list Asocijacije studenata BiH u Egiptu
.
Godina II
. .
Broj 10
juni - septembar 2012.
INTERVJU:
Reisu-l-ulema,
dr. Mustafa ef. Cerić
Obrazovanje bošnjačke omladine je
nužnost i potreba koja
NEMA ALTERNATIVU!
ISLAMSKA PORODICA
AKTUELNO:
Muhammed Mursi: Prvi predsjednik u čitavom arapskom
svijetu izabran demokratskim
putem
IMPRESSUM
Impressum
ne
Glasnik
so
i Herce-
cijacije stud
uvodnik
iz sadržaja...
ata iz Bos
en
list a
IZDAVAČ:
Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u
Egiptu
Ispiti na fakultetima
Muhammed Mursi
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:
Asmir Bekrić
ZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG
UREDNIKA:
Jusuf Džafić
SEKRETAR REDAKCIJE:
Adis Mahalbašić
LIČNA KARTA:
Ahmed Serdarević
LEKTORI:
Jusuf Džafić
Ajla Keserović
FOTOREPORTER:
Hamdija Islamović
TEHNIČKO UREĐENJE i NASLOVNA STRANA:
Adis Mahalbašić
DIREKTOR MARKETINGA:
Hamdija Islamović
ČLANOVI REDAKCIJE:
Ajla Keserović, Naila Duraković, Ahmed Ćorajić,
Almir Kapić, Adis Mahalbašić, Abdullah Kapo,
Sedin Omerbašić, Hamdija Islamović,
Kenan Ćosić, Dino Maksumić, Hasib Hadžić,
Samir Haskić.
STALNI SARADNICI:
mr. Medina Džanbegović, Nezim ef. HalilovićMuderris
4
7
13
INTERVJU:
Reisu-l-ulema dr.
Mustafa ef. Cerić
14
NAŠA TEMA:
Islamska porodica
17
HUTBA:
Neka su proklete
ubice naroda mog
28
KONTAKT:
glasnik.redakcija@gmail.com
List izlazi mjesečno.
Za dostavu prošlih brojeva obratite
se na e-mail adresu.
Rukopisi, fotografije i magnetni mediji
se ne vraćaju.
Tekstovi objavljeni u listu
stav su njihovih autora, a ne nužno i stav
redakcije.
www.asbih.net
2 GLASNIK
ALUMNI:
Haris Korkut
fotoreportaža
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
32
42
ْ‫م‬
َّ ‫الر مْح ِن‬
َّ ِ‫س هللا‬
�ِ ‫الر ِح مي‬
ِ ‫ِب‬
Uvodnik
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
urednik
Asmir BEKRIĆ
Svaka hvala pripada Allahu, džellešanuhu, neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem.
Došao je i vakat za novi broj Glasnika. S ponosom vam ga predstavljamo, poštovani čitaoci. Ovo je
naše deseto izdanje, deseto druženja s vama. Doista, svaki početak u bilo kojem poslu je najteži.
Tako i u izgradnji lista koji želi da afirmira pozitivne vrijednosti, objektivno -moralnu stranu novinarstva, naučno - akademski stil pisanja i istraživanja. U koordinaciji sa Rijasetom IZ u BiH, veliki
broj bh. studenata je došlo u Egipat, zbog studiranja na Univerzitetu El-Azhar. Mnogo studenata je
okončalo svoje studije, oni su danas profesori, muftije, vrijedni imami, muallimi u našoj Bosni. Naš
Glasnik ima i cilj da poveže sve ljude dobrih namjera oko ideje dobra i afirmacije pozitivnih stvari.
Zato kroz ovu našu historiju od deset brojeva, svaki broj je za sebe jedna priča. Priča o okupljanju bh. studenata u Egiptu, ljudi iz Bosne i Hercegovine i bošnjačke dijaspore oko jednog veoma
važnog projekta kojem je kamen temeljac udario gospodin Ahmed Serdarević, a čije zidove grade
svi članovi redakcije, svako na svoj način. Taj projekat Božijom voljom iz dana u dan sve više daje
plodova. Kroz njega se druže bh. svršenici El-Azhara, pričaju vama i nama svoje životne, studentske
doživljaje i iskustva. Savjetuju nas na putu znanja. Neizostavan dio su i sjećanja na alumne, ljude
koji su nas zadužili svojim djelima da ih ne zaboravimo. Reportažama o Bosni i Egiptu, želimo naglasiti veze između ove dvije prijateljske zemlje. Naravno, ovaj projekat i ne bi bio ono što jeste da
nema vas, naših čitalaca. Svojim čitanjem, komentarisanjem, slanjem pisama, dajete nam energiju, snagu da budemo još bolji, objektivniji, kvalitetniji. Kao i svaki broj, tako i ovaj deseti ima svoju
temu, svoj centar pažnje. Mjesec je izbora, egipatski mediji prenose da su ovo „najteži izbori u
historiji Egipta“. Najteži, ali i najponosniji, uspjeli su da biraju i budu birani u demokratskom načinu
glasanja. Nadamo se da će vas naše kolumne, izvješća o kandidatima, rezultatima, načinu glasanja
na predsjedničkim izborima bolje upoznati sa egipatskom političko-društvenom postrevolucionarnom scenom. Razgovarali smo sa uvaženim dr. reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem, tako da
iskoristite priliku saznati iskustva, ideje i razmišljanja jednog velikog bosanskog svjetsko-priznatog
alima. Naravno, uživajte u Kairu, kojeg vam ovog mjeseca predstavljamo, ponovite svoje znanje
arapskog jezika i historije i upoznajte nove stvari iz islamskih, aktuelnih tema.
Budite i dalje sa nama, učestvujte u izgradnji i realizaciji našeg projekta, pišite, a najzanimljivija
pisma ćemo objaviti na stranicama posvećenim upravo vama.
Svim našim čitaocima, širom svijeta, mahsus selam iz dalekog Egipta od vaše redakcije.
Asmir Bekrić, glavni i odgovorni urednik
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
3
između dva broja
između dva broja
ISPITI NA FAKULTETIMA
piše:
Asmir BEKRIČ
Upravni odbor Univerziteta El-Azhar je donio odluku
o odgađanju ispita na spomenutom Univerzitetu, koji
su bili zakazani za 12. maj, te se isti odlažu za 26. maj.
U svom saopštenju navode da je prvobitno na sjednici
Univerziteta odlučeno da će ispiti i početi 26-og maja,
ali na drugoj sjednici pod evidencionim brojem 561,
28. marta odlučeno je da će ispiti početi 12-og maja.
Ali zbog zahtjeva i želja studenata Upravni odbor je
prihvatio odgađanje ispita u cilju boljeg spremanja
studenata za ispite.
Ovu vijest dakako nije bilo isto čitati prije nekoliko
sedmica i sada u danima ispita. Naravno prvi put kada
je objavljena vijest o odgađanju ispita na fakultetima
Univerziteta El-Azhar, studenti, studentska udruženja,
tako i mi bosanski studenti, te naša Asocijacija dočekali su veoma sretno ovu vijest. Jer ona znači i više
vremena za ponavljanje gradiva, spremanje ispita.
Dan za danom. Većina predispitnih dana je svugdje
u svijetu ista. Studenti se tada konstantno druže sa
gradivom kojeg su u toku semestra preradili na fakultetima. Kako to izgleda na Azharu? Naime, na našim
fakultetima, nastavni plan i program akademske godine se odvija u dva semestra. Svaki od ovih semestara na kraju donosi i ispite. Ispiti u prvom semestru
su pismenog tipa. Bez parcijala, kvizova, anketa, seminarskih radova, nego sa klasičnim načinom provjere
znanja, završnim cjeloukupnim ispitom. Studenti, na
hiljade njih tada dolazi u svoje amfiteatre, učionice,
da svoj trud i rad u prvom semstru završe provjerom
znanja. Doista, ni jedan ispit nije težak, ukoliko se dobro pripremi. Tako i na Azharu, zavisno od fakulteta,
imamo obimnije predmete, onda one stručne prirode, te strane jezike. Nakon prvog semestra, te raspusta, počeo je i drugi semstar. Studenti su se ponovo
vratili u svoje amfiteatre. Sada ne zbog ispita, nego
zbog predavanja. Drugi semestar je poznat i po tome,
što se u njemu izučava više predmeta, više knjiga, te
koncentracija studenata mora biti na veoma visokom
4 GLASNIK
nivou. Ova godina je karakteristična, postrevolucionarna. Revolucija je donijela neke promjene u egipatsko društvo, ipak čekat ćemo još vremena da objektivno sagledamo sve promjene novog Egipta. Jedna
od tih stvari su i predsjednički izbori. Kako to prenose
egipatski mediji „najteži izbori u historiji Egipta“. Najteži, ali najponosniji, izborili su priliku da biraju i budu
birani u jednom novom demokratskom sistemu. Sve
se to odražava i na akademski sloj društva. Na svim
univerzitetima su odgođeni ispiti, tako i na Azharu.
Naši studenti u ovim danima, svoje znanje prenose
na ispitni papir. Ispiti u drugom semestru se sastoje
iz dva dijela, usmenog i pismenog. Na usmenim ispitima, studenti polažu stručne predmete, dok pismeni ispiti obuhvataju sve predmete koje su izučavali u
drugom semestru. Prije ispita svi studenti trebaju u
studentskoj službi da pogledaju svoje „mjesto“ u amfiteatrima, kako se to ovdje zove rekamu ve mekanul-džulus prilikom rada ispita. Na ispit treba doći pola
sahata ranije, sa studentskim karticama, kako bi mogli
bez problema ući u amfiteatar, te uraditi ispit. Taj dan
na hiljade studenata bude u dvorištu Univerziteta,
gradski prijevoz je od zore pa do kasnog popodneva
„popunjen“, često se traži i „stojeće“ viška mjesto. O
sjedećem ćemo pričati nakon ispita. Ukoliko čovjek i
ima tremu, vjerovatno je negdje u putu izgubi, da li u
razgovoru sa prijateljima koji ga podrže, ili tokom vožnje do fakulteta učeći dove Uzvišenom za olakšanje.
Olakšanje je u svakom smislu riječi. Mnogi studenti će
nakon ispita, ako Bog da, sretno otputovati u domovinu. Tako i mi, Bosanci, karte smo već rezervisali, samo
se čeka dan odlaska. Odlazimo, da bismo se opet vratili. I ovi trenutni ispiti će, ako Bog da, biti znak našeg
uspješnog rada, a rezultat će biti uz Njegovu pomoć
na željenom nivou. Ovom prilikom ASBiHEG želi svojim članovima, studentima, sreću na ispitima, uz dovu
Uzvišenom da im podari potpunu koncentraciju u pripremanju ispita, te uspješnu realizaciju istih.
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
PREDSJEDNIK EGIPTA PRIMIO U POSJETU
ŠEJHA EL-KARADAVIJA
prevod:
Senad HODŽIČ, prof.
Egipatski predsjednik dr. Muhammed Mursi,
primio je u posjetu delegaciju Svjetske unije
islamskih učenjaka sa šejhom dr. Jusufom elKaradavijem na čelu.
Delegacija je uputila čestitke dr. Mursiju povodom njegovog izbora za predsjednika Egipta
što ukazuje na povjerenje od strane egipatskog naroda, želeći mu tom prilikom svako dobro i uspjeh u radu.
U delegaciji su također bili dr. Ali el-Qurah
Dagi, glavni tajnik Unije, dr. Halid el-Mezkur,
dr. Abdullatif el-Mahmud, dr. Muhammed elHasen i dr. Salah Sultan, članovi Nadzornog
odbora, kao i dr. Nasr Ferid Vasil predsjednik
ureda Unije u Egiptu, dr. Atije Fejad, njegov
zamjenik, i dr. Muhammed Muhtar el-Mehdi,
član Nadzornog odbora.
Dr. Nasr Ferid je naglasio da je glavni razlog
posjete iskazivanje čestitki, a El-Karadavi je
pozvao Predsjednika da ubrzano radi na oporavku i napretku zemlje na svim poljima, ali i
da se otvori prema arapsko-islamskom svijetu, a ujedno su tražili od njega da podstakne
na ulaganja, jer je to jedan od načina podrške
Egiptu.
Također su ga pozvali da pruži svoju podršku
učenjacima (ulemi) i da bude sa njima u vezi,
a sve zbog njihove uloge u radu za jedinstvo
zajednice, a sam Mursi je odgovorio da cjeni
učenjake i Univerzitet Al-Azhar, kao i mjesto
tog Univerziteta i učenjaka kada je u pitanju
rad za jedinstvo nacije.
Izvor: http://qaradawi.net
www.islam-iman.com
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
5
između dva broja
predstavljamo
Ulema El-Azhara zabrinuta što Iran priprema
snimanje filma o Božijem Poslaniku u kome
će se pojaviti lik Poslanika
El-Azhar, najstariji islamski univerzitet na svijetu, izražava duboku zabrinutost viješću iz Irana da se u toj zemlji priprema snimanje filma
o Božijem poslaniku u kome će se pojaviti lik
Poslanika. El-Azhar se energično protivi pojavi lika Božijega Poslanika, smatrajući da nema
čovjeka na ovom svijetu koji bi mogao vjerno
tumačiti njegov lik i djelo. Stoga veliki imam i
rektor pozivaju iransku ulemu da se energično
digne protiv namjere producenta da prikaže
lik Muhammeda, alejhis-selam. Visoki savjetnik El-Azhara šejh Šafi’i je izjavio da prikazivanje lika Božijega poslanika nije manji grijeh od
karikatura u kojima je Alejhis-selam prikazan
kao pritajeni terorista. Poznato je da fetva-
ma koje su izdali Medžmea buhus el-islamije
(Akademija za islamska istraživanja) i Univerzitet El-Azhar okarakterizirali prikazivanje likova
Božijih poslanika, ashaba i desetorice kojima
je Džennet obećan, velikim grijehom. Režiser
filma pod naslovom “Muhammed, alejhis-selam,” najavio je da će jedan od glumaca tumačiti lik Božijega poslanika. Film počinje napadom jemenskog vojskovođe Ebrehe na Mekku
u poznatoj vojni koju Kur’an naziva Ashabul-fil
(Slonova vojska).
(SAFF)
Muhammed Mursi: Prvi
predsjednik u čitavom
arapskom svijetu izabran
demokratskim putem
piše:
Jusuf DŽAFIĆ
Tako je cijeli Egipat iščekivao zvanično proglašenje predsjednika najavljeno u nedjelju u
15 sati. Da li će pobijediti Mursi, koji bi Egipat poveo u bolje sutra, ili će pobijediti Šefik,
koji bi Egipat vratio u doba diktature i tiranije, a najvjerovatnije i u građanski rat? Već
iza podne nastupi je muk iščekivanja, tako da je možda po prvi put, čak i najprometnija
Ulica Remsis, koja važi za najvažniji automobilski i željeznički čvor Egipta, bila je skoro
prazna, kao da je tri sata poslije ponoći, a ne dva, tri poslije podne.
Osvanula je i ta nedjelja, 24. jun 2012. godine,
dan kada bi Izborna komisija trebala konačno zvanično da obznani ko je novi, peti predsjednik Egipta – Ahmed Šefik ili Muhammed
Mursi. Inače, prvi krug predsjedničkih izbora u
Egiptu je održan 23. i 24. maja. Rezultati prvog
kruga su pokazali da će drugi krug predsjedničkih izbora biti neizvjestan, pošto je razlika
između Muhammeda Mursija, prvoplasiranog, i Ahmeda Šefika, drugoplasiranog, iznosila tijesnih 1.1% (24.8% odnosno 23.7%). Drugi
krug predsjedničkih izbora je održan 16. i 17.
juna. Već sljedećeg dana 18. juna, nešto iza
sabah-namaza, Muslimansko bratstvo je obznanilo pobjedu Muhammeda Mursija, svoga kandidata. Stvar bi bila kristalno jasna da
Ahmed Šefik nije kontrirao Musliamanskom
bratstvu, proglasivši svoju pobjedu 19. juna,
pritom lažno i podmuklo optuživši Muslimasnko bratstvo da su lažirali rezultate, proglasivši Mursijevu pobjedu. Da stvar bude gora,
zvanični rezultati su najavljeni tek za 24. jun.
Raskrsnica sa dva puta
Iako su 23 kandidata ispunila uvjete za kandidaturu za predsjedničke izbore, broj kandida-
6 GLASNIK
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
ta je pred same izbore spao na samo 12. Na
pad broja kandidata je najviše uticala odluka
Izborne komisije od 14. aprila da, bez podrobnijeg pojašnjenja, diskvalifikuje čak deset kandidata, među kojima su bila i dvojica islamista,
Hazim Salah Ebu Ismail, selefijski kandidat, te
Hajrat Šatir, tadašnji kandidat Muslimanske
braće, inače glavni favoriti za mjesto predsjednika. Kolika je ova diskvalifikacija izgledala
„mutna“ govori i činjenica da je kasnija odluka
o diskvalifikaciji Ahmeda Šefika povučena, iako
je diskvalifikacija bila opravdana, s obzirom da
je Šefik obnašao funkciju premijera i visokog
vojnog dužnosnika u vrijeme Mubaraka.
Sve u svemu, Egipćani su izašli na predsjedničke izbore, s opravdanom sumnjom u vjerodostojni ishod istih. Stoga, nije ni čudo da
je izlaznost u prvom krugu bila svega 43.4%.
Glavni favoriti su bili Amr Musa, Hamdin Sabahi, Abdulmun’im Ebu-l-Futuh, te Ahmed Šefik
i Muhammed Mursi, koji su ušli u drugi krug.
Tako su Egipćani u drugom krugu ima li da biraju između Ahmeda Šefika i povratka u režim
terora, korupcije i kriminala, kakav je bio i Mubarakov režim, i Muhammeda Mursija, najbo-
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
7
PREDSTAVLJAMO
PREDSTAVLJAMO
ljeg parlamentarca na svijetu za 2005. borca
za slobodu i pravdu, hafiza Kur’ana i doktora
nauka.
No, kao što se moglo i pretpostaviti, sekularisti
su dali sve od sebe tokom svoje prljave kampanje da ocrne Muhammeda Mursija, glavnog
favorita za novog predsjednika Egipta. Skoro
sve egipatske televizije, novine, radio kanali
i drugi mediji, uključili su se u blaćenje Muhammeda Mursija, s jednim jasnim ciljem – da
spriječe dolazak prvog demokratski izabranog
predsjednika ne samo u Egiptu, nego i u arapskom svijetu. Ova mašinerija, slična mašineriji
koja na našim prostorima blati islam i širi islamofobiju, kao da je učila u Bosni od naših islamofoba. Tako su se pojavile da ih nazovemo
„standardne klevete“, poput optužbi za nelegalno stečenu imovinu, korupciju i kriminal,
podržavanje i uključenost u terorizam, namjera da se Egipat unazadi uvođenjem šerijata.
No, egipatski sekularisti, poput njihove braće
u Bosni, kao što se već moglo zaključiti iz gore
navedenog, nisu prezali da pljunu na demokratske vrijednosti, pa tako nalazimo i rugalice
usmjerne protiv Muhammeda Mursija, kandidata ihvanija, kao npr.: Mursi jurid kursi (Mursi
želi stolicu), Mursi sahibu kursi (Mursi vlasnik
stolice). Štaviše, ove rugalice su se vrtile i na
egipaskim televizijama koje su smatrane ozbiljnim televizijskim kućama. Čak se pojavila i
priča, spominjana u nekim novinama i televizijama, kako je Mursi pregazio jednog čovjeka i pobjegao sa lica mjesta! Pretpostavljamo
da su kreatori ove priče učili od „pouzdanih
izvora“ koji se na našim prostorima bave izmišljanjem sličnih tračeva usmjerenim protiv
istaknutih bošnjačkih intelektualaca i uleme.
Naravno, ovakva kampanja je, nažalost, našla prijem među običnim svijetom, koji, kao
i obični svijet u Bosni, u vijesti, plasirane na
medijama, vjeruje kao u nepobitne činjenice.
Ono što je pomagalo ovo morbidno lajanje je i
nepotpuna efikasnost parlamenta u nedostatku potpune vlasti, pošto Vojno vijeće nije prenijelo sva ovlašćenja na parlament. Po svom
ustaljenom običaju ti mediji ne spominju sputanost parlamenta, uzrukovanu vojnom vlašću
u Egiptu, a niti pozitivne stvari koje je uradio
egipatski parlament, kao npr. donošenje izvjesnih zakona, odbijanje ponuđenog američkog
kredita iz dva razloga (prvi razlog je zabrana
8 GLASNIK
poslovanja kamatom u islamu, a drugi je želja
da se Egipat bespotrebno ne zadužuje), odbijanje enormnih plata (npr. Ketatni, predsjednik egipatskog parlamenta je odbio platu od
100 000 eura i uzeo platu običnog člana parlamenta koja iznosi otprilike 1 500 eura) i sl.
S druge strane, Ahmed Šefik je prikazivan kao
heroj, onaj koji će spasiti Egipat, pritom ne
postavljajući vrlo važno pitanje: Ta što Ahmed
Šefik nije spasio Egipat za vrijeme Mubarakovog režima, s obzirom da je obavljao funkcije
zapovjednika avijacije i ministra civilne avijacije?! Međutim, kao što smo se više puta uvjerili
u našoj Bosni, takvi marionetski mediji nikad
nemaju svoje ja, već djeluju kako im izvjesni
antidemokratski rušilački dezintegracijski krugovi narede.
Sve je izgledalo da će se zaratiti
Odugovlačenje objavljivanja zvaničnih rezultata izbora, sekularna antidemokratska medijska
mašinerija u službi Ahmeda Šefika, povlačenje
opravdane diskvalifikacije Ahmeda Šefika, te,
da stvar bude još opasnija, raspuštanje parlamenta 14. juna, pojačalo je sumnju u iskrenost Vojnog vijeća u namjeri da preda vlast u
ruke civila nakon izbora predsjednika, te je nametnulo mogućnost jednog krvavog i užasnog
scenarija: lažiranje pobjede u korist Ahmeda
Šefika, uvođenje vojne diktature na čelu sa
Ahmedom Šefikom, koji je ionako vojno lice,
te izbijanje građanskog rata između islamističke većine i sekularne manjine, potpomognute egipatskom vojskom na drugoj strani. Da
je građanski rat bio itekako moguć scenario,
dovoljno govori i protest, održan u petak 22.
juna, na kojem se okupilo nekoliko miliona
Egipćana. Naime, u petak koji je nazvan „Petak odbijanja državnog udara“, nekoliko miliona protestanata, što islamista, što liberala koji
ne podržavaju Ahmeda Šefika, se okupilo na
trgu Tahrir, tražeći, između ostalog, reuspostavu parlamenta, što skorije proglašenje novog
predsjednika, te konačni prelazak vlast u civilne ruke. Štaviše, određeni broj protestanata je
odlučio da čeka 24. jun na Tahriru, tj. da čeka
Mursijevu pobjedu i slavlje ili namještenu pobjedu Šefika i građanski rat.
Tako je cijeli Egipat iščekivao zvanično proglašenje predsjednika najavljeno u nedjelju u 15
sati. Da li će pobijediti Mursi, koji bi Egipat poveo u bolje sutra, ili će pobijediti Šefik, koji bi
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Egipat vratio u doba diktature i tiranije, a najvjerovatnije i u građanski rat? Već iza podne
nastupi je muk iščekivanja, tako da je možda
po prvi put, čak i najprometnija Ulica Remsis,
koja važi za najvažniji automobilski i željeznički
čvor Egipta, bila je skoro prazna, kao da je tri
sata poslije ponoći, a ne dva, tri poslije podne.
Većina poslovnih objekata je bila zatvorena.
Ljudi su se tada, uglavnom, nalazili na jednom
od tri mjesta: u svojim kućama, na trgu Tahrir,
ako su u pitanju Mursijevi glasači, te kod mjesta gdje je predsjednik Sadat ubijen, ako su u
pitanju Šefikovi glasači.
Ceremonija proglašenja predsjednika je počela sa zakašnjenjem u 15.45. Nakon dugog,
i doista dosadnog govora predsjednika Izborne komisije, malo iza 16.30, izgovorene su
sudbonosne riječi: Doktor Muhammed Mursi Isa el-Ajjat je peti predsjednik Arapske republike Egipat! Istog trena je započelo slavlje
miliona Egipćana koji su dočekali svog prvog
demokratski izabranog predsjednika nakon 60
godina provedenih pod raznim oblicima diktature. Centralni trg Tahrir, na kojem je nekoliko
miliona pristalica islamista čekalo proglašenje
novog predsjednika Egipta, jednostavno se
„zapalio“. Do tada mirne i skoro prazne ulice
Egipta, ispunile su se svim onim Egipćanima
koji su žudili za tom dugo očekivanom slobodom. Plač, smijeh, vrištanje, plesanje, činjenje
sedžde, tekbiri, vatrometi, pucnjava iz vatenog oružja, automobilske sirene, bili su samo
najčešće forme preko kojih je egipatski narod
izrazio svoju neizmjernu radost, i još uvijek je
izražava, s obzirom da euforija zbog pobjede
još uvijek ne prestaje, čak i nekoliko dana nakon proglašenja predsjednika.
Tu večer 24. juna, jacija-namaz koju sam klanjao u jednom tržnom centru, ostala mi je u
lijepom sjećanju zbog iskrenog govora koji je
imam održao nakon jacije, popraćenim opuštenom atmosferom u kojoj su prisutni klanjači počašćeni čokoladnim bombonama povodom pobjede Muhammeda Mursija. Imam je
prvo zahvalio Uzvišenom Bogu koji je podario
Egiptu takvog čovjeka, hafiza Njegove Časne
Knjige, za predsjednika. Zatim je spomenuo,
kako je njemu, kao 44-godišnjaku, ovo prvi
put da živi slobodno, pošto je cijeli život proveo pod diktatorima – Nasiru, Sadatu i Mubaraku. Onda je naglasio da Muhammed Mursi
nije samo predsjednik onima koji su glasali za
njega, nego i onim Egipćanima koji su glasali
za Ahmeda Šefika, bez obzira bili oni muslimani ili hrišćani, selefije ili ihvanije. Nažalost,
kraj podužeg imamovog govora nisam mogao
sasaslušati zbog neodložnih obaveza glede
povratka u Bosnu nakon završetka studentske
godine.
Ko je Muhammed Mursi Isa el-Ajjat?
Prvi predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz Kur’ana
Novi egipatski predsjednik, Muhammed Mursi Isa el-Ajjat rođen je 1951. godine u Šerkijji,
sjeverni Egipat. Diplomirao je i magistrirao
inžinjerstvo na Kairskom univerzitetu 1975.,
odnosno 1978. godine. Doktorirao je na Kalifornijskom državnom univerzitetu 1982. godine, gdje je i predavao do 1985. godine kada
se vraća u Egipat, gdje predaje na Zekazik univerzitetu. Neki izvori tvrde da dijelove njegove doktorske disertacije čak koristi NASA. Za
vrijeme Mubarakovog režima, između 2000. i
2005. godine, je bio član parlamenta. Zahvaljući svom kvalitetnom radu, 2005. Godine je
proglašen za najboljeg člana parlamenta na
svijetu. Bio je predsjednik Stranke slobode i
pravde, islamističke stranke koja je pobijedila
na parlamentarnim izborima, od njenog osnivanja. Kada je Hajrat Šatir, prvobitni kandidat Stranke slobode i pravde, diskvalifikovan,
Mursi je kandidovan umjesto njega. Ono što
novog egipatskog predsjednika Muhammeda
Mursija čini jedinstvenim u arapskom svijetu,
između ostalog, jeste sljedeće:
- Prvi je predsjednik ne samo u Egiptu, nego i
u čitavom arapskom svijetu, koji je izabran demokratskim putem, na poštenim predsjedničkim izborima
- Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je
izabran nakon početka Arapskog proljeća
- Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je
hafiz Kur’ana
- Prvi je islamista koji je izabran za predsjednika u arapskom svijetu
- Prvi je predsjednik među Arapima, kome su
svi u porodici hafizi – on, njegova žena i njihovo petero djece
Tu istu noć kada je izabran, Muhammed Mursi
je održao svoj prvi govor na državnoj televiziji
kao predsjednik. Ono što ovaj govor čini posebnim je to što je državna televizija trideset
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
9
PREDSTAVLJAMO
PREDSTAVLJAMO
godina bila simbol Mubarakovog režima, preko koje se Mubarak obraćao potlačenom Egiptu. Sada, otprilike godinu i po nakon pada Mubarakovog režima, Muhammed Mursi, novi
predsjednik Egipta, se po prvi put obraća po
prvi put slobodnom Egiptu u posljednjih 200
godina. U svom povijesnom govoru, kojeg je
pomno pratio skoro svaki Egipćanin, Mursi je,
pozdravio sve pokrajine Egipta i skoro sve institucije i političke partije. Svoj trijumf je posvetio šehidima 25-januarske revolucije koji
su dali svoje živote da bi on danas mogao da
bude tu kao prvi slobodno izabrani predsjednik Egipta. Pozdravio je i sve časne policajce,
naglašavajući da se oni ničega ne treba da plaše, pošto će odgovarati samo manjina koja je ogrezla u
kriminal. Obećao je
da će sudstvu dati
potpunu slobodu
djelovanja. Možda
najupečatljiviji dio
govora je bio kada
je, ugledajući se na
sličan govor Omera, r.a., rekao: „Moj
narode, molim vas,
pomozite mi sve
dok sam pravedan
i pokoran Bogu.
Ako ne budem bio
pokoran Bogu i ne
uspijem da ispunim obećanja, nemojte me
slušati“.
Sve dok islamisti ne preuzmu u potpunosti
vlast Egipatom neće zavlati potpuna pravda i
mir
Kuda ide Egipat? Na ovo pitanje pokušava se
dati odgovor još od 25. januara prošle godine.
Po meni, u Egiptu imamo tri interesne grupe:
- Islamiste koji žele da u Egiptu zavedu vladavinu reda i zakona, putem uvođenja šerijatskog
prava. Njih podržava većina naroda, uglavnom
pripadnika niže i srednje klase, svih starosnih
dobi, te mali dio bogataša koji je blizak selefijama, ihvanijama i Azharovoj ulemi.
- Sekularno-liberalni krugovi starog kova, koji
žele vraćanje režima poput onog Mubarakovog. Njih podržava većina zaposlenih ljudi u
državnim institucijama, te dio egipatskih bo10 GLASNIK
gataša koji su profitirali tokom Mubarakove
vladavine.
- Sekularno-liberalni krugovi novog kova, koji
žele uvođenje demokratije zapadnog tipa.
Njih podržava dio nezaposlene omladine koji
je liberalnih pogleda, te dio egipatskih bogataša koji osjećaju da bi mogli više profitirati, tj.
više eksploatisati egipatski narod u državi sa
zapadnim sistemom.
Nadamo se da će Vojno vijeće 1. jula, kako
je i najavljeno, predati novom predsjedniku
u potpunosti sve njegove ovlasti. Inače, Vojno vijeće bi najradije voljelo da zadrži vojnu
vlast u državi, no, kad god su suočeni s narodnim pritiskom popuštali su, pa je za očekivati
da će pod pritiskom
novog predsjednika
i narodne mase koja
ga podržava, uskoro
predati državu u civilne ruke. Naravno,
Muhammed Mursi,
novi egipatski predsjednik, je svjestan
svih ovih činjenica,
a i nekih drugih, ta
kako i ne bi, kad je
bio najbolji parlamentarac na svijetu
2005. godine, hafiz je Kur’ana, bivši
predsjednik Stranke
slobode i razvoja, a
bio je član i Savjetodavnog vijeća Muslimanske braće, organizacije koja preko 80 godina
djeluje u Egiptu, s željom da u njemu, u skladu sa već potvrđenom demokratskom željom
Egipćana, uvede Šerijat. U skladu s tim, novi
predsjednik se već 25. juna povukao kako bi
do 1. jula izabrao novo Vijeće ministara i novog premijera, te kako bi, kako sam zahtjeva,
položio prvo zakletvu pred Parlamentom koga
je narod izabrao na demokratiskim izborima, a
koji je sad raspušten zbog malverzacija Vojnog
vijeća. No, iako je Egipat više puta izbjegao
građanski rat (zadnji put 24. juna zbog mogućih malverzacija oko rezultata izbora), sve dok
islamisti ne preuzmu u potpunosti vlast, kako
su i zaslužili demokratskim putem zaslužili
na izborima, Egipatom neće zavlati potpuna
pravda i mir.
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u
Egiptu
Nakon što već stotinama godina studenti iz
Bosne i Hercegovine po znanje odlaze u ovu
daleku afričku zemlju, po prvi put su se organizovali i pokrenuli Asocijaciju studenata Bosne
i Hercegovine u Egiptu, sa ciljem da zastupa,
promoviše, štiti i ostvaruje interese i prava
studenata, te doprinese poboljšanju studijskih
i socijalnih odnosa, kao i da razvija druge interesne aktivnosti studenata BiH u Egiptu.
Asocijacija studenata je jedino legalno, uredno registrirano javno udruženje bosanskohercegovačkih građana u Egiptu. Trenutno u Egiptu se nalazi oko sedamdeset studenata koji su
članovi ove Asocijacije i oko dvadeset državljana naše zemlje koji zajedno čine Udruženje
naših građana u Egiptu. U poslijeratnom periodu, svake godine prosječno deset studenata
diplomira na jednom od dva najveća Univerziteta u Kairu, Al-Azhar, i Kairo univerzitetu, a i
mnogi od njih su članovi ove Asocijacije.
Asocijaciju studenata Bosne i Hercegovine u
Egiptu – ASBiHEG, čine studenti iz BiH, koji se
trenutno nalaze u Egiptu, bivši studenti koji
su svoje diplome stekli na jednom od Univerziteta u Egiptu, te nekolicina bosanskohercehovačkih građana koji žive i rade u Egiptu, a
djeluje u interesu razvoja i napretka kvaliteta
studija i studentskog standarda u Kairu, te u
sprovođenju aktivnosti koje su od općeg interesa za naše studente na prostorima Bosne i
Hercegovine. U širem smislu, Asocijacija je
udruženje bosanskohercegovačkih građana u
Egiptu.
ASBiHEG želi da u svakom trenutku i u pravom
smislu funkcioniše sistem komunikacije i rada
jer postoji radi studenata i služi studentima.
ASBiHEG želi da otkloni strahove i zadovolji
potrebe - nadanja studenata, da bude pravi
servis studentima u rješavanju problema i realizaciji projekata, da iskreni rad i trud rezultira
kolektivnom studentskom srećom i zadovoljstvom.
ASBiHEG želi da timski sa studentima i onima
koji su svoje studentske diplome stekli u Egiptu, građanima BiH u Kairu, državnim organima
obiju zemalja, Rijasetom islamske zajednice u
BiH, te ostalim studentskim organizacijama,
poboljša uslove rada, ambijentnost i kvalitetu
studiranja i studentskog standarda što će rezultirati željenom kvalitetom, kako bi se lakše
pozicionirali i bili stabilnji u društvu.
Nakraju, vrijeme je da se studenti oslobode
bezvoljnosti, straha i pokažu da su zainteresirani, smjeli, voljni i odlučni kada su u pitanju
dešavanja društvu i ispravno studiranje, kako
van naše zemlje tako i u BiH, jer studenti su ti
koji sa sobom trebaju donijeti pozitivne promjene.
Asocijacija studenata realizira projekate koji
su direktno vezani za uslove i kvalitetu studentskog standarda i studiranja na jednom od
Univerziteta u Kairu.
ASBiHEG omogućava i podržava učestvovanje
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
11
predstavljamo
lična karta
studenata u naučno-istraživačkim aktivnostima, akademskim razmjenama, naučnim putovanjima i ekskurzijama, seminarima, konferencijama, radionicama i drugima naučnim
aktivnostima, koje se organiziraju i realiziraju
širom Egipta i BiH, pa i šire.
Asocijacija studenata svakodnevno komunicira i odašilja korisne informacije članovima
Asocijacije, asocijacijama drugih fakulteta/
akademija i pridruženih članica, o aktivnostima naših studenata u Kairu, na Univerzitetu,
te o stipendijama, akademskim razmjenama,
naučnim putovanjima i ekskurzijama, seminarima, konferencijama i dr. naučnim aktivnostima.
ASBiHEG komunicira studentima sa :
- telefonom:
- e-mailom: asocijacija_bih@hotmail.
com ,
- facebook grupom: Asocijacija studenata BiH u Egiptu ,
- web sajtom: [www.asbih.net] .
Svaki aktivan student Al-Azhar Univerziteta
ili Kairskog Univerziteta ima pravo da bira i da
bude biran u organe Asocijacije studenata, a
organi Asocijacije su:
- Skupština,
- Nadzorni odbor,
- Izvršni odbor sa komisijama:
Komisija za kulturu, druženja i ekskurzije;
sport i sportska pitanja; studentski standard
i praksu; međunarodnu saradnju, informisa-
12 GLASNIK
nje i odnose sa javnošću, komisija za naučno
– istraživačke radove i seminare.
- Redakcija Glasnika,
- Moderatori web portala,
- Blagajnik,
- Generalni sekretar,
- Potpredsjednik i
- Predsjednik.
LIČNA KARTA
Ahmed Serdarević
Asocijacija studenata organizira svako 15
dana radni sastanak Izvršnog odbora, kao i
mjesečne redovne radne sastanake svih članova rukovodstva, ili po potrebi i vanredne
radne sastanke.
Nakon Osnivačke skupštine 15.03.2008.
godine,  prvi koraci ASBiHEG-a bili su pronalazak i opremanje adekvatnih prostorija, registracija Asocijacije, a zatim uspostavljanje
sistema komunikacije, jer je on preduslov
uspješnog rada. Nesmetana komunikacija
sa studentima, bivšim studentima, državnim
organima,Rijasetom IZ u BiH, ,asocijacijama,
Rektoratima Univerziteta u Kairu, te razmjena
informacija i ideja.
Asocijacija studenata želi da u svakom trenutku funkcioniše sistem komunikacije i rada,
da zna sa kakvim se problemima susreću bosanskohercegovački studenti u Egiptu, kako bi
pravovremeno pomogli u rješavanju istih.
ASBiHEG
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Ahmed ef. Serdarević rodio se 1. maja 1982.
godine u Sarajevu, gdje provodi djetinjstvo,
te završava osnovnu školu nakon koje upisuje Gazi Husrev-begovu medresu. Po završetku Medrese 2004. godine odlazi na
studije na najprestižniji islamski univerzitet
u svijetu El-Azhar u Kairu, te četiri godine
kasnije diplomira u oblasti šerijata. Odmah
nakon diplomskog upisuje i postdiplomske
studije na Šerijatskom fakultetu Univerziteta El-Azhar, gdje je u zadnje dvije godine
položio sve ispite iz postdiplomskih studija,
te je prijavio magistarski rad na temu: “Nastanak i razvoj nauke o intencijama šerijata”, koji bi trebao da odbrani do kraja 2012.
godine.
Ahmed ef. Serdarević uz bosanski jezik
odlično poznaje i arapski jezik na kojem
je objavio i nekoliko radova iz oblasti šerijatskog prava, i sa kojeg je preveo knjigu
”Znamenje kur’anske nadnaravnosti” egipatskog autora Zaglula Nedžara. Uz arapski
jezik imam Ahmed govori i engleski jezik iz
kojeg je na TOEFL testu ocijenjen sa visokih
613 od 677 bodova. U toku svog školovanja
je pohađao seminar šerijatskog prava pri
Egipatskom muftijstvu, te je bio prevodilac
Ministarstva inostranih poslova Egipta, Kairskog univerziteta, kao i prevodilac i agent
za firme iz Egipta, BiH i okruženja. Nakon
studija je honorarno obavljao posao imama u džamiji Kjose Sinan-Lučevica u opštini
Stari Grad, Sarajevo i Pale, Istočno Sarajevo.
Jedan je od osnivača i član savjetodavnog
tijela Asocijacije bh. studenata u Egiptu.
Jedan je od osnivača, a i prvi glavni i odgovorni urednik Glasnika, lista Asocijacije
bh. studenata u Egiptu. Svojevremeno je
obavljao dužnost ekonomskog savjetnika
ambasadora Bosne i Hercegovine u Egiptu.
Sretno je oženjen suprugom Aldinom, također svršenicom El-Azhara, te otac dvoje djece, kćerke Rabije i sina Omera. Od
juna 2011. obavlja dužnost glavnog imama
Islamskog Centra St. Louis džemata Nur.
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
13
intervju
intervju
INTERVJU
Reisu-l-ulema
dr. Mustafa ef. Cerić
razgovarao:
Sedin OMERBAŠIĆ
OBRAZOVANJE OMLADINE NIJE SAMO STVAR NJIHOVE LIČNE VOLJE I IZBORA, NEGO DUG I OBAVEZA PREMA NAŠEM BOŠNJAČKOM NARODU I DRŽAVI
BOSNI I HERCEGOVINI!
1. Uvaženi reisu-l-ulema, možete li nas podsjetiti na
Vaše dane provedene studirajući na „Azharu“, te povući paralelu između tih studentskih vremena i ovih
današnjih?
Reisu-l-ulema: Nema velike razlike između mog i vašeg vremena na Al-Azharu, osim toga da ste vi svjedoci stvarne revolucije o kojoj se u moje vrijeme samo
sanjalo. Ja dugujem Al-Azharu za sve svoje uspjehe u
životu i nauci, jer je Al-Azhar od mene napravio samosvjesnog muslimana, samopouzdanog alima i neustrašivog borca za prava mog naroda. Ne znam šta
bi bilo sa mnom da nisam bio na Al-Azharu, ali znam
da mi je Al-Azhar omogućeno da se upišem na Čikaški
univerzitet i doktoriram. Zato budite Allahu zahvalni i
sretni što ste dobili priliku da budete Al-Azharovi studenti. Nemojte nikad zaboraviti Kairo i Egipat za dobro
koje su vam učinili. Dovoljno je kazati da ste svršenik
Al-Azhara i da vas ljudi prihvate kao alima i pouzdanog
čovjeka.
2. Ne podcjenjujući ostale islamske fakultete i univerzitete, ali po Vašem mišljenju, koje su to prednosti
14 GLASNIK
koje svojim studentima danas nudi „Azhar“, ukoliko ih
ima, u odnosu na ostale islamske univerzitete?
Reisu-l-ulema: Al-Azhar je svetionik znanja i mudrosti.
Al-Azhar je simbol muslimanske zrelosti i upornosti.
Al-Azhar je jedinstven i zato je neuporediv. Al-Azhar je
majka gotovi svim islamskim univerzitetima, posebno
u arapskom svijetu. Naravno, Al-Azhar potrebuje stalno prilagođavanje novim izazovima, ali to povijesno
iskustvo i zrelost Al-Azhar stavljaju na prvu ljestvicu
islamske učenosti i mudrosti.
3. Govoreći o značaju visokog obrazovanja među Bošnjacima, možemo li reći da smo, u tom pogledu, u
istoj ravni sa bosanskim Hrvatima i Srbima? Ili, pak,
zaostajemo za njima?
Reisu-l-ulema: Ja nemam preciznih podataka i statističkih pokazatelja na temelju kojih bi vršio komparaciju i poredio mogućnosti po osnovu koji je impliciran
u ovom pitanju, međutim želim naglasiti jedan drugi
aspekt koji također govori mnogo. U kreiranju kvaliteta mogućnosti i dostupnosti visokog obrazovanja
bitna je uloga države koja je dužna da svojim građa-
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
nima omogući kvalitetno obrazovanje i ulaže u naučno-tehnički razvoj društva bilo kroz javni sektor bilo
kroz podsticaj kvalitetnog privatnog visokoškolskog
sistema. U tom kontekstu volio bih vidjeti još veću odlučnost i dugoročnu aktivnu opredjeljenost i posvećenost države i političkih struktura razvoju visokog obrazovanja i kvalitetu nastave, snaženju tehničke podrške
i opremljenosti i općenito jačanju studentskog standarda. Također je činjenica da Hrvatska i Srbija poklanjaju veću pažnju obrazovanju i ulaganju u nauku što
daje startnu prednost njihovim studentima, odnosno
bosanskim Srbima i Hrvatima koji imaju mogućnost
da koriste pod istim uslovima sve pogodnosti koje država kreira. Isto tako omogućava im se širi pristup i
bolji izbor pod povoljnijim uslovima čime su studenti
Bošnjaci stavljeni u nepovoljniji i ponekad diskriminirajući položaj.
4. Vi ste bošnjački duhovni poglavar i, molim Vas, ukažite nam na dugoročni značaj obrazovanja bošnjačke
omladine u okviru islamskih vrijednosti!
Reisu-l-ulema: Reći ću vam ovo: za nas Bočnjake muslimane edukacija je spas, odnosno naš spas je u odgoju i obrazovanju. Obrazovanje bošnjačke omladine
je nužnost i potreba koja nema alternativu i nema
važnijeg prioriteta od obrazovanja, permanentnog
ulaganja u nauku i specijalističke studije. Ja bih rekao
da obrazovanje omladine nije samo stvar njihove lične
volje i izbora, nego dug i obaveza prema našem bošnjačkom narodu i državi Bosni i Hercegovini, ali i vjeri
islamu. Poznato je da je obrazovanje u islamu na razini vjerske obaveze, farza, a neobrazovan musliman
je uskraćen za brojne blagodati kojim ga je Allah dž.
š. podario i uskraćen je da kroz obrazovanje i znanje
upotpuni sebe kao vjernika i svojim znanjem i trudom
iza sebe ostavi trajno dobro i korist ljudskoj zajednici.
S druge strane, ja bih rekao da je za muslimane Bošnjake na ovim prostorima obrazovanje i naučni rad
vjerska dužnost, farz, kojim su svaki mladić i djevojka
pojedinačno zaduženi a mogu ih osloboditi te obaveze
samo posebni uslovi. Nema olakšica (ruhsa) za mladog i zdravog, psiho-fizički sposobnog muslimana da
se ne obrazuje. Kao što je dužan obavljati namaz, musliman Bošnjak je dužan da se obrazuje. U islamskom
pravu je poznato u kojim okolnostima musliman može
biti spriječen, privremeno ili trajno, da obavlja propisani namaz, isto tako muslimani Bošnjaci samo u specifičnim uslovima mogu biti pojedinačno privremeno
spriječeni da se obrazuju i bave naukom, u suprotnom
čine grijeh prema sebi, svome narodu i svojoj domovini. Zbog toga moramo svi zajedno raditi da omogućimo mladim muslimanima Bošnjacima da ispune
ovu svoju vjersku obavezu stjecanja znanja, kao što im
izgradnjom džamija omogućavamo da izvršavaju drugu vjersku obavezu, tj. namaz. Kao društvo moramo
napraviti pretpostavke da obrazovanje svima bude
dostupno, da omladina usljed siromaštva ne odustaje
od škole i eliminirati sve druge prepreke na putu vrhunskog obrazovanja mladih ljudi.
Također, želim naglasiti da koncept islamskog znanja,
ili razumijevanja znanja u islamu ne prihvata njegovu
podjelu po bilo kojoj osnovi, osim na korisnu i svrhovitu upotrebu svakog znanja, na znanje koje koristi
ljudima i doprinosi njihovom nepretku i dobrobiti i
zloupotrebu znanja na štetu čovjeka ili grupe ljudi ili
zamagljivanja istina o Bogu, prirodi i ljudima. Prema
tome, svako znanje koje služi dobrobiti čovječanstva
i prirode je „islamsko“ znanje i muslimani se trebaju
natjecatu u otkrivanju svih takvih znanstvenih istina.
Ja vjerujem da sa obrazovnim projektima ne treba
zanemarivati i odgojne aspekte i vrijednosti. Islamske
vrijednosti, kao univerzalne norme etike i ćudoređa,
zajedno sa znanjem su ideal kojima treba težiti muslimanska zajednica u svojim obrazovnim konceptima,
dok je moj osobni ideal, odnosno još uvijek nerealizirani san osnivanje univerziteta „Gazi Husrev-beg“ u
Sarajevu gdje bi mi Bošnjaci uspjeli primjeniti taj ideal
znanja i odgoja, odnosno omogućiti pretpostavke za
naučni rad i obrazovanje mladih generacija ljudi koji
će biti svjesni svojih identiteskih odlika, kulturološke
podloge, islamskog univerzalizma i vrhunskog znanstvenog poticaja i duha.
5. U jednom medijskom nastupu ste kazali da ‘upregnuti u 3 jarma, a to su neznaje, tiranija i korupcija,
nismo bili u stanju da učimo kako se osvaja i održava
vlast’. Je li i koliko je danas bošnjački narod upregnut
u te jarmove?
Reisu-l-ulema: Nažalost bošnjački narod i danas kao
i prethodnih godina teško pati od tiranije i korupcije,
mada imam osjećaj da na polju obrazovanja ima pomaka, jer srećem sve više mladih i obrazovanih, ponosnih i samosvjesnih Bošnjaka koji traže svoju priliku.
Mi imamo problem što su tim mladim ljudima zatvorena mnoga vrata, ne pružaju im se mogućnosti i drže
se na margini. Međutim takvo stanje ne može dugo
trajati i ja želim ohrabriti sve mlade i obrazovane Bošnjake da se bore za svoje mogućnosti, neka ne čekaju
da im ih neko pokloni i neka svoju čast i dostojanstvo
ne prodaju za radno mjesto. Do mene dolaze glasovi
koji govore da se mladi ljudi moraju odreći svoga ponosa kako bi dobili radno mjesto, to nije prihvatljivo
i nije prihvatljivo da se loše navike starijih generacija preslikavaju na nove generacije. Mladi ljudi se ne
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
15
naša tema
naša tema
smiju inficirati epidemijom mita i korupcije, lijenosti
i neodgovornosti, zavidnosti i spletkaranja. Moramo
ih učiti da slabosti i izopačenosti koje susreću ili vide
kod nekih starijih generacija jesu velike mahane kojih
se moramo rješavati i da je takav društveni ambijent u
svakom zdravom društvu prezren.
Mladi ljudi se moraju boriti za svoju poziciju u društvu,
to je njihova obaveza jer narod i država ne mogu čekati da neki bolesnici ozdrave ili se izliječe. Svi mi trebamo mladalačku energiju, znanje, revolucionarnost,
zanos, ponos, beskompromisnost, nepokolobljevost u
suočavanju sa izazovima i prijetnjama. Zato mladi ljudi imaju dug prema ovoj državi i narodu. Samo na taj
način možemo se uspješno nositi sa problemima korupcije i mita, tiranije i sebičnosti. Svuda i svi zajedno
moramo prepoznavati ove destruktivne pojave i raditi
na njihovoj eliminaciji. Ko pristaje na korupciju on nije
vrijedan naše pažnje, ko uspostavlja tiraniju taj negira
čovjeka i njegovu slobodu kao temeljnu vrijednost, taj
negira Boga i Božiju volju i znanje. Kao zajednica imamo obavezu da pomognemo ljudima koji su ogrezli u
korupciju i mito, tiraniju i nepravdu na način što ćemo
ih ukloniti s onih pozicija koje im omogućavaju da se
i dalje bave takvim stvarima i postupcima. Zajednica
koja pristaje na toleranciju mita i korupcije, tiranije i
nepravde je bolesna zajednica, a svako bolesno tijelo koje se ne liječi suočeno je s ozbiljnom opsanošću
da bolest mutira i preraste u smrtnu bolest i i odumiranje. Takav luksuz sebi, kao muslimani ne smijemo
dopustiti.
6. Ukoliko smo zatočeni u te negativne okvire (jarmove), logično je da nam je potrebna reforma u tom
pravcu. Eh sad, je li na pomolu nova generacija samosvjesnih Bošnjaka muslimana koja će skupiti odvažnosti i sprovesti tu renesansu i općenarodno buđenje?
Reisu-l-ulema: Ja istinski vjerujem da će ova i sljedeća
generaciaj Bošnjaka biti prekretnica u našoj modernoj povijesti u pravcu jedne sveobuhvatne renesanse
u vjerskom, nacionalnom i državnom smislu. Kao što
je poznato mi smo jedini narod na Balkanu koji nema
svoju nacionalnu državu, već je naš narod prepuštan
milosti i nemolosti dvjema susjednim državama da
se svađaju oko Bosne na naš račun. Zbog toga je povjesna držnost i odgovornost ove sadašnje i buduće
generacije Bošnjaka da ustanove snažnu nacionalnu
liniju odbrane, koja će osigurati državnu liniju zaštite
našeg naroda od genocida. Bošnjaci imaju Islamsku
zajednicu kao duhovnu liniju koja štiti svoj narod od
vjerskog otuđenja. Nažalost, nacionalna linija odbrane gotovo da ne postoji i zato je i državna linija tako
16 GLASNIK
slaba i ranjiva. Da bi se uspostavila nacionalna linija
odbrane, koja će osigurati jaku državnu liniju, ako
znamo da duhovna linija već postoji, Bošnjaci moraju ustanoviti i razvijati Bošnjačku akademiju nauke i
umjetnosti, morajo imati Bošnjačku fondaciju za koju
će svaki Bošnjak ma gdje bio odvajati mjesećno za
nacionalne programe, moraju ustanoviti Svjetski bošnjački kongres, Bošnjačku maticu i Gazi Husrevbegov
univezitet. Eto, o tome hoću da mislite i da se za ove
projekte spremate dok studirate na Al-Azharu. Neka
vam Allah pomogne na tom putu!
7. Koji su koraci koje IZ poduzima kako bi pomogla u
prevazilaženju neznanja i korupcije među bh. muslimanima?
Reisu-l-ulema: Nadam se da će Islamska zajednica
imati snage da ustanovi Gazi Husrevbegov univerzitet za potrebe islama i muslimana u dvadeset prvom
stoljeću na nivou Europe i svijeta. To je veliki zahtjev i
izazova, ali je moguć zahvaljujući i vama koji ste sada
studenti na Al-Azharu i zato vam sugeriram da tako
razmišljate o svojoj i budućnosti svoje djece i svog naroda. Mi, ako Bog da, moramo imati svoj univerzitet
koji će odgajati našu djecu u duhu islamskih vrijednosti i europskih izazova. To treba da bude vaša vizija i
smisao vašeg školovanja i vašeg života, ako Bog da.
8. Mi, studenti ‘Azhara’, na licu mjesta smo bili svjedocima ogromnog prevrata na egipatskoj društvenopolitičkoj sceni. Možete li nam objasniti dugoročni
značaj ovih promijena u arapskom muslimanskom
svijetu? Mogu li one utjecati na buduće još pozitivnije odnose sa muslimanskim zajednicama u svijetu, pa
tako i sa našom IZ-om u BiH?
Reisu-l-ulema: Naravno da mogu. I naravno da će,
ako Bog da, utjecati pozitivno. Molim Allaha da se ovi
otvoreni procesi u arapskom svijetu, posebno u Egiptu, završe kako je najbolje za islam i muslimane u svijetu.
9. Kojim riječima biste nama, studentima ‘Azhara’, dali
smjernice u pogledu obrazovanja i životnog aktivizma
kako bismo izrasli u prijeko potrebne korisne članove
našeg društva?
Reisu-l-ulema: Iskoristite studensko vrijeme za učenje prije radnog vremena nakon studija. Iskoristitre
mladost prije starosti. Iskoristite zdravlje prije bolesti.
Iskoristite svoj boravak na Al-Azharu prije odlaska iz
Kaira. Budite budni i oprezni. Budite pouzdani stražari, koji hrabro čuvaju granice prava svoga naroda na
život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
pripremio:
Samir HASKIĆ
ISLAMSKA PORODICA (1)
Porodica predstavlja najvažniju kariku u široj društvenoj zajednici i u ovisnosti od utjecaja porodice na pojedinca, taj član će imati pozitivnu ili negativnu ulogu
u društvu. Allah dž.š je odredio da se kroz bračnu zajednicu uspostavlja međusobna ljubav i održava ljudski rod, te je svaki drugi odnos neprirodan i štetan.
Porodica je temelj društvenog života i osnovna zajednica u kojoj ljudi egzistiraju i ostvaruju svoj identitet,
društvene funkcije i interese. Cilj islama jeste formulisanje jakog i zdravog društva, a uslov za to jeste zdrava
i jaka porodica. Ukoliko nam je ona razbijena, mi kao
pojedinci nemamo moć za napredak. U toj maloj, ali
veoma značajnoj socijalnoj grupi, djeca stiču prva
iskustva o ljudskim bićima i njihovim međusobnim odnosima. Stiču i prve utiske o samima sebi i svojim vrijednostima. Način života u porodici ima direktan utjecaj na formiranje mišljenja, stavova i oblika ponašanja
svakog njenog člana u toku razvoja i zreloj dobi. Djeca
posmatranjem i učenjem psihološki ugrađuju u sebe
uloge osoba sa kojima su u odnosu, posebno oca i
majke, jer su oni od posebnog značaja za formiranje
njihove samostalne ličnosti. Allah , dž.š., u 21. ajetu
sure Er-Rum kaže:”I jedan od dokaza njegovih je to što
za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite
i što između vas uspostavlja ljubav i samilost, to su
zaista pouke za ljude koji razmišljaju”. Svaki bračni
drug u drugom bračnom drugu treba naći smiraj, a
normalni supružnici temelje svoj zajednički život na
međusobnoj ljubavi, pažnji, pomoći. To je ta stabilna
veza koja omogućava napredak porodice. Međusobnu ljubav povećava rađanje djece, ljubav prema njima
i obaveza njihovog odgoja. Sve se to može u potpunosti ostvariti uz Allahovu , dž.š., pomoć, nježnom majčinskom ljubavlju i očinskim zalaganjem da obezbijedi
normalne uvjete za život. To je najbolja atmosfera za
porodicu. Poslanik s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježi Tirmizi je rekao: ”Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici”. Iako je teško dobiti statističke podatke
koji se odnose posebno na zdravlje muslimanskih domova, nekoliko različitih izvora i pojave određenih situacija u našoj zajednici pokazuju da muslimanske
porodice također doživljavaju socijalne i vlastite probleme. Pa tako u našoj zajednici imamo značajno povećanje u stopi razvoda, napetosti i sukoba među
bračnim parovima, međugeneracijskog sukoba, stope
depresije, te nasilja u porodici. Koji su razlozi ovih problema koji se odvijaju unutar muslimanskog gnijezda
pa i šire? U prošlosti je bilo lakše podići uspješnu porodicu. Roditelji i djeca bili su okruženi pozitivnim uzorima u odnosu na današnje vrijeme i današnje uzore, i
sam tempo tadašnjeg života nije bio sličan današnjem, uzimajući u obzir sva zla i poroke današnjice.
Medjutim, u proteklih nekoliko desetljeća ovi faktori
su se dramatično promijenili, a te promjene su proizvele snažno negativne posljedice na naše domove.
Danas gotovo sve oko nas teži minimiziranju pozitivnih porodičnih vrijednosti i načela, iako nam naše
islamske vrijednosti i načela pomažu da se odupremo
tim promjenama, mi smo još uvijek osjetljivi na negativne utjecaje oko nas. Oni koji su slabi u svojoj islamskoj praksi, uz nedostatak mudrosti i rasuđivanja, naj-
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
17
naša tema
naša tema
MUSLIMANKA
oličenje ljepote
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko ima kosu, neka je pazi.” Tj. neka je njeguje, čisti i drži urednom, neka ne bude raščupan i neuredan jer su čistoća i lijep izgled od
pohvalnih i traženih osobina vjernika.
piše:
Naila DURAKOVIĆ
Drage naše čitateljke, pred vama se nalazi naš primjerak Glasnika, koji kao i dosad obiluje brojnim
poučnim i zanimljivim sadržajem.
Za jubilarno deseto izdanje našeg lista odabrali
smo temu, koja će, najiskrenije se nadam, dospjeti do vaših ušiju, te se zadržati u vašim umovima, tek toliko da se zapitate o onome što radite, da li je to nešto dozvoljeno ili ne, te da li smo
dovoljno snažni da nosimo teret na leđima koji za
sobom povlači neki nedozvoljeni čin.
U prošlom broju govorili smo o čupanju - brijanju
obrva, koje, kako smo rekli nije dozvoljeno u našoj
najčistijoj i najljepšoj vjeri, islamu.
Islam je prirodna vjera, čiji propisi odgovaraju
ljudskoj čežnji. Žene po svojoj prirodi žude za ljepotom, iz tog razloga uljepšavanje je dozvoljeno.
Međutim, postavljene su određene granice kako
bi to uljepšavanje ostalo u normalnim, dozvoljenim okvirima.
U ovom broju govorimo o jednoj jako rasprostranjenoj, bolje reći svakodnevnoj pojavi, o uljepšavanju kose, te propisima vezanim za isto, koju
nalazimo kod, kako se to žene nazivaju u ovom
savremenom dobu, pripadnica ljepšeg spola.
Pa drage moje, pripadnice ljepšeg spola, krenimo u potragu za onim stvarima kojima ćemo kod
Njega Uzvišenog, steći zadovoljstvo, te riješimo se
činjenja stvari koje izazivaju Allahovo prokletstvo.
Uljepšavanje kose
18 GLASNIK
Šta smijemo, a šta to ni u kojem slučaju ne bismo
smjeli?
U ovom tekstu pomenut ćemo nekoliko stvari koji
se dotiču kose i njenog uljepšavanja.
Na prvom mjestu bih spomenula skraćivanje ili šišanje kose.
Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ko ima kosu, neka je
pazi.” Tj. neka je njeguje, čisti i drži urednom, neka
ne bude raščupan i neuredan jer su čistoća i lijep
izgled od pohvalnih i traženih osobina vjernika.
U današnjem, modernom, vremenu među muslimankama se raširilo kraćenje kose, cijele ili samo
pojedinih dijelova, radi ljepšeg izgleda. Kako je
svaka vjernica obavezna znati propise onog što
radi u svom životu, mora se upoznati i sa propisom vjere o tome. Nekad davno među muslimankama je bilo pravilo da se kosa skraćuje samo u
određenim prilikama, od kojih je obavljanje hadždža ili umre, a kraćenje kose kojim se želi postići
ljepši izgled nije bilo zastupljeno. Ne tako davno
muslimanke su se ponosile svojom dugom i bujnom kosom. Islamski učenjaci ne spore svaku novinu, nego sve ono što vodi općem prihvatanju
neislamskih običaja. Muslimanima ne dolikuje
da prihvataju svako mišljenje, ili svaki običaj koji
dođe sa strane, ali to ne znači da se kasnije ne
može uobičajiti da se kraćenje kose smatra načinom postizanja ljepšeg izgleda, a običaj se prihvata ukoliko se ne suprotstavlja šerijatu.
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Dakle da pojasnimo, ako žena skraćuje kosu kako
bi oponašala nevjernice, ako bi time nalikovala
muškarcu, ili ako bi time željela da privuče pažnju
muškaraca onda je to haram i veliki grijeh, jer je
Poslanik, s.a.v.s., prokleo žene koje oponašaju
muškarce. A ako kraćenje nije toliko da nalikuje
frizuri muškarca, učenjaci o tome imaju tri različita mišljenja. Neki od njih to smatraju dozvoljenim, drugi zabranjenim, a treći pokuđenim.
Moderni učenjaci su po ovom pitanju podijeljeni
na dva mišljenja:
Prvo: Kraćenje je zabranjeno osim prilikom obavljanja hadždža ili umre, te kada žena ostari i izgubi
nadu u udaju.
Drugo: Kraćenje je dozvoljeno pod uvjetom da u
tome ne bude oponašanje muškaraca ili nevjernica.
Umetanje kose ili nošenje perike
Kao sljedeću pojavu vezanu za temu pomenula
bih umetanje kose ili ekstenzije, koje je jako rasprostranjeno kod žena, djevojaka.
Kako sam već prethodno rekla u prirodi žena jeste
sklonost i čežnja za postizanjem ljepšeg fizičkog
izgleda, koju ne spore islamski učenjaci, samo
ukoliko je ta želja za ljepšim izgledom u granicama dozvoljenog, te ako se istom ne oponašaju nevjernice, te da se postignitim novim izgledom ne
želi privući pažnja drugih muškaraca pored svoga
muža.
Muslimanka ima za obavezu da se brine o svom
izgledu te da vodi računa o svojoj urednosti i čistoći, tom dužnošću obavezao ju je njen Gospodar, te Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: “Allah je prokleo one koje u svoju kosu dodaju ono što nije od nje i one koje traže da im se
to čini...” (Buharija i Muslim)
Prokletstvo na one koje u svoju kosu dodaju ono
što nije od nje odnosi se na umetanje prirodne ili
umjetne kose u svoju kosu, da bi izgledalo kao da
je to prirodna kosa, jer tim načinom djeluje gušće,
bujnije i duže nego što to uistinu jeste. Zabrana
se odnosi i na one koje se odluče na perike. Veliki
broj savremenih učenjaka istakao je zabranu nošenja perike kako ženama, tako i muškarcima. Isti
je propis i za ženu koja nosi periku radi uljepšavanja mužu uz njegovu dozvolu i njegovo znanje, jer
ne možemo biti zadovoljani i dozvoliti nešto što
je vjerom zabranjeno. Žena koja zbog određene
mahane nema kose ili je ćelava izuzima se iz ovog
pravila. Ženi u tom stanju je dozvoljeno da kori-
sti periku kako bi izbjegla neugodnosti te prekrila
mahanu, međutim, obavezuje se da o svojoj mahani obavijesti prosca.
Šejh Salih el-Fevzan o propisu stavljanja perike za
muškarce i žene je rekao: “Nije dozvoljeno nošenje perike muškarcima i ženama. Ženama je zabranjeno jer je u tome prevara i podvala. Onaj ko
je vidi, misli da je to njen prirodni izgled i njena
prirodna kosa, a u stvarnosti nije tako. Time će
možda obmanuti svog muža ili prosca. Što se tiče
muškarca, ni u kom slučaju mu nije dozvoljeno
nošenje perike, dok ženi može biti dozvoljeno,
ako joj, naprimjer, uopće ne izraste kosa, jer je
ona u prijekoj potrebi za tim...” (Izabrane Fevzanove fetve)
Farbanje ili bojenje kose
I posljednja stvar koju ću pomenuti jeste farbanje
kose. Možda je suvišno govoriti o tome, ali kratko
ćemo se osvrnuti na ono farbanje kose koje je zabranjeno.
Svaka farba koja je prepreka da voda dođe do korijena kose je haram, iz veoma prostog razloga, jer
ukoliko voda prilikom abdesta i gusula ne dođe do
korijena kose, takav abdest i gusul nisu ispravni,
što dovodi u pitanje ispravnost naših svakodnevnih ibadeta.
I još jedna mala napomena, zabranjuje se farbanje u crnu boju po većini islamskih učenjaka, ali
se ne zabranjuje miješanje neke druge boje sa crnom kako bi se postigao željeni pigment.
Evo nekoliko dokaza zbog čega se zabranjuje crna
boja:
Kada je Allahov Poslanik osvojio Mekku, doveden
mu je Ebu Bekrov otac Ebu Kuhafe, a njegova brada i kosa bile su bijele, prepune sijedih, pa je kazao Poslanik, a.s.: “Promijenite tu bjelinu nečim,
samo ne crnom bojom.” (Muslim od Džabira, r.a.)
Također na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika,
a.s.: “Pred Sudnji dan će doći narod koji će se farbati u crno, kao što su prsa golubova, i oni neće
okusiti miris Dženneta.”
Na kraju toplo preporučujem izbjegavanje crne
boje. Ukoliko već moramo da promijenimo boju
svoje kose neka to bude bilo koja boja osim crne,
kako je to i naš Poslanik preporučio.
Ništa nije vrijedno više od Dženneta, pa zar da
dozvolimo da nas boja kose udalji od njegovih
ljepota, zar zbog crne boje da ne osjetimo miris
Dženneta, pa, zaista mislim da nije vrijedno toga.
A Allah najbolje zna!
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
19
naša tema
naša tema
OBMANA
EVOLUCIJSKE TEORIJE
Pripremio:
Hasan STRANJAC
Tanke obrve, u očima mnogih, daju ljepši izgled lica. Iz tog razloga se na razne načine
pokušavaju stanjiti i oblikovati u željeni izgled. To se postiže njihovim djelomičnim ili
potpunim čupanjem kako bi se nakon toga nacrtale obrve. Čupanje obrva ili njihovo
uljepšavanje depilacijom nije zastupljeno samo u novijem, našem, vremenu nego je poznato
od davnina.
U ovom članku će biti navedeni neki citati poznatih učenjaka po pitanju Evolucijske teorije (teorija o porijeklu i
razvoju vrsta živih bića). Ovi citati sadrže neke od mnogih
argumenata koji ukazuju na neispravnost evolucijske teorije od Darwina. Prvo ćemo ukratko da pojasnimo šta kaže
ova opaka teorija. Kao prvo ona kaže da su sve vrste živih
bića postepeno nastale iz jedne ćelije koja je slučajno nastala prije otprilike četiri milijarde godina. Dalje ona kaže
da postepen razvoj i pojavljivanje novih vrsta ide ključnim
procesima: naslijeđivanja osobina , mutacijama (promjenama) genskog materijala, prirodne selekcije (biće koje
je najbolje prilagođeno ima najveću šansu da preživi) i
adaptacije (prilagođenja na okolinu). Tako naprimjer ova
teorija tvrdi da čovjek i majmun imaju istog pretka. Ovo
je kako ćemo vidjeti čisti promašaj nekih amatera-učenjaka kao i onih koji su prije njih tvrdili da je čovjek postao
od majmuna... Ova teorija se ne tiče samo biologije nego
ona obuhvata širu skalu društvenih pitanja. Naime, ona je
Darwinova varijanta osnove za „materijalizam“; ova opasna filozofija kaže da ne postoji ništa osim materije i da je
materija suština svega, svega živog i neživog. Počevši od
te pretpostavke, ona isključuje i odbacuje postojanje Uzvišenog Tvorca - Boga. Jasno je da ovakvo mišljenje donosi
veliku štetu društvu u moralnom i u bilo kojem pogledu i
da otvara vrata anarhizmu (bezakonje/država bez zakona)
i komunizmu. Karl Marx (sa Engelsom osnivač komunizma)
je svoju knjigu „Das Kapital“ posvetio Darwinu, u njoj je
napisao: “Od odanog ljubitelja Charlesu Darwinu”.
Rezime argumenata i citata važnih naučnjaka
“Kad bi moglo biti dokazano da je postojao bilo koji kompleksni organ koji nikako nije mogao biti formiran brojnim,
uzastopnim malim modifikacijama (promjenama), moja
20 GLASNIK
teorija bi absolutno propala.” (Charles Darwin, ‘The Origin
of Species’)
Neprirodna Selekcija. “Suština Darvinizma se može izraziti
jednom rečenicom; ‘prirodna selekcija’ je kreativna snaga evolucionarne promjene. Niko ne poriče da će prirodna
selekcija igrati negativnu ulogu u eliminiranju neprilagođenog. Darwinske teorije zahtjevaju ipak da prirodna selekcija stvori prilagođenog također.” (Stephan Jay Gould, ‘The
return of Hopeful Monsters’)
Slučajne Mutacije...Izvor variacije? Mutacije (promjene
genskog materijala) su male, random (slučajne) i štetne.
One su rijetke i najbolja je prilika da će mutacije biti bez
efekta. Ove četiri osobine mutacija obuhvataju da mutacije nemogu imati evoluciju kao rezultat. Slučajna promjena
u nekom vrlo specijaliziranom organizmu je ili bez efekta
ili štetna za taj organizam. Zemljotres neće donijeti dobro
nekom gradu nego destrukciju.” (B. G. Ranganathan, ‘Origins?’) “U praksi mutanti (biće sa jakim mutacijama) umiru, postanu neplodni ili teže da se vrate nazad u prethodni tip.” (M. Pitman, ‘Adam and Evolution”) Direktan efekt
mutacija je štetan. Mutacije ne dodaju novu informaciju u
DNA (genski materijal koji se naslijeđuje) organizma nego
prouzrokuju abnormalitete. Da bi jedna mutacija bila prenešena na sledeću generaciju ta mutacija bi morala da se
desi u reproduktivnim ćelijama organizma.
Muha i Trilobite. (trilobajt: malo morsko biće); Važna tačka
jest da kad detaljno istražujemo fosil (bilješka starog organiznma dobro sačuvana u kamenu, napr. milion godina) ,
bilo na nivou klase ili vrste, svaki put nađemo ne postepenu evoluciju već iznenadnu eksploziju jedne grupe na
štetu jedne druge.” (Derek V. Ager, The Nature of the Fossil
Record’) “Trilobajti koji su se odjednom pojavili u Kam-
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
brijanskom periodu imaju izuzetno kompleksnu strukturu
očiju. Ona se sastoji od miliona mali djelova koji liče na
pčelinji sać i imaju duple zjenice, ovo oko „ima optimalan
dizajn koje bi danas trebao da konstruira dobro treniran
i maštovit inžinjer“, kaže David Raup, profesor geologije.
Nema sumnje da ovakva pojava tako čudnovate konstrukcije ne može biti objašnjena evolucijom i da je ona dokaz
za stvarnost Stvoritelja. Štaviše, ta struktura očiju trilobajta
je i dan danas ista bez ikakvih promjena. Neki insekti kao
pčele imaju istu strukturu očiju kao trilobajt.” (R.L. Gregor,
‘Eye and Brain: The physiology of seeing’) “Što bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, njihove konstrukcije
izgledaju sve više jednostavne i prekrasne. Strukture su
stvorene da se što manje izmjene; mehanizmi su konstruirani da pokreću djelove u predvidljive smjerove. Krila insekata koriste djelove sa puno elastični osobina, elegantno
montirana kako bi nakon određeni snaga dopustila prikladne promjene oblika i što bolje iskoristila zrak. Krila insekata
dosad imaju malo tehnološki domašaja.”( R. J. Wootton,
‘The Mechanical Design of Insect Wings)’
Uzvišeni Allah o ovom kaže u Kur’anu: “Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnje od nje;
oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gospodara
njihova; a oni koji ne vjeruju - govore: “Šta to Allah hoće
sa ovim primjerom?” Time On mnoge u zabludi ostavlja, a
mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo
velike grješnike.” (El-Bekare, 26)
Mit nedostajućih karika/veza. “Primjer koji se često koristi jeste evolucija konja, koja pretpostavlja postepeni redoslijed promjena od bića veličine lisice sa četiri nožna
prsta koja su navodno živjela prije 50 miliona godina do današnjeg većeg konja sa jednim nožnim prstom. Odavno je
poznato da je ova evolucija pogrešna. Umjesto postepene
promjene, fosili svake prijelazne vrste izgledaju potpuno
različiti, ostaju nepromjenjeni i onda postanu izumrli. Dok
su prijelazne forme nepoznate.“(B. Rensberger, Houston
Chronicle)
Kompleksitet ćelije. “Da bi mogli shvatiti stvarnost života
onako kako ga je molekularna biologija otkrila mi moramo
povećati jednu ćeliju milijardu puta dok ne bude imala dijametar od 20km i ličila na jednu zračnu lađu toliko veliku
da može da pokrije jedan veliki grad London ili New York.
Šta bi onda vidjeli jest jedan objekat nevidjenog kompleksiteta i odlične konstrukcije za prilagođenje. Na površini ćelije vidili bi milione otvora, kao brodski prozori, koji
se otvaraju i zatvaraju da bi upustili ili ispustili stalni tok
materijala. Kad bi ušli u jedan od ovih otvora našli bi se
u jednom svjetu vrhovne tehnologije i zapajanjućeg kompleksiteta...dalje od naših kreativnih kapaciteta, jedna
stvarnost koja je istinita antiteza (proturječje) slučajnosti
i koja u svakom pogledu nadmašuje sve ono što je ljudska
inteligencija ikad napravila...” (Michael Denton, Evolution:
A Theory in Crisis) “Vjerovatnost neposredne formacije života iz beživotne materije je jedan naprema nekom broju
sa 40.000 nula...dovoljno je velik da ukopa Darwina i čitavu
evolucijsku teoriju. Teorija evolucije odgovara da je život
započeo sa jednom ćelijom koja se formirala slučajno. Prema tom scenariju, prije četiri milijarde godina različite beživotne hemijske materije reagirale su međusobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u kojoj su efekti gromova i pritiska
uzrokovali da te materije formiraju prvu živu ćeliju. Ovo je
nazvano „prvobitna supa“. Nije bilo prvobitne supe na ovoj
planeti niti na bilo kojoj drugoj, i ako početak života nije
bio slučajan onda je on morao biti proizvod inteligencije sa
svjestnim ciljem.” (Chandra Wickramasinghe, University of
Cardiff, Wales)
Darwinov Rasizam. Darwin u svojoj knjizi ‘The Descent of
Man’ kaže: “U nekom budućem periodu, ne veoma dalekom kada se mjeri stoljećima, civilizirane rase ljudi će
uglavnom iskorijeniti i zamijeniti divlje rase širom svijeta. U
isto vrijeme,veliki majmuni će bez sumnje biti iskorijenjeni.
Pukotina između čovjeka u jednom civiliziranijem stanju,
kako se možemo nadati, bit će jednaka onoj između Kavkazana (bijele rase) i nekih majmuna tako niskih kao babuni,
umjesto kao sada između crnca ili Australijancai gorile.”
Zaključak. Sve ovo nam ukazuje na postojanje Stvoritelja
koji upravlja svim što je na nebesima i na zemlji. U tijelu
jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih dubina
postoji jedan veliki plan i tehnologija koju čovjek nikada
neće postići.Ovaj veliki mozak i plan je svakako dokaz postojanja Gospodara prirode, Uzvišenog Stvoritelja - Allaha.
Allah je svemu živom podario izvanredne određene osobine i mjesto u prirodi koja na bezbroj načina pokaziva dokaze za Stvoritelja, Njegove moći Njegovog postojanja. Kaže
Allah subhanehu ve te’ala: “Reci: ‘Zar su jednaki slijepac i
onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje
su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara, pa im se
stvaranje čini slično?’Reci: ‘Allah je Stvoritelj svega i On je
Jedni i Svemoćni’.” (Er-Ra’d 16) U suri As-Sadžda (6-9) stoji:
“To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi,
koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od
ilovače a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,
zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne - i On
vam i sluh i vid i pameti daje - a kako vi malo zahvaljujete! Razmislimo o našem nastanku i postojanju i ako to budemo radili bez predrasuda doćemo do zaključka da nam
ne preostaje ništa drugo do biti pokoran Stvoritelju kako
bi se sačuvali grozne patnje u vatri. A na Dan kad oni koji
nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Zar ovo nije
istina?” - odgovoriće: “Jest, Gospodara nam našeg!” “E pa
iskusite patnju” - reći će On - “jer ste stalno poricali.”(ElAhkaf 34)
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
21
NAŠA TEMA
NAŠA TEMA
Posljednji čovjek koji će ući u
PUTOVANJE KROZ VRIJEME
DŽENNET
Piše:
Mr. Hfz. Ahmed Bukvić
Pripremio:
Muamer MUJARIĆ
Prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu, i
imam Muslim u svom Sahihu od Abdullaha
ibn Mesuda koji kaže da je Allahov Poslanik
sallallahu alejhi ve selleme rekao:” Posljednji
koji će ući u Džennet bit će čovjek koji će preko
Sirat-Ćuprije malo ići, malo posrtati, a vatra će
ga pomalo zahvaćati. Kad pređe Ćupriju, okrenut će se vatri i reći: “Neka je uzvišen Onaj Koji
me od tebe spasio. Allah mi je dao ono što nikom prije mene, niti će ikom nešto slično dati
poslije mene”. Kad ugleda jedno drvo, reći će:
“Moj Gospodaru, približi me ovom drvetu, da
se zaklonim u njegovu hladovinu i da se napijem njegove vode”. Uzvišeni Allah će reći: “Čovječe, ako ti to dam, ti ćeš više tražiti”. On će
reći: “Neću Gospodaru”. I prisegnut će da neće
ništa drugo tražiti. Gospodar njegov će milost
Svoju ukazati, jer on je ugledao ono zbog čega
se neće moći strpjeti, pa će ga približiti tom
drvetu, da se u hlad skloni i da se napije vode.
Kad poslije toga ugleda drugo drvo, koje je
puno ljepše od prvog, on će ponovo zamoliti:
”Moj Gospodaru približi me ovom drvetu, da
se zaklonim u njegovu hladovinu i da se napijem njegove vode, zaklinjući se da ništa drugo
neće tražiti”. Allah će reći: “Čovječe, zar maločas nisi dao čvrsto obećanje da nećeš ništa
drugo tražiti?. On će reći: „Neću Gospodaru, i
prisegnut će da neće ništa drugo tražiti. Allah
će reći: ”Čovječe, ako ti to dam ti ćeš više tražiti”. Gospodar njegov će onda milost Svoju
ukazati, jer on je ugledao ono zbog čega se ne
22 GLASNIK
može strpjeti, pa će ga približiti tom drvetu,
da se u hlad skloni i da se napije vode. Kad poslije toga ugleda još jedno drvo pred kapijom
džennetskom, koje je puno ljepše od prva dva,
on će ponovo zamoliti: “Moj Gospodaru, približi me ovom drvetu, da se zaklonim u njegovu hladovinu i da se napijem njegove vode, zaklinjući se da ništa drugo neće tražiti”. Allah će
reći: ”Čovječe, zar nisi čvrsto obećanje dao da
nećeš ništa drugo tražiti”?. On će reći: ”Gospodaru, udovolji mi samo još ovaj put, i neću više
tražiti ništa”! Gospodar će njegov milost Svoju
ukazati, jer on je ugledao ono zbog čega se ne
može strpjeti, pa će ga približiti tom drvetu. A
kad se približi, začut će glasove džennetlija i
reći: “Gospodaru, uvedi me u Džennet”. Allah
će tada reći:”Čovječe. Kad ćeš biti zadovoljan s
onim što ti dam? Hoćeš li biti zadovoljan da ti
dam koliki je dunjaluk i još toliko”? Čovjek će
tada reći: ”Gospodaru moj, da li Ti to sa mnom
šalu zbijaš, Ti Koji si Gospodar svjetova”? Tada
se Ibn Mesud namsijao i upitao prisutne.zašto ne pitate zbog čega sam se nasmijao? Pa
ga upitaše:”A što si se nasmijao”? On reče:
“Allahov Poslanik se nasmijao pa su ga upitali: Zašto se smiješ, Allahov Poslaniče? „ On im
je odgovorio: “Zato što se Gospodar svjetova
nasmijao kad je čovjek rekao:”Gospodaru, da
li Ti to samnom šalu zbijaš, Ti Koji si Gospodar svjetova”? Allah mu je tada odgovorio:”Ne
zbijam šalu s tobom, Ja imam moć da učinim
ono što želim”. (hadis)
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
U ovome tekstu ćemo se upoznati da li je uistinu moguće putovati kroz vrijeme i vidjeti prošlost i budućnost, imajući u vidu bitnu kur’ansku činjenicu da će
svako vidjeti svoja djela koja je činio u svojoj prošlosti
, tj. da će mu biti predočena na Sudnjem danu. Tu činjenicu ateisti su već ranije poricali, kao što su porekli da će biti ponovo proživljeni. Također ćemo vidjeti
kako savremena nauka tvrdi da je moguće gledanje
prošlosti s tim da se ona ne može promjeniti.
Putovanje kroz vrijeme
Ajeti koji govore o sudnjem Danu njihovi glagolski
oblici dolaze u prošlom vremenu u većini slučajeva, tj.
kao da se taj događaj već desio, mada je događaj, Sudnji dan, nama stvar budućnosti. Oni koji poznaju arapski jezik to će odmah prepoznati ‫اب‬
ُ َ‫„ َو ُو ِض َع الْ ِكت‬I Knjiga
se postavila“; ‫„ َو َو َجدُوا‬I našli su ono što su činili“(‫َوأُ ْزلِف َِت‬
‫ ) الْ َج َّن ُة لِلْ ُمتَّ ِق َني * َوبُ ِّرز َِت الْ َج ِحي ُم لِلْغَاوِي َن‬I džennet će se čestitima
približiti (približio se), a džehennem zalutalima ukazati
(ukazao se)“. (Šuara 90, 92) Glagoli bi trebali doći u
budućem vremenu - po našoj logici. Prevodilac je preveo budućim vremenom, ( „...naći će oni ono što su
radili... „I biće postavljena...), jer nije imao drugu opciju da izrazi događaj u budućnosti. Šta je tajna toga?
Nakon dugog razmišljanja shvatio sam da je Kur’an
knjiga apsloutnih činjenica, koje nisu ograničene ni
vremenom ni mjestom. Za nas ljude vrijeme se dijeli
na prošlost i budućnost, ali za Allaha, dž.š. Tvorca vremena, ne postoji prošlost niti budućnost. On vidi našu
prošlost i našu budućnost, a kako ne bi vidio Onaj koji
je to dvoje stvorio? Zato kada Kur’an kaže (‫اب‬
ُ َ‫َو ُو ِض َع الْ ِكت‬
) „I knjiga se postavila“, to znači da se to uistinu i desilo samo mi nismo doživili još taj trenutak, kao što
kaže da je nevjernik našao ono što je radio, tj. on će
to sigurno doživjeti, ali ne zna. Naučnici danas govore o mogućnosti putovanja u prošlost! Teorija ili način
učenja u novijoj fizici, koje je osnovao Albert Ajnštajn
(1879-1955), po kojem su prostorne i vremenske veličine samo relativne veličine, te se one ne mogu ni
određivati nezavisno jedne od drugih. Ova teorija potvrđuje da se vrijeme kreće brzinom svjetlosti od 300
000 kilometara u sekundi, i to je najveća moguća brzina koja se može postići. Kada tijelo ili objekat dosegne tu kosmičku brzinu u tom trenutku za nju prestaje
vrijeme. Što znači da mi živimo u sadašnjem trenutku,
i ne vidimo ni prošlost ni budućnost. Međutim, kada
putujemo brzinom većom od brzine svjetlosti moći
ćemo vidjeti našu prošlost. To su danas potvrdili naučnici.Tako bi čovjek mogao vidjeti svoja djela koja je
činio u prošlosti, ali ih ne bi mogao promjeniti! Većina nas je čula za teoriju relativnosti, ali malo je onih
koji to razumiju. Mi živimo na Zemlji i vidimo da se
ona ne kreće, ali ona u stvarnosti se okreće izuzetno
velikom brzinom oko svoje ose, a još većom brzinom
oko Sunca. I tako sve u kosmosu se kreće i plovi tačno određenom brzinom i putanjom: „Sve u kosmosu
plovi“( El-Enbija, 33). Omeđeni smo vremenom: Prošlost + sadašnjost+ budućnost. Allah, dž.š., vidi sva ta
tri vremena u jednom trenutku. Mi kao ljudi čekamo
da se to desi, ali Allah, dž.š., ne čeka. On to vidi i to
se u stvarnosti i desilo. Zato Allah kaže: „Reci: Niko,
osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se
dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti. Zar oni o
onom svijetu da što znaju! Ništa! – oni u njega sumnjaju, oni su slijepi prema njemu“. (En-Naml,65,66).
Zakoni će se promjeniti na sudnjem Danu.
Ljudi neće morati putovati brzinom svjetlosti da bi
vidjeli svoja djela na Dan suđenja. On će tada postaviti zakone koje mi ne znamo, ali, naglašavamo da je
to znanstveno ostvarivo i moguće. Dokaz da će Sudnji dan imati svoje zakone različite od ovozemaljski
zakona nalazimo u Kur’anu: „Na Dan kad Zemlja bude
zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iza-
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
23
naša tema
predstavljanje knjige
đu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnoga“. (Ibrahim, 48)
„Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju,
danas ti je oštar vid.“ (Kaf , 22) Sredstvo pomoću kojeg
gledamo je vid i svjetlosne zrake. To viđenje zahtjeva
vremenski period. To je tako na dunjaluku, dok će to
biti sasvim drugačije na Sudnjem danu. Tada će čovjek
moći vidjeti ono što na ovom svjetu nije mogao.
Nadnaravnost Miradža – noćnog putovanja.
Sjetit ćemo se događaja Miradža kada je Poslanik,
a.s., uzdignut na nebo.Vidio je Džehennem i kažnjavanje onih koji su u njemu. Osobe koje su bile kažnjavane bile su stvarne. Naravno nevjernici su to odmah
porekli, jer njihovi ograničeni umovi ne mogu sebi
dočarati taj događaj. Kao što smo vidjeli iz priloženog
da je današnja nauka i to na usnama naučnika nemuslimana otkrila stvari, dokaze koji potvrđuju da je
viđenje budućnosti ili prošlosti znanstveno ispravno,
logično i nije isključeno. Allah, dž.š., nam potvrđuje
da je Njegov poslanik to u istinu, stvarno vidio i kaže:
„Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio. Vidio je
najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.“ ( EnNedžm, 17, 18) Ovaj ajet potvrđuje da je Poslanik a.s.
tokom svog putovanja na nebo vidio čuda, ali da je to
bili stvarni događaji, suprotno tvrdnji nekih da je to
bilo u snu. Zapanjujuće je znanstveno čudo u samoj
riječi (‫ )املعراج‬krivudavo kretanje. Nije rečeno “‫”الصعود‬
uzdizanje ili ‫ ”الطريان‬letenje ili neki drugi izraz, stoga što
kretanje tjela u vasioni, svemiru nikada ne može biti
pravolinijsko nego mora biti krivudavo zbog gravitacijskog polja oko masivnih galaksija i njihove koncentracije.
Pitanje: Kako je uspio čovjek koji nije znao ni čitati ni
pisati, a koji je živio u sedmom stoljeću da napiše tako
veliku knjigu (kako ateisti tvrde), kao što je Kur’an, a
da ne napravi ni jednu naučnu niti jezičku grešku, da
nije bio poslanik od Boga?
Poslanik je putovao brzinom svjetlosti?
Sve činjenice sadržane u ovom članku nikako ne zna-
24 GLASNIK
če da će naučnici moći vidjeti budućnost, neviđeno –
gajb niko ne može znati osim Allaha Svemogućeg. I On
kaže: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i
On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru , i nijedan
list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u
tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg
što nije u jasnoj Knjizi.“ (El-En’am, 59)
Učenjaci viđenje budućnost mogu naučno predočiti,
što ne znači da je to nužno ostvarljivo, baš kao što
mogu zamisliti da vizija prošlosti je znanstveno moguća, ali nije nužno ostvarljiva. Tako ovo istraživanje
je dokaz da Kur’an ne govori o stvarima koje nemaju
logike, a i to da moderna znanstvena logika potvrđuje
vjerodostojnost kur’anskog teksta.
„A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog
drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivriječnosti.“ (En-Nisa, 82) I na kraju možemo
reći da jedina osoba koja je putovala brzinom većom
od brzine svjetlosti, i koja je vidjela prošlost i budućnost je naš Poslanik i Allahov miljenik Muhammed,
a.s., i to onoliko koliko je Allah htio da vidi. Na tom putovanju je vidio sve poslanike i predvodio im namaz,
vidio je stanovnike dženneta i stanovnike džehennema. Ebu Bekr je dobio nadimak Es-Sidik (Iskreni) zato
što je bio prvi koji je to povjerovao. Mi vjerujemo u
istinitost tog događaja, ali oni koji govore: “ Niko se
od tamo nije vratio!” i ovaj dokaz nije dovoljan. Allah,
dž.š., otkriva od gajba onome kome on hoće i s kim
je zadovoljan onoliko koliko hoće, shodno Njegovim
riječima: „On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On odabere...“. (El-Džinn, 26,
27)
Zato sa ponosom i velikim pravom možemo konstatovati da svaki ajet, čak i svaka riječ i slovo u Kur’anu
imaju svoj sklad, naučnu težinu i izazov čovječanstvu,
ali je on prvenstveno uputa ljudima od njihovog Gospodara.
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
KNJIGE BOŠNJAČKIH AUTORA U EGIPATSKOJ
IZDAVAČKOJ KUĆI DARU-S-SELAM (I DIO)
Piše:
Jusuf DŽAFIĆ
U globalnoj atmosferi u kojoj je Bosna, nažalost, poznata samo po ratu, pa tako jedni smatraju da je Bosna negdje u Africi, drugi da je Bosna tamo negdje na
Kavkazu pored Čečenije, a treći nemaju nikakvu predstavu gdje bi mogla biti Bosna, lijepo je čuti da ipak
ima nekoga koji eto koliko-toliko pozitvno promoviše
Bosnu. Jedan od tih „nekih“ pozitivnih primjera je i
primjer egipatske izdavačke kuće Daru-s-Selam. Naime, izdavačka kuća Daru-s-Selam je dosada u svojoj
štampi objavila devet knjiga bošnjačkih autora, a u
njenim knjižarama se može kupiti sveukupno dvanaest knjiga bošnjačkih autora.
Izdavačka kuća Daru-s-Selam za štampanje, izdavanje, distribuciju i prijevod, kako glasi njeno puno
ime, važi za jednu od najjačih i najkvalitetnijih izdavačkih kuća ne samo u Egiptu, nego u čitavom arapskom svijetu. O tome dovoljno govore brojne nagrade
koje je ova izdavačka kuća do sada osvajala. Navest
ćemo samo neke, koje je i dotična kuća spomenula
na svojoj službenoj web stranici: Nagradu za najboljeg izdavača u oblasti baštine (1999, Udruženje egipatskih izdavača), Nagrada za najbolju knjigu (1999),
Nagrada za najboljeg izdavača u oblasti izdavanja
knjiga baštine (2000, Udruženje egipatskih izdavača),
Nagrada u oblasti izdavanja zaostavštine i kur’anskih
nauka (2001, Udruženje egipatskih izdavača), Nagrada na natječaju za najbolju knjigu (2001, Ministarstvo
kulture, Generalna egipatska organizacija za knjige),
Bronzana nagrada za stavaralaštvo (2004, Udruženje
egipatskih izdavača) i dr.
Izdavačka kuća Daru-s-selam je osnovana davne
1973. godine. Bavi se pored štampanja i izdavanja, što
spada u osnovne funkcije svake izdavačke kuće, i distribucijom, kroz svoje tri knjižare i oficijelnu web stranicu (www.dar-alsalam.com), te prevođenjem, čime
se posebno ističe i odlikuje među drugim izdavačkim
kućama. Pa tako u njenim knjižarama pored knjiga na
arapskom jeziku, mogu se kupiti knjige na engleskom,
njemačkom, francuskom, španskom, malajskom...
Sjedište izdavačke kuće Daru-s-Selam se nalazi u četvrti Mekremu Abidu, u Medine en-Nasru u Kairu, u
Ulici Ahmeda Ebu E’ala, br. 40. Izdavačka kuća Daru-sSelam ima sljedeće knjižare na kojima se mogu kupiti
dotične knjige naših autora:
- Knjižara u centru Kaira, tačnije u starom Kairu, u četvrti Husejn, 100-ak metara od Azharove džamije i oko
200-ak metara od Azharovog univerziteta: Azharova
ulica, br. 120.
- Glavna knjižara u novijem dijelu Kaira, tačnije u naselju Medine en-Nasr, u četvrti Hajj es-Sabi’, blizu mjesta
stanovanja većine naših studenata u Kairu: Ulica Hasana ibn Alija, br. 1.
- Knjižara u Aleksandriji: Ulica Aleksandra Velikog
(arap. El-Iskender el-Kebir), br. 127.
Od ovih gore spomenutih knjižara najbolja je ona
na Hajj Sabi’, koja nezvanično važi za glavnu knjižaru
Daru-s-Selam, iz razloga što je najsnadbjevenija knjigama.
Na samom ulasku u knjižaru Daru-s-Selama na Hajj
Sabi’ iznad pulta prodavaca nalazi se nekih dvadesetak knjiga na stranim jezicima (tj. nearapskim - engleski, njemački, francuski i španski), od kojih su čak četiri
knjige bošnjačkih autora: Islam and West. From Asad
Point of View, The Story of Srebrenica. A Novel about
the War of Bosnia i Hifz. Memorization of the Qur’an
na engleskom, te Der Islam und der Westen. Aus der
Perspektive Muhammad Asads na njemačkom. Značajan broj, uzimajući u obzir činjenice da se nalaze
„rame uz rame“ sa knjigama svjetski poznatih autora,
te, što je još važnije za istaći, zanemarljiv broj bošnjačkih knjiga na tim stranim jezicima naspram ogromnog
broja knjiga na tim jezicima ostalih muslimana širom
svijeta (SAD, V. Britanija, Malezija i dr.). Međutim,
to samo pokazuje da naši pisci, pogotovo oni musli-
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
25
PREDSTAVLJANJE KNJIGE
mansko-bosanske orijentacije, imaju šta ponuditi svijetu, pogotovo svesvjetskoj muslimanskoj zajednici
(Ummetu). Nažalost, to se u Bosni, generalno gledajući, slabo cijeni. Dakako, situacija bi bila drugačija da
ti ljudi pišu protiv islama, Bosne, Bošnjaka, genocida u
Bosni, pogotovo onog u Srebrenici, Islamske zajednice
i institucije reisu-l-uleme, Alije Izetbegovića, odnosno
da promovišu islamofobiju, bosnofobiju, bošnjakofobiju, srebrenicofobiju, reisofobiju i alijofobiju.
Knjige naših autora koje je izdala kuća Daru-s-Selam,
te knjige naših autora koje su izdale druge kuće, a koje
se mogu kupiti u knjižarama kuće Daru-s-Selama, možemo podijeliti u četiri kategorije:
- Engleski prijevodi knjiga na bosanskom jeziku: 4 knjige
- Arapski prijevodi knjiga na bosanskom jeziku: 6 knjiga
- Njemački prijevodi knjiga na bosanskom jeziku: 1
knjiga
- Knjige na arapskom jeziku: 1 knjiga
U uvom broju ćemo ukratko predstaviti engleske prijevode naših knjiga, a u sljedećem njemačke i arapske
prijevode, dok ćemo knjizi našeg autora na arapskom
jeziku, tačnije doktorskoj disertaciji hfz. Safveta Halilovića posvetiti poseban članak.
Engleski prijevodi knjiga na bosanskom jeziku
Hifz. Memorization of the Qur’an, dr. Safwat M.
Halilovic, Dar Al-Salam, Cairo, 2006. (Hifz, učenje
Kur’ana napamet, Safvet M. Halilović, Dar es-Selam,
Kairo, 2006). Prijevod djela „Hifz – učenje Kur’ana napamet“, dr. hfz. Safveta Halilovića. Knjigu je preveo
s bosanskog na engleski Tajib Pašanbegović, marljivi
imam islamskog centra „Gazi Husrev Beg“ u Torontu,
Kanada. Kako saznajemo od Safveta Halilovića, autora
knjige, za svoje prevođenje Tajib ef. Pašangegović nije
htio primiti nikakvu nadoknadu. Izdanje knjige je formata 20x12 cm, mehki povez. Knjiga ima 112 stranica.
Izdata je u Kairu 2006. godine.
Zanimljivo je da za ovaj prijevod na engleski jezik
nisam čuo od Bosanca, već od jednog Etiopljanina iz
Velike Britanije! Naime, nakon što smo se upoznali,
dotični me je upitao znam li dr. Safveta Halilovića i
njegovu knjigu o hifzu. Kad sam mu potvrdno odgovorio, rekao mi je da postoji njen prijevod na engleski
jezik u izdanju Daru-s-Selama, koji je on pročitao, te
je preporučuje svakome kao korisnu knjigu, pogotovo
onima koji hoće da nauče Kur’an napamet.
Knjiga je podjeljena u više cjelina: Uvod, gdje nas
autor upoznava sa knjigom; Kratak pregled institucije
26 GLASNIK
PREDSTAVLJANJE KNJIGE
hifza u islamu, gdje se dotiče i učenju hifza na našim
prostorima, o čemu je, nažalost, vrlo malo pisano; Čuvanje i održavanje hifza, gdje autor daje savjete onima
ne samo onima koji uče hifz, već i onima koji su već
naučili Kur’an napamet, korisne savjete kako da ne
zaborave naučeno; Završna riječ, u kojem autor rezimira svoje djelo, naglašavajući govor Višenjeg Boga:
„Mi smo doista objavili Kur’an i Mi ćemo ga, doista,
čuvati.“
Islam and the West. From Asad’s Point of View,
Safwat M. Halilovic, Dar Al-Salam, Cairo, 2005. (Islam
i Zapad. Iz Asadove tačke gledišta, Safvet M. Halilović, Dar es-Selam, Kairo, 2005). Još jedan prijevod
dr Safveta Halilovića na policama knjižara izdavačke
kuće Daru-s-Selam. U pitanju je prijevod djela „Islam
i Zapad u Asadovoj perspektivi mišljenja“. Prijevod sa
bosanskog na engleski je uradio mr. Muhamed Pašanbegović, sin Tajiba ef. Pašanbegovića. Kratak osvrt
na knjigu poznatog njemačkog muslimanskog mislioca Murada Hofmana (Hofmann) se nalazi na poleđini
knjige. Knjiga je izašla u mehkom povezu, u formatu
20x14 cm. Broj stranica knjige je 160. Ovo prvo izdanje je izašlo 2005. godine.
Knjiga se bavi mišlju Muhammeda Asada (19001992), jevreja Leopolda Weissa koji je u svojoj 26 godini primio islam. On je, kako Murad Hofman kaže u
svom osvrtu na ovu knjigu, najuticajniji evropski musliman XX stoljeća. U knjizi se autor Safvet Halilović
osvrće na Asadov pogleda na odnos islam-Zapada, tj.
odnos između Zapadne i islamske civilizacije.
Muhamed Pašanbegović, prevodilac ovog djela, je
predavač na fakultetu u Torontu. Završio je studije anglistike u Torontu, gdje je i magistrirao u istoj oblasti.
Trenutno sprema doktorsku disertaciju. Vrstan je poznavalac engleskog jezika.
The Story of Srebrenica. A Novel about the War of
Bosnia, Isnam Taljic, Dar Al-Salam, Cairo, 2006. (Priča o Srebrenici. Roman o ratu u Bosni, Isnam Taljić,
Dar es-Selam, Kairo, 2006). Prijevod djela „Roman o
Srebrenici“, uvaženog bosanskohercegovačkog književnika Isnama Taljića. Prijevod sa bosanskog na engleski je načinio Muhamed Pašanbegović, a predgovor je napisao dr. Mehatir Muhammed, bivši premijer
Malezije i osvjedočeni prijatelj Bosne i Hercegovine.
Knjiga je izašla u mehkom povezu, formata 24x17 cm.
Knjiga ima sveukupno 286 stranica. Ovaj engleski prijevod romana je izdat u Kairu 2006. godine. Inače,
ovo izdanje Daru-s-Selama predstavlja drugo izdanje
Taljićevog romana na engleskom jeziku. Prvo izdanje
je izašlo 2004. godine u Kuala Lumpuru u Maleziji , a
treće izdanje je izašlo 2012. godine u Sarajevu, u izda-
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
nju izdavačke kuće Libris. Do sada je sveukupno izašlo
12 izdanja ovoga romana na bosanskom (6 izdanja),
engleskom (3 izdanja), turskom, arapskom i slovenačkom jeziku. Roman je prvi put izašao 1998. u Bihaću.
Roman spada u najbolja književna ostvarenje koja govore o Agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ta
stoga nije ni čudo da je doživio toliki broj izdanja.
Kako doznajemo iz pouzdanih izvora, uvaženi doktor
Safvet Halilović je bio sebeb da se roman Isnama Taljića pojavi na policama knjižara Daru-s-Selama.
Ono što odmah upada u oči svakome ko ugleda ovu
knjigu je potresna slika na licu prednje korice, odmah
ispod naslovnice – slika jedne od srebreničkih žena
kako dovi na šehidskom mezarju. Roman se bavi burnom 2000-godišnjom prošlošću Srebrenice, a posebno pričom glavno lika Mervana Đozića, koji je proživljavao odbranu i pad Srebrenice, te pričom njegovog
djeda Rahman-bega Đozića koji je pao u zarobljeništvo tokom I svjetskog rata.
Wives of Prophet Muhammad and Reasons for his
Multiple Marriages, dr. Safvet Halilović, Dar Al-Salam,
Cairo, 2011. (Supruge vjerovjesnika Muhammeda i
razlozi za njegove višestruke brakove, dr. Safvet Halilović, Dar Es-Selam, Kairo, 2011). Ovaj prijevod rada
„Poslanikove supruge i razlozi njegovog višeženstva“,
dr. Safveta Halilovića predstavlja ujedno i najnovije
izdanje nekog bošnjačkog autora u izdavačkoj kući
Daru-s-Selam, pošto je izdanje izašlo prošle godine.
Prijevod je uradio Tajib Pašanbegović. Knjiga je izašla
u mehkom povezu, čiji je format 17x10 cm. Knjiga ima
56 stranica.
Knjiga obrađuje temu višeženstva Muhammeda,
s.a.v.s., koja je inače top tema na Zapadu. Kroz knjigu
autor donosi dokaze kojima pokazuje da Poslanikova,
s.a.v.s., poligamija ima mnogo dublje značenje nego
samo puko zadovoljavanje seksualnih strasti.Tako nas
pisac na početku podsjeća da poligamija nije izum
islama, te nastavku knjige navodi brojne druge razloge za njegovo višeženstvo, koje je skupi i sažeo u četiri grupe: Podučavanje drugih islamu, uspostavljanje
određenih šerijatskih zakona, socijalni razlozi, politički
motivi. Nakon ovih dokaza, pisac donosi i kratke biografije majki pravovjernih, odnosno žena Muhammeda, s.a.v.s. Na kraju, u zadnjem poglavlju, pisac sažima
svoju studiju i donosi izvjesne zaključke.
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
27
HUTBA
HUTBA
Neka su proklete ubice naroda mog
piše:
Nezim ef. HALILOVIĆ MUDERRIS, prof.
Braćo i sestre u islamu! Danas 23. ša’bana 1433.H.,
13. jula 2012.g. hutbu sam naslovio sa Neka su proklete ubice naroda mog! Pomenuta tema je pod dojmom
Marša mira (smrti) i dženaze 520 srebreničkih šehida, koja je prije dva dana klanjana u Potočarima, pod
dojmom hiljada majki, očeva, supruga, djece, braće i
sestara, koji su toga dana u Potočarima rijekama suza
zalili usahlu bosansku zemlju i pod dojmom hiljada
uplakanih Bošnjaka i njihovih prijatelja koji su se pogledima sporazumijevali, u nemogućnosti da bilo šta
kažu, pored 520 poredanih zelenih tabuta, u kojima
su tijela ili dijelovi tijela nevino ubijenih Bošnjaka Srebrenice i okolnih mjesta, a među njima troje petnaestogodišnje djece i šest majki.
Podsjećam sebe i vas, draga moja braćo i sestre na 32.
ajet Sure Al-Maide, gdje Allah, subhanehu ve te’ala,
kaže:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako
neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji
na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao! A
ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da
je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga,
na Zemlji sve granice zla prelazili.
A u 93. ajetu Sure En-Nisa’, stoji: “Oome ko namjerno
ubije vjernika kazna će biti džehennem, u kojem će
28 GLASNIK
vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i
prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.
Nakon što je Kabil ubio svoga brata Habila i nije znao
šta će uraditi sa njegova mrtvoga tijela, Allah, subhanehu ve te’ala, je poslao gavrana da mu pokaže da
ga u zemlju treba zagrnuti, a potom je Allah, dželle
še’nuhu, propisao Benu Israelćanima ono što sadrži
citirani ajet.
U Srebrenici, gdje su u nemogućim uslovima pune tri
godine živjeli ili bolje reći umirali moji dobri Bošnjaci
Srebrenice, Zvornika, Bratunca, Vlasenice, Han Pijeska, Rogatice i Višegrada, jula 1995. godine su srpski
zločinci, žedni bošnjačke krvi ubijali goloruke Bošnjake, uglavnom muškarce i djecu i to su smatrali herojstvom. Na tom putu im nije stao niko od svjetskih
moćnika, koji su se obavezali da štite tzv. Zaštićenu
zonu Srebrenica, koju su predhodno razoružali.
I kada su srebrenički heroji u noći 10./11. juli 1995.
godine pripremili kontra-ofanzivu, komandant Holandskog bataljona Ton Keremans ih je od toga odvratio,
jer su navodno tu noć srpski položaji trebali da budu
potpuno uništeni avijacjom NATO-a. Umjesto najavljenih avio-udara uslijedila je još žešća četnička ofanziva i Srebrenica je definitivno pala.
U Srebrenici je prema citiranom 32. ajetu Sure AlMaide jula 1995. godine ubijeno cijelo čovječanstvo
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
i to ne jednom, već 8372 puta. Tih dana su sve međunarodne institucije pale na ispitu, tih dana se desio
najstravičniji zločin na tlu Evropre, na kraju XX stoljeća
i to na oči cijeloga svijeta, zločin koji je sniman kamarama i satelitima, tih dana je tzv. Civilizirani svijet pao
na ispitu, tih dana smo ubijani i ponižavani i doklani,
jer je naše klanje započeto znatno ranije, aprila 1992.
godine, a muhurisano (ovjereno) 16. aprila 1993.
godine, rezolucijom UN-a broj 819 i provedeno jula
1995. godine. Neka je proklet ubica koji je u Potočarima istrgnuo majci iz ruku dojenče koje je plakao, odsjekao mu glavu, bacio trup na jednu stranu, a glavu
na drugu stranu i povikao: “Neće ti više plakati!”
Kako je prema srebreničkim žrtvama tih julskih dana
bio bezdušan cijeli dunjaluk i kako nas ti isti žele poniziti, a moj tvrdoglavi Bošnjak nikako da dođe pameti,
baš kao ni onaj redar, Bošnjak na ulazu u Memorijalni
centar Potočari, koji u predvečerje 10. jula ove godine
nakon proučenih tekbira povorke Marša mira, povika
“Molim vas, bez tekbira! Ima i drugih nacionalnosti!”,
kao što neće da se udostoje ni one djevojke koje na
dan dženaze polugole dođu u Memorijalni centar,
neće da se opamete ni trgovci kojima je najvažniji
profit i neće moj Bošnjak da shvati da je Međunarodna zajednica hapšenjem zločinca Mladića, učinila
mu veliku uslugu, jer ga je polumrtvog dovela u Hag
i umjesto da se tajno liječi u Srbiji i “krije”, sada ima
daleko bolji medicinski tretman u Hagu, isto kao i zločinac Karadžić koji umjesto da se skriva po Srbiji i bavi
prevarama da bi preživio, sada uživa u Hagu i ismijava
žrtve i bjelosvjetsku javnost.
-Dženaza u Potočarima pored toga što je prevashodno
vjerski čin ima i svoje duboke poruke kojih mi Bošnjaci treba da budemo svjesni: ona je lekcija svakom od
nas da smo okruženi kabilima, katilima (ubicama), zločincima, zulumćarima (nasilnicima) i bezdušnicima,
ona nas uči da su ubice naroda mog zaboravili lekciju
koju je naučio Kabil od gavrana, da se tijelo ubijenog
Habila (prevedi, Bošnjaka) valja dostojanstveno ukopati, a ne zapaliti, samljeti, baciti u Drinu, zakopati,
pa bagerima premjestiti nekoliko puta, tako da se u
više grobnica nalaze dijelovi tijela naše braće, ona nas
uči da moramo biti dostojanstveni, moralni, uvezani u
džemat, vjerski, nacionalno i politički zreli, ona nas uči
da pamtimo i da to pamćenje prenosimo na naše potomke, ona nas uči da u Memorijalni centar Potočari
ulazimo pogetih glava, desnom nogom, sa Bismillom
i selamom šehidima, stanovnicima tog najvećeg živog
kompleksa u Podrinju, onima za koje Kur’an kaže da
su živi – i mi vjerujemo da su oni živi, a da su njihove
ubice bez obzira što po Bosni, Srbiji, Crnoj Gori, Evropi, Americi i Australiji komotno hodaju, da su oni u
stvari mrtvi i da su kako Kur’an kaže ‫ش ال رَ ِْبيَّ ِة‬
ُّ َ‫“ ر‬Najgora
stvorenja”, ona nas uči da u Centar mogu ući samo
čestite žene, one koje pokriju svoja tijela kako je to
Kur’an odredio, a ne kako se to postavlja kao evropski standard, ona nas uči da u Centar mogu ući čestiti vjernici koji pokrivaju svoj avret, ona nas uči da u
Centar mogu ući i oni i one koji istinski saosjećaju sa
žrtvama Srebrenice, koji na svoj način žele da odaju
počast šehidima i poštovanje prema njihovim porodicama, ona nas uči da u Centru valja pustiti suzu, pa
i zajecati, uči nas da treba prići nezagrnutom kaburu
pored kojeg čuče izmršali, iznureni i rasplakani roditelji šehida, sa nakrivljenim beretkama i mirišljivim
šamijama i pomoći im da zagrnu svoju djecu i kabure
im zaliju suzama, ona nas uči da se iz Centra vraćamo
sa ciljem da se opet u njega vratimo i ponovimo ranije
naučene lekcije i da budemo bolji vjernici, odgovorniji
roditelji, čestitiji radnici, jače patriote i općenito ljudi,
svjesni našeg emaneta na Zemlji!
Braćo i sestre, za Srebrenicu i našu lijepu Istočnu Bosnu se može i treba boriti politički, kroz prijavu boravka i glasanje, kroz obnovu kuća i obrađivanje imanja,
ali naša borba je i dovom, suzom, uzdahom i zato učimo dove da se zločincima zametne svaki trag, da ih
Allah, dželle še’nuhu, kazni kaznom koju zaslužuju, a
oni zaslužuju da budu potpuno uništeni, da njihov porod ostane bez pomena, isto onako kako su oni ubili
sve muške potomke naroda mog! Dovimo protiv njih,
jer na to imamo pravo, a dova mazluma (onih kojima
je učinjena nepravda) se ne odbija!
U naredni petak je inša-Allah 1. dan ramazana, pa se
dobro pripremimo za ovaj mubarek mjesec i postimo
ga i uljepšajmo raznim ibadetima, sa ciljem da iz njega izađemo inša-Allah potpuno čisti od grijeha, jer je
“Ramazan do ramazana čišćenje grijeha koji se počine
između njih” (hadis), natječimo se u dobru i ispunjavajmo sve naše obavaze, a na prvom mjestu obavezu
namaza, jer bez namaza nema mu’mina! Neka vam je
mubarek ramazan 1433.H!
Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama
ovdje u našoj šehidskom krvlju natopljenoj Bosni i
Hercegovini, pomozi našoj ugroženoj braći u Siriji i na
svakom drugom mjestu i podari im skoru pobjedu i
slobodu, podari razuma razjedinjenim muslimanima
i učvrsti njihove safove i korake, upiši među šehide i
nagradi džennetom sve ubijene muslimane u Bosni
i Hercegovini, kazni zločince još na ovome svijetu i
ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja
koja ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih,
šehida i dobrih ljudi!
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
29
mali rječnik
učimo arapski
Imenice u arapskom jeziku
Mali rječnik
pripremio:
Jusuf DŽAFIĆ
„Stosmislenost“ dijalekta (II)
Priča o dijalektu se ne završava na pukom definiranju,
jer činjenično stanje pokazuje da nijedna definicija ne
može da obuhvati sva značenja dijalekta u praksi. Da
dijalekt u praksi ima dvosmisleno, slobobodno možemo reći i „stosmisleno značenje“, dovoljno pokazuju
sljedeći primjeri problema:
- Problem na relaciji srpski-hrvatski-bosanski. Jedni
lingvističari ih smatraju odvojenim jezicima; drugi dijalektima, narečjima jednog te istog jezika; treći, pak,
smatraju da ne postoje, već da su to samo politički
nazivi za jedan južnoslovenski jezik koji ima tri dijalekta (štokavski, čakavski, kajkavski), ponekima i četiri (torlački dijalekt, inače predmet žestoke rasprave
među lingvističarima), no razilaze se po pitanju imena; četvrti smatraju da su svi južnoslovenski jezici,
uključujući slovenački, makedonski i bugarski, ustvari
jedan jezik sa više dijalekata itd. Ovo su samo glavna mišljenja po pitanju problema srpskog, hrvatsko i
bosanskog jezika, te stoga ne treba da čudi da se na
našim prostorima, samo u posljednjih deset godina
upotrebljava čak deset naziva za jezik kojim govore
stanovnici Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske: srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski, bošnjački, goranski, srpskohrvatski, hrvatskosrpski, srpskocrnogorski, crnogorskosrpski. Od ovih deset navedenih
naziva, čak devet su korišćeni u popisu stanovništa
Crne Gore 2003. i 2011. godine. Naravno, ako uzmemo sve nazive koji se se upotrebljavali i koji se sada
upotrebljavaju na terenu i u literaturi (dalmatinski,
ilirski itd.), brojka, vjerovatno, prelazi 20 naziva za jezik (ili jezike) stanovnika ove četiri države.
- Dijalekt ili jezik? Ovaj problem je jedan od glavnih
razloga zašto podaci o broju jezika na svijetu variraju, najčešće variraju od 3 000 do preko 7 000, iako,
naravno, postoje i druga mišljenja. Naime, teškoća
definiranja dijalekta, proizvela je poteškoću i zbrku u
razgraničavanju između dijalekta i jezika. Uzmimo na
primjer galicijski jezik. On je ujedno samostalni jezik i
dijalekt portugalskog jezika. Portugalski je samostalni
jezik i dijalekt srednjovjekovnog portugalskog, koji je
samostalni jezik i dijalekt zapadnoromanskog jezika.
Zapadnoromanski je dijalekt kasnog latinskog jezika,
koji je dijalekt latinskog jezika. Latinski jezik, govor Ri-
30 GLASNIK
mljana, je ustvari dijalekt latinskog jezika Latina. Latinski jezik Latina je dijalekt italskog jezika. Italski jezik
je dijalekt indoevropskog jezika, koji je opet dijalekt
nekog jezika o kome historija nije ostavila traga... Tako
možemo ići u nedogled, i vertikalno i horizontalno, ali
jedno je sigurno - na kraju bismo stigli do jezika kojim je govorio Adem, a.s., prvi čovjek, i njegova druga
Hava, prva žena.
Na kraju, unatoč, razilaženju lingvista, jedna je činjenica sigurna – svaki čovjek govori svojim dijalektom,
svojim ličnim jezikom – idiolektom.
Turcizmi:
pamuk m (pers.) pamuk, bot. naziv Gossypium. < tur.
pamuk, pambuk < pers. ‫( پنبه‬čit. penbe) – istog značenja kao kod nas.
pamukli (pers.-tur.) pamučan, od pamuka. < tur. pamuklu – istog značenja kao kod nas. Prim upotrebe:
pa obuče pamukli košulju. (Vuk III, 356)
pamuklija ž (pers.-tur.) 1. gornja odjeća naložena pamukom. 2. jastuče u koje se beba zamota. < tur. pamuklu – istog značenja kao kod nas.
Arhaizmi:
spješiti – žuriti, hitati; nastojati da se što prije stigne
ili obavi; ubrzano se kretati; ubrzano raditi ili obavljati
kakav posao. < prasl. спěти (rus. спéт’, češ. spěti), lit.
spėti.
spješan prid. – žuran, hitan.
spješnost m – žurba, hitnost.
Naučni izrazi:
esencija (lat. esse biti, essentia) - bitnost,bit, glavno,
glavni sadržaj; hem. glavni tekući sastojak što se dobije iz nečega destiliranjem; alkoholni i bitni sastojak
plodova, biljaka itd.; miris; mirisno ulje.
esencijalan (lat. esse biti, essentialis) - bitan, bivstven,
pravi, glavni, osnovni, neophodan.
esencijalije (lat. essentialia) - mn. bitnosti, bitne stvari, glavne stvari, bitni sastojci; essentialia constitutiva
(čit.esencijalia konstitutiva ) mn. glavni sastojci
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
piše:
Azra Mehremić - Pepić, prof
Da se prisjetimo o čemu smo pričali u prošlom broju.
Rekli smo da se govor u arapskom jeziku sastoji od
imenica, glagola i čestica. Također smo rekli da se
imenice dijele po sljedećim kategorijama: po rodu,
broju, te na imenice sa određenim članom, neodređene imenice, zatim na promjenljive i nepromjenljive.
Počet ćemo sa imenicama uopćeno.
Kako ćemo znati da je neka riječ imenica?
Imenice imaju određene odlike po kojima se razlikuju
od glagola ili čestice, te odlike su:
1- Imenice budu u genitivu, tj: ‫ أن تكون كلمة مجرورة‬.
Kako ćemo znati da je imenica u genitivu?
Tako što se ispred imenice nalazi čestica odnosno ‫حرف‬
npr: ‫ إىل‬,‫عىل‬,‫ ىف‬,‫ ِمن‬i dr.
ٍ
‫محمد‬
‫سلمت عىل‬Primjer:
ُ
‫ محمد‬u ovoj rečenici je imenica u genitivu, jer je ispred
nje čestica ‫عىل‬.
Da je imenica u genitivu znamo također ako je imenica u genitivnoj vezi tj:
‫مضافة كلمة تكون أن‬.
ِ
Primjer: ‫املعهد‬
‫سلمت عىل ُم َدرِس ِة‬
U ovom primjeru imamo dvije imenice, prva je ‫ُم َدرِسة‬
, imenica u genitivu jer je ispred nje čestica ‫عىل‬. Druga imenica je ‫املعهد‬. Imenica ‫ املعهد‬zajedno sa imenicom
ِ
‫ ُم َدرِسة‬čini genitivnu vezu (‫املعهد‬
‫) ُم َدرِسة‬.
2- Samo sa imenicama dolazi tenvin (ٍ‫التنوين) ـ ٌـ ـ ًـ ــ‬
Primjer: ‫رجل – محم ٌد‬.
ٌ
3- Samo imenice dolaze u vokativu (‫)النداء‬
‫أهل‬
َ ‫ يا‬.
Primjer: ‫ محم ُد يا‬-‫الكتاب‬
ِ
4- Samo sa imenicama dolazi određeni član (‫)أل‬.
Primjer: ( ‫ الخيل‬... ‫)القرآن تلك آيات) (و الليل و البيداء تعرفنى‬
U ovim primjerima vidimo da je određeni član (‫)أل‬
došao samo sa imenicama, a to su (‫ البيداء‬,‫ الليل‬,‫ الخيل‬,‫)القرآن‬
5- Samo imenice budu subjekat u rečenici (‫)إليه مسند‬
Primjer: ( ‫وعد الله الذين آمنوا‬.... ). U ovom primjeru ‫ الله‬je
imenica, tj: subjekat, a riječ ‫ وعد‬je glagol tj: predikat.
Imenice muškog i ženskog roda
1 – Imenice ženskog roda
Kako znamo da je riječ, odnosno imenica u ženskom
rodu?
Imenice ženskog roda se dijele na dvije grupe: imenice koje su po značenju imenice ženskog roda, i imenice koje su po obliku imenice ženkog roda.
Npr: ‫ زينب‬je imenica ženskog roda po značenju, i to je
vlastita imenica (Zejneb).
Drugi primjer: ‫ فاطمة‬je imenica ženskog roda po obliku,
ali isto tako i po značenju.
Dok je npr: imenica ‫ حمزة‬po obliku imenica ženskog
roda, ali je po značenji imenica muškog roda, vlastita
imenica (Hamza).
Po čemu se razlikuju imenice ženskog roda od imenica
muškog roda?
Imenice ženskog roda imaju odlike po kojima se razlikuju od imenica muškog roda, a to su:
1 – imenice ženskog roda na kraju riječi imaju zatvoreno slovo
(t – ‫)ة‬
Npr: ‫ فاطم ٌة‬- ‫شجر ٌة‬
2 – imenice koje završavaju na kratki elif (‫ ) َـ ىا‬koji se
zove
‫ْص ٌة‬
َ ُ‫ أَلِ ٌف َمق ر‬i ne pripada korijenu riječi.
Npr: ‫برشى – سلمى‬
3 – imenice koje završavaju na dugi elif (‫ ) َـ اء‬koji se
zove ‫ أَلِ ٌف َم ْمدُو َد ٌة‬i ne pripada korijenu riječi.
Npr: ‫سامء – صحراء – أسامء‬.
Sve ove imenice koje su gore navedene kao primjeri
su u jednini.
Imenice u arapskom jeziku se razlikuju od imenica u
bosanskom jeziku po tome što imenice u arapskom
jeziku imaju dvojinu.
U sljedećem broju ćemo, ako Bog da, nastaviti sa imenicama ženskog roda (dvojina i množina).
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
31
alumni
alumni
Haris Korkut
(1916.-1980.)
Iako daleko od Bosne, preko časopisa koji su izlazili na bosankom jeziku kao i
u vidu raznih brošura, davao je svoj doprinos domovini. Tako ćemo naći da je
Haris ef. Korkut jedan od rijetkih koji je pisao o mješovitim brakovima. To je
bila tabu tema o kojoj se pisalo prije Drugog svjetskog rata, ali ne i u periodu komunističke vladavine Jugoslavije. Jedino je Haris ef. Korkut pisao o ovoj temi sa islamske
tačke gledišta.
piše:
Ajla KESEROVIĆ
Prezime Korkut je poznato prezime, prezime
mnogih naših imama i uglednih Bošnjaka. Međutim, bitno je na početku kazati nešto o porijeklu samog prezimena zato što svi Korkuti
nisu u bližoj rodbinskoj
vezi.
Porodica Korkut vodi porijeklo iz Nevesinja. Naime, spominje se da je
1771. godine izvjesni Abdulah Korkut posjedovao
imanje u Rabini kod Nevesinja. Nevesinjac Mustafa Korkut koji je krajem XVIII stoljeća živio na
tom području imao je tri
sina od kojih će se dalje
razviti tri grane Korkuta
na tri različita mjesta. Prvom se pouzdano ne zna
ime. Ono što se zna jeste
da je živio u Nevesinju
gdje je imao kuću. Nakon
što su njegovog sina Saliha ubili hajduci, unuk
Ibrahim se odlučuje za odlazak u Malu Aziju
gdje i danas žive njegovi potomci. Drugi sin
Mustafe Korkuta po imenu Hasan, imao je sina
32 GLASNIK
Šaćira koji se odselio u Zvornik gdje je obavljao
dužnost muderrisa zvorničke medrese. Iz ove
loze zvorničkih Korkuta potječe Haris Korkut,
svršenik El- Azhara, o kome će biti riječi u daljnem tekstu. Treći sin je
Derviš Muhammed, koji
se nastanio u Travniku,
rodonačelnik je najpoznatije loze Korkuta kojoj
pripadaju Besim Korkut
i Derviš A. Korkut, također svršenici El-Azhara.
Haris Korkut potječe iz
manje poznate loze Korkuta, što ne znači da se
o njima ne treba pisati
i prisjećat ih se. Naprotiv, ne treba dopustiti
da ugledni ljudi padnu u
zaborav, jer kako mudri
davno rekoše: “Nema
života narodu koji zaboravlja svoje ugledne ljude.”
Dakle, Haris ef. Korkut rođen je u Zvorniku,
1916. godine. U svom rodnom mjestu je završio osnovno i srednje obrazovanje, a Šeri-
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
jatsko-sudačku školu u Sarajevu 1937. U periodu od 1937. do 1942. godine radio je kao
muderris u Elči Ibrahim-pašinoj Fejziji medresi
u Travniku. Nakon toga vratio se u Zvornik. Godine 1943, odmah po osnivanju Handžar divizije uključio se u istu kao njen tabor imam. Po
završetku rata, otišao je u Kairo gdje je upisao i
završio Fakultet arapskog jezika na Univerzitetu El-Azhar. Jedno vrijeme je radio u Kairu, da
bi 1958. otišao u Liban, tačnije u Balabek, gdje
je živio i djelovao sve do svoje smrti, 1980. godine.
Haris Korkut je bio saradnik časopisa “Bosanski pogledi”. To je bio emingrantski časopis
koji je pokrenut od stane Adila Zulfikarpašića,
u Beču-1960-ih godina. U njegovom kreiranju
učestvovala su mnoga imena bošnjačke emigracije, kao što su Smail Balić, Teufik Veladžić, Izet Serdarević, Bećir Tanović, i dr. Mnogi
od njih su potisnuti u zaborav. Ovaj časopis
promovisao je ideju bošnjačkog nacionalnog
identiteta. „Bosanski pogledi“ su časopis koji
je prvi objavio istinu o teškim obračunima komunista sa članovima pokreta Mladi Mislimani krajem 40-ih godina prošlog vijeka. List je
izlazio sve do septembra 1991.
Korkut je također pisao u časopisu „El-Irfan“
koji je izlazio u Bejrutu. U pomenutom časopisu je promovisao knjigu „Kultura Bošnjaka“
autora Smaila Balića. Svoje radove je uglavnom potpisivao punim imenom i prezimenom. Inače, pisao je i govorio arapski, turski i
njemački jezik.
Korkut je napisao knjigu na arapskom jeziku
pod naslovom „Mihnetu’l-islami fi Yugoslafija“ (Poteškoće islama u Jugoslaviji) u ponaslovu „Dirasa mudžeza ‘anil- islami fi Yugoslafija
ve halatu’l- muslimine el-Bošnjak fi Bosna ve
Hersek kadimen ve hadisen“ (Kratka studija o
islamu u Jugoslaviji i stanje muslimana Bošnjaka u Bosni i Hercegovini u prošlosti i sadašnjosti). Knjiga je izdata u Bejrutu, 1962. Napisana
je na 30 stranica štampanog arapskog teksta,
no međutim, sadržajem je znatno veća. U djelu je arapskom čitaocu prikazano mukotrpno
stanje muslimana u Jugoslaviji, naročito u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je, naravno, imao
neprilika od stane tadašnjeg režima Jugoslavije.
Iako daleko od Bosne, preko časopisa koji su
izlazili na bosankom jeziku kao i u vidu raznih
brošura, davao je svoj doprinos domovini.
Tako ćemo naći da je Haris ef. Korkut jedan
od rijetkih koji je pisao o mješovitim brakovima. To je bila tabu tema o kojoj se pisalo prije
Drugog svjetskog rata, ali ne i u periodu komunističke vladavine Jugoslavije. Jedino je Haris
ef. Korkut pisao o ovoj temi sa islamske tačke
gledišta. Naime, napisao je brošuru „Mješoviti
brakovi“ koja je štampana u Bejrutu 1965. Također je u „Bosanskim pogledima“ pisao nešto
na temu mješovitih brakova. Osim toga, u literaturi Islamske zajednice nije zabilježeno ništa
na tu temu. Korkutu je to pošlo za rukom jer
je pisao kao emigrant, drugačije nije ni moglo.
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
33
KOLUMNE
KOLUMNA
HISTORIJA BOSNE
pripremio:
Edin LJUTOVIĆ
Uticaj Bogumilstva u Bosni I Hercegovini na islamizaciju
masovne migracije turskog etničkog elementa u područje Bosne nisu zabilježene.
Ni poslije uništenja države bosanskih feudalaca turski feudalci nisu mogli učvrstiti svoju vlast na velikom
dijelu bosanske teritorije. Mađarski feudalci drže Jajačku i Srebreničku banovinu do 1528 godine. Prisustvo turskih feudalaca u Bosni bilo je čvrsto upravo u
vrijeme najžešćih obračuna bogumila i katolika (bosanski namjesnik Isa-beg već je 1434. godine iz Bosne
kao baze, išao je na pohode do Temišvara, odakle se
vraćao u Bosnu. Neposredno pred bitku pod Jajcem,
Turci su držali Nevesinje, Gacko, Sarajevo, Podrinje,
Pljevlja, Čajniče, Višegrad, Zvornik, Srebrenicu i Šamac; dakle svu istočnu Hercegovinu i istočnu Bosnu.
Herceg Stjepan, protivnik bosanskog katoličkog kralja
Stjepana Tomaševića, držao je ostali dio Hercegovine i zapadne Bosne. Stjepan Tomašević držao je tada
samo zapadnu Bosnu.
Period XV i XVI vijeka može se smatrati i periodom
osnovne islamizacije domaćeg stanovništva, tim prije
što je to istovremeno i period najvećih vojničkih i političkih uspjeha turskih feudalaca. Za bogumilstvo su u
momentu uništenja bosanske države, postajale četiri
moguća izlaza: reorganizovati se i obnoviti aktivnost,
prići zapadnoj crkvi, prići istočnoj crkvi, islamizirati se.
Nasilno pokatoličeni bogimili, lišeni svojih propovjednika, počeli su lahko da prelaze na islam. Ima izvjesnih
podataka da je taj prelaz počeo još prije definitivnog
osvajanja Bosne. Već od 1428. godine gradovi Hododjed i Vrhbosna nalaze se u turskim rukama. U ovo
vrijeme pada osnivanje Sarajeva. Značajna Isabegova
vakufnama iz februara 1462. godine prikazuje nam Sarajevo još za života posljednjeg bosanskog kralja. Vidi
se da je u Sarajevu i njegovoj okolini bilo vrlo mnogo
muslimana. I na selu je već bilo muslimana. Ista vakufnama 1462 godine spominje muslimanska groblja
u selu Bulinu u Kasetićima. Najverovatnije da je to bogomilsko selo koje je prešlo na islam prije pada Bosne.
Ako su starješina porodice odlučio da promjeni religiju, najčešće su to činili i ostali iz bratstva. To je jedan
od razloga cjelovitosti seoskih naselja po religioznoj
pripadnost.
Proces islamizacije na podrućju Bosne i Hercegovine
Početak novog etnogenog procesa koji je pod vlašću turskih feudalaca zahvatio jedan dio slovenskog
stanovništva u našim krajevima, obično se obilježava
islamizacijom. Da je islamizacija izvršena, to nije sporno za nauku. Činjenica da se islamizirano stanovništvo
služilo isključivo jezikom autohtonog stanovništva,
govori da je njegovo porijeklo autohtono. Nikakve
34 GLASNIK
Bosanski biskup fra Marijan Maravić 1655 šalje svoj
izvještaj u Rim. Stanovništvo Bosne većinom Turci autohtono, te katolici i šizmatici.
Donosi statistiku gradova. Na primjer Sarajevo ima 20
hiljada muslimaskih kuća i samo 100 hriščanskih, a u
Banja Luci 2 hiljade muslimanskih i 100 hrišćanskih.
Uticaju islamske religije bila su jače izožena gradska
naselja duž komunikacija i sela u okolini gradova.
Organizacija uprave
Islamizacijom počinje formiranje mentalne i kulturne
osobenosti Bošnjaka. Formiranjem posebnog vojnopolitičkog jezgra u Bosni (kao posljedica islamizacije),
i kontraofanzivnih pritisci evropskih država naveli su
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
sultana da 1580. godine na zapadnom dijelu balkana
stvori posebnu graničnu oblast pod svojom direktnom
upravom, čijije centar bio u Bosni i koji je zato nazvan
bosanskim ejaletom. U sastav ove pokrajne ušli su bosanski (sarajevski sandžak), hercegovački, zvornički,
kliški, požeški, čazmanski, krčki, prizrenski i vučitrnski
sandžak. Ovaj ejalet je postajao sve do 1878 godine,
uračunavši, razumije se, promjene izazvane predhodnim teritorijalnim gubicima na granicama. Neposredno pred austougarsku okupaciju u sastav bosanskog
ejaleta uključen je i novopazarski sandžak.
Prema podacima u Bosni je od 1463 do 1878 upravljalo 252 namjesnika. Dakle, u prosjeku ni dvije godine
nije trajala uprava jednog čovjeka. 206 namjesnika
upravljalo je do dvije godine, 38 od 3-5 godina, 6 od
6-10 godina, a svega 2 preko 20 godina. Bilo je mnogo
namjesnika koji su upravljali samo po nekoliko mjeseci.
Dinamična vojna situacija uslovljavala je često mijenjanje visokih funkcionera prema ocjeni vrhovne
uprave o njihovim sposobnostima.
Krajem XVIII vijeka u ejaletskoj upravi pod rukovodstvom namjesnika radili su slijedeći sektori: za dodjelu lena, za finasije, za vojan pitanja za administraciju.
Vlast se nije direktno bavila problemom proizvodnje.
Vojni uspjesi koji su uslijedili osavjanju Bosne i relativna politička konsolidacija koja je od Bosne napravila
neku vrst baze vojnih operacija, omugućili su njen brz
privredni razvoj. Početno poboljašanje položaja kmetova i veća pravna sigurnost odrazili su se povoljno
na poljoprivrednu proizvodnju. Ratni plijen (plementi
metali, vrijedne tkanine, stoka) povećala su kupovnu
moć ratnika.
Sarajevo (trgovište) imalo je 1468 manje od 30 kuća, a
već 1516 oko 20 000 stanovnika slično je sa Mostarem
i drugim gradivima. Gradsko stanovništvo činilo je 1213% ukupnog stanovništva Bosne.
Od pada Bosne do kraja kraja XV vijeka, na njenim
zapadnim i sjevernim granicama kao i u samoj Bosni,
odvijaju se intezivne vojne akcije za koje se zna da su
u njima učestvovali i Bošnjaci. U tom period vodi se 11
krupnih operacija, od koji se pet odvijaju na teritoriji
Hrvatske, dvije u Sloveniji, jedna u Zeti, jedna u Italiji
i dvije u Bosni.
U XVI vijeku vođeno je 75 krupnih operacija od toga
23 u Bosni, van teritorije Bosne: u Hrvatskoj, Mađarskoj , Crnoj Gori , Sloveniji, Perziji.
.
U ovom vijeku gubici Bošnjaka su veliki. Kod zauzimanja Novog, vojnici Mletačke republike 1539. godine
sasjekli su sve muškarce, a žena i djecu odveli u roblje.
U bici po Siskom 1593. godine gine 7000 Bošnjaka, a
u odbrani Petrinje 1593. godine izginula je sva posada
prilikom provale iz grada.
U XVII vijeku vođeno je 86 krupnih operacija, od kojih
35 u Bosni, van teritorije Bosne: u Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Austriji, Besarabiji, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Boki, Rusiji, Grčkoj i Iraku.
Naročito velike gubitke u ovom stoljeću Bošnjaci su
pretrpljeli u borbama pod Hotinom, Bečom i Ostrogonom.
U XVIII vijeku vođeno je 40 velikih operacija od kojih
21 u Bosni, van teritorije Bosne: u Crnoj Gori, Srbiji,
Hrvatskoj, Besarabiji , Bugarskoj, Rusiji, Perziji.
1714. godine u Bosnu dolazi 5000 Tatara i 7500 drugih stranih vojnika za rat protiv Mletačke republike.
Pritisak spoljnih protivnika je toliko jak da mu lokalne
sanage ne mogu da odolijevaju.
U borabama u Peziji 1727. godine godine učestvuje 10
000 feudalca i plaćenika iz Bosne, a vraća se njih 500.
U borbama u Rusiji 1735. godine učestvuje 20.000
Bošnjaka, od kojih je zarobljeno 7743, a vratilo se kući
1.340.
U odbrani Zvornika 1737. godine učestvuju i žene.
U XIX vijeku vođeno je 20 većih operacija od kojih 4 u
Bosni, a van teritorija Bosne: u Srbiji i Crnoj Gori..
Bojevi su bili intezivni odmah od početka XVvijeka da
bi dostigli kulminaciju u XVII vijeku, a jenjavaju u XVIII,
a naročito u XIX vijeku.
XV, XVI, XVII vijek karakterišu ofanzivne akcije, da bi
u XVIII vijeku borba poprimila defanzivni karakter, u
XIX vijeku Bošnjaci su opet u ofanzivi, ali ovog puta
zato što se borbe svode na obraćun sa Crnom Gorom
i Srbijom.
Bošnjaci su učestvovali u vojnim operacijama u udaljenim zemljama kao što su Perzija, Irak, Rusija i Poljska.
Već krajem XV vijeka vojne snage Bošnjaka prelaze
10.000, da bi u XVI vijeku bilo zabilježeno učešće oko
50 000 BošnjakA samo u jednoj bici.
Smanjivanje teritorije Turske povlačilo je za sobom
i potiskivanje domačeg bošnajčkog stanovništva,
uglavnom do polovine XIX vijeka. To stanovništvo se
djelomično povlači na teritorije koje je držala Turska.
Stanovništvo iz Panonije najvećim dijelom povlačilo u
Bosnu, a djelomično u Srbiju. Stanovništvo Like i Dalmacije povlači se isključivo u Bosnu.
Stanovništvo iz Crne Gore djelomično je istrebljeno
krajem XVII i početkom XVIII vijeka nakon savezničke koalicije od 1684. do 1699. godine protiv Turske.
Drugi dio se povlači u Bosnu i Hercegovinu, Albaniju
i dijelove Turske. Stanovništvo iz uže Srbije iseljavalo
se od početka Prvog srpskog ustanka do polovine XIX
vijeka, najvećim dijelom u okolne oblasti koje je držala
Turska, i to u Bosnu, Sandžak, Kosovo i Metohija.
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
35
KOLUMNA
KOLUMNA
NAŠA BOSNA
piše:
Enes HUJDUR
Hvala Bogu, ova zemlja ide naprijed. Možda nekad usporenim koracima, ali naše
najveće blago je omladina koja se vraća tamo gdje i pripada, džamijskom hajatu.
Nade imam da će u Bosni biti dobro, samo će trebati vremena da
„oživi“ i da ponovo zasja svim nurom i da se okiti svojom ljepotom.
Sedamnaestog dana mjeseca ramazana druge godine po Hidžri na brdu Bedr, nedaleko od Medine
islam se branio krvlju šehidskom i odbranio. Vjerujući u Allaha, dž.š., i Njegova poslanika Muhammeda, a.s., mudžahidi su na bojno polje izašli prepuni
snage i volje. Ali u isto vrijeme i želje za pobjedom
da se jednog dana vrate svojim mekanskim domovima iz kojih su protjerani samo zato što su muslimani
i što im je srce ispunjeno šehadetom. Vjera u Boga
dovela ih je do prve pobjede u historiji islama. Kad
su se mudžahidi vraćali sa Bedra Muhammed, a.s.,
ih je obavjestio o najvećem džihadu i o najvažnijoj
pobjedi, riječima: “Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je bitka sa samim sobom”. Sigurno je bitka
na Bedru najznačajnija pobjeda u historiji islama, ali
ta bitka sa samim sobom nikad neće prestati, i zato
je ona najveća.
Mi smo ovdje u ovoj napaćenoj, prkosnoj, ponosnoj, ali kao iz bajke lijepoj Bosni i Hercegovini. Ali
kakva god je, NAŠA je, i ne damo je nikome, jer majka nam je, a bolja je i najgora majka od najbolje maćehe. Treba da znamo da rat u BiH nije trajao samo
od ‘92-’95. godine protiv Bošnjaka - muslimana. Rat
protiv nas na ovim prostorima započeo je mnogo
prije 1878. godine i još nije završio, niti mu se uskoro nadzire kraj. Mnogo je šehida dala ova zemlja;
da postoji prvenstvo u žrtvama mi bi smo sigurno
bili među pobjednicima. Historija je dužna svakom
onom ko je dao svoj život da bi danas mi imali slobodu i da bi se mogli boriti za svoja prava. To su ljudi
36 GLASNIK
koji su na poseban način svjedočili život i smrt. Jer
svjedočenje života i smrti na ovim prostorima nije
stvar jednog vremena i jedne generacije, nego je to
stvar svakog pojedinca u svakom vremenu. Sadržaj
žrtve u borbi između našeg i vremena naših očeva
i djedova je različit po svojoj osnovi. Naši preci su
koristili oružje u borbi protiv istog oružja koji su koristili njihovi neprijatelji, ili bar slično, što je i bila
njihova obaveza. Mi se danas moramo suprostaviti
svojim neprijateljima metodama i načinima koje oni
koriste . Ovo je jedini i najsigurniji put kojim čuvamo krv koju su prolili naši preci kako ne bi bila uzaludno prolivena. Poslije mnogo genocida nad ovim
narodom, prvi put smo stali da se branimo te 1992.
godine i sa nadljudskim naporom smo se i odbranili. Šehidi ove zemlje se mogu porediti sa šehidima
Bedra i Uhuda. Možemo im zajedno učiti dovu jer
svi su oni dali svoje živote za jedan cilj - islam. Ali,
ako i dalje budemo držali širom otvorena vrata lošem moralu, destruktivnim idejama, šta ostaje kao
smisao borbe i žrtvovanja naših predaka? Zar naši
postupci nisu omalovažavanje krvi koju su prolili ovi
časni ljudi - šehidi? Ne, neće se omalovažavati krv
koju su prolili! U suprotnom će nas žestoko tužiti i
Nanić, Hujdur-Hujka, Jugo, Alagić i hiljade njima sličnih junaka. Kako da se oslobodimo ove iznimne odgovornosti? Moramo pokazati sličnu odvažnost na
putu pozivanja na dobro i manifestirati odlučnost
kao što su oni pokazali uz potpuno zadovoljstvo i
želju za žrtvom da spriječimo one koji ne vole ovu
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
zemlju da stave svoja stopala na njeno tlo.
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio:
tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete”. (Ali-Imran 110)
Koliko samo napada na nas Bošnjake se svakodnevno upućuje, pogotovo onih medijskih. Na našu
ulemu, na našeg uvaženog reisul-ulemu dr. Mustafu
Cerića, na cijelu Islamsku zajednicu. Ali zašto baš na
tu instituciju i na te ljude? Zato što razmišljaju i što
se brinu za svoj narod. Niko ne vodi nikakav “rat”
protiv naših bh. političkih stranaka i njihovih vođa,
pa ko bi i galamio i nešto im prigovarao kad su oni
za “pohvaliti” za našeg neprijatelja, odlični i potpuno im kao takvi odgovaraju. Nikako da shvatim naš
narod, kad Bakir
Hadžiomerović
u svojoj emisiji
slaže na reisululemu mi mu
povjerujemo i to
je “istina”, on je
u pravu, a čim reisul-ulema kaže
šta misli i upozori na probleme društva, on
je “lažov” i ništa
mu ne treba vjerovati. Ta naša
tvrdoglavost,
zavist i prkost u
historiji koštali
su nas mnogo i
nikad nismo naučili da svoje cijenimo. Predsjednika
Aliju Izetbegovića mnogo više cijeli svijet cijeni i poštuje nego što to radi njegov narod. Koliko je samo
on napada pretrpio i danas isto to reisul-ulema proživljava.
Ali, zato im poručujem, koliko god vama vaše potvore i klevete bile važne i koliko se god budete trudili
da izmišljate laži, nama je naš reisul-ulemu draži i
više ga poštujemo. Mi ga slijedimo i podržavamo,
on je naš halifa. Vi ćete biti zaboravljeni na smetljištu historije, kao i oni prije vas, za kratko vrijeme. Sad shvatam onaj hadis Božijeg Poslanika, a.s.:
“Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je bitka sa
samim sobom”. Ja znam da su mi četnici i ustaše
neprijatelji i znam kako se sa njima boriti. Ali najveći
naši neprijatelji su oni iz “našeg “naroda koji imaju
muslimansko ime, ali su munafici tj. komunisti. Oni
misle da nešto znaju, a ne znaju ni ko su, ni šta su ,
niti kome pripadaju. Oni nama hoće da uzmu vjeronauku i hoće kao da nas uče kulturi življenja. A naš
narod zna kome pripada, zna odakle je , ko smo i
šta smo, i zna svoju ponosnu historiju. Ovaj narod
ne može bez vjere, on je znao za Boga Jedinoga i
prije dolaska Osmanlija. Znao je za molitvu pet puta
na dan, znao je za post, i znao je da podigne ruku
visoko i da kaže da nikome neće biti rob. Mi smo ovdje više od 600 godina, znali smo za kulturu i čistoću, za javna kupatila i hamame, poštovanje drugog
i drugačijeg. Sad ovi došli i nastali prije šezdesetak
godina i hoće da nas uče kulturi življenja i kažu da
nam vjera nije potrebna i hoće da nam pokažu kako
se može živjeti i bez vjere. To intezivno rade već 60
godina, ali vjera
u ovom čovjeku
se ne može ubiti, jer ovaj narod
ne zna da živi bez
duhovne snage vjere. Svakom od
nas nekad treba
mala infuzija te
duhovne hrane
da shvatimo šta
nam je prioritet
u životu.
Hvala Bogu, ova
zemlja ide naprijed. Možda
nekad usporenim koracima,
ali naše najveće
blago je omladina koja se vraća tamo gdje i pripada,
džamijskom hajatu.
Nade imam
da će u Bosni biti dobro, samo će trebati vremena
da „oživi“ i da ponovo zasja svim nurom i da se okiti
svojom ljepotom.
Ukoliko budemo ulagali veliki napor u poboljšavanje našeg društva možda se ponovo pojave osobe slične šejh Juji, velikom veziru Mehmed paši Sokoloviću, šejhu Maglajliću, šejhu Mehmedu
Handžiću, Aliji Izetbegoviću… ličnostima koje su bile
blistave zvijezde bošnjačke-islamske misli i velikani
svog naroda. Ako Bog da, kad ove generacije dođu
da vode i odlučuju o sudbini naše države siguran
sam da će to bolje raditi od ovih današnjih političara, kojima svaka čast na njihovom trudu i onome
što su uradili, ali daleko im kuća bila od naše lijepe
Bosne i Hercegovine.
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
37
Riznice u sunnetu Treasures in the sunnah
između dva broja
između dva broja
NAUČNI PRISTUP
autor:
ZEGLUL EL-NEDŽDŽAR
7. hadis
Kiša pada zbog blagoslova i milosti od Allaha
Zejd ibn Halid el-Džuheni pripovijeda: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., predvodio nas je na sabah namazu
na Hudejbiji poslije kišne noći. Nakon završetka
namaza okrenuo se prema ljudi i rekao: „Da li
znate šta je vaš Gospodar rekao (objavio)?“ Ljudi
su odgovorili: „Allah i Njegov poslanik znaju najbolje“. On, s.a.v.s., reče: „Allah je rekao: `Ujutro
neki Moji robovi ostadoše iskreni vjernici a neki
postadoše nevjernici. Ko god reče da je kiša zbog
blagoslova i milosti od Allaha ima vjeru u Mene i
nevjeru u zvijezde, a ko god reče da je kiša zbog
neke posebne zvijezde nema vjere u Mene, već
ima vjeru u tu zvijezdu.“1
Pojašnjenje hadisa
Postupak padanja kiša iz oblaka je još uvijek tajna za naučnike. Sve što znaju je da je Zemlja najbogatija planeta u Sunčevom sistemu u pogledu
vode. Količina voda u Zemlji je oko 1,4 milijarde
kubnih kilometara. Najveća količina vode se nalazi u morima i okeanima (oko 97,2%), dok je slatka
voda najmanja po količini. Većina slatke vode (oko
2,052 do 2,15%) je u obliku velikih blokova leda na
dva Zemljina pola i na vrhovima planina. Ostatak
slatkevode je skladišten u stijenama Zemljine kore
(0,27%), slatkovodnim jezerima (0,33%), te takođe uzima oblik vlage raširene unutar tla (0,18%),
kao što uzima oblik vlage u atmosferi (0,036%).
38 GLASNIK
6. nastavak
prijevod s engleskog:
Jusuf DŽAFIĆ
Tekuća voda u rijekama i kanalima čini najmanju
količinu od pomenutih (0,0047%).
Svemogući Allah je donio ovu zemaljsku vodu
napolje iz zemljinih dubina putem vulkanskih
erupcija, rasporedio je, te upravlja njenim tačnim
kruženjem između zemlje i zraka (atmosfere). To
je pravilno kruženje koje stoji nasuprot kvarenju
vode zbog postojanja milijardi živih bića koji žive i
umiru u vodi. Zasigurno, moguće je da se ovo kruženje vode oko Zemlje pokvari usljed postojanja
živih, mrtvih i truhlih organizama.
Allahova volja (Hvaljeni i Veličanstveni neka je
On) je dosudila da ova konačna količina vode na
Zemlji postoji, potom da bude pravilno raspoređena između mora, okeana, rijeka i jezera, te
poslije da određena količina ove vode bude skladištena u stijenama Zemljine kore. Štaviše, nešto
ove vode je prisutno u obliku ogromnih ledenih
blokova na planinskim vrhovima ili je ujednačeno
rašireno u obliku vlage, rasprostranjene u zraku ili
unutar čvrste materije. Ustvari, ovaj postupak je
rukovođen savršenom tačnošću, kako bi postojala dovoljna količina vode neophodna za život na
Zemlji, te kako bi se postigla vrsta kalorijske ravnoteže na Zemljinoj površini od mjesta do mjesta
i od godišnjeg doba do godišnjeg doba. Što je još
važnije, ako bi se ova uravnotežena količina vode
malo povećala, Zemlja bi bila u potpunosti potopljena. Na početku, sunčeva toplota pretvara u
paru Zemljinu vodu u morima, okeanima, rijekama, jezerima, barama i močvarama. Postupak isparavanja je rasprostranjen kako bi uključio polarne ledene kape, vodu uskladištenu ispod Zemljine
kore, disanje čovjeka, životinja i biljaka, te druge
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
A SCIENTIFIC
APPROACH_PART 1
izvore vode, koji se onda dižu kao para do donjih
slojeva atmosfere (klimatski pojas). Usljed toga
temperatura se spušta i atmosferski pritisak se
smanjuje, vodeći do zgušnajvanja pare oko sitnih
molekula zraka i prašine, poznatih kao zgusnuti
molekuli, koji pomažu zemaljskoj vodi da se vrati na zemlju u obliku kiše, grada, leda, magle ili
rose. Svake godine, tri stotine i osamdeset hiljada
kubnih kiilometara vode isparava. Većina od ovoga (320 hiljada kubnih kilometara) je sa površine
mora i okeana, dok je ponajmanje od ove isparene
vode (60 hiljada kubnih kilometara) sa površine
kopna. Ova količina isparene vode se vraća na zemlju u drugačijim prosjecima (284 hiljada kubnih
kilometara pada na mora i okeanae dok 96 hiljada
kubnih kilometara pada na zemlju), i ova razlika u
oba slučaja (36 hiljada kubnih kilometara) utiče sa
kopna u mora i okeane.
S druge strane, vrijedno je naglasiti činjenicu
da su padavine iz oblaka još uvijek poglavito nepoznat postupak koji ostaje dvosmislen u svojim
potankostima svim naučnicima. Ovo je zbog činjenice da se ovaj proces sprovodi preko brojnih
nevidljivih operacija, a na posredan način. Stoga, brojne pretpostavke i teorije su postavljene
ka riješavanju ovoga fenomena, kao što je uticaj
kretanja zemaljskog vjetra, prašina podignuta s
zemljine površine ovim vjetrom, sudar naboja u
jednom oblaku jednog protiv drugog i sudar zasebnih oblaka jednog s drugim, takođe uticaj sunca i vjetra na atmosferu Zemlje u njenim različitim slojevima. Da ne spominjemo volju Najvećeg,
Stvoritelja! Ovo je očito u prikazanom hadisu.
Dobro je poznato da je količina vode u oblacima vrlo mala. Ona ne prelazi 2% vode prisutne
u Zemljinoj atmosferi, što ne nadvisuje 0,36% od
ukupne količine vode na Zemlji. Količina vode u
Zemljinoj atmosferi se procjenjuje na oko 15 hiljada miliona kubnih kilometara. Voda se nalazi u
klimatskim pojasima, uzimajući oblik veoma majušnih kapi (malo više od mikrona). Ove vodene
kapljice prianjaju uz zrak zbog svoje ljepljivosti i
jačine njihove površine tenzije.2 Ovaj postupak,
potpomognut silom vjetra, odvija se u uobičajenim oblacima koji plove u atmosferi, pritom sipajući kišu na zemlju samo nakon mješanja toplog
oblaka sa hladnim ili oblaka sa pozitivnim nabojem s onim koji ima negativan naboj ili pak nakon
što se brojne čvrste čestice prašine, podignute
vjetrom sa površine Zemlje, koriste da ubrizgaju
oblake i vode ka zgušnavanju pare unutar ovih
oblaka, te padanju kiše Allahovom voljom.
Kiša obično pada u sićušnim kapima. Ponekad,
međutim, pada u velikim kapima (promjer ovih
kapi ponekad ide iznad 4-8 milimetara). Ove velike kapi su posljedica zgušnjavanja pare oko velikih
molekula prašine koji postepeno rastu dok ne postignu ovu veličinu, uslijed zgušnjavanja pare oko
njih.
Kada sve svi ovi uslovi ili samo neki od njih ispune, oni impliciraju da su predodređeni i da se nisu
mogli dogoditi nasumice. Prilično je očigledno da
se kiša vodi kao svemirska zagonetka koju čovjek
ne može u potpunosti odgonetnuti. No, veličina
Allahove moći je jasna kao dnevna svjetlost, posebno u raspoređivanju kiše između svih dijelova
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
39
prijevod
prijevod
Zemljine površine Allahovom voljom (Hvaljeni i
Veličanstveni neka je On). Ovo je naglašeno u prikazanom hadisu, a i u brojnim Kur’anskim ajetima.
O ljudi! Bogoštujte svoga Gospodara (Allaha),
koji vas je stvori i one prije vas kako biste mogli
biti El-Muttekuni (bogobojazni). Koji je stvorio Zemlju vama mjestom odmora, i nebo kao baldahin,
i poslao vodu (kišu) i dao da s njom rađaju plodovi, kao proviziju3 vama. Onda nemojte stavljati
suparnike prema Allahu (u bogoštovanju), dok vi
znate (da samo On ima pravo da bude bogoštovan. (El-Bekare, 21-22)
I to je On koji šalje vjetrove kao vjesnike radosnih
vijesti, idu prije Njegove milosti (kiše). Do kada su
oni donijeli teškonatovarene oblake. Mi ih tjeramo do zemlje koja je mrtva, onda činimo da se
voda (kiša) spušta na nju. Potom Mi stvaramo svakovrsne plodove pored nje. Isto, Mi ćemo oživjeti
mrtve, tako da možete upamtiti ili obratiti pažnju.
(El-E’araf, 57)
I Mi šaljemo vjetrove koji oplođuju (da obilno
napune oblake vodom), onda činimo da se voda
(kiša) spušta s neba, i Mi smo je dali vama da pijete, i niste vi ti koji su vlasnici njenih skladišta (tj.
da date vodu koga volite ili da je uskratite od onoga koga ne volite). (El- Hidžr, 22)
To je On koji spušta vodu (kišu) s neba, i s njom
Mi dajemo da niče svakovrsno bilje... (El-En’am,
99)
Koji je zemlju napravio za vas poput krevet (rasprostro) i otvorio puteve za vas po njoj; i spustio
je vodu (kišu) s neba. I Mi smo dali da s njom niče
svakovrsno bilje. (Taha, 53)
I mi smo spustili s neba vodu (kišu) u mjerama,
i Mi smo joj dali smještaj na zemlji, te, zaista, Mi
smo sposobni da je oduzmemo. (El-Mu’minun,
18)
I to je On koji šalje vjetrove kao vjesnike radosnih
vijesti, idu prije Njegove milosti (kiše), i Mi smo
spustili čistu vodu s neba. (El-Furkan, 48)
8. hadis
Svaka godina dobija istu količinu kiše
Ibn Mesud prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
„Kiša koja padne u jednoj godini nije ništa manje
(po količini) od one koja padne u drugoj godini.4
40 GLASNIK
Pojašnjenje hadisa
Ovaj hadis je takođe zabilježio Hakim u svojoj
knjizi Mustedrek5 , prenosi ga Ibn Abbas, r.a.: Kiša
koja padne u jednoj godini nije ništa manje (po
količini) od one koja padne u drugoj godini, to je
samo Allah koji raspoređuje kišu (širom Zemlje).
Prva predaja ovoga hadisa je mevkuf , i povezana
je samo do Ibn Mesuda, a druga predaja od Hakima je mevkuf,6 te povezana samo do Ibn Abbasa,
r.a, pa je ovo potaklo neke hadiske učenjake da
pokušaju da ovaj hadis kao daif (slab), kako nisu
mogli da dokuče njegov znanstveni zaključak.
Ipak ovaj hadis ima presedan, upućujući na naučni znak, četrnaest stotina godina prije nego je
savremena nauka zapravo otkrila njegovu tajnu.
Nakon obavljanja opširnih studija da bi se procijenila količina vode prisutne na površini Zemlje,
otkriveno je da je ogromna, pošto je procijenjena
na 1 360 miliona kubnih kilometara. Većina ove
vode (97.2%) je u obliku slane vode u okeanima i
morima, dok je njen ostatak (2.8%) čini pitku vodu
u njena tri stanja (čvsto, tečno i plinovito). 2.15%
od ukupne količine vode na Zemlji je u obliku naslaga ledenjaka na dva pola7 , te na vrhovima vrhovima njihovih planina. Ostatak zemaljske vode,
koji je oko 0.65% sveukupne vode na Zemlji, je
uglavnom skladišten kao podzemna voda u litosferi.8 Nakon nje, dolazi pitka voda slatkovodnih jezera, zatim voda uskladištena u zemljištu u
obliku vlage. Preostala količina je vodena para u
plinovitoj atmosferi, te na kraju tekuća voda u rijekama i njihovim glavnim potocima.
Svjetski okean9 pokriva približno 71 posto Zemljine povrišine, procijenjene na oko 510 miliona
kvadratnih kilometara, što znači da je svjetski okean na Zemlji oko 361 milion kvadratni kilometar,
dok je čvrsta oblast Zemljine površine procjenjena na 149 miliona kvadratnih kilometara.
Stoga, stopa isparavanja sa vodene površine je
procijenjena na oko 320 000 kubnih kilometara
vode godišnje, dok je stopa isparavanje vode sa
tla procijenjena na skoro 60 000 kubnih kilometara. Nakon sabiranja ove dvije brojke, uviđamo da
je vodeni krug između Zemlje i njezinog atmosferskog omotača oko 380 000 godišnje. Većina ove
vode isparava iz tropskih oblasti, gdje prosječna
godišnja temperatura dostiže 25 C.
Kada voda isparava s površine vode i tla, ona se
usljed manje gustine podiže, zatim je zračne stru-
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
je dovode do troposfere, najnižeg sloja Zemljine
plinovite atmosfere i mjesto svog Zemljinog vremena. Troposfera je svojstvena po značajnom
opadanju temperature, kako se visina povećava
dok ne dosegne -80 C iznad ekvatora. U ovom
hladnom sloju vodena para, dižući se sa zemlje,
postaje gusta (Allahovom voljom), te se onda vraća na zemlju u obliku kiše, vode, snijega, grada ili
sitnih padalina (da li u obliku rose ili magle).
Kada ova voda pada nazad na zemlju, nju Allah
raspodjeluje, slavljen nek je On, Svojom savršenom mudrošću, kako je količina vode koja padne
na površinu vlažnog tla veća nego ona koja isparava iz njega (96 000 kubnih kilometara padne
na kopno, poređenja radi sa 60 000 kubnih kilometara što je ukupna količina isparene vode sa
njegove površine). S druge strane, količina vode
koja padne u more i okeane je mnogo manja nego
ona koja se isparava s njihovih površina (284 000
kubnih kilometara padne u njih, poređenja radi
sa 320 000 koji isparavaju iz njih). Razlika između
dvije zadnje brojke je upravo istovjetna razlika između količine oborina i isparene vode na kopnu,
što je skoro 36 000 kubnih kilometara vode koja
teče s kopna ka morima i okeanima svake godine.
Kruženje vode širom Zemlje je jedno čudesno
kruženje, koje djeluje kao svjedočanstvo savršenoj moći Stvoritelja i savršenosti Njegovog stvaranja. Sve u svemu, količina vode je stalna veličina
i ona je ispravno izračunata da upotpuni životne
potrebe na Zemlji. Ovaj vodeni krug, koji se smjenjuje između isparavanja i padanja kiše, takođe
pročišćava zemljinu vodu, u kojoj milijarde bića,
predstavljajući različite oblike života na Zemlji,
žive i umiru. On takođe pomaže očuvanju temperature na Zemljinoj površini, te umanjuje jačinu
sunčeve toplote ljeti. To zauzvrat smanjuje razliku između ljetne i zimske temperature, kako bi se
očuvao zemaljski život u svim njegovim različitim
oblicima.
Pošto je ukupna količina Zemljine vode koja isparava u njenu plinovitu atmosferu ustaljena svake godine, te ukupna količina isparene vode sadržane u ovom sloju je takođe postojana tokom
godine, onda ukupna količina kiše koja padne na
zemlju isto ostaje nepromjenljiva svake godine,
mada se njena količina razlikuje od jedne oblasti
do druge, zavisno od Allahove volje. Prosječna količina kiše koja padne na Zemljinu površinu danas
iznosi 85,7 kubičnih cm godišnje. Oborine se kreću između nule u suhim i bezvodnim pustinjskim
oblastima, i 11,45 kubičnih metara vode koja godišnje padne na Havajska ostrva.
Čovjek je u stanju da shvati ove kritičke opaske
na kraju XX stoljeća, ali njegovom znanju je prethodio hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s., u kojem kaže:
„Kiša koja padne u jednoj godini nije ništa manje
(po količini) od one koja padne u drugoj godini,
to je samo Allah koji raspoređuje kišu (širom Zemlje).“
Izvor ove naučne činjenice, koju je izjavio Pečat
poslanika i vjerovjesnika, s.a.v.s., četrnaest stoljeća prije, može biti samo Božanska objava. Neka je
na njega Allahov mir i blagoslov, na njegovu porodicu, sudrugove, i na ma koga koji slijedi njegovu i
njegov poziv (da’vah) do Sudnjeg dana.
______________________________________________________
1 - Zabilježio imam Buhari, Knjiga ezana (poziva na namaz), hadis br. 801.
2 - Podrazumijeva, između ostalog, električni potencijal ili napon. (o.p.)
3 - Znači, između ostalog, hrana, živežne namirnice, opskrba i sl. (o.p.)
4 - Zabilježio imam Bejheki u svom Es-Sunnen el-kubra, sv. 3, str. 363, indijsko izdanje.
5 - Sv. 2, str. 403 (indijsko iz.)
6 - Hadis mevkuf je taj koga ashab ne pripisuje Vjerovjesniku, s.a.v.s., tako je predaja ograničena na ashaba.
7 - Jedan od dvije oblasti bliske krajevima Zemljine obrtne ose, Sjeverni pol i Južni pol. (o. urednika eng. izd.)
8 - Litosfera obuhvata koru i gornji plašt Zemlje. (o. urednika eng. izd.)
9- Tri glavna djela svjetskog okena su Atlantski okean, Tihi okean i Indijski okean. (o. urednika eng. izd)
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
41
FOTOREPORTAŽA
TAHRIR - SIMBOL BORBE ZA SLOBODU
LOKACIJA: Tahrir - Kairo.
42 GLASNIK
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
43
kairske džamije
EGIPTOM KROZ GRADOVE
KAIRO
DŽAMIJA IMAMA
HUSEJN
piše:
Hamdija ISLAMOVIĆ
pripremio:
Sedin OMERBAŠIĆ
Džamija se nalazi u starom dijelu Kaira, u četvrti nazvanoj po imenu hazreti Husejna, a pored
džamije je smještena pijaca Han Halili, dok preko
puta se prostire čuvena Azharova džamija.
Husejnova džamija je sagrađena 1154. godine
za vrijeme fatimijskog upravljanja Egiptom. Nazvana je ‘Imam Husejn’ na osnovu nekih predaja
po kojima se u njoj nalazi
pokopana glava Poslanikova unuka hazreti Husejna.
Naime, prema tim predanjima, u toku krstaških
pohoda, tadašnji fatimijski
halifa u Egiptu se pobojao
za sigurnost Husejnove
r.a. glave koja se tada nalazila u palestinskom gradu Askalanu, te ju je dao
prenijeti i pokopati u Kairu, da bi se ubrzo na tom
mjestu sagradila džamija.
Za razliku od ovog predanja, šije su ubjeđenja da
je hazreti Husejnova glava
pokopana zajedno sa njegovim tijelom u džamiji
„Imam Husejn“ na Kerbeli
u Iraku.
Kada je na prijestolje egipatskog paše 1863. godine kročio hidiv Ismail,
44 GLASNIK
član čuvene Muhammed Alijeve dinastije, naredio je proširenje džamije i tada ona dobiva današnje dimenzije.
Prilikom proširenja gradila se po gotskom arhitektonskom modelu, dok je munara izdignuta u karakterističnom osmanskom stilu.
Unutar džamije u okviru zasebne prostorije nalazi
se turbe za koje se vjeruje
da čuva pokopanu glavu
imama Husejna, a koje je
u svako doba dana i noći
okruženo nemalim brojem
posjetitelja.
U džamiju se ulazi na 6 ulaza sa sve 4 strane, a svaki
od ova 6 izlaza iz džamije
vas vodi na čuvenu pijacu
Han Halili, inače najveću
pijacu na afričkom tlu.
Kompleks džamije sadrži
i neke stare islamske artefakte među kojima se
nalazi Poslanikova sablja,
koja je zatvorena za neposredno razgledanje, dok se,
ipak, najviše ističe kompletiran ručni prepis Kur’ani
Kerima kojeg je svojevremeno na životinjskoj koži
ispisao hazreti Alija.
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Kao što je poznato Kairo je majka civilizacija, tako da u Egipatskom muzeju imate toliko
historijskog blaga da ne možete ga pregledati za jedan dan. Kada je i napravljen, Egipatski muzej bio je mali za eksponate koje je imao. Trenutno se gradi novi muzej , koji se
nalazi izvan grada oko 20 kilometara. Biti će, kako se navodi, najveći historijski muzej
na svijetu. Obavezno ne treba propustiti da se posjeti blago Tutankamonove grobnice i
Dvoranu mumija.
U jednom od prošlih brojeva je naš student
pisao o Kairu na temu njegovog nastanka i ko
je njegov osnivač. Mi ćemo u ovom tekstu,
ako Bog da, pokušati istaći znamenitosti Kaira, koje, možda, nekoga podstaknu da posjeti
ovaj predivan grad. Kada spomenemo da je
Kairo najveći afrički grad, odmah i očekujemo
od grada takvih karekteristika neočekivano.
Naravno, tako doista i jeste. Kairo je zvijer koja
nikada ne spava i stalno je u pokretu. Nećete
nikada nešto zatrebati, a da to nije nadomak
vas. Gotovo svi ugodtiteljski objekti rade 24
sata dnevno.
Ukupan broj stanovnika Kaira teško je utvrditi, međutim prema mojim saznanjima taj broj
je oko 20 miliona stanovinika. Svake godine u
Kairu broj stanovnika se poveća za hiljade. Najgušće je naseljen centralni dio Kaira, u kome je
smještena gotovo sva državna administracija.
Broj stanovnika u ovom dijelu grada je oko 8
miliona. Nije teško uvidjeti da je Kairo jedno
od najvećih gradilišta na svijetu. Zahvaljujući
neiscrpnom korištenju rijeke Nil, omogućeno
im je da šire grad prema istoku i zapadu.
Svakako, Kairo ima mnogo turističkih destinacija, koje se ne mogu obići za jedan dan. Jedan
od razloga tome su i ogromne gužve. Međutim, već nakon jednog dana boravka u Kairu,
turisti se utope u ovaj način života. Prelaze
preko neobilježenih dijelova ceste sa lokalnim
stanovnicima ispred ogromnih kolona i imaju
priliku da slušaju „milozvučne“ glasove automobilske simfonije. Inače, u Egiptu je zakonom zabranjeno korištenje sirena, ali u stvarnosti je potpuno suprotno. U većini slučajeva
ni sami vozači ne znaju zasto ih koriste, osim
sto su naviknuli na to.
Kao što je poznato Kairo je majka civilizacija,
tako da u Egipatskom muzeju imate toliko historijskog blaga da ne možete ga pregledati za
jedan dan. Kada je i napravljen, Egipatski muzej bio je mali za eksponate koje je imao. Trenutno se gradi novi muzej , koji se nalazi izvan
grada oko 20 kilometara. Biti će, kako se navodi, najveći historijski muzej na svijetu. Oba-
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
45
egiptom kroz gradove
vezno ne treba propustiti da se posjeti blago
Tutankamonove grobnice i Dvoranu mumija.
Što se pak tiče piramida, uopšte nema potreba pisati o njima. One su same po sebi svjetska
turistička destinacija. One nijemo šute i posmatraju sve promjene civilizacija koje su prohujale kroz ovaj dio afrčkog kontinenta. Među
ovim nijemim svjedocima je Keopsova piramida, jedna
od sedam svjetskih čuda. Važno je
istaći da da naivni
turisti često budu
meta vodiča deva
ili pak prodavača
suvenira. Oni pak,
za jako mnogo novca dobiju veoma
kratke vožnje devom ili za suvenire
plaćaju mnogo više
nego što vrijede.
Odlazkom na Kairski toranj, možete vidjeti
cijeli Kairo. Kada dođete tu shvatite rečenicu
kojom je opisan Kairo u knjizi „Hiljadu i jedna
noć“, a ona glasi : „ Ko nije vidio Kairo, taj nije
vidio svijet.“
Sa ovog mjesta vidite ogroman jaz između zapadnog ili modernog Kaira i istočnog, orijen-
književnost
talnog ili islamskog Kaira. Taj jaz se ogleda u
infrastrukturi najviše, međutim primjeti se i
u samim ljudima. U istočnom dijelu žive ljudi
prosječnih mjesečnih primanja, dok na zapadnom dijelu su smještene gotovo sve ambasade i uredi stranih država, te bogatih egipatskih
porodica. Nakon prvog pogleda sa ovog tornja
shvatite da je Kairo
mješavina kultura,
krajolika, zvukova, boja i mirisa.
On je neobuzdan,
onečišćen, prevrtljiv i bogat životom
u tolikom intenzitetu da vas u isto
vrijeme iscrpljuje
i okrepljuje da nastavite dalje.
O Kairu su pisali
mnogi, i koliko god
da pisali opet ostaje neiscrpno more
ideja za daljnje poduhvate u ovim okvirima.
Ovdje smo spomenuli samo par destinacija
koje odaju identitet Kaira. Stoga ostavljamo
vas u neizvjesnosti do slijedećeg broja u kojem
ćemo, ako Bog da, nastaviti govoriti o Kairu i
njegovim destinacijama koje nudi.
ROMAN U ARAPSKOME SVIJETU. MAHFOUZ KAO
ZAČETNIK ARAPSKOGA MODERNOG ROMANA (IV dio)
”U međusobnim susretima nalazimo utočište od usamljenosti i kao da se baš
tim međusobnim dodirimaštitimo od udaraca nepoznatoga, a od opasnosti
trpljenja razmjenom mišljenja, od nastupa bezumnogaočaja sarkastičnim i
uvredljivim vicevima, od velikih grijeha toplim uzdasima ispovijesti, a od
tmurne,zagušljive atmosfere izmišljenim snovima.”
(Naguib Mahfouz)
piše:
Medina DŽANBEGOVIĆ
Umjetnost, kao dinamična pojava, uvijek je u interakciji, a samim time i u korelaciji sa društvenim promjenama. “Civilizirani svijet” je pojam,
koji je Zapad sam sebi pripisao u doba prosvjetiteljstva, a jasno se može zapaziti da on neizravno sebe određuje suprotno od svake ilustracije:
s obzirom na”zaostalost Istoka” stoji “napredak
Zapada”; s ozbirom na “nasilje nad Istokom”, stoji “uljuđenost Zapada”; s obzirom na “sanjarsku
maštu Orijenta”, stoji “racionalnost Zapada”.
46 GLASNIK
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Pojam “civilizacija”, neologizam osamnaestoga
stoljeća, koji stvara i komparaciju i analogiju u
smislu duhovnoga siromaštva, plod je prosvjetiteljstva koje je trebalo dopunski naziv, da bi sebe
definiralo i utemeljilo nasuprot zaostalosti, čak
barbarizma, ne samo Istoka, već i, nama bližih,
istočnoeuropskih zemalja. Mnoge se predodžbe
o “Orijentu” ili “Istoku” kao “Drugome” preklapaju, o čemu govori profesor historije, direktor
Centra za europske i mediteranske studije, Larry
Wolff, u svojoj čuvenoj knjizi “Inventing Eastern
Europe” („Izmišljanje Istočne Europe”, objavljenoj 1994. godine). I pored brojnih kritika, Larryjev
rad ostaje vrijedna polazna tačka za sve one koji
žele izučavati zapadnjačka kolektivna prikazivanja, koja se odnose na europski geografski prostor u zadnja tri stoljeća. Aplicirajući teorije koje
je Edward Said razvio u knjizi „Orientalism” („Orijentalizam”, 1978), Wolff je, posvećujući najviše
pažnje izučavanju rukopisa francuskih filozofa i
putopisaca, pokazao da je u XVIII stoljeću zapadna Europa “izumila” Istočnu Europu, kao svoju
“komplementarnu drugu polovicu”.
Iz orijentalne, kao i balkanske perspektive, tokom istoga razdoblja “slika o prosvijećenoj
Europi“zamijenila je neprijateljsku predodžbu o
„latinskome Zapadu“, koji je bio prokazani “drugi”
za tradicionalni milje orijentalnoga, kao i balkanskoga područja, pa je tako ono što je za njihove
preteče bio “katolički Zapad” postalo “civilizirana
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
47
književnost
književnost
Europa” (o tome govori Alexandru Dutu: “Small
Countries andPersistent Stereotypes” / „Male
zemlje i uporni stereotipi”). Prema jezičkome
tumačenju iznesenom u leksikonu “Al-Mu’gam
al-wasit”, ‘civilizacija’ je “vođenje sjedilačkoga
načina života (u naseljima, na seluili u gradu), što
je u suprotnosti sa životom u pustinji (odnosno,
gorštačkim načinom života u divljini).Civilizacija
se u krugu naučnika i ljudi od struke definira kao
doprinos civiliziranoga čovjeka, kao člana zajednice, sa stanovišta njegovih umnih, duhovnih,
intelektualnih i mentalnih mogućnosti u ostvarenju ciljeva zajednice, te vrijednosti, ideala i dometa kojima njegova zajednica stremi.”
Hegel je dijagnozirao da Istok ima samo “nepojamni idealizam zamišljanja” (doduše, on je ovaj
zaključak prevashodno namijenio Indiji, ali apsolutno primjenjiv je na Orijentu) u kome filozofov
apsolutni bitak živi “u bunovnosti svoga sna”
(Hegel: „Philosophy of History”). Istok se shvata
kao nešto homogeno: pojedinci se gube u anonimnosti mase, a njihovo ponašanje se objašnjava djelovanjem nagona karakterističnih za cijelu
rasu: požuda, strah, bijes, a ne nečim što bi bilo
zasnovano na individualnome izboru i odluci.
“Osjećanja i reakcije pojedinaca su uvijek određene rasnim karakteristikama, jer su oni ‘azijati’,
ili ‘crnci’, ili ‘istočnjaci’, a ne individualnim svojstvima, ličnim životnim iskustvom ili specifičnim
položajem u životu... Analizirajući brojne tekstove zapadnoeuropske provenijencije u kojima se
slika Istoka pojavljuje u toj eurocentričkoj perspektivi, kao egzotični svijet ‘drugih’, suprotan
normama i težnjama Zapada, Said je, slijedeći u
tome Lacana, u toj kontrastnoj slici prepoznao
skrivenu, podsvjesnu čežnju za ‘drugim’, koja se
na socijalnom planu pretvara u težnju za vladanjem nad drugim”, kaže prof. dr. Zdenko Lešić u
svome djelu “Nova čitanja. Poststrukturalistička
čitanka”).
Edward Said je dobro primijetio kako su kolonijalni administratori u opisima „Arapina“ ili „Arapa“
imali (a ne znači da su Amerika, Australija i Zapadna Europa promijenile mišljenje) auru apartnosti, definitivnosti i kolektivne konzistentnosti.
Ta sklonost esencijalizaciji, izdvajanju određenih
odlika neke skupine ili određenih odlika društvene misli i prakse neke skupine, stvara dojam da
su te odlike nepromjenjive i, što je još važnije,
“bitne i posebice istinite za tu skupinu za razliku od drugih skupina”(Arjun Appadurai: “Putting
Hierarchy in Its Place”). Implicitne pretpostavke
o “praiskonskim osobinama”raznih naroda, koje
48 GLASNIK
proistječu iz raznih “bîti” koje su im pripisane,
često racionaliziraju “sudbinu naroda”(Hegel:
“Filozofija povijesti”) i imaju osobito nepovoljne
posljedice kada se isprepletu sa nacionalističkim
ideologijama (ovo se može dovesti u vezu sa zbivanjima u Gazi, a o tome je interesantno vidjeti i
u dokumentarnome filmu “Peace, Propaganda &
the Promised Land”).
Doba opadanja arapske književnosti, koje je započelo u XIII a trajalo je sve do početka XIX stoljeća, reflektiralo se i na poeziju. Učena, klasična
poezija je stagnirala, a procvala je narodna, koja
je već imala dugu tradiciju u špansko-arapskoj
književnosti. Prekid sa stereotipnim uzorima i
traženje originalnoga izraza dovest će do stvaranja muwashaha, popularnoga žanra namijenjenoga pjevanju. U ovome periodu djelovalo je
više gramatičara, leksikografa, teologa i mistika,
a rijetka njihova djela imaju neku originalnost, pa
čak i kulturno-historijsku vrijednost. Uz izvještaje sa poslanstava u stranim zemljama javljaju se
putni dnevnici sa hadžiluka, sa putovanja u sveta
mjesta. Najznačajniji predstavnik ovoga književnog roda, zvanoga rihla, jeste Ibn Battuta (umro
1377).
Prozi nije nedostajala tehnička vještina, ali je
književna vrijednost većine tih djela neznatna.
Najkorisnija i najzanimljivija djela ovoga perioda
su raznovrsne enciklopedijske kompilacije: općega tipa ili specijalističke (historijsko-geografske,
biografske, filološke), namijenjene praktičnim
potrebama državne uprave ili poučne i zabavne, namijenjene svakome obrazovanom čitaocu,
zatim učene, čiji je cilj da izuzetnom erudicijom
impresioniraju i popularne, često prostonarodne. Historiografija je predstavljena u ovo doba
brojnim hroničarima, i kompilatorima koji su slijedili stil i postupak svojih prethodnika. Posebno
mjesto u arapskoj historiografiji i to ne samo onoj
poznoga vremena, zauzima historičar i državnik
Ibn Haldun (umro 1406), a najtipičniji predstavnik perioda opadanja je inteligentni kompilator i
značajni pisac As-Suyuti (umro 1505).
Buđenje nacionalizma bio je ustvari prvi korak ka
prosvijećenosti, čemu je doprinijelo i ljuljanje temelja Otomanske imperije. Učeni ljudi XIX stoljeća shvatili su tešku situaciju svojih zemalja, a lijek
joj vidjeli u podizanju kulturnoga nivoa. Smatrali
su da je najbolje posegnuti u bogatu prošlost. I
tako se javlja književnost kako bi oglasila doba
prosvijećenosti, koje je insistiralo na slobodi čovjeka i njegovoj kulturi, ali se, različito nego u
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Europi, moralo više osloniti na religiju. Rađanje
nove arapske književnosti počinje upravo onoga
trenutka kada započinje raspad Otomanskoga
carstva, koje je od arapskih zemalja stvorilo provincije, a od nekada moćnih gradova (Bagdad,
Damask, Mekka, Medina i Kairo) sjedišta provincijskih upravitelja. Sa druge strane, ovim promjenama doprinijelo je i jačanje euoropskih sila i njihovo sve veće interesiranje za Afriku.
Od XIX stoljeća roman je osvojio svijet i postao
najpopularnijom književnom vrstom. Za razliku
od priče ili novele, roman je slobodniji, otvoreniji
prozni oblik koji teži sveobuhvatnosti i da nikada
ne bude dovršen. “Od srednjovjekovnog romana
pa do savremenoga kriminalnog romana fabula
se, u djelima koja se na njoj grade, račva u mnogobrojne epizode i gotovo nikada ne predstavlja jednostavnu ravnu liniju kojom pripovjedač
može razviti i riješiti osnovnu intrigu, već obiluje
mnogim retardacijama”, pa je zbog toga Šklovski
mogao zaključiti kako je za umjetničku književnost karakterističan “konjićev skok” –isprekidani, vijugavi put do cilja. Roman zauzima prema
ostalim žanrovima jednako dvosmislen položaj;
budući na teškoće u utemeljivanju hijerarhijskoga odnosa s obzirom da se ta hijerarhija pokazala
konstitutivno ovisnom o primijenjenoj perspektivi. Na avangardnoj umjetničkoj sceni Moskve
zadominiralo je mišljenje Šklovskoga da “nova
forma ne nastaje da bi izrazila novi sadržaj, nego
da bizamijenila staru formu”. Ruski formalist, Viktor Borisovič Šklovski, prevođen i na južnoslavenskim prostorima, te poznat prije svega po djelima
“Energija zablude: knjiga o sižeu” i “Uskrsnuće riječi”, naglašavao je važnost “začudnosti” (ostranenie veščej) i produžavanje percepcije.
Egipat, kao zemlja najmnogoljudnije arapske nacije, uvijek je zauzimao značajno mjesto u književnosti, naročito prozi. Upravo je egipatska duhovnost prijetila razrješenju njenoga umjetničkoga,
po definiciji osjetilnoga bića. Tako se prozaična
književnost štitila specifičnošću vlastite forme.
Prosvjetitelji su pripremili teren za istinsku kulturnu obnovu. Arapi se tada upoznaju sa djelima
Jean-Jacquesa Rousseaua (1712-1778), CharlesLouisa de Secondata Montesquieua (1654-1713),
Niccola Machiavellija (1469-1527), Charlesa Roberta Darwina (1809-1882) i dr. Kako svaka istinska književna umjetnina u sebi nosi beskonačni
organizam bogat sadržajem, ona se uvijek razvija
u prikladnoj pojavnosti. Nakon doba dekadencije
u Egiptu se rađa književni preporod. U pitanju je
procvat štampe, čija je uloga bila od posebnoga
značaja.
Prve novine bile su informativnoga i naučnoga
karaktera, a poslije se javljaju i književne. Iako
su prve izašle u Egiptu 1828. godine (list se zvao
“Al-Waqa’i’ al-misriyya”), štampa se u XIX stoljeću brže razvijala u Libanu i Siriji. Jedan od prvih i
najpoznatijih egipatskih literarnih časopisa jeste
“Al-Hilal”, koji je pokrenuo Girgi Zaydan a koji još
i danas izlazi.
Prva djela romanesknoga sadržaja napisali su
enciklopedijski usmjereni spisatelji, koji su živjeli
na prijelazu iz XIX u XX stoljeće i imali aktivnoga udjela u arapskome kulturnom progresu. Na
romanu se nije jedino brusio analitički instrumentarij savremene književne teorije, već su se
iskušavale i škole i usmjerenja. Uglavnom pod
utjecajem europskih književnosti, posebno onih
sredina u kojima su se školovali istaknutiji pisci,
arapski roman je od samoga početka služio portretiranju specifičnih nacionalnih i kulturnohistorijskih prilika. Ali, on dugo neće biti onim prešutnim zastupnikom proze u cijelosti. Duh saznanja i
antidogmatskih usmjerenja pripremao je i nagovijestio novu epohu.
Horizonti arapskoga svijeta se šire. Oni upoznaju
dostignuća modernoga vremena. Svi nedostaci u
djelima i radu prosvjetitelja, kao što su retoričnost književnoga izraza, površna naučnost i nedovoljna obaviještenost, a često i izoliranost od
šire čitalačke publike, postaju beznačajni pred
njihovim smjelim i velikim pionirskim poduhvatom. Mnogi kulturni pregaoci obraćali su se i
domaćoj tradiciji i arapskoj historiji. Oni preko
štampe i književnosti veličaju dostignuća starih
Arapa. Istovremeno u svojim djelima žele prihvatiti najbolje odlike stare arapske poezije i proze.
To je bio korak ka obnavljaju klasičnih ideala u
književnosti. Iako se i prosvjetitelji služe gotovo
isključivo tradicionalnim formama, oni se nisu
mogli mjeriti u zanatskoj vještini sa klasičnim
majstorima. Među ranim preporoditeljima poznati su Adib Ishaq (1856-1886, Sirijac, pisac i
novinar), Mustafa Kamil (Kairo, 1874-1908, pravnik, novinar i značajni nacionalni političar, često
spominjan u Mahfouzovim romanima) i Wali AdDin Yakun (1873-1921, u svoje vrijeme cijenjeni
pjesnik).
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
49
književnost
književnost
Individualizam se afirmira kao kritička svijest koja
obuhvaća sva područja čovjekovoga misaonog i
praktičnog života. Počinje se dovoditi u pitanje
vrijednost modela, propituju se granice predočavanja i mišljenja prošlosti, objelodanjuju se uvjeti
valjanosti i zone prešućenih sadržaja. Analizama
se unosi raznorodnost u istorodnost. Propusti u
književnoj evidenciji kao da izazivaju strahove,
koji se nastoje zabašuriti novim pripovijedanjem.
Sistem ostvaruje kontakt sa okolinom i pokazuje konstrukt unutar sistematskih parametara. U
XIX stoljeću, prije uspona Rankeove (Leopold von
Ranke, 1795-1886, njemački historičar, profesor
historije u Berlinu) „naučne historije“, književnost i historija smatrane su granama istoga naučnog stabla, što se odnosi na tumačenje iskustva sa svrhom usmjeravanja i uzdizanja čovjeka.
U drugoj polovici XIX stoljeća Ranke utemeljuje
historizam — školu proizašlu iz institucionalizacije njemačke povijesne znanosti u samostalnu
akademsku disciplinu, suprotstavljajući se spekulativnoj filozofiji povijesti njemačkoga idealizma
insistiranjem na objektivnoj građi koju valja „samupustiti da govori“.
Danas je očito da se u Rankeovo puštanje činjenicama, da same govore, uvukla naknadno izborena spoznajna perspektiva. Tako postavljen historizam doživljava određene preinake Diltheyevoj
duhovnoj povijesti, koju ne zanimaju više toliko
kauzalno uzglobljene činjenice koliko polivalentna slika duha vremena. Pri tome, duh vremena,
prema Diltheyu, najdublje izražava književnost,
a tek potom filozofija, religija ili znanost. Georg
Lukacs u “Teoriji romana: jedan filozofskohistorijski pokušaj oformama velike epske literature”
navodi da je životna imanencija smisla tako snažna u epopeji da ukida vrijeme, a u romanu gdje
se smisao i život razdvajaju, razdvaja se bitno i
vremenito, pa bi se moglo reći da čitava unutarnja radnja romana nije ništa drugo nego borba
protiv moći vremena.
U arapskome svijetu uslijedit će korjenit zaokret i
preporodni rad trojice značajnih pjesnika neoklasicista: Mahmuda Samija al-Barudija (1839-1904,
koji je ujedno bio i aktivni egipatski političar),
Ahmada Shawqija (1868-1932, poznat i kao dramatičar, jedan od pionira moderne arapske književnosti) i Hafeza Ibrahima (1872-1932, prozvan
”the Poet of the Nile”, koji je njegovao klasični
arapski sistem lijepe riječi, stroge forme i izraza).
Neoklasicizam počeo je osvajati pisce u posljednjoj deceniji pretprošloga stoljeća, da bi svoj vrhunac dostigao u prvoj i drugoj deceniji XX stolje50 GLASNIK
ća u aristokratskoj poeziji Egipćanina Shawqija,
kao i narodnoj njegovoga zemljaka Hafeza Ibrahima. Neoklasicistički tip književnosti našao je dosta privrženika među odlučnijim nacionalistima,
zato jer se obraćao domaćoj tradiciji, ali se nije
dugo održao. On nikada nije bio definiran niti je
imao teoretske podloge. Kada su se Arapi, preko
omladine, koja se školovala na strani, počeli upoznavati sa razvijenijim europskim književnostima,
javlja se i prvi interes za teoriju. Ali, iz osjećanja
rezigniranosti i ovdje proizlaze izvorno epski doživljaji vremena i sinoptička vizija života.
Još u neoklasicizmu otpočinje borba između
“tradicionalista” i “modernista”, koju će romantičari rasplamsati. Tradicionalisti su se zalagali za
potpuni povratak staroj književnosti, a modernisti za novo, tražeći da se književnost ugleda na
Europu. U predgovoru svoga Diwana, 1924. godine, Zahawi je klicao: “Novo, novo!” Pjesnik je, po
njemu, dužan narušiti “tradiciju koju su sinovi naslijedili od očeva iiskazivati ono što oni lično osjećaju, a ne što su osjećali njihovi očevi”. Vrijeme je
u romantizmu“razočarenja izopčavajući princip”
(Lukacs: „Teorija romana“) po kome bitno poezija
mora nestati. Zato je ovdje svaka vrijednost na
strani savladanoga djela.
Arapski neoklasicizam po svojim odlikama racionalnosti i strogosti sličan je europskome, mada
sa njim nije imao neke neposredne veze. Iako
su Arapi za umjetničku prozu znali dosta rano,
oni nisu za nju pokazivali osobiti interes. Proza,
fenomen dubinskoga modela, razvijala se gotovo uporedo sa poezijom, ali se javljala u znatno
manjem obimu. Tek kada su se u XIX stoljeću
pojavili prvi prevodioci zapadne proze, javlja se
i serioznije zanimanje za prozni izraz. Okviri kao
da se oslobađaju od kontingentnih parametara
situacije. Pojam vremena u svijesti čovjeka dobio
je obim i značenje poprišta sukoba u kojima se
afirmira individualna preduzimljivost.
Stoga je prozna literatura sve više izražavala krik
čovjeka protiv vremena u kome živi, ali i protiv
nečega što podsjeća na čovjeka, a toliko odstupa
od njegovoga ideala, tako da nikako ne može biti
čovjek. Jasno je da su pisci prepoznali čovjekovu
degradaciju i učinili je temom svojih književnih
djela. Njihova vizija u ovome periodu izrastala je
u tački razdvajanja svjetskih epoha, što je stremilo ka nužnoj problematici proze, trivijalnosti, tendenciji ka zabavnome štivu, bezobličnosti zbog
nemoći savladavanja prejakoga vremena, čija je
egzistencija preteška i razočaravajuća. Jednokrat-
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
nome i jedinome prevladavanju težine vremena
djelo čak zahvaljuje svome spoju. Unutarnjost se
još ne razmatra koliko se miri sa svijetom zamršene i izgubljene problematike. Vrijeme je ono što
omogućuje svako prevladavanje.
Treba naglasiti da u doba kada su se Arapi upoznavali sa europskom književnošću, u kojoj je
simbolizam već pustio svoje korijene, programski je izbor nove generacije arapskih pisaca bio
romantizam, naginjući sentimentalizmu u nekih
autora. Mustafa Lutfi ‘al-Manfaluti je u savremenoj arapskoj književnosti najizrazitiji predstavnik
pravca sentimentalnoga romantizma. Pragmatičan autor bestsellera, koji ne samo da dobro gospodari riječima, već preko njih i čitaocima, postigao je rijetku popularnost uzdižući tada neobičan
književni stil. Pored nekoliko zbirki poezije i prerade značajnih ostvarenja europske književnosti,
najpoznatije mu je djelo “Al-Nazarat” (Pogledi, tri
toma, 1910-1920), zbirka članaka o književnosti,
arapskoj i islamskoj kulturi i društvenoj kritici,
kao i nekoliko pokušaja naracija za koje se vjeruje
da su direktna preteča savremene kratke priče.
Nadareni Libanac koji će emigrirati u Egipat, Halil
Mutran (1872-1949), utro je put književnim grupama „Diwan“ i „Apolon“. Mutran se ogledao i u
prozi i u poeziji.
Odjek djelovanja književnosti arapske emigracije u Sjedinjenim Američkim Državama, poznate
pod nazivom mahgar (o kojoj je bilo riječi u prošlome, III dijelu Romana u arapskome svijetu; Naguib Mahfouz kao začetnik arapskoga modernog
romana) bio je veliki u Egiptu. O pjesništvu ovoga
razdoblja nije moguće govoriti određeno kao o
pjesništvu klasicizma ili romantizma. Nije tome
razlog samo nedostatak vremenskoga odmaka, nego poglavito raznovrsnost u svemu što ga
određuje pjesništvom. Sigurno neće biti moguće
ni u budućnosti sažeti ga samo na nekoliko bitnih
odrednica. Očituje se i vrlo zamjetnim razlikovanjem poetskoga i proznoga izraza.
Među antologijskim pjesmama zastupljene su
sve lirske vrste, ali tu su i dvojbe o djelotvornosti klasičnih razvrstavanja. Misaonost je dominantnija nego u tradicionalnome pjesništvu, ali
ne isključuje osjećajnost. Može se govoriti o neograničenosti stupnjevanja odnosa misaonosti
i osjećajnosti. Filozofičnost je ponajčešće uzrok
apstraktnosti. To pjesništvo određuje individualnost i stalno nastojanje za izvornim pjevanjem.
Neograničeno se eksperimentira jezičnim mogućnostima. Pozornost se poklanja zvučanju.
Igre zvukovima u specifičnostima pojedinih jezika čine pjesme teško prevodljivima ili potpuno
neprevodljivima, te prepjevanima. Pjesnici su
zahtjevni prema mogućim čitateljima: traže od
njih određena iskustva i široke vidike očekivanja.
Obilje je iznenađivanja i začuđivanja. Čitatelju je
potrebna značajna spremnost za odgonetavanje.
Dostatno je razloga za zaključak o nerijetko visokom stupnju otežane razumljivosti.
Misao se postepeno oslobađala obrazaca. Klice i
tragovi izgubljenoga smisla postaju vidljivi, mada
su duševni osjećaji bili uskraćeni u formi romana. Moderna umjetnička proza i u Egiptu počinje
upoznavanjem europske književnosti i prevođenjem, a time obrtom formulirale su se pretpostavke o temeljima romana u arapskome svijetu.
U XIX stoljeću izvorna proza se još uvijek svodila
na klasične žanrove. Za njen preobražaj na početku XX stoljeća osobito su značajni Muhammad alMuwaylihi (1858-1930) sa svojim „Pričama ‘Ise
ibn Hišama“ i Lufti al-Manfaluti (1876-1924), koji
se oslobađa rimovane proze i razvija „novi stil“.
Moderna proza nije predstavljala isključivo proizvod europskoga utjecaja, ali nije ni proistekla,
kako to neki tvrde, iz klasične duhovne postaje,
kao što je maqama, zabavna anegdota u rimovanoj prozi i posljednja originalna tvorevina arapskoga srednjovjekovnog duha.
Slobodno se može reći da je prava ekspanzija nastupila u XX stoljeću, kada je u nekoliko distinktnih vremenskih, pa i stilskih razdoblja roman na
arapskome jeziku postao ne samo značajna književna stvarnost, nego i medij eksperimentiranja i
pokušaja redefiniranja njegovih do tada naizgled
čvrstih strukturnih postulata. Prve romane Arapi
duguju dvojici Libanaca, Sulaymanu al-Bustaniju
(1856 - 1925), koji uzima teme iz historije i Girgi
Zaydanu (1861-1914), koji svoju pisanu riječ podražava Walteru Scottu (1771 – 1832). Najtačnije
je reći da je arapska savremena proza proizvod
niza historijskih i društvenih okolnosti, a i raznolikih stranih i domaćih uticaja, te da je prije svega
proistekla iz feljtonske novinske priče i reportaže.
Kraj četvrtoga dijela. Nastavlja se..
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
51
poezija
vaša pisma
VAŠA PISMA I KOMENTARI
Kao i u prošlim brojevima, tako i u ovom broju imamo pregršt vaših komentara i pisama.
Nadamo se da ćete nas i u budućnosti obradovati vašim pozitivnim krtikama.
Praznina u trajnosti
Piše: Medina Džanbegović-Mohamed, mr.
književnohistorijskih nauka
Napokon
nebo bez zvijezda,
šuma bez lišća,
rijeka bez toka,
buđenje noćno,
sve je to trajanje
kada me niko ne vidi,
a ja jesam,
bez prestanka postojim,
drukčija i sama
Lice iskrivljeno u osmijehe,
a osmijesi poskaču
sa gornje na donju usnu,
Ja,
kako rekoh,
trajem,
darežljivo misli zidovima poklanjam.
Prozor tišine progovara muzikom,
sve sam Ja,
Dina 1,
Dina 2,
sakupljena
i napokon trajna.
52 GLASNIK
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Prva objava Poslaniku bila je: „UČI“. Tako ću se i nadovezati na temu “Važnost obrazovanja
za BOŠNJAKE”. U tom kontekstu želim citirati riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića u
govoru nakon dodjele nagrade u Kairu za knjigu Islam između istoka i zapada, u kojem kaže:
“Stari, a i mladi ljudi kažu da je loše i sve je mrak u BiH.“ Predsjednik nastavlja: “Možda i jeste
negdje mrak, ali treba ustati do utičnice i upaliti svjetlo, ako nema svjetla, onda treba ustati i
upaliti svijeću. Svjetlo je u našim rukama, a to je obrazovanje; ustanimo i radimo na tome kako
nam ne bi bio mrak negdje”, rekao je rahmetli predsjednik Izetbegović.
Optima bih
Selamim vas i čestitam na zaista divnim tekstovima. Da nije bilo sudbine radi “Jusufove škole” da sjedim u klupama gdje vi sjedite i ugasim žeđ sa vrela sa kojeg vi pijete. Molim dragog
Allaha, dž.š., da ustrajete, uspješno okončate studij na fakultetima i da hajra od vas bude gdje
god budete živjeli i radili.
Zamolio bih vas da na moj e-mail proslijedite ostale glasnike i materijal koji posjedujete da
bih i ja, kao imam u dijaspori, opravdao od Allaha, dž.š., i džematlija povjerenje i prenio znanje,
prije svega na najmlađe, jer su oni emanet; da ne dođe do asimilacije. Uspije se u integraciji,
u sredini u kojoj živimo, gdje šehadet ne damo, a za Islam živimo i umiremo, zasijano sjeme
islama od džematlija entuzijasta prije 19 godina zalijevamo i plodove ubiremo, ako Bog da.
U nijetu smo da realizujemo, ako Bog da, gradnju ISLAMSKOG KULTURNOG CENTRA u
našem malom džematu, ali džometima u srcu i na djelu. Slijedeći Resulullaha i oponašajući
najbolju generaciju ashaba Božijeg Poslanika a.s.
Unaprijed zahvalan, očekujući pozitivan odgovor i nudeći dalje plodonosnu saradnju.
Mahsus Selam
Islamska Zajednica Bodensee-Ravensburg e.V
Imam Vorbeter - prof.h. Enver ef. Pasalić
Mašallah, baš mi je drago da ste ustrajni i da je izašao i ovaj novi broj. Mebruuk!
Posebno me raduje to što se u Glasniku tretiraju važna pitanja Ummeta, pogotovo ove revolucije i dešavanja u bratskoj Siriji, Allah da im pomogne u njihovoj časnoj borbi!
Eto, obradovala me i ona moja “lična karta” koju ste objavili; To stvarno nisam očekivao.
Hvala najljepša i neka to bude podstrek našim studentima na Azhari-šerifu da se trude i psotignu najbolje rezultate, vallahul-muveffik!
Uz srdačne selame uredniku Glasnika kao i cijeloj Redakciji,
dr. Safvet Halilović
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
53
vaša pisma
vaša pisma
Selamun alejkum!
Hvala vam što se mi poslali ovaj broj vašeg Glasnika. Odlično je urađen i nadam se da ćete
ovako nastaviti dalje.
Srdačno,
Dr. Faruk Terzić
Det Islamske Felleskap Bosnia-Herzegovina
Fougners vei 2A 0571
Oslo, Norway
www.izbih.no
Ugroženost od tri prsta (II nastavak)
Otvoreno pismo institucijama OHR, PIC ,BiH, ...
P.S.
Naravno, liberali su realno „slabi“ jer idu ispred vremena i gledaju na budućnost,
a realna budućnost svakako neće biti ovovremena vladajuća dnevna politika. U povijesti se to uvijek potvrdi i pokaže da politika proistekla iz prilagođavanja trendu
društvene destrukcije (razgrađivanja) ne donosi dobro i nema perspektivu.
Opijenost trenutnog uspjeha takve politike vrati se kao teški mamurluk cijelog
društva. To se potvrdilo i potvrđuje, i u Evropi, i na Balkanu, a evo i u Bosni i Hercegovini. Političari moraju biti ne samo dobri praktičari i upravljači, već i vizionari i dobronamjerni usmjerivači. Ovo se danas odnosi pogotovo na BiH i sve njene domaće
političare, ali i predstavnike međunarodne politike u njoj.
Pošto je međunarodna zajednica duboko involvirana (sadržana) u situaciji (prilikama) BiH i direktno (neposredno) utiče na evoluciju (napredovanje) i involuciju (nazadovanje), može se reći da je njena uloga presudna, ako ne i fatalna (neizbježna);
(poput ove veze smisla pojmova u i van zagrade; op.a.). Zato priča o BiH ne može bez
priče o međunarodnoj zajednici koja je konkretno predstavljena kroz OHR (Office of
the High Representative) i PIC (Peace Implementation Council).
Kako sve to vidi neko ko pokušava biti slobodan građanin (liberal)?
Znam, teško je uskladiti sve te razne interese pa se ponekad djelovanje OHR-a i
PIC-a doima kao po onoj narodnoj„Puno baba – kilava djeca“, i onda rezultati implementacije donešenih odluka o sprovođenju međunarodne politike u Bosni i Hercegovini budu realizirani kao da ih vode domaći političari: „Sve je na dugu štapu.“
A činjenica je da međunarodna zajednica (PIC, OHR) drži štap. Dobro se vidi kako
domaći političari znaju „povući ručnu“ kada se naglasi „crvena crta“ i onda se prestanu pozivati na narod, jer vrlo dobro razumiju onu narodnu: „Sila boga ne moli.“
Tada uistinu uvažavaju ono što običan narod oduvijek razumije da „ima pop iznad
popa“ i da stvarno postoji Visoki predstavnik (High Representative) koji je indirektno
predstavnik svih naroda.
Autoritet bilo kojeg međunarodnog visokog predstavnika je institucionalni i personalni. Da nije bilo Richarda Holbrookea i nametnutog Daytonskog sporazuma o
miru, u BiH bi se vjerovatno i sada ratovalo. Da nije bilo Carle Del Ponte nikada se ne
bi sudilo Slobodanu Miloševiću na ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia) u Haagu i pitanje je da li bi se tamo danas nalazili Karadžić, Mladić,
54 GLASNIK
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Gotovina i ostali osumnjičeni za ratne zločine. Da nije bilo Peddy Ashdowna ne bi se
znalo kakvu moć ima Visoki predstavnik i kako Bosna i Hercegovina može efikasno
napredovati i postići zajedništvo veće od Daytona. Sve se može kada se hoće.
Da se vratimo na prethodni dio priče i njenog aktera Milorada Dodika, ali sada u
odnosu, ne na Čedomira Jovanovića, već na ovovremenog Visokog predstavnika u
BiH Valentina Inzka. Odnos Dodika prema Inzku je kao i prema Jovanoviću, najblaže
rečeno, ignorirajući. Zaista začuđujuće obzirom na političke pozicije. Jovanović je
barem svojevremeno otpremio Miloševića u Haag, a Inzko ne može Dodika barem
spustiti na zemlju. Čak, Inzko nedavno izjavljuje na tv (FTV) da je Dodik „dijete Kozare“ (vjerovatno misli na potomke žrtava fašističkog progona tokom drugog svjetskog
rata u okolici Banja Luke; op.a.), i da on ne može biti loš. Pretpostavljam da Dodik
nije loš čovjek, ali njegova politika nije dobra. Visoki predstavnik ne može sebi dozvoliti nonšalantne izjave. To je Dodikova praksa i onda u BiH imamo konfuziju. Evo
neki dan u emisiji (TV KISS) „ Dobar, loš, zao“ sam Dodik kaže: Ja jesam dobar i loš, ali
nisam zao. Tako, u šali, proturiječi sam sebi i dobronamjernoj Inzkovoj izjavi da nije
loš . E, kad bi ostalo samo na tome, bilo bi i simpatično, pored toliko drugih u BiH koji
krajnje ozbiljni pretaču šuplje u prazno. Dodik je barem pošteno iskren.
Gosp. Inzko, slažem se kada za Dodika kažete da je on dijete Kozare i da ne može
biti loš, ali je evidentno da je zaražen bolešću ugroženosti od tri prsta. Vi ste njegov
pedijatar i dužni ste mu pomoći, pa ako treba konsultovati i kolegu Pedija...
Konjic, 1.2.2012.
iz Konjica
(nastavit će se...)
Hajrudin Sarajlić, profesor
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
55
iz arhiva
iz arhiva
Islamizacija Bosne i Hercegovine i
porijeklo bosansko-hercegovačkih
muslimana (I dio)
(Izdavač: Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1940. god.)
autor:
Mehmed ef. Handžić
pripremila:
REDAKCIJA GLASNIKA
Jedno pitanje, koje do danas nije valjano
obrađeno je pitanje islamizacije Bosne i Hercegovine. Uzrok da je ovo pitanje do danas
ostalo ovako su na prvom mjestu vrlo oskudni
historijski izvori, jer o tome, u glavnom, mogli
bi tražiti izvore na prvom mjestu na turskom
jeziku. Me đutim tih izvora nema, a ono što se
nalazi veoma je nepotpuno i mršavo. Do doba,
u koje pada osvojenje Bosne i Hercegovine,
Turci nijesu imali valjane historijske književnosti, a naročito one koja se odnosila na novoosvojene krajeve na Balkanskom poluotoku.
Pretežno je mišljenje, da bi se o ovom pitanju
lijepa materijala moglo naći u istambulskim
arhivima, a i u tom postoji jedan dobar dio
sumnje. Kad je ovo ovako, onda ne preostaje
drugo nego ovo pitanje staviti pred oči i postepeno ga osvjetljavati svakim novim dokumentom, koji izbije na površinu. U tu svrhu je potrebno dokumente ove vrste objelodanjivati.
Pri ovome treba postupati kritički i objektivno,
ako nam je stalo do toga da do istine dođemo.
Bosansko-hercegovački muslimani nemaju ni
malo interesa u tom da jedno ili drugo u ovom
pogledu bude pravo. Glavno je za njih da su
osvjedoč eni muslimani i da su odlučni da takvi i ostanu pa makar u prošlosti bili ne znam
što.
Međutim, drugi neki nastoje da iz ovog pitanja
izbiju neki vjerski i politički kapital. Baš stoga
postoji toliko rasprava i polemike o pitanju
vjere u Bosni i Herccgovini prije dolaska Turaka. Lijepo je primijetio glasoviti historik Vjekoslav Klaić u svom jednom kratkom odgovoru
na raspravu Dra Vase Glušca, koja nosi ime
„Srednjevjekovna bosanska crkva“, kad kaže:
56 GLASNIK
„Pisac se pričinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao nepobitnu istinu svoje teze, te
traži da se smjesta „rezultati“ njegovi uvrste u
školske knjige, da bude jednom kraj bajkama
i bludnjama. Gotovo je čudo, što ne traži, da
se Muslimani smjesta pokrste i povrate u krilo pravoslavne crkve, kojoj su nekad pripadali,
kad su i po vjeri bili isto s pravoslavnim Srbima. Čini se, da je čitava rasprava s tom tendencijom i napisana.“[1] Treba ovdje malo dublje promotriti i to što su rasprave, u kojim se
poriče bogomilska vjera bogato inagrađivane.
Tako je djelo Dra Božidara Petranovića: „Bogomili, crkva bosanska i krstjani“ nagrađeno sa
50 zlatnih dukata po Srpskom učenom društvu u Beogradu. Djelo Gluščevo nagrađeno
je iz zadužbine arhimandrita Nićifora Dučića.
[2] Oba djelaimaju tendenciju da dokažu, da
je bosanska crkva bila prava pravoslavna crkva. I dandanas ih imade mnogo, koji budnim
okomprate sve što se o ovom pitanju napiše u
pravcu, koji njima ne konvenira, te onda ospu
čitav niz čak i uvreda protiv samog pisca. Ovaki
su postupci više vjerska i politička propaganda
nego historijska istraživanja.
Nas, bez sumnje, treba da interesira naša prošlost i da znamo kada i kako smo primili islam
kao i to koji su uzroci doveli do toga. Treba da
nas interesira da znamo i šta smo ranije bili i
ako je prema islamskom u čenju potpuno bez
važnosti šta je ko prije islama bio. To naročito
treba danas, kad se, kako napomenusmo, tendeciozno stvari pretstavljaju drukčije i kada se
iz ovakih pitanja izbija neki kapital. Stoga prije
nego pređemo na islamizaciju Bosne i Hercegovine spomenućemo ukratko i o vjeri u Bosni
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
prije toga.
Prema tome za poznavanje vjere, koja je u
Bosni i Hercegovini vladala prije Turaka, ne
VJERA U BOSNI I HERCEGOVINI PRIJE TURAKA
možemo se bar zasada služiti kakvim turskim izvorima i dokumentima. Ostaje nam
Podrobnije o ovome pitanju nije dosle ništa da se obratimo na domaće i latinske izvore,
nađeno u turskim vrelima. To je i razumljivo, koji tretiraju ovo pitanje. Naročito su važni u
jer turski narod tada nije dostigao u nauci vi- ovom pogledu latinski izvori, koji potječu od
sok stepen, pa da istražuje potankosti o vje- katoličkih vjerskih pretstavnika i vlasti, koji su
rama naroda, s kojim je dolazio u dodir. Sto- progonili bogomilstvo i izučavali ga podrobno
ga u turskim izvorima i dokumentima, koji su kao heretičko vjerovanje, koje smeta katolisačuvani, i ako u malom broju, iz prvih dana čanstvu i pravom kršćanstvu. Bez sumnje su
turske vlasti i širenja islama u ovim krajevima vjerski ljudi bolje mogli zapaziti karakteristike
ne nalazimo ni spomena patarenstvu ili bogo- bogomilskog vjerovanja nego neko drugi. Kao
milstvu.
mana latinskih izvora postoji to što su ih pisali
U jednom dokumentu iz 993 (1585), koji sam neprijatelji bogomilstva, koji nijesu prema njeobjavio u kalendaru Narodne Uzdanice za mu bili objektivni. Zbog toga može u latinskim
1938. god , spominje se da je u Bosni prje do- izvorima biti dosta i pretjeranosti, ali nije molaska Turaka vladala lsaova vjera i kršćanski guće te sve izvore odbaciti i proglasiti nepouzvjerozakon (mezhebi nesârâ ve milleti hazreti danim i bezvrijednim kao što čini Dr. Glušac.
Mesiha). Tada sam u notici ispod linije istakao, Ovaki postupak ne bi davao raspravi naučnu
da se pod kršćanskom vjerom razumijeva i bo- boju i obilježje.
gomilstvo. To je, međutim, nekima bilo nepoj- Latinski izvori izričito tvrde, da se je u Bosni i
mljivo, te su htjeli da i ovaj dokumenat izrabe Hercegovini još od druge polovice XII. vijeka
u svrhu dokazivanja, da je u Bosni i Hercego- raširilo patarensko učenje. To potvrđuju i dovini prije Turaka bilo rašireno pravoslavlje.[3] maći i drugi strani izvori. I nekako bi izgledalo
Kad pak promotrimo da Turci nijesu tada pisali i nepotrebno iznositi dokaze, da je u Bosni i
i raspravljali o vjerama narodâ, s kojim su došli Hercegovini bilo rašireno bogomilsko ili patau dodir, a da su i patareni poštivali Isusa (Isa a. rensko učenje, da se nije u novije vrijeme našs.) i imali o njemu slično vjerovanje kao i ostali lo pojedinaca, koji su pod svaku cijenu htjeli
kršćani, te da su čitali Evanđelja i smatrali ih dokazati, da u Bosni i Hercegovini uopće nije
svojim svetim knjigama, biće nam potpuno bilo bogomilstva, nego da je bilo rašireno prajasno da izraz „Isaova vjera i kršćanski vjero- voslavlje. Baš zbog ovog čini nam se potrebno
zakon“, koji je spomenut u gornjem dokumen- navesti nekoliko historijskih dokumenata, koji
tu, zauzima i bogomilstvo kao što zauzima i potvrđuju, da se je u Bosni i Hercegovini još od
katoličanstvo i pravoslavlje. Kako spomenuti XII. stoljeća raširilo bogomilsko učenje, koje je
dokumenat ne pravi razlike između katolika i ostalo sve do dolaza Turaka kada je većina bopravoslavnih, tako ne pravi razlike ni između gomila primila islam, a ostatak se postepeno
bogomila njih, nego ih svih naziva sljedbeni- stopio među muslimanima, katolicima i pravocima kršćanskog
vjerozakona i vjere Isusove.
slavnima.
______________________________________________________
[1] V. Klaić: „Bosanska crkva” i Patareni, str. 69 u djelu Crtice iz hrvatske prošiosti.
[2] Dr. I. Pilar: Bogomilstvo, str. 37 i 38.
[3] Vidi u Jugoslavenskoj pošti od 6. augusta 1938 god. članak prote Jovana Jevtića pod naslovom „Jedan važan dokumenat, o islamizaciji bosanskih pokrajina.“
GLASNIK, juni - septembar 2012. GODINE
57
Mudrosnice
izreke, citati
Blagoslovljen je onaj koji nema šta da kaže, a ipak šuti.
Pametniji nikada ne može toliko da popusti koliko glup može da zategne.
pripremio:
Sedin OMERBAŠIĆ
Moj ljubavni sastanak sa njom je djelimično uspio: ja sam došao, a ona nije.
Groblja su puna nezamjenjivih ljudi.
Ko hoće nešto da učini, nađe način, ko neće ništa da učini, nađe opravdanje. Pablo Picasso
Ispred krivog tornja u Pizi: „Ne naslanjajte se na zgrade dok čekate djevojku!“
Prijatelje stvara sreća, a provjerava nesreća. Seneka
Ko tebe kamenom, ti njega jos većim.
Ko mnogo govori – ili mnogo zna ili mnogo laže.
Život bez principa je brod bez kormilara. Mahatma Gandhi
Ako pametni i dalje budu popuštali, budale će preuzeti vlast.
Tko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan je - izbjegavajte ga!
Ko ne zna, a zna da ne zna - dijete je – poducite ga!
Tko zna, a ne zna da zna – spava – probudite ga!
Ko zna i zna da zna – mudar je – slijedite ga! Konfučije
Nije nesretan onaj koji malo ima, već onaj koji mnogo želi. Seneka
Ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji sem svoje starosti nema drugog dokaza da je živio.
Seneka
Ako ti niko ne zavidi, zapitaj se da li pravilno živiš! Seneka
Odijelo ne čini čovjeka, ali mnogo govori o njemu.
Kada sam bio mlad, mislio sam da je novac najvažnija stvar na svijetu, sad kad sam ostario znam da jest.
Ako kažeš neku tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog prijatelja.
Ako vašom glavom često prolaze pametne misli, to znači da se tamo i ne zadržavaju.
Dobro otvori oči kad se ženiš, a poslije ih zatvori! William Shakespeare
58 GLASNIK
10 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
„Nema sreće ni prosperiteta u društvu i državi ukoliko nema
jedinstva vjere i nauke,morala i politike,te ideala i interesa.“
Alija Izetbegović

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SLOBODI PRISTUPA

Predsjednik Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini

IME I PREZIME : Miralem Zubović DATUM ROĐENJA: 25.5. 1961

Program 2010.-2014. (sažetak)

IZVJEŠTAJ - Konrad-Adenauer

P-58/15 - Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava

xii psihijatrijski dani bosne i hercegovine

REZOLUCIJA O POLITIČKIM OPREDJELJENJIMA SDP BiH

Mjesta u BiH koja su vrijedna za vidjeti – turističke atrakcije

glasnik 3 - imamsedin