PSIHOTERAPIJSKI TRETMAN I SMANJENJE RIZIKA OD SUICIDA: STUDIJA SLUČAJA ADOLESCENTICE S KUMULATIVNIM ISKUSTVOM SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA I DRUGIH TRAUMATSKIH DOGAĐAJA Domagoj Štimac, dr. med., spec.psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije Ella Selak Bagarić, dipl. psiholog Hana Hrpka, prof. SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE •Kempe (1977.): „skriveni pedijatrijski problem“ •Danas: Svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak •Najčešće počinitelji djetetu poznate osobe; muškog spola •Fight/Flight/Freeze •Pokazalo se kako suicidalna djeca i adolescenti doživljavaju više negativnih događaja nego nesuicidalni adolescenti (de Wilde, Kienhorst, Diekstra, & Wolters, 1992, 1991; King et al., 2001; Mazza & Reynolds, 1998; Pfeffer, Normandin, & Kakuma, 1993). Povezanost seksualnog zlostavljanja sa suicidima i samoozljeđivanjem veća što su događaji bili ponavljani i traumatičniji, te kada je: •Počinitelj poznat djetetu ili je u pitanju incestuozno zlostavljanje (Noll, Trickett i Putnam, 2003.; Kelly i sur., 2002.; Estes i Tidwell, 2002.), •Zlostavljanje od strane više počinitelja, zlostavljanje koje je uključivalo oralnu, analnu ili vaginalnu penetraciju (Freeman i sur., 2002.; KendallTackett, 1993.), •Uključuje uporabu sile, te duţe trajanje zlostavljanja kroz vrijeme (Romans i sur., 1995.; Vythilingam i sur., 2002.) •Read i sur. (2001) - I aktualna i kasnija suicidalnost povezana s iskustvom zlostavljanja u djetinjstvu; aktualna suicidalnost bolje je predviĎana seksualnim zlostavljanjem u djetinjstvu (20.god. ranije) nego trenutnom dijagnozom depresije – važno ispitati u anamnezi ISKUSTVO VIŠE RAZLIČITIH OBLIKA ZLOSTAVLJANJA U DJETINJSTVU •Simptomi su posljedica kombinacije višestrukih iskustava: doživljeni broj različitih trauma predviđa težinu simptoma u brojnim područjima, poput posttraumatskog stresa, disocijacije, anksioznosti, depresije, bijesa i somatskih tegoba (Cloitre, Cohen, Edelman, & Han, 2001; Follette, Polusny, Bechtle, & Naugle, 1996). •Izloženost dugotrajnijim, ponavljanim ili multiplim traumama, osobito u djetinjstvu, može dovesti do složenih simptoma koji ne uključuju samo simptome iz kruga PTSP-a, već i drugih, pretežno vezanih za poteškoće u afektivnim i interpersonalnim samoregulacijskim kapacitetima te agresivnog ili izbjegavajućeg ponašanja KUMULATIVNA TRAUMA •Odrasle osobe s multiplim traumatskim iskustvima: povišene razine krivnje, disocijacije, srama, ljutnje i interpersonalne osjetljivosti (Hagenaars, Fisch, & van Minnen, 2011). •Problemi s regulacijom emocija kada se kumulativna traumatska iskustva dogode u djetinjstvu (Ehring & Quack, 2010; Ford & Smith, 2008; Ford, Stockton, Kaltman, & Green, 2006). •Veći broj interpersonalnih trauma – veći broj različitih simptoma u području afekta, kognicija, psihosomatike i odnosa (Briere et al., 2008; Cloitre et al., 2009). •Djeca koja su doživjela 4 ili više oblika viktimizacije u godini - visok rizik za nastavljanje zlostavljanja – generalizirano stanje ranjivosti povezano s viktimizacijom (Finkelhor, et al 2007). •Procjena učinaka višestrukih trauma u kumulativnoj formi važna je, jer karakterizira iskustva mnogih žrtava ( Kessler, 2000) i zato ima značajne implikacije za procjenu i liječenje. TRETMAN ADOLESCENTICE S KUMULATIVNIM ISKUSTVOM SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA I DRUGIH TRAUMATSKIH DOGAĐAJA Djevojka u dobi od 16g u Polikliniku upućena nakon hospitalnog tretmana u Klinici za pedijatriju gdje je liječena pod dg.Gastritits chr. Activa,Reflux gastroeophagealis,i Colicae abdominalis a radi emocionalne labilnosti, promjenjivog raspoloženja te neprimjerenih reakcija, kao i sumnje spolno zlostavljanje od poznate osobe. Do tada nije bila psihijatrijski ili psihologijski tretirana. •Djevojka je odrasla u cjelovitoj obitelji kao mlađe od dvoje djece. Psihijatrijski hereditet je negativan. Porod na vrijeme težak, rani razvoj protekao uredno. Kroz osnovnu školu nije bilo poteškoća, bila je odlična učenica. Odrasla je u manjeg gradiću pored Zagreba. U srednju školu kreće u Zagrebu te stanuje u đačkom domu. Tijekom boravka u domu je smršavila, bila izrazito napeta, te su joj se u takvim stanjima javljali bolovi u trbuhu. U vezi je bila sa starijim mladićem problematičnog ponašanja koji je prema njoj znao biti nasilan. U odnosu spram roditelja postala je otresita, nervozna, neposlušna, te često s njma dolazila u sukob, osobito s ocem. Počela je lagati, markirati iz škole, popustila je u učenju. •Prilikom obrade u Poliklinici opisala je dva za nju traumatska događaja. •Prvi radi kojeg je i upućena kada je tijekom hospitalnog internističkog liječenja se liječnik prema njoj neprimjereno seksualizirano ponašao /dirao je za stražnjicu i trljao svoje tijelo o njezino/ te •drugi u kojem je tijekom izlaska u parku naišla na čovjeka koji je neposredno prije toga pucajući si pištoljem u glavu počinio suicid. . • U psihičkom statusu su dominirale smetnje u okviru akutne reakcije na stres, uz već evidentne smetnje u ponašanju kao i promjene raspoloženja, afektivna labilnost te nesigurnost i nisko samopoštovanje. •. Psihologijskom obradom nije nađena izražena psihopatologija ali je interpretacija upitnika bila ograničena.U emocionalnom doživljavanju uočena je blaža depresivnost, anksioznost te poteškoće prilagodbe. •Ordinira se antidepresiv te preporuči uključivanje u psihoterapijski tretman •Javlja se na kontrolni pregled kako je naručena a kasnije tek nakon nekoliko mjeseci odnosno nakon dva pokušaja suicida tabletama. •Prvi pokušaj suicida uslijedio je nakon što se posvađala s dečkom a kasnije i s bratom/prema heteropodacima dobivenim od majke/ Hospitalizirana je na Klinici za dječje bolesti u Zagrebu gdje je pregledana psihijatrijjski te je uočeno da su “novi stresogeni događaji poljuljali njezino emocionalno stanje” i preporučen je nastavak psihoterapije. •Dva tjedna nakon toga u obitelji je zamijećeno da se izrazito povukla u sebe, da je govorila “da joj nitko ne može pomoći te da nema ništa od života”. Potom je nađena bez svijesti /uz praznu karticu Praxitena/ te je hospitalizirana u OB. •Tek tada otkriva terapeutu da je bila godinu dana ranije spolno zlostavljana od starijeg čovjeka koji je bio prijatelj obitelji •/gladio ju je po prsima, grlio, dirao rukom po nogama i spolovilu/ . Ukupno se to desilo u tri navrata Djevojka, 16 godina •Poteškoće u prilagodbi nakon polaska u S.Š. i selidbe u đački dom •Seksualno zlostavljanje od strane više muških počinitelja (osoba poznata djevojci i osoba od autoriteta) •Pronalazak osobe koja je počinila suicid; •Hospitalizacija nakon dva pokušaja suicida trovanjem. •NAKON uključivanja u tretman: doživljavanje novih traumatskih događaja – silovanje, fizički napad i prijetnja smrću NALAZ: Iznadprosječne opće kognitivne sposobnosti Emocionalna nestabilnost Dominira anksiozna simptomatologija; osjećaj zabrinutosti i bespomoćnosti; psihosomatske reakcije; teškoće u psihološkoj prilagodbi i na najmanji stres Izraženi simptomi PTSP-a te seksualne traume Psihotraumatizacija koja se ne može povezati samo s jedinim događajem ili istovrsnim događajem Smetnje u ponašanju i raspoloženju TRAUMA=KAOS STRUKTURA=OZDRAVLJENJE •TF-KBT model - obuhvaća psihosocijalno osnaživanje, vještine suočavanja, postupno izlaganje i posebne tehnike relevantne za traume i zlostavljanja. •KCT stavlja snažan naglasak na terapijski odnos. •Integrirani pristup TF-KB terapije i klijent centrirane terapije - tretman duži od TF-KBT koja traje 12 to 18 seansi 60 – 90 min •Traumatska iskustva utječu na najdublje razine ličnosti – sustav vjerovanja, sliku o sebi i kontrolu impulsa i emocija – tretman nije fokusiran samo ili direktno na traumu već na cjelokupnu osobu. •Otpor i teško uspostavljanje i održavanje terapijske alijanse s terapeutom •Sam tretman TF-KBT nije preporučljiv kod djece koja su akutno suicidalna ili aktivno koriste sredstva ovisnosti – postupno izlaganje može privremeno pogoršati simptome, no druge komponente se pokazuju uspješnima - kod djece s ovakvim poteškoćama potrebno je modificirati redoslijed intervencija – najvažnije stabilizirati prije integracije TF-KBT “PRACTICE”: P – psihoedukacija i roditeljske vještine R – relaksacija A – afekti - izražavanje i regulacija C – kognitivno nošenje i procesiranje T – naracija traume C – spojena seansa roditelji/dijete E – edukacija o osobnoj sigurnosti - Rad s roditeljima pacijentice: REZULTATI U TERAPIJI •Manje intruzivnih misli i izbjegavajućeg ponašanja •Nošenje s podsjećanjem i emocijama vezanim za traume •Smanjenje anksioznosti •Smanjenje seksualiziranog ponašanja i osjećaja srama vezanog za traume •Poboljšanje u vidu povjerenja u odnosu •Bolje socijalne kompetencije •Nakon završetka dvogodišnjeg psihoterapijskog liječenja, pacijentica nije imala pokušaje suicida, bila je u mogućnosti suočiti se sa svojom traumatskom poviješću i iskustvom, te razviti drugačije modele suočavanja i nošenja sa s traumatskim iskustvom. •Simptomi PTSP-a su se značajno smanjili, a metode suočavanja i nošenja s traumom razvile. Napredak praćen kroz 6, 12 i 24 mjeseca •Iako je pacijentica doživjela kumulativna traumatska iskustva i postojala je prisutnost brojnih simptoma PTSP-a, individualna psihoterapija se pokazala kao snažan zaštitni čimbenik u izostanku suicidalnog ponašanja nakon što je pacijentica doživjela nova traumatska iskustva (silovanje, fizički napad i prijetnju smrću). HVALA NA PAŢNJI! domagoj.stimac@poliklinika-djeca.hr
© Copyright 2024 Paperzz
