacije,
plodnosti, veštačkog osemenjavanja, dostupnosti i kvaliteta medicinskih usluga,...
96
5. Prava marginalizovanih žena
Postojanje višestruke pravne diskriminacije koja proističe iz postojanja više osnova društvene
nemoći. Žena koja je siromašna, hendikepirana, pripadnica manjina, neobrazovana,...
6. Položaj žena u pravnoj profesiji i pravnom obrazovanju
Diskriminacija koja postoji u procesu obrazovanja, teškoće kod zaposlenja, napredovanja,...
Diskriminacija je naročito izražena sa obzirom na geografski kriterijum ( mali ili veliki gradovi,
hijerarhijski položaj unutar organizacije i sl.).
7. Položaj žena u kriznim periodima
Zakoni koji se menjaju tako da se žene vrate tradicionalnim vrednostima, sklone se sa tržišta
rada, pomognu svojoj zemlji u borbi protiv ''bele kuge'',...
8. Odsustvo žena iz javnog, političkog i informativnog života
Učesnici na pravnoj sceni su uglavnom muškarci. Žena još nema autentičan glas da govori
pravno, ni forum na kome može da misli ženski.
Mogućnost bavljenja sportom podrazumeva se kao ljudsko pravo svakog čoveka, a takmičarski
duh koji pratimo još od načina života starih Grka, kada je agon određivao celokupni ljudski
život postaje dominantno svojstvo. Krajem XIX veka pod uticajem duhovne klime
nastupajućeg građanstva i industrijske revolucije i uverenja u svemoć nauke i tehnike, žene su
vodile žestoku borbu za svoja prava. Želele su, ne samo da dele pozicije sa muškarcima u
različitim oblastima, nego i da steknu pravo da bude ravnopravne građanke novog društva.
Društveni odnosi su se brzo menjali i kretali su se u novom pravcu.
Oba svetska rata su predstavljala veliki napredak u pogledu borbe za ravnopravnost jer su od
muškaraca zahtevala da napuste svoje poslove i odu u rat, ostavljajući prazna mesta u industriji.
Žene su iskoristile priliku da doprinesu društvu u ratnim vremenima zapošljavajući se u
industriji, obrazovanju i slično. Jedna od posledica društvene emancipacije preko rada bio je
pokret za učešće u tradicionalno muškoj aktivnosti- sportu. Iako se nakon rata povratio autoritet
muškaraca i žene su vraćene kućama, mnoge mlade devojke su ostajale u školi duže i nastavile
da se bave sportom.
U početku su žene učestvovale u znatno manje zahtevnim događajima. Briga za fizičku snagu
i izdržljivost žena je dovela do obeshrabrenja učešća žena u fizički intenzivnijim sportskim
granama, a u nekim slučajevima je dovela do manje fizički zahtevne ženske verzije muškog
sporta.
97
Politički aktivizam žena s kraja XIX i 60-tih godina XX veka, kojim se težilo osiguranje polne
jednakosti i okončanje diskriminacije, prenet je i na sportske organizacije i na celokupan sistem
međunarodnog sporta, koji se ovim problemom, manje ili više uspešno bavio tokom celog
prošlog, kao i u prvoj dekadi ovog veka. Ovaj period je ispunjen aktivnostima, agendama,
deklaracijama, ali i rezultatima istraživanja kojima se afirmiše značaj i uloga sporta i daje
pravac za integraciju žene na svim nivoima piramide sporta. Obojen „akademskim bojama“,
ovo je period u kome se sumira učinjeno i daje okvir nove strategije. Ovo je vremenski okvir
unutar koga se registruje mnogo protivurečnih znakova (contradictio symptoma) između
namere- aktivnosti - rezultata da se neposredno učešće žena u sportu i fizičkoj aktivnosti uveća,
kao i da žena bude angažovana u telima koja rukovode i donose odluke u sportu. Rezultati su
ostvareni, učešće je stiglo do praga brojčane ravnopravnosti, kako u opštoj fizičkoj aktivnosti,
tako i na OI, ali se, s druge strane, uočava da se broj žena trenera smanjio, da je žena - trener
koja trenira muškarce retkost, odnosno da je realizacija liderske pozicije žene u sportu puna
kontradikcija, ispunjena dokumentima, siromašna učinkom, daleko i od prostog brojčanog
učešća.
Žene su ipak tokom poslednjih decenija imale velika i permanentna postignuća. One su se
izborile za lično učešće u pravnoobrazovnom, zakonodavnom, izvršnom i sudskom postupku
na nacionalnom i lokalnom nivou. Povećale su ostvarenje jednakih mogućnosti u opštem i
specijalističkom obrazovanju do najviših nivoa. Savremeni pravni sistem može da uvaži neke
od zahteva žena, ali oni moraju biti u skladu sa univerzalnim normativom, muškošću.
Zaključak
Jednakost ili uvažavanje različitosti, olako dolazi od odgovora da je formalna jednakost
neophodna ali i nedovoljna, i da nam treba zakonsko uvažavanje različitosti i specifičnosti.
Tamo gde zakon uvažava i prihvata različitost javlja se opasnost od ozakonjavanja
diskriminacije. Problem je kod zastupanja različitosti, isto kao kod zastupanja jednakosti, da i
jedan i drugi sistem uzimaju muškarca kao normu. Feministička teorija ne zamenjuje mušku
teoriju nego nalazi mesto sebi pored nje u uzajamnom kritičko- analitičkom odnosu. Žensko
iskustvo stvara novu ženskost koja se razlikuje od one ženskosti stvorene od strane muškaraca
sa ciljem da služi njihovim interesima.
Prihvatanje učešća žena u sportu u zemljama širom sveta čini još mladu i nedovoljno razvijenu
pojavu. Mnoge žene i dalje nemaju slobodu i pravo bavljenja sportom usled uslova u kojima
žive, bilo ekonomskim, političkim ili verskim. Iako učešće žena u sportu i fizičkim aktivnostima
ide uzlaznom putanjom, one i dalje ne učestvuju u istom broju kao i muškarci, najčešće iz
razloga koji uključuju religiju, kulturnu tradiciju, rodno pravo i političku situaciju u određenoj
zemlji.
98
Literatura
1. Blue, A. (1987). Grace under Pressure. The Emergence of Women in Sport. London:
Sidgwick & Jackson.
2. Boutilier, M., San Giovanni, L. (1983). The Sporting Woman. Champaign: Human
Kinetics Publishers.
3. Choi, P. (2000). Femininity and the Physically Active Women. London: Routledge.
4. Defrantz, A. (1988). Women and leadership in sport. Journal of Physical
Education,Recreation and Dance, March, 46-48
5. Drinkwater, B.L. (2000). Women in sport. Encyclopedia of Sport Medicine, Volume III.
Blackwell Science
6. Gilligan, C. (1993). In a different voice: Psychological Theory and women’s
development. Harvard University Press
7. Guttmann, A. (1991). Women’s Sports. A History. New York: Columbia University
Press.
8. Hooks, B. (2000).Feminism is for Everybody: Passionate Politics.New York: South
End Press
9. Jevtić, B.; Juhas, I.(2011). Žena u sportu - istina ili contradictio symptoma.Физичка
култура, 65,(7-17). Beograd:Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
10. Jovanović, B. (1965). Fizička kultura kroz istoriju, Beograd: Državni institut za fizičku
kulturu.
11. Milojević, M., Berić, B. (1983). Žena i sport. Novi Sad : FFK
99
UTICAJ GLOBALIZACIJE NA SAVREMENI SPORT
Milan Dragić 1, Edita Kastratović 1, Vesna Čilardžić 1
1
Fakultet za poslovnu ekonomiju u preduzetništvo, Belgrade, Srbija
Sažetak
U radu je predstavljen uticaj globalizacije na savremeni sport. Cilj rada bilo je predstavljanje
sporta u pogledu prihvatanja novih okolnosti savremenog poslovanja. U radu su iskazane
mogućnosti korišćenja globalnih strategija razvoja, kako sportskih organizacija, tako i
organizacija koje ne pripadaju direktno oblasti sporta, ali imaju određenu poslovnu konekciju
sa njima. Predstavljene su i mogućnosti strateških koraka u pogledu marketinga i njegove
primene u globalnom fenomenu razvoja sporta. U radu su iskazane i tendencije globalnog
uticaja u sportu u pogledu formiranja međunarodnih liga na užem ili širem geografskom
području. Izneseni su i određeni zaključci u pogledu globalnog razvoja sporta ali i zadataka
kako država tako i pojedinaca u liku sportskih menadžera, a sve u cilju maksimalnog korišćenja
mogućnosti koje globalizacija u oblasti sporta nosi sa sobom.
Ključne reči: Globalizacija, sport, marketing.
Uvod
Sport je kao i sve druge oblasti ljudskog društva uvučen u matricu globalnog fenomena.
Transformacija sporta od "igre" do "biznisa" traje dovoljno dugo da se fenomen globalizacije u
sportu može posmatrati kao sasvim realan i izvestan. Sportske organizacije, različitog tipa, svoj
uticaj ostvaruju na globalnoj platformi. Regionalna usmerenost potpuno je zamenjena
konceptom otvorenog dejstva ka svim tržištima koji su manje ili više spremni za prihvatanje
novih ideja i koncepata, "agresivnih" marketinških pohoda modernih sportskih organizacija.
Osim sportskih organizacija, globalnom uticaju sporta značajno, a u nekim slučajevima i
odlučujuće, doprinose organizacije koje nisu iz oblasti sporta. One sport posmatraju kao
atraktivan kanal distribucije svojih proizvoda i usluga širokom opsegu potencijalnih klijenata.
Organizacije više nisu ograničene na poslovanje u okvirima naionalnih granica. To pokazuju
primeri uspešnih kompanija: više od 2/3 prihoda kompanije Avon dolazi od prodaje van
100
Severne Amerika, Japanska kompanija Nissan proizvodi automobile u SAD (Misisipi) i
Meksiku, McDonalds drži preko 700 objekata u Kini2, kao i mnogi drugi primeri.
Globalizacija
Globalizacija predstavlja veliki izazov za sve organizacije u razvoju. Mogućnosti koje se
pružaju u pogledu globalnog dejstva predstavljaju magnet za sve organizacije bez obzira na
oblast svog delovanja. Sportske organizacije koje se bave proizvodnjom i prodajom usluga
imaju mogućnost širenja svojih kapaciteta van granica zemalja u kojima su nastale i gde im se
nalazi sedište. Poznati i uspešni sportski klubovi su delimično limitirani u smislu nemogućnosti
prebacivanja svog obitovanja i poslovnog delovanja u drugim zemljama, ali su globalni izazov
iskoristili u marketinškom pogledu i svoje dejstvo proširili na taj način. Spektar mogućnosti se
proširio, što sportski klubovi obilato koriste:
 Prodaj prava TV prenosa utakmica i važnih događaja
 Prodaja sportske opreme, navijačkih rekvizita i suvenira sa brendom kluba,
 Prodaja prostora za reklamiranje (reklame na stadionima i u halama, reklame na dresu
sportista)
Velike organizacije sa uspešnim menadžeri na čelu, takođe se mogu susresti sa izazovima u
upravljanju u globalnom okruženju. Novi konkurenti se mogu pojaviti iznenada u bilo kom
momentu i na bilo kom mestu u svetu. Menadžeri moraju biti spremni da se suoče sa kulturnim,
ekonomskim i političkim razlikama na tržištima širom sveta3. Pre direktnog nastupa na nekom
novom tržištu, strategijski menadžeri moraju uzeti u obzir konotaciju kulturoloških kodeksa i
normi koje odlikuju to tržište, kako bi izbegli mogućnost uspostavljanja efekta odbojnosti usled
neprilagođene strategija i njenog eventualnog neprikladnog oblika.
Igra, kao bazični element sporta, predstavljala je uspešnog "ambasadora" kvalitetnog korišćenja
slobodnog vremena. Transormacijom igre u sport i potenciranjem takmičarskog duha,
omogućena je lavina pozitivnog prihvatanja svih sportskih sadržaja bez obzira na podneblje sa
koga potiče. Kult Olimpijskih Igara i drugih velikih međunarodnih takmičenja, omogućio je
sportu da bude jedan od pionira globalnoh fenomena u pogledu širenja svog dejstva na
međunarodnom nivou.
Marketing na polju globalizacije
2
3
Coulter, M. "Strategijski menadžment", 2010,: 20
Robbins, S., Coulter, M. "Menadžment", 2005,: 78
101
Primetivši globalističku sposobnost sporta, velike organizacije su uočile mogućnost globalnog
širenja svog dejstva posredstvom sporta. Kompanija Red Bull je za manje od 15 godina uspela
da postane brend vredan milijardu dolara i osvoji 70ž5 svetskog tržišta energetskih napitaka.
Menadžeri te kompanije su uspeli u nastojanju da Red Bull bude dostupan na svim većim
sportskim takmičenjima. Red Bull je svoj "cool" imidž izgradio i kroz sponzorisanje ekstremnih
sportova, kao što su X-fighters, Red Bul Cliff Diving - takmičenja u skokovima sa visokih stena
u vodu, takmičenja u skokovima sa motorima, Flugtag - takmičenje u kojem učesnici prave
letelice različitih i često smešnih oblika, sa kojima pokušavaju da sa određenih platformi polete
iznad vode, što je u skladu sa sloganom Red Bulla - "Red Bull daje ti krila"4.
Osim velikih i moćnih kompanija, i mnogo manje kompanije su shvatile kolika je mogućnost
marketing prodora na međunarodna tržišta posredstvom sporta, poznatih sportskih ličnosti,
brendova. Primer neverovatnog uspeha relativno nepoznate kompanije Salton, koja je
proizvodila neobične uređaje, naglašava značaj prihvatanja globalnih pravila poslovanja.
Početkom 1990-tih godina, kompanija je prodavala mali roštilj za kućnu upotrebu, koji nije bio
tako popularan, sve do momenta dok dvostruki šampion u teškoj kategoriji u boksu George
Foreman nije odlučio da ga promoviše i ostvari partnersku saradnju sa kompanijom. Forman
je, kao simpatična grdosija i neko ko je poznat kao ljubitelj čizburgera, na jednoj od promocija
iskoristio zgodan momenat i nesvesno uzeo pljeskavicu, ubacio je u lepinju i počeo da jede.
Nakon tog momenta kojeg je kamera uhvatila, telefoni su se usijali i kompanija Salton je
zahvaljujući popularnosti Formena i njegovog učinjenog gesta, ostvarila prodaju od 40 miliona
roštilja. Zahvaljujući ugovoru koji je imao sa tom kompanijom, Forman je zaradio znatno više
od svoje bokserke karijere - preko 150 miliona dolara. Kompanija salton je postala
međunarodno poznata i od 1995. godine zabeležila rast od 46%5!
Tendencije globalnog uticaja u sportu
Razvoj fenomena savremenog sporta u svim pogledima iskazanim tendencijama svetskog
ekonomskog i marketinškog kretanja, značajno određuje i strategijski pristup samom sportu u
njegovom razvoju6. Kao podrška sportskim aktivnostima osnovnog tipa u smislu sporta kao
osnovnog proizvoda, javlja se i tendencija razvoja usluga u sportu i sportske opreme. Kao
potencijalno najmasovnije tržište iz oblasti sporta, uočava se tržište širokog sportskog
auditorijuma i razvoja životnog stila svakog pojedinca. Upravo razvoj rekreativnog sporta
predstavlja dodatnu mogućnost konekcije u marketinškom smislu između profesionalnog i
rekreativnog sporta. Proizvodi i usluge koje su nekoliko godina unazad bili rezervisani za
Kotler, P., Keller, K. "Marketing menadžment", 2006,: 667-668
Kotler, P., Keller, K. "Marketing menadžment", 2006: 546
6
Tomić, M. "Sportski menadžment", 2007,: 645
4
5
102
profesionalni sport, u budućnosti će naći svoju primenu u rekreativnom sportu u smislu
približavanja privilegija modernih "gladijatora" pojedincu. Proizvođači sportske opreme,
energetskih napitaka, organizacije koje pružaju usluge u sportu, pokušavaju da maksimalno
iskoriste svako potencijalno tržište u cilju maksimiziranja profita.
Tendecija globalnog razvoja sporta uveliko je primetna u periodu 20. veka u primerima širenja
NBA u Evropi i Aziji, formiranja evropske NFL lige, širenje NHL u Evropi. Može se uočiti da
je talas Globalizacije počeo upravo sa područja SAD kao društva u kome funkcioniše liberalna
ekonomija.
Osim fenomena opšte globalizacije, koja se odnosi na širenje uticaja i aktivnosti u zemljama
drugih kontinenata, mogu se primetiti i tendencije razmišljanja u pravcu fenomena "delimične
globalizacije", oslonjene na funkcionalno i geografski logične regione. U košarci je takva ideja
i zaživela na prostorima zemalja Balkana u vidu formiranja i funkcionisanja Jadranske lige.
Jedan od primera mogućih liga u fudbalu predstavljen je u sledećoj tabeli:
Tabela 1. Potencijalne globalne međuregionalne lige
7
NAZIV LIGE
POTENCIJALNE ČLANICE LIGA
Sredozemno-balkanska liga
Obuhvatila bi klubove iz: Španije,
(mediteranski deo), Francuske (mediteranski
deo), Italije (mediteranski deo), Grčke,
Turske, Srbije, Hrvatske (jedan deo),
Rumunije i Bugarske
Rusko-istočnoevropsko-skandinavska liga
Rusija, Ukrajina, Moldavija, Belorusija,
Norveška, Finska, Švetska, Baltičke zemlje i
ostale države ZND
Centralnoevropska liga
Nemačka (istočni deo), Austrija, Slovenija,
Češka, Slovačka, Poljska, BiH, Mađarska,
Hrvatska (severozapadni deo)
Britansko-zapadnoevropska liga
Engleska, Škotska, Republika Irska, Vels,
Severna Irska, Island, Holandija, Danska7
Tomić, M. "Sportski menadžment", 2007,: 648
103
Dat je primer formiranja regionalnih liga u fudbalu, pri čemu bi se isti ili sličan scenario mogao
koristiti i u globalnom razvoju rukometa, hokeju, vaterpolu, odbojci, ragbiju i sl.
Zaključak
Sportske integracije su predstavljaju neminovnost i osnovu razvoja sportskih organizacija ali i
organizacija koje imaju direktnu ili indirektnu konekcija sa sportom. Formiranje regionalnih,
kontinentalnih i svetskih liga u različitim sportovima omogućiće razvoj sporta u klantitativnom
i kvalitativnom pogledu. Konkretna razmena iskustva sportista u kontinuumu na godišnjem
nivou, omogućiće sportistima napredak kako u tehničkom, tako i u taktičkom pogledu.
Globalno širenje sportskih aktivnosti, kao osnovne jedinice fenomena sporta uopšte, povlači za
sobom i globalno širenje aktivnosti propratnih industrija (industrija sportske opreme i rekvizita,
industrija hrane i pića ugovorno povezanih sa određenim brendom - klubom, sportistom,
događajem). Zadatak menadžera u budućnosti bila bi adekvatna analiza potencijalnih prednosti
globalnog fenomena i u skladu sa tim definisanje ciljeva i pravaca kojima bi se kretale
organizacije kojima pripadaju. Zadaci država koje bi bile obuhvaćene potencijalnim ligama u
globalnom smislu, bilo bi maksimalno povezivanje i saradnja u ekonomskom, kulturološkom i
političkom smislu a sve to na platformi sporta i njegovog globalnog razvoja.
Literatura
Coulter, M. (2010) "Strategijski menadžment", Data Status, Beograd;
Beech, J., Chadwick, S. (2010): "Sportski menadžment", Mate, Zagreb;
Robbins, S., Coulter, M. (2005)"Menadžment", Data Status, Beograd;
Kotler, P., Keller, K. (2006)"Marketing menadžment", Data Status, Beograd;
Kastratović E.,(2006):“Osnove menadžmenta sa menadžmentom u sportu“,Institut
MSP,Beograd;
6. Mull, R., Bayless, K., Ross, C., Jamieson, L. (1997): „Recreational Sport Management“,
3rd edition; Human Kinetics, Champaign, Illionis;
7. Tomić, M. (2007): "Sportski menadžment", Data Status, Beograd;
8. Tomić, M. (2001): "Menadžment u sportu", Astimbo, Beograd
1.
2.
3.
4.
5.
104
TJELESNI I ZDRAVSTVENI ODGOJ OSNOV ZDRAVLJA I SPORTA
Bogdan Kolar1
1
Predsjednik Udruženja „ Naša djeca Zenica i Sportskog saveza ZDK, Bosna i Hercegovina
“ Djeca su ogledalo društva, njegova sadašnjost i budućnost.
Treba težiti društvu koje djecu čini sretnom „
Sažetak
Evidentno je da su brojni stručnjaci, naučni radnici, sagledavajući razvoj ljudske ličnosti
konstatovali da u ukupnom razvoju čovjeka, fizičke aktivnosti i sport igraju značajnu ulogu.
Među pretečam ovakog odnosa prema fizičkim aktivnostima i sportu evidentirana je prije više
milenija ( Aristotel ,Platon i drugi ).
Evidentno je da su sve generacije u ljudskoj istoriji opredjeli se za stav, da je tjelesni i
zdrastveni odgoj i sport djelatnost od posebnog interesa; kako je sada definišemo Zakonom o
sportu BiH i Strategijom razvoja sporta i Zakon o sportu Zeničko dobojskog kantona.
Naš prilog „Tjelesni odgoj osnov zdravlja i sporta“ nije imao za cilj da argumentima dokazuje
da je tjelesni zdrastveni odgoj sport vrlo bitan za razvoj čovjeka od rođenja do kraja života,
jer kako je to već rečeno to je dokazano i stalno se potvrđuje.
Cilj je da istražimo kako se kod nas u Kantonu odnosno lokalnim i samoupravnim zajednicama
ostvaruju svjetski stavovi o fizičkim aktivnostima i sportu kroz istoriju i sadašnje vrijeme i
kako se naše opredjeljenje da organizovanim i normiranim oblicima aktivnosti ( NPP za
Predmet Tjelesni i zdrastveni odgoj,sportski klubovi i asocijacije ) obezbjedimo da tjelesni
odgoj i sport budu osnova za korektni razvoj djece i omladine i građana u cjelini.
Na osnovu parcijalnih uvida došli smo da saznanja da ima teškoća koje onemogučavaju
korektanu implementaciju dokumenata domaćih i međunarodnih vezanih za oblast Tjelesni i
zdrastveni odgoj i sport. Pošto se radio izuzetno važnoj oblasti odlučili smo ( Sportski savez i
Udruženje „ Naša djeca Zenica) da temeljnije istražimo oblast i da u saradnji brojnih stručnjaka
iz ove oblasti pokušamo pripremiti cjelovite prijedloge za eliminisanje već uočenih smertnj i
do koji ćemo doći istraživanjem.
Rezultati istraživanja potvrdili su naše sumnje u korektnost implementacije Nastavnog plana i
programa za predmet Tjelesni i zdrastveni odgoj Takođe stanje u oblasti sporta nije primjereno
potrebama građana Kantona svih uzrasta ( Kanton ima oko 500.000 stanovnika i oko100.000
mladih uključenih u obrazovni proces oko 20.000 sportista i sportskih radnika
Stanje upučuje da se u razrešavanje ove problematike moraju angažovati organi vlasti svih
nivoa i organi sportskih klubova i asocijacija i NVO koje su svojim misijama vezane za
implementaciju dokumenata iz oblasti TZO i sporta..
105
Mi smo na stanovištvu da je „ Tjelesni i zdrastvestveni odgoj najvažniji predmet na svim
nivoima obrazovanja , vaspitanja / odgoja/ i zato se mi zalažemo da mu treba i posvetiti posebnu
pažnju i podršku.
Naš stav je da se eventualni propusti kod drugih predmeta mogu ispraviti
( instrukcije,
popravni ispiti pa i ponavljanje razreda ), ali propusti u oblasti tjelesnog i zdrastvenog vrlo se
teško otklanjaju ili se ne mogu otkloniti što je ogromna šteta za mlade i društvo u cjelini.
Ključne rijeći : domaći i međunarodni dokumenti, prostor ,oprema ,koordinatori , kabineti,
domaća zadaća,ravnopravnost spolova , djeca prije svega, Udruženje „ Naša djeca Zenica).
Uvod
Nepobitna je činjenica da su sve strukture koje u svojim misijama imaju problematiku vezanu
za položaj djece i omladine upućene na implementaciju Konvencije o pravima djeteta
Ujedinjenih nacija, koja je i osnova za veliki broj drugih dokumenata organa UN i organizacija
i organa Evrope koje još detaljnije razrađuju osnovne postavke Konvencije o pravima djeteta.
Takođe, i organi vlasti na svim nivoima u BiH usvojili su brojne povelje, strategije, akcione i
druge programe, koji se odnose na problematiku vezanu za djecu i omladinu u raznim oblastima
bitnim za razvoj i srećan život mladih . Navodimo samo neke od povelja, strategija akcionih
planova, zakona i slično: npr. Strategija za borbu protiv upotrebe droge, alkohola, pušenja i
drugih opijata i ovisnosti, Strategija protiv maloljetničkog prestupništva, strategije iz oblasti
zdravlja ( prevencija za brojne bolesti koje nastaju zbog fizičke neaktivnosti),Akcioni plan za
djecu 2011. – 2014., Akcioni plan za ravnopravnost spolova, Plan borbe protiv vršnjačkog
nasilja itd. Zajedničko za sva pomenuta dokumenta je stav da su tjelesni i zdrastveni odgoj i
sport značajni faktor za implementacije svih pomenutih i drugih dokumenata koja tretiraju
položaj mladih u društvu
Uvažavajući navedene činjenice, u Sportskom savezu Zeničko-dobojskog kantona ocjenjeno
je da je fizički razvoj jedna od najvažnijih oblasti za mlade i da su vrijedne pažnje sve aktivnosti
koje direktno i indirektno obezbjeđuju uslove za korektan tjelesni razvoj mladih i razvoj sporta
u cjelini.
U tom cilju Predsjedništvo sportskog saveza ZDK donijelo je odluku da se u partnerstvu sa
Udruženjem za brigu i opšta prava djece „ NAŠA DJECA „ Zenica (koje ima iskustvo i
kapacitete za istraživanje i koje svoju osnovnu aktivnost bazira na implementaciji Konvencije
o pravima djeteta više od dvadeset godina) detaljnije istraži problematiku vezanu za realizaciju
nastavnog plana i programa za predmet tjelesni i zdrastveni odgoj/ vaspitanje/ na području
Zeničko – dobojskog kantona.
106
Metodologije istraživanja
1 Za analiziranje i utvrđivanje stanja u oblasti sporta korištene su slijedeće metodologije i
tehnike :






analiza sadržaja ,
ankete, intervjui,
Delfi metoda ( konsultacije sa ekspertima za pojedine oblasti ),
HRBAP metoda ( koja inicira u rješenjima Strategije obezbjeđenje ljudskih prava
u lokalnoj zajednici i to naročito prava djeteta , ravnopravnosti žena i manjina )
miPRO metoda koja upućuje kreatore Strategije na ukljućivanje što većeg broja
sportista ,sportskih radnika ZDK u oblikovanje Strateški pravaca ( javne rasopave
,okrugli stolovi ,panel diskusije i sl ).
SWOT Analize
Sve navedene metode i tehnike istraživanja imaju za cilj korektno utvrđivanja stanja u
oblasti sporta ZDK a analiza dobivene građe ukazaće do kojeg stepena smo došli u
implementaciji Zakona I Strategije razvoja sporta u BiH I šta trebamo u narednom period
poduzeti da otklonimo eventualne nedostatke i da formulišemo osnovne pravce djelovanja,
sa ciljem da u skladu sa našim mogućnostima implementiramo i međunarodna i domaća
dokumenta koji su donešena za oblast sporta.
Uzorak
U istraživanje su bile uključene : uprave 63 centralne osnovne škole (sa 47.027 učenika) sa
145 područnih odjeljenja - škola ( oko 6.000 učenika) , 34 srednje škole, ( oko 19.000 učenika)
20 sportskih klubova, Univerzitet Zenica, Domovi zdravlja Visoko i Zenica, više desetina
sportista , trenera, sportskih radnika itd.
Istraživanje je trajalo nešto manje od godine dana.
Rezultati istrživanja
a) Normativne osnove
Analizom normativnog regulisanja oblasti Tjelesnog i zdratvenog odgoja i sporta
utvrđeno je adekvatno je regulisana na svim nivoima. Postoje zakoni o sportu ,
107
Strategija za razvoj sporta u BiH, Nastavni planovi i programi za predmet Tjelesni i
zdrastveni odgoj i ostali prateći propisi.
b) Prostorni uslovi
Istraživanje je pokazalo da da su, na primjer, od 63 centralne osnovne škole samo za 9
škola njihove uprave izjavile da imaju uslove za implementaciju nastavnog plana i
programa, ostale škole su izjavile da imaju djelimične ili otežane uslove
( nedostatak opreme adekvatnog prostora i sl ).
Od 145 područnih škola (koje su odjeljenja centralnih škola), a koje su locirane na
prigradskom i seoskom području, prema istraživanju, ni jedna škola nema uslova za
korektnu implementaciju NPP, Časove TZO realizuju u otežanim uslovima.
Sve škole su istakle da pored nedostatka prostora velike teškoć pretavlja nedostatak
opreme ( sprave ,lopte oprema za mjerenje razvoja odnosno učinka nastave, stručne
literature itd)
c) Opremljenost škola nastavnim sredstvima (sprave, rekviziti) i pomoćno-tehničkim
sredstvima.
Pod nastavnim sredstvima potrebnim za realizaciju Nastavnog plana i okvirnog programa
tjelesnog i zdravstvenog odgoja podrazumijevamo sprave, rekvizite, tehnička pomagala, mjerne
instrumente i opremu. Navedena nastavna sredstva su u funkciji uspješnije realizacije nastavnih
sadržaja, posebno iz tematskih područja gimnastike (sprave), atletike, ritmike i plesa (sprave i
rekviziti), sportskih igara (rekviziti), te dijagnostike (mjerni instrumenti).
Stanje u ovoj oblasti je nezadovaljsajuće. Školama nedostaju sprave i druga oprema . Situacija
je posebno teška u prigradskim i seoskim. Školama.Ovo stanje dovodi u pitanje sticanje snage(
snage ruku,ramenog pojasa snaga trupa itd), kordinacije,ravnoteže ,motoristike itd. Poseban je
problem što škole nemaju sredstva za mjerenje postignutih rezultata ( flamngo gredice klupe za
mjerenje gipkosti ,,štoperice i sl). Kao značajan problem može se navesti i nedostatak stručnr
literatzre i kontinuiranog obrazovanja kadra
d) Kadar.
108
Adekvatnost kadra i praksa zanavljanja i provjere znanja nije istraživana.Sve su škole izjavile
da raspolažu sa kadrom u skladu sa potrebama NPP i normativima.
Sigurno je da je ovako stanje alarmantno i ne garantuje d a se ostvare težnje vezane za
obrazovanje i odgoj i razvoj u ranom djetinstvu. Ovo stanje posebno uozbiljuje činjenica da se
u ovim područnim školama obrazuje preko 6.000 dječaka i djevojčica od prvog do petog
razreda.Ako se na pomenuti broj djece koji realizuju NPP za TZO u otežanim uslovima dodaju
djeca iz centralnih škola koja takođe nemaju uslove za nastavu TZO, može se zaključiti da je
više desetina hiljada dječaka i djevojčica uskraćeno je za korektnu realizaciju NPP za TZO.
Stanje u ovoj oblasti ukazuje da je neophodan konkretan angažman: obrazovnih vlasti,
nevladinih organizacija (klubova, sportskih asocijacja i drugih organizacija koje u misijama
imaju i ovu problematiku), lokalne i mjesnih samouprava, roditelja i mladih što bi omogućilo
da se što hitnije uspostavi sistem koji treba da u što kraćem roku obezbjedi organizovano
rješavanja uočenih nedostatka u ovoj oblasti, te da se u relativno kratkom vremenskom periodu
mogu uspostaviti organizacione i druge forme,koje će obezbjediti korektniji odnos društva u
ovoj za mlade izuzetno važnoj oblasti.
Za sada se pominje stav da je dva časa sedmično za TZO malo i da bi povećanje za jedan čas
sedmično značajno uticalo na eliminaciju lošeg stanja. Međutim, u stručnim krugovima se ističe
da bi i to bilo nedovoljno u odnosu na važnost TZO i sugeriše da se iznađu, odnosno koriste,
druge mogućnosti koje bi mladim obezbjedile organizovano korištenje slobodnog vremena i
veće prisustvo u oblasti sporta , za šts postoji veliki interes mladih, a već postoje i organizacioni
i oblici aktivnosti i koji obezbjeđuju veći angažman u vannastavnim i vanškolskim
aktivnostima, (realizacija Malih olimpijskih igara i drugih takmičenja koja bi trebala postati
takođe tradicionalna i obuhvaćati učenike svih uzrasta - od predškolskog do fakultetskog
nivoa).
Istraživanje je dokazalo da u školama zbog nedostatka prostora i opreme nema uslova da se
korektno iskoriste i već planirana dva časa sedmično odnosno 70 časova u toku jedne školske
godine.
Zaključci,Prijedlozi i mjere
Opšta ocjena je da se ne može biti zadovoljno u oblasti implementacije Nastavnog plana i
programa za predmet TZO.
Stanje zahtjeva ubrzano otklanjanje uočenih i drugih nedostataka.
109
Osnove Projekta „ Tjelesni odgoj osnov zdravlja i sporta“ nude i rješenja, koja će obezbjediti
da tjelesni odgoj postane i stvarno jedna od najvažnijih oblasti u obrazovanju i vaspitanju mlade
generacije i nudi niz praktičnih rješenja, koja treba da ostvare ovu osnovnu zamisao.
Konkretnim aktivnostima treba težiti da fizičke aktivnosti postanu pravilo življenja ,jer je to
jedini način da se održi zdravlje i zdrav duh.
Naš stav je da se eventualni propusti kod drugih predmeta mogu ispraviti ( instrukcije,
popravni ispiti pa i ponavljanje razreda ), ali propusti u oblasti tjelesnog i zdrastvenog vrlo se
teško otklanjaju ili se ne mogu otkloniti što je ogromna šteta za mlade i društvo u cjelini.
Mi smo na stanovištvu da je „ Tjelesni i zdrastvestveni odgoj najvažniji predmet na svim
nivoima obrazovanja , vaspitanja / odgoja/ i zato se mi zalažemo da mu treba i posvetiti
posebnu pažnju i podršku.
Projektom se u poglavlju „Prijedlozi i mjere“ nudi niz praktičnih rješenja kao na primjer :


U svim školama formirati kabinete (po mogućnosti sa poligonima) za predmet
tjelesni i zdrastveni odgoj, a prije svega u školama na selu. Kabinete opremiti
opremom kojom se mogu realizovati časovi iz NPP za koje nisu potrebne dvorane.
Kabineti bi mogli poslužiti i za dio NPP koji se odnosi na zdrastveni odgoj i
praćenje efekata TZO. Kabineti bi, pored ostalog, mogli poslužiti i za realizaciju
programa za djecu predškolskog uzrasta što bi sigurno značajno pomoglo većem
obuhvatu i implementaciji ciljeva iz Strategije za razvoj sporta u BiH 2010. – 2014.
Kabineti bi mogli poslužiti i za edukaciji učenika sa teškoćama u razvoju i za
rehabilitacije pojedinih osoba sa sportskim povredama
Uvođenje u obrazovni proces koordinatora za TZO koji će potpomagati realizaciju
TZO kada iz objektivnih razloga to ne mogu da relizuju u cjelini profesori razredne
nastave i profesori za TZO
Kordinator bi stimuliro i podržavao organizovano uključivanje učenika u sportske
klubove u cilju povećanja vremena organizovanog bavljenja aktivnostima koje su
predviđene u NPP.
Koordinator bi inicirao izradu i potpisivanje ugovora i protokola koji bi regulisali
odnose vezane za učenike uključene u rad klubova.
Koordinator bi se angažovao na organizaciji Malih olimpijskih igara i osnivanju
sportskih društava u školama.

Organi vlasti u obrazovnom procesu trebali bi temeljno sagledati
problematiku ocjenjivanja i doprinosa obrazovnih ustanova u razvoju učenika i
učenica svih uzrasta. Ovo podrazumjeva i drugačije đačke knjižice koje bi, u
stvari, trebale postati lični dokument svakog učenika i učenice iz oblasti tjelesnog
i zdrastvenog odgoja, jer nije dovoljno upisati samo brojčanu ocjenu koja ništa
110
ne govori o zdrastvenom stanju učenika prilikom ulaska u obrazovni proces i ne
govori o stepenu razvoja učenika u toku obrazovnog procesa. Knjižica bi trebala
biti i osnovni dokument za formiranje baze podataka iz oblasti TZO kod upisa u
naredne nivoe obrazovanja. Sve ovo podrazumjeva i promjenu u odnosu prema
praćenju zdravlja učenika i strukturi komisija za preglede učenika kod upisa u
obrazovne ustanove svih nivoa. U komisiju, pored psihologa i ljekara opšte
prakse, treba uključiti i ljekare specijaliste sportske medicine i specijaliste
medicine rada. Posebno je bitno da komisija bude u pomenutom sastavu kod upisa
u srednje škole i na fakultete da bi se izbjegla situacija da učenik odnosno student
odabere zanimanje za koje nema adekvatne psiho- fizičke predispozicije, što će
mu pričinjavati velike teškoće kod zapošljavanja..

Neophodno je razmotriti mogućnost da i tjelesni odgoj ima tretman kao i ostali
predmeti : obezbjeđenje udžbenike za sve uzraste , razmatrati i mogućnosti
uvođenja domaćih zadataka koje će mladi da realizuju kod kuće uz pažnju roditelja,
nekih drugih članova porodice ili u sportskim asocijacijama odnosno klubovima.

Implementacija Osnova projekta treba da rezultira stavom i praktičnom aktivnošću
koja će obezbjediti da ni jedan dječak i djevojčica ne izlaze iz osnovne škole a da
nisu naučili plivati , da nisu ovladali osnovama atletike, gimnastike, ritmike i da
nisu usvojili stav da korektnim tjelesnim i sportskim odgojem obezbjeđuju zdravu
i srećnu budućnost (ovo bi trebalo da bude upisano u đačku knjižicu) .

Neophodno je obezbjediti kontinuiranu finansijsku podršku sektoru razvoja
tjelesnog i zdrastvenog odgoja i sporta . Do sada je evidentan trend stalnog pada
izdvajanja u sport, ali je evidenan stalni rast uloženih sredstava za sanirenje
posljedica zbog neadekvatnog odnosa prema zdravstvu, prestupništvu, upotrebi
droge, alkohola, cigareta i drugih opijata itd., a sve zbog neadekvatnog odnosa
prema razvoju oblasti sporta u najširem smislu.
Posebno je neophodno raditi na saniranju objekata koji su devastirana u toku rata,
ali je neophodno raditi i na izgradnjih novih objekata. U proteklom periodu, bez
obzira na brojne teškoće, neke su lokalne zajednice izgradile prostore za sport i
TZO. Ovdje posebno ističemo općinu Zenica, koja je za potrebe sporta i tjelesnog
odgoja adaptirala više prostora koji su bili devastirani, a zatim je izgrađena sportska
arena , atletski stadion , centar za sport, a u Strategiji za privredni razvoj Zenice
2010, – 2020. godina programirana je adaptacija ili izgradnja objekata za sport
skoro u svim mjesnim zajednicama.

Projektom se sugerišu i dodatna istraživanja naročito za problematiku vezanu za
izostajanja učenika sa nastave uopšte, a time i izostajanja sa časova TZO. Takođe,
111
neophodno je izvršiti dodatno istraživanje vezano za uključivanje učenica i osoba
sa teškočama u razvoju u implememtaciju predmeta TZO i sporta u cjelini.
Ovim Prilogom je ukratko prezentirana problematika vezana za realizaciju NPP za TZO koja
je detaljnije izložena u Osnovama za implementaciju predmeta TZO i sporta i stanje
nedvojbeno upućuje na zaključak da se u ovoj oblasti moraju poduzeti mjere od strane organa
zakonodavne i izvršne vlasti na svim nivoima, jer je situacija, uglavnom, neprimjerena
potrebama mladih i društvu u cjelini.
U prilogu smo posebno potencirali stanje u osnovnom obrazovanju ,jer je ovaj segment razvoja
mlade ličnosti temeljana osnova za dalji razvoj svako čovjeka.
Literatura
1. Platon : Država, Kultura Beograd ,1969g.
2. Dr S. Pataki : Opća pedagogija , Pedagoško književni zbor ,X izdanje , Zagreb 1965,
3. Radovan Teodosić, Bogoljub Prokić, Radisav Ničković,Mile Novaković: Pedagogika
IX izdanje Zavod za izdavanje udžbenika Sarajevo 1966 godina.
4. Grupa autora : Pedagogija ,II izdanje, Matica hrvatska Zagreb 1969 godina,
5. Dr. Mirjana Mađarević i Dr Muriz Hadžikadunić : Metodika nastave tjelesnog odgoja
sa osnovama fiziologije tjelesnog vježbanja : Pedagoški fakultet Zenica ,2004 godina
6. Nastavni plan i program –Osnovna škola ( Izdavač
Ministarstvo za
obrazovanje,nauku,kulturu i sport ZDK -1999 godina )
7. Akcioni plan prevencije i suzbijanja maloljetničke delinkvencije u Federaciji BiH,
Vlada FBiH, maj 2008. godine;
8. Informacija Ministarstva za obrazovanje ,nauku ,kulturu i sport - Pedagoški zavod ZDK
o uslovima za implementaciju NPP za TZO
9. Analiza položaja mladih u BiH; (Vijeće ministara – Komisija za koordinaciju pitanja
mladih u BiH u saradnji sa GTZ, 2008;
10. Državna strategija nadzora nad opojnim drogama, sprečavanja i suzbijanja zloupotrebe
opojnih droga u Bosni i Hercegovini, mart 2009;
11. Evropska povelja o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou, OSCE
2004;
12. Informacija o položaju mladih-ocjena implementacije Zaključaka iz 2005godine;
(Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu sport ZDK, 2006 godina )
13. Informacija o stanju NVO 2007; ( Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu i sport
ZDK, 2007 godina)
14. Informacija o stanju u oblasti sporta; (Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu i sport
ZDK, 2008 godina )
112
15. Informacija o stanju u oblasti sporta; (Sportski savez Zeničko-dobojskog kantona, 2008)
16. Izvještaj o zdravstvenom stanju stanovništva i organizacija zdravstva., Kantonalni
zavod za javno zdravstvo, 2004, 2005,2006,2007,2008 .
17. Mladi i evropske integracije; (Vijeće ministara – Komisija za koordinaciju pitanja
mladih u BiH u saradnji sa GTZ , 2008.
18. Podaci JU Kantonalni Zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti» o karakteristikama
ovisnika, 2006.;
19. Rezultati istraživanja 2004, 2005, 2006, 2007 u sektoru za mlade, NVO i sportu u ZDK;
( Agencija za intelektualne usluge UG “ Naša djeca “ Zenica )
20. Smjernice za izradu Strategije omladinske politike na području Zeničko-dobojskog
kantona za period 2009.-2014. godine; Skupština ZDK -2008 godine
21. Zakon o sportu BiH ( 2009 godina ),
22. Strategija za razvoj sporta u BiH 2010-2014 godina, ( 2010 godina )23. Informacija o
stanju materijalno – tehničkih uslova za realizaciju nastave tjelesnog i zdrastvenog
odgoja u osnovnim školama na području Zeničko dobojskog kantona (JU Pedagoški
zavod ZDK 2011 godina)
113
ANALIZAKVALITATIVNIH PROMJENA MORFOLOŠKIH DIMENZIJA KOD
STUDENTICA UVJETOVANIH PROGRAMIRANIM RADOM
Ifet Mahmutović1, Indira Mahmutović2, Gordana Manić3, Amra Tuzović4
1
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
3
Zdrastveni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
4
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
2
Sažetak
U radu je razmatran problem kvalitativnih promjena latentnih antropoloških struktura studentica I
godine. Na uzorku ispitanika od 290 studentica Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru primjenjeno
je 18 morfoloških varijabli. Osnovni program sačinjavaju ukupne kineziološke aktivnosti koje se
provode u nastavnom procesu sporta i zdravlja. Sastoji se od: izbornog programa sa programom
dopunskih sportova, sadržaja općeg bazičnog i utilitarnog karaktera. Program rada je trajao jednu
akademsku godinu u trajanju od ukupno 60 časova. Faktorskom analizom na inicijalnom i finalnom
mjerenju, utvrđena je latentna struktura skupa primjenjenih morfoloških varijabli primjenom
Hotellingove metode glavnih komponenti. U ovoj analizi, a na osnovu izračunate karakteristične
jednačine primjenom Guttman-Kaiserovog kriterija, u inicijalnom mjerenju dobijeno je pet
karakterističnih korijenova koji objašnjavaju 72. 875 % zajedničke varijanse, dok je u finalnom dobijena
su četiri karakteristična korijena koji objašnjavaju 69. 432 % zajedničke varijanse. Na kraju možemo
kazati da je latentna dimenzionalnost antropoloških dimenzija bitno individualizovana pojava i pokazuje
nam da gotovo svaki pojedinac može imati osobni latentni model koji treba poštivati u svim
transformacijskim situacijama.
Ključne riječi: morfološke karakteristike,kvalitativne promjene, faktroska analiza, studentice.
114
Uvod
Za nastavu sporta i zdravlja studenata aktuelno je pitanje uticaja kinezioloških operatora (tjelesna vježba
i tjelesno vježbanje) na organizam. Nemoguće je pravilno organizovati tjelesno vježbanje i iskoristiti
sredstva, ako se na zna kako djeluju kineziološki operetori na organizam. Jasno je da se čovječiji
organizam ne smije promatrati kao mehanički zbir raznih organa, već kao nedjeljiva cjelina u kojoj
djelatnost jednog organskog sistema neizbiježno izaziva funkcionalne reakcije u ostalim. Osnovno
sredstvo tjelesnog odgoja jesu kineziološki operatori. Svaku tjelesnu vježbu treba biomehanički
promatrati
kao
kretanje
određene
forme
i
inteziteta.
Kineziološkistimulansjekombinacijakineziološkihoperatora
(
vježbi
)
ienergije,
8
potrebnihzatransformacijskeproceseuorganizmusvakogvježbača.” Cilj istraživanja je bio da se utvrde
kvalitative promjene ispitivanih prostora antropometrijskih varijabli na početku i na kraju školske
godine uvjetovane programiranim radom.
Uzorak istraživanja
Uzorku istraživanja su sačinjavale studentica I godine Univerziteta „ Džemal Bijedića“ u
Mostaru i to studentice: Pravnog fakulteta, Fakulteta za poslovni menadžment, Nastavničkog
fakulteta, (Psihologija, Razredna nastava, Hemija, Sociologija), Fakultet humanističkih nauka,
Mašinski fakultet i Građevinski fakultet, obuhvaćene redovnom nastavom sporta i zdravlja.
Starost studentica je definisana kao hronološka starost u rasponu +/- 6 mjeseci od 19 g.
Uzorak varijabli
Za procjenu morfoloških karakteristika u ovom istraživanju primijenjeno je 18 varijabli koje pokrivaju
latentni morfološki prostor:
Za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta :
1. visina tijela (AVISTJ)
2. dužina noge (ADUŽNO)
3. dužina ruke (ADUŽRU)
Za procjenu transverzalne dimenzionalnosti skeleta :
4.
širina ramena (biakromijalni raspon) (AŠIRRA)
5.
širina karlice ( bikristalni raspon) (AŠIRKA)
6.
dijametar lakta (ADLAKT)
7.
dijametar ručnog zgloba (ADRUZG )
Malacko, J, Popović, D (2000): Metodologija kinezološko antropoloških istraživanja. Priština: Fakultet za
fizičku kulturu u Prištini – Liposavić
8
115
8.
dijametar koljena (ADKOLJE)
9.
dijametar skočnog zgloba (ADSKOZG)
Za procjenu volumena i mase tijela :
10.
masa tijela (težina tijela) (ATJMAS)
11. srednji obim grudnog koša (AOBGRU)
12.. obim nadlaktice (ispružena ruka) (AOBNAD)
13. obim podlaktice (AOBPOD)
14. obim potkoljenice (AOBPOT)
Za procjenu masnog tkiva
15.
debljina kožnog nabora na nadlaktici (ANABNAD)
16.
debljina kožnog nabora leđa (ANABLE)
17.
debljina kožnog nabora trbuha (ANABTR)
18.
debljina kožnog nabora potkoljenice (ANABPOT)
Metod rada
Faktorskom analizom na inicijalnom i finalnom mjerenju, utvrđena je latentna struktura skupa
primijenjenih morfoloških varijabli primjenom Hotellingove metode glavnih komponenti.
Primjenom Bartlettovog testa, testirana je mogućnost podvrgavanja ovog skupa morfoloških
varijabli bilo kakvom tipu faktorizacije. Podaci iz Tabele 1 potvrđuju nam da se ova matrica
podataka može podvrgnuti faktorizaciji.
Tabela 1. KMO and Bartlett's Test – inicijalno
Kaiser-Meyer-Olkin Measure
INICIJALNO
FINALNO
of Sampling Adequacy.
.839
.833
3138.139
3369.019
df
153
153
Sig.
.000
.000
Bartlett's Test of Sphericity
Approx.
Chi-Square
116
Na osnovu izračunate karakteristične jednačine (Tabela 2), primjenom Guttman-Kaiserovog
kriterija, dobijeno je pet karakterističnih korjenova koji objašnjavaju 72. 8 % zajedničke
varijanse. Pojedinačni doprinos u objašnjavanju zajedničke varijanse iznosi: za prvi izolirani
faktor 30. 1%, za drugi 18. 8 %, za treći 12. 2 %, za čtvrti 6 % i za peti 5. 5 %. U finalnom
mjerenju dobijena su četiri karakteristična korijena, koji objašnjavaju 69. 4 % zajedničke
varijanse. Pojedinačni doprinos u objašnjavanju zajedničke varijanse, iznosi: za prvi izolirani
faktor 30. 1%, za drugi 19. 5 %, za treći 13. 4 %, i za čtvrti 6. 3 %.
Tabela 2. Izolovanekomponente morfoloških karakteristika uinicijalnom i finalnom mjerenju
Extraction Sums of Squared Loadings
Total
% of Variance
Cumulative %
Total
% of Variance
Cumulative %
1
5.419
30.107
30.107
5.419
30.107
30.107
2
3.402
18.898
49.005
3.402
18.898
49.005
3
2.203
12.241
61.245
2.203
12.241
61.245
4
1.090
6.057
67.303
1.090
6.057
67.303
5
1.003
5.572
72.875
1.003
5.572
72.875
1
5.428
30.156
30.156
5.428
30.156
30.156
2
3.514
19.524
49.680
3.514
19.524
49.680
3
2.421
13.450
63.130
2.421
13.450
63.130
4
1.134
6.302
69.432
1.134
6.302
69.432
INICIJALNO
Initial Eigenvalues
FINALNO
Component
Analizom matrice slopa (Tabela 3), gdje su prikazane koordinate vektora manifestnih varijabli
na faktore (paralelne projekcije), kod inicijalnog mjerenja vidimo da na prvi izolovani faktor
najveće projekcije imaju varijable za procjenu potkožnog masnog tkiva. Na osnovu takvih
rezultata, ovaj faktor ćemo definirati kao faktor za procjenu potkožnog masnog tkiva. Na drugi
izolorani faktor, najveće projekcije imaju gotovo sve varijable za procjenu transverzalne
dimenzionalnosti skeleta, osim varijabli AŠIRRAI – širina ramena (biakromijalni raspon),
AŠIRKAI – širina karlice (bikristalni raspon), te ovaj faktor možemo definirati kao faktor
transverzalne dimenzionalnosti skeleta. Na treći izolirani faktor, najznajčajnije projekcije
vektora manifestnih varijabli imaju varijable za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti
skeleta. Stoga smo ovaj faktor definirali kao faktor za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti
skeleta. Na četvrti, najveće projekcije imaju varijable AŠIRRAI – širina ramena (biakromijalni
raspon), AŠIRKAI – širina karlice (bikristalni raspon), te ga tako možemo i definirati. Na peti
izolirani faktor, najveće projekcije vektora manifestnih varijabli imaju varijable za procjenu
volumena i mase tijela, te smo ga stoga i definirali kao faktor za procjenu mase i volumena
tijela. U finalnom mjerenju možemo vidjeti da najznačajnije projekcije vektora manifestnih
117
varijabli imaju sve varijable za procjenu mase i volumena tijela, kao i sve varijable za procjenu
potkožnog masnog tkiva. Visina ostvarenih projekcija kreće se u granici od .45 do .88. Na
osnovu dobijenih podataka, ovaj faktor možemo definirati kao mješoviti faktor za procjenu
volumena i mase tijela i potkožnog masnog tkiva. Ovaj se faktor, u odnosu na inicijalno stanje,
promijenio, jer smo na inicijalnom stanju ovaj faktor definirali kao faktor potkožnog masnog
tkiva. Na drugi izlirani faktor, najznačajnije projekcije vektora manifestniha varijabli imaju:
ADLAKTF – dijametar lakta (.94), ADRUZGF – dijametar ručnog zgloba (.93), ADKOLJEF
– dijametar koljena (.93) i varijabla ADSKOZGF – dijametar koljena (.89). Na osnovu
dobijenih podataka, ovaj faktor možemo definirati kao faktor za procjenu trransverzalne
dimenzionalnaosti skeleta. On se u odnosu na inicijalno stanje nije promijenio. Na treći izolirani
faktor najznačajnije projekcije vektora manifestnih varijabli imaju sve varijable za procjenu
longitudinalne dimenzionalnosti skeleta, te ga stoga možemo tako i definirati. Također u odnosu
na inicijalno stanje nije promijenio svoje mjesto ali je sada dosta čistiji, s nešto višim
projekcijama vektora manifestnih varijabli. I na četvrti izolirani faktor najznačajnije projekcije
vektora manifestnih varijabli imaju dvije varijable, i to: AŠIRRAF – širina ramena
(biakromijalni raspon) i AŠIRKAF – širina karlice (bikristalni raspon). On se sada pojavljuje
kao zadnji izolirani faktor pa, s obzirom na to i na malu količinu objašnjene varijanse (6. 302
%), vrlo ga je teško smisleno definirati.
Tabela 15. matrica sklopa izolovanih komponenti morfoloških karakteristika – inicijalno
Component – FINALNO
Component - INICIJALNO
1
2
3
4
5
1
2
3
AVISTJI
-.058
.044
.887
-.065
ADUŽNOI
.067
.022
.799
ADUŽRUI
-.216
-.013
AŠIRRAI
-.123
AŠIRKAI
-.115
.063
.067
.926
-.103
.031
.193
-.083
-.048
.803
-.042
.688
.249
-.107
-.065
-.018
.714
.159
-.084
.036
.805
-.273
-.105
-.113
-.051
.915
.242
.042
.115
.816
.128
-.050
.011
.043
.767
ADLAKTI
-.001
.930
-.025
.040
-.029
-.008
.944
-.033
.027
ADRUZGI
-.022
.958
-.001
-.019
.075
-.067
.934
-.012
-.067
ADKOLJEI
.058
.924
-.060
.053
-.077
.069
.934
-.080
.076
ADSKOZGI
-.054
.892
.108
-.102
.009
-.075
.891
.091
-.086
ATJMASI
.398
.088
.321
.013
-.535
.653
.059
.433
.155
AOBRGUI
.391
-.026
.251
-.060
-.489
.655
.032
.283
.134
AOBNADI
.236
-.026
.006
-.010
-.751
.539
.029
.080
.352
AOBPODI
-.116
.075
-.087
.133
-.828
.178
.094
-.005
.541
118
4
AOBPOTI
.339
.000
.153
.113
-.326
.446
.055
.180
.253
ANABNADI
.817
-.036
-.063
.048
.070
.861
-.107
-.046
-.103
ANABLEI
.731
.029
-.076
-.003
-.210
.856
-.062
-.079
-.078
ANABTRI
.752
-.024
.102
-.127
-.081
.877
.025
-.041
-.033
ANABPOTI
.766
.055
-.108
.213
.063
.777
.034
-.182
-.010
Na osnovu analize matrice interkorelacija izoloranih faktora (Tabela 4), možemo vidjeti da su
ostvareni niski koeficijenti korelacija među izoliranim faktorima. Statistički značajni
koeficijenti korelacija ostvareni su između faktora koji smo definirali kao faktor za procjenu
potkožnog masnog tkiva i faktora 5, koji smo definirali kao faktor za procjenu mase i volumena
tijela (.37), zatim između faktora 5, koji je definiran kao faktor za procjenu mase i volumena
tijela i faktora 3, koji je definiran kao faktor za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti
skeleta (.26); zatim, između faktora 3 – longitudinalna dimenzionalnost skeleta i faktora 4 –
faktor za procjenu širine ramena i širine karlice (.25), te između faktora 4 – faktor za procjenu
širine ramena i širine karlice i faktora 5 – faktor mase i volumena tijela (.25). u finalnom
mjerenju statističkiznačajnikoeficijentikorelacijaostvarenisuizmeđufaktora
4
ifaktora1,
aostvarenikoeficijentkorelacijeiznosi
(.33),
kaoiizmeđufaktora
4
ifaktora
3,
gdjeostvarenikoeficijentkorelacijeiznosi (.38).
1
2
3
4
5
1
1.000
.048
.103
.168
-.368
2
.048
1.000
.130
-.008
-.092
3
.103
.130
1.000
.248
-.255
4
.168
-.008
.248
1.000
-.254
5
-.368
-.092
-.255
-.254
1.000
1
1.000
.044
.111
.334
2
.044
1.000
.130
.051
3
.111
.130
1.000
.382
4
.334
.051
.382
1.000
FINALNO
Component
INICIJALNO
Tabela 17. matrica interkorelacije – inicijalno i finalno mjerenje
Zaključak
Na osnovu analize rezultata, utvrđenih na inicijalnom i finalnom mjerenju, može se konstatirati da je
došlo došlo je do nekih kvalitativnih promjena. Prvi faktor na finalnom mjerenju je mješoviti
119
faktor volumena i mase tijela i potkožnog masnog tkiva, što nam govori da kod ove populacije
preovladava masno tkivo. To možemo reći, jer su potkožno masno tkivo i volumen i masa tijela
u direktnoj vezi i ovise jedno o drugom. Kako se radi o ženskoj populaciji, logično je da one
imaju povećanu količinu masnog tkiva, pa bi primijenjeni program trebao da sadrži i malo više
trenažnih sadržaja koji bi bili usmjereni na razvoj aerobnih sposobnosti. To bi, sigurno, utjecalo
i na smanjenje količine potkožnog masnog tkiva, koje za organizam predstavlja balast.
Literatura
1.
Hodžić, M (2008) Transformacija morfoloških obilježja i motoričkih sposobnosti
udodatnoj nastavi , Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Magistarski
rad.
2.
Kent, M. (1994) The Oxford Dictionary of Sports Science and Medicine. Oxford University Press,
Oxford.
3.
Kurelić, N. i saradnici (1975) Struktura razvoja morfoloških i motoričkih
dimenzijaomladine, Institut za naučna istraživanja Fakulteta za fizičko vaspitanje
Univerziteta u Beogradu.
4.
Liu, X., Wall, MM., Hodges, JS. (2005) Generalized spatial structural equation models.
Biostatistics, 6, 4: 539-557.
5.
Malacko, J, Popović, D (2001) Metodologija kinezološko antropoloških istraživanja.
Priština: Fakultet za fizičku kulturu u Prištini – Liposavić.
6.
Malina. R. M.. Bouchard. C. (1991) Growth. Maturation and Physical Activity. Human Kinetics.
Champaign. Il. USA.
7.
Mesić, I.,Boutkas,G., (2005) Neke dimenzije antropološkog statusa studentica prve godine
Visoke učiteljske škole u Čakovcu i studntica Tehničke škole u Larisi. Zbornik radova 14
ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske.Zagreb.
8.
Mikalački,M. (2006) Efekti primene različitih modela vježbanja na neke motoričke
sposobnosti i morfološke karakteristike žena.Homo sporticus Vol 2,No2.(2006)
9.
Radovanović, Đ (2006) Efekti diferencirane nastave fizičkog vaspitanja napsihosomatski
status djece i omladine. Zbornik radova, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet za fizičku
kulturu, Novi Sad.
10. Radovanović, Đ, Božić, B (1990) Morfološke karakteristike i motoričke
sposobnostistudenata različitih fakulteta u Novom Sadu. Zbornik radova, str.79-88, Novi
Sad, 1990.
11. Rađo, I., Wolf, B. (2002). Kvantitativne metode u sportu. Sarajevo.
12. Skender,N.,Kendić S. I sar.(2002) Utjecaj nekih antropometrijskih parametara na
motoričke spsosbnosti studentica Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću. Homo
sporticus, Vol.1,No1, Sarajevo.
120
13. Vidović,N, Božur,F.(2000) Doprinos poznavanju morfoloških karakteristika studenata
Građevinskog i Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Stučno-naučni časopis, Sport u teoriji
i praksi, Vol.2 No1, Sarajevo.
14. Vidović,N., Tabaković,M.i saradnici.(2004) Analiza razlika grupa u prostoru morfoloških
karakteristika kod studenata različitih studijskih grupa. Savremene tehnologije u sportu,
Zbornik naučnih i stručnih radova, Sarajevo.
121
EFEKTI OBRAZOVNIH TEHNOLOGIJA SPORTSKIH AKTIVNOSTI NA
MOTORIČKE DIMENZIJE KOD UČENICA SREDNJE ŠKOLE
Ifet Mahmutović1, Mirela Abdukić2, Amra Tuzović3, Midhat Mekić1, Nedeljko Vidović4
1
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Opća gimnazija “Muhsin Rizvić“ Breza, Bosna i Hercegovina
3
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
4
Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
2
Sažetak
Poboljšanje sporta i tjelesnog odgoja u školi treba da je primarni cilj svakog nastavnika, koji
je uvijek u potrazi za načinima, sredstvima i oblicima organizacije koji će privlačiti učenike,
motivirati ih, ali u isto vrijeme i da poboljšavaju i svoju izvedbu.
Ovaj rad opisuje primjenu obrazovnih tehnologija u obrazovnom procesu sportskih aktivnosti
u srednjoj školi te naglašava važnost diversifikacije obrazovne tehnologije u poboljšanju
nastave i privlačenju učenika da vježbaju i postizanju performansi.
U ovom radu je obuhvaćeno praćenje i analiza efekata programirane nastave tjelesnog odgoja
sa sadržajem odbojke odnosno odbojkaške tehnike i igre (70-časovnog fonda) te poređenje sa
nastavnim sadržaje dvije,ili više sportskih igara u sklopu nastave tjelesnog odgoja koji je
primjenjivan u kontrolnoj grupi.
Dakle, glavna svrha ovog istraživanja je bila učinkovitost odabira i primjene obrazovnih
tehnologija koji osiguravaju dobar povrat i uspostavljanje poticanja procjene odabira sportskih
aktivnosti koje učenici imaju pravo birati.
Rad opisuje primjenu nastavnih sadržaja u obrazovnom procesu sportskih aktivnosti u srednjoj
školi te naglašava važnost diversifikacije obrazovnih tehnologija u poboljšanju nastave i
privlačenju učenika vježbanju i postizanju performansi.
Ključne riječi - tjelesni odgoj, sportske igre, nastavni sadržaj, transformacija, motoričke
sposobnosti.
Uvod
Djelotvornost tjelesnog odgoja može biti definirana kao organizirano vodstvo na temelju
razmatranja obrazovnih načela, oblika i metoda, unutarnjih i vanjskih uvjete kako bi se
osigurala operativna učinkovitost od procesa sportskih aktivnosti, kroz uspostavljene kriterije.
122
Posebno ističući potrebu za kombiniranjem različitih metode rada i učinkovitosti obrazovnog
procesa koji se obavlja od strane nastavnika. Sportske aktivnosti su kompleksni načini
organiziranja i vođenja nastavnog procesa koji se temelji na kombinaciji metoda, sredstava i
oblika obrazovanja učenika kako bi se postigli obrazovni ciljevi. Kao sastavni dio porodice
kineziologije, predmet tjelesnog i zdravstvenog odgoja, programiranim sadržajem sa faktorom
kreativnosti nastavnika te u skladu sa uslovima izvođenja nastave, ima za cilj razvoj
funkcionalnih sposobnosti i stvaranja trajne navike svakodnevnog vježbanja i usmjeravanja
zdravom načinu života kao jedan od načina preventivnog djelovanja.
„Svaki učenik uključen aktivno u nastavni proces ima bioritam rasta i razvoja, svoje
mogućnosti, interesovanje i sposobnosti kojima je potrebno pružiti podršku i pomoć, a najčešće
je to smisao nastave tjelesnog odgoja“. (Najšteter,1998).
Jedan od parcijalnih ciljeva nastave tjelesnog odgoja je pronalaženje i stvaranje uslova za
izgrađivanje i usavršavanje kompleksne ličnosti učenika skladno njihovim mogućnostima.
Metod rada
U svrhu utvrđivanja efekata obrazovnih tehnologija sportskih aktivnosti kroz nastavu sporta i
tjelesnog odgoja na motoričke sposobnosti, organizirali smo nastavni eksperiment u kojem, na
kontrolnoj grupi, nastavni plan i program je pokriveno bez posebne intervencije, a na
eksperimentalnoj grupi, predložene su u sistemu obrazovnih tehnologija za razvijanje
motoričkih kvalitete kroz odbojku. Da bi se postigao cilj u eksperimentu, koristili smo kao
metode istraživanja, metode ispitivanja i statističko-matematičke metode. Eksperiment je
urađen u Mješovitoj srednjoj školi „Mehmedalija Mak Dizdar “Breza i Općoj gimnaziji
“Muhsin Rizvić“Breza i „Perzijsko-Bosanskom koledžu“Lješevo, tokom školske godine i za to
smo koristili dvije grupe: kontrolna (od 72 učenice) i eksperimentalna (od 72 učenice) uzrasta
od 14 do 16 godina.
Uzorak varijabli
RB
VARIJABLA
1 Taping rukom
2 Taping nogom
3 Trčanje 20m
4 Koordinacija sa palicom
5 Slalom sa tri lopte
6 Poligon natraške
7 Slalom nogom sa dvije lopte
8 Vođenje lopte rukom
9 Stajanje na klupici uzdužno jednom nogom otvorenih očiju
10 Stajanje na klupici uzdužno sa obje noge otvorenih očiju
11 Stajanje na klupici uzdužno jednom nogom zatvorenih očiju
12 Stajanje na klupici uzdužno zatvorenih očiju s obje noge
123
OZNAKA
MBRTAR
MBRTAN
MBR20V
MKOKOP
MKOS3M
MKOPOL
MKOSN2L
MKOVLR
MABAU10
MABAU 20
MABAU2Z
MABAU1Z
13
14
15
16
17
18
Bacanje medicinke iz ležanja
Podizanje trupa iz ležanja 30 sec
Skok u dalj s mjesta
Dohvat u sjedu
Iskret sa palicom
Bočna špaga
MESBML
MRSPTL
MESSDM
MFDS
MFLISK
MFLBOS
Programska strukture predmeta tjelesnog i zdravstvenog odgoja
B Dopunski
program
30%
A O snovni
program
70%
A izborni
program
50%
tehničke i stručne srednje škole
B
dopunsk
i
progra
m…
A izborni program
B dopunski program
opća gimnazija
Oba programa čine jednu cjelinu te se realizuju u toku jedne školske godine. Sadržaj A
programa je jedan od sportova, a sadržaja B dopunskog programa je jedan, ili dva sadržaja
(sporta) koji nisu ušli u A program.
Programska struktura sadržaja eksperimentalnog tretmana
DIJAGNOSTIKA MORFOLOŠKO
MOTORIČKIH DIMENZIJA
17%
A OSNOVNI PROGRAM ODBOJKA
DIJAGNOSTIKA MORFOLOŠKO MOTORIČKIH DIMENZIJA
A OSNOVNI
PROGRAM
ODBOJKA
83%
Sadržaj eksperimentalnog programa se sastojao od nastavnih jedinica provjere, obrade,
vježbanja, ponavljanja elementa tehnike odbojkaške igre. Takođe,nastavne jedince su
obuhvatale i sadržaje specifičnih vježbi razvoja motoričkih sposobnosti kao i sadržaja obrade
organizacije i taktike odbojkaške igre.
Rezultati i diskusija
Rezultati Box M-ovog testa motoričkog prostora, koji testira homogenost matrica kovarijansi
unutar grupe kako bi se provjerila jednakost varijansi u obje grupe i u oba mjerenja. Rezultati
124
Box M testa eksperimentalne i kontrolne grupe(inicijalno i finalno mjerenje) te vrijednosti Fdistribucije sa stepenima slobode pomoću kojih se testira statistička značjanost razlika ove dvije
grupe, pokazuju da je na nivou zaključivanja p=0.05,utvrđena veća homogenost matrica
kovarijansi u eksperimentalnoj grupi sig.001 dok u kontrolnoj grupi iznosi sig .028
Tabela 1. Analiza promjena motoričkih dimenzija eksperimentalne i kontrolne grupe
Eksperimentalna grupa Kontrolna grupa
Box's M 273.956
F Approx. 1.390
238.589
1.218
df1
171
171
df2
61893.075
67233.977
Sig.
.001
.028
Na osnovu značajanosti izolovane diskriminativne funkcije motoričkog prostora izolovale su
se diskriminativne funkcije. Uporedbom obje grupe, karakteristični korjen kao i koeficijent
kanoničke korelacije je veći u eksperimentalnoj grupi (Canonical Correlation .738, dok u
kontrolnoj grupi iznosi .560). Na osnovu vrijednosti veće kanoničke korelacije . 738 može se
konstatovati da postoji veća mogućnost razlikovanja grupe na osnovu njene diskriminativne
funkcije u eksperimentalnoj grupi u odnosu na kontrolnu grupu.
Tabela 2. Značajnost izolovane diskriminativne funkcije u eksperimentalne i kontrolne grupe
Function Eigenvalue
% of Cumulative Canonical
Variance
%
Correlation
1
1.197a
100.0
100.0
.738
Eksperimentalna
grupa
1
.457a
100.0
100.0
.560
Kontrolna grupa
Na osnovu diskriminativne jačine primjenjenog sistema varijabli Wilks Lambda, može se
vidjeti da u sistemu varijabli motoričkih dimenzija postoji statistička razlika na nivou
značajnosti .00. dok vrijednosti diskriminativne jačine varijabli, iskazane preko testa Wilks
lambda, ukazuju na odnos unutar grupe i totalne varijanse te niza vrijednosti koje ukazuju na
veće razlike među grupama.
tabela 3. Wilks' Lambda motoričkog prostora eksperimentalne i kontrolne grupe
Test of Function(s) Wilks' Lambda Chi-square df Sig.
Eksperimentalna grupa
1
.455
104.692
18 .000
1
.686
52.299
18 .000 Kontrolna grupa
Analizom rezultata u tabeli 4 u kojoj je predstavljena struktura diskriminativne funkcije obje
istraživane grupe u motoričkom prostoru, možemo uočiti da su se izdvojile po vrijednosti
125
varijable koje su najodgovornije za promjene nastale u tretiranim grupama te predznakom
objašnjavaju u kojoj vremenskoj tački mjerene grupe su te promjene na varijablama bile
izraženije. U eksperimentalnoj grupi, najveće vrijednosti, promjene nastale pod uticajem
tretmana unutar grupe (razlikuju finalno mjerenje od inicijalnog u korist finalnog) imaju
varijable: poligon natraške (MKOPOL), varijable za procjenu eksplozivne snage ruku
(MESBML), brzine gornjih ekstremiteta (MBRTAR), repetativne snage trupa (MRSPTL),
fleksibilnosti donjih ekstremiteta (MFLBOS), brzine donjih ekstremiteta (MBRTAN), brzins
ke snage (MBR20V) fleksibilnosti lumbalnog dijela kičmenog stuba (MFDS), ravnoteže
(MABAU1Z, MABAU2O i MABAU1O), te varijable za procjenu eksplozivne snage donjih
ekstremiteta (MSSDM). Sve ove motoričke sposobnosti u kojima su nastale promjene pod
uticajem eksperimentalnog tretmana, a koji se sastojao od sadržaja odbojke (savladavanja
tehnike i igre) su preduslov uspješne izvedbe ove sportske igre. Analizirajući strukturu i
specifičnost odbojke, svojim kompleksima gibanja, prilikom realizacije elemenata tehnike i
aktivne faze igre, ispred učesnika postavlja zahtjeve za određenim nivoom motoričkih
sposobnosti. Za svaki elemenat odbojkaške igre i za njihovo uspješno izvođenje, od velike
važnosti su niz motoričke sposobnosti. Za izvođenje različitih servisa (smeč i iz mjesta) od
velike važnosti su eksplozivna snaga ruku i nogu, koordinacija tijela, fleksibilnost ramenog
pojasa, lakta, šaka te preciznost. Za uspješno izvođenje prijema servisa važni su ravnoteža tijela,
okretnost, koordinacija tijela, ferkvencija pokreta ruku. Eksplozivna snaga nogu, ferkvencija
pokreta ruku, koordinacija tijela, brzina su motoričke sposobnosti odgovorne za izvođenje
tehnike dizanja lopte u odbojci. Za uspješnu realizaciju napada iz skoka ili iz mjesta,
eksplozivna snaga nogu i ruku, koordinacija tijela, fleksibilnost i agilnost su odgovorni za
sposobnost skoka, udarca, realizacije zaleta i skoka, pokretljivosti ruku i prelasla iz jedne akcije
u drugu. Različite sposobnosti skoka u blok iz različitog kretanja, realizacije aktivnog bloka na
mreži, brzine reakcije na napad, ravnoteža u skoku te koordinacija pokreta u bloku zahtjevaju
sposobnosti poput eksplozivne snage nogu, ferkvencije pokreta, okretnosti, ravnoteže i
koordinacije. Zadaci odbrane terena od učesnika zahtjeva ravnotežu prilikom realizacije
zaustavljanja u poziciju, okretnosti i brzog prelaska i promjenu pravca, kooridnaciju tijela
prilikom postavljanja i izvođenja odbrane lopte u polju ovisno od akcije protivničke ekipe, te
snage. Svi nabrojani elementi obuhvataju tehniku s loptom. Međutim, u odbojci postoje faze i
zadaci bez lopte, koji od aktivnog učesnika zahtjevaju isto tako određeni nivo motoričkih
sposobnosti. Takva kretanja podrazumjevaju trenutne promjene pravca za koje su odgovorne
sposobnosti eksplozivne snage nogu, zadržavanje određenje posture do momenta realizacije
zadatka što zahtjeva statičku snagu nogu i izdržljivost u snazi te faze izvršavanja određenih
zadataka bez lopte što zahtjeva brzineske sposobnosti i okretnosti.
Sadržaj odbojkaške tehnike i igre primjenjen u školskoj nastavnoj godini kroz sedmičnu
realizaciju od dva nastavna časa, je ostavio promjene na koordinaciji. Programski sadržaj kroz
nastavne jedinice je obuhvatao obradu,vježbanje, ponavljanje osnovnih elemenata tehnike
sporta te realizaciju odbojkaške igre kroz pravila, očito je da na ovu motoričku sposobnost,
neophodnu za efektivnije izvođenje motoričkih znanja, program ostavio bitnije promjene te su
vrijednosti varijabli za procjenu koordinacije razlikuju u inicijalnom mjerenju od vrijednosti u
finalnom mjerenju u korist finalnog. Kada analiziramo strukturu diskriminativne funkcije
motoričkog prostora kontrolne grupe, maksimalne razlike između mjerenja u dvije vremenske
126
tačke unutar te grupe a u korist finalnog mjerenja, iskazuju varijable poligon natraške
(MKOPOL), varijable za procjenu repetativne snage trupa (MRSPTL), brzine donjih
ekstremiteta (MBRTAN), eksplozivne snage gornjih ekstremiteta (MESBML), frekvencije
pokreta gornjih ekstremiteta (MBRTAR), ravnoteže (MABAU1O, MABAU2O, MABAU2Z,
MABAU1Z), fleksibilnost lumbalnog dijela kičmenog stuba (MFDS), fleksibilnost donjih
ekstremiteta (MFLBOS) te varijabla za procjenu eksplozivne snage donjih ekstremiteta
(MESSDM).
Shodno programiranom sadržaju kontrolne grupe koja se sastojala od sadržaja dva do tri sporta,
obuke, vježbanja, ponavljanja elemenata tehnike i igre, promjene nastale pod takvim tretmanom
su rezultat strukture i specifičnosti sportskih igara koja su se primjenjivale kao i vremenske
raspodjele i ekstenziteta opeterećenja na času.
Tabela 4. Struktura diskriminativne funkcije motoričkog prostora
Eksperimentalna grupa Kontrolna grupa
Function Function
1
1
MKOPOL -.550
MKOPOL -.610
MESBML .394
MRSPTL .494
MKOS3M -.354
MBRTAN .430
MBRTAR .306
MKOS3M -.414
MRSPTL
.301
MKOKOP -.340
MFLBOS .261
MESBML .311
MKOKOP -.261
MBRTAR .296
MBRTAN .240
MABAU1O .238
MKOVLR -.203
MKOVLR -.230
MFLISK
-.188
MABAU2O .210
MBR20V .184
MKOSN2L -.192
MFDS
.147
MFLISK -.185
MKOSN2L -.146
MABAU2Z .142
MABAU1Z .145
MFDS
.136
MABAU2O .106
MBR20V .113
MABAU2Z -.071
MFLBOS .086
MESSDM .066
MABAU1Z .082
MABAU1O .034
MESSDM .077
127
Zaključak
Savremeno obrazovanje otvara nastavniku velike mogućnosti za odabir sistema, tehnologije,
programa i obrazovne tehnologije. U tim okolnostima, zadatak je osiguranje učenicima u
srednjoj školi informacije potrebne i dovoljne za njegov daljnji rad. Osnov je stavljen na
intelektualne razvojne ciljeve, koji uključuju, u dijelu, individualni kapacitet asimilacije novih
znanja i novih informacija i znanja integracija ciljeva i specifične tehnike za optimizaciju
sportskog obrazovanje u optimizaciju tjelesnih aktivnosti i njihova sposobnost iskorištavanja,
sticanja znanja i vještina itd...
Iz gore navedenog, možemo zaključiti da je u ovoj fazi može se spomenuti da organizacija
nastave je proces gdje mudrim korištenjem obrazovnih tehnologija, obrazovna aktivnost
usmjerena prema učeniku, za svoje potrebe i doprinosi izravno na poboljšanje obrazovnog
procesa predmeta "tjelesnog odgoja".
Program obuke se sastojao od fragmentiranih sadržaja dostupnih (slijed, metodički koraci,
mikrostruktura), ovisno o pojedincu, grupi ali u određenim granicama. Rješavanje problema
smatra se najvredniji dijelom obrazovnih tehnologija tkao što se može primijeniti u tjelesnom
odgoju, koji je varijanta heuristika, odnosno pomoću otkrića učenja metoda.
Programirani sadržaj odbojkaške igre primjenjen u eksperimentalnoj grupi, je prouzrokovao
promjene unutar prostora koordinacije, eksplozivne snage gornjih ekstremiteta, brzine gornjih
ekstremiteta, fleksibilnosti donjih ekstremiteta, brzine, fleksibilnosti lumbalnog dijela kičmenog
stuba, koje po vrijednostima se razlikuju od promjena nastalih u istim motoričkim sposobnostima
pod uticajem programiranog sadržaja primjenjenog u kontrolnoj grupi. Veliki broj autora je
sprovodio istraživnja sa sličnim ciljem te ovisno od sadržaja i strukture tretmana, došlo do
različitih zaključaka. Programirana nastava odbojke, izazvala je očekivane transformacione
efekte unutar motoričkog sastusa istraživanog uzorka, učenica srednje škole uzrasta 14-16
godina.
Literatura
1. Bala,G (1986): Logičke osnove metoda za analizu podataka iz istraživanja u fizičkoj
kulturi. Novi Sad, Fakultet fizičke kulture.
2. Bokan,M.(2009): Motoričke sposobnosti odbojkaša i testovi za njihovu procjenu.
Beograd: Fizička kultura,vol.63,str 116-125.
3. Dizdar,D. (2006): Kvantitativne metode. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u
Zagrebu.
4. Findak,V.,Mraković M.(1997): Razvoj motoričkih i finkcionalnih sposobnosti učenica
osnovnih i srednjih škola. Napredak, časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, (Vol
2),160-166.
5. Janković,V.,Sabljak,M.(2004):Elementi tehnike odbojke i metodika,Zagreb
128
6. Marković,Ž. (2008): Uticaj dva modela realizacije programa nastave fizičkog vaspitanja
u prvom razredu srednje škole na fizičku obrazovanost učenika. Izvod iz doktorske
disertacije. Beograd, Fizička kultura 61,71-87.
7. Najšteter ,Đ.(1997): Kineziološka didaktika. Sarajevo, Fakultet za fizičku kulturu,
Sarajevo.
8. Rađo, I.(2000):Antropomotorika.Priručnik, Mostar, Pedagoška akademija u Mostaru.
9. Rađo,I., Malacko,J. (2007): Tehnologija treninga u sportu, Fakultet sporta i tjelesnog
odgoja, Sarajevo.
10. Širić,V., Manić,G., Bonacin,D. (2008): Promjene relacija morfološko motoričkih
dimenzija dječaka uzrasta 7 godina pod utjecajem tretmana, Naučni rad, Sport science
(Vol.1),18-27.
11. Šoše,H.,Rađo,I. (1998): Mjerenje u kineziologiji.Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,
Sarajevo.
129
KVANTITATIVNE RAZLIKE U MOTORIČKIM SPOSOBNOSTIMA IZMEĐU
UČENIKA SPORTISTA I NESPORTISTA
Alija Biberović 1, Zenaida Malović 2 Branimir Mikić 1, Dževad Džibrić 1, Tarik
Huremović 1
1
Fakultet za tjelesni odgoj i sport Tuzla, Bosna i Hercegovina
2
JP Elektroprivreda, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Istraživanje je imalo za cilj da se utvrde kvantitativne razlike motoričkih sposobnosti, kao
posljedica bavljenja sportom kod dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog
uzrasta koji se ne bave sportom.
Ukupan uzorak od 192 učenika OŠ "Suljo Čilić" iz Jablanice, podijeljen je na dva subuzorka.
Prvi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika V i VI razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48
dječaka koji se ne bave sportom). Drugi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika VII i VIII razreda
(48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom).
Uovomistraživanjuprimijenjenoje 16 varijablizaprocjenubazično-motoričkihsposobnosti. Za
utvrđivanje parcijalnih kvantitativnih razlika na univarijantnom nivou u prostoru varijabli za
procjenu bazično-motoričkih sposobnosti između grupa subuzorka korišten je t-test za male
nezavisne uzorke. Dobiveni rezultati ovog istraživanja pokazali su da je grupa učenika sportista
bolja gotovo svim primijenjenim varijablama.
Ključneriječi:dječaci, motoričkesposobnosti, t-test.
Uvod
Nastavatjelesnogizdravstvenogodgojaposebanakcenatdajestruktuiranju
štokvalitetnijihprogramskihsadržajaunastaviiizvannje,
kakobiseuspješnoostavarivaliciljeviizadaciovogpredmeta. Tjelesni odgoj i školski sport su
međusobno povezani mnogostrukim i složenim vezama i međusobno se dopunjuju.
Sportske aktivnosti učenika u školama predstavljaju nezaobilaznu kariku u sistemu školovanja
budućih sportista. Najveći broj sportista započeli su svoju sportsku karijeru u školi, tako da
škola mora nastaviti takvu tradiciju.
130
Motoričke sposobnosti kod učenika prije svega rezultat su interakcije biološkog nasljeđa,
zakonitosti rasta i razvoja, te njihove prilagodbe na vrstu i učestalost tjelesnih aktivnosti
(Svoboda i sar., 2005).
Svaki dodatni oblik uključivanja u tjelesnu aktivnost, mimo redovne nastave tjelesnog i
zdravstvenog odgoja, od velike je koristi i važnosti za mladog čovjeka (Findak, 2002).
Razvoj motoričkih sposobnosti moguće je ostvariti kroz nastavni proces tjelesnog vježbanja
koji bi se provodio planski, racionalno, organizirano, te ga treba planirati i programirati, a
potom realizirati i kontrolirati (Findak, 1999).
Tjelesno vježbanje u školama ima, kao jedan od osnovnih ciljeva pozitivan utjecaj na sve
bazično-motoričke sposobnosti. Dodatna tjelesna aktivnost, prema većini dosadašnjih
istraživanja (Nićin, 2000; Petković, 2007; Džibrić i sar., 2011) povećava pozitivne efekte kako
tjelesnog razvoja, tako i bazično-motoričke sposobnosti.
Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje kvantitativnih razlika motoričkih sposobnosti, kao
posljedica bavljenja sportom kod dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog
uzrasta koji se ne bave sportom.
Metodologija istraživanja
Uzorak ispitanika
Istraživanje je provedeno na uzorku od 192 učenika od V do VIII razreda OŠ "Suljo Čilić" iz
Jablanice, muškog pola, uzrasta od 12 do 15 godina. Na osnovu kriterija istraživanja, po pitanju
uslovljenosti bavljenja sportom, uzorak je podjeljen na dva subuzorka. Prvi subuzorak
sačinjavalo je 96 učenika V i VI razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se
ne bave sportom). Drugi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika VII i VIII razreda (48 dječaka
koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom). Trenažni proces se odvijao u okviru
školskih sekcija ili u sportskim klubovima.
Uzorakvarijabli
Uzorakvarijablizaprocjenubazično-motoričkihsposobnostiučenikasastojaoseod 16 testova
(Kurelić isar. 1975.), ito: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom, MRFPZD -
131
predklon- zasuk – dodir, MFLPRK - dohvat u stoju sa klupice, MFLECES - čeona špaga,
MFLPR - predklon raskoračno, MFESVM - skok u vis iz mjesta, MFESDM - skok u dalj iz
mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP - koordinacija s palicom, MMSNL - slalom
nogom s 2 lopte, MAGONT - koordinacija na tlu, MKSRL - slalom rukama s 3 lopte,
MAGKUS - koraci u stranu, MFE20V - visoki start-sprint 20m, MAGTUP - koverta test.
Metodeobradepodataka
Za utvrđivanje parcijalnih kvantitativnih razlika na univarijantnom nivou u prostoru varijabli
za procjenu motoričkih sposobnosti između grupa subuzorka korišten je t-test za male nezavisne
uzorke.
Obrada podataka obavljena je na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport u Tuzli. U tu svrhu korišten
je program "Statistica" 5.0 for Windows i programom SPSS 12.0.
Rezultati i diskusija
Tabela 1. T- test motoričke sposobnosti ( sportisti – nesportisti V i VI razred)
Aritm.
sredina
Aritm.
Std.Dev. Std.Dev. F-ratio
p
Levene
df
p
sredina
sportisti nesportisti t-vrij.
df
p
sportisti nesport. variancs varianca F(1,df) Levene Levene
MBFTAP
31,17
27,21
6,85 94,00
0,00
3,08
2,56
1,44
0,21
1,67
94,00
0,20
MBFTAN
23,25
21,25
4,17 94,00
0,00
2,54
2,15
1,40
0,26
2,81
94,00
0,10
MRFPZD
19,38
17,52
3,45 94,00
0,00
2,89
2,35
1,51
0,16
0,37
94,00
0,54
MFLPRK
11,79
7,02
4,47 94,00
0,00
5,79
4,59
1,59
0,12
0,88
94,00
0,35
MFLECES
29,31
32,06
-1,80 94,00
0,08
6,87
8,09
1,39
0,27
0,61
94,00
0,44
MFLPR
63,75
56,13
5,66 94,00
0,00
6,32
6,87
1,18
0,57
0,19
94,00
0,66
MFESVM
31,48
30,69
0,60 94,00
0,55
6,98
5,90
1,40
0,25
0,47
94,00
0,49
MFESDM
173,04
156,77
6,05 94,00
0,00
11,51
14,66
1,62
0,10
1,27
94,00
0,26
MFEBKL
602,65
587,54
0,69 94,00
0,49
113,57 101,11
1,26
0,43
0,05
94,00
0,83
132
MKTOSP
9,67
11,45
-3,43 94,00
0,00
1,84
3,09
2,82
0,00
10,50
94,00
0,00
MMSNL
26,88
28,94
-1,98 94,00
0,05
5,32
4,85
1,20
0,53
0,55
94,00
0,46
MAGONT
13,34
17,84
-5,59 94,00
0,00
3,53
4,32
1,50
0,17
8,97
94,00
0,00
MKSRL
26,71
37,14
-8,82 94,00
0,00
5,49
6,08
1,22
0,49
0,06
94,00
0,81
MAGKUS
12,24
12,63
-0,64 94,00
0,52
3,08
2,86
1,16
0,61
0,82
94,00
0,37
MFE20V
3,67
4,11
-3,64 94,00
0,00
0,42
0,72
3,03
0,00
1,43
94,00
0,23
MAGTUP
31,01
33,19
-1,72 94,00
0,09
5,43
6,87
1,60
0,11
3,31
94,00
0,07
U Tabeli 1, prikazani su deskriptivni parametri za obje grupe ispitanika (učenici V i VI razreda).
Iz dobivenih podataka možemo zaključiti da statististički značajna razlika postoji između grupe
sportisti i nesportisti u 11 od 16 primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti.
Statistički značajna razlika nije identifikovana u 5 varijabli i to : MFLECES - čeona špaga,
MFESVM - skok u vis iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MAGKUS - koraci u stranu,
MAGTUP - koverta test. Razlog izostanka očekivane statistički značajne razlike u ovim
varijablama vjerovatno se može pripisati nedovoljnom radu na poboljšanju fleksibilnosti,
eksplozivnosti i agilnosti.
Grupa ispitanika označena kao sportisti, statistički značajno bolja je u svim varijablama u
kojima postoji razlika. To su varijable: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom,
MRFPZD - pretklon-zasuk-dodir, MFLPRK - dohvat u stoju sa klupice, MFLPR - pretklon
raskoračno, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MKTOSP - koordinacija s palicom, MKSNL slalom nogom s 2 lopte, MAGONT - koordinacija na tlu, MKSRL - slalom rukama s 3 lopte i
MFE20V - visoki start-sprint 20m.
Grupa ispitanika označena kao nesportisti, statistički značajno nije bolja niti u jednoj
primijenjenoj varijabli.
Iz gore navedenih rezultata možemo zaključiti da sportisti imaju statistički značajno bolju
segmentarnu brzinu-frekvenciju pokreta ruku i nogu, fleksibilnost, eksplozivnu snagu donjih
ekstremiteta i to njenu horizontalnu komponenu, koordinaciju i koordinaciju sa loptom, te
brzinu-eksplozivnost.Ovakve razlike između dvije grupe možemo pripisati povoljnom utjecaju
kinezioloških operatora na organizam sportaša, a u okviru u dodatnih sati bavljenja sportskim
aktivnostima.
Tabela 2.T- test motoričke sposobnosti ( sportisti – nesportisti VII i VIII razred)
133
Aritm.
sredina
Aritm.
Std.Dev. Std.Dev. F-ratio
p
Levene
df
p
sredina
sportisti nesportisti t-vrij.
df
p
sportisti nesport. variancs varianca F(1,df) Levene Levene
MBFTAP
36,85
32,71
5,05 94,00
0,00
4,20
3,84
1,19
0,55
0,24
94,00
0,62
MBFTAN
25,85
22,44
6,72 94,00
0,00
2,78
2,16
1,66
0,09
2,13
94,00
0,15
MRFPZD
20,52
19,79
1,23 94,00
0,22
3,43
2,25
2,33
0,00
4,03
94,00
0,05
MFLPRK
11,88
7,06
4,12 94,00
0,00
6,60
4,67
2,00
0,02
1,75
94,00
0,19
MFLECES
29,42
42,73
-8,65 94,00
0,00
5,96
8,84
2,20
0,01
7,71
94,00
0,01
MFLPR
67,35
55,35
9,29 94,00
0,00
6,32
6,34
1,01
0,98
0,00
94,00
0,98
MFESVM
38,85
34,69
3,80 94,00
0,00
5,29
5,46
1,07
0,83
0,21
94,00
0,65
MFESDM
195,46
199,54
-0,92 94,00
0,36
20,26
23,12
1,30
0,37
0,92
94,00
0,34
MFEBKL
623,38
672,21
-1,26 94,00
0,21
102,03 249,10
5,96
0,00
15,90
94,00
0,00
MKTOSP
7,08
7,17
-0,24 94,00
0,81
1,65
2,11
1,63
0,10
2,08
94,00
0,15
MMSNL
24,26
26,12
-1,37 94,00
0,17
3,42
8,80
6,62
0,00
21,14
94,00
0,00
MAGONT
12,46
15,74
-4,71 94,00
0,00
1,98
4,40
4,93
0,00
12,00
94,00
0,00
MKSRL
27,70
25,19
2,11 94,00
0,04
4,35
7,01
2,60
0,00
4,32
94,00
0,04
MAGKUS
10,13
11,21
-3,96 94,00
0,00
0,98
1,61
2,72
0,00
6,79
94,00
0,01
MFE20V
3,77
3,91
-1,64 94,00
0,10
0,36
0,48
1,77
0,05
2,34
94,00
0,13
MAGTUP
26,44
30,79
-4,20 94,00
0,00
2,18
6,83
9,85
0,00
40,99
94,00
0,00
U Tabeli 2, prikazani su deskriptivni parametri za obje grupe ispitanika (učenici VII i VIII
razreda). Iz dobivenih podataka možemo zaključiti da statististički značajna razlika postoji
između grupe sportisti i nesportisti u 10 od 16 primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih
sposobnosti.
Statistički značajna razlika nije identifikovana u 6 varijabli i to :MRFPZD - pretklon-zasukdodir, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP koordinacija s palicom, MKSNL - slalom nogom s 2 lopte i MFE20V - visoki start-sprint 20m.
Grupa ispitanika označena kao sportisti, statistički značajno je bolja u 8 varijabli u kojima
postoji razlika. To su varijable: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom, MFLPRK
- dohvat u stoju sa klupice, MFLPR - pretklon raskoračno, MFESVM - skok u vis iz mjesta,
MAGONT - koordinacija na tlu, MAGKUS - koraci u stranu i MAGTUP - koverta test.
134
Iz gore navedenih rezultata možemo zaključiti da sportisti imaju statistički značajno bolju
segmentarnu brzinu ruku i nogu, fleksibilnost nogu, te ekplozivnu snagu nogu i to vertikalnu
komponentu, te koordinaciju i agilnost.
Grupa ispitanika označena kao nesportisti, statistički značajno je bolja u varijablama
MFLECES - čeona špaga i MKSRL - slalom rukama s 3 lopte.
Očekivana statistički značajna razlika izostala je u varijablama: MFESDM - skok u dalj iz
mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP - koordinacija s palicom, MKSNL - slalom
nogom s 2 lopte i MFE20V - visoki start-sprint 20m.
Iz odsustva razlika među sportistima i nesportistima može se zaključiti da se na treninzima vrlo
malo generalno radi na eksplozivnoj snazi, zatim fleksibilnosti te koodinaciji, a poznato je da
se bez tih motoričkih sposobnosti ne mogu očekivati neki kvalitetniji rezultati u sportu u starijim
kategorijama.
Zaključak
Ovo istraživanje predstavljalo je transferzalnu studiju kojom se htjelo utvrditi da li postoje
kvantitativne razlike u motoričkim sposobnostima, kao posljedica bavljenja sportom kod
dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog uzrasta koji se ne bave sportom.
T- test za male nezavisne uzorke kod učenika V i VI razreda pokazao je postojanje statististički
značajne razlike između grupe sportisti i nesportisti u 11 od 16 primijenjenih varijabli za
procjenu motoričkih sposobnosti i ta razlika u kojoj postoji statistička značajnost ide u korist
grupe sportisti. Bolja segmentarna brzina donjih i gornjih ekstremiteta, fleksibilnost i
eksplozivna snaga donjih ekstremiteta, koordinacija i koordinacija sa loptom, te brzina
vjerovatno su rezultat povoljnog utjecaja programskih sadržaja na organizam učenika sportista,
odnosno dodatnog bavljenja raznim sportskim aktivnostima.
Slična situacija je kod učenika VII i VIII razreda, gdje je statistički značajna razlika između
učenika sportista i nesportista postignuta u 10 od 16 primijenjenih motoričkih varijabli. Grupa
učenika sportisti statistički značajno je bolja u 8, dok je grupa učenika nesportista statistički
značajno bolja u 2 varijable.
Ovao istraživanje trebalo bi da doprinese u markiranju pozitivnih i negativnih karakteristike
efekata bavljenja sportom kao i da preporuči određene teorijske smjernice po pitanju
organizacije nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u osnovno školskom uzrastu. Dakle,
dobiveni rezultati moći će se usmjeriti u pravcu inoviranja nastavnih programa i prilagođavanja
istih potrebama školske djece.
Literatura
135
1. Džibrić, Dž., Kapidžić, A., Hadžikadunić, A., Brčaninović, Dž. (2011). Efekti programa
vannastavnih aktivnosti na bazično-motoričke sposobnosti učenika prvog razreda
srednje škole, U A. Biberović (ur.) Zbornik naučnih i stručnih radova sa IV
međunarodnog simpozijuma "Sport i zdravlje", 206 - 210. Tuzla: Fakultet za tjelesni
odgoj i sport.
2. Findak,
V.
(1999).
Metodikatjelesneizdravstvenekulture:
Priručnikzanastavniketjelesneizdravstvenekulture. Zagreb: Školskaknjiga.
3. Findak, V. (2002). Oprema i sredstva u funkciji obuke plivanja. Glasnik Hrvatskog
saveza sportske rekreacije, 7, 4-7. Split: Hrvatsko savjetovanje o obuci neplivača.
4. Nićin, Đ. (2000). Antropomotorika. Novi sad: Fakultet fizičke kulture.
5. Petković, J. (2007). Razlike u povezanosti motoričkih sposobnosti sa uspješnošću u
realizaciji programskih sadržaja sportske gimnastike u odnosu na uzrast ispitanika.
Sport Mont, 12,13,14 (5), 489-492.
6. Svoboda, T., Golemanović, I., Tomas, A., Krajcar, A. (2005). Razlike u motoričkim i
funkcionalnim sposobnostima učenika i učenica Križevačkih srednjih škola i usporedba
s orijentacijskim rezultatima,U V. Findak (ur.) Zbornik radova 14. ljetne škole
kineziologa Republike Hrvatske, 358 - 362. Rovinj: Hrvatski kineziološki savez.
136
STRATEGIJSKI ZNAČAJ SPORTSKIH OBJEKATA
Filip Radotić1, Milanko Mučibabić2,Zoran Mašić1
1
Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo, Beograd, Srbija
2
Fakultet sportskih nauka, Univerzitet Apeiron, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Sažetak
U razvijenim zemljama sportski objekti bez obzira na namenu moraju da zadovlje brojne
ekološke standarde kroz primenu energetske efikasnosti kao i elemente održivog
razvoja.Stručno orijentisani interesi sportskih radnika (trenera, zaposlenih) i inžinjera koji
preferiraju kvalitetu aktivnosti, tehnološkoj efektivnosti sadržaja sportskog objekta, trebaju biti
inkorporirani u marketinški i finansijski aspekt, odnosno ekonomsku efikasnost sportskog
objekta.Osnovu delatnosti sportskih centara čini pružanje usluga, odnosno zadovoljenje brojnih
sportskih i drugih potreba potencijalnih potrošača.Sportski objekti moraju da imaju način i
ozbiljnost planiranja njihove izgradnje, njihovu veličinu i kompleksnost u građevinskom,
arhitektonskom i funkcionalnom smislu, njihov broj, cenu njihove izgradnje, opremanja i
održavanja, kao i period eksploatacije, broj posetilaca koje mogu da prime, broj događaja koji
se u njima realizuje tokom godine, kao i godišnji obrt finansijskih sredstava.
Ključne riječi: Strategija, objekat, sport, planiranje.
Uvod
Sportski objekti, odnosno objekti prvenstveno namenjeni sadržajima fizičke kulture u tehničkoarhitektonskom smislu podrazumevaju sve prostore i površine otvorenog ili zatvorenog
građevinskog oblika, opredeljeni za održavanje određenih aktivnosti (vežbanje, treniranje,
takmičenje, razonoda), obuhvataju i prateće pomoćne prostore, gledališta i slično. Sportski
objekti mogu da budu arhitektonski projektovani i izgrađeni za posebne namene (javni bazeni
za plivanje), projektovani za samostalne aktivnosti kao što su parkovi ili prirodni resursi
pristupačni širem broju ljudi (rečne obale, šume, plaže, planine).
Sportski objekti takođe mogu da budu projektovani i izgrađeni kao višenamenski kompleksi
kao što su sportske hale, stadioni, rekreativni centri, školski objekti za fizičko vaspitanje i
slično, sa potrebnom opremom i instalacijama. Sportski objekti predstavljaju materijalnotehničku bazu programiranja, proizvodnje, isporuke programa sportskih aktivnosti različitim
sportskim konzumentima.
137
Nakon izgradnje sportski objekt dospeva u delokrug menadžmenta koji organizuje i koordinira
sportske događaje, stvara kadrovsku strukturu, proizvodi dohodak, svodi rashode na najmanju
moguću meru i stvara sisteme menadžmenta unutar ograničenja koje postavlja arhitektonski
projekat objekta.
Danas, u razvijenim zemljama sportski objekti bez obzira na namenu moraju da zadovlje brojne
ekološke standarde kroz primenu energetske efikasnosti kao i elemente održivog razvoja.
Izgradnja sportskih objekata zavisi od uticaja mnoštva posebnih interesa, kako onih iz
nalogodavnog okruženja, tako i onih koji proističu iz različitih pristupa delatnosti sportskog
objekta. Stručno orijentisani interesi sportskih radnika (trenera, zaposlenih) i inžinjera koji
preferiraju kvalitetu aktivnosti, tehnološkoj efektivnosti sadržaja sportskog objekta, trebaju biti
inkorporirani u marketinški i finansijski aspekt, odnosno ekonomsku efikasnost sportskog
objekta.
Menadžment sportskog objekta mora da integriše različite interese i da uravnoteži prihode
sportskog objekta sa troškovima, te kratkoročni i dugoročni razvoj. Dizajniranje i oblikovanje
asortimana programa i usluga sportskog objekta polazi od potreba korisnika svih potencijalnih
interesnih grupa.
Lokacija sportskog objekta zavisi od niza elemenata: blizina tržišta, raspoloživost personala,
transportni uslovi, životni uslovi u lokalnoj zajednici...
Planiranje i upravljanje sportskim objektima
Važno je naglasiti da sportski objekti u savremenom svetu ne predstavljaju samo građevinske
strukture u kojima se odvijaju određeni sportski događaji već sve više poprima socio-društvenu
vrednost. U savremenim sportskim objektima se pored primarnih aktivnosti realizuju i
sekundarne – dopunske aktivnosti, kao što su na primer šoping centri, organizovanje zabavnih
aktivnosti za sve uzrasne kategorije stanovništva, restorani, barovi, fitnes centri, sportski
bioskopi i muzeji, te druge uslužne delatnosti.
Osnovu delatnosti sportskih centara čini pružanje usluga, odnosno zadovoljenje brojnih
sportskih i drugih potreba potencijalnih potrošača. Stoga sportski objekat treba da se sagledava
kao celina, odnosno da funkcioniše kao servis celokupne društvene zajednice.
Pre samog procesa izgradnje sportskog objekta potrebno je detaljno organizovati različite faze,
kao što je faza planiranja. U fazi planiranja potrebno je definisati optimalnu lokaciju za
izgradnju sportskog objekta. Preliminarna faza razvoja obuhvata praktične i distributivne
karakteristike objekta. Faza opštih kriterijuma koja obuhvata tehnološko-građevinski izbor.
Dizajn faza razvoja obuhvata izvodljive operativne i održive aspekte, koji u eksploataciji
sportskog objekta obezbeđuju smanjenje globalnih troškova kao i troškova celokupnog
poslovanja (Gianfranco, M. 2011).
138
Upravljanje sportskim objektima obuhvata niz aktivnosti koje se odnose na funkcionisanje
unutrašnje strukture svake organizacije orijentisane tržišnim ciljem: upravljanje ljudskim
resursom, proizvodnim procesom i materijalima, marketingom kao i finansiranjem i rizikom
(Raič, A. 2001).
Jezgro sportske organizacije čini sistem upravljanja operacijama (proizvodnjom sportskih
programa i usluga). Taj proces povezan je sa okruženjem sportske organizacije tokom
materijala (sportske opreme, rekvizita, energije i slično) u inputu i finalizovanih programa
(usluga) i informacija u outputu.
Sistem marketinaga uspostavlja povezanost sportske organizacije sa njenim okruženjem
(tržištem) realizujući tok narudžbina: narudžbina kupaca (klijenata, publike) u inputu, i
reklama, promocije novih usluga (priredbi, vežbačkih programa) i prodajne aktivnosti u
outputu. Sistem finansiranja i računovodstva ima funkciju održavanja toka novca i naplate u
inputu i isplate u outputu. Informacioni sistem povezuje tri prethodna sistema u jedinstvenu
svrsishodnu celinu poslovne organizacije. Input ovog sistema su informacije o politici
funkcionisanja i razvoja upravljačkog sistema u globalu, o njegovim ciljevima i opštim
performansama (radnim karakteristikama) uspeha.Output čine povratne informacije o
posmatranoj sportskoj organizaciji značajne za njeno nalogodavno okruženje.
Upravljanje transformacionim procesom i ostalim operacijama (kupovanje, skladištenje,
transport i druge aktivnosti, sve do "isporuke" programa krajnjem korisniku) u vezi je sa
funkcionisanjem sportskog objekta kao i poslovnog sistema i čini njegov osnovni deo.
Operativno upravljanje sportskim objektom obuhvata: koordinaciju transformacionog procesa,
aktivnosti planiranja proizvodnih inputa, instalaciju potrebnih inputa, kontrolu efektivnosti.
Planiranje operacija u sportskom objektu ima za pretpostavku utvrđivanje misije objekta,
ciljeva, pretpostavki (koje proističu iz okruženja) i strategija. Ako su ove pretpostavke
definisane, moguć je izbor usluga - sportskih aktivnosti na čiju proizvodnju se objekat
dugoročno orijentiše.
Ekonomska isplativost sportskog objekta
U Americi je između 1990. i 1999. godine izgrađeno ili renovirano 46 velikih sportskih objekata
(sportskih stadiona i arena). Porast broja nacionalnih timova u Americi uslovio je razvoj,
izgradnju i reparaciju velikog broja sportskih objekata, jer su postojeći objekti bili
preopterećeni. Do kraja 20. veka ukupan broj nacionalnih timova iznosio je 115 (Nacionalna
hokejaška liga - NHL, Nacionalna košarkaška asocijacija - NBA, Nacionalna liga američkog
fudbala - NFL, glavna košarkaška liga - MLB) (Keating, R.J. 1999; Smothers, R. 1999; Suggs,
W. 1999). U tabeli 1. dat je prikaz razvoja investicionog ulaganja u sportske objekteiskazan po
dekadama.
139
Tabela 1. Troškovi izgradnje novih sportskih objekata u Americi za profesionalne timove
Dekada
1910 - 1919.
1920 - 1929.
1930 - 1939.
1940 - 1949.
1950 - 1959.
1960 - 1979.
1970 - 1979.
1980 - 1989.
1990 - 1998.
1999. (započeto)
Broj sportskih objekata
7
8
6
1
7
21
25
14
32
41
Izvor: Keating, R.J. 1999
Milioni dolara
3,22 $
33,86 $
11,45 $
0,25 $
26,87 $
513,69 $
1.766,15 $
1.445,50 $
6.405,10 $
15.370,50 $
Ekonomska isplativost kao i održivi razvoj predstavljaju primarni cilj izgradnje i funkcionisanja
sportskog obejekta. Nekoliko studija utvrdilo je međusobnu korelaciju u ekonomskom razvoju
oblasti gde se nalaze vitalni sportski objekti. Takođe postoje i studije koje negiraju navedenu
korelaciju. Međutim osnov neslaganja dobijenih rezultata istraživanja predstavlja činjenica da
sportski obejekti ne stimulišu rast svih ekonomskih grana zastupljenih u oblasti blizu objekata
(Baade, R. & Sanderson, A. 1997).
Prema istraživanju objavljenom 2000. godine prosečan američki sportski objekat zapošljava
između 70 i 130 radnika u punom radnom vremenu od 8 sati dnevno. Između 1.000 i 1.500 ljudi
rade po ugovoru o povremnim i privremenim poslovima uz minimalnu dnevnicu. Imajući u
vidu da klub u NFL ligi odigra ukupno 10 utakmica kod kuće, to za radnu snagu koja radi
povremene poslove ne predstavlja glavni izvor zarade (John, S. & Andrew, Z. 2000). Međutim
savremeni sportski objekti koji se ne oslanjaju samo na primarnim delatnostima mogu delom
uticati na razvoj lokalne ekonomije kroz pružanje sekundarnih delatnosti (poput restorana,
barova, hotela i td.).
Uticaj sportskih rezultata predstavlja jedan od najznačajnijih elemenata za dalji razvoj sportskih
objekata. Prema internim podacima Bostonskog Red Sox kluba, preko 35% fanova iz drugih
država dolazi u njihov sportski objekat kako bi pratilo utakmice. Samo od ove grupe ljudi
bostonski Red Sox ostvaruje zaradu od nekoliko milijardi dolara ne računajući lokalne fanove
i ostale sportske gledaoce.
Popularnost sportskih klubova koji postižu zavidne rezultate igra značajnu ulogu u turističkoj
ponudi lokalnih oblasti. Međutim, pojedini stručnjaci za sportsku ekonomiju naglašavaju da je
veoma važno uzeti u obzir sportska takmičenja koja se ne održavaju u lokalnom sportskom
objektu već u drugim gradovima ili državama. Tada dolazi do značajnog smanjenja profita
lokalnog sportskog objekta (Noll, R. & Zimbalist, A. 1997).
140
Gledaoci koji dolaze iz drugih gradova ili država radi određenog sportskog događaja zadržavaju
se u gradovima gde se sportski objekat nalazi i radi drugih aktivnosti poput poslovnih,
porodičnih, turističkih, zabavnih ili drugih, koje nisu u direktnoj vezi sa primarnim ciljem
dolaska. Pored potrošnje novca na definisanom sportskom događaju od strane turista, lokalna
ekonomija ima značajan porast prodaje roba i usluga u drugim privrednim sektorima
(Crompton, J.L. 1995; Noll, R. & Zimbalist, A. 1997).
Prosečan američki košarkaški tim prihoduje oko 85 miliona dolara. Aproksimativno 20 miliona
dolara dolazi iz MLB centralnog fonda i lokalne ekonomije, 10 miliona dolara ili 14,3% se
prihoduje od fanova, a od ostalih sportskih gledalaca zaradi se oko 25 miliona dolara. Prihod
od sekundarnih delatnosti poput entertajmenta nije veliki, ali može dostići nekoliko miliona
dolara (KPMG. 1998).
Profit sportskog objekta je veoma značajan kako za vlasnike tako i za timove, odnosno
profesionalne sportske igrače. Individualni sportista kao i vlasnici i top menadžeri sportskih
obejekata (stadiona i arena) imaju značajne prihode kao i posebne bonuse i benefite.
Prema Forbes magazinu od 400 najbogatijih Amerikanaca njih 45 poseduju ili direktno
investiraju u jednu od 115 glavnih američkih liga. Zarada vlasnika, osnivača i investitora kao i
igrača svake godine se udvostručuje. Prosečna zarada igrača u američkim ligama, poput NBA,
NHL, NFL i MLB iz 2000.godine iznosila je od 1,7 do 3,5 miliona dolara. Ukoliko se uzme u
obzir navedena činjenica može se zaključiti da sportisti ne zarađuju ogromne sume u odnosu na
vlasnike i investitore sportskih timova i sportskih objekata (Siegfried, J.J. &Peterson, T. 2000).
Segment bezbednosti sportskog objekta
Menadžment sportskog objekta je pravno obavezan da garantuje bezbednost svakom učesniku
i gledaocu sportskog događaja koji organizuje. Nasilničko i destruktivno ponašanje sportske
publike (mase navijača i sl.) poslednjih godina izaziva znatne materijalne štete i ljudske žrtve,
što je tokom 90-tih godina u fokus pažnje menadžera sportskih objekata postavilo problem
bezbednosti i upravljanja rizikom.
Uzroci sportskog nasilja su sociološke i psihološke prirode, ali ih treba tražiti i u lokaciji i
arhitektonskim rešenjima sportskih objekata. Klasične tribine na stadionima, koje omogućuju
pristup publici na teren, su glavni uzrok nedovoljne mogućnosti kontrolisanja publike.
Nekontrolisan pristup mase gledalaca u stadione i sale bez numerisanih sedišta je još jedan od
važnih razloga nedovoljne bezbednosti sportskih objekata.
Osnovni cilj bezbednosti je upravljanje masom radi zaštite imovine i pružanja konfora svim
sportskim akterima (gledaoci, učesnici, specijalni gosti i sl.). Ova politika u menadžmentu
sportskog objekta teži upravljanju, a ne kontroli mase. Jedan od ključnih aspekata upravljanja
masom je "predvidljivost" povreda i ekscesa koji mogu kao posledicu imati ugrožavanje aktera
od trećih lica kao i pravnu (krivičnu) odgovornost menadžmenta zbog nepreduzimanja mera
bezbednosti. Svaki element događaja od uređenja sportskog objekta do igre čini deo upravljanja
masom.
141
Analiza sportskog objekta Hubert H. Humphrey Metrodome
Hubert H. Humphrey Metrodome predstavlja jedan od značajnijih sportskih objekata na
teritoriji Minijapolisa u državi Minesota. Otvoren je 1982. godine da bi zamenio Metropolitan
stadion na Univerzitetu Minesota. Od svog otvaranja bio je dom NFL Minesota Vikings timu.
Takođe je za još nekoliko američkih klubova predstavljao “centralu” od 1989. godine
(Minnesota Twins, Minnesota Golden Gophers i Minnesota Timberwolves). Navedeni sportski
objekat je deveti najstariji stadion u Nacionalnoj fudbalskoj ligi (Metrodome Memories 2011).
Specifičnost ovog sportskog objekta je u tome što stadion ima poseban fiberglas platneni krov
koga pridržava vazdušni pritisak. Zbog velikih problema od izgradnje kao i nekoliko incidenata
koje su se desile tokom eksploatacije sportskog objekta (urušavanje korva, skupe reparacije i
zamene dotrajalih delova), stadion će biti u funkciji do 2016. godine (Staff. Consumer Price
Index 2013)
Kapacitet gledališta ovog stadiona je 64.035 mesta, ali je broj mesta promenljiv u zavisnosti od
tipa sportskog događaja koji se u njemu odigrava. Broj mogućih mesta za bejzbol utakmice
iznosi 45.423, američki fudbal 64.121 i košarku 50.000. Objekat poseduje i veliki parking za
posetioce od 500 mesta (Hubert H. Humphrey Metrodome 2006).
Primarna cena izgradnje Metrodome stadiona iznosila je 68 miliona dolara. Prema
aproksimativnim podacima preko dva miliona ljudi posetilo je stadion (procena 2.900.000).
Cena prosečne karte za sportske događaje je varirala u zavisnosti od godine, tako da je u 2005.
godini iznosila 68 dolara dok je u 2009. bila74 dolara.
Pet puta su tokom postojanja ovog objekta, snežne oluje i druge vremenske nepogode uticale
na pojavu značajnih oštećenja na specifičnom krovu stadiona. Prvo oštećenje dogodilo se
novembra 1981. godine zbog veoma brze i velike akumulacije snega na krovu, što je dovelo do
njegovog potpunog urušavanja. Sledeće 1982. godine, usled jake snežne oluje desilo se
ponovno urušavanje krova, četiri dana pre finalne NFL utakmice između Vikings-a i Dalas
Kauboja (Dallas Cowboys). Takođe, 1983. godine usled teškog snega došlo je do popuštanja
dela krova stadiona. Zbog strmih uglova krova 1986. godine jak vetar doveo je do velikih
oscilacija krova, koji međutim tada nije popustio. Zadnje urušavanje krova desilo se u decembru
2010. god. kada je ceo krov potpuno srušen. Zbog grešaka u izgradnju, konstrukciji kao i
neprilagođenosti vremenskim uslovima Minesote, uprava kluba morala je da promeni
celokupan fiberglas platneni krov, što je dovelo do dodatnog ulaganja od 20 miliona dolara
(Historical April Snowstorms Minnesota Climatology working group 2013).
Zbog visokih troškova održavanja i nepredviđenih oštećenja dovodi se u pitanje celokupna
ekonomska isplativnost navedenog stadiona. Na osnovu procena Federalnih rezervi kao i na
bazi ukupnog potrošačkog indeksa (consumer price index) ukupna cena izgradnje stadiona do
2013. godine iznosila je 174 miliona dolara(Staff Consumer Price Index 2013). Na osnovu
navedenih činjenica vlasnici i ulagači odlučili su se na ponovnu izgradnju novog i savremenijeg
sportskog objekta koji će imati potpuno drugačiju tehničko-arhitektonsku strukturu.
142
Zaključak
Imajući u vidu značaj koji sportski objekti imaju za realizaciju sporta, način i ozbiljnost
planiranja njihove izgradnje, njihovu veličinu i kompleksnost u građevinskom, arhitektonskom
i funkcionalnom smislu, njihov broj, cenu njihove izgradnje, opremanja i održavanja, kao i
period eksploatacije, broj posetilaca koje mogu da prime, broj događaja koji se u njima realizuje
tokom godine, kao i godišnji obrt finansijskih sredstava, oni nesumnjivo predstavljaju bitan deo
strategijskog menadžmenta i to ne samo u sportu.
Istovremeno treba naglasiti da njihova uspešna eksploatacija i bezbedno funkcionisanje
zahtevaju izuzetno dobro upravljanje.
Literatura
1. Baade, R. & Sanderson, A. (1997): The Employment Effect of Teams and Sports
Facilities, in Sports, Jobs and Taxes. Roger Noll and Andrew Zimbalist, eds.
Washington: Brookings Institution.
2. Crompton, J.L. (1995): Economic Impact Analysis of Sports Facilities and Events:
Eleven Sources of Misapplication. Journal of Sports Management.27–29.
3. Gianfranco, M. (2011): Maintenance and management costs of open sport
facilities.National Council of Economy and Work (C.N.E.L.)
4. Historical April Snowstorms Minnesota Climatology working group, University of
Minnesota. Last modified: April 18, 2013.
5. Hubert H. Humphrey Metrodome.About Metrodome. Retrieved November 4, 2006.
6. John, S. & Andrew, Z. (2000): The Economics of Sports Facilities and Their
Communities.Journal of Economic Perspectives 14 (3), 95–114.
7. Keating, R.J. (1999): Sports Pork: The Costly Relationship between Major League
Sports and Government. Cato Policy Analysis 339, 2-33.
8. KPMG. (1998): Economic and Fiscal Impact Analysis for a Proposed New Stadium to
Host the New England Patriots in Hartford, Connecticut, prepared for the State of
Connecticut.
9. Mašić, Z.(2006): Menadžment sportskih objekata, Fakultet za menadžment u sportu,
Beograd
10. Metrodome Memories: The last hurrah, KARE 11 News, October 5, 2009, Accessed
January 18, 2011.
143
11. Noll, R. & Zimbalist, A.(1997): The Economic Impact of Sports Teams and Facilities,
in Sports, Jobs and Taxes. Washington: Brookings Institution.
12. Raič, A.(2001): Sportski menadžment, Fakultet fizičke kulture, Novi Sad.
13. Siegfried, J.J. &Peterson, T. (2000): Who Is Sitting in the Stands? The Income Levels
of Sports Fans, in The Economics of Sports: Winners and Losers. William Kern, ed.
Kalamazoo, MI: Upjohn Institute.
14. Smothers, R. (1999): Baseball Returns to Newark Amid Doubt. New York Times, July
4.
15. Staff Consumer Price Index (estimate) 1800–2012. Federal Reserve Bank of
Minneapolis. Retrieved March 31, 2013.
16. Suggs, W. (1999): Firms Look to College Sports. Street and Smith’s Sports Business
Journal.2(13), 22.
144
UTICAJ PROGRAMIRANIH TJELESNIH AKTIVNOSTI NA KONTROLU I
REDUKCIJU POREMEĆAJA ZDRAVLJA
Sead Karakaš1
1
Zavod za javno zdravstvo SBK/KSB, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Fizička aktivnost (vježbanje) kao preventivno-terapijska mjera je dozirano i kontrolisano
bavljenje tjelesnom aktivnošću, koje dovodi do pozitivnih efekata natjelesnu težinu, količinu
abdominalnihmasti, hiperglikemiju, insulinsku rezistenciju, hipertenziju, dislipidemiju, na
ukupno zdravstveno stanje i prevenciju kardiovaskularnihoboljenja, te se smatra jednom od
najznačajnijih nefarmakoloških mjera u prevenciji i tretmanu ovih promjenljivih
kardiovaskularnih faktora rizika.
Cilj ovog rada je ukazati na značaj provođenja programiranih tjelesnih aktivnosti, ne samo sa
aspekta preventivnih mogućnosti, već i njegovog uticaja na kontrolu i redukciju postojećih
poremećaja zdravlja
U više studija dokumentovan je pozitivni efekat fizičke aktivnosti u rehabilitaciji bolesnika
poslije infarkta miokarda. Umjerenom tjelesnom aktivnošću moguće je postići smanjenje,
ukupne smrtnosti za 27%, a kardiovaskularnu smrtnost za 31%.
Fizička aktivnost dovodi i do značajnog simptomatskog poboljšanja kod bolesnika sa
klaudikacionim smetnjama. Meta analiza 21 studije pokazala je popravljanje hodne distance do
pojave bola za 179% ili 225 metara. Ovo je bolji rezultat od bilo kog primjenjenog lijeka.
Najbolja poboljšanja su postignuta kada su bolesnici hodali do maksimalno podnošljivog bola
i kada je fizička aktivnost trajala bar šest meseci.
Zdravstveni efekti tjelesne aktivnosti kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 se postižu tako što
poboljšava osetljivost na insulin i time dovodi do bolje glikoregulacije, poboljšava
iskorištavanje glukoze, smanjuje produkciju glukoze iz jetre i smanjuje koncentraciju
cirkulišućeg insulina tokom napora. Programirana tjelesna aktivnost može dovesti do znatne
redukcije komplikacija ove teške blesti.
Ključne riječi: tjelesna aktivnost, dijabetes, kardiovaskularna oboljenja.
Uvod
Fizička aktivnost (vježbanje) kao preventivno-terapijska mjera je dozirano i kontrolisano
bavljenje tjelesnom aktivnošću, koje dovodi do pozitivnih efekata natjelesnu težinu, količinu
145
abdominalnihmasti, hiperglikemiju, insulinsku rezistenciju, hipertenziju, dislipidemiju, na
ukupno zdravstveno stanje i prevenciju kardiovaskularnihoboljenja, te se smatra jednom od
najznačajnijih nefarmakoloških mjera u prevenciji i tretmanu ovih promjenljivih
kardiovaskularnih faktora rizika.
Tjelesna aktivnost je takođe efikasan dio programa srčane rehabilitacije čime se smanjuje
ukupna srčana smrtnost za 31% i koronarna smrtnost za 35% a poboljšava se funkcionalni
kapacitet i kvalitet života pacijenata .
Cilj ovog rada je ukazati na značaj provođenja programiranih tjelesnih aktivnosti, ne samo sa
aspekta preventivnih mogućnosti, već i njegovog uticaja na kontrolu i redukciju postojećih
poremećaja zdravlja.
Uticaj na kardiovaskularni sistem
Kardiovaskularni sistem mijenja se morfološki i fiziološki tokom starenja.
U mirovanju nema značajnijih promjena u sistoličkoj funkciji lijeve komore tokom starenja:
frekvenciji srca, volumenu lijeve komore na kraju dijastole, udarnom volumenu, istisnoj frakciji
i minutnom volumenu.
Promjene postoje, međutim, u dijastoličkom punjenju lijeve komore.
Pri submaksimalnom opterećenju opaža se sniženje frekvencije srca i kompenzatorno
povećani udarni volumen, što rezultira nepromjenjenim minutnim volumenom i primitkom
kisika tokom starenja pri ovom opterećenju na što ukazuju neke studije.
Novije studije, čak argumentiraju očuvanje minutnog volumena srca pri maksimalnom radu u
starosti kompenzatornim Frank-Starlingovim mehanizmom (povećanje udarnog volumena
povećanjem volumenana kraju dijastole).
Radni kapacitet smanjuje se za 25–30% tokom starenja, a označava smanjenu sposobnost rada
tokom kojeg se koriste velike skupine mišića kroz duže vrijeme.
Najčešće korišten parametar procjene radnog kapaciteta jest maksimalni primitak kisika –
VO2maks (sposobnost organizma da primi kisik, prenosi ga i koristi za oksidacijske energijske
procese)
Maksimalni primitak kisika smanjuje se stopom od 0,75 do 1% godišnje (što iznosi 0,40 – 0,50
ml/kg/min, izraženo u obliku smanjenja relativnog maksimalnog primitka kisika), odnosno 8 –
10% tokom svake decenije života nakon dobi od 25 godina.
To je ujedno i parametar koji istraživači fenomena starenja a posebno uticaja tjelovježbe na taj
fenomen, najčešće koriste u prikazu trenda »sveukupnih« funkcionalnih promjena tokom
starenja .
146
Fizički trening u primarnoj prevenciji i rehabilitaciji koronarne bolesti srca
U većini razvijenih zemalja svijeta smanjen je morbiditet i mortalitet od koronarne bolesti srca.
U periodu od 1979. do 1989. godine smanjena je učestalost infarkta miokarda u SAD za 37%,
Japanu i Australiji za 32% i Engleskoj za 22%.
Ove promjene mogu se pripisati mnogim faktorima, ali su najznačajnije promjene u faktorima
rizika. Među faktorima rizika najmanje su se izmjenili fizička neaktivnost i gojaznost.
Skoro 60% stanovništva SAD je fizički neaktivno. Američki Nacionalni institut za zdravlje
zauzeo je stav kojim se svim Amerikancima preporučuje umjerena fizička aktivnost bar 30
minuta dnevno.
U osmogodišnjem praćenju više od 10.000 diplomiranih studenata sa Harvardskog univerziteta,
koji su imali umjerenu fizičku aktivnost, smrtnost od koronarne bolesti je smanjena za 41%, a
smrtnost od svih ostalih uzroka za 23%.
Većina studija se odnosi na bolesnike posle akutnog infarkta miokarda. Meta analiza 51.
radnomiziranih, kontrolisanih studija koje su uključile 8440 bolesnika ispitivala je efekat
fizičke aktivnosti u rehabilitaciji bolesnika poslije infarkta miokarda. Posle 2,4 godine praćenja,
ukupna smrtnost je smanjena za 27%, a kardiovaskularna smrtnost za 31%.
Kod 426 bolesnika, uključenih u 15 randomiziranih, kontrolisanih studija, fizički radni
kapacitet se popravio za prosječno 20,5%, kao i kvalitet života.
Fizička aktivnost dovodi i do značajnog simptomatskog poboljšanja kod bolesnika sa
klaudikacionim smetnjama. Meta analiza 21 studije pokazala je popravljanje hodne distance do
pojave bola za 179% ili 225 metara. Ovo je bolji rezultat od bilo kog primjenjenog lijeka.
Najbolja poboljšanja su postignuta kada su bolesnici hodali do maksimalno podnošljivog bola
i kada je fizička aktivnost trajala bar šest meseci. Fizička aktivnost je prihvatljiva alternativa
invazivnom liječenju za mnoge bolesnike sa klaudikacionim tegobama.
Mehanizmi povoljnog dejstva fizičkog treninga na kardiovaskularni sistem
•
Tjelesna aktivnost dovodi do hemodinamskih, morfoloških,
neurohormonalnih, vaskularnih i psiholoških promjena.
metaboličkih,
Hemodinamske promjene
•
Pod uticajem fizičkog treninga usporava se srčana frekvencija, smanjuje se arterijski
krvni pritisak, kako sistolni, tako i dijastolni, povećava se fizički radni kapacitet i postiže
se brži oporavak poslije akutnih fizičkih opterećenja
147
•
Pacijenti kod kojih je dijagnostikovan akutni infarkt miokarda, poslije fizičkog
treninga bilježe povećanje funkcionalnog kapaciteta.
•
Neposredno poslije akutnog infarkta miokarda funkcionalni kapacitet iznosi 50-60%
funkcionalnog kapaciteta zdravih osoba istog životnog doba i pola.
•
Sa formiranjem ožiljaka, funkcionalni kapacitet iznosi 75% funkcionalnog kapaciteta
zdravih. Pod uticajem fizičkog treninga, posebno višegodišnjeg, funkcionalni kapacitet
dostiže vrijednosti zdravih osoba.
•
Povoljni efekti fizičkog treninga rezultat su prvenstveno perifernih adaptacija. U
treniniranim skeletnim mišićima povećava se kapilarna mreža, sadržaj oksidativnih
enzima, koncentracija mioglobina i broj i veličina mitohondrija. Ove promjene
povećavaju perfuziju u skeletnim mišićima i ekstrakciju kiseonika i do 20%.
•
Smanjenje arterijske vaskularne rezistencije i bolja preraspodjela minutnog volumena,
takođe doprinose povoljnom djelovanju fizičkog treninga.
•
Trening većeg intenziteta, naročito kod mlađih osoba, dovodi i do centralnih (srčanih)
adaptacija. Popravlja se oksigenacija miokarda i sistolna funkcija u opterećenju.
Morfološke promjene
•
Fizički trening kod mlađih osoba (do 40 godina) dovodi do morfoloških promjena u
srcu. Povećava se mišićna masa srca, dijastolni volumen lijeve komore, promjer
koronarnih arterija i odnos kapilara prema miofibrilama. Ove promjene dovode do
efikasnijeg rada srca i bolje perfuzije srca u bilo kom stresu
•
Pokazano je da fizička aktivnost smanjuje vaskularni oksidativni stres preko povećane
aktivnosti endotelne azotoksid sintetazei ekstracelularne superoksid dismutaze, koji
ispoljavaju povoljne vaskularne efekte.
Vaskularne promjene
Oslobađaju se važne vazodilatatorne supstance kao što su prostaciklin (PGI2)
endotelijum hiperpolarizacioni faktor (EDHF) i azotoksid
•
Pored ovih vazodilatatornih efekata fizičke aktivnosti, prvenstveno u mikrocirkulaciji
aktivnih mišića i miokardu, popravlja se funkcija endotela i u očuvanju permabilnosti
krvnog suda, hemostazi, atheziji leukocita i antiinflamatornim reakcijama.
•
Ovim vaskularnim efektima fizičke aktivnosti više nego uticajem na faktore rizika
objašnjavaju se povoljni efekti fizičke aktivnosti na kardiovaskularni sistem ali i u opšte
na cijeli organizam.
148
•
Nedavna istraživanja su pokazala da vaskularna funkcija ne zavisi samo od ćelija u zidu
krvnog suda već je značajno modulirana cirkulišućim ćelijama iz koštane srži.
•
Specifične grupe ovih ćelija nazvane endotelne matične ćelije koštane srži ubrzavaju
angiogenezu, popravljaju funkciju endotela, inhibiraju proces ateroskleroze i
popravljaju funkciju miokarda posle infarkta miokarda.
Potreban intezitet vježbanja za uključivanje adaptacionih mehanizama organizma
•
Da bi vježba imala nadražajno dejstvo potrebno je pravilno dozirati intenzitet vježbanja.
•
Poznato je da intezitet vježbanja mora preći određenu granicu (aerobni prag) na kojoj
se uključuju adaptacioni mehanizmi koji omogućuju dase nivo režima funkcionisanja
promjeni i omogući izvršenje rada u aerobnoj zonivježbanja — ova zona predstavlja
zonu u kojoj srčana frekvenca se kreće u rasponu od 110- 170 otkucaja u minuti.
•
Preko toga govorimo o anaerobnom radu (zbog metaboličkihprocesa pomoću kojih se
obezbjeđuje energija za rad).
•
Adaptaciona granica nivoainteziteta vježbanja posmatrana kroz adaptaciju srca mjerenu
srčanom frekvencom, se mjenja sa starošću i izgleda ovako:
Frekvenca srca - aerobna zona
do 40 godina 130-170
od 40 - 50 godina 120-150
od 50 - 60 godina 115-140
od 60 - 70 godina 110-120
•
Prve vrijednosti pulsa smatraju se za vrijednosti koje predstavljaju 50%
mogućnostikardiovaskularnog sistema, dok se druge vrijednosti mogu dozvoliti samo
osobama kojesu u punom zdavlju i/ili u redovnom rekreativnom procesu i predstavljaju
blizu 85%krajnjih mogućnosti.
•
Naravno da ove vrijednosti pulsa govore o potrebi da se rad izvrši uaerobnoj zoni, koja
je bez dvoumljenja nejekonomičnija, nejbezopasnija za zdravlje.
•
Aerobni kapacitet u visoko aktivnih osoba smanjuje se samo 1 do 2 % za svaku deceniju,
što je tek desetina smanjenja kapaciteta u tjelesno neaktivnih osoba.
U zoni 70-85 % od maksimalnog pulsa, dakle ispod anaerobne zone, se najbolje
razvijaju kardiorespiratorne sposobnosti. Ovdje je ključnifaktor dužina zadržavanja u
zadanoj zoni.
149
Po preporukama Američke asocijacije zasportsku medicinu i Američke asocijacije za
srce, minimalno zadržavanje unutar zoneje 20 minuta. Zadržavanje kraće od toga neće
dati dovoljan podsticaj srcu, plućima ikrvnožilnom sistemu da unaprjede svoju
efikasnost.
Razvrstavanje bolesnika za fizički trening prema funkcionalnoj klasifikaciji
NYHA
Bolesnici prve funkcionalne grupe, prema klasifikaciji Njujorškog kardiološkog
društva, zahtjevaju samo opšte smjernice koje se odnose na tip, intenzitet i učestalost
treninga. Treba da izbjegavaju ekscesivna statička opterećenja i naporne dinamske
vježbe.
Bolesnici druge funkcionalne grupe, oni koji povremeno imaju blaže simptome pri
običnim naporima ili stresu, ne smiju imati intenzivnije aktivnosti, trčanje na primer,
bez kontrole. Mogu da se ohrabre da šetaju, povremeno bržim tempom, dok ne dostignu
da pješače 4-5 kilometara sa povremeno bržim hodanjem
Bolesnici treće funkcionalne grupe imaju simptome i na manje napore. Mnogi od ovih
bolesnika neće imati koristi od fizičkog treninga, a ako im se preporuči pješačenje mora
da bude manjeg intenziteta pod strogim medicinskim nadzorom.
Bolesnici četvrte funkcionalne grupe imaju simptome čak i kad miruju. Dok se
odgovarajućim lijecenjem stanje ne popravi, medikamentno ili hirurški, do nivoa da
mogu polako da se šetaju ili popnu na jedan sprat, oni nisu kandidati ni za kakav fizički
trening.
Kontraindikacije za fizički trening
Da bi se postigli povoljni efekti fizičkog treninga i da bi se široko primjenjivao u primarnoj,
sekundarnoj, i tercijarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti, mora da se ispuni osnovni uslov
- bezbjednost
150

jasni klinički znakovi popuštanja srca ili angine pektoris pri aktivnosti< 4 MET-a

novonastala angina pektoris ili pogoršanje postojeće

smetnje provođenja: atrioventrikulski blok drugog i trećeg stupnja

nedavno preboljeli infarkt miokarda (< 6 tjedana)

pojava aritmije srca u naporu unatoč primjene lijekova

arterijska hipertenzija u naporu: RR sistolički > 250 mm Hg ; RR dijastolički > 120
mm Hg

plućno srce i kronična opstruktivna bolest pluća s nedovoljnom saturacijom
kisikom već u početku tjelovježbe


neke nekompenzirane metaboličke bolesti: hipertireoza, insuficijencija nadbubrežne
žlijezde
KONTRAINDIKACIJESTANJA KOJA ZAHTIJEVAJU NADZIRANO TJELESNO
aktivne
zarazne bolesti, artritis ili tromboflebitis
VJEŽBANJE

pojava angine pektoris pri aktivnosti 6–8 MET-a

električni stimulator srca s fiksnom frekvencijom ili s frekvencijom »na zahtjev«

lijekovi (beta blokatori, ganglion blokatori)

izrazita pretilost

tranzitorna cerebralna ishemija

zatajivanje bubrega

anemija (hemoglobin < 70 g/L)
Učestalost aerobnog vježbanja
Trening koji se odvija tri puta nedjeljno primjenjen je u ovom slučaju pošto je rječ
orekreativcima.
U idealnim uslovima za osobe vrlo slabe kondicije i 2 treninganedjeljno omogući će određeni
napredak. Za većinu, preporučljivo je 3 do 5 putanedjeljno.
Povećanje učestalosti na više od 5 puta nedjeljno onemogućit će potpunioporavak, što može
smanjiti imunitet organizma.
151
Važno je, iz nedjelje u nedjelju,postepeno povećavanje trajanja, intenziteta i učestalosti
treninga. Napredak u ojačanju srca se može jednostavno ustanoviti tako što se izmjeri puls u tri
dana prije ustajanja iz kreveta i nakon mirnog buđenja(bez budilnika), izračuna se prosječni
puls u mirovanju. Isto ponoviti nakon 4 nedjeljnog programa aerobnog vježbanja.
Uticaj na dijabetes melitus tipa 2
Dijabetes tipa II razvija se kao kombinacija genetske osjetljivosti i vanjskih faktora, a njegova
učestalost raste sa godinama. Najvažniji vanjski faktori su pretilost, sedentirani način života i
prehrana bogata zasićenim mastima.
Nekoliko je prospektivnih istraživnja pružilo dokaze da tjelesna neaktivnost povećava rizik
razvoja dijabetesa tipa II za 20-70%
Šećerna bolest tipa 2 danas predstavlja svjetsku pandemiju i neraskidivo je povezana s
epidemijom pretilosti. Brojne studije pokazuju povećanje incidencije šećerne bolesti tipa 2 u
mladoj životnoj dobi te najavljuju razdoblje u kojem će se društvo i modeli zdravstvene zaštite
morati naučiti nositi s većim brojem bolesnika koji će u sve ranijoj dobi razvijati šećernu bolest
i dugoročne komplikacije te bolesti.
S povećanom prevalencijom prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece i mladih današnja
će generacija mladih u kasnijoj životnoj dobi imati još višu prevalenciju pretilosti i kroničnih
zdravstvenih komplikacija nego njihovi roditelji.
Javnozdravstveni problem šećerne bolesti prvenstveno je definiran svojom:
- rasprostranjenošću,
- komplikacijama koje uzrokuju invalidnost i preranu smrt, kao i
- materijalnim troškovima koji nastaju u zdravstvenom zbrinjavanju ovih bolesnika.
Izraziti trend porasta
•
porast učestalosti 35% na svjetskoj razini u razdoblju 1995. do 2025. iznositi
•
porast broja osoba sa šećernom bolesti od 194 miliona u 2003. godini na 333 miliona
2025 (366 mil. 2030.)
•
2/3 osoba sa šećernom bolešću živi u zemljama u razvoju
•
2025 među prvih 10 zemalja po boju dijabetičara njih 8 biti će zemlje u razvoju
•
2025.godine 7-13% (u nekim zemljama i do 40%) zdravstvenog proračuna biti trošeno
na liječenje osoba sa šećernom bolesti u zemljama sa visokom učestalošću te bolesti
152
Zdravstveni efekti tjelesne aktivnosti kod tipa 2 dijabetesa
•
Poboljšava osetljivost na insulin i time dovodi do bolje glikoregulacije
•
Poboljšava iskorištavanje glukoze
•
Smanjuje produkciju glukoze iz jetre
•
Smanjuje koncentraciju cirkulišućeg insulina tokom napora
Preporuke
•
Osobe sa tipom 2 dijabetesa treba da sakupe 150 minuta aerobnog vježbanja umjerenog
intenziteta u toku nedjelje u toku 3 nevezana dana
•
Osobe sa dijabetesom treba podržati da 3 puta nedjeljno rade i anaerobne vežbe
•
Američki koledž sportske medicine savjetuje 20-60 minuta vježbi dnevno skoro svakog
dana
•
Aerobne vježbe, kao što je šetnja, plivanje, skakanje, vožnja bicikla treba da bude
dovoljnog intenziteta da ubrza puls i disanje
•
Kod anaerobnih vježbi bolje je dizati više puta manje tegove nego manje puta teže
Kada osobe oboljele od dijabetesa ne bi trebalo da vježbaju?
•
Najveći razlog protiv tjelesne aktivnosti su komplikacije dijabetesa.
•
Potrebno je uzeti u obzir postojanje periferne neuropatije i mikroangiopatije (oštećenja
živaca i krvnih sudova na ekstremitetima koja u završnici uzrokuju dijabetičnostopalo).
•
Vježbanje bi u tom slučaju moglo pogoršati stanje dijabetičnog stopala pa fizičku
aktivnost po pravilu treba izbjegavati dok se stanje ne sanira.
•
Ukoliko je zbog bolesti smanjena senzitivna funkcija treba izbjegavati aktivnosti kod
kojih dolazi do snažnog kontakta stopala sa tlom, a to su skakanje i trčanje - treba
praktikovati plivanje ili vožnju bicikla.
•
Potrebno je svakodnevno pregledati stopala, držati ih dobro namazanima da se koža ne
tare o obuću, nositi obuću koja je odgovarajuće veličine, nositi čarape koje ne uzrokuju
žuljeve i svaku ozljedu kože stopala odmah početi tretirati.
•
Osobe koje imaju dijabetičku retinopatiju (oštećenje krvnih sudova u unutrašnjosti oka),
treba da izbjegavaju aktivnosti koje podižu sistolni pritisak iznad 180 mm Hg, a u tu
153
kategoriju spadaju dizanje tegova i vježbe kod kojih dolazi do kratkotrajnog, ali snažnog
naprezanja muskulature (sklekovi, trbušnjaci, vratilo).
•
Ronjenje treba izbjegavati jer povišeni pritisak vode djeluje na već oštećenu mrežnjaču
oka (retinu - retinopatija)
Kako spriječiti pad glukoze u krvi tokom vježbanja?
vrijednost manja od 7.2 mmol/L: tada treba uzeti oko 120 ccal ugljenih hidrata za svakih 3045 min laganog do umjerenog vježbanja i oko 180 ccal prije napornog vježbanja. (Jedan voćni
jogurt ima otprilike 60ccal, 2 kriške bijelog kruha imaju otprilike 60ccal, a na različitim
sportskim napitcima pišu njihove enrgetske vrijednosti)
vrijednost između 7.2 i 10 mmol/L: tada treba uzeti 60 ccal ugljenih hidrata prije laganog do
umjerenog vježbanja i oko 120 ccal prije napornog vježbanja.
vrijednosti više od 10mmol/L ne zahtjevaju uzimanje dodatnih ugljenih hidrata prije laganog
do umjerenog vježbanja i do 30 min napornog vježbanja, a duže naporno vježbanje zahtjeva
drugo mjerenje tokom vježbanja i uzimanje ugljenih hidrata u skladu sa smjernicama koje su
gore navedene.
za vrijednosti iznad 14 mmol/L preporučuje se odlaganje vježbanja jer bi prisustvo
kontraregularnih hormona moglo uzrokovati rast šećera u krvi i ketona tokom vježbanja.
Zaključak
•
Fizičko vježbanje treba ohrabrivati kod svih osoba bez obzira na dob, spol i
funkcionalnu sposobnost
•
Period fizičke aktivnosti treba da je dobro isplaniran
•
Pri medicinskom pregledu prije uključivanja starije osobe u tjelesne aktivnosti, posebnu
pažnju valja obratiti na anamnestičke podatke o obolijevanju od koronarne bolesti srca,
arterijske hipertenzije, cerebrovaskularnog inzulta ili iznenadne smrti u obitelji te
simptome koji govore u prilog kardiovaskularnoj bolesti.
•
Pušenje cigareta, sjedeći način života, arterijska hipertenzija i pretilost povećavaju
opasnost tjelovježbe.
•
Pažnju zaslužuju fizikalni nalazi koji govore u prilog postojanja bolesti pluća, srca ili
bolesti periferne arterijske cirkulacije. Laboratorijska obrada zahtjeva određivanje
cjelovite krvne slike, analizu urina, GuK-a, holesterola, kreatinina u serumu.
•
U starijih osoba potrebno je, osim snimanja elektrokardiograma (EKG) u mirovanju,
snimiti EKG u opterećenju, te rendgensku sliku pluća i srca. Snimanje EKG-a
154
priopterećenju može ukazati na postojanje ishemijske bolesti srca, aritmije koja se javlja
u naporu, te biti osnova određivanju radnog kapaciteta te utvrđivanju maksimalne
frekvencije srca, što je potrebno za programiranje tjelesnog vježbanja.
Literatura
1. Heljić B I saradnici. Dijabetes mellitus, klinički aspekti. Sarajevo: Jež, 2002
2. WHO, Preventing Chronic Diseases: A Vital Investment: WHO global report. Geneva:
WHO Pres; 2005
3. Mišigoj-Duraković M. Tjelesno vježbanje I starenje. Medix 1999; 27/28;136-138
4. Mišigoj- Duraković M. i sur, Uloga tjelovježbe u prevenciji kroničnih nezaraznih
bolesti, Medicus 2000. 9;1: 99-104
5. Mustajbegović J. Način života I zdravlje. Madicus9;1: 7-15
6. Karakaš S. Tandir S. Epidemiologija Travnik: PrintGS, 2009
7. Radovanović Z. Najčešće bolesti I povrede:epidemiologija, etiologija I prevencija.
Beograd, CIBID,2004
8. Vorko-Jović A. i sur. Epidemiologija kroničnih nezaraznih bolesti. Zagreb, Medicinska
naklada 2010
9. Mičić J. Nešović B. Sportska medicina-Beograd.ECPD.20002.
10. Gledović Z. et al. Epidemiologija. Beograd. Medicinski fakultet Univerziteta 2006
11. Leon AS et al. Leisure-time physical activity levels and risk of coronary heart disease
and death: the Multiple Risk Factor Intervention trial. Journal of the American Medical
Association, 1987, 258:2388-2395.
12. DeBusk RF et al. Training effects of long versus short bouts of exercise in healthy
subjects. American Journal of Cardiology, 1990, 65:1010-1013.
13. The Community Guide-Physical Activity. Atlanta, GA, Centers for Disease Control and
Prevention, 2006 (http://www.thecommunityguide.org/).
14. European Strategy for the Prevention and Control of Noncommunicable Diseases,
Copenhagen,
WHO
Regional
Office
for
Europe,
2006
(www.euro.who.int/Document/RC56/edoc08.pdf).
15. Lakka TA et.al, Relation of leisure-time physical activity and cardiorespiratory fitness
to the risk of acute myocardial infarction N Engl J Med 1994; 330: 1549-54
155
RAZVOJ I GLOBALIZACIJA FUDBALSKIH BRENDOVA
Tatjana Mrkić1, Lidija Miletić2, Maid Omerović3
Galenika – Klirit d.o.o, Beograd, Srbija
Visoka strukovna škola za preduzetništvo, Beograd, Srbija
3
Fakultet za tehničke studije Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
1
2
Sažetak
Fudbal kroz globalnu komunikaciju nudi emocionalnu osnovu i predstavlja značajno sredstvo
za postizanje rezultata kod željene ciljne grupe. Dobro osmišljena marketing strategija o
promociji fudbalskog brenda, fudbalskim klubovima može doneti neverovatno visoke prihode
iz celog sveta. U radu je objašnjen razvoj i globalizacija fudbalskih brendova, i ukazano na
značaj brenda u razvoju i promociji kluba na globalnom nivou. Takodje je ukazano i na problem
koji se javlja kod ovog poslovnog pristupa, jer fudbalskim klubovima preti uništenje
najvažnijeg dela fudbala – igre.
Ključne reči:Brend, brendiranje, fudbal, fudbalski klubovi, globalizacija.
Uvod
Svetski Fudbalski Savez FIFA je sa 207 država članica najveći telo u svetu sporta, pa čak ima
više članova nego Ujedinjene nacije. Fudbal kao takav je aktivnost, koja ne može da se takmiči
sa bilo kojim drugim sportom. O globalnom značaju fudbala govore i činjenice o rejtingu
utakmica kao najvažnijih događaja u svetu sporta. Prošle godine je Svetsko prvenstvo u
fudbalu, održano u Južnoafričkoj Republici širom sveta gledalo 32 milijarde gledalaca, a
emitovanje televizijskog programa sa direktnim prenosima utakmica sa svetskog prvenstva je
zabeleženo u više od 200 zemalja.
Kako je evropski model sporta demokratski i pristupačan svima, znači da postoji piramidalna
organizaciona struktura. U vrhu piramide su fudbalski klubovi i fudbalski brend. Od svih
ekipnih sportova, koji su popularni u Evropi, svakako je najpopularniji fudbal, tako da samo u
najvećim zemljama zapadne Evrope fudbal predstavlja potencijalno ozbiljnu industriju
U razvijenim tržištima Zapadne Evrope (Engleska, Francuska, Italija, Španija i Nemačka)
fudbal je daleko ispred ostalih sportova. Kako je u ovim zemljama fudbalska industrija veoma
jaka na tržištu kapitala, logično je da se najveći klubovi, odnosno brendovi nalaze upravo u
ovoj oblasti, a u skladu sa sledećim karakteristikama zapadnoevropskog tržišta:9
 oko 245 miliona stanovnika,
9
European Football 2010 – England, France, Germany, Italy, Spain. Hamburg: Sportfive, 2010. str. 202.
156
 177,32 miliona osoba zainteresovanih za fudbal,
 57% stanovništva redovno prati fudbal na TV,
 55% ljudi su pokazali interesovanje za brendove koji se u fudbalu javljaju kroz
sponzorstva.
Definisanje brendova u fudbalu
Fudbalski brendovi uključuju:





klubove / organizacije,
udruženja (FIFA, UEFA, itd),
nacionalne timove (npr. engleski, brazilski, argentinski, holandski, nemački, itd.)
ličnosti (osobe),
infrastrukturne objekte, itd.
Prilikom definisanja fudbalskih brendova najviše se obraća pažnja na klubove koji dolaze iz
pet, fudbalski najrazvijenijih zemalja: Španije, Engleske, Italije, Nemačke i Francuske. Pored
klubova, kontakt pojedinaca unutar njih, kao zajednički reciprocitet je neizbežan. U kontekstu
fudbalskih brendova su brendovi sportske opreme i brendovi drugih proizvođača.
Razvoj i globalizacija
Tradicija i relativni uspeh je nešto što na neki način međusobno razlikuje fudbalske brendove i
same fudbalske klubove. Tradicija predstavlja maksimalnu vrednost za potrošača. Fudbaleri su
prolazni, sponzori i dobavljači opreme takođe, a organizacije ostaju nepromenjene. To je
osnova za potrošače, odnosno njihov osnovni izbor – najbolji fudbalski klubovi/brendovi. Zbog
toga, rukovodstvo fudbalskog brenda ima cilj da na osnovu njegove istorije, odnosno tradicije,
osmisli novi smisao i šarm, ali i da prilagodi tradiciju savremenom dobu. To podrazumeva
sledeće tehnike:10
 kako da stekne nove i zadrži stare navijače;
 kako da prodre globalno;
 kako da se izgradi arhitektonski atraktivan, funkcionalan i profitabilan stadion.
Magija fudbalskih brendova leži u tradicionalnim karakteristikama, istorijskoj uspešnosti,
ličnoj privrženosti i lojalnosti, nešto što u poplavi brendova u svim oblastima još uvek važi. To
je konkurentna prednost u umu potrošača i ne može da se kupi. I pored toga, vrednost
fudbalskog brenda je teško izračunati. Da li je moguće izmeriti emocije navijača dok gledaju
tim ili pojedinca koje podržavaju? Svoja osećanja o pobedama i porazima? To je teško ili
nemoguće. Fudbalski klubovi pripadaju brendovima koji svoju vrednost grade na emocionalnoj
10
Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value in,football. Pamplona: ESIrg –
Universidad de Navarra, 2007. str. 52.
157
pripadnosti njihovih pristalica i navijača. Analizirajući fudbalski brend po ekonomskim
faktorima ne možemo izračunati njihovu pravu vrednost.
Konačni proboj brend fudbala dogodio se posle Svetskog prvenstva u fudbalu 2002. godine u
Japanu i Južnoj Koreji. Tada je bila uklonjena poslednja prepreka da ovi brendovi iskoriste
ekonomski potencijal azijskog tržišta, koje se pridružilo fudbalski tradicionalno nastrojenoj
Evropi, Južnoj Americi, kao i ekonomski slabijoj Africi. Fudbal je postao važan izvozni
proizvod za tržište u Aziji, tako da su najjači evropski klubovi planirali dobro da iskoriste
njegovu veličinu na globalnom tržištu.
Prvi klub koji je počeo sa radom u Aziji je Mančester Junajted, koji je te godine u leto imao
turneju u Aziji, igrao prijateljske utakmice sa lokalnim timovima, i na taj način iskoristio puni
potencijal svoga imena, odnosno brenda. Na ovaj način klub je zabeležio znatno povećanje
prodaje proizvoda i brenda. Sličan pristup su takođe planirali i drugi fudbalski brendovi.
Globalno tržište je rezervisano samo za mali broj fudbalsih brendova. Ali, u fudbalu postoje
nepisana pravila i svakako nije slučajnost da je na vrhu svih pet glavnih evropskih liga
(Engleska, Španija, Nemačka, Italija i Francuska). Tržište za Mančester Junajted, Real,
Barselonu, Inter, Liverpul, Milan, Arsenal, Bajern, Juventus i Čelsi od deset najpoznatijih
svetskih brendova, dakle, nije samo Engleska, Španija, Nemačka i Italija, već su popularni u
Aziji i sve više u Sjedinjenim Američkim Državama. Porodica Glejzer u Mančester, Tim Hiks
i Džordž Gillett u Liverpul, pa čak i Roman Abramovič u Čelsi, nisu došli da uzmu slavu i
titule. U stvari, oni su došli u kompanije čiji se godišnji prihodi kreću oko tri stotine miliona
dolara, baza navijača i pristalica ovih klubova postoji u relativno dobro definisanoj ciljnoj
publici, tako da su otvorena vrata za marketing svih mogućih proizvoda. Takvu moć može imati
samo veliki fudbalski klub.
Među najuspešnije fudbalske brendove spadaju engleski fudbalski klubovi, koji predstavljaju
pojam uspešnog marketinga. Engleske lige emituju, kako domaće, tako i televizije u većini
zemalja i ovaj sport na ostrvu uživa veliku popularnost, i ima veliku bazu domaćih
navijača. Razlozi za uspeh su tradicija i velike modernizacije infrastrukture. Engleska kultura
ligaškog takmičenja je stara skoro stotinu i dvadeset godina i za to vreme su se izgradili brojni
mitovi, legende i uspešni fudbaleri i treneri, kao i brend imena poput Mančester Junajted,
Liverpul, Arsenal i Vest Hem. Na tržištu se danas može kupiti sve, a zahvaljujući tradiciji i
šarmu, izgrađenom tokom više decenija, brojni engleski fudbalski klubovi postaju sve više meta
stranih investitora, jer su još u devetnaestom veku organizovani kao korporacije. Veliki i
renovirani stadioni u engleski fudbal su doneli skuplje cene karata, na stadione su počeli da
dolaze pripadnici srednje i više – srednje klase, koji su finansijski dovoljno jaki da su počeli da
troše na kupovinu dresova omiljenih klubova sa svojim ličnim podacima, i koji su postali
dragocen izvor prihoda, kako fudbalskim klubovima, tako i sponzorima klubova. Uloga igrača
kao brendova sa ulogom fudbalskih klubova se može mnogo teže uporediti, jer je njihov životni
ciklus drugačiji. Vrednost pojedinca je velika, ali pored toga, pojedinac ne može biti važniji od
organizacije.
158
Fenomen fudbalskih brendova takođe postavlja druga pitanja. Neki tvrde da poslovni pristup
fudbalskih klubova u ovom obliku preti da uništi najvažniji deo fudbala – igru.11 Ovaj pregled
je takođe izneo predsednik Evropske fudbalske asocijacije (UEFA) Mišel Platini, koji je rekao
da želi da vrati fudbal na stare načine, sa akcentom na takmičarski deo. Bez konstantno dobrih
rezultata, teško je graditi brend, koji treba da se zasniva prvenstveno na kvalitetu. Ključ uspeha
nije samo sirova borba za prihode, već racionalna politika u svim oblastima. Dugoročni uspeh
će biti onaj zasnovan na zdravoj ekonomiji i uvek se akcenat mora staviti na takmičarski uspeh,
centralna figura mora da bude visok kvalitet igrača, sportski rezultati, što predstavlja preduslov
za poslovni uspeh.
Vrednosti fudbalskih brendova
Pitanje je da li je moguće fudbalske klubove kao brendove posmatrati različito i koje to
vrednosti predstavljaju objektivne kriterijume? Potpuno neverovatno, međutim, procena
pokazuje sasvim reprezentativne slike. Činjenica je da je zajedničko da se svim fudbalskim
klubovima upravlja kao preduzećima. Klubovi moraju zbog jake konkurencije sve više sebe
pozicionirati kao uspešan brend. Na ovom nivou, marketinška znanja su važna isto kao
marketing veštine.
Postoji nekoliko metoda procene fudbalskih brendova. Iako različite metode ne daju iste
rezultate, na najvišim pozicijama se nalaze Real Madrid, Barselona, a pored njih je Mančester
Junajted. Dobar pokazatelj ekonomske vrednosti je analiza prihoda fudbalskih klubova, koju
deset godina zaredom priprema Delloite Sports Business Group. Vrednovanje na osnovu
finansijskih izveštaja fudbalskih klubova je podeljeno u tri dela:12
 prihodi od televizijskih prava,
 komercijalni prihodi
 prihodi koje klub ostvaruje od prodaje karata.
RANG FUDBALSKI KLUB
PRIHODI
eura)
1
Real Madrid
292,2
2
FC Barselona
259,1
3
Juventus
251,2
4
Mančester Junajted
242,6
11
(u
mil.
Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value in,football. Pamplona: ESIrg –
Universidad de Navarra, 2007. str. 54.
12
Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 2.
159
5
AC Milan
238,7
6
Čelsi
221,0
7
Inter
206,6
8
Bajern Minhen
204,7
9
Arsenal
192,4
10
Liverpul
176,0
Tabela 1. Prihodi deset najvećih fudbalskih klubova u sezoni 2008/09
Izvor: Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 3.
Vrednovanje potvrđuje da je fudbal ogromna industrija na najvišem nivou. U prvoj analizi
(1996/97), dvadeset fudbalskih klubova sa maksimalnim godišnjim prihodom, zajedno generiše
1,3 milijarde evra prihoda, dok je u 2005/06 bilo 3,3 milijarde. U ovom istraživanju postoje
određene praznine, posebno za bolju identifikaciju i vrednovanje fudbalskih brendova, jer ona
samo uzima u obzir prihode, dok ostali elementi koji čine fudbalski klub, nisu
pokriveni. Takođe, rashodi su za neke klubove čak veći od prihoda, dok je veoma bitan uspeh
kluba, kako na nacionalnim, tako i na međunarodnim takmičenjima, broj i članstvo navijača,
značaj tradicije itd.
RANG FUDBALSKI KLUB
1
FC Barselona
2
Real Madrid
3
Mančester Junajted
4
Čelsi
5
AC Milan
6
Bajern Minhen
7
Arsenal
8
Liverpul
9
Inter
10
Lion
160
Tabela 2. Deset najvećih fudbalskih brendova u 2009.
Izvor: The Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str.
4.
Nefinansijske faktore u proceni vrednosti fudbalskih klubova koristi Agencija Global
Sponsorsu čijem je istraživanju učestvovalo na stotine organizacija iz Fortune 500 (500
najvećih američkih korporacija), a kriterijumi za ocenjivanje fudbalskih brendova su bili
sledeći:13
 istorija uspeha,
 kvalitet i ugled sponzora,
 negativan publicitet,
 kvalitet (komfor) i kapacitet stadiona,
 atraktivnost poznatih ličnosti u timu,
 globalna medijska situacija u klubu.

Prema ovim kriterijumima, prema studiji koja je sprovedena 2006. godine prvo mesto je osvojio
FK Barselona, zatim Mančester Junajted, dok je Real Madrid bio treći. Razlog za prvo mesto
Barselone leži u globalnoj ikoni Ronaldinju, koji je tada igrao za ovaj fudbalski klub, kao i
treneru Frenku Rajkardu. Pored toga, klub je razvio inovativni način da dođe do globalne
publike. Dobijeni rezultati su dobar pokazatelj vrednosti brenda fudbala, a slabost ove metode
je što ne otkriva konkretne finansijske detalje.
13The
RANG BREND
TRŽIŠNA
VREDNOST
mil. eura)
1
Real Madrid
1063
2
FC Barselona
948
3
Mančester Junajted
922
4
Čelsi
828
5
AC Milan
824
6
Bajern Minhen
727
7
Inter
715
8
Arsenal
712
9
Juventus
709
10
Liverpul
645
Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str. 4.
161
(u
Tabela 3. Deset najvećih fudbalskih brendova u 2009.
Izvor: Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf:
BBDO Consulting, 2010. str. 6.
Detaljniju studiju fudbalskih brendova koristi i sprovodi nemačka istraživačka agencija BBDO
Consulting, koja izračunava tržišnu vrednost 25 fudbalskih brendova. Real Madrid je jedini
fudbalski brend, čija tržišna vrednost premašuje milijardu evra. BBDO Consulting za
izračunavanje vrednosti brenda koristi metod BEVA (engl. Brand Equity Evaluation for
Accounting), koja se može proširiti i proceniti čak i one brendove koji su u osnovi teško
definisani. Metod uključuje 25 fudbalskih klubova / brendova koji su u poslednje tri sezone
rangirani u četvrtfinalu Lige šampiona. Kriterijumi su bili sledeći:14






finansijska vrednost kluba,
uspeh kluba,
svesnost brenda,
imidž,
odlične kritike,
lojalnost poblike.
Najveća fudbalska takmičenja održavaju brendove na stranim tržištima. Tržišne utakmice
diktiraju situaciju u razvijanju i opstanku sportskih brendova koji imaju ograničen životni
ciklus. Sportska dostignuća su presudna, ali nisu jedini i odlučujući faktor koji utiče na
cikličnost i stabilnost fudbala i rasprostranjenost brendova, tako da je nemoguće očekivati da
prevlada na duge staze samo jedan brend, jer će pre ili kasnije biti zamenjen drugim.
U novom okruženju, ciklična dominacija fudbalskih brendova je još očiglednija jer se navijači,
kao potrošači pre identifikuju sa pojedincima, nego sa fudbalskim klubovima, a oni imaju kraći
životni ciklus. S druge strane, lokalno ili regionalno tržište je uvek verno istom brendu fudbala,
jer lokalni navijači koji pripadaju organizaciji neće prebaciti neki neuspeh klubu, iako nisu uvek
zadovoljni. Ali je zato nemoguće zamisliti da navijač Real Madrida ikada navija za večitog
rivala Barselonu ili obrnuto, dok to na tržištima u razvoju ne bi bilo previše čudno. Zbog toga
je najveći izazov fudbalskim brendovima stalna lojalnost na globalnom nivou.
Zaključak
Od svih sportova na svetu, fudbal zauzima ubedljivo prvo mesto, što se vidi po objektivnim
faktorima: širokoj svetskoj popularnosti i velikom interesu medija. Zbog velike
rasprostranjenosti i popularnosti fudbalskih utakmica, fudbalskih takmičenja i fudbalskih
klubova, cilj svake organizacije je da svojim brendovima u fudbalu obezbede uzalak u proces
14Real
Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf: BBDO Consulting, 2010. str. 6.
162
komercijalizacije kroz sport, da se poveća prihod, naročito kroz korišćenje marketinga i tržišnih
alata komunikacije u promovisanju sopstvenih brendova, kao i stvaranje strateških partnerstava
i zajedničkog partnerstva sa drugim brendovima.
Literatura
1. European Football 2010 – England, France, Germany, Italy, Spain. Hamburg: Sportfive,
2010. str. 202.
2. Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value
in,football. Pamplona: ESIrg – Universidad de Navarra, 2007. str. 52 i 54.
3. Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 2.
4. The Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str.
4.
5. Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf:
BBDO Consulting, 2010. str. 6.
163
ZASTUPLJENOST FIZIČKE AKTIVNOSTI I PONAŠANJE ŠKOLSKE DJECE
PREMA FIZIČKOJ AKTIVNOSTI U ŠKOLSKOJ SREDINI NA PODRUČJU KS
Seniha Čelik1
1
Zavod za javno zdravstvo KS, Bosna i Hercegovina
Sažetak
U istraživanju je obuhvaćeno 50 djece iz dvije Osnovne škole u KS u uzrastu 12 i 15godina
(peti i osmi razred), i to po 25 djevojčica i dječaka. Rezultati su dobiveni anonimnim i
dobrovoljnim anketiranjem učenika/djece školskoguzrasta (5 i 8 razred) u dvije Osnovne škole
na području KS. Instrument istraživanja je bio upitnik koji je kreiran za potrebe ovog
istraživanja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da djeca sve više koriste medije u
svakodnevnom životu i provode sve više vremena uz njih na uštrb slobodne igre i fizičke
aktivnosti sa vršnjacima. Prosječno vrijeme koje djeca provode u medijskoj interakciji je 5,22
sata dnevno. Djeca su najviše izložena računaru i internetu 3,3 satidnevno, dok uz televizijski
prijemnik provode 1,92 sata dnevno, igraju se i provode vrijeme sa vršanjica van škole u
prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno.Također podaci nam govore da dok su mlađeg
uzrasta, djeca su više fizički aktivna i treniraju neki sport, a sa porastom godina opada interes
za treniranjem nekog sporta a dječaci su više fizički aktivni od djevojčica.
Ključne riječi: aktivnost, ponašanje, zastupljenost, sport.
Jedna od značajnih komponenti navika i ponašanja u vezi sa zdravljem kod djece i
adolescenata je fizička aktivnost, a naročito je važna s obzirom na uticaj koji navike stečene
u dječijem dobu i periodu adolescencije mogu imati na ponašanje u odraslom dobu. (1,2)
Djeca se danas sve manje međusobno igraju igara, koje same po sebi navode na kretanje i
pružaju mogućnost za ispoljavanje kreativnosti, a sve više slobodno vreme ispunjavaju sjedeći
ispred televizijskih prijemnika i računara. Umjesto da se nalaze na terenu kao direktni učesnici
sportskih igara i pritom sebi obezbijede pravilan i svestrani razvoj organizma, djeca danas radije
sjede u udobnoj fotelji i te iste igre „konzumiraju“ preko računara obično nesvjesna posledica
svog izbora.
Sjedilački način života je riziko faktor za niz bolesti koje sa porastom dobi preovladavaju kod
oba spola. Nasuprot tome, redovna fizička aktivnost koja se izvodi u različitim sredinama( kuća,
škola,sportski klubovi, radno mjesto idr.) se pokazuje kao zdravstveno ponašanje s povoljnim
posljedicama na život ljudi. (Bouchard C i Despres JP, 1995). Redovna fizička aktivnost je
važna tokom cijelog životnog ciklusa, od djetinjstva do starosti. U dječjoj dobi, glavni učinci
fizički aktivnog stila života će dovesti do "dugoročnog" usvajanje i primjene u praksi tj. djeca
koja odrastaju sa fizičkom aktivnošću imaju skladnije ne samo fizičko nego i psihičko zdravlje
a naročito uspješnije socijalno sazrijevanje. U odrasloj dobi, prednosti fizičke aktivnosti su
164
pozitivni pomaci u povećanju radnih i odbrambenih sposobnosti, produženju radnog i životnog
vijeka, te podizanju kvalitete života savremenog čovjeka (Shepard 1995).
Zbog sve manje fizičke aktivnosti stanovništva i njenog značaja na cjelokupno zdravlje čovjeka,
SZO je u maju 2000.godine usvojila Global Strategy on Diet, Physical Aktivity and Health u
kojoj je fizičku aktivnost afirmisala kao ključni faktor rizika u prevenciji i kontroli hroničnih
nezaraznih bolesti (hipertenzija, dijabetes tip 2, hiperlipidemija, gojaznost, kvs bolesti,
osteoporoza). (3)
Prema SZO preporučuje se piramida fizičke aktivnosti kao pravilan stil života, gdje bio fizička
aktivnost trebalo da bude sastavni dio svakodnevnog života u trajanju od najmanje 45-60
minuta. Svakodnevno bi trebalo da budu zastupljene aktivnosti kao što su: šetnja, brzo hodanje,
penjanje uz stepenice, zatim 3-5 puta nedeljno: trčanje, plivanje, vožnja bicikla ili aerobik
vježbe. Intenzivni treninzi 2 puta nedeljno, a rekreativna aktivnost u slobodno vrijeme, poput
košarke, plesa, rada u bašti, 2-3 puta nedeljno. Na vrhu piramide zastupljena je fizička
neaktivnost u vidu rada na kompjuteru i gledanja televizije. Slika 1. (4)
Cilja rada
Cilj rada je da se ispitaju ponašanja i stavovi u vezi sa bavljenjem sportom kod školske djece
petih i osmih razreda, kao i uključenost u izvanastavne sportske aktivnosti. Također u ovom
radu je ispitivano i zadovoljstvo učenika sadržajem nastave iz tjelesnog odgoja kao i uticaj
ekonomskih i demografskih faktora na tjelesnu aktivnost kod školske djece.
Matrijal i metode rada
Rezultati su dobiveni anonimnim i dobrovoljnim anketiranjem učenika/djece školskoguzrasta
(5 i 8 razred) u dvije Osnovne škole na području KS. Ukupan broj anketiranihučenika je 50.
Instrument istraživanja je bio upitnik koji je kreiran za potrebe ovog istraživanja. Kako se cilj
istraživanja odnosio na ponašanje i stavove školske djece u odnosu na fizičku aktivnost
ispitivana je redovnost pohađanje nastave iz tjelesnog odgoja, treniranje sporta u školskoj
sekciji i u sportskom klubu, zadovoljstvo nastavom tjelesnog odgoja ali i postojanje površina
za igru u blizini mjesta stanovanja učenika. Također je ispitivana cijena koštanja mjesečnih
izdvajanja za djecu koja treniraju sport u sportskom klubu . Ispitano je i vrijeme koje djeca
provode uz medije, vrijeme koje provode u školi, vrijeme koje provode za učenje i vrijeme koje
provedu u igri sa vršnjacima.
Podaci su obrađeni u statističkom programu SPSS Statistics 20.
Rezultati
Anketiranjem je obuhvaćeno 50 djece iz dvije Osnovne škole u KS u uzrastu 12 i 15
godina (peti i osmi razred), i to po 25 djevojčica i dječaka. Rezultati analize podataka dobivenih
anketiranjem učenika su pokazali da svi učenici redovno pohađaju časove tjelesnog odgoja ali
je 76% učenika osmih razreda aktivno na časovima tjelesne nastave od čega su 67,9% dječaci
a 32.1% djevojčice. Svi učenici petih razreda su aktivni na časovima tjelesnog odgoja. Samo
165
14% učenika trenira sport u sportskoj sekciji u školi koja se pohađa bez novčane nadoknade.
34% učenika trenira neki sport u slobodno vrijeme, od čega 76,5% su učenici petih razreda a
23,5% su učenici osmih razreda. Kod učenika petih razreda koji treniraju neki sport dječaci su
zastupljeni sa 62% a djevojčice sa 38%, a kod učenika osmih razreda po 50% su zastupljeni
dječaci i djevojčice. Radeći ovo istraživanje došli smo do saznanja da u jednoj OŠ u kojoj je
izvršeno anketiranje učenika, postoje samo sekcije za odbojku i folklor (koje se ne plaćaju) a u
drugoj OŠ sekcija za odbojku i rukomet.
Roditelji djece koja treniraju sport u sportskom klubu prosječno izdvajaju po 52km za
mjesečne treninge za svoju djecu. U zavisnost od sporta koji djeca treniraju izdvajanja za
sportske treninge, bez dodatne opreme, se kreću u rasponu od 2,5%-13,8% prosječnog ličnog
dohodtka na nivou KS. (Prosječan lični dohodak na nivou KS za VI mjesec 1005 KM)
Od učenika koji treniraju neki sport u sportskom klubu 35,30% imaju brata ili sestru koji
također treniraju neki sport, što donosi uvećanje troškova za roditelje čija djeca treniraju neki
sport u slobodno vrijeme. Od ukupnog broja anketiranih učenika je 18% učenika koji ne
treniraju sport u slobodno vrijeme ali imaju brata ili sestru koji treniraju sport u sportskom
klubu.
Na tabeli 1. su prikazani rezultati dnevnog korištenja medija, vremena provedenog u slobodnoj
igri i druženju sa vršnjacima i vremena provedenog u učenju. Prosječno djeca u školi provode
4,96 sati, koriste medije 5,22 sati dnevno, igraju se i provode vrijeme sa vršnjacima van škole
u prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno.
Upoređujući vrijeme koje djeca provode u igri sa vremenom koje provode u medijskoj
zabavi dolazimo do rezultata da djeca za 2,96 sati dnevno više koriste medije nego igrajući se
izvan kuće sa vršnjacima. Ovo je alarmantan podatak koji nam govori koliko se djeca danas
malo fizički aktivna. Postojanje statistički značajne razlike u iskorištavanju vremena u
anketiranim varijablama (škola, učenje, igra, mediji) izračunata je t-testom za nezavisne uzorke.
Rezultati su prikazani u tabeli 2. Dobijene su značajne razlike na razini značajnosti 1%
(p=o,oo).
Također rezultati ovog istraživanja su pokazali da 68% učenika osmih razreda nije zadovoljno
sadržajem nastave tjelesnog odgoja u svojoj školi a 12% učenika petih razreda nije zadovoljno
sadržajem nastave iz tjelesnog odgoja. Kao razloge za bavljenje sportom i rekreacijom 70%
učenika je navelo dobro zdravlje i pravilan razvoj kičme i tijela, 10% učenika je odgovorilo da
trenira zbog ljubavi prema sportu koji treniraju, po 8% učenika je izjavilo da trenira sport radi
druženja i zabave sa vršnjacima, i da bi postali poznati i uspješni sportisti a 4% trenira sport
zbog želje svojih roditelja. Tabela 3. 60% učenika je izjavilo da u blizini svoje kuće nema
uređeno igralište ili mjesto za igru i fizičku aktivnost.
166
Diskusija
Bavljenje fizičkom aktivnošću od velikog je značaja za pravilan fizički i psihički razvoj djece
a racionalno bavljenje sportom omogućava pravilan psihofizički razvoj, formiranje strukture
ličnosti, bolje zdravlje i veću radnu sposobnost. Svakodnevna fizička aktivnost kako djece tako
i odraslih, kao prihvaćena navika i stil života ima značajnu ulogu u kvalitetu i dužini života.
Učenici Oš redovno pohađaju nastavu tjelesnog odgoja ali su učenici nižih razreda aktivniji na
časovima tjelesnog odgoja. Samo 14% anketiranih učenika trenira sport u sportskoj sekciji u
školi koja se pohađa bez novčane nadoknade a 34% učenika trenira neki sport u sportskom
klubu u slobodno vrijeme. Zabrinjavajuće je da u školama postoji vrlo malo sportskih sekcija
koje su dostupne djeci, jer je za mnoge učenike škola i nastava tjelesnog odgoja jedina priprema
za formiranje ponašanja prema aktivnom stilu života. Nastava tjelesne kulture, kako je
organizairana danas u OŠ, sa dva časa sedmično koja su obično loše raspoređena u dnevnom
rasporedu nije djelotvorna, a pored toga u školama ne postoji nikakav oblik rekreativnog
bavljenja sportom u organiziranom obliku a školske sportske sale se obično iznajmljuju
sportskim društvima ili grupama za rekreativno bavljenje sportom.
Također podaci nam govore da dok su mlađeg uzrasta, djeca su više fizički aktivna i treniraju
neki sport, a sa porastom godina opada interes za treniranjem nekog sporta a dječaci su više
fizički aktivni od djevojčica. Učenici starijih osmih razreda su nazadovoljniji sadržajem koji im
se nudi iz nastave tjelesnog odgoja od učenika petih razreda.
Rezultati ovog istraživanja pokazali su da djeca sve više koriste medije u svakodnevnom životu
i provode sve više vremena uz njih na uštrb slobodne igre i fizičke aktivnosti sa vršnjacima.
Prosječno vrijeme koje djeca provode u medijskoj interakciji je 5,22 sata dnevno. Djeca su
najviše izložena računaru i internetu 3,3 sati
dnevno, dok uz televizijski prijemnik provode 1,92 sata dnevno, igraju se i provode vrijeme sa
vršanjica van škole u prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno.
Pozitivno je što djeca imaju informacije i znanje o značaju i važnosti fizičke aktivnosti kao i
o prednostima koje im ona donosi.
Zaključak
Prva iskustva i navike dijete stiče u porodici, od roditelja, a tek kasnije u školi i od vršnjaka.
Roditelji imaju najveću odgovornost u oblikovanju stavova i ponašanja vezano za fizičku
aktivnost. Roditelji mogu modelirati i podsticati zdrave navike kod kuće tako što će biti
pozitivni uzori, tj.oni sami trebaju voditi aktivan stil života te se trebaju potruditi da fizička
167
aktivnost postane ugodan dio porodične dnevne rutine. Također roditelji mogu da postaknu
djece da se uključe u fizičku aktivnost tako što će odrediti vrijeme za porodične šetnje, igranje
aktivne igre i za učešće u tjelesnim aktivnostima kroz razonodu (plivanje, planinarenje, klizanje
i dr.)
Roditelji danas nažalost sve manje vremena imaju za svoju djecu, a nerijetko su od najranijeg
djetinjstva mediji „idelna dadilja“ i „neko“ sa kim djeca provode najviše vremena. Kako mediji
mogu da utiču na fizičku aktivnost djece, roditelji moraju voditi više računa o vremenu koje
njihova djeca provode uz i sa medijima, ali i o programskim sadržajima koje gledaju njihova
djeca, moraju znati i kontrolisati kako djeca provode vrijeme za računarom i internetom.
Menadžment i nastavnici tjelesnog odgoja trebaju da promoviraju fizičku aktivnost u školama
i kroz različite aktivnosti, osiguranjem vannastavnih programa tjelesne aktivnosti, podsticanjem
i omogućavanjem učešća roditelja u fizičkoj aktivnosti, organizovanjem zajedničkih aktivnosti
(takmičenja roditelji-djeca,roditelji volonteri za tjelesni odgoj, roditelji pokrovitelji za različite
fizičke aktivnosti i programe u školi idr.). Neophodno je da škole omoguće pristup sadržajima
koji su vezani za fizičku aktivnost prije i poslije školskih sati u školama.
Na novou države (Vlada i Ministarstva zdravstva i obrazovanja) je potrebno ići prema usvajanju
politika i strategija za poboljšanje fizičke aktivnosti za cjelokupnio stanovništvo, a naročito
programe koje se odnose prema dječjoj populaciji (primjer dnevne fizičke aktivnosti).
Društvena lokalna zajednica tj. općinski nivoi vlasti trebaju više raditi na stvaranju okolinskih
faktora koji će pogodovati promociji fizičke aktivnosti ( dostupnost parkova, uređenih igrališta,
staza, mjesta za rekreaciju isl.). Zdravstveni radnici se trebaju više angažovati da provode
promotivne aktivnosti u različitim područjima uključujući prehranu i fizičku aktivnost.
Zbog toga je neophodna multisektorska saradnja i aktivnosti koje će sada i u budućnosti
rezultirati kvalitetnijem životu djece a tako i svih nas.
168
Tabela 1. Odnos aktivnosti učenika van škole i provedenog vremena u aktivnostima
Vrijeme
učeniciaktivnosti
do 1h.
2h.
3h.
4h.
5h.i >
prosječno
nema
van škole
televizor
12
- 30
%
8
%
-
-
-
-
-
-
1,92
6 12%
3,30
internet
5 10%
2
4% 10 20%
9 18% 18 36%
mobitel
25 50%
2
4%
-
-
-
-
- 23 46%
0,58
učenje
14 28% 26 52% 10 20%
-
-
-
-
-
-
1,90
5 10%
-
-
-
-
2,26
Igra van
stana
-
7 14% 28 56% 10 20%
Tabela 2. Rezultati t-testa za nezavisne uzorke
Odnos ispitivanih varijabli
t-test
p (sig.)
sati u školi (dnevno) – sati provedeni u igri (dnevno)
-15,917
0.000
sati učenja (dnevno) – sati provedeni u igri (dnevno)
-2,053
0,045
169
sati učenja (dnevno) – sati korištenja medija (dnevno)
-4,932
0,000
sati provedeni u igri (dnevno) - sati korištenja medija
(dnevno)
-3,973
0,000
sati u školi (dnevno) - sati korištenja medija (dnevno)
6,818
0,000
Tabela 3. Razlozi za bavljenje sportom i rekreacijom kod djece u Osnovnim školama
Razlozi za bavljenje sportom i rekreacijom
dobro zdravlje i pravilan razvoj kičme i tijela
broj
učenika
%
35
70%
ljubav prema sportu kojeg trenira
5
10%
radi druženja i zabave sa vršnjacima
4
8%
da bi postali poznati i uspješni sportisti
4
8%
zbog želje svojih roditelja
2
4%
Literatura
1. Jessor, R. (1984) Adolescent development and behavioral health. u: Matarazzo
J.D.,Weiss S.M., Herd J.A., Miller N.E. (ur.) A handbook of health enhancement and
disease prevention, New York, itd: Wiley, str. 58-65
2. Perry, C.L., Stone, E.J., Parcel, G.S., Ellison, R.C., Nader, P.R., Webber, L.S., Luepker,
R.V. (1990) School-based cardiovascular health promotion: The child and adolescent
trial for cardiovascular health (CATCH). J Sch Health, 60 (8): 406-13
3. World Health Organisation . Move for Health. Global strategy on Diet, Physical
Activity and Health, 2002, available URL: www.who.int/move for
health/en/publications
4. Activity pyramid jpg available URL: http://www.takeheart.alaska.gov and for children
available URL: http://www.classbrain.com/artread/publish/article_31.shtml available
URL: http://www.MyPyramid.gov
5. Martin Wabitsch, The acquisition of obesity: insights from cellular and genetic
research- journals.cambridge.org/production/2000/
170
6. Bidde S, Sallis JF, Cavill N. Young and active? Young people and health enchaning
physical activity-evidence and implications. London, Health Education Authority,
1999:1-149.
7. Jessor, R. (1984) Adolescent development and behavioral health. u: Matarazzo
J.D.,Weiss S.M., Herd J.A., Miller N.E. (ur.) A handbook of health enhancement and
disease prevention, New York, itd: Wiley, str. 58-65
8. Perry, C.L., Stone, E.J., Parcel, G.S., Ellison, R.C., Nader, P.R., Webber, L.S., Luepker,
R.V. (1990) School-based cardiovascular health promotion: The child and adolescent
trial for cardiovascular health (CATCH). J Sch Health, 60 (8): 406-13
9. Ilišin V., Bobinac Marinović A., Radin F. (2001): Djeca i mediji, Državni
10. zavod za zaštitu obitelji, Zagreb
11. 8 Bidde S, Sallis JF, Cavill N. Young and active? Young people and health enchaning
physical activity-evidence and implications. London, Health Education Authority,
1999:1- 149.
12. N. Foretić, S. Rodek, D. Mihaljević: Utjecaj medija na fizičku inaktivnost djece, školski
vjesnik 58(4) 381-397 2009.
13. Petar D. Mandić – Danimir P. Mandić “Obrazovna informaciona tehnologija”
171
SOCIOMETRIJSKI KONCEPT EMOCIONALNE INTELIGENCIJE U SPORTU
Mislav Lozovina1, Dobromir Bonacin2, Vinko Lozovina1
1
Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska
2
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju načina gledanja na relacije između emocija i logičkog
mišljenja u psihologiji. Prvi koncept temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje
suprotni jedno drugome iz čega bi proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i
općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na
stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time
i kvaliteti funkcioniranja u svim aspektima života.U radovima koji emocionalnu inteligenciju
tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće upotrebljavan i citiran upravo je model
Mayera i Saloveya.Emocionalna inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine,
odnosno sociometrijski status sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno
istraživani do danas, a nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj
disciplini. Iz tih razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji
rade u sportu.
Ključne riječi: sociometrija, emocionalna inetligencija, sport.
Uvod
Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novi predmet istraživanja u području psihologijskih
znanosti. U znanstvenoj literaturi EI, kao pojam i koncept prvi put se pojavljuje devedesetih
godina u radovima Peter Salovey-a (Yale) i John D. Mayer-a (New Hempshire), koji (prema
Takšić 1998) EI definiraju kao skup sposobnosti koje pridonose točnijoj procjeni i izražavanju
svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija
u dosezanju ciljeva u životu. Autori (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001) EI definiraju kao tip
inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija. Pri tome
emocije predstavljaju organizirani mentalni odgovor na aktualne događaje koji uključuju
psihološke iskustvene i kognitivne funkcije. Emocije se redovito javljaju u kontekstu odnosa.
Onako kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenjaju se i njene
emocije prema toj osobi ili objektu i to nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u
sjećanjima ili zamišljeni oni su uvijek popraćeni osjetnim signalima odnosno emocijama.
Prema (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey, i Sitarenios, 2001) EI predstavlja
sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle korištenja emocija kao
temelja za razumijevanje i rješavanje problema što svakako uključuje kognitivne procese a to
pak govori da korištenje emocija može, i to efikasno, poslužiti za poboljšanje kognitivnih
aktivnost. Pojedinac koji posjeduje navedene sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i
emocionalno vještim. Suprotno, onaj koji ih ne posjeduje u biti će oštećen u emocionalnom i
socijalnom funkcioniranju (Salovey i DiPaolo 1990). Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju
172
načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi koncept
temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega bi
proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno
funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na stajalištu da su emocije dio logičkog
mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim
aspektima života. Autori koncepta EI zato naglašavaju da emocionalna inteligencija ne
isključuje inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to
jedinstveni spoj jednog i drugog. Novija istraživanja ukazuju da bi ispitivanje EI vrlo brzo
moglo zauzeti mjesto uz druge važne psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora
uspješnosti u svim aktivnostima čovjeka (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer,
Perkins,Caruso i Salovey, 2001; Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema
Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios, 2001).
Emocionalna inteligencija u modelima
Postoje različite, a među njima i prilično široke, konceptualizacije emocionalne inteligencije.
Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak
stavljaju na kognitivne elemente, kao što su olakšavanje rasuđivanja i pamćenja, a treće EI
konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti (Schutte i sur.,1998). Mayer, Caruso i Salovey
1999, 2000, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001) zaključili su i upozorili da je potrebna
suptilna analiza kako bi se utvrdilo što jest, a što nije dio EI. Mayer i sur. analizirali su razlike
između različitih modela EI i podijelili su ih u dvije skupine: Modele mentalnih sposobnosti,
koji se fokusiraju na sposobnost procesiranja afektivnih informacija i Mješovite modelekoncepte, u kojima se EI pojavljuje kao raznolik konstrukt koji uključuje aspekte ličnosti, kao
i sposobnost zamjećivanja, obrade, razumijevanja i upravljanja emocijama, te motivacijske
faktore i afektivne dispozicije. (Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. 2003). U
radovima koji emocionalnu inteligenciju tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće
upotrebljavan i citiran upravo je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji (1990) model
je uključivao tri razine sposobnosti: procjenu i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih,
regulaciju emocija kod sebe i drugih te upotrebu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao
heurističku vrijednost a predstavlja prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa
pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije i konceptualno srodne
procese obrade emocionalnih informacija koje su neophodne za minimalnu razinu
kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja (Takšić, 1998).
173
Model Mayera i Saloveya
Model koji se najčešće navodi u radovima koji tretiraju emocionalnu inteligenciju, a tretira je
kao skup mentalnih sposobnosti je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji iz 1990.
godine uključivao je tri razine sposobnosti, a to su: procjena i izražavanje emocija kod sebe i
kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te uporabu emocija u adaptivne svrhe. Model
je imao uglavnom heurističku vrijednost a predstavljao je prvi pokušaj konceptualizacije ovog
konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije. Dobra mu je
karakteristika što sposobnosti koje sadrži uključuju konceptualno srodne procese obrade
emocionalnih informacija neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog
funkcioniranja. Sukladno logici modela autori su EI definirali kao “sposobnost praćenja svojih
i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju.” (Salovey i
Mayer, 1990). Usavršavanjem modela autori su objavili drugu verziju konstrukta te su
predložili revidiranu definiciju prema kojoj “emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti
brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja
koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i
sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja”
(Mayer i Salovey, 1996). Ova verzija konstrukta proširena je za jednu razinu sposobnosti i
prikazana je kao dijagram u kojemu su četiri ogranka dijagrama poredana od jednostavnijih
psiholoških procesa prema višim, psihološki objedinjenim procesima. Svaki ogranak ima četiri
reprezentativne sposobnosti. Sposobnosti koje se javljaju na ranom stupnju razvoja nalaze se
na lijevoj strani ogranka, a one kasnijeg razvoja, na desnoj. Od osoba visoke emocionalne
inteligencije očekuje se da brže napreduju kroz spomenute sposobnosti i da ih svladaju u većem
broju (Salovey i Sluyter, 1997).
Revidirani model emocionalne inteligencije Mayera i Saloveya, 1997. (Mayeri Salovey, 1997)
4. razina: REFLEKSIVNA REGULACIJA EMOCIJA U PROMOCIJI EMOC. I
INTELEKTUALNOG RAZVOJA
3. razina: RAZUMIJEVANJE I ANALIZA EMOCIJA: UPORABA EMOCIONALNIH
ZNANJA
2. razina: EMOCIONALNA FACILITACIJA MIŠLJENJA
1. razina: PERCEPCIJA, PROCJENA I IZRAŽAVANJE EMOCIJA
Razina 1. (Percepcija, procjena i izražavanje emocija) opisuje sposobnosti i vještine osobe da
točno uočiemocionalni obrazac. Na ovoj razini nauči se identificirati vlastita i tuđa
174
emocionalnastanja, te ih razlikovati. Ova razina sposobnosti uključuje i mogućnost preciznog
izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A budući da emocionalno inteligentni
pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su ujedno i osjetljivi i na manipulativne
izraze (Salovey i Sluyter, 1997). Ovaj aspekt EI utječe na svjesnost pojedinca o vlastitim
emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo međusobno razlikovanje, te sposobnost
adekvatnog izražavanja emocija (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Razina 2. Emocionalna facilitacija mišljenjauključuje sposobnosti da se emocije koriste na
načine kojiolakšavaju intelektualne procese. Emocije određuju prioritete u mišljenje tako
štousmjeravaju pozornost na važne informacije. One su dovoljno živopisne i dostupne pa ih se
može prizvati po potrebi kao pomoć u prosudbi i pamćenju događaja. Kada seuspijemo uživjeti
u neki događaj ili osjećanja osoba čiju „priču“ pratimo, lakše ćemo se snaći i odlučiti (za
povoljniji ishod) u sličnim situacijama u kojima se kasnijenađemo. Promjene raspoloženja
mijenjaju pojedinčevu perspektivu od optimistične dopesimistične potičući ga na različite
izbore u poduzimanju akcija. Različite vrsteraspoloženja olakšavaju izbor načina u obavljanju
različitih zadataka kao i različitih oblika zaključivanja (Salovey iSluyter, 1997).Ova
komponenta EI uključuje asimiliranje osnovnih emocionalnih iskustava u mentalni život
(Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000). Stavljanje emocijau funkciju cilja neophodno je za
selektivnu pažnju, samopromatranje, samomotiviranje,itd. (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Razina 3.Razumijevanje i analiziranje emocija i korištenje emocionalnog znanja uključuje
sposobnosti razumijevanja emocija i upotrebe emocionalnog znanja. Već u dječjem uzrastu
počinju se primjećivati sličnosti i razlike između simpatije i ljubavi, netrpeljivosti i bijesa itd.
Nešto kasnije javlja se sposobnost tumačenja značenja koje emocije prenose s obzirom na
odnose kao i sposobnost razumijevanja složenih osjećaja. (npr. da tuga prati gubitak, radost
pobjedu i dr.) U nekim situacijama mogu se istovremeno javiti i suprotne emocije (npr. ljubav
i mržnja). Kombinacijom različitih emocija dobivaju nove kvalitete (npr. nada je spoj vjere i
optimizma).Kod zrelih pojedinaca se javlja sposobnost prepoznavanja vjerojatnih
prijelazaizmeđu emocija, kao što je prijelaz iz bijesa u zadovoljstvo ili iz bijesa u stid. Ljudi se
obično slažu u mišljenjima o tome što izaziva pojedine emocije (Salovey i Sluyter, 1999).
Razina 4. Refleksivna regulacija emocija u svrhu emocionalnog i intelektualnog razvitka
najsloženija je razina emocionalne inteligencije i svjesna je regulacija emocija kojavodi
emocionalnom i intelektualnom napretku.Bitna sposobnost na ovoj razini jest otvorenost prema
osjećajima, bili oniugodni ili neugodni. Jedino kada je osoba svjesna svojih osjećaja i otvorena
premanjima, može o njima nešto i naučiti. Dijete se kroz odrastanje uči socijaliziranju emocija.
To se odvija u selektivnom procesu izražavanja emocija ovisno o količini informacijama kojima
raspolaže, njegovoj prosudbi o svrhovitosti takvih reakcija i društvenim normama. Ovaj aspekt
poboljšava socijalnu adaptaciju i rješavanje problema, jer uključuje znanje o tome kako se
smiriti nakon stresnih osjećaja ili kako ublažiti stresne emocije kod drugih ljudi (Roberts,
Zeidner i Matthew, 2001).
Golemanov model
175
Goleman je naslanjajući se na Mayera i Saloveya izdvojio neke dijelove njihove teorije a
emocionalnu inteligenciju definirao je kao: poznavanje vlastitih emocija, upravljanje
emocijama, samomotiviranje,prepoznavanje emocija kod drugih i snalaženje u vezama. Na
taj način u Golemanov model emocionalne inteligencije uključio je konstrukte poput
optimizma, motivacije, svjesnosti, socijalne kompetencije i specifične socijalne i
komunikacijske vještine.
Bar-Onov model
Bar-Onov model u emocionalnu inteligenciju uključuje “niz personalnih, emocionalnih i
socijalnih kompetencija i vještina koje utječu na nečiju sposobnost da uspije u suočavanju sa
zahtjevima i pritiscima okoline.” (Bar-On, 2000). Njegov koncept emocionalne inteligencije
uključuje pet komponenti: Intrapersonalnu, koju definiraju (emocionalna samosvijest, upornost,
samopoštovanje, samoaktualizacija i nezavisnost), Interpersonalnu, koju definiraju (empatija,
interpersonalni odnos i socijalna odgovornost), Prilagodljivost, koju definira (rješavanje
problema, objektivnost u procjeni i fleksibilnost), Upravljanje stresom, kojega definiraju
(tolerancija na stres i kontrola poriva) i Opće raspoloženje, kojega definira (sreća i optimizam).
Model Mayera i Saloveya tretira EI kao skup mentalnih sposobnosti dok modeli Golemana i
Bar-Ona osim sposobnosti uključuju i različite aspekte ličnosti, motivacijske faktore, vještine
snalaženja u interpersonalnim odnosima i različite socijalne vještine.
Mjerenje emocionalne inteligencije
Modeli emocionalnu inteligenciju predstavljaju kao konstrukt pretpostavljenih višestrukih
sposobnosti za koje treba pronaći načine i metode kojima bi se procijenile. Autori Mayer i
Salovey postavili su i kriterije na osnovi kojih je EI moguće valjano mjeriti i procjenjivati.
Istraživanja emocionalne inteligencije provode se na tri načina i to: samoprocjenama ispitanika,
procjenama drugih ljudi i neposrednim procjenjivanjem sposobnosti. Skale za samoprocjenu
konstruirane su tako da se pomoću njih procijeni vjerovanja i percepcije pojedinca o
kompetencijama u specifičnim područjima. Neposredno procjenjivanje emocionalne
inteligencije vrši se pomoću psihologijskih instrumenata koji izravno mjere sposobnosti
ispitanika. Odgovori ispitanika evaluiraju se u odnosu na zadani kriterij. Načini bodovanja
odgovora ispitanika mogu biti određeni različitim kriterijima: npr. Konsenzusom, po kojem
kriteriju točan odgovor jest onaj koji je odabrala većina ispitanika. Prikladnost korištenja ovog
kriterija temelji se na evolucijskim i kulturološkim nalazima koji potvrđuju konzistentnost
informacija koje signaliziraju emocije (Bar-On, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999).
Bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost upravljanja emocijama je mnogo složenije, jer
176
se određene emocionalne reakcije mogu procijeniti samo prema osobnim i društvenim
standardima. Mayer i suradnici složili su se da se određivanje točnog odgovora pomoću
mišljenja stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju u određenom stupnju. Konsenzus se
pokazao kao pouzdaniji jer takav kriterij u konačnim rješenjima proizvodi bolju faktorsku
strukturu pa bi ga trebalo češće koristiti (Mayer i sur., 2003).
Prilagodba djeca i adolescenata
Pretpostavlja se da je visoka razina emocionalne inteligencije povezana s uspjehom u važnim
aspektima života, kao što su obrazovanje, posao i odnosi s ljudima. Brojni dokazi potvrđuju
kako osobe koje imaju visoko razvijene emocionalne sposobnosti i koje dobro poznaju i
upravljaju vlastitim osjećajima te dobro iščitavaju i učinkovito reagiraju na osjećaje drugih,
imaju prednost u svim područjima života i rada. Rezultati istraživanja koja su ispitivala
povezanost percepcije emocija iz neverbalnih sadržaja s različitim kriterijima na više od sedam
tisuća osoba u SAD-u i osamnaest drugih zemalja pokazala su da prednost u sposobnosti
iščitavanja osjećaja iz neverbalnih znakova imaju osobe s boljom emocionalnom usklađenosti,
većom popularnosti, većom otvorenosti i većom senzibilnosti. Ispitanici koji su postigli bolje
rezultate bili su bolji učenici premda im, u prosjeku, kvocijent inteligencije nije bio veći od
kvocijenta u djece koja su bila manje uspješna u čitanju neverbalnih poruka. Oni koji su
pogrešno tumačili emocionalne znakove u školi su postizali rezultate koji su lošiji u odnosu na
potencijal iskazan u ispitivanjima kvocijenta inteligencije (Goleman, 1997). Mladi koji si imali
poteškoća sa zakonom najčešće nisu stekli vještine percepcije emocija (McCown, Johnson i
Austin, 1986, prema Mayer, Di Paolo i Salovey,1990). Pokazalo se da djeca koja iskazuju
naglašeno agresivno ponašanje imaju više teškoća u prepoznavanju i upravljanju svojim
emocijama. Među djecom školske dobi, viši stupanj eksternalizirajućih simptoma je bio
povezan sa smanjenom sposobnošću pronalaženja primjera prošlih emocionalnih iskustava s
prikladnim primjerima osjećaja (Cook, Greenberg i Kusche, 1994, prema Bohnert, Crnic i Lim,
2003). Emocionalno stabilna djeca pokazala su da znaju upravljati svojim postupcima, mislima
i osjećajima na prilagođen i fleksibilan način i u raznim kontekstima iskazivala su
samoefikasnost, samopouzdanje i osjećaj povezanosti s drugima i bila su bolje prihvaćena od
strane vršnjaka (Salovey i Slyter, 1999).
Sociometrijski status
Socijalni status, među ostalim, pokazuje kako neka grupa prihvaća osobu i kako je osoba
socijalno adaptirana grupi. Socijalna adaptiranost se, između ostalog utvrđuje i različitim
sociometrijskim postupcima. U takve tehnike ubrajamo sociometrijski test kao sredstvo za
proučavanje obiteljskih, radnih i školskih grupa. Sociometrijski test omogućuje da se odredi
177
prihvaćenost pojedinca u grupi. Prednost ovog testa pred psihometrijskim testovima je u tome
što umjetne situacije zamjenjuje prirodnim situacijama koje se javljaju u svakodnevnom životu.
Sociometrijsku metodu je razvio J. L. Moreno 1934. godine. Prema njemu sociometrija ima
nekolicinu funkcija:
1. Predstavlja istraživačku tehniku koja služi kako bi se proučila organizacija grupe ili grupa;
2. predstavlja dijagnostičku proceduru kojom se treba odrediti položaj pojedinca u grupi i
položaj grupe u široj društvenoj zajednici;
3. Sociometrija uključuje i psihoterapijsku tehniku koja pomaže pojedincu ili grupi u boljoj
prilagodbi.
U najjednostavnijem obliku sociometrijski upitnik sadrži pitanja upućena svakom članu grupe
da označi među ostalim članovima grupe one s kojima bi želio sudjelovati u nekoj aktivnosti ili
one s kojima ne bi. Aktivnosti za sudjelovanje u kojima se ispituje odnos prihvaćanja ili
odbijanja nazivamo sociometrijskim kriterijima. U sociometrijskom ispitivanju se može
koristiti jedan ili više kriterija. Kriteriji moraju biti logični i moraju se odnositi na aktivnosti
značajne za pojedinca. Ispitivanje se provodi u malim grupama, a uvjet za primjenu je da se
učesnici ispitivanja međusobno poznaju i da su zajedno provela određeno vrijeme. Poželjno je
da ispitivanje bude anonimno. Sociometrijski položaj pojedinca u grupi može se odrediti
pomoću tri vrste informacija. To su pozitivna biranja, negativna biranja i neutralni glasovi.
Postoje različiti sociometrijski postupci kao što su, npr.:
1. Tehnika imenovanja – gdje se od pojedinca traži da imenuje određeni broj članova grupe
koji mu se jako sviđaju ili ne sviđaju. Broj biranja može biti ograničen (npr. 3 ili 5 mogućih
biranja) ili neograničen.
2. Tehnika rangiranja – od pojedinca se traži da prema nekom kriteriju poreda sve članove
grupe.
3. Tehnika usporedbe u parovima – pojedincu se iznesu imena dvoje članova iz grupe i on mora
izabrati onoga tko mu se više sviđa. Nakon procjene svih mogućih parova dobije se rezultat
koji pokazuje koliko se pojedincu sviđa svaki član grupe.
Podaci dobiveni sociometrijskim ispitivanjem mogu se prikazati kvantitativno (sociometrijskim
matricama, te grupnim i individualnim indeksima) i grafički (sociogramom). U slučaju većih
grupa sociogram je nepregledan, te se ne koristi. Sociometrijski upitnik je vrlo prilagodljiv
različitim grupama i koristi se u različitim područjima ljudske djelatnosti: u industriji, školama,
domovima, vojnim jedinicama i dakako sportu. Primjenjuje se svugdje gdje su neki kolektiv ili
grupa nastali ili bi ih trebalo formirati unutar jednog šireg, već nastalog, kolektiva. U
istraživanju u kojemu je sociometrijski upitnik upotrijebljen kao jedan od kriterija prilagodbe
djece rane adolescentne dobi, odnosno kao mjera prihvaćenosti u grupi vršnjaka rezultati
upućuju na slijedeće zaključke. Ako se pretpostavi da su sposobnosti emocionalne inteligencije
nužne za razvijanje različitih emocionalnih i socijalnih vještina koje osiguravaju veći
sociometrijski status u grupi vršnjaka, odnosno da pojedinci koji imaju razvijenije sposobnosti
178
emocionalne inteligencije imaju i veći kapacitet za razvoj socijalnih vještina, tada se može
očekivati da razina sposobnosti emocionalne inteligencije objašnjavati dio varijance
sociometrijskog statusa ispitanika.
Emocionalna inteligencija u školskom uspjehu
Istražujući faktore koji određuju školsko postignuće najviše se ispitivala inteligencija učenika,
no utvrđeno je da ona objašnjava samo dio varijance. U traženju drugih faktora koji bi mogli
utjecati na uspjeh djece u školi, istraživali su se socijalni faktori, kao što je obiteljsko porijeklo
i socio-ekonomski status, faktori ličnosti i motivacijski faktori. Cattel, Sealy i Sweny (1966) su
se bavili ispitivanjem povezanosti školskog uspjeha s faktorima ličnosti i motivacije, te su
pronašli da od ukupne varijance školskog postignuća testovi inteligencije objašnjavaju između
21- 23%, motivacijske osobine 23-27%, a crte ličnosti 27-36%. U novije vrijeme javila se ideja
da bi se barem dio uspješnosti u području školskog i profesionalnog uspjeha mogao objasniti
emocionalnom inteligencijom. Još je Kahneman (1973) tvrdio da to koliko je osoba u stanju
držati pod kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost irelevantne misli i događanja utječe na uspjeh
u obavljanju osnovne aktivnosti (Takšić, 1998). Goleman također opisuje važnost upravljanja
emocijama za uspjeh u školi i navodi: „Razmjeri do kojih emocionalna uzrujanost može utjecati
na mentalni život za učitelje nisu ništa novo. Učenici koji su nervozni, ljutiti ili deprimirani ne
uče; osobe koje su obuzete ovim stanjima ne primaju informacije na učinkovit način ili s njima
postupaju lošije. Snažne negativne emocije prebacuju pozornost na njihove vlastite
preokupacije, ometajući pokušaje da se usredotoče na nešto drugo“ (Goleman, 1995). Logika
modela Mayera i Saloveya bazira se na pretpostavci da bi sposobnosti emocionalne inteligencije
mogle imati pozitivne učinke na uspjeh u školi temeljila se uglavnom na dijelu modela koji
razrađuje način na koji emocije facilitiraju mišljenje (razina B). Takšić je u svom istraživanju
došao do zaključka da varijable emocionalne inteligencije značajno dodatno doprinose
objašnjenju školskog uspjeha. Varijable emocionalne inteligencije su povećale za 13.5%
postotak varijance školskog uspjeha objašnjene općom inteligencijom (Takšić, 1998). Općenito
govoreći, čimbenik osobnosti objašnjava samo mali dio životnih priča, pa bi se doprinos
emocionalne inteligencije od 10% u razjašnjavanju toga mogao smatrati vrlo velikim (Salovey
i Sluyter, 1999).
Sportski uspjeh i emocionalna inteligencija
Riječi trening, nastava i kineziološki postupci, sinonimi su sa stajališta kinezioloških
transformacija. Promjene koje nastaju pod djelovanjem kinezioloških operatora (vježbi) uvijek
su promjene cjelovite ličnosti tako da u realnim slučajevima nije moguće izučavati izolirane
strukture. I u treningu i u nastavnom procesu cilj je transformacija (postizanje funkcionalne
efikasnosti), jedino pitanje jest pitanje razlike u kojem području se postiže funkcionalna
efikasnost. Čovjek kao integralno biće uvijek funkcionira na isti način razvijajući se cjelovito.
U praksi nema razlika između procesa treninga i procesa učenja, ili ako ih ima one su samo i
uvijek tehničke naravi. Uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti zavisi o nizu različitih i međusobno
povezanih faktora kao što su: morfološka struktura i građa, psihomotoričke osobine,
179
intelektualne i emocionalne karakteristike, motivacijska struktura, fiziološko funkcionalne
karakteristike, tehnička i taktička znanja, teoretska znanja i drugo. Jednadžba specifikacije neke
sportske discipline jest matematički izraz koji objedinjuje sve faktore koji su relevantni za
uspjeh u njoj sa pridodanom greškom. Logika matematičkog modela uvijek bi trebala
odražavati logiku stvarnosti te aktivnosti a matematički model trebao bi u potpunosti obuhvatiti
konpleksitet zadane sportske discipline. Uvažavanje neposredne povezanosti između
psiholoških faktora i sportske uspješnosti, omogućilo je da se psihološka saznanja tretiraju kao
nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti , time i ukupne specifične pripreme
sportaša. U psihološkom radu sa sportašima ispitivane su psihološke dimenzije relevantne za
uspjeh u sportu ali i one koje su od značaja za integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti, a na
koje se u pedagoškom radu može značajno utjecati. Psiholozi su do nedavno standardno
istraživali područje intelekta (kognicije), područje emocija (konacije) kao i motiva, a relativno
malo bavili su se i procjenom strukture i dinamike sportske grupe što inače spada i u područje
sociologije (Lozovina, M. at al. 2011., Lozovina M. and Lozovina V. 2012.). Emocionalna
inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, odnosno sociometrijski status
sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas, a
nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj disciplini. Iz tih
razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu.
Psiholozima sa nakanom da ih potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za mjerenje
emocionalne inteligencije sportaša i efikasno korištenje sociogram metode, a kineziolozima da
u suradnji s psiholozima na što efikasniji način iskoriste dobivene rezultate.
Literatura
1. Bar-On, R., Brown, J.M., Kirkcaldy, B.D., Thome, E.P. (2000).Emotional expression
and
implications for occupational stress; an application of the Emotional Quotient
Inventory (EQ-i). Personality and Individual Diferences 28, 1107-1118.
2. Bohnert, A..M., Crnic, K. A., Lim, K. G. (2003). Emotional competence and aggressive
behavior in school-age children (1). Journal of Abnormal Child Psychology.
3. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku analizu. Travnik:
Edukacijski fakultet.
4. Cattell, R.B. (1971). Abilities: Their structure, growth, and action. Boston: Houghton
Mifflin.
5. Cattell, R.B. (1987). Intelligence: Its structure, growth, and action. New York: Elsevier.
6. Goleman, D.(1997). Emocionalna inteligencija – zašto je važnija od kvocijenta
inteligencije?. Mozaik knjiga, Zagreb.
7. Kulenović, A., Balenović, T., Buško, V. (2000). Test analize emocija: jedan pokušaj
objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Suvremena psihologija.
3(1-2), 27-48.
8. Lozovina, M., Bonacin, D., & Lozovina, V. (2011). Paradigm of methodology theory
and mathematical modulation of sports training, Sport Science 4 (2011) 1: 7-18.
180
9. Lozovina, M. and Lozovina, V.: Equation of sport’s activity specification, Acta
Kinesiologica 6 (2012) 1: 24‐34.
10. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2001). Emotional Intelligence as
a Standard Intelligence. Emotion, 1(3), 232-242.
11. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2003). Measuring Emotional
Intelligence With the MSCEIT V2.0. Emotion, 3(1), 97-105.
12. Mayer, J. D., & Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of
emotion. Intelligence, 17, 89-113.
13. Mayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (2000). Emotional intelligence meets
traditional standards for an intelligence. Intelligence, 27 (4), 267-298.
14. Mayer, J. D. i Salovey, P. (1999). Što je emocionalna inteligencija ?. U: P.Salovey i D.
Sluyter (ur.). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: Pedagoške implikacije.
EDUCA, Zagreb.
15. Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. R., & Sitarenios, G. (in press). Measuring
Emotional Intelligence with the MSCEIT V2.0.Emotion.
16. Papić, M.(2003). Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu. Magistarski rad.
Filozofski fakultet, Zagreb.
17. Roberts, R. D., Zeidner, M., Matthews, G. (2001). Does Emotional Intelligence Meet
Traditional Standards for an Intelligence? Some New Data and Conclusions. Emotion,
1(3), 196-231.
18. Salovey, P. i Sluyter, D. J.(1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija:
pedagoške implikacije. Educa, Zagreb.
19. Schutte, N. S., Malou, J. M., Hall, L. E., Haggerty, D. J., Cooper, J. T., Golden, C. J.,
& Dornheim, L. (1998).Development and validation of a measure of emotional
intelligence. Personality and Individual Diferences, 25,167-177.
20. Takšić, V.(1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Doktorska
dizertacija. Filozofski fakultet, Zagreb.
181
UTICAJ BAZIČNO-MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI NA REZULTATE TESTOVA
ZA PROCJENU SITUACIONO-MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI IZ KOŠARKE KOD
UČENIKA VII I VIII RAZREDA
Damir Ahmić1,, Dževad Džibrić1, Nihad Selimović2, Ismet Bašinac2, ,Amra Tuzović2
1
Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina
2
Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja uticaja bazično-motoričkih sposobnosti na
rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke. Uzorak ispitanika
činili su učenici VII i VIII razreda osnovne škole, uzrasta 13-15 godina. Prediktorski skup
varijabli sačinjavalo je 18 varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti i kriterijski
skup sačinjavale su 3 varijable za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke.
Rezultati regresione analize pokazuju da je čitav sistem prediktorskih varijabli značajan za
predikciju situaciono-motoričkih znanja u košarci. Analizom utjecaja pojedinačnih varijabli u
prostoru bazične motorike može se zaključiti da tri varijable imaju statistički značajan utjecaj
na kriterij.
Ključne riječi: košarka, učenici, regresiona analiza.
Uvod
U okviru reformi odgojno-obrazovnog sistema uvode se novi programi nastave tjelesnog i
zdravstvenog odgoja u škole. Uporedo sa njihovom primjenom pokušava se započeti i
sistematsko praćenje efekata programa, sa željom ostvarivanja, ne samo stalnog uvida u tok
njihove realizacije, već i njihovog dograđivanja i usavršavanja na osnovu stečenih iskustava.
Obzirom da sadržaji nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja često doživljavaju odgovarajuće
promjene, uzrokovane navedenim faktorima a koje idu ka ostvarenju konačnog cilja, to je
formiranje nezavisne i samostalne jedinke uz pružanje podrške i pomoći prirodnom rastu i
razvoju. Upravljanje ovim procesom zahtijeva kvalitetno utvrđivanje antropoloških
karakteristika.
Obzirom na svestran uticaj koji ima na organizam kao i na razvoj ličnosti u odgojnom procesu
košarka zauzima važno mjesto u sistemu tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Košarku susrećemo
u različitim organizacionim oblicima rada tjelesnog i zdravstvenog odgoja: sat tjelesnog i
zdravstvenog odgoja, košarkaška sekcija, izlet, logorovanje i sl. Različiti autori imaju različita
gledišta o uzrastu djece koja se prvi put susreću sa košarkom. Neki autori smatraju da sa
košarkom u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja treba započeti u šestom razredu, drugi su
stajališta da se ova sportska igra treba uvesti u nižim razredima osnovne škole, ali najčešći su
oni koji smatraju da je peti razred najpogodniji za prve košarkaške korake. U službenom
182
programu za osnovne škole, košarka je obuhvaćena u dijelu koji se odnosi na sportske igre, a
elementi košarkaške tehnike i taktike su predviđeni od V do VIII razreda.
Košarka kao jedna od najpopularnijih, najzanimljivijih i najatraktivnijih timskih sportova
današnjice, ima izuzetno veliki uticaj na razvoj djeteta. Pored razvitka motoričkih sposobnosti,
izuzetan uticaj ima na odgoj, socijalizaciju i psihičku stabilnost kod djece.Kroz košarku uče da
rješavaju nove iznenadne situacije za njih nepoznate i na taj način razvija kod njih mogućnost
da u nekim budućim životnim situacijam reaguju brže, bolje i pametnije od drugih. Košarka je
bila predmet istraživanja mnogih autora (Matković, 1990.; Zukolo, 1990.; Milanović i Jukić
1992.; Blašković, Matković i sar. 1993.; Milanović i sar. 1994., 2000). U istraživanju (Dežman,
1981.) najveći prirast u testovima bazične i specifične motorike uočen je kod košarkaša starih
dvanaest i trinaest godina, a ujedno je i po autoru varijabilnost tada najveća.
Osnovni cilj ovog istraživanja jeste utvrditi uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na rezultate
testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke kod učenika VII i VIII razreda
osnovne škole.
Metode rada
Uzorak ispitanika
Ispitivanje je provedeno na učenicima VII i VIII razreda OŠ "Centar" u Tuzli. Ukupno je
obuhvaćeno 112 učenika muškog spola starosne dobi 13-15 godina koji su zdravi, bez izrazitih
anatomskih deformacija kao i bez oštećenja lokomotornog aparata. Obuhvaćeni su redovnom
nastavom tjelesnog i zdravstvenog odgoja.
Uzorak varijabli
Uzorak prediktorskih varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od osamnaest (18)
varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti, i to: MBFTAR – taping rukom,
MBFTAN – taping nogom, MBFTNZ – taping nogom o zid, MFLISK – iskret s palicom,
MFLPRK – pretklon na klupici, MFLBOS – bočna špaga, MFESDM – skok u dalj iz mjesta,
MFE20V – trčanje 20 m – sprint iz visokog starta, MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja
na leđima, MKOS3M – slalom s tri medicinke, MAGTUP – koverta test, MAGKUS – koraci u
stranu, MPGVCN – gađanje vertikalnog cilja nogom, MPGHCR – gađanje horizontalnog cilja
rukom, MPGPIK – pikado, MBAP2O – stajanje popriječno na dvije noge otvorenih očiju,
MBAU2O – stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O – stajanje uzduž na jednoj
nozi otvorenih očiju.
Uzorak kriterijskih varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od tri (3) varijable za
procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke, i to: SKBLZH – bacanje lopte objema
rukama o zid i hvatanje u trajanju 30 sek., SKVLSL – vođenje lopte rukom u slalomu,
SKULKO – ubacivanje lopte u koš u trajanju od 30 sek.
183
Multipla regresiona analiza primijenjena je radi utvrđivanja uticaja sistema bazično-motoričkih
sposobnosti (kao prediktorskog skupa varijabli) na rezultate situaciono-motoričkih testova iz
košarke (kao kriterijskog skupa varijabli).
Rezultati i diskusija
Tabela 1 predstavlja skup centralnih i disperzionih parametara primijenjenih manifestnih
bazično-motoričkih i situaciono-motoričkih varijabli. Osnovni i najznačajniji centralni i
disperzioni parametri (Mean - aritmetička sredina, Std. Dev. - standardna devijacija) funkcije
distribucije rezultatskih frekvencija, kod većine primijenjenih motoričkih varijabli ukazuju na
standardno i uravnoteženo raspoređivanje rezultata ispitanika ove uzrasne dobi. Na osnovu
parametara varijabilnosti možemo zaključiti da postoji određena disperzija rezultata u nekim
primijenjenim motoričkim varijablama, što možemo vidjeti na osnovu vrijednosti raspona
rezultata i standardnih devijacija. To je posebno izraženo kod testova MFLISK - iskret s
palicom, MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja na leđima i kod varijable MFESDM – skok
u dalj iz mjesta, što govori o većoj heterogenosti ispitanika u ovom uzrastu. Razlog ovakvoj
heterogenosti rezultata vjerovatno leži u tome što je postojala manja grupa niskih i visokih
rezultata koje su dovele do veće raspršenosti rezultatskih frekvencija.
Vrijednosti skewness-a nam daju podatke o diskriminativnim vrijednostima primijenjenih
varijabli. Analizom prikazanih rezultata možemo vidjeti da značajno izražene vrijednosti ovog
parametra imaju sve varijable za procjenu ravnoteže, MBAP2O – stajanje poprečno na dvije
noge otvorenih očiju, MBAU2O – stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O –
stajanje uzduž na jednoj nozi otvorenih očiju. Sve ove vrijednosti skewness-a su sa pozitivnim
predznakom što govori da su distribucije pozitivno asimetrične – epikurtične.
Podaci o diskriminativnoj vrijednosti primijenjenih motoričkih testova mogu se dobiti i uvidom
u koeficijente izduženosti. Najveće vrijednosti koje ukazuju na leptokurtičnost distribucija
imaju takođe sve varijable za procjenu ravnoteže, MBAP2O - stajanje poprečno na dvije noge
otvorenih očiju, MBAU2O - stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O - stajanje
uzduž na jednoj nozi otvorenih očiju.
Parametri varijabilnosti u okviru primijenjenih motoričkih varijabli ukazuju na disperzivnost
većine ostvarenih rezultata u okviru ovog istraživanja, što pokazuje da je većina testova dobro
prilagođena za mjerenje bazičnih motoričkih sposobnosti na istraživanoj populaciji.
Dobivene vrijednosti raspona rezultata, standardne devijacije, kao skewness-a i kurtosisa sa
pozitivnim i negativnim predznakom ukazuju na težinu i specifičnost postavljanog motoričkog
i situaciono-motoričkog zadatka.
184
Tabela 1
Valid
N
Mean
Sum
Minimum Maximum Range
Std.Dev. Skewness Kurtosis
MBFTAR
112
43,3125
4851
29
59
30
7,462
0,515
-0,792
MBFTAN
112 38,55357
4318
31
52
21
4,836
0,584
0,258
MBFTNZ
112 20,48214
2294
15
27
12
2,405
0,123
-0,335
MFLISK
112
96,75
10836
45
142
97
19,595
0,061
-0,235
MFLPRK
112 41,66071
4666
24
61
37
8,149
0,029
-0,396
MFLBOS
112 171,9286
19256
140
208
68
14,056
0,25
-0,234
MFESDM
112 181,3036
20306
122
235
113
25,567
-0,02
-0,533
MFE20V
112 3,807679
426,46
3,05
4,53
1,48
0,301
-0,043
-0,24
MFEBML
112 76,99107
8623
49
117
68
16,539
0,208
-0,821
MKOS3M
112 28,78188 3223,57
21,16
38,9
17,74
4,36
0,386
-0,522
MAGTUP
112 27,63938 3095,61
24,15
33,75
9,6
2,227
0,618
-0,3
MAGKUS
112 12,60777 1412,07
10,41
15,38
4,97
1,151
0,084
-0,741
MPGVCN
112 8,928571
1000
4
17
13
2,931
0,609
-0,242
MPGHCR
112 12,35714
1384
5
24
19
3,997
0,543
-0,221
MPGPIK
112 23,84821
2671
11
37
26
6,185
-0,04
-0,835
MBAP2O
112 4,087679
457,82
1,18
23,08
21,9
3,165
4,044
21,017
MBAU2O
112 3,915893
438,58
1,1
18,34
17,24
2,498
2,73
10,676
MBAU1O
112 5,465179
612,1
1,31
31,5
30,19
4,057
3,242
15,889
SKBLZH
112 22,03571
2468
16
30
14
3,145
0,035
-0,378
SKVLSL
112 9,169821 1027,02
6,13
11,78
5,65
0,976
-0,416
0,137
SKULKO
112 11,75893
7
20
13
2,48
0,679
0,305
1317
Koeficijent multiple korelacije prediktorskog sistema varijabli sa kriterijem iznosi (R .759) sa
ukupno objašnjenim varijabilitetom 58 % (R Square .577) Tabela 2, na statistički značajnom
185
nivou (Sig. .000) Tabela 3. Ovo nam govori o tome da je čitav sistem prediktorskih varijabli
značajan za predikciju situaciono-motoričkih znanja u košarci.
Tabela 2
Model Summary
Model
1
R
,759a
R Square
,577
Adjusted
R Square
,495
Std. Error of
the Estimate
,71087239
a. Predictors: (Constant), MBAU1O, MPGVCN, MFE20V,
MBAU2O, MFLISK, MPGPIK, MFLBOS, MPGHCR,
MBAP2O, MFLPRK, MBFTAR, MBFTNZ, MAGKUS,
MKOS3M, MFEBML, MBFTAN, MFESDM, MAGTUP
Tabela 3
ANOVAb
Model
1
Regression
Residual
Total
Sum of
Squares
64,003
46,997
111,000
df
18
93
111
Mean Square
3,556
,505
F
7,036
Sig.
,000a
a. Predictors: (Constant), MBAU1O, MPGVCN, MFE20V, MBAU2O, MFLISK, MPGPIK,
MFLBOS, MPGHCR, MBAP2O, MFLPRK, MBFTAR, MBFTNZ, MAGKUS, MKOS3M,
MFEBML, MBFTAN, MFESDM, MAGTUP
b. Dependent Variable: REGR factor score 1 for analysis 1
186
Tabela 4
Coefficientsa
Model
1
(Constant)
MBFTAR
MBFTAN
MBFTNZ
MFLISK
MFLPRK
MFLBOS
MFESDM
MFE20V
MFEBML
MKOS3M
MAGTUP
MAGKUS
MPGVCN
MPGHCR
MPGPIK
MBAP2O
MBAU2O
MBAU1O
Unstandardized
Coefficients
B
Std. Error
1,702
2,592
,007
,012
,007
,020
,042
,039
-,003
,004
,006
,010
,002
,006
,003
,004
-,073
,365
,014
,006
-,004
,021
-,105
,053
-,176
,100
,021
,025
,038
,019
-,001
,012
-,002
,027
-,031
,030
-,013
,018
Standardized
Coefficients
Beta
,054
,036
,100
-,062
,049
,031
,069
-,022
,239
-,017
-,233
-,202
,063
,152
-,009
-,005
-,078
-,053
t
,657
,613
,364
1,075
-,815
,601
,369
,601
-,201
2,361
-,187
-1,989
-1,757
,842
2,039
-,121
-,056
-1,049
-,704
Sig.
,513
,541
,717
,285
,417
,549
,713
,549
,841
,020
,852
,050
,082
,402
,044
,904
,956
,297
,483
a. Dependent Variable: REGR factor score 1 for analysis 1
Analizom utjecaja pojedinačnih varijabli (Tabela 4) u prostoru bazične motorike može se
zaključiti da tri varijable imaju statistički značajan utjecaj na kriterij. Statističku značajnost
pokazale su slijedeće varijable: MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja na leđima (.02),
MAGTUP – koverta test (.05), i varijabla MPGHCR – gađanje horizontalnog cilja rukom (.04),
što nam pokazuju vrijednosti t – testa. Varijabla MAGTUP – koverta test ima logički negativnu
projekciju gdje se u vremenu i prostoru savladava metarska distanca i gdje brojčano niži rezultat
predstavlja vrijedniji rezultat.
Na osnovu dobivenih rezultata mišljenja smo da snaga ruku i ramenog pojasa kao i varijable za
procjenu agilnosti i preciznosti gađanja su pokazale statističku značajnost iz razloga što su
značajne za uspješno savladavanje elemenata tehnike košarke, a kada uzememo u obzir da su u
kriterijskom skupu varijabli prisutne varijable za procjenu preciznosti šuta, brzine i preciznosti
rukovanja loptom te vođenja lopte u slalomu logično je da ovi faktori značajno doprinose
uspješnosti u košarci. Ove varijable su pokazivale značajnost i u ranijim istraživanjima
(Šeparović, 2001).
187
Zaključak
Ovo istraživanje provedeno je sa svrhom da se utvrdi uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na
na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke kod učenika VII
i VIII razreda osnovne škole. Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 112 učenika VII i VIII
razreda OŠ "Centar" u Tuzli, muškog spola starosne dobi 13-15 godina. Mjerenjem je
obuhvaćeno 18 varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti i 3 varijable za procjenu
situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke. Na osnovu dobivenih rezultata u regresionoj
analizi između bazično-motoričkih sposobnosti i situaciono-motoričkih znanja iz košarke
utvrđena je značajnost reakcija između prediktorskog skupa varijabli (motoričke sposobnosti)
i kriterijskog skupa varijabli (situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke).
Literatura
1. Blašković, M., Matković, Bo., Matković, Br. (1993). Utjecaj tjelesne aktivnosti na
razvoj nekih bazičnih motoričkih sposobnosti kod dječaka, Kineziologija, 25(1-2), 3338.
2. Dežman, B. (1982). Spremembe v relacijah med nakaterimi morfološkimi in
motoričkimi spremenljivkami košarkaša starih 11,12, 13 in 14 let, (Magistarski rad),
Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
3. Matković, B. (1990). Neki pokazatelji vrijednosti odnosa bazičnih motoričkih
sposobnosti i situacionih motoričkih sposobnosti kod pionira košarkaša, Košarkaški
medicinski vjesnik, 5, 7-12.
4. Milanović, D., Jukić, I. (1992). Kvantitativne promjene u testovima motoričkih
sposobnosti tijekom treninga djece – košarkaša, Hrvatski športsko medicinski vjesnik,
7, 12 -17.
5. Milanović, D., Jukić, I., Itoudis, D. (1994.): Utjecaj programiranog treninga na
promjene u motoričkim sposobnostima mladih košarkaša, Kineziologija, 26(1 -2), 33 –
43.
6. Milanović, L., Kolovrat, G. (2000). Utjecaj programiranog treninga na promjene u
motoričkim sposobnostima mladih košarkaša, Zbornik radova 9. Ljetne škole pedagoga
fizičke kulture Hrvatske, 171-174.Poreč. Hrvatski kineziološki savez.
7. Šeparović, V. (2001). Uticaj programiranog rada na nivo usvojenosti elemenata tehnike
košarke dječaka uzrasta 11-13 godina, (Magistarski rad), Tuzla: Filozofski fakultet.
8. Zukolo, Z. (1990). Utjecaj košarkaškog treninga na promjene u nekim varijablama
bazične motoričke sposobnosti kod pionira, (Diplomski rad), Zagreb: Fakultet za fizičku
kulturu Sveučilišta u Zagrebu.
188
RAZVOJ REKREATIVNOG SPORTA U REPUBLICI SRBIJI-STANJE I
PERSPEKTIVE
Edita Kastratović 1, Milan Dragić 1, Vesna Čilardžić 1
1
Fakultet za poslovnu ekonomijuipoduzetništvo, Beograd, Srbija
Sažetak
U radu je predstavljen rekreativni sport i njegov značaj za moderno društvo. Definisane su
potrebe savremenog čoveka za kretanjem i rekreativnom aktivnošću. U radu su naglašene
smernice razvoja rekreativnog sporta, koje su definisane u Nacionalnoj strategiji razvoja sporta
u Republici Srbiji. Predstavljeni su rezultati istraživanja u prethodnom periodu, koji ukazuju na
značajno zaustajanje u odnosu na zemlje EU u pogledu upražnjavanja rekreativnog sporta, ali i
da je primetno povećanje broja stanovnika Republike Srbije koji su u svoj svakodnevni život
uključili neki od vidova rekreativne aktivnosti. U radu su predstavljeni ciljevi i konkretne akcije
koje je iniciralo Ministarstvo omladine i sporta u saradnji sa granskim sportskim savezima i
lokalnim vlastima.
Ključne reči:rekreativni sport,sportske navike,potrebe i promocija rekreativnog sporta.
Uvodne napomene
Sport, rekreacija i drugi oblici fizičkih aktivnosti predstavljaju značajan segment čovekovih
aktivnosti, kako sa aspekta održavanja i unapređivanja psiho-fizičkih sposobnosti i opšteg
zdravstvenog stanja, tako i sa aspekta zabave, razonode, dokolice. Demografska struktura ljudi
koji upražnjavaju rekreativno bavljenje sportom je takva da obuhvata skoro sve starosne
kategorije, kako decu od 7, tako i odrasle i do 77 godina. Različiti su motivi i potrebe ljudi da
se bave rekreativnim sportom: od zabave, razonode, potrebe za uzbuđenjima, preko želje za
relaksacijom, socijalizacijom (druženjem), sportskih izazova, do mode i praćenja životnih
trendova.
Potreba za slobodnim vremenom kod čoveka se pojavila kao direktna posledica procesa
urbanizacije i industrijalizacije tokom XIX veka. Tehnološka rešenja i ustaljeni (monotoni)
režimi rada u fabrikama podstakli su kod ljudi potrebu da se nešto promeni u dnevnoj
oraganizaciji života. Nakon višečasovnog, napornog radnog dana čoveku je potrebna relaksacija i razonoda. U skladu sa ovim potrebama i željama i intenzivnim urbanim razvojem
otpočelo je uređivanje i prilagođavanje zelenih površina i parkova za različite vidove
rekreativnih aktivnosti (Central Park u Njujorku, Hyde Park u Londonu ili Tašmajdanski park
u Beogradu).
189
U sastavu rekreativnog sporta danas se može govoriti o njegovim različitim segmentima: a)
lokalne (opštinske) rekreativne aktivnosti, gde na lokalnom nivou dolazi do organizovanja
različitih sportsko-rekreativnih takmičenja i manifestacija, b) vojne rekreativne aktivnosti, koje
obuhvataju različite sportske aktivnosti za pripadnike vojske i policije (krosevi, utakmice), c)
sportovi u prirodi, kao sportovi i aktivnosti koji se organizuju u prirodnom okruženju u
različitim godišnjim dobima i vremenskim uslovima, d) školski i univerzitetski programi, koji
propagiraju raznovrsne sportsko-rekreativne aktivnosti dece i studenata, i e) terapeutska
rekreacija, kao vid rekreativnih aktivnosti u cilju fizičkog, emocionalnog i mentalnog
zdravstvenog oporavka.
Oni, koji nameravaju da rade u institucijama i organizacijama koje podržavaju ovakve
aktivnosti, moraju poznavati opšte pojmove menadžmenta u industriji sporta i moraju biti
svesni trenutnih i budućih pravaca razvoja ove, izuzetno perspektivne, grane industrije sporta.
U pojedinim oblastima su neophodne posebne stručne i menadžerske veštine za uspešno
obavljanje posla.
Šta se sve smatra rekreativnim sportom?
Uloga sporta, u velikom broju razvijenih zemalja sveta (SAD, pre svih), kreirana je tako da
bude u skladu sa tradicijom, popularnošću i raspoloživim potencijalima za ostvarivanje profita.
Upravo zahvaljujući ovakvom pristupu došlo je do razvoja i prosperiteta pojedinih grana sporta,
kao što je, na primer, rekreativni sport. Potencijali razvoja ovog sporta mogu se prepoznati na
osnovu zahteva i potreba društvene sportske javnosti, zdravstvenih i fitnes koristi za same
učesnike (aktere) i zadovoljstva učesnika u bavljenju rekreativnim sportom.
U razmišljanjima o rekreativnom sportu nameću se neka suštinska pitanja:
Šta je rekreativni sport?
Kada i gde se odigrava?
Zašto se ljudi opredeljuju za rekreativni sport?
Na koji način ljudi učestvuju u rekreativnom sportu?
Gde se sve susrećemo sa rekreativnim sportom?
Ko su neposredni akteri rekreativnog sporta?
Koliko je rasprostranjen rekreativni sport?
190
Rekreativni sport se, ako se pogleda unazad, najčešće identifikuje i tumači na različite načine
koji se mogu sažeti u nekoliko najčešće korišćenih termina: dokolica (slobodno vreme),
sportske aktivnosti unutar škole, rekreacija u smislu fizičkih aktivnosti, programiranje
rekreacije (recreational programming) i fitnes programiranje (fitness programming).
Upotrebljena terminologija, međutim, ne obuhvata i ne odslikava u potpunosti sve što se dešava
na ovom polju. U većini slučajeva sadržaj programa određenog rekreativnog sporta je sličan,
ali postoji nekonzistentnost i nepreciznost u njegovom nazivu ili opisu.
Dokolica je termin koji se interpretira na različite načine. Poreklo reči do-kolica (leisure) je iz
latinskog – licere – što znači biti slobodan, a blisko je francuskoj reči – loisir – dozvoliti,
dopustiti. Suština dokolice bila bi, dakle, sloboda koja se vezuje za slobodno vreme. Dokolica
je, u tom slučaju, ono vreme u životu određene osobe koje se razlikuje od vremena provedenog
da se zaradi novac za život . Dokolicom se može smatrati sloboda izbora da se ispuni
raspoloživo slobodno vreme. Možemo je kategorizovati i kvalitativno i kvantitativno. Opis
kvalitativnog koncepta dokolice među prvima je dao grčki filozof Aristotel, koji dokolicu vidi
kao način da se iskažu superiornost i duhovne vrednosti uma i tela. Prema ovom filozofskom
gledištu i ovoj filozofskoj školi, zastupa se teorija da je dokolica stanje postojanja ili stanje uma
u kome je čovek oslobođen svih bioloških i rednih stega. Pod umnošću se podrazumevaju
duboko misleće aktivnosti (razmišljanje), koje su u to vreme, obično, bile rezerevisane za više
(povlašćene) klase. Danas je, međutim, obrazovanje dostupno širokim masama, pa se sve manje
naglasak stavlja na "stanje postojanja".
Kvantitativno gledište ove filozofske škole na dokolicu objašnjava se kao diskreciono vreme,
slobodno vreme ili bilo koje drugo vreme koje pojedinac može sam da osmisli i ispuni.
Slobodno vreme se, obično meri sa-ima ili danima.
Rekreacija se najčešće definiše kao pozitivna i društveno prihvatljiva aktivnost u slobodno
vreme, radi zabave i razonode i obnavljanja i akumuliranja energije za nove radne i poslovne
poduhvate. Osnovni cilj rekreativnog programiranja je mogućnost izbora različitih sportskorekreativnih aktivnosti, kao i pomoć akterima u ostvarivanju pozitivnih životnih iskustava.
Nacionalna strategija razvoja sporta u Republici Srbiji
Sport je u Ustavu Republike Srbije definisan kao kategorija od posebnog društvenog interesa i
velikim delom se finansira iz budžeta Republike Srbije. Usled takvog pravnog rešenja, država,
odnosno njeni nadležni organi imaju pravo i dužnost da odrede i osmisle ciljeve, kriterijume i
prioritete za ulaganje budžetskih sredstava u sport.
Ministarstvo omladine i sporta Republike Srbije započelo je izradu Nacionalne strategije
razvoja sporta za period od 2014. do 2018. godine i Akcionog plana za njenu primenu. Zadatak
Strategije je da obezbedi smernice za unapređenje i dalju afirmaciju sporta u Srbiji. Jedan od
nezaobilaznih segmenata biće obezbeđivanje uslova da se svi građani bave sportom,
poboljšanje školskog i univerzitetskog sporta, kao i unapređenje infrastrukturnih kapaciteta i
stručnog rada u sportu.
191
Strategija razvoja sporta će se, kao najznačajniji strateški i planski dokument u ovoj oblasti,
baviti svim suštinskim prioritetima sporta u Srbiji. Strategija predstavlja skup principa o
upravljanju sportom i njegovom strateškom usmeravanju u budućnosti sa definisanjem uloge
države u podsticanju sporta za sve kategorije kroz sportske aktivnosti i sve segmente
stanovništva, ali uz očuvanje autonomije sporta i njegove političke neutralnosti kao istorijske
tekovine i međunarodnog standarda čije poštovanje i ostvarivanje predstavlja jedno od
opredeljenja strategije. Strategija razvoja sporta će pružiti odgovor na pitanje na koji način, i
u koje segmente sporta, je najefikasnije i najprimerenije uložiti novac poreskih obveznika, i
kako na osnovu tog ulaganja na najbolji način ostvariti javni interes u oblasti sporta.
Rezultatiistraživanjarekreativnogsportasaaspektaznačaja,zainteresovanostiipromenasp
ortskihnavika
PrethodnaStrategijarazvojasportaodnosilasenaperiodod
2009.do
2013.godine.Uperioduimplementacijeovestrategijeizvršenojeupoređivanjenivoaaktivnostiisves
tigrađanaoznačajurekreativnogsportanazdravljegrađana.
Komparacijadobijenihrezultatajeizvršenauodnosunadvaistraživanja, jednojeistraživanjeu 2010.
godinesprovelaEvropskakomisija
(EUROBAROMETAR)
nateritorijizemalja
članicaEvropskeUnije,
adrugoistraživanjejesproveoCESIDnateritorijiSrbije,
anazahtevMinistarstvaomladineisporta.
Ukolikosepogledajunekiodparametaraistraživanjamožesezaključitidajerazličitazainteresovano
stzarekreativnovežbanjeuzemljamaEUiuSrbiji, atosevidiusledećimpodacima:
-40
%
stanovnikaEUizjavljujedasebavisportombarjednomnedeljnodoksesportomuSrbijijednomnedelj
nobavioko 10 %;
-34
%
stanovnikaEUizjavljujedasenikadanebavifizičkimvežbanjem,
dokseuSrbijinikadanebavifizičkimvežbanjem 56 % odstopopulacije.
Međutim,
istraživanjekojejesprovedenouSrbijikadaseporediistraživanjekojejesprovedenou
2007.
godiniiistraživanjekojejesprovedenou
2011.
godini,
apopitanjupromenasportskihnavikagovoriuprilogdonetojStrategiji. Od donošenja Strategije
došlo je do povećanja broja onih koji kažu da se bave sportom u bilo kojoj meri. Ranije je
takvih ispitanika bilo 37%, dok je danas taj broj 44%. Takođe se poboljšala i struktura bavljenja
sportom, jer je znatno više onih koji se sportom bave svakodnevno ili dva do tri puta nedeljno.
To pokazuje da je došlo do porasta sportskih navika u Srbiji.
Jedan od prvih preduslova za pronalaženje rešenja podizanja mobilnosti građana Srbije za
bavljenje fizičkim aktivnostima je i nalaženje uzroka njihove pasivnosti u odnosu na fizičko
vežbanje. Kada se uporede podaci EUROBARA i CESID-ovog istraživanja videće se da je
osnovni razlog slabog učešća u sportskim aktivnostima nedostatak vremena. Upravo su rezultati
vezani za nedostatak slobodnog vremena i u EU i kod nas veoma slični. 45 % ispitanika
Evropske unije to navodi kao osnovni razlog, dok je u Srbiji taj broj manji i kreće se na oko 40
%.
192
Specifični ciljevi u funkciji podizanja mobilnosti građana Srbije za bavljenje
rekreativnim sportom
Da bi se realizovao opšti cilj i podigao nivo mobilnosti građana Srbije u odnosu na bavljenje
rekreativnim vežbanjem nakon donošenja Strategije iz 2009.godine., Ministarstvo, omladine i
sporta je realizovalo sledeće specifične ciljeve:
-Sprovedeno je istraživanje o stanju rekreativnog sporta u Republici Srbiji;
-Na osnovu istraživanja definisane su potrebe rekreativnog sporta na nivou Republike Srbije;
-Urađena je Analiza finansiranja rekreativnog sporta u Republici Srbiji u odnosu na ukupan
Budžet nacionalnog sporta;
-tokom finansiranja nacionalnog sporta u 2010. godini, priređena je uporedna Analiza
finansiranja rekreativnog sporta, koja je imala za cilj da definiše smernice za izradu Predloga
budžeta rekreativnog sporta za 2011. godinu. Analiza je definisala nivo, tok i stepen realizacije
finansiranih programa, kao i broj korisnika programa;
-iz budžeta Ministarstva omladine i sporta se finansiraju tri organizacije iz oblasti rekreacije:
Asocijacija Sport za sve Srbije, Savez za rekreativni sport Srbije i Savez za rekreaciju i fitnes
Srbije;
-.Finansirane su nacionalne rekreativne manifestacije;
-U prethodnom periodu definisani su projekti koji predstavljaju nacionalni nivo organizacije,
tako da su isti i bili finansirani kroz Budžetski fond za razvoj sporta;
-Finansirane su edukativne aktivnosti kroz realizaciju stručnih skupova iz oblasti usavršavanja
u rekreativnom sportu (Međunarodna konferencija TOFA, Fitnes Fest). Za navedene programe
iz oblasti rekreativnog sporta Ministarstvo omladine i sporta je izdvojilo značajnija sredstva
nego što je to bio slučaj pre donošenja Strategije.
- Izvršena je promocijarekreativnogsportakrozideju ,,Sportzasve”
- Uspostavljen je sistemlicenciranjauoblastirekreativnogsporta
- Uspostavljensistempodrškeprogramimaizrekreativnogsporta
Zaključak
Rekreativni sport ima značajnu ulogu u procesu poboljšanja ali i održavanja opšteg fizičkog
zdravlja stanovnika jedne zemlje. Upravo je fizičko zdravlje uz psihološko, osnovni preduslov
u pogledu funkcionalne radne snage na putu ekonomskog oporavka zemlje. Država je uočila
193
značaj rekreativnog sporta za sve uzrasne kategorije stanovništva i kroz Nacionalnu strategiju
razvoja rekreativnog sporta, definisala pravac kojim je neophodno ići. Podaci dobijeni u
različitim vremenskim periodima u okviru istraživačkih aktivnosti, pomažu u opštem
sagledavanju situacije i mogućnosti detaljne analize u tom pravcu. Osim budžetskih sredstava
planiranih za razvoj rekreativnog sporta, neophodna je pronaći i druge izvore finansiranja, kako
bi se što više sredstava moglo uložiti u razvojni proces. Bankarski sektor bi mogao pružiti
značajnu podršku u cilju kreditiranja razvoja rekreativnih centara kao potencijalnih nosioca
razvoja inovacija u oblasti sadržaja rekreativnih aktivnosti. Visokoškolske ustanove iz oblasti
sporta i medicine moraju pronaći svoju ulogu u postupku transparentnosti, edukacije opšteg
tipa, kao i aktivnosti animacionog tipa.
Literatura:
1. Beech, J., Chadwick, S. (2010): "Sportski menadžment", Mate, Zagreb
2. Brayant, J., Bradley, J. (1993): “Enhancing academic productivity, student development
and employment potential”; National Intramural-Recreational Sports Association
Journal 17 (3): 42-44
3. Jamieson, L., Ross, C., Swartz, J. (1994): “Research in recreational sports management:
A content analysis aproach”; National Intramural-Recreational Sports Association
Journal 19 (1): 12-14
4. Kastratović E.,(2006):“Osnove menadžmenta sa menadžmentom u sportu“,Institut
MSP,Beograd
5. 5.Mull, R., Bayless, K., Ross, C., Jamieson, L. (1997): „Recreational Sport
Management“, 3rd edition; Human Kinetics, Champaign, Illionis
6. Ministartsvo omladine i sporta, Informator o radu, Beograd, 2013.
7. U.S.D.A., Bureau of Land Management, U.S. Army Corps of Engineering & National
Park Service (1995): “National Survey on Recreation and the Environment”
8. Tomić, M. (2007): "Sportski menadžment", Data Status, Beograd
9. Tomić, M. (2001): "Menadžment u sportu", Astimbo, Beograd
10. Vučković, S. i Mikalački, M. (1999): "Teorija i metodika rekreacije", Fakultet fizičke
kulture, Novi Sad
11. Zakon o sportu „Službeni glasnik RS", br. 52/96, 101/2005-3. i 24/2011.
194
NOVI TRENDOVI U GRUPNIM FITNESS PROGRAMIMA
Lejla Šebić1
1
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Kada govorimo o treningu rekreativaca važno je izabrati najefikasnije i najsigurnije metode
treninga i rekvizite s kojima ih provodimo te, potruditi se da treninzi budu zanimljivi s ciljem
da se održi motivacija i zainteresiranost vježbača kroz duže vrijeme jer će jedino onda doći do
pravih efekata treninga tj. do željenih transformacija.Program Insanity i P90X nisu nalik ni
jednom program vježbanja koji je ikada napravljen jer predstavljaju ekstremne programe
grupnog vježbanja koji omogućavaju zdravim pojedincima da u kratkom vremenskom periodu
(60 do 90 dana) postignu najbolju, vrhunsku formu u životu.
Ključne riječi: fitnes, program, trend, insanity, P90X.
Uvod
Svi se možemo složiti da je glavni cilj tjelesnog vježbanja poboljšavanje zdravstvenog stanja.
Uz to ide bolji tjelesni izgled tj. poboljšanje morfoloških karakteristika, te mentalno zdravlje.
Sve te dobrobiti tjelesnog vježbanja su uzročno – posljedično vezane što nam govori da u biti
nije toliko važan motiv koji vježbača (ovdje govorimo o populaciji rekreativaca) potiče na
vježbanje jer će indirektno pozitivno utjecati na više stvari. Kada govorimo o treningu
rekreativaca važno je izabrati najefikasnije i najsigurnije metode treninga i rekvizite s kojima
ih provodimo te, potruditi se da treninzi budu zanimljivi s ciljem da se održi motivacija i
zainteresiranost vježbača kroz duže vrijeme jer će jedino onda doći do pravih efekata treninga
tj. do željenih transformacija. Tjelesna aktivnost (fizički stres) korisna je samo ukoliko dovodi
tijelo u situaciju da se prilagodi na stres fizičkog napora (Bompa, 2006). Ako stres nije dovoljno
izazovan tada neće doći do adaptacije. Većina osoba koje rekreativno treniraju nikad se ne
tjeraju da idu dovoljno daleko i zato ne napreduju. Upravo iz ovog razloga u fitness industriji
osmišljeni su ekstremni programi grupnog fitnessa koji tjeraju tijelo do krajnjih granica
izdržljivosti, ubrzavaju metabolizam i u kratkom vremenskom period dovode do značajnih
transformacija kod rekreativaca.
Insanity i P90X programi vježbvanja privlače veliki broj rekreativaca oba spola i zadržava ih
kroz duži vremenski period u fitness/aerobik centrima.
Insanity
Insanity (u prevodu „ludilo“) predstavlja ekstremni program grupnog fitnessa gdje se sve
vrijeme koriste koraci visokog intenziteta skokovi i poskoci u kombinaciji sa vježbama snage.
195
Ovaj program je osmislio američki fitness trener i plesni koreograf Shaun Thompson.
Cjelokupni Insanity trening sastoji se od kombinacije aerobnih i anaerobnih intervala. Trening
zbog izuzetno visokog intenziteta traje kreće u odnosu na klasične aerobik programe svega 45
minuta. Sastoji se od zagrijavanja u trajanju od 10 minuta koje se za razliku od klasičnog
aerobika izvodi kroz korake visokog intenziteta (jumping jack, jog, skip, hop jump, ...), slijedi
stretching u trajanju od 5 minuta, a nakon toga glavni dio sata u kojem se izmjenjuju intervali
rada koji se sastoje od 3-6 vježbi svaka u trajanju od 30 sekundi nakon čega slijedi pauza od 30
sekundi, ovakvi intervali rada se ponavljaju po 3 puta. U toku jednog treninga može biti više
intervala rada, a njihov intenzitet zavisi od nivoa sposobnosti vježbača. Svaki interval rada
sastoje se od nekoliko tipova vježbi:
1.
2.
3.
4.
5.
trening s vlastitom masom za gornji dio tijela,
vježbe za trup i oblikovanje trbušnih mišića,
kardio s ciljem gubljenja masnoća,
pliometrijske vježbe za donji dio tijela,
vježbe za poboljšanje brzine i agilnosti.
Na kraju treninga slijedi stretching i opuštanje. Insanity se od drugih programa vježbanja
razlikuje po tome što koristi metodu koja se naziva "Maksimalni Intervalni Trening“.Ta metoda
se sastoji od maksimalnog intervalnog treninga gdje se provode duži periodi visoko intenzivnog
rada (2-3 minute) koji se izmjenjuju s kraćim periodima pauze (30 sekundi). Cilj je raditi do
maksimalnog kapaciteta na način da se napravi najveći mogući broj ponavljanja koji netko
može.
Putem vježbanja Insanity treninga istovremeno postiže se više ciljeva: djeluje “agresivno” na
organizam i tijelo, mijenjajući ga od prvog dana jer svojim 45 minutnim trajanjem ispunjava
tzv. uslove produženog djelovanja (preko 30 minuta) koji su neophodni za značajan učinak u
reguliranju tjelesne težine. Skoro čitav program baziran je na kardio vježbama maksimalnog
intenziteta koje povoljno djeluju na srčani mišić i na taj način djeluju i preventivno na razvoj
hipertenzije. U rad je uključen veliki broj mišića koji se svakim treningom iskorištavaju do
maksimuma i tako poboljšava snagu i izdržljivost, a istezanje koje je zastupljeno na svakom
satu dovodi do povećanja fleksibilnosti. Program je podjednako namijenjen i muškarcima i
ženama.
P90X
P90X (Power 90 extreme) je visokointenzivni, ekstremni fitness program koji je u svom
početku bio osmišljen kao “home fitness” program, namjenjen za vježbanje kod kuće, a danas
postoje i grupne varijante prilagođene za izvedbu u fitness centrima. Autor ovog programa je
trener Tony Horton, iskusan osobni trener, koji je u saradnji sa Beachbody team-om razvio ovaj
program i prezentirao ga kroz knjigu sa detaljnim uputstvima o programu i 12 trenažnih DVDa, koje prati vodič prehrane.
196
Program je namjenjen zdravim rekreativcima u dobroj fizičkoj formi, pa ga zbog toga ne bi
smjeli upražnjavati oni koji ne udovoljavaju minimum zahtjeva. Da bi pristupili program
vježbači prije svega moraju zadovoljiti norme Fit testa koji je posebno osmišljen za ovaj
program. Fit test traje oko 40 minuta i sastoji se od 8 vježbi. Između svake vježbe planirane su
4 minute odmora. Vježbe su sljedeće: zgibovi na vratilu – PULL UP, vertikalni skok –
VERTICAL LEAP, sklekovi – PUSH UPS, fleksibilnost (dodirivanje nožnih prstiju iz sjeda,
noge pružene), izdržaj u čučnju oslonjeni leđima na zid – WALL SQUAT, biceps pregib –
BICEPS CURLS, trbušnjaci sklopke – IN & OUTS, poskoci u 2 minute Jumping jacks –
HEART RATE MAXIMIZER.
Ako su vježbači u stanju izvoditi poskoke – jumping jacks – u trajanju od 2 minute bez
prestanka na inicijalnom Fit testu, onda su spremni krenuti s P90X programom.
Za razliku od insanity programa kod kojeg se koristi kao otpor samo težina vlastitog tijela u
P90X program koriste se i različiti rekviziti kao što su bučice, elastične trake, stolice, fit lopte
i lopte medicinke.
P90X se realizira kroz 12 odvojenih setova vježbi koje sadrže na stotine jedinstvenih kretnji
od intenzivnih treninga s opterećenjem do ekstremnih vježbi yoge. Pomoću velikog broja
različitih kretnji za čije savladavanje je potrebno vrijeme, P90X stalno izaziva mišiće tijela na
novi rast. Orginalni program P90X traje 90 dana i sprovodi se kroz vremenske dionice. Svaka
dionica se sastoji od tri sedmice intenzivne vježbe, nakon čega slijedi sedmica aktivnog
oporavka. Kada se završi prva dionica programa vježbanja u trajanju od 3 sedmice, nova dionica
se temelji na rezultatima dobivenim u predhodnoj dionici. Ništa ne ostaje isto zadugo u ovom
program. Rutine se redovno mjenjaju. Tokom svake dionice postoje tri faze: 1. Faza
prilagođavanja – kada se tijelo uči raditi novi set vježbi; 2. Faza savladavanja – kada tijelo
odgovara na vježbe i doživljava promjene; 3. Faza oporavka – kada se mišić oporavlja i tijelo
jača spremno za novi napor.
Kada god stavite tijelo pod novi fizički izazov, ono mora naučiti proizvesti novi set “engrama”,
dakle neuromišićnih uzoraka stvorenih u svrhu izvršenja novih kretnji. Taj proces učenja
sastavni je dio faze prilagođavanja, koja obično traje 2-4 sedmice. Kada su u pitanju sportaši u
lošijoj formi ova faza može potrajati i do 10 sedmica. Uobičajeni programi vježbanja iz tog
razloga mjenjaju raspored mnogo rijeđe. Što je program vježbanja napredniji, manje su dionice
treninga, a dobro utrenirano tijelo će se brže prilagođavati novim vježbama. Tijelo uvijek slijedi
fazu prilagođavanja sa dramatičnom fazom rasta mišića. Nakon toga se prirodno dolazi do
“platoa” kako te kretnje postaju sve prirodnije. U P90X tokom prvog mjeseca, tijelo se dovodi
u stanje neuromišićne zbunjenosti, nakon toga kada tijelo savlada tu fazu ponovo ga dovodimo
u novu fazu zbunjenosti, a dionice adaptacije postaju brže dok faze rasta postaju duže. Nema
dostizanja “platoa” već se kretanje nastavlja progresivno uzlaznom putanjom.
Zaključak
197
Ljudska bića fizički se razlikuju u cjeloj lepezi oblika, veličina, snage i zbog toga svako treba
imati različita očekivanja po pitanju transformacije i postizanja rezultata u okviru grupnih
fitness programa. Nedostatak velikog broja fitness programa je u tome što oni vode do
određenog “platoa” gdje tijelo postraje naviknuto na rutinu, što rezultira smanjenom
učinkovitošću. Program Insanity i P90X nisu nalik ni jednom program vježbanja koji je ikada
napravljen jer predstavljaju ekstremne programe grupnog vježbanja koji omogućavaju zdravim
pojedincima da u kratkom vremenskom periodu (60 do 90 dana) postignu najbolju, vrhunsku
formu u životu. Mjenjajući stare navike vježbanja i otvarajući uvijek nova vrata izazovnim
vježbama postižu se znatno bolji rezultati u kraćem vremenskom periodu.
Literatura
1. Bompa,T.O. (2006). Periodizacija- teorija i metodologija treninga; Zagreb: Gopal.
2. Bergoč, Š., Zagorc, M. (2000). Metode poučevanja v aerobiki. Fakulteta za šport, Univerza
v Ljubljani.
3. Friel, J. (2006). Total heart rate training. Ulysses Press USA.
4. Gillett, PA., Eisenman PA. (1987). The eff ects of intensity controlled aerobic dance
exercise on aerobic capacity of middle-aged, overweight women. Res in Nursing and Health
; 10: 383-390.
5. Johnson, S., Berg, K., Latin, R. (1984). The effect of training frequency of aerobic dance
on oxygen uptake, body composition and personality. J Sports Med Phys Fitness; 24: 290297.
6. Kardel, R. K. (2005). Effect of intense training during and after pregnancy in top – level
athletes. Scand J. Med Sci Sports; 15: 79 – 86.
7. Šebić, L., Arapović-Podrug, M. (2012). Aerobik- aerobna gimnastika. Fakultet sporta i
tjelesnog odgoja, Sarajevo.
8. Šebić, L., Šarić, M., Arapović, M. (2011). Adaptabilni potencijali aerobik programa. II
internacionalni simpozij; Sport, turizam i zdravlje , Bihać.
198
OSNOVNA OBILJEŽJA SPORTSKE INFRASTRUKTURE U GRADU MOSTARU
1Damir
1
Đedović, 1Almir Popo, 1Ekrem Čolakhodžić,
Nastavnički fakultet, Univerzitet “ Džemal Bijedić“, Mostar, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Trenutno stanje sportske infrastruktre u Gradu Mostaru govori nam da trenutno ima vrlo malo
objekata koji zadovoljavaju osnovne kriterije za organizovanje većih sportskih manifestacija,
ali isto i za nesmetano odvijanje trenažnog procesa sportskih klubova. Sportski objekti moraju
dobiti značajno drugačiji status u našoj sredini, jer su sportski sadržaji samo jedan manji
segment rada. Sadašnja koncepcija rada objekata tjelesne kulture, uz programski obuhvat koji
realizuju osnovne sportske organizacije - klubovi preko Sportskog saveza Grada Mostara, treba
biti predmet izrade elaborata o formiranju Ustanove za sport, koja bi objedinjavala tenutno
odvojene cjeline istog područja.
Ključne riječi: Sportska infrastruktura, sportski objekti, upravljanje.
Uvod
Problematika rada i djelovanja sportskih objekata svodi se na pitanja njihovog planiranja,
izgradnje, evidencije, upravljanja, održavanja i korištenja. Osnovi uslov za sprovođenje
aktivnosti iz oblasti sporta, tjelesnog odgoja i rekreacije je postojanje dovoljnog broja sportskih
objekata. Nije, međutim, važan samo njihov dovoljan broj, već i da ti objekti zadovoljavaju
propisane uvjete (u pogledu gabarita i sigurnosti, sanitarno - higijenske, instalacijsko - tehničke
i dr.) kako bi se u njima nesmetano mogli obavljati određeni oblici sportskih aktivnosti.
Osiguravanje navedenih uslova zahtjeva izdvajanje poprilično velikih materijalnih sredstava
koja, po pravilu, ne mogu da osiguraju sami korisnici (sporski klubovi, organizacije,
pojedinci..). Uzme li se u obzir sam značaj sportskih objekata, kao i njihova deficitarnost, u
svim jedinicama lokalne samouprave u našoj državi, pa tako i u Mostaru, jasno je da rješavanje
ovog infrastrukturnog problema traži velika budžetska izdvajanja. Jedinice lokalne uprave u
svojim budžetima, uz sredstva za korištenje sportskih objekata, moraju predvidjeti i sredstva za
određene intervencije u vezi investicijskog održavanja, posebno rekonstrukcije i modernizacije
sportskih objekata u svom vlasništvu i onih kojima upravljaju ustanove.
199
Analiza trenutnog stanja sportske infrastrukture u Gradu Mostaru
Trenutnu situaciju po pitanju stanja sportskih objekata u Gradu Mostaru možemo
okarakterizirati kao nepovoljnu i djelom neorganizovanu. Naime, gotovo svi sportski objekti u
gradu se nalaze u tehničkom pogledu, u krajnje oskudnom stanju.
Na osnovu uvida u sadašnje stanje sportskih objekata u gradu i načine upravljanja istim mogu
se navesti neka osnovna obilježja mostarske sportske infrastrukture:

Izrazito je velik nedostatak savremenih, racionalno programiranih i izgrađenih
sportskih objekata,

Veliki broj objekata je devastiran uslijed ratnih dešavanja i 15 godina nakon rata,

Još nije utvrđen jasan hijerarhiski sistem kada je riječ o stručnom i
kvalificiranom pristupu programiranju, planiranju, projektiranju i izgradnji
sportskih objekata.
Promjene u društvenom životu i ekonomskom sistemu, brzo povećavanje broja stanovnika i
promjena strukture stanovništva te nova uloga i novi zadaci koje je Mostar dobio kao jedan od
tri najveća centra samostalne države učinili su da gradska infrastruktura, a tako i mreža
sportskih objekata više ne odgovaraju zahtjevima. Može se ustvrditi da u ovom trenutku nema
dovoljno sportskih objekata, a oni izgrađeni nemaju dovoljno prostora i opreme te ne mogu
ponuditi sve potrebne programeisadržaje. Te je objekte nužno rekonstruirati i proširiti te
oplemeniti njihove sadržaje u skladu s utvrđenim potrebama i financijskim i prostornim
mogućnostima. Isto tako, usporedno treba početi plansku izgradnju novih objekata.
Osnovni programski ciljevi u oblasti izgradnje i upravljanja sportskim objektima u narednom
periodu trebali bi biti :

Osmišljavanje politike razvoja materijalne osnove sporta na jasno utvrđenim
potrebama i planovima razvoja cjelokupne djelatnosti,

Radi buduće planske izgradnje sportskih objekata izraditi odgovarajuću mrežu
sportskih objekata koja će na osnovu stručnih analiza sadržavati broj vrstu i
razmještaj postojećih objekata i onih koji se planiraju izgraditi. Tako definisani
sistem ugraditi u odgovarajuće prostorne planove Grada Mostara,
200

Velike sportske objekte obogatiti dodatnim sadržajima kako bi se povećale
mogućnosti njihova korištenja,

Provesti kategorizaciju gradskih sportskih objekata,

Predložiti mjere i modele za racionalniju izgradnju sportskih objekata.
Zaključak
Na kraju možemo zaključiti da u ovom trenutku nema dovoljno sportskih objekata koji
ispunjavaju osnovne tehnološke uslove, koje po određenim normativima za sportske objekte
moraju zadovoljavati. Postojeće objekte nužno je rekonstruirati i proširiti, te oplemeniti njihove
sadržaje u skladu s utvrđenim potrebama i prostornim mogućnostima. Isto tako, usporedno treba
izgradnju svih započetih objekata, poput Gradske dvorane.
Sadašnja koncepcija rada objekata tjelesne kulture, uz programski obuhvat koji realizuju
osnovne sportske organizacije - klubovi preko Sportskog saveza Grada Mostara, treba biti
predmet izrade elaborata o formiranju Ustanove za sport, koja bi objedinjavala, tenutno
odvojene cjeline istog područja. Održavanje i eksploatacija objekata tjelesne kulture mora biti
ove predmet većeg angažovanja Sportskog saveza Grada Mostara, da u okviru namjenskih
sredstava u Budžetu pronađe što bolja rješenja za rad i funkcionisanje sportskih objekata na
području Grada Mostara.
Literatura
1. Bartoluci, M., i Škorić, S. (2009): Uloga menadžmenta u organizaciji hrvatskog
športa. // VII. Konferencija o športu RZ Alpe-Jadran / Gracin, Fadila ; Klobučar,
Borna (ur.). –
Zagreb : Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike
Hrvatske , 2007. 187-192
2. Čolakhodžić, E., Rađo, I. (2011). Metodologija naučno – istraživačkog rada u
kineziologiji. Mostar: Nastavnički fakultet.
3. Delić, M., i Marić, Z. (2008). Upravljanje sportskom organizacijom. Brčko
distrikt BiH: ONS Brčko distrikta BiH.
4. Đedović, D. (2011). Strukturalni i funkcionalni aspekt menadžmenta u
institucijama sporta u Gradu Mostaru, Doktorska disertacija. Mostar:
Nastavnički fakultet.
5. Šunje, A. (2002). Top – menadžer, vizionar i strateg. Sarajevo: Tirada.
201
PERCIPIRANJE SADRŽAJA TELEVIZIJSKOG PROGRAMA
DJECE I ADOLESCENATA
Husejn Musić1, Salko Pezo1, Biljana Mikić1
1
Nastavnički fakultet- Mostar, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Dosadašnja istraživanja,svakodnevnazbivanja i informacije koje percipiramo putem sredstava
masovnog komuniciranja ukazuju na složenost i aktuelnost problema kojim smo se bavili u
našem radu, njegovom determinisanju sa više aspekata u cilju identifikacije, prevencije i
prevazilaženja veoma čestih ispoljavanja neprihvatljivih oblika ponašanja djece i adoloscenata
u sredini u kojoj egzistiraju. Konkretnije rečeno, televizija sa programskim sadržajima,
informacijama, porukama, pored porodice, odgojno-obrazovnih ustanova, drugih faktora ima
veliku i odgovornu ulogu, utječe pozitivno i negativano na kvalitet cjelokupnog odgojnoobrazovnog procesa djece i adolescenata.
Ključnipojmovi: dijete, adolescent,odgoj, televizija, sadržajitelevizijskogprograma,
porodica, publika.
Uvod
Upsihofizičkomrazvoju
čovjekadjetinjstvopredstavljanajznačajnijiperiodiobuhvatagotovo
četvtrtinu
čovekovog
života,
pri
čemusutragovijasnovidiljivitokomcjelograzvojatesedirektnoodražavajunaoblik
čovjekovihmisliiponašanja. Djetinjstvo u ovom značenju, počinje rođenjem i traje do
punoljetnosti. U našem radu mi ćemo akcenat staviti na percipiranje sadržaja televizijskog
programa djece i adolescenata pri čemu smo se ograničili na dva perioda i to: srednje (od 6. do
11. god.) i kasno djetinjstvo-adoloscenciju (od 12. do 18. god.). Dijete tokom odrastanja ima
čitav niz potreba i aktivnosti neophodnih za duševnu, intelektualnu i tjelesnu ravnotežu, a jedna
od najzančajnijih je potreba za znanjem, radoznalošću što povećava ovisnost. Odgojni proces
počinje veoma rano još od onog momenta kada dijete počinje govoriti i razmišljati, odnosno,
kada uspostavi komunicijski proces sa okolinom, usvaja od nje određenja saznanja, što ima za
rezultat razvoj sposobnosti, vještina, navika, stavova, predstava o onome što ga okružuje.
Odrasli moraju obratiti pažnju na podražaje, informacije koje daju djeci i posledicama koje će
imati u fazama njegovog razvoja. Edukacijaska vrijednost televizije15, zavisi od načina kako se
Televizija je telekomunikacijski sistem za emitovanje i primanje pokretnih slika i zvuka sa velikih daljina. Riječ televizija dolazi od grčke
riječi tele - daleko i vizija - gledanje. Ovaj pojam se odnosi na sve aspekte televizijskog programa i transmisije.
15
202
korsiti, percipira, ko i kakav izbor programa vrši, što predstavlja suštinsko pitanje. Televizija
kao sredstvo masovnog komuniciranja u odgojno-obrazovnom procesu (televsion in schol and
in teaching, Fernsehen in Schule und Unterricht,) može se primjenjivati putem radio-difuzne
televizijske mreže (televizija otvorenog tipa) i televizije zatvorenog tipa sa najnovijom videokasetnom tehnikom na nivou škole, porodice ili neke druge odgojno-obrazovne ustanove.
Televizija otvorenog tipa privi put primijenjena je 1947. (SAD) u odgojno-obrazovne svrhe. Na
prostorima bivše Jugoslavije Radio-televizija Zagreb počela je emitovati prvi domaći program
u septembru 1956. Radio-televizija Beograd avgusta 1958. a Radio-televizija Ljubljane oktobra
1958. godine.Televizija zatvotrenog kruga počela se koristiti u nastavi od 1956. godine kada je
kablovskom mrežom bilo povezano 43 škole u državi Merilend (SAD). Korištenje televizije u
procesu nastave i slobodnih aktivnosti na prostoru bivše Jugoslavije počinje od 1963. godine
kada je Televizija Zagreb počela emitovanje emisija namijenjenih učenicima i školama za
realizaciju programskih sadržaja. Televizija može ponuditi brojne, dobro urađene obrazovne
programe i dokumentarne filmove, televizijske drame, filmove, zanimljive putopise i druge
priče. Informatička tehnologija, mas mediji pored svih pozitivnosti na žalost donijeli su i
mnoštvo negativnosti i problema.
Percipiranje sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata
Rezultati dosadašnjih istraživanja o percipiranju sadržaja televizijskog programa uglavnom
ukazuju na sklonosti djece da u velikoj mjeri imitiraju agresivno ponašanje percipirano u
sadržajima emitovanih putem televizijskih programa, odnosno, uočeno je da su scene agresije
u televizijskim sadržajima bile u korelativnoj vezi sa ispoljavanjem neprihvatljivih oblika
ponašanja (loši postupci “lošeg momka”). Nepotpuno razumjevanje sadržaja programa često
dovodi do toga da djeca stječu stavove, različite načine ponašanja suprotne od namjera njihovih
autora. Uopšteno govoreći, porast agresivnog ponašanja kod djece i mladih može se u velikoj
mjeri objasniti kao imitacija nasilja, ponašanja glavnih likova-uloga, percipiranih u sadržajima
emitovanih putem televizije. Ovakvo gledište je dosta uprošćeno i jednostrano, mada je i danas
prisutno u javnosti. Ima dosta podataka koji ukazuju na to da nasilje percipirano putem sadržaja
televizijskog programa ima mnogo suptilnije i opasnije delovanja na publiku16, kako na djecu,
adolescente, tako i na odrasle, dovodi do ravnodušnosti, pasivnog odnosa prema nasilju u
svakodnevnom životu, pri čemu djeca npr. ratnu scenu u informativnom programu posmatrati
manje-više isto kao i scenu u nekom filmu. Značajno je to što dijete na ovaj način postepeno
uči da je nasilje za njega bezopasno, te postaje ravnodušno prema nasilju u svakodnevnom
životu, sve lakše dopuštaju da ljudi oko njega budu žrtve, čime će i sami lakše postati njegova
žrtva, odnosno, ravnodušnost prema nasilju širom otvara vrata novom nasilju. Negativni efekti
televizijskog nasilja su:
- djeca postaju tolerantnija prema nasilju i ono im manje smeta,
- razvijaju pogrešne stavove o nasilju, imaju gubitak saosjećanja prema onima koji trpe
nasilje,
Publika je grupa ljudi (mada je može predstavljati i jedan čovjek) koja kao aktivni posmatrač uzima udjela u umjetničkom činu - teatarskoj
predstavi, filmu, koncertu, itd.
16
203
- počinju gledati svijet kao nasilan, plašeći se da će se naći u situaciji da trpe nasilje,
- sve više ispoljavaju asocijalno i nasilno ponašanje,
- više su izložena nasilju i imaju potrebu za više nasilja u igri,
- sukobe pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim,
- žive u virtuelnom svijetu, ne razvijaju emocijalnu inteligenciju niti samopouzdanje,
- manjka im kreativnosti, a povećava razvijanje depresije i nesigurnosti, pogrešno
poimanje
nasilja,
nasilje vrši konstantan uticaj na navike i način života.
Činjenica je da se u televizijskim programima zapravo pojavljuje mnogo više nasilja
nego što ga u stvarnom svijetu zaista ima. Pokušaj zaštite djece od medijskog nasilja i drugih
neprimjerenih sadržaja regulisano je članom 17. Konvencije o pravima djeteta. Ovim članom
uspostavljen je sistem oznaka koji treba da pomogne u izbjegavanju štetnih utjecaja
televizijskih sadržaja. Zajedničko gledanje odraslih i djece televizije, vođenje razgovora o
onome što se gledalo, može pomoći djetetu da gledani sadržaj bolje razumije, a roditeljima
mogućnost da zajedno sa djecom provedu više vremena.
Uloga porodice u pravilnom percipiranju sadržaja televizijskog programa
djece i adolescenata
Sredstva masovnog komuniciranja ušla su na široko otvorena vrata, prepravila dobar deo života
savremenog čovjeka, porobila mlade i stare. Mladi i odrasli satima sjede ispred televizije,
gledaju maratonske serijalne sapunice i dugačke “dnevnike” dok mališani trče iz dvorišta,
poligona, fiskulturne dvorane, prekidajući igru kada je crtani ili neki drugi film koji je pun
nasilja, agresije, zloupotrebe opojnih sredstava i sl. Najmoćnije sredstvo masovnog
komuniciranja kojem su podložna djeca i omladina je televizija sa programskim sadržajima,
koja prijeti da potpuno uzme i ono malo vremena što je za ,,spavanje,, ostalo. Ako se ovome
doda i poplava šunda što ga nude lokalne televizijske stanice, od spotova u vidu reklama,
filmskih maratona, farmi i velikih bratova, tada slika postaje veoma sumorna i obeshrabrujuća.
Kada roditelji zanemare odgoj djece, njihovo pozitivno usmjerenje, djeca postaju problem,
izvor muka i nevolja ne samo roditeljima, već okolini i cjelokupnom društvu. Mnogi roditelji
nisu svjesni odgovornosti koju imaju prema djeci, neki su ih u potpunosti zanemarili, odgoj
prepustili ulici, televiziji i internetu, stavljajući akcenat i usmjeravajući svoju aktivnost u pravcu
pribavljanja što više novca i materijalnih dobara. Ono što se programskim sadržajima nudi treba
znati odabrati, imati izgrađenu televizijsku kulturu, znati se oduprijeti kiču, šundu, jednostavno
promjenom kanala i pritiskanjem dugmeta na daljinskom. Ovu kulturu prvo mora da stječu
roditelji da bi od njih učila djeca. To svakako nije jednostavan zadatak ali vrijedi pokušavati i
bar nešto činiti. U porodici bi trebalo da se poštuje vrmensko ograničenje gledanja televizijskog
programa. Za učenike osnovne škole sat i po dnevno (u prosjeku) za dejcu predškoloskog
uzrasta pola sata manje a za srednjškolce pola sata više. Subotom i nedeljom se to vreme može
produžiti na dva do tri sata računajući i korišćenje interneta. Porodica koja u tome uspije, riješila
je dva velika problema:
204
- ubijedila je i navikla svoje djete da prema svojim interesovanjima i školskim
zadacimasamostalno vrši izbor i selekciju onoga što će gledati,
- dijete će imati dovoljno slobodnog vremena za brojne druge društvene aktivnosti,
odmor i razonodu drugačijeg karaktera (igra na slobodnom prostoru, izleti, sportske i
drugeaktivnosti), čime će se djetetu pomoći da se vrati jednom prirodnom i normalnom
tokuživota i rada kakav je tekao hiljadama godina i kakav mora biti ako želimo da nam mlade
generacije budu zdrave i srećne.
Porodice koje iz različitih razloga nisu u stanju da vremenski ograniče gledanje
televizijskog programa čine medvjeđu uslugu svojoj djeci. (Mihajlović, A., 2004:13) Slobodno
možemo konstatovati da takva djeca po pravilu liče na pijanca, kome su dovoljne jedna ili dvije
čašice alkohola da bi bili pijani, oni ne znaju i ne mogu da stave crtu ili tačku na gledanje
televizije čime ona postaje opijat kojeg nikad nije previše. Drugo veoma važno pitanje je pitanje
edukativne vrijednosti izabranih televizijskih programa. Roditelji trebaju nastojati da kod svoje
djece razviju kriterij, osjećanje za mjeru, sposobnost za prihvatanje pravih vrjednosti u svemu
što se u tom programu percipira. Na tom planu više i organizovanije radi škola pa zato roditelji
trebaju pomoći i podržavati njena nastojanja. Sa djecom predškolskog i osnovno-školskog
uzrasta roditelji mogu da razgovaraju o percipiranom sadržaju, čime se rješava problem
jednosmjerne komunikacije i pasivnosti djece u porodici. Djeci samo odmažemo ako
svakodnevno percipiraju brojne sadržaje agresivnih filmova, video igrica, čime se samo
zabavljaju poslije kojih ostaje ,,ništa,,. Djeca gube slobodno vrijeme, postaju intelektualno
lijena, ništa ne misle, ne rješavaju, ne učestvuju, pasivni su posmatrači, mnogo toga što pored
njih prođe i ode u nepovrat. Treće pitanje i veoma važan problem je prisustvo nasilja na
televiziji, izrazit afinitet mladih, pa i djece prema tom žanru filmskih i drugih ostvarenja koje
se već može videti u skoro svakom crtanom filmu. Zbog velike prisutnosti nasilja, prostitucije,
agresivnosti u sadržajima televizijskog programa osnovano se postavlja sumnja i pitanja
pozitivnih, negativnih likova i uloga. Ako glavni lik-uloga u nekom igranom filmu da bi
dokazala svoju nevinost, opravdala svoje postupke, iskazala pravednost, izvršila pravdu, ubije
raznim oružjem stotinu i više ljudi, uništi na desetine auta, ošteti više objekata, zgrada itd.,
postavlja se pitanje i sumnja u edukativnost posmatranog sadžaja televizijskog programa.
Mladi i djeca često se identifikuju sa glavnim ulogama i likovima koji su na filmu, po pravilu
jaki, brzi, spretni, hrabri, okrutni u savlađivanju brojnih neprijatelja da bi na kraju slavili
pobjedu i izrasli u posebnu veličinu. Imajući u vidu navedene negativnosti postoji mogućnost
da se iz ove populacije procesom identifikacije izdvoje novi ,,betmeni,, ,,tarzani,, ,,ninđe,, ,,neki
novi Rambo,, ,,supermeni,, ,,spajdermeni,, ,,mladi bombaši-ratnici ulice,, koji će skrivenim
oružjem, eksplozivnim napravama zaostalim i skrivenim iz prošlog rata na našim prostorima,
iz čistog mira, ubiti, povrijediti više prolaznika, bez značajnog povoda, ubaciti bombu kroz
otvoren prozor komšiji u kuću, garažu, podmetnitu bombu u školu, kafić ili neka druga mjesta
masovnog okupljanja. Posebne refleksije na psihofizički razvoj djece i adolescenata pa i njihove
roditelje, imaju igrane serije (sapunice) sa stotinu i više epizoda, (Esmeralda, Gaviota, Marisol,
Kućanice i druge) zasićene ljubavnim, pornografskim sadržajima koji navode na prostituciju,
u kojima se najčešće bogataš-princ zaljubljuje u neku siromašnu djevojku i obratno, te nakon
mnogobrojnih prepreka koje su praćene obično sa raznim podmetanjima, ogovaranjima,
pričanjem neistina, silovanjima, ubistvima, dolazi se do sretnog kraja. Ovakvi sadržaji
205
televizijskog programa su štetni, naročito ako se gledaju često u kasnim večernjim satima,
otežavaju san, mijenjaju bioritam 17 i sistematski razaraju psihofizičku strukturu gledaoca,
pobuđuju maštu, stvarni objektivni svijet pretvaraju u imaginarni, gubi se dragocjeno vrijeme
za izvršavanje školskih i vanškolskih radnih obaveza, i sl. Svaki roditelj trebao bi posebnu
pažnju posvetiti i staviti akcenat na ovaj problem. Izlaz bi trebalo tražiti u nekoj vrsti adekvatne
ali isto tako primamljive zamjene. Odgojno-obrazovne, kulturne, javne ustanove, porodica,
odnosno svi oni koji se bave odgojem, obrazovanjem trebali bi ponuditi i obezbijediti djeci
zanimljive kulturne aktivnosti, dati im mogućnost da svoju energiju kanališu kroz adekvatnu
igru, sporstka i druga takmičenja, sadržajne boravke u prirodi odnosno, da se prirodnije ljudski
vrednuju, iskazuju i ostvaruju.
Uloga škole u pravilnom percipiranju sadržaja televizijskog programa
djece i adolescenata
Nastavna televizija kao audio-vizuelno komunikacijsko i nastavno sredstvo stimuliše
kognitivni, emotivni i konativni razvoj ličnosti učenika. Značaj televizije ogleda se u tome što
ona učeniku prenosi i upoznaje ga sa geografski i vremenski dalekim prostorima, događajima,
stimuliše njihove aktivnosti i podstiče samostalni rad, kreativno, svaralačko ispoljavanje.
Prenošenje informacija, prezentacija sadržaja, aktivnosti, znanja, putem televizijskih emisija u
nastavi podrazumijeva tri etape i to: pripremu učenika i nastvanika, praćenje sadržaja TV
programa, i završna etapa. Priprema učenika i nastvanika obuhvata aktivnosti vezane za
upoznavanje sa emisijom, pratećim tekstovima, materijalima, razmještanje učenika, uvođenje
u sadržaje emisije ponavljanjem gradiva, poticanjem na razgovor i diskusiju o sadržajima koji
će biti prezentirani. Praćenje sadržaja TV programa obično teče bez prekida, ali u eri videotehnike, interneta, prezentirani sadržaji se mogu podijeliti u nekoliko manjih dijelova-sekvenci
iza kojih slijedi kratko ponavljanje, analiza, vraćanje i uočavanje važnijih detalja, scena,
njihovo ubrzavanje ili usporavanje, a pravilo je da nastavnik osigura kontinuirano promatranje,
prenošenje informacija, znanja do čula učenika, sa malo i bez sugestija, skretanja pažnje na
nešto bitno, a kod starije dobi učenika i vođenje bilježaka o nekim važnijim podacima i
detaljima. U završnoj etapi prvo treba ukratko ponoviti prezentirani sadržaj i aktivnost, izvršiti
analiza, pojasniti što je bilo nejasno, nepoznato i sl.
Konstatujemo da televizija sa svojim programskim sadržajima u procesu komunikacije, nastave
i slobodnih aktivnosti, pokretnom slikom, zvukom, koristeći se drugim brojnim
komunikacijskim nastavnim sredstvima, veoma konkretno, dinamično informiše, prezentira
učenicima informacije o objektivnoj stvarnosti, privlači, razvija pažnju, njihova interesovanja,
pobuđuje znatiželju, kultiviše motivaciju, obezbjeđuje odgovarajući kvalitet znanja,
informacija, razvijanje intelektualnih sposobnosti, samostalnosti, kritičnosti u radu učenika,
nastavnika, olakšava rad nastavniku, daje mu mogućnost da se bavi suptilnijim, važnijim
pitanjima odgojno-obrazovnog rada, podiže, širi, produbljuje opštu, pedagošku kulturu i
pismenost.
Teorija bioritma polazi od toga da od svog rođenja čovjek, tačnije njegove emocionalne, fizičke i intelektualne sposobnosti prolaze kroz
povoljne, nepovoljne i kritične trenutke.
17
206
Djeci i adoloscentima obezbediti aktivno sudelovanje u sekcijama škole, društvenim
organizacijama gde će aktivno sudjelovati, biti zaduženi, nečim se baviti i biti uspješni. Na
kraju treba istaći važnost svih društvenih faktora koji se moraju oduprijeti i organizovano boriti
protiv nasilja prije svega televizijskog. Ne treba dozvoliti da u izboru filmskih sadržaja osnovni
kriterij bude komercijalizam. Ako ništa drugo zakonom i drugim aktima visoko oporezovati sve
ono što se nudi bez stvarne društvene, kulturne, umjetničke i odgojne vrijednosti a posebno u
vidu nasilja, šunda i kiča.
Zaključak
Mnogi naučnici mišljenja su da gledanje televizije za dijete predškolskog uzrasta je fizički
veoma naporna aktivnost, pri kojoj su mu napeti svi mišići, ima ubrzan rad srca, tijelo mu je
pasivno, ubrzani su svi tjelesni i umni procesi, što rezultura stresom i uznemirenosti. Moramo
imati na umu da se radi o vrlo intenzivnom ermocionalnom doživljavanju, koje predškolsko
djete može podnijeti samo u manjem obimu. Znači, pored fizičkog utjecaja ne smijemo
zanemariti ni utjecaj sadržaja televizije i na psihički razvoj djece. Dijete kada napuni tri ili četiri
godine, sposobno je da dobro posmatra odrasle oko sebe i imitira njihovo ponašanje, pokrete,
izraze lica. Isto tako sposobno je da se poistovijeti sa glavnim likovima, imitira njihovo
ponašanje, pokrete, govor i sl.. Veoma je važno ukazati djeci koje će i u kojoj mjeri gledati
sadržaje televizije. Više puta istakli smo u ovom radu, da su rezultati mnogih istraživanja
ukazali da je televizija kao sredstvo masovnog komuniciranja postala značajan dio dječijeg
života, što inicira zabrinutost da ona (a u širem kontekstu i mediji) sa svojim neprimjerenim
programskim sadržajima sve više ugrožavaju odgojnu ulogu porodice, škole, odgojnih ustanova
i drugih relevantnih faktora. Dužina vremena koje djeca potroše gledajući televiziju, bez obzira
na sadržaj, treba biti kontrolisana od strane roditelja, najviše iz razloga što ona smanjuje
vrijeme koje može da se utroši na više korisnih aktivnosti kao što su čitanje, igranje, rekreacija,
bavljenje raznim sportovima, hobijima, druženja i sl. Pravilnim odabirom sadržaja televizijskog
programa na djecu u ranom djetinjstvu, ostvaruju se preduslovi za pravilan psihofizički razvoj
djeteta, izgrađivanje pravilnog načina i stila u korišćenju televizje kao sredstva masovnog
komuniciranja. Djeci treba stalno ukazivati da svoju energiju trebaju više usmjeravati prema
igri, bavljenju sportom i drugim raznim vrstama psihičke i fizičke rekreacije a sve u službi
njihovog boljeg, normalnijeg razvoja i življenja.
Takođe, napominjemo da je neophodno, da odgajatelji djeluju preventivno protiv neadekvatne
upotrebe televizije, njenih programskih sadržaja, a isto tako, istovremeno koriste njene
mnogobrojne potencijale, odnosno, da uz pomoć nje ostvare pozitivan utjecaj na sve oblasti
dečijeg psihofizičkog razvoja, podizanju kvaliteta svih segmenata odgojno-obrazovnog rada i
razvoja medijske kulutre djeteta. Rezultati istraživanja ukazuju da djeca i odrasli uz televiziju
provode više sati dnevno, da je ona sredstvo masovnog kimuniciranja, bitan odgojno-obrazovni
faktor sa pozitivnim i negativnim utjecajem na cjelokupan psihofizički razvoj pojedinca.
Naučno su potvrđene uzročno-posljedične veze realizovanih programskih sadržaja tv-emisija
ispunjenih nasiljem sa krimogenim elementima u ponašanju djece, omladine pa čak i odraslih.
Roditelji, odgojno-obrazovne ustanove, televizijske kuće, moraju biti oprezniji tokom
planiranja, programiranja, načina komunikacije, slanja poruka, realizacije sadržaja i aktivnosti
207
o njihovim refleksijama na sveukupan psihofizički razvoj onoga ko percipira poruku,
doživljava je i reaguje na istu. Televizujski sadržaji imaju snažno djelovanje na gledaoce,
odnosno, posmatranje televizijskih sadržaja sugestivno djeluje i ostavlja trag na ponašanje
pojedinca više nego što je slučaj sa gledanjem predstave u kinu.
Literatura
1. Bratanić M.(l991): Komunikacija ključ za razumijevanje unutrašnje reforme (i
destrukcije škole),
2. Institut za pedagoška istraživanja pedagogijske znanosti, Filozofski fakultet, Zagreb.
3. Danilović,M.(1993): Značaj, uloga i mogućnosti nove obrazovne tehnologije u
realizacijiobrazovnog procesa, Zbornik br. 25, Institut za pedagoška istraživanja,
Beograd.
4. Dotlić Lj.(1986): Uloga verbalne komunikacije u samostalnim aktivnostima po
dječijem izboruupredškolskim ustanovama, Pedagoška stvarnost, Novi Sad.
5. Enciklopedijski riječnik pedagogije (l963), Matica Hrvatske, Zagreb.
6. Graorac I.(1998): Vaspitanje i komunikacija, Novi Sad.
7. Mihajlović, A.(2004): Internet tehnologija kao podrška obrazovnom procesu,
8. Zbornik radova Jagodina: Učiteljski fakultet u Jagodini i Institut za pedagoška
istraživanja uBeogradu,
9. Musić, H., Muratović, A., (2010): Komunikacija u nastavi, OFF-SET, Tuzla,
10. Musić, H. (2011): Autoritarna i demokratska komunikacija u nastavi, OFF-SET,
Tuzla;
208
PRISTUP FIZIČKOM VEŽBANJU DECE SA OŠTEĆENJEM VIDA
Grbović Aleksandra1, Zamir Mrkonjić2
1
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu, Srbija
2
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Odgovarajući pristip fizičkim aktivnostima dece i mladih sa oštećenjem vida podrazumeva i
detaljan uvid u fizičko, funkcionalno i zdravstveno stanje pojedinca. U barijere lične prirode
ubrajamo nedostatak samopouzdanja, socijalnu izolaciju, strah i sl. ali i veoma često prisutan
nepovoljan zdravstveni status.Slep učenik se oslanja na kinsetetičku memoriju, stoga se mora
pažljivo voditi kroz pokret uz detaljna verbalna objašnjenja. Aktivnosti koje koje
podrazumevaju veliki broj kontakata, stalne i brze promene situacije i tempa (npr. dodavanje),
zahtevaju konstantno menjanje i prilagođevanje kretanja, pri čemu je neophodno posedovati
dobre perceptivne veštine nisu odgovarajuće za osobe sa oštećenjem vida. Za uspešno
uključivanje dece sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnsti potrebne su i izvesne
adaptacije. Osnovne adaptacije odnose se na prilagođavanje prostora za vežbanje i adaptiranje
rekvizita. Za dete sa oštećenjem vida neophodno je detaljno upoznavanje sa vežbalištem.
Upoznavanje se vrši obilaženjem u krug i po dijagonali uz detaljno verbalno opisivanje
rasporeda postojeće opreme, rekvizita i orijentira (npr. prozora, vrata i sl.) Zbog toga je
potrebno odabrati i prilagoditi fizičke aktivnosti njihovim potrebama i mogućnostima,
prilagoditi metode rada i obezbediti adaptiran prostor i rekvizite.
Ključne riječi:vježbanje, vid, pristup.
Uvod
Kod osoba sa oštećenjem vida prisutni su mnogi faktori koji ometaju ili znatno ograničavaju
bavljenje fizičkim aktivnostima i sportom. Oštećenje vida ima negativan uticaj na razvoj
motorike, a nemogućnost vizuelne imitacije pokreta ometa učenje motoričkih radnji od
najranijeg detinjstva. Usled nedovoljnih vizuelnih informacija u ranoj fazi razvoja, deca sa
oštećenjem vida nisu svesna sopstvenog tela i prostora, imaju problem sa posturom, teškoće
samostalnog kretanja i orijentacije u prostoru. Motorni razvoj slepe i slabovide dece je usporen,
što se ispoljava kao kasnije prohodavanje, trapavost, nespretnost, češće padanje. Slepo dete ima
strah od kretanja zbog sudaranja s preprekama, sputanost i slabu pokretljivost. Hod slepog
deteta odlikuje loša koordinacija pokreta ruku i nogu i hodanje na širokoj osnovi kako bi se
bolje uspostavila ravnoteža. Osobe sa oštećenjem vida prate značajne teškoće učenja i izvođenja
pokreta koji su sastavni deo fizičkih vežbi ali i brojne bartijere u uključivanju u fizičke i
sportske aktivnosti.
209
Barijere u upražnjavanju fizičkih aktivnosti dece i mladih sa oštećenjem vida
U upražnjavanju različitih fizičkih aktivnosti i bavljenju sportom dece i mladih sa oštećenjem
vida javljaju se različite barijere koje mogu biti lične ili socijalne prirode, uzrokovane faktorima
školske ili porodične sredine.
U barijere lične prirode ubrajamo nedostatak samopouzdanja, socijalnu izolaciju, strah i sl. ali
i veioma često prisutan nepovoljan zdravstveni status. Istraživačkim nalazi ističu da se zbog
oftalmoloških oboljenja od 12% do 18%, a zbog opšteg stanja zdravlja od 47% do 60% dece sa
oštećenjem vida oslobađa fizičkih aktivnosti predviđenih redovnim nastavnim planom i
programom (Akimova, 1975; Semenov, 1986). Kod učenika škola za decu sa oštećenjem vida
u Beogradu, istraživanjim sprovođšenim u poslednjih 25 godina dijagnostikovani su sledeći
zdravstveni problemi koji znatno ograničavaju ušražnjavanje fizičkih aktivnosti: multipla
oštećenja (52% učenika); usporen intelektualni razvoj (46% učenik); različiti problemi
centralnog nervnog sistema (65% učenik); neurološki, metabolički i srčani problemi (38.3%
učenika) (Grbović, 2007; Dimčović, 1991; Dikić, 1988). Kod dece sa oštećenjem vida uočena
su i odstupanja u fizičkom i funkcionalnom razvoju. Pokazatelji fizičkog razvoja najčešće
odgovaraju najnižem stupnju dece koja vide: kosti su tanke i krte, oblik grudnog koša je
nepravilan, mišićni sistem slabo razvijen. Usled stalnog saginjanja prema predmetu
posmatranja javljaju se poremećaji u držanja tela koji utiču na opšte stanje organa i sistema,
naročito na disanje i krvotok i vremenom dovode do krivljenja kičme, ravnih stopala i drugih
defekata u fizičkom razvoju (Zemcova, 1975).
Uključivanje dece sa oštećenjem vida u različite fizičke i sportske aktivnosti ometaju i barijere
uzrokovane nepovoljnim faktorima školske sredine: nedovoljan broj časova fizičkog
vaspitanja, nedostatak novca i opreme, nedovoljna profesionalna priprema i ograničena
očekivanja nastavnika, sadržaji programa, tempo rada na času i sl. U školi se mogu javiti i
barijere socijalne prirode kao što su predrasude okoline, niska prihvaćenost u fizičkim
aktivnostima karakterističnim za vršnjačku grupu i sl.
U uključivanju dece i mladih sa oštećenjem vida u fizičke aktivnosti svakako treba uzeti u obzir
barijere od strane roditelja. Roditelji veoma često ovu decu prezaštićuju zbog straha od povreda
i sprečavaju dete u aktivnostima koje bi ono moglo da uradi, pa dete nema dovoljno prilika za
spontano vežbanje motoričkih aktivnosti. Kod roditelja se sreću i negativni stavovi i niska
očekivanja od uključivanja deteta sa oštećenjem vida i organizovane fizičke i sportske
aktivnosti.
Bez obzira na teškoće, deci i mlade sa oštećenjem vida treba uključiti u raznovrsne vidove
fizičkih aktivnosti i sporta jer vežbanje značajno doprinosi fizičkom i psihološkom zdravlju. Na
fizičkom nivou smanjuje se rizik od nastanka hroničnih bolesti, poboljšava rad srca i pluća,
ispravlja loše držanje tela, kontroliše težina, snižava holesterol i krvni pritisak, ojačavaju se
kosti, mišići i zglobovi. Na psihološkom nivou fizička aktivnost smanjuje napetost i depresiju,
povećava osećaj samopoštovanja i dobrobivstva, poboljšava sposobnost obavljanja
210
svakodnevnih aktivnosti i održanje nezavisnosti. Dok na socijalnim nivou druženje i uživanje
sa vršnjacima razvija odgovarajuće socijalne veštine, samouverenost i poverenje u sopstvene
snage i poboljšava kvalitet života. Međutim, nameće se pitanje: Na koji način prilagoditi i
odabrati fizičke aktivnosti koje će osoba sa oštećenjem vida sa uspehom upražnjavati?
Pristup fizičkom vežbanju dece sa oštećenjem vida
Uključivanje dece i mladih sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnosti pored opšte
pedagoških ciljeva, zadataka i principa, podrazumeva specifične metode i postupke kojima
treba da se koriguju i kompenzuju nedostaci čulnog iskustva.Naime, učenik tipičnog razvoja se
oslanja na vizuelne informacije kako bi kopirao nastavika ili vršnjake. Za dete koje vidi motorni
pokret nastaje imitacijom vizuelno opažene aktivnosti, dok vizuelno ometeno dete mora fizički
da iskusi aktivnost, jer imitacija nije moguća. Slep učenik se oslanja na kinsetetičku memoriju,
stoga se mora pažljivo voditi kroz pokret uz detaljna verbalna objašnjenja.
Za odabir odgovarajućih metode rada i nastavnih strategija potrebno je dobro poznavati vrstu
oštećenja vida i stepen vizuelne ometenosti. Oštećenje vida kao uzrok slepila ili slabovidosti
može biti progresivno ili stacionarno. Oboljenja koja imaju nastabilan tok i patološke promene
na očnom dnu ograničavaju upražnjavanje fizičkih aktivnosti. Pre uključivanja deteta sa
oštećenejm vida u fizičke aktivnosti koje zahtevaju značajnije naprezanje, nagle pokrete glavom
i dotok krvi u glavu, kao i aktivnosti koje mogu da dovedu do udarca u glavu ili jačih potresa
priliko skokova i doskoka, neophodno je konsultovati se sa oftalmologom.
Za odgovarajući pristup detetu sa oštećenjem vida potrebno je poznavati stepen oštećenja vida.
Osobe sa oštećenjem vida se mogu kategorisati na slepe ili slabovide, a prilagođavanje
nastavnog pristupa je direktno vezano za to koliko i kako osoba vidi. Slabovide osobe se
najvećim delom oslanjaju na vizuelne informacije, bez obzira na njihov slab kvalitet, dok za
slepe osobe auditivne i taktilne informacije predstavljaju primarne puteve saznanja.
Osnovni problem u upražnjavanju fizičkih i sportskih aktivnosti dece sa oštećenjem vida odnosi
se na demonstraciju pokreta /veštine. Ukoliko postoje očuvane izvesne vizuelne mogućnosti,
dete će biće u stanju da uoči demonstruiran pokret. Međutim, kvalitet uočene slike najčešće nije
dovoljan za pravilno shvatanje kretanja. U takvoj situaciji, neophodno je konstantno, detaljno
verbalno opisivanje kretanja radi pojašnjavanja nepotpunih vizuelnih informacija i povezivanja
sukcesivnih taktilnih informacija. Detaljno opisivanje tražene kretnje se vrši na sledeći način,
npr.: osloni se na levu nogu, podigni desnu, zamahni rukama i istovremeno se odbaci levom
nogom u vazduh i skoči! Prilikom kretanja kroz prostor neophodno je davati jasne orijentire,
npr.: idi do izlaznih vrata, okreni se ka prozoru za pola kruga, čučni i ispred ćeš naći... Kao
orijentir najčešće se koristi sat, pa uputstva izgledaju ovako: čučni i ispred sebe na 7h. ćeš naći
loptu. Prilikom kretanja kroz prostor potrebno je dete usmeravati glasom.
U radu sa decom/osobama sa oštećenjem vida verbalno opisnivanje često nije dovoljno, jer
kinestetičke informacije za slepe osobe predstavljaju efikasniji put učenja. Individualno vođena
aktivnost taktilnim putem osigurava sigurno razumevanje traženog kretanja. Demonstracija
pokreta potpuno slepoj osobi vrši se putem taktilnih instrukcija, a postoji više načina poznatih
pod nazivima taktilno modelovanje, zajedničko kretanje i fizičko usmeravanje pokreta.
211
Osim odgovarajućeg nastavnog pristupa osobi sa oštećenjam vida potebno je učeniku/osobi
dozvoliti da priđe dovoljno blizu kako bi se omogućilo vizuelno uočavanje demonstriranog
pokreta i olakšalo slušno praženja verbalnog objašnjenja. Za vizuelno praćenje demonstracije,
pozicija nastavnika je od izuzetnog značaja. Potrebno je izbegavati stajanje ispred prozora, gde
svetlost bije u oči učeniku. Takođe, nošenje odeće sa dugim rukavima kontrastne boje u odnosu
na okolinu, olakšava uočavanje pokreta nastavnikovog tela.
Za uspešno uključivanje dece sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnsti potrebne su i
izvesne adaptacije. Osnovne adaptacije odnose se na prilagođavanje prostora za vežbanje i
adaptiranje rekvizita.
Za dete sa oštećenjem vida neophodno je detaljno upoznavanje sa vežbalištem. Upoznavanje se
vrši obilaženjem u krug i po dijagonali uz detaljno verbalno opisivanje rasporeda postojeće
opreme, rekvizita i orijentira (npr. prozora, vrata i sl.) Prilikom upoznavanja prostora, potrebno
da dete stekne uvid u veličinu prostorije (npr. brojanjem koraka). U prostoru u kome vežbaju
deca sa oštećenjem vida neophodno je ukloniti sve prepreke ili predmete koji mogu dovesti dete
u opasnost (npr. štekere, radijatore koji nisu zaštićeni kutijom, rekvizite na neuobičajenom
mestu u sl.). Dete se mora osećati bezbedno kako bi se moglo slobodno kretati. Elementi
iznenađenja kao što su iznenadni udarac lopte uz vazduha, rekviziti ostavljeni na podu,
poluotvorena vrata, itd., frustriraju slepo dete i veoma često dovode do odbiljanja učešća deteta
u fizičkim aktivnostima. za povećžanje bezbednosti dobro je uključiti videćeg vršnjaka, koji će
biti u mogućnosti da pruži individualnu pomoć a time poveća slepom detetu uživanje u kretanju.
Prostor za vežbanje treba opremiti taktilnim oznakama. Ukoliko je dete sigurnu da unutar
ograničenog prostora nema opasnosti i da nije moguće da mu se desi da npr. udari u zid, kretanje
je slobodnije. Promena teksture poda (npr. guma umesto parketa) predstavlja dobru taktilnu
oznaku i signalzira slepom detetu da je izašlo van granica igrališta i da treba da se vrati unutar
njega. Taktilne oznake omogućavaju i smanjivanje prostora za vežbu, što olakšava orijentaciju
i omogućava bolju uključenost deteta sa OV u aktivnosti vršnjaka.
Radi maksimalnog korišćenja i zaštite vida neophodno je izvršiti izvesne adaptacija opreme i
rekvizita. Adaptacije se vrše u pogledu povećanja vidljivosti (promena boje lopte radi
povećanja kontrasta); dodavanju zvučnih sighnala (zvučne lopte, zvončići na košu, mreži i sl.
omogućavaju uočavanje kretanja) i težine radi smanjenja brzine kretanja (lakše lopte, baloni,
krpene lopta manje odskaču i sporije lete što omogućava hvatanje i dodavanje). Ukoliko je
potrebno rekvizitima se može promeniti i veličina, ali i dodati taktilne oznake.
O obezbeđuivanu adekvatnih uslova za vežbanje deec sa oštećenjem vida od velike pomoći
može biti individualan razgovor o faktorima koji ometaju vizuelno funkcionisanje kao što su
svetlost, boja, veličina i udaljenost rekvizita.
Osim odgovarajućeg nastavnog pristupa i obezbeđivanja adaptiranih uslova za vežbanje
potrebno je imati u vidu da nisu sve fizičke aktivnosti pogodne za decu i mlade sa oštećenjem
vida. Prilikom uključivanja u sportske aktivnosti potrebno je voditi računa o zahtevima koje
pojednine aktivnosti postavljaju pred učenika. Odgovarajuće aktivnosti za slepu i slopabovidu
decu su one koje sa odvijaju u predvidljivom okruženju, omogućavaju tačno i precizno
212
izvođenje pokreta koji prate zadate obrasce, imaju jasan početak i kraj, mogu se izvoditi
individualnim tempom i nisu pod uticajem spoljašnjih okolnosti ili protivnika. Većina
individualnih sportskih aktivnosti ne zahteva adaptacije ili su one minimalne, tako da deca sa
oštećenjem vida sa uspehom mogu upražnjavati npr: borenja (džudo, rvanje), atletiku, plivanje,
gimnastiku, veslanje, skijanje, klizanje, biciklizam, jahanje, streljaštvo, kuglanje...
Aktivnosti koje koje podrazumevaju veliki broj kontakata, stalne i brze promene situacije i
tempa (npr. dodavanje), zahtevaju konstantno menjanje i prilagođevanje kretanja, pri čemu je
neophodno posedovati dobre perceptivne veštine nisu odgovarajuće za osobe sa oštećenjem
vida. Timski sportovi najčešće zahtevaju adaptacije u pogledu dodatnog vremena za izvođenje
pokreta, promene cilja i/ili pravila igre, sporijeg tempa igre, upotrebu taktilnih i zvučnih signala
ili pružanje pomoći od strane osobe koja vidi. Slepa osoba se teško u potpunosti uključuje u
popularne timske sportove. Umesto toga, slepi uče bazične veštine i modifikovan način igre,
što ima značajnog udela u socijalnoj participaciji.
Zaključak
Prilikom organizovanja fizičkih aktivnosti za osobe oštećenog vida, treba imati u vidu da ova
populacija ima povećanu preventivno-zdravstveni potrebu za vežbanjem. U isto vreme
suočavaju se sa brojnim barijerama i objektivnim zdravstvenim problemima koji ograničavaju
fizičke aktivnosti. Zbog toga je potrebno odabrati i prilagoditi fizičke aktivnosti njihovim
potrebama i mogućnostima, prilagoditi metode rada i obezbediti adaptiran prostor i rekvizite.
Odgovarajući pristip fizičkim aktivnostima dece i mladih sa oštećenjem vida podrazumeva i
detaljan uvid u fizičko, funkcionalno i zdravstveno stanje pojedinca. Deca i mladi sa oštećenjem
vida bez prisistva dodatne olmetenosti mogu se baviti uobičajenim sportske aktivnostima uz
odgovarajuće modifikacije ili sportskim aktivnostima kreiranim specijalno za slepe.
Literatura
1. Grbović, A.(2007): Health problems as a limiting factor in physical education of low
vision pupils,Proceedings of the III ICEVI Balkan Conference: „Transition of Education
and Rehabilitation new possibilities“, Faculty of Special Education and Rehabilitation,
30. September – 2. October, Belgrade, (str. 389-399).
2. Grbović, A., Jablan, B. (2009): Uređenje prostora i adaptacija opreme i sredstava za
nastavu fizičkog vaspitanja sa decom oštećenog vida, Beogradska defektološka škola,
Društvo defektologa Srbije i Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, br. 3,
Beograd, str. 131 – 137.
3. Letcher K. (2006):Adapted Physical Education for the Blind and Visually Impaired,
Overbrook
School
for
the
Blind
website.
Dostupno
na
http://www.aph.org/pe/art_letcher1.html
4. Lieberman L, Cowart J. (???)Games for people with sensory impairment, Human
Kinetics.
213
5. Lieberman L., Ponchillia P, Ponchillia S. (???): Phusical Education and Sports for
People with wisual Impairments and Deafblindness:Foundations of Instructions, AFB
press. Ove dve knjige nisu ovog momenta kod mene, pa ne mogu godinu da navedem,
mislim da ću ih sutra imati.
6. Montagnino, A. (2001): Physical Education and Recreation for Blind and Visually
Impaired Students, Future Reflections, Special Issue: Sports, Fitness, and Blindness.
Volume
20,
Number
4.
Dostupno
na
https://nfb.org/images/nfb/publications/fr/fr6/frw0113.htm
7. Акимова,
А.
К.
(1975):
Занятияфизическоикультуроисослабовидящьихдетеи,Дефектологиябр.
3,
Научно-методическиижурнал, Академии педагогических наук СССР, (стр. 67-70).
8. Семенов Л.А. (1986): Лечебная физкультура в школе для слепьих и слабовидящьих
детеи и оптимизация ее проведения путем примения тренажеров, Дефектология
бр. 3, Научно-методическии журнал, Академии педагогических наук СССР, (стр.
43- 49).
9. DimčovićN.
u
Hrnjica
S
iautori
(1991):
Ometenodete,
Zavodzaudžbenikeinastavnasredstva, Beograd, (str. 235-264)
10. DikićS. (1988): Metodikavaspitno – obrazovnogradasaslabovidimučenicima,
Naučnaknjiga, Beograd, 1988. (str. 1-64)
11. ZemcovaM.I. (1975): Slabovidiučenici, SavezdruštavadefektologaJugoslavije,
Beograd.
214
RAZLIKE U GIPKOSTI KOD ŽENA OD
ADOLESCENCIJE DO ZRELE DOBI
Branimir Mikić¹, Alija Biberović¹, Aghbar Saher², Vladimir Mijatović³
¹Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina
²Gimnazija Brčko-Distrikt, Bosna i Hercegovina
³Neovisni istraživač, Bosna i Hercegovina
Sažetak:
Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja razlika između ispitanica različite hronološke
dobi u motoričkoj sposobnosti- gipkost. Uzorak ispitanica N=150 je dobijen iz populacije osoba
koje su tek uključene u rekreativnu aktivnost (aerobik) u dva fitness kluba u Brčkom i radnica
tvornice obuće u Zvorniku. Uzorak je podijeljen u šest (6) subuzorka od po 25 ispitanica
hronološke dobi od 18 do 46 godina starosti.
Primjenom multivarijatne i univarijatne analize varijanse utvrđene su statički značajne razlike
u šest (6) testova za procjenu gipkosti kod ispitanica različite hronološke dobi od 18 do 46
godina starosti
Dobijeni rezultati su u skladu sa istraživanjima (Mc Adams i Smith, 1988 prema Haywood i
Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).
Ključne riječi: žene, gipkost, hronološka dob, subuzorci, razlike.
Uvod
Njemački filozof Šopenhauer (Svijet kao volja i predstava, 1844) ocijenio je da su zdravlje,
mladost i sloboda tri najveća dobra života koja ne umijemo da cijenimo dok ih imamo, nego
tek kada ih izgubimo. To su vrijednosti za koje većina Ijudi smatra da su date same po sebi, što
je svojstveno samo mladosti, dok stepen zdravlja i slobode u velikoj mjeri zavisi od napora koji
ulažemo da bismo ih dostigli.
Kretanje, optimalna fizička aktivnost, uslov je za očuvanje čovjekovog zdravlja i normalnog
funkcionisanja organa, sistema i čovjekovog organizma u cjelini. Svako prekomjemo
ograničavanje motorne aktivnosti u protivrječnosti je sa čovjekovom bioloskom prirodom. Ono
izaziva raznovrsna narušavanja i rastrojstva funkcija najvitalnijih organa i sistem organizma,
koja su u početku samo funkcionalnog, a kasnije i organskog karaktera. Nedostatak optimalne
215
fizičke aktivnosti najbolje i najlakše možemo da nadoknaditi kroz odgovarajuće programe
sportske rekreacije.
Gipkost je motorička sposobnost čovjeka za lako ostvarivanje velikog obima pokreta (Gajić,
1985), to jest da se izvede pokret velike amplitude (Zaciorski, 1975), dok Perić (1997) i Mikić
(2000) gipkost definišu kao sposobnost lokomotomog aparata da ostvari pokrete optimalne
amplitude. Sinonimi za termin gipkost su: fleksibilnost, savitljivost, pokretljivost, elastičnost,
istegljivost, rastegljivost, zglobna amplituda, obim pokreta i jos neki drugi.
Individualnagipkostopada
čakiuperiodudjetinjstvaiadoloscencije,
ukolikoosobanijepodvrgnutatrenažnomprocesu,
iliorganizovanomvježbanju
(HupprichiSigerseth, 1950; Martin, 1977; Milneisar., 1976; prema: HaywoodiGetchel, 2005;
prema
Andrijašević
(2010).Opadajućitrendgipkostiukazujenasmanjenufizičkuaktivnostukolikoseposmatrajureprez
entativnegrupeispitanika. To ne znači da je gipkosti u opadanju kod svakog pojedinca. Sportisti,
plesaci i ljudi uključeni u treninge gipkosti zadržavaju, ili čak popravljaju, nivo gipkosti sa
godinama života (Munns, 1981; Germain i Blair, 1983; McAdam i Smith, 1988; prema:
Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010)
Poznato je da je uticaj uzrasta na nivo gipkosti veoma značajan (Gajić, 1985).
Cilj istraživanja
Osnovni Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje razlika između ispitanica različite hronološke
dobi u motoričkoj sposobnosti- gipkosti.
Metodologija istraživanja
Uzorakispitanika
UzorakispitanicajedobijenizpopulacijerekreativkiizBrčkog
(fitnessklubovi
“Kolos”
i
“Sportforma”)
iradnicatvorniceobućeizZvornika.Veličinauzorkaje
150
ispitanicakojesenebaveorganiziranimoblicimatjelesnihaktivnostiilisunasamompočetkubavljenj
a.Uzorakjepodijeljennaosnovuhronološkestarostinasubuzorke - grupe, ito:
HRONOLOŠKA STAROST
BROJ ISPITANIKA
18-21
25
22-26
25
27-31
25
32-36
25
37-41
25
42-46
25
216
UKUPNO:
150
Uzorak varijabli
Uzorak varijabli za procjenu gipkosti
MFLISK
-
Iskret s palicom
MFLZAR
-
Zaručenje
MFLUZK
-
Uzručenje nazad
MFLPRK
-
Pretklon na klupici
MFLPRE
-
Prednoženje
MFLRZN
-
Raznoženje
Metode obrade podataka
Primjenjene varijable u ovom istživanju su obrađene standardnim deskripivnim postupcima,
izračunati su osnovni centralni i disperzioni parametric kako bi se utvrdila funkcija njihovog
distibucija i osnovni parametri funkcija, za istaživani prostor.
Za utvrđivanje statističke značajnosti razlika rezultata među ispitivanim grupama za ispitivane
prostore primjenjena je Multivarijantna analiza varijanse(MANOVA).
Stastistička značajnost rezultata testova gipkosti posmatranih subuzoraka (podjeljenih po
kriteriju hronološke starosti) ispitivana je analizom varijanse (ANOVA).
Rezultati i diskusija
Trendovi promjena vrijednosti za varijable gipkosti.
Na grafikonima od 1 do 6 su prezentirani trendovi promjena vrijednosti za varijable
gipkosti.
217
MFLPRK
MFLISK
45,00
120,00
40,00
100,00
35,00
30,00
80,00
25,00
60,00
MFLISK
40,00
20,00
M…
15,00
10,00
20,00
5,00
0,00
42-46
37-41
32-36
27-31
22-26
18-21
0,00
Grafikon 1. PromjenevrijednostizavarijabluiskretspalicomGrafikon 2.
Promjenevrijednostizavarijablupretklonnaklupici
MFLZAR
MFLUZR
120,00
220,00
100,00
210,00
80,00
200,00
60,00
40,00
M…
190,00
180,00
0,00
170,00
M…
18-21
22-26
27-31
32-36
37-41
42-46
20,00
Grafikon 3 Promjene vrijednosti za varijablu zaručenje
Promjene vrijednosti za varijablu uzručenje
218
Grafikon 4
MFLRZN
MFLPRE
120,00
140,00
100,00
120,00
100,00
80,00
80,00
60,00
60,00
40,00
M…
18-21
22-26
27-31
32-36
37-41
42-46
42-46
37-41
0,00
32-36
0,00
27-31
20,00
22-26
20,00
18-21
M…
40,00
Grafikon 5. PromjenevrijednostizavarijabluprednoženjeGrafikon 6.
Promjenevrijednostizavarijabluraznoženje
Gipkostjesposobnostostvarenjakretanjauzglobovima punom amplitudom pokreta koja
omogućava maksimalno kvalitetno izvođenje, dok je limitirana gipkost čest faktor
povređivanja. Individualna gipkost opada čak i u periodu djetinjstva i adolescencije, ukoliko
osoba nije podvrgnuta trenažnom procesu, ili organizovanom vježbanju (Milne i sar., 1976;
prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).
Opadajući trend gipkosti ukazuje na smanjenu fizičku aktivnost. To ne znači da je gipkost u
opadanju kod svakog pojedinca. Sportisti, plesači i osobe uključene u trening gipkosti
zadržavaju ili čak popravljaju nivo gipkosti sa godinama života (Mc Adam i Smith, 1988;
prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).
Rezultati 6 testova za procjenu gipkosti, izmjerenih na uzorku 150 ispitanica starih od 18-46
godina, prikazuju promjene na gipkosti, kao motoričkoj sposobnosti u periodu kasne
adolescencije i zrelog doba žena
Analiza razlika između subuzoraka ispitanica u istraživanim varijablama gipkosti
U tabelama 1 i 2. Prikazani su rezultati multivariantne (MANOVA) i univarijantne analize
varijanse (ANOVA)varijabli gipkosti (6 varijabli) ispitanica,podjeljenih u 6 subuzoraka od po
25 ispitanica u odnosu na hronološku dob.
U postupku analiziranja činjeničnog stanja,primjenom multivarijantne analize varijanse
(MANOVA), utvrđeno je da se analizirani subuzorci ispitanica (6-subuzoraka) međusobno
statistički značajno razlikuju u varijablama gipkosti tijela i da postoji jasno definisana granica
između grupa ispitanica.
219
Tabela 1 Značajnost međugrupnih razlika rezultata ispitanica motoričkog prostoragipkosti
MANOVA
n
F
p
6
4964
.000
Primjenom univarijantne analize varijanse (ANOVA) utvrđeno je da postoji statstički
značajna razlika u većini primjenjenih varijabli (tabela 2) sem varijabli duboki pretklon na
klupici (MFLPRK) i prednoženje (MFLPRE)
Tabela 2. Statistička značajnost razlika varijabli gipkosti
Varijable
F
P
MFLISK
11.066
.000
MFLPRK
1.346
.107
MFLZAR
12.274
.000
MFLUZR
4.366
.001
MFLPRE
1.725
.126
MFLRZN
7.136
.022
Na osnovu prethodnih istraživanja (Hupprich i Sigerseth, 1950; Martin, 1977; Milne i sar. 1976,
prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010)očekivan je bio silazni trend,
odnosno smanjenje nivoa gipkosti ispitanica sa porastom godina života, zato što se ne radi o
osobama uključenim u trenažni proces ili svakodnevne aktivnosti na razvoju gipkosti (McAdam
i Smith, 1988, prema Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).
Svi dobiveni rezultati ukazuju na statistički značajne razlike rezultata u zavisnosti od
hronološke starosti, što je bilo i očekivano.
Poznato je da je uticaj uzrasta na nivo gipkosti veoma značajan (Gajić, 1985). U periodu kasne
adolescencije koji se kod osoba ženskog pola odvija od 17. do 21. godine života, motorika se
mijenja prvenstveno u zavisnosti od načina života i specifičnog treninga, a individualne razlike
su u ovom periodu života veoma velike (Nićin, 2000; Mikić, 2005). Bazične motoričke
220
sposobnosti se i dalje razvijaju i kumuliraju sa velikim individualnim vremenskim razlikama.
Na ovoj osnovi se mogu tumačiti izvjesne nepravilnosti u ispoljavanju testova gipkosti u
subuzorku ispitanica od 18.-21. godine starosti. Kao primjer može se navesti da poboljšanje
rezultata testa iskret s palicom, kod ispitanica starih od 18.-21. godine ne prati poboljšanje
rezultata testa zaručenje. Na uspješnost realizacije zadatih testova vjerovatno su bitno uticali
koordinacija i mišićna sinergija, koji se u navedenim periodima još uvijek usaglašavaju. Ista
nepravilnost očitava se kod rezultata testa prednoženje (čiji trend je rastući) i testa pretklon na
klupici (ima opadajući pa rastući trend).
Zaključak
Može se zaključiti da se gipkost ispitanica poboljšava od perioda adolescencije do 30. godine
života. U periodu od 27. do 31. godine života ispitanica svi testovi pokazuju najbolje rezultate.
Nakon ovog perioda u svim testovima, dolazi do manje, ili više, osjetnog pada retultata sa
manjim odstupanjima kod testova pretklon na klupici i prednoženje. Opadajući trend očitava se
u cijelom posmatranom periodu od 30-46 godine života ispitanica. Bez obzira na smanjenje
rezultata testova, tek oko 32. do 36. godine života oni dostižu nivo sposobnosti procjenjenih u
periodu kasne adolescencije. Nakon 37 godine život primjećuje seznačajan pad svih rezultata
testova gipkosti i on se nastavlja sve do kraja posmatranog perioda, odnosno do 46 godine
života.
Literatura
1. American Alliance for Health, Physical Education, Recreation and Dance (1989).
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Physical best the AAHPERD guide to physical fitness education and assessment.
Reston, VA: AAHPERD.
Andrijašević, M. (2010). Kineziološka rekreacija. Kineziološki fakultet Sveučilišta u
Zagrebu.
Hadžić, S., Mikić., Mehinović, J., Đug M. (2009). Uticaj programskih sadržaja aerobika
na regulaciju pretilosti i razvoj fleksibilnosti kod studentkinja Univerziteta u Tuzli.
Beograd, V međunarodna konferencija (Menadžment u sportu)
Kalajdžić, J. (1992): Ispitivanje transformacione strukture gipkosti na repetativnu
snagu, Doktorska disertacija, Novi Sad.
Mikić, B. (2005). Wellness i Fitness, Nastavnički fakuItet "Džemal Bijedić" Mostar,
Mostar.
Mikić, B., Bratovcić, V. (2004). Wellness osnova novi životni sti!, Sportnaučni i
praktični aspekti, 2, Tuzla
Mikić, B. (1978). Programiranje rekreativnih aktivnosti osoba poslije 35-te godine,
Sportnomedicinske objave, (10-12), 509-512.
221
8. Mitić, D. (1998): Tendencije te tiranja u rekeraciji, Rekreacija časopis asocijacije "Sport
za sve", (2), 9-13.
9. Shahana, A., Nair, S., Hasrani, S.S. (2010). Effect of aerobic exercise programme on
health related physical fitness components of middle aged women, Br J Sports Med
2010; 44:il9 doi:10.1136/bjsm.2010.078725.60
222
INSTITUCIONALNI OKVIR I „NEVER ENDING STORY“ SPORTSKIH
ORGANIZACIJA
Nenad Avramović1, Vladan S. Perišić1, Jelena Perišić2,
Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu,
Srbija
2
VŠSS «Sportska akademija», Beograd, Srbija
1
Sažetak
Pravna lica poseduju pravni subjektivitet koji im omogućava da budu nosioci prava, obaveza i
odgovornosti utvrđenih pravnim poretkom, kao jedinstvom sistema pravnih normi i adekvatnog
ljudskog ponašanja po propisanim pravilima.Opšte elemente koji su pravna pretpostavka
osnivanja pravnih lica moraju da ispune i sportska udruženja, organizacije i drugi oblici
delovanja u sportu.Dakle, u zavisnosti od kriterija organizovanja, vrste delatnosti, svrhe
osnivanja i ciljeva koji se žele postići zavise i forme organizovanja pravnih lica.Premda su
sportske organizacije i udruženja regulisani posebnim Zakonom o sportu, kao lex specialis
propisom, Zakon o udruženjima je matični ili lex generali propis koji reguliše osnivanje i rad
udruženja građana.Sportske organizacije se radi obavljanja sportskih aktivnosti i delatnosti
osnivaju u formi sportskih udruženja ili sportskih privrednih društava, a mogu da budu i u ulozi
osnivača privrednih društava i drugih pravnih lica, te zadužbina i fondacija, kao i inicijator
osnivanja ustanova.
Ključne riječi: pravo,never ending story, sport,organizacije.
Uvodne napomene
Društvene aktivnosti, uključujući i sportske, po pravilu se odvijaju kroz organizovane
delatnosti ljudi. Institucionalni okvir kroz koji fizička lica obavljaju pravnim sistemom
dozvoljene delatnosti, i na taj način ostvaruju ciljeve svoga udruživanja, naziva se pravno
lice ili subjekt. Pravna lica poseduju pravni subjektivitet koji im omogućava da budu nosioci
prava, obaveza i odgovornosti utvrđenih pravnim poretkom, kao jedinstvom sistema pravnih
normi i adekvatnog ljudskog ponašanja po propisanim pravilima. Pravnu sposobnost pravno
lice stiče osnivanjem odnosno aktom priznanja izvršenim od strane nadležnog organa na
propisan način. Adekvatnom registracijom pravnog lica istovremeno je potvrđeno da subjekt
ima potrebne osnivačke akte, izabrane organe, neophodnu organizaciju i sopstvena pravila,
te svoju imovinu koja je neophodna za obavljanje delatnosti i pritom odvojena i samostalna
od imovine pojedinaca.
Zadovoljivši predviđene uslove pravno lice je steklo i specijalnu pravnu sposobnost,
odnosno sposobnost da bude nosilac samo onih prava i obaveza koji karakterišu obavljanje
delatnosti zbog kojih je osnovano. Opšte elemente koji su pravna pretpostavka osnivanja
pravnih lica moraju da ispune i sportska udruženja, organizacije i drugi oblici delovanja u
223
sportu. Otuda ćemo, u cilju jasnije prezentacije, dati i kratak istorijski prikaz klasifikacije
pravnih lica, a nešto detaljnije dati prikaz udruženja i društava, formi koje odlikuju oblike
sportskog organizovanja, koje se nalaze u „fazi tranzicionih promena kao novi zamrznuti
start“ i nikad ne završena priča
Vrste pravnih lica
Postoje klasifikacije pravnih lica zasnovane na podeli ustanovljenoj u Rimskom pravu,
odnosno o podeli na udruženja (universitas) i društva (societas) 18 . Pritom se universitas
pojavljivao u dva oblika: kao zajednica lica (universitas personarum) i kao zajednica dobara
(universitas bonorum), odnosno universitas rerum ako je u pitanju zbirna stvar.
Klasična pravna teorija buržoaskog prava pravi razliku između pravnih lica javnog i
privatnog prava. Pritom pod subjektima javnog prava ubraja državu, društveno-političke i
teritorijalne celine poput opština, srezova i okruga, te ustanove od društvenog značaja kao
bolnice, biblioteke, muzeji..., dok pod pravnim licima privatnog prava podrazumevaju
sportska, naučna, stručna, profesionalna i druga udruženja.
Dakle, u zavisnosti od kriterija organizovanja, vrste delatnosti, svrhe osnivanja i ciljeva koji
se žele postići zavise i forme organizovanja pravnih lica. I pored više od dva milenijuma
egzistiranja, osnovne postavke osnivanja pravnih lica, u suštini, nisu bitno promenjene.
Današnje sportske organizacije strukturno bi mogle da se podvedu pod udruženja odnosno
zajednice lica poznate još u rimskom pravu.
Klasifikovanje pravnih lica u pravnim sistemima savremenih država, među koje nesumljivo
spada i Republika Srbija, opredeljuje specifičan pravni identitet i u tom smislu razlikuje:




18
Udruženja odnosno pravna lica koja su osnovana radi zadovoljenja interesa osnivača
obavljanjem neprivredne delatnosti;
Društva tj. pravna lica koja su osnovana radi pribavljanja koristi osnivačima
bavljenjem privrednom deatnošću;
Ustanove – javna preduzeća kao pravna lica koja su osnovana radi zadovoljenja
potreba trećih lica, najčešće obavljanjem privredne delatnosti;
Zadužbine, fondacije i fondovi odnosno pravna lica koja su osnovana radi
zadovoljenja interesa trećih lica obavljanjem neprivredne delatnosti.
Stanković O., Orlić M., Stvarno pravo, IX, 1999. godina, strana 15-17.
224
Sportske organizacije kao udruženje
Udruženje je dobrovoljna nevladina nedobitna organizacija zasnovana na slobodi
udruživanja više fizičkih ili pravnih lica, osnovana radi ostvarenja i unapređenja određenog
zajedničkog ili opšteg cilja i interesa, koji nisu zabranjeni Ustavom ili zakonom.19
Premda su sportske organizacije i udruženja regulisani posebnim Zakonom o sportu, kao lex
specialis propisom, Zakon o udruženjima je matični ili lex generali propis koji reguliše
osnivanje i rad udruženja građana. Zakon o udruženjima ne propisuje obavezu upisa u
registar ali samo udruženje, koje je upisano u registar, danom upisa stiče status pravnog lica.
Ove odredbe, kao i javnost rada udruženja odlikuju i sportska udruženja odnosno
organizacije. Opšte pravno načelo Lex specialis derogat legi generali, odnosno pravilo da
poseban zakon isključuje primenu opšteg primenjuje se i na sve obaveze i prava udruženja
odnosno sportske organizacije ukoliko su one određene odredbama Zakona o sportu. 20 A
contrario, ukoliko Zakon o sportu, kao specijalan, nije regulisao neku meteriju, a ista je
stipulisana Zakonom o udruženjima, biće primenjen opšti zakon.
Sportska organizacija kao udruženje osniva se i organizuje slobodno, a upis u Registar koji
vodi Agencija za privredne registre kao povereni posao, ima konstitutivno dejstvo. Zakon o
sportu sportsko udruženje definiše kao dobrovoljnu nedobitnu organizaciju zasnovanu na
slobodi udruživanja više fizičkih i/ili pravnih lica, organizovanu na osnovu statuta i osnovanu
radi ostvarenja zajedničkog cilja u oblasti sporta.21 Upisom u Registar sportsko udruženje
stiče svojstvo pravnog lica, a Jedinstvenu evidenciju udruženja, društava i saveza u oblasti
sporta vodi Ministarstvo omladine i sporta. Sportsko udruženje mogu osnovati najmanje tri
osnivača, a njegov osnivač može biti potpuno poslovno sposobno fizičko lice ili pravno lice.
Sportsko udruženje, shodno članu 37. Zakona o sportu, osniva se usvajanjem i potpisivanjem
osnivačkog akta, statuta i izborom odnosno imenovanjem lica ovlašćenog za zastupanje.
Navedene odredbe govore o usklađenosti opšteg i posebnog zakona. Statut je najviši opšti
pravni akt autonomnog dejstva, koji donose članovi sportskog udruženja sa ciljem
regulisanja organizacije, rada i nadležnosti organa sportskog udruženja.
Na taj način potvrđena je teza da državna vlast ne može i ne mora svojim propisima da
određuje sve društvene odnose koji su u njenom interesu već određene odnose prepušta
autonomnim pravnim subjektima. Ovakvo pravo, koje donose autonomni pravni subjekti
mora da se zasniva na osnovu i u okvirima pravnih ovlašćenja koje je odredio i dao nadležni
državni organ.22 Ovakvo pravno stanovište značajno je, jer je statutom moguće predvideti,
na bazi zakonskih ovlasti, da osnivači upravljaju sportskim udruženjem srazmerno visini
unetih uloga, što je logično rešenje, dok se društvenim kapitalom i sportskoj organizaciji
Član 1. Zakona o udruženjima („Službeni glasnik RS“, broj 51/09).
Službeni glasnik RS”, broj 24/11.
21
Član 34. stav 1. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS”, broj 24/11).
.
22
Duguit L., L’Etat, le droit objectif et lla loi positive, I Paris, 1901, strana 30.
19
20
225
upravlja isključivo ravnopravno, od strane svih članova. Inače, shodno opštim principima,
sportsko udruženje, kao pravno lice, može biti osnivač privrednog društva ili drugog pravnog
lica, radi pribavljanja sredstava potrebnih za ostvarenje svojih sportskih ciljeva.23
Sportsko privredno društvo
Drugi manifestni oblik obavljanja sportskih aktivnosti i sportske delatnosti sportske
organizacije je sportsko privredno društvo. Na sportske organizacije organizovane kao
privredno društvo, pored Zakona o sportu, primenjuju se i odredbe Zakona o privrednim
društvima24, kao matičnog zakona o osnivanju i radu privrednih društava. Naravno, i ovde
važi opšte pravilo Lex specialis derogat legi generali u odnosu primene odredbi Zakona o
sportu i Zakona o privrednim društvima. Sportsku organizaciju kao privredno društvo,
pritom, mogu osnovati fizička i/ili pravna lica, uključujući i sportska udruženja.
Sportsko privredno društvo može obavljati sportske aktivnosti i sportske delatnosti ako ima
učlanjene ili ugovorom angažovane sportiste; angažovane sportske stručnjake u datoj vrsti
sportske delatnosti; obezbeđen odgovarajući prostor, odnosno sportske objekte i opremu i
odgovarajući unutrašnju orfganizaciju i finansijska sredstva, ako učestvuje u sportskim
takmičenjima. 25 Zakon obavezuje sportsko privredno društvo da neto dobit koju društvo
ostvari u tekućoj godini mora u iznosu ne manjem od 70 % biti reinvestirana u pretežnu
delatnost toga društva. Ovom odredbom zakonodavac je želeo da fiksira profitabilna ulaganja
u dalji razvoj sporta. U svom nazivu sportska privredna društva koja ne učestvuju u
takmičenju ne mogu da imaju reč „klub“. Takođe, Zakon o sportu predviđa da preduzetnik
ukoliko želi da se bavi stručnim radom u oblasti sporta mora da ima odgovarajuće sportsko
zvanje, kao i da se na njegov rad u sportu supsidijarno primenjuju propisi o preduzetnicima.
I preduzetnik u sportu a i sportsko privredno društvo mogu se baviti poslovima posredovanja
u sportu prilikom prelaska sportiste iz jedne u drugu sportsku organizaciju ukoliko imaju lice
sa odgovarajućim sportskim zvanjem i dozvolom za rad.
Sportske organizacije generalno mogu se radi ostvarenja zajedničkih ciljeva i interesa i
zajedničkog nastupanja u oblasti sporta udruživati u sportska društva.
Sportske ustanove, zadužbine i fondacije
Kao osnivači ustanova o oblasti sporta mogu se javiti Republika Srbija, autonomna pokrajina
i jedinica lokalne samouprave. Osnivači sredstva za osnivanje ustanova obezbeđuju iz
budžeta, a cilj osnivanja nije konkretan ekonomski interes osnivača, već želja šire ili uže
društveno političke zajednice da njene institucije funkcionišu u opštem društvenom interesu,
Član 72. stav 1. Zakona o sportu .
“Službeni glasnik RS“, broj 125/04.
25
Član 33. stav 1. Zakona o sportu.
23
24
226
a država da bude stabilan i siguran radni i životni ambijent. Ustanove nisu normativno
uređene jednim, posebnim zakonom, već se kao pojedinačne osnivaju posebnim zakonom ili
odlukom nadležne skupštine autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave. Ustanove
su po svojoj prirodi universitas bonorum26, a po normativnom određenju više societas,27pa
se na njih primenjuju propisi koji se odnose i na privredna društva, iako je njihova delatnost
usmerena na zadovoljenje opštih potreba odnosno potreba trećih lica. Ustanove često
iskazuju negativan finansijski bilans, odnosno prave gubitke i finasiraju se iz budžeta tako
pokrivajući male i simbolične takse koje naplaćuju za svoj rad. Svrha njihovih taksi je
simbolična i pokriva maksimalno troškove samo administrativne obrade. Ovaj načelan
pravno teorijski stav o radu ustanova dopunimo čestim primedbama koje korisnici ustanova
u oblasti sporta upućuju na visinu i učestalost taksi.
Na ustanove kao pravna lica u sportu primenjuju se odredbe Zakona o sportu, ali i odredbe
zakona koji se odnose na javne službe kao supsidijarne. Najznačajnija sportska ustanova u
Srbiji je Republički zavod za sport osnovan sa ciljem da razvija stručni rad u oblasti sporta,
a delom i zdravstvnu zaštitu, kroz zadovoljenje potreba sportista, sportskih organizacija i
saveza.
Novi Zakon o sportu je članom 111. predvideo osnivanje sportskih zadužbina i fondacija radi
ostvarivanja društveno korisnih ciljeva u oblasti sporta smatrajući da sa njima otvara mogućnost
daljeg razvoja sporta, što u ranijem zakonu nije bio slučaj. Ipak, na osnivanje i rad sportskih
zadužbina i fondacija primenjivaće se odredbe posebnog Zakona o zadužbinama, fondacijama
i fondovima, kao dobrotvornim ustanovama.
Zaključna razmatranja
Zakon o sportu iz 2011. godine, svojim odredbama u domenu pravnog statusa, organizacije
i funkcionisanja sportskih organizacija usaglasio je svoje odredbe za Zakonom o
udruženjima, ali i Zakonom o privrednim društvima, te drugim propisima privrednog prava,
koji se kao opšti primenjuju samo ako „sportske teme“ nisu stipulisane posebnim zakonom.
Sportske organizacije se radi obavljanja sportskih aktivnosti i delatnosti osnivaju u formi
sportskih udruženja ili sportskih privrednih društava, a mogu da budu i u ulozi osnivača
privrednih društava i drugih pravnih lica, te zadužbina i fondacija, kao i inicijator osnivanja
ustanova. Na taj način tkz. sportsko pravo nastavilo je lagani trend reformi i usaglašavanja
sa privrednopravnim promenama koje donosi tržišno privređivanje, dajući specifičan
doprinos društveno - ekonomskoj tranziciji kroz uvođenje novih pravnih formi sportskih
organizacija.
Literatura
26
27
Zajednica dobara.
Društva, privredna društva.
227
1. Brayant, J., Bradley, J. (1993): “Enhancing academic productivity, student development
and employment potential”; National Intramural-Recreational Sports Association
Journal 17 (3): 42-44.
2. Duguit L., L’Etat, le droit objectif et lla loi positive, I Paris, 1901
3. Stanković O., Orlić M., Stvarno pravo, IX, 1999. godina, strana 15-17.
4. Suggs, W. (1999): Firms Look to College Sports. Street and Smith’s Sports Business
Journal.2(13), 22.
5. Gianfranco, M. (2011): Maintenance and management costs of open sport
facilities.National Council of Economy and Work (C.N.E.L.).
6. Zakona o udruženjima („Službeni glasnik RS“, broj 51/09).
7. Službeni glasnik RS“, broj 125/04.
8. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS”, broj 24/11).
228
HIPOKINEZIJA I KONTROLA TJELESNE AKTIVNOSTI STARIJIH I ODRASLIH
OSOBA
Jasmin Bilalić1, Osman Lačić1 , Ćamil Habul2 , Osmo Bajrić3,Ekrem Čolakhodžić4
1
Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Tuzla, Bosna i Hercegovina
2
RMC „Dr Safet Mujić“, Mostar, BiH, Edukacijski fakultet , Bosna i Hercegovina
3
4
Edukacijski fakultet, Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
Nastavnički fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar,Bosna i Hercegovina
Sažetak
Iako nema sigurnih dokaza da tjelesna aktivnost produžuje trajanje života, poznato je da
sprečava, ublažuje pa i otklanja faktore rizika. Na taj se način poboljšava zdravstveno stanje
starijih osoba. S druge strane, relaksacija postignuta tjelesnim vježbanjem, rekreacijom ili
sportskom aktivnošću nenadoknadiva je u borbi protiv psihičkih preopterećenja i stresnih
situacija kojima obiluje današnji život. Povoljnim djelovanjem tjelesne aktivnosti na činioce
rizika može se život u starosti učiniti znatno ugodnijim i zdravijim. Nije važno samo živjeti,
već je važno kako se živi.
Ključne riječi: hipokinezija, zdravlje, prehrana, vježba.
Uvod
U današnjem svijetu način življenja se znatno promjenio u odnosu na prije. Ljudi žive ubrzano,
nedostatak vremena za vanposlovne aktivnosti je sve veći, a čovjek svoj život i navike u sve
većoj mjeri automatizuje. U razvijenim zemljama starosna dob se iz godine u godinu produžuje
pa tako je prije nekih stotinu godina prosječno trajanje životne dobi iznosilo oko 40 godina.
Danas se ta granica pomjerila na 70 pa čak i više godina. Među starijima se sve više i više javlja
potreba za relaksacijom u obliku rekreativnih aktivnosti a problem koji se pri tome javlja
najveću brigu stvara liječnicima. Naime, velika odgovornost je upravo na onima koji se susreću
sa problemom procjene tjelesne sposobnosti tih ljudi. Poznato je da nivo nekih osnovnih ali i
nekih manje bitnih životnih funkcija, prije svega misli se na fiziološke, opada u skladu sa
starenjem. Cilj bavljenja tjelesnom aktivnošću starijim populacijama trebao bi da bude
održavanje osnovnih fizioloških funkcija. Kontrola funkcionalnih sposobnosti spada u
djelokrug sportske medicine, pa se zbog toga sportski liječnik mora upoznati sa problemima
starih ljudi.
229
HIPOKINEZIJA, ZDRAVLJE I RADNA SPOSOBNOST
U svaremenim uslovima proizvodnje mnogi radici su oslobodeni aktivnog tjelesnog naprezanja
koje je neophodno za održavanjevisoke radne sposobnosti. Smatra se da je normalno da se u
toku dana kroz mišicni rad troši minimalno 1200 – 1300 kcal. Mnoga istraživanja pokazuju da
nedostatak mišične aktivnosti negativno utiće na čovjeka, u vidu njegove fizičke
pripremljenosti, radne sposobnosti pa čak i njegovog zdravlja. To dovodi do smanjenja mišicne
snage, kao i izdržljivosti, te atrofije mišiča i drugih promjena. Fiziološka suština uticaja
hipokinezije na organizam je u uskoj uzajamnoj vezi izmedu motoričkih i vegetativnih funkcija.
Vrste hipokinezije
Subjektivno motivacioni vidovi nisu prinudni već iznuđeni kroz sferu motivacije ličnosti,
njenih potreba, interesovanja i sl. Prinudni vidovi hipokinezije uslovljeni su objektivnim
faktorima koji ograničavaju motornu aktivnost. Tonostatički vidovi hipokinezije su
karakteristični za mnogo profesija, kod kojih se usljed dugotrajnog statičkog prenaprezanja
mišica narušava prirodni bioritam naizmjeničnosti naprezanja i slabljenja mišiča, što dovodi
do narušavanja bioritma sinhronizovanih bioprocesa koji su neophodni za regulaciju mišicne
aktivnosti. Lokomotorna hipokinezija je vezana za osiromašenje fizičkog skracivanja mišica, s
obzirom da se često formira fiksiran radni položaj koji je u večini slučajeva i fiziološki
nepogodan. Takvo stanje je popračeno naprezanjem mišica vrata, ramenog pojasa i trupa i sl.
Fiziološke promjene koje se pojavljuju tokom starenja
Postoji niz promjena koje se dešavaju u organizmu tokom starenja. Neke od njih značajno utiću
na bioritam i život uopšte, neke druge u manjoj mjeri. Sa gledišta sportske medicine možemo
izdvojiti jedanaest najbitnijih:
1. Smanjenje maksimalnog minutnog volumena srca zbog sniženja maksimalne srčane
frekvencije i maksimalnog sistoličkog volumena srca.
2. Povečano opterečenje srca zbog gubitka elastičnosti arterija, posebno aorte. Kod starenja,
sistoličko arterijski tlak raste više kod muškaraca u odnosu na žene.
3. Smanjene količine kalija u organizmu.
4. Lošija kapilarizacija perifernih dijelova tijela i slabija ravnomjerna raspodjela krvi.
5.Slabljenje funkcije srca kao pumpe zbog povećanja količine vezivnog tkiva (kardioskleroza).
6. Smanjenje ventilacijskog i difuznog kapaciteta pluća kao posljedica manjeg broja alveola i
kapilara.
7. Involucijski procesi na neuromuskularnom sistemu i unutrašnjim organima. Tokom starenja
dolazi do opadanja apsolutne mišicne snage kod netreniranih osoba.
230
8. U starosti nastanak degenerativnih promjena najviše se oslikava na zglobnim hrskavicama.
Najveću prijetnju predstavlja nastanak skleroze
i spondiloze koje osim što ugrožavaju
zglobove, isto tako direktno utiču na kretanje
kompletnog lokomotornog aparata.
9.Kvalitativne i kvantitativne promjene
metaboličkih depoa i fermentnih sistema.
10.Postepeno smanjenje ukupne kolicine vode
u organizmu. Procentualno gledano, tijelo 70godišnjaka sadrži samo 60% količine vode u
odnosu na novorodence.
11.Kalorijske potrebe kroz dvevni obrok se smanjuju zbog sniženja bazalnog metabolizma.
Zdravstveni pregled i kontrola starijih
Na sistematskom pregledu osoba koje su navršile 40 godinu života treba obratiti pažnju na
slijedeće:
1. Detaljnu anamnezu usmjerenu na preboljene bolesti i subjektivne poteškoće. Pri tome ljekaru
može znatno olakšati uvid u dokumentaciju o ranijim pregledima u ambulanti i sl.
2. Uz ekektrokardiogram u moru treba snimiti I
elektrokardiograf pri opterećenju.
3. Vrlo korisne podatke dati će i mjerenje
krvnog tlaka u toku ergometrijskog opterećenja.
4. Uz vitalni kapacitet treba izmjeriti i sekundni
kapacitet.
Kada se određuje privremena nesposobnost
poslije preboljenih akutnih bolesti ili povreda
treba voditi računa o tome da vrijeme
rekonvalescencije sratijih osoba traje približno dvostruko duže nego kod mladih osoba.
Izbor aktivnosti u starijoj životnoj dobi
Nakon tridesete godine utjecaj treninga, odnosno vježbi počinje opadati, sve do osamdesete
nakon čega sasvim iščezava. Kada je u pitanju dob od šezdeset godina, fizička aktivnost ne
231
pokazuje velike razlike između muškaraca i žena ( Hollmann, Hettinger, 1976 28 ). Schmidt
(1970)29 je primjetio da sposobnosti kod starijih osoba koje su trenirale izdržljivost opadaju, da
bi se tek u osmom desetlijeću javlja nagli pad funkcionalnih sposobnosti. Bez obzira na starost,
osobe koje se nalaze u toj dobi, uz redovito vježbanje učiniti će da budu funkcionalno
sposobnije od onih koji svoj organizam ne izlažu redovitom vježbanju, i to je posljedica
slijedećeg:
1. Većeg maksimalnog aerobnog kapaciteta;
2. Bolje ekonomike disanja
3. Niže frekvencije srca u mirovanju i u toku doziranog opterećenja
4. Mogućnosti postizavanja veće maksimalne fekvencije srca
5. Manje sklonosti poremećajima srčanog ritma
6. Nižeg arterijskog krvnog pritiska u mirovanju i pri opterećenju
7. Nižeg ekvivalenta volumena srca
8. Veće apsolutne mišićne sile, veće lokalne dinamičnosti i statičke izdržljivosti
9. Niže razine mliječne kiseline pri doziranom radu.
Da bi izbor aktivnosti bio odgovarajući i učinkovit, treba imati u vidu spol osobe, životnu dob,
te fiziološke i druge mogućnosti.Vježbe izdržljivosti i snage, neće biti djelotvorne i neće učiniti
da osoba starije dobi time poboljša funkcionalnost svog organizma, naprotiv, pretjerano
izlaganje neadekvatnom vježbanju može postati uzrokom nekih posljedica. Takve vježbe se
mogu preporučiti ukoliko zadovoljavaju slijedeće kriterije:
1. Da aktiviraju najmanje 1/7 cjelokupne poprečnoprugaste musculature;
2. Da im intenzitet bude toliki da se fekvencija srca ubrza na 130 u minuti ili više
3. Da traju najmanje 5 minuta i da se ponavljaju svakodnevno.
S obzirom da je čovjek sposoban za tjelesnu aktivnost za vrijeme cijelog života, bitan je podatak
da li se osoba koja se upušta u tjelesne aktivnosti nekada bila sportista i da li se uopšte bavila
sportom. Aktivnosti koje se preporučuju starijim osobama su: kaskanje, trčanje i pješačenje,
vožnja biciklom, sobna gimnastika, skijanje, plivanje, stolni tenis i tenis.
Također je poznato da osobe koje su više u pokretu manje pate od osteporoze. Da bi osobe koje
se nisu u životu mnogo bavile fizičkim aktivnostima u starijoj dobi počele sa tim, potrebno je
organizovati grupne šetnje ili grupna vježbanja.
28
Hollmann, Hettinger – 1976.
29
Schmidt – 1970.
232
Način prehrane u starijoj životnoj dobi
Prilikom kreiranja programa za starije osobe a i druge,
ne smije se zanemariti važnost prehrane. Prehrana u
starosti treba u ključuje slijedeće faktore:




Da dovod kalorija bude ograničen,
Da hrana bude raznovrsna,
Da sadrži dovoljnu količinu vitamina i
mineral,
Da hrana bude bogata bjelančevinama.
Prevelika količina unesene hrane može samo da
naškodi, a posljedica toga jeste skraćivanje životnog vijeka. Mnogobrojne statistike pokazuju
da svako povećanje tjelesne težine za 1 kg preko idealne težine povečava smrtnost za 2% od
očekivanog modaliteta stanovništva određene životne dobi. Posljedice pretjerane tjelesne težine
često su povišenje arterijskog tlaka, pojava šećerne bolesti, urantna nefropatija, hiperlipemija i
arterosleroza.
S druge strane, izostavljanje osnovnih hranjihvih sastojaka može biti štetno, jedini izuzetak je
izostanak šećera. Česta greška koja se javlja prilikom određivanja dijeta je izostavljanje
ugljikohidrati, naročito u starijoj životnoj dobi.
Generalno gledajući, starijim osobama je potrebno manje kalorija. Smatra se da je u toj životnoj
dobi muškarcima potrebno oko 2400, a ženama 2100 kalorija dnevno. Naravno i ta vrijednost
može da varira s obzirom na različitosti pojedinaca. Poslije 50 god. unošenje kalorija treba
postepeno početi smanjivati. Tako, npr. sedamdesetogodišnjaku u prosjeku ne treba više od
1700 kalorija dnevno, a sedamdesetogodišnjakinji 1500 kalorija.
Najčešće dolazi do manjka vitamina B1 i B2, magnezija, cinka i željeza kao i bjelančevina
(katabolički procesi). U tim slučajevima je indicirano uzimanje bjelančevina u obliku
koncentriranih preparata. U starosti je nepoželjno unošenje vitamina D i kalcijuma, jer ljudski
organizam u tim godinama sadrži prekomjerne količine tih supstanci.
Metode funkcionalnog testiranja
233
Ocjena jednog organa, organskog sistema ili više organskih sistema, vrši se postupkom koji se
naziva test. Test je eksperimentalni postupak kojim se mjeri neka osobina, a rezultat tog sluza
kao baza za ocjenu funkcionalne spremnosti odnosno sposobnosti. U fiziologiji primjenu su
naši pretežno tkz. organski testovi, tj testovi kojim se mjeri sposobnosti pojedinih organskih
sistema, najcešce kardiovaskilarnog i disajnog. Neki od njih su npr Lorenzov ili Shellongov
test. Broj organskih testova opisanih u domaćoj literaturi je veoma velik, što je najbolji
pokazatelj da ne postoji idealan test. Za razliku od testiranja u sportskom treningu gdje se teži
ka vrhunskim rezultatima i dostignućima, testiranje starijih osoba ima prije svega preventivni
karakter. U toj populaciji koriste se prije svega regulantni testovi i testovi aerobnog kapaciteta.
Oni daju sasvim zadovoljavajući nivo rezultata koji je potreban kod doziranja i kontrole
opterećenja prilikom aktivnosti odraslih i starijih osoba.
Zaključak
U današnje vrijeme, vrijeme u kojem se živi i radi znatno brže nego što je to ranije bio slučaj,
veliki značaj ima pravilno stečena navika redovnog tjelesnog vježbanja. Sam proces sticanja
takve navike počinje još u ranoj mladosti, na časovima tjelesnog odgoja, na treninzima ili
rekreativnim aktivnostima. S obzirom da se današnja granica životne starosti pomjerila do neke
70 godine, može se reći da je čovjek dosta napredovao u smislu boljeg i zdravijeg života, drugim
riječima dužeg života. Ne postoji konkretan dokaz koji potvrđuje teoriju da tjelesna aktivnost
produžuje život, međutim postoji niz slučajeva i faktora koji to djelimično potvrđuju. Prilkom
bavljenja tjelesnom aktivnošću starijih osoba, najbitniju ulogu ima ljekar koji kontrolise klijenta
kroz razne testove, prije svega funkcionalnih sposobnosti i dr., kao i ljekarske preglede. Pored
njega stoji i odgovorni stručnjak čiji je posao odabir, doziranje i kontrola tj nadzor nad
aktivnostima tokom tjelovježbanja.Svaki čovjek treba da shvati da se kroz fizičku aktivnost
izbacuju štetočine iz ogranizma, poboljšava se opšti nivo zdravlja organizma, radi se na
regulaciji tjelesne težine te se izbjegavaju i savladavaju psihičke smetnje, prije svega misli se
na stress.
Literatura
1. Alić-Partić, M. (2003). Teorija sporta. Tuzla, Fakultet za tjelesni odgoj i sport.
2. Berg, A., Halle, M., Franz, I i sur. (1997.). Physicla activity and lipoprotein metabolism:
epidemiological evidence and clinical trials. Eur J Med Res, 2, 259-264.
3. Blair, S.N. i Brodney, S. (1999.). Effects of physical inactivity and obesity on morbidity
and mortality: current evidence and research issues. Medicine & Science in Sports &
Exercise. 31, S646-662.
4. Clarkson-Smith, L. and A.A. Hartley. Relationships between physical exercise and
cognitive abilities in older adults. Psychol. Aging 4:183-189, 1989.
5. Hassmen, P., R. Ceci, and L. Backman. Exercise for older women: a training method
and its influences on physical and cognitive performance. Eur. J. Appl.Physiol. 64:460466, 1992.
234
6. Mišigoj-Duraković, M. i sur. (1999.). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Grafos,
Fakultet za fizičku kulturu.
7. Medved, R., Pavišič-Medvedev, V. (1983). Rizici sa internističkog aspekta u toku
rekreaticne aktivnosti starijih osoba.Fakultet za fizičku kulturu, Sveučilište u Zagrebu.
8. Milanović, D. (1996). Fitness. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.
9. O’Connor, P. J., L. E. Aenchenbacher, and R.K. Dishman. Physical activity and
depression in the elderly. J. Aging Physiol. Activ. 1:34-58, 1993.
235
POSLEDICE NESTRUČNOG RADA U RUKOMETU
Milorad Đukić1, Milica Đukić1, Damir Ahmić2
1
2
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Novi Sad, Srbija
Fakultet za Tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Posledice nestručnog rada u današnjem sportu pa naravno i u rukometu su velikih razmera i
prete da ga sputaju u svom daljem napretku. Sve više se susrećemo sa neškolovanim kadrom
unutar sporta koji predstavlja jedan od glavnih problema daljeg razvoja sporta. Zajedno sa
nestručnim kadrom dolaze i ostale teze koje predstavljaju uzročne faktore posledica nestručnog
rada i to su: pretreniranost (pojava zamora), diskontuiranost opterećenja, povrede, nepravilna
ishrana, korišćenje doping sredstava. Vezano za trenere postoji nekoliko grupacija problema,
prvo su: obrazovanje trenera, kvalifikacije, zvanje, status, godine starosti, staž po stalnosti u
jednoj organizaciji i po bavljenju sportom. Druga grupacija problema odnosi se na trenere i
njihovo okruženje, koje se odnosi na sve složenije probleme u sportu sa kojima se treneri
svakodnevno susreću, u njima deluju, ali samalo mogućnosti da ih sami mogu menjati i rešavati.
Treća grupacija problema se odnosi na status trenera, njihovo zapošljavanje, vrednovanje i
stimulaciji rada, zatim selekciju, školovanje i usavršavanje, saradnju sa kadrovima drugih
profila i institucijama, organizovanost u okviru stručnih tela, kao i sprovođenje kontrole nad
trenažnim radom.
Ključne reči: rukomet, sport, obim, intenzitet.
ISTORIJA RUKOMETA
Igre slične rukometu postojale su u drevnoj grčkoj i opisao ih je Homer u svojoj Odiseji.
Obzitom da su trčanje, skakanje i bacanje (lopte) osnovna kretanja kod ljudi verovatno su slične
igre postojale i mnogo pre. Sigurno je jedno - rukomet u sličnoj formi u savremenom sportu
kakav se danas upražnjava nastao je u danskoj. Učitelj Holger Nilsen je u gradu Ordrupu 1898.
godine uveo u školski program igru sa 7 igrača koja se igrala u dvorani. Iz Danske igra se
proširila na Švedsku i Nemačku. Šveđani su prvi upotrebili naziv rukomet (handball) 1910
godine. Igra se u severnim zemljama zbog klimatskih uslova igrala u zatvorenom prostoru i
imala je 7 igrača u ekipi, dok je u Nemačkoj preovladao veliki rukomet koji se igrao na
otvorenom prostoru i gde je ekipu činilo 11 igrača. Karl Šelenc, profesor visoke škole za telesno
vaspitanje je 1919. god. u Nemačkoj uveo veliki rukomet. Godine 1928. je osnovana u
Amsterdamu Međunarodna amaterska rukometna federacija (IAHF) koja je prestala da deluje
1939. U tom periodu 1936. godine veliki rukomet je prvi i jedini put bio uvršćen u program
236
Olimpijskih igara u Berlinu (Nemačka je osvojila zlatnu medalju), a zatim i 1938. godine
održano je Svetsko prvenstvo u velikom i malom rukometu. Nakon II svetskog rata 1946.
godine u Kopenhagenu (Danska) osnovana je Međunarodna rukometna federacija - IHF
(Internacional Hanball Federation).
Kod nas se rukomet pojavljuje između dva svetska rata prvo kao hazena koja je slična rukometu
i igrala se u Češkoslovačkoj. Godine 1949. osnovan je Rukometni savez Jugoslavije. Od 1953.
god. igraju se prvenstva Jugoslavije i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Kup takmičenja se
održava od 1955. godine u malom rukometu. Kod nas veliki rukomet je potpuno napušten 1958.
godine. Od 1972. godine na Olimpijskim igrama u Minhenu rukomet je redovno na programu
igara.
Uvod
Savremeni sport je u velikoj ekspanziji pa se u XXI-om veku očekuje dalji porast kako broja
neposrednih učesnika, tako i količine novca koji će pratiti ovu veoma ozbiljnu profesiju. Opšte
je poznato da današnji koncept vrhunskog sporta više nije obavezno u funkciji dobrog zdravlja
i pravilno ispunjenog slobodnog vremena, jer mnoge studije govore da je zdravstvena korist
koju donosi ovakva fizička aktivnost sve manja, a rizik naprotiv sve veći.
Kada odluku o bavljenju nekim poslom donosi odrastao čovek, onda on svojevoljno prihvata
sve benefite što nije nikada ni za koga predstavljao problem, ali i sve rizike koje pomenuta
profesija donosi. Bavljenje sportom međutim, zahteva da se ta odluka donese mnogo pre nego
što je osoba psihički i fizički zrela za nju. Vreme za odluku se nažalost, sve više pomera ka
ranom uzrastu deteta, pa je stoga sasvim jasno, da je umesto deteta mora doneti neko drugi.
PSIHOLOŠKE POSTAVKE
U radu sa decom pre puberteta ni u kom slučaju ne treba primarno forsirati rad na značajnom
povećanju energetskog kapaciteta. Učenje tehnike, uspostavljanje koordinacije, razvoj ličnosti,
socijalizacija deteta, pronalaženje sporta ili mesta u timu koje mu najviše odgovara, je toliko
rada da po obimu i odgovornosti može prevazići treniranje vrhunskih sportista. Treba uvek
imati u vidu da se dete ne sprema za osvajanje državnog prvenstva u 12. godini (ako se to
dogodi još niko nije vratio medalju) nego se prvenstveno priprema za formiranje zdrave ličnosti,
a tek onda i za eventualno postizanje vrhunskih sportskih rezultata.
Uloga trenera za rad sa decom je višestruka i stoga veoma odgovorna. On mora da prihvati
ulogu "drugog" roditelja, pedagoga, fiziologa, nutricioniste, psihologa i još mnogo čega, pa na
kraju i trenera. Baš zato je neophodno znanje i mnogih stvari koji nisu strogo u domenu
doziranja treninga. Stepen motivacije je izuzetno značajan a na treneru je da odabere način.
MOGUĆI RIZICI
U većini sportova ozbiljan trening počinje sa početkom puberteta kada se uspostavlja obavezan
tronožac. Doping-Trening-Ishrana. Pubertet je najveći mogući poznati prirodni, samim tim i
dozvoljeni doping, gde se uz valjani trening i pravilnu ishranu konačno formira lokomotorni
237
sistem za kasnije postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Ako se propusti pubertet, nema tog
treninga koji, za sportove tipa izdržljivosti, može to kasnije nadoknaditi.
Rizik bavljenja sportom u dečiem uzrastu postoji, naročito tamo gde se radi nestručno i ne
poznaju dovoljno fiziološke zakonitosti rasta i razvoja. Od mikrotrauma epifiza, stresa nezrelog
kardiorespiratornog sistema, hormonalnog disbalansa, izostanka menstruacije kod devojčica,
pa sve do razvoja osteoporoze.
POSLEDICE NESTRUČNOG RADA
Posledice nestručnog rada u današnjem sportu pa naravno i u rukometu su velikih razmera i
prete da ga sputaju u svom daljem napretku. Sve više se susrećemo sa neškolovanim kadrom
unutar sporta koji predstavlja jedan od glavnih problema daljeg razvoja sporta. Zajedno sa
nestručnim kadrom dolaze i ostale teze koje predstavljaju uzročne faktore posledica nestručnog
rada i to su pretreniranost (pojava zamora), diskontuiranost opterećenja, povrede, nepravilna
ishrana, korišćenje doping sredstava.
PRETRENIRANOST (ZAMOR)
Pretreniranost predstavlja nepravilnost u radu trenažnog procesa i dovodi do niza problema
među kojima je na prvom mestu pojava zamora. Šta je to zamor? Zamor predstavlja jedan od
najsloženijih problema savremene nauke i proučava se u okvirima opšte teorije sistema složenih
međusobnih i međusobno uslovljenih pojava i složenih međusobnih i međusobno uslovljenih
pojava i delatnosti čovekovog organizma. Međusobni odnos zamora i oporavka čini suštinsku
osnovu tehnološkog procesa sportskog treninga. U sveukupnosti uzajamno povezanih faktora
koji uslovljavaju promene radne sposobnosti sportiste vodeću ulogu u razvoju zamora može
imati bilo koji organ ili više organa. Utvrđivanje uzroka nastupa zamora moguće je samo putem
tačnih merenja, s jedne strane odgovarajuće količine izvršenog rada, a sa druge strane analize
aktivnosti organa koji su neposredno učestvovali u izvršavanju odgovarajućeg rada. Zamor
možemo definisati kao privremenu sprečenost za rad nekog mišića ili celog tela izazvanu nekim
opterećenjem (prethodnom aktivnošću). Postoje više vrste zamora: umni, senzorni, emocionalni
i fizički. Zamor je složena kombinacija svih navedenih vrsta od kojih je jedna dominantna.
Zamor ima dve faze u svom nastajanju. Prvu fazu nazivamo kompenzovana, u kojoj čovek
zahvaljujući pojačanom naprezanju uspeva da istim intenzitetom vrši rad. Drugu fazu nazivamo
dekompenzovanom kada i pri maksimalnom naprezanju čovek ne može da održi rad istog
intenziteta. U rekreaciji i sportu jako je bitan odnos rada i odmora (pauze), za postizanje uspeha.
Takođe se u pretreniranosti susrećemo sa povredama i oštećenjima organizma, i ona obično
nastaju pri forsiranom pripremanju, nepoštovanju u povećanju sportskih napora odnosno
nedovoljnim odmorima između pojedinih napora i treninga
DISKONTINUIRANOST OPTEREĆENJA
U procesu sportskog treninga nije dovoljno utvrditi samo određeni ekstenzitet i intenzitet rada,
nego je daleko bitnije pronaći mogućnost kako da organizam apsorbuje svakodnevna velika
opterećenja, a da ne dodje do negativnih efekata odnosno pada radne sposobnosti, što se često
javlja kod nestručnog kadra i njihovog rada. Ili to konkretno znači da sportisti doživljavaju
238
najveća opterećenja nestručno vođeni i doživljavaju stresove u raznim oblicima. Da bi to izbegli
potrebno je izvesti čitavu seriju merenja (motoričkih, fizioloških, biohemijskih, psiholoških,
itd.) i zatim ih sprovesti u trening. Povrede u sportu su česta pojava i na njihov porast utiče
nestručnost odnosno nepoznavanje pravilne organizacije rada i osnovnih znanja iz oblasti
anatomije i fiziologije koje bi trebao da ima svaki trener i naravno profesor fizičke kulture.
DOPING
Pod dopingom se podrazumeva postojanje jednog ili više prekršaja sledećih antidoping pravila:
1. prisustvo zabranjene supstance ili njenih metabolita ili markera u telesnom uzorku sportiste;
2. upotreba (primena, unošenje, ubrizgavanje ili konzumiranje) ili pokušaj upotrebe zabranjene
supstance ili zabranjenog metoda; 3. odbijanje ili nepristajanje bez ubedljivog opravdanja, da
se preda uzorak posle obaveštenja ili izbegavanje prikupljanja uzorka na drugi način; 4.
neispunjavanje određenih uslova u pogledu dostupnosti sportiste za testiranje van takmičenja
uključujući i nepružanje podataka o boravištu, propuštanju testiranja objavljenih na osnovu
razumnih pravila; 5. onemogućavanje ili namera da se onemogući bilo koji deo doping kontrole;
6. posedovanje zabranjenih supstanci i metoda; 7. prodaja, davanje, prepisivanje, transport,
slanje, isporuka ili distribucija bilo koje zabranjene supstance ili zabranjene metode sportisti,
bilo direktno ili posredstvom jedne ili više trećih strana, ali isključujući prodaju ili distribuciju
zabranjene supstance u istinske i legalne terapeutske svrhe; davanje ili pokušaj davanja
zabranjene supstance ili zabranjene metode bilo kom sportisti, ili pomaganje, ohrabrivanje,
podsticanje, zataškavanje ili bilo koji drugi vid saučesništva koji uključuje prekršaj antidoping
pravila ili pokušaj prekršaja. Sve ovo navedeno vezano za doping nije slučajno pomenuto jer
pribegavanje doping sredstvima je upravo posledica nestručnog rada. Odnosno sportistima nije
omogućen pravilan napredak i rad pa oni poneseni željom za uspesima i rešavanju socijalnog
statusa pribegavaju nedozvoljenim sredstvima.
ISHRANA
Ishrana kao bitan faktoru životu sportiste predstavlja jednu od glavnih stvari u njihovom
napretku. Snaga je bitan faktor za sportistu i zato ne kažemo za džabe snaga ulazi na usta
naravno misleći na hranu. Putem hrane sportista bi trebao u svoj organizam da unosi sve
potrebne materije koje bi mu omogućile izdržavanje velikih napora koji se sigurno nalaze u
vrhunskom sportu. Koje su to materije, naravno mislimo na proteine, vitamine, ugljene hidrate,
i sve ostalo što doprinosi boljem i na prvom mestu zdravijem napretku. Međutim, nije sve tako
sjajno. Mnogi sportisti se ne pridržavaju pravilne ishrane ili su loše savetovani od ljudi koji ih
treniraju, pa tako sebe sputavaju u daljem napretku. I to predstavlja jedan od problema
nestručnosti i lošeg rukovođenja sportom i samim sportistima.
SPORTSKI TRENERI
Vezano za trenere postoji nekoliko grupacija problema. Prva je grupacija sigurno zastupljenost
obrazovanosti trenera. Odnosno, na osnovu većeg broja istraživanja generalno podaci o
školskoj spremi, kvalifikacijama, zvanju, stausu, godinama starosti, stažu po stalnosti u jednoj
organizaciji i po bavljenju sportom, može se zapaziti, da stanje stručnih kadrova u sportskim
239
organizacijama ne zadovoljava ni najmanje kriterijume. Druga grupacija odnosi se na trenere i
njihovo okruženje, koje se odnosi na sve složenije probleme u sportu sa kojima se treneri
svakodnevno susreću, u njima deluju, ali sa malo mogućnosti da ih samo mogu menjati i
rešavati. Obzirom da su oni isključivo u funkciji spoljašnjih ekonomskih društvenih zbivanja i
treća i najobimnija i najaktuelnija, odnosi se na status trenera, njihovo zapošljavanje,
vrednovanje i stimulaciju rada, zatim selekciju, školovanje i usavršavanje, saradnju sa drugim
profilima kadrovima i institucijama, organizovanosti u okviru stručnih tela kao i sprovođenje
kontrole nad trenažnim radoM.
Zaključak
Posledice nestručnog rada mogu da budu kao što ste i čuli fatalne po jednog mladog sportistu
"Ali zato smo tu mi, profesori i treneri fizičke kulture, da unapredimo sport svojim znanjem i
ne dozvolimo pojavu nestručnog rada".
Literatura
1. Grujić N., Kovač M., Secher H.N.: (1994)Physiological variables of oarsmen related to their
experience.
2. Grujić N.: (2001)Adolescenti u sportu,
3. Đukić, M.: (1988) Praktikum treninga rukometnog kampa "RASTIMO", FFK, Novi Sad,
4. Đukić, M., Jovanović B.: Praktikum treninga pedagoške prakse mladih rukometaša, Unija
rukometnih kampova, Novi Sad,
5. Jovanović B.: Efekti koncentrisanog oblika treniranja na bazične motoričke i situacionomotoričke sposobnosti mladih rukometaša kampa Rastimo, magistarski rad, FFK, Novi Sad,
(2004).
6. Đukić, M.: (1988) Trener metodičar rukometa, FFK, Novi Sad,
7. Đukić, M.: (1990) Efekti različitih programa u trenažnom procesu na situaciono-motoričke,
bazično-motoričke i funkcionalne sposobnosti rukometašica, magistarski rad, FFK, Novi
Sad,
8. Đukić, M.:(2007)Problem rešavanja ljudskih resursa JP SPC Vojvodina, ACIMSI.
240
EMOCIONALNA INTELIGENCIJE I ODREĐIVANJE SOCIOMETRIJSKOG
STATUSA U SPORTU
Mislav Lozovina1 ,Dobromir Bonacin2,Vinko Lozovina3
1
Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska
2
Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
3
Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska
Sažetak
Emocionalna inteligencija (EI) novi je predmet istraživanja u području psihologijskih znanosti.
Kao pojam i koncept pojavljuje se devedesetih godina. Salovey i Mayer EI definiraju kao skup
sposobnosti koje pridonose boljoj i točnijoj procjeni i izražavanju svojih emocija, procjeni tuđih
emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija u dosezanju ciljeva u životu.
Roberts, Zeidner i Matthews EI definiraju kao tip inteligencije koji uključuje sposobnost
procesiranja emocionalnih informacija gdje emocije predstavljaju organizirani mentalni
odgovor na aktualne događaje koji uključuju psihološke, iskustvene i kognitivne funkcije. Kako
se mijenja odnos neke osobe prema drugoj ili objektu, mijenjaju se i emocije prema toj osobi
ili objektu, nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u sjećanjima ili zamišljeni. Prema
Mayeru EI predstavlja sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle
korištenja emocija kao temelja za razumijevanje i rješavanje problema što uključuje kognitivne
procese što znači da korištenje emocija može efikasno poslužiti i za poboljšanje kognitivnih
aktivnost. Postoje različite konceptualizacije EI. Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih
karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak stavljaju na kognitivne elemente, a treće
EI konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti. Potrebna je suptilna analiza kako bi se
utvrdilo što jest, a što nije dio EI.Koncepti EI naslanjaju se na jedan od dvaju načina gledanja
na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi se temelji na stajalištu da su
emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega proističe da emocije ometaju i
pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi,
na stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja što doprinose inteligenciji a time i kvaliteti
funkcioniranja u svim aspektima života. Autori koncepta EI naglašavaju da EI ne isključuje
inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to jedinstveni spoj
jednog i drugog.Model Mayera i Saloveya, koji je najčešće u upotrebi, EI tretira kao skup
mentalnih sposobnosti.Sukladno logici modela EI je definirana kao “sposobnost praćenja svojih
i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju.”
Usavršavanjem modela revidirali su definiciju prema kojoj EI uključuje sposobnosti brzog
zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja koji
olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost
reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja”. Istraživanja EI
provode se na tri načina: samoprocjenama ispitanika, procjenama drugih ljudi i neposrednim
241
procjenjivanjem sposobnosti. Vjerodostojan standard za evaluaciju odgovora ovisi o prirodi
čestica testa EI. Čestice se mogu odnositi na različite stupnjeve apstrakcije. E I može biti
procijenjena kroz procese nižeg reda u koje spadaju osjeti i percepcija. Istodobno čestice testa
EI mogu se odnositi na procese mišljenja višeg reda. Temeljne sposobnosti moguće je
najobjektivnije procijeniti, ali bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost upravljanja
emocijama je mnogo složenije procijeniti. Određivanje točnog odgovora prema mišljenja
stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju se u određenom stupnju. Konsenzus kao kriterij je
pouzdaniji jer proizvodi bolju faktorsku strukturu. Uvažavanje neposredne povezanosti između
psiholoških faktora i sportske uspješnosti, omogućilo je da se psihološka saznanja tretiraju kao
nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti. U radu sa sportašima i ranije su
ispitivane psihološke dimenzije relevantne za uspjeh u sportu kao i one koje su od značaja za
integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti. EI sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine,
posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas iako su od izuzetnog
značaja za uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti. Ovaj tekst iz tih razloga, prvenstveno je
namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu. Psiholozima sa nakanom da ih
potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za mjerenje EI sportaša i usmjeri na
efikasno korištenje sociogram metode, a kineziolozima da u suradnji s psiholozima na što
efikasniji način iskoriste dobivene rezultate.
Ključne riječi: Emocionalna inteligencija, model, sociometrija, sport, trening.
Emocionalna inteligencija u kontekstu teorija inteligencije
Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novi predmet istraživanja u području psihologijskih
znanosti. U znanstvenoj literaturi EI, kao pojam i koncept prvi put se pojavljuje devedesetih
godina u radovima Peter Salovey-a (Yale) i John D. Mayer-a (New Hempshire), koji (prema
Takšić 1998) EI definiraju kao skup sposobnosti koje pridonose točnijoj procjeni i izražavanju
svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija
u dosezanju ciljeva u životu. Autori (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001) EI definiraju kao tip
inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija. Pri tome
emocije predstavljaju organizirani mentalni odgovor na aktualne događaje koji uključuju
psihološke iskustvene i kognitivne funkcije. Emocije se redovito javljaju u kontekstu odnosa.
Onako kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenjaju se i njene
emocije prema toj osobi ili objektu i to nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u
sjećanjima ili zamišljeni oni su uvijek popraćeni osjetnim signalima odnosno emocijama.
Prema (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey, i Sitarenios, 2001) EI predstavlja
sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle korištenja emocija kao
temelja za razumijevanje i rješavanje problema što svakako uključuje kognitivne procese a to
pak govori da korištenje emocija može, i to efikasno, poslužiti za poboljšanje kognitivnih
aktivnost. Pojedinac koji posjeduje navedene sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i
emocionalno vještim. Suprotno, onaj koji ih ne posjeduje u biti će oštećen u emocionalnom i
socijalnom funkcioniranju (Salovey i DiPaolo 1990). Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju
242
načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi koncept
temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega bi
proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno
funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na stajalištu da su emocije dio logičkog
mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim
aspektima života. Autori koncepta EI zato naglašavaju da emocionalna inteligencija ne
isključuje inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to
jedinstveni spoj jednog i drugog. Novija istraživanja ukazuju da bi ispitivanje EI vrlo brzo
moglo zauzeti mjesto uz druge važne psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora
uspješnosti u svim aktivnostima čovjeka (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer,
Perkins,Caruso i Salovey, 2001; Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema
Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios, 2001). Opću inteligenciju moguće je definirati kao
ukupan kapacitet osobe za prilagodbu kroz efikasno mišljenje i procesiranje informacija
(Roberts, Zeidner i Matthews, 2001). Postoje mnogobrojni i različiti pristupi i modeli više
autora koji su pokušali opisati prirodu inteligencije i njezine funkcije. Neki od ovih modela
sigurno sadrže konstrukte koji su konceptualno povezani s konstruktom EI. Jedan od takvih
konstrukata je socijalna inteligencija, iz koje, prema (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001)
proizlazi EI. Davne 1920.godine Thorndike je inteligenciju podijelio na apstraktnu (verbalnu),
mehaničku (vidno–prostornu) i socijalnu. Socijalnu je definirao kao “sposobnost razumijevanja
muškaraca i žena, dječaka i djevojčica i mudrog djelovanja u međuljudskim odnosima” (prema
Papić, 2003). U brojnim pokušajima da se definira i izmjeri socijalna inteligencija, do danas, ti
su pokušaji ostali bezuspješni. Jedan od razloga tomu sigurno je i to što je socijalna inteligencija
proučavana manje od drugih vrsta inteligencije jer (Mayer i Geher, 1996, prema Roberts,
Zeidner i Matthew, 2001) čini se da je nju najteže teorijski i empirijski odvojiti od drugih. Na
temelju Thorndikeove apstraktne definicije socijalne inteligencije Babić A. 2004. godine
konstruirala je i standardizirala instrument za mjerenje individualnih razlika u ovom konstruktu.
Sternberg je, temeljem vlastitih istraživanja, utvrdio da snalaženje u svakodnevnim situacijama
zahtijeva drugačije sposobnosti od onih koje mjere klasični testovi inteligencije, stoga je uz
analitičku i kreativnu inteligenciju u svoju teoriju uvrstio i praktičnu. On je mišljenja da su
sadržaji većine testova kojima se procjenjuje akademska inteligencija analitički problemi koji
su jasno definirani i koji sadrže sve informacije potrebne da ih se može riješiti, a imaju samo
jedno rješenje do kojeg se može doći samo jednim putem. Za razliku, praktični problemi
zahtijevaju prepoznavanje i formuliranje problema koji su slabo definirani i ne sadrže sve
potrebne informacije te imaju više prihvatljivih rješenja, a zahtijevaju prethodno iskustvo,
motivaciju i osobnu zainteresiranost. Cantor i Kihlstrom 1985. predlažu socijalnu inteligenciju
kao jedinstven konstrukt za razumijevanje ličnosti. U njihovim razmatranjima rješavanje
socijalnih problema središnji je proces koji podupire socijalno ponašanje (prema Papić, 2003).
Zbog problema u definiranju i operacionalizaciji socijalne inteligencije Mayer i Geher (1996)
predložili su da se odustane od konstrukta socijalne inteligencije te da se ona podijeli na
emocionalnu i motivacijsku. Motivacijsku koja bi uključivala razumijevanje različitih oblika
motivacije kao i razumijevanje onoga što Sternberg i sur. (prema Takšić, 1998) nazivaju
“znanje koje se podrazumijeva” (“tacit knowledge”) a definiraju ga kao “djelovanju usmjereno
znanje naučeno bez neposredne pomoći drugih, koje osobi omogućuje postizanje ciljeva od
243
osobne važnosti”. Emocionalna inteligencija uključivala bi prepoznavanje svojih i tuđih
emocija, rezoniranje o emocijama i informacijama povezanih s njima, te procesiranje
emocionalnih informacija kao dio opće sposobnosti rješavanja problema.
Koncept EI preklapa se s Gardnerovom predodžbom socijalne inteligencije koju definira kao
tip osobne inteligencije. U svoj model višestrukih inteligencija među sedam uvrstio i dva oblika
osobnih inteligencija. Uz muzičku, kinestetičku, logičko–matematičku, lingvističku i
spacijalnu, u kategoriju inteligencija uvrstio je interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju.
Intrapersonalnu koju definira kao sposobnost pristupa u vlastiti emocionalni život kroz
identificiranja, opisivanja i razlikovanja vlastitih osjećaja i njihovo simboličko predstavljanje.
Interpersonalnu definira kao sposobnost prepoznavanja raspoloženja, namjera i želja drugih
ljudi. (Roberts, Zeidner, & Matthew, 2001). Inteligencija u razumijevanju ponašanja i njegovog
značenja sadržana je u Guilfordovom (1959) modelu inteligencije, kojega autor temelji na svim
mogućim kombinacijama tri glavna faktora: Operacije (kognicija, memorija, divergentna
produkcija, konvergentna produkcija i evaluacija); Sadržaji (figuralni, semantički, simbolički i
ponašajni) i Produkti (jedinice, klase, relacije, sustavi, transformacije i implikacije). Svaka
intelektualna aktivnost se sastoji od sadržaja, operacija i produkata. Svaka od četiri vrste
inteligencije (kategorije sadržaja informacija) obuhvaća po 30 sposobnosti (6 produkata puta 5
operacija). Figuralni, semantički i simbolički sadržaj odnosi se na apstraktni materijal sadržan
u standardnim testovima inteligencije. Ponašajna domena zanemarena je u konvencionalnim
testovima iako je povezana s socio-emocionalnom inteligencijom. EI se na određeni način
preklapa s kognicijom bihevioralnog sadržaja (sposobnost identifikacije unutarnjeg stanja
pojedinca, interpretacija posljedica socijalnog ponašanja, i dr.). Čestice testa formirane za
mjerenje tih sposobnosti podsjećaju na bihevioralne mjere EI. Od 30 mogućih faktora socijalne
inteligencije istraživanja Guilforda i suradnika potvrdila su postojanje njih 12, koji se odnose
na kogniciju i divergentnu produkciju (Petroska-Beška, 1987, prema Takšić, 1998.). Koncept
EI može se smjestiti i u teoriju o fluidnoj i kristaliziranoj inteligenciji Cattell-a (1971), Horn-a
(1988) i njihovih suradnika. Istraživači koji se intenzivno bave s EI mišljenja su da EI čini dio
kristalizirane inteligencije, a koje mišljenje temelje na pretpostavci da se procjena, ekspresija,
regulacija i korištenje emocija razvijaju kroz iskustvo i socijalnu interakciju na isti način kao i
drugi psihološki procesi koji čine kristaliziranu inteligenciju (Roberts, Zeidner, & Matthew,
2001).
Modeli emocionalne inteligencije
Postoje različite, a među njima i prilično široke, konceptualizacije emocionalne inteligencije.
Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak
stavljaju na kognitivne elemente, kao što su olakšavanje rasuđivanja i pamćenja, a treće EI
konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti (Schutte i sur.,1998). Mayer, Caruso i Salovey
1999, 2000, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001) zaključili su u upozorili da je potrebna
suptilna analiza kako bi se utvrdilo što jest, a što nije dio EI. Mayer i sur. analizirali su razlike
244
između različitih modela EI i podijelili su ih u dvije skupine: Modele mentalnih sposobnosti,
koji se fokusiraju na sposobnost procesiranja afektivnih informacija i Mješovite modelekoncepte, u kojima se EI pojavljuje kao raznolik konstrukt koji uključuje aspekte ličnosti, kao
i sposobnost zamjećivanja, obrade, razumijevanja i upravljanja emocijama, te motivacijske
faktore i afektivne dispozicije. (Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. 2003). U
radovima koji emocionalnu inteligenciju tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće
upotrebljavan i citiran upravo je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji (1990) model
je uključivao tri razine sposobnosti: procjenu i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih,
regulaciju emocija kod sebe i drugih te upotrebu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao
heurističku vrijednost a predstavlja prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa
pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije i konceptualno srodne
procese obrade emocionalnih informacija koje su neophodne za minimalnu razinu
kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja (Takšić, 1998).
Model Mayera i Saloveya
Model koji se najčešće navodi u radovima koji tretiraju emocionalnu inteligenciju, a tretira je
kao skup mentalnih sposobnosti je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji iz 1990.
godine uključivao je tri razine sposobnosti, a to su: procjena i izražavanje emocija kod sebe i
kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te uporabu emocija u adaptivne svrhe. Model
je imao uglavnom heurističku vrijednost a predstavljao je prvi pokušaj konceptualizacije ovog
konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije. Dobra mu je
karakteristika što sposobnosti koje sadrži uključuju konceptualno srodne procese obrade
emocionalnih informacija neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog
funkcioniranja (Takšić, 1998). Sukladno logici modela autori su EI definirali kao “sposobnost
praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i
ponašanju.” (Salovey i Mayer, 1990). Usavršavanjem modela autori su objavili drugu verziju
konstrukta te su predložili revidiranu definiciju prema kojoj “emocionalna inteligencija
uključuje sposobnosti brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i
generiranja osjećanja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o
emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog
razvoja” (Mayer i Salovey, 1996). Ova verzija konstrukta proširena je za jednu razinu
sposobnosti i prikazana je kao dijagram u kojemu su četiri ogranka dijagrama poredana od
jednostavnijih psiholoških procesa prema višim, psihološki objedinjenim procesima. Svaki
ogranak ima četiri reprezentativne sposobnosti. Sposobnosti koje se javljaju na ranom stupnju
razvoja nalaze se na lijevoj strani ogranka, a one kasnijeg razvoja, na desnoj. Od osoba visoke
emocionalne inteligencije očekuje se da brže napreduju kroz spomenute sposobnosti i da ih
svladaju u većem broju (Salovey i Sluyter, 1997).
Revidirani model emocionalne inteligencije Mayera i Saloveya, 1997. (Mayer
i Salovey, 1997)
245
4. razina: REFLEKSIVNA REGULACIJA EMOCIJA U PROMOCIJI
EMOCIONALNOG I INTELEKTUALNOG RAZVOJA
sposobnost
sposobnost
sposobnost
sposobnost
otvorenosti za
refleksivnog
upravljanja
osjećaje – za one
refleksivnog
uživljavanja ili
svojim i tuđim
ugodne
praćenja
kao i za one
odvajanja od
emocija u odnosu emocijama
neugodne
emocija ovisno o
na sebe i druge
ublažavajući
procjeni
kao prepoznavanje neugodne i
informativnosti ili
toga koliko su
pojačavajući
korisnosti
tipične, jasne,
ugodne emocije,
utjecajne ili
bez umanjivanja ili
odmjerene
prenaglašavanja
informacija koje
prenose
3. razina: RAZUMIJEVANJE I ANALIZA EMOCIJA: UPORABA EMOCIONALNIH
ZNANJA
sposobnost
sposobnost
sposobnost
sposobnost
imenovanja
emocija i
interpretiranja
razumijevanja
prepoznavanja
prepoznavanje
značenja
odnosa između riječi koje emocije
vjerojatnih
složenih osjećanja
i
prenose
prijelaza
između emocija –
samih emocija (npr.
(npr. da je tuga
(npr. istovremeni
kao
između sviđati i
povezana s
osjećaj ljubavi i
prijelaz iz ljutnje u
voljeti)
gubitkom)
mržnje)
zadovoljstvo ili
ljutnje u stid
2. razina: EMOCIONALNA FACILITACIJA MIŠLJENJA
emocije određuju
emocije su dovoljno promjene
emocionalna stanja
jasne i dostupne
mišljenje tako da
raspoloženja
olakšavaju pristupe
tako da
usmjeravaju pažnju
pomažu
mijenjaju
specifičnim
na
prosuđivanju i
perspektivu
važne informacije
pamćenju događaja
pojedinca od
problemima: radost
koji su u vezi sa
optimistične do
olakšava
različitim
pesimistične,
induktivno
emocijama
potičući
mišljenje i
razmatranja
kreativnost
različitih pogleda
na istu situaciju
1. razina: PERCEPCIJA, PROCJENA I IZRAŽAVANJE EMOCIJA
sposobnost zapažanja sposobnost
sposobnost točnog sposobnost
zapažanja
izražavanja
razlikovanja točnog
emocija u nečijem
emocija kod drugih
emocija,
od
tjelesnom stanju,
ljudi, u umjetničkim kao i izražavanja
netočnog, odnosno
246
osjećajima i
mišljenju
djelima, jeziku i
ponašanju
potreba povezanih
s tim emocijama
iskrenog od lažnog
izražavanja emocija
Razina 1. (Percepcija, procjena i izražavanje emocija) opisuje sposobnosti i vještine osobe da
točno uočiemocionalni obrazac. Na ovoj razini nauči se identificirati vlastita i tuđa
emocionalnastanja, te ih razlikovati. Kako dijete raste, ono imaginativno pripisuje osjećaje i
živimi neživim pojavama. To imaginativno mišljenje može pomoći djetetu izvoditi
općezaključke od sebe prema drugima. Zrela osoba zna brižljivo pratiti unutarnje osjećaje.
Primjereno razvijena i samostalna osoba u razvoju počinje ocjenjivati emocije gdje god se one
mogu izraziti: kod drugih ljudi, u arhitekturi, umjetničkim djelima, itd. Ova razina sposobnosti
uključuje i mogućnost preciznog izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A
budući da emocionalno inteligentni pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su
ujedno i osjetljivi i na manipulativne izraze (Salovey i Sluyter, 1999). Ovaj aspekt EI utječe na
svjesnost pojedinca o vlastitim emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo
međusobno razlikovanje, te sposobnost adekvatnog izražavanja emocija, sposobnost shvaćanja
i razlikovanja emocionalnih stanja (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Kako dijete raste, ono imaginativno pripisuje osjećaje i živimi neživim pojavama. To
imaginativno mišljenje može pomoći djetetu izvoditi općezaključke od sebe prema drugima.
Zrela osoba zna brižljivo pratiti unutarnje osjećaje. Primjereno razvijena i samostalna osoba u
razvoju počinje ocjenjivati emocije gdje god se one mogu izraziti: kod drugih ljudi, u
arhitekturi, umjetničkim djelima, itd. Ova razina sposobnosti uključuje i mogućnost preciznog
izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A budući da emocionalno inteligentni
pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su ujedno i osjetljivi i na manipulativne
izraze (Salovey i Sluyter, 1997). Ovaj aspekt EI utječe na svjesnost pojedinca o vlastitim
emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo međusobno razlikovanje, te sposobnost
adekvatnog izražavanja emocija (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Razina 2. Emocionalna facilitacija mišljenjauključuje sposobnosti da se emocije koriste na
načine kojiolakšavaju intelektualne procese. Emocije određuju prioritete u mišljenje tako
štousmjeravaju pozornost na važne informacije. One su dovoljno živopisne i dostupne pa ih se
može prizvati po potrebi kao pomoć u prosudbi i pamćenju događaja. Kada seuspijemo uživjeti
u neki događaj ili osjećanja osoba čiju „priču“ pratimo, lakše ćemo se snaći i odlučiti (za
povoljniji ishod) u sličnim situacijama u kojima se kasnijenađemo. Promjene raspoloženja
mijenjaju pojedinčevu perspektivu od optimistične dopesimistične potičući ga na različite
izbore u poduzimanju akcija. Različite vrsteraspoloženja olakšavaju izbor načina u obavljanju
različitih zadataka kao i različitih oblika zaključivanja (Salovey iSluyter, 1997).Ova
komponenta EI uključuje asimiliranje osnovnih emocionalnih iskustava u mentalni život
(Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000). Stavljanje emocijau funkciju cilja neophodno je za
selektivnu pažnju, samopromatranje, samomotiviranje,itd. (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Razina 3. Razumijevanje i analiziranje emocija i korištenje emocionalnog znanja uključuje
sposobnosti razumijevanja emocija i upotrebe emocionalnog znanja. Već u dječjem uzrastu
počinju se primjećivati sličnosti i razlike između simpatije i ljubavi, netrpeljivosti i bijesa itd.
247
Nešto kasnije javlja se sposobnost tumačenja značenja koje emocije prenose s obzirom na
odnose kao i sposobnost razumijevanja složenih osjećaja. (npr. da tuga prati gubitak, radost
pobjedu i dr.) U nekim situacijama mogu se istovremeno javiti i suprotne emocije (npr. ljubav
i mržnja). Kombinacijom različitih emocija dobivaju nove kvalitete (npr. nada je spoj vjere i
optimizma).Kod zrelih pojedinaca se javlja sposobnost prepoznavanja vjerojatnih
prijelazaizmeđu emocija, kao što je prijelaz iz bijesa u zadovoljstvo ili iz bijesa u
stid.Poznavanje tijeka razvoja osjećajnosti u međuljudskim odnosima značajan je
elementemocionalne inteligencije.
Emocionalna znanja usvajaju se od djetinjstva i usavršavaju cijelog života. Ljudi se obično
slažu u mišljenjima o tome što izaziva pojedine emocije (Salovey i Sluyter, 1999). Ova
komponenta odnosi se na zamjećivanje zakonitosti pojavljivanja specifičnih emocija,
razumijevanje emocionalnih problema kao i na saznanje o tome koje su emocije slične i u
kakvim su relacijama (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Razina 4. Refleksivna regulacija emocija u svrhu emocionalnog i intelektualnog razvitka
najsloženija je razina emocionalne inteligencije i svjesna je regulacija emocija kojavodi
emocionalnom i intelektualnom napretku.Bitna sposobnost na ovoj razini jest otvorenost prema
osjećajima, bili oniugodni ili neugodni. Jedino kada je osoba svjesna svojih osjećaja i otvorena
premanjima, može o njima nešto i naučiti.
Dijete se kroz odrastanje uči socijaliziranju emocija. To se odvija u selektivnom procesu
izražavanja emocija ovisno o količini informacijama kojima raspolaže, njegovoj prosudbi o
svrhovitosti takvih reakcija i društvenim normama. Razvija se sposobnost refleksivnog
uključivanja u emocije ili isključivanja iz njih, ovisno o procjeni njihove informativnosti ili
korisnosti. Osoba koja posjeduje ovu sposobnost emocionalno je zrela osoba koja u različitim
situacijama reagira adekvatnije i “hladne glave”. Ova razina emocionalne inteligencije
uključuje sposobnost refleksivnog
praćenja emocija u odnosu na sebe i druge kroz prepoznavanje svojih i tuđih oblika reagiranja
pod vidom jasnoće, tipičnosti, utjecaja odnosno korisnosti i razboritosti a što je suštinski metaevaluacija. Najsloženija sposobnost najviše razine emocionalne inteligencije, prema ovom
modelu, sposobnost je upravljanja emocijama u sebi i drugima ublažavanjem negativnih
emocija i pojačanjem ugodnih, a da se pri tome ne umanji ili prenapregne informacija koju one
prenose. Ovaj aspekt poboljšava socijalnu adaptaciju i rješavanje problema, jer uključuje znanje
o tome kako se smiriti nakon stresnih osjećaja ili kako ublažiti stresne emocije kod drugih ljudi
(Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Model Mayera i Saloveya EI tretira prvenstveno kao skup mentalnih sposobnosti. Postoje i
mješoviti modeli, koji osim sposobnosti uključuju i neka druga nekognitivna svojstva, od kojih
ćemo izdvojiti Golemanov iz 1995.g. i Bar-Onov iz 1997. g.
Goleman je naslanjajući se na Mayera i Saloveya izdvojio neke dijelove njihove teorije a
emocionalnu inteligenciju definirao je kao: poznavanje vlastitih emocija, upravljanje
emocijama, samomotiviranje,prepoznavanje emocija kod drugih i snalaženje u vezama. Na
248
taj način u Golemanov model emocionalne inteligencije uključio je konstrukte poput
optimizma, motivacije, svjesnosti, socijalne kompetencije i specifične socijalne i
komunikacijske vještine.
Bar-Onov model u emocionalnu inteligenciju uključuje “niz personalnih, emocionalnih i
socijalnih kompetencija i vještina koje utječu na nečiju sposobnost da uspije u suočavanju sa
zahtjevima i pritiscima okoline.” (Bar-On, 2000). Njegov koncept emocionalne inteligencije
uključuje pet komponenti: Intrapersonalnu, koju definiraju (emocionalna samosvijest, upornost,
samopoštovanje, samoaktualizacija i nezavisnost), Interpersonalnu, koju definiraju (empatija,
interpersonalni odnos i socijalna odgovornost), Prilagodljivost, koju definira (rješavanje
problema, objektivnost u procjeni i fleksibilnost), Upravljanje stresom, kojega definiraju
(tolerancija na stres i kontrola poriva) i Opće raspoloženje, kojega definira (sreća i optimizam)
Model Mayera i Saloveya tretira EI kao skup mentalnih sposobnosti dok modeli Golemana i
Bar-Ona osim sposobnosti uključuju i različite aspekte ličnosti, motivacijske faktore, vještine
snalaženja u interpersonalnim odnosima i različite socijalne vještine. Mješoviti modeli
emocionalne inteligencije doimaju se preširokim i po kritičarima neopravdano neintelektualne
karakteristike pripisuju inteligenciji. To je razlogom što im se upotreba modela Mayera i
Saloveya u istraživanjima emocionalne inteligencije čini znanstveno opravdanijom.
Iako postoje različitosti u pristupu konceptu EI, opća ideja navedenih autora je zajednička:
“Procesiranje emocionalnih informacija je:
- drugačije prirode i relativno neovisno o sposobnostima koje se vezuju uz tradicionalno
shvaćanje intelektualnih potencijala
- posebna klasa sposobnosti, a ne sustav preferiranih ponašanja
- važna specifična determinanta uspjeha u mnogim područjima života, koja “može biti važnija
od IQ (Goleman, 1997, Kulenović i sur, 2000).
Načini mjerenja emocionalne inteligencije
Modeli emocionalnu inteligenciju predstavljaju kao konstrukt pretpostavljenih višestrukih
sposobnosti za koje treba pronaći načine i metode kojima bi se procijenile. Autori Mayer i
Salovey postavili su i kriterije na osnovi kojih je EI moguće valjano mjeriti i procjenjivati.
Istraživanja emocionalne inteligencije provode se na tri načina i to: samoprocjenama ispitanika,
procjenama drugih ljudi i neposrednim procjenjivanjem sposobnosti.
Skale za samoprocjenu konstruirane su tako da se pomoću njih procijeni vjerovanja i percepcije
pojedinca o kompetencijama u specifičnim područjima. Nisu se pokazale osobito korisnima u
procjeni emocionalne inteligencije a imale su i slabu pouzdanost. Davies i suradnici u svojim
istraživanjima utvrdili su da se emocionalna inteligencija mjerena skalama za samoprocjenu
ispitanika ne može razlikovati od osobina ličnosti jer rezultati dobiveni na takvim skalama
visoko koreliraju s faktorima ličnosti. Skale samoprocjene oslanjaju se na samorazumijevanje
249
osobe. U slučajevima kada su samoprocjene netočne, dobiveni rezultati sadržavat će
informacije koje se odnose na samopercepciju osobe, a ne na stvarnu razinu EI. Istraživanjima
je utvrđena i slaba povezanost između samoprocjena i stvarnih mjera sposobnosti. Metaanalizom koja je uključila 55 studija (Mabe i West 1982.) dobili su korelaciju od 0.34 između
samoprocjena inteligencije i objektivnih rezultata na testovima inteligencije.
Procjene drugih ljudi rijetko se koriste za mjerenje emocionalne inteligencije. Ovakav pristup
ima brojne nedostatke. Prvi je nedostatak što procjena tuđeg ponašanja značajno ovisi o
percepciji opažača. Ako procjenjivač posjeduje nisku razinu emocionalne inteligencije, tada
njegovi odgovori neće biti valjani i on neće znati dobro procijeniti emocionalnu inteligenciju
druge osobe. Procjenjivač, u principu, operira s vrlo malom količinu informacija koje isključuju
stvarne misli i osjećaje druge osobe. Na procjene procjenjivača mogu utjecati i neke osobine
procjenjivane osobe koje nisu u vezi s emocionalnom inteligencijom. Primjerice simpatičnost
procjenjivane osobe, njena ljepota, dob i komunikativnost i dr. I sami autori koncepta smatraju
da procjene drugih ljudi nemaju svoje mjesto u znanstvenoj metodologiji mjerenja sposobnosti
emocionalne inteligencije. Takvi pokušaji pružaju samo zanimljivu informaciju o tome kako
nas drugi vide i doživljavaju naše vještine.
Neposredno procjenjivanje emocionalne inteligencije vrši se pomoću psihologijskih
instrumenata koji izravno mjere sposobnosti ispitanika. Odgovori ispitanika evaluiraju se u
odnosu na zadani kriterij. Takav instrument konstruirali su autori koncepta emocionalne
inteligencije i operacionalizirali ga u Multi-Factor Emotional Intelligence Scale (MEIS;
Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Nakon toga razvili su Mayer-Salovey-Caruso Emotional
Intelligence Test (MSCEIT; Mayer, Caruso i Salovey, 2000.) U MSCEIT-u se od ispitanika
traži da: identificiraju emocije u izrazima lica i slikama,
generiraju raspoloženje i rješavaju određene probleme u tom raspoloženju, definiraju uzroke
različitih emocija i razumiju progresiju emocija te da odrede kako najbolje uključiti emocije u
mišljenje u situacijama koje se odnose na njih same ili na druge osobe. Postoje teškoće u
određivanju točnih, odnosno netočnih odgovora u ovakvim testovima. Načini bodovanja
odgovora ispitanika mogu biti određeni različitim kriterijima: Konsenzusom, po kojem kriteriju
točan odgovor jest onaj koji je odabrala većina ispitanika. Prikladnost korištenja ovog kriterija
temelji se na evolucijskim i kulturološkim nalazima koji potvrđuju konzistentnost informacija
koje signaliziraju emocije (Bar-On, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Na ovaj kriterij
mogu utjecati iskrivljena kulturološka vjerovanja, pa takvo bodovanje može indicirati stupanj
slaganja s kulturološkim ili spolnim stereotipima.
Mišljenje stručnjaka (expert thinking) jest sud o točnosti odgovora koji donose stručnjaci koji
se bave emocijama (psihijatri i psiholozi) i pri tome se koriste profesionalnim iskustvom.
Točnim odgovorom smatra se onaj kojeg je izabrao stručnjak. Međutim, istraživači su se složili
da procjene stručnjaka ne moraju nužno biti pouzdaniji indikator točnog odgovora od
konsenzusa grupe (Legree, 1995, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).
Kriterij može biti i mišljenje ciljne osobe (target scoring). U tom slučaju točan odgovor
određuje osoba koja je uključena u neku emocionalnu aktivnost (pisanje pjesme, sviranje ili
250
slikanje), a procjenjivač procjenjuje što ta osoba osjeća. Smatra se da ta osoba ima više
informacija nego što je dostupno vanjskom promatraču (Bar-On, 1997;
Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000; Mayer i Geher, 1996, prema Roberts, Zeidner i Matthew,
2001). Ovakav način određivanja točnog odgovora slabo je zastupljen u istraživanjima,
vjerojatno zato što je prikladan samo za zadatke identificiranja emocija, a ne i za procjenu viših
razina emocionalne inteligencije.
Vjerodostojan standard za evaluaciju odgovora dobrim dijelom ovisi o prirodi čestica testa
emocionalne inteligencije. Kao i kod kognitivnih sposobnosti čestice se mogu odnositi na
različite stupnjeve apstrakcije. Emocionalna inteligencija može biti procijenjena kroz procese
nižeg reda u koje spadaju osjeti i percepcija. Primjeri za to su detekcija prisutnosti emocija na
licu prezentiranom tahistoskopski ili odlučivanje imaju li dvije riječi istu ili sličnu valenciju.
Istodobno čestice testa emocionalne inteligencije mogu se odnositi na procese mišljenja višeg
reda, kao što je izbor rješenja kod suočavanja sa stresnom izjavom. Temeljne sposobnosti
moguće je najobjektivnije procijeniti. U tom postupku mišljenje stručnjaka čini se prikladnim i
nema mjesta za konsenzus. Međutim, bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost
upravljanja emocijama je mnogo složenije, jer se određene emocionalne reakcije mogu
procijeniti samo prema osobnim i društvenim standardima. Mayer i suradnici složili su se da se
određivanje točnog odgovora pomoću mišljenja stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju u
određenom stupnju. Konsenzus se pokazao kao pouzdaniji jer takav kriterij u konačnim
rješenjima proizvodi bolju faktorsku strukturu pa bi ga trebalo češće koristiti (Mayer i sur.,
2003).
Emocionalna inteligencija i različiti pokazatelji prilagodbe djece i
adolescenata
Pretpostavljaju da je visoka razina emocionalne inteligencije povezana s uspjehom u važnim
aspektima života, kao što su obrazovanje, posao i odnosi s ljudima. Brojni dokazi potvrđuju
kako osobe koje imaju visoko razvijene emocionalne sposobnosti i koje dobro poznaju i
upravljaju vlastitim osjećajima te dobro iščitavaju i učinkovito reagiraju na osjećaje drugih,
imaju prednost u svim područjima života i rada. Rezultati istraživanja koja su ispitivala
povezanost percepcije emocija iz neverbalnih sadržaja s različitim kriterijima na više od sedam
tisuća osoba u SAD-u i osamnaest drugih zemalja pokazala su da prednost u sposobnosti
iščitavanja osjećaja iz neverbalnih znakova imaju osobe s boljom emocionalnom usklađenosti,
većom popularnosti, većom otvorenosti i većom senzibilnosti. Ispitanici koji su postigli bolje
rezultate bili su bolji učenici premda im, u prosjeku, kvocijent inteligencije nije bio veći od
kvocijenta u djece koja su bila manje uspješna u čitanju neverbalnih poruka. Oni koji su
pogrešno tumačili emocionalne znakove u školi su postizali rezultate koji su lošiji u odnosu na
potencijal iskazan u ispitivanjima kvocijenta inteligencije (Goleman, 1997). Mladi koji si imali
poteškoća sa zakonom najčešće nisu stekli vještine percepcije emocija (McCown, Johnson i
Austin, 1986, prema Mayer, Di Paolo i Salovey,1990). Pokazalo se da djeca koja iskazuju
naglašeno agresivno ponašanje imaju više teškoća u prepoznavanju i upravljanju svojim
emocijama. Među djecom školske dobi, viši stupanj eksternalizirajućih simptoma je bio
251
povezan sa smanjenom sposobnošću pronalaženja primjera prošlih emocionalnih iskustava s
prikladnim primjerima osjećaja (Cook, Greenberg i Kusche, 1994, prema Bohnert, Crnic i Lim,
2003). Emocionalno stabilna djeca pokazala su da znaju upravljati svojim postupcima, mislima
i osjećajima na prilagođen i fleksibilan način i u raznim kontekstima iskazivala su
samoefikasnost, samopouzdanje i osjećaj povezanosti s drugima i bila su bolje prihvaćena od
strane vršnjaka (Salovey i Slyter, 1999).
Sociometrijski status
Socijalni status pokazuje kako neka grupa prihvaća osobu i kako je osoba socijalno adaptirana
grupi. Socijalna adaptiranost se, između ostalog utvrđuje i različitim sociometrijskim
postupcima. U takve tehnike ubrajamo sociometrijski test kao sredstvo za proučavanje
obiteljskih, radnih i školskih grupa. Sociometrijski test omogućuje da se odredi prihvaćenost
pojedinca u grupi. Prednost ovog testa pred psihometrijskim testovima je u tome što umjetne
situacije zamjenjuje prirodnim situacijama koje se javljaju u svakodnevnom životu.
Sociometrijsku metodu je razvio J. L. Moreno 1934. godine. Prema njemu sociometrija ima
nekolicinu funkcija:
1. Sociometrija predstavlja istraživačku tehniku koja služi kako bi se proučila organizacija
grupe ili grupa;
2. Sociometriju predstavlja dijagnostičku proceduru kojom se treba odrediti položajpojedinca
u grupi i položaj grupe u široj društvenoj zajednici;
3. Sociometrija uključuje i psihoterapijsku tehniku koja pomaže pojedincu ili grupi u boljoj
prilagodbi.
U najjednostavnijem obliku sociometrijski upitnik sadrži pitanja upućena svakom članu grupe
da označi među ostalim članovima grupe one s kojima bi želio sudjelovati u nekoj aktivnosti ili
one s kojima ne bi.
Aktivnosti za sudjelovanje u kojima se ispituje odnos prihvaćanja ili odbijanja nazivamo
sociometrijskim kriterijima. U sociometrijskom ispitivanju se može koristiti jedan ili više
kriterija. Kriteriji moraju biti logični i moraju se odnositi na aktivnosti značajne za pojedinca.
Ispitivanje se provodi u malim grupama, a uvjet za primjenu je da se učesnici ispitivanja
međusobno poznaju i da su zajedno provela određeno vrijeme. Poželjno je da ispitivanje bude
anonimno.
Sociometrijski položaj pojedinca u grupi može se odrediti pomoću tri vrste informacija. To su
pozitivna biranja, negativna biranja i neutralni glasovi. Postoje različiti sociometrijski postupci
kao što su, npr.:
1. Tehnika imenovanja – gdje se od pojedinca traži da imenuje određeni broj članova grupe koji
mu se jako sviđaju ili ne sviđaju. Broj biranja može biti ograničen (npr. 3 ili 5 mogućih biranja)
ili neograničen.
252
2. Tehnika rangiranja – od pojedinca se traži da prema nekom kriteriju poreda sve članove
grupe.
3. Tehnika usporedbe u parovima – pojedincu se iznesu imena dvoje članova iz grupe i on mora
izabrati onoga tko mu se više sviđa. Nakon procjene svih mogućih parova dobije se rezultat
koji pokazuje koliko se pojedincu sviđa svaki član grupe.
Podaci dobiveni sociometrijskim ispitivanjem mogu se prikazati kvantitativno (sociometrijskim
matricama, te grupnim i individualnim indeksima) i grafički (sociogramom). U slučaju većih
grupa sociogram je nepregledan, te se ne koristi. Sociometrijski upitnik je vrlo prilagodljiv
različitim grupama i koristi se u različitim područjima ljudske djelatnosti: u industriji, školama,
domovima, vojnim jedinicama i dakako sportu. Primjenjuje se svugdje gdje su neki kolektiv ili
grupa nastali ili bi ih trebalo formirati unutar jednog šireg, već nastalog, kolektiva.
U istraživanju u kojemu je sociometrijski upitnik upotrijebljen kao jedan od kriterija prilagodbe
djece rane adolescentne dobi, odnosno kao mjera prihvaćenosti u grupi vršnjaka rezultati
upućuju na slijedeće zaključke. Ako se pretpostavi da su sposobnosti emocionalne inteligencije
nužne za razvijanje različitih emocionalnih i socijalnih vještina koje osiguravaju veći
sociometrijski status u grupi vršnjaka, odnosno da pojedinci koji imaju razvijenije sposobnosti
emocionalne inteligencije imaju i veći kapacitet za razvoj socijalnih vještina, tada se može
očekivati da razina sposobnosti emocionalne inteligencije objašnjavati dio varijance
sociometrijskog statusa ispitanika.
Školski uspjeh i emocionalna inteligencija
Istražujući faktore koji određuju školsko postignuće najviše se ispitivala inteligencija učenika,
no utvrđeno je da ona objašnjava samo dio varijance. U traženju drugih faktora koji bi mogli
utjecati na uspjeh djece u školi, istraživali su se socijalni faktori, kao što je obiteljsko porijeklo
i socio-ekonomski status, faktori ličnosti i motivacijski faktori. Cattel, Sealy i Sweny (1966) su
se bavili ispitivanjem povezanosti školskog uspjeha s faktorima ličnosti i motivacije, te su
pronašli da od ukupne varijance školskog postignuća testovi inteligencije objašnjavaju između
21- 23%, motivacijske osobine 23-27%, a crte ličnosti 27-36%.
U novije vrijeme javila se ideja da bi se barem dio uspješnosti u području školskog i
profesionalnog uspjeha mogao objasniti emocionalnom inteligencijom. Još je Kahneman
(1973) tvrdio da to koliko je osoba u stanju držati pod kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost
irelevantne misli i događanja utječe na uspjeh u obavljanju osnovne aktivnosti (Takšić, 1998).
Goleman također opisuje važnost upravljanja emocijama za uspjeh u školi i navodi: „Razmjeri
do kojih emocionalna uzrujanost može utjecati na mentalni život za učitelje nisu ništa novo.
Učenici koji su nervozni, ljutiti ili deprimirani ne uče; osobe koje su obuzete ovim stanjima ne
primaju informacije na učinkovit način ili s njima postupaju lošije. Snažne negativne emocije
prebacuju pozornost na njihove vlastite preokupacije, ometajući pokušaje da se usredotoče na
nešto drugo“ (Goleman, 1995 ).
Logika modela Mayera i Saloveya bazira se na pretpostavci da bi sposobnosti emocionalne
inteligencije mogle imati pozitivne učinke na uspjeh u školi temeljila se uglavnom na dijelu
253
modela koji razrađuje način na koji emocije facilitiraju mišljenje (razina B). Takšić je u svom
istraživanju došao do zaključka da varijable emocionalne inteligencije značajno dodatno
doprinose objašnjenju školskog uspjeha. Varijable emocionalne inteligencije su povećale za
13.5% postotak varijance školskog uspjeha objašnjene općom inteligencijom (Takšić, 1998).
Općenito govoreći, čimbenik osobnosti objašnjava samo mali dio životnih priča, pa bi se
doprinos emocionalne inteligencije od 10% u razjašnjavanju toga mogao smatrati vrlo velikim
(Salovey i Sluyter, 1999).
Sportski uspjeh i emocionalna inteligencija
Riječi trening, nastava i kineziološki postupci, sinonimi su sa stajališta kinezioloških
transformacija. Promjene koje nastaju pod djelovanjem kinezioloških operatora (vježbi) uvijek
su promjene cjelovite ličnosti tako da u realnim slučajevima nije moguće izučavati izolirane
strukture. I u treningu i u nastavnom procesu cilj je transformacija (postizanje funkcionalne
efikasnosti), jedino pitanje jest pitanje razlike u kojem području se postiže funkcionalna
efikasnost. Čovjek kao integralno biće uvijek funkcionira na isti način razvijajući se cjelovito.
U praksi nema razlika između procesa treninga i procesa učenja, ili ako ih ima one su samo i
uvijek tehničke naravi. Uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti zavisi o nizu različitih i međusobno
povezanih faktora kao što su: morfološka struktura i građa, psihomotoričke osobine,
intelektualne i emocionalne karakteristike, motivacijska struktura, fiziološko funkcionalne
karakteristike, tehnička i taktička znanja, teoretska znanja i drugo. Jednadžba specifikacije neke
sportske discipline jest matematički izraz koji objedinjuje sve faktore koji su relevantni za
uspjeh u njoj sa pridodanom greškom. Logika matematičkog modela uvijek bi trebala
odražavati logiku stvarnosti te aktivnosti a matematički model trebao bi u potpunosti obuhvatiti
konpleksitet zadane sportske discipline. Uvažavanje neposredne povezanosti između
psiholoških faktora i sportske uspješnosti, omogućilo je da se psihološka saznanja tretiraju kao
nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti , time i ukupne specifične pripreme
sportaša. U psihološkom radu sa sportašima ispitivane su psihološke dimenzije relevantne za
uspjeh u sportu ali i one koje su od značaja za integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti, a na
koje se u pedagoškom radu može značajno utjecati. Psiholozi su do nedavno standardno
istraživali područje intelekta (kognicije), područje emocija (konacije) kao i motiva, a relativno
malo bavili su se i procjenom strukture i dinamike sportske grupe što inače spada i u područje
sociologije (Lozovina, M. at al. 2011., Lozovina M. and Lozovina V. 2012.).
Emocionalna inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, odnosno
sociometrijski status sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do
danas, a nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj disciplini.
Iz tih razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u
sportu. Psiholozima sa nakanom da ih potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za
mjerenje emocionalne inteligencije sportaša i efikasno korištenje sociogram metode, a
kineziolozima da u suradnji s psiholozima na što efikasniji način iskoriste dobivene rezultate.
254
Literatura
1. Bar-On, R., Brown, J.M., Kirkcaldy, B.D., Thome, E.P. (2000).Emotional expression and
implications for occupational stress; an application of the Emotional Quotient Inventory
(EQ-i). Personality and Individual Diferences 28, 1107-1118.
2. Bohnert, A..M., Crnic, K. A., Lim, K. G. (2003). Emotional competence and aggressive
behavior in school-age children (1). Journal of Abnormal Child Psychology.
3. Cattell, R.B. (1971). Abilities: Their structure, growth, and action. Boston: Houghton
Mifflin.
4. Cattell, R.B. (1987). Intelligence: Its structure, growth, and action. New York: Elsevier.
5. Goleman, D.(1997). Emocionalna inteligencija – zašto je važnija od kvocijenta
inteligencije?. Mozaik knjiga, Zagreb.
6. Kulenović, A., Balenović, T., Buško, V. (2000). Test analize emocija: jedan
pokušaj objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Suvremena
psihologija. 3(1-2), 27-48.
7. Lozovina, M. et al.: Paradigm of methodology theory and mathematical modulation of
sports training, Sport Science 4 (2011) 1: 7-18
8. Lozovina, M. and Lozovina, V.: Equation of sport’s activity specification, Acta
Kinesiologica 6 (2012) 1: 24‐34
9. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2001). Emotional
Intelligence as a Standard Intelligence. Emotion, 1(3), 232-242.
10. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2003). Measuring Emotional
Intelligence With the MSCEIT V2.0. Emotion, 3(1), 97-105.
11. Mayer, J. D., & Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of
emotion. Intelligence, 17, 89-113.
12. Mayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (2000). Emotional intelligence meets traditional
standards for an intelligence. Intelligence, 27 (4), 267-298.
255
13. Mayer, J. D. i Salovey, P. (1999). Što je emocionalna inteligencija ?. U: P.Salovey i D.
Sluyter (ured.). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: Pedagoške implikacije.
EDUCA, Zagreb.
14. Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. R., & Sitarenios, G. (in press). Measuring Emotional
Intelligence with the MSCEIT V2.0.Emotion.
15. Papić, M.(2003). Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu. Magistarski
rad. Filozofski fakultet, Zagreb
16. Roberts, R. D., Zeidner, M., Matthews, G. (2001). Does Emotional Intelligence
Meet Traditional Standards for an Intelligence? Some New Data and Conclusions.
Emotion, 1(3), 196-231.
17. Salovey, P. i Sluyter, D. J.(1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija:
pedagoške implikacije. Educa, Zagreb.
18. Schutte, N. S., Malou•, J. M., Hall, L. E., Haggerty, D. J., Cooper, J. T., Golden, C. J., &
Dornheim, L. (1998).Development and validation of a measure of emotional intelligence.
Personality and Individual Diferences, 25,167-177.
19. Takšić, V.(1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Doktorska
dizertacija. Filozofski fakultet, Zagreb.
256
ZNAČAJ SPORTA NA POBOLJŠANJE ZDRAVLJA OSOBA SA
INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA
1Kada
Delić-Selimović, 1Pane Mandić, 1 Nermina Mujić
1
Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet APEIRON, Banja Luka, Bosna i
Hercegovina
Sažetak:
Specijalna olimpijada osigurava cjelogodišnji trening i sportska takmičenja u različitim
olimpijskim sportovima, za djecu stariju od osam godina i odrasle sa mentalnim deficijencijom
dajući im neprekidnu mogućnost za razvoj fizičke kondicije, demonstriranje hrabrosti, uživanje
i sudjelovanje u podjeli darova, vještina i prijateljstva sa svojim porodicama, drugim sportistima
i zajednicom. ''Specijalna olimpijada'' u BiH je osnovana 1998. godine u Tuzli, i od tada
uspješno egzistira. Takmičenja nisu samo cilj nego i sredstvo kojim se stvara interes kod djece
za bavljenje fizičkom aktivnošću. Specijalna Olimpijada u BiH je u partnerstvu sa Udruženjem
za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama na području Kantona Sarajevo „OAZA“
organizovala veliko sportsko takmičenje, za osobe sa invaliditetom sa područja BiH i regiona
pod nazivom „SPORTSKE IGRE OAZE I SPECIJALNE OLIMPIJADE BiH, u periodu od
04. do 07.10.2012. godine. Ovo je druga godina zaredom da se organizuje ovo veliko
takmičenje, na kojem su bile prijavljene 32 ekipe iz BIH i regiona sa preko 700 takmičara.
Kroz tri dana takmičenja, osobe sa invaliditetom su se borile za zlatna, srebrna i bronzana
odličja u osam različitih sportova: nogomet, košarka, atletika, plivanje, stoni tenis, bočanje,
kuglanje i MATP program za osobe sa višestrukim smetnjama.
Prema UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina
ratifikovala i potpisala 2009. godine, osobe sa ivaliditetom imaju pravo na aktivno bavljenje
sportom i rekreacijom, te pravo na život u lokalnoj zajednici.
Cilj ovog takmičenja jeste promocija sposobnosti i mogućnosti osoba sa invaliditetom, te
ravnopravno uključivanje u lokalnu zajednicu.
Testiranje je rađeno u Sarajevu gdje je obuhvaćeno ukupno 80 ispitanika koji su bili lake i
umjerene mentalne deficijencije, starosti od 14 – 22 godine, koji su igrali košarku i nogomet.
Glavni je zadatak bio utvrditi kroz košarkašku i nogometnu igru značaj treninga i takmičenja
na poboljšanju zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama
Ključne riječi:
sport, zdravlje, intelektualne teškoće, treninzi i takmičenja.
Uvod
Mogu li se osobe sa posebnim potrebama baviti sportom? Koje predostrožnosti preduzeti prije
nego što se započne sa aktivnostima? Koji su to korisni učinci koje osobe mogu imati od sporta?
Sva ova pitanja su važna pa se o njima, i još mnogima, razmišlja kada se govori o učestvovanju
257
osoba sa posebnim potrebama u organizovanim sportovima. U današnjem društvu,osobe sa
posebnim potrebama su više uočljive nego prije 50 godina.
Do ove promjene je došlo zbog toga što su se ljudi navikli vidjeti osobe sa posebnim potrebama
u javnosti.
Danas
osobe
sa
posebnim
potrebama
aktivno
učestvuju
u
brojnim
aktivnostima širom svijeta i to u javnim školama i raznim rekreacijskom
programima.
Učestvovanje u sportu može pomoći u razvoju osoba sa posebnim potrebama. Kroz njihovo
učestvovanje u sportu, osobe se mogu razvijati ne samo tjelesno već i mentalno.
Ovo je od izuzetne važnosti za razvoj iodrastanje i življenje uopšte i može imati brojne
pozitivne pomake kasnije u životu.
Mogućnost učestvovanja u nekoj aktivnosti, dopušta osobi da se dobro i pozitivno osjeća -ona
daje osjećaj zadovoljstva. Osim toga, uspješno savladavanje određene vještine može kod tih
osoba dovesti do poboljšanja načina na koji razmišlja o sebi, samopoštovanja i vjere u sebe.
Kako živimo s ljudima s poteškoćama u mentalnom razvoju ili kako oni žive s nama, pitanje je
koje dolazi kao rezultat našeg poimanja njihove različitosti, tolerancije u suživotu, pripravnosti
na razumijevanje njihovog svijeta življenja, strpljivosti i upornosti u edukacijskim,
socijalizacijskim i rehabilitacijskim postupcima.
Osnovni problem ovog istraživanja jeste da se utvrdi uticaj košarke i nogometa kroz nastup
na velikom međunarodnom takmičenju i promjene koje sportista doživljava pod uticajem
učešća na sportskim igrama.
Predmet istraživanja su transformacioni procesi efikasnost u košarci i nogometu osoba sa
poteškoćama u mentalnom razvoju koja su uključena u program Specijalne Olimpijade u BiH i
koji učestvuju na Sportskim igrama Oaze i Specijalne Olimpijade u BiH
Cilj programa je stvoriti uslove u kojima svi sportisti imaju priliku da treniranjem i
takmičenjem unaprijede svoje sportske vještine. Timovi se kreiraju tako da treniranje i
takmičenje predstavlja izazov za sve učesnike i često rezultira većim samopoštovanjem,
ujednačenim statusom i novim prijateljstvima. Na sportskim manifestacijama koje organizuje
Specijalna olimpijada mogu da učestvuju osobe sa usporenim kognitivnim funkcijama, ako
imaju osam ili više godina. Da bi se omogućilo najsigurnije i najsvrsishodnije takmičarsko
iskustvo sportisti trabaju biti podijeljeni po dobi života. Među takmičarima ne preporučuju se
dobne razlike veće od pet godina. Također se prave grupe na osnovu testova procjene vještina
koji postoje za svaki sport.
Cilj i zadaci istraživanja
Na osnovu predmeta i problema, određeni su ciljevi i zadaci istraživanja.
Osnovni cilj ovog istraživanja je da utvrdi značaj sportskog treninga i takmičenja na
poboljšanje zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama iz specijalnih ustanova BiH, pod
258
uticajem programa nogometne i košarkaške igre u okviru učešća na sportskoj manifestaciji
„Sportske igre Oaze i Specijalne Olimpijade u BiH“.
Zadatak je osvijetliti i dati novu širinu sportskim uspjesima osoba sa poteškoćama u
intelektualnom razvoju i dati značaj sportu kao alatu za njihovu integraciju u društvo, što
podrazumjeva:
- na adekvatan način izvršiti prikupljanje potrebne literature;
- obezbijediti uslove i instumentarij za dijagnostiku na inicijalnom i finalnom mjerenju;
- izvršiti inicijalno mjerenje efikasnosti u nogometu i košarci;
- formirati osnovnu bazu podataka dobijenih testiranjem i primjenom odgovarajućih
kvantitativnih metoda i obraditi podatke;
- Interpretirati podatke na osnovu provedenog programa.
Metodologija rada
Uzorak je iz populacije osoba ometenih u intelektualnom razvoju iz specijalnih škola, dnevnih
centara, zavoda i klubova iz cijele Bosne i Hercegovine koji imaju prijavljene nogometne i
košarkaške ekipe na takmičenju u Sarajevu.Istraživanje je provedeno na 80 dječaka lake i
umjerene mentalne deficijencije, uzrasta od 14 do 22 godine, muškog spola, koji aktivno
učestvuju na takmičenjima u nogometu. Svi ispitanici imaju rješenja o kategorizaciji, na osnovu
koje su smješteni u laku ili umjerenu mentalnu deficijenciju. Ispitanici nemaju vidljivih
oštećenja lokomotornog aparata.
Svi su ispitanici su učesnici državnih prvenstava u kalendarskoj 2012. godini.
Za procjenu efikasnosti u košarci i nogometu korišteni su testovi za procjenu baratanja loptom
i brzine vođenja lopte, te testovi za procjenu brzine krivolinijskog trčanja. Svi testovi
standardizirani su i objavljeni u publikacijama. S obzirom da su ispitanici djeca ometena u
mentalnom razvoju izabrani su testovi koji su lakši za izvođenje i kod kojih se ispitanici nisu
mogli povrijediti.
Varijable za procjenu efikasnosti u košarci
Kretanje u odbrambenom stavu, bočno, naprijed i nazad za 24 sekunde
Instrumenti: štoperica, 4 čunja
Zadatak: Ispitanik na znak pištaljke polazi od 1. čunja u košarkaškom stavu bočno (noga do
noge) do 2. čunja na rastojanju 4m, a zatim u stavu izlazi naprijed pod uglom od 45 stepeni i
prolazi između 3. i 4. čunja a zatim se u stavu unazad spušta do 1 čunja, dohvati startnu poziciju
i kreće u obrnutom smjeru sve do startne tačke, a zatim kao na početku istim redosljedom do
isteka od 24 sekunde. Zadatak se izvodi tri puta .
Ocjenjivanje: Na isteku vremena upisujemo broj ukupno pređenih dionica
259
Kretanje sa promjenom smijera licem prema košu za 24 sekunde
(KPS 2 )
Instrumenti: štoperica sa 1/10s, prostoror od
linije slobodnog bacanja do osnovne linije.
Slika 1
Zadatak: Ispitanik na znak polazi sa linije slobodnog bacanja i trči što brže može do osnovne
linije (bar jednom nogom da nagazi osnovnu liniju), a onda se vraća po istom pravcu ali leđima
u pravcu kretanja i dolazi do linije slobodnog bacanja. To predstavlja jedan ciklus kretanja.
Ispitanik se trudi da izvede što veći broj ciklusa kretanja u roku od 24 sekunde. Zadatak se
izvodi tri puta.
Ocjenjivanje: Broje se ispravno izvedeni ciklusi kretanja
Slalom driblingom ( SDFF )
Instrumenti: Košarkaška lopta, tri stalka, štoperica sa
1/10 sekundi
Zadatak: Stalci se rasporede u razdaljini od 260 cm.
Ispitanik stoji u košarkaškom stavu sa loptom u pravcu
stalka. Lopta se nalazi u lijevoj ruci. Na znak, ispitanik
uspostavlja dribling lijevom rukom potiskujući loptu u
desnu stranu i obilazi prvi stalak driblingom desnom
rukom, ispred drugog stalka prebacuje loptu u lijevu ruku
i obilazi drugi stalak, ispred trećeg ponovo prebacuje loptu
u desnu ruku, obilazi treći stalak i nastavlja nazad oko
trećeg stalka, ispred drugog stalka prebacuje loptu u lijevu
ruku, obilazi drugi stalak, ispred prvog stalka
prebacuje loptu u desnu ruku obilazi prvi stalak i završava
zadatak na polaznoj liniji. Potrebno je izvršiti zadatak u što
kraćem vremenu. Zadatak se izvodi 3 puta.
Slika 2
Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme za koje se izvrši zadatak u opsegu 1/10 sekundi.
Šut sa pet spoljnih pozicija za 50 s (Š5SP50)
260
Instrumentarij: štoperica (1-10), 15 lopti (minimum 9), stalci za lopte, označeno 5 pozicija za
šutiranje, koš
Zadatak: Ispitanik startuje sa šutiranjem, tehnikom skok šuta, sa krilne pozicije i na
svakoj
poziciji šutira po tri lopte, ukupno 15 šuteva. Zadatak je da se postigne što više pogodaka (svih
15) u roku od 50 sekundi. Zadatak se izvodi dva puta.
Ocjenjivanje: Broje se uspješni šutevi, pogoci. Vrijedi bolji rezultat.
Za procjenu efikasnosti u nogometu korišteni su testovi za procjenu baratanja loptom i brzine
vođenja lopte, te testovi za procjenu brzine krivolinijskog trčanja. S obzirom da su ispitanici
djeca ometena u intelektualnom razvoju izabrani su testovi koji su lakši za izvođenje i kod kojih
se ispitanici nisu mogli povrijediti.
Za procjenu efikasnosti u nogometu korištene su sljedeće varijable: Test SNPDPD –
dodavanje iz prvog dodira, Test SNKSLA – vodjenje lopte u slalomu, Test SNBV20-brzo
vođenje na 20 m, Test SBLHOZ – horizontalno odbijanje lopte od zid za 20 sec.
Varijable za procjenu efikasnosti u nogometu
Test SNPDPD – dodavanje iz prvog dodira
Instrumentarij: Rampa za spuštanje lopti, 2 lopte, mini gol 100x40cm
Zadatak: Ispitanik je udaljen 10 metara od mini gola, a rampa za spuštanje lopti nalazi se metar
udaljena od ispitanika sa strane bolje noge ispitanika. Zadatak je loptu spuštenu niz rampu
uputiti u gol koristeći tehniku dodavanja. Rampa je oblika pravokutnog trokuta kojemu je
stranica koja određuje visinu 1m, a duljina hipotenuze je 2,5m. Ocjenjivanje: Ispitanik izvodi
15 dodavanja, a jedan bod donosi svako uspješno dodavanje,odnosno pogodak u vrata. Rezultat
je ukupan broj pogodaka u mini gol.
Slika:3
Test SNKSLA – vođenje lopte u slalomu
Instrumentarij: 1 lopta, 1 štoperica, staza koja je obilježena za vođenje lopte, 6 čunjeva
(visokih), 15x10 m, prostor ili igralište gdje se ovaj test izvodi.
Zadatak: Ispitanik je u sportskoj opremi na liniji starta. Ta je linija udaljena 1 metar od prvog
čunja. Na ispitivačev znak "kreni" ispitanik starta u desnu stranu prema prvom čunju, obilazi
čunj vodeći loptu ka drugom čunju kojeg obilazi sa lijeve strane. Tako nastavlja vršiti "slalom"
sve do zadnjeg čunja kojeg obilazi i vraća se nazad također vodeći loptu oko čunjeva u slalomu.
Trajanje je testa za jednog ispitanika 2 minuta. Cijeli zadatak se demonstrira u cjelosti i ukaže
na sve propuste koji mogu uslijediti. Ispitanik mora pravilno izvršavati zadatak, ispravno
261
prolaziti oko čunjeva. Ako pogriješi, mora se vratiti i pravilno obići čunj. Ispitivač starta
vrijeme čim ispitanik dodirne loptu na startu.
Ocjenjivanje: Vrijeme se mjeri na taj način što od znaka "kreni" do prolaza kroz ciljnu
liniju. Ovaj test se ponavlja 5 puta. Svaki prolaz se upisuje posebno u ispitanikovu listu.
Slika 4
Test SNBV20 – brzo vođenje na 20m
Instrumentarij: lopta, štoperica, oznake na tlu: start, cilj, linija udaljena 3 m od startne Zadatak:
Ispitanik vodi loptu maksimalno brzo koridorom širine 3 m tako da u prostoru 3m od starta još
jednom udari loptu, a u slijedećih 17 m još najmanje tri puta dotakne loptu s kojom treba proći
kroz ciljna vrata.
Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme potrebno za izvođenje ispravnog vođenja. Test se ponavlja 5
puta.
Rezultati i diskusija
Sportske igre košarka i nogomet spadaju u najpopularnije sportove u svijetu i kao takvi
izazivaju kod ljudi veliko interesovanje da ih prate i da se njima bave, bilo u profesionalnom ili
rekreativnom smislu. Zbog toga su sportske igre neizostavni dio tjelesnog odgoja i tjelesnog
vježbanja šire populacije. Tako i u radu sa osobama sa intelektualnim teškoćama sportske igre
zauzimaju posebno mjesto u procesu tjelesnog vježbanja. Radi se o timskim sportovima u
kojima rad nije podređen pojedincu, već se krajnji cilj ostvaruje zajedničkim zalaganjem,
odnosno timskim radom, što je veoma značajno za osobe sa intelektualnim teškoćama, budući
da se na taj način razvija svijest za druženje, međusobnu komunikaciju i saradnju sa drugima.
u BiH, i pokazalo je da program koji se sprovodi ima višestruko pozitivne efekte.
Predmet ovog istraživanja bila su djeca sa poteškoćama u mentalnom razvoju iz specijalnih
ustanova BiH, koja su uključena u sportske aktivnosti, trenažni proces i kontinuirani sistem
takmičenja. Osnovni je cilj organizatora sportskih manifestacija je socijalizacija osoba sa
mentalnom deficijencijom.
U uvom istraživanju korišteno je osam testova: četiri testa košarkaških specifičnih
sposobnosti koji u svojoj izvedbi sadrže elemente igre, poput kretanja sa loptom, kretanja sa
ubacivanjem lopte u koš, vođenja lopte i četiri testa iz fudbala, koji također sadrže elemente
262
igre, brzo vođenje lopte, dodavanja. Program je sačinjavao uvježbavanje tehničkih elementa
igre, i utakmice, tako da je ostvario pozitivne pomake u svim varijablama.
Analizirajući dobijene vrijednosti u oba mjerenja uočavaju se pozitivnije vrijednosti nakon
finalnog mjerenja u svim varijablama tretiranog prostora, s tim što su kod nekih varijabli
primjećene veće, a kod nekih manje vrijednosti.
Globalno gledajući program rada svojim sadržajem i trenažnim operatorima imao je značajan
uticaj na kvalitativne promjene efikasnosti u kosarci i nogometu. Analizirajući sadražaje
treninga i igre, vidno je da su isti utjecali na promjene jer suština rada sa ovom grupom
ispitanika bio je rad gdje su unaprijed određene kretnje, odnosno automatizovano izvršavanje
unaprijed određenih zadataka sa loptom ili bez lopte i sportovi kojima se grupa bavila najmanje
tri godine.
Ono što je najbitnije za Specijalnu Olimpijadu u BiH je što je manifestacija „SPORTSKE IGRE
OAZE I SPECIJALNE OLIMPIJADE U BIH“ još jednom potvrdila da su treninzi i takmičenja
osoba sa intelektualnim teškoćama prihvaćena u društvenoj zajednici, da su sportski rezultati
pokazali da se kontinuiranim radom mogu postići izvanredni rezultati značajni za psihofizički
razvoj svakog sportiste.
Tabela 1 Centralni i disperzioni parametri za procjenu efikasnosti u inicijalnom stanju
Valid
Standard
N
Mean
Median
Minimum
Maximum
Range
Variance
Std.Dev.
Error
Skewness
Kurtosis
SIU
74
4.486
5
2
5
3
.691
.831
.096
-1.277
.160
TRTN
74
4.229
5
2
5
3
.973
.986
.114
-1.009
-.185
TKTG
74
4.283
5
2
5
3
.973
.986
.114
-1.131
.041
KVNZ
74
4.418
5
2
5
3
.602
.776
.090
-1.075
.157
UPOR
74
4.472
5
2
5
3
.636
.797
.092
-1.407
1.168
KVTRE
74
4.378
5
2
5
3
.567
.753
.087
-.956
.146
SIGS
74
4.540
5
2
5
3
.525
.725
.084
-1.474
1.431
UTIP
74
4.648
5
2
5
3
.422
.650
.075
-1.959
3.714
STPDRK
74
4.662
5
2
5
3
.391
.625
.072
-2.026
4.348
ZDRT
74
4.621
5
2
5
3
.457
.676
.078
-1.822
2.919
RPUDGR
74
4.621
5
2
5
3
.457
.676
.078
-1.822
2.919
SRZPUT
74
4.472
5
2
5
3
.526
.725
.084
-1.229
.885
ROSME
74
4.5
5
2
5
3
.527
.726
.084
-1.323
1.076
RINPNM
74
4.459
5
2
5
3
.553
.743
.086
-1.192
.643
VDIVBRT
74
4.310
4
2
5
3
.628
.792
.092
-.960
.339
4.324 5
2
5
3
.715
.845
.098
-.961
-.108
SRSPISV 74
263
Tabela 2 Matrica interkorelacije efikasnosti u košarci i nogometu u inicijalnom stanju
KOS_2
KPS_2
SDFF
S5SP50 SNPDPD SNKSLA SNBV20 SBHLOZ
KOS_2
1.000
.442
-.219
.426
.939
-.344
-.030
-.364
KPS_2
.442
1.000
-.194
.409
.516
-.314
-.041
.058
SDFF
-.219
-.194
1.000
-.316
-.221
-.008
.036
.073
S5SP50
.426
.409
-.316
1.000
.439
-.389
-.018
.076
SNPDPD .939
.516
-.221
.439
1.000
-.446
.012
-.317
SNKSLA -.344
-.314
-.008
-.389
-.446
1.000
-.182
.075
SNBV20
-.041
.036
-.018
.012
-.182
1.000
-.185
.058
.073
.076
-.317
.075
-.185
1.000
-.030
SBHLOZ -.364
Tabela 3 Matrica interkorelacije efikasnosti u košarci i nogometu u finalnom stanju
Tabela 4 Izolirane komponente efikasnosti u košarci i nogometu u finalnom stanju
Rotation
Sums SBHLOZ
SDFF
S5SP50 SNPDPD SNKSLA
SNBV20
Extraction
Squared -.523
1.000
-.214
-.299
-.139 Sums
.269of Squared
.077 of -.656
Initial
Eigenvalues
Loadings
-.214
1.000
.529
.328
-.183
-.052 Loadings
.433
.440
%
of Cumulati1.000
%
of Cumulativ
-.299
.529
-.123
-.251
.473
.387
.118
KOS_2
Comp
KOS_2
onent
KPS_2
SDFF
KPS_2
Variance
S5SP50 Total
-.139
.328ve %
Total 1.000
Variance
-.123
-.005 e %
1SNPDPD2.89.269
-.183
-.251
36.151
36.151
2.892
2 .077
SNKSLA
-.052
.473
2SNBV201.75-.656
.433
.387
21.916
58.067
1.753
3
SBHLOZ -.523
.440
.118
3
1.03
12.878
70.945
1.030
0
4
.852
10.656
81.601
5
.594
7.420
89.021
6
.462
5.781
94.802
7
.247
3.082
97.883
8
.169
2.117
100.000
-.182 Total.108
.382
-.005
1.000
-.301
-.364
36.151
36.151
2.549
-.182
-.301
1.000
-.100
-.214
.108
-.364
-.100
1.000
21.916
58.067
1.819
.382
-.214
-.256
.437
.437
12.878
Initial Eigenvalues = Inicijalne svojstvene vrijednosti
264
70.945
1.879
-.256
1.000
Extraction Sums of Squared Loadings = Izolovani rezultati kvadratnih opterećenja
Rotation Sums of Squared Loadings = Rotacija rezultata kvadratnih opterećenja
Component = Komponenta
Cumulative = Cjelokupan
Tabela 5 Matrica komponenti
Component
1
2
3
KOS2
-.744
.086
.458
KPS2
.701
-.018
.564
SDFF
.569
.639
.270
Š5SP50
.332
-.542
.496
-.488
-.395
.238
-.002
.844
.184
.814
.001
-.303
.716
-.418
-.014
SNPDP
D
SNKSL
A
SNBV2
0
SBHLO
Z
Tabela 6 Izolirane komponente efikasnosti socijalnog statusa u inicijalnom stanju
Rotatio
n Sums
of
Compo
nent
Extraction
Initial Eigenvalues
Loadings
265
Sums
of
Squared Square
d
Loadin
gs
%
of Cumulative
Total Variance %
1
5.57
0
2
4.29
7
3
1.39
1
%
of Cumulativ
Total
Variance
e%
Total
34.815
34.815
5.570
34.815
34.815
4.580
26.855
61.670
4.297
26.855
61.670
4.327
8.693
70.363
1.391
8.693
70.363
4.325
4
.903
5.643
76.006
5
.689
4.307
80.313
6
.608
3.801
84.114
7
.514
3.215
87.329
8
.429
2.684
90.013
9
.382
2.388
92.401
10
.305
1.907
94.309
11
.273
1.709
96.018
12
.263
1.646
97.663
13
.199
1.244
98.907
14
.113
.706
99.613
15
.062
.387
100.000
16
.000
.000
100.000
Tabela 7 Matrica komponenti
Component
1
2
3
SIG
-.101
.711
.114
TRTN
.135
.790
.331
TKTG
.171
.827
.218
KVNZ
.242
.807
-.028
266
UPOR
.402
.682
-.063
KVTRE
.215
.609
-.137
SIGS
.432
.631
.121
UTIP
.731
.243
-.133
.746
.000
-.367
.844
-.051
-.427
.844
-.051
-.427
SRZPUT .732
-.312
-.110
ROSME
.733
-.245
.345
.670
-.321
.486
.727
-.294
.476
.703
-.431
.268
STPDR
K
ZDRT
RPUDG
R
RINPN
M
VDIVB
RT
SRSPIS
V
Tabela 8 Matrica sklopa
Component
1
2
3
SIG
-.191
.685
-.145
TRTN
-.256
.887
.165
TKTG
-.127
.889
.065
KVNZ
.153
.797
-.127
UPOR
.287
.702
-.040
KVTRE
.246
.566
-.189
SIGS
.131
.727
.166
UTIP
.566
.337
.191
.807
.028
.043
.927
-.020
.052
STPDR
K
ZDRT
267
RPUDG
.927
-.020
.052
SRZPUT .561
-.174
.370
ROSME
.123
.054
.786
-.048
.020
.910
-.005
.054
.922
.184
-.155
.750
R
RINPN
M
VDIVB
RT
SRSPIS
V
Tabela 9Testiranjerazlikaartimetičkihsredina varijabli
Paired Differences
95%
Std.
Mean
Std.
Confidence
Sig.
Deviatio Error
Interval of the t
n
Difference
Mean
df
tailed)
-1.543
73
.127
-5.192
73
.000
1.925
73
.058
Lower Upper
Pair 1 KOS2
-
-
KOS2 .68919
3.84254
.44669
KPS2
2
3.5043
.20105
3
2
Pair 2 KPS2
1.5794
5.80580
.67491
2
-
-
4.8494
2.1592
2
3
-
3.4505
.05973
4
Pair 3 SDFF
-
1.6954
SDFF
1
7.57566
.88065
2
268
(2-
Pair 4 Š5SP5
0
-
Š5SP5
02
2.8648
5.84813
.67983
6
-
-
4.2197
1.5099
7
6
-4.214
73
.000
2.992
73
.004
-1.430
73
.157
2.968
73
.004
-4.219
73
.000
Pair 5 SNPD
PD
- 1.7162
SNPD 2
4.93386
.57355
12.0848
1.4048
8
4
5.11680
.59482
.57313
2.8593
0
PD2
Pair 6 SNKS
LA
-
SNKS
LA2
2.0083
8
4.8082
.79146
2
Pair 7 SNBV
20
- 1.7652
SNBV 7
.57980
2.9507
4
202
Pair 8 SBHL
OZ
-
SBHL
OZ2
2.7162
5.53821
2
.64380
-
-
3.9993
1.4331
2
2
Paired Differences = Parne razlike
Mean = Aritmetička sredina
Std. Deviation = Standardna devijacija
Std. Error Mean = Standardna greška aritmetičke sredine
Confidence Interval of the Difference = Pouzdani intervali razlika
T= t - test
Df = stepen slobode
Sig. = Vjerovatnost.
Zaključak
Specijalna Olimpijada u Bosni i Hercegovini je jedina akreditovana sportska institucija u državi
koja organizuje treninge i sportska takmičenja za osobe sa intelektualnim teškoćama. Osnovni
269
cilj Specijalne Olimpijade u BiH je uključivanje osoba sa posebnim potrebama u lokalnu
zajednicu i socijaliziranje ove populacije pomoću sportskih aktivnosti.
Kada se radi o uključivanju u sport ili pojedine sportove osoba s intelektualnim teškoćama, pri
čemu se ne teži ka postizanju vrhunskih sportskih ostvarenja, govori se o ukupnom odgojnoobrazovnom procesu i sportu kao sredstvu za postizanje željenih rezultata. Tokom provođenja
ovog procesa prvenstveno je bitno očuvanje i unapređenje zdravlja, razne edukacije iz oblasti
sporta, stvaranje sportskog duha i navika zdravog načina života, te druženja i stvaranja novih
prijateljstava.
Zbog značaja za zdravlje osoba sa intelektualnim teškoćama Specijalna Olimpijada u BiH je u
saradnji sa Udruženjem „OAZA“ pokrenula projekt pod nazivom „SPORTSKE IGRE OAZE
I SPECIJALNE OLIMPIJADE U BIH“ koje su ove godine okupile preko 500 sportista iz cijele
Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Hrvatske i Švedske. Takmičenja su se održala u atletici,
boćanju, stonom tenisu, plivanju, kuglanju, košarci i nogometu, te posebnom programu za
osobe sa teškim intelektualnim teškoćama.
Ovaj je rad pokazao da program sportskih aktivnosti koji se sprovode u BiH nailaze na veliko
interesovanje svojih sportista, koji su naročito oduševljeni i najčešće se uključuju u košarku i
nogomet i da primjerena sportska djelatnost pozitivno utječe njihovo zdravlje, ali i na na
resocijalizaciju i rehabilitaciju osoba s posebnim potrebama, a sportski dosezi daju tim ljudima
potjecaj i vjeru u vlastite sposobnosti, a time i u bogatiji i potpuniji život. Sport je jedan od
načina na koji se osobe s posebnim potrebama mogu aktivirati i potencirati svoje talente i
mogućnosti te se na taj način što uspješnije uključiti u svakodnevni život.
Uz uticaj na poboljšanje opšteg tjelesnog razvoja i ponovno usvajanje duševno-tjelesnih
sposobnosti, sport razvija zabavu, zajedništvo, sport hrabri, oduševljava, pomaže u sticanju
samouvjerenosti u vlastite sposobnosti. Svaka osoba s poteškoćama u razvoju želi postići
potpunu socijalizaciju u društvo, izjednačiti se sa ostalima, pa i preteći ih u raznim vještinama.
Sistematskim vježbanjem, kroz realizaciju programa ''Specijalne olimpijade'' i „OAZE“,
doprinosi se procesu biološkog rasta i razvoja, procesu formiranja odgojene i obrazovane
ličnosti, razvoju i očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja, humanizaciji savremenog načina
života i rada, stvaranju navika za organiziranje i korisno korištenje slobodnog vremena.
Manifestacija „Sportske igre Oaze i Specijalne Olimpijade“ je prošle godine okupila 220
takmičara iz BIH, a ove godine učešće je uzelo preko 500 takmičara-ki.
Literatura
1. Bajgorić, B. (2006) Efekti programiranog rada na transformaciji morfoloških
obilježja,bazičnih motoričkih sposobnosti i situaciono-motoričkih sposobnosti kod
polaznicakošarkaške škole. Magistarski rad, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,
Sarajevo.
2. Galešev,V., Igrić,Lj. i Nikolić,B. (1992). Metrijske karakteristike Evidencijskog lista
zaotkrivanje i praćenje djece s teškoćama u razvoju (Opći dio) nakon taksonomske
korekcijeskaliranja pojedinih čestica, Defektologija, 28,
3. Karalejic, M., Jakovljevic,S. (1998) Testiranje i merenje u košarci, KSS
270
4. Kennedy Shriver, E. (2002). Specijalna olimpijada, Washington,
5. Malacko,J.,Rađo,I., (2005) Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo.
271
PRIMJENA POLAR TIM SISTEMA U SPORTU
Osman Lačić1, Jasmin Bilalić1, Osmo Bajrić2
1
Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina
2
Edukacijski fakultet, Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Programiranje fiziološkog opterećenja predstavlja esencijalni dio planskog pristupa trenera i
nastavnika u doziranju opterećenja. Samo adekvatno doziran podražaj će izazvati i željenu
reakciju organizma, a time i usloviti pravilan razvoj organizma. Međutim, programirana i
provedena aktivnost treba biti i valjano kontrolirana, kako bi se dobila povratna informacija o
učinkovitosti tako programiranog vježbanja. Povratna informacija može biti dvojaka: može
nam dati potvrdnu ispravnost doziranja opterećenja, ili nas, u slučaju neočekivane reakcije
organizma, može usmjeriti na korekcije u daljnjem radu. Tehnološki napredak nudi nam niz
pomagala za praćenje reakcije organizma izazvanesportsko-rekreativnim aktivnostima.
Ovdje izdvajamo praćenje frekvencije srca preko monitora srčane frekvencije Polar Team
System-a (Polar Electro Oy, Finland), čija se utilitarnost sve više nalazi u okviru dijagnostike,
treninga i rehabilitacije.
Ključne riječi: dijagnostika, monitor srčane frekvencije, sportske performanse.
Uvod
Fiziološko opterećenje se mjeri stepenom angažovanosti organa i sistema organizma koji
omogućavaju tjelesno kretanje-vježbanje. Definiše se kao nivo metaboličkih i biohemijskih
procesa, koji se na različitom nivou dešavaju pri vježbanju (Višnjić, Jovanović, Miletić 2004).
Vježbanje kao proces, izaziva određeno opterećenje organizma ili njegovih sistema.
Opterećenje u vježbanju se može posmatrati kao mjera objektivnih pokazatelja i parametara
funkcionisanja organizma i njegovih sistema. Fiziološko opterećenje može se odrediti sa
velikom tačnošću, jer se fiziološke manifestacije mogu bilježiti (Hottenrott, 2006.). Mjerenje
frekvencije srca je oblik praćenja reakcija na podražaje izazvane tjelesnom aktivnošću.
Kontinuiranom primjenom i evidentiranjem stanja fiziološkog opterećenja dobivaju se validne
povratne informacije o efektima vježbanja pri sportsko rekreativnim aktivnostima.
272
SRČANIMONITORING
Srce je bez sumnje najvažniji mišić u tijelu. Funkcija čitavog organizma zavisi o radu srca, a
preko jedne karakteristike srce ukazuje i na druge važne fiziološke funkcije. Radi se o
frekvenciji srca, broju otkucaja u minuti, na kojoj se bazira čitava ideja srčanog monitoringa.
Sama ideja mjerenja intenziteta na osnovu frekvencije srca zasniva se na linearnoj korelaciji
intenziteta vježbanja (primitka kisika) i frekvencije srca u čitavom aerobnom području. To je
ujedno, za sada, jedina tjelesna karakteristika koja pouzdano ukazuje na stanje organizma, a
moguće ju je objektivno pratiti u gotovo svim situacijama. Frekvencija srca, kroz jedan broj,
broj otkucaja u minuti (FS), govori o mnoštvu važnih fizioloških procesa u raznim vrstama
aktivnosti i reakcija na vanjske uslove u kojima se nađemo. Tako, pomoću mjerača frekvencije
srca (pulsmetra, pulsomjera, monitora frekvencije srca, kardiotahometra) sasvim tačno znamo
kako brzo i koju vrstu energije tijelo troši, kakvim intenzitetom vježbamo, trebamo li ubrzati ili
usporiti, reakciju na vrućinu i vlažnost u atmosferi, jesmo li oporavljeni od prošlog treninga za
novi napor, te koje se fiziološke i metaboličke promjene mogu očekivati. Na stres, bilo
emocionalni, fizički ili intelektualni srce će reagirati promjenom FS. Mjerenje srčane
frekvencije ovim uređajima omogućuje optimalno doziranje intenziteta treninga ili takmičenja,
rano prepoznavanje pretreniranosti te različite vrste testiranja. Srce kao najvitalniji,
najdinamičniji i najsnažniji organ u tijelu daje nam kroz broj otkucaja u minuti (FS) mnogo
informacija koje su ključne za optimalno planiranje i programiranje treninga. FS je poput otiska
prsta, izrazito individualna ali i jedina bitna za procjenu reakcije organizma na stres, u raznim
uslovima kontinuirano mjerljiva fiziološka karakteristika.
MONITORI FREKVENCIJE SRCA
Srčani monitor sastoji se od dva dijela. Elektrodnog elastičmog pojasa
koji poput EKG aparata mjeri električnu aktivnost srca ili preciznije,
vremensku razliku između R – R faza srčanog ritma, te pohranjuje
podatke i bežično šalje informacije do ručnog prijemnika sa prikazom
aktualne frekvencije srca koji kod većine modela ima i funkciju
sportskog sata. Ovako konstruiran uređaj pokazao se superiornim u
usporedbi sa mjeračem pulsa koji se postavlja na ušnu resicu ili jagodicu
prsta ali i svakom drugom metodom praćenja intenziteta. Preciznost,
pouzdanost, upotreba u gotovo svim uslovima treninga, memorisanje i
bežični prijenos signala samo su neke od prednosti.
Na tržištu se danas mogu naći monitori frekvencije srca više proizvođača i široke lepeze
funkcionalne složenosti. Uglavnom svaki nivo vježbanja, od rekreacije, srčane rehabilitacije ili
mršavljenja do vrhunskog sporta može naći uređaj u skladu sa specifičnim potrebama. Osim
prikaza aktualne frekvencije srca imaju funkciju sata, podešavanje ciljane zone sa alarmima, pa
do najsloženijih modela koji uključuju brojne statističke kalkulacije, različite metode
273
programiranja ciljanih zona, timere, prolaze i automatsku pohranu podataka u programiranim
intervalima za više treninga što uz pomoć posebnih programa omogućuje detaljnu računalnu
analizu.
ZONE OPTEREĆENJA
U srčanom monitoringu se koriste tzv. ciljne zone frekvencije srca za različite ciljeve ili faze
vježbanja. To su procenti nekih definiranih vrijednosti. Najčešće se FSmax, izmjerena najbolje
u fiziološkom laboratoriju ili samo pretpostavljena, uzima za osnovnu vrijednost. Druga je tzv.
rezerva frekvencije srca, koja uzima u obzir i trenutnu kondiciju (srčana rezerva – oduzimanjem
minimalne od maksimalne frekvencije), te postotci biohemijskih (laktatni prag) ili
ventilacijskih (maksimalni primitak kisika - VO2 max) karakteristika. Na osnovi FSmax i
rezerve četiri su osnovne zone intenziteta vježbanja i to: zona umjerene aktivnosti 50-60%,
kontrola tjelesne težine (djelotvorno metaboliziranje masti) 60-70%, aerobni (napredniji)
trening 70-80%, i takmičarski trening 80-100% maksimuma. Ovo su aproksimativne vrijednosti
i dobro ih je za pravilnu primjenu zona opterećenja tačno individualno odrediti
spiroergometrijskim testiranjem pod nadzorom sportskog liječnika.
MOGUĆNOSTI PRIMJENE MONITORA FREKVENCIJE SRCA U DOZIRANJU
INTENZITETA U VRHUNSKOM SPORTU I REKREACIJI
U području rekreacije i vrhunskih sportskih dometa sve više trenera
i sportista prepoznaje vrijednost praćenja pulsa elektronskim
uređajima - monitorima frekvencije srca (Heart Rate Monitor).
Pulsmetri, kardiotahometri, pulsomjeri neki su od naziva za uređaj
usavršavan od 70-ih godina prošlog stoljeća i koji mnogi stručnjaci
smatraju jednim od najvažnijih tehnoloških dostignuća u području
sporta.
Oduševljenje kojim rekreativci često reagiraju na rad sa srčanim monitorima dodatno potvrđuje
prethodnu pretpostavku. Vrijednost srčanih monitora je u mogućnosti maksimalne
individualizacije. Oni praktično uklanjaju nagađanje o intenzitetu iz trenažnog procesa. Ne
daju čarobnu formulu uspjeha, međutim uz stalno obogaćivanje znanja i nemjerljivi trud u
primjeni ovog vrijednog pomagala u treningu, uspjeh je mnogo izvjesniji.
POLAR
274
Kompanija Polar Elektro je lider u tehnološkim inovacijama i praćenju
srčane frkvencije još od 1977. godine. Kroz godine iskustva Polar je
uspeo da objedini iskustva u fiziologiji sporta i elektronici i tako
zadovolji potrebe korisnika. Bazira se na sve nivoe fitnesa nudeći
sveobuhvatnu ponudu proizvoda, zajedno s bitnom podrškom i
savjetima. Sve, od poboljšanja sportskih performansi sportista do
pomaganja da ljudi uživaju u zdravijem stilu života, te pomaže pri rehabilitaciji i održavanju
mase.Od prvog predstavljanja Polar monitora otkucaja srca 1982. godine, kompanija Polar
Electro je predana provođenju inovativnih fizioloških i sportskih medicinskih istraživanja.
Zapravo, sve karakteristike Polar proizvoda su bazirane na naučnom radu i u skladu su s
preporukama vodećih svjetskih stručnjaka u sportskoj medicini. Uz vlastita istraživanja i razvoj,
Polar Electro je također uključena u saradnju s raznim istraživačkim institucijama u svijetu, a
rezultati saradnje su prezentirani na mnogim naučnim skupovima i objavljeni u međunarodnim
naučnim časopisima.Osim za individualce koji su zainteresirani za svoje zdravlje, Polar
monitori otkucaja srca i tehnologija analiziranja podataka se koristi u raznim istraživanjima u
području sporta, vježbanja i zdravlja.Tokom vežbanja Polar omogućava praćenje srčane
frekvencije i samim tim unapređivanje treninga i sticanje bolje kondicije.Pomoću aktivnog
monitoringa srčane frekvencije, jačine treninga i kalorijske potrošnje doprinosi unapređenju
performansi kako profesionalnih tako i rekreativnih sportista, te su različiti modeli i prilagođeni
potrebama ciljnih grupa.Polar je svoje proizvode svrstao u A,F,M i S kategorije. Modeli S serije
S410, S610, S710, S625x i S810 imaju mogućnost prijenosa podataka na PC za analizu i
planiranje treninga i nastupa - zvučni ili IR prijenos. Polar monitor mjeri frekvenciju srčanih
otkucaja koristeći senzor za mjerenje mehaničkog pulsa prilikom protoka krvi kroz kapilare, a
koji se u konačnici očituje na monitoru sprave kao broj otkucaja u minuti.
POLARTEAMSYSTEM
Polar, vodeća tvrtka u fiziologiji timskih sportova 2001
godine predstavila je prvi sistem vježbanja na bazi nadzora
otkucaja srca za timske sportove, koji omogućava treneru
praćenje, testiranje i dobivanje povratnih informacija o
uspješnosti igrača. Napravljen da zadovolji trenerske
potrebe, pruža jedinstveni uvid u funkcionalne sposobnosti
igrača ekipe. Integracija Polar tehnologije mjerenja otkucaja srca u program vježbanja
osigurava optimalni nivo kondicije sportista, pomaže u uklanjanju većih povreda i spriječava
pretreniranost. Polar Team Pro set uključuje baznu stanicu, punjač primopredajnika, 10
punjivih primopredajnika, USB adapter i softver za računala.
POLARTEAMSYSTEM – BAZNASTANICA
275
Polar Team bazna stanica prima podatke sa primopredajnika koristeći
Bluetooth tehnologiju, te šalje informacije putem mrežnog kanala ili
WLAN na računar. Može da primi do deset primopredajnika i
istovremeno služi kao Polar Team punjač primopredajnika a napaja
ih u momentu kada ne prenose podatke.
POLARTEAMSYSTEM – PRIMOPREDAJNIK
Polar Team sistem detektuje podatke otkucaja srca preko elastičnog
elektrodnog pojasa sa integriranim primopredajnikom koji se postavlja
oko prsa ispod prsnih mišića. Frekvenciju srčanih otkucaja transmiter
mjeri koristeći senzor za mjerenje mehaničkog pulsa prilikom protoka
krvi kroz kapilare. Na taj način dobijeni rezultati vrlo su precizni i
gotovo identični sa rezultatima Elektrokardiograma. Primopredajnici registriju parametre
svakih 5 sekundi, te ih pohranjuju na unutrašnju memoriju za spremanje podataka sa
kapacitetom snimanja od 11 sati i 20 minuta ali najviše do 127 distinktnih ciklusa. Nakon
mjerenja primopredajnici se fiksiraju na baznu stanicu, koja je putem softificiranog programa
zadužena za prijem i prijenos pohranjenih informacija na računalo.
POLARTEAMSYSTEM- SOFTVER
Polar team softver je specifično dizajniran za
upravljanje timskim i grupnim vježbanjem. Ova
aplikacija uključuje sveobuhvatne alate za analizu,
planiranje i programiranje ciklusa vježbanja, te
osigurava najbolje moguće karakteristike za nadzor
informacija otkucaja srca u vremenu s alatima za
analizu i izvještavanje, kako bi maksimizirali sportske
performanse svakog pojedinca, kako bi se postigli
postavljeni ciljevi.
Ovaj alat omogućava odabir različitih prikaza za praćenje određenih parametara. Prikaz
kompletnog ciklusa omogućava prikaz ukupnog napora svakog pojedinca u okviru sportskih i
ciljnih zona, dok prikaz detalja nudi sveobuhvatne informacije u određenom vremenskom
periodu. Uz Polar Team kalendar vježbanja može se kreirati sezona, podijeljena na razdoblja
i detaljne cikluse vježbanja, te uključuje analizu zadnjih vremenskih perioda s indikatorom
statusa oporavka za svakog pojedinca.
276
Zaključak
Opterećenje u vježbanju se može posmatrati kao mjera objektivnih pokazatelja i parametara
funkcionisanja organizma i njegovih sistema. Optimalna opterećenja su ona koja omogućavaju
zadovoljavanje postavljenih zahtjeva bez negativnih posljedica na organizam. Frekvencija srca,
kao instrument za praćenje fiziološkog napora, je tjelesna karakteristika koja pouzdano ukazuje
na stanje organizma, a moguće ju je objektivno pratiti u gotovo svim situacijama. Monitori
srčane frekvencije omogućuju kvalitetan pristup analizi, tj. pružaju uvid u stvarno fiziološko
opterećenje koje kineziološki tretmani predstavljaju za svakog pojedinca. Povratne informacije
govore o efektima postavljenih programa, te otvaraju prostor za optimalno planiranje i
programiranje trenažnih sadržaja shodno potrebama pojedinca u cilju razvijanja sportskih
performansi, što u potpunosti opravdava implementaciju monitora srčane frekvencije u sportu
i rekreaciji.
Literatura
1. Bar-Or T., Bar-Or O., Waters H., Hirji A., Russell S. (1996). Validity and social
acceptability of the polar vantage xl for measuring heart rate in preschoolers.
USAPediatr Exerc Sci 8(2): 115-121.
2. Burke, E.R. (1998). Precision heart rate training. Human Kinetics.
3. Dias A., Fisterer B., Lamla G., Kuhn K., Hartvigsen G., Horsch A. (2009). Measuring
physical activity with sensors: a qualitative study. Stud Health Technol Inform 150:4759.
4. Fox, S.M., Naugthton, J.P., Gorman, P.A. (1972). Physical activity and cardiovascular
health: III. The exercise prescription: frequency and type of activity. Mod Concepts
Cardiovasc Dis, 41: 25-9.
5. Hottenrott, K. (2006). Training with the heart rate monitor. Oxford:Meyer & Meyer
Sport.
6. Must A, Spadano J, Coakley EH, et al.(1999). The Disease Burden Associated with
Overweight and Obesity. Journal of the American Medical Association; 282(16): 15231529.
7. Porto LG. (2009). Comparison of time-domain short-term heart interval variability
analysis using a wrist-worn heart rate monitor and the conventional electrocardiogram.
Junqueira LF JrPacing Clin Electrophysiol 32(1):43-51.
8. Protić, J. (2006). Sportsko rekreativno vježbanje u grupi ili osobnom programu. 15.
Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, zbornik radova.
9. Rohde, H.C., T. Espersen (1987). Work intensity during soccer training and matchplay.
10. Thivierge M., Leger L. (1988). Validity of heart rate monitors. Department of Physical
Education, University of Montreal, CanadaSci et Sports 3(3): 211-221.
277
11. Thivierge M., Leger L. (1989). Critical review of heart rate monitors. Department of
Physical Education, University of Montreal, CanadaCAHPER J 55(3): 26-31.
12. Vieno A., M. Santinello, MC. Martini, (2005.): Epidemiology of overweight and obesity
13. among Italian early adolescents: relation with physical activity and sedentary behaviour.
14. Epidemiologia e psichiatria sociale 14(2):100-107.
15. Vogelaere P., De Meyer F., Duquet W., Vandevelde P. (1986). Sport tester pe 3000 vs
holter ecg for the measurement of heart frequency. Hoger Instituut voor Lichamelijke
Opvoeding, Vrije Universiteit Brussel, BelgiqueSci et Sports 1(4): 321-329.
278
PRILOG 1.: PROGRAM RADA
PROGRAM RADA
18. OKTOBAR 2012., četvrtak
17:00 - 19:30
20:00
Doček gostiju i prijave, Hotel „ Blanca „ resort&spa, Babanovac Vlašić
Večera
19. OKTOBAR 2012., petak
08:30 - 11:00
11:00 - 11:45
Prijava učesnika, Hotel „ Blanca „ resort&spa, Babanovac Vlašić
Svečano otvaranje
11:45 - 12:15
Pozvano predavanje: Uloga lokalnih vlasti u promicanju tjelesne aktivnosti
prof. dr. Stjepan Heimer (Zagreb,HR)
12:15 - 12:45
Pozvano predavanje: Vjetrovi globalizacije i njihov utjecaj na sport i zdravlje u
BiH, prof. dr. Izet Rađo (Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH,
predsjednik Naučnog odbora V međunarodnog seminara“Uloga sporta u
očuvanju zdravlja“, (Sarajevo, BiH)
13:00 - 14:00
Koktel dobrodošlice/ručak
14:30 - 15:00
Prezentacija projekta: Edukacija žena za menadžere i instruktore sportskorekreatvivnih aktivnosti, Amela Trbić, Sportski savez SBK/KSB
Radni dio 1.
Nove tehnologije u sportu
16:50 - 17:00
kafe pauza /osvježenje
17:00 - 17:30
Promocija knjige: Aerobik – aerobna gimnastika,
Autori: dr.sci.Lejla Šebić i mr.sci.Marijana Arapović
Univerzitetski udžbenik
Izdanje 2012. godina
Radni dio 2.
17:30 - 18:30
Fitness u službi tjelesne aktivnosti: trenažni programi i programi za
invalidne osobe i osobe sa posebnim potrebama
279
18:30 - 19:30
RADIONICA:
 Metodički pristup organizacijskih oblika sata sportske rekreacije
 prof.dr. Snježana Beri , Zagreb, Hrvatska;
19:30
Slobodne aktivnosti
20. OKTOBAR 2012., subota
Radni dio 3.
09:30 - 10:50
10:50 - 11:05
Zdravstveni aspekti: Povrede i prevencija i Ishrana sportista
Radni dio 4:
11:05 - 12:05
Zdravstveni aspekti – Očuvanje zdravlja i tjelesna aktivnost
12:10 - 13:00
OKRUGLI STO :
 Javno-zdravstveni potencijal zdravstveno usmjerene tjelesne
aktivnosti (ZUTA-e)
 gost predavač: prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska;
 moderator i predavač : mr.sc. Amra Živanović
Zavod za javno zdravstvo SBK/KSB, BiH;
13:00 - 13:15
13:15 - 14:15
kafe pauza /osvježenje
Zdravstveni aspekti – Očuvanje zdravlja i tjelesna aktivnost
14:30
Ručak
15:30
kafe pauza /osvježenje
Radni dio 5:
16:00 - 17:20
Menadžment u sportu
17:30 - 18:15
RADIONICA:
 Kako biti uspješan nastavnik, prof.dr. Nijaz Skender
Univerzitet u Bihaću, Pedagoški fakultet, BiH;
 moderator: doc.dr. Osman Bajrić
18:30 - 19:30
20:30
Zaključci seminara, podjela zahvalnica i certifikata
Svečani koktel
21. OKTOBAR 2012., nedelja
10:00 - 12:00
Sportske aktivnosti
12:00 - 14:00
Obilazak znamenitosti grada Travnika
280
14.00
Ispraćaj gostiju
PRILOG 2: GOSTI SEMINARA
POSEBNI GOSTI SEMINARA

8.
Dekani i predstavnici visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke
kulture:
prof.dr. Munir Talović, dekan, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u
Sarajevu;
prof.dr. Nijaz Skender, dekan, Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću;
prof.dr. Vidoslav Lolić, dekan, Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet
APEIRON, Banja Luka;
prof.dr.Vlatko Šeparević, dekan, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli;
doc.dr. Hazim Selimović , dekan, Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku;
doc.dr. Ekrem Čolakhodžić,prodekan za nastavu,Nastavnički fakultet,
Univerzitet "Džemal Bijedić" Mostar;
doc.dr. Marin Čorluka, voditelj/studijska grupa:Fizička kultura, Fakultet
prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru;
prof.dr. Goran Bošnjak, Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, Univerzitet u Banja Luci

1.
2.
3.
Dekani visokoobrazovnih institucija u oblasti medicine i zdravstvenih nauka:
prof.dr. Dijana Avdić, dekan, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu;
prof.dr. Farid Ljuca,dekan,Medicinski fakultet Univerzitet uTuzli;
prof.dr. Mehmed Avdagić, Farmaceutsko zdravstveni fakultet, Univerzitet u Travniku;
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
SASTANAK DEKANA I PREDSTAVNIKA VISOKOOBRAZOVNIH INSTITUCIJA U OBLASTI
SPORTA I TJELESNE/FIZIČKE KULTURE I OBLASTI MEDICINE I ZDRAVSTVENIH NAUKA U
BOSNI I HERCEGOVINI
Susret/sastanak dekana i predstavnika visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i
tjelesne/fizičke kulture i oblasti medicine i zdravstvenih nauka održan je u subotu,
20.10.2012. godine na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u Travniku sa početkom u
12.00 sati.
Sastankom je predsjedavao prof.dr. Munir Talović, dekan Fakulteta sporta i tjelesnog
odgoja Univerziteta u Sarajevu a domaćin je u ime Edukacijskog fakulteta bio dr Nihad
Selimović.
Sastanak je imao slijedeći Dnevni red:
1. Predstavlajnje Instiucija i pojedinaca;
2. Vidovi moguće saradnje između institucija;
3. Zakljkučci;
281
Na početku sastanka prof.dr. Munir Talović je u ime prisutnih zvaničnika Institucija
pozdravio domaćina, dr. Nihada Selimovića, izrazio zadovoljstvo odzivom prisutnih i
čestitao Eduakcijskom fakultetu, dr Nihadu Selimoviću na uspješnoj organizaciji seminara
i realiziranoj ideji da se okupe dekani odnosno predstavnici visokoškolskih institucija u
oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture.
Na sastanku je zaključeno slijedeće:
1. Potrebu za okupljanjem institucija treba pretvoriti u praksu i slijedom određene
dinamike razviti kontinuitet u zajedničkom sastajanju i druženju;
2. Na nivou države napraviti kalendar zvaničnih datuma koji se obilježavaju na
ustanovama koji bi poslužio kao vodić za planiranje sadržaja na godišnjem nivou za
svaku instituciju posebno.
3. Njegovati nove trendove privatnih Fakulteta i Univerziteta u kojima se konkurencija
posmatra kao šansa za povečanje kvaliteta i razmjene iskustava dobre prakse a nikako
kao konkurencija u odnosima između visokoškolskih institucija koja može ugroziti
trenutnu i buduću saradnju.
4. Povezati institucije na naučnom i stručnom nivou kroz prisustvo na skupovima i
praćenju sadržaja koji se realiziraju na visokoškolskim institucijama kroz seminare,
simpozije, časopise, takmičenja, susrete.
5. Raditi na razvijanju modela koji će postepeno povezivati studente u sportska
takmičenja i susrete na nivou države.
6. Baviti se stručnim pitanjima koja zastupaju interese institucije u cilju kvaliteta i ishoda
učenja koja se stavljaju pred studente i načina na koji se istih dolazi.
7. Pokrenuti pitanje usaglašavanja Nastavnih planova i programa na svim ciklusima u cilju
unaprjeđenja implementacije bolonjskog sistema i otvaranja mogućnosti studentima
da prohodnost i mobilnost bude sastavni dio njihove mogučnosti studiranja i ponuda
koju očekuju.
8. Ne baviti se pitanjima na koje se ne može uticati i za koja se ne mogu ponuditi odgovori
iz razloga koji su pitanje politićkog sistema i na koja nemamo uticaj. Krenuti od situacija
koje se mogu razviti vlastitim radom uz korištenje vlastitih resursa i kapaciteta.
9. Raditi na razvijanju programa edukacije koji bi bili interesno povezani između
institucija sa lokalnim značajem kako za visokoškolsku instituciju i studente tako i za
užu i širu lokalnu zajednicu.
10. Pružiti podrčku i ako treba inicirati studentska okupljanja kroz sportski, stručni, naučni
i istraživački rad i podržati projekte koji će objediniti studenstku misao, ideju i aktivnost
282
koja nema prepreka ni granica jer se usmjerava isključivo na problematiku studenata,
njihove sadašnjosti i budućnosti.
Svi prisutni gosti su pohvalili održani skup, inicijativu organizatora i ideju koju treba
nastaviti u budućnosti kako bi ovaj sastanak imao nastavak i kontinuitet koji će se pratiti.
283

zapisnik

FULL TEXT (.pdf)

Sportska oprema - KL SPORT oprema doo

Sportska televizija u krizi

ISSN 1512-875X (Print)

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I EMPATIJA

Plan rada Sportske zajednice Grada Daruvara u 2015. godini

Strategija raspodjele te pravdanja sredstava u sportu Grada Siska

ovdje. - Udruga Fokus

Z A P I S N I K - Splitski savez športova