Psiholog u dječjem vrtiću Najvažnija je prevencija Broj 11 (2751) • Godina LXI. Zagreb, 16. oæujka 2010. Str. 7 Roditelji i odgoj Čemu služe tate? Str. 9 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE Radionica Tradicionalna pisanica sjeverozapadne Hrvatske Poezija pera i voska Str. 12 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: RAVNATELJI O NASILJU I PROMJENAMA ZAKONA Nasilja je manje, ali je brutalnije Može se slobodno reći da u školama i nema toliko problema koliko ih se medijski eksploatira, ali je očito da je narušen sustav vrijednosti u društvu u čemu upravo mediji imaju zapaženu ulogu jer ne promoviraju pozitivne vrijednosti dobro, poštenje, kvalitetu i pamet - nego mlade bombardiraju zabavnim programima u kojima se traže zvijezde bez pravog pokrića, promoviraju se apsolutni autsajderi, marginalci, beznačajne osobe koje odjednom postaju uzori mladima, a da to ničime nisu zaslužile. Kako škola nije pod staklenim zvonom, učenici vide i osjećaju svijet oko sebe i u njemu prepoznaju neke Stranice 13 − 18 vrijednosti koje nisu uzorne, ali su posve normalne u našem društvu U ovom broju za Školske novine pišu i govore Milijana Kovačević, Zvjezdana Čagalj, Mirjana Krpan, Divna Šušić, Josip Markovac, Zrinka Babić, Suzana Hitrec, Edita Stilin, Drago Bagić, Ante Gulin, Nada Prlić, Dušanka Novak, Svetko Perković, Ivanica Belamarić, Mladen Kamenjarin 2 broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. IZ SADRŽAJA Stručni skup Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja ZNANJEM I ISKUSTVOM DO KVALITETNOG RAVNATELJA Str. 4-5 OŠ Marije Jurić Zagorke, Zagreb DOKUMENTARCI O POSEBNOJ DJECI Str. 6 Agencija za odgoj i obrazovanje STRUČNI SKUPOVI U OŽUJKU UVODNIK piše Marijan Šimeg marijan.simeg@skolskenovine.hr Čekićem i štemajzlom po obrazovanju U pravo je fascinantno kojom je brzinom dobar dio medija shvatio kolika je njihova moć i utjecaj na javno mnijenje pa se u posljednjih nekoliko godina ili desetljeća svojski trude predstaviti se toj istoj javnosti kao njezin ne samo informator nego, čak štoviše, kao edukator, prosvjetitelj. Simptomatično je jedino to da u toj svojoj samodopadnosti, zaljubljenosti u vlastiti odraz na namreškanoj vodi naše svakodnevice, tim svojim ekspertnim pristupom ne obuhvaćaju sva područja naših života, sve djelatnosti od vitalnog značaja za funkcioniranje suvremenog društva. A, ne! Bilo bi to pretenciozno, preambiciozno i suviše riskantno. Uostalom, jeste li u nekim novinama ili na nekom elektroničkom mediju u zadnjih dvadesetak godina čuli ili pročitali komentar novinara ekonomskog analitičara o pretvorbi i privatizaciji, o programu koji bi nas trebao izvući iz recesije, o monetarnoj i fiskalnoj politici, o mjerama za oporavak agrara ili za unapređenje hrvatskog turizma!? N Str. 8 iste, naravno, jer to su teme o kojima se ne piše previše, to su teme koje nisu atraktivne i o kojima pučanstvo premalo zna, pa čemu mu onda uopće i podastirati dodatne informacije, postavljati intrigantna pitanja i nepotrebno uznemiravati javnost. No, zato u Hrvata postoje dvije teme, odnosno dva područja - obrazovanje i nogomet - o kojima svi sve znaju pa se kroz medije može razglabati o njima do mile volje. Pisati tekstove na temelju vlastitog iskustva i sjećanja na dane kad smo ili natjeravali komad kože po nepokošenim livadama ili bježali s nastave; pitati uvijek iste eksperte o najrazličitijim temama i dilemama ili jednostavno anketirati građane i tako slagati najčitaniji ili najgledaniji puzzle o te nama dvije najdraže medijske zvečkice. K 150 godina OŠ Sveta Klara u Zagrebu TROSMJENSKI RAD U IŠČEKIVANJU PROŠIRENJA ŠKOLE Str. 20-21 ao rezultat nadljudskih napora nekih kolega u medijima od dnevnoga tiska preko radija i televizije do internetskih portala redovito samo porcijice nemušto sročenih materijala koji vrve nagađanjima, a ne prenose autentične i provjerene informacije, vrve skandalima i burama u čaši vode i tamo gdje nema ni daška vjetra, a kamoli orkanske nevere. I sve to valjda je plasirano samo zato da bi iritiralo javnost, da bi ju razljutilo i okrenulo protiv vrijednih učitelja, nastavnika i profesora koji su već godinama krivi za sve grijehe svijeta. Usput se proturi i stav da su nekompetentni i gotovo slaboumni pa prema tome javnost, ona najšira, polupismena, treba umjesto njih odlučiti što je najbolje za našu djecu. R ezultat takvoga površnog posla su i neke pomalo stupidne tematske emisije, recimo o državnoj maturi, u kojima se i ne pokušava objasniti vrijednost tog projekta nego se kao krucijalno pitanje postavi ono kako postupiti ako je učeniku koji je počeo pisati test sila na zahod. S jednakim istraživačkim žarom novinari će se na temelju ankete među pedesetak učenika najbliže osnovne škole raspisati o tome kako učenici mrze čitati lektiru i gorljivo zastupati ideju da ju se ukine, jer što će nam uopće to u životu, kad se zna da smo mi pismen narod sa stoljetnim tragovima pisane kulture. Pisat će i o takozvanoj eskalaciji nasilja među mladima, baviti se otkrivanjem identiteta žrtava, tetošiti maltene zlostavljače, razgovarati uvijek s istim stručnjacima za asocijalne i devijantne oblike ponašanja te lakonski zaključiti da u nedostatku pravih programa i putokaza za prevenciju i smanjivanje bio kakvog nasilja u našoj uljuđenoj državi najprije treba udariti tamo gdje je izvor problema. Naime, val maloljetničkog nasilja nećemo zaustaviti samo kažnjavanjem djece. Valja kazniti neodgovorne pedagoge u školama i roditelje! Ako je i od kolega novinara, previše je! J er, nitko se ozbiljno ne pita zašto je nasilje među klincima sve brutalnije; zašto ne poštuju ama baš nikakve norme; zašto je njihov vrijednosni sustav toliko izokrenut i urušen; zašto ne poštuju starije; zašto im je ljudski život toliko bezvrijedan da ga nasilno prekidaju bez ikakva racionalna razloga; zašto se ironično cerekaju kad im učiteljica spomene ljubav, poštovanje, poštenje, empatiju, znanje, marljivost? Zato što im netko izvan školskog kruga nudi neke druge vrijednosti. Bilo bi dobro da se mediji ostave ćorava posla i da obrazovanje ostave na miru jer to je prevažna djelatnost da bi se o njoj raspravljalo kao o tome tko će igrati lijevog beka u Primorcu iz Stobreča. Možda da pokrenu javnu raspravu o tome je li bolje sinuse operirati endoskopski ili starinski, čekićem i štemajzlom. Baš me zanima bi li kirurzi prihvatili stav javnosti o tako ozbiljnom pitanju. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr) UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr) Marijan Šimeg, Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr) Vjekoslav Welle (vjekoslav.welle@skolskenovine.hr) i Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Moramo znati da ništa nije besplatno te da studij plaćaju porezni obveznici, što pak znači da na tu vrstu potpore imaju pravo oni koji uredno izvršavaju svoje obveze i za ono što im društvo daje uzvraćaju dobrim studiranjem. Dr. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske www.hrt.hr/vijesti, 10. ožujka 2010. Novca nema dovoljno i do tog trenutka neću nikada studente obmanjivati pričom o tome da je koncept besplatnog školovanja moguć u ovim uvjetima. Prof. dr. sc Tihomir Hunjak, dekan Fakulteta organizacije i informatike, Varaždin www.hrt.hr/vijesti, 14. ožujka 2010. aktualno broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. ZAGREB JO© JEDAN TJEDAN Informacijski centar Europske unije Nastavlja se niz predavanja za osnovce Proteklog su tjedna u Informacijskom centru predavanje o Europskoj uniji slušala djeca i učitelji OŠ Donji Kraljevec iz Međimurske županije, a njihovi nastavnici pripremili su im i malo testiranje nakon odslušanog predavanja te odgledanog filma. Voditeljica Informacijskog centra Europske unije Avis Beneš kazala nam je da se u Centru skoro svakodnevno održavaju ovakva i slična predavanja - Redovito obavještavamo sve hrvatske osnovne i srednje škole o ovoj mogućnosti, a predavanja su za njih potpuno besplatna. Postoje čak i programi za vrtićku dob, ali i za građane starije dobi, a predavanje se može i prilagoditi, prema određenoj dobi ili interesu, primjerice o programu Erasmus Mundus za studente. Odaziv je uvijek dobar, jer želimo proširiti spoznaje i informacije u Europskoj uniji. Naime, EU je hrvatska realnost, no mi ne znamo na koji su način i u kojoj mjeri pitanja o EU integrirana u školske programe. Znamo da postoji mnogo mitova i predrasuda, od onoga o siru i vrhnju pa nadalje, pa ih se i na ovaj način pokušava razbiti. Mitovi uglavnom dolaze od kuće, stoga pružamo priliku učenicima i profesorima da mogu postavljati razna pitanja i vjerujemo da nakon toga imaju bolju sliku o EU. Predavanje je sa sedmašima pratilo i desetak nastavnika te Sandra Vlahek, ravnateljica OŠ Donji Kraljevec Učenici su pažljivo slušali predavanje Likovni natječaj za djecu od osam do deset godina Kako najmlađi vide rodnu ravnopravnost Europska komisija objavila je natječaj u crtanju o temi rodne ravnopravnosti za učenike od osam do deset godina. Natječaj pod nazivom Nekada davno bili su jedna djevojčica i jedan dječak i zajedno su željeli poboljšati svijet pokrenut je u povodu nedavnoga međunarodnog Dana žena, a želi se potaknuti najmlađe da na ovaj likovni način razmišljaju o rodnoj ravnopravnosti. Natječaj je otvoren u sedam regija diljem svijeta: Africi, Aziji, Karibima, Latinskoj Americi, Pacifiku, Mediteranu, Bliskom istoku te europskim zemljama. Sudjelovanje je ove godine prvi puta omogućeno i djeci iz Hrvatske. Radovi se šalju Delegaciji Europske unije u Hrvatskoj, emailom na euinfocentar@euic.hr ili na adresu EU info centar, Trg žrtava fašizma 6, 10000 Zagreb, s naznakom Natječaj u crtanju. Natječaj je otvoren do 14. svibnja 2010. za djecu koja prebivaju i pohađaju školu u navedenim regijama. Pobjednicima natječaja iz svake regije bit će dodijeljena nagrada u vrijednosti od 1000 eura. Pobjednički crteži bit će objavljeni u knjižici koja će biti podijeljena školama u zemljama sudionicama natječaja. (bn) ravnateljica OŠ Donji Kraljevec Sandra Vlahek, koja nam je rekla: - S obzirom na to da se Europska unija obrađuje i kroz školski program, ponajprije iz povijesti i geografije, učinilo nam prigodnim da kroz ovaj oblik ZAGREB I terenske nastave učenici neke informacije čuju, rekli bismo, iz prve ruke. A djeci smo podijelili i male testove, koje je pripremio nastavnik geografije Alen Mudri, kojima ćemo provjeriti koliko su naučili iz ovog predavanja. B. Nađ Sveučilište 15. travnja bira novog rektora Bjeliš, Mornar ili Hunjak? zborno povjerenstvo za provedbu postupka izbora rektora Sveučilišta u Zagrebu objavilo je službenu listu kandidata koju su zadovoljili kriterije. Povjerenstvo je utvrdilo da predloženici prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš (predloženik Vijeća biomedicinskog područja i Vijeća prirodoslovnog područja), prof. dr. sc. Tihomir Hunjak (predloženik Vijeća društvenohumanističkog područja) i prof. dr. sc. Vedran Mornar (predloženik Vijeća tehničkog područja) ispunjavaju Zakonom i Statutom Sveučilišta propisane uvjete. Iako je svoju kandidaturu dosta- vio i povjesničar prof. dr. Neven Budak, inače bivši dekan Filozofskog fakulteta, nije dobio podršku Vijeća društveno-humanističkog područja. Ostala mu je opcija da ga samostalno podrže tri fakulteta, čime bi se izravno uključio u izbor rektora, no Budak je odustao od toga. Izborno povjerenstvo je na internetskoj stranici Sveučilišta u Zagrebu www.unizg.hr objavilo službenu listu predloženika te njihove programe rada i stručne životopise. Kandidati Bjeliš, Mornar i Hunjak će svoje kandidature 3 osobno predstaviti na izvanrednoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 8. travnja, a članovi Senata novog rektora birat će na izvanrednoj sjednici tjedan dana kasnije, u četvrtak, 15. travnja. Postupak izbora bit će proveden u skladu sa Statutom Sveučilišta u Zagrebu, a novi će rektor biti izabran tajnim glasovanjem natpolovičnom većinom ukupnog broja članova Senata. Svim sjednicama Senata na kojima će se provoditi postupak izbor rektora predsjedavat će najstariji prisutni član ovog tijela. (BN) Deset je godina prošlo od začinjanja Bolonjskog procesa, ambicioznog međunarodnog projekta stvaranja i razvijanja europskog (zajedničkog) prostora visokog obrazovanja. U kojoj je fazi taj proces, što je dosad postignuto i koji bi trebali biti smjerovi budućega rada - o tome su prošloga tjedana, na ministarskoj konferenciji što se održava svake dvije godine, u Beču i Budimpešti (11. - 12. ožujka) raspravljali visoki predstavnici čak 47 zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije. Naši mediji, skoro poslovično, jer ”atraktivnih” detalja ili neočekivanih ekscesa nije bilo, malo su prostora/ vremena posvetili tom događaju, iako se on tiče kompleksa tema iznimno važnih za europske obrazovne sustave, time i obrazovanje u Hrvatskoj, a sudbina samog procesa nije baš neupitna, dotično - njegova implementacija bremenita je poteškoćama, proturječjima pa i osporavanjima. Bolonja, europska i naša Uoči bečko-budimpeštanske konferencije objavljeno je izvješće (Focus on Higher Education in Europe 2010: The Inpact of the Bologna Process) koje je za Europsku komisiju priredila Mreža Eurydice. Iz toga, na temelju nacionalnih izvješća i sinteze ključnih pitanja, vidljivo je da je naširoko pokrenuto ostvarivanje inicijalnih ciljeva Bolonje, i to zahvaljujući, u prvom redu, suradnji na međunarodnoj razini. Trodijelni studijski ciklusi (bachelor, master, doctorate) postaju stvarnost, a visoki standardi kvalitete obrazovanja normiraju se sada diljem Europe, dok priznavanje kvalifikacija (nostrifikacija) postaje lakša, no još uvijek uz mnoštvo problema. Izvješće ističe različitost posljedica gospodarske krize na obrazovne sustave, posebice kad je riječ o javnom financiranju visokoga obrazovanja, te zaključuje da treba, više nogo ikad, povećati napore i više investirati u modernizaciju visokog obrazovanja, kao i njegovu socijalnu komponentu, veću dostupnost svima. Osobito se naglašava da zemlje potpisnice moraju više poticati studentsku (i nastavničku) pokretljivost te da bi ti programi moraju biti prioritet europskog prostora visokog obrazovanja. Inače, u nizu elemenata uočljiva je podudarnost tog izvješća i onoga što se moglo čuti u Zagrebu na okruglom stolu o Bolonjskom procesu, o čemu su Školske novine pisale u prošlom broju. Istakli smo tada de je i u nas evidentan veći postotak završavanja studija, lakše priznavanje obrazovnih stupnjeva te namjera uvođenja europskih standarda prosudbe kvalitete, a da - s druge strane - još nije povećana mobilnost, velike su poteškoće u zapošljavanju prvostupnika i nedostatna su, čak se smanjuju, javna sredstva za visoko obrazovanje. Unatoč tome, ministar Fuchs, šef hrvatskog izaslanstva na ministarskoj konferenciji, izjavljuje (za Večernji list): „Hrvatska je Bolonjski proces u potpunosti implementirala te je naš visokoobrazovni sustav u punom smislu te riječi integriran u Europsku uniju.“ Da je posrijedi samo nerealna ocjena i pretjerani optimizam zaključili bismo da nije ministrova dodatka kako mnogo toga treba još učiniti na osiguranju i poboljšanju infrastrukturnih i ostalih uvjeta pojedinih hrvatskih sveučilišta. Upravo taj dodatak upućuje, zapravo, na problematičnost hrvatske implementacije Bolonjskog procesa. S tim u vezi indikativne su riječi jednog forumaša, vjerojatno studenta građevine, doslovno: zar vi stvarno mislite da ako ste uveli 3+2+3 studije i ECTS sustav da ste POTPUNO IMPLEMENTIRALI Bolonju?!? […] studenti nam s fakulteta izlaze sve nestrucniji i nesposobniji. to je PROBLEM Bolonje, koji nikako da se rijesi... dapace, to je TEMELJNA ODREDNICA Bolonje... jedan moj profesor s ponosom (!) je izjavio da je Bolonja napravila od fakulteta “manufakture koje moraju u sto kracem roku generirati sto je vise moguce bacchelora i magistara znanosti”. hocemo li time dobiti “drustvo znanja” kojim se dicimo?!? hocemo li imati drustvo znanja kada budemo imali ciljanih 25% visokoobrazovanih ljudi? i kada svi oni budu radili poslove tehnicara ili cistili ulice? (http://www.vecernji. hr/vijesti/fuchs-hrvatska-je-bolonju-potpunosti-implementirala-clanak-109786). Nedvojbeno ozbiljna, životna pitanja. Možda sljedeći skup baš njih rasvijetli, pripomogne njihovu razrješavanju, ujedno i pridonese temeljitoj stručnoj ocjeni naše Bolonje; najavljena je, naime, konferencije Reforma visokog obrazovanja : inventura 2010., u Varaždinu (9. - 10. travnja ove godine). A. Jelin aktualno 4 PRIMO©TEN broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Stručni skup Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Znanjem i iskustvom do kvalitetnog ravnatelja Cilj skupa je kroz svoje programske sadržaje omogućiti svakom od sudionika da produbi svoje kompetencije, pruži i primi kolegijalnu podršku i ode sa skupa s novim znanjima i kompetencijama kojima će unaprijediti vlastiti rad, ali i rad svojih ustanova Znanjem i iskustvom do kvalitetnog ravnatelja radni je naslov stručnog skupa Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, koji je održan od 10. do 12. ožujka i na kojemu se okupilo tristotinjak ravnatelja srednjih škola. Kako je otvarajući skup istaknula Suzana Hitrec, predsjednica Udruge, cilj skupa je kroz svoje programske sadržaje omogućiti svakom od sudionika da produbi svoje kompetencije, pruži i primi kolegijalnu podršku i ode sa skupa s novim znanjima i kompetencijama kojima će unaprijediti vlastiti rad, ali i rad svojih ustanova. I doista, program skupa bio je sadržajno bogat i različit i svatko je mogao naći nešto za sebe, saznati ili čuti nešto novo kako bi se u ovim nimalo lakim trenucima mogao uspješnije nositi sa svim teškoćama koje posao ravnatelja traži. Potvrdila je to i Vesna Hrvoj Šic, ravnateljica Uprave za srednje obrazovanje u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, naglasivši da posao ravnatelja nije lak, ali da su suradnja, stručnost i kompetencije osnovni uvjet da bi bilo što promijenili u sustavu obrazovanja te da su ravnatelji najvažniji partneri ministarstva u provođenju svih zacrtanih promjena. ″I mi u ministarstvu kroz sve promjene težimo podizanju kvalitete obrazovnog sustava i stoga nas veseli da i u vašim razmišljanjima kao i u naslovu teme ovoga skupa prevladava upravo kvaliteta. Tim više što kvalitetnih škola nema bez kvalitetnih učitelja i ravnatelja. Zadnje dvije godine bile su vrlo dinamične upravo u sustavu srednjeg školstva. Treba tu spomenuti državnu maturu koja je dovoljan razlog da cijeli sustav bude na nogama, a upravo ste vi ravnatelji svojim radom i trudom omogućili da se sve to implementira u vašim školama i zbog toga vas pozivam na daljnju suradnju, koja je i do sada bila jako dobra″- zaključila je Vesna Hrvoj Šic. Govoreći o aktualnostima u srednjem školstvu, državni tajnik Želimir Janjić najprije je spomenuo novodoneseni Zakon o udžbenicima koji je stupio na snagu i slijedom toga sada u školama treba odraditi nekoliko poslova. Kako odabrati udæbenike Najprije do 20. ožujka treba dobiti podatke od učitelja o udžbenicima kojima se žele koristiti kako bi se postiglo najmanje desetpostotnu zastupljenost udžbenika na državnoj Na temelju članka 21. Statuta Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, na sjednici Skupštine UHSR-a 11. ožujka 2010., donosi ETIČKI KODEKS UDRUGE HRVATSKIH SREDNJOŠKOLSKIH RAVNATELJA I. Opće odredbe Članak 1. Ovim se Etičkim kodeksom određuje etičnost kao skup načela, prava i obveza kojima se uređuju međuljudski i profesionalni odnosi između ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova, članova Udruge. Članak 2. Članovi Udruge ravnatelja prihvaćaju važnost djelovanja prema razvoju profesije te prihvaćajući osobnu odanost struci, obvezni su: u radu se voditi poštenjem, nepristranošću, međusobnim uvažavanjem i poštivanjem ljudskog dostojanstva; znanje i vještine rabiti s dobrom namjerom, objektivnom i poštenom prosudbom; savjesno obavljati svoje dužnosti, neprekidno težiti povećanju vlastite kompetentnosti i prestižu profesije. Članak 3. Sudjelujući u radu Udruge, članovi su obvezni: odgovorno odlučivati u skladu s ciljevima Udruge; u izjavama biti pošteni i realni temeljeći procjene na raspoloživim i provjerenim podacima; pomagati kolegama i suradnicima u njihovom profesionalnom razvoju i podupirati ih u prihvaćanju ovog etičkog kodeksa, a javno i pravno ih braniti kada postupaju u skladu s ovim kodeksom. II. Načelo ostvarivanja ljudskih prava Članak 4. Udruga donošenjem i provođenjem Etičkoga kodeksa osigurava svakom ravnatelju i ostalim korisnicima usluga Udruge ostvarivanje svih ljudskih prava unutar Udruge, te poštivanje svih prava zajamčenih Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. III.Načelo poštivanja integriteta i dostojanstva osobe Članak 5. Svi ravnatelji trebaju biti poštivani kao osobe, u skladu sa zajamčenim pravima na život, integritet i dostojanstvo. Svim ravnateljima mora biti osigurano pravo na privatnost. IV. Načelo jednakosti i pravednosti Članak 6. Svaki ravnatelj treba se ponašati u skladu s načelom jednakosti i pravednosti, na način koji isključuje svaku diskrimi- naciju, zlostavljanje, uznemiravanje ili iskorištavanje. Udruga je dužna osigurati uvjete za ostvarivanje načela jednakosti i pravednosti. Članovi Udruge ne smiju zlouporabiti svoj autoritet i ne smiju dopustiti da osobni interesi i odnosi utječu na etično i profesionalno obavljanje obveza u Udruzi te na odnos prema drugim članovima. V. Načelo profesionalnosti Članak 7. Od članova Udruge očekuje se da odgovorno i savjesno ispunjavaju sve svoje obveze prema Udruzi i korisnicima usluga. U svojemu djelovanju članovi Udruge slijede načela profesionalne izvrsnosti, objektivnosti, razboritosti, pravilnosti, dijaloga, tolerancije i humanosti. Obveza je člana Udruge poštivanje kriterija stručnosti i izvrsnosti te potreba stalnog stručnog usavršavanja. Svi članovi Udruge trebaju održavati, poticati i razvijati suradnju u profesionalnim odnosima te se kloniti negativne procjene stručnosti kolega i javnog iznošenja takvih procjena. VI. Načelo međusobnog uvažavanja i tolerancije Članak 8. Članovi Udruge poštuju osobnost kolega i drugih suradnika bez obzira na rasu, vjeru, etničko podrijetlo, socijalni ili bračni status, spol i spolnu orijentaciju, invalidnost, zdravstveni status, fizički izgled, dob, radno iskustvo i političku opredijeljenost. Član Udruge sudjeluje u raspravama o problemima i načinima njihovog rješavanja pri čemu će pokazati spremnost te saslušati druge i posebnu spremnost da s uvažavanjem sasluša tuđe argumente kada se oni ne slažu s njegovim mišljenjem. VII. Sukob interesa Članak 9. U slučaju sukoba između osobnih, odnosno poslovnih interesa članova Udruge i interesa Udruge, isti će se riješiti na transparentan način sukladno interesima Udruge. VIII. Povezanost i transparentnost Članak 10. Članovi Udruge neće u privatne svrhe koristiti informacije do kojih dolaze članstvom u Udruzi, kada je priroda informacija takva da zahtijeva postupanje s posebnom povjerljivošću ili kad je izričito određeno kako takva informacija predstavlja poslovnu tajnu Udruge. To vrijedi i nakon prestanka članstva u Udruzi. Članovi će poštivati odluke donesene na način koji propisuje statut Udruge. Članovi Udruge bit će otvoreni prema javnosti u svezi s odlukama donesenim u okviru Udruge ili poslovima Udruge, uzimajući u obzir potrebu za očuvanjem povjerljivosti informacija. IX. Povreda dužnosti i ugleda struke ravnatelja Članak 11. Nepridržavanje Etičkog kodeksa Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja povlači pokretanje postupka protiv tog člana za povredu dužnosti i ugleda ravnatelja srednjoškolske ustanove. Korisnici usluga i članovi udruge se pisanim putem mogu obratiti predsjedniku/ci Udruge i ukazati na ponašanje člana Udruge koje je protivno odredbama ovoga Etičkog kodeksa. Pritužbe razmatra Etičko povjerenstvo Udruge. Prije davanja odgovora, predsjednik/ca Udruge zatražit će pisano očitovanje ravnatelja protiv kojega je upućena pritužba. Posljedicu povrede Etičkog kodeksa od strane člana može biti brisanje iz članstva Udruge. X. Upoznavanje i javnost Etičkog kodeksa Članak 12. Etički kodeks je javan i nalazi se na mrežnoj stranci Udruge. Svi članovi Udruge kao i ravnatelji koji se primaju u Udrugu moraju biti upoznati i prihvatiti odredbe ovoga Etičkog kodeksa. XI. Stupanje na snagu Članak 13. Ovaj Etički kodeks stupa na snagu danom donošenja. Predsjednica Udruge Suzana Hitrec, prof. aktualno broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. razini na temelju čega svi koji prelaze tu kvotu ulaze u katalog odobrenih udžbenika za iduću školsku godinu. Rok je prvotno bio 15. ožujka, ali je prolongiran za pet dana jer je u popisu ukupno 3247 naslova. Kad se utvrdi koji su naslovi prešli definirani prag zastupljenosti, to još nije garancija da će ih se koristiti iduće školske godine. Naime, do kraja ožujka će ministarstvo donijeti pravilnik o obveznim udžbenicima i dopunskim nastavnim sredstvima, pa će dio udžbenika otpasti zbog premale zastupljenosti, a dio zbog primjene rečenog pravilnika. Nakon toga će ministar objaviti javni poziv nakladnicima da za svoje udžbenike zatraže mjesto u katalogu odobrenih udžbenika i da istaknu njihovu konačnu cijenu koja ne može biti veća od prošlogodišnje cijene umanjene za deset posto. Tek nakon toga će učitelji odabirati udžbenike po kojima će raditi iduće školske godine i to jedan udžbenik u svim paralelkama istoga razreda u svojoj školi. Odluka o izboru prosljeđuje se na vijeće roditelja koje daje svoje mišljenje, ali to mišljenje prema novom zakonu o udžbenicima za učitelje nije obvezujuće. Ovo je prijelazna godina za udžbenike pa je zato omogućeno da svi naslovi iz prošle godine budu u igri i da se uključe i novi naslovi, no već 2011. godine bit će donesen novi udžbenički standard i svi će nakladnici naslove morati tiskati u skladu s njime, a bit će propisani ne samo tehnički detalji nego će se voditi računa i o tome koliki će biti opseg udžbenika u odnosu na nastavni plan za pojedini predmet. Tako će ove godine nakladnici moći ponuditi i one udžbenike koji su im ostali neprodani od lani, a već 2011. godine ići će se prema novim pravilima″ naglasio je Janjić. Viπestruka vrijednost dræavne mature Govoreći o državnoj maturi, državni tajnik je zahvalio svim ravnateljima na sjajnoj organizaciji provedbe ispita državne mature. Spomenuo je da je zabilježeno nekoliko neuobičajenih stvari, ali to nisu nikakve bizarnosti, jer je nekoliko učenika bilo bolesno pa su polagali ispite kod kuće i takvih će slučajeva sigurno biti i ubuduće, pa će možda netko ispite polagati i u našim veleposlanstvima ukoliko se zatekne u inozemstvu. ″Moramo i javnosti i visokom obrazovanju jasno pokazati da su ovi ispiti koje provodimo pouzdani, objektivni i valjani i da nije bilo nikakvih nepravilnosti, jer želimo doista imati upise na visoko obrazovanje temeljene na rezultatima državne mature. Neke stvari treba doraditi, jer nikad nije rečeno da su rješenja vječna, a to se odnosi na korektno plaćanje profesora koji sudjeluju na bilo koji način u državnoj maturi - kao ispitni koordinatori, dežurni nastavnici ili ocjenjivači. Taj je posao težak, zahtjevan i odgovoran i zato ga valja pošteno platiti″ - rekao je Janjić. Zahvalio je Udruzi na angažiranju nekolicine ravnatelja u pripremi pravilnika o ocje- njivanju kako bi ga se moglo zgotoviti i pustiti u javnu raspravu te ga donijeti tijekom ljeta i s njime krenuti u primjenu s početkom iduće školske godine. I brojni drugi pravilnici trebali bi biti pripremljeni do istoga roka i na mnogima se trenutačno radi, a sve dok se ne donesu novi vrijede stari. Državni tajnik je spomenuo da se trenutno radi i na izmjenama Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju. Hoće li to biti izmjene i dopune ili pisanje posve novih zakona još nije definirano, ali je činjenica da postojeći zakon nakon godinu i pol primjene pokazuje brojne manjkavosti koje svakako valja ispraviti. Pohvalio je ravnatelje škola koje imaju zdravstvene programe i koji su sudjelovali u izradi novoga nastavnog plana za program ″medicinska sestra opće njege″ koji moramo uskladiti sa zahtjevima Europske unije i koji će biti petogodišnji. ″Prve dvije godine su općeobrazovne, a u ostale tri mora biti 4600 sati struke i kliničke prakse bez općih sadržaja, ali ćemo učiniti sve da, na račun samostalnog rada učenika koji se može izvoditi uz pomoć mentora, pokušamo osmisliti jedan općeobrazovni modul u kojemu bi bio hrvatski, matematika, strani jezik i tjelesna i zdravstvena kultura, kako bi učenici bili što spremniji za polaganje državne mature″ završio je Janjić. U radu skupa sudjelovali su i Ivan Šutalo, ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje, Mile Živčić, ravnatelj Agencije za obrazovanje odraslih, Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja koji su govorili o aktualnostima u radu ustanova kojima su na čelu. Plenarno izlaganje o inspekcijskom nadzoru u srednjim školama održao je Krešimir Topić iz Uprave za inspekcijske poslove, o ulozi ravnatelja u predpristupnom razdoblju za punopravno članstvo Hrvatske u EU govorila je Milvija Marković, a o modularnom usavršavanju ravnatelja Oleg Đaković, pročelnik riječke podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje, a dr. Dubravka Miljković s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu održala je predavanje na temu ″Upravljanje školom - upravljanje sobom″. U okviru skupa održana je i redovna godišnja skupština Udruge na kojoj su usvojena izvješća o financijskom poslovanju za prošlu i program rada i financijski plan za ovu godinu te donesen Etički kodeks Udruge koji prenosimo u cijelosti. U neformalnom dijelu skupa uvedena je novost, a to je kreativna večer na kojoj priliku da se svojim kolegama predstave u nekom drugom svjetlu imaju oni ravnatelji koji se amaterski ili profesionalno bave i nekim drugim aktivnostima izvan svoje matične struke. Tako su se ovoga puta predstavili Ranko Artuković, ravnatelj zadarske Gimnazije Jurja Baraković svojim istraživačkim radom u području fizike i Senka Dodig, ravnateljica šibenske Hotelijerskoturističke škole izborom stihova među kojima je dosta pjesama uglazbljeno. Marijan Šimeg 5 PREVENCIJA OVISNOSTI StruËni skup Agencije za odgoj i obrazovanje ©to mogu uËiniti πkole? Prevencijska istraæivanja otkrivaju uzroËno-posljediËne veze i riziËne Ëimbenike koji dovode do pojave ovisnosti, meutim ako se preventivni programi usmjere samo na jedan problem, ma koliko svaka prevencija sama po sebi bila vrijedna, oni Êe imati ograniËen uËinak. Stoga su potrebni sveobuhvatni programi prevencije, Ëije je djelovanje usmjereno na razliËita okruæenja i na razliËita podruËja æivota pojedinca U organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje u u Vinkovicima je 3. oæujka 2010. godine odræan struËni skup s temom “Uloga odgojno-obrazovnih ustanova u prevenciji ovisnosti“. Skup je organiziran za voditelje školskih preventivnih programa Vukovarsko-srijemske županije. Na skupu u velikoj æupanijskoj vijeÊnici u Vinkovcima sudjelovalo je više od 100 voditelja školskih preventivnih programa s područja Vukovarsko-srijemske županije. Stručni skup organiziran je u suradnji Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vukovarsko-srijemske županije, Gimnazije Matije Antuna Reljkovića iz Vinkovaca, Agencije za odgoj i obrazovanje i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Programe prevencije ovisnosti i primjene načela učinkovitih programa prevencije ovisnosti u školama i lokalnim zajednicama predstavile su doc. dr. sc. Valentina Kranželić i doc. dr. sc. Martina Ferić Šlehan s Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Prevencijska istraæivanja otkrivaju uzroËno-posljediËne veze i riziËne Ëimbenike koji dovode do pojave ovisnosti. Meutim ako se preventivni programi usmjere samo na jedan problem, ma koliko je svaka prevencija sama po sebi vrijedna, oni Êe imati ograniËen uËinak. Stoga su potrebni sveobuhvatni programi prevencije, Ëije je djelovanje usmjereno na razliËita okruæenja i na razliËita podruËja æivota pojedinca, obja- snila je prof. KranæeliÊ. Sveobuhvatni programi prevencije polaze od naËela da budu istodobno usmjereni na mentalno, emocionalno, socijalno i fiziËko zdravlje osobe kojoj je program namijenjen te da se temelje na razvojno prikladnim i postupnim uputama i voenju. Programi jaËanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne i ponaπajne vjeπtine i vrijednosti. Uëinkovito pouËavanje zahtijeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu komunikacije sudionika, a u programu sudjeluju svi oni koji stvaraju okruæenje uËenja, dakle vršnjaci, roditelji, škola te ostali članovi zajednice. Preventivni programi trebali bi jaËati zaπtitne Ëimbenike i smanjivati riziËne Ëimbenike, istaknula je prof. KranæeliÊ. Rana intervencija koja cilja na riziËne Ëimbenike Ëesto ima veÊi utjecaj nego kasnija intervencija koja cilja na to da se mijenja æivotni put djeteta kako bi se odmaknulood problema i usmjerilo prema pozitivnom ponaπanju. Preventivni programi trebali bi obuhvatiti sve oblike zoporabe droga, ukljuËujuÊi prerano koriπtenje “legalnih“ droga, koriπtenje ilegalnih droga kao i zloporabu lijekova i drugih legalnih sredstava, dok bi preventivni programi usmjereni na obitelj trebali jaËati obiteljsku povezanost, odnose unutar obitelji kao i roditeljske vjeπtine koje se odnose na pravilne stavove o koriπtenju droga, jer iskustva pokazuju da je roditeljski nadzor najvaæniji VISOKO OBRAZOVANJE zaπtitni Ëimbenik u obitelji glede zloporabe droga. Doc. dr. Martina FeriÊ ©lehan predstavila je projekt prevencije koriπtenja duhana, alkohola i droga kod djece i mladih koji je izradila Mentor Foundation International iz Velike Britanije i u koji su ukljuËene Litva, Rusija, Kirgistan, Rumunjska i Hrvatska. Program je utemeljen na uËenju æivotnih vjeπtina i konceptu socijalnih utjecaja, Ëime se, tvrde njegovi autori, opÊenito promiËe pozitivno i zdravo ponaπanje te utjeËe na prevenciju koriπtenja sredstava ovisnosti. Rezultati evaluacije pokazali su da Êe jedna osoba biti spaπena na svakih 40 osoba koje su nedavno poËele puπiti, odnosno 35 osoba koje svakodnevno puπe. Kad je rijeË o alkoholu taj Êe odnos biti jedan prema 35 onih koji su se nedavno poËeli opijati, dok je malo teæa situacija s onima koji se veÊ dulje vrijeme opijaju svakodnevno jedna spaπena osoba na njih 82. Kad je pak rijeË o drogama, ovim programom prevencije spasit Êe se jedna osoba na 60 onih koji su nedavno poËeli uzimati kanabis, odnosno jedna osoba na 98 onih koji uzimaju druge ilegalne droge. Jednom rijeËju, nakon godinu dana provedbe programa, potvrdila se odræivost rezultata, s time πto se pokazalo da je, primjerice, uËinak na koriπtenje duhana oslabio, dok je uËinak na koriπtenje alkohola i drugih sredstava ovisnosti jak koz neko vrijeme. U Hrvatskoj se program eksperimentalno provodi u 13 osnovnih πkola i obuhvaÊa 1620 uËenika u dobi od 12 do 14 godina. (RI) Natječaj za stipendije Potpora za hrvatske doktorante u inozemstvu Global Supplementary Grants Program nudi stipendije u iznosu do 37.000 kuna godišnje I nstitut za razvoj obrazovanja raspisao je natječaj za djelomične stipendije Global Supplementary Grants Program, program koji financira Open Society Institute iz New Yorka. Global Supplementary Grants Program nudi financijsku potporu za studente upisane na poslijediplomski (doktorski) studij s područja humanističkih i društvenih znanosti na sveučilištima u Europi, Sjevernoj Americi, Australiji, Aziji i Bliskom/Srednjem istoku. Za studente iz Hrvatske dodjeljuje se oko osam stipendija godišnje. Rokovi za prijavu su 2. travnja 2010. i 8. lipnja 2010. (ovisno o mjestu studija), a tekst natječaja i sve informacije o programu dostupne su na stranicama internetskog portala o stipendijama www.stipendije.info Stipendije Global Supplementary Grants Program dodjeljuju se za akademsku godinu 2010.2011. Budući da se programom dodjeljuju djelomične stipendije u jednokratnom iznosu od 500 do 7000 američkih dolara (od 2.600 do 37.000 kuna), kandidati moraju priložiti dokaz da imaju osigurana sredstva i iz drugih izvora. Stipendija pokriva samo jednu od sljedećih kategorija troškova: školarinu; stanovanje i prehranu; putne i ostale troškove. Od 2001. godine sveukupno 66 studenata iz Hrvatske primilo je ovu stipendiju, a boravili su na prestižnim sveučilištima poput Cambridge University (Velika Britanija), Universität Wien (Austrija), University of Toronto (Kanada), Katholieke Universiteit Leuven (Belgija) i European University Institute (Italija). Tekst natječaja i prijavni obrazac dostupni su na stranicama internetskog portala o stipendijama www.stipendije.info, a dodatne informacije o natječaju i procesu prijave mogu se dobiti u Institutu za razvoj obrazovanja, Preradovićeva 33/I, 10000 Zagreb (telefon: 01/4817-195; e-mail: iro@iro.hr; web: www.iro.hr). aktualno 6 broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. O© MARIJE JURI∆ ZAGORKE N akon nedavne projekcije dva višestruko nagrađivana kratka dokumentarna filma Udruge ZAG Sretno dijete i Luka, koju su upriličili u suradnji s udrugom Idem u zagrebačkom kinu Tuškanac, male filmaše odlučili smo posjetiti u njihovoj matičnoj školi, OŠ Marije Jurić Zagorke u zagrebačkoj Dubravi. Naime, prije osam godina u toj je školi s radom započela medijska družina Zaigrani Aktivni Gromoglasni - ZAG, koja okuplja zaljubljenike u film i radio od petog do osmog razreda. Voditeljice družine - Ana Brčić Bauer, Nataša Jakob i Melita Horvatek Forjan - s darovitim učenicima, ali i svima ostalima zainteresiranima za medij filma i radija tijekom proteklih su godina snimile dvadesetak filmova i tri radijske emisije. Glavni su likovi svih snimljenih filmova i radijskih emisija učenici OŠ Marije Jurić Zagorke, koji su po nečemu posebni. Spomenuti filmovi Sretno dijete i Luka o školovanju učenika s posebnim potrebama dio su projekta ZG lumeni - djeca s posebnim potrebama, u koji su se uključile i Školska druga/družina ZAG i Udruga IDEM, koja se inače bavi problematikom školovanja djece s teškoćama, odnosno edukacijom asistenata u nastavi. Filmska družina ZAG, Zagreb Dokumentarci o posebnoj djeci Najaktivnije filmašice s voditeljicom Melitom Horvatek Forjan Prirodnije nam je snimati dokumetarce! Učiteljice, voditeljice družine u rujnu 2007. osnovale su Udrugu ZAG, koja organizira edukativne radionice i seminare za djecu s posebnim potrebama i darovite učenike te njihove roditelje. Udruga ZAG kroz projekte Zagorkini lumeni, Sva lica različitosti i Sretna djece educira i medijski opismenjava učenike, njihove roditelje i ostale korisnike. Sve su tri voditeljice profesorice hrvatskoga jezika u OŠ Marije Jurić Zagorke, koje su se dodatno stručno usavršavale na školama medijske kulture u organizaciji Hrvatskoga filmskog saveza i Ministarstva znanosti i obrazovanja te na medijskim seminarima Agencije za odgoj i obrazovanje. - Udrugu smo osnovali prvenstveno zbog lakšeg financiranja, kako bi se lakše mogli javljati na razne natječaje. Primjerice, na natječaj Gradskog ureda za kulturu, na koji se ne bismo mogli prijaviti da smo puka školska družina, otkrila nam je Melita Horvatek Forjan. - Podijelili smo Udrugu ZAG na dvije sekcije, da pokrivamo obje smjene, i dok se mi bavimo filmom, medijska družina bavi se foto- Najnagrađivaniji film o učeniku Amaru Mujkanoviću koji zna Kur’an napamet a koji će biti premijerno prikazan u svibnju na Večeri odlikaša. Kroz suradnju s Udrugom IDEM rade filmove i o djeci s teškoćama, odnosno učenicima s posebnim potrebama. - Prirodnije nam je i možda lakše snimati dokumentarne filmove, jer je ipak riječ o autentičnijem zapisu, nego kada bi učenici trebali nešto glumiti, što bi u principu rezultiralo glumatanjem. Kroz dokumentarce i školu mogu predstaviti na specifičan način, smatra Horvatek Forjan. Film o školskim jednojajčanim blizancima grafijom i obradom fotografija, dizajnom te nam oni redovito rade naslovnice naših filmskih ostvarenja. Saznajemo da u školi OŠ Marije Jurić Zagorke ima zai- sta mnogo učenika koji su dobar materijal za dokumentarne filmove, darovitih i svestranih učenika, poput Lamije i Emine Džanić, o kojima je snimljen najnoviji film Srce puno tajni, Ponos cijele škole Najuspješnije dokumentarno ostvarenje u povijesti Družine ZAG je film Hafiz iz 2007. godine, o sada već bivšem učeniku ove škole Amaru Mujkanoviću, koji je jedini hrvatski hafiz, od- nosno zna cijeli Kur’an napamet, a rođen je u Hrvatskoj i ovdje se školuje. Taj je film dobio prvu nagradu stručnoga žirija i publike na Reviji dječjeg stvaralaštva u Čakovcu, potom prvu nagradu na malom DOKUartu te još pet drugih nagrada. Često nagrađivani film je i Pero o učeniku s poremećajem hiperaktivnosti, te Sretno dijete o učeniku Filipu, kao i lanjski Klonovi, film o jednojajčanim blizancima iz klupa OŠ Marije Jurić Zagorke. Mihaela Zajec, učenica 7. b razreda, rekla nam je da prije ulaska u Družinu ZAG nije znala ništa o kamerama i procesu nastajanja filma, no priznaje da je puno naučila te da će joj ovo iskustvo biti korisno i u daljnem životu i obrazovanju. Govori da je film sada fascinira, pa bi se voljela time baviti i profesionalno. Anamarija Sočić iz 7. d objašnjava da zajedno biraju teme, potom rade sinopsis, pišu knjigu snimanja, nakon čega raspodjeluju snimateljske i novinarske zadatke. Učenice snimaju same, dok profesorica samo nadgleda, i onda zajedno montiraju. Franka Hunjet iz 7. d ističe da su joj roditelji velika podrška i zadovoljni su što se bavi nečim ovako kreativnim, jer znaju da ovdje može naučiti puno stvari o filmu i sedmoj umjetnosti, koje drugoj djeci u redovitom školskom programu i nisu dostupne. Govori da su druga djeca ponekad i ljubomorna zato što i ona nisu u družini. Ivana Blažević iz 7. b također je sretna kada uspiju pronaći neku zanimljivu temu, iako ne bi voljela da se o njoj snimi film. Skromno kaže da u školi ima mnogo talentiranije, posebnije djece, pa bi bolje bilo snimiti dokumentarac o njima. Njihova voditeljica Melita Horvatek Forjan objašnjava nam kako nemaju problema s opuštanjem sugovornika, jer se djeca o kojima se snima film i članovi Udruge ZAG međusobno poznaju, pohađaju istu školu, pa nema zida koji bi se stvorio kada bi dokumentarac snimali njima nepoznati ljudi. Ističe i da ih škola potpuno podupire u njihovu radu, a budući da su članice Družine ZAG uglavnom vrlo dobre i odlične učenice koje redovito ispunjavaju svoje nastavne obveze učitelji ih bez problema puštaju s nastave kada to snimanje nekog filma zatreba. Sva ta međusobna bliskost, entuzijazam voditeljske trojke i kreativnosti mladih filmašica uvijek rezutira i osebujnim filmskim ostvarenjima, pa smo sigurni da ćemo za filmove i nagrade školske Udruge ZAG često slušati i u budućnosti. Branko NAĐ odgojno-obrazovna praksa broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. PRED©KOLSKI ODGOJ 7 Iskustva Ksenije Ranogajec BenakoviÊ, psihologinje u dječjem vrtiću Najvažnija je prevencija Bitan je zadatak psihologa kao preventivca u dječjem vrtiću, u suradnji s ostalim stručnjacima - pedagogom, logopedom, defektologom, zdravstvenim voditeljem - sudjelovanje u organizaciji i provođenju trajnog i stalnog usavršavanja odgajatelja, s ciljem njihova profesionalnog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih profesionalnih kapaciteta U loga psihologa u predškolskom odgoju svakako spada u važnije sastavnice u razvoju djeteta. Danas većina vrtića ima psihologa, ali je to još uvijek premali broj u odnosu na broj djece. Kako se ističe u programskim smjernicama Sekcije za predškolsku psihologiju Hrvatskoga psihološkog društva, koja je osnovana sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, stručni suradnici psiholozi zaposleni su sa zadatkom osiguravanja odgovarajućeg, sigurnog, stabilnog i poticajnog okruženja, u kojem će svako dijete, zadržavajući osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono što na osnovu svojih potencijala može postati. Suradnja u vrtiću Ksenija Ranogajec Benaković, psihologinja u Dječjem vrtiću Mali princ i proËelnica sekcije predπkolskih psihologa, ističe da su osnovni ciljevi njihova djelovanja u predškolskom odgoju i obrazovanju pružanje stručne pomoći i podrške adekvatnom zadovoljavanju djetetovih potreba. - Psiholog pruža pomoć djeci, odgajateljima i roditeljima da što kvalitetnije razviju svoje psihofizičke i stručne potencijale te održe psihološko zdravlje. Iz toga proizlazi da su temeljne funkcije predškolskog psihologa prevencija i rana intervencija - navodi Benaković te dodaje da se u sklopu tih funkcija najveći dio rada psihologa kao preventivca u predškolskoj ustanovi odnosi se na utvrđivanje razvojnog statusa djeteta, a to znači procjena je li djetetov razvoj u skladu s njegovom dobi. - Redovito praćenje psihofizičkog razvoja svakog djeteta pomaže cijelom stručnom timu i odgajateljima da što bolje prilagode uvjete, način rada i sadržaje potrebama svakog djeteta u odgoj- noj skupini. Psiholog će tijekom godine pratiti kako se djeca prilagođavaju vrtiću, kako zadovoljavaju svoje biološke i psihološke potrebe, razvijaju li samopoštovanje i samosvijest te poštuju li se njihova prava. Kroz opažanje djeteta u vrtiću, razgovor s roditeljima i odgajateljima te kroz primjenu psihodijagnostičkih sredstava i tehnika identificirat će djecu koja imaju posebne potrebe ili teškoće u razvoju -navodi profesorica Benaković. Bitan je zadatak psihologa kao preventivca u dječjem vrtiću, u suradnji s ostalim stručnjacima - pedagogom, logopedom, defektologom, zdravstvenim voditeljem - sudjelovanje u organizaciji i provođenju trajnog i stalnog usavršavanja odgajatelja, s ciljem njihova profesionalnog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih profesionalnih kapaciteta. Jednako se važan segment rada predš- Iskustvo iz prošlog stoljeća Početkom osamdesetih godina zaposleni su prvi psiholozi u predškolskoj ustanovi. Prvi orijentacijski program rada predškolskog psihologa, koji je pripremila Branka Starc, potvrđen je na sastanku Aktiva predškolskih psihologa 1983. godine. Do 1986., u pedesetak hrvatskih dječjih vrtića zaposleni su stručni suradnici psiholozi. S ciljem sustavnoga daljnjeg educiranja i razmjene iskustava 27. lipnja 1986. godine osnovana je Sekcija predškolskih psihologa, a danas ima više od 70 članova iz cijele Hrvatske. Trenutačno predškolski psiholozi Grada Zagreba i Zagrebačke županije rade s prosječno 689 djece, smještene u prosječno 29 odgojnih skupina. Situacija je u drugim županijama mnogo lošija. Broj djece po stručnom suradniku psihologu penje se do 1500, a broj odgojnih skupina često je više od 50. Normativi (prvenstveno broj djece po jednom psihologu) rada psihologa u predškolskim ustanovama nisu mijenjani čak 23 godine, iako su prijedlozi novih normativa napravljeni. Problematični Roko Mali Roko je hiperaktivno dijete i često iz vrtića dolazi s ranama natijelu ili prijekorima da je napravio nered ili da je, primjerice, nekoga ozlijedio. Mama Vanja teško se nosi s time, ali vjeruje da će sve ispasti kako treba. - Olakšanje mi je što u vrtiću radi sjajna psihologinja koja mi puno pomaže. Kada dođem po Roka često razgovaram s njom i uvijek mi da neki utješan savjet, a moj Roko sluša i svjestan je da se radi o njemu, ali samo dok traje razgovor. I kod kuće mnogo razgovaramo s njim, vrlo je razuman, ali sutradan je sve opet po starom. Neki misle da smo ga razmazili, ali što da mu radim? Ne mogu ga tući. Volim ga jer je moje dijete, razgovaram s njim, ali puno ne pomaže. Ipak, uporni smo i nadamo se da će se Roko polako prilagoditi i da neće praviti probleme - na kraju je optimistična mama Vanja. kolskog psihologa u funkciji preventive odnosi na suradnju s roditeljima, s ciljem edukacije, odnosno pružanja podrške roditeljstvu kroz individualne i grupne savjetodavne razgovore i radionice. Razgovori i konzultacije - Kada se utvrdi da neko dijete ima posebne potrebe ili teškoće u razvoju, psiholog će voditi savjetodavne razgovore i konzultacije s roditeljima, odgojiteljima i stručnim timom vrtića kako bi se za to dijete izradio individualni plan rada, uskladilo obiteljsko i vrtićko djelovanje na njegov razvoj i napredak te se, ako je potrebno, dijete uputilo na specijalistički pregled, dijagnostiku i tretman u nadležnu ustanovu. S nekom će se djecom raditi individualno na poticanju socio-emocionalnog i spoznajnog razvoja - ističe Ksenija Ranogajec Benaković. U sklopu vrtića psiholog često sudjeluje u radu savjetovališta za roditelje, u provedbi nacionalnih programa i programa prevencije namijenjenih sustavu odgoja i obrazovanja, izradi projekata, malih akcijskih istraživanja s aspekta psihološke problematike, s ciljem unaprjeđenja odgojno-obrazovnog rada. - U radu s predškolskim djetetom važno je uzeti u obzir da njegov rast i razvoj, ponašanje, emocionalno stanje, osim o naslijeđenim karakteristikama, uvelike ovisi o utjecaju okoline, prvenstveno spoznaja, organizira i priprema predavanja i diskusije, organizira i vodi interne stručne aktive odgojitelja. Malo psihologa na mnogo djece Ranogajec Benaković navodi da je jedan od problema u radu psihologa u vrtiću velik broj djece o čijem zadovoljstvu, rastu i razvoju brine. - U Hrvatskoj je broj djece, koju obuhvaća svojim radom predškolski psiholog, od 500 do više od 1000. Nadalje, dio psihologa, kao i ostalih stručnih suradnika u vrtiću, nema adekvatan prostor za rad s djecom i roditeljima, kao ni potrebnu opremu, psihodijagnostička sredstva i didaktička sredstva za rad. Popis poslova psihologa je opsežan i ponekad je teško odrediti prioritete. Povremeno se borimo s određenim mitovima vezanima uz djelovanje i mogućnosti psihologa, kao što su “samo osobe s ozbiljnim poremećajima mentalnog zdravlja posjećuju psihologe“, “razgovor sa psihologom znači da nisam dobar roditelj“ ili “psiholog će mi ponuditi instant-rješenje za problem s mojim djetetom“. Tada je potrebno educirati roditelje da razgovor sa psihologom znači traženje najboljeg rješenja za njegovo dijete. Nema ništa loše u tome da se ponekad potraži nekoga neutralnog koji će nas saslušati i pomoći nam sagledati situaciju iz druge perspektive - kaže Benaković i dodaje da upućuju roditelje da zajedno sa psihologom postavljaju ciljeve i razvijaju konkretne planove za nadilaženje prepreka u razvoju njihova djeteta. Kreativan posao roditeljske i vrtićke sredine. Kada se radi o socio-emocionalnim teškoćama, poremećajima u ponašanju, poremećajima raspoloženja i slično, zbog djetetovih spoznajnih i govornih mogućnosti, posebno do četvrte ili pete godine, često su ograničene mogućnosti psihološkog tretmana samog djeteta. Zato se intervencija temelji na savjetovanju roditelja i odgojitelja djeteta. Suradnja s odgajateljima i roditeljima zauzima od 20 do 30 posto satnice vrtićkog psihologa. Važan je zadatak psihologa kao preventivca u dječjem vrtiću sudjelovanje u organizaciji i provođenju kontinuiranog usavršavanja odgajatelja, s ciljem poticanja njihova profesionalnog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih profesionalnih kapaciteta. Zbog toga psiholog pruža pomoć odgajateljima u planiranju odgojno-obrazovnog rada i implementaciji novih pedagoških i psiholoških spoznaja, procjenjuje određene aspekte rada odgojitelja: zadovoljavanje potreba djece, provedbu planiranih zadaća odgojno-obrazovnog rada, poštivanja prava djece, preporuča stručnu literaturu za individualno stručno usavršavanje odgojitelja, pruža pomoć u širenju znanja i mijenjanju stavova u smjeru suvremenih - Naravno, uvijek je teško roditelju čuti i prihvatiti da njegovo dijete u određenom trenutku svog razvoja ima problem. Svaki roditelj ima pravo na vlastito vrijeme prilagodbe na tu spoznaju te na razumijevanje, podršku i pomoć u tom procesu. Najbolji se rezultati postižu kroz timski rad i suradnju oba roditelja, odgajatelja i članova stručnog tima vrtića. Rad se temelji na otkrivanju jakih strana djeteta te se polako aktivnosti koje dijete rado provodi i u kojima je samopouzdano proširuju na područja u kojima dijete nije tako uspješno, odnosno odstupa od onoga što se očekuje s obzirom na njegovu dob - kaže Ranogajec Benaković. Ističe da je posao psihologa u vrtiću vrlo raznolik, kreativan i izazovan. - Veliko je zadovoljstvo pomagati djeci i odraslima. Ovaj posao uključuje većinu vještina koje se usvajanju tijekom studija, omogućuje rad s odraslima i djecom, savjetovanje i terapiju, edukaciju drugih, istraživalačku djelatnost, pisanje stručnih članaka, letaka, brošura. Međutim, zahtijeva kontinuirano usavršavanje kako bismo bili u tijeku sa suvremenim spoznajama iz područja psihologije, strategija poučavanja, komunikologije, terapije... Profesorica Ranogajec Benaković zaključuje da bi psiholozi trebali intenzivnije poraditi na informiranju javnosti o svojoj funkciji u sustavu odgoja i obrazovanja, svojim znanjima i mogućnostima, kako bi razbili predrasude, strah i nelagodu te ohrabrili još više roditelja da im se obrate za savjet ili pomoć. - Važno je znati da je većina osoba koje posjećuju psihologe zdrava, to su normalni ljudi u teškim izazovnim životnim situacijama. Savjetovanje i psihoterapija oblici su osobnog rasta i razvoja za sve osobe. Ako se u vašem životu sve odvija dobro, ipak možete raditi na osobnom rastu i razvoju. Psiholog vam može pomoći u prepoznavanju ili usmjeravanju vaših snaga i potencijala. I. B. aktualno aktualno 8 UKRATKO Obnova osječkih osnovnih škola OSIJEK - Osječke osnovne škole konačno su dočekale da se uloži i u njih. Tako će 17 osnovnih škola s područja toga grada biti sanirano u idućem razdoblju, za što će biti izdvojeno 10,6 milijuna kuna. Kako bi financirao taj projekt, Grad će podići kretit kod Zagrebačke banke. Kako je kazao osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo, za osječke škole godinama nitko nije mario te su se sredstva koristila za druge manje važne projekte. Dodao je da će se ta sredstva iskoristiti za poboljšanje standarda školovanja djece u osnovnim školama. Najviše novca bit će izdvojeno za obnovu OŠ Josipovac, i to 1,2 milijuna kuna, a 950 tisuća za obnovu OŠ Tina Ujevića. Uz obnovu škola, Grad će financirati i obnovu dječjih igrališta u Osijeku, od kojih su neka i u sklopu škola. Uručene stipendije učenicima i studentima invalidima ZAGREB - Grad Zagreb dodijelio je stipendije osamnaestoro učenika i studenata s invaliditetom. Iznos učeničke stipendije je 1245 kuna mjesečno, a studentske 1867 kuna. Tako će tijekom ove školske godine stipendije primati ukupno 22 učenika i 17 studenata s invaliditetom. Uručujući stipendije, gradonačelnik Milan Bandić kazao je da će iduće godine broj dodijeljenih stipendija biti i veći. Poručio je studentima da su oni mlada snaga i uzdanica kojoj će sve što bude uloženo u znanje biti i vraćeno. U ime studenata zahvalila je Iris Gregurek, koja je rekla da učenicima i studentima s invaliditetom stipendije mnogo znače, budući da je školovanje samo po sebi skupo, a kod studenata invalida ono je još skuplje, jer studenti invalidi imaju dodatne izdatke. Ovo je treće godina zaredom da Grad Zagreb dodjeljuje stipendije učenicima i studentima s invaliditetom. Splitu nužna poliklinika za zaštitu djece SPLIT - Zanemarivanje u odgoju, emocionalno, seksu- alno i psihičko zlostavljanje, nasilje u školama te traume kod razvoda roditelja problemi su na koje je upozorila pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić na okruglom stolu Splitu nužna poliklinika za zaštitu djece. Kazala je kako se ni Grad Split ni Splitsko-dalmatinska županija još nisu odazvali na pozive za osnivanje ovakve poliklinike. Mila Jelavić istaknula je da iznenađuje izostanak brige prema onima koji se bave tim problemima, a osobito prema samoj djeci. - Deficit osposobljenoga kadra kakav je djeci najpotrebniji zapravo je poziv na profesionalnu i moralnu odgovornost svih nas u zajednici koji smo dužni osigurati im najviše standarde za rad kako bismo mogli pružiti djeci najkvalitetniju uslugu - kazala je Jelavić. Na kraju je zaključeno da je Splitsko-dalmatinskoj županiji i susjednim županijama nužno potrebna institucija koja će pružati sve vrste dijagnosticiranja, terapije i provođenja preventivnih programa. Razlikovni studij politehnike RIJEKA - Do kraja ožujka bit će raspisan natječaj za prvu generaciju razlikovnog studija politehnike na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Taj će studij moći pohađati 30 kandidata s višom stučnom spremom tehničkog usmjerenja. Kandidatima će biti omogućen ulazak u Bolonjski sustav, budući da će nakon završetka razlikovnog programa moći upisati diplomski studij. Sam će se program provoditi u okviru novoosnovanog Centra za obrazovanje nastavnika. Najavljuje se također da to neće biti posljednja generacija polaznika, jer se radi o deficitarnom kadru. U svrhu što kvalitetnijeg obrazovanja Filozofski fakultet sklopio je i niz ugovora o suradnji s visokoškolskim ustanovama, ali i gospodarskim subjektima, što će omogućiti obrazovanje studenata u radnom okruženju. I. B. broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE Stručni skupovi u ožujku Predškolski odgoj 19. ožujka – stručni skup ″Razvijanje profesionalnih kompetencija odgojitelja u suvremenom dječjem vrtiću-proces adaptacije u radu s djecom jasličke dobi″ (1. modul) za odgojitelje predškolskih ustanova s područja Dubrovačko-neretvanske županije održat će se u Dubrovniku (Dječji vrtić Dubrovnik, Ive Vojnovića 34) s početkom u 11 sati. Predavači: dr. Silvana Krnić, Nikica Kličan, Deša Tarana. 23. ožujka – stručni skup ″Razvijanje profesionalnih kompetencija odgojitelja u suvremenom dječjem vrtiću - Identifikacija i rad s darovitom djecom u dječjem vrtiću″ (2. modul) za odgojitelje predškolskih ustanova s područja Zadarske županije održat će se u Zadru (Sveučilište u Zadru, Franje Tuđmana 24 i Dječjem vrtiću Sunce, Veslačka 1) s početkom u 11 sati. Predavači: Mirjana Bakotić, Igor Longo, Helena Mirić, Ranka Mustić, Nives Urlić. 24. ožujka – stručni skup ″Inkluzija djece s teškoćama u razvoju u redovite programe dječjeg vrtića i uloga stručnih suradnika″ za stručne suradnike svih profila u dječjim vrtićima Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Međimurske županije održat će se u Zagrebu (Centar za autizam, Nad lipom 13) s početkom u 10 sati. Predavači: Ž. Klopotan, L. Gulić, S. Strukan Tocigl, Lj. Salamun Matijašić, I. Jegjud, I. Sladić, S. Vranić. 25. ožujka - stručni skup ″Razvijanje profesionalnih kompetencija stručnih suradnika u suvremenom dječjem vrtiću″ za stručne suradnike u dječjim vrtićima na području Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Krapinskozagorske, Zagrebačke županije, Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke, Međimurske i Varaždinske županije održat će se u Zagrebu (Dječji vrtić Grigor Vitez, Ratarska 5) s početkom u 9 sati. Predavači: Ruža Babić, Petra Karković, Mirjana Sekol i suradnici, Marija Ivušić, dr. sc. A. Miljak i mr. sc. Andreja Silić. 30. ožujka – stručni skup ″Razvoj profesionalnih kompetencija odgojitelja u kontekstu vrednovanja i evaluacija procesa odgoja i obrazovanja u predškolskim ustanovama″ za odgojitelje Vukovarsko-srijemske, Brodskoposavske i Požeško-slavonske županije održat će se u Ivankovu (Dječji vrtić Radosno djetinjstvo, Vatrogasna bb) s početkom u 10 sati. Predavači: Anka Tomac, Darija Salopek-Žiha, Mirjana Zetović, Bruneta Kovač. 31. ožujka – stručni skup ″Razvoj profesionalnih kompetencija odgojitelja u kontekstu vrednovanja i evaluacija procesa odgoja i obrazovanja u predškolskim ustanovama″ za odgojitelje Osječko-baranjske i Virovitičkopodravske županije održat će se u Slatini (Dječji vrtić Zeko, Bana J. Jelačića 31) s početkom u 10 sati. Predavači: Anka Tomac, Darija Salopek-Žiha, Mirjana Zetović, Bruneta Kovač. Razredna nastava 17. – 19. ožujka – državni stručni skup za voditelje Županijskih stručnih vijeća razredne nastave svih županija održat će se u Puli (hotel Histria) s početkom u 16 sati. Teme: Kompetencije u područjima materinskoga jezika za kvalitetno izvođenje nastave (Kompetencija čitanja u razrednoj nastavi), Kognitivne i metakognitivne strategije čitanja, Razvoj socijalnih i emocionalnih kompetencija i vještina - Stilovi i vještine učenja i Implementacija tradicijske kulture u nastavnim programima Glazbene, Likovne te Tjelesne i zdravstvene kulture. Predavači: dr. sc. Karol Visinko, prof., dr. sc. Svjetlana Kolić-Vehovec, dr. sc. Dijana AtanasovPiljek, dr. sc. Anita Rončević, dr. sc. Zlata Tomljenović, Elvira Nimac, Goran Knežević, Nina Knežević, Mišo Bakić, Amalija Juretić, Sanda Đurić i Zinka Čabrijan. Informatika 29. i 30. ožujka – državni stručni skup za Obrazovanje i usavršavanje voditelja županijskih stručnih vijeća, mentora i savjetnika osnovnih i srednjih škola iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija (Inovativnost i kreativnost u poučavanju i uporabi IKT-a) održat će se u Primoštenu (hotel Zora). Predavači: Leo Budin, Darko Jureković, Vlatka Paunović, Snježana Seršić. Vjeronauk 20. ožujka – stručni skup ″Kompetencijski okvir vjeroučitelja voditelja Županijskih stručnih vijeća namijenjen vjeroučiteljima voditeljima ŽSV-a osnovnih i srednjih škola grada Zagreba, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Varaždinske i Međimurske županije održat će se u Zagrebu (XI. gimnazija, Savska cesta 77) s početkom u 9 sati. Predavači: Ivanka Petrović, Sabina Marunčić, i Gordana Barudžija. Glazbene i plesne škole 20. i 21. ožujka – državni stručni skup ″Klasični balet u nastavi suvremenog plesa″ za učitelje i nastavnike klasičnog baleta i suvremenog plesa u plesnim školama svih županija održat će se u Zagrebu (Osnovna škola Špansko Oranice, Dječji trg 1) s početkom u 10 sati. Predavači: Libby Farr, Andreja Jeličić. Projekti 22. i 23. ožujka – državni stručni skup ″Integrativni pristup poučavanju prirodoslovnih sadržaja″ za učitelje i nastavnike različitih struka, sa završenim početnim modulom obuke za Program GLOBE svih županija održat će se u Ludbregu (OŠ Sveti Đurđ, Cvjetna ulica 4) s početkom u 9 sati. Predavači: dr. sc. Renata Matoničkin-Kepčija, dr. sc. Vladi- mir Kušan, mr. sc. Janja Milković, mr. sc. Marina Grčić, Sanja Klubička, mr. sc. Diana Garašić, Borjanka Smojver. Ravnatelji 16. ožujka – stručni skup ″Obrazovni menadžment - modul 5: Upravljanje promjenama″, namijenjen ravnateljima predškolskih ustanova (ravnatelji stručno-razvojnih centara i ravnatelji vrtića imenovanih za polaganje stručnih ispita, Grad Zagreb) održat će se u Zagrebu (Dječji vrtić Botinec, Zlatarovog Zlata 67) s početkom u 9 sati. Predavači: dr. sc. Velimir Srića, ravnateljice Marijana Pernar, Suzana Hitrec i Sandra Pokos. 23. i 24. ožujka - stručni skup za ravnatelje osnovnih škola Požeško-slavonske, Brodskoposavske, Zadarske, Osječkobaranjske, Šibensko-kninske, Vukovarsko-srijemske, Splitskodalmatinske, Istarske, Dubrovačko-neretvanske i Međimurske županije održat će se u Primoštenu (Hotel Zora) s početkom u 10 sati. Predavači: Mario Rogač, Vlade Matas, dr. sc. Stjepan Staničić, prof. dr. sc. Vladimir Gruden, predstavnici MZOŠ-a. 25. i 26. ožujka - stručni skup za ravnatelje osnovnih škola Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Primorsko-goranske, Ličkosenjske, Virovitičko-podravske i Grada Zagreba održat će se u Primoštenu (Hotel Zora). Predavači: Mario Rogač, Vlade Matas, dr. sc. Stjepan Staničić, prof. dr. sc. Vladimir Gruden, predstavnici MZOŠ-a. 29. i 30. ožujka - državni stručni skup ″Razvoj komunikacijskih vještina″ namijenjen voditeljima županijskih stručnih vijeća ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova RH održat će se u Zagrebu (hotel Laguna) s početkom u 10 sati. Predavači: mr. sc. Maja Uzelac, mr. sc. Oleg Đaković, Zoran Pavletić, Silvija Marušić, Kim Anić. Psiholozi 17. i 18. ožujka – državni stručni skup ″Prevencija nasilja u maloljetničkim vezama″ (2. modul) namijenjen stručnim suradnicima psiholozima srednjih škola svih županija održat će se u Zagrebu (hotel Laguna) s početkom u 10 sati. Predavači: dr. sc. Marina Ajduković, dr. sc. Željka Kamenov i dr. sc. Dean Ajduković. Učenički domovi 26. ožujka – stručni skup ″Depresija i suicidalno ponašanje djece i mladih - Profesionalne i socijalne kompetencije odgojitelja i stručnih suradnika″ za odgajatelje učeničkih domova Splitskodalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije održat će se u Dubrovniku (Ženski đački dom Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 27) s početkom u 10 sati. Predavači: dr. sc. Elizabeta Radonić, dr. Maja Bajs Janović, mr. sc. Majda Fajdetić. broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa RODITELJI I ODGOJ 9 Kadena æivota - Sedma radionica za roditelje u DV “Šareni cvijet” u Splitu (2) Čemu služe tate? U različitim kulturama obitelji poprimaju i različite hijerarhijske strukture, pa je logično da uloga oca nije jednoznačna u svim kulturama. Općenito, uključivanje očeva u odgoj njihove djece bit će korisno samo ako očevi to doista žele, ako prihvaćaju to kao dio svoje uloge, a ne kao nešto što im je nametnuto zbog nužnosti ili racionalnosti obiteljske organizacije Pišu Milijana Kovačević psihologinja savjetnica, O© Kman Kocunar, Split, i Zvjezdana Čagalj odgojiteljica savjetnica, DV “Radost”, jedinica “Šareni cvijet” K ad je riječ o “nesposobnosti“ očeva, glede odgoja djece, brojna istraživanja pokazuju da su muškarci prirodno jednako nježni i spremni zadovoljavati dječje potrebe kao i žena. Ono što mnogo muškaraca i žena ne uviđa jest činjenica da je žena “bolji“ roditelj samo zbog toga što je imala više prakse. Jer, apsolutno najvažniji čimbenik u određivanju dubine dugoročnih veza između oca i djeteta jesu prigode za ostvarivanje veze, tvrde stručnjaci. Osobit roditeljski stil očeva ne samo da nadopunjuje majčinske postupke, nego je sam po sebi iznimno važan za optimalan odgoj djece. pa je logično da uloga oca nije jednoznačna u svim kulturama. Velik utjecaj ima i položaj muškaraca i žena u određenom društvu. U društvima u kojima se žene još nisu izborile za svoja prava, gdje se poslovi strogo dijele na muške i ženske, otac ima ulogu autoriteta i donosi odluke o djetetovoj budućnosti, ali ne sudjeluje izravno u njezi djeteta i njegovu odgoju. Utjecaj tradicije Rad u skupinama − Nakon što su očevi čuli dječje izjave, prvotni smijeh zamijenio je sasvim ozbiljan izraz lica, na kojem se moglo iščitati pitanje: “Je li to moguće? Zar sam doista takav?“ Socijalni kontekst Proučavanje socijalne potpore (odnos oca i djeteta s majkom i ostalim članovima obitelji te drugim osobama u djetetovoj okolini) kao čimbenika očeve uključenosti u odgoj pokazuje da najveći utjecaj ima očev odnos s majkom te majčina očekivanja o njegovoj uključenosti u djetetov odgoj. Neka istraživanja pokazuju da majčina zaposlenost izvan kuće ne utječe na intenzitet očeva bavljenja djetetom. Općenito, uključivanje očeva u odgoj njihove djece bit će korisno samo ako očevi to doista žele, ako prihvaćaju to kao dio svoje uloge, a ne kao nešto što im je nametnuto zbog nužnosti ili racionalnosti obiteljske organizacije. Glede utjecaja kulture i zajednice može se reći da se pogledi na očinstvo i očekivanja od oca razlikuju kroz vremenska razdoblja i među različitim kulturama. U različitim kulturama obitelji poprimaju i različite hijerarhijske strukture, Očeva stalna prisutnost pridonosi da se djeca osjećaju sigurno, pa u tinejdžerskoj dobi djeca takvih očeva rjeđe pribjegavaju ekscesnom ponašanju Kćeri milije od sinova Ako su očevi ipak “isključeni“ iz odgoja svoje djece, što učiniti da se situacija popravi? Za početak, očevi bi trebali poraditi na prevladavanju svojih strahova. U tome svakako pomaže bavljenje djetetom. Drugim riječima, treba provoditi što više vremena u zajedničkim aktivnostima s djetetom. To oboma donosi zadovoljstvo, dovodi do povećanja očeva samopouzdanja te do potrebe za daljnjim sudjelovanjem u djetetovu odgoju. Djetetove karakteristike, prije svega djetetov temperament i spol, također su čimbenik očeva sudjelovanja u odgoju. Individualne razlike u temperamentu djece mogu snažno utjecati na njihov odnos s ocem. Taj je odnos recipročan, pa djeca svojim ponašanjem uvjetuju na koji će način očevi na njih reagirati. Odnos oca s muškim i ženskim djetetom bitno je različit. Općenito, očevi pokazuju veći interes za mušku djecu, ali fizičku bliskost i nježnost (grljenje, uzimanje u naručje, maženje) češće iskazuju prema djevojčicama. U igri, ali i u cjelokupnoj interakciji s djecom, očevi su skloniji razvijanju fizičkih i intelektualnih sposobnosti kod dječaka, dok se kod djevojčica koncentriraju na razvoj ženstvenosti. Istraživanja pokazuju da se nesudjelovanje oca u odgoju posebno negativno odražava na dječake, budući da majke relativno brzo gube kontrolu u njihovu odgoju i postaju nemoćne. Dječaci odgojeni bez oca imaju niži prag tolerancije na frustracije, više naginju asocijalnom ponašanju, ali i pretjeranoj feminizaciji. Djevojčice koje rastu bez očeva imaju izrazite i dugotrajne teškoće pri uspostavljanju veza s muškarcima. Na osnovi sve brojnijih istraživanja o značaju očeva sudjelovanja u dječjem odgoju kao i praktičnih (stručnih) iskustava lako je zaključiti da i mala očeva uključenost veoma povoljno utječe na razvoj djeteta, čak ako ono i ne živi s ocem u zajedničkom kućanstvu! Debatni klub koji je slijedio za ovu se temu pokazao iznimno konstruktivnim. Jedna je skupina sudionika branila tezu “Odgoj djece je isključivo majčina briga“, a druga skupina tezu “Odgoj djece je zajednička zadaća oca i majke“. Živa i otvorena diskusija i argumentirani istupi doveli su situaciju do usijanja. Neobično, ali istinito - mnogo više argumenata imala je skupina koja govori o odgoju kao isključivo majčinoj brizi. Očito je da spoznaje o rezultatima znanstvenih istraživanja uloge oca o kojima je bilo riječi nisu doprle do naših, i dalje vrlo tradicionalnih, roditelja. Ta nas je spoznaja još više uvjerila da smo dobro učinile organizirajući ovu radionicu. A što misle sami očevi? Emancipacija očinstva U većini zapadnih kultura uloga oca u brizi o djetetu raste, pa se može govoriti o emancipaciji očinstva. Tome pridonosi: emancipacija žena i njihovo sve češće izbivanje iz kuće, spoznaja o muškoj sposobnosti za jednako uspješnu brigu o djeci kao i pokazatelji da razvoj djeteta u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti obnašanja uloge oca. Naime, očevi, na jedinstveni način, značajno pridonose dječjem socijalnom, emocionalnom i kognitivnom razvoju. Djeca čiji očevi aktivno sudjeluju u njihovu odgoju postižu bolje rezultate u školi, manje su sklona delikvenciji, manje su izložena raznim oblicima rizičnog ponašanja (drogi, alkoholu, cigaretama). Očeva stalna prisutnost pridonosi da se djeca osjećaju sigurno, pa se u tinejdžerskoj dobi djeca takvih očeva rjeđe upuštaju u svijet kriminala te rjeđe stupaju u spolne odnose u ranoj životnoj dobi. Svojom nazočnošću i kvalitetnim sudjelovanjem u odgoju očevi pospješuju razvoj djetetova mentalnog zdravlja te njegovo intelektualno napredovanje. “Raspaljene“ roditelje primirila je interpretacija crteža njihove djece na temu: “Čemu služe tate?“ i “Želio/æeljela bih da moj tata...“ Napominjemo da se ne radi ni o kakvom anketiranju djece, već o njihovu izražavanju kroz crteže, nakon čega pričaju o onome što su nacrtala, a odgojitelj zapisuje što djeca govore, upravo onako kako govore. Čude li se to i ovog puta roditelji mudrosti svoje djece?! Nakon što su očevi čuli dječje izjave, prvotni smijeh zamijenio je sasvim ozbiljan izraz lica, na kojem se moglo iščitati pitanje: “Je li to moguće? Zar sam doista takav?“ i glasna izjava: “Hvala vam! Nikada ne bih na ovakav način razmišljao, niti bih imao potrebu mijenjati se kao što imam u ovom trenutku. Vjerujte, ne propuštam više niti jednu radionicu - tako ste nam dobro ukazali na ono što je očito i nužno da osjećamo zahvalnost umjesto potrebe da se opravdavamo!“ Nije li ovo predivno i poticajno čuti? Izjave u evaluacijskom dijelu radionice naglašavale su potrebu suradnje, želju da se ona i ostvaruje, naravno, na dobrobit najvećeg blaga na svijetu naše djece! (Kraj) odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 ZDRAVSTVENI ODGOJ broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Prehrana i zdravlje Učenike osloboditi loših prehrambenih navika Zdrav način življenja stečen u djetinjstvu i mladosti sezat će i u odraslu dob i pomoći očuvanju kvalitete života i sprječavanju danas najučestalijih bolesti kao što su bolesti srca i krvnih žila, hipertenzija, dijabetes, razne maligne bolesti Piše Mirjana Krpan profesorica biologije i kemije, Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti, Zagreb hvaćanje zdravih stilova života, od kojih je među prvima zdrava prehrana. Stoga smo se unutar provođenja zdravstve- nog odgoja u našoj školi posvetili baš ovoj temi u sklopu fakultativne, a i redovne nastave, gdje nam sadržaji i vrijeme JEDNA OD piramida zdrave hrane - MEDITERANSKA P rehrana je presudan element opstanka ljudi. Njezin utjecaj na zdravlje očituje se tijekom čitavog života pojedinca. Pravilna prehrana znači da su sve neophodne hranjive tvari (ugljikohidrati, masti i bjelančevine), pored vitamina, minerala i vode, zastupljene i iskorištene u odgovarajućoj ravnoteži da bi se održalo optimalno zdravlje. Zdrava prehrana je neophodna za normalan rast i razvitak organa, za mentalni rad, repro-dukciju, otpornost organizma prema infekcijama, sposobnost oporavka nakon ozljede... Meso i slatkiπi manje koliËine i rijetko Perad i jaja umjereno, svaki drugi dan ili jed nom tjedno Slatkiši i grickalice u tvojoj su prehrani zastupljeni: svaki dan povremeno nikada Koliko često jedeš kuhani ručak? svakodnevno više puta tjedno ponekad Koliko često jedeš konzerviranu hranu? nekoliko puta tjedno jednom tjedno vrlo rijetko Doručkuješ li? da ne ponekad Imaš li međuobroke između glavnih obroka? da ne povremeno Sir i jogurt umjereno Riba i plodovi mora Ëesto, najmanje dva puta tjedno VoÊe PovrÊe Æitarice Maslinovo ulje... svakodnevno Zdravi stilovi života Zdrav način življenja stečen u djetinjstvu i mladosti sezat će i u odraslu dob i pomoći očuvanju kvalitete života i sprječavanju danas najučestalijih bolesti kao što su bolesti srca i krvnih žila, hipertenzija, dijabetes, razne maligne bolesti. U smislu prevencije važno je pri- Koliko glavnih obroka imaš dnevno? jedan dva tri Vrlo je vaæna fiziËka aktivnost i umjereni obroci Što jedeš za međuobrok? sendviče slatkiše nešto drugo ______________ ništa Što jedeš dok si u školi? sendviče slatkiše nešto drugo_______________ ništa Koliko komada voća jedeš dnevno? nekoliko jedan niti jedan Broj porcija povrća u tvom dnevnom jelovniku iznosi: nekoliko jedna niti jedna OSOBNI POGLED Koliko često jedeš “brzu hranu“? svakodnevno ponekad nikada Koliko mlijeka i mliječnih proizvoda konzumiraš u jednom danu? više od pola litre manje od pola litre uopće ne Tvoj dnevni unos vode je: manji od litre veći od litre veći od dvije litre Piješ li kavu? svakodnevno ponekad ne pijem kavu Piješ li alkohol? redovito povremeno ne pijem alkohol Jesi li fizički aktivna? redovito povremeno nikada Hrvatski jezik u EU Trajno i ustrajno za opstojnost jezika Piše Divna Šušić profesorica mentorica hrvatskoga jezika, OŠ Mejaši, Split P ovod za pisanje ovoga članka sve su češće najave o mogućem neprihvaćanju hrvatskoga kao službenog jezika Republike Hrvatske u zemljama Europske unije. Neki europski parlamentarci tvrde da hrvatskom jeziku ne treba priznati punopravni status, a argumente za tu tvrdnju pronalaze u činjenici da se neki narodi (Hrvati, Srbi, Crnogorci i Bošnjaci) mogu međusobno bez teškoća sporazumijevati. Zaboravljaju pritom da u toj europskoj zajednici naroda, kao samostalni i punopravni, već funkcioniraju neki jezici čiji se narodi sasvim dobro jezično razumiju. Ako su praktični i financijski razlozi osnovni kriteriji prihvaćanja nekoga jezika, onda bi netko mogao doći na neprihvatljivu ideju da službeni jezik EU bude engleski i ni jedan drugi. Takvo površno tumačenje jezika može doći samo od onih koji ne znaju ništa o hrvatskome jeziku kao temelju hrvatske nacionalne opstojnosti, jeziku na kojem je nastala vrijedna (i književna i znanstvena) pisana baština zasnovana na bogatom kulturnom nasljeđu hrvatskoga naroda. O jeziku i narodu Jezik je temeljna odrednica identiteta svakoga naroda. Malo ih je u povijesti vodilo tako žestoku bitku za opstanak svoga jezika kako je to morao činiti hrvatski narod. Od Pešte, Beča, preko Beograda pa sve do Bruxellesa, Hrvati ustrajno nastoje dokazati da je “neotuđivo pravo naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom“ kako to stoji u tekstu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Svaki jezik je određen standardnom jezičnom normom (pravopisnom, pravogovornom, slovničkom, stilističkom, leksičkom). Naš jezik ima čvrsto uporište u postojanju svih tih standarda, a upravo je norma bitna razlikovna odrednica među jezicima. Na putu međunarodnog priznanja našega jezika veliki korak naprijed učinila je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Hrvatski zavod za norme zahtje- vom da se uvede oznaka “hrv“ kao službeni kôd unutar međunarodnog sustava kratica. Pozitivno rješenje toga zahtjeva iz 2008. godine dokaz je prihvaćanja hrvatskoga jezika u bibliografskoj i terminološkoj primjeni, ali i njegovo priznanje kao bitnoga čimbenika nacionalne i kulturne prepoznatljivosti u europskim okvirima. Društvo profesora hrvatskoga jezika (DPHJ) nizom aktivnosti također skrbi o dostojanstvu i položaju hrvatskoga jezika. Svrha Društva je promicanje općih i posebnih zadaća i interesa hrvatskoga jezika kao nacionalnoga i službenoga jezika, struke, nastavnoga predmeta i znanosti. Brojni članovi Društva znaju da su nova jezična znanja i spoznaje također nužan element borbe za očuvanje jezika. Razvijaju svijest o važnosti znanja hrvatskoga jezika kao općega kulturnog dobra te poštovanje prema jeziku hrvatskoga naroda, njegovoj književnosti i kulturi. Pridonose čistoći jezika, nastoje smanjiti utjecaje stranih jezika; na razini riječi, ali prije svega na tvorbenoj, slovničkoj razini. Uče naše “facebook“ naraštaje upoznavati i primjenjivati jezične standarde koji su ozbiljno ugroženi pred suvremenim oblicima komunikacije. Stoljeća ustrajne borbe naših predaka za hrvatski jezik sve nas obvezuju na nastavak te borbe. Neka nam dodatni motiv bude i nedavno arheološko otkriće u okolici Dubrovnika s natpisom koji je, pretpostavlja se, stariji i od Baščanske ploče. odgojno-obrazovna aktualno praksa broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. “Brza hrana“ još uvijek prevladava u prehrambenim navikama naših učenika to dopuštaju. U fakultativnoj nastavi Prehrana i zdravlje obrađuju se sljedeće teme: kemijski sastav tijela čovjeka, ugljikohidrati, masti, bjelančevine, probava i apsorpcija hranjivih tvari, vitamini, minerali, voda, slobodni radikali, antioksidansi, onečišćenje hrane iz okoliša (lijekovi, aditivi, konzervansi), genetički modificirana hrana, ljekovite biljke i biljke u službi jačanja imuniteta, temeljna pravila kod izbora pravilne prehrane, piramida zdrave prehrane, zdravo pripremanje hrane, poremećaji i bolesti vezani uz prehranu, važnost tjelesne aktivnosti... Piramida pravilne prehrane Kroz nabrojane teme kod učenika je potrebno: - razviti svijest o važnosti raznolike prehrane - podučiti ih o nutritivnim vrijednostima pojedinih vrsta hrane kao i o tome koje nutritivne sastojke pronalazimo u kojoj vrsti hrane te koju funkciju oni obavljaju u našem tijelu - upoznati učenike s fiziološkim procesima i načinima na koje ljudski organizam iskorištava hranu - istaknuti koji je značaj pojedinih nutritijenata za razvoj čovjekova organizma te koje opasnosti prijete od njihove premalene odnosno prevelike uporabe - obrazložiti važnost vode za čovjekovo zdravlje - nabrojati najčešće vrste onečišćenja hra-ne iz okoliša i njihov Koraci prema priznanju Predstoje nam, dakle, i dalje “hrvanja hrvatskoga“ (S. Babić). U trenutku kada je ulazak Hrvatske u EU samo pitanje vremena, moramo se intenzivnije boriti za položaj hrvatskoga jezika u toj europskoj zajednici naroda. Prve smo korake već utjecaj na zdravlje ljudi - objasniti učenicima što znači genetički modificirana hrana - upoznati učenike s piramidom pravilne prehrane - opisati uzroke i posljedice bolesti vezanih uz nepravilnu prehranu, kao što su pretilost, anoreksija, bulimija... - istaknuti važnost tjelesne aktivnosti. Preporuča se da se navedene teme obrađuju kao individualni rad, rad u parovima ili skupinama. Zatim se preporučuje upotreba nastavnih listića, plakata ili neki drugi oblik prezentacije, a nakon obrađene teme diskusija. Istraživanja su pokazala da manjak tjelesne aktivnosti i nekvalitetna prehrana uzrokuju pretilost koja u kasnijem životu uzrokuje razvoj različitih bolesti i psihičkih poremećaja. Tijekom rasta i razvoja potrebna je kvalitetna prehrana koja se kod djece često zamjenjuje nekvalitetnom “brzom hranom“. Test zdravlja Takvi su nas podaci potaknuli da među učenicama naše škole provedemo anonimnu anketu o njihovim prehrambenim navikama (vidi okvir). Nakon obrađene ankete moglo se zaključiti da velik postotak učenica nema tri glavna obroka tijekom dana te ne doručkuje redovito. Međuobroci su zastupljeni u obliku “brze hrane“, grickalica i slatkiša. Samo polovica učenica svakodnevno jede voće i povrće. Hrana iz konzerve nije tako često na jelovniku. Veliki postotak učenica pije kavu, a manji postotak povremeno konzumira i alkohol. Ne piju dovoljno mlijeka, većina ih je umjereno fizički aktivna. Promjena loših navika Može se zaključiti da uglavnom prevladavaju loše prehrambene navike. Treba utjecati na promjenu loših prehrambenih navika, a poticati stvaranje dobrih. Svijest o zdravom načinu prehrane trebalo bi pobuditi ne samo kod učenika nego i u široj društvenoj zajednici. učinili. Postojanje službenoga nacionalnog jezika jedan je od njih. Zahtjev za njegovim priznavanjem u EU sljedeći je korak. Jednoglasno prihvaćenje toga zahtjeva od svih država članica te pozitivna konačna odluka Vijeća Europske unije uvrstila bi naš jezik i službeno u zajednicu europskih jezika, gdje po svim kulturološkom i civilizacijskim dosezima odavno i pripada. Ne smijemo dopustiti da se, zbog praktičnih ili financijskih razloga (želim vjerovati da ne postoje i neki drugi!), hrvatski jezik za čiju smo se samostojnost teško izborili opet izgubi u umjetnoj mješavini nekoliko jezika. “Po jeziku narodi gospoduju, kad im ga oduzmeš - sluguju“ riječi su hrvatskoga književnika i jezikoslovca Frana Kurelca. Davno izrečena istina danas je i te kako aktualna. Vjerujući da će hrvatski jezik u EU dobiti mjesto koje mu pripada, za njegovu samostojnost matoševski “prilažem svoj glas“. 11 RAZREDNA NASTAVA Početna nastava matematike (3) Automatizacija računskih radnja Automatizirane radnje vrlo su korisne, jer omogućuju da se u kratkom vremenu i bez većih napora obavi velik posao. Prvi je uvjet automatiziranja računskih radnja razumijevanje sadržaja radnje. U protivnom automatizirat će se radnja čiji se sadržaj ne razumije, a to je štetni formalizam u učeničkom znanju Piše Josip Markovac redoviti profesor Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u miru A utomatiziranima se općenito nazivaju radnje koje se izvode brzo, točno, s malim sudjelovanjem svijesti te s malim fizičkim i psihičkim naporom. Obilježja su im brzina izvođenja (očituje se u malom utrošku vremena), točnost izvođenja (očituje se u ispravnosti radnje), mala svjesnost izvođenja (svi dijelovi radnje nisu prezentni u svijesti) te mali napor (izvode se lako i bez umora). Zbog tih obilježja automatizirane radnje vrlo su korisne, jer omogućuju da se u kratkom vremenu i bez većih napora obavi velik posao. Automatiziranim radnjama postižu se dvije svrhe: neposredna, kao što je izračunavanje pojedinog zadatka (npr. iz tablice množenja brojeva), i posredna, kao što je učenje pismenog množenja višeznamenkastih brojeva. Štetni formalizam Budući da se automatizirano izvođenje radnja temelji na odvajanju forme (termina i znakova) od sadržaja i na operiranju terminima i znakovima neovisno o njihovu pojmovnom značenju, vrijednost tih radnja ovisi o mogućnosti pridruživanja terminima i znakovima njihova pojmovnog sadržaja. Ne može li se to učiniti, automatizirane radnje pretvaraju se u formalistične čije se značenje ne razumije. I upravo je zato prvi uvjet automatiziranja računskih radnja razumijevanje sadržaja radnje. Tako npr. prije automatiziranja tablice zbrajanja brojeva treba znati pronalaženje kardinalnog broja unije dvaju skupova, uzastopno pribrajanje broja 1, značenje brojeva u zapisu oblika a + b = c i kad učenik to zna može se pristupiti njezinu automatiziranju. U protivnom, automatizirat će se radnja čiji se sadržaj ne razumije, a to je štetni formalizam u učeničkom znanju. U matematičkom odgajanju i obrazovanju vrijedne su samo one radnje s brojevima čiji smisao i sadržaj učenik razumije. Metodički zahtjevi Drugi je uvjet automatiziranja računskih radnja višestruko ponovljeno izvođenje radnje čime se postupno stječu obilježja automatizirane radnje, brzina, točnost i lakoća izvođenja s malim sudjelovanjem svijesti. Da bi se spriječilo formalističko operiranje brojevima i terminima, u tijeku ponavljanja povremeno im treba pridruživati njihov pojmovni sadržaj. Kada se, primjerice, automatizira tablica množenja povremeno treba zahtijevati da se objasni značenje brojeva u zapisu oblika a x b = c, veza između zbrajanja jednakih brojeva i množenja, komutativnost za množenje. Na taj način ponavljanje se utemeljuje na razumijevanju, a automatiziranje zaštićuje od formalističkog izvođenja. Treći je uvjet automatiziranja računskih radnji pravilan raspored ponavljanja u dužem razdoblju. Vrijeme između ponavljanja ne smije biti predugo, jer nastupa zaboravljanje koje poništava učinke prethodnih ponavljanja. Treba paziti i na vremensko trajanje svakog ponavljanja, imajući na umu da se veći učinci postižu svakodnevnim ponavljanjem u trajanju od tri do pet minuta, nego jednokratnim ponavljanjem u trajanju od 30 minuta. To je razlog da ponavljanje radi automatiziranja računskih radnja treba provoditi svakodnevno, tri do pet minuta, ali doista svakodnevno. Automatiziranje osnovnih računskih radnja valja provoditi u skladu sa sljedećim metodičkim zahtjevima: a) prije vježbanja i ponavljanja u svrhu automatiziranja, potpuno i ispravno treba shvatiti sadržaj radnje koja se automatizira, razumijevanje je uvjet uspješnosti toga procesa b) višestrukim vježbanjem i ponavljanjem postupno izgrađivati obilježja automatiziranih radnji - brzinu, točnost, lakoću te izvođenje s malim sudjelovanjem svijesti c) tijekom vježbanja i ponavljanja znakovima i terminima povremeno pridruživati pojmovni sadržaj koji se njima prikazuje (zahtjevom da se objasni njihovo značenje) d) svakodnevno dosljedno vježbati i ponavljati sve dok se ne postigne potpuna automatiziranost računske radnje. Koje sadržaje automatizirati? Koje sadržaje iz nastavnog programa treba usvojiti do razine automatizacije? Jer, svi se sadržaji ne mogu, a nije ih ni potrebno, usvojiti do te razine. S obzirom na strukturu matematičkih sadržaja i potrebe budućeg učenja, do razine automatizacije treba usvojiti sljedeće sadržaje: - pisanje i čitanje programom propisanih matematičkih termina (riječi) i znakova za pojedine matematičke objekte, operacije, relacije - tablice zbrajanja i oduzimanja, tj. svi primjeri zbrajanja i oduzimanja brojeva do 20 - tablice množenja i dijeljenja, tj. svi primjeri množenja jednoznamenkastih brojeva i svi primjeri dijeljenja dvoznamenkastog broja jednoznamenkastim brojem bez ostatka do 100 - izvođenje elementarnih geometrijskih crteža, služenje geometrijskim priborom - ravnalo, trokut, šestar - zbrajanje i oduzimanje višekratnika dekadskih jedinica: 60 ± 30, 500 ± 300, 6000 ± 3000, 70 000 ± 30.000 - zbrajanje višeznamenkastog i jednoznamenkastog broja te oduzimanje jednoznamenkastog broja od dvoznamenkastog broja: 89 ± 9, 346 ± 7, 6785 ± 8, 75 245 ± 6 - množenje broja dekadskom jedinicom: 53 x 10, 78 x 100, 67 x 1000 - množenje višekratnika dekadskih jedinica i jednoznamenkastog broja: 50 x 8, 600 x 9, 5000 x 7, 30.000 x 6, - dijeljenje višekratnika dekadskih jedinica brojem 10 i brojem 100: 90 : 10, 400 : 10, 7000 : 100. U prvom razredu treba automatizirati tablice zbrajanja i oduzimanja brojeva do 20, u drugom tablice množenja i dijeljenja brojeva do 100, jer je znanje sadržaja tih tablica sredstvo za učenje pismenog zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja. Ostali će se sadržaji do te razine usvajati ovisno o tome u kojem se razredu obrađuju, trećem odnosno četvrtom. Drugo polugodište pravo je vrijeme da se do kraja školske godine usvoje automatizirane računske radnje potrebne za učenje složenijih matematičkih sadržaja kao što je pismeno računanje. Zato ne propustite to vrijeme i učinite što treba učiniti, a uspjeh u budućem učenju neće izostati. (Nastavlje se) odgojno-obrazovna praksa 12 SLOBODNE AKTIVNOSTI broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Radionica Tradicionalna pisanica sjeverozapadne Hrvatske Poezija pera i voska grijaće tijelo (štednjak ili sl.) s najmanje dva grijaća mjesta. Za svakog učenika nužno je pripremiti: - za pisanice pisane voskom: stolac za rad, klupa, svijeća, pero i držalo za pisanje, vosak i dva kokošja jajeta - za strugane pisanice: stolac za rad, klupa, skalpel, dva obojana pačja ili guščja jaja. Za radionicu je još potrebno pripremiti grijaće tijelo, posude s bojom u kojima će se kuhati pisanice, pamučnu krpu za brisanje, žlicu, gumene rukavice. Cilj je radionice upoznati učenike s izradom tradicionalnih pisanica, pisanih voskom i struganih “iglom“ te ih osposobiti da mogu i sami izrađivati pisanice. Zadaće su radionice, pak, da se učenici upoznaju s izborom jaja i pripremom pribora, da im se pokaže način izrade detalja te da se osposobe za samostalnu primjenu naučenog postupka Tehnika rada Najčešći simboli na pisanicama Piše Zrinka Babić, učiteljica razredne nastave, OŠ Stjepana Bencekovića, Horvati N aše pisanice mnogo toga nose u sebi. Uskrs - Vuzem i pisanice ne mogu jedno bez drugoga. Pisanica - to ofarbano jaje simbol je nastanka novoga života, a ujedno asocijacija na Kristovo uskrsnuće iz groba. Jaje - začetak i uskrsnuće novog stvorenja. Uskrsnuće Isusovo - nastanak nove civilizacije, kršćanstva, pobjeda života nad smrću, svjetla nad tminom i ljubavi nad zlom. Kako radimo pisanice? Danas se rade svakakve pisani- telina kao biljni motivi. Od životinjskih motiva susreću se ptice, leptiri, zečevi i ribe. Motivi nebeskog svoda: Sunce i zvijezda Danica… Motivi i znakovi iz Biblije: križ, srce Isusovo, srce, sidro… te citati iz Novoga Zavjeta vezani uz Uskrs, Isusa i misu. Hrvatski simboli: grbovi i pleter te stihovi iz rodoljubnih i ljubavnih pjesama. Pisanice pisane voskom Izbor jaja. Za pisanice treba izabrati jaja rumene, glatke i čvrste Pribor za izradu pisanice (svijeća, pero, držalo, vosak, pamučna krpica) Značenje i poruke crteža - simbola Tako lijepo ukrašene pisanice nisu se koristile za “tucanje“, jelo i igru, već su se poklanjale: za uspomenu, kao poruka i čestitka Uskrsa, se tekućim može pisati. Vještina i duljina taljenja mora se steći radom, tako da vosak ne kaplje iz pera i ne pravi nepoželjne mrlje. Kad je pisanica “napisana“, spremna je za “farbanje“ - bojanje. Napisano jaje stavi se u hladno “farbilo“. Na dno lonca stave se grančice ili malo slame ili sijena da jaja prilikom kuhanja ne pucaju i da se vosak prije vremena ne otopi. Kuhamo do vrenja i ne okrećemo ih i ne diramo. Kuhanje pisanica. Jaja vadimo žlicom i odmah obrišemo suhom pamučnom krpom i - pisanica je gotova. Još je možemo namazati suhom slaninom ili uljem da se bolje sjaji. Pisanice strugane “iglom“ (skalpelom) Za strugane pisanice najbolje je koristiti pačja ili guščja jaja, zato što imaju čvršću ljusku. Te se pisanice mogu raditi i s kokošjim jajima, ali je vjerojatnost pogreške, tj. “prediranja“ jaja puno veća. Jaje treba skuhati u boji i ohladiti. Oštrom pretrgnutom “šivanjkom“ (šivaćom iglom), “kebicom“ (džepnim nožićem) ili skalpelom na obojenom jajetu “pišemo“ što želimo. Čvrstinom pritiska postižemo jače ili slabije izražene crteže. Ipak, potreban je oprez, posebice na vrhovima jajeta, jer se može dogoditi da se probuši (“predere“). Struganje. Šare i crteži jednaki su kao kod pisanica pisanih voskom. Gotovu pisanicu također možemo namazati slaninom kako bi postala sjajna. Pisanje pisanica Pisanice strugane “iglom“ (skalpelom) Pisanice pisane perom i voskom ce s više ili manje ukusa i uspjeha. Nažalost, sve više prevladavaju pomodne, kič-pisanice od plastike, drva ili “prave“ s raznim neukusnim šarama i sličicama naljepnicama neautohtonih životinja iz crtanih filmova i slično. Učenici u OŠ Stjepana Bencekovića, u Horvatima, nadomak Zagrebu nastoje naučiti “pisati“ pisanice kako su ih “pisali“ i “farbali“ naši stari. Znači, ove su pisanice originalne i autentične. Rađene su od klasičnih, prirodnih materijala i starinskim tehnikama, a šare potječu iz okolice Zagreba, točnije Prigorja, Turopolja, Posavine, Banovine i Pokuplja. Simboli i šare na našim pisanicama Svaki kraj Lijepe Naše ima specifične šare i simbole na pisanicama. Na našim pisanicama prevladavaju grančice, lišće, proljetno cvijeće, pšenični klasovi, vinova loza i dje- znak odanosti i štovanja, želja za srećom i boljitkom. Pšenični je klas simbol i želja blagostanja (pšenica bjelica - hraniteljica). “Budite dobri kao kruh, siti i bogati cijelo ljeto Božje! Kuća vam bila puna obilja! Rodite kao pšenica!“ poklanjala se gospodarima kuća i mlađim ženskim osobama. Istu poruku nosi i vinova loza s grozdom. Hostija - kruh i vino - dar Boga, zemlje te rada ljudskih ruku. Prilike pretvorbe tijela i krvi Kristove na oltaru za vrijeme svete mise. Hrastova grančica, list i žir: poruka i želja - simbol dugovječnosti, snage i muškosti, te sigurnosti i obilja. Poklanja se “glavama“ kuća, dječacima, mladićima… Križ u svim oblicima: simbol vjere u Isusa Krista. Čuvar od svega zla. Blagoslov Božji i iskazanje poniznosti u Bogu. Srce je simbol ljubavi i Božje i ljudske, čežnje, ljubavne patnje, te poruke o ljubavi i osjećajima bilo kojeg ljudskog bića. Sidro je simbol ufanja i nade. Riba je ostala kao prvotni kršćanski znak raspoznavanja i poruka: “Vjerujem u Krista.“ Ptica, bilo u letu ili mirovanju, poklanjala bi se maloj djeci i šutljivim osobama. Želja: budi veseo i raspjevan kao ptičica! Leptir je simbol okretnosti i želje za ljepotom. Jelova grančica simbol je čvrstine, postojanosti i neprolazne ljepote. Poklanja se ženskim osobama i “gospodinjama“. Ciljevi i zadaće radionice Cilj je radionice upoznati učenike s izradom tradicionalnih pisanica, pisanih voskom i struganih “iglom“ te ih osposobiti da mogu i sami izrađivati pisanice. Zadaće su radionice, pak, da se upoznaju s izborom jaja i pripremom pribora, da im se pokaže način izrade detalja te da se osposobe za samostalnu primjenu naučenog postupka. Materijal, pribor i alati koji su nam potrebni: jaja (kokošja, pačja), Posveta Zagrebu na nojevu jaju ljuske. Možemo koristiti kuhana ili sirova jaja, iako je za rad u razredu jaja bolje skuhati dan ranije kako bi se ohladila i posušila. Umetanje voska u pero. Na vrat pera stavi se kuglica voska, otprilike veličine ječmenog zrna. Vosak se rastali na plamenu svijeće tako da Želite li se okušati u zahtjevnijim zadatcima, krenite samoinicijativno u izradu pisanica na nojevom, prepeličjem ili bilo kojem drugom jajetu. Mi smo učitelji veliki kreativci i snalažljivi u svim situacijama. Sretno! SRBIJA O 13 regija broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Radiotelevizija Vojvodina Program za hrvatsku manjinsku zajednicu d prošlog je tjedna, nakon duljeg najavljivanja, na drugom programu Radiotelevizije Vojvodine započelo emitiranje redovitog programa i na hrvatskom jeziku. Najprije će se svakodnevno, od 17.45, emitirati informativni sadržaji iz cijele pokrajine o događanjima u hrvatskoj manjinskoj zajednici, a u planu su emisije čije će teme biti političke, društvene i kulturne. Do kraja lipnja bi trebalo biti oformljeno i uredništvo na hrvatskom jeziku u vojvođanskom javnom servisu. Najprije će se svakodnevno, od 17.45, emitirati informativni sadržaji iz cijele pokrajine o događanjima u hrvatskoj manjinskoj zajednici, a u planu su emisije čije će teme biti političke, društvene i kulturne Testiranje moguÊnosti Urednik informativnog programa na RTV-u Dragan Jurakić navodi kako će vrijeme od ožujka do lipnja biti svojevrsno testiranje mogućnosti i ispitivanje onoga što je potrebno kako bi se program mogao realizirati na zadovoljavajućoj razini. Ističe da je cilj doprijeti do što većeg broja gledatelja. “Prije svega želimo doći do svih mjesta gdje dosad nismo bili. To znači pokrivenost cijele Vojvodine, pa i Novog Beograda, gdje živi veliki dio hrvatske populacije. Cilj je plasirati videoinformaciju, jer televizija nije radio koji se gleda, već ona zahtijeva mnogo kompleksniji pristup. Najveći izazov s kojim se suočavamo jest kako prirediti informaciju koja će biti kompletna u televizijskom smislu. Vidjeti sliku i živu riječ nešto je što bi se u budućnosti očekivalo od uspješne informativne emisije. Mnogo toga još nedostaje, ali ovog je trenutka dobro što je program uopće zaapoËeo i πto ćemo u predstojećem razdoblju imati sve više od onoga što smo zacrtali.“ Donošenje Statuta Vojvodine bilo je ključno za pokretanje programa na hrvatskom jeziku na RTV-u, ističe zamjenik pokrajinskog tajnika za upravu, propise i nacionalne manjine Mato Groznica. Prijašnje rukovodstvo vojvođanskoga javnog servisa bilo je recidiv nekadašnjeg sustava iz devedesetih te je i to bio jedan od razloga zastoja, podsjeća on. “U ovom je poslu koincidiralo nekoliko čimbenika. Jedan je promjena rukovodstva RTV-a. Druga je važna stvar donošenje Statuta Vojvodine koji pored dosadašnjih službenih jezika u Pokrajini uvodi i hrvatski jezik. Na tom su tragu bili i pregovori Hrvatskoga nacionalnog vijeća i rukovodstva RTV-a.“ Sporazum o zaštiti manjina Hrvatska zajednica u Srbiji sretna je zbog novosti u programu i vjeruje se da će to poboljšati položaj Hrvata u Srbiji. Početak emitiranja proslavljen je i u sjedištu RTV-a u Novom Sadu, gdje je bila i generalna konzulica Ljerka Alajbeg. Ona je tom prigodom rekla da je ta medijska kuća počela prva provoditi zaključke Sporazuma o međusobnoj zaštiti manjina koji su potpisali Srbija i Hrvatska. Generalni direktor RTV-a Blažo Popović nada se da će taj program podignuti gledanost vojvođanske televizije, jer će se građanima u pokrajini obraćati na njima razumljivom jeziku. Na RTV-u se do sada jednom tjedno emitirala polusatna emisija na hrvatskom jeziku, Prizma, koju je pripremala neovisna televizijska produkcija Cro Media. Prema Subotici Danas I. B. Knjiga o Hrvatima u Vojvodini nakon 80 godina Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti: osnovne činjenice prvo je književno djelo o vojvođanskim Hrvatima nakon 80 godina. Ovo je iznimna studija u kojoj se na objektivan način prikazuju osnovne činjenice iz povijesti vojvođanskih Hrvata te pouzdano i cjelovito oslikava njihova sadašnjost. Djelo koje potpisuju povjesničar Mario Bara i publicist Tomislav Žigmanov sadrži odgovore na pitanja poput onih kakve su veze začetnika moderne u južnoslavenskim književnostima, Antuna Gustava Matoša, s Hrvatima u Vojvodini, zatim kakva je bila sudbina hrvatskih plemićkih obitelji, koje su se na prijelazu sa 17. u 18. stoljeće naselile u Banatu te gdje su Hrvati u Vojvodini danas, s kakvim se izazovima suočavaju i koje institucije imaju. Autora knjige Tomislav Žigmanov kaže da je ovo nastavak misije izdavanja znanstvenih djela o vojvođanskim Hrvatima: “Knjiga je pisana na popularan način i razumljiva svakom čitatelju. Nema znanstvenu aparaturu, premda je tako utemeljena i nije ideološki obojena. Ona je svojevrsna osobna karta Hrvata u Vojvodini. Pokušali smo, uz pojačan osvrt na Suboticu i bunjevački segment kao najvitalniji i u strukturi moći najzastupljeniji unutar hrvatske zajednice u Vojvodini, zastupiti sve regije te da prateće ilustracije podjednako prikazuju sve krajeve naseljene Hrvatima.“ U knjizi se nalaze i životopisi deset značajnih ljudi iz različitih segmenata društvenog života Hrvata, poput bana Josipa Jelačića ili fizičara Gaje Alage. Prema Subotici Danas I. B. BOSNA I HERCEGOVINA Potpisan ugovor FMON-a i NSB-a Osiguran pristup znanstvenoj bazi podataka Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u zadnje tri godine kroz različite je programe i projekte podrške radu biblioteka visokoškolskih i znanstvenih ustanova u FBiH uložilo više od milijun konvertibilnih maraka, čime je pružena podrška i izdavačkoj djelatnosti Č elnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti te Nacionalna sveučilišna biblioteka BiH potpisali su Ugovor o financiranju trogodišnje pretplate i održavanja baze podataka Web of Science. Njime se proširuje besplatan pristup međunarodnim bazama podataka za visokoškolske i znanstvene ustanovame u FBiH s dosadašnje dvije na pet referentnih znanstvenih baza podataka, i to Web of Science, Journal Citation Reports, Conference Proceedings Citation Index, Current Contents Connect i Medline EndNote Web. Riječ je o projektu Osiguranje pristupa referentnim znanstvenim bazama podataka, koji je Ministarstvo pokrenulo 2007. godine i čiji je realizator aktivnosti Nacionalna i sveučilišna biblioteka BiH. Od kolike je važnosti ovaj projekt svjedoči podatak da je evidentirano oko 1,700.000 pretraživanja znanstvenika, profesora, studenata i ostalih predstavnika akademske zajednice, i to sa zavidnih 99 posto ostvarenih rezultata. Federalna ministrica znanosti Meliha Alić tijekom posjeta uručila je i komplete enciklopedijskih, znanstvenih i visokoš- kolskih izdanja predstavnicima svih šest sveučilišnih biblioteka na području Federacije Bosne i Hercegovine. Riječ je o 1644 znanstvena i referentna izdanja koja će znatno obogatiti bibliotečni fond svih visokoškolskih ustanova u FBiH. Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u zadnje tri godine kroz različite je programe i projekte podrške radu biblioteka visokoškolskih i znanstvenih ustanova u FBiH uložilo više od milijun konvertibilnih maraka, čime je pružena značajna podrška i izdavačkoj djelatnosti. Od podržanih projekata treba izdvojiti otkup znanstvene i stručne literature i visokoškolskih udžbenika, podršku tiskanju znanstvenih časopisa, zbornika radova i bibliografija, omogućavanje pristupa bibliotečno-informacijskom sustavu COBISS te opremanje višenamjenske multimedijalne dvorane Nacionalne i sveučilišne biblioteke BiH. Tijekom posjete Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci BiH potpisan je i Ugovor o nastavku funkcioniranja sustava Registar znanstvenih institucija, znanstvenoga kadra, znanstvenih projekata i infrastrukturnih ulaganja za 2010. godinu, a delegacija je posjetila i Centar za permanentno obrazovanje bibliotekara, čiji rad FMON kontinuirano podržava. Prema FMON-u I. B. aktualno svijet 14 SAD broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Školski psiholog I učenicima i nastavnicima treba stručna pomoć Školski psiholozi pomažu djeci da uživaju u školi i postižu dobar uspjeh, sudjeluju u nastavi i budu društveno aktivni, ali i nastavnicima da stvore okruženje koje potiče učenike da dosegnu svoj puni potencijal I ako je glavna funkcija škole poučavati akademskim vještinama, istina je da djeca ne isključuju svoje emocije kada dođu u školu. Ponekad u učionici ili na igralištu iskrsnu problemi koji utječu na djetetovu sposobnost učenja. Zbog toga je u školi nužno potrebno visoko osposobljeno i obrazovano osoblje za pomoć učenicima. Školski psiholozi specijalizirani su za unaprjeđenje postupaka odgoja i obrazovanja. Oni intervjuiraju i testiraju učenike te nastoje procijeniti njihove psihološke probleme i izvore teškoća u učenju. U suradnji s roditeljima i nastavnicima planiraju načine pomoći pojedinim učenicima. Bave se i unaprjeđivanjem metoda poučavanja i ocjenjivanja, ispitivanjem psihološke atmosfere u razredima, profesionalnim informiranjem i savjetovanjem učenika. Rasprave i savjeti “Mi smo ovdje kako bismo potaknuli svako dijete da sudjeluje u nastavi i bude društveno aktivno, što je postignuće i uspjeh svakog učenika“, objašnjava dr. sc. Stacy Skalski, ravnateljica Nacionalne udruge školskih psihologa (National Association of School Psychologists), a John Desrochers, psiholog u školi Connecticut, objašnjava srž svog zanimanja: “Kao školski psiholog poma- žem djeci da uživaju u školi i postižu dobar uspjeh, ali i nastavnicima da stvore okruženje koje potiče učenike da dosegnu svoj puni potencijal.“ Struka smatra da bi svaka škola morala imati barem jednog školskog psihologa na raspolaganju. A što oni točno rade cijeli dan u školi? Uloga je školskog psihologa da posjećuje učenike na satovima razrednih odjela, gdje se raspravlja i razgovara o tome što se zbiva s učenicima u školi, kako se nose s odrastanjem, prijateljima, roditeljima i nastavnicima, a potom ih savjetuje kako da što lakše brode kroz to zahtjevno i izazovno razdoblje njihova života. Također, na sastancima s roditeljima komentira školska postignuća djece i razgovara o tome kako da im iskazuju još veću ljubav i povjerenje. “Griješe oni koji misle da preispitujemo svaku dječju raspravu ili razvojnu nijansu. Umjesto toga, usredotočeni smo na savjetovanje temeljeno na pronalaženju rješenja. Želimo da sva djeca budu obrazovno i društveno angažirana, a znamo da to ne mogu postići ako im se na put ispriječe emocionalna pitanja“, objašnjava Skalski. Zbog njihove opsežne obuke o razvoju djece, školski psiholozi također pomažu kada djeca ne postižu određenu razinu akademskog uspjeha za njihovu dob. U tom slučaju provode stručna opažanja i testiranja kako bi ustanovili treba li dijete raditi po posebnom programu ili u individualno prilagođenim uvjetima. VELIKA BRITANIJA Razlozi za razgovor s psihologom Kod psihologa idu oni koji ne znaju sami riješiti svoje probleme, tko ide kod psihologa znači da s njih nešto nije u redu, kod psihologa idu oni koji su nešto skrivili... Te tvrdnje nisu točne. Učenici su sposobni riješiti svoje probleme, ali im je ponekad potrebna stručna pomoć. Kod školskog psihologa ne idu po kazni ili zbog toga što su se neprimjereno ponašali, nego zato da im psiholog pomogne da poboljšaju komunikaciju i odnose s drugim ljudima. Stoga bi učenik trebao zatražiti razgovor s psihologom ako: - želi poboljšati svoje komunikacijske vještine i ostvariti bolje odnose s drugima - misli da se nije dobro snašao u novom društvu - ima problema s učenjem i pamćenjem - doživljava neku veliku životnu promjenu (smrt bliske osobe, rastava roditelja, rođenje brata ili sestre, preseljenje, prekid ljubavne veze, prekid prijateljstva…) - ima loše navike kojih bi se htio riješiti - ima učestale tjelesne smetnje (glavobolja, želučane tegobe, problemi sa spavanjem...). Razloga za razgovor ima još, mnogobrojni su, a bilo koji od njih može biti povod za odlazak školskom psihologu. Uključenost u sve aspekte školske zajednice Na svoju dugu i uspješnu karijeru John Desrochers gleda s mnogo zadovoljstva, budući da je bio u mogućnosti doprijeti do mnoge djece te pomoći i njima i njihovim obiteljima. Osim što je proveo tisuće individualnih psiholoških procjena, pomogao je riješiti mnoge zahtjevne, čak i opasne situacije, a iznimno je ponosan što je uključen u sve aspekte školske zajednice. “Svi smo različiti, svatko svijet doživljava svojim očima, dolazimo iz različitih okolina, iskustva su nam različita, kao i karakteri. Netko je otvoreniji, netko zatvoreniji, netko je sramežljiv, a netko se može odmah nametnuti. Učenicima se stoga može dogoditi da se nađu u situaciji koju ne mogu sami riješiti, koja im predstavlja veliki problem, bilo da je to školski uspjeh, teškoće u odrastanju, u odnosu s vršnjacima, u obitelji, pa čak i problemi koji su posve administrativne prirode. Djeca neke stvari ne žele ili ne mogu podijeliti sa svojim vršnjacima, prijateljima, razrednikom, pa čak ni s roditeljima. I zato je ovdje psiholog. Pokušavam ih savjetovati i naučiti tehnikama kako da se bolje snalaze u školi i izvan nje te kako da se nose s problemima koji ih muče“, kaže Desrochers. Prema Education.com Priredila Ivana Čavlović Istraživanje o čitalačkim navikama Dječaci čitaju jednostavnije knjige Dječaci se odlučuju za manje zahtjevne knjige nego djevojčice, a to postaje sve izraženije što su stariji I straživanje o čitalačkim navikama, provedeno na 100.000 djece u dobi od pet do 16 godina u Velikoj Britaniji, pokazalo je da djevojčice izabiru teže i zahtjevnije knjige od dječaka. No, dječaci pročitaju jednak broj knjiga kao i njihove vršnjakinje, kaže voditelj studije profesor Keith Topping sa sveučilišta Dundee, koji je želio istražiti što točno čitaju djeca u određenoj dobi. Čitalački jaz između dječaka i djevojčica uočen između 13. i 16. godine, kada djevojčice najradije čitaju sagu o vampirima Twilight, autorice Stephenie Meyer. To je ocijenjeno mnogo težim od knjige Petera Lancetta The dark never hides, što najčešće čitaju dječaci te dobi. Napredna djeca - ona koja čitaju knjige predviđene za dvije godine stariji uzrast - ne zadaju sama sebi dovoljno izazova kada je čitanje u pitanju te imaju tendenciju odlučiti se za lakšu literaturu od one namijenjene njihovoj dobi, sugerira studija. Profesor Topping kaže da je Stephenie Meyer zvijezda u usponu među autorima knjiga za djecu, ali najpopularniji je i dalje Roald Dahl, među ostalim autor Gremlina iz 1943. godine i Char- lie i tvornica čokolade iz 1971. “Dahl ostaje relevantan autor za djecu različite dobi, a jednako je popularan i među djevojčicama i među dječacima, zbog čega je i dvadeset godina nakon svoje smrti i dalje najčitaniji autor knjiga za djecu“, rekao je Topping. S obzirom na rezultate istraživanja, rekao je da bi trebalo pomnije pratiti što djeca čitaju: “Ako čitaju knjige koje su ispod njihova uzrasta, u njima mogu uživati, ali to neće unaprijediti njihovu sposobnost čitanja, zbog čega bi i stopa pismenosti mogla nastaviti padati“, dodao je Topping. Čitalačke navike djece potvrđuju i internetske ankete, a kontradiktorne su podacima studije provedene prije dvije godine, koji kažu da dječaci čitaju zahtjevnije knjige od djevojčica. No, to je istraživanje obuhvaćalo mnogo manji broj ispitane djece, pa su noviji podaci vjerodostojniji. Prema BBC Education Priredila Ivana Čavlović tema broja aktualno Tema broja: Ravnatelji o nasilju i promjenama zakona broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 15 Nasilja je manje, ali je brutalnije Može se slobodno reći da u školama i nema toliko problema koliko ih se medijski eksploatira, ali je očito da je narušen sustav vrijednosti u društvu u čemu upravo mediji imaju zapaženu ulogu jer ne promoviraju pozitivne vrijednosti - dobro, poštenje, kvalitetu i pamet - nego mlade bombardiraju zabavnim programima u kojima se traže zvijezde bez pravog pokrića, promoviraju se apsolutni autsajderi, marginalci, beznačajne osobe koje odjednom postaju uzori mladima, a da to ničime nisu zaslužile. Kako škola nije pod staklenim zvonom, učenici vide i osjećaju svijet oko sebe i u njemu prepoznaju neke vrijednosti koje nisu uzorne, ali su posve normalne u našem društvu Priredio Marijan Šimeg P rateći prošloga tjedna stručni skup Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja pod nazivom ”Znanjem i iskustvom do kvalitetnog ravnatelja” iskoristili smo prigodu te na svojevrsnom okruglom stolu okupili nekolicinu srednjoškolski ravnateljica i ravnatelja kako bismo u otvorenoj diskusiji čuli njihovo mišljenje o predstojećim i pomalo stidljivo najavljivanim izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te o stanju sigurnosti u srednjim školama i problemu nasilja. Naime, gotovo se svakodnevno suočavamo s medijski vrlo eksponiranim i eksploatiranim primjerima nasilja među osnovcima i srednjoškolcima, govori se o eskalaciji nasilja, razgovaramo o novom pravilniku o produljenom stručnom postupku i mnogi mu nalaze brojne mane, a pokrenuto je i potpisivanje peticije za njegovu izmjenu ili povlačenje iz uporabe. To su vrlo intrigantne teme i našem pozivu na razgovor odazvali su se Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i ravnateljica Upravne i birotehničke škole u Zagrebu, Marin Tvrdić iz Tehničke škole u Splitu, Ante Gulin iz 16. gimnazije u Zagrebu, Dušanka Novak iz Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu, Svetko Perković iz Pomorske škole u Zadru, Mladen Kamenjarin iz Učeničkog doma Split, Edita Stilin iz Učeničkog doma Sušak u Rijeci, Nada Prlić iz Medicinske škole u Osijeku, Ivanica Belamarić iz Gimnazije Antuna Vrančića u Šibeniku i Drago Bagić iz II. gimnazije u Zagrebu. Osnovno je pitanje je li na djelu eskalacija nasilja i kako se protiv toga boriti? Svetko Perković: Prvo je i osnovno vidjeti je li uopće na djelu eskalacija nasilja u školama. Pokušao sam vidjeti neke statistike o pojavi učeničkog nasilja u školi u mojoj i u školama Zadarske županije. Statistike pokazuju da je nasilja manje, posebno u odnosu na vrijeme od prije tridesetak pa i više godina kad je gotovo svake večeri u vrijeme izlazaka mladih u provod bila gotovo uračunata masovna tučnjava. Mi živimo u društvu koje tendira biti uljuđeno, a nažalost javnost stječe dojam, budući da se događaji vezani za nasilje ili asocijalno ponašanje adolescenata odmah plasiraju kroz medije, da je toga puno više. O njima se javno govori, no mislim da smo usuprot tim tendencijama prilično uljuđeno društvo. Činjenica je i da ne postoji škola koja ne vodi posebnu brigu o prevenciji nasilja. Hrvatska obitelj također ide u tom pravcu i što su roditelji obrazovaniji to se više brinu o prevenciji nasilja. Jedini subjekt koji je u cijeloj priči zatajio prema mome mišljenju je zakonodavac i društveni represivni aparat, dakle one institucije koje ne reagiraju i ne sankcioniraju takve pojave. Premalo smo kao društvo učinili na prevenciji nasilja na sportskim priredbama, a tu su najčešće akteri naši učenici, adolescenti, mladi ljudi i tom nasilju mi godinama ne možemo stati na kraj. Generalno, mislim da smo u trendu smanjenja nasilja. Tko štiti nastavnike? Nada Prlić: Sve ovisi o kutu gledanja. Kolega je govorio o fizičkom nasilju koje je kao obrazac ponašanja prisutno na velikim okupljanjima. U školama ne bilježimo više tjelesnog nasilja, ali je u porastu elektroničko nasilje. Kad je riječ o zakonodavcu mislim da su zakoni super napisani, jer dijete do svoje punoljetnosti ima mnoga ograničenja, ali istodobno može kupiti alkohol, drogu i cigarete, može u kasnim satima biti pred noćnim klubom i tamo biti pretučeno. Kad se takve malodobnike privede na policiju i pozove roditelje da dođu po njih onda se roditelji jako uzrujaju jer im netko remeti kasnonoćni mir. Zato bi zakonodavac morao naći Nastavak na 14. stranici tema broja aktualno 16 broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Nastavak sa 15. stranice mehanizam kojim bi kaznio ne dijete nego njegove roditelje. Škola mora biti podrška djeci, učiti ih zdravom načinu života, ali škola ne može odgajati roditelje koji nisu spremni za takvo što. Ima roditelja koji su zainteresirani, ali i onih koji se uvrijede, jer bi ih škola htjela poučiti kvalitetnom roditeljstvu. Roditelj mora biti odgovoran za svoje dijete. Elektroničko nasilje je novi oblik, ali nam je i prigoda da što god nađemo na internetu možemo iskoristiti kao povod za prevenciju, razgovor i objašnjavanje loših strana. Edita Stilin: Iz vlastitog iskustva mogu reći da u 17 godina staža kao ravnateljica u učeničkom domu nisam imala nijedan oblik fizičkog nasilja u svojoj instituciji. Djeci je važno da se osjećaju sigurnima, da znaju da će nakon nečega što se dogodi uslijediti promptna akcija i žele pravila, jer se samo uz pomoć pravila osjećaju sigurno i dobro. Vjerujem da i to pridonosi ozračju i da zato nemamo većih problema u ustanovi. Sama činjenica da je tri četvrtine učenika uspješno završilo prvo polugodište govori u prilog tome govori da je u učeničkom domu moguće prevenirati asocijalna ponašanja i bilo kakav oblik nasilja. Mislim da je tjelesnog nasilja manje, a da smo mi žrtve nekakvoga medijskog ludila i histerije da budemo zatrovani i fokusirani na neke stvari koje jesu bitne, ali ne i najbitnije. Ivanica Belamarić: Normalno da moramo štititi djecu, no što je s nama odraslima koji smo stalno s njima. Susrećemo se svi s agresivnim roditeljima, škole se napada da ništa ne rade, prijeti nam se. Nekad se i pretjeruje pa se najobičniju mladenačku zaigranost i naguravanje u razredu često kvalificira kao nasilje. Tu treba napraviti granicu, ali nitko se ne pita što je s ljudima koji žele djeci pomoći, a na njih se jako pritišće sa svih strana. Socijalna skrb nam predbacuje, vijeće roditelja također, roditelji kao pojedinci bez razloga alarmiraju prosvjetnu inspekciju, koja učiteljima zagorčava život. I zato moramo govoriti i o nasilju prema učiteljima i stručnim službama. Prema nama se postavljaju preveliki zahtjevi i traži se od nas da budemo učitelji, odgajatelji, roditelji, socijalna služba i to je prevelik teret koji se pretvara u nekakav oblik nasilja koji nije odmah vidljiv, ali ga mi dobro osjećamo. Ante Gulin Suzana Hitrec Drago BagiÊ Edita Stilin Drago Bagić: Nasilje treba promatrati kao dvosmjerni proces i u svemu tome ne bih zaobišao niti odgovornost medija. Naime, događa nam se medijska histerija, dina vođenja gimnazije nijednom nisam ispunio protokol o nasilju i slažem se s tezom da je nasilje u padu, no o tome mediji šute. onda ta pravila valja i dosljedno provoditi. Sigurno je da nasilja ima i ne treba to prešućivati i slažem se da fizičkog nasilja ima jednako ili manje nego prije nekoliko godina, no činjenica je da bi svaki naš učenik radije bio izlupan nego izvrijeđan preko internetskih stranica. I to je dramatičan obrat, jer to je strašan udar na osobnost, samopoštovanje i cjelokupni razvoj svakog djeteta. U takvoj vam situaciji ni postojeći pravilnik ne može puno pomoći. U dosadašnjoj skali pedagoških mjera gdje je pozicija produženoga stručnog postupka? Suzana Hitrec: Nama je jasno gdje je sada, ali je to mjesto gdje ne smije biti i na to smo i prije upozoravali jer je stavljen iza ukora, a ispred opomene pred isključenje. Mi smo i prije imali slučajeve i provodili procedure i protokole i nitko nije isključio nijednog učenika bez prethodnog ozbiljno postupka. Svako od nas imao je interni postupak pojačanog nadzora i to su bili kvalitetni postupci koji su uključivali i vanjske stručnjake i nas iz škola. Vodilo se računa o svemu, i o sudbini djeteta, a sad smo dobili veliko administrativno opterećenje koje treba preispitati, a svi naši pokazatelji govore da ta mjera neće biti učinkovita. ventivno na ostale učenike, a mi to sad ne možemo i ispada da ne postoji nijedan postupak ni mehanizam u školi kojim možemo u školi procijeniti težinu jednog djela. odnosno kampanja. Kad se nešto neželjeno dogodi dva ili tri dana svi mediji vrište i nakon toga ništa. Odgovornost medija u kreiranju javnog mnijenja je velika, ali se posve izgubila jer kod nas su mediji posve izgubili osjećaj odgovornosti i u stanju su od na- silnika napraviti heroja, a istodobno ne štite dovoljno žrtvu. Kakvu poruku mediji šalju kad nasilnika pretvaraju u heroja u njegovoj mikrosredini? U svojih petnaest go- Kvalitetno informiranje i edukacija prije svega Suzana Hitrec: Lijepo je čuti da u gimnazijama i učeničkim domovima nema nasilja, ali imamo mi i drugih srednjih škola u kojima nasilja ima i ispunjavaju se obrasci ne zato što profesori ne rade dobro svoj posao nego zato što ima odgojno zapuštene djece, neodgovornosti roditelja pa se događaju neželjeni problemi. Ključno je naglasiti važnost informiranja i roditelja i nastavnika i učenika o tome što je nasilje. Prije svega mislim na nove oblike elektroničkog nasilja preko Facebooka, SMS-ova. Moji učenici bili su začuđeni kako je moguće da je takvo nešto protuzakonito i da se za to mogu snositi neke mjere, jer im na to nikad nitko nije skrenuo pažnju, kao ni na neovlašteno snimanje situacija iz razreda i puštanje na internet. Nakon naše akcije informiranja učenika stanje se posve promijenilo, ali su nam upravo zato potrebni novi oblici stručnog usavršavanja, jer za to nismo pripremljeni i educirani, ne znamo kako se s time nositi, do koje granice smijemo ići, jer tu je i pitanje zadiranja u privatnost. Problem je i uloge nas profesora, granica odgovornosti i pravila, jer ako imamo pravila o ponašanju učenika i kućnom redu Otežavajuća je okolnost kad djeca naprave vrlo težak prekršaj koji je najmanje za opomenu pred isključenje i važno je da damo takvu mjeru kako bismo djelovali pre- Pogrešno pozicionirana mjera Marin Tvrdić: Ova je mjera pozicionirana na krivo mjesto i stavljena je iza ukora koji učenik dobije za 12 neopravdanih sati, što je benigni prekršaj. Mislim da je mjeri jedino dobro mjesto u pravilniku iza opomene pred isključenje. Naime, i do sada se radilo tako da kad je učeniku izrečena odgojna mjera opomena pred isključenje odmah se pokrenuo i pojačani nadzor nad njim. Prva je stvar da se odmah sljedeći dan skupe roditelji, učenik, razrednik, radi se plan akcije, piše se socijalnoj službi koja sve procjenjuje i svaki dan je učenik pod nadzorom i u slučaju ponovljenog prekršaja slijedilo je isključenje. To je funkcioniralo perfektno. Ako već netko piše peticiju da se pravilnik ukine, jer je višak i jer smo to i ranije radili kroz protokole, učinimo to ili ako ga nećemo ukidati onda pedagošku mjeru barem pozicionirajmo tako da bude u nekoj boljoj fazi rješavanja problema. Rekao bih da je pojavnost nasilja stalno na otprilike istoj razini i nema velikih statističkih razlika u posljednjih nekoliko desetljeća, ali zabrinjava to što je nasilja puno više izvan škole i puno je brutalnije jer se je sustav vrijednosti poremetio. Nekad bi i sankcije bile drastičnije, a danas je takva situacija u društvu da je lakše nekoga udariti bilo kakvim oružjem nego mu opaliti šamar. Veća je tolerancija na nasilje, djeca se drastičnije i brutalnije obračunavaju, ali nasilja nema više nego prije. Mladen Kamenjarin: Drukčiji su oblici nasilja, jer prije se to završavalo na fizičkom obračunu ili pljuski, a danas na krvoproliću. Danas se mladi drukčije provode, odnosi su drukčiji, ne razgovaraju i nasilje je druge vrste - objavljuju se profili ili slike na internetu. Ivanica Belamarić: Previše od svega amnestiramo obitelj i tu se ide linijom manjeg otpora. Obitelj je puna trauma, roditelji bez posla, a ako su mame i tate ovisnici bilo koje vrste kakvu se suradnju od njih može očekivati u slučaju da njihovo dijete ima problema. Kakve su naše ovlasti u tom slučaju? Bilo bi najbolje kad bi naše ovlasti u školi bile na sve nižoj razini, a da službe izvan škole preuzmu konkretno rješavanje problema. Naime, mi u školi tema broja aktualno broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 17 Mladen Kamenjarin Ivanica BelamariÊ Nada PrliÊ Svetko PerkoviÊ Duπanka Novak bismo trebali detektirati problem, a onda bi ga službe izvan škole trebali rješavati. Time bi se škola rasteretila, ali ju se ne bi isključilo ni iz čega. lost, u školama nije takvo ozračje da profesor može profesionalno i bez uznemiravanja odrađivati svoje zadaće. Pedagoške mjere su sitnica i time se ništa ne rješava, Odgovornost obitelji i zdravstvenog sustava u školi izazivaju velike probleme i škola trpi velike posljedice zbog nečega što je samo želja za opravdavanjem izostanaka. Mladen Kamenjarin: I opet je riječ je o ozračju u društvu. Govorimo o liječnicima, a što ćemo reći za roditelje koji dolaze u školu i lažu za svoju djecu, opravdavaju im izostanke bez ikakva kriterija. Što s njima? Jer, oni su veći problem nego liječnici. Moram reći da u trogodišnjim školama, a bio sam ravnatelj jedne, učenici ne žele dolaziti na nastavu. Nije bilo fizičkog nasilja, ali borili smo se s izostancima, pozivali roditelje koji se nisu odazivali. Gimnazijama roditelji lažu, a u strukovnim školama roditelji ne dolaze da bi se informirali i razgovarali o problemu svoga djeteta. A ni od koga nemate pomoći. Dušanka Novak: U trogodišnjim školama učenici su odrasliji, jer ulaze na tržište rada s 15 godina, upoznaju svijet i društvo u onom najgorem i najbrutalnijem smislu kroz praksu, upoznaju život iz prve ruke, realno i grubo. Vrlo brzo se snađu i koriste takve stvari koje su naučili negdje izvan škole, uključujući i nasilje koje dožive od svojih mentora u takvim poduzećima na proizvodnoj praksi. učenika koji se žali ne možete isključiti iz škole. Drago Bagić: Ovo je samo jedna stepenica u kampanji prema ustavnim promjenama kojima je intencija da srednje školstvo postane obvezno i ako to postane tako onda ćemo osjetiti sve konzekvence takve ustavne definicije srednjeg obrazovanja. Hoće li nam biti teže ili lakše teško je reći, ali će i škole biti pod pritiskom da učenik mora završiti srednje obrazovanje, odnosno doći barem do prve kvalifikacije. Urušen sustav vrijednosti Ante Gulin: Mislim da u toj mjeri ne možemo pojednostavljivati problem nasilja niti ozračja u hrvatskim školama. Naime, hrvatske škole imaju svoje okruženje, hrvatsko društvo u kojem se već odavno urušio sustav vrijednosti. Moramo biti svjesni činjenice da društvo vrši nasilje unutar hrvatskih obitelji i to se iz obitelji prenosi u školu. Iako radim u gimnaziji koja možda pripada onom dijelu škola u kojima nasilje nije izraženo, ali mogu reći da je dostojanstvo prosvjetnog radnika danas jako ugroženo. Nije samo problem eventualne selekcije nastavnika i njihovog društvenog i materijalnog statusa, nego u činjenici da oni svoj posao ne mogu raditi u miru i u okviru svog ljudskog dostojanstva. Nije zlostavljanje samo fizičko, ono ide preko foruma, blogova, Facebooka, snimanja onoga što profesor govori. Nema ni kvalitetne komunikacije između škole i obitelji i to je ozbiljan problem u školama ne samo na razini učenika nego i u odnosu učenika i profesora, obitelji i učenika, obitelji i škole, a ne može se iz svega amnestirati ni prosvjetne djelatnike. Nasilje je složen fenomen, neistražen i znanstveno neobjašnjen koji dobiva medijsku prezentaciju samo kad je ekstreman. Naža- znamo to jako dobro. To je samo sankcioniranje onoga što se događa, ali kad se u školama događaju verbalna ponižavanja profesora, kad učenik baca školsku zadaću u lice profesoru, kad sluša radio, a profesor mu ne može ništa, onda nije ni čudo da profesori bježe iz škola, jer ozračje u školama nije dobro. Dušanka Novak: Moja je škola s četverogodišnjim i trogodišnjim programima i imamo sve vrste nasilja. Problem je to o kojemu nitko ne govori, jer imamo učenike i roditelje različitih socijalnih i intelektualnih statusa. Klasično fizičko nasilje nikada nismo imali u školi, ali imamo primjere emocionalnog i elektronskog nasilja s čime se ne možemo nositi i tu nam treba edukacija i sustavna pomoć. Pojedinačnim rješavanjem problema ne činimo puno jer nas to jako opterećuje, a nitko se drugi s time ne bavi. Socijalne prilike obitelji iz kojih dolaze učenici su također opterećujući faktor i tu je klasični nedostatak elementarnog odgoja koji onda generira sve druge probleme. Teško je očekivati suradnju od takvih roditelja i doista nam trebaju i različite metode i različiti instrumenti kojima bismo kvalitetno rješavali probleme, jer mi ne znamo kako u kojoj situaciji reagirati. Ivanica Belamarić: Treba tu spomenuti i problem drugih in- stitucija koje se uključuju da pomognu učenicima prevladati svoje probleme u školi. Riječ je o liječničkim ispričnicama jer to je postala pošast i nešto tako smiješno, a mi smo prema zakonu dužni uvažiti i ispričnicu s dijagnozom bronhitis za samo sedmi sat nastave s kojeg je učenik otišao premda je iz aviona vidljivo da se radi o laži. Delikatno je reći liječnicima da čine smiješne stvari koje nama Svetko Perkov: Mjera produženoga stručnog postupka pozicionirana je tako da bi osigurala da mi problematičnu djecu ne izbacimo iz škole. Naš osnivač je na tragu ideje da takve učenike držimo u školi po cijenu svega nabrojenoga. Zgrozio me stav zakonodavca da moramo biti na usluzi onome tko nam dođe u školu i time se opravdava osiguravanje petog ili šestog popravnog ispita, to da nijednog Važnost izvannastavnih aktivnosti Suzana Hitrec: Krenuli smo s vlastitim problemima u svojim školama i pričom o ovakvom ili onakvom ozračju, ali ako malo sagledamo cjelokupnost svoga rada onda moramo reći da imamo i pametnu i pristojnu djecu i takvih je više od 95 posto u našim školama. Bavimo se svima pa i onom problematičnom manjinom, ali svakako smo ponosni i na činjenicu da imamo izvrsne mlade ljude, pametne, radišne, kreativne i da se ne moramo crveniti zbog njih gdje god da se pojave. Imamo učenike koji su nam spremni pomoći, biti nam suradnici u suzbijanju nasilja, jer je ta vršnjačka pomoć vrlo važna u preventivnim projektima. Pogotovo kad se radi o elektronskom nasilju budući da to puno bolje od nas poznaju i razumiju. Ivanica Belamarić: Važno je da u školi postoje izvannastavne aktivnosti, nešto što mlade stvarno može zaokupiti i angažirati na kvalitetnim i vrijednim programima. Taj segment trebaju iskoristiti i zakonodavac i lokalna zajednica, morali bi otvoriti vrata takvim programima, jer to je jedan od načina ili metoda za eliminiranje nasilja, animoziteta, mržnje ili bilo kakvih negativnih emocija iz kojih bi proizašle i nasilne reakcije. Teško je to realizirati u školi koja ostaje bez prostora za rad jer mora iz razreda kako bi sljedeća smjena počela s radom. Bez obzira na sve teškoće, mora se reći da je rad u izvannastavnim i slobodnim aktivnostima vrlo motivirajući za učenike, ali da nas uvelike sputava financijski okvir u kojemu djelujemo. Jer, ako ne možemo dodatno nagraditi iznadprosječnog nastavnika koji troši svoje slobodno vrijeme, svoje subote i nedjelje, da bi radio s učenicima, onda od toga neće biti ništa. Svi su nastavnici jednako plaćeni: i onaj koji radi odlično i onaj koji otaljava svoj posao. Kad bismo ih mogli financijski motivirati i platiti za ono što doista rade, Nastavak na 18. stranici tema broja aktualno 18 broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Nastavak sa 17. stranice atmosfera u školi bi bila poticajnija, ljudi bi više davali od sebe i tu bi bile i velike mogućnosti za preventivni rad. Mladen Kamenjarin: U principu sva djeca vole urednost, vole da postoje granice i pravila, pa nemaju ništa protiv nove mjere produženog stručnog postupka, oni samo koriste naše nepravilnosti i očekuju čak i puno strože mjere od onih koje im izrečemo. Čak su i razočarani ako vide da je neka mjera nepravedno izrečena ili je preblaga. Mogu li pomoći promjene zakona O izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi prilično se stidljivo govori ovih dana premda se o tom problemu vode brojne rasprave. Kakav je stav Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja? Suzana Hitrec: Imali smo dugu raspravu na županijskim ograncima i predsjedništvu udruge i donijeli smo neke prijedloge promjena, a surađujemo i s kolegama iz udruge ravnatelja osnovnih škola te smo i s njima našli zajednički jezik na spornim pitanjima. Predlažemo da se donese poseban zakon o srednjoj školi jer je to sustav u kojemu samo strukovno obrazovanje reguliraju čak tri zakona i mislimo da bi i zbog toga valjalo donijeti jedinstveni zakon koji bi obuhvatio cjelokupni srednjoškolski sustav. Predlažemo također da se pedagošku mjeru odgojno-obrazovnog tretmana produženog postupka u zakonu dobro pozicionira i da ju se smjesti iza opomene pred isključenje. Otežavajuća nam je i odnosi velik dio novca obveza objavljivanja natječaja za popunu radnih mjesta u dnevnome tisku i pokušavali smo to i prije kao udruga promijeniti, ali nismo uspjeli. Žao nam je da milijuni kuna odlaze iz školskih blagajni samo zato što moramo objaviti natječaj u dnevnom tisku pa predlažemo da se natječaj objavi u biltenu zavoda za zapošljavanje i na internetskim stranicama. Nadalje, stav je članova Udruge da je broj članova školskog odbora nepotrebno velik jer je devet članova previše, teško ih je organizirati i okupiti, odbor je neučinkovit i opet je u njemu više vanjskih članova nego predstavnika djelatnika škole. Struktura članova školskog odbora je problematična, jer osim onih iz škole, ostali imaju jako malo općih, a o stručnim znanjima da i ne govorimo. Ljudi ne razumiju i ne poznaju sustav funkcioniranja škole i u takvoj situaciji nam je vrlo teško raditi, a školski odbor treba donositi odluke o svemu, uključujući i davanje suglasnosti za zapošljavanje. Ako je ravnatelj odgovorna osoba za rad ustanove i svakog zaposlenika, zašto onda nema pravo i samostalno izabrati koga će zaposliti, jer ako izabere krivu osobu ravnatelj će prvi snositi posljedice svoga lošeg izbora. Nama je u najvećem interesu da zaposlimo najkvalitetnije radnike. Ne slažemo se ni s odredbom zakona da školski odbor bira i razrješuje ravnatelja, jer nema nijednog kriterija stručnosti po kojemu bi školski odbor birao. Ima istina i dobrih iskustava, i kvalitetnih školskih odbora koji svoj posao obavljaju izvrsno, ali ne mogu školski odbori birati ravnatelja intuitivno, na osnovi svog subjektivnog zapažanja i bez uvažavanja bilo kakve objektivne valorizacije ravnateljeva rada. Dogodili su se baš na temelju postojećeg zakona brojna čudna razrješenja i imenovanja ravnatelja koja su bila više politički motivirana, a manje temeljena na mišljenju struke i praćenju rada pojedinoga kandidata. Zato predlažemo da se u zakonu stavi formulacija da ravnatelja svojom odlukom na prijedlog školskog odbora imenuje ministar. Kad je riječ o statusu ravnatelja tražimo da se tu regulira ne samo radni odnos već i mnoge druge stvari. Naime, nejasno je kad ravnatelj ima pravo na povlaštenu otpremninu, jer zakonodavac sada ne prihvaća ni poslovno uvjetovani otkaz u slučaju da ravnatelj ne pronađe adekvatan posao, jer to traži isplatu velikih otpremnina, a čak ni u kolektivnom ugovoru to nije riješeno jer jedino ravnatelji koji dođu u situaciju da mogu tražiti povlaštenu otpremninu nemaju na nju pravo. I to je strašno. Što je s licenciranjem ravnatelja? Suzana Hitrec: Željeli bismo da se i na licenciranju ravnatelja i nastavnika učini nešto, jer ravnatelji su već jako dugo zakinuti zbog nemogućnosti napredovanja. Činjenica je da ne radimo svi jednako, kao što ni nastavnici ne rade svi jednako kvalitetno, no to nitko ne primjećuje. Zakinuti smo i na tome i mora se otvoriti mogućnost za napredovanje ravnatelja ne samo kao predmetnih nastavnika nego i kao ravnatelja. Vezano s time tražimo da se briše datum 1. siječnja 2012., jer je taj rok potpuno neostvariv za provedbu programa, donošenje pravilnika, za provedbu i provjeru oko 1500 ljudi koliko nas je u sustavu, a tome treba dodati i one koji žele steći ravnateljsku licencu za neka buduća vremena. Zato treba posebno donijeti pravilnik o licenci, ali kad za to budu stvoreni kvalitetni uvjeti, a ne da bude donesen samo forme radi kako bi se izdali ljudima papiri koji neće ništa vrijediti. U interesu svih nas je da se posao ravnatelja profesionalizira, jer se osjećamo i radimo kao profesionalci pa želimo i imati profesionalni status kao što ga imaju naši kolege ravnatelji u mnogim državama. U kojoj je fazi osmišljavanje tih programa? Suzana Hitrec: Godine 2005. je napravljen program za osposobljavanje ravnatelja koji je prošao evaluacije, prihvaćen je i završio u nečijoj ladici. Dvije godine poslije okupljeno je povjerenstvo sa zadatkom da napravi izvedbeni program koji je na tragu europ- skih tradicija, posao je obavljen a rezultat opet završio u nečijoj ladici. Dakle, ne može se reći da inicijative od nas nije bilo. Bili smo uključeni u procese, potrošen je novac, dobivene su recenzije, ali program i dalje stoji. Zakon kao neuspjeli eksperiment Drago Bagić: Imam osjećaj otkako pratim obrazovno zakonodavstvo da je zakon koji je vrijedio prije petnaestak godina bio najkvalitetniji, a sve nakon toga da smo dobivali sve lošija rješenja. Previše se eksperimentira pa je i važeći zakon određeni eksperiment koji je pokušao spojiti dva nespojiva sustava. Malo bismo ih spajali, pa razdvajali, pa uvodili ustavnu kategoriju obvezne srednje škole i sve su to eksperimenti koji idu jedan za drugim, a kvaliteta samih propisa je sve lošija, administriranje koje proizlazi iz tih akata je sve veće. Sad je vrlo moderan zakon o općem upravnom postupku i doista se zgrozim nad činjenicom da takav zakon dominira školskom praksom. Bilo kuda da krenete u odgojno-obrazovnoj ustanovi više nema odgojno-obrazovnih nego su sve upravni postupci. Škole se pretvaraju u sudove i to zato što se pri donošenju zakona različiti subjekti ponašaju kao trgovci koji uvjetuju donošenje jedne mjere popuštanjem u nečiju korist kod druge pa konačni izgled zakona i njegova rješenja i ne mogu biti kvalitetni. Netko se ponaša kao da su to glave kupusa ili kemijske olovke koje premještamo po stolu, a ne zakoni o kojima ovisi ne samo sudbina zaposlenika nego i sudbina cjelokupne obrazovnog sustava. Tvorci zakona nemaju pojma o tome kakve će posljedice njihove igrice imati po sustav obrazovanja. Ante Gulin: Iz sastava školskog odbora već se može zaključiti da naša država želi kontrolirati izbor ravnatelja u školi i to s političkog aspekta i na taj način ravnatelju oduzima njegovu profesionalnu i moralnu autonomnost. Na tragu takvih rješenja i u malim i u velikim sredinama događaju se tragične stvari jer političke stran- ke određuju izbor ravnatelja i to je strašno. Elementarno bi bilo da netko prati rad ravnatelja, da ga valorizira kroz njegov mandat kao i rad škole i postignuća učenika pa uz takvu valorizaciju ne bi bilo mjesta za nečije osobne dojmove i za utjecaj mjesne zajednice na izbor. Pitam se smije li gradonačelnik bilo kojega grada sugerirati ravnatelju da se ne javlja na natječaj za izbor ravnatelja, jer kad dođe reizbor onda se događaju upravo takve ružne stvari. Marin Tvrdić: Neka zakon bude bilo kakav samo neka bude kompletan i neka riješi sve, a ne da dobijemo zakon nakon kojeg treba donijeti 28 pravilnika koji nikad nisu doneseni, a nitko zbog toga ne odgovara ni stručno ni politički. Ivanica Belamarić: Pitanje je i kako uskladiti novi zakon o radu s postojećim zakonom u kojemu stoji da se nakon dva mandata novoizabrani ravnatelj može vratiti na svoje radno mjesto, jer zakon o radu to ne poznaje. Naime, ne možemo deset godina zapošljavati na vlastito radno mjesto nastavnika na određeno vrijeme jer zakon o radu to ograničava na tri godine. Dakle, zakoni su neusklađeni. Suzana Hitrec: Konačno, vezano za kurikulum mi tražimo da se donese nacionalni kurikulum i da nam se ne stavljaju čudnovati rokovi za donošenje školskih kurikuluma i godišnjih planova i programa škole s razmakom od petnaest dana. Može to biti i isti dan u mjesecu, jer su ta dva dokumenta povezani i najraniji rok bi trebao biti 30. rujna. Umjesto zaključka Moglo bi se reći da u školama i nema toliko problema koliko mediji prikazuju, ali je očito da je narušen sustav vrijednosti u društvu u čemu mediji imaju zapaženu ulogu jer ne promoviraju pozitivne vrijednosti - dobro, kvalitetno i pametno - nego mlade bombardiraju stupidnim zabavnim programima u kojima se traže zvijezde bez pravog pokrića, promoviraju se apsolutni autsajderi, marginalci, beznačajne osobe koje odjednom postaju uzori mladima, a da to ničime nisu zaslužile. Kako škola nije pod staklenim zvonom, učenici vide i osjećaju svijet oko sebe i u njemu prepoznaju neke vrijednosti koje nisu uzorne, ali su posve normalne u našem društvu. I pokušavaju te uzore i lažne idole oponašati često ne mareći za neke univerzalne vrijednosti poput poštenja, dobrote, ljubavi, empatije, znanja, sposobnosti, čovjekoljublja. Jer kao društveno poželjno kroz medije im se servira nešto što uistinu nije dobro. No, valja naglasiti da i pored toga u školama ima toliko kvalitetnog, dobro i lijepoga o čemu treba stalno govoriti i upozoravati i roditelje i širu javnost i tako stvarati pozitivnu klimu. Jer govoreći o nasilju dotičemo doista mali postotak incidentnih ili problematičnih učenika, a 99 posto svake škole čine dobri učenici, dobri profesori, dobri roditelji. Nažalost, danas je tjelesno nasilje među mladima puno brutalnije pa i zbog toga bode oči i traži primjerenu reakciju. savjetnici aktualno broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Poučimo učenike mnemotehnikama (2. dio) Vizualne mnemotehnike Pogledajmo sad značajke vizualnih mnemotehnika. Često čujemo da netko za sebe kaže da je “vizualni tip“. Očito se radi o tome da su i laici uočili da većina ljudi dobro i bez napora pamti vizualne sadržaje. Mnemotehniku zasnovanu na vizualnom predočavanju, prema Ciceronu, prvi je koristio grčki pjesnik Simonides oko 500 godina prije Krista. Simonides je na jednoj gozbi recitirao stihove, a zatim su ga, na njegovu sreću, pozvali van. Tek što je izašao, urušio se krov i smrskao uzvanike tako da je većinu bilo nemoguće prepoznati. Međutim, Simonides je ustanovio da vrlo lako može predočiti gdje je tko sjedio i tako je izvršena rekonstrukcija. To je potaknulo Simonidesa da se upita: “Ako mi je tako dobro vizualno pamćenje, zar ga ne bih mogao koristiti za bolje pamćenje i ostalih stvari?“ Tako je razvio mnemotehnički postupak poznat kao “metoda mjesta“. Metodu mjesta koristimo na sljedeći način: vizualno si predočimo neki dobro poznati prostor, primjerice vlastiti stan i zatim zamislimo stvari koje želimo zapamtiti na određenim mjestima sobe kako se njišu, hlade, kuhaju, plutaju u vodokotliću, tuširaju i slično. Kada se trebamo dosjetiti neke čestice predočavanjem, “pregledamo“ stan i dosjećamo se željenih. Poznato je da govornici koji ne koriste podsjetnik ostavljaju znatno snažniji dojam na slu- šateljstvo od onih koji čitaju zabilješke. Ako trebate održati govor, što poduzimate da biste bili sigurni da neku nećete temu propustiti? Evo prijedloga: jedna verzija metode mjesta vrlo je popularna, osobito među govornicima (Ciceron ju je uspješno koristo) ili predavačima, kojima je važan redoslijed tema, a ne žele se služiti bilješkama. Teme se smislenim, elaboriranim kodiranjem povežu s nekim istaknutim mjestima na dobro poznatom putu (koji često koristimo), vizualno ga predočavamo i zatim njime sigurno kročimo. Ista se mnemotehnika može koristiti i za pamćenje niza softverskih naredbi, podataka koje po redosljedu treba naučiti za ispit i slično. Kapacitet pamćenja u korištenju metode mjesta može se udvostručiti tako da se na pojedino mjesto smještaju dvije teme umjesto jedne. Pritom je dobro prvu temu zamisliti kao izrazito veliku u odnosu na drugu, kako ne bi došlo do brkanja redoslijeda tema unutar para. Jedna od vizualnih mnemotehnika čiji su korijeni u metodi mjesta je metoda prostornog uređenja stranice. Zabilješke razmjestimo na stranice sažetog teksta za učenje tako da dobijemo prostorni raspored prikladan za pamćenje. Dosjećanjem mjesta aktiviramo i dosjećanje ostalih informacija (prisjetimo se značajki automatskih procesa pamćenja). Dobar primjer za tu mnemotehniku je periodični sustav kemijskih elemenata: ako znamo nekoliko osnovnih prin- Mnoge su znanstvene studije dokazale da se mnemotehnikama može poboljšati pamćenje cipa razvrstavanja elemenata na stranici, lako predočimo gdje se koji element nalazi i koja su mu svojstva. Bizarne predodžbe još su jedna vrsta vizualnih mnemotehnika. U ovoj se popularnijoj metodi materijal za učenje predočuje što bizarnije i neobičnije, kako bi bio što različitiji od uobičajenog. Tako za riječ lizzard (engleski gušter) možemo naći riječ u hrvatskom jeziku koja joj je slična (npr. lizanje) i oko nje stvoriti vizualnu predodžbu guštera kako liže sladoled. Mješovite mnemotehnike Mješovite mnemotehnike kombiniraju verbalne i vizualne informacije. Sustav riječi-klinova jedna je od mješovitih tehnika, koja u kombinaciji s predočavanjem koristi rimu i svakodnevni jezik. Najčešće je koriste profesionalni mnemonisti, jer iziskuje dugotrajnu i svakodnevnu vježbu. U ovoj se tehnici riječi-klinovi povezuju sa što bizarnijim predodžbama. Metoda ključnih riječi korisna je prvenstveno prilikom učenja stranih jezika, a koristimo rimu i zvučnost u kombinaciji sa što življim i bizarnijim predočavanjem. Još jedna vrsta mješovitih mnemotehnika su mentalne mape, u kojima se koristimo asocijacijama, slikama i položajem pojmova na stranici. Mnoge su znanstvene studije dokazale da se mnemotehnikama može poboljšati pamćenje. U jednom je istraživanju ispitanicima dan popis s 30 stavki sa zadaćom da ih zapamte. Oni koji ne znaju za mnemotehnike u prosjeku bi zapamtili deset stavki. Ljudi koji su naučili neke mnemotehnike sjetili bi se oko 20 stvari, a oni koji su usvojili nekoliko mnemotehnika zapamtili su svih 30 stvari s popisa. PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Novi pravilnik o radu škole ? U kojem roku i prema kakvom postupku škola treba donijeti novi pravilnik o radu odnosno izmjene i dopune postojećeg pravilnika prema novom Zakonu o radu? Sukladno članku 298. Zakona o radu (NN br. 149/09., dalje u tekstu: ZOR), poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu s odredbama ovoga Zakona u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ZOR je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine, stoga je krajnji rok 1. srpnja 2010. godine za donošenje novoga pravilnika o radu škole, odnosno usklađivanja pravilnika o radu (donošenjem izmjena i dopuna). Školski odbor, sukladno članku 118. stavak 2. podstavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.), donosi statut i druge opće akte na prijedlog ravnatelja. Članak 126. ZORa propisuje da se o donošenju pravilnika o radu poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Obveza savjetovanja prije donošenja odluka važnih za položaj radnika propisana je člankom 149. ZOR-a, prema kojoj se poslodavac prije donošenja mora savjetovati o važnim odlukama za položaj radnika s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća, a donošenje pravilnika o radu propisano je navedenim člankom 149. ZOR-a kao važna odluka za položaj radnika o kojoj je poslodavac obvezan savjetovati se s radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća ako u školi nije utemeljeno radničko vijeće. Obvezu savjetovanja prije donošenja pravilnika o radu ravnatelj škole treba obaviti u pisanom obliku. Sukladno stavku 5. članka 149. ZOR-a, ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku pet dana dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu, a sukladno stavku 6. istoga članka 149. ZOR-a ako se radničko vijeće u roku propisanom stavkom 5. ovoga članka ne očituje smatra se da nema primjedbi i prijedloga. U slučaju očitovanja primjedbe i prijedlozi radničkog vijeća trebaju biti razmotreni, no nisu obvezujući. Pravilnik o radu ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave u skladu sa stavkom 3. članka 126. ZOR-a. Sukladno članku 126. stavak 5. ZORa, pravilnik o radu mijenja se i dopunjuje na način propisan ovim Zakonom za njegovo donošenje. Učiteljici je otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga početkom prošle školske godine. Bila je na bolovanju i za to vrijeme joj nije ? 19 tekao otkazni rok, a nakon bolovanja otkazni rok joj je nastavio teći i ako više ne bude otvarala bolovanje otkazni rok će joj isteći krajem travnja. Ona će ostvariti pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora (a u slučaju da opet bude na duljem bolovanju možda i pravo na puni godišnji odmor). Ima li pravo na godišnji odmor ili će joj se uračunati u otkazni rok? U tom je smislu ravnatelj škole dobio usmene naputke. Sukladno članku 113. Zakona o radu (NN br. 149/09.), otkazni rok ne teče za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punoga radnog vremena, rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete te dopusta ili rada u skraćenom radnom vemenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju prema posebnom propisu, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vršenja dužnosti građana u obrani te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određenim ovim ili drugim zakonom. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) niti za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Stoga se učiteljici vrijeme korištenja godišnjeg odmora (punog ili razmjernog) ne može računati dok joj teče otkazni rok. Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Sudjelovanje u natječajima - osiguravanje financijske potpore za projekte U godišnjim planovima i programima, uz redovite sastavnice, sve se više razrađuju različiti cjeloviti projekti koje škole provode. Školskim se kurikulumom utvrđuju i detaljno razrađuju aktivnosti, programi, ciljevi, namjena, nositelji, način realizacije, vremenik aktivnosti, detaljan troškovnik aktivnosti, programa i/ili projekta i način vrjednovanja te način korištenja rezultata vrjednovanja. Svi se ti elementi aktivnosti i projekata, a sastavni su dio godišnjeg plana i programa rada škole, mogu iskoristiti u pripremanju natječajne dokumentacije za raspisane natječaje kojima različita ministarstva, poduzeća, udruge ili zaklade osiguravaju financijska sredstva za realizaciju programa ili projekata. Zbog opće vidljivosti usmjerenih sredstava unatrag nekoliko godina sve više, financijski sposobna poduzeća, udruge ili zaklade tijekom godine u javnim glasilima, putem interneta ili na neki drugi način objavljuju natječaje u kojima pozivaju na pristupanje za osiguravanje financijskih sredstava za provođenje projekata, aktivnosti ili programa. U natječajima su jasno određena područja financiranja, mogući korisnici, propisani su rokovi, jasno definirani uvjeti pristupanja natječaju, kao i načini izvještavanja i realizacija planiranih projekata, aktivnosti i programa, ali i praćenja utrošenih sredstava. Rad na projektnoj dokumentaciji opsežan je posao koji zahtijeva jasno obrazloženje ciljeva projekta, programa ili aktivnosti. Priprema natječajne dokumentacije zahtijeva timski rad, pozornosti i preciznost. Uz postojeće elemente koji su sastavni dio godišnjih planova i programa, svaki donator postavlja zahtjeve za obrazloženjima. Najčešće se traže obrazloženja vezana uz poticaj za aktivnost, dosadašnja iskustva u provođenju sličnih, preporuke i jasno utvrđivanje korisnika te prepoznavanje moguće suradnje i uključivanje lokalne zajednice i volontera. Životopisi voditelja aktivnost i projekata, rješenja o registraciji, jasno postavljeni proračuni, odnosno zahtjevi za financiranje samo su dio obvezne dokumentacije koja se razlikuje ovisno o financijeru. Neke su razlike razvidne i u raspisivanju natječaja, ovisno o tome radi li se o donacijama ili sponzorstvu. Redovito je i javno objavljivanje u tiskanim materijalima ili javnim istupima informacija o donatorima na način kako je to propisano natječajem, odnosno prema potpisanom ugovoru. Procjene natječajne dokumentacije prema utvrđenim kriterijima provode posebna povjerenstva. Rezultati natječaja objavljuju se također javno. U području odgoja i obrazovanja sudjelovanje na natječajima za financijska sredstva, u vremenima kada interesi i potrebe prelaze redovite mogućnosti financiranja, način je proširenja i obogaćivanje obvezne djelatnosti, ali i osiguravanje kvalitetnije provedbe cjelovitih projekata, programa ili aktivnosti. U području odgoja i obrazovanja sudjelovanje na natječajima za financijska sredstva, u vremenima kada interesi i potrebe prelaze redovite mogućnosti financiranja, način je proširenja i obogaćivanje obvezne djelatnosti, ali i osiguravanje kvalitetnije provedbe cjelovitih projekata, programa ili aktivnosti 20 broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. REPORTAÆA Trosmjenski rad u iščeki Školu danas pohađa 570 učenika u 24 razredna odjela, a zbog skučenog prostora nastava se održava od 7.30 do 19.50 sati, i to u skraćenim školskim satovima po 40 minuta. Zgrada škole zadnji je puta obnovljena i dograđena 2003. godine, a unatoč rješenju Gradskog poglavarstva od 2007. godine o dogradnji, zbog financijske krize to čeka neka bolja vremena V eć nekoliko godina nastavnici i učenici OŠ Sveta Klara na južnom rubu Zagreba kao žedni vodu čekaju dogradnju školske zgrade, budući da je zamišljeni kapacitet postojećeg objekta premašen za gotovo 100 posto. Lani su imali 592 učenika, ove ih je godine nešto manje, ali se u zadnjih desetak godina broj učenika stalno povećava za pet do deset posto godišnje, ponajviše zbog doseljavanja novih stanovnika. Pokrivaju upisno područje od oko 30 četvornih kilometara, na kojem živi oko 15 tisuća stanovnika. Iako dio djece iz ovih perifernih dijelova Zagreba odlazi u druge škole, u Botinec, Gaj, Siget i Otok, škola je i dalje prekrcana. Dosad je kupljeno zemljište za dogradnju, sačinjen idejni projekt i napravljen projekt dogradnje školske zgrade s devet učionica, četiri kabineta, zbornicom, društvenom prostorijom za učenike putnike i blagovaonicom. - Valjda je sada ponestalo novca za samu gradnju - u šali govori ravnatelj Slavko Čačinović. Specifičnost je škole svakako brzi tempo i protok nastavnika, satnica nam je skraćena na 40 minuta, a budući da sam i osobno godinama radio u razredu, uvijek mi je nedostajalo još pet Glorija Zavacki govori da se učenici u informatici snalaze ko ribice u vodi Iznajmljivanjem dvorane do opreme i pribora Ravnatelj Slavko Čačinović minuta, pa znam da je mojim učiteljima teško. Učenici su zbog svega toga u težem položaju od ostalih zagrebačkih škola, a nezadovoljni su i roditelji. Primjerice, tražili su od škole da se produženi boravak omogući i učenicima trećih razreda, što škola nije mogla ostvariti, ponovno zbog nedostatka prostora. U školi je zaposleno 15 učiteljica u razrednoj nastavi, 20 učiteljica i tri učitelja u predmetnoj nastavi te jedna učiteljica u projektu „Vikendom u športske dvorane“, četiri stručna suradnika, dvije osobe u administraciji, tri kuharice, šest spremačica i dva domara. Stručna pokrivenost gotovo je stopostotna, a što se tiče didaktične opreme i materijala, ravnatelj i nastavnici time su vrlo zadovoljni. Osim redovnih sredstava, najveći izvor prihoda im je školska dvorana koju daju u najam rekreativcima i sportskim klubovima, a tim se sredstvima onda pribavljaju, naprimjer, LCDprojektori za sve učionice, ozvučenje, pribor i učila za pojedine predmete, a uređena je i informatička učionica. Posebni napori ulažu se u rješavanje prostora, da se prijeđe s tri na dvije smjene, poboljšanje kvalitete nastave u duhu HNOS-a, i to stalnim radom na stručnom usavršavanju i educiranju djelatnika te unaprjeđenjem nastavnog procesa kroz integriranu i Dani kruha Crtice iz povijesti Najstarija spomenica tijekom vremena je izgubljena, a o počecima rada, školskim prilikama i neprilikama u razdoblju od 1860. do 1928. godine saznaje se putem spisa nepoznatog autora iz godine 1929. Školstvo u Sv. Klari započinje u drugoj polovici 19. stoljeća, kad je dogovorom Janka pl. Nemčića - kotarskog predstojnika u Velikoj Gorici, Dragutina Jande - župnika, podarhiđakona Jakova pl. Kosa, te Mate Juga - glavara i bilježnika općine u Odri, odlučeno da se nagovore župljani Sv. Klare da sagrade školu. Gradnja je započela 15. svibnja 1859. godine, a završena je 30. studenoga iste godine. Školska zgrada bila je prizemna, a sastojala se od jedne učionice i učiteljskog stana (dvije sobe, kuhinja i smočnica). Pred školom se nalazio cvjetnjak, a sa stražnje strane zgrade vrt za učitelja. Prvi učitelj bio je Ivan Haraminčić. Škola je otvorena 5. siječnja 1860. i blagoslovljena od župnika Jande i jakuševačkog župnika Franje Galovića. Naime, župa Sv. Klare tada je obuhvaćala sela od Obreža do Otoka, a njoj su se zbog škole pridružila sela Hrelići i Jakuševac Škola u prirodi “….jer im je bila škola u Zapruđu (današnjem mjestu Sv. Klara), mnogo podesnija”. Školska zgrada je tijekom godina nekoliko puta popravljana. Početkom 20. stoljeća više nije zadovoljavala potrebama. Tako je 1913. godine sagrađena nova školska zgrada. Zgrada je jednokatna, namijenjena “…za dvije učiteljske sile”, te također sagrađena na zemljištu darovanom od crkve. Zgrada škole iz 1913. nekoliko puta je obnavljana, a posljednji puta 2003. (danas predstavlja spomenik kulture) i dio je kompleksa sadašnje školske zgrade. (bn) terensku nastavu, informatizaciju te samovrjednovanje i vanjsko vrjednovanje rada škole. Po znanju su učenici solidnog uspjeha, dobre rezultate postižu iz hrvatskog i engleskog jezika, a ravnatelj govori da su u usporedbi s ostalim zagrebačkim školama u zlatnoj sredini. - Trudimo se biti bolji, ali s jedne nas strane pritišću skučeni prostor, skraćeni satovi i općenito otežani uvjeti rada, a s druge strane Sveta Klara je relativno novo naselje. Nakon rata ovdje se doselilo mnogo novog stanovništva iz svih krajeva Hrvatske, velikim dijelom i iz bosanske Posavine, pa i središnje Bosne i Hercegovine. I ta raznovrsna struktura stanovnika, pa time i učenika u našoj školi, čini svoje. Druge kolege mi pričaju da za nova naselja treba proći i tridesetak godina da se stvari “slegnu” i počnu normalno funkcionirati. 21 broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. 150 godina OŠ Sveta Klara, Zagreb vanju proširenja škole nogometa, rukometa, odbojke, čak i graničara. Školska uprava i nastavnici redovito surađuju s roditeljima, koji dolaze na roditeljske sastanke, prihvaćaju prijedloge stručne službe i samih nastavnika, a pomažu i kod brojnih školskih događanja i projekata. Tako su se u značajnoj mjeri uključili u pripremu proslave 150. godišnjice škole, koja će se održati u svibnju ove godine. - Odlično surađujemo i s lokalnom zajednicom, susjednim dobrovoljnim vatrogasnim društvom koje svake godine učenicima napravi jednu pokaznu vježbu, a mi tu prigodu iskoristimo kako bismo napravili vježbu evakuacije. Također, NK Polet okuplja 150 učenika OŠ Sveta Klara, pa je i inače nogomet najposjećenija izvannastavna aktivnosti u školi. U mjestu djeluju i dva kulturno-umjetnička društva, u koje su opet uključeni školarci, s ponosom nabraja ravnatelj Čačinović. Božićna radionica Obilježavanje dana škole Marijana Vugrinec Kranjčina učiteljica je razredne nastave Ipak, govori nam ravnatelj, u školi je stanje relativno dobro. Nema značajnijega međuvršnjačkog nasilja, a ne uništava se ni inventar i okoliš škole. Zasluge tome pripadaju i stručnoj službi, koja ionako nije kompletirana, radi vrlo dobar pedagoško-odgojni proces. Na smanjenju nasilja u školi se konstantno radi kroz suradnju s udrugom „Suncokret“ te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, iako je i njihovo održavanje otežano zbog trosmjenskog rada. Sport umjesto skitanja po cesti Učenici dolaze u suprotnu smjenu, no unatoč tome redovito pohađaju tridesetak izvannastavnih sekcija, od dramske, literarne i keramičke, pjevačkog zbora, kao i niz sportskih aktivnosti. A tijekom ove godine ponovno bi trebao zaživjeti i školski tamburaških orkestar. Djeca su, ipak, najaktivnija u sportovima. - Otkako je uređena i dogra- Kuharice Zora Marjanica i Ana Dejanović đena dvorana, konačno imamo šansu nečime zaokupiti našu djecu i maknuti ih s ulice. Od sportsko-rekreacijskog centra, koji se nalazi preko puta, do naše školske dvorane. Najkorisniji je projekt u tu svrhu “Vikendom u športske dvorane”. Zbog tog smo projekta zaposlili i nastavnicu Tajanu Mrković, koja okuplja više od 250 djece od prvog do osmog razreda i postiže odlične rezultate. Lani su na olimpijskim igrama osnovnih škola osvojili pregršt pehara iz Djeca su samostalnija, ali i zahtjevnija Učiteljicu razredne nastave Marijanu Vugrinec Kranjčina zatekli smo s mališanima u sportskoj dvorani, gdje su upravo odrađivali skokove, kolutove i druge vesele aktivnosti tjelesnog odgoja za niže razrede. U školi radi dugih 25 godina i otkriva nam da su primjetne velike promjene u svakoj novoj generaciji: - Djeca se mijenjaju u duhu vremena u kojem živimo. Stoga je u neku ruku danas i teže raditi s njima, jer imaju svoje interese, žele da se odmah napravi ono što su zamislili. Samostalnija su, ali i zahtjevnija pa ih moramo učiti stvarima koje su se nekada podrazumijevale - da budu kolegijalni, budu privrženi i odani prijatelji, da dijele. A kao što vidite, najviše vole tjelesni, iako vole i izaći iz škole, u sklopu nastave prirode i društva. Nastavnica informatike Glorija Zavacki kazala nam je da u školi ima vrlo pozitivna i dobra iskustva. - Čini mi se da djeca lakše svladavaju informatiku i sve vezano uz nju, jer u ovome novom tisućljeću rastu s time poput ribica u vodi. I ono što je najbitnije, vole ovaj predmet, iako najviše igrice i Facebook, ali vrijedni su i pažljivi i kod samoga nastavnoga gradiva. Trudim se da im svake godine kroz nekoliko sati ukažem na sigurno surfanje, odnosno kako da zaštite sebe i druge od opasnosti koje prijete putem interneta. A budući da zasad nismo imali nikakvih ekscesa, valjda u tome i uspijevam. Kuharica Ana Dejanović govori, pak, da su djeca uvijek djeca, ne vole jesti svi isto, a najveću prepreku im predstavlja novi, zdraviji jelovnik koji je uveden u sve zagrebačke škole. - Nerado jedu voće i povrće, žitarice još teže, valjda bi samo jeli pizze i hamburgere, što im, naravno, ne dajemo. No, ne smijem biti tako stroga, polako mijenjaju navike, sada već i sami traže više povrća. Međutim, i dalje je sve na roditeljima, jer ako kod kuće djeca jedu zdravo i kvalitetno, onda će i u školi! Škola, dakle, jest zamjena za roditelji dom i sve što roditeljima promakne nadogradi se i nadomjesti u školi. Jer, škola, uz obrazovnu, mora biti i odgojna institucija, a to su u OŠ Sveta Klara, unatoč teškim uvjetima rada, shvatili. Želimo im sreću i uspjeh i u daljnim nastojanjima da školovanje osnovaca učine što kvalitetnijim i sretnijim. Branko NAĐ 22 suradnici javljaju UKRATKO »EPIN VARAŽDINSKE TOPLICE Natjecanje iz engleskoga Ovogodišnji domaćin županijskoga natjecanja iz engleskoga jezika za osnovnoškolce bila je Osnovna škola Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica. Da je natjecanje bilo u znaku velike konkurencije, govori i činjenica da su od 28 natjecatelja čak 22 učenika podijelila isto mjesto. Najviše natjecatelja bilo je iz Varaždina, a Varaždinci su zauzeli i najviša mjesta na konačnoj bodovnoj ljestvici. Prvi je bio Robert Milijaš, mentorica Đurđica Želimorski iz Prve OŠ u Varaždinu, drugo mjesto ravnopravno su podijelili Resnik Neven, mentorica Dubravka Pavlić iz Druge OŠ u Varaždinu, i Kristina Friščić, mentorica Vlasta Juričinec iz Šeste OŠ u Varaždinu, a treća je bila Lazar Mirna, mentorica Dijana Gašparac iz Šeste OŠ u Varaždinu. (Goranka Štefanić) SLAVONSKI BROD U svijetu bajki Hrvatska Osnovna škola Miroslava Krleže Stvaralačke radionice PULA Natjecanje U Osnovnoj školi Stoja u Puli odr- žano je 25. veljače 2010. županijsko natjecanje iz hrvatskoga jezika, na kojem su se okupili najbolji učenici u Istri u poznavanju materinskoga jezika zajedno sa svojim mentorima. Pulski su osnovnoškolci priredili prigodan program dobrodošlice kako bi razbili tremu natjecateljima uoči ispita. U 90 minuta istarski su sedmaši, osmaši i srednjoškolci trebali pokazati svoje znanje iz hrvatskoga jezika u najsitnijim pojedinostima. Iz Srednje škole Mate Balote iz Poreča natjecalo se deset učenica. Leona Bokulić bila je prva, Anida Kadrić druga i Klara Ritoša treća u kategoriji prvih razreda, a u kategoriji drugih razreda Slađana Kitić osvojila je drugo, a Simona Dobrilla treće mjesto, sve pod mentorstvom profesorice Branke Temimović. U kategoriji četvrtih razreda Suzana Rupenović bila je treća pod mentorstvom profesorice Snježane Radetić. Leona Bokulić izborila je pravo natjecati se na državnoj razini. (S. R.) broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Usmjerenim ispunjavanjem slobodnog vremena ostvaruju se istodobno pozitivni učinci i u socijalizaciji, poticanju tolerancije, timskom radu i stvaranju pozitivnog ozračja O ve su godine u Osnovnoj školi Miroslava Krleže u Čepinu održane četvrte zimske radionice. Cilj je tih kreativnih radionica skrbiti o slobodnom vremenu učenika i poticati ih da stvaralački razmišljaju, izražavaju se i djeluju. Planskim i usmjerenim ispunjavanjem slobodnoga vremena ostvaruju se istodobno pozitivni učinci i u socijalizaciji, poticanju tolerancije, timskom radu i stvaranju pozitivnog ozračja. Oglašavanje, prikupljanje tema i materijala za radionice počelo je još u listopadu. Voditelji su učitelji, ali i učenici i roditelji. Radionice nisu povezane samo s nastavnim sadržajima ili predmetom koji učitelj predaje, već i s drugim temama, a mogu im nazočiti učenici bez obzira na to u koji razred idu. Održano je 18 radionica od kojih su neke trajale dva dana. Najposjećenije su bile sportske radionice. Pobjednici u stolnom Radionicama je aktivno nazočio svaki drugi učenik tenisu osvojili su medalje, a učenici 4.b ponosno u učionici drže prijelazni pehar s turnira u malom nogometu. I ostali su učenici imali vremena za odbojku, mali nogomet, klizanje i plivanje u gradskim bazenima. U ostalim radionicama djeca su gradila dvorac za World of Walt Disney, upoznavala Egipat u društvenoj igri, pisala glagoljicom, gledala film, zabavljala se zanimljivim pokusima iz fizike, izrađivala matematički origami i slikala u likovnoj radionici. Radionicama je aktivno nazočio svaki drugi učenik. Prošlih su godina pekli palačinke, bojali pošarane stolce, skladali školsku himnu, održali turnir u playstationu, ple- NA©ICE asli break dance, izgradili smjerokaz s udaljenostima u kilometrima do nekih većih gradova, pravili lutkice od vune, ilustrirali bajke, pisali ukrašena slova, učili se zlatovezu i drugom ručnom radu. Učenički su radovi izloženi u školskom holu, fotografije radionica su na internetskoj stranici škole, a prezentacija o radionicama prikazana je i na Učiteljskom vijeću. Do kraja godine, a naročito tijekom proljetnih praznika, žele dovršiti planirane radionice. Zamislili su još više radionica u kojima će nešto stvarati od konkretnoga materijala i održavati sportska natjecanja, a u svemu će vodeću ulogu imati Vijeće učenika škole. Gordana Vlahović Osnovna škola kralja Tomislava Natjecanje plesnih parova spisateljica Ivana Brlić-Mažuranić dio svoga života provela je u Slavonskom Brodu pa Brođani svake godine obilježavaju njezin rođendan i predaju se razigranoj mašti. Dašak Ivaninih bajki u OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića i u Varaždinske Toplice donijela je Turistička zajednica Slavonskog Broda, predstavivši dječju priredbu Svijet bajki Ivane Brlić-Mažuranić. Kostimiranim likovima iz Ivaninih bajki najviše su se obradovali učenici četvrtih razreda, a i ostali su u sklopu radionica dali mašti na volju te sa šegrtom Hlapićem i majstorom Mrkonjom popravljali cipele, bojali i crtali sa Striborom, a s Jagorom izrađivali maštovite figurice od linoleuma i pritom stvarali svoje priče. Svi oni koji bi željeli posjetiti grad u kojem je velika spisateljica napisala svoje najljepše pripovijetke pozvani su da posjete Slavonski Brod u vrijeme priredbe koja se uz obilje glazbeno-scenskih programa, izložbi i kazališnih predstava i ove godine održava od 18. do 23. travnja. (A. V.) LABIN Natjecanje Učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča sudjelovali su na mnogim natjecanja i smotrama i isticali se dobrim znanjima i umijećima. To su pokazali i na županijskom natjecanju iz engleskoga jezika održanog 2. ožujka u Osnovnoj školi Ive Lole Ribara u Labinu. Natjecale su se ukupno četiri srednje škole. Na razini četvrtoga razreda natjecalo se 12 učenika, od toga dvoje Porečana, Ivana Miletović bila je treća, a Alen Lutvica sedmi. U konkurenciji drugoga razreda natjecalo se 13 učenika, od toga četvoro Porečana, s tim da je Rebekha Pribetić podijelila prvo mjesto s pulskom gimnazijalkom Lucijom Tarom Kajić. Filip Soldan bio je treći, Maša Lovrinović četvrta i Deni Rako osmi. (Doris Delač) Organiziran je i Ples srdaca te izbor najljepše odjevenoga para U Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama održano je tradicionalno natjecanje plesnih parova. Pod satom razrednog odjela natjecanje je organizirala učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture i ujedno razrednica 6.e razreda zajedno sa svojim razredom. Natjecali su se plesni parova, a organiziran je i Ples srdaca te izbor najljepše odjevenoga para. Ukupno je sudjelovalo 45 plesnih parova učenika od petoga do osmoga razreda. Izabrana su po četiri najbolja para iz svake skupine. Sve nazočne pozdravio je i gradonačelnik Krešimir Žagar, a učenik Stjepan Đanić pročitao je sastav svoje razredne kolegice Ivone Farkaš Dan zaljubljenih ili Dan svetog Valentina. Učenici su plesali polku, bečki valcer, engleski valcer, patkicu, foxtrot, discofox, twist, cha-cha i rock and roll. Članovi povjerenstva gradonačelnik Krešimir Žagar, knjižničarka Ivana Ostrički, pedagoginja Đurđica Zailac, psihologinja Ivana Habl, učiteljica hrvatskog jezika Katarina Ocelić Tko će bolje, tko će uspješnije i učenik Stjepan Đanić imali su zahtjevnu zadaću da izaberu najbolje. Dok su suci zbrajali bodove, učenici su plesali Ples srdaca. Nagradu su osvojili sedmoškolci Josipa Mihaljević i Marko Bilić. Pjesmu Vjerujem pjevale su Valentina Povarnik, Monika Vuzem, Jelena Djedović i Lucija Brodar, a učenica Neomi Grgić počastila je sve svojom pjesmom Valentinovo, dok je Anamarija Mrak otpjevala pjesme Volim te, mrzim te i Crni leptiru. Pjesmu A. G. Matoša Djevojčici mjesto igračke uspješno je reciti- rao učenik Luka Bošnjak, a mentorica mu je učiteljica hrvatskoga jezika Tanja Majdandžić. Najbolje odjevenim parom proglašeni su učenici Manuela Vuzem i Stjepan Metić. U natjecanju plesnih parova najsupješniji su po razredima bili Stela Javorček i Dario Koš, Matea Jurišić i Kristijan Milanović, Ela Santin i Josip Puhanić te Iva Ljubas i Luka Bošnjak. Za glazbu su bili zaduženi domari Goran Đomešić i Josip Kranic. Nagrade učenicima uručili su Krešimir Žagar i Đurđica Zailac. Đ. Z. suradnici javljaju broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. BAKAR Križevački sabor Znameniti nastavnici Narcis Damin - profesor i prirodoslovac Pisao je stručne članke u domaćoj i stranoj stručnoj literaturi, a svjetsku slavu stekao je u araknologiji Bavio se botanikom i zoologijom, a od 1888. posvetio se znanosti o paucima - araknologiji, u kojoj je stekao svjetski ugled. U slobodno je vrijeme proučavao pauke u Istri, sjevernim dijelovima Hrvatskoga primorja, Dalmaciji i Slavoniji, pratio je i bilježio njihov razvoj, način i duljinu života te opisao nekoliko novih vrsta, od ZAGREB kojih je jedna vrsta pauka nazvana njegovim imenom Attus Damin. Pisao je stručne članke i rasprave u domaćoj i stranoj stručnoj literaturi na hrvatskom i njemačkom jeziku. Bakarskoj Nautici poklonio je prirodopisnu zbirku od oko 700 zooloških preparata i više od 400 listova herbarija, a njegova bogata zbirka čuva se u zagrebačkom Narodnom muzeju. Posebno ga je krasila dobrota i srdačnost prema đacima, a prema nastavnicima privrženost i pouzdanje. Narcis Damin umro je 1905. u šezdesetoj godini života i pokopan je na mjesnom groblju u Bakru. Ivan Šamanić Europski dom Učenici predstavili zavičaj U čenici područnih škola Adamovec i Moravče iz matične Osnovne škole Ivana Granđe iz Soblinca gostovali su 22. veljače 2010. u Europskom domu u Zagrebu i predstavili su kratkim kulturno-umjetničkim programom svoj zavičaj, Prigorje, koje se nalazi u istočnom dijelu Zagreba. Dvorana je bila prepuna i tražio se stolac više. U velikoj dvorani Europskog doma gosti su s velikim zanimanjem pratili program. U nepunih sat vremena mogli su upoznati i doživjeti kroz pje- smu, glazbu, ples i slastice barem dio Prigorja kakvo je nekad bilo. Osim učenika, u programu su sudjelovali i članovi KUD-a Dragutina Domjanića iz Adamovca, tamburaška i muška vokalna skupina Zora. Mnogobrojne se publike posebno dojmilo vođenje programa na izvornom kajkavskom dijalektu. Mlada voditeljica Marija Jelovečki naglasila je da dolazi iz kraja po čijim je stazama kao dijete hodao hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić. Učenici drugoga razreda iz Adamovca predstavili su se CRIKVENICA U nepunih sat vremena posjetitelji su upoznali i doživjeli kroz pjesmu, glazbu, ples i slastice dio Prigorja kakvo je nekad bilo kajkavskom poezijom Dragutina Domjanića i vlastitim literarnim ostvarenjima, a učenici iz Moravča scenskom igrom na kajkavskom dijalektu Mamičina jedinica, koju je uvježbala učiteljica Suanita Kasapović. Program je pripremila uËiteljica Ankica Dmejhal u suradnji s voditeljem KUD-a Dragutina Domjanića iz Adamovca Ivanom Šikićem. Domaćica tribine ponedjeljkom i odrasla voditeljica ovog programa bila je Gordana Beus Delija. Budući da je program pratila i zagrebačka televizija Z-1, voditelj programa Narodno veselje Fijolić čestitao je sudionicima na njegovanju i očuvanju tradicije i kulturne baštine. Nada Vukasinovic Osnovna škola Zvonka Cara Predstavljen školski list U Osnovnoj školi Zvonka Cara u Crikvenici predstavljen je šesnaesti broj školskog lista Zvonko pred velikim brojem uzvanika, bivših učenika, umirovljenih učitelja, predstavnika grada i drugih osoba. Školski list Zvonko dobio je ime po divnom čovjeku, učitelju, slikaru i kiparu ljubitelju predivnog mora, rođenom Crikveničanu Zvonku Caru. Tema je ovog broja glazba s porukama da glazba traje koliko i ljudsko postojanje i da je glazbenik s izvrsnim glazbalom sretan glazbenik. List uz literarno-likovni podlistak Zvončić donosi na 44 stranice pregršt zanimljivih članaka, prati sve aktualne događaje u školi i oko nje, piše o učenicima i učiteljima. Objavljen je i razgovor s gradonačelnikom Damirom Rukavinom koji je strpljivo odgovarao na učenička pitanja. Vođen je i intervju s profesorom informatike na istoimenoj školi Damirom Donadićem, koji u slobodno vrijeme pjeva u riječkoj klapi Kvarner, koja nastupa u Hrvatskoj i široj Europi. U Zvonku je objavljen i spomen na preminuloga Nikolu Miku Šnjarića, zaljubljenika u motosport, u mladosti uspješnoga sportaša i skladatelja pjesme Crikvenico moja. Predstavljene su i aktivnosti učenika i njihovih učiteljica u Područnoj školi u Selcu, kojoj je matična OŠ Zvonka Cara. List sadrži i rubrike: glazba, sport, zabavni kutak, običaji, projekti, putovanja, školske zvijezde, križaljka i horoskop. Zvonko je predložen za državni susret Lidrana, jer je po drugi put najbolji u Primorskogoranskoj županiji. Odgovorna je urednica, lektorica, voditeljica novinarsko-literarne skupine i savjetnica hrvatskoga jezika Milena Blažić-Knez. List je tiskan u 400 primjeraka. Ivan Šamanić svakidašnjica rije 165 godina, 27. listopada 1845., rođen je u Senju srednjoškolski profesor i prirodoslovac Narcis Damin. Pohađao je pučku školu i gimnaziju u rodnom gradu, a potom se u Zagrebu školovao za srednjoškolskoga profesora. Od 1868. predavao je u gimnaziji u Rijeci, 1872. premješten na realnu gimnaziju u Gospiću, a od 1876. imenovan je profesorom Kraljevske nautičke škole u Bakru, gdje je službovao punih trideset godina. Bio je aktivan ne samo na uskom stručnom području, nego i u javnom i kulturnom životu Bakra. Suosnivač je i prvi predsjednik Hrvatskoga pjevačkog društva Sklad (1877.), koje i danas djeluje u Bakru. Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC Naša P 23 K ad se spomene Križevce, onda je prvi podsjetnik mjesto u kojemu su se školovale učiteljice. Iz toga pitomoga gradića izlazile su pristojne i dobro odgojene učiteljice i učitelji koji su prenosili obrazovanje, odgoj i kulturu po čitavoj Hrvatskoj. Najčešće su to bile učiteljice podrijetlom iz seoske sredine, koje bi i ostajale kao seoske učiteljke i sa zanosom i samprijegorom obavljale svoje poslanje, odgojno, obrazovno, socijalno. Nisu bježale ni od kakva posla i dužnosti. Križevci, pitom, topao i lijep gradić na brijegu poznat je i po svojoj prehrambenoj industriji, proizvode ondje kruh, meso i mlijeko. U Križevcima su se dobro slagali svi, plemenitaši, seljaci, obrtnici pa su poznati i veseli Križevački štatuti, sajmovi, prošćenja. Križevci imaju prekrasne stare crkve i parkove prepune cvijeća, a Križevčani i Kalnik, poznato i omiljeno izletište. Nažalost, u tu pitominu ponekad se uvuče zmija otrovnica. Križevci su bili i poprište poznatoga Krvavog sabora, o kojem uče učenici već u osnovnoj školi. Ali povijest baš i nije uvijek najbolja učiteljica života pa dopušta i da se često ponavlja. Tako se dogodilo i nedavno da se skupilo jedno zmijsko leglo i pokušalo održati svoj sabor mržnje i zla. Dovukle se šarene zmijice iz bijela svijeta koje bi širile svoj otrov preko pjesama i kao rođendana. Zmije, doduše, mogu biti i bezopasne, bjelouške, koje gutaju samo žabe i miševe, onda spavaju mirne duše sve dok ponovno ne ogladne. Ali te zmije šarene nisu došle na svoj sabor zato što su bile gladne, one su žedne krvi i to već javno pokazuju preko svojih plaćenih medija. To leglo što se zavuklo u te pitome Križevce nije nimalo pitomo, ono je krvoločno, mrzi i želi dalje širiti tu pjesmu mržnje. Nisu gladni, jer njih netko debelo plaća, stiže prljavi novac za prljave poslove, za širenje zla i sukoba. Došli veseli zabavnjaci, njima je do zabave na kojoj se ne bi pušio samo hašiš, oni bi zabavu gdje se puši krv, i ne samo žablja krv, nego ljudska. A što mi radimo da ih se obeshrabri i otjera? Skoro ništa. U ime lažne slobode, puštamo te otrovne gmizavce da slobodno odšetaju. Nitko ne pita gdje su im njihovi nesretni mame i tate. Tko ih je tome naučio i podučio? Netko će odmah zavikati, a gdje je škola? Škola je tamo gdje smo je bacili, svima pod nogama, na krajnjoj margini. Škola ne smije ništa, ni pisnuti, ni zucnuti. U ime demokracije, slobode, kapitala, škola može samo pričati lijepe i pučne priče. To me podsjeća na staru priču o ženi i zmiji. Lakovjerna žena pušta zmiju otrovnicu na slobodu, a ona je ugrize. Na ženino pitanje zašto ju je ugrizla kad joj je pomogla, zmija odgovori: - Pa, znala si da sam zmija! Mi se ponašamo još naivnije od lakovjerne žene i puštamo zmije otrovnica da se razmile uokolo. One se privremeno zavuku u šipražje, ali će ih opet neko sunce izmamiti u pitominu pa će lako ugristi i otrovati nekog naivnog i prostodušnog. I nije to leglo, nažalost, jedino. Sikću tu i tamo zmije šarke, zablista njihov otrovni sjaj na mnogo mjesta, prebiju, opljačkaju, naprave nered na stadionima kod nas i u svijetu. Zastrašuju i šire svoj zmijski smrad, blista njihov zlatni sjaj, a to je njihovo zlato mrtvačko i nimalo bezazleno. Biolozi i ekolozi dokazuju da radi biološke ravnoteže moraju živjeti sve vrste i podvrste u prirodi, pa i zmije. Zmije netko drži i kao kućne ljubimce. To je njegov izbor, neka svatko drži svoje otrovne ljubimce u svojoj kući. Neka slobodno žive sve zmije u svojim rupama i svome kamenjaru. Neka se zmije drže svojih glodavaca i puzavaca, a od ljudi neka se sklanjaju. U školi moramo učiti i ponavljati djeci da nisu zmije krive ako nas ugrizu. Oprez je ipak majka mudrosti. U školi moramo učiti i ponavljati djeci da nisu zmije krive ako nas ugrizu, oprez je ipak majka mudrosti 24 UKRATKO BAKAR Književni susret Gradska knjižnica u Bakru ugostila je na književnom susretu labinsku pjesnikinju Robertu Razzi, koja piše isključivo na labinskoj čakavici. Pjesnikinja je te večeri darovala posjetiteljima pregršt stihova iz svojih zbirki koji su nasmijali i oduševili bakarsku publiku i uljepšali joj večer. Pjesme je objavila u raznim časopisima, a sudjelovala je i na Goranovu proljeću, Šoljanovim danima, Verši na šterni i drugim pjesničkim priredbama. Vrijedan je i njezin likovni rad u obliku slikovnice po mjesecima koju su djeca s veseljem prihvatila. Moderator te ugodne večeri bio je dr. Nikica Petković s Filozofskog fakulteta u Rijeci. (Ivan Šamanić) RIJEKA Traviata Stotinjak učenika Srednje škole Mate Balote iz Poreča prisustvovalo je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci operi La Traviata Giuseppea Verdija. Kazališna dvorana bila je dupkom puna. Slušali su dvosatnu izvedbu opere čiji je sadržaj gotovo svima bio poznat, što je svakako uljepšalo dojam o priči koju su svojim prekrasnim glasovima ispričali pjevači. Imali su priliku vidjeti i čuti Olgu Šober, jednu od najboljih opernih pjevačica na ovom prostoru, u ulozi Violette, te Alfreda, kojeg je izveo Davor Lešić. Dojmovi nakon opere bili su samo pozitivni i svi su izrazili nadu da bi ćešće i u još većem broju rado pristutvovati takvim kulturnim događajima. (Doris Delač) KNIN Igralište Nakon Domovinskoga rata Osnovna škola Domovinske zahvalnosti u Kninu imala je neadekvatan sportski teren u školskom dvorištu. Dobro je da nije bilo većih ozljeda, samo poneka ogrebotina. Dvorana postoji, ali i potrebe su velike pa gotovo 1300 učenika nema dostatan vremenik u rasporedu. Zato veseli uređenje školskoga dvorišta u kojem sportski teren zauzima središnje mjesto. Ravnatelj Ante Prnjak zadovoljan je jer se uređenje po projektu kninskoga arhitekta Augusta Majera uklopilo u Program Ujedinjenih naroda za razvoj i ostvaruje se uz potporu grada Knina. Učenici će biti najsretniji kada uređenje bude dovršeno, a novi izgled dvorišta već se sa zadovoljstvom naslućuje. (Fabijan Lovrić) U spomen Katica Mačković (1949. - 2009.) Iznenada je u bolnici u Zagrebu umrla nastavnica hrvatskoga jezika Katica Mačković. Rođena je 1949. u Uštici, gdje je završila četiri razreda osnovne škole. Tada su se roditelji odselili u Jasenovac, gdje je nastavila osnovnu školu, gimnaziju je završila u Novskoj, a na Pedagoškoj akademiji u Petrinji 1970. godine diplomirala je hrvatski jezik. Predavala je u Osnovnoj školi u Jasenovcu od završetka studija do 22. listopada 2009. godine, kada je otišla na liječenje. Nažalost, bolest je bila jača od nje i umrla je 11. studenoga 2009. Gradivo iz materinskoga jezika predavala je s ljubavlju i bila veliki stručnjak za hrvatski jezik. Škola u Jasenovcu izgubila je njenom smrću vrijednu radnicu i to ne samo u nastavi hrvatskog jezika, već i u izvannastavnim aktivnostima. Vodila je godinama dramsku družinu, nastupala na školskim svečanostima, natjecanjima, susretima. Njezini mali glumci bili su veoma osposobljeni i znali su pokazati svoje sposobnosti na svim nastupima. Svoj talent prenosila je na mlade, koji su zahvaljujući njezinom predanom radu dobili dobar temelj za daljnje napredovanje u srednjoj školi. Niz godina bila je predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja. Voljela je taj rad, jer se brinula za bolji status hrvatskog učitelja. Rado ćemo je pamtiti kao iznimno vrijednu, nasmijanu i dobru kolegicu, učiteljicu. Osiromašeni smo njezinim odlaskom, ali zahvalni za njezinu vedrinu kojom je osvajala naša srca. Sindikat hrvatskih učitelja, Podružnica OŠ Jasenovac aktualno suradnici javljaju broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. OSIJEK Učenički dom Hrvatskoga radiše Glazbom ispunjena večer U učeničkom domu Hrvatskoga radiše u Osijeku održana je zabava u povodu obilježavanja Dana zaljubljenih. Nastavljena je tradicija širenja ljubavi i pozitivnog ozračja umotana u novo ruho natjecanjem u karaokama. Gošće učenice Srednjoškolskog đačkog doma i domaćini natjecali su se u pjevanju, pomno birajući ljubavne stihove i suptilne, pripadajuće, tonove. U tu glazbom ispunjenu večer uvela je slušatelje grupa Besane noći, koji su nadahnuto svirali pred domaćom publikom, odnosno prijateljima iz sobe, učionice i doma. Pjesmom su prošli Slavoniju, Dalmaciju, Zagreb, Zagorje, Zagoru i ostale hrvatske krajeve. Izmjenjivali su se pjevači i pjesme i kako je odmicalo vrijeme, raslo je učenicima samopouzdanje te se blagavaonica pretvorila u pozornicu koja je sve jače odjekivala od dueta, kvarteta i klapa, a profesorici Božici Krajnović ponestajalo je papira za upisivanje redoslijeda izvođača. Promatrači su se pretvorili u plesače, a odgajatelji u ocjenjivače. Debitantica Maja Dernaj postala je prvi glas domske glazbene grupe, Ivan Pranjić novootkriveni talent solo pjevanja, dok su nagradu za najbolji duet podijelili gošća Mateja Jelinić i domaćin Davor Kelić. Domska aktivnost, obogaćena tortama u obliku srca, pokazala je svima da je to bilo u svemu vrlo uspješno druženje MOLVE U Zapjevaj gromko i odvažno Gošće iz prijateljskoga doma ne samo da su elegantno izgledale nego su i elegantno odnijele pobjedu u kategoriji solo pjevačica i domaćinima ostavile puna srca. Ispraćene su zaljubljenim pogledima i pjesmom Prijatelji zauvijek. Toplina iz mladih duša širila se domom, a blizina odraslih, vrlo susretljivoga i dobroćudnoga ravnatelja Miroslava Kraljevića i svih radosnih i raspoloženih voditelja, ulijevala im je vjeru i sigurnost u ljepše sutra te da će idućih dana s veseljem obavljati svakodnevne poslove. Planirana domska aktivnost, obogaćena tortama u obliku srca, pokazala je svima da je to bilo u svemu vrlo uspješno druženje. Branka Vitić Osnovna škola Čuvari tradicije čenici osmoga razreda Osnovne škole Molve posjetili su etnografsku zbirku Slavka Čambe u Đurđevcu. Na terenskoj nastavi iz hrvatskoga jezika produbili su znanja o svojem kajkavskom narječju slušajući izvornoga govornika, ali ne u učionici, već u prostoru zavidne kolekcionarske zbirke. Slavko Čamba i u svojoj 80. godini marljivo prikuplja predmete koje mu njegovi sumještani rado daruju ili prodaju, a mnoge je donio i iz inozemstva. Tijekom godina pomalo je uređivao okućnicu i obogaćivao je prošlošću. Svoje posjetitelje najprije pozdravlja ispred velikih hrastovih vrata na koja je vrlo ponosan. Ta vrata, izrezbarena motivima četiriju godišnjih doba, dobar su uvod u ljepotu koja se otkriva iza njih. Prva je prostorija sobica ispunjena starinskim namještajem: posteljom, stolcima i klupama, stolom z ladlinom, šivačim strojem, zipkom i mladenkinim ormarima. Na vešalici povješane su ženske suknje i podsuknjenke, poculice, frtuni i muške gaće z svitnjaki. Sa zidova gledaju svete slike i druge slikarije, a u staklenim je vitrinama numizmatička zbirka z forintami, dinarima i negdašnjemi kunami. Našao se tu i model velebne molvarske crkve, od milja nazvane podravskom katedralom, ali načinjene od stakla. Zatim, blazine, dunje, šlingane vankušnjice, stolčeci, korpice, peglje i obrisačnjaki, korito z lojom za vmivanje, leščrbe, putre, demižonke, šefi, maslenjaki i žbanje, cimbule i mrgudalo i hegede. Da rječničkom blagu kajkavskoga narječja hitno trebaju čuvari, brzo su uvidjeli osmaši. Naime, makar su i sami kajkavci, za mnoge od viđenih predmeta nisu ni čuli, a ako i jesu, imenovali bi ih modernim riječima ili pak fra- Terenska nastava održana je obilaskom etnografske zbirke u Đurđevcu Nekad se ovako radilo zama. Na pitanje što je šarajzlin odgovaraju da to sigurno imaju kod kuće, čak ga i koriste, ali se nikako ne mogu dosjetiti točno što je to. Jedan učenik odgovara da se valjda z tem razmeče žara v peči. Zanimljivo, niti za književnu zamjenu ne mogu se sjetiti riječi – žarač. U drugom su dijelu zbirke, v štaglju, krupni izložbeni primjerci, alatke, strojevi i prijevozna sredstva. Cijela jedna hobljana, šusterski pribor, kolovrat, vretena, snovače, tkalački stan. Impresivna je zbirka nožov, sablje, sekir, baltice, maljov. Našlo se mjesta i za lovačku kočiju, ali i za vozna kola, kojima pašo plugi, orač, ogrinjač, kopač. Učenici su imali priliku vidjeti nekoliko različitih mlinova i stopa za tučenje sjemenaka. Vanjski dio izložbe okrunjen je starom hižom zemljenoga poda, z drvenem klučem i sončanom vurom pret hižom. Slavko Čamba uredio je i nekoliko radionica: kovačnicu, krušnu peć, brusionicu, a neke radnje pokazivao je zainteresiranim učenicima. U razgovoru, istraživanju i prikazima brzo je prošao blok sat. - Što trebamo platiti? - pitali su oduševljeni đaci. - Izmolite svaki jedan Očenaš za moje zdravlje, to će mi biti plaća! - odgovorio je zadovoljno etnograf. Vraćajući se kući učenici su ponavljali sve što su vidjeli i zapamtili. Postali su svjesni da moraju dobro upoznati i čuvati tradiciju svojega kraja kako bi ga još više voljeli i poštovali različitosti kojima obiluje naša domovina. Trebat će im i na ispitu iz gradiva o hrvatskom književnom jeziku i hrvatskim narječjima. Tako na poseban način obilježavaju i upravo aktualne Dane hrvatskoga jezika. Marija Halaček aktualno mediji broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. USUSRET USKRSU U»ITELJI PISCI Josip MihalkoviÊ Josip Mihalković rođen je 12. svibnja 1954. u Čakovcu, gdje je i diplomirao na Pedagoškoj akademiji (studij likovne kulture). Djeluje kao likovni pedagog (učitelj je likovne kulture u OŠ Šenkovac), književnik, publicist, ilustrator i urednik. Književne tekstove objavljivao je u književnim zbornicima listovima i časopisima te u emisiji „Poezija naglas“ Trećeg programa Radio-Zagreba kao i na brojnim recitalima. Suosnivatelj je i član Književnog kruga „Reči rieč“ Međimurske županije, član je Drustva hrvatskih književnika, Komisije za nakladničku djelatnost Grada Čakovca i Kulturnog vijeća Međimurske županije. Objavio je knjige poezije: Oko koje kopa (1980.), Pokusna predstava (1999.), Knjiga koje neće promijeniti svijet (2003.) i Pisac koji će vam promijeniti život (2004.) Glava kuće Napokon da me nitko ne razumije! Neka čudna strast koja mi je držala glavu u torbi. Hoće li mi to biti dovoljno, hoće li to drugima biti dovoljno, moja je kratka odrezana šutnja puna iščekivanja. Napokon da nigdje nisam svoj, napokon da nigdje nisam dok mi je glava na ramenu. Nitko napokon ne razumije onoga iznad svega, ono iznad svega. onoga ispod svega, ono ispod svega. Nitko me napokon ne razumije ako sam iznad svega, ako sam ispod svega. Ni na koji sam način svoj, ni na koji sam način tuđ. Gdje ste samo bili jučer kad sam umro? (Iz zbirke Pokusna predstava) Veronikin triptih robec (ulomak) Potovajne Koliko jošče potovati boš morala zduž i poprek po svetu z konca na konec da nazajne našla bi šterom šteroj je potreben tvoj robec... Kulike jošče Kulike Ni več - ni menj, kulike, brojiš čera, brojiš denes, brojiš zutra, kulike točno, jen, dva, tri, jošče jemput zpočetka: kulike kulike kulike brez ostajnka more stati robcov od Veronike na svoje lice: moje? tve? jengvo? jejno? (Iz zbirke Knjiga koja neće promijeniti svijet) 25 O Počinju ovogodišnje svečanosti Pasionske baštine Postaje križne puka našega... vogodišnje 19. svečanosti Pasionske baštine bit će održane od 20. do 31. ožujka, s nizom glazbeno−scenskih prikazba, koncerata, izložaba i drugih manifestacija s korizmenim temama. Svoj program Pasionska baština temelji na književnom bogatstvu hrvatske pisane i predajne riječi: pjesničke, romansirane, dramske, kao i na liturgijskom bogatstvu svih hrvatskih krajeva. Ovogodišnje svečanosti Pasionske baštine počinju 20. ožujka svečanim otvaranjem u 12 sati u Muzeju Mimara, a iste večeri u Bazilici Srca Isusovog, u Palmotićevoj ulici, nastupaju pučki pjevači župe Sv. Ivana Krstitelja iz Bola na otoku Braču s korizmeno-uskrsnim napjevima otoka Brača. Na istome mjestu sutradan, u nedjelju 21. ožujka, velikotjedne napjeve izvode klape grada Zagreba Fjaka, Grdelin, Jelsa, Kampanel, Morbin, Nostalgija, Petrada, Sagena, Samobor i vokalisti Lada. U ponedjeljak, 22. ožujka, u Crkvi sv. Katarine, na Gornjem gradu, glumci Hvarskog pučkog kazališta izvest će Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika, a u utorak, 23. ožujka, u Crkva sv. Blaža Bratimski pjevači grada Korčule izvode korčulanske korizmene napjeve u odabiru Joška Čalete. U srijedu, 24. ožujka u Crkvi sv. Petra, u Vlaška ulici, nastupaju pučki pjevači iz Donjih Andijevaca i Brođanaca, Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova, KUD-ovi „Josip Šošić“, Tenja, i „Slavko Janković“, Rokovci−Andrijaševci, s programom Četrdesetnica u Slavoniji, a s korizmenim napjevima Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke nastupit će i Ansambl narodnih plesova i pjesma LADO, koji će u četvrtak, 25. ožujka, u Zagrebačkoj katedrali upriličiti praizvedbu tih napjeva pod naslovom O, Isuse daj mi suz, u glazbenoj obradi Krunoslava Šokca i Dražena Kurilovčana. U subotu, 27. ožujka, u Crkvi sv. Antuna, na Sv. Duhu, na programu je pučki korizmeni oratorij Ljube Stipišića Delmate Postaje križne puka našega: Sudište - Mučište - Smrtište, koji će izvesti Muški i ženski zbor Mješovitog pjevačkog zbora KUD-a “INA“ iz Zagreba pod ravnanjem Bojana Pogrmilovića. U nedjelja, 28. ožujka, u crkvi sv. Katarine, Gudački komorni orkestar i solisti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu priređuju Uskrsni koncert s djelima Julija Bajamontija, Blagoja Berse, Josepha Haydna, Sergeja Rahmanjinova i drugih, a u ponedjeljak, 29. ožujka, u Staroj gradskoj vijećnici, bit će izveden oratorij Stabat mater G. B. Pergolesija. U srijedu, 31. ožujka, u Crkvi Marije Pomoćnice, na Knežiji, u 19 sati, Kajkavski korizmeni kipec izvode kulturno−umjetnička društva iz Kupljenova, Slavetića, Donje Lo- Korizmeni napjevi i obredi iz svih krajeva Hrvatske predstavljaju pravo kulturno bogatstvo hrvatskoga naroda. Tako je i jedinstvena procesija Za Križen na otoku Hvaru prošle godine upisana na UNESCO−ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine svijeta. Dio bogate hrvatske liturgijske i kulturne tradicije bit će prikazan i tijekom ovogodišnjih svečanosti Pasionske baštine mnice, Demerja i Velike Pisanice uz orguljašku pratnju Tomislava Habulina. Osim glazbeno−scenskih prikazba bit će na nekoliko mjesta u gradu upriličene i izložbe s korizmenim motivima te gostovanja u mjestima izvan Zagreba, pa čak i u Banjoj Luci gdje će u nedjelju, 28. ožujka, u banjolučkoj katedrali biti izveden pučki korizmeni oratorij Ljube Stipišića Delmate Postaje križne puka našega... (ri) N a j a v l j u j e m o . . . HR Radioigra za djecu za HTV Program djecu i mladež NINA MITROVIĆ: „Kolbaba i brzojavko“ Navrh jezika: Biti ljubljen i biti voljen (repriza) Nedjelja, 21. ožujka 2010. 13,15 − 13,55 Drugi program HRT, 20. ožujka 2010. u 8,15 Među najljepše bajke svijeta sigurno spada Poštarska bajka Karela Čapeka koja jednog neobičnog patuljka i njegovu prijateljicu poštaricu stavlja u službu šaljive ljubavne priče u kojoj se cijeli nesporazum dogodio radi nenapisane adrese na omotnici pisma. Dramatizaciju bajke napisala je mlada dramska spisateljica Nina Mitrović dodajući joj jaku osobnu notu. Kolbaba i brzojavnko radijska je igra koja obiluje duhovitim dijalozima, novim licima koja poštarica i patuljak susreću na svojem putu. Romantični sretni završetak posve je u skladu sa suvremenim i autorskim čitanjem poznate Čapekove bajke. U glavnim ulogama pojavljuju se Jasna Bilušić i Franjo Dijak. Jezični crtići bave se pričama o značenjima riječima voljen i ljubljen, volja i nevolja te o ljubavnom šundu i kiču. Mladi klasičari u prilogu Super linguam objašnjavaju pojmove agape, filija, eros, erotika, karitas, gracija, amor i pietas. Vedran Mlikota govori o svojoj ulozi u sinkronizaciji crtića Shrek. U Prilogu poezija i glazba sudjeluju pjesnikinja Dorta Jagić i pjevač Ivan Deček, oni govore o tekstu pjesme Svjetla i sirene grupe Vatra. RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE: PREMIJERA: Izbor iz zbirke pjesama Grga Čvarak Ratka Zvrka Režija: Jasna Mesarić RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr Urednica i scenaristica: Ljubica Benović Redatelj: Zvonimir Rumboldt Producent: Robert Flojhar mediji aktualno 26 WEB broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. GLAZBA Dva koncerta u Lisinskom Hrvatski glazbenik za Euroviziju Hrvatski predstavnik na eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika bit će udaraljkaš Filip Merčep P Za ranu intervenciju u djetinjstvu http://www.ranaintervencija.org Unaprijediti ranu podršku, skratiti roditeljska lutanja i osnažiti intuitivno roditeljstvo, a kod stručnjaka, koji rade s malom djecom i obiteljima, unaprijediti povezivanje i podići razinu stručnosti – to su ciljevi stranice kojoj je svrha pridonijeti stvaranju uvjeta za što cjelovitiji razvoj djece s razvojnim teškoćama i njihovo sretno roditeljstvo. Riječ je o e-informacijskom i referalnom centru koji se, aktivnošću stručnjaka iz Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID) i potporom UNICEF-a, obraća dvjema kategorijama korisnika – roditeljima i stručnjacima. I jednima i drugima odgovara na specifična pitanja te daje odabrane, znanstveno utemeljene obavijesti i upute o tome kako pristupiti i baviti se djetetom koje je „drukčije“ od svojih vršnjaka. Iskustva roditelja i stručnjaka, priopćena na toj stranici, uvelike mogu biti korisna svima koji su u nedoumicama ili zabrinuti kad je riječ djetetovu ponašanju i razvoju, njegovom hranjenju i spavanju, razvojnom poticanju i komunikaciji. Za one koji žele znati više, na stranici je mnoštvo poveznica na izvore dodatnih obavijesti, priručnike (u PDF-u) ili srodne internetske stranice. (A. J.) rvi koncert, održan 3. ožujka, okupio je pet mladih glazbenika, instrumentalista da se natječu za hrvatskoga predstavnika na eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika. Svirao je Simfonijski orkestar Hrvatske Radiotelevizije, a dirigent je bio Mladen Tarbuk. Program je počeo skladbom Johannesa Brahmsa Prvi mađarski ples u g-molu, a svirao je solist Marin Maras, violina (hrvatski predstavnik na Eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika 2008. godine). U izbornom dijelu programa nastupili su Petar Klasan (17 godina) glasovir, Juraj Majstorović (17 g.), gitara, Abdul-Azis Hussein (17 g.), klarinet, Filip Merčep (18 g.), marimba i Hrvoje Hrešč (16 g.), violončelo. Svi su oni imali u publici roditelje, profesore i djevojke koje su ih hrabrile. Euforija cjelokupne, brojne publike bila je na vrhuncu u času kad je na pozornicu došao Vladimir Kranjčević, predsjednik ocjenjivačkog suda, koji je pohvalio sviranje svih petero natjecatelja, ali na Euroviziju može ići jedan. Odluka je da to bude Filip Merčep koji svira marimbu kao solo instrument, za koji se sve više pišu skladbe. Gost večeri bio je slavni violinist Julian Rachlin (pobjednik Eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika 1988.). Odsvirao je sjajno Camille SaintSaënsove skladbe Introdukcija i Rondo Capriccioso, a uputio je i mudar savjet mladim glazbenicima da prebrzo ne idu u ostvarenje karijere, kako se ne bi prerano potrošili. Spomenimo da se Eurovizijsko natjecanje mladih glazbenika do 19 godina održava svake druge godine u organizaciji Europske radiotelevizijske unije. Naš kandidat Filip Merčep predstavljat će Hrvatsku u sklopu jubilarnog, petnaestog izdanja natjecanja u Beču u svibnju ove godine. Natjecanje se održava u bečkim prestižnim dvoranama poput Musikvereina i Konzerthausa. Drugi koncert, održan 9. ožujka pod naslovom We Were trees, u ciklusu Forte Fortissimo Koncertne direkcije Zagreb, doveo je na pozornicu u Lisinskom Moniku Leskovar (1981.), danas jednu od najuspješnijih hrvatskih glazbenica u svijetu, i gosta iz Italije Giovannija Sollimu (1962.), koji se usavršavao u violončelu u Salzburgu kod Antonia Janigra, a u kompoziciji u Stuttgartu kod Milka Kelemena. Njima se u gotovo do kraja ispunjenoj dvorani Lisinski pridružio i mladi berlinski komorni sastav, koji nastupa pod imenom Kaleidoskop ansambl solista, a program na koncertu sastojao se isključivo od skladba Giovannija Sollime. Milica Jović KAZALI©TE Ususret 34. smotri kazališnih amatera Zagreba Radost glume, čar igre O vogodišnji 34. po redu Susret kazališnih amatera Zagreba, održava se od 19. do 31. ožujka 2010., u Kazalištu KNAP - Kulturni centar Peščenica, u Ivanićgradskoj ulici, u Zagrebu. Prosudbena komisija u sasta- vu − Hrvoje Ivanković, dramaturg i kazališni kritičar, Dubravka Crnojević-Carić, glumica i redateljica i Jelena Popović Volarić, glumica i scenaristica, izabrat će osam predstava koje idu na 14. Festival zagrebačkih kazališnih amatera. Ove godine na smotri će biti izvedene 32 predstave, a sudjeluju Kazalište Arusa − Centrar za kulturu i informacije Maksimir, Dramski studio Dječjeg kazališta Dubrava, Kazališna družina Dramska grupa Studentskog esperantskog kluba nastupit će s predstavom Svjetlost u zidu tame Vanje Radovanovića “Svemir”, Dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih, Dramska sekcija KSETA-a - (Klub studenata elektrotehnike i računarstva), Malo kazalište lutaka “Let”, Dramski studio Tirena, Dramska grupa “Mamutići” “Scena” Dramska radionica - CZK Novi Zagreb, Kazališna družina “Quo vadis”, L’atheliance - Francuska alijansa, Dramska grupa “Ludus pokus” - Kulturni centar Peščenica, Kazališna družina “Vlak”, Dramska grupa Studentskog esperantskog kluba, Dramske grupe “Šamrleki” i “Ludus” Kulturnog centra Peščenica, Kud “Treća Mladost” - Matice umirovljenika “Peščenica”, Dramska grupa “Glumionica” - Udruga Tulumulu, Kud “Dubrava”, Kazališna družina “Lukas” - Centra za razvoj i promociju medijske kulture, Dramska sekcija KUD-a “Dragutin Domjanić”, Guignol teatar Pijetlić Zlatokrijestić, Dramska Grupa “Teatar Ludus” Kulturnog centra Peščenica, Dramski Dtudio “TNT” Centra za kulturu, Trešnjevka, Studentsko kazalište “Ivan Goran Kovačić”, Kazališna udruga “Mist”, KUD “Ruža Prigorja”, SKS “Labos” Studentskog centra u Zagrebu / Udruga Test!, Dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih i Teatar Gaudeamus Kulturnog centra Peščenica. Zagrebački amateri izvode, među ostalim, djela (ili predstave po motivima djela) Ivana Kušana, Tene Štivičić, Sunčane Škrinjarić, Dore Jurišić, Borisa Viana, Karela Čapeka, E. Ionescoa, Predraga Raosa, Ane Đokić Pongrašić, Branislava Glumca, Frsnca Kafke, Ephraima Kishona i drugih. Redateljski - izvrsno! Ivica Boban, prema bajci Charlesa Perraulta Mačak u čizmama, u vlastitom redateljstvu, Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb, 2010. U zagrebačkom gradskom kazalištu Žar ptica glasovitu bajku Mačak u čizmama na pozornicu je postavila Ivica Boban, jedno od najuglednijih hrvatskih redateljskih imena. Stavivši svoje veliko iskustvo i nadarenost u službu djece, Boban je ujedno prilagodila pozornici Perraultovu bajku o mlinaru i tri sina, od kojih onaj najmlađi, uz pomoć svojega dosjetljivoga mačka, zadobije ljubav princeze, kraljevu naklonost te konačno i kraljevstvo. Prepričala je sve to “vlastitim riječima“, a napisala je k tome još pjesmice koje izvođači pjevaju, koje, doduše, jesu pjesvne, ali jezik kojim je sve to napisano, blago rečeno - nije primjeren manjoj djeci. U više smo navrata napominjali kako bi bilo potrebno jasno istaknuti za koju je dobnu skupinu pojedina predstava, a toga opet nema. Naime, u ovoj se bajci pojavljuju miševi, zečevi, prepelice i jarebice, a čim ih spaze maleni ih gledaju nježno i zadivljeno, međutim mačak miša pojede, lovci pobiju zečeve i ptice (lutke - rekvizite) i one završe na kraljevoj plitici; najmanji to ne podnose, zaprepašteni su, zamrzit će kazalište. Međutim, redateljstvo predstave je izvrsno. Redateljica, i inače sklona njegovanju pokreta na pozornici, ostvarila je predstavu zavidne cjelovitosti, koreografske skladnosti i brza ritma, što je za ovakve priče presudno, posebno ritam. (Moglo bi se ponešto i sažeti, no ne cjepidlačimo!) Posebna vrijednost predstave je iznimno dojmljiva glazba Frana Đurovića. Pozornica je Dinke Jeričević, odjeća Doris Kristić, svjetlo Denja Šesnića, lutke Vesne Balabanić. Sve probrani i dokazani kazalištarci. Glumačka družba odigrala je poletno: Filip Križan Mačka, Tomislav Krstanović najmlađega Mlinareva sina (on je, uz Mačka, glavni protagonist), a Natalija Đorđević Princezu. Svi ostali su u nekoliko uloga, imali su, dakle, još zahtjevniji posao: Drago Utješanović, Mitja Smiljanić, Ante Krstulović, Ana-Marija Bokor, Gorana Marin, Filip Detelić, Zoran Kelava, Tomislav Blatančić i Marinko Pavlinić. Posebna je radost među njima vidjeti i Berislava Tomičića iz HNK u Varaždinu (Krojač, Kuhar, Težak, Div); to je glumac iznimnih mogućnosti, posebno u igri za malene. Uglavnom, odlična predstava koja bi dugo mogla igrati. Stijepo Mijović Kočan mediji aktualno broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. KNJIGE 27 ČASOPISI Znanja i vještine izražavanja pisanjem S Karol Visinko Jezično izražavanje u nastavi Hrvatskoga jezika Pisanje Školska knjiga Zagreb, 2010. Opsežan, sustavan i interdisciplinaran pristup oblikovanju, uvježbavanju i vrjednovanju u nastavi jezičnog izražavanja posobnosti jezičnog izražavanja u svim jezičnim djelatnostima - slušanju, govorenju, čitanju i pisanju - važne su u životu pojedinca bez obzira na to čime se bavi. Stoga poučavanju jezičnog izražavanja u osnovnoj školi odgovara posebno mjesto, što je i u skladu sa zahtjevima za komunikacijskom jezičnom kompetencijom. Na tim je promišljanjima nastala knjiga Jezično izražavanje u nastavi Hrvatskoga jezika - Pisanje dr. sc. Karol Visinko, redovite profesorice Metodike nastave hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Problematika oblikovanja, uvježbavanja i vrjednovanja pisanih oblika jezičnoga izražavanja sustavno je izložena na gotovo 400 stranica ove knjige, u poglavljima: Jezično izražavanje - nastavno područje hrvatskoga jezika, Uvježbavanje pisanja sastavka, Oblici jezičnoga izražavanja s primjerenim vježbama, Ispitivanje i vrjednovanje pisanja. U njima su sadržaji jezičnog izražavanja obuhvaćeni na recepcijskoj, produkcijskoj i interakcijskoj razini. Knjiga počinje razmatranjem složenosti školskoga predmeta Hrvatski jezik i njegova nastavnoga područja jezično izražavanje. Nakon utvrđivanja osnovnoga pojmovlja koje se odnosi na oblike jezičnoga izražavanja te povijesnoga i komparativnoga promatranja položaja i funkcije jezičnoga izražavanja, osobito pisanja, u osnovnoškolskim nastavnim programima, autorica raz- matra procese poučavanja pisanju u kojemu središnje mjesto ima učenik, a potom i pitanja učeničkoga rječnika te procese nastajanja učeničkoga sastavka i njegovu lingvometodičku interpretaciju. Slijedi poglavlje o uvježbavanju sastavljanja, a posebno je poglavlje posvećeno mnoštvu oblika jezičnoga izražavanja: izvješćivanju (obavijest, vijest, izvješće), životopisu, molbi, dopisivanju (pozivnica, elektronička i SMS poruka, čestitka, pismo), bilješci i natuknici, opisivanju, problemskome članku, komentaru, osvrtu, prikazu, kritici, recenziji, eseju i power-point prezentaciji. Završno se poglavlje bavi ispitivanjem i vrjednovanjem jezičnog izražavanja, ponajviše pisanja, u vanjskome i školskome vrjednovanju. Težište je na školskome vrjednovanju učeničkoga sastavka, ponajprije analitičkome pristupu. U tom kontekstu temeljito su prikazani ključevi za ispravljanje učeničkih sastavaka (opisnici). Na kraju knjige zanimljiva je i korisna Vježbaonica za učitelje s primjerima 16 vježbi koje učiteljima mogu biti smjernice u procesu vrjednovanja učeničkih sastavaka. Knjiga je namijenjena učiteljima, nastavnicima i profesorima Hrvatskoga jezika, a svakako i studentima učiteljskih fakulteta i kroatistike kao temeljna ispitna literature. No, iz nje puno o jezičnom izražavanju mogu naučiti svi oni kojima su potrebna znanja i vještine pismenog izražavanja. Dunja Merkler Vrijeme nesklono odgoju Niko Tunjić Izazovi za obitelj i školu u 21. stoljeću Salezijanska klasična gimnazija s pravom javnosti Rijeka, 2009. U središtu autorova promišljanja su priroda odgojnog čina i problemi odgoja u suvremenom društvu čije je bitno obilježje čovjekova otuđenost Koji su to izazovi današnjice koji se nameću školi? Postoje mnogi izazovi, a autor ove knjižice Niko Tunjić u prvi plan stavlja sljedeće izazove: čovjek, žena, djetinjstvo i mladost, obitelj, škola... Da bismo, međutim, lakše razumjeli obzor iz kojega autor promatra spomenutu problematiku, recimo riječ-dvije o samome autoru. Niko Tunjić (1954.) je svećenik, salezijanac, koji je završio dva fakulteta - Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu i studij matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskom fakuktetu Sveučilišta u Rijeci doktorirao je obranom doktorske disertacije Strategije i metode odgoja u različitim koncepcijama domske pedagogije. Od 1993. godine obnaša dužnost ravnatelja i profesora Salezijanske klasične gimnazije s pravom javnosti u Rijeci. Dobitnik je godišnje nagrade Ivan Filipović. Kako, dakle, na čovjeka današnjice gleda ovaj teolog, matematičar i pedagoški djelatnik? Današnji je čovjek uronjen u konkretne probleme svakidašnjice, objašnjava on. Ta činjenica odvraća njegov pogled od njega samoga. Ne dopušta mu susresti se sa svojim ja. Iskustvo pokazuje da čovjek ne može susresti samoga sebe niti shvatiti svijet u kojemu živi ostajući u sebi samom. Stoga čovjek ima potrebu susresti se s drugim koji će mu pomoći da protumači samoga sebe. Prema Bibliji, tumači autor, taj Drugi je Bog koji je čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku i dao mu družicu, ženu, da oformi jezgru u kojoj će biti sretan, živeći u miru s drugim ljudima i s prirodom oko sebe. Čovjek je, međutim, kao što čitamo u Bibliji, izigrao to Božje povjerenje, ostao bez Drugoga i kao “lutalica“ hoda svijetom krećući se u “nepoznato“. Autorova je glavna preokupacija u ovoj knjizi čovjek kao racionalno biće, žena koja je kroz stoljeća ponižavana, djetinjstvo koje ne postoji u globalnom svijetu, mladost koja živi od konzumacije svega što joj je na dohvat ruke i na kraju obitelj koja se nalazi u svojevrsnom kaosu te škola koja pokušava osposobiti djecu za normalan život. Autor dolazi do zaključka da je 21. stoljeće puno kaosa u pogledu čovjekova bivovanja. Zapravo sve što se radi usmjereno je na poboljšanje ljudskoga života, ali je način na koji se to poboljšanje provodi doveo do toga da su mnogi izgubili svoj identitet, svoju vjeru svoj dom, svoju intimu... “Znati upravljati vlastitim životom vrlo je zahtjevna zadaća. S tim umijećem nitko ne polazi u život, nego ga učimo, stječemo“, tvrdi autor, uz napomenu da djeca i mladi uče živjeti od onoga tko zna živjeti. Stoga , najveći dio ove knjige zauzimaju autorova promišljanja prirode odgojnog čina i problema odgoja u suvremenom društvu, odgoja u čijem su središtu dijete i odgojitelj, čija je zadaća da stvara poticajno odgojno ozračje koje pomaže osobi da kreativno živi i tako ostvaruje svoj potpuni razvoj. Ivan Rodić Modra lasta Poučno-zabavni časopis za učenike osnovne škole broj 7., šk. godina 2009./2010. G lavna tema u novome broju Modre laste vodi nas u svijet robota. Iz opširnog priloga izdvajamo samo dvije zanimljivosti: prva zapisana ideja o robotu potječe od Leonarda da Vincija, a sam riječ robot, koju je prvi upotrijebio češki pisac Karel Čapek u jednoj svojoj drami, potječe od češke riječi robota i znači - prisilni rad. Redom dalje slijede prilozi o međimurskom graditelju violina Ivanu Zanjku, zatim prilog uz Svjetski dan šuma 21. ožujka, pa zanimljiva priča Filipa Gospodnetića o prijateljstvu, tu je i rubrika Pljesak koja donosi primjere dobre prakse u izvannastavnim aktivnostima, Nikolin književni laboratorij Mladena Kopjara u svom 17. nastavku donosi priču o kolačima i gemištu, Morana Žunec javlja se s pričom o lunaparku, Glazbena čitaonica posvećena je u ovome broju članovima grupe Tokio Hotel, koji su u ožujku trebali stiÊi u Zagreb, Kazališna patrola bila je u zagrebačkoj Maloj sceni na predstavi Krava Ružica, a tu su i ostale redovite rubrike i novi nastavci stalnih stripova te bogat izbor učeničkih likovnih i literarnih radova. Časopis, usto, daruje čitateljima i dva velika plakata uz Svjetski dan voda i Svjetski dan šuma. Jezik Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, godina 57., broj 1., Zagreb, veljača 2010. U prvome prilogu u najnovijem broju časopisa Jezik Tomislav Frleta raspravlja o uporabi i značenju nenaglašenoga dativa povratne zamjenice sebe u hrvatskom jeziku. Riječ je o onome famoznom obliku si koji se rijetko upotrjebljava u 19. stoljeću bio normativno dopušten i mnogo se češće upotrjebljavao, da bi kasnije, a posebice nakon uvođenja novosadskog pravopisa, taj oblik iz hrvatske jezične prakse bio sasvim istjeran i tek u najnovije vrijeme - hrvatskim osamo- staljivanjem, pa i jezičnim - taj je oblik ponovno postao normativno dopušten, ali se rijetko upotrjebljava. Autor u svome radu želi ukazati na (ne)opravdanost današnjega položaja povratne zamjenice si te pokušava objasniti što je dovelo do toga današnjega položaja. Jadranka Mlikota piše o atributnoj ulozi lokativnih i instrumentalnih prijedložnih izraza u značenju namjere (to su oni izrazi oblika: raditi na pridobivanju ljudi, poduzeti nešto u cilju znanstvenog istraživanja i sl.), a Sanja Vulić i Marko Alerić nastavljaju svoj serijal o riječima hrvatskoga književnog jezika. U rubrici Pitanja i odgovori Stjepan Babić odgovara na pitanja kako se hrvatski kaže malo dno i malo tlo te koji bi bio pravi hrvatski naziv za sjevernog jelena - sjeverni jelen ili pak irvas, los, sob. Na kraju se nalaze i osvrti na dvije knjige: Kad student zatrudni - Rasprava o rodnoj perspektivi u jeziku Zrinke Glovacki-Bernardi i Hrvatsko modno-odjevno nazivlje Vlatke Štimac. Smib Smilje i bosilje, poučnozabavni list za djecu, broj 7., ožujak 2010. T aradicijske igre i igračke prvi je prilog u novome broju Smiba, a za neupućene recimo da su to igračke koje su uvrštene na Listu zaštićenih dobara nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Marica Milčec autorica je priče o proljeću, a tu su i tri kratka priloga djece suradnika iz DV Različak iz Zagreba, također o proljeću. Mirjana Mrkela javlja se ovaj put s pričom o jorgovanu, ukrasnom grmu koji može biti ljubičast i bijel, a saznajemo i da je glavni grad SAD-a Washington poznat kao jorgovan-grad, u kojemu se svake godine održava jorgovan-festival. Slikopriču i u ovome broje piše Željka HorvatVukelja, uz pomoć ilustratorice Sanje Pribić. Njih dvije smislile su priču o modnim kreacijama Ježa Iglića. Svebor Vidmar autor je, pak, priče o krijesnicama, a Priče o brojkama ovaj su put posvećene brojki sedam. Lijepo je biti dobar naslov je priloga koji prigodom korizme i priprave za Uskrs donosi poticajne misli o dobru. Prilog su pripremili učenici OŠ Velika Mlaka. Abeceda Lijepe Naše donosi natuknice o Gorskom Kotaru, Gackom polju, Gospiću, Hvaru, Humu, Hrvatskom zagorju... Od poznatih pjesnika u ovome broju susrećemo još Ivana Slišurića, Mladena Pokića, Bojanu Božović, Marijanu Pontoni, a tu je uobičajeno bogat izbor učeničkih likovnih i literarnih radova. Kao poseban prilog časopis, uz Svjetski dan meteorologije, daruje čitateljima plakat o “biljkama prognostičarkama“. iz proπlosti 28 PRIJE 150 GODINA Duh učitelja narodne škole Učitelj najposlije neživi samo o tjelesnom hlebu, on potrebuje i duhovne hrane. Hoće l’ on da povjerenu sebi mladež podigne, da u njojzi težnju za usavršenjem probudi, to on sám u svojih grudih mora sličnu težnju sgrievati i razvijati. Učitelj u stanju umne stagnacije kadar je samo dresirati, nikako pak obučavati i odgojivati. Ali nisu svi, kod kojih se težnja takova opaža, oduševljeni onim duhom, koji pravog narodnog učitelja karakterizira. Oni žive da jedu, a studiraju da do sitna troška dodju. Ono, što su duševno stekli, staraju se da odmah na čaršiji života učine u novac, pa znanje, koje se onaj čas neizda pod kamatu, nevriedi jim ni lule duvana. Njihova revnost na njivi školskoj i naučnoj nije ništa drugo, do skrivena požuda za dobitkom, a obrazovanost im vriedi ciglo toliko, koliko mlieka daje. Pa ovaki učitelji da se nazovu narodni učitelji?! Napredak Br. 12 / 15. ožujka 1860. PRIJE 100 GODINA OBLJETNICE Priredila ©tefka BatiniÊ Tomšićevi Zlatni orasi skroman su, ali vrijedan pokušaj koji je prethodio uspješnijim i popularnijim dječjim časopisima - Smilju i Bršljanu “Obitelj i škola nalaze se u velikoj bludnji, ako misle, da će svaka za se - uzgojiti mladež“, piše J. Berninger, osobiti zagovaratelj t. zv. “roditeljskih večeri“. Samo onda će postići škola i dom lijepe i trajne uzgojne uspjehe, budu li se medjusobno podupirali, jedno drugomu poklanjali svoje povjerenje i zadojeni jedinom ter istom težnjom, da zajednički porade oko uzgoja naše mladeži. U tu svrhu ne mogu se za dosta preporučiti “roditeljske večeri“, t. t. praktična i poučna predavanja, koja mogu da roditeljima prirede učitelji u školi. Škola Br. 3 / ožujak 1910. Roditeljski sastanak u Kastvu Br 3 / 1910. 140 godina od pokretanja dječjeg časopisa Zlatni orasi Časopis za našu malu dobru mladež Roditeljske večeri Dne 20. veljače upriličilo se ovdje drugi roditeljski sastanak, na koji je došlo iznad svakog očekivanja toliko svijeta, da se je narod morao sakupiti pred školskom zgradom, a predavanje se moralo držati sa školskog prozora. Najprije pozdravi sakupljene ravn. učitelj Fr. Baf. U kratko se osvrnuo na prvi roditeljski sastanak i iznio neopisivu radost, što vidi sakupljeno toliko naroda. Iza njega držao je lijepo predavanje općinski liječnik g. Dr. Gajo Dabović: “Štete nezdrava stana s osobitim obzirom na zarazne bolesti.“ Narodna prosvjeta broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Ljudevit Tomšić, izdavač i urednik Zlatnih oraha Molimo lěpo svu gg. učitelje, roditelje i druge prijatelje mladeži, da “Zlatnim orahom“ do mladeži, kojoj su naměnjeni, izvole kèrčiti put; mi ćemo se tèrsiti, da bude svaki broj, akoprem u malom obliku, ipak mnogo raznovèrstne pouke i zabave doněo. K tomu dakako molimo i opet sve prijatelje mladeži, da nas i perom podupiru, pa da mladež sámu na sastavljanje kratkih člančićah pobudjuju. Mi bismo najvećom radostju svaku cèrticu priobćili, koju bi primili od koje mlade, nadobujne ručice. Izvèrstno izradjene učeničke zadaće rado ćemo donizati “Zlatnim orahom“. - Za da se obstanak “Zlatnim orahom“ osigura, moramo konačno pripomenuti, da nećemo drugoga broja nikomu slati, koji pèrvoga platio nebi. Ovom je porukom zaključio prvi broj časopisa Zlatni orasi njegov urednik i izdavač Ljudevit Tomšić (1843.-1902.), učitelj i dječji pisac. Prvi broj tog časopisa za našu malu, dobru mladež objavljen je 1. veljače 1870. godine u Karlovcu, gdje je Tomšić u to vrijeme bio učitelj. Prvi hrvatski časopis za mladež bio je Bosiljak. Pokrenuo ga je 1864. godine učitelj Ivan Filipović. U Bosiljku je bilo malo sadržaja namijenjenih djeci, odnosno učenicima nižih razreda pučkih škola. Njegova je ciljana skupina bila mladež viših razreda glavnih škola, te nižih realka i gimnazija, tj. populacija starija od deset godina, ali i sam puk, koji se u umnom pogledu također mladeži pribrojiti može. PRIJE 50 Nakon četiri godine časopis je prestao izlaziti. Posljednji je broj izašao 15. prosinca 1868. godine. Nešto više od godinu dana nakon gašenja Bosiljka u Hrvatskoj nije bilo dječjega časopisa. Tomšićevi Zlatni orasi skroman su, ali vrijedan pokušaj popunjavanja te praznine. Može se reći da su Zlatni orasi, s obzirom na sadržaj i ciljanu skupinu, bili nedvojbeno dječji časopis, što se za Bosiljak ne bi moglo reći. Nažalost, samo entuzijazam jednog učitelja nije bio dovoljan za duži opstanak časopisa. Tijekom 1870. godine izašlo je pet brojeva, a posljednji, šesti broj objavljen je 28. veljače 1871. godine. U njemu se Tomšić obraća svojim čitateljima sljedećim riječima: Prijateljem “ZLATN OR.“ javljam, da sam premješten iz Karlovca na glavne učione u Zagreb, stoga će “zl. orasi“ odsele u Zagrebu izlaziti. Da se je na ovaj broj tako dugo izčekivalo, uzrok je několiko moja pratnja i směštenje u Zagreb, a s druge strane pako i nemila okolnost, što Naslovna stranica prvog broja Zlatnih oraha gg. sakupitelji prebrojnikah i razprostanitelji “zl. orahah“ nedostavljaju uredno unišlih svoticah. Jer, gospodo moja, možete si i sami predstaviti, dok čověk po toliko grošićah sakupi, da se štampanje plati, prodje dobrano vremena, a zla je sudbina, da urednikučitelj nemože iz vlastitog džepa podmirivati štampu, pa onda bezplatno davati i šiljati “orahe“, premda bi drage volje i najvećom pripravnostju i to učinio, da sam kadar. S moje je dakle strane dovoljno bezplatne muke i posla, a Vi, braćo i sudrugovi, nastojte, da svoje dužnosti točno izpunjavate, pa će onda i “zl. orasi“ točno i uredno k Vami dolaziti. Tomšićevim prelaskom u Zagreb list prestaje izlaziti. Ostalo je iskustvo koje će mu itekako dobro doći kada će dvije godine poslije pokrenuti novi, uspješniji i bolji, dječji časopis - Bršljan. Ovaj kratki podsjetnik na početke hrvatskih dječjih časopisa završit ćemo jednom směšicom iz prvog broja Zlatnih oraha: Dèčaci iz škole tèrčahu kući. Medju njimi bijaše jedan rodom Němac, koji se je vèrlo rado učio naš hèrvatski jezik. Ne daleko od puta ležao je mèrtav konj, kojega naš mali Němac pèrvi opazi te svojim suučenikom poviče, kažuć na konja: “Vidite, nětko je tamo ostavio mèrtav konj!“ Ha, ha, ha, nasmiju se děčaci, mladi Hèrvati, mèrtvoga konja veli se, a ne “ mèrtav konj“. - A mladi Němac odgovori: “U slovnici stoji, da neživuće stvari imadu četvèrti padež, jednak, pèrvomu, pa zar nije onaj konj sada neživuća stvar?“ GODINA Poletjela je “Modra lasta“ Učiteljske plaće u Münchenu najveće u Europi Od 1. siječnja 1910. imaju pomoćni učitelji (od 3. do 4. službovne godine) u Münchenu 1590 maraka, namjesni učitelji (od 5. do 7. službovne g.) 2040 maraka, a definitivni učitelji (od 8. službovne g. naprijed) 2820 maraka godišnje plaće. Uza to definitivni učitelji dobivaju po 9 doplataka nakon svake treće godine po 300 maraka, pa prema tome iznosti najviša plaća pučkoga učitelja u Münchenu 5520 maraka nakon 34 godine službovanja. Nadučitelji uživaju doplatak, koji iznosi najviše 1320 maraka. Nadučiteljeva plaća doseže do 6840 maraka. Početna plaća učiteljica iznosi 2160 a najviša 4050 maraka. Pored toga učitelji i učiteljice u tom novom štatutu ništa ne pridonose od svoje plaće za mirovinski fond. I tako od 1. siječnja 1910. učitelji u Münchenu uživaju plaću, kakve nemaju pučki učitelji nigdje u Evropi. Hrvatski učiteljski dom Br. 6 / 20. ožujka 1910. Nova školska zgrada u Đurđevcu Đurđevac imade staru školsku zgradu, koja ne može zadovoljiti potrebe ovog velikog mjesta u Podravini. Problemom izgradnje nove škole bavili su se mještani nekoliko decenija. Dovoljno je napomenuti, da je do danas birano osam odbora za izgradnju škole. Do ozbiljnije akcije došlo je prije dvije godine zahvaljujući razumijevanju rukovodstva u Komuni. Škola će se graditi u etapama a sredstva će osigurati NOOe. Nova zgrada imat će 12 učionica i odgovarajući broj prostorija za upravu, kabinete, praktikume i t. d., uključujući i stan za upravitelja. Projekt za školu otkupljen je od projektantskog biroa “Vincek“ iz Zagreba. Izvršena je licitacija za građevinske radove u vrijednosti od 30 milijuna dinara. Cjelokupna izgradnja s dvoranom za fizički odgoj stajat će oko 100 milijuna. Izgradnjom ove školske zgrade bit će riješen prostor ne samo u mjestu, već u cijeloj općini, jer će u Đurđevcu biti Centralna škola za područje cijele Općine. Školske novine Br. 12 / 18. ožujka 1960. “Djeca za djecu“, list što ga je pet godina izdavao Gradski odbor sindikata prosvjetnih radnika u Zagrebu, promijenio je početkom ove godine ime. Umjesto “Djeca za djecu“ poletjela je “Modra lasta“. I dok je list u svom broju za siječanj još nosio podnaslov “Pišu i rišu djeca za djecu“, naredna dva broja nemaju toga podnaslova. Tako je “Modra lasta“ posve ostavila svoje gnijezdo, što joj ga sagradiše djeca - bar po naslovu. No, bez obzira na naslov, u listu je došlo do izvjesnih promjena. Dok su prvi brojevi lista “Djeca za djecu“ bili gotovo čitavi ispunjeni prilozima najmlađih suradnika, djece, posljednji brojevi pokazuju tendenciju promjene u - korist odraslih. Tako su u ova tri posljednja broja (za siječanj, veljaču i ožujak) gotovo polovicu prostora ispunili prilozi odraslih. Time je list svakako dobio na kvaliteti, postao puniji i poučniji. Ali u isti mah i manje neposredan, dječji. Urednik lista (Stjepko Težak) sigurno je imao razloga da usmjeri list ovim putem i vjerojatno su baš djeca bila mjerilo, kojim je određena fizionomija lista. Možda je tome razlog i pojava sve većeg broja učeničkih listova u školama, koji su posve ispunjeni suradnjom učenika i njihovih literarnih grupa. “Modra lasta“ izlazi jedamput mjesečno, na dvadesetak stranica, opremljena višebojnim ilustracijama. Školske novine Br. 12 / 18. ožujka 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Moje uspomene U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. Š kola mi lijepo napredovala. Djeca tvrđe glave osobito mi se smilila; zadržavao bi ih preko školskog vremena i podučavao ih posebice. Za mjesec dana osuših ko trijeska. Često nijesam mogao ni objedovati, a mislio sam, da mi toga ni ne treba. Kadgod bih se čisto naljutio, što čovjek mora toliko vremena da gubi radi jela. Jedne mi nedjelje dođu „službeno“ svi seoske starješine sa županom na čelu. Stadoh za stô, da čekam, što će. Napokon će župan: - Dođosmo da se potužimo na vas, što hrvatske knjige dijelite među djecu. - Ali ljudi božji, kakva je ova vaša škola? - Talijanska, rekoše mi. - Evo, odmah ću vam kazati. Izvadim odluku c. k. škol. oblasti - bila je napisana talijanskim jezikom - pak im je pročitam. Ne razumješe je nego dvojica, trojica, stoga im ju prevedem na hrvatski jezik. - Eto, čuste kakva je vaša škola, moraju dakle i knjige biti hrvatske. Približi mi se bogati naduti „mudrijan“, pa će mi, drsko me gledajući: - Otkle to pismo? - Od c. k. pokrajinskog školskog vijeća. Eto vidite i potpis i pečat. - Ja na to pismo p..., reče mi; škola je naša i mi smo ovđe gospodari. Ne dopustih mu, da dalje govori. Izvadim pero i zapitam svakoga za ime. Na pitanje, da li su čuli, što je ovaj drznik kazao, potvrdiše da jesu. - Dobro! Hajte u miru božjem, a vi - rekoh onomu drzniku - odgovarat ćete sudu za uvrjedu. Ja sam ovdje učitelj, a ne vi. Jedan za drugim zapustiše školsku sobu, samo krivac ostane, pa me poče zaklinjati, da ga ne tužim. Pokažem mu vrata mučke, a kad je izašao, spopah se za srce i mučno mi je bilo. N ašli su oni sada novi način, kako će se na me oboriti. Udariše po meni putem novine. Čega li sve nijesu načrčkali! Ni sam đavao nije tako crn, kako sam bio ja u onim člancima. Pa kako lijepo sve to izmisliše! Člancima proti meni nijesu ništa postigli. Učinak je bio donekle i protivan, jer su nekoji pametni neodlučnjaci u „gradu“ govorili: „Gle, pa vjeruj novini! Naš učitelj nije onakav, a ne će biti ni ono drugo istinito, čime nas pìtaju“. Članci dolazili i dolazili, a ja, k’o da se to mene ni ne tiče. Mišljahu da ni ne znam za nje. To ih je do zla boga srdilo. Jednoga mi se dana približi sâm pisac onih članaka, pa mi reče: „Gledajte bezobraznikā, što o vama pišu! Premda znam, da je sve izmišljeno, ipak bi vam moglo škoditi.“ „Ne će, prijatelju, to škoditi ni meni ni vama: meni ne, ta velite i sami, da je sve gola laž, a vi ćete se barem izvježbati u pisanju.“ Zavije s nosom i ode, pa reče drugima, koji ga čekahu za uglom kuće: „Tvrdi k’o stijena; ne hasni ništa! Treba ga tužiti školskoj oblasti.“ Jednoga dana - silna je kiša lijevala bane mi zbilja kot. škol. nadzornik, mokar k’p puž i silno izmoren: - Tužili vas, grdno optužili! Ne vjerujem ni ja u njihova naklapanja, ali je već ovo treća tužba proti vama, pa me evo otposlaše da razvidim stvar. - Razvidjet ćemo već! Sada se morate 29 (nastavak) Josip U ovom broju objavljujemo drugi dio priloga tiskanog 1906. godine u Narodnoj prosvjeti, mjesečniku za školstvo, književnost i prosvjetu (1906. 1914.). Autor, imenom Josip, vlastitim iskustvom učitelja nastavlja slikovito svjedočiti o borbi za hrvatski identitet istarskog školstva. [Pretpostavljamo da se iza potpisanog Josipa „krije“, zapravo, Josip Antun Kraljić (1877. - 1948.), učitelj, publicist i književnik.] najprije presvući, jer ste po svoj prilici do kože prokisli. Ne bih rado, da krivnja pade na me, ako se pošteno prehladite. Nije se nećkao; zatim dade pozvati sve one, koji su potpisali tužbu. Nije trebalo na ljude dugo čekati. Nadzornik pođe s njima u školu, a meni službenim tonom zapovijedi, da ostanem vani. Pođoh u svoju sobu i prihvatim prvu knjigu, što mi pod ruke došla, samo da nešto činim, ali čitati mi se nije dalo. Po ovakovoj kiši, siromah nadzornik! Mora da bude zbilja grdna optužba. Ipak sam bio nekud nemiran. Nije mi savjest predbacivala ništa, ali me bolilo, ako bude moj dobri nadzornik zbilja počeo o meni sumnjati. N ajednom začujem iz školske sobe buku i lupanje po klupama i podu. Bojah se zla. Skočim pred vrata školske sobe, a to unutri, da te Bog očuva! Nadzornik ih strogo i uzdignutim glasom kori, da se ljudski ponašaju, a oni mu se grozili uz silnu viku. Otvorim vrata i stupim u sobu. Imam što i vidjeti: nadzornik blijed k’o krpa, a ljudi prijetećim šakama oko njega. Mene nijesu zapazili, jer sam im došao iza leđa. Došuljam se do nadzornika i prišapnuh mu, neka ljude istjera iz sobe, pa neka zove jednoga po jednoga unutar. On to i učini, a ljudi lupajući i vičući zapustiše školu, a da se više ne vrati. - Oprostite, što sam neslužbeno došao u sobu! Bojah se za vas. - Baš ste u pravo vrijeme došli. Bilo bi zbilja zla. A što ću sada? Zapisnika nijesu potpisali. - Zahvalite Bogu da ste ostali živi i zdravi! Pozovite ih na kapitanat, pa ćete vidjeti, kako su krotki; ovdje su oni doma. - Ma pravo imate, reče mi; ne će me više vidjeti ovo gnijezdo. Baci mi tužbu, nek se pismeno opravdam. Ni ne pogledav je turim ju u stô. Pođosmo na trg. - Pa što ono rekoste, upitam ga, da ne ćete više amo? A ja? Hoćete li mi i tu utjehu oduzeti. Ja vas jedva dočekah, meni je laglje, kad vas vidim ovdje na ovoj mojoj tvrdoj, tvrdoj ledini. - Ni vi ne ćete ovdje ostati; premjestit ću vas, reče mi. - Za kaznu! Tà kako ćete ovdje živjeti? - Bog mi je svjedok, da ove ljude imam rado. Pogleda me pogledom začuđenja. - Ovi su ljudi moji gojenci. Ja sam ih dužan ljubiti i ljubim ih. Milo ih upućujem i ozbiljno korim. Srditi se na njih ne mogu. A mislite li, da me ne štuju? Evo, da vam pripovjedim dvije zgodice. G otovo svake noći do kasno doba pjevaju na trgu kojekakve pjesme, a najviše rugalice proti meni i župniku. Jedne noći urlikahu pod prozorima moga stana. Stara gospođa, koja biva u mojem stanu i koštu mi daje, bila bolesna i nikako nije mogla slušati divljeg pjevanja. Otvorim prozor pa im rečem: „Molim vas, prestanite, jer stara gospođa ne može usnuti, a bolesna je. Nije radi mene, već radi nje!“ Mislite li, gospodine nadzorniče, da me nijesu slušali? Odmah su otišli i nije ih više bilo čuti. Jedne sam nedjelje šetao dvadesetak časovak daleko od „grada“. Susretim četvoricu onih „pravih“. Nijesu me htjeli pozdraviti, pa im ja doviknuh „Bog!“ Jedan od njih mi odgovori: „Neka bi bude rog!“ Ja se vratim i stupim preda nje, a onoga, što mi je tako lijepo odzdravio, primim nježno za kaput na prsima, pa gledajući ga u oči, upitam ga: „Za ljubav Božju, vi me valjda nijeste razumjeli! Ja vam rekoh „Bog“, a vi meni „rog“. Što je to? Zar se na me srdite? Vi ste mimo mene bez pozdrava prošli, a na moj ste pozdrav onako odgovorili! Neka Bog sudi i pametni ljudi, ako ste pametno učinili.“ - Mislite li, gospodine nadzorniče, da su me namlatili? Jok vala! Od onoga su me dana uvijek pozdravljali. - Pa molim vas, koga biste amo poslali? upitam ga. - Učitelja T., a vi bi tamo; drukčije sad ne mogu. - Ne, gospodine nadzorniče! Što bi on ovdje? Bilo bi mu tako teško, smatrao bi to za kaznu. On je dobar učitelj, uredio je školu, pa da ga bacite u ovaj osinjak? On bi ovdje umro, a meni se ovi ljudi smiluju, ja ih ne bi rado ostavio. - Neka vam bude po volji! Kad je vama pravo i meni je. Nadzornik ode, a ja ostadoh. Nakon mjesec dana dođe mi odluka pokrajinskog vijeća, kojom mi javiše, da se je odustalo od istrage protiva meni. O ci domovine pobjesniše sada još gore. Dobili su bili i oni rješenje za njihovu tužbu. „Sve drži za njega! I oblasti su se pohrvatile. Ali on će morati od nas.“ Otvori se zasjedanje istarskog sabora. Jedan od najuvaženijih zastupnika većine i član zemaljskog odbora ustade u saboru protiva meni. U lijepoj je formi obrazložio sva moja tobožnja nedjelja i odlučno zahtijevao, da se već jednom onim dobrim, pametnim i mirnim ljudima udovolji i učitelja-agitatora odstrani. Na trgu pred školom čitao se iz novine govor na glas, neka ga čujem i neka se spremam. Nije šala! Zahtijeva to onaj, koji u Istri vedri i oblači. Neljudi se u gradu i izvana uskomešali. Sve me gledalo slavodobitno. Bilo ruga i povika svake ruke. „Bit će oluje“, mišljah i nisam se prevario. Par dana zatim bilo u školi pjevanje pučke pjesme. Pod školom stade rika i bjesnilo i prijetnje čete „grajana“. „Ne smije pjevati hrvatski u našoj školi. U školu svi! Bacimo ga napolje!“ Pjevati se nije moglo, jer se i djeca uznemirila i pjesma im zapela u grlu. Otpustim djecu. Uslijed moje prijave dođoše oružnici i odvedoše par buntovnika u tamnicu. Na raspravi ih riješiše. „Nitko nije vikao, nikoga nije onoga dana bilo pred školom, ništa, ama ništa! O vim uspjehom osokole se još više. Slijedeće nedjelje pun trg ljudi. „Pokroče li, zemlja držat ne će“, rekô bi naš pok. Omir. Vanjska vrata bijahu zatvorena. Stadoh do prozora, a oči mi se pasle po pobješnjeloj svjetini. „Gori!“ Vikahu. „Ubijmo ga! Čega se bojite?“ Bijesna se svjetina primakne vratima i stade po njima lupati drvima i kamenjem i šakama. Još udarac pak će se vrata štropotati. „Što će onda biti s menom? Da pucam u njih? Do vraga i pucanje! Mogao bi koga i ubiti, a zadaća mi je, da oživljam moje ljude, da ih duševno preporađam.“ Sve sam misli u jednu smislio: Spustim se niza stepenice, otvorim vrata i eto me pred bijesnim pukom. Ostali zabezeknuti. Nitko nije znao, što bi počeo. Nastade tišina. Pođem među njih, a oni mi se odmicali; imao sam dosta prostora, da se posve miran šećem, k’o da se sve to mene ne tiče. Izgubiše se, da ni sam ne znadoh, kada. Nađem se sâm. Tekar sada mi pukne pred očima u kakvoj sam opasnosti bio. Zamrači mi se pred očima. Jedva se dovukoh u sobu i spustih se na stolicu. Što ću sada? Da cijeli svijet upokojim, moram polaziti krčmu, moram se naučiti kartati, na ples hoditi s njima, po luvu se klatariti, trpjeti sve njihove opačine, na sve kimati, zanemarivati školu, zatajiti majčino mlijeko, ne biti učitelj ni čovjek, onda će biti ovdje s menom zadovoljni, a školske oblasti ne će trebati da vode duge i dosadne istrage proti meni... Ne! Bit ću učitelj, ali odavle moram, ovdje se ne može živjeti... Zazveči zvonce. Pogledam kroz prozor: župnik je nosio Isusa ljubavi, janje ustrpljivo bolesniku. Klekoh i uzdahnuh: „Ti ovdje prebivaš dan i noć usred ovakovih ljudi, zašto ne bih i ja?“ P *** itat ćeš me, mili Ranimire, kako je sada u Zmaganiću? Da si pred malo vremena s menom bio tamo na mladoj misi moga učenika nekadanjeg, vidio bi bio čudo neviđeno. Kita naših đaka iz gimnazije i učiteljišta, dva sveučilišna građana i mnoštvo ljudi - svi iz onoga nekadašnjeg osinjaka - zapjevaše usred sela kod bresta zelena: „Lijepa naša domovino“, a starci, nekadanji neprijatelji svjetla, pomagaše više srcem nego grlom. Tanke žice tamburice zacviliše, a majkama se puniše oči suzama-radosnicama gledajući svoje dike kô bore zelene. aktualno pisma 30 Odjeci Natjecanje u poznavanju hrvatskog jezika Nakon nekoliko dana kolegica izjavljuje da je iz neke škole čula o pogrešno riješenim zadacima i mene obuzima zadovoljstvo, znači nisam lud, vidim isto što i drugi Profesor sam hrvatskoga jezika sedamnaest dugih godina. Kroz svoje školovanje i rad u školi prošao sam sito i rešeto i pritom, uz mnoge uspjehe, doživljavao i neuspjehe. Nije sve u tom poslu išlo kako je trebalo, bilo je i svijetlih i tamnih trenutaka, kao i kod svakog profesora, priznao to netko ili ne, tj. zamijetio li to netko ili ne, jer čovjek nije nepogrešiv, štoviše, jedino je čovjek pogrešiv, naročito tamo gdje se očekuje njegova prosudba. Svima nama kroz obrazovanje netko je bio sudac. Ocjena u školi nije ništa drugo nego sud, prosudba, a biti nečiji prosuditelj, odgovoran je zadatak. Ovo govorim zato što sam iz dana u dan sve svjesniji pogrešaka, svojih i tuđih. Čini mi se da je u povijesti čovječanstva bilo više pogrešaka nego pravih poteza, gledajući pritom, u prvom redu, na vječite ratove, koji uglavnom obilježavaju ljudsku povijest. Svaki je taj rat nečija pogreška, jer rat je ubojstvo, zlo, a zlo je pogreška. Glavna učiteljska misija s nekog udaljenog aspekta bila bi ne griješiti, ne griješiti u odgoju i obrazovanju. Znači, ako učim ispravno, ne griješim, ako sudim ispravno, ne griješim. Kao profesor stalno sam pod nevidljivim pritiskom vlastite odgovornosti. Razmišljam kako ovo pišem danas, 28. veljače 2010., u vrijeme kad čovječanstvo osjeća da je na vrhuncu znanja. Dio sam suvremenoga svijeta, profesor hrvatskoga jezika u obrazovnom sustavu koji je razvio najbolje metode učenja i spoznavanja istine, sustava koji je obradio bezbroj podataka na točnoj znanstvenoj osnovi, a unatoč tome pogreške se događaju i dandanas u mom predmetu. No, budimo temeljito iskreni, i u drugim predmetima. A ako se te pogreške događaju danas, na nekom uvjetno rečeno vrhuncu, događat će se i ubuduće. Natjecanje je najviši stupanj provjere znanja, probrani postupak. Zato je natjecanje svečani, gotovo viteški čin. Natjecanjem možemo izmjeriti nečije znanje, natjecanjem možemo doći do zaključka, jednostavno, natjecanje ima neku višu svrhu. I sad dolazim do natjecanja koje provodi moja struka - 15. školsko natjecanje u poznavanju hrvatskog jezika, 22. siječnja 2010., sedmi razred. Osamnaesti je zadatak u pisanom testu toga natjecanja ispisati nepromjenjive vrste riječi iz rečenice: Ej, znaš li da lemure ne možemo vidjeti nigdje drugdje osim na Madagaskaru? U rješenju, među ostalim, stoji: Prijedlozi: osim, na. Dvadeset šesti zadatak ima dva dijela: Upiši zarez/e. Napiši objašnjenje zašto je zarez upisan (nizanje, suprotnost, naknadno dodavanje). Jedna je od četiriju postavljenih rečenica: Mozart će čokoladi podariti besmrtnost a dva stoljeća kasnije čokolada će mu uzvratiti poznatim Mozart kuglama. Točan je odgovor prema autorima testa zarez ispred veznika a te u objašnjenju suprotnost. Pri ispravljanju testa, kao drugi član povjerenstva, najprije uočavam pogrešno rješenje prijedloga (u 18. zadatku) i priopćujem ga kolegici. Osim u postavljenoj rečenici nije prijedlog. Ona odgovara da je i ona to vidjela, navodno smatra isto kao i ja, ali ne reagira i kao predsjednica povjerenstva drži se lista rješenja zadataka. Ja izražavam negodovanje takvom odlukom, jer ako pogrešku dopuštamo i mi griješimo. Učenici diljem Hrvatske na ovom su zadatku na isti način mogli biti oštećeni za dva boda (a da su taj dio zadatka ispravno riješili): 1. neispisivanjem osim među prijedloge, 2. ispisivanjem osim među priloge. Izdvojena rečenica 26. zadatka uopće ne izražava suprotnost, dakle u njoj nema ni opravdanja za pisanje zareza. Međutim, ta rečenica drugim članovima natjecateljskoga povjerenstva nije dvojbena, ne vide pogrešno rješenje. No, priča se nastavlja, nakon mog prigovora moja druga kolegica sustručnjakinja naziva me telefonom smatrajući da je osim u natjecateljskoj rečenici prijedlog, na što je ja razuvjeravam i, na sreću, ona prihvaća dokaz. Nakon nekoliko dana treća kolegica izjavljuje da je iz neke druge škole čula o pogrešno riješenim zadacima i mene obuzima zadovoljstvo, znači nisam lud, vidim isto što i drugi. A onda na kavi prinosim listić s ovim rješenjima toj trećoj kolegici da joj pokažem te pogreške, no ona ne može to pročitati, jer nema naočale. Nema veze, tu je kolegica koja hrvatsku slovnicu ima u malom prstu. S lažno suprotnom rečenicom ona se slaže, no osim je i za nju prijedlog, pitat će ona dalje, no ja znam istinu. Na toj istoj kavi ona moja treća kolegica vadi neki svoj list papira i naočale, jer sad je u pitanju njezin osobni interes, iako ih kod sebe dosad nije imala. Nema veze, ja nisam cjepidlaka, uostalom, tko sam ja da provjeravam ljude? No, danas, 28. veljače 2010., doživio sam vrhunac ove sapunice. Nenadano sam susreo četvrtu kolegicu, iznimno ambicioznu sveznajuću ženu, pitala me o natjecanju u mojoj školi, usput se hvalivši svojim uspjesima, a ja poniknut svojim neuspjesima. Na kraju upitam ju je li vidjela pogreške u natjecanju sedmog razreda. Ne! Željko Jurčić, Zagreb Razmišljanja Državna matura je započela, problemi se rješavaju u hodu Nakon godina priprema, ove će godine prva generacija maturanata u Hrvatskoj pisati državnu maturu. No, iako se mnogo priča o tome, rijetki zapravo znaju o čemu se radi, za koga je takav oblik mature predviđen, koje su mane, a koje prednosti. Državnu maturu imaju pravo polagati svi maturanti četverogodišnjih škola koji žele upisati fakultet. Svojim rezultatima na državnoj maturi ujedno će završiti srednjoškolsko obrazovanje i upisivati se na fakultete. Učenici koji se, pak, ne žele upisivati na fakultete, osim gimnazijalaca, za koje se ionako pretpostavlja da žele upisati fakultete, pisat će završni rad, kao što je to i dosad bilo, te će njime završavati svoje srednjoškolsko obrazovanje. Državna matura sastoji se od dva dijela - obveznog, koji uglavnom sadržava hrvatski jezik, matematiku i prvi strani jezik, te izbornog, koji se sastoji od predmeta koji maturanti izaberu na osnovi zahtjeva fakulteta. Polaganje ispita održava se u drugom polugodištu četvrtog razreda te još neko vrijeme nakon toga. Na taj je način omogućeno učenicima vrijeme za pripreme. Prijavljivanje za polaganje državne mature i na fakultete obavlja se putem interneta, tako je predviđeno i upisivanje na fakultete. Svaki bi učenik na internetu mogao pogledati koji je na ljestvici te je time olakšano upisivanje, pogotovo maturantima iz npr. Poreča koji bi morali putovati na upise u Rijeku, Zagreb, Pulu, Split… Smatra se da bi se ovakvim ocjenjivanjem na kraju srednje škole ujedno ocijenio rad profesora te se saznalo koliko zapravo ocjena u dnevniku odgovara stvarnom znanju učenika, a na taj bi se način moglo dodatno poraditi na unaprjeđivanju školstva. Budući da svi maturanti u Hrvatskoj iste predmete pišu u isto vrijeme te za svaki predmet ispiti stižu neposredno prije pisanja, zapakirani u omotnice, onemogućeno je varanje te poklanjanje ocjena. Ne smijemo zaboraviti da se državna matura piše po programu gimnazije, dok učenici ostalih strukovnih škola žele upisati fakultet te za postizanje toga trebaju mnogo raditi. Ipak, ovo je prva godina provođenja državne mature kod nas i javljaju se problemi koji se moraju u hodu rješavati. Maturanti su zbunjeni, profesori ne znaju odgovore na sva pitanja, svakim se danom saznaje nešto novo. Međutim, predviđanja su optimistična, a hrvatsko školstvo napokon kreće ukorak s europskim. Želimo puno sreće maturantima, da čvrsto probiju led. Ines Pašalić, SŠ Mate Balote, Poreč Sjećanja Pola stoljeća kasnije Život nas je promijenio radom, brigama, nezaustavljivim tijekom vremena koje je narušilo naše zdravlje, ali u nama je i danas ugrađena kvaliteta rada i bogatstvo ljubavi Učenice II. učiteljske škole u Zagrebu, generacija 1958.-1959. godine, sastale su se s posebnom nakanom: osvježiti u sjećanju dane bezbrižne mladosti i ponosa zbog spremnosti za život što su pokazale na ispitu zrelosti prije 50 godine. Sastale smo se ispred zagrebačke katedrale, upalile svjećice za one kolegice i profesore koji više nisu među nama. Zaiskrila je poneka suza zbog vječnog rastanka i nemoći želje susreta koja se rasplamsala u plamičcima svjećica. Krenule smo u susret mjestu skromne proslave, ali bogate emocijama, zagrljajima, suzama i radosti. Život nas je promijenio radom, brigama, nezaustavljivim tijekom vremena koje je narušilo naše zdravlje, ali u nama je i danas ugrađena kvaliteta rada na bilo kojem području i bogatstvo ljubavi što je zasluga iznimne generacije profesora II. učiteljske škole koji su na svojstven način oblikovali naše biće i usmjeravali naš put kroz život. Bez njih manje bismo bile mi, manje svoje. Zahvalimo zato našim još živim profesorima: prof. Bogdanu Svilokolu koji je stvorio i održao dugo takav ugled II. učiteljske škole na kojem mu mogu pozavidjeti mnogi ravnatelji od jučer do danas. Prof. Đurđi Brnetić koja je mladenačkim žarom održavala našu fizičku kondiciju, a prof. Smiljka Ećimović brinula se za našu duhovnu obnovu glazbom. I te večeri bio je s nama prof. Bogdan Svilokos. Vedar, potresen, ali sretan i ponosan unatoč svojih 95 godina, toplo nam je zahvalio na pozivu. Sreću zbog ponovnog susreta iskazala je i prof. Brnetić, kojoj smo bile prva generacija, gotovo - vršnjakinje. Svugdje su nas prepoznavali kao učenice i djelatnice naše pokojne razrednice Bosiljke Jugović, koja je zajedno s ostalim profesorima ugradila u nas, osim znanja, optimizam, radišnost, dobronamjernost, toleranciju, ljubav prema materinskom jeziku i književnosti, prostoru i vremenu naših predaka, kao i navike zdravstvene, likovne i glazbene kulture. U ovoj svečanoj prigodi uz 50. obljetnicu mature još jednom im javno zahvaljujemo za trud i ljubav koju su usadili u nas i zato se vjeruje da učitelji nikad ne umiru! Oni se samo jako i brzo umore i presele u neki mirniji svijet čekajući svoje učenike. Djelatnost naših profesora s nama i uspjeh postignuća potvrđuje misao prof. Kulenovića: - Samo snažan i optimističan učitelj najbolja je zaštita psihološkog zdravlja djece. Stalno mi se nametala najbitnija misao i smisao današnjeg sastanka: Mi smo generacija! Biti generacija to je poseban osjećaj pripadnosti i snage jak kao obitelj! Jer mi smo istodobno krenule u prvi razred, istodobno cijepljene protiv dječjih bolesti, gotovo istodobno dozrele, upoznale i odbolovale prvu ljubav, neke ju pretvorile u trajnu sreću, a neke se nikad od nje nisu izliječile. Na istoj zahtjevnoj maturi učiteljske škole pokazale smo potpunu zrelost u deset predmeta i nije nam palo na um da od toga radimo problem. Takve su nam ludosti bile strane ne zbog poslušnosti, već zbog shvaćanja da krećemo u život spremne, sigurne i bez straha. broj 11 • Zagreb • 16. ožujka 2010. Naše crne kute samo su prividno skrivale mlada zdrava tijela, ali lica su nam sjala srećom, radošću, ljepotom i ljubavlju. Nije nam za to trebala ni cigareta, ni alkohol, ni droga. Mladenačka snaga i sreća izvirale su iz dubine naših srca, iskrene i nepatvorene. Potvrdivši zrelost na maturi, nesvjesne rastanka, na krilima vjetra rasute smo poput zreloga maslačka diljem domovine na sve četiri strane svijeta. I ostale smo generacija II. učiteljske škole koju su prepoznavali na svim radnim zadacima. Mnoge su od nas za svoj predani rad primile pohvale, priznanja i nagrade od školskih, općinskih do republičkih. Bile smo učiteljice mentorice, učiteljice savjetnice, sudjelovale u kreiranju programa i pisanju udžbenika. Iako ponosne na generacijske uspjehe, prepuštamo ovu priču drugim intimnim zgodama. Snagu smo crpile u poštenom i predanom radu, traženju pravde i priznanja za najplemenitiji i najteži zanat na svijetu - za učiteljsko zanimanje. Poticale su nas iskrene i privržene dječje oči kao i priznanja i uvažavanja roditelja daleko veće nego danas. Imale smo pravu učiteljsku naobrazbu, stopile se s učenicima na ranoj i bogatoj praksi. Da nas netko pita, vratile bismo budućim učiteljima strukovnu učiteljsku školu, vratile bismo im vježbaonice u kojima bi učili od uzornih učitelja kako postati dobar učitelj. Vratile bismo dignitet metodikama, pedagogiji i psihologiji s bogatom praksom i na učiteljske fakultete. Ali mi smo samo ostaci prošlosti, iako i pravi dokaz potrebe ovakovih promjena, ali povijest nije uvijek učiteljica života. Uz tako bolje i adekvatnije obrazovane učitelje, bolje vrjednovane i uvažavane od roditelja ne bi trebalo biti nepodobnoga ponašanja mladih. Možda smo se previše uozbiljile, možda nas muče pitanja jesu li nam se ispunili nade i planovi? Ne mučimo se time, učinile smo što smo mogle. Ne dopustimo da nas preuzme sjeta, nepremostiva nostalgija, jer možemo i dalje naše iskustvo prenositi na svoju djecu, hrabriti unuke, naše mlade suvremenike s porukom da je: Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba! Budite sretne i ponosne na prohujalih pedeset godina i nadajmo se i vjerujmo da u treptaju one svijeće sjaje oči onih koji danas nisu više s nama. Ali mi smo tu, postojimo svjesne pjesme omiljenog pjevača Graše: Iz godine u godinu sve nas manje ima tu i sve prazniji je stol. Nađimo se svake godine bez poziva, bez ispričnica, prkoseći bolesti i vremenu, jer znam da će nas ti susreti obogatiti i usrećiti. Zapalit ćemo opet svijeću za one kojih neće biti s nama. Radujemo se sljedećem sastanku, a uz slike i glazbu prošetale smo našim mladenačkim prostorom i vremenom. Slijedile su projicirane stare slike iz učiteljske škole, prakse i druženja uz pjesme i pjevače šezdesetih godina, kao i slike susreta za neke obljetnice mature. Vlasta Grdić, Zagreb OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, Zbog propusta službi koje adresiranju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete navrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01 48 55 824). Redakcija Školskih novina Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
© Copyright 2024 Paperzz
