Bosco Bosco salezijanski vjesnik Snovi za put iz osrednjosti Pobudnica 2012.: »Don Boscov san pretvoriti u stvarnost« Oratorij u nevoljama Zaživio Omladinski centar u Belom Manastiru Radost u svakodnevnom životu Don Bosco i Marija Pomoćnica Početno širenje i ustroj Don Boscova djela Naša glazba i dalje svira Zamislite dvorište zatvora jedne europske kolonije iz 18. stoljeća. Zora je i sunce zlatnim zrakama obasjava nebo na Istoku. Iz dvorišta izvode na smrt osuđenoga zatvorenika. To je svećenik koji se usprotivio kolonistima i njihovu okrutnom postupanju s urođenicima. Stoji pred zidom i razmišlja o mecima kojima će ga zasuti njegovi sunarodnjaci. Prije nego su mu povezali oči, zapovjednik mu je postavio uobičajeno pitanje o posljednjoj želji. Na iznenađenje sviju, zatražio je da posljednji put zasvira svoju flautu. Vojnicima je zapovjeđeno da spuste puške dok zatvorenik ne odsvira svoju melodiju. Kad su nježni zvuci počeli ispunjavati jutarnju šutnju, zatvorsko je dvorište, obično prepuno nasilja i tuge, odjekivalo predivnom glazbom šireći tajanstveni mir. Zapovjednik se zabrinuo jer je glazba sve više potiskivala njegovo besmisleno izvršenje zapovijedi. Naredio je vojnicima da otvore vatru. Svećenik je istoga časa izdahnuo, ali su svi prisutni i dalje zadivljeni slušali glazbu i životni ples koji je prkosio smrti. Patnja – smisao i proslava života Salezijanski misijski dan 2012. glasilo salezijanske obitelji • broj 1 • 2012 • 10 kn Bosco SALEZIJANSKI VJESNIK GLASILO SALEZIJANSKE OBITELJI 3 urednikovarije~ Snovi za put iz osrednjosti salezijanskaobitelj 4 Pobudnica 2012.: »Don Boscov san pretvoriti u stvarnost« ususret200.obljetnici 6 Oratorij u nevoljama 8 ukoraksnjima Naša izdanja BR. 1 / 2012 ISSN 1330-1713 “Don Bosco danas” službeno je glasilo Salezijanske obitelji. “Salezijanski vjesnik” utemeljio je don Bosco još 1877. Prvi broj »Salezijanskog vjesnika« na hrvatskom jeziku pod nazivom »Blaženi Ivan Bosco« izašao je u siječnju 1930. »Don Bosco danas« od 1990. izlazi četiri puta godišnje. Renate i Karl-Hermann Schneider: Od Noe do Pavla. Biblijski igrokazi za djecu osnovnoškolske dobi Iz iskustva je poznato da djeca rado glume i uživaju predstavljati druge osobe. Tu njihovu osobinu smo željeli iskoristiti te im kroz igru približiti biblijske pripovijesti. Teme iz Starog i Novog zavjeta obrađuje po 21 igrokaz. Mnogi predlošci ravnaju se prema smjernicama za katolički vjeronauk u osnovnim školama te se tako izvrsno daju primijeniti u toj dobnoj skupini. Ovo je dobrodošao radni materijal za školu, župu, rad u skupini, za pripravu na pr vu pričest te eventualno i za poduku krizmanika. Ovi se igrokazi mogu dobro primijeniti i u bogoslužju sa školskom djecom. Izdavač: Hrvatski salezijanski provincijalat, Omiška 8, 10000 Zagreb Andrea Gasparino: Sakrament oproštenja Radost i slavlje Boga i čovjeka Urednik: Anto Stojić Zaživio Omladinski centar u Belom Manastiru salezijanskaduhovnost 11 Radost u svakodnevnom životu Svjedočanstvo: Sebastijane, Isus te zove! kaoMarija OPSEG:: 184. str. OPSEG CIJENA:: 60 kn CIJENA Grafički urednik: Marijan Osman Lektura: Vjeročka Ban 14 Don Bosco i Marija Pomoćnica na{apovijest Uredničko vijeće: Valentina Baričević, Luka Hudinčec, Iva Nikolić, Ljiljana Tomić 16 Dizajn naslovne stranice i rubrika: Svjetlana Šegović OPSEG:: 124. str. OPSEG David O’Malley: Ljubazni pastir Grafička priprema: Salesiana d.o.o. Ova knjižica je pokušaj da se pobudi svijest učitelja za prepoznavanje mogućnosti ostvarivanja ljubaznosti. Stil potiče na razmišljanje tako da se iskustvo i duhovnost mogu ujediniti u vlastitu spoznaju načina na koji ljubaznost dolazi do izražaja u učiteljevu osobnom životu i načinu djelovanja. To je ujedno i poticaj da obuzdamo negativne emocije i prisjetimo ih se u molitvi. Na taj način učitelji će biti spremniji pomagati svojim kolegama. Tisak: DENONA d.o.o., Zagreb 18 Pobudnica vrhovnog poglavara biblijskameditacija 20 Patnja – smisao i proslava života misije 22 Salezijanski misijski dan 2012. Adresa uredništva: Don Bosco danas, Srebrnjak 101, 10000 Zagreb, Hrvatska Kontakt: www.donbosco.hr dbd@zg.t-com.hr donboscodanas@gmail.com tel: 01 36 88 130 fax: 01 38 36 647 Andrea Gasparino: Očenaš. Razgovori s mladima Cijena pojedinog broja 10 kn, za inozemstvo 2,5 €. OPSEG:: 64. str. OPSEG vijesti Godišnja pretplata 40 kn, za inozemstvo 10 €. 24 na{ipokojnici 32 Uplate se šalju poštanskom uplatnicom ili na provincijalni kunski žiro-račun: 2360000-1101275240, Zagrebačka banka – Zagreb CIJENA:: 30 kn CIJENA Kršćanski učitelj Početno širenje i ustroj Don Boscova djela pobudnica2012. Uvijek su je zvali »ispovijed«. Taj je naziv međutim nepotpun. Crkva danas želi da se ovaj sakrament zove »sakrament pokore« ili, još bolje, »sakrament pomirenja«, odnosno »sakrament oproštenja«. Crkva je uvijek smatrala nužnim isticati dužnost iskrena ispovijedanja teških grijeha. Međutim, kad bi se netko na tome zaustavio, onda to još uvijek ne bi bio sakrament. Srž ovog sakramenta je kajanje, obnova, početak novoga života. CIJENA:: 20 kn CIJENA Knjiga je zamišljena kao pomoć čitateljima da bolje upoznaju značenje te molitve koja je predana svim učenicima kao znak raspoznavanja i pripadnosti Kristu. SALESIANA Srebrnjak 101 • 10000 Zagreb • Tel: 01/ 48-14-661 • Faks: 01/ 48-14-662 E-pošta: salesiana@salesiana.hr • Internet: www.salesiana.hr OPSEG:: 68. str. OPSEG CIJENA:: 15 kn CIJENA urednikovarije~ Snovi za put iz osrednjosti V eliki ljudi su sanjali život da bi u životu ostvarivali snove. U svojim su snovima bili najviše ono što jesu i nešto od onoga što još nisu bili, a postali su nakon buđenja. Oživljavajući snove otkrivali su sebi i drugima nove svjetove koje je samo Bog poznavao. Sanjali su da čovjek može biti budan u snovima i da može budan sanjati. Na početku Don Boscova svetačkog života bio je san, jedan od mnogih koje je ostvarivao kao svoje životno poslanje. Svi pomalo sanjamo i živimo svoje snove. Vrhovni poglavar don Pascual Chávez poslužio se maštom i početkom godine progovorio mladima srcem i osjećajima našeg utemeljitelja. Pokretu salezijanske mladeži napisao je pismo koje počinje prizorima sa susreta mladih u Madridu, 17. kolovoza prošle godine. S Don Boscovim osjećajima divio se mnoštvu mladih koji ponosno žive svoju vjeru, planiraju svoje živote po Božjim nacrtima, mole vjerničkim srcem i klanjaju se euharistijskom Isusu. Osobito mu je bilo drago što je među brojnim animatorima vidio salezijance, kćeri Marije Pomoćnice, povjerenice i povjerenike za pastoral mla- dih i provincijale. U svom je poetskom izričaju vidio Don Bosca kako iz neba prati naše pripreme na spomen rođendanskog slavlja 2015. god., svoj Valdocco u 130 zemalja salezijanskog svijeta. Nije lako naći tako topao i poetičan tekst o mladima i vjerujem da su ga mnogi članovi Salezijanske obitelji već pročitali ili će ga pročitati. Ističem ovdje pojedinost u kojoj se pokušava objediniti Don Boscov san sa snovima mladih i Božjim snovima. »S pomoću Gospodinovom pozivam i vas, koji ste »utjelovljena nada«, da među tolikim varljivim obećanjima koja vas zapljuskuju, otkrijete san koji će vas učiniti kreativnim osobama, koji će vam dati snagu da se suočite i nadvladate neizbježne poteškoće u razvoju i koji će dati neslomljivu sigurnost vašim očekivanjima da se ispune, iako ne možete odmah dohvatiti ono što sanjate. Sanjati srcem ok renutim Bogu i s nogama čvrsto na zemlji nije bijeg, nego ot varanje svoga života nečemu novome, što se još ne poznaje potpuno, ali što se osjeća značajnim. To znači težiti prema nečemu što se još ne posjeduje, ali u čemu se prepoznaje; znači razumno otkrivati prisutnost »Boga koji nas prati« u protoku dana. Nijedan projekt, od onog najskromnijeg do najzahtjevnijega, koji bi život ispunio smislom, ne može se ostvariti ako se prije ne hrani nekim snom. Da bi se donijele odvažne odluke u društvu, podložnom promjenama, bez duše i siromašnom vrijednostima, nužno je pronaći snagu i imati širok pogled koji će izdići čovjeka iz njegove osrednjosti i usmjeriti ga da ide prema novim nebesima i novoj zemlji.« U poruci devetog Don Boscova nasljednika izrečenoj s Don Boscovim srcem našlo se i nekoliko prijedloga odgojiteljima u Salezijanskoj obitelji. »Stoga, kao salezijanci odgajamo učeći slušati i poštivati, ne batinom i prodikom, nego strpljivošću i šutnjom koja otkriva ljubav i očekivanje, ne strogošću i ukorima, nego autoritetom koji izvire iz našeg dosljednog i besprijekornog života, a ne iz vlasti koja dolazi od zakonske uloge. Odgajamo ponajprije ljubavlju. Ako naša besplatna ljubav, odraz Isusova milosrđa, pomrači, mladi umiru od hladnoće jer teže podnose noć osjećaja nego sjenu razuma.« Neka i vaši životi budu obasjani slavom uskrslog Gospodina da svjedočite ljubavlju koja ujedinjuje i životom koji se daruje drugima! Članovima Salezijanske obitelji, prijateljima i čitateljima želimo sretan i blagoslovlje n Uskrs! Uredništvo 3 salezijanskaobitelj P obudnica je istinski duhovni i pastoralni program koji obvezuje pojedince i zajednice da zajednički proučavaju, razmišljaju, mole i rade. Granama Salezijanske obitelji i strukturama koordiniranja – kao što su mjesna i pokrajinska vijeća – vrhovni poglavar don Pascual Chávez Villanueva nudi neka uporišta i radne zadatke te poziva da dublje upoznamo Don Boscov život, kako bi se danas osvijetlio njegov lik i nastavilo poslanje koje mu je bilo povjereno: odgoj i evangelizacija mladih. Velikim se koracima bližimo proslavi dvjestote obljetnice Don Boscova rođenja. Proslava bi nas trebala zateći spremne u namjeri da ojačamo svoj karizmatski identitet. Naša je zadaća da shvatimo, obnovimo i nastavimo naume, izbore i pastoralno djelovanje našeg utemeljitelja. Operativna genijalnost, odgojne sposobnosti i duhovnost tri su dimenzije koje, bez dvojbe, određuju njegov svetački lik. Oživotvorenje Don Boscove povijesti Don Bosco je i danas za Crkvu i građansko društvo važan lik. Cjelovita je osobnost i ne može ga se svesti na jednostavne formule. On je višeslojna osobnost: utemeljitelj, zakonoša, odgojitelj, učitelj duhovnog života. Da se ne bi izgubilo toliko toga što od njega baštinimo, bitno je i nužno poznavati ga. Kad se od njega udaljimo vremenski, zemljopisno i kulturalno, izlažemo 4 se opasnosti da izgubimo nešto od privlačnosti, blizine i prisnosti koja nas s njim povezuje. Ako bi oslabile veze s našim zajedničkim ocem, njegovim duhom, djelovanjem i nadahnućima, Salezijanska bi obitelj izgubila građansko pravo u Crkvi i društvu, jer bismo ostali bez korijena, izgubili svoj identitet. Osim vremenske, zemljopisne i kulturalne udaljenosti, treba istaknuti još dva razloga. Za duhovni pokret, kao što je Salezijanska obitelj, važna je svijest o vlastitoj povijesti, organizirana i tumačiti; ništa ne reći krivo, ništa istinito prešutjeti, treba prereći, premisliti i ponovno oživotvoriti sadržaj tih izvora. Zbližavanje s Don Boscom ostvareno metodama koje su vlastite povijesnim istraživanjima, pomoglo nam je da bolje odmjerimo Don Boscovu veličinu, njegovu stvaralačku genijalnost, sposobnosti vrsnog odgajatelja, njegovu duhovnost, njegovo djelovanje, razumljivo samo kao potpuno ukorijenjene u društvenu stvarnost u kojoj je živio. Trebamo suvremeni Don »Upoznajmo i nasljedujmo Don Bosca, pa će nam mladi pos tati život no poslanje.« dostupna tako da promiče stvaranje temeljne kulture i suočavanje s povijesnim, društvenim i kulturalnim promjenama. Salezijanska će obitelj tako i dalje biti nositeljica izvorne karizme te bdjeti i kreativno čuvati vlastitu baštinu. Dublje poznavanje Don Bosca ima svoj razlog i u činjenici da ga razni dokumenti pojedinih grana Salezijanske obitelji ističu kao vođu i uzor. Dragocjen je doprinos Salezijanskoga povijesnog instituta na Salezijanskom papinskom sveučilištu. Tisuće stranica Don Boscovih rukopisa znanstveno je obrađeno i provjereno, da bi se odredilo što je u karizmi prolazno, a što trajno; što treba napustiti, a što zadržati. Cijelu Don Boscovu povijest treba obnoviti te je hrabro i izvorno Boscov lik koji će suvremenim jezikom govoriti današnjem čovjeku. U tumačenju Pobudnice, don Chávez ističe i analizira neka Don Boscova iskustva i odluke: • Razvoj njegovih ustanova i spoznaja o tome kome su namijenjene • Što je podrazumijevao pod pojmom »napuštena mladež« • Kako je odgovarao na potrebe • S koliko je prilagodljivosti odgovarao na potrebe • Uporno nastojanje oko siromaštva i neumorne radinosti. Polazeći od povijesne analize takvih stajališta, predlažu se putovi provjere kako bi se Don Boscov lik mogao rekonstruirati vjerno, a ne samo pukim ponavljanjem. To je proces u koji se trebaju uk ljučiti sve grane Salezijanske obitelji kako bi se došlo do općeprihvatljivog, profesionalnog, dubinskog sagledavanja Don Boscova lika i tako vrednovala povijesna, pedagoška i duhovna baština. Djelatne smjernice Slijedeći uobičajeni Don Boscov način izlaganja, Pobudnica je istinski duhovni i pastoralni program koji obvezuje pojedince i zajednice da zajednički proučavaju, razmišljaju, mole i rade. Granama Salezijanske obitelji i strukturama koordiniranja – kao što su mjesna i pokrajinska vijeća – don Chávez nudi neka uporišta i radne zadatke. Pastoralna ljubav koja je obilježavala cijeli Don Boscov život i koja je bila duša mnogih njegovih pothvata treba biti obilježje i razlog vjerodostojnosti Salezijanske obitelji pred mladima. Don Bosco, koji je mnogo pretrpio i podnio velike žrtve za svoje mlade, podučava da salezijanski pastoralni rad zahtijeva suobličenje srcu Dobrog pastira i jaku askezu. Zapisi o utemeljenju Salezijanske družbe i povijesni razvoj Don Boscova djela potvrđuju da je glavni cilj Salezijanske družbe spas mladih koje, kao što je i on sâm činio, treba prihvatiti, odgojiti da budu odgovorni i pomoći im da budu apostoli među svojim vršnjacima. Mlade, posebno vrijedan predmet salezijanskog djelovanja, treba susretati na mjestima, u prilikama i na područjima na kojima se oni nalaze. Inicijative i institucije stvorene za njih nedovoljne su ako nema asistencije i prisutnosti među njima. Don Boscovi odgovori na potrebe mladih njegova doba mogu rasvijetliti odgovore za koje je Salezijanska obitelj svjesna da ih mora ponuditi u borbi protiv indiferentizma, etičkog relativizma, lažnih ideologija i konzumerizma, jer uništavaju životne vrijednosti i iskustva. Pitanja koja su vodila Don Bosca moraju pratiti i Salezijansku obitelj u osluškivanju vapaja mladih, da bi se ponudili odgovori na njihove najnužnije i najdublje potrebe, na konkretne i duhovne potrebe. Uspomene iz oratorija Sv. Franje Saleškoga, napisane na izričit zahtjev pape Pia IX, nezaobilazna su točka za poznavanje Don Boscova duhovnog i pastoralnog puta. Nazvane i Uspomene budućnosti, one u sebi nose Don Boscove motive i izbore. Pozivam sve grane Salezijanske obitelji, mjesna i pokrajinska vijeća, da prihvate, proučavaju i razmatraju poruku Pobudnice za 2012. godinu. Neka život našeg oca utemeljitelja nadahnjuje pastoralno djelovanje bilo gdje u svijetu, da se njegov san i od Boga primljeno poslanje mogu nastaviti u naše doba. Don Bosco nam nudi jednostavan, ali istodobno proročki prijedlog svoga duha i poslanja: san iz devete godine. Na ovoj autobiografskoj stranici naznačeni su mladi kao polje djelovanja, koje mu je povjereno. Određen je cilj njegova apostolata: • pomoći im odgojem da se razvijaju kao osobe. Ponuđena je i djelotvorna odgojna metoda: • preventivni sustav. On je, mogli bismo reći, živio za to da svoj san pretvori u stvarnost. Pozvani smo da činimo isto što je činio naš dragi otac: da prihvatimo mlade kao svoj životni program, razlog svog postojanja, trošeći za njih svoje snage do posljednjeg daha. Prihvaćamo mlade kao svoj životni program 5 ususret200.obljetnici U jesen 1846. Don Bosco se vratio u Valdocco s majkom Margaretom, koja je u košari donijela najnužnije stvari i hrane za nekoliko dana. Jedan svećenik, Don Boscov prijatelj, htio im je pomoći, ali kako nije imao novaca, darovao im je svoj džepni sat. Mama Margareta je, po Don Boscovoj zamisli, dobro došla u oratoriju, jer je njegovim dječacima trebalo oprati često jedinu košulju, zakrpati hlače, a pojavili su se i oni koji nisu imali gdje prespavati. Dvojici dječaka koje je Don Bosco primio prostrla je ležaj u sjeniku, ali sutradan nije našla ni dječaka ni posteljine. Pobjegli su i sve odnijeli sa sobom. Bila je očajna. Sin ju je tješio i smirivao uvjeravanjem da nisu svi takvi. Uvečer 4. svibnja 1847. kišilo je kao iz kabla. Don Bosco i mama Margareta upravo su večerali kad je netko pokucao na vrata. Otvorili su i ugledali siromašna dječaka, koji je bio pokisnuo kao miš. – Siromah sam iz Valsesije, zidarski pomoćnik. Nisam uspio nigdje naći posla, zima mi je, a ne znam kamo bih se sklonio... – Uđi, sinko, uđi – rekao je Don Bosco i poveo ga do vatre. Margareta mu je dala nešto za jelo i upitala gdje misli prespavati. Dječak je počeo plakati. – Ne znam. Kad sam došao u Torino, imao sam tri lire, sve sam potrošio, ne znam... – Ja bih te zadržala, ali tko kaže da i ti nisi kao oni? Ispričala mu je svoje nedavno iskustvo. – O ne, gospođo. Siromašan sam, ali nikada nisam krao – branio se mali dosta uvjerljivo razbijajući njezine sumnje. Don Bosco je za to vrijeme skupio deset cigli u dvorištu, a na njih stavio nekoliko dasaka i slamaricu s pokrivačem. – Ovdje ćeš spavati večeras i dok le god budeš trebao, Don Bosco te neće otjerati – rekla je dječaku. Bio je to pr vi sirotan koji se nastanio u oratoriju. Do kraja godine prispjelo ih je sedam, a par mjeseci kasnije doći će i drugi. Oratorij je imao stalne šegrte, đake, te one koji su dolazili preko vikenda i za blagdane. Svakoga od njih Don Bosco je osobno poznavao, za svakoga je učinio ponešto: našao mu posao, pribavio odjeću, platio hranu, osigurao školu ili ga udomio proširujući malo-pomalo prostor koji je od samog početka bio tijesan. Obilazio je bogataše, gospodu i grofovske obitelji, išao je od vrata do vrata ponizno moleći pomoć. Otkada je znao za sebe trebao je Božju providnost i ona ga nikada nije ostavljala na cjedilu. Štoviše, kako se povećavao broj dječaka, tako su se otvarale nove Oratorij je imao stalne šegrte i đake 6 mogućnosti, nova rješenja. Najuvjerljiviji izraz te Providnosti bilo je kleričko oblačenje jednog od pr vih oratorijanaca, zvao se Ascanio Savio. Na pomolu je bilo još desetak dječaka, Don Bosco ih je školovao jer su željeli postati svećenici, a on se je u duši nadao da bi mogli ostati uza nj i pomagati mu u važnom i korisnom poslu koji je započeo. Zato je najbolje oratorijance pripremao pojačanim učenjem i polaganjem ispita, predstavljao ih nadbiskupu, a ovaj ih je pred svojom komisijom ispitivao i primao među klerike. Oni će ubrzo postati svećenici. Među njima su se osobito isticali: Mihovil Rua, koji će kasnije postati Don Boscov nasljednik, te Josip Buzetti, salezijanac laik, kojemu će uskoro povjeriti cjelokupnu ekonomiju oratorija. San iz devete godine postajao je sve prepoznatljivija stvarnost, još i više! Ne samo da su divlje zvijeri postale jaganjci, nego su i neki jaganjci postali pastiri. Politika Očenaša Godina 1848. u cijeloj je Europi poznata kao godina buđenja nacionalne svijesti kod mnogih naroda, te kao početak masovnih pobuna. Stanovništvo svih većih gradova u Italiji bilo je na nogama. Na torinskim ulicama narod je tražio ustav umjesto apsolutizma, oslobođenje sjevernih pokrajina od austrijske vlasti, veća radnička prava te ujedinjenje Italije. U sveopći pokret pod nazivom Preporod (Risorgimento) htjeli su uk ljučiti i papu Pia IX, ali on je držao da mu, kao poglavaru Crkve, valja ostati izvan snažnoga nacionalnog previranja, no podijelio im je ipak svoj blagoslov. Kralj Karlo Alberto poveo je ujedinjenu vojsku u jednu od najžešćih bitaka protiv Austrijanaca na visoravni Custoza. Nažalost, završila je porazom i tisućama ranjenih i poginulih Talijana. Narod je svoje nezadovoljstvo okrenuo i protiv Crkve. Počelo je s napadima na papu, koji se sklonio u izgnanstvo, a na udaru su bili biskupi, samostani, svećenici i časne sestre, o kojima je tisak govorio podrugljivo i s mnoštvom uvreda. Ni Don Boscov oratorij nije bio pošteđen, u nekim listovima bio je meta karikaturista. Daleko teže mu je bilo kad su obijesni mladići zasipali kamenjem oratorij i napadali dječake. Vrhunac opasnosti doživio je kad je na nj izveden, srećom neuspio, atentat. U kapeli je imao vjeronauk. Usred poduke prolomio se pucanj. Napadač je kroz prozor pucao iz puške. Metak mu je prošao tik ispod ruke, proparao svećeničku halju i zabio se u zid. Iako uplašen, Don Bosco je taj neugodni trenutak prokomentirao kao neslanu šalu nekog zlobnika, podsjetivši dječake da Marija čuva njega i cijeli oratorij. Don Bosco se nije želio baviti politikom, nije se svrstavao ni lijevo ni desno. Nije mrzio bogataše, jer su oni njegovim dječacima bili najveći dobrotvori; nije išao na prosvjedne skupove da se zauzima za siromahe, nego je činio najviše što je mogao kako bi ublažio njihovu nevolju. Nije bio ni protiv naprednih ideja, ali svoje dečke nije slao na demonstracije. Čak i onda kada su od njega tražili da se izjasni koju političku stranku podržava, govorio je da vodi politiku Očenaša, to jest da se posvetio zbrinjavanju i odgoju siromašnih mladića, te da sve svoje snage troši za njihovo vremenito i vječno dobro. Glede svrstavanja davao je do znanja da će uvijek i u svemu biti na papinoj strani i da u njegovoj prirodi nije vojevati, nego vršiti službu milosrdnog samaritanca. Takvim stavom pribavio si je nemali broj protivnika, ali zahvaljujući upravo takvu njegovu držanju povećao se i broj onih koji su ga poštivali i pomagali njegovo djelo. Čudesni proc vat oratorija Najvažnija od svega bila je ohrabrujuća činjenica da su oratorijanci bili sve brojniji. Zaposjeli su svaki slobodni kutak u Pinardijevoj kući, a đaci su učili u sakristiji i po hodnicima. Kad su počeli pristizati novi, Don Bosco je u šali rekao: »Dečki moji, kad se pčele roje, napuštaju košnicu i stvaraju novu; mi ćemo ih nasljedovati.« Godine 1847. postojećem oratoriju »Sveti Franjo Saleški« u Valdoccu pridružio se novi, osnovan u četvrti Porta Nuova, nazvan »Oratorij anđela čuvara«. Vodit će ga mladi svećenici koje je Don Bosco s puno strpljenja školovao i očinski pratio ulijevajući u njihova srca istu onu ljubav prema mladima koju je i sâm primio od Boga, ljubav koja se sva razdavala za njihovo dobro. Tih su godina pr vi šegrti koje je udomio kao sirotane, postali majstori. I oni su ostali uz Don Bosca. U oratoriju su osnivali vlastite radionice i podučavali druge. Tako je Valdocco u one tri godine, od 1853. do 1856, postao vjerojatno najveće zanatsko središte u Pijemontu. Ondje su jedni uz druge radili bravari, postolari, krojači, stolari, tiskari, knjigoveže... Kad je skupio nešto novaca, srušio je staru Pinardijevu kuću i gradio nova zdanja, jedno za drugim. Izgrađena je i nova crkva u čast Sv. Franji Saleškome, u kojoj je mama Margareta, umorna i radom za Don Boscove siromašne mladiće istrošena starica, Bogu prikazivala posljednje godine života. Tom čudesnom procvatu oratorija svi su se divili, ali nitko nije znao otkud Don Boscu toliki novci. On sâm je imao jedino objašnjenje – Božja providnost. Opasni branitelji vjere Uza sve postojeće poslove oko zbrinjavanja više od šest stotina dječaka, Don Bosco je pedesetih godina otvorio još jedno polje rada. Izazvan upornim i upravo nametljivim djelovanjem sekti i radikalnih protestantskih krugova, koji su svoje nerijetko protukatoličke ideje širili po časopisima, knjigama i predavanjima za puk, u želji da promakne poznavanje katoličke vjere među pukom, pokrenuo je seriju »Katoličko štivo«, niz malih knjižica, pisanih jednostavnim, puku razumljivim stilom i jezikom, u kojima je tumačio glavne istine kršćanske vjere, prikazivao njihovu ljepotu i cjelovitost, te upozoravao na zamke novih propovjednika. Riječi kao što su »dijalog« i »pluralizam« u ono vrijeme nisu bile posebno cijenjene, a prevladavalo je načelo odlučnog, beskompromisnog suprotstavljanja. Don Boscove su knjižice bile tako dobro primljene da su njegovi protivnici odlučili zapreku na koju su naišli uk loniti i tog odvažnog svećenika ušutkati milom ili silom. Počeli su s lukavom taktikom predlažući Don Boscu da napusti »Katoličko štivo« i da o njihovu trošku počne pisati školske knjige, koje su siromašnim mladićima bile toliko potrebne. Najprije su mu ponudili za ono doba pozamašnu svotu od 400 lira. Kad je Don Bosco ponudu odbio, krenuli su s ucjenama i otvorenim prijetnjama. Anto Stojić 7 ukoraksnjima B aranja, stara pokrajina između rijeka Drave i Dunava, svojim se najvećim dijelom nalazi u Mađarskoj, a tek jedna petina bogatih ravnica pripada Hr vatskoj. Ovaj kraj pr votno su naseljavali Nijemci i Mađari, a od Drugoga svjetskog rata stanovništvo se izmiješalo s doseljenicima iz Banovine, Zagorja, Međimurja, Dalmacije te Bosne i Hercegovine. Stoljetna povijest Beli Manastir (Pélmonostor) glavno je središte kulturnog, privrednog i vjerskog života Baranjaca. Njegovi počeci sežu u 1227. godinu kad je ugarski palatin Moys de Daro na svom imanju dao sagraditi samostan Sv. Mihaela (Monasterium Benedictorum). Mnogo kasnije, 1777. godine, u naselju je podignuta crkva u čast Sv. Martinu biskupu, a župa je utemeljena 1852. god. Od pr vog župnika, koji se zvao Ljudevit Otrokóczy (1852–1866), do danas izmijenilo se 25 dušobrižnika. Župnik Teodor Klein, koji je župom upravljao i za vrijeme Drugoga svjetskog rata, odveden je 1945. u partizanski logor u selu Grabovcu, gdje je nakon mučenja polumrtav bačen u masovnu grobnicu s još osam osoba. Salezijanci su župu preuzeli 1980. god. Pr vi župnik bio je Augustin Ljubić. Nakon njega slijedila su poznata imena: Josip Košćak (1988), Stjepan Pasarić (1991), Josip Košćak (1997), Ivan Matijević (2008) i sadašnji župnik Josip Bunić (2010). Uz njih su, kao kapelani ili vikari, dušo8 Djeca na pobožnosti križnog puta brižničku službu vršili svećenici: Ivan Bolkovac, Mato Tomas, Božo Šimičić, Vjekoslav Kanić, Marijan Rodić i brat pomoćnik Mijo Prskalo. zastrašivanja i zlostavljanja, ipak morao napustiti župu i prebjeći u Mađarsku gdje je bio dušobrižnik za naše prognanike smještene u Mohaču. Zaslužni graditelji Duboke rane i nepovjerenje Priznanja za graditeljske pothvate pripadaju ponajviše trojici pr vih svećenika. Temeljito su obnovili crkvu 1978. god., podigli župni dvor i izgradili vjeronaučnu dvoranu. Na spomenploči koja i danas svjedoči o njihovu zalaganju piše: »Kuću ovu sagradiše kroz 18 mjeseci providnošću Božjom, svećenici salezijanci: A. Ljubić, I. Bolkovac, M. Tomas, B. Šimičić i uz pomoć njihove Hr vatske salezijanske provincije, te nesebičnim radom majstora Antuna Hor vata, Ante Bradarića, Antuna Špona, Josipa Šnajdera, Vlade i Stjepana Rodi. Beli Manastir, 11. studenog 1983.« Veliko priznanje zaslužuje također don Stjepan Pasarić, koji je kao župnik 1991. ostao u okupiranoj Baranji do 21. prosinca, kada je, nakon višemjesečnog Crkva je u Domovinskom ratu 1992. teško oštećena, opljačkana i spaljena; srušeni su krov i toranj, a župni stan je također oštećen i opljačkan. U kolovozu 1997. god., nakon povratka don Josipa Košćaka, započela je materijalna obnova porušenoga i duhovna obnova žive župne zajednice. Završena je 10. studenog 2002. svečanim misnim slavljem koje je predvodio nadbiskup mons. Marin Srakić. U mjestu koje s okolnim naseljima broji oko 10 000 stanovnika katolika je malo manje od 4000; najviše je Hrvata, nešto manje Mađara i Nijemaca, a svega desetak obitelji Roma. Na tri nedjeljne mise u crkvu dođe oko 500 vjernika. Godišnje se krsti 30-ero djece, a u maticu umrlih upiše se i do 50 vjernika. Slika rođenih i umrlih sve više obeshrabruje pogled u perspektive životne dobi župljana. Starije stanovništvo ubrzano odlazi, a novo sporo pristiže. Kad se tomu doda činjenica da je ovuda prije dvadesetak godina bjesnio rat, da su Srbi ubijali i protjerivali Hr vate iz Belog Manastira, te da su se, nakon mirne reintegracije, Hr vati vratili na svoja porušena ognjišta, ovim je prostorima zavladalo nepovjerenje koje teškim uspomenama i sumnjičavošću obilježava međuljudske odnose. Na veliku žalost i Srba i Hr vata, takvo će stanje potrajati još neko vrijeme. Građanske i vjerske institucije čine stanovite napore da se neprijateljstva prevladaju, ali rane su duboke i još uvijek bolne tako da narodnoj poslovici koja kaže da ih vrijeme liječi, doista treba pomoći svim sredstvima koja mogu pridonijeti pomirenju i normalizaciji međuljudskih odnosa. Bogatstvo suradnika i pastoralnih aktivnosti Župna zajednica Beli Manastir ubraja se među stabilnije župe Đakovačko– osječke nadbiskupije. Salezijanci su požrtvovnim radom budili i njegovali vjernički život ovoga kraja. Čini to i sadašnji župnik don Josip Bunić, koji pokušava okupiti sve značajnije snage i animirati pastoralne aktivnosti na svim razinama. U župi djeluje Župno pastoralno vijeće u sastavu kojega su odbori za naviještanje Božje riječi, za liturgijsku i karitativnu djelatnost, te Župno ekonomsko vijeće. Gabrijela Feher vodi veliki župni zbor, a Vera Sobonja uspješno se trudi oko dječjeg zbora koji animira nedjeljno misno slavlje u 11 sati. Tu su vjeroučitelji, odnedavno i bogoslovi: Dejan Henčić i Dejan Čaplar, vjeroučiteljica Helena Ivičin, vanjske suradnice Zorka Frank, Daria Rob i Ivana Turk. Karitativne djelatnosti animiraju Slavko Tisaj, Stjepan Petric, Ida Božić i Vera Sobonja. Tu je i »Marijina Legija«, molitvena zajednica koje članovi posjećuju starije i bolesne župljane. Župa je Crkvi darovala četvoricu svećenika: Aleksandra Kučeru, Stipu Marića, Franju Nemeta i Antuna Volenika (DI). Na putu do svećeništva nalaze se spomenuti bogoslovi Dejan Henčić i Dejan Čaplar. Vjeroučitelji Dejan Henčić i Dejan Čaplar predaju vjeronauk u osnovnoj i u tri srednje škole zadnjih petnaest godina, a surađivali su sa svim svećenicima salezijancima u pastoralnoj službi u Belom Manastiru. Nakon završenoga teološkog studija i bogate vjeronaučne prakse, postali su i kandidati za svećeništvo. Dejan Henčić odrastao je u Belom Manastiru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Bio je ministrant od prve pričesti. U Đakovu je 2000. upisao studij teologije, koji je pet godina kasnije i završio. Od 2005. radi kao vjeroučitelj u Osnovnoj školi »Dr. Franjo Tuđman« u Belom Manastiru. Uz redovite obveze sudjeluje u župnom pastoralu (kateheza, pastoral starijih i bolesnih u staračkom domu), a potkraj prošle godine primljen je u bogoslovno sjemenište u Đakovu, gdje je započeo dvogodišnju formaciju do đakonskog ređenja kao svećenički kandidat Đakovačko-osječke nadbiskupije. »Kao vjeroučitelj nastojim djeci, koja nemaju temeljnu obiteljsku poduku, prenijeti osnovne ljudske i kršćanske vrijednosti i navijestiti im Krista. Najveći problem je vjernička praksa koja izostaje već kod roditelja. Suradnja sa župnikom i župnom za- jednicom je i nadalje dobra iako preko vikenda učestalo odlazim u Đakovo radi svećeničke formacije«, rekao nam je bogoslov Dejan. Dejan Čaplar osnovnu je školu pohađao u Belom Manastiru. Za Domovinskog rata bio je u progonstvu, pa je dio osnovne škole završio u Republici Mađarskoj. Nakon završene Opće gimnazije u Donjem Miholjcu upisao je teološki studij u Đakovu koji je završio 2003. god., a otada stalno radi kao vjeroučitelj u Belom Manastiru u gimnaziji, te u tehničkoj i ekonomskoj školi. Uk ljučen je u sva pastoralna djelovanja župne zajednice, kao i u katehetske projekte nadbiskupije. Jedan je od autora vjeronaučnog udžbenika za treći razred srednjih škola »Životom darovani«. Surađujući sa salezijancima, stekao je brojna pozitivna iskustva. »Jak pečat na mene i na mnoge u našoj župi ostavio je vlč. Josip Košćak, koji mi je bio, cijelo vrijeme studentske formacije i vjeroučiteljske službe, primjer svećeničke brige i ljudske topline, pa i danas kad sâm težim prema takvom svećeničkom idealu. Suradnja sa župnikom je pozitivna, jer sam sudjelovao u raznim pastoralnim inicijativama kojima Beli Manastir nije oskudijevao«, povjerio nam je Dejan. Don Josip Bunić, župnik, posvećuje veću pozornost mladima. U župnoj katehizaciji vodi krizma ni ke (40), prvopričesni ke (35), ministrante (25), katekumene (3), čitače (12), a ima i šest sati vjeronauka u školi. Romske večeri u Centru s neizostavnim plesom 9 Don Ante Guberac prvenstveno je zadužen za Centar za mlade, ali zapažena je njegova prisutnost i u župnom pastoralu. Njegova su obveza tjedni susreti za mlade, mjesečni susreti u sklopu obiteljskog pastorala i praćenje molitvenih udruga. Centar za mlade Zahtjevan rad s Romima Romi su specifična nacionalna manjina, najmanje obrazovana populacija, koja s naobrazbom završava u osnovnoj školi. U srednjoj školi malo je Roma iz Belog Manastira i okolnih naselja. To su uglavnom pravoslavci i muslimani, dok je katolika uistinu malo. Župnik je ove godine za blagoslov obitelji posjetio svega tri katoličke obitelji. Vjeroučitelji svjedoče da su njihova iskustva s Romima uglavnom pozitivna. Potrebno je mnogo više vremena da bi se njihov mentalitet počeo U sklopu župnog pastorala od 2000. godine djeluje i Centar za mlade izgrađen s materijalnom potporom Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zamišljen je kao središte okupljanja i druženja djece, mladih i odraslih svih nacija: Hr vata, Srba, Mađara i Roma iz Belog Manastira i okolice. Otvoren je svakog dana od 16 do 21 sat, a u njemu se okupljaju, igraju i zabavljaju se svi koji žele. Pr vi ravnatelj Centra bio je don Stjepan Tribuljak do 2007. godine, kad ga je zamijenio don VjekoBiskup Đuro Hranić s grupom mladih Roma slav Kanić, a ovoga je pak 2007. naslijedio sadašnji ravnatelj mijenjati. Oni su prije svega materijaldon Ante Guberac. Rad u Centru se no siromašni, ponekad oskudijevaju i posljednjih godina pojačao osobito u onome što je najnužnije za preživljazapaženim večernjim programima ko- vanje. Obrazovanje ne vide kao cilj ili ji se organiziraju svakog mjeseca. U izlaz iz situacije u kojoj se nalaze. Goprogramu ponekad nastupaju Romi tovo svi žive na socijalnoj skrbi, premsa svojim glazbenim točkama koje iz- da je bilo inicijativa iz Centra za zavode članovi kulturno-umjetničkih pošljavanje i Centra za socijalnu skrb društava i mladi iz okolice. Nešto če- da ih se pokuša uk ljučiti u akcije šće sudjeluju župljani i razne skupine uređivanja grada, parkova i travnjaka. iz Belog Manastira, a izvođači su od Oni žive u naselju bez osnovnih stamdjece i učenika do mladih, zborova i benih uvjeta, na rubu egzistencije. folklornih skupina. Susreti se organi- Problem je to širih razmjera i valja se ziraju u prigodama kao što su blag- truditi na svim razinama – od mjesne danske proslave: Božić, Uskrs, blag- zajednice, općine i Centra za socijalnu dan Sv. Ivana Bosca; te značajniji skrb do pastorala i rada s djecom i spomendani: Valentinovo, Dan kru- mladima. Odnosi se to i na nadbiskuha, Dan majki, Dan domovinske zah- pijski pastoralni plan rada među Romivalnosti, početak školske godine i ma. Nadbiskupija je brigu za mlade, drugi. Na kraju programa obično se bez obzira na religioznu i nacionalnu upriliči domjenak i spontano druženje pripadnost, povjerila salezijancima, te je izgradila Centar za mlade, čime su mladih. 10 mnoge stvari krenule nabolje. Salezijanci su tu brigu pokazali odvajajući, uz redoviti pastoral, i svećenika koji je bio zadužen za Centar za mlade, koji zasad najviše posjećuju upravo Romi. U nedjelju 29. siječnja dvoranu je ispunilo oko 160 uzvanika, uglavnom župljana. U programu proslave Sv. Ivana Bosca s petnaestak točaka nastupili su: djeca, mladi glazbenici, recitatori, čitači, župni dječji zbor, mađarski zbor žena koji vodi Janoš Vajzenbach, sastav mladih »Novi val« iz Župe Kneževi Vinogradi, glazbenik Josip Ris i njegova kćerka Barbara. U programu su sudjelovali i Stjepan Vidak, Ljubica Juračić, Adrijan Gere, Borna Turk i Filip Dević na gitari, David Gyula Šimon, Krunoslav Balog i Matej Koler s tamburicama, Karla Turk s klarinetom i Jan Štajfer na orguljama. Don Ante je pozdravio goste večeri, među kojima su bili: Davorin Bubalović, predsjednik Gradskog vijeća Belog Manastira, Nikolina Ivanda, tajnica Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, Vladimir Kedmenec, predsjednik Kulturno-umjetničkog društva BM, Ivan Pilinger, tajnik Društva hrvatskih branitelja, župnik Josip Bunić i urednik časopisa »Don Bosco danas« Anto Stojić. U vođenju programa sudjelovale su Katarina Jurenec i Helena Ivičin, a Don Boscov lik na plakatu izradio je likovni umjetnik Hr voje Mihaljević. U organizaciji ove priredbe sudjelovali su još Ivana Turk te obitelji Frank i Pehar. U središtu pozornosti brojnih tekstova bili su Don Boscov lik i njegovo karizmatsko poslanje, u pr vom redu siromašni mladi njegova doba – od razbijača na torinskim ulicama do svetačkih likova, krune uspješne i do danas zadivljujuće pedagogije utemeljene na razumu, vjeri i ljubavi. salezijanskaduhovnost R ek li smo da je duhovnost život po duhu. Bitna oznaka naše salezijanske duhovnosti jest realnost života i nada u ono što nam je Gospodin pripravio jer ga u svom životu nastojimo ljubiti. Upravo zbog svoje praktičnosti Don Bosco je nastojao u svakodnevnom životu pomoći mladima pa je to načelo prenio i na duhovnost. Ono govori o stvarima koje nas čekaju u konačnici i to je jedan od motiva Don Boscova, a i našeg djelovanja. Ipak, on se ne može pomiriti s bijedom koju njegovi dečki, svi mladi ljudi, proživljavaju. On im nastoji pomoći da postanu pošteni građani i dobri kršćani i to u konkretnom vremenu i na konkretnom mjestu, ondje gdje žive i rade sada, a ne u nekom budućem vremenu. Tako i duhovnost, čije je klice ostavio cijeloj Salezijanskoj obitelji, mora svoju puninu doživjeti ondje gdje radimo i u doba u kojem živimo. Ne treba se čuditi što je njegova aktivnost izrasla iz duhovnosti, iz kontemplativnosti. Njegov rad s mladima i za mlade bio je utemeljen na svakodnevnoj molitvi. Molitva je zato u duhovnosti iznimno važna. Život po Duhu ne uk ljučuje samo molitvu kao oblik traženja kakve usluge, nego prije svega svijest o tome da je Bog dio mog života. Pavao nas poziva: »Ili jeli ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.« (1 Kor 10,31) Don Bosco je to prilagodio svojim mladima pa je rekao: »Dok se igrate, razgovarate ili u kakvo drugo slobodno vrijeme, podignite kojiput misli Gospodinu, prikažite mu ono što trenutno činite.« Moliti znači zapravo biti stalno u kontaktu s Gospodinom: moliti se, povjeravati se Bogu, nadahnjivati se njegovim mislima jer, kako bi Don Bosco rekao, »molitva osvaja Božje srce«. Tako duhovnost u svakodnevici dobiva svoj konkretan i uzvišen izričaj pa svoje talente ne zadržavamo samo za sebe, nego oni postaju karizma, dar pojedincu na korist čitavoj zajednici. Prava molitva je umijeće Da bismo dobro molili, potrebno je i naučiti umijeće moljenja. I sami apostoli tražili su od Isusa da ih nauči Molitvom povezani s Bogom Don Bosco je iskusio snagu molitve i zato je uvijek govorio: »Svako jutro preporučite Gospodinu poslove koji vas toga dana očekuju.« Svaki dan s Gospodinom za mlade. Svaki dan s mladima za Gospodina. Svi zajedno svakoga dana za bolji svijet. Salezijanska duhovnost povezuje vjeru i svakodnevni život 11 moliti, stoga se nitko ne treba stidjeti što ne zna moliti. Ono što se ne zna može se naučiti. Don Bosco je bio izvrstan učitelj koji je i savjetom i primjerom upućivao druge kako moliti da bi ojačali svoju duhovnost. Svojim mladićima, a i svima s kojima je bio u kontaktu preporučivao je molitvu Blaženoj Djevici Mariji. Tako je znao reći: »Gotovo je nemoguće do Isusa ako se ne ide Marijinim posredstvom.« To potvrđuju i njegove riječi: »Pobožno prisustvovanje svetoj misi, posjet Presvetom sakramentu, česta sakramental- rad i molitva.« Ovo vrijedi za sve one koji se nadahnjuju na Don Boscu, za sve članove Salezijanske obitelji, jer naša je karizma usmjerena na mlade i svakodnevno se trudimo da im pomognemo kako bi se ostvarili kao ljudi i kao kršćani. Svakodnevica uk ljučuje i duhovnost i rad. Dapače, za salezijanca rad je izričaj duhovnosti. Ne aktivnost, nego rad koji u korijenu svoga značenja ima i riječ radost, a ona je isto tako važan dio salezijanske duhovnosti. Ona je, dapače, jedan od stupova te duhovnosti. Svakoga dana zajedno za bolji svijet na ili barem duhovna sveta pričest, to je Mariji najdraže.« On nikad nije molitvu doživljavao kao što magično iako je u njegovu životu donosila čudesne plodove, a najčudesnije je bilo to što su molitva i sakramentalni život, osobito euharistija, mijenjali i najtvrdokornije mladiće. »Uvijek sam se mogao uvjeriti u djelotvornost molitava i svete pričesti naših dječaka«, svjedočio je Don Bosco. Na 23. općem saboru Salezijanske družbe, koji je posebno govorio o radu s mladima, rečeno je: »Odgajati mlade u vjeri za salezijanca je 12 Radost – unutarnja snaga duha Radost je za Don Bosca bila izričaj čiste duše, koja je spremna na komunikaciju s Gospodinom. »Ja od mladih ne želim ništa drugo doli da budu dobri i da budu uvijek veseli.« Radost je bila snaga njegova djelovanja jer radosnu čovjeku i Bog pomaže. »Đavao se boji radosna čovjeka«, govorio je svojim dječacima. Sestrama Kćerima Marije Pomoćnice preporučivao je radost i govorio: »Da biste djevojčicama činile dobro, trebate biti uvijek radosne, treba ih sve voljeti, poštivati, pa i onda kada to ova ili ona ne zaslužuje.« Znao je Svetac da od mladih ne treba tražiti nemoguće i zato im je preporučivao da se vesele koliko god žele uz uvjet da ne griješe. »Želim vas naučiti da živite takvim kršćanskim životom koji će istodobno biti radostan i uzoran, pokazati vam što je prava razonoda i što su pravi užici, tako te zajedno sa svetim prorokom Davidom mognete reći: ‘Služimo Gospodinu u radosti!’« Ta radost urodila je mnogim duhovnim plodovima od kojih je najbolji Dominik Savio koji se radovao zbog toga što kod Don Bosca može postići svetost obavljajući svoje svakodnevne dužnosti. Poziv je to i nama da u svakodnevnoj radosti živimo svoj život, da ga ispunimo Gospodinu na slavu, a braći ljudima na korist. Završit ću Pavlovim mislima i preporukama koje on daje pr vim kršćanima u Filipima. U njegovim je riječima sažeto ono što je i Don Bosco shvatio kao put svetosti: »Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam, radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.« (Fil 4, 4–7) Jednostavne li i djelotvorne duhovnosti, koja plodove donosi stoljećima utemeljena na Isusovim riječima ljubavi prema Bogu i čovjeku. Josip Krpić SEBASTIJANE, ISUS TE ZOVE! Svjedočanstvo R ođen sam 30. travnja 1940. u Župi Sv. Nikole u Janjevu. Župom su upravljali svećenici salezijanci iz Slovenije: Franjo Skuhala, Franc Kuhar i don Vinko koji je radio s mladima, a osobito s nama ministrantima. Janjevo je poznato po velikom broju duhovnih zvanja. Crkvi je dalo tridesetak svećenika, od kojih su petorica salezijanci, i dvadeset časnih sestara. Jedne večeri dok sam u crkvi molio nakon sv. mise, pristupio mi je don Franjo Skuhala i šapnuo mi na uho da dođem u župni ured. Kad sam došao, on mi je između ostalog rekao: »Sebastijane, Isus te zove, želi da budeš svećenik, salezijanac.« Premda sam već bio na zanatu, postao sam svjestan da me Bog zove pa sam se radosno odazvao i sav sretan pošao u Križevce gdje je bilo salezijansko sjemenište. Nakon mlade mise don Nikola Pavičić, provincijal, poslao me u Vlašku ulicu. Ondje sam preuzeo upravu kapelice Sv. Martina. Nešto kasnije otišao sam u Rijeku, u Župu Marije Pomoćnice, za kapelana. Bio sam sretan jer je bilo mnogo djece i ministranata s kojima sam radio. Nakon Rijeke poglavari su me poslali u Badljevinu za župnika. Župa je imala tri filijale i mnogo djece, a jednako tako je bilo u Jarunu gdje sam radio u doba kada nije bilo crkve, nego smo se sastajali i euharistiju slavili u jednoj privatnoj kući. Lijepo mi je bilo i u Župi Sv. Josipa u Rijeci, odak le sam još jednom dospio u Badljevinu. Sasvim novo pastoralno iskustvo imao sam devedesetih godina u vrijeme Domovinskog rata, kad me provincijal, na zamolbu kardinala Kuharića, odredio za dušobrižnika našim izbjeglicama iz Vukovara i Dubrovnika u Sloveniji, a nakon tri mjeseca preseljeni smo u rovinjske hotele. I ondje je bilo mnogo djece pa sam veći dio da- Don Sebastijan Filić na provodio s njima. Osobito zadovoljstvo mi je bilo raditi s djecom, vjeronauk i sv. misa bili su naša omiljena okupljanja. Na osobit sam način to doživio u Župi Sv. Josipa u Rijeci gdje su učenici sedmog i osmog razreda vrlo dobro surađivali u školi u kojoj sam nekoliko godina predavao vjeronauk. U svemu sam mogao doživjeti da je svećeništvo prožeto salezijanskom karizmom, veliki Božji dar koji ljudi, djeca i mladi cijene i u kojem se čovjek osjeća povlaštenim što im može služiti. Nakon katehetskog iskustva u Rijeci uvelike sam se obogatio službom bolničkog kapelana koju sam obavljao u arbanaškoj Župi Gospe Loretske. Osam sati dnevno provodio sam na odjelima – od sobe do sobe, od bolesnika do bolesnika. S bolesnicima i liječničkim osobljem svako sam jutro slavio sv. misu i radovao se promatrajući koliko to njima znači i kako rado dolaze. Razgovori, ispovijedi, pričesti, vrijeme provedeno među pacijentima i susreti s njihovom rodbinom toliko su mi se duboko usjek li u sjećanje da mi je to ipak najveće i neponovljivo životno zadovoljstvo. Za svoje služenje djeci i bolesnicima nikada neću moći dovoljno Bogu zahvaliti. Naše je doba puno vrlo teških izazova. Rad s mladima potrebniji je danas nego u prijašnjim vremenima. Mladi očekuju od salezijanaca prisutnost i svjedočenje. Svakom subratu želim da se svim srcem preda mladima, da im bude na raspolaganju kad god i koliko god je to moguće. Znam, premalo nas je da bismo stigli na sve i odgovorili brojnim pastoralnim potrebama, a pojavu animatora i Pokret salezijanske mladeži smatram darom Božje providnosti. Animatori i vjeroučitelji velika su pomoć svakom salezijancu. Veselim se kad vidim da su aktivni na dvorištima i među djecom, kad u Don Boscovu duhu organiziraju sportske aktivnosti i molitvene susrete. Na kraju, Bogu sam neizmjerno zahvalan što je, zagovorom Marije Pomoćnice, pratio cijelu našu obitelj. Meni i mojoj sestri (Marijine sestre) darovao je duhovni poziv, jedan nećak mi je svećenik Dubrovačke biskupije, a dvije nećakinje su časne sestre križarice. Velika je to milost. Don Sebastijan Filić 13 kaoMarija Don Bosco i Marija Pomoćnica P oznata nam je marijanska salezijanska pjesma »Vodi Pomoćnice«, koju često pjevamo na mjesečni spomendan Marije Pomoćnice, a posebno na sâm blagdan. Ona izražava ne samo vjerničku privrženost i ljubav, već i povjerenje u Marijino vodstvo sigurnom majčinskom rukom na našim životnim putovima. Marijanski svetac Don Bosco je bio potpuno Marijin, nesumnjivo marijanski svetac, u svakoj pori svojega bića. Marija je bila uz njega otkada je ugledao svjetlo dana i ostala tako kroz čitav njegov život, o čemu nam je svjedočio on sâm i mnogi koji su s njim dijelili njegovo djelo i život. Nemoguće bi ga bilo zamisliti bez tako intenzivnog i iskrenog, sinovskog odnosa s Marijom koja se u njegovu životu učvrstila pod nazivom Pomoćnica. Za Don Bosca 1865. godina, intenzivna i teška zbog zahtjevne gradnje bazilike u Valdoccu, započinje s još jednom dodatnom mišlju uz ostvarenje slike Marije Pomoćnice na glavnom oltaru. Dodatna misao bila je proširenje zemljišta za izgradnju bazilike u čast Mariji Pomoćnici kršćana. Don Boscov životopisac vrlo je vjerno opisao s koliko se poteškoća Don Bosco susreo u projektu izgradnje crkve, ali i kako je uvijek imao potporu s neba do te mjere da je posvjedočio da je svaka cigla ugrađena u crkvu milost dobivena po Marijinu zagovoru. Mogli bismo se zapitati kako to da Don Bosco, koji je Mariju kao dječak, mladić i kasnije svećenik štovao pod imenom Bezgrešna imajući njezinu sliku među svojim knjigama i na svo14 jem radnom stolu, sada inzistira na zazivu: Marija Pomoćnica kršćana! Oduvijek Marijin Godina Don Boscova rođenja bila je obilježena odredbom pape Pia VII. o uvođenju i proslavi Marijina blagdana pod imenom Pomoćnica kršćana. Kao da je na neki način već taj događaj Don Boscu kasnije pomogao razumjeti da mu je od samoga začetka život bio posebno povezan s Marijom Pomoćnicom. Vjerojatno mu je često s usana odjekivala molitva: »Marijo, pomozi mi! Marijo, hvala ti za tvoju pomoć! Marijo, ti si mi jedina pomoć i potpora s neba!« Poznato je da je 1858. godine, pred kraj mjeseca svibnja, Don Bosco stavio na zid svoje sobe karton s dva prikaza Marije koja u naručju drži nebesko Dijete. Iznad je stajao natpis: »Uspomena na Marijin mjesec u crkvi Presvetoga Trojstva u Torinu 1858. godine«, a ispod slike: »Majko ljubavi, ti znaš da te volim! Učini da te volim još više.« Iznad drugog prikaza bilo je napisano: »Sjećanje na marijanski mjesec u crkvi Klanjateljica 1858. godine«, a ispod nje: »Djevice Marijo, Majko Isusova, daj da postanemo sveti. Bezgrešna Djevice, ti koja si sama pobijedila sva krivovjerja, priteci nam u pomoć: mi se tebi utječemo. Auxilium Christianorum, ora pro nobis!« Olovkom je Don Bosco sâm dodao: »Terribilis ut castrarum acies ordinata.« Zašto Marija Pomoćnica? Postoje još mnogi drugi razlozi zašto Marija pod nazivom Pomoćnica: Don Bosco je morao utirati nove putove, njegovo djelo je poprimalo goleme veličine. Bilo je nemoguće izvršiti sve ono što je imao u duši i na pameti, bez posebne i moćne Marijine pomoći. Iz tog razloga u njemu se rađa misao da sveukupnost svoga djela stavi pod zaštitu Kraljice Neba, zazivanu imenom Pomoćnica kršćana. Zaziv Marija Pomoćnica jedan je od putova proslave Boga preko Marijinih zahvata u korist onih koji su joj se utjecali. Papa Inocent XI. bio je među pr vima koji su se borili za oslobađanje Italije od vlasti Beča pod okriljem Marije Pomoćnice. Osnovao je pr vo bratstvo nazvano upravo tim imenom. Papa Pio VII. utemeljio je blagdan Marije Pomoćnice. Don Boscov izbor ovoga zaziva vjerojatno je povezan i s njegovom privrženošću i ljubavlju prema Svetoj Stolici, posebno u teškim trenucima i napadima koje je trpio papa Pio IX, a za koje je Don Bosco znao da ih neće moći pobijediti ako se ne utekne njoj, Pomoćnici, koja je već prije pritek la u pomoć papi Piu VII. oslobodivši ga Napoleonovih progonstava. U jednoj publikaciji iz 1860. godine po pr vi put je zapisao: »24. svibnja, blagdan Marije Djevice Pomoćnice«. Sljedeće godine istoga dana zapisao je: »Presveta Djevica pod zasluženim imenom ‘Pomoćnica kršćana’.« 24. svibnja 1862. u predvečerje blagdana ispričao je svojim dječacima o čudesnoj Marijinoj objavi u blizini Spoleta i o tome kako je tamošnji nadbiskup odredio da se na tom mjestu podigne svetište u kojemu će se Marija štovati pod imenom Pomoćnica kršćana. crkva majka naše Družbe, središte prema kojemu će se stjecati salezijansko djelovanje u korist mladih. Don Bosco mi je potvrdio da sam pogodio jer je upravo Presveta Djevica utemeljiteljica i pomoćnica salezijanskoga djela. Dva stupa – dvije pomoći Ne iznenađuje da Don Bosco, znajući koliko duguje Marijinoj pomoći za sve što je za njega učinila, nije želio biti u drugom planu glede javnog iskazivanja svoje ljubavi i zahvalnosti Presvetoj Djevici. Šest dana kasnije ispričat će dječacima svoj san – tzv. »San o dva stupa«. Na uzburkanom moru (život) vidio je veliku lađu (Crkva) nošenu olujom i gonjenu neprijateljskim brodovima. Odjednom se na morskoj pučini uzdigoše dva visoka stupa. Na jednom je bio kip Bezgrešne Djevice, na podnožju kojega je stajao veliki natpis »Auxilium Cristianorum«, a na drugome, većem i višem od prvoga, stajala je velika hostija ispod koje je pisalo »Salus credentium«. Nebeska je poruka u ovom snu bila vrlo jasna: Bezgrešna se objavila Don Boscu pod imenom Pomoćnica kršćana. Što je drugo mogao učiniti ovaj poslušni Marijin sin, ako ne to da cijeli svijet upozna s Marijom koja je, upravo zato što je Bezgrešna, moćna pomoć i zaštita. Svjedočanstva u korist Pomoćnici Još jedan dokaz da je Marija trebala biti upoznata i štovana pod nazivom Pomoćnica jest i sljedeći događaj: Don Bosco nije čekao da se izgradi bazilika pa da onda razmišlja kome će biti posvećena, već je na samom početku izgradnje uzeo ovaj naziv kao simbol pomoći, stalne prisutnosti i sažetak svoga životnog programa u odnosu s Marijom. Dokaz tomu su mnoga pisma i razgovori s prijateljima i najbližim suradnicima. Jedna takva anegdota vezana je uz groficu Callori od koje je Don Bosco tražio savjet za svoje projekte jer je ona dobro poznavala Don Boscove prilike i ciljeve koje si je zacrtao. Započevši s izgradnjom bazilike u Valdoccu, u jednom razgovoru s groficom, a da joj ništa nije govorio o svom Don Boscova Gospa Marija Pomoćnica bila je Don Boscova Gospa naumu, upitao ju je: »Kome ćemo posvetiti baziliku?« – Mariji Pomoćnici kršćana – odmah je odvratila grofica. I don Lemoyne je napisao: Don Paolo Albera nam je ispričao sljedeće: »Jedne subote u prosincu, Don Bosco i ja bili smo sami i tada mi je rekao: ‘Naša crkva postala je premalena. Dječaci doslovno stoje jedan na drugome. Sagradit ćemo jednu veličanstvenu crkvu i posvetiti je Mariji Pomoćnici kršćana.’« Don Cagliero je posvjedočio sljedeće: »Godine 1862. Don Bosco mi je govorio da je razmišljao o izgradnji velebne crkve i da bez obzira na to što smo dosad uvijek svečano i s velikim počastima štovali Bezgrešnu, Marija želi da je štujemo pod imenom Pomoćnica kršćana. Razlog tome bila su teška i turobna vremena u kojima je bila potrebna pomoć Djevice kako bismo sačuvali i obranili kršćansku vjeru. Zapitao me je znam li koji je još razlog tome? Vjerujem da sam tada odgovorio kako će ta crkva biti Otkako je započela izgradnja bazilike, širenje pobožnosti Mariji Pomoćnici bilo je toliko očito i jako da je vjernicima spomenuti Mariju Pomoćnicu bilo isto kao spomenuti Don Bosca i obrnuto. Marija Pomoćnica u narodnom govoru poprimila je jednako drag sinonim – Don Boscova Gospa. U prilog sinovskom odnosu Don Bosca i Marije Pomoćnice i jasnoće kome posvetiti baziliku ide i gesta pape Pia IX. koji je bio upoznat s potrebom postojanja crkve u Valdoccu i u tu je svrhu poslao velikodušnu svotu od 500 lira s porukom da bi naziv Pomoćnica zasigurno bio drag Kraljici neba. Da se Don Boscova Gospa zove Marija Pomoćnica kršćana, očito je bila želja Kristova namjesnika na zemlji. Nakon svega navedenog ne iznenađuje Don Boscova odlučnost da novoizgrađenu crkvu stavi pod moćnu zaštitu Marije Pomoćnice. Ta odlučnost pokazala se i u uvjeravanju samoga arhitekta, koji je smatrao da je taj naziv nepopularan, nezgodan i da potiče na vjersku netrpeljivost. Međutim, Don Bosco je oduvijek volio ono što je išlo u prilog proslave Boga i širenja kraljevstva nebeskoga i uživao je kad god mu se pružila mogućnost da ta otajstva učini vidljivima i bliskima. Bijaše to i Marijina želja, iskazana u mnogim prilikama u kojima je Don Bosco kao pravi njezin sin poslušao glas i nadahnuća one koja mu je uvijek bila pomoć i zaštita. s. Zrinka Majstorović 15 na{apovijest Otkako je 12. travnja 1846. Don Bosco počeo djelovati u Pinardijevoj kolibi u torinskom predgrađu Valdoccu, njegovo se djelo nezaustavljivo širilo. Potaknut ljubavlju prema Bogu i čovjeku, napose mladima, Don Bosco osniva Salezijance, Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice, Kćeri Marije Pomoćnice, Salezijance suradnike. Otvaraju se nove zajednice i odgojno-obrazovne ustanove u Europi i izvan nje. ljene su Ligurska provincija Sv. Ivana Krstitelja sa sjedištem u mjestu Alassio i Pijemontska provincija Marije Pomoćnice sa sjedištem u kući matici u Valdoccu. Godine 1895. ustanovljena je Venecijanska provincija Sv. Marka sa sjedištem u mjestu Mogliano Veneto. Posebnom uredbom Svete kongregacije za biskupe i redovnike, 20. siječnja 1902. Sveta Stolica je službeno odobri- Pr ve provincije u Salezijanskoj družbi U rujnu 1877. godine održan je u Lanzu kraj Torina prvi opći sabor Salezijanske družbe. Kao što je zabilježio zapisničar don Joakim Berto, 14. rujna 1877. započelo se raspravljati o podjeli Družbe na provincije. Odlučeno je da se zbog sve većeg širenja i geografske udaljenosti pojedina braća i kuće ujedine u provincije kojima će upravljati provincijal. Zbog ondašnje političke situacije u Italiji, koja nije bila nak lonjena Crkvi i redovnicima, odlučeno je da se za pojedine službe i oblike ustrojstvene podjele rabe izričaji koji su uobičajeni u građanskom društvu. Skup mjesta i zajednica koje tvore određenu širu zajednicu nazvan je inspektorija. Poglavar inspektorije bio je inspektor, a poglavar mjesne zajednice direktor. Ti se nazivi i danas rabe u talijanskom jeziku, dok se u drugim jezicima, neopterećenima povijesnim ograničenjima, rabe drugi, njima primjereniji nazivi. Tako su u hr vatskoj salezijanskoj tra- 16 Salezijanski zavod u Lanzu kraj Torina diciji uobičajeni nazivi provincija i provincijal odnosno ravnatelj, kad je riječ o poglavaru mjesne zajednice. Te iste, 1877. godine, utemeljene su dvije provincije: Američka, tj. Argentinska provincija Sv. Franje Saleškoga sa sjedištem u Buenos Airesu i Rimska provincija Sv. Petra sa sjedištem u Rimu. Sljedeće, 1878. godine uteme- la i kanonski ustanovila 31 salezijansku provinciju. Pr vi salezijanski zavod iz van Torina 13. listopada 1863. u Mirabellu, 40 km istočno od Torina, salezijanci su otvorili privatnu salezijansku školu s pravom javnosti. Ravnatelj i jedini svećenik bio je 25-godišnji don Mihovil Rua. Uz njega su bili klerici: dvadesetogodišnjaci Franjo Provera (prefekt), Ivan Bonetti (kateheta) i Franjo Cerutti (školski prefekt) te devetnaestogodišnji Pavao Albera. S njima su bila i četiri pripravnika za Salezijansku družbu. Oni su vršili učiteljsku službu i bili »asistenti«, tj. oni koji su bili neprestano nazočni uz odgajanike. To su bili Franjo Dalmazzo, Dominik Belmonte, Anđelko Nasi i Feliks Alessio. Salezijanci se približavaju Hr vatskoj Don Boscova karizma privlačila je sve više mladih. Zahvaljujući velikom broju novih zvanja, Don Boscov nasljednik don Rua mogao je otvarati nove kuće u Europi, Americi, Africi i Aziji. Otvaranjem novih kuća i mjesnih zajednica salezijanci se približavaju Hrvatskoj, o čemu svjedoči i sljedeći popis mjesta i godina otvaranja salezijanske prisutnosti u njima. Na sjeveroistoku Italije to su: Mogliano Veneto (1892), Trento (1887. i 1893), Gorica (1895), Trst (1898) i Conegliano (1900). U Sloveniji se otvaraju sljedeće prisutnosti: Ljubljana-Rakovnik (1901), Veržej (1903) i Radna kraj Sevnice (1907). Prisjetimo se i nekih drugih salezijanskih prisutnosti u ondašnjoj Austro-ugarskoj monarhiji. To su: Oświęcim u Poljskoj (1898), Beč u Austriji (1903), Daszawa u Ukrajini (1904), Pèliföldszentkereszt u Mađarskoj (1913) i Würzburg u Njemačkoj (1916). Salezijanski vjesnik Don Bosco je cijenio svakog čovjeka i to je pokazivao svakome s kim se osobno susreo ili je postojala mogućnost da mu se na neki način obrati. Kao svećenik svakoga je dana bio na raspolaganju za ispovijedanje svo- jim dječacima, ali i brojnim drugim vjernicima. S vremenom je sve više ljudi htjelo i osobno razgovarati s Don Boscom, koji ih je sve nastojao ljubazno primiti i s njima porazgovarati. Dok je još bio student, Don Bosco je počeo pisati i objavljivati knjige i članke u novinama i časopisima. S vremenom je postao svjestan da bi trebao uspostaviti trajan kontakt sa svim prijateljima i podupirateljima diljem svijeta, a naročito sa salezijancima suradnicima. U tu je svrhu 1877. godine počeo objavljivati glasilo »Salezijanski vjesnik«, mjesečnik na talijanskom jeziku. Obraćajući se salezijancima suradnicima, Don Bosco u pr vom broju »Salezijanskog vjesnika« piše: »U našem Pravilniku, velezaslužni suradnici, propisano je objavljivanje mjesečnog glasnika koji će vam pružati uvid u ono što je učinjeno ili se želi učiniti kako bi se postigao predloženi cilj. Sada izlazimo ususret općoj želji, kako bi svatko mogao surađivati sjedinjena duha i usmjeriti sve svoje nastojanje prema jednome cilju, a to je slava Božja i dobro građanskog društva. Naše će glasilo sadržavati: 1. Ono što naši članovi i njihovi ravnatelji budu htjeli predložiti za opće i posebno dobro članova, uz praktične prijedloge za suradnike. 2. Obavijesti o uspješnim pothvatima članova koji drugima mogu poslužiti kao primjer. Drugim riječima, ono što se dogodilo, čulo, pro- Crkva sv. Ivana Bosca, Trst čitalo, kako bismo bili povezani s dobrom čovječanstva i vjere. Za nas su prik ladno štivo vijesti i pisma misionara koji rade za vjeru u Aziji i Australiji, posebice salezijanaca raspršenih među domorocima u Južnoj Americi. 3. Priopćenja i razne vijesti, djela koja se predlažu, knjige i misli koje valja širiti treći su dio ‘Vjesnika’«. »Salezijanski vjesnik«, ispr va tiskan samo na talijanskom jeziku, objeručke su prihvatili svi prijatelji Don Boscova djela. Uskoro su se pojavila izdanja i na drugim jezicima: francuskom (1879), španjolskom (1886), engleskom (1892), njemačkom (1895), poljskom (1897), mađarskom (1903) i slovenskom (1907). Pojedini primjerci »Salezijanskog vjesnika« na nekom od tih jezika stizali su i u Hr vatsku i nalazili sve više čitatelja. Rudi Paloš 17 biblijskameditacija EVANĐELIST: I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s EVANĐELIST Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali (Mk 1,29–34). ČITAČ Bolesti i razni drugi oblici patnje uporno prate ČITAČ: čovjekovu zemaljsku egzistenciju čineći je nesigurnom i neizvjesnom. Neprestano podsjećaju na krhkost, a uvijek su u suprotnosti s urođenom težnjom za zdravim i cjelovitim životom. Njihov pritisak ponekad toliko ojača da pojedinci, iz svojih bezizlaznih situacija, posustanu u borbi na život i smrt, a nerijetko izgube i volju za životom. TUMAČ Netko je primijetio da su evanđelisti dvije trećiTUMAČ: ne svojih izvješća posvetili Isusovim čudesnim inter vencijama. Ljudima su osobito zanimljiva čuda u kojima je očitovao božansku moć liječenja bolesnika i patnika. ČITAČ Čini se da su patnja i bolesti neizbježni. Njihova ČITAČ: razorna moć u nekim se slučajevima sruči na tijelo i dušu tako da ljudi izgube volju za životom, ispuni ih beznađe, postanu očajni. EVANĐELIST Job je biblijski i općeljudski primjer neEVANĐELIST: objašnjive i neprihvatljive patnje. Osjećao se kao rob na tlaci dok »dani promiču bez ikakve nade«, kao progonjena zvijer koja nigdje ne nalazi mira, sve bliža smrti. Izgubio je sve bogatstvo, djecu i na kraju udaren gubom, bačen na smetlište, odak le je nakon pesimističkog monologa Bogu uputio gorak prigovor: »Tvoje su me ruke stvorile da me zadave.« 20 TUMAČ U Jobu čovjek pravednom Bogu iznosi problem TUMAČ: patnje nevinih i bespomoćnih, koji ne znaju puta do istine, ne razumiju patnju i ne mogu joj naći smisao. Kao Židov Job je znao da Bog dobro nagrađuje, a zlo kažnjava – svakomu po zaslugama. Ali njegova se vjera nasukala na vlastito životno iskustvo s pitanjem: zašto je sve ovo snašlo njega koji je uvijek bio bogobojazan i pošten čovjek? EVANĐELIST Isus nije samo govorio već je i vlastitim EVANĐELIST: primjerom pokazivao kako se čovjek treba odnositi prema patnji. U Getsemanskom je vrtu izrazio negodovanje prema boli pred kojom se našao znajući da ona u sebi nema smisla. No kad je u molitvi shvatio da joj nebeski Otac daje vrijednost ljudskog spasenja, svoj pristanak izrazio je riječima: »Ne moja, nego tvoja volja neka bude!« ČITAČ: Kako bi u našoj mašti izgledao Božji odgovor? ČITAČ TUMAČ Da, prihvatio je patnju. Usred smrtne agonije s TUMAČ: križa se čuo jobovski vapaj: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Nebo je toga časa bilo nijemo i tmurno, ali mu je Otac ubrzo ponudio veličanstveni odgovor. Uskrsno jutro jedina je novost u našoj povijesti. Isusova pobjeda otvorila je svakoj boli veličanstvenu perspektivu obznanivši svijetu da je Bog u ljudskoj patnji prisutan kao Spasitelj. GLAS OFF OFF: Kad bih ljude za njihova zemaljskog života nagrađivao i kažnjavao, to bi bila potvrda da je ovaj svijet krajnji čovjekov cilj, a on to nije. Jobove su nevolje vremenite i prolazne, a ja sam nagrada u kraljevstvu nebeskom. Slijedite stoga logiku koju sam izložio u nauku i životu svoga Sina, Isusa. Anto Stojić TUMAČ: Čovjekov život na zemlji sličan je boravku čeda TUMAČ u utrobi majke. To je mjesto rasta i dozrijevanja sve do punine i izlaska u stvarni život, čovjekova definitivnog očitovanja u ponovnom rođenju za novi i vječni život. Patnja u ovom svijetu borba je koju Bog kruni pobjedom u vječnosti. ČITAČ Na Jobovo neugodno pitanje o patnji Bog šalje odČITAČ: govor u Isusu koji je okružen patnicima. Do kasne večeri liječio je bolesne, izgonio zloduhe, a u rano jutro ustao, povukao se na samotno mjesto i ondje se molio. Isus iscjeliteljskim moćima susreće ljudsku patnju i božanski je pridiže. Njegova ispružena ruka pridiže patnike i osposobljuje za život dostojan čovjeka. PJESNIK: Ljudi, mi nemamo Isusove čudesne moći, ali PJESNIK Bog nam je podario znanje, čudesnu znanost, lijekove i medicinu. Njome možemo nasljedovati Isusa: biti solidarni s potrebitima i liječiti njihove bolesti. Zamislite samo: nekoć neizlječive bolesti, danas uspješno liječimo! Ja sam pun nade da ćemo sutra liječiti bolesnike kojima danas ne možemo pomoći. Uza sve to vjernici znaju da je Isus njihov Spasitelj, da mu mogu pružiti ruke i puni povjerenja reći: »Ako hoćeš, možeš me ozdraviti.« Zar nisu naša svetišta prepuna svjedočanstava da su mnogi pružali ruke i ozdravljali. Bogu i onima koji vjeruju sve je moguće. TUMAČ Isus, vrsni mi milosrdni liječnik duše i tijela, saTUMAČ: vjetovao je svojim učenicima da nikad ne stoje skrštenih ruku. Oni ne smiju otupjeti na ljudsku patnju, prolaziti pored nje neodgovorno. Nikada ne smiju patnju popratiti jeftinim, tobože utješnim frazama i licemjerno prikrivati vlastitu nebrigu za patnike. Moraju se uživljavati u tuđe živote, biti solidarni s onima čiji su životi izručeni na milost i nemilost nevoljama koje su ih snašle. 21 misije Salezijanski misijski dan 2012. nadahnjuje se na riječima postsinodalne Pobudnice »Ecclesia in Asia« (n. 20) Ivana Pavla Drugog: »Navještaj Isusa Krista može se provesti na vrlo učinkovit način govorom o njegovu životu dok je bio na zemlji, kao što čini evanđelje.« Poziv je to da postanemo Kristovi evangelizirani učenici, prije nego što postanemo apostoli-evangelizatori i nastavimo misionarski govor Družbe koja je živo prisutna u životu sveopće Crkve. P r vi naslovnici Salezijanskoga misijskog dana su salezijanci te sve mjesne i provincijalne zajednice. Za nas salezijance trogodišnja priprema za dvjestotu obljetnicu Don Boscova rođenja poziv je da ponovno otkrijemo njegova velika nadahnuća i duboke motivacije, njegove hrabre odluke, a iznad svega njegov misionarski duh. Tako ćemo probuditi i oživljavati svoj misionarski žar, bitno obilježje svoga salezijanskog poziva (Konst. 30). U doba velikih pastoralnih potreba i sve manjeg broja salezijanaca postoji stvarna opasnost da se zatvorimo u vlastite granice. Pogled dalje od vlastitih granica zahtijevao bi novu snagu koje nema. Ali zatvaranje je gušenje apostolskog žara i oduševljenja za salezijanski život. To jako dobro primjećuju mladi, osobito oni kojima pomažemo u prosudbi zvanja. U našoj se Družbi od 1988. običava svake godine obraditi jedna misijska tema kako bi salezijanske zajednice mogle upoznati misijsku stvarnost određenog kontinenta ili zemlje, a samim tim i nadvladati napast zatvaranja u vlastite granice i podsjetiti na opće poslanje salezijanske karizme da bismo cjelovito i u punini živjeli svoju 22 pripadnost sveopćoj Crkvi. Upravo stoga je obilježavanje Sa lezijanskoga misijskog dana dobar trenutak za animiranje salezijanaca u provincijama i mjesnim zajednicama, za animiranje mladih koji pohađaju naše ustanove: škole, župe, oratorije, omladinske skupine Salezijanske obitelji, kako bi ponovno otkrili Don Boscov misionarski zanos i dinamičnu životnost salezijanske karizme. Budući da ne postoji neki određeni datum za Salezijanski misijski dan na svjetskoj razini, svaka provincija izabire datum ili razdoblje koje najbolje odgovara njezinu ritmu i kalendaru. Nije riječ o kakvu izoliranom događaju niti o kakvoj prigodnoj aktivnosti, nego o odgojno-pastoralnom itinerariju od nekoliko tjedana, ili o različitim inicijativama tijekom godine kojima Salezijanski misijski dan predstavlja vrhunac. Kreativni govor apostola i evangelizatora Tema 25. Salezijanskog misijskog dana je: Kako govoriti o Isusu? Prilika je to da rastemo u hodu s Don Boscom, svecem-odgojiteljem pastirom, piscem i misionarom. Naravno, svi bismo rado govorili mladima o Isusu. Pitanje je samo: kako? kada? gdje? Riječi o našem Učitelju izviru iz srca koje je njime ispunjeno. Kao Don Boscovi sinovi, pozvani smo naviještati Krista na svim područjima: u odgojnim susretima s mladima, u malim kršćanskim zajednicama, preko radija, televizije, interneta, društvenih mreža, blogova, kazališta, glazbe itd. Kreativnost velikih misionara pokazuje nam tipične salezijanske načine kako naviještati vjeru među nekršćanima. Mlade crkve Azije, mnoge s tek nekolikodesetljetnom poviješću od pr ve evangelizacije, nadahnjuju nas svojim dinamizmom i podučavaju kako treba govoriti o Isusu. MOLITVA JE MOJA SNAGA PRED MISIONARSKIM IZAZOVIMA A Ž elio sam biti misionar, ali nije bilo lako donijeti tu odluku. Mislio sam, postanem li misionar, živjet ću daleko od obitelji i od svojih prijatelja. No pred sam kraj postnovicijata ipak sam odlučio napisati molbu. Želio sam živjeti za druge u nekom misijskom području i da to bude znak zahvalnosti Bogu i Don Boscu za tolike milosti koje sam kao salezijanac primio. Poslan sam u Zambiju, kamo sam stigao 1. travnja 2010. Nakon nekoliko tjedana prilagođavanja, započeo sam u Lusaki pohađati tečaj engleskog jezika. Ondje je sve za mene bilo novo i neobično. Sudjelovao sam na najdužoj misi za jednoga svećeničkog ređenja (trajala je pet sati!). Bio sam iznenađen kada sam vidio da ljudi plešu za vrijeme mise, još više kad sam svjedočio kako mnogi siromašni mladići igraju nogomet bez obuće i s loptom napravljenom od plastičnih vrećica. Svjedočanstvo Osjećam se još uvijek kao misionar »početnik« i trebam još mnogo toga naučiti. Dosad je moj pr vi izazov bio jezik. U Zambiji se govori mnogo jezika. Uistinu sam se loše osjećao kada ljudi nisu razumjeli ono što sam ja govorio i kada ja nisam razumio ono što su oni meni htjeli reći. Mladi govore engleski i svoj lokalni jezik. Često sam se osjećao sâm među njima jer oni radije govore svojim jezikom koji sam ja vrlo slabo poznavao. Poteškoće su me ponekad obeshrabrivale i zbog toga sam se pitao jesam li donio ispravnu odluku kad sam se opredijelio za misije. Ove sumnje sam nadvladao dijeleći svoje poteškoće s jednim misionarom i prijateljima. Povjeravajući se, shvatio sam da nisam bio sam. Tako smo jedni druge hrabrili, moleći jedni za druge. Najveću snagu nalazio sam u razgovoru s Isusom ili boraveći pred Presvetim oltarskim sakramentom. Znao sam da Isus savršeno dobro razumije što mu ja želim reći, da zna sve moje poteškoće i moje sumnje. Nastavljam mu se moliti i povjeravati tražeći pomoć dan za danom, jer sam shvatio da, iako moji problemi i poteškoće ostaju, sada imam više snage i motivacije da ustrajem u misionarskom zvanju. Vjerujem također da mi molitva mnogih osoba, kao što su moji roditelji, kolege i prijatelji, pomaže i da me učvršćuje u pozivu. Siguran sam da su Bog, Marija Pomoćnica i Don Bosco uvijek sa mnom. Zahvalan sam Bogu za dar života i misionarskog poziva. Dužnik sam svojim roditeljima koji me neprestano podržavaju u pozivu salezijanskog brata pomoćnika. Zahvalan sam i našoj Družbi jer mi je dala mogućnost da slijedim svoj misionarski poziv. Martin Manh Hien Nguyen Vijetnamac, misionar u Zambiji 23 vijesti KNEŽIJA ZAGREB Salezijanci u Hrvatskoj imaju novog provincijala Nakon konzultacije među braćom u Provinciji, vrhovni je poglavar Pascual Chávez 22. prosinca 2011. imenovao don Peju Orkića provincijalom Hrvatske salezijanske provincije. Službu će preuzeti u lipnju ove godine. Don Pejo Orkić rođen je 19. siječnja 1966. u Kopanicama (Orašje) kao drugo od petero djece oca Mije i majke Vide rođ. Janjić. Osnovnu je školu pohađao u Kopanicama i Vidovicama, a srednju, smjer upravnoadministrativni, u Orašju i Brčkom. K salezijancima je došao u listopadu 1988. u Zagreb na Knežiju gdje je pohađao prvu godinu filozofskog studija. Nakon novicijata nastavio je drugu godinu filozofije. Službu asistenta vršio je u Rijeci i u Chiariu (Italija). Studij teologije završio na UPS-u (Rim). Nakon đakonske (1996) vršio je službu asistenta u novicijatskoj zajednici u Lanuviu. Za svećenika je zaređen 19. srpnja 1997. u rodnoj Župi Kopanicama. Nakon službe sociusa u novicijatu (Lanuvio) nastavio je specijalistički studij duhovnosti. Vrativši se u domovinu, bio je voditelj Zajednice za odgoj zvanja, najprije u Rijeci, a potom na Knežiji, gdje je bio i savjetnik bogoslova. Vršio je i druge službe: ravnatelj Zajednice u Podsusedu (2001–2003), povjerenik za pastoral mladih i član Provincijalnog vijeća 2003–2009. Od 2008. ravnatelj je Zajednice i župnik na Knežiji. Don Ivan Marijanović KNEŽIJA Dan provincijalne zajednice U četvrtak 26. siječnja u provincijalnoj kući na Knežiji proslavljen je Dan provincijalne zajednice, koji je tradicionalno povezan s blagdanom Sv. Franje Saleškoga, glavnog zaštitnika naše Družbe i sa sudjelovanjem svećenika na Teološko-pastoralnom tjednu na Šalati. Ove se godine okupilo više od šezdeset salezijanaca iz gotovo svih odgojno-pastoralnih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te desetak braće iz hrvatskih 24 katoličkih misija u Njemačkoj. Prigodni susret započeo je promocijom video-prezentacije Pobudnice vrhovnog poglavara don Pascuala Cháveza Villanueve za 2012. koja glasi: »Upoznajmo i nasljedujmo Don Bosca, pa će nam mladi postati životno poslanje.« Riječ je o godišnjoj duhovnoj poruci članovima Salezijanske obitelji u kojoj don Chávez poziva na dublje upoznavanje Don Boscova života, kako bi se danas osvijetlio njegov svetački lik i nastavilo karizmatsko poslanje – odgoj i evangelizacija mladih. Prisutnu braću pozdravio je provincijal don Ivan Marijanović. Podsjetio je na skore susrete ravnatelja i župnika te odgojno-pastoralnih djelatnika, pa ukratko predstavio salezijanski molitvenik za mlade »Oče naš« kao i desetak salezijanskih motiva prigodnih čestitki. Službeni dio susreta završio je koncelebriranom svetom misom u Don Boscovoj kapelici uz svetište Marije Pomoćnice. Nakon euharistijskog slavlja, sudionici su dijelili bratsko zajedništvo za stolom tjelesne okrepe u blagovalištu kamene kuće. Formacija sportskih animatora Dvanaest voditelja koji djeluju u sportskim aktivnostima salezijanskih zajednica na Knežiji, Jarunu i u Rijeci sudjelovalo je na formaciji sportskih animatora koja je 13. i 14. siječnja održana na Knežiji. Uvodne večeri sudionici su gledali Pobudnicu vrhovnog poglavara za 2012. godinu. U formativnom dijelu slušali su predavanja o salezijanskoj duhovnosti, preventivnom sustavu, stupovima oratorija, te ulozi sportskih sekcija i sportskih animatora u oratoriju. Svi sudionici su istaknuli nužnost ovakvih formacija kako bi sportski animatori salezijanski djelovali s djecom koja dolaze na sportske aktivnosti u njihove sredine. KNEŽIJA Knežijanke u Ligi za prvaka Odbojkašice Don Bosca krajem siječnja su izborile nastup u Ligi za prvaka 2.A državne lige regije centar. U odlučujućoj utakmici pobijedile su OK Sisak s dramatičnih 3:2 u setovima. U posljednjem setu su gubile 6:12, a nakon sjajnog preokreta slavile s 18:16. Knežijanke sada odmjeravaju snage i skupljaju iskustvo u utakmicama s preostalih sedam vrsta koje su ušle u Ligu za prvaka. KNEŽIJA Molitvom u Novu godinu Dvadesetak vjernika, uz prisustvo župnika don Peje Orkića i sestara Jelene i Valentine iz zajednice Kćeri Marije Pomoćnice na Jarunu, sudjelovalo je u »Hodu mira« u kojemu se molilo za djecu i djelatnike osnovnih škola na području naše župe, za župljane i za mir. Prolaznici koji su uočili povorku sa zanimanjem su gledali kako skupina prolazi s lampionima, moli i pjeva. Na klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom okupilo se oko pedeset vjernika, a uz župnika su bili prisutni don Josip Stepan, don Ivan Šibalić i salezijanci koji ovu godinu borave u Torinu, đakon Goran Antunović i bogoslov Danijel Vidović. Nakon blagoslova s Presvetim uslijedilo je čestitanje i kratko druženje. U oratoriju je Novu godinu dočekala skupina od dvadesetak pripravnika za krizmu. KNEŽIJA Djeca upoznavala Don Bosca koji je u homiliji posebno istaknuo važnost odgoja kojemu se Sveti Ivan Bosco posvetio čitavim životom. Na misi se okupio veliki broj mladih i djece što je posebno uljepšalo svetkovinu. Na svečanoj večeri više od 150 gostiju radosno se družilo. Euharistije u trodnevnici predvodili su don Anto Adžamić, don Josip Kajić i don Rudi Paloš. Uz animaciju krunica, misa prve večeri više od 500 gledatelja uživalo je u 11. »Don Bosco Festu«. Druge večeri trodnevnice održana je tribina za mlade, a trećega molitveno-meditativno bdijenje koje je od završetka mise do 21.00 sat animirala Zajednica obitelji »Život i Radost«, a zatim su sve do 7.00 sati ujutro mladi u velikom broju klečali pred Presvetim oltarskim sakramentom. Istaknimo da je u svakom dijelu programa sudjelovalo više vjernika nego ranijih godina, što je dobar pokazatelj da sve više ljudi upoznaje Don Bosca, osobito u ovo doba kada se bližimo velikoj proslavi 200. godišnjice rođenja oca i učitelja mladeži. KNEŽIJA Zimski oratorij za djecu održan je od 3. do Don Bosco Fest 2012 8. siječnja na Knežiji. Kroz temu »Upoznajmo Don Bosca« i djeca su se pridružila prvogodišnjoj pripremi za veliku proslavu 200. obljetnice Don Boscova rođenja. Svakoga dana animatori su bili obučeni u uzore salezijanske duhovnosti kao što su Mama Margareta, Dominik Savio, Mihovil Rua, Marija Mazzarello i Mihovil Magone. Program je bio ispunjen igrama, kreativnim radionicama, plesovima, pjesmom i molitvom. Zimski oratorij je završen nedjeljnom misom za djecu i kvizom znanja o Don Boscu. Animatori su za svako dijete pripremili po jedan strip o Don Boscu i malu medaljicu za uspomenu. Na kraju svega župnik don Pejo Orkić uputio je zahvalu svima na sudjelovanju, roditeljima na ukazanom povjerenju te animatoriIvana Šilić ma na uloženom trudu. KNEŽIJA Sve više vjernika poznaje Don Bosca Proslava svetkovine Svetog Ivana Bosca u Župi Marije Pomoćnice na Knežiji svečano je obilježena bogatim programom. Misno slavlje na sâm blagdan predvodio je mons. Josip Kuhtić, rektor zagrebačke katedrale, Radosno ozračje i ispunjena crkva na Knežiji učinili su 11. »Don Bosco Fest« jednim od najuspješnijih dosad. Skladbama koje su slavile Don Bosca i Mariju Pomoćnicu nastupili su: Zbor mladih Župe Svetog Josipa iz Rijeke, bend »Skrivena galama« iz riječke Salezijanske klasične gimnazije, »VIS Dominiks i Tomo Marić« iz Žepča, »Frajlice« i »VIS Sama Filia« iz Podsuseda, te sastavi »Put u Život«, »Ivan Pavao Drugi« i »Marija Pomoćnica« iz Župe Marije Pomoćnice na Knežiji. Više od četiri stotine prisutnih velikim je pljeskom nagradilo svaki nastup mladih glazbenika koji redovito animiraju liturgijska slavlja u svojim župama. Gost festivala bio je »VIS Marija Pomoćnica« s Knežije koji je tako obilježio desetu godinu postojanja. Mlade je na početku pozdravio provincijal don Ivan Marijanović, koji je sudionike podsjetio da smo u prvoj godini velike priprave na 200. obljetnicu rođenja Svetog Ivana Bosca. Program su u sjajnom zabavnom i opuštenom raspoloženju vodili Ana Beževan, Matej Sunara i Frane Miro Dobrović. U organizaciji ovogodišnjeg »Don Bosco Festa«, uz don Ivana Šibalića, sudjelovalo je dvaL. H. desetak animatora. RUDEŠ Maškare u Rudešu I ove su godine rudeški animatori i salezijanci suradnici organizirali maškare za osnovnoškolce u predvorju škole u Rudešu. Na početku programa djeci se obratio župnik don Mladen Delić, objasnivši im da je proslava maškara organizirana posljednje nedjelje prije korizme, te je istaknuo: »Već u srijedu, obredom pepeljenja započinje korizma i dolazi vrijeme kad treba skinuti maske sa svog lica, postati bolji u svemu i potruditi se doba korizme iskoristiti na najbolji način kako bi sretni i bolji dočekali Uskrs.« Program za djecu su već tradicionalno u potpunosti pripremili rudeški vrijedni animatori, dok je suradnička zadaća bila »logistička« podrška. U gotovo trosatnom programu animatori su s djecom izveli čitav niz različitih igara i banseva, a u stankama je organizirana zakuska uz fritule, krafne i sokove. Na kraju programa animatorski je žiri proglasio tri najuspješnije maske, koje su nagrađene primjerenim poklonima. Uza školski pribor u svakom poklon-paketu bio je i novi molitvenik za mlade »Oče naš«. Taj zajednički projekt animatora i suradnika uspješno je proveden i to zahvaljujući prvenstveno animatorima koji su uložili najviše truda, rudeškom župniku don Mladenu Deliću koji je pružio financijsku potporu i na kraju suradnicama koje su pokazale svoju veliko25 dušnost dijeleći krafne i fritule i tako svojim trudom i prisutnošću obogatile cijeli događaj. ČABAR Zimovanje u Čabru svježinom prirode, novim prijateljstvima i bogatstvom duhovnih trenutaka molitve, te razmatranjem Božje veličine u svemu stvorenome, svi su se sudionici sretni vratili svojim kućama gdje su ih čekale nove V. B. »školske« obveze. JARUN Dan života uz »Glazbu života« ZAGREB Sestra Zrinka Majstorović i krizmanice gostovale na Radio Mariji U nedjelju 5. veljače 2012. povodom obiOd 9. do 13. siječnja 2012. dvadesetak djece iz Čabra, Rijeke i Zagreba provelo je dio svojih zimskih praznika u Čabru. Pod vodstvom s. Jelene Kolar i uza svesrdnu suradnju i pomoć domaćih sestara s. Adele, s. Dragice i s. Maje, program su svojom mladenačkom svježinom dopunile Nikolina i Majda, djevojke koje su započele put pripreme za posvećeni život u Družbi sestara Kćeri Marije Pomoćnice. Nedostatak snijega nadomjestile su igre, kvizovi, veselje, izleti, šetnje, igra snalaženja u prirodi, molitveni i formativni trenuci uz odlomke iz Svetoga pisma, radionice i slično. Slavlje svete mise na otvorenom, na izvoru rječice Čabranke, i šetnja na Tropetarsku stijenu, te posjet muzeju upotpunili su spoznaje o čabarskom kraju i domaće djece i djece gostiju. Okrijepljeni Na poziv vjeroučiteljice OŠ »Bartol Kašić«, gđe. Jelene Mudrovčić, urednice radioemisije »Isus u školskoj klupi« u programu Radio Marije na svetkovinu Svetoga Ivana Bosca 31. siječnja 2012. gostovala je s. Zrinka Majstorović. Tema emisije bila je »Don Bosco i mladi«. O našem svecu i o iskustvu salezijanske karizme svoje svjedočanstvo dale su i tri ovogodišnje krizmanice Hana, Mirna i Sara koje su prve spoznaje o tome svecu stekle upravo uz s. Zrinku u dječjem zboru V. B. »Don Boscova radost«. ZAGREB lježavanja Dana života s. Zrinka Majstorović s mladićima pretkrizmanicima prije svete mise u 9.00 sati na zagrebačkom Jarunu organizirala je poticajnu i značajnu inicijativu. Posluživši se pričom »Glazba života« kojom je vrhovni poglavar, don Pascual Chávez, završio ovogodišnju Pobudnicu pod imenom »Upoznajmo i nasljedujmo Don Bosca pa će nam mladi postati životno poslanje«, dječaci su uprizorili skeč i sve prisutne pozvali na svjeV. B. dočenje života kao dara. RIJEKA Vjeronaučna ekipa treća na županijskom natjecanju Učenice Salezijanske klasične gimnazije iz Rijeke Ana Vignjević, Anita Šimek, Daria Ropac i Iva Marković osvojile su treće mjesto na županijskom nadbiskupijskom natjecanju iz vjeronauka. Čestitke ekipi! Dan Katoličkog doma za studentice »Laura« U nedjelju 22. siječnja proslavljen je Dan Katoličkog doma za studentice »Laura« u Zagrebu. Slavlje je bilo obilježeno veselim pripremama pa je dan protekao u vrlo opuštenom i duhovno nabijenom ozračju. Dan je svojom prisutnošću uljepšala i s. Damjana Tramte, provincijalka. Don Pejo Orkić, novoizabrani provincijal Hrvatske salezijanske provincije, predvodio je svečanu svetu misu i posebno nadahnut Duhom Svetim progovorio o Laurinoj svetosti, kršćanskom, ali i redovničkom pozivu. Animaciju sviranja i pjevanja potpuno i vrlo skladno preuzele su djevojke same. Nakon svete mise slijedio je program sastavljen od ozbiljnog i opuštenog dijela u kojem je blaženica Laura bila nit vodilja. Sve je završilo sladoledom i željom da bogato iskustvo toga dana bude poticaj za svakoV. B. dnevni život i studentske obveze. 26 RIJEKA Blagdan Svetog Ivana Bosca i filatelistička izložba Blagdan Svetog Ivana Bosca proslavljen je svečano i radosno u Rijeci. Učenici i djelatnici Salezijanske klasične gimnazije sudjelovali su i animirali svetu misu u 9.00 sati koju je propovijedao don Mirko Barbarić, ravnatelj Salezijanske zajednice u Rijeci. Istaknuo je posebne nadnaravne darove koje je Don Bosco primio od Boga za svoje poslanje. Lijepo je bilo vidjeti punu crkvu učenika i profesora, gotovo su svi bili prisutni. Svečanu svetu misu navečer predvodio je nadbiskup Barske nadbiskupije mons. Zef Gashi, salezijanac. U koncelebraciji su se pridružili salezijanci i braća sve- ćenici iz župa dekanata. Nakon svete mise nadbiskup je posjetio filatelističku izložbu »Don Bosco i salezijanci«, koja je postavljena u vjeronaučnoj dvorani iza crkve. RIJEKA Susret predanimatora Prvi susret predanimatora održan je od 6. do 8. siječnja u Rijeci. Sudjelovalo je jedanaest polaznika iz Splita i Rijeke, te pet voditelja programa. Mladi animatori upoznati su s temeljima salezijanske duhovnosti, preventivnim sustavom, salezijanskom mladeži, salezijancima i Salezijanskom obitelji. RIJEKA Djelatnici škole na duhovnoj obnovi u Driveniku U studenom 2011. djelatnici i profesori riječke Salezijanske gimnazije te salezijanci koji djeluju u gradu Rijeci imali su u domu katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, u Driveniku, prigodnu duhovnu obnovu. Riječi duhovnog razmišljanja pripremio je ravnatelj škole dr. sc. Niko Tunjić, a svetu misu predvodio je i propovijedao don Dragutin Detić. Slavlje i susret oplemenila je nazočnost nekolicine djece, nakon čega su se svi zajedno uputili u kratku šetnju uz obližnje jezero. RIJEKA Blagdan Bezgrešne proslavljen u školi Salezijanske škole po cijelom svijetu svečano slave blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Salezijanska klasična gimnazija u Rijeci obilježila je tu Marijinu svetkovinu duhovnom obnovom koju je predvodio salezijanac don Damir Stojić, studentski kapelan u Zagrebu. U pripremi za sakrament ispovijedi don Damir je uveo đake i profesore u otajstvo narušenih odnosa prema Bogu, bližnjemu i sebi: »Grijeh je narušavanje odnosa prema Nebeskom Ocu, ali i prema bližnjemu i sebi. Sve ide lakše ako se za posrednicu ima Nebesku Majku, Bezgrešnu Djevicu«, rekao je don Damir i potkrijepio to primjerom iz osobnog života. Nakon pripreme uslijedila je mogućnost osobnog pomirenja s Bogom po sakramentu ispovijedi. Za ispovijed su bili na raspolaganju gotovo svi svećenici koji žive i rade u Rijeci, kao i don Damir. Većina učenika se ispovjedila i tako se duhovno pripremila za blagdan Božića. Sve je zaključeno svetom euharistijom koju je predvodio propovjednik obnove. Bio je to dan duhovne radosti, pjesme i osobnog promišljanja o pozivu na život u svetosti. SPLIT Proslava Don Bosca u Splitu RIM Nova grupa Salezijanske obitelji Početkom ove godine, osim »Osobne karizmatske iskaznice«, Vrhovni je poglavar Salezijanskoj obitelji darovao i priznanje nove grupe Salezijanske obitelji – »Visitation Sisters of Don Bosco« (VSDB). Pripadnost Salezijanskoj obitelji ovjerena je 24. siječnja, na dan Sv. Franje Saleškog. Ustanovu »Visitation Sisters of Don Bosco« (VSDB) je 1983. godine utemeljio salezijanac mons. Hubert D’Rosario (1919–1994), biskup Shillonga. Od početnih osam sestara, Družba sada broji 106 sestara sa zavjetima, 16 novakinja i 9 kandidatica, koje žive u 18 kuća na sjeveru Indije. Družba vrši poslanje kroz evangelizaciju, odgoj i brigu za razvoj osobito siromašnih koji žive u seoskim sredinama i u gospodarski slabo razvijenim područjima. Salezijanska obitelj danas broji 30 grupa. Ovogodišnja proslava blagdana Svetog Ivana Bosca u Splitu bila je u znaku trogodišnje priprave za proslavu dvjestote obljetnice Don Boscova rođenja 2015. godine. Za proslavu Don Boscova blagdana pripremali su se misama trodnevnicama i prigodnim programima. Misno slavlje prvoga dana trodnevnice predvodio je don Stjepan Matijević, drugoga dana don Ivan Stojanović, ravnatelj Salezijanske zajednice u Splitu, a trećega dana don Nikola Zubović. Na sâm blagdan Sv. Ivana Bosca svečano euharistijsko slavlje u prepunoj crkvi predvodio je don Josip Stanić. Nazočne vjernike je pozvao da u sebi probude osjećaje zahvalnosti prema Bogu koji je Crkvi i čovječanstvu podario Don Bosca, velikana duha koji nam je u baštinu ostavio neprocjenjiv obvezujući dar, koji poziva na nasljedovanje. »Nitko ne može i ne treba oponašati Don Bosca. Svatko se u posebnosti vlastitih darova i zbilji društvene stvarnosti može otvoriti Bogu čija se veličanstvena igra stvaranja ponajviše očituje u oblikovanju čovjekova srca za velikodušno i domišljato darivanje u ljubavi«, istaknuo je don Josip. Nakon misnoga slavlja svećenici, salezijanci suradnici, animatori, predanimatori, roditelji salezijanskih bogoslova i salezijanski dobrotvori nastavili su, uz riječi i pjesmu, druženje za obiteljskim stolom. ŽEPČE Blagdan Sv. Ivana Bosca – Dan škole 2012. Učenici i djelatnici Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u Žepču proslavili su u utorak 31. siječnja blagdan svoga zaštitnika Svetog Ivana Bosca. Iako je bio hladan zimski dan, okupilo se mnoštvo učenika i prijatelja Salezijanske obitelji, među kojima su bili ravnatelji i predstavnici drugih KŠC-a u BiH. Program proslave započeo je u poslijepodnevnim satima 27 kada se okupljenima obratio don Tihomir Šutalo, ravnatelj Centra, nakon čega je uslijedila prigodna predstava »Ja dajem život« u učeničkoj izvedbi. Vrhunac proslave bila je sveta misa u crkvi Svetog Antuna Padovanskog koju je predvodio studentski kapelan iz Zagreba don Damir Stojić u koncelebraciji s 15-ak svećenika, a misu je glazbeno animirao glazbeni sastav Centra »Dominiks«. Primjerima iz svoga, ali i Don Boscova života, don Damir je posvjedočio da je Bog je živ i da duhovni svijet postoji. »Kako ćeš ti danas ljubiti? » bilo je pitanje s kojim se susretao i sâm don Damir, a upravo je to pitanje postavio i prisutnima. Moći ljubiti, pomagati i vlastitim životom svjedočiti Krista su bile molitve prikazane na tome euharistijskom slavlju. 20. siječnja povjerenstvo za tehnički prijem obišlo je sportsku dvoranu izgrađenu u sklopu Centra i zaključilo da će ona uporabnu dozvolu dobiti već početkom veljače. Ravnatelj Centra mr. Tihomir Šutalo naglasio je da salezijanskoj zajednici nikada na prvom mjestu nisu bile same zgrade, nego prvenstveno provođenje svoje karizme i rad s mladima. Istaknuo je kako će nova sportska dvorana sigurno donijeti nove mogućnosti ne samo za školski centar nego i za cijelu lokalnu zajednicu, bit će mjesto različitih susreta i veće posjećenosti, ali prije svega mjesto odgoja i promocije, sporta, kulture i druženja. To je ujedno prva suvremena sportska dvorana izgrađena na žepačkom području. Svečano otvorenje dvorane predviđeno je na proljeće. ŽEPČE SARAJEVO Školsko natjecanje iz matematike Na seminaru u Sarajevu U organizaciji profesora matematike Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u Žepču održano je 25. siječnja 2012. školsko natjecanje učenika iz matematike. U rješavanju zadataka u dva školska sata natjecala su se 42 učenika svih četiriju razreda. Prva tri mjesta prvih razreda osvojili su: Dobrila Nedeljković, Mara Masatović i Matej Jukić, za druge razrede najbolji su: Deni Ramljak, Domagoj-Krešimir Jukić i Ana Relotić, najbolji za treće razrede su: Emina Hrkić, Tomislav Andrić i Ivana Penava, dok su Ivan Širić, Dajana Džambo i Anamarija Ivešić proglašeni najuspješnijim maturantima iz znanja matematike. Čestitamo! ŽEPČE Tehnički prijem sportske dvorane U Katoličkom školskom centru »Don Bosco« u Žepču bliži se dovršetak gotovo svih započetih građevinskih radova. U petak 28 Na poziv promicatelja katoličkih škola u Europi i pomoćnog biskupa vrhbosanskog dr. Pere Sudara, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski dr. Ratko Perić predvodio je od 7. do 9. siječnja u Sarajevu tijekom seminara iz odgojno-obrazovne tematike duhovnu obnovu za ravnatelje, članove pedagoških vijeća i sve prosvjetne djelatnike u katoličkim školskim centrima u BiH: Sarajevu, Travniku, Zenici, Žepču, Tuzli, Banjoj Luci i Bihaću. Na seminar se odazvalo oko 300 prosvjetnih djelatnika koji su popunili mjesta u velikoj dvorani sarajevskog KŠC-a. Salezijanac mr. Tihomir Šutalo, ravnatelj KŠC-a u Žepču, dobio je ulogu moderatora programa prvog dana i na početku je pozdravio biskupe, ravnatelje i sve nastavnike, dok je ravnatelj sarajevskoga KŠC-a mr. Ivica Mršo svima zaželio dobrodošlicu i izložio program trodnevnoga rada i boravka. Biskup Pero Sudar u svome je govoru istaknuo opravdanost duhovne obnove kojoj je posvećeno prvo popodne. Biskup Ratko Perić u svome je predavanju obradio pojmove: vrijednost, mjesto, »blago nepropadljivo«, vjerovanje, djelovanje, vjernik, a potom je postavio sljedeću tezu: »Postoje vrijednosti našega vjerovanja i djelovanja na ovoj zemlji koje su blago neumanjivo i imaju trajno mjesto na nebesima.« Za tu je tvrdnju uzeo više primjera, a svi se uglavnom svode na čovjekov izlazak iz vlastite sebičnosti, na promicanje ljudske i vjer- ničke nesebičnosti ili ljubavi prema drugima. Predavač je naglasio rad, fizički i intelektualni, kao blagoslov, a ne prokletstvo – rad koji nije samo Božja zapovijed nego i izvor ljudske sreće. Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a u večernjim je satima slavljena zajednička sveta misa. ŽEPČE »Dobro je činiti dobro« Posljednjega dana prvog polugodišta, u četvrtak 23. prosinca, u prostorijama Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u Žepču vladalo je predblagdansko raspoloženje povodom nadolazećih božićnih blagdana i završetka vremena došašća koje su mladi proveli u molitvi i pomaganju potrebitima i na taj način priveli kraju prvo polugodište. »Biti bolji ljudi koji nastoje vidjeti potrebe drugih«, bila je adventska misija mladih KŠC-a, a proveli su je tako da je svaki odjel zajedno s razrednikom posjetio po jednu obitelj žepačkog kraja i na taj su način osjetili kako je dobro činiti dobro. Nakon roditeljskog sastanka upriličena je svečana božićna akademija na kojoj su maturanti ispričali svoju božićnu priču o Isusu u jaslicama te o čovjeku koji nije vjerovao u Božić sve dok se na Badnjak nije obratio, a tijekom cijelog programa vladalo je predbožićno veselje i pjevalo se »Ko nekom tajnom niti vezani smo svi«. MOSTAR i OSIJEK Promocija diplomiranih studenata U amfiteatru Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru održana je u srijedu 21. prosinca svečana promocija studenata koji su završili Fakultet strojarstva i računarstva u akademskoj 2010/2011. godini. Među diplomiranim studentima troje su bivši učenici žepačkog KŠC-a: magistri- ca Sanja Antolović, te prvostupnici Mario Dragičević i Davor Nedić. Od 143 diplomirana studenta njih 18 su s dislociranoga stručnog studija strojarstva i računarstva Mostarskog sveučilišta u Žepču. U srijedu 30. studenoga na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku održana je promocija diplomiranih inženjera i magistara elektrotehnike i računarstva. Među promoviranima je bilo i sedmero bivših učenika Centra »Don Bosco« iz Žepča: mr. el. Jelena Jukić, mr. el. Ružica Kljajić, dipl. ing. Antonio Babić, mr. el. Marko Ćurić, mr. el. Mario Ljubančić, mr. el. Mladen Marić i mr. el. Danko Vidović. Uime Centra promociji su prisustvovali profesori Dubravka i Perica Jukić. Čestitamo promoviranim studentima u nadi da će pridonijeti boljitku našega naroda, društva i kraja te ostati trajno povezani sa Savezom Don Boscovih bivših učenika. MOSTAR Susret bivših učenika žepačkog KŠC-a u Mostaru Pod geslom »Uvijek se sjećajte da ste Don Boscovi sinovi« održan je u subotu 10. prosinca u u prostorijama katedrale u Mostaru susret bivših učenica i učenika Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« iz Žepča koji se sada nalaze na studijama u Mostaru. Susret su vodili provincijalni delegat za Don Boscove bivše učenike don Mirko Barbarić, ravnatelj Salezijanske zajednice u Rijeci, i don Anto Adžamić, pedagog Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u Žepču, a okupio se velik broj bivših učenika, sada studenata, te radničke mladeži. Susret je započeo misnim slavljem u mostarskoj katedrali gdje su okupljeni na prigodnoj propovijedi mogli čuti vrijednosti i prednosti zajedništva kao i veličinu Don Boscove zajednice koja se danas očituje i preko njegovih bivših učenika. Druženje je nastavljeno u prostorijama mostarske katedrale, a uvodnom riječju obratio se studentima don Mirko Barbarić. Kroz druženje i zajedničke trenutke moglo se čuti nekoliko riječi o osnivanju i radu Udruženja Don Boscovih bivših učenika. Don Anto Adžamić posebno je istaknuo pridruživanje bivših učenika Udruzi te vrijednosti koje Udruga nosi. Iznesen je i podatak o broju žepačkih studenata na Sveučilištu u Mostaru, ima ih nešto više od sedamdeset. Zahvalni na zajedničkim trenucima, bivši učenici pokazali su zanimanje za uključenje u Udrugu te poželjeli uspješan rad i razvitak Udruge DBBU-a. Mario Dragičević, DBBU VUKOVAR Učenici prvih razreda žepačkog KŠC-a posjetili Vukovar mučenim i ubijenim ranjenicima vukovarske bolnice, kao i samu Ovčaru. SPLIT Maškare na Kmanu ŽEPČE Promocija Sportskog društva »Don Bosco« U 18. studenoga Vukovar se prisjeća svojih poginulih i nestalih branitelja, očeva, majki, djece, sugrađana. I tako već dvadeset godina. Svake godine, prilikom obilježavanja obljetnice pada Vukovara, učenici prvih razreda Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« iz Žepča odlaze odati počast svim žrtvama toga grada, kao i svim ostalim poginulim i nestalim žrtvama rata. Učenici su u Vukovar otputovali 20. studenoga 2011. Ondje su sudjelovali na svetoj misi, u crkvi Svetih Filipa i Jakova, a članovi školskoga zbora »Dominiks« dodatno su uveličali misno slavlje. Učenici su obišli bolnicu i Memorijalno groblje, na kojem su položili cvijeće i zapalili svijeće za vječni pokoj i mir svih stradalih branitelja. Na kraju putovanja mladi su posjetili i hangar u kojem je otvorena spomen-soba svim nedjelju 4. ožujka u oratoriju Katoličkoga školskog centra »Don Bosco« u Žepču promovirano je Sportsko društvo »Don Bosco«. Program je započeo sv. misom u oratorijanskoj kapelici. Nakon toga prisutni su se preselili u novoizgrađenu sportsku dvoranu gdje su im predstavljene sportske aktivnosti i njihovi sudionici. U oratoriju već djeluju dvije sportske sekcije: odbojka i nogomet. U 13 sati odigrana je malonogometna utakmica između momčadi Zavidovići 2000 i selekcije Sportskoga društva »Don Bosco«, a u 14.30 sati je odigrana odbojkaška utakmica između dva najuspješnija bosanskohercegovačka odbojkaška kluba: OK Kakanj i OK Napredak. Sportsko društvo je dio oratorijanskih aktivnosti pa su i njegovi ciljevi, uz one sportske, u potpunosti u skladu s ciljevima oratorija koji je želio biti odgojni ambijent po Don Boscovoj zamisli. Veseli štrumfovi, kućice razigranih boja, gljivice i šarenilo izazvali su pravo oduševljenje brojne djece i roditelja na ovogodišnjem maskenbalu u Splitu. Animatori predvođeni asistentom uložili su puno truda i kreativnosti kako bi osmislili zanimljiv program. Predvođeni Papa-štrumfom (Danijelom Nejašmićem) štrumfatori su otvorili večer zajedničkim skečem pred oko stotinjak djece. Uz različite revije, gdje su djeca pokazivala svoje maske, karaoke i igre što su ih pripremili animatori koji su u Splitu bili na drugom formacijskom susretu u sklopu škole animatora, djeca su pro29 vela dva vesela sata. Čarobnim štrumfgradom prošetale su princeze, hokejaši, vrapci, kauboji, klaunovi i bubamare. Ocjenjivačkom sudu nije bilo lako izabrati najbolju masku. Nakon podužih konzultacija odluka je donesena: treću nagradu osvojila je Fifi – prekrasna ljubičica, drugu nagradu Baka iza kontejnera, a naslov najbolje maske odnijelo je dvoje mališana koji su sami napravili kostim SpužveBob Skockanog. Nakon svečanog proglašenja pobjednika štrumfovi s djecom su osudili zlobnog Gargamela, koji je u šumu ljepote i ljubavi unosio nemir i smišljao zlo, koji je pakostio i činio svakojake »gadosti«. Osuđujući Krnju, dali smo obećanje da ćemo se u korizmi odreći svakog zla i grijeha, nakon čega smo zazvali Božju milost da nas u tome jača i hrabri. Spaljivanje Gargamela u dvorištu Omladinskog centra bila je završna točka ove predivne večeri. Karla Grubišić i Nikola Banovac SPLIT Formativni sastanak suradnika na Kmanu Nakon kratke molitve o korizmi u power point prezentaciji u večernjim satima, u četvrtak 23. veljače započeo je redoviti sastanak salezijanaca suradnika na Kmanu. Tema susreta bilo je predstavljanje knjige »Uspomene iz Oratorija«, koju je predavač salezijanac asistent na Kmanu Danijel Nejašmić nazvao najvažnijim dokumentom za razumijevanje Don Boscove PODSUSED Susret Pokrajinskog vijeća u Podsusedu U subotu 18. veljače Pokrajinsko vijeće održalo je u punom sastavu svoj redoviti sastanak u Salezijanskoj zajednici u Podsusedu. U vrlo raspoloženom i ugodnom radnom ozračju raspravljalo se o mnogim temama. Između ostalog, o temama za formaciju koje će pratiti trogodišnju pripremu za 200. obljetnicu rođenja našeg utemeljitelja pa je tako odlučeno da se u godini upoznavanja Don Boscova života pozornost posveti njegovim snovima. Dogovoreno je da će ekipa zadužena za pripremu tema na čelu s voditeljicom za odgoj i obrazovanje obraditi, pripremiti i poslati svim mjesnim središtima teme za svaki mjesec. Bilo je govora i o zagrebačkoj početnoj formaciji novih suradnika pa je tako Snježana Belina, koja je zadužena za njezino provođenje, Pokrajinsko vijeće izvijestila o vrlo uspješnom odazivu (30 kandidata) i radu s novim suradnicima. Jedna od važnih tema bila je planiranje i organizacija godišnje duhovne obnove suradnika, koja bi se održala drugog vikenda u rujnu, a o trošku i mjestu održavanja mjesna će središta biti navrijeme obaviještena. Ovom se prilikom potiču svi suradnici da se odazovu na zajedničke susrete. Kako je cijela Salezijanska obitelj u pripremi za dolazak Don Boscove urne, koja bi u Hrvatsku trebala stići u ožujku 2013., bilo je govora i o obilježavanju tog događaja. U svibnju se održava Dan pokreta i udruga Zagrebačke nadbiskupije pa će Udruženje salezijanaca suradnika zajedno s Pokretom salezijanske mladeži na tom danu aktivno sudjelovati u prigodnom programu. Potiču se svi suradnici da vijestima poprate događanja u svojim središtima i župama kako bi se olakšala razmjena informacija i potaknulo aktivno korištenje internetskim stranicama. Nakon sastanka Pokrajinskog vijeća održan je susret s podsusedskim mjesnim središtem i suradnicima. U želji da ohrabri podsusedske suradnike, Pokrajinsko vijeće održalo je radionicu na temu koliko smo u svom suradničkom pozivu vjerni slici Svetog Ivana Bosca. Budući da su ovakvi susreti dragocjeni za učvršćivanje zajedništva, suradnici su zaključili da ih treba češće organizirati. 30 duhovnosti i pedagogije. Odgovor na pitanje čemu danas knjiga »Uspomene iz Oratorija« dao je vrhovni poglavar don Pascual Chávez u Pobudnici za 2012. godinu u kojoj je rekao da je to najosobniji i najiskreniji Don Boscov spis. »Uspomene iz Oratorija« nisu autobiografski Don Boscovi zapisi. Bilo je dosta kritičkih izdanja knjige, a osobito je vrijedno posljednje izdanje don Alda Girauda s mnogim bilješkama, koje je prevedeno i na hrvatski jezik. Don Bosco je htio pripovijedati o identitetu i životu oratorija, naglasiti Božju inicijativu kao primjer za nadvladavanje svih poteškoća. Nakon iscrpnog Danijelova predavanja sudionici su se podijelili u tri skupine i proučavali ulomke iz prve dekade. Trebali su uočiti i zajednički formulirati pedagoške i duhovne smjernice. Iznijeli su rezultate istraživanja: osobni pristup odgajaniku, potpuno povjerenje u Gospodina, osobni odnos i ljubaznost, inicijativu odgojitelja, potrebu ispovjednika i bratske opomene. Za kraj susreta dobili su nekoliko pitanja za razmišljanje: Nužnost duhovnog rasta u vjeri? Načelo utjelovljenja: kako možemo biti bliski mladima danas? Prepoznajemo li salezijanske elemente u našoj zajednici? Imamo li snage dati od sebe nešto novo? Jesmo li spremni dati/ primiti bratsku opomenu? Bili smo doista obogaćeni ovim redovitim mjesečnim sastankom. A. Čuturić SIRAČ Proslava Svetog Ivana Don Bosca u Siraču Na blagdan Sv. Ivana Bosca Župa Sirač ugostila je mlade iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije iz Nove Gradiške. Oni su sa svojim zborom »Nebeski znak« animirali misno slavlje koje je predvodio njihov župnik, velečasni Perica Matanović. U propovijedi je istaknuo kako i danas mnogi mladi kreću stranputicama uljepšanim lažnim liberalizmom i varljivom srećom, tražeći Boga ondje gdje on nije. Pozvao je mlade da slijede Krista kao što je to činio veliki odgajatelj Sv. Ivan Bosco. Uz velečasnog Pericu koncelebrirali su i domaći sirački župnik don Stjepan Pasarić, don Žarko Akrap, župnik Sv. Ivana Krstitelja iz Badljevine i velečasni Marijan Pavelić, župni vikar Svete Terezije Avilske iz Požege. Svečanom misnom slavlju pridružili su se i vjernici Župe Svete Marije Magdalene iz Donje Obriježi, a sirački Zbor mladih »Sveti Dominik Savio« otpjevao je nekoliko pjesama. Nakon svete mise mladi su nastavili druženje uz čaj i kolače koje su pripremile i poslužile naše mame i bake. Antonela Malina RUDEŠ Blagdan Svetog Ivana Bosca Rudeška je župna zajednica ovogodišnji blagdan Svetog Ivana Bosca obilježila misama trodnevnicama i prigodnim programom u salezijanskom duhu. Veliki broj salezijanaca suradnika, mladih i ostalih župljana pošao je, kao uvod u proslavu, u subotu 28. siječnja na Knežiju poslušati Don Bosco Fest. Drugoga dana trodnevnice sudjelovali su na večernjoj misi koju je vodio župni vikar don Ivo Zečević, a zatim su poslušali prigodnu radionicu salezijanaca suradnika »Don Boscov san«. Trećeg dana priprave večernju misu predvodio je rudeški župnik don Mladen Delić, a odmah poslije mise prikazan je film o Blaženom Mihovilu Rui, prvom Don Boscovu nasljedniku. Na sâm svečev blagdan, rudeški su suradnici hodočastili u salezijansku župu u Podsused gdje je središnje euharistijsko slavlje u suslavlju s domaćim župnikom Nedićem i svećenicima dekanata predvodio Zlatko Koren, upravitelj nacionalnog svetišta Marija Bistrica. U prigodnoj homiliji govorio je o Don Boscovoj karizmi i njegovom odgojnom sustavu. Zlatko Štorek PODSUSED Susret mladića koji razmišljaju o duhovnom pozivu Šaroliko društvo od sedam mladića iz različitih krajeva Hrvatske i BiH okupilo se na susretu održanom od 26. do 28. siječnja 2012. u Podsusedu. Cilj susreta bio je pomoći mladim ljudima koji su pred donošenjem najvažnije odluke u životu: laički ili posvećeni život. Naravno da se ta odluka ne može odmah donijeti, ali mnoga iskustva doživljena toga vikenda uvelike će im koristiti. Sudionici su zajedno molili časoslov, slušali pouke i zapažali znakove u kojima bi se mogao očitovati Božji poziv, te prilike i okolnosti u kojima se on ostvaruje. U posjetu časnim sestrama karmelićankama u Brezovici upoznali su životne prilike ostvarenja kontemplativnoga duhovnog poziva, a razgovor s njima jednoglasno je odabran za najdojmljiviji trenutak susreta. Zahvalni don Mladenu Deliću i don Milanu Ivančeviću za sjajno vodstvo i organizaciju susreta, te svim prednovacima, asistentu i bogoslovima koji su ih ugostili, za kraj puni pouzdanja, sudionici drže da im je susret zaista pomogao u odluci, kakva god ona bila. Josip Lešković KNEŽIJA Nacionalna skupština Pokreta salezijanske mladeži Tijekom prvog vikenda u ožujku održana je nacionalna skupština Pokreta salezijanske mladeži u Župi Marije Pomoćnice na Knežiji. Okupili su se predstavnici salezijanske mladeži iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Splita i Žepča pod vodstvom don Ivana Šibalića i s. Valentine Baričević. U petak su svi sudjelovali na pokorničkoj večeri i družili se s mladima iz zagrebačkih zajednica. Cjelodnevni subotnji program mladima je pružio mogućnost interaktivnog produbljivanja znanja o radu, poslanju, djelovanju i identitetu Pokreta. Sudionici su samostalno dolazili do odgovora na goruća pitanja. Mogućnost razmjene iskustava i razgovora o problemima s kojima se susreću u mladima je osnažila duh salezijanskog poslanja i Don Boscova sna o spasenju duša. Donesene su tri smjernice rada uz pomoć kojih će Pokret nastojati napraviti korak naprijed do iduće skupštine, a to su: jačanje duhovnog života mladih, formacija na svim razinama (duhovnost, salezijanska karizma, preventivni sustav, tehnike animiranja) i rad s krizmanicima. Pronašli smo i geslo idućega nacionalnog sus re ta u lis to pa du: »I vas vidjeh u snovima.« Posljednjeg dana skupštine izabrana je nova nacionalna predstavnica Antonija Ledenko iz Župe Marije Pomoćnice na Knežiji, a na dužnosti je zamijenila Antoniju Klobučar iz Župe Sv. Ivana Bosca u Podsusedu. ZAGREB Urna Svetog Ivana Bosca u Hrvatskoj! Relikvije Svetog Ivana Bosca u Hrvatsku salezijansku provinciju stići će 8. ožujka 2013. u sklopu priprave za 200. obljetnicu Don Boscova rođenja koja će se održati 16. kolovoza 2015. u Rimu i Torinu. Don Boscova urna obilazi svijet od 2010. godine i u salezijanskim zajednicama naše provincije bit će izložena od 8. do 23. ožujka 2013. Bit će to prilika da Salezijanska obitelj u Hrvatskoj i svi štovatelji Svetog Ivana Bosca budu uz njegove posmrtne ostatke. POZIV DON BOSCOVIM BIVŠIM UČENICIMA Savez Don Boscovih bivših učenika poziva sve bivše Don Boscove učenike da se u njega učlane. Savez DBBU-a osnovan je i registriran 2010. godine. Sjedište mu je kod Salezijanaca u Zagrebu na adresi: Omiška 8. Web-stranica Saveza je www.sdbu.hr, e-mail adresa savez@sdbu.hr, a osoba za kontakt Petar Mrkonjić (098 717 366). S web-stranice Saveza mogu su skinuti Statut Saveza i pristupnica koju treba popuniti i poslati poštom na adresu Saveza. Pred Savezom su veliki događaji, a prvi je priprema za odlazak u Torino u travnju 2012. na proslavu stote obljetnice osnutka Saveza Don Boscovih bivših učenika, te razni drugi tjedni, mjesečni i godišnji susreti na nacionalnoj, međunarodnoj i svjetskoj razini. Iskreno vam se radujemo! 31 na{ipokojnici JURE MARIJANOVIĆ (1921 – 2012) J ure Marijanović rođen je 7. prosinca 1921. u Doljanima, od Ivana i Anđe r. Ćorić, kao sedmo od desetero djece, od kojih je petero umrlo u dječjoj dobi. Majka Anđa umrla je 1935. a otac Ivan poginuo je od četnika 1942. Nakon relativno mirnog djetinjstva u obitelji, Jure je kao vojnik proživio sve strahote II. svjetskog rata, prošao je mnoga bojišta i dvaput je ranjen. Nakon rata od posljedica ranjavanja i potpune iscrpljenosti bolovao je dugotrajno i teško. U poratnim godinama, želeći biti samostalan i slobodan od ideoloških pritisaka »odbio je državni posao« i svojim radom nastojao podići obitelj i gospodarstvo radeći na svom imanju ili kao nadničar obavljajući teške ratarske i građevinske poslove, priskrbljujući tako potrebna sredstva za život obitelji i školovanje djece. Sa svojom ženom Katom podigao je devetero djece, od kojih je sedmero živih, a imaju i 22 unučadi i 3 praunučadi. Supružnici Jure i Kata prebrodili su dva rata, glad, progon (sedam dugih godina) i brojne druge nedaće, ali sve su izdržali, uz veliku vjeru i nadu i osobitu ljubav prema rodnoj grudi na koju su se vratili kao na golo zgarište i opet podigli porušeno imanje. U nedjelju 15. siječnja 2012. proslavili su biserni jubilej, tj. 70. obljetnicu braka, što je jedinstven događaj. U župnoj crkvi Sv. Ilije proroka u Doljanima, okruženi i praćeni molitvom djece, unučadi i praunučadi, te brojnih župljana, prikazali su svetu misu zahvalnicu za 70 godina zajedničkog života u braku, za životne radosti i križeve, za vjeru i ljubav koja ih je pratila i dovela u luku sretne starosti. Svetu je misu predvodio župnik fra Andrija Jozić, a koncelebrirao je sin don Ivan koji je zahvalio Bogu i roditeljima za izuzetan dar obiteljskog zajedništva, vjere i ljubavi, te pozvao vjernike da žive u tom duhu. Po završetku svete mise, župnik fra Andrija zaželio je slavljenicima puno zdravlja i sreće, zahvalio im na primjeru kršćanskog života, te im darovao ramski križ, koji će oni vjerno čuvati kao uspomenu na ovaj veliki dan. Tada, iako u 92. godini života, Jure je izgledao još uvijek zdrav i čio, i još uvijek je radio i vodio brigu o domaćinstvu. Međutim u srijedu 8. veljače, u jutarnjim satima, kad je obično dolazio u dnevni boravak na jutarnju molitvu, nije se pojavio. To jutro je ustao, umio se, osjetio slabost i vratio se do kreveta i tu tiho izdahnuo kao da je zaspao. Velika hladnoća i visok snijeg koji je napadao »čovjeku do ramena« učinili su puteve neprohodnima. A upravo je Jure održavao prohodnima staze i putove, da ne obrastu u trnje i korov, da se može proći njivama i livadama, da se može pristupiti groblju. Sprovod je bio na blagdan Bl. Alojzija Stepinca, čije sam ime, kao dijete, prvi put čuo upravo iz Jurinih usta, kao ime neustrašiva junaka, sveca i mučenika. Pristup do groblja raskrčen je bagerom te se, nevremenu unatoč, okupilo stotinjak vjernika, rodbine i prijatelja, na čelu sa sedam svećenika. Na sprovodnoj misi župnik fra Andrija je istakao: »Došli smo se danas oprostiti od Jure, došli smo zahvaliti Gospodinu za njegov život, odati priznanje njegovoj dobroti i plemenitosti i moliti za njegov pokoj. Znamo, u nizu mnogih ovo je posljednja postaja, zadnja prozivka i posljednje zborno mjesto. Smrt je crta podvučena ispod čovjekovih životnih dana i godina, crta koja dijeli ovaj život od vječnosti. Uvjeren sam da je Jure rukopisom dobrih djela ispisao stranicu svoga života i da mu je Gospodin već predao do kraja ispisanu knjigu kao ulaznicu u svoje kraljevstvo. Život Jure nije bio lagan. Njegov životni moto bio je: ljubiti i raditi. Svojim rukama je radio i zarađivao kruh svojoj obitelji. Što je stekao, stekao je svojim radom sa svojom ženom Katom. Jure je ljubio Boga, redovito molio i išao na svetu misu. Ljubio je čovjeka, ljubio je svoj kraj, svoje Doljane, ljubio je svoju obitelj. Proživio je svoj dugi vijek ovdje. Napustio je svoj kraj jedino za vrijeme ratova, onoga kao vojnik, ovoga kao prognanik. Zato, danas, dan ukopa Jure nije dan žalosti, nego dan zahvalnosti, dan kad želimo reći Juri hvala za svako dobro djelo koje je učinio. Neka počiva u svojoj ljubavi, neka počiva u srcima svoje bliže i daljnje obitelji, u srcima svojih prijatelja, u svojim dobrim djelima. Počivao u miru Božjemu!« Na kraju mise don Ivan je ganutljivim riječima zahvalio Gospodinu što je imao takvog oca koji ga je svojim životom i vjerom upućivao na Oca nebeskog. Bio je prava »Očeva slika«. Zahvalivši svima za njihovu prisutnost i molitvu, zamolio je u Jurino ime oproštenje od svih i pozvao da svatko od nas živi ono najbolje što je primio od Gospodina. I. M. 32 ZAJEDNICA ZA ODGOJ SALEZIJANSKIH ZVANJA • Jedna vrata uvi u jek su otvorena za nove tražitelje. • Mi smo zajednnica budućih svećenika i braće laika. • Dom i škola u kojoj se bude pitanja, daju razlozi nade, živi nazočnost usk uskrslog Krista, priopćuje vlastito iskustvo vjere i razvija salezijan ja ska karizma: biti nositelji Božje ljubavi mladima. Ako osjećaš duhovni poziv, aako bi ga želio ostvariti zajedno s nama: dođi i vidi! ZA JEDNICA ZA ODGOJ SALEZIJANSKIH ZVANJA Vinobreška 2 10090 ZAGREB — Susedgrad Tel. (01) 34-92-030 Faks: (01) 34-90-899 E-mail: sdb-podsused@zg.t-com.hr »Svako je pojedino zvanje, naime, plod Božje inicijative, ono je dar Božje ljubavi! On je taj koji čini »prvi korak« i to ne zbog neke posebne dobrote koju je našao u nama, već zbog prisutnosti same njegove ljubavi koja je »razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan« (Rim 5, 5). Od srca podjeljujem apostolski blagoslov osobito mladićima i djevojkama koji poučljiva srca osluškuju Božji glas i spremni su ga prihvatiti i velikodušno i vjerno uza nj prianjati.« Poruka pape Benedikta XVI. za 49. Svjetski dan molitve za zvanja 33 OČE NAŠ – Molitvenik mladih katolika Nakladnik: Hrvatska salezijanska provincija Omiška 8, 10000 Zagreb Opseg: 352 stranica Molitvenik se može nabaviti u svim našim ustanovama: župama, školama, oratorijima. Ovaj molitveni priručnik sadrži molitve Crkve oblikovane kroz povijest, molitve koje prate bogoslužne čine, blagdane svetaca i pobožne kršćanske vježbe, prigodne molitve i zazive u posebnim prilikama. Donosi ponajprije glavne istine vjere, tj. temeljni katolički »vjeronauk«, a zatim slijede molitve: osnovne, svagdanje (jutarnje i večernje), prigodne, molitve mladih, molitve u kušnji i napasti, za obitelj i roditelje, bolesne i umiruće, po posebnim nakanama, molitve svetih i velikih ljudi, krunice, litanije, euharistijska pobožnost, sakrament pomirenja, pobožnost križnog puta, devetnice (Mariji Pomoćnici, Don Boscu, Dominiku Saviu). Velik je broj molitava kojima se mladi obraćaju Bogu, Isusu Kristu, Duhu Svetome, Blaženoj Djevici Mariji, svecima i zaštitnicima u raznim prigodama: uz jelo, učenje, rad, polaganje ispita, igru, putovanja, nad računalom, u poteškoćama, u otkrivanju smisla života i ostvarenju blaženstava mladih, vršeći razne aktivnosti i uloge kao što su one odgajatelja, animatora, volontera, glazbenika, sportaša itd. Središnje mjesto zauzimaju molitve velikih biblijskih molitelja Staroga i Novoga saveza, osoba koje je Bog izabrao i uk ljučio u povijest spasenja. Vrhunski izraz tih molitava su psalmi, himni i blagoslovi, a izražavaju istine vjere i spasenjske poruke. Mogu se razmatrati (lectio divina) i moliti pojedinačno i skupno. Njihovim razmatranjem i molitvom postajemo još više prijatelji Božje riječi, utjelovljene u Isusu Kristu i u Svetom pismu. Želja je priređivača da mladi molitelji rastu u svom ljudskom, kršćanskom i duhovnom pozivu proslavljajući Boga svojim životom. Molitvenik je popraćen opširnim kazalom imena i pojmova koje može poslužiti lakšem snalaženju. MO LIT VENE NAKANE T R A V A NJ Za mla de sa le zi jan ce u Af ri ci ko ji se prip re ma ju za svećeništvo Da salezijanski kandidati za svećeništvo u Africi rastu kao istinski učenici Krista, Dobrog pastira, koji daje svoj život potpuno za dobro svojih ovaca. S V I B A NJ Za Cr kvu u Ki ni Da raste crkveno zajedništvo i za evangelizaciju kineske zajednice u inozemstvu. L I P A NJ Mla di kr šćani Polj ske Da mladi vjernici u Poljskoj, uzdajući se u svakodnevnom životu u Presveto Srce Isusovo, mogu postati sve veći svjedoci kršćanskog života u Europi. Priredio Ivan Stojanović 34 Bosco SALEZIJANSKI VJESNIK GLASILO SALEZIJANSKE OBITELJI 3 urednikovarije~ Snovi za put iz osrednjosti salezijanskaobitelj 4 Pobudnica 2012.: »Don Boscov san pretvoriti u stvarnost« ususret200.obljetnici 6 Oratorij u nevoljama 8 ukoraksnjima Naša izdanja BR. 1 / 2012 ISSN 1330-1713 “Don Bosco danas” službeno je glasilo Salezijanske obitelji. “Salezijanski vjesnik” utemeljio je don Bosco još 1877. Prvi broj »Salezijanskog vjesnika« na hrvatskom jeziku pod nazivom »Blaženi Ivan Bosco« izašao je u siječnju 1930. »Don Bosco danas« od 1990. izlazi četiri puta godišnje. Renate i Karl-Hermann Schneider: Od Noe do Pavla. Biblijski igrokazi za djecu osnovnoškolske dobi Iz iskustva je poznato da djeca rado glume i uživaju predstavljati druge osobe. Tu njihovu osobinu smo željeli iskoristiti te im kroz igru približiti biblijske pripovijesti. Teme iz Starog i Novog zavjeta obrađuje po 21 igrokaz. Mnogi predlošci ravnaju se prema smjernicama za katolički vjeronauk u osnovnim školama te se tako izvrsno daju primijeniti u toj dobnoj skupini. Ovo je dobrodošao radni materijal za školu, župu, rad u skupini, za pripravu na pr vu pričest te eventualno i za poduku krizmanika. Ovi se igrokazi mogu dobro primijeniti i u bogoslužju sa školskom djecom. Izdavač: Hrvatski salezijanski provincijalat, Omiška 8, 10000 Zagreb Andrea Gasparino: Sakrament oproštenja Radost i slavlje Boga i čovjeka Urednik: Anto Stojić Zaživio Omladinski centar u Belom Manastiru salezijanskaduhovnost 11 Radost u svakodnevnom životu Svjedočanstvo: Sebastijane, Isus te zove! kaoMarija OPSEG:: 184. str. OPSEG CIJENA:: 60 kn CIJENA Grafički urednik: Marijan Osman Lektura: Vjeročka Ban 14 Don Bosco i Marija Pomoćnica na{apovijest Uredničko vijeće: Valentina Baričević, Luka Hudinčec, Iva Nikolić, Ljiljana Tomić 16 Dizajn naslovne stranice i rubrika: Svjetlana Šegović OPSEG:: 124. str. OPSEG David O’Malley: Ljubazni pastir Grafička priprema: Salesiana d.o.o. Ova knjižica je pokušaj da se pobudi svijest učitelja za prepoznavanje mogućnosti ostvarivanja ljubaznosti. Stil potiče na razmišljanje tako da se iskustvo i duhovnost mogu ujediniti u vlastitu spoznaju načina na koji ljubaznost dolazi do izražaja u učiteljevu osobnom životu i načinu djelovanja. To je ujedno i poticaj da obuzdamo negativne emocije i prisjetimo ih se u molitvi. Na taj način učitelji će biti spremniji pomagati svojim kolegama. Tisak: DENONA d.o.o., Zagreb 18 Pobudnica vrhovnog poglavara biblijskameditacija 20 Patnja – smisao i proslava života misije 22 Salezijanski misijski dan 2012. Adresa uredništva: Don Bosco danas, Srebrnjak 101, 10000 Zagreb, Hrvatska Kontakt: www.donbosco.hr dbd@zg.t-com.hr donboscodanas@gmail.com tel: 01 36 88 130 fax: 01 38 36 647 Andrea Gasparino: Očenaš. Razgovori s mladima Cijena pojedinog broja 10 kn, za inozemstvo 2,5 €. OPSEG:: 64. str. OPSEG vijesti Godišnja pretplata 40 kn, za inozemstvo 10 €. 24 na{ipokojnici 32 Uplate se šalju poštanskom uplatnicom ili na provincijalni kunski žiro-račun: 2360000-1101275240, Zagrebačka banka – Zagreb CIJENA:: 30 kn CIJENA Kršćanski učitelj Početno širenje i ustroj Don Boscova djela pobudnica2012. Uvijek su je zvali »ispovijed«. Taj je naziv međutim nepotpun. Crkva danas želi da se ovaj sakrament zove »sakrament pokore« ili, još bolje, »sakrament pomirenja«, odnosno »sakrament oproštenja«. Crkva je uvijek smatrala nužnim isticati dužnost iskrena ispovijedanja teških grijeha. Međutim, kad bi se netko na tome zaustavio, onda to još uvijek ne bi bio sakrament. Srž ovog sakramenta je kajanje, obnova, početak novoga života. CIJENA:: 20 kn CIJENA Knjiga je zamišljena kao pomoć čitateljima da bolje upoznaju značenje te molitve koja je predana svim učenicima kao znak raspoznavanja i pripadnosti Kristu. SALESIANA Srebrnjak 101 • 10000 Zagreb • Tel: 01/ 48-14-661 • Faks: 01/ 48-14-662 E-pošta: salesiana@salesiana.hr • Internet: www.salesiana.hr OPSEG:: 68. str. OPSEG CIJENA:: 15 kn CIJENA Bosco Bosco salezijanski vjesnik Snovi za put iz osrednjosti Pobudnica 2012.: »Don Boscov san pretvoriti u stvarnost« Oratorij u nevoljama Zaživio Omladinski centar u Belom Manastiru Radost u svakodnevnom životu Don Bosco i Marija Pomoćnica Početno širenje i ustroj Don Boscova djela Naša glazba i dalje svira Zamislite dvorište zatvora jedne europske kolonije iz 18. stoljeća. Zora je i sunce zlatnim zrakama obasjava nebo na Istoku. Iz dvorišta izvode na smrt osuđenoga zatvorenika. To je svećenik koji se usprotivio kolonistima i njihovu okrutnom postupanju s urođenicima. Stoji pred zidom i razmišlja o mecima kojima će ga zasuti njegovi sunarodnjaci. Prije nego su mu povezali oči, zapovjednik mu je postavio uobičajeno pitanje o posljednjoj želji. Na iznenađenje sviju, zatražio je da posljednji put zasvira svoju flautu. Vojnicima je zapovjeđeno da spuste puške dok zatvorenik ne odsvira svoju melodiju. Kad su nježni zvuci počeli ispunjavati jutarnju šutnju, zatvorsko je dvorište, obično prepuno nasilja i tuge, odjekivalo predivnom glazbom šireći tajanstveni mir. Zapovjednik se zabrinuo jer je glazba sve više potiskivala njegovo besmisleno izvršenje zapovijedi. Naredio je vojnicima da otvore vatru. Svećenik je istoga časa izdahnuo, ali su svi prisutni i dalje zadivljeni slušali glazbu i životni ples koji je prkosio smrti. Patnja – smisao i proslava života Salezijanski misijski dan 2012. glasilo salezijanske obitelji • broj 1 • 2012 • 10 kn
© Copyright 2024 Paperzz