MT Božić 2011.pdf

VJESNIK
SVETIŠTA
ISSN 1331–703
BROJ 3
BOŽIĆ 2011.
MOLITVA BENEDIKTA XVI.
DJEVICI MARIJI
Marijo, Majko predanja, ti si slušala Isusa,
i poznaješ boju njegova glasa i otkucaje
njegova Srca.
Zvijezdo jutarnja, govori nam o njemu,
i pripovijedaj nam o svome putu
kako bismo ga nasljedovali na putu vjere.
Marijo, koja si živjela s Isusom u Nazaretu,
utisni u naš život svoje osjećaje, svoju
poučljivost,
svoju šutnju koja zna osluškivati
i daje da se Riječ rascvjeta u odabire istinske
slobode.
Marijo, govori nam o Isusu
kako bi svježina naše vjere blistala u našim
očima
i ogrijala srce onih koji će nas susresti,
onako kako je to bilo kada si ti pohodila
Elizabetu
koja se u svojoj starosti s tobom radovala daru
života.
Marijo, Djevice „Magnificata“,
pomozi nam pronositi radost svijetom
i, kao u Kanu, potakni svaku mladu osobu
koja se trudi služiti bližnjemu
da čini samo ono što će joj Isus reći.
Marijo, svrni svoj pogled na sve mlade
da budu plodno tlo svete Crkve.
Moli da se Isus, koji je umro i uskrsnuo,
nanovo rodi u nama
i preobrazi nas u noć punu svjetla, punu Njega.
Marijo, Gospo Loretska, vrata nebeska,
pomozi nam uzdići pogled prema gore!
Želimo vidjeti Isusa! Govoriti s njim!
Naviještati svima njegovu ljubav! Amen.
Marijin Trsat – Izdaje Uprava Svetišta Majke Božje Trsatske; izlazi tri puta godišnje
Glavni i odgovorni urednik fra Lucije Jagec; grafički urednik Slavko Katnić; lektura i korektura Gordana Ožbolt;
fotografija: Foto Kurti, fra Ivica Pečnik, Dražen Šokčević, Ivo Karavanić Arhiv Svetišta
List uredio fra Zoran Bibić
Adresa uredništva: Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka; telefon 051 452-900
Tisak: Tiskara Šuljić Marinići
Božić, 2011., Rijeka
ODASLA BOG SINA
SVOGA
Dragi čitatelji Marijina Trsata,
dragi štovatelji i hodočasnici Trsatskoj Gospi, Majci milosti!
Čovjek stvoren od Boga, u Bogu je
našao svoj mir, svoj smisao i odgovor
na tolika otvorena i životna pitanja.
Sv. Augustin je to izrekao riječima:
“Nemirno je srce moje dok se ne
smiri u tebi, Gospodine!” Od savršene sreće i ispunjenja zadovoljstvom
u zemaljskom raju, koje proizlazi iz
zajedništva i druženja s Bogom, njegove blizine, čovjek je svojom krivnjom dospio na drugu stranu grube
i surove stvarnosti. Izvan raja prepušten je sam sebi, razdiran patnjama
i brigama za život, ugrožen smrću,
okružen neprijateljskim pogledima
živih bića i često trnjem obraslim i
neplodnim poljima. Čovjek je sam
pokušavao riješiti svoja životna pitanja tijekom dugih tisućljeća, ali nije
uspio. Bog koji ga stvorio za sebe, za
sreću i radost, nije napustio čovjeka.
Obećao mu je još jednu priliku da se
vrati k Njemu po Isusu. Prvi advent,
povijesno iščekivanje Božjeg zahvata
u ljudsku povijest po Mesiji, trajao je
vrlo dugo. Proroci su tijekom stoljeća
upućivali Božji narod na ispunjenje
Božjih obećanja, jer Bog uvijek ostaje vjeran svojim obećanjima. Božja
obećanja ostvarila su se po Mariji i
Isusu na prvi Božić. Marija, najvjernija službenica Božja i suradnica spasenja iz Nazareta, svojim je pristankom omogućila Božji plan spasenja.
Bog nikoga ne prisiljava, već strpljivo
čeka odgovor na svoja pitanja. Tako
je bilo nekada, tako je i danas. I
danas Bog računa sa svakim od nas,
učinio nas je svojom djecom po Isusu
Kristu, ne može bez nas, sve je dao
za nas, sebe je dao za nas. Dogodilo se to u Nazaretu i u Betlehemu.
Navještenje i rođenje Sina Božjega
najveći su misteriji Božje i ljudske
MARIJIN TRSAT 3/2011
povijesti. Bog se rodio među nama
kao jedan od nas. Najstariji podatak o
tome zapisan je u Pavlovoj poslanici
Galaćanima iz 54. godine. Evanđelja
su nastala poslije. Pavao piše: “A
kada dođe punina vremena, odasla Bog
Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu
podložan da podložnike Zakona otkupi te
primimo posinstvo” (Gal 4,4). Pavao u
ovom tekstu ističe spasenjsko značenje
utjelovljenja Božje riječi i činjenicu da
je Božja riječ ušla u ljudsku povijest
tako da se utjelovila u čovjeku Isusu iz
Nazareta. Utjelovljenje Sina Božjega ima
veliko povijesnospasenjsko značenje
za cijelu kršćansku
zajednicu. Sin Božji
ušao je u ljudsku
povijest po Mariji u
Betlehemu, postao
jedan od nas da
počasti našu ljudskost, da nas oslobodi od grijeha i smrti
i učini nas Božjim
sinovima. Bog s
neba silazi k nama
da nas uzdigne do
neba. Isus je za nas
Riječ tijelom postala, a po sv. Ivanu
mudrost Božja upućena ljudima da
nam pokaže jedini
pravi put prema
spasenju, prema
suživotu s Bogom,
po Isusu Kristu
u Duhu Svetom.
Tu svoju prvotnu
zadaću Isus je predao Crkvi, zajednici
svojih vjernika, i u Crkvi se ostvaruje
zajedništvo Boga i čovjeka. Isus je
došao među nas da bude Bog s nama,
Emanuel. Po uskrsnuću Isus trajno
ostaje s nama po sakramentima do
konačnog sjedinjenja sa svima nama
u Kraljevstvu nebeskom.
Svima vama koji čitate Marijin
Trsat i koji hodočastite na Trsat, želim
zajedno s braćom i sestrama trsatskog
samostana da po Isusu nađete put k
Bogu, da se po Isusu Bog nastani u
vašim srcima, u vašim obiteljima te
da već sada osjetimo ljepotu zajedništva s Bogom i ljudima. Započeo
je novi svijet po Isusu, s Isusom se
ostvaruje svakim danom sve više.
Sretan vam i blagoslovljen Božić i
nova 2012. godina!
fra Antun Jesenović,
gvardijan i čuvar Svetišta
3
JESMO LI SPREMNI
PROBUDITI SE
U danima, tjednima došašća svijet
u kojem živimo svojom vanjštinom
postaje drukčiji. Zbivanja oko Božića kao da pridonose sve većem i
dubljem uspavljivanju, a ne buđenju.
Sve ranije počinju pripreme za slavlje
Božića, božićno vrijeme se produžuje, oko nas je prepuno šarenih lampica koje trepere u izlozima i na trgovima naših gradova, uresuju pročelja
naših domova, svi teže k bajkovitom
i snenom izgledu. Svi su u strci, žurbi
i jurnjavi ruku prepunih darova...
Zvuci božićnih uspavanki pretvaraju
se u sveprisutnu uspavanku, otvorenih očiju spavamo, sanjamo.
Suživljenost s bajkom i uspavankom dovodi do toga da se pitamo
kako vjerovati da se u kršćanstvu
događa nešto presudno, duboko,
veliko i tako ozbiljno? Kako u takvu
ozračju vjerovati da je adventsko vrijeme, vrijeme okretanja glasu nutrine, vrijeme otvaranja našeg srca Božjem pozivu na novo rađanje? Umjesto jurnjave i strke po trgovinama,
besmislenih i ispraznih veselica i
zabava, pozvani smo u svitanje na
mise zornice, na buđenje za novi
život. Na spoznaju da Isusovo rođenje utjelovljuje Božji poziv, da se
njegovo rođenje tiče svakog čovjeka.
Isus se rađa, dolazi, postaje čovjekom, spušta se na našu ljudsku razinu. Jesmo li spremni probuditi se i
izaći iz svoje duhovne uspavanosti
koja uzrok ima u našoj nesvjesnosti
da nam je potrebno spasenje? Čovjek
4
današnjice svoje spasenje pronalazi u
moći znanosti i tehnike, a slobodu i
oslobođenje željno očekuje od političara i politike. Sve više se trudimo,
jer nam je tako lakše, da Bogočovjeka
učinimo sličnim sebi, a mi da smo
sve manje slični Njemu. Zatvaramo
Mu usta našim govorom i današnjim ozračjem Božića po našoj mjeri.
Ne prepoznajemo Njegov poziv na
novo rađanje, na novi život koji On
izravno dodiruje. Život koji trebamo i
moramo živjeti s radošću i smijehom,
s patnjom, s tegobom i tminom, suočiti se s njegovom tamnom i svjetlom
stranom zato jer Isus svojim rođenjem spaja zemaljski i nebeski život.
Bog svojim silaskom u čovječji život
preobražava prosječnost naših života, daje nadu, u patnju unosi svoje
svjetlo, osmišljava smrt…
Današnje shvaćanje Božića udaljava i nas vjernike-kršćane od izvora
naše snage, od samoga našeg središta, od srži i biti našeg bivstvovanja, navodi nas da nadu polažemo
u svoju vlastitu moć i snagu. I od
nas vjernika-kršćana današnji svijet očekuje da sneno pričamo priče
o malenom Božiću, o idili naših
društvenih odnosa, očekuje da se
utopimo u kolektivnu uspavanku.
Odvojimo vrijeme u predbožićnoj
i božićnoj jurnjavi i užurbanosti,
uđimo u crkvu, kleknimo, sjednimo u tihi, polumračni kutak crkve i
dok se adventska svijeća svojom svjetlošću poigrava sjenama na našem
licu, osluškujmo život koji se u nama
budi, koji nam Isus svojim rođenjem
omogućuje. Probudimo se za novo,
neočekivano, jer samo budan i probuđen vjernik-kršćanin može probuditi uspavane. Probudit ih za istinsku
vjeru u snagu koja nadilazi ljudsku, za vjeru u dostojanstvo svakog
čovjeka, za vjeru u bolji i pravedniji
svijet, za vjeru u oprost umjesto osvete... Isusovo rođenje daje slobodu
duha koji se ne boji, oslobađa nas od
strahova, egoizma, samodostatnosti,
potiče nas na trud oko dobra, oko
iskrenosti i istine. Daruje slobodu
koja nas uvodi u spoznaju i priznanje
vlastite krhkosti.
Isusovo rođenje zove na novo
rađanje, ono nas punom istinom i
realnošću vodi k onome što je bilo i
u središtu srca našeg serafskog oca
Franje, onome što nam je i on ostavio u nasljeđe – BOG iznad svega
poželjnog i čovjeka kojega moramo
ljubiti kao brata! Dopustimo da Božić
svojim rođenjem probudi život u
nama, novim rađanjem budimo Njegovi glasnici radosti i mira u ovome
svijetu!
Angela Lovrić
Rodila
si
Svjetlo
U štalici maloj rodila si Spas naš.
U jaslama hladnim leži Svjetlo
koje si donijela svijetu.
U krilu svome pjevaš
Ljubavi koja će osvojiti cijeli svijet.
Sveta Marijo,
ti čista dušo nježne radosti,
milinu svoje ljubavi nosiš mi
i u srce je moje uranjaš.
Čistim svojim očima gledaš me,
griješ moje srce kad ga život zamrzne,
od nesreća i nepravdi u svijetu
koje moje oči vide,
kada tamna strana života dođe.
Tad gledaš me u oči,
Marijo, Majko moja Trsatska,
i milost svoju prosipaš po meni,
Ti Majko Milosti Božje.
Usliši Marijo, Kraljice nebeska,
molitve moje
i Isusu me na nježnim rukama
svojim prinesi
svojim zagovorom za me tiho mu reci
koliko ga moje srce neizmjerno voli
i moli
da Njegova volja u našem životu
pobijedi.
Denis Tonkela
MARIJIN TRSAT 3/2011
U liturgijskom vremenu adventa
čitamo: „Marija ga je neizrecivom
ljubavlju nosila“. Ovo je vrijeme da
se pripremimo za dan kada će nam
se Gospodin objaviti u svojoj neizrecivoj ljubavi, u liku malena djeteta.
U adventskom vremenu sva čitanja
govore o spasenju i darovanoj i isprošenoj djeci koja su imala svoje mjesto
u planu Božjeg spasenja.
Sva su djeca radost i budućnost.
Oni su nosioci novih nadanja. Svijetu
darovani, maleni su Božji glasnici.
Glasnici su to koji nas upozoravaju,
koji navješćuju radost nad radostima, ljubav veću od svih ljubavi. Oni
navještaju nadu koja nadilazi svaku
nadu, nadu da će se i na nama očitovati neizreciva ljubav.
Marija nosi neizrecivu
nadu
Odabravši je od početka vremena,
stvorivši najdivnije biće, čisto i bez
svake ljage grijeha, Bog je očitovao
svoju neizrecivu ljubav. Bog Otac od
vremena je odabrao Mariju za majku
svoga Sina učinivši je zaručnicom
i majkom. Po Duhu Svetom i njezinim pristankom začeto je Djetešce s
dvije naravi, božanskom i ljudskom.
Neizreciva ljubav Božja našla je svoje
MARIJA GA
NEIZRECIVOM
LJUBAVLJU NOSILA
utjelovljenje u krilu Djevice Marije.
Ona je zaručnica. Ona je lijepa, zanosna i sve oko sebe zahvaća tom ljepotom i zanosom ljubavi i radosti.
Tiha radost zahvaća Marijino majčinsko srce i što više u svojoj nutrini
osjeća kako novi život raste, ona ga
sve više prihvaća i ljubi. Majka sa
svojim čedom razgovara, tepa mu,
ljubi ga. Dok drugi majku doživljavaju kao istu osobu, ona zna da
to više nije. Ona je potpuno svjesna novoga života koji u njoj raste,
novoga bića koje ona svojim tijelom
i svojom ljubavlju hrani i izgrađuje.
Velik dio majke na taj način postaje
novi čovjek.
Kako je Marija primila i
nosila svoga Sina
„Raduj se, Marijo, jer ćeš začeti i
roditi sina. On će biti sin Božji.“ On
će biti onaj koji je ljubav, Stvoritelj
svake ljubavi u stvorenju. Vrhunac
stvorene ljubavi koja se vraća Bogu
dolazi od Blažene Djevice Marije.
Ona, čista od svakoga grijeha, potpuno se predaje Ljubavi i nikada, ni na
tren, ne odstupa od Božje volje. Ona
se otvorila potpuno božanskoj ljubavi i njezino bezgrješno krilo postalo
je dom Sinu Božjem. Duhom taknuta,
njezina duša i njezino tijelo postaje dom neizrecive Ljubavi. A Crkva
kliče u radosti: „O Marijo, ti si dom
neizrecive Božje ljubavi.“
Marija je Isusa prihvatila vjerom i
ljubavlju. U isto vrijeme ljubav i vjera
mijenjali su Mariju. Od tihe nazaretske djevice, Marija je izrasla u jaku
ženu. Smjerna djevojčica dodirnuta
Duhom postala je snažna i hrabra
žena, odlučna da se posveti Onome
koji je u njoj započeo život, odlučna
da u potpunosti dade život Ljubavi
koja se u njoj nastanila.
O, kako žudimo da barem na
tren osjetimo ljubav, ljubav neizrecivu kojom je Marija nosila svoga Sina.
Ljubav koja je uvijek bila tu, Ljubav
koja se zauvijek sjedinila s njom.
Ali naša grešna priroda nam to ne
dopušta. Dotaknuti grijehom, nikada
u potpunosti nećemo moći spoznati
neizrecivu ljubav, ali tu je Marija, ona
koja će postati našom majkom, koja
će nas po Milost uvijek voditi bliže
Isusu, bliže Ljubavi neizrecivoj.
U Marijinu srcu nema straha. Ona
kreće na put svojoj rođakinji Elizabeti. „Blažena ti što povjerova i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Odakle
meni ta milost da majka Gospodina
moga dolazi k meni?“, kliče Elizabeta
gledajući svoju malu rođakinju, ali
njezino srce zna da pred njom nije
samo mila djevojka, nego da pred
njom stoji Ljubav sama. Duh Sveti
vodi dvije majke. Marijino srce bukti
od ljubavi i pjeva: „Veliča duša moja
Gospodina, od sada će me svi naraštaji zvati blaženom“.
fra Ivan Sršan
MARIJIN TRSAT 3/2011
5
Vendelin Vošnjak i
Trsatsko svetište
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda obilježava ove
godine dvije velike obljetnice – 720. godina Trsatskoga svetišta i 150.
godina od rođenja časnoga sluge Božjega fra Vendelina Vošnjaka,
svoga prvoga provincijalnog ministra. Ovo je ujedno prigoda da
se ukaže na povezanost fra Vendelina i Trsatskog svetišta koje se
njegovom zaslugom našlo u sastavu novoosnovane Provincije sv.
Ćirila i Metoda.
Provincija je nastala 1900., nakon
što je papa Lav XIII. godine 1897.
bulom Felicitate quadam ujedinio sve
ogranke Reda manje braće. Tada se
pokazala i potreba za preuređenjem
postojećih provincija u Redu. Tako je
u kontinentalnoj Hrvatskoj, s papinskim blagoslovom i pod vodstvom
fra Vendelina Vošnjaka, osnovana
nova provincija kojoj je on postao
prvim provincijalnim ministrom. U
sastav nove provincije ušli su hrvatski samostani koji su se dotad nalazili
u tri provincije – Hrvatsko-kranjske
sv. Križa, Slavonsko-podunavske sv.
Ivana Kapistranskog i sv. Ladislava
sa središtem u Zagrebu. Pri definiranju granica nove provincije otvorilo
se pitanje pripadnosti samostana na
Trsatu i u Čakovcu. Generalna kurija Reda izdala je 1899. dokument
Schemae novae limitationis s prijedlozima novih provincijskih granica u
Monarhiji, prema kojima je trsatski
samostan trebao ostati u sastavu Provincije sv. Križa jer su franjevci koji
su u njemu živjeli i djelovali mahom
bili Slovenci. Fra Srećko Majstorović
zapisat će u prvome Vendelinovu
životopisu kako je Trsat najljepši ures
Provincije, Marijino svetište, posvećeno
stoljetnim uspomenama na pobožnost
hrvatskoga naroda. U davnoj prošlosti
(od 1517.) pripadao je… provinciji Bosne
– Hrvatske, a od godine 1708. provinciji
hrvatsko-kranjskoj sv. Križa. Pod konac
stoljeća (19. st., nap. a.) zapremali su
ga sami Slovenci (S. Majstorović, Život
i rad o. Vendelina Vošnjaka, Zagreb,
1952., 34.). Zbog ugleda koji je fra
Vendelin uživao u Generalnoj kuriji kao podupiratelj reforme te uz
zauzimanje Engleza fra Davida Fleminga, ostavljena mu je mogućnost
da u tajnosti raspravi s franjevcima
koji dobro poznaju povijest svojih
provincija pitanje pripadnosti Trsata. Na prijedlog Generalne kurije,
fra Vendelin odgovara 18. siječnja
6
1899. pismom generalu Reda Alojziju
Laueru. U drugom dijelu pisma, prvi
je dio posvećen Čakovcu, govori o
Trsatu i kaže: Misao o osnutku nove
Hrvatske provincije svi su, i crkveni i
svjetovni krugovi do kojih je doprla vijest
o tome primili s velikim oduševljenjem.
No, duhovi su se uzbudili, a neka su
se braća ogorčila na naše susjede, kad
se proširuje vijest da bi mogao otpasti glavni samostan, onaj na Trsatu…
Trsat i s političkog i s crkvenog gledišta
pripada Hrvatskoj. Nalazi se na hrvatskom području, u narodnosti hrvatskoj,
u dijecezi hrvatskoj… Hrvatski jezik, koji
je na trsatskom čudotvornom mjestu u
upotrebi, na kojem se u nedjelje i blagdane propovijeda narodu, našima je materinski, a kruh Božje riječi lakše se pruža i
prima u vlastitom nego u tuđem jeziku…
Ne tražimo tuđe, već samo molimo svoje
sa svim počitanjem (S. Majstorović,
Sluga Božji otac Vendelin, Slavonski
Brod, 1967., 88.–89.). Usprkos naporima slovenske strane da se Trsat ne
uključi u Hrvatsku provinciju, časni
sluga Božji Vendelin pozvan je 1900.,
vlastoručnim pismom generala, u
Rim kako bi mu osobno bila priopćena odluka u pripajanju spornih
samostana novoj Provinciji. Dekretom Generalne kurije Moderatores plurium od 16. travnja 1900. odlučeno
je da trsatski i čakovečki samostan
pripadnu novoosnovanoj Hrvatskoj
provinciji. Ova će odluka biti potvrđena i u dekretu Ordine nostro od 3.
lipnja 1900., kojim je osnovana Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila
i Metoda. Najbolji izvor koji govori
o ovoj problematici je Vendelinova
okružnica Sveta ova godina iz 1925.,
u kojoj piše: Samo njemu – o. Generalu
(Alojzije Lauer, nap. a.) – imadnemo
zahvaliti, da su dva naša samostana na
periferiji, Čakovec i Trsat, odmah na
početku pripojena našoj Provinciji.
Vendelinovi životopisci bilježe
kako je vrlo rijetko govorio o svojoj
Medalja časnog sluge Božjega fra
Vendelina Vošnjaka prigodom 150.
godišnjice njegova rođenja, izradio
prof. Damir Mataušić, akademski kipar
ulozi u određivanju granica Provincije, ali je jednom prigodom svome
bliskom suradniku i nasljedniku u
službi provincijala fra Rafaelu Rodiću rekao: Bila je borba za Trsat (S.
Majstorović, Život i rad o. Vendelina
Vošnjaka, 36.). Kao provincijal u jednoj od svojih prvih okružnica, Ut
visitatio canonica iz 1901., o. Vendelin
će o Trsatu zapisati sljedeće: Dopustite napokon, ljubljena braćo u Kristu, da
upravim vašu pažnju posebnom uresu
naše Provincije. Govorim o trsatskom
svetištu, koje radi svoje glasovitosti kao
čudotvorno mjesto, iziskuje od nas posebnu brigu, zaslužuje posebno štovanje…
Tu se radi o svetištu naše Provincije; kao
što njegova čast pripada nama svima,
tako treba da bude i s brigom za nj (S.
Majstorović, Život i rad o. Vendelina
Vošnjaka, 34. – 35.).
Časni sluga Božji Vendelin Vošnjak obavljat će službu trsatskoga
gvardijana i čuvara Svetišta tri puta:
1909.–1912., 1923.–1924. i 1930.–1933.
U razdoblju od 1923. do 1924. bit će
duhovni asistent, odnosno upravitelj
Trećega reda sv. Franje na Trsatu.
Početkom njegova posljednjeg službovanja na Trsatu, 1930. godine, papa
Pio XI. proglasit će Svetište manjom
bazilikom, potvrđujući time njegovo
značenje u katoličkom svijetu.
Fra Vendelin preminuo je u
Zagrebu 18. ožujka 1933. kao trsatski
gvardijan i čuvar Svetišta za koje se
odlučno i nepokolebljivo borio da
ostane hrvatsko.
fra Daniel Patafta
MARIJIN TRSAT 3/2011
Iz propovijedi mons. Želimira Puljića,
nadbiskupa zadarskog na Malu Gospu
PLEMENITE MAJKE
SNAGA SU OBITELJI
U Božjem planu
Marija je postala
ne samo majkom
Sina Božjega, nego
i našom majkom,
a njezino materinstvo u ekonomiji
spasenja neprekidno traje. Velika je to
tajna i otajstvo pred
kojim večeras prigibamo svoja koljena.
Elizabeta ju je zbog
toga nazvala „blaženom“ i „blagoslovljenom“ među
ženama. I mi joj
večeras, okupljeni u ovom svetištu,
srcem vjere i raspjevane duše šapućemo, kličemo i pjevamo: Blagoslovljena si, Marijo, jer ti je namijenjeno biti
u Božjoj blizini. Braćo i sestre! Živimo
u vremenima kada nam je potrebna Božja blizina i Marijina pomoć i
zaštita na svim razinama. Stoljeće
koje je iza nas, ostavilo je duhovnu i
moralnu pustoš i udaljilo se od Boga.
U nedavnom Domovinskom ratu
osjetili smo svu strahotu perverznog
ponašanja i uništavanja ljudi i naših
svetinja. Izdržali smo sve te nevolje,
progone i ideološka zavođenja jer
smo znali i vjerovali da su Njegova
vremena i vjekovi. Ta obećao nam
je dati ženu „zaogrnutu suncem“.
Marija je ta divna žena, majka i djevica koja je zasjala na obzorju ljudske
povijesti. To je žena i majka koju nam
je nebo darovalo. Ona je uzor ženama, pomaže djevojkama kako postati
dobre, plemenite i odgovorne žene i
majke.
Valja nam o tome posebice razmišljati uz blagdan rođenja Blažene Djevice Marije. Jer proživljavamo veliku krizu dostojanstva žene i
strašnu krizu materinstva. Htio bih
zbog toga spomenuti primjer svete
žene Ivanke Beretta Molla iz Bergama (1922.–1962.) koja se ostvarila kao
majka obitelji. Ona je po završetku
Medicinskog fakulteta 1955. upoznala inženjera Petra Mollu i udala se
za njega. Koliko se radovala braku,
MARIJIN TRSAT 3/2011
majčinstvu i djeci najbolje pokazuje pismo zaručniku Petru nekoliko
dana prije vjenčanja: „Dragi moj
Petre, još je samo nekoliko dana do
časa kad ćemo pristupiti k oltaru i
primiti sakrament naše ljubavi. Kad
pomislim na to, veoma sam ganuta.
Mi ćemo postati Božji suradnici u
stvaranju. O, da mu možemo darivati djecu koja će ga ljubiti i služiti
mu! Petre, hoću li moći postati žena i
majka kakvu si uvijek želio? Ja takva,
uistinu, želim biti, jer ti si to i zaslužio.“ Možemo samo zamisliti kako je
titralo Petrovo srce dok je čitao ove
iskrene izljeve ljubavi njegove izabranice Ivanke!
U braku su dobili troje djece. No u
trećem mjesecu četvrte trudnoće liječnici su otkrili da Ivanka ima tumor
na maternici. Predlagali su joj neka
se odluči za pobačaj kako bi je mogli
operirati. Ona je tada izjavila i svojoj
odluci ostala vjerna do kraja: „Ako
morate birati između moga i djetetova života, ne oklijevajte. Izaberite dijete i spasite njega.“ Potpuno predana
u ruke Božje, radosno i opušteno, u
molitvi je proživjela posljednjih šest
mjeseci čekajući rođenje svoje drage
Ivane Emanuele (na Veliku subotu
21. travnja 1962.). Iako su liječnici sve
učinili da spase njezin život, ona je
sedmi dan nakon porođaja u bolima,
s molitvom „Isuse, ljubim te“, preminula u bolnici u Monzi. Svetom ju je
proglasio Ivan Pavao II. 2004. godine.
Na kanonizaciji je uz njezina tada
devedesetdvogodišnjeg muža i djecu
bilo osobiti dirljivo pratiti najmlađu kćer, četrdesetdvogodišnju Ivanu
Emanuelu, također liječnicu, kako
čitavo vrijeme drži za ruku svoga
staroga oca s istim osmijehom kakva
je imala njezina sveta majka. Sveta
Ivanka prva je liječnica koja je proglašena svetom, a spomendan joj je
28. travnja. Proglašena je zaštitnicom
trudnica, djece i promicatelja kulture
života.
Ne smijemo, međutim, zaboraviti
da je duhovnost ove izvanredne žene
sazrijevala kod oltara. Ona je rado
sudjelovala na sv. misi, čitala je sveto
Pismo i redovito molila krunicu. Uz
to je bila vrlo angažirana u župi i
u apostolatu, na konferencijama sv.
Vinka, u Udruzi katoličkih studenata
i Katoličke akcije. Znala je Ivanka da
nema pravog materinstva bez Boga,
bez Marije, bez vjere, bez pobožnosti, bez molitve, bez milosnog i
sakramentalnog života. Velike, čestite, uzorne i plemenite majke snaga su
obitelji, duša naroda i stožer života i
budućnosti. To su majke koje kleče
pred Gospom, najvećom Majkom i
Ženom povijesti. I mole blagoslov,
zagovor i njezinu pomoć na stepenicama oltara i na pričesnoj klupi.
To su majke koje žrtvom, molitvom
i uzornim životom hrane svoju djecu
i upućuju ih na pravi put spasenja. Blago narodu koji ima moralne,
dobre i čestite žene i majke.
I mi okupljeni večeras u ovom
dragom nam svetištu vjerujemo da
je Gospa ‘naša darovana nada’, zvijezda mora i dragulj naše povijesti. Njoj, koju su naši pređi nazivali
‘najvjernijom odvjetnicom Hrvatske’,
upućujemo večeras sve naše nakane
i molimo je da štiti našu sadašnjost
i budućnost. Zahvalni za svjetlo koje
nam je po njoj zasjalo, molit ćemo
večeras za sve naše obitelji, očeve
i majke kako bi bili dostojni svoga
roditeljskog poziva. Molit ćemo i za
tolike zavedene žene koje ne drže do
svoga dostojanstva, kako bi i one čule
nebeski glas opomene i upozorenja.
Molit ćemo za sve nas da budemo
ispunjeni strahopoštovanjem pred
Bogom, pred životom i pred vječnošću. Naša nastojanja i naša obećanja kako ćemo Boga priznavati,
život poštovati, sakramente slaviti,
Crkvu voljeti i Bogu se moliti, okupljeni ovdje stavljamo pod okrilje one
koja je ‘nada svijeta i zora spasenja’.
Gospo Trsatska i Kraljice Jadrana,
moli za nas. Amen!
7
MARIJINE SESTRE NA
TRSATU
U Pastoralnom centru, Auli pape
Ivana Pavla II., u okviru redovitih tribina Trsatskih razgovora, predstavljen
je u ponedjeljak 24. listopada dokumentarni film Marijine sestre. Povod
okupljanju bila je Misijska nedjelja,
a događaju je prisustvovala i mlada
profesorica filozofije, logike i vjeronauka u pazinskoj Klasičnoj gimnaziji,
Majda Praiz.
Misijska nedjelja najbolji je dan
za posvješćivanje važnosti pomaganja potrebitima u zemljama Trećeg
svijeta u kojima djeluje i priličan broj
misionara i misionarki iz Hrvatske,
istaknula je moderatorica tribine Marijana Medanić, upoznavši okupljene s
okolnostima kada je papa Pavao VI.
godine 1926. posvetio 24. listopada
misijama i proglasio Misijsku nedjelju. Priča o sestrama misionarkama
u Beninu ispričana je u dokumentarnom filmu Marijine sestre, u produkciji
Hrvatske radiotelevizije i pod redateljskom palicom Maje Tokić. Sestre su u
Beninu prisutne
od 1988., a film
je nastao 2005.
Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice
utemeljila je s.
Leopoldina Brandis u Ljubljani 16.
srpnja 1878., a od
1970. podijeljena je na dvije provincije: slovensku i
hrvatsku. Njihovo poslanje prisutno
je u raznim apostolatima, od posjećivanja bolesnike po kućama, rada u
bolnicama, domovima umirovljenika,
uključene su u župni pastoral...
Njihova prvotna karizma njege
bolesnika po kućama izvrsno je zaživjela na afričkom tlu. Sestre katkad
satima pješače da bi stigle u udaljena
sela i bile na usluzi bolesnicima u njihovim siromašnim i skromnim kućama... Zajednica
danas u Beninu
ima sedamnaest
sestara, od kojih
je trinaest domorotkinja. Osim
malog sela Affamey u kojemu
su sestre započele svoj apostolat 1988., danas
djeluju u još tri
zajednice – Poro
TRSATSKI RAZGOVORI
Svakog ponedjeljka u 19.30 u prostorima Pastoralnog centra Trsatskog svetišta u Auli Ivana Pavla II.
odvijaju se Trsatski razgovori koje organiziraju trsatski
franjevci pod vodstvom fra Emanuela Hoška sa suradnicima teolozima: dr. Natalijom Bogović, dr. Veronikom
Reljac, mr. Anđelom Jeličić i prof. Marijanom Medanić.
Ovogodišnji ciklus Trsatskih razgovora započeo je 3.
listopada predstavljanjem knjige dr. Veronike Reljac
Pastoral braka i obitelji u Hrvatskoj (1965.–2000.).
Teme Trsatskih razgovora raznovrsne su – biblijske,
teološke, psihološke, socijalne, a prikazuju se i filmovi
vjerske tematike. Najviše su me se dojmilo predanje
Kako je Isus molio mr. Anđele Jeličić te dokumentarni
film Marijine sestre prikazan u povodu misijske nedjelje.
U filmu je prikazan rad družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, koje djeluju u misijama u Beninu. Prikazivanju filma prethodilo je razgovor prof. Marijane
8
Novo, Malanhoui i nedavno otvorenoj
kući u Birou, rekle su u razgovoru za
Radio Vatikan.
Promocija filma bila je prigoda da
mlada profesorica Majda Praiz upozna publiku s motivima odlaska u
misije. Ona će svoj godišnji odmor
iduće godine na ljeto provesti volontirajući u misiji u Tanzaniji. Za taj
veliki korak u životu odlučila se tijekom svojih putovanja Afrikom gdje je
vidjela siromaštvo i poželjela im dati
ono najvrednije – svoje vrijeme. Počela
je s pripremama u Zagrebu u Udruzi
Kolajna preko koje volontira s djecom
s posebnim potrebama i za naš radio
je istaknula kako nije svjesna u što se
upušta, ali da s nestrpljenjem čeka dan
kada će krenuti. Ne boji se onoga što
bi je tamo moglo dočekati, nego osjećaja koji će vjerojatno biti jaki kada se
bude morala vratiti u Hrvatsku.
Film Marijine sestre dirnuo ju je
jer zorno prikazuje svakodnevni život
misionarki u Beninu, egzistencijalne
probleme s kojima se suočavaju, ali i
ljepotu misionarstva.
Helena Anušić
Medanić s mladom prof. Majdom Praiz iz Pazina koja
će iduće ljeto provesti volontirajući u misiji u Tanzaniji.
Posebno zanimljivo bilo je predavanje Molitva razmatranja dr. Natalije Bogović o molitvenom čitanju Svetog
pisma. Predavačica je istaknula kako ta molitva uključuje maštu, osjećaje i želje, a to je potrebno za obraćenje
srca te da se ojača volja da se slijedi Krista. Na kraju bih
htio spomenuti izvrstan film Ivan, o životnom putu don
Ivana Filipovića koji je od ovisnika o drogi prošao dug
put do obraćenja i svećeništva.
Pozivamo vas da nam se pridružite na nekom od
sljedećih predavanja na kojima će biti obrađene teme
koje nam mogu pomoći nadopuniti svoje znanje o vjeri
i praktičnom vjerničkom životu. Posebno su prigodne
teme koje nas žele pripremiti za nadolazeće božićne
blagdane: 12. prosinca Neverbalna komunikacija – božićno
čestitanje dr. Veronike Reljac i 19. prosinca Molitva kao
susret s Isusom dr. Natalije Bogović.
fra Ivica Pečnik
MARIJIN TRSAT 3/2011
Ni vrućina ni visoke temperature nisu u ponedjeljak 15. kolovoza
spriječile desetke tisuća vjernika u
hodočašću na Trsat na proslavu blagdana Vele Gospe. Prvi put je hodočasničkoj misi prisustvovala premijerka
Jadranka Kosor, a središnju je večernju misu predvodio riječki nadbiskup
dr. Ivan Devčić. Tom su se prigodom
na dosadašnjem radu trsatski franjevci i mons. Ivan Devčić zahvalili
fra Luciju Jagecu koji odlazi na novu
službu u Varaždin. Na njegovo mjesto trsatskoga gvardijana došao je iz
Čakovca fra Antun Jesenović.
Blagdan Uznesenja Marijina na
nebo podsjetnik je da se i mi moramo staviti u Gospodinovu službu.
Marija je bila ponizna službenica i
Vela Gospa blagdan je cijeloga čovječanstva, blagdan nade i optimizma,
blagdan naših grobova jer je Marija
svojim uznesenjem pokazala i nama
taj put, rekao je na svečanoj dopodnevnoj misi u 11 sati novi trsatski
gvardijan fra Antun Jesenović.
Središnje euharistijsko slavlje i
hodočasničku procesiju s čudotvornom slikom Majke Milosti predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić.
Uspoređujući Marijinu vjeru s Abrahamovom, naglasio je kako Crkva
ne bez razloga u njima vidi oličenje
vjernika. “Promatrajući njih otkrivamo da vjera znači napuštanje staroga
i otvorenost u nepoznato kamo nas
Bog zove i vodi”, rekao je riječki nad-
PROSLAVA VELIKE
GOSPE
biskup. Zaključujući svoje obraćanje
vjernicima, poručio je kako Crkvu
proslavljaju sveci, među njima najviše Marija koja je već postala dionicom slave kojoj se svi nadamo, a štete
joj ne samo neprijatelji izvana, nego
još više oni koji je svojim grijesima
kaljaju iznutra.
Po završetku misnoga slavlja nadbiskup Devčić se, zajedno s trsatskim
franjevcima, zahvalio dosadašnjem
gvardijanu fra Luciju Jagecu na službi koju je obnašao na Trsatu, a koju
će od sada obnašati u Varaždinu, te je
zaželio dobrodošlicu novom čuvaru
Trsatskog svetišta fra Antunu Jesenoviću.
Helena Anušić
Blagdan rođenja djevice Marije
Proslava blagdana Male Gospe, kojim se Katolička crkva spominje rođenja
Blažene Djevice Marije, u Svetište Majke Božje Trsatske privukla je mnogobrojne Marijine štovatelje iz Rijeke i okolice. U prijepodnevnim satima služene su svete mise, a u perivoju Gospe Trsatske dijeljen sakrament pomirenja.
Hodočasničku procesiju s večernjom svetom misom predvodio je zadarski
nadbiskup msgr. Želimir Puljić, u zajedništvu s trsatskim franjevcima i svećenicima Riječke nadbiskupije.
Upućujući prigodnu riječ brojnim trsatskim hodočasnicima i vjernicima,
prvi put otkad je sa službe dubrovačkog biskupa izabran na mjesto prvog
čovjeka Crkve u Zadru, mons. Puljić stavio je pred oči Mariju, Isusovu majku
i majku cijelog čovječanstva, koja je od Boga izabrana kao početak boljega svijeta. „Bog nam je darovao Mariju kao uzor, osobito svim ženama i majkama,
čega trebamo biti osobito svjesni danas u vremenima velike krize dostojanstva žene i majčinstva“, istaknuo je nadbiskup Puljić, upoznavši vjernike s
primjerom sv. Gianne Beretta Molla, zaštitnice trudnica i djece, koja je žrtvom
vlastita života podarila život svome djetetu, nalazeći snagu u duhovnosti koju
je, kako kaže zadarski nadbiskup, crpila iz svete mise, čitanja Biblije, molitve
i pomaganja bližnjima. „Žene i majke koje prihvaćaju Mariju kao zaštitnicu i
zagovornicu, a žrtvom i molitvom hrane svoju djecu, duša su naroda, stožer
života i budućnosti“, poručio je mons. Puljić, pozvavši mnogobrojno vjerničko mnoštvo da pred likom Majke Božje Trsatske moli za sve obitelji, osobito
očeve i majke da budu dostojni roditeljskog poziva, kao i sve zavedene žene
koje ne drže do svoga dostojanstva.
Siniša Pucić
MARIJIN TRSAT 3/2011
9
U svibnju ove godine obilježili
smo i svečano proslavili 720. obljetnicu Trsatskoga svetišta, o čemu smo
izvijestili u zadnjem broju Marijina
Trsata. Taj je događaj ujedno označio i
službeni početak hodočasničke godine. Svaka subota u vrućim ljetnim
mjesecima na Trsatu bila je prepoznatljiva po velikom broju vjernika, marijanskim pjesmama, križnim putovi-
JOŠ JEDNA
HODOČASNIČKA
GODINA
Mnogi vjernici iz Istre pješice su hodočastili Majci Božjoj Trsatskoj
ma na Trsatskom brijegu, svečanim
hodočasničkim misama, najčešće u
Marijinu perivoju te po zavjetnim
ophodima oko oltara Majke Milosti.
Blagdan Uznesenja Blažene Djevice
Marije najveće je godišnje okupljanje
vjernika i hodočasnika na Trsatu, ali
s njim ne završava hodočasnička
sezona. Osim mnogobrojnih hodočasničkih grupa iz različitih dijelova
Hrvatske, u rujnu i listopadu, po već
ustaljenom programu, organizirano
hodočaste vjernici iz Porečko-pulske i Krčke biskupije te, ove godine
prvi put, vjernici iz Gospićko-senjske
biskupije.
U subotu 3. rujna na Trsat su na
svoje godišnje zavjetno hodočašće
Majci Božjoj Trsatskoj došli Istrani,
pod vodstvom svoga biskupa mons.
Ivana Milovana. Po vrlo lijepom vremenu došlo je mnoštvo hodočasnika
iz svih krajeva Istre, a nekolicina i
pješice. Misu je u zajedništvu s gotovo svim istarskim svećenstvom predvodio porečko-pulski biskup mons.
Ivan Milovan, a riječi dobrodošlice
uputio im je novi trsatski gvardijan
fra Antun Jesenović. U svojoj homiliji
porečko-pulski biskup ohrabrio je i
potaknuo vjernike da zagledani u
čudotvorni lik Majke Milosti nastave
svoj hod vjere u ljubavi prema Kristu
10
i Crkvi: „Draga braćo i sestre, na ovoj
misi sudionici smo gozbe Jaganjčeve
u Kani trsatskoj. Došli smo jer smo
Ga gladni, jer žeđamo za Njim. Došli
smo ga slušati da se ne stidimo, s
njime raditi, da ne griješimo. Majka
Milosti je s nama, ona nas zagovara,
znamo da svome Božanskom Sinu
otkriva prošnje s kojima je svatko
od nas došao na ovo slavlje. Kad
Mu bude govorila: zdravlja nemaju,
kruha nemaju, djece nemaju, svećenika nemaju, prijatelja nemaju, mira
nemaju... kao pastir Te molim, Istarska kućice moja, Crkvo preljubljena:
Što god vam rekne, učinite! Što god
nam rekne, učinimo! I, ma što da se
dogodilo, volimo Crkvu!“
Već tradicionalno druge nedjelje
u listopadu, ove godine 9. listopada,
vjernici Krčke biskupije sudjelovali
su na 19. biskupijskom hodočašću
Gospi Trsatskoj kako bi, poput niza
prethodnih generacija, pred čudotvornom slikom Majke Božje zazvali
njezin zagovor za sve svoje životne
poteškoće.
Dok su se hodočasnici polako
okupljali u perivoju, započeo je prigodni program koji je vodio vlč. Luka
Paljević s ciljem duhovne priprave za
euharistijsko slavlje. Izrazio je dobrodošlicu hodočasnicima i podsjetio ih
kako „za sve vjernike hodočašće ima
posebnu važnost i budi u nama žar
za molitvu i zahvalu; u molitvi ne
prikazujemo samo sebe i svoje potrebe, nego se sjećamo svih onih dragih
koji su se preporučili u našu molitvu,
te zahvaljujemo za primljene milosti“.
Euharistijsko slavlje u Marijinu
perivoju Trsatskog svetišta započelo
Mons. Valter Župan povjerava Majci Milosti vjernike i svoju biskupiju
MARIJIN TRSAT 3/2011
Prvo zavjetno hodočašće Gospićko-senjske biskupije predvodio je
mons. dr. Mile Bogović
je svečanom procesijom za čudotvornom slikom Gospe Trsatske koju su
nosili bračni parovi iz Supetarske
Drage (Nada i Josip Duminić), Novalje (Ivana i Zlatko Vidas), Vrha (Sabina i Milorad Depikolozvane) i Malog
Lošinja (Mariuča i Bruno Visić).
Svetu misu predvodio je generalni vikar Krčke biskupije mons.
Anton Valković u koncelebraciji s
gvardijanom svetišta fra Antunom
Jesenovićem i tridesetak svećenika
koji su dopratili svoje vjernike na
hodočašće.
Na početku je hodočasnicima
dobrodošlicu izrazio gvardijan Svetišta i poželio da ih „ovaj hrvatski
Nazaret ohrabri da ustraju u dobru“.
Naglasio je da „nas Marija okuplja
ne toliko zbog sebe, nego da nas
dovede Kristu, a zato smo se i danas
sabrali“.
Krčki biskup mons. Valter Župan
podsjetio je na početku svoje homilije kako je svaki susret s majkom
utješan i drag, pa su i “mnogi dolasci vjernika naše biskupije na Trsat,
vjernika Krka, Cresa, Lošinja, Raba,
Paga, Suska, Ilovika, Unija bili često
popraćeni suzama. Nekada suzama
radosti i zahvale za dobivene milosti,
drugi put suzama molbe i vapaja tražeći pomoć i uslišanje. Ipak, dolazak
na Trsat uvijek je bio pun nade jer je
upravo Marija ona koja je od Boga
dobila posebnu ulogu: da pokazuje
na Isusa, da pripremi i vodi ljude
k njemu u kome je jedinome, i ni u
kome drugome, svako dobro i spasenje za ljude”.
U subotu 22. listopada Majci Božjoj Trsatskoj prvi su put organizirano
hodočastili vjernici Gospićko-senj-
MARIJIN TRSAT 3/2011
ske biskupije. Na Trsatu se okupilo
oko tisuću vjernika iz svih dekanata biskupije. Sveukupno je bilo osamnaest autobusa, a dio hodočasnika
došao je svojim osobnim automobilima. Prije sv. mise vjernici su se ispovjedili u velikom broju. U 11 sati održana je i pobožnost križnog puta na
Trsatskom brijegu. Iako se zbog bure
prohladno vrijeme činilo još hladnijim, većina hodočasnika sudjelovala
je na ovoj pobožnosti. Misno slavlje u
12 sati predvodio je gospićko-senjski
biskup mons. Mile Bogović s brojnim
svećenicima.
Nakon hodočasničkog programa u svetištu Majke Božje Trsatske, hodočasnici su se uputili prema
riječkoj katedrali Sv. Vida gdje su se
susreli s riječkim nadbiskupom dr.
Ivanom Devčićem i zajedno s njime
svečano izmolili Večernju molitvu.
Ova hodočasnička sezona štovanja čudotvornog lika Majke Božje
Trsatske svečano je završila u nedjelju
30. listopada sv. misom koju je prema
tradiciji predvodio riječki nadbiskup
mons. dr. Ivan Devčić u zajedništvu
sa svećenicima. Kako je u propovijedi rekao nadbiskup Devčić, vjernici
su pozvani moliti Boga po Marijinu
zagovoru za svoje duhovne pastire,
jer kako budu molili, takve će svećenike imati.
„Posebno smo pozvani moliti za
svećenike koji lošim ponašanjem i
nepreuzetim obvezama vuku vjernike u propast, jer ono što govore
vjernicima sami ne čine,“ istaknuo je
Nadbiskup. Dodao je kako bi svaki
svećenik trebao imati iskrenu ljubav
za spas ljudskih duša, pa i po cijenu
vlastita života i bez radnog vremena.
Mnogobrojnim ovogodišnjim hodočasnicima koji su pohodili Trsatsko
svetište i za zagovor se utjecali Majci
Božjoj Trsatskoj – Kraljici Jadrana,
zahvalio je u ime franjevaca, čuvara
Svetišta, gvardijan fra Antun Jesenović. Istaknuo je kako su se svi ovogodišnji događaji na Trsatu odvijali u
znaku jubileja 720. godišnjice otkako
je kućica nazaretske obitelji Isusa,
Marije i Josipa čudesno prenesena na
Trsat i označila početak neprekidne
tradicije štovanja ovoga mjesta hodočasnika iz mnogih krajeva.
Priredio: fra Zoran Bibić
Misu zahvalnicu na kraju hodočasničke godine predvodio je
riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić
11
PRVI REDOVNIČKI
ZAVJETI
Nakon godinu dana pripreme
u novicijatu osvanuo je i taj dan,
dan kada smo konačno i službeno
rekli Bogu svoj „da“. Osvanuo je dan
kada smo zavjetovali i obećali izvršiti zavjete Gospodinu Bogu svojemu
pred svim pukom njegovim.
Osim provincijalnog ministra
Hrvatske franjevačke provincije sv.
Ćirila i Metoda fra Željka Železnjaka
i provincijalnog ministra Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Josipa
Sopte, svečanom su slavlju prisustvovali brojna druga braća, obitelj, rodbina, prijatelji, ostali vjernici te biskup
fra Gerard Žerdin koji je i predvodio
ovu svečanost. U ruke provincijalnog ministra fra Željka zavjete smo
položili nas sedmorica novaka: fra
Leopold Palić (Zagreb), fra Marko
Gulin (Makarska), fra Zoran Šegrt
(Dugo Selo), fra Saša Šimić (Cernik),
fra Ivan Nikolić (Otok), fra Josip
Sedlar (Čakovec) i fra Matija Marijić
(Slavonski Brod). U ruke fra Josipa
Sopte zavjete su položili: fra Željko
Pendić (Vareš) i fra Tome Cvitanović
(Zadar).
Te subote 27. kolovoza 2011. obećali smo pred Bogom i ljudima da
ćemo živjeti u poslušnosti, bez vlasništva, u čistoći. A što se dragom
Bogu obeća, to treba i izvršiti, pogotovo ako za taj zavjet znaju toliki
ljudi.
Ako mladicu drveta posadimo u
zemlju, a ona ne pusti korijenje već
ostane ista godinu, dvije, tri ili duže,
tada ona nije ništa drugo doli malo,
beskorisno, slabo drvo koje nikomu
i ničemu ne koristi. Tu i tamo može
poslužiti kao kakav jeftini ukras koji
je tako slab da ga jači nalet vjetra,
vode ili kakva životinja kida i uništava.
Isto je i s našim zavjetima. Oni
nisu nešto površinsko, nešto izvana
za pokazivanje, jer ako je tako, onda
su zbilja jeftin ukras od kojega nitko
nema koristi. Zavjeti moraju pustiti
korijenje, moraju zahvatiti cijelo naše
biće. Oni, doduše, kreću izvana tako
da se čovjek odriče vlasništva, obitelji, svoje volje, ali ne smiju tu stati,
njihovo korijenje treba prodirati u
osjećaje, misli, razum, volju, u cijelo
biće. Ako prodiru u osjećaje, tada
osjećaji postaju siromašni i čisti od
svih pa i najmanjih strasti, a bogati
čistom ljubavlju prema Bogu i svakom čovjeku. Ako puste korijenje
OBLAČENJE NOVAKA
Ove je godine obred oblačenja bio 27. kolovoza 2011.
godine. Obred oblačenja započeo je jutarnjom molitvom
Časoslova u samostanskoj kapelici. Završivši molitvu
Jutarnje, uputili smo se u baziliku Gospe Trsatske kako
bismo obukli redovničko, franjevačko odijelo.
Magister novaka fra Zoran Bibić prozvao je kandidate, a nakon svakoga prozvanog imena uslijedio je
odgovor, tj. potvrda: „Evo me!“ Tim smo odgovorom
potvrdili da smo spremni obući franjevački habit i
živjeti godinu kušnje.
Naš provincijalni ministar fra Željko Železnjak
održao je kratku homiliju nakon pročitanog Evanđelja.
Fra Željko nas je ohrabrio i osokolio da ustrajemo do
kraja ovu godinu novicijata, a i daljnjeg života u Franje-
12
u misli, tada misli postaju čiste od
svega ovozemaljskog i prolaznog, a
potpuno usmjerene na neprolazno i
vječno. Pustimo li da zavjeti prodru
u razum i volju, tada se razum i volja
oslobađaju oholosti i postaju podložni najsavršenijoj i najuzvišenijoj
mudrosti, Božjoj volji.
Još nešto treba imati na umu. Mladica koju posadimo u zemlju neće
izrasti u veliko i čvrsto drvo bogato
plodovima za jedan ili dva dana, neće
ni za mjesec, pa ni za godinu dana.
Ako je krenemo čupati i silom izvlačiti da prije izraste, nećemo postići
ništa pozitivno, samo ćemo je otkinuti i uništiti, a to nam nije cilj. Želimo li
da od te mladice nešto bude, treba joj
briga, strpljenje i ustrajnost.
Zavjeti također ne izrastaju čim
smo ih posadili, položili. I njima treba
vremena, brige strpljenja i ustrajnosti. I ako smo strpljivi, brižni i ustrajni bez obzira na sve, tada dopuštamo
da u nama izraste nešto što će biti
Bogu na slavu, drugima na korist, a
nama na vječno spasenje.
fra Matija Marijić
vačkome redu. Rekao nam je da ne budemo navezani
na materijalne stvari, ali ni na osobe. Trebamo živjeti
pravim redovničkim životom i spremati se za prve
zavjete.
Završivši homiliju, magister fra Zoran blagoslovio
je franjevačka odijela – habite. Potom je uslijedio sam
čin oblačenja. Tim su činom sljedeći kandidati stupili u
novicijat: fra Ivica Pećnik iz Koprivnice, fra Vedran Kos
iz Orahovice, fra Stjepan Hrkač iz Slavonskog Broda,
fra Dario Tomac iz Zaprešića, fra Andro-Tomislav Gluščić iz Gaja, fra Bruno Oroz iz Svete Nedjelje i fra Stipan
Saraf iz Beča.
Na kraju, nakon što smo obukli habite, ostala braća
čestitali su nam na našoj odluci i zaželjeli nam mir i
ustrajnost!
fra Stipan Saraf
MARIJIN TRSAT 3/2011
OSAMNAESTI
ROĐENDAN TRSATske
FRAME
Tijekom života svake godine obilježavamo dan kada smo došli na
ovaj svijet, dan kada se obistinilo
onaj ‘’neka bude’’ u trenutku našeg
začeća. Naravno, pojedini rođendani
su malo ‘’posebniji’’ od ostalih, kao
što su to prvi, osamnaesti, dvadeseti,
trideseti, pedeseti, šezdeseti i tako
redom.
Osim rođenja novoga života, s
radošću slavimo i pojedine obljetnice
nastanka. S jako velikom radošću i
puna dojmova pišem ove skromne
retke prisjećajući se osamnaestog
rođendana (čitaj obljetnice nastanka) Frame Trsat koju smo proslavili
u subotu 15. listopada ove godine.
Ovu, iako u brojkama malu, ali za
nas veliku obljetnicu započeli smo
svetom misom. Tijekom dana redali
su se radovi po grupama, plenumi,
radost, smijeh i pjesma te, na kraju
dana u samo predvečerje, ‘’svečani’’ program prigodom obilježavanja
‘’punoljetnosti’’ Frame Trsat.
Večernji program sastojao se od
predstavljanja svake pojedine generacije framaša koji su prošli kroz
našu Framu, od njezinih početaka
do današnjih dana. Bilo mi je tako
drago vidjeti te naše ‘’stare’’ generacije framaša, one koji su utkali staze
naših putova, kako se radosno prisjećaju svojih ‘’framaških’’ dana kroz
živa svjedočanstva svake pojedine
generacije te kroz odabrane fotografije koje su se projicirale na velikom
MARIJIN TRSAT 3/2011
zidu Aule. Bilo je milo promatrati
njihove reakcije i prisjećanja te radost
na njihovim licima dok su gledali te
fotografije i ‘’vadili’’ iz škrinje svoje
framaške povijesti anegdote vezane
upravo za te trenutke u kojima su
one nastale.
No posebno me se dojmilo što je
većina bivših framaša već osnovala
svoje obitelji te su došli sa svojim
supružnicima i djecom. Bilo je tu
djece od posve malih beba do školske dobi. Dakle (evo, sad dolazim do
onog bitnog), tijekom cijeloga programa dječica bivših framaša skakutala
su okolo i čudila se kada su njihovi
roditelji odjednom došli na pozornicu i sudjelovali u programu. Tako
primijetih i nekoliko ‘’puzavaca’’
(puzavci = mala djeca koja još nisu
svladala tehniku hodanja te se kreću
u prostoru isključivo puzanjem) koji
su bili čas ovdje, čas ondje... Doživljavala sam ih kao poveznicu između
framaške prošlosti, framaške sadašnjosti i framaške budućnosti. Naime,
roditelji tih istih ‘’puzavaca’’ bili su
temelj našega bratstva koje se godinama gradilo iskustvom, trudom i
nadasve molitvom. Danas, mi smo
poveznica između njih i budućih članova našega bratstva, nama ostaje
čast, ali nadasve velika odgovornost,
nastaviti dalje koračati tim istim stazama i tako osigurati još kvalitetnije i
čvršće temelje bratstva, našu ostavštinu koju ćemo predati budućim generacijama framaša – koje prepoznah
upravo u tim ‘’puzavcima’’.
Dragi brate, draga sestro, nije
važno iz kojega bratstva dolaziš i
koliko zlatnih ljeta tvoje bratstvo broji
iza sebe, važno je da ponosno koračaš
stazama sv. Franje živeći Evanđelje u
današnjim (i ne tako lakim) okolnostima.... Koračaj radosno jer nikada
ne znaš koje ćeš malo dječje srce
razveseliti, i upravo ti biti onaj/ona
po kojem će u njemu biti posađeno
malo sjeme franjevaštva.
Dolores Turkalj
13
U subotu 8. listopada trsatski su
župljani hodočastili u Mariju Bistricu. U posjet Majci Božjoj, u njezinu
najvećemu hrvatskom svetištu, poveli
su ih župnik fra Ivan Miklenić te novi
trsatski gvardijan fra Antun Jesenović
s dvojicom novaka – fra Vedranom i
fra Ivicom. Već je pri polasku zvjezdano nebo, unatoč niskim temperaturama, obećavalo lijepo vrijeme, što
se pokazalo istinitim.
Toga dana Mariju Bistricu posjetili
su hodočasnici iz Bosne i Hercegovine, predvođeni vrhbosanskim nadbiskupom, kardinalom Vinkom Puljićem i banjalučkim biskupom Franjom
Komaricom te pomoćnim banjalučkim biskupom, franjevcem Markom
Semrenom. Svetu misu predvodio
je kardinal Puljić. U propovijedi se
posebno dotaknuo aktualne situacije u kojoj se sve što je dobro i sveto
HODOČAŠĆE U
MARIJU BISTRICU
pokušava relativizirati i obezvrijediti.
Ponajviše je isticao vrijednost braka i
obitelji, koje se u današnjem društvu
često omalovažava. Stavio je vjernicima pred oči dugu tradiciju kršćanske
povijesti u kojoj se vrlo jasno dobro
nazivalo dobrim, a zlo zlim, te vrijednost i ulogu naših djedova i baka,
očeva i majki, koji su kršćansku vjeru
i u najtežim vremenima prenosili na
svoju djecu. Koliko mi danas svojim
životom svjedočimo vjeru u Isusa
Krista i tako živim primjerom dajemo
odgovor mnogima koji danas napadaju Crkvu i koliko branimo kršćansko dostojanstvo, to ostaje pitanje za
svakoga pojedinog vjernika. Na kraju
je Nadbiskup pozvao sve okupljene
da već danas prionu uz dobro te
da osvježeni i obnovljeni Marijinim
zagovorom budu živi svjedoci vjere
u svakodnevnom životu.
Nakon svete mise vjernici su imali
vremena za osobnu molitvu i obilazak Svetišta, a potom smo u 14 sati
krenuli u Čakovec, u posjet župi
sv. Antuna Padovanskog, bivšoj župi
našega gvardijana. Za dobro raspoloženje na putu pobrinuli su se župnik
i gvardijan koji je na taj način iskoristio priliku za bliže upoznavanje s
vjernicima budući da je tek odnedavna na Trsatu. U Čakovcu smo posjetili župu sv. Antuna gdje smo ugodno dočekani te smo uz druženje sa
župljanima obišli i novu crkvu koja
je uistinu hvalevrijedno djelo. Na
povratku smo stali u Maloj Subotici
pozdraviti tamošnju Schönstacku, tri
puta divnu Gospu u kapelici koja je
svojom ljepotom zadivila hodočasnike. Nakon molitve i pjesme, uz Marijin blagoslov, krenuli smo put Trsata.
Nadam se da je svatko od nas
ovim hodočašćem postao bogatiji te
da ovo nije bio samo jedan u nizu
lijepih izleta, već istinski susret s
Marijom koja nas najbrže i najsigurnije vodi k Isusu, cilju svih naših želja
i težnji.
fra Vedran Kos
PROMJENE U BRATSTVU TRSATSKOG SAMOSTANA
Franjina preporuka “Neka braća žive na ovom svijetu kao putnici i pridošlice...” učinila je braću slobodnima, nenavezanima ni za mjesta ni za ljude ni
za bogatstva. Zato su braća češće mijenjala mjesto života i rada. Takva praksa
već 800 godina živi u Franjevačkom redu. Svake treće, šeste ili devete godine
na provincijskim kapitulima braća dobivaju nove zadaće i oblikuju nova bratstva. I trsatsko samostansko bratstvo je na 38. provincijskom kapitulu, koji
se održao ove godine od 25. do 29. travnja u Samoboru, doživjelo promjene
osoblja i novih zaduženja. Dosadašnji gvardijan i čuvar Trsatskog svetišta
fra Lucije Jagec imenovan je gvardijanom u varaždinskom samostanu, a fra
Antun Jesenović imenovan je novim gvardijanom i čuvarom Svetišta na Trsatu. Dosadašnji sakristan fra Juraj Vrančić preuzeo je novu službu u franjevačkom samostanu u Samoboru, a ispovjednik fra Gracijan Biršić premješten je
u Požegu. Na njihovo mjesto došla su nova braća, ispovjednici fra Ivan Sršan
i fra Josip Soldo te dvojica mladih sakristana fra Marinko Klaić i fra Krešimir
Palošika. Neka ih sve prati zagovor i pomoć Majke milosti u njihovu služenju
braći i Crkvi!
fra Antun Jesenović
14
MARIJIN TRSAT 3/2011
OBITELJSKA MOLITVA
PRED SLIKOM MAJKE
MILOSTI
Obitelj je Crkva u malom koja
je nastala sakramentom ženidbe u
kojem su se zaručnici obvezali biti
zajedno „u dobru i zlu, u zdravlju i
bolesti“. To je najvažnija stvarnost na
zemlji, jer je kolijevka iz koje izlazi
svaki čovjek. No danas kršćansku
obitelj ugrožavaju teške opasnosti
koje joj prijete u ovome materijalističkom i hedonističkom, tj. uživalačkom
društvu. Te su opasnosti nesloga i
razdor, rastava braka, pribjegavanje svim sredstvima za sprječavanja
života te teški grijeh pobačaja.
U takvu okruženju moliti za svoj
brak i obitelj veoma je važno jer se
time može vratiti i sačuvati mir i
sklad naših kršćanskih obitelji. Upravo po takvoj molitvi postaju sve više
Župnik fra Ivan predaje blagoslovljenu kopiju slike Majke Milosti obitelji Pujić
OBITELJ KOJA ZAJEDNO MOLI OSTAJE SLOŽNA
Obitelj koja zajedno moli, ostaje složna. Sveta krunica, prema drevnoj tradiciji, osobito je zgodna kao molitva na koju se okupi sva obitelj. Pojedini njezini
članovi, upravljajući svoj pogled na Isusa, ponovno postaju sposobni pogledati
jedni drugima u oči, razgovarati, biti solidarni jedni s drugima, uzajamno opraštati i gajiti međusobnu složnu ljubav obnovljenu Duhom Božjim.
Mnogi problemi suvremenih obitelji, osobito u gospodarski razvijenim društvima, nastaju zbog sve težeg komuniciranja. Članovi obitelji rijetko uspijevaju
biti zajedno, a i u tim rijetkim prigodama najčešće su zaokupljeni gledanjem
televizije. Vratiti se molitvi krunice u obitelji znači ispuniti svakodnevni život
sasvim drugim slikama: slikom otajstva koje spašava, slikom Otkupitelja, slikom
njegove Presvete Majke. Obitelj koja zajedno moli stvara dio ozračja nazaretske
obitelji: njezini članovi stavljaju Isusa u središte, dijele s njim radosti i boli, u
njegove ruke stavljaju svoje potrebe i planove, iz njega crpe nadu i snagu za ići
dalje.
Upirem svoje oči u vas, braćo i sestre svakoga staleža, u vas, drage obitelji,
u vas, bolesni i stari, u vas, mladi: ponovno uzmite s pouzdanjem krunicu u
ruke! Iznova je otkrijte u svjetlu Pisma, u skladu s liturgijom i u ozračju svoje
svakodnevice.
Ivan Pavao II.,
Krunica Djevice Marije, br. 41–44
MARIJIN TRSAT 3/2011
Slika Majke Milosti proboravila
je u našem domu samo sedam
dana, ali je ostavila dubok trag.
Bilo je prekrasno svakog jutra
susretati je u svojoj kući, pomoliti
se pred Njom, preporučiti joj se
pred odlazak na dnevne obveze,
a na povratku kući Njezin bi blagi
pogled bio prvo što bismo ugledali.
Večernje okupljanje oko Njezina
dragog lika i zajednička molitva
litanija i krunice, u našu je obitelj
unijela dodatni mir i blagoslov.
Možemo kao obitelj s članovima
iz tri generacije posvjedočiti da je
zajednička obiteljska molitva ono
što stvara zdrave odnose i dublje,
iskrenije osjećaje te veću povezanost
s obitelji.
Nela Pujić
prepoznatljiva vjernička okupljanja
svake prve subote u mjesecu u Trsatskom svetištu. Još od početka ove
godine, svake prve subote vjernici
se okupljaju na Trsatu kako bi razmišljali o obiteljskim vrijednostima
te po molitvi i posveti Majci Božjoj
i njezinu Bezgrješnom Srcu danas
našli potrebnu pomoć, sigurnost i
utjehu za sebe i svoje obitelji u ovim
vremenima koja nisu nimalo laka.
Posebno svečano bilo je prve subote mjeseca listopada, prvoga dana
listopadskih pobožnosti. Na početku
molitvenog susreta župnik župe sv.
Jurja fra Ivan Miklenić pozdravio je
sve prisutne vjernike te ih pozvao da
kroz mjesec listopad obnove svoju
osobnu i obiteljsku molitvu. Tom prigodom blagoslovio je kopiju slike
Majke Milosti, Gospe Trsatske, koju je
vrlo lijepo kombiniranom tehnikom
izradila vjernica Davorka Vučak. U
sliku je ugrađen kamen špilje Navještenja u Nazaretu. Sliku Majke Milosti već sljedeće nedjelje preuzela je
jedna obitelj u župi da bi je zadržala
tjedan dana i pred njom nastojala
oživjeti obiteljsku molitvu, osobito
molitvu svete krunice. Slika se iz
tjedna u tjedan predaje drugoj obitelji
koja se želi pred njom okupljati na
molitvu i utjecati moćnom zagovoru
Majke Božje.
fra Zoran Bibić
15
SUSRET ZBOROVA
TRSATSKOG DEKANATA
U povodu blagdana svete Cecilije, u subotu 26. studenog. 2011. u
Svetištu Majke Božje Trsatske održan
je susret crkvenih zborova trsatskog
dekanata. Susret je obilježen svečanim večernjim euharistijskim slavljem na kojem su pjevali zborovi
župa trsatskog dekanata, predvođeni
zborom domaćinom – zborom Svetišta Majke Božje Trsatske pod vodstvom gđe Klaudije Kraljić i uz orguljašku pratnju gosp. Igora Vlajnića.
Pozivu su se odazvali pjevači iz župa:
sv. Lucije – Kostrena, sv. Antuna –
Draga, sv. Obitelji – Pećine, sv. Ane
– Gornja Vežica, sv. Terezije – Donja
Vežica, sv. Ćirila i Metoda – Sušak.
Svečanu misu predvodio je gvardijan Trsatskog svetišta fra Antun
Jesenović, kojemu su se u koncelebraciji pridružili fra Zoran Bibić, fra Ivan
Sršan, mons. Milan Šimunović i vlč.
Ivan Šarić. U prigodnoj propovijedi
gvardijan fra Antun Jesenović osvrnuo se na život sv. Cecilije te naglasio
važnost crkvenih pjevača kao prvih
suradnika svećenika u bogoslužju.
Sveta glazba je svečana ispovijest
vjere, a sv. Augustin je govorio „tko
pjeva, dvostruko moli“.
ZRAKE SVJETLOSTI IZ SRCA MAJKE ELVIRE
U povodu mjeseca borbe protiv
ovisnosti zajednica Cenacolo predstavila je u srijedu 7. prosinca u Pastoralnom centru – Auli pape Ivana
Pavla II. knjigu majke Elvire, utemeljiteljice Zajednice, Zrake svjetlosti.
“Knjiga sadrži poruke koje je majka
Elvira, kako su je mladići i djevojke
Cenacola zvali, izrekla tijekom rada s
njima,“ rekao je don Ivan Filipović,
nekada i sam ovisnik. Ova skromna
žena u svom je radu bila “žena vatra”
– osjećala je neizmjernu ljubav prema
mladima i bila neizmjerno zainteresirana za mlade. „Kad te pogleda u
oči, imaš osjećaj da te skenira, da vidi
tvoje potrebe, ali i zna istinskim osjećajem pomoći“, posvjedočio je don
Filipović, dodajući kako je teško bilo
na papir prenijeti njezine riječi jer
je sestra Elvira govorila strastveno,
riječi su uvijek “kipjele” iz nje. Ono
16
što je sestra Elvira govorila dečkima
u Cenacolu, navedeno je u knjizi – o
ranjenom životu, a svačiji je život na
ovaj ili onaj način ranjen. Djelo, uz to,
otvara čovjekovo srce prema Bogu i
“zatopljava” čovjeka iznutra potičući ga na promjene nabolje, poručio
je don Filipović. Osnovati zajednicu
sestri Elviri nije bio lak zadatak jer
nije imala podršku. Sedam godina
trebalo je da ideja zaživi, otkako je
krajem 70-ih i početkom 80-ih gledala mlade kako izgubljeni u paklu
ovisnosti tumaraju talijanskim kolodvorima, prije svega onim u Torinu.
„Zajednica je stvorena u Elvirinu
srcu“, poručio je don Filipović otkrivši kako je prvi ovisnik sestre Elvire
bio njezin otac – alkoholičar. Bog je
znao izabrati osobu koja može razumjeti ovisnika, a upravo takva osoba
bila je majka Elvira koja je uvijek pre-
Na misnom slavlju izvedena je
Missa de Angelis u obradi Miroslava
Martinjaka, koju smo imali prigodu
čuti na misnom slavlju na zagrebačkom hipodromu, koje je predvodio papa Benedikt XVI. u lipnju
ove godine prigodom svoga pohoda
Hrvatskoj. Misa je komponirana za
četveroglasni mješoviti zbor i puk
tako da se izmjenjuju zborni dijelovi
u dijalogu s dijelovima iz koralne
„Anđeoske“ mise. Izvedene su još
skladbe: Ti Kriste kralj si vjekova; pripjevni psalam Zahvaljujte Gospodinu
jer je dobar (solist Cvetan Pelčić); Jedan
kruh na svetom stolu; Uzmite, jedite (obr. Miroslav Martinjak); Ljiljane
bijeli.
Na kraju misnog slavlja uručene
su zahvalnice za 10, 15, 20, 25, 30 i 40
godina pjevanja u crkvenom zboru.
Zahvalnice je potpisao nadbiskup
riječki mons. Ivan Devčić i trsatski
dekan vlč. Ivan Stošić, koji je i uručio zahvalnice jubilarcima crkvenog
pjevanja.
Susret je okončan prigodnim druženjem u Auli pape Ivana Pavla II.
uz pjesmu i veselje. Velika zahvala u
izvrsnoj pripremi i organizaciji ovogodišnjeg susreta zborova trsatskog
dekanata, kao i prijašnjih godina,
svakako ide fra Serafinu Sabolu koji
je uvijek spreman podržati ovakve
događaje.
Cvetan Pelčić
Zbor Svetišta Majke Božje Trsatske
nosila pozitivnu energiju, vjerovala
da svatko ima budućnost, isticala da
nitko nije rođen da bude ovisnik. Sve
je to iskusio don Ivan koji se zahvaljujući vlastitim životnim lutanjima
upoznao sa sestrom Elvirom. U ratnim, devedesetim godinama izgubio
se i njegova je izgubljenost otišla u
smjeru ovisnosti o teškim drogama
poput heroina, ali i prema svemu
ružnome što ta ovisnost sa sobom
nosi. Na svoju sreću susreo je sestru
Elviru i u zajednici Cenacolo ponovno
pronašao pravi put i vratio dostojanstvo, a poslije bio blagoslovljen
i svećeničkim pozivom. „Zajednica
Cenacolo vidljivo je čudo koje oplemenjuje unutarnje siromaštvo ovisnika,“ zaključio je don Filipović svoju
životnu priču o sebi i o zajednici
liječenih ovisnika u kojoj sada djeluje
kao svećenik.
Helena Anušić
MARIJIN TRSAT 3/2011
Svako svetište, osobito
marijansko, obiluje mnogim
pjesmama koje su izričaj vjere,
pouzdanja, preporuke i zahvalnosti Bogu i Božjim ugodnicima. Imamo stare tradicionalne
i već prokušane melodije, a
ima ih i novijeg datuma. Neke
su pjesme Majci Božjoj uspjele
pogoditi vjerničku dušu pa su
postale poput himni pojedinog svetišta, kao npr. Sred te se
pećine, Došli smo ti Majko draga,
Majko Božja Bistrička. Odavno
sam i ja sanjao i priželjkivao,
a sada kao čuvar Svetišta još
i više, pjesmu – melodiju na
riječi Okrunjena Majko mila,
pjesmu Majci Božjoj Trsatskoj
koju je spjevao o. Paškal Cvekan, pjesmu koja bi zaživjela
ponajprije na Trsatu, a zatim
i među svim našim hodočasnicima. Ima puno skladatelja koji su sami komponirali
na tekst Okrunjena Majko mila
kao npr. Kamilo Kolb, Ljubo
Kuntarić, Petar Kinderić, Klaudija Kraljić, Ivan Žan, a neke
sam i ja sam zamolio za njihovu inspiraciju kao Ladislava
Vargu, Anđelka Igreca, Slavka
Topića. Sabravši sve te kompozicije, pučkog i zborskog
karaktera, s malim smo žirijem izabrali skladbu franjevca Slavka Topića. Pjevna je i
nadam se da će je hodočasnici
prihvatiti. Zato bih volio da ju
pročitaju i nauče svi budući
trsatski hodočasnici kako bi
nam poslužila na zajedničkom
slavlju da ujedini sva srca vjernika u molitvi pred slikom
Majke Milosti, Gospe Trsatske.
Svima koji su se uključili u mali
natječaj za “trsatsku pjesmu”
zahvaljujem na trudu, dobroj
volji i spremnosti. Unaprijed
molim za ispriku skladatelje
koji ovaj put nisu izabrani, ali
im Majka Milosti to neće zaboraviti. Preporučujem župnicima i zborovođama crkvenog
pjevanja da pogledaju ovu
pjesmu i nauče ju ne samo za
hodočašće na Trsat nego i za
molitvu u svojim crkvama za
blagdane Majke Božje.
fra Antun Jesenović,
čuvar Svetišta
MARIJIN TRSAT 3/2011
OKRUNJENA MAJKO MILA
Himna Gospe Trsatske
17
ŽUPA SVETOG JURJA TRSAT I SVETIŠTE MAJKE BOŽJE TRSATSKE
Župni listić za Božić 2011.
Poštovani župljani, braćo i sestre!
Prvom nedjeljom adventa ili došašća započela je nova crkvena ili liturgijska
godina. Vrijeme došašća je vrijeme pripreme za dolazak Sina Božjega. Pitamo
se zar opet moramo čekati i pripremati se za Božić. Ne, nije potrebno jer Bog
želi da ga mi susrećemo svaki dan, no itekako je važno shvatiti bit dolaska
Sina Božjega među nas ljude. Nije on bez razloga došao među nas, nije bez
razloga podnio teškoću rođenja u betlehemskoj štalici, nije bez razloga podnio
patnju križnog puta. Došao je da nam dade priliku da poboljšamo svoj zemaljski život kako bi po njemu mogli zaslužiti vječni život. Na svima nama je da se
preispitamo tko smo zapravo mi. Tko sam ja? Ja sam čovjek, ja sam kršćanin,
ja sam katolik. Ovo doista potiče na razmišljanje. Bog daje svima šansu ako
je hoće prihvatiti. Nadamo se da će i naši vjernici osjetiti potrebu da nam se
priključe na svetim misama zornicama koje ćemo imati u došašću. Božićna
ispovijed lijepa je prigoda da se istinski pripremimo za Božić. Ispovijed starijih i bolesnih – svećenik će ih rado posjetiti i donijeti utjehu vjere zajedno
s njima moliti i donijeti im Isusa koji će u sv. pričesti doći k njima. Poziv je
otvoren svima. Nemojmo upasti u zamku da puno toga pripravimo, a duša
ostane nepomirena s Bogom! Ne prepustimo najvažnije!
To vam žele i zajedno s vama mole trsatski franjevci
i vaš župnik fra Ivan Miklenić
PASTORALNO DJELOVANJE
Rast i odgoj u vjeri potreban je
svima! Tu nam pomažu razni susreti
u Auli Ivana Pavla II.
Župna kateheza djece po rasporedu
Trsatski razgovori – ponedjeljkom u
19.30
Biblijski sat – molitva u sedam
koraka srijedom u 19.15
Kršćanska meditacija – srijedom u
19.15.
Klanjanje – četvrtkom nakon večernje
mise
FRAMA – franjevačka mladež:
srednjoškolci i studenti
susret – petkom u 20.15
molitva – ponedjeljkom u 20.15
Franjevački svjetovni red (FSR) zadnja nedjelja u mj. u 16.30
Pjevački zbor svetišta – utorkom u
19.00
Molitvena zajednica Srca Isusova i
Marijina – u crkvi Sv. Jurja petkom
u 16
Glasnici velikoga Kralja (djeca 1–8.
razreda, kandidati za Framu) –
druga subota u mjesecu u 18.30
sati u Auli Ivana Pavla II.
Župno pastoralno i ekonomsko
vijeće zahvaljuje na svjedočenju
vjere i vašem daru za obnovu župne
crkve Sv. Jurja!
18
RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI
Dragi župljani!
I ove godine želimo se osobno susresti s vama u vašem domu i
zajedno s vama moliti Božji blagoslov u obitelji, za vaš život, rad i za
prostor u kojem živite.
Kako je na Trsatu običaj, molim vas, svakako uzmite prijavnicu i ispunite je. Možete je predati na porti samostana - vrataru.
Svakako napišite broj telefona. Svećenik će doći u dan određen za
vašu ulicu prije podne (od 9 do 13) i poslije podne (od 15 do 19) – osim
stare godine od 9 do 16 sati zbog sv. mise zahvalnice!
Puno ćete nam olakšati ako se ubilježite za prije podne.
Hvala!
utorak, 27. prosinca 2011.
B. Felkera, Šenoina, Linićeva, Vrtlarski put, Glavinićeva, Partizanski
put
srijeda, 28. prosinca 2011.
Marohnićeva, Piškulićeva , Strmica, Anke Krizmanić, B.Vilhar
Podrinske, J. Kulfaneka, N. Rojc, R. Leard, S. Raškaj, Špina
četvrtak, 29. prosinca 2011.
Radićeva, Mihanovićeva, Vidikovac, Prolaz F. Paravića, Trsatske
stube
petak, 30. prosinca 2011.
Vrlije, S. Krautzeka, D. Šćitara
subota 31. prosinca 2011. Od 9 do 16 sati
fra S. Schona, V. Valkovića, Bošket, N. Katunara, P. Zrinskog,
Frankopanski trg
ponedjeljak 2. siječnja 2012.
J. Rakovca
Orehovica (ići će dva svećenika od 10 sati)
MARIJIN TRSAT 3/2011
Hvala Ti, Majko Milosti

Download Report