Dim broj 15

obrtnikdimnjaèar
besplatni
primjerak
broj
15
èasopis za dimnjaèarsku struku
elimo vas informirati
Tehnički pravilnik o
dimnjačarstvu HDU
Str. 2
Stručnjaci u praksi:
(Ne)ispravni načini sanacije
dotrajale dimovodne instalacije
Str. 4
Razgovor s gospodinom Jokićem,
tajnikom Koordinacije udruge stanara RH
str. 8
Dimdoznaje
Jačanje poslovanja s velikim sustavima
Bosch Thermotechnik mijenja marke Loos i Köhler & Ziegler u Bosch
Cjelovit asortiman od jednog proizvođača
Bosch Thermotechnik je djelokrug poslovanja s
velikim postrojenjima obuhvatio markom Bosch.
Počevši od 2. srpnja 2012., industrijski kotlovi koji
su nuđeni pod markom Loos, kao i kogeneracijski
moduli većeg raspona snage koje proizvodi Bosch
KWK Systeme, nekadašnji Köhler & Ziegler, prodaju
se pod markom Bosch. Više informacija na www.
bosch-industrial.com/hr/
godina
VI
rujan
2012
obrtnikdimnjaèar
Editorial
:
Usprkos
podijeljenosti mišljenja o prednostima
ulaska u EU, čini se da je i kritičarima i pobornicima zajedničko veselje – pristup fondovima.
Naivne nade nekih da će u prvom planu biti olakšan pristup najboljoj praksi, stručnim resursima,
uhodanim i usavršenim procesima, naprednoj
tehnologiji, i sličnim prednostima koje bi nam
omogućile vlastiti razvoj, nisu naišle na podršku.
Uglavnom smo obasipani informacijama o tome
kako izvući sredstva iz ovog ili onog fonda. Do-
bro, razumljivo je to u situaciji kada su nam vlastiti
resursi opustošeni, i svaka će financijska kapljica pasti kao kišna kap na suhu zemlju, ali teže je
shvatljivo dvostruko mjerilo vrijednosti. Recimo,
još uvijek imamo vlastiti postupak administriranja
certifikata i kontrole proizvodnje. Iako se u tome ne
snalazimo predobro, skloni smo inzistirati na vlastitim, ali k tome i netransparentnim postupcima.
I to je jedan od razloga zašto zaostajemo za europskom statistikom ugradnje učinkovitih proizvoda, a
posebice proizvoda koji koriste obnovljive izvore.
No, iako nećemo priznati europski certifikat nekog
od učinkovitih proizvoda, prihvatit ćemo poticaj za
njegovu ugradnju.
Ukoliko se za neki proizvod primjenjuje norma kojoj
ne postoji hrvatska inačica, zakon nam dopušta korištenje europske norme. Ionako je HRN uglavnom
prijepis EN. Međutim, ukoliko nijedno tijelo nije
akreditirano za izdavanje potvrde o sukladnosti na
temelju te norme, izjava o sukladnosti na temelju
europskog certifikata neće biti prihvaćena. Potrebno je u tom slučaju pribaviti Potvrdu o priznavanju stranih dokumenata. Od koga? Od ugovornog
tijela. Poštovani čitatelju, pročitajte još jednom
ovih par rečenica, jer sam siguran da Vam se čine
apsurdne.
Svima nama „s ove strane administrativnog zida“
složen, nejasan, nelogičan postupak, neusklađen
s europskom praksom na kojoj gradimo svoje
poslovanje i stručni razvoj, predstavlja ozbiljnu i
nepotrebnu prepreku u radu koji bi trebao popraviti hrvatsku katastrofalnu energetsku, ekološku i
sigurnosnu situaciju.
No, još nekoliko mjeseci nećemo imati povjerenja u europske akreditirane certifikacijske kuće, i
smatrat ćemo neophodnim kontrolirati postupak
proizvodnje i certifikacije. Zatim će pristup fondovima prevladati, pa ćemo nevoljko prijeći preko
nepovjerenja i prihvatiti postojeće certifikate. A izdašne financijske injekcije mogli bismo čak početi
smatrati nekim svojim uspjehom.
Dimnjačarskapraskozorja
Gradski ured za prostorno
uređenje, zaštitu okoliša,
izgradnju grada, graditeljstvo,
komunalne poslove i promet
Gradski komunalni redar za
dimnjačarske poslove - grad
Zagreb
Pristiglo je nekoliko Vaših pitanja, od kojih bih izdvojio dva
koja zapravo imaju istu logiku.
Prvo pitanje pristiglo je iz jedne državne institucije i glasi :“
Smiju li trgovačka društva registrirati u opisu svojih djelatnosti i
dimnjačarske radove?“, dok je
drugo pitanje glasilo: „Smije li
dimnjačar koncesionar u sklopu svog dimnjačarskog obrta
prodavati i dimnjačarski alat?“
Dakle odgovor na oba pitanja
je isti i glasi :“Ne. Dapače, to je
najstrože zabranjeno!“. Dat ću
objašnjenje.
dimnjačarskim područjem i ispunjavanje zadaća povjerenih ovlaštenom područnom dimnjačaru.
(3) Nadležno upravno tijelo može
u posebno opravdanim slučajevima dopustiti iznimke, ako će i dalje biti zajamčeno propisno upravljanje dimnjačarskim područjem
i ispunjavanje zadaća povjerenih
ovlaštenom područnom dimnjačaru.
Koje se obavljene aktivnosti
imaju smatrati radovima čišćenja i kontrole - treba odrediti
kroz Pravilnik o čišćenju i kontroli.
U Pravilniku o čišćenju i kontroli
“Ovlaštenom područnom
dimnjačaru je zabranjena
djelatnost usmjerena
na profit izvan njegove
profesije, osim ako je u
tu svrhu potrebni utrošak
vremena neznatan.”
Dužnosti i zadaće ovlaštenog
područnog dimnjačara
Opća profesionalna obveza
Čišćenje dimnjaka
Prema tome, bilo kakve druge ak-
“Zabrana djelatnosti
usmjerene na profit izvan
profesije posljedica
je položaja danog
ovlaštenom područnom
dimnjačaru, kao i zadaća
i dužnosti koje su mu
povjerene.”
2
bilo teško utvrditi tko je odgovoran za neispravno stanje uređaja
koji podliježu obvezi čišćenja i
kontrole. Istina, i neke druge institucije provode kontrolu, posebice
u okviru mjera zaštite od imisije,
kao što su poduzeća za održavanje, koja obavljaju i provjeru
instalacija za odvod ispušnih plinova i mjerenjem utvrđuju sadržaj
ugljičnog monoksida u ispušnom
plinu. U predmet ugovora o održavanju u pravilu spada i provjera
uređaja po pitanju postojanja onečišćenja u uređaju. To je bitan dio
provjere slobodnog odvođenja ispušnih plinova, a time i instalacije
kojima se odvode ispušni plinovi.
Ovakva je podjela zadaća postojala otpočetka, a da se to ne smatra
kršenjem Zakona o komunalnom
gospodarstvu. Međutim, radovi
čišćenja propisani Pravilnikom o
čišćenju i kontroli moraju u svakom slučaju ostati rezervirani za
ovlaštenog područnog dimnjačara.
tivnosti, poput prije navedenog,
prodaje osiguranja ili popravka dizala, u kombinaciji s obavljanjem
dimnjačarske službe, su najstrože
zabranjeni.
Ono što je ovlaštenom dimnjačaru (a drugih niti nema) najstrože
zabranjeno, je dodatna zarada.
Citirat ću neke stavke Zakona o
dimnjačarstvu Europske unije:
(1) Ovlaštenom područnom dimnjačaru zabranjena je djelatnost
usmjerena na profit izvan njegove
profesije, osim ako je u tu svrhu
potreban utrošak vremena neznatan.
(2) Izvođenje sporednih radova,
koji pripadaju u dimnjačarski obrt,
dopušteno je ovlaštenom područnom dimnjačaru samo unutar
njegova dimnjačarskog područja
i samo u mjeri u kojoj se time
ne ugrožava propisno upravljanje
treba zaključno odrediti koje je
pojedine radove čišćenja i kontrole ovlašteni područni dimnjačar
dužan izvoditi. Kroz ovakvo utvrđenje, navedeni poslovi ostaju
rezervirani za ovlaštenog područnog dimnjačara; samo on, i pod
njegovom odgovornošću njegovi
pomoćnici, smiju obavljati takve
radove. Kršenje ovog propisa
predstavlja prekršaj.
Smisao ove odredbe nije u
prvom redu osiguranje dohotka
ovlaštenih područnih dimnjačara; taj je dohodak zajamčen već
ustanovljenjem fiksnih dimnjačarskih područja i obvezom čišćenja
i kontrole. Štoviše, Odlukom o
dimnjačarskoj službi se poglavito
utvrđuje odgovornost za propisno
obavljanje radova čišćenja i kontrole. Kad bi i druge osobe smjele
obavljati radove propisane u skladu s Pravilnikom o čišćenju i kontroli, u pojedinačnom bi slučaju
(1) Ovlašteni područni dimnjačar dužan je svoje zadaće obavljati propisno i savjesno.
(2) Posao ovlaštenog područnog dimnjačara je ograničen na
njegovo dimnjačarsko područje. U hitnim slučajevima ili po
posebnom nalogu nadležnog tijela ovlašteni područni dimnjačar je dužan raditi i izvan svog
dimnjačarskog područja.
Ovlašteni područni dimnjačar
svoje zadaće mora izvoditi propisno i savjesno. Odgovarajućim
utvrđenjem u Zakonu se još jednom jasno ističe da se zanimanje
ovlaštenog područnog dimnjačara razlikuje od drugih obrtnika u
bitnim točkama. Njemu su u javnom interesu povjerene zadaće
na čije se ispunjavanje mora posebno paziti u svrhu zaštite javne
sigurnosti i poretka.
U pogledu prava ulaženja u stanove, a koje ograničava ustavom
zagarantirano pravo na nepovredivost stana, ovlašteni područni
dimnjačar i u tom smislu ima po-
piše: mr.sc.ZdenkoMeczner dipl.ing.stroj.
sebne obveze zaštite i postupanja
s pažnjom. Ove su obveze manje
važne kod čišćenja s krova ili mjerenja u podrumskim prostorijama.
Međutim, uvijek kada se ovlašteni područni dimnjačar uputi u neposrednu intimnu sferu građanina
– kao, na primjer, kod mjerenja na
plinskim ložištima u kupaonicama
– morat će se od njega tražiti da
primijeni obzir kakav se nalaže u
posebnoj situaciji. U tim slučajevima najavi provjere pridaje se
poseban značaj.
Dodatna zarada
Ovlaštenom područnom dimnjačaru je zabranjena djelatnost
usmjerena na profit izvan njegove profesije, osim ako je u tu
svrhu potrebni utrošak vremena neznatan.
Zabrana djelatnosti usmjerene
na profit izvan profesije posljedica je položaja danog ovlaštenom područnom dimnjačaru,
kao i zadaća i dužnosti koje su mu
povjerene. S obzirom da se dimnjačarska područja raspodjeljuju
na način da se radna energija
ovlaštenog područnog dimnjačara mora upotrijebiti u punom
opsegu za upravljanje dimnjačarskim područjem, ne može mu
se dopustiti obavljanje poslova u
dodatnom zanimanju. Ovlašteni
područni dimnjačar se i u ovoj
točki vrlo bitno razlikuje od drugih
obrtnika.
I kod interpretacije pojma „poslovna djelatnost“, koja je ovlaštenom područnom dimnjačaru
bila zabranjena prema članku 29.
st. 1. Pravilnika o dimnjačarstvu
iz 1964., pošlo se od toga da se
taj pojam nije podrazumijevao u
tehničkom smislu Zakona o gospodarskim djelatnostima, već da
je pod time trebala biti obuhvaćena svaka djelatnost određenog
trajanja usmjerena na profit, dakle i svaka samostalna djelatnost
(usp. Moelle-Siegert-Musielak,
članak 29. nap. II a). Kroz verziju
članka 14. st. 1., ova je pravna situacija razjašnjena. S obzirom na
to da bi zabrana svake na profit
usmjerene djelatnosti dovela
do toga da se ovlašteni područni dimnjačar ne bi smio posvetiti
èasopis za dimnjaèarsku struku
niti upravljanju nekretninama u
vlastitom posjedu, ova je zabrana
ograničena utoliko što djelatnosti
za koje se utroši neznatno vrijeme
ne potpadaju pod tu zabranu. Na
profit je usmjerena svaka djelatnost iz koje rezultiraju financijske
prednosti. Pritom nije potrebno da
ovlašteni područni dimnjačar namjerava postići profit, niti da profit zapadne njega samoga. Iz smisla odredbe koja treba spriječiti
da ovlašteni područni dimnjačar
svoje vrijeme posvećuje drugim
djelatnostima, a ne upravljanju
svojim dimnjačarskim područjem
(usp. gore rubni broj 2), slijedi da
mu je isto tako zabranjena djelatnost čije financijske prednosti
koriste trećim osobama, npr. njegovu supružniku.
Pojam „sporedni radovi koji pripadaju dimnjačarskom obrtu“ nije
pobliže pojašnjen u samom Zakonu. Od toga se moglo odustati
zato što su, na temelju lokalnih
navika, vrsta i opseg djelatnosti
koje se imaju računati u dimnjačarski obrt općenito određeni.
Zakonska definicija ne bi također
mogla voditi računa o lokalnim
različitostima, koje pritom imaju
utjecaja. Samo kao primjer, trebaju se navesti pojedinačni radovi
koji pripadaju pod odredbu stavka 2.: čišćenje uređaja za loženje,
kotlova za centralno grijanje i svih
vrsta ložišta, uklanjanje onečišćenja dimom i čađom, utvrđivanje i
otklanjanje nedostataka na ložišnim objektima, dodatna čišćenja
dimnjaka koja se provode na zahtjev vlasnika mimo broja utvrđenog u Pravilniku o čišćenju i
kontroli.
Radove popravaka na dimnjacima, spojnim elementima ili ložištima ovlašteni područni dimnjačar smije izvoditi samo u hitnim
slučajevima, s obzirom na to da
oni inače nisu spojivi s funkcijom
vrhovne vlasti u sklopu inspekcije
ložišta. Kod montaže nastavaka
za dimnjak, koja je vrlo raširena
u praksi, postoji u građevinskopravnom smislu relevantna preinaka dimnjaka koja nije spojiva s
funkcijom vještaka koju ima ovlašteni područni dimnjačar. (Vezano
za pojam sporednih radova usp.
također Viši pokrajinski sud Köln,
GewArch. 1991., str. 306).
Naša iskustva govore o montaži
nastavaka za dimnjak koja se na-
zivala „Sanacija dimnjaka“,
ali i naplaćivala kao sanacija dimnjaka. Uzevši u analizu sve tzv. „sanacije dimnjaka“, iščitava se da su
se prijave o neispravnosti
dimnjaka, te nakon toga i
zahtjev za izradu tehničkog
rješenja i izradu sanacije
od strane ovlaštene dimnjačarske službe, tražile
samo na onim adresama
na kojima je bila zajamčena platežna sposobnost
korisnika dimnjaka. Što bi
praktičnom znanstvenom
analizom značilo da se
neispravni dimjaci pojavljuju samo kod advokata
, doktora i onih koji imaju
dobru pričuvu. Obavijest
o neispravnosti nikada
nisam vidio kod onih korisnika dimnjaka koji nemaju
pričuvu, ili nemaju novaca.
No međutim, obavijest o
neispravnosti je priča za
sebe pa predlažem da to
ostavimo za jedan od sljedećih brojeva.
Sanacijska dimovodna cijev
NOVO:Tehničkipravilnik
odimnjačarstvuHDU
Niz godina stalno konstatiramo
da nam nedostaju pravilnici i
propisi o dimnjačarskoj struci.
Deseci godina su prošli a da
bi netko ili neka služba objavila
neka pravila ili barem spomenula dimnjake ili dimnjačarsku
službu. U zadnjih par godina
došlo je do promjena i odjednom su se počele pojavljivati
teme o dimnjacima i dimnjačarstvu. Prateći slijed europskih
standarda i propisa, pomalo
se uvidjelo da su dimnjaci i
dimnjačarska služba dio sistema sigurnosti i zaštite.
Počelo je s nedorečenim Tehničkim propisom za dimnjake u građevinama, gdje se, zasada, spominju samo dimnjaci, ali ni riječi
o dimnjačarima.
Dobili smo zatim Dopunu Zakona
o zapaljivim tekućinama i plinovima, gdje je konačno spomenuta
uloga i naglašena važnost dimnjačara.
Pravilnik o uvjetima i postupku
ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije HSUP P
601-111/II jasno naglašava neminovnost prisustva dimnjačara
prilikom plinofikacije, tj. puštanja plina u instalaciju za plinska
trošila koja koriste bilo koji oblik
dimnjaka.
Unatoč gore spomenutim odredbama, i dalje su ostale nedoumice, tj. pokušaji raznih tumačenja,
što dimnjačar treba raditi. Nakon
višestoljetnog postojanja dimnjačarstva, nakon toga što je razvijena Europa davno odredila postavke što je dimnjačarstvo i što sve
obuhvaćaju dimnjačarski poslovi,
odjednom se kod nas počinju
stvarati nove teorije što to i kako
treba dimnjačar raditi. Najgore
je to, što nove ideje ne dolaze iz
struke, već sa strane.
Hrvatska dimnjačarska udruga je
uvijek okupljala stručne dimnjačare iz cijele države i pokušavala
doprinijeti razvoju našeg dimnjačarstva. Počeci HDU bilježe se
još iz 1900. god. Članovi smo Europske federacija dimnjačara već
niz godina i cijelo to vrijeme pokušavamo objasniti i razjasniti da su
postupci i radnje dimnjačara davno znane i da se razvojem tehnike
grijanja, pogotovo plinskih uređaja, mora unaprjeđivati postupanje struke, ali i ostalih službi koje
su vezane za dimnjake. Ne možemo mi sada na ovim područjima
izmisliti “novo dimnjačarstvo” i
odrediti što će dimnjačar raditi,
a što ne, ovisno o tome kako se
kome dopada ili čiji se interesi sukobljavaju ili nadjačavaju.
Zbog stalnih spomenutih nedoumica, a dijelom i omalovažavanja struke, HDU je aktivirala
Povjerenstvo koje je, nakon dužeg vremena i niz sastanaka,
pripremilo Tehnički pravilnik o
dimnjačarstvu. Baza pravilnika su
zapadnoeuropski zakoni i propisi,
u stvari, kombinacija njemačkih,
austrijskih i slovenskih propisa.
Moralo se uvažiti i specifičnost
našeg podneblja (npr., godinama
se nije pratilo i popravljalo tehničko stanje dimnjaka pa bi po zapadnim standardima 70% dimnjaka odmah bilo neispravno, nije se
poštovalo i ono malo propisa koji
postoje, zanemarivala se struka i
naukovanje). Pravilnikom nismo
ništa novo izmislili, nego smo
samo napravili sažetak, rezime,
osnovnih postavki u dimnjačarstvu, kako nam se ne bi dogodilo
da svatko ima svoje tumačenje o
postupanju dimnjačara. Tehnički
pravilnik je sada na lektoriranju
i pravnom usklađivanju, i nakon
toga će biti na javnoj objavi. Činjenica je da je to nakon niza godina
prvi propis koji je usko vezan uz
struku, na kojemu su radili stručni
ljudi, i ne vidimo razloga ili povoda da ga netko pokušava osporiti,
tim više što je dobar dio toga preveden iz propisa koje je postavila
Europska federacija dimnjačara.
piše:ZdravkoŠenjug,predsjednik HDU
Ova informacija je jako bitna iz razloga što se na nakoliko područja,
nažalost izvan struke, pokušava
bez pravih osnova određivati pravila po kojima će dimnjačari raditi,
tj. pokušavaju se nametnutni nečiji interesi zanemarujući osnovnu
postavku i funkciju dimnjačarske
službe. Uvijek smo bili, i trebamo
i dalje biti, dio protupožarnog
sistema, sistema zaštite života,
kao i sve više značajnog sistema
zaštite zraka i okoliša. Dugo smo
već i dio komunalnog sistema, i
zato nestručno zadiranje u struku
i njeno omalovažavanje može doprinijeti i tragičnim posljedicama.
U idućem mjesecu održat će se
godišnja konferencija Europske
federacije dimnjačara pa će naši
predstavnici vjerojatno doći s
novim informacijama i uputama
s tako značajnog dimnjačarskog
skupa.
Hrvatska dimnjačarska udruga
3
obrtnikdimnjaèar
Stručnjaciupraksi
:
piše:MarkoJakobovićdipl.ing.stroj.
marko.ening@gmail.com
(Ne)ispravninačinisanacije
dotrajaledimovodneinstalacije
1. Uvod
“U praksi, sanacija
dimnjaka nije zakonski
regulirana (potrebne
kompetencije i
ovlaštenja), tako da
trenutačna situacija
u Hrvatskoj ovisi o
nekolicini dimnjačarskih
obrta i pojedinih
specijaliziranih tvrtki
za prodaju i sanaciju
dimnjaka.”
Svatko od nas koji imamo lokalni
(kućni ili stambeni) centralizirani
sustav plinskog grijanja (tzv. etažno plinsko grijanje), prije ili kasnije
posegnut ćemo za zamjenom dotrajalog plinskog aparata novim
(po mogućnosti kondenzacijskim)
aparatom, kako bi osigurali siguran
rad sustava za grijanje i potrošnju
sanitarne vode, te uštedjeli na potrošnji energenta. Kada se pristupi
postavljanju novih plinskih trošila
s visokim koeficijentom korisnog
djelovanja, manjom količinom i niskom temperaturom dimnih plinova,
uobičajeno se postojeći dimnjaci
smiju upotrijebiti samo ukoliko se
mogu prilagoditi novim zahtjevima u
pogledu odvođenja dimnih plinova.
Pri tome, manji problem u dimnjaku
predstavlja osiguranje podtlaka (odnosno uzgona) dovoljnog za odvođenje dimnih plinova, a mnogo veći
problem je u održavanju dimnjaka
suhim (ili dovoljno brtvenim za vlažne uvjete). Uobičajeni postojeći dimnjaci (opeka), osobito ako su stariji
od 15 godina, većinom su „osjetljivi na vlagu“, tj. ne podnose trajno
prodiranje vlage koja nastaje kondenzacijom vodene pare iz dimnog
plina tijekom njegova prolaska kroz
dimovod (pothlađivanje). To jednako
vrijedi za zidane dimnjake (opeka)
kao i za višestjene dimnjake od predgotovljenih elemenata (lagani beton
ili šamot). Za odvođenje dimnih plinova iz novih plinskih ložišta, danas
se pretežno zahtijevaju dimnjaci koji
su „neosjetljivi na vlagu“, u kojima
dimni plinovi mogu kondenzirati, te
se traži određena nepropusnost na
vlagu (kondenzacijski uređaji). U suprotnom, postoji realna opasnost od
prodiranja vlage koje uzrokuje skupe
popravke dijelova građevine.
U praksi, sanacija dimnjaka nije
zakonski regulirana (potrebne komKARAKTERISTIKE NOVIH LOŽIŠTA
petencije i ovlaštenja), tako da trenutačna situacija u Hrvatskoj ovisi
o nekolicini dimnjačarskih obrta i
pojedinih specijaliziranih tvrtki za
prodaju i sanaciju dimnjaka. Poseban problem je naobrazba djelatnika
koji izvode sanaciju dimnjaka. Zbog
nedostatka naobrazbe, djelatnici su
prinuđeni na različite improvizacije
(dimenzijska neusklađenost sanacijskih cijevi i priključaka na aparat,
potreba za revizijskim otvorima, načini spajanja cijevi itd.). Naobrazbu
bi trebali pružati proizvođači opreme (sanacijskih cijevi) ili uvoznici,
na način da se organiziraju stručna
predavanja (u okviru proizvodnog
pogona ili ex-cathedra) na kojima bi
se međusobnom interakcijom riješili
svi problemi koji proizlaze iz prakse.
Naravno da prisustvovanje takvim
predavanjima (ili radionicama) implicira izdavanje određenih dokumenata o osposobljavanju koji bi bili
priznati od mjerodavnih institucija.
2. Temeljni principi sanacije
dimovoda
Izbor uređaja za loženje
Najčešći uzrok sanacije dimnjaka je
potreba za zamjenom starog ložišta.
Zamjena starog ložišta se provodi
zbog različitih faktora: dotrajalost
(skupo održavanje, kvar koji nije
isplativ za popravak), promjena
energenta (plinofikacija), poboljšavanje energetskih svojstava objekta
(kondenzacijska tehnika), promjena
građevinskih gabarita objekta (nadogradnja koja uvjetuje veće kapacitete grijanja) itd.
Vlasnik (korisnik) objekta će u suradnji sa stručnjacima iz područja termotehnike (plinoserviser, dimnjačar,
projektant strojarskih instalacija, arhitekt) provesti odabir najpovoljnijeg
sustava grijanja u ovisnosti o stvarnim potrebama (potrebna snaga za
grijanje, potrebna snaga za grijanje
POSLJEDICE NA DIMNJAK
Presjek dimnjaka je prevelik za smanjenu količinu
dimnih plinova.
Smanjena snaga.
Smanjeni maseni protok dimnih plinova
(do 50%, zavisno od tipa uređaja).
Manje brzine strujanja i duža vremena zadržavanja dimnih plinova unutar dimnjaka.
Veće ohlađenje dimnih plinova. Niže temperature na unutarnjim površinama dimnjaka. Manji
toplinski uzgon.
Ranije se prelazi točka rošenja, pa kondenzacija
nastupa ranije.
Manji gubici u dimnim plinovima zbog
nižih temperatura dimnih plinova (smanjenje do 100K), te zbog manjeg pretička
zraka (veći sadržaj CO2).
Manja količina topline u dimnim plinovima.
Radi manje snage povećava se vrijeme
rada plamenika uz jednake potrebe za
toplinom.
Manji toplinski uzgon. Manje brzine strujanja i
duža vremena zadržavanja dimnih plinova unutar
dimnjaka. Veće ohlađenje dimnih plinova. Niže
temperature na unutarnjim površinama dimnjaka.
ranije se prelazi točka rošenja, pa kondenzacija
nastupa ranije.
Opasnost od prodora vlage i od vrenja.
Kraće su faze isušivanja, u kojima bi se nakupljena vlaga mogla dovoljno isušiti. Opasnost od
prodora vlage i od vrenja.
Kraća vremena mirovanja plamenika.
4
Tablica 1: Moguće posljedice na postojećim dimnjacima koje se mogu pojaviti
zbog energetski povoljnijih karakteristika novih ložišta
potrošne sanitarne vode) i financijskim mogućnostima investicije.
Snimka postojećeg stanja dimnjaka (Stručni dimnjačarski nalaz)
Prije kupnje i montaže uređaja za
loženje potrebno je napraviti snimku
postojećeg stanja dimnjaka od strane ovlaštene osobe (područni
dimnjačar), kako bi se utvrdilo zadovoljava li postojeći dimnjak svojim karakteristikama uvjete novog
uređaja. Izdani dokument od strane
dimnjačara (Stručni dimnjačarski
nalaz) mora sadržavati sljedeće :
• vrstu i tip dimnjaka (građeni, zidani, montažni,…) ;
• materijal dimnjaka (opeka, šamotni elementi, betonske cijevi, Fe
cijevi,…) ;
• gabarite dimnjaka (unutarnji promjer, vanjski promjer, ukupna visina, radna visina,…) ;
• vertikalni shematski prikaz (presjek kroz etaže kroz koje prolazi
dimnjak) ;
• pozicije revizijskih otvora (gornjeg
i donjeg) ;
• egzaktan i nedvosmislen zaključak
(dimovod neispravan/ispravan, tj.
nalaz pozitivan/negativan) ;
• razloge izdavanja negativnog nalaza (navesti sve nedostatke na
dimnjaku) ;
• eventualno predložiti način otklanjanja nedostataka (npr. tehničko
rješenje sanacije dimnjaka) ;
Izbor sanacijskog sustava
Materijal
• nehrđajuće krute cijevi od plemenitog čelika (tzv. INOX),
• nehrđajuće gibljive cijevi od plemenitog čelika (tzv. FLEXI INOX)
• polimerne krute cijevi (PP, PVC,
PE-HD, ABS)
• polimerne gibljive cijevi (najčešće u rolama 10, 15, 20 m)
• keramičke krute cijevi (građevinski predgotovljeni elementi)
Način montaže
• s gumenim brtvama (brtvljenje
zbog kondenzata),
• bez gumenih brtvi (za kruto gorivo)
• navojni spojevi (veća čvrstoća i
samonosivost)
• utični spojevi (brža montaža i manja samonosivost)
• spoj obujmicama (problem povećanja gabarita cijevi)
ba
Gornje norme su implementirane
u razne programske pakete (npr.
Dexheimer Software GmbH, paket
Phoenix) kako bi se proračun maksimalno olakšao (proračun za više
plinskih ložišta na jednoj dimovodnoj
vertikali je vrlo opsežan i kompleksan – realna opasnost od slučajne
pogreške!).
3. Primjer modernog sanacijskog sustava (BBT LOGAFIX
EW, DW)
Materijal:
nehrđajuće
cijevi od plemenitog čelika oznake
1.4404/1.4571
Energenti: plin, ulje, kruto gorivo
(peleti, drvo)
CE cerifikat: posjeduje (MPA NRW,
br. 432-BPR-119930)
Debljina unutarnje stijenke : EW =
0,6 mm ; DW = 0,5/0,6 mm
Dimovodni sustav LOGAFIX jednostijeni (EW- deu. einwandig)
EN 1856-1 : T120 P1 W V2 O(20)
T200 N1 W V2 O(50)
T400 N1 D V2 G(300)
T400 N1 D V3 G(300)
T400 N1 W V2 O(80)
Za uređaje: Logano 17…85 kW
(serije : G, S, SC, SX), Atmos 15 kW
(serija DC) ;
Dimovodni sustav LOGAFIX duplostijeni (DW – deu. doppelwandig)
EN 1856-1: T120 P1 W V2 O(10)
T400 N1 D V2 G(60)
T400 N1 W V3 O(40)
Za uređaje: Logano 17…85 kW (serije : G, S, SC, SX, SP) ;
Otpor provođenju topline: R=0,41
m²K/W (200°C, 30 mm izolacije)
Važno ! S obzirom da klasičan
opečni zid ima približan otpor
provođenju topline 0,04…0,17
m²K/W, vidljivo je da pregotovljeni čelični elemet sa izolacijom 30
mm ima približno 4 puta veći otpor
provođenju topline !
Proračun sanacijskog sustava
Važeće norme za proračun:
HRN EN 13384-1 DIMNJACI : Metode toplinskog proračuna i proračuna
dinamike fluida, I.dio: dimnjaci s jednim uređajem za loženje
HRN EN 13384-2 DIMNJACI : Metode toplinskog proračuna i proračuna
dinamike fluida, II.dio: dimnjaci s
više uređaja za loženje
HRN DIN 18160-1 : Dimovodne instalacije, I.dio: projektiranje i izved-
Slika br 1. EW
èasopis za dimnjaèarsku struku
mijska svojstva, ispitivanje savojnih
svojstava pri skošenju u dimovodu,
nema ispitivanja po normi EN 14471
itd.).
Slika br 2. DW
4. Primjer loše sanacije dimovoda (FURANFLEX)
U zadnje vrijeme dolazi do česte
pojave korištenja neprovjerenih sistema sanacije dimnjaka koji nisu
ispitani na odgovarajući način (bilo
u zemljama EU ili kod nas), što dovodi do pojave nesigurnosti građana.
Osobe koje izvode takve sanacije,
što iz vlastitog neznanja, što zbog
ekonomske isplativosti (niža cije-
Toksičnost korištenih materijala
- Sustav Furanflex je napravljen od
furanskih smola i staklenih vlakana koje sadrže antimonov trioksid
(vidljivo u dokumentaciji patenta!).
Furan (C4H4O) i antimonov trioksid
(Sb2O3) su toksične supstance (potencijalno kancerogeni elementi), te
bi se upotreba materijala za sanaciju dimnjaka na njihovoj bazi trebala
ispitati. Zbog ugradnje neposredno
u životnu okolinu (dimnjaci zgrade
kroz stanove objekta), neotrovnost i
neškodljivost po ljude treba pomno
dokazati. Također, rukovanje od strane djelatnika koji saniraju dimnjake
je upitna (rukovanje i rezanje materijala pri kojem dolazi do udisanja
mikročestica!).
Toplinska i mehanička naprezanja
u savijenim dijelovima
– S obzirom da je dio starijih opečnih dimnjaka skošen (u Zagrebu cca.
90% u centru grada!) zbog građevinskih propisa iz prošlosti, sanacija
ekspandirajućim polimernim sustavima je upitna. Potrebno je ispitati
toplinska naprezanja u savijenim
dijelovima (tamo su najveća) i to
prema normi sa 2 koljena od 45°. Iz
njihovoj uporabljivosti, tako da nije
izdana obavezna CE oznaka za puštanje u promet, jer ovaj građevni
proizvod nije pokriven niti jednom
harmoniziranom normom“ (citat
:Udruženje njemačkih dimnjačara).
Također, Furanflex sustav nema niti
obaveznu C oznaku za puštanje u
promet u RH.
Neusklađenost sa važećom normom HRN DIN 18160-1
Točka 5.1. „Montaža unutarnje cijevi od višeslojnog dimnjaka mora se
instalirati na siguran način da nema
zapreke slobode gibanja i dilatacije“
– ne zadovoljava (zbog potpunog
ekspandiranja cijevi vertikalna dilatacija nije moguća) ;
Točka 5.4. „Dimovodne instalacije s velikom vanjskom površinom
zaštićuju se dodatnom zaštitom od
difuzije vlage dodatnim stražnjim
prozračivanjem blokova i dopunskom izolacijom“ – ne zadovoljava
(zbog potpunog ekspandiranja cijevi
stražnje prozračivanje nije moguće) ;
Točka 7.2.1. „Unutar zgrade moraju
dimovodni kanali udovoljavati pretlak klase tlaka P1 ili H1 kada su…
prozračivani sa stražnje strane preko
cijele visine i preko cijelog obujma.
Razmak između vanjskih zidova di-
stan da sanacija dimnjaka nije samo
puka formalnost da se udovolji zahtjevima službenih tijela, već stvarna potreba za sigurnim korištenjem
toplinske tehnike.
Suradnja na relaciji: plinoserviser
→ stranka → dimnjačar je obavezna, jer su to multidisciplinarne
struke koje se moraju međusobno
uvažavati i nadopunjavati, neovisno
o stupnju formalnog obrazovanja.
Financijski aspekt (profit svakog
subjekta u lancu) je potrebno katkad i podrediti sigurnosnom (skuplja oprema sigurnija, zadovoljstvo
stranke jer nije preplatila radove).
Zbog brzog napretka ložišne tehnike i tehnologijâ izrade pojedinih
uređaja, stalna edukacija je poželjna i obavezna. Stav da je formalno
obrazovanje dovoljno za stjecanje
doživotne kompetencije (ispitivači
plinske instalacije, dimnjačari kao
ispitivači dimovodne instalacije) nije
koristan niti produktivan. Što više
učimo, što više slušamo druge, što
više uvažavamo jedni druge, to će
nam biti lakše raditi te stvarati nove
vrijednosti.
“Sanacija dimnjaka je
jedno od onih znanja
koje se ne može položiti
samo „na papiru“, već je
potreban dugotrajan rad
na terenu, te upoznavanje
toplinske tehnike.”
Za plinomontažera, plinoservisera i
dimnjačara treba biti najveće zadovoljstvo kada odgoji i odškoluje nove
Slika 3 : IC termogrami dimovoda (lijevo: dimnjaci prije sanacije, desno: dimnjaci gradske toplane)
na sirovine i materijala za sanaciju
dimnjaka), dovode korisnike u nezavidnu situaciju, jer je ispravnost i
sigurnost tako saniranog dimovoda
upitna.
Sustavi pneumatske sanacije dimnjaka furanskim smolama (komerc.
naziv FURANFLEX) su zbog više faktora neprihvatljivi:
Dokaz ispravnosti i uporabljivosti
- Postojeća dokumentacija o korištenim materijalima u ovakvom
sustavu je nedovoljna, sustav nije
podvrgnut ispitivanjima kojima bi
se dokazala njegova svojstva, već je
izdana samo nedovoljna dokumentacija (Uvjerenje o otpornosti dimnjaka na požar) od strane jednog domaćeg laboratorija koji nema potvrdu
Hrvatske akreditacijske agencije za
ispitivanje mehaničkih i toplinskih
svojstava polimernih dimovodnih
sustava. Također, ostala svojstva
nisu ispitana (otpornost na pojavu
kondenzata, otrovnost upotrebljenih
materijala, mehanička svojstva, ke-
postojeće dokumentacije nije vidljivo da je takvo ispitivanje provedeno. Savojna naprezanja u savijenim
dijelovima su velika, tako da kod
dotrajalih dimovoda (unutrašnja stijenka ispucala i oštra) može doći do
pucanja materijala.
Nemogućnost održavanja saniranog dimnjaka
– Zbog tanke stijenke i promjena
presjeka saniranog dimnjaka, održavanje prohodnosti od strane dimnjačara je upitno. Prilikom čiščenja
može doći do trganja i kidanja unutarnje stijenke (potrebno dokazati
abrazivna svojstva), što uporabivost dimnjaka dovodi u pitanje. Također, zbog nejednolikog promjera
(na skošenjima dimnjaka), kontrola
kompletne vertikalne prohodnosti je
upitna.
Neprimjena sustava u državama
EU
– „U Njemačkoj odvodne dimovodne
cijevi Furanflex nemaju dozvolu za
uporabu, jer nije podnesen dokaz o
movodnog kanala, odnosno, eventualnog raspoloživog sloja izolacije
i unutarnje strane otvora mora…
kod pravokutnih svijetlih otvora…
razmak mora iznositi najmanje 3 cm
“ – ne zadovoljava (zbog potpunog
ekspandiranja cijevi u kvadratnom
opečnom kanalu, dim. # 12 x 12 cm,
razmak od min. 3 cm nije moguć) ;
5. Zaključno
Način sanacije dimovodnog sustava
(uz odabir samog aparata) je vrlo
važan moment u modernizaciji postrojenja za grijanje. O njemu ovisi
da li ćemo mirno spavati, sigurni da
dimni plinovi prolaze kroz naš objekt
neškodljivo za okolinu, ili ćemo biti
izloženi riziku od nepravilnog rada
dimovodnog sustava, što može dovesti do fatalnih posljedica.
Korisnik, u suradnji sa stručnjacima,
sâm mora odabrati odgovarajući
najsigurniji i najpovoljniji sistem
sanacije dimnjaka, te mora biti svje-
generacije naučnika, koji će s ponosom u budućnosti spominjati svoje
početke kod svog majstora. Rad s
tim mladim ljudima ne bi trebao biti
opterećenje, već zadovoljstvo. Tu
je razlika između pravih „majstora
– učitelja – odgojitelja“ i onih koji
samo formalno prate rad naučnika.
Sanacija dimnjaka je jedno od onih
znanja koje se ne može položiti samo
„na papiru“, već je potreban dugotrajan rad na terenu, te upoznavanje
toplinske tehnike. Sanator dimnjaka
mora poznavati ložišta na tržištu,
mora poznavati materijale dimovoda koje ugrađuje, mora poznavati
građevinske karakteristike objekta
na kojem radi, mora znati ispitati
postojeći dimnjak prije sanacije,
mora znati ispitati sanirani dimnjak,
te predvidjeti njegovo ponašanje u
uporabi. Uporaba novih instrumenata i tehnologija je neminovna (npr.
termovizijska IC kamera kao dokaz
toplinskih svojstava dimnjaka kao
dijela fizike objekta).
5
obrtnikdimnjaèar
Stručnjaciupraksi
piše:DavorBelas,dipl.ing.stroj.
Akteriodgovornizatrovanje
ugljičnimmonoksidom
:
Stalni sudski vještak za
strojarsko-tehnološka
vještačenja, trovanje plinom,
uzroke požara i eksplozija
i mehanoskopiju
Centar za forenzična ispitivanja,
istraživanja i vještačenja “Ivan
Vučetić”
“I dalje najviše od trovanja
ugljičnim monoksidom
stradavaju adolescenti i
podstanari. .”
Trovanja ugljičnim monoksidom
se i dalje događaju, bez obzira na napore plinodistributera i
dimnjačara u Republici Hrvatskoj
da preko raznih komunikacijskih
kanala (letci, novinski članci i dr.)
informiraju javnost o opasnostima
koje mogu dovesti do trovanja
ugljičnim monoksidom u stambenim i drugim prostorima tijekom
upotrebe plinskih aparata s otvorenim ložištem. Ono što se može
istaknuti kao trend, je da se broj
smrtno stradalih znatno smanjio u
zadnjih nekoliko godina, a za to
dio zasluga pripada i stručnjacima koji se bave plinskom tehnikom i dimnjacima.
I dalje najviše od trovanja ugljičnim monoksidom stradavaju adolescenti i podstanari. Vjerojatno u ovoj strukturi stradalih i leži uzrok što informacije dostupne
u medijima ne daju željene rezultate. Naime, adolescenti još nisu zainteresirani za
problematiku plinske tehnike, a podstanari se često sele pa takvim načinom života ne stižu obratiti pozornost na plinske
aparate i dimnjake u prostorima u koje su
privremeno uselili.
Sezona trovanja ugljičnim monoksidom
u novije vrijeme se podijelila na dva razdoblja u godini. Jedno razdoblje je dugo
poznato, a to je period godine kada traje
sezona grijanja. Uzroci trovanja ugljičnim
monoksidom u periodu sezone grijanja
ljudima su više manje poznati i jasni
(npr. neispravan dimnjak, neispravan bojler, napa i dr.). Drugo razdoblje trovanja
ugljičnim monoksidom se u većem opsegu pojavilo relativno nedavno, a to je
razdoblje velikih ljetnih vrućina i valova
vrućina koji se znaju pojavljivati u perio-
du kasnog proljeća. Ovo ljetno razdoblje
je ljudima novost i potpuno su neupućeni
u razloge trovanja ugljičnim monoksidom
tijekom ljeta i kasnog proljeća. U ljetnoj
sezoni trovanja ugljičnim monoksidom
osim plinskog aparata s otvorenim ložište,
dimnjaka i ventilacije (ova tri čimbenika
bismo mogli nazvati trokutom trovanja
ugljičnim monoksidom),, dodatni faktor je
položaj stana u zgradi. Naime, u ljetnom
razdoblju trovanja ugljičnim monoksidom se najčešće događaju u stanovima
koji se nalaze u prizemlju, i to najčešće
u stanovima koju su opremljeni tzv. klima
uređajima (radi se zapravo o rashladnim
uređajima).
Analizom dosadašnjih slučajeva trovanja
ugljičnim monoksidom iskristalizirali su
se ključni akteri odgovorni za pojedine
slučajeve trovanja ugljičnim monoksidom, a to su:
•vlasnici ili korisnici prostora,
•dimnjačari,
•plinoserviseri
•plinoinstalateri
•lokalne vlasti.
Dimnjačari se pojavljuju kao akteri odgovorni za trovanja ugljičnim monoksidom
u manjoj mjeri, i to kada svoj posao ne
obavljaju savjesno, na način da ne pregledavaju dimnjake i ložišta prema pravilima
struke, već isključivo to rade forme radi,
no, ponavljam, takvi nesavjesni dimnjačari su vrlo rijetki i sve rjeđi. Objektivan
problem s kojim se dimnjačari susreću je
nesuradnja vlasnika ili korisnika stambenih prostora u djelokrugu dimnjačarskog
posla. Razna stručna savjetovanja za dimnjačare sigurno su podigla kvalitetu i razinu znanja i svijesti dimnjačara o važnosti
njihovog posla i sigurno pridonijela smanjenju broja smrtno stradalih od trovanja
ugljičnim monoksidom.
Plinoserviseri su važna karika u lancu
koja može dovesti do trovanja ugljičnim
monoksidom ili ga spriječiti. Neki plinoserviseri prilikom servisa plinske aparate
podešavaju na snage veće od deklariranih, što za posljedicu ima veću produkciju
dimnih plinova koji moraju proći kroz dimovodnu cijev dimenzioniranu za manju
snagu. To također dovodi i do lošijeg izgaranja pa se koncentracija ugljičnog monoksida u plinovima povećava. Ovakvo
loše podešavanje bojlera obično samo po
sebi ne dovodi do povrata dimnih plinova,
ali može biti zadnja karika u nizu negativnih čimbenika koji će dovesti do povrata
dimnih plinova i trovanja ugljični monoksidom. Zabilježen je jedan slučaj da je plinoserviser onesposobio osjetnik povrata
dimnih plinova na kombi bojleru s otvorenim ložištem što je za posljedicu imalo
smrt djeteta. Vlasnici plinskih aparata
često griješe na način da neredovito održavaju plinske aparate ili ih daju održavati
osobama koje nisu dovoljno educirane za
obavljanje servisa na plinskim aparatima.
O
Vlasnici ili korisnici plinske tehnike skloni
su raditi na građevinama preinake a da
se prethodno ne konzultiraju sa stručnim
osobama o namjeravanim preinakama
i utjecaju tih preinaka na rad plinskih
aparata u njihovom prostoru. Najčešće
preinake koje vlasnici/korisnici rade se
odnose na zamjenu klasične stolarije izolacijskom stolarijom (najčešće se radi o
stolariji izrađenoj od polimernog materijala PVC-a pa se takva stolarija kolokvijalno
naziva PVC stolarija), zatim ugrađuju ventilatore u kupaonice i/ili nape u kuhinje,
zatvaraju otvore sabirača čađe i dr.
Dalje, neki vlasnici/korisnici neredovito ili
uopće ne održavaju plinske aparate, onemogućavaju dimnjačarima pristup ložištima i dimnjacima, itd.
kao akteri prilikom trovanja ugljičnim
monoksidom, doduše u vrlo malom broju
slučajeva. Naime, prilikom ugradnje plinskih aparata ne poštuju pravila struke pa
nepravilno ugrađuju plinske aparate (npr.
dimnjače aparate ugrađuju kao fasadne,
zamjenjuju stare plinske aparate novima
veće snage i dr.). Radi se o plinoserviserima koji nemaju licencu za rad, već posao
obavljaju na „crno“, što je manji problem,
veći je problem što nemaju potrebna znanja za obavljanje tog posla.
Lokalne vlasti su za svoje područje
dužne raspisati natječaj za dimnjačarsku
koncesiju i pravilnikom definirati način
provođenja dimnjačarskog posla. No,
postoje neke jedinice lokalne uprave koje
nisu raspisale natječaj, tako da na svom
području nemaju ovlaštenog dimnjačara.
Ovakva situacija je vrlo opasna s aspekta
sigurnosti korisnika plinskih aparata. U
ovakvim slučajevima bi se dimnjačarske
udruge trebale više angažirati i obavijestiti lokalnu vlast općine ili grada koji
nemaju područnog dimnjačara o potrebi
uspostavljanja te komunalne službe.
U ovom članku su pobrojani najvažniji
akteri i njihovi postupci koji dovode do
trovanja ugljičnim monoksidom. Sigurno ih ima još, i stoga distributeri plina i
dimnjačari trebaju ulagati dodatne napore
na informiranju javnosti o opasnostima
koje mogu dovesti do trovanja ugljičnim
monoksidom korištenjem plinske tehnike. Budući da su dimnjačari i distributeri
plina komunalne djelatnosti koje prema
važećim propisima periodički obilaze korisnike plinske tehnike, za sve nepravilnosti
utvrđene tim redovitim pregledima trebali
bi zahtijevati da se nepravilnosti uklone s
ciljem daljnjeg smanjenja broja žrtava trovanja ugljičnim monoksidom.
Plinoinstalateri se također pojavljuju
Analizatori dimnih plinova
MP120
FG100
6
CO100
KIGAZ 200
KIGAZ 150
èasopis za dimnjaèarsku struku
Energetskipreglediienergetsko
certificiranjezgrada(6.)
Skraćeno, ovaj naslov bi glasio „Energetska
učinkovitost građevina“, zato što se energetski pregledi građevina i energetsko certificiranje zgrada provodi sa svrhom postizanja
njihove što bolje energetske učinkovotosti. U
tom smislu, u srpnju 2012. su objavljeni novi
pravilnici i uredba.
Treća varijanta Pravilnika o energetskom
certificiranju zgrada (prva Narodne novine br.
113/2008, 91/2009, druga Narodne novine
br. 36/2010, 135/2011) izašla je početkom
ljeta kao Pravilnik o energetskim pregledima
građevina i energetskom certificiranju zgrada
(Nn br. 81/2012), u daljnjem tekstu Pravilnik.
Najnoviji Pravilnik je donio Ministar graditeljstva i prostornog uređenje na temelju izmjena
Zakona o učinkovitom korištenju energije u
neposrednoj potrošnji (Nn br. 152/08 i 55/12),
a ne na temelju Zakona o prostornom uređenju i gradnji što je do sada bio slučaj. U novi
Pravilnik je, što se vidi iz naslova, ugrađen i
Pravilnik o energetskim pregledima građevina
(Nn br. 5/11) iz djelokruga Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGPRP),
vezano na ekodizajn proizvoda i opću energetsku učinkovitost. Novi je i Pravilnik o
uvjetima i mjerilima za osobe koje provode
energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada (Nn br. 81/2012),
a po prvi put je objavljen Pravilnik o kontroli
energetskih certifikata zgrada i izvješća
o energetskim pregledima građevina (Nn
br. 81/2012). Pravilnik je stupio na snagu 8
dana od dana objave u Narodnim novinama,
ali će se primjenjivati 90 dana od dana objave
Metodologije na službenim stranicama ministarstva. Metodologija (algoritam) za izračun
energetskih svojstava zgrada je na stranicama kao Prijedlog za javnu raspravu. Objavom
Metodologije zaokružit će se cjelina zakonske
regulative o energetskim pregledima i energetskom certificiranju.
U novom Pravilniku nema promjena dosadašnjih obveza.
Kraj ove godine je krajnji rok za javno izlaganje energetskog certifikata (u daljnjem tekstu
EnCERT) javnih zgrada veličine do 1000 m2.
Za dobivanje uporabne dozvole nove zgrade je
potrebno priložiti EnCERT.
Kod kupoprodaje stanova će danom stupanja
u EU biti potrebno priložiti EnCERT. Obavezni
su redoviti pregledi sustava grijanja, sustava
grijanja i hlađenja kao i sustava klimatizacije.
Kod redovitog pregleda sustava grijanja, ovlaštena osoba treba provesti potrebna mjerenja
prema posebnom propisu iz područja zaštite
okoliša kojim se uređuje obavljenje djelatnosti
praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija u
zrak iz stacionarnih izvora.
Kao vodič kroz energetsku učinkovitost poslužit će web stranice Ministarstva graditeljstva
i prostornog uređenja www.mgipu.hr.
1. PROPISI
Na početnoj stranici Ministarstva je poveznica PROPISI gdje su poveznice s navedenim
Propisima iz područja gradnje, prostornog
uređenja, postupanju i uvjetima gradnje radi
poticanja ulaganja, komunalnog gospodarstva, stanovanja i konačno Propisi iz područja
energetske učinkovitosti s poveznicama na
tekstve tih propisa:
•Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru,
Narodne novine 69/12
•Pravilnik o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim
pregledima građevina, Narodne novine
81/12
•Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede
građevina i energetsko certificiranje
zgrada, Narodne novine 81/12
•Pravilnik o energetskim pregledima
građevina i energetskom certificiranju
zgrada, Narodne novine 81/12
2. ENERGETSKA UČINKOVITOST
Na web stranicama Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja www.mgipu.hr su
pod naslovom ENERGETSKA UČINKOVITOST
poveznice:
•Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012.-2013.
•Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru
•Energetsko certificiranje zgrada
•Događanja
•Publikacije
Program energetske obnove zgrada javnog
sektora 2012.-2013 ima za cilj iskoristiti
potencijal ulaganja u zgrade javnog sektora
na području Republike Hrvatske u slučajevima kada je iznos investicije manji od koristi
koje se ostvaruju uštedom na energentima u
budućem razdoblju. Model koji će se primijeniti u provedbi Programa je ESCO model,
koji podrazumijeva takvo poslovanje u kojem
pružatelj energetske usluge (ESCO tvrtka)
nudi mjere poboljšanja energetske učinkovitosti prema vlastitim rješenjima, a koje onda
rezultiraju dokazivim uštedama u potrošnji
energenata.
Područje provedbe je javni sektor:
•Zgrade u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave JLP(R)
S (gradova, općina, županija)
•Zgrade u vlasništvu središnje države
•Proračunskih korisnika (ministarstava,
zavoda, instituta, akademija, ureda)
•Izvanproračunskih fondova
•Zgrade u vlasništvu javnih poduzeća
Uredba o ugovaranju i provedbi energetske
usluge u javnom sektoru (Narodne novine,
broj 69/2012) odnosi se na postupke ugovaranja energetske usluge u javnom sektoru, za
naručitelje energetske usluge koji mogu biti
proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna, jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave i Centar za praćenje
poslovanja energetskog sektora i investicija
te za pružatelje energetske usluge.
Uredbom je propisan način financijskog
knjiženja energetske usluge, na način da
ugovaranje energetske usluge za naručitelja
energetske usluge, temeljem Ugovora o energetskom učinku, nije proračunsko zaduživanje
naručitelja.
Usvajanjem ove Uredbe su stvoreni preduvjeti za realizaciju Programa energetske obnove
zgrada javnog sektora, Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja.
3. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE ZGRADA
Dane su definicije energetskog pregleda,
energetskog certifikata i energetskog certificiranja zgrade.
Poveznice na koje upućuje energetsko certificiranje zgrada su:
•Obavijest o obvezi energetskog certificiranja zgrada
•Vremenski okvir za energetsko certificiranje zgrada
•Koje poslove uključuje postupak energetskog certificiranje za nove, odnosno postojeće zgrade
•Nositelji Programa izobrazbe za osobe
koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada
•Ovlaštenja za provođenje energetskih
pregleda i energetsko certificiranje zgrada
•Odluka o najvišim cijenama koštanja
provođenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada
•-Energetsko certificiranje zgrada – pristup samo za ovlaštene korisnike
3.1 Obavijest o obvezi energetskog certificiranja zgrada
Prema odredbi članka 15. stavka 2. Zakona o
prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11 i 50/12),
prije izdavanja uporabne dozvole, drugog akta
za uporabu, odnosno prije promjene vlasništva ili iznajmljivanja zgrade ili njezinoga dijela, mora se pribaviti certifikat o energetskim
svojstvima zgrade (u daljnjem tekstu: energetski certifikat) koji izdaje ovlaštena osoba,
dok prema odredbi stavka 3. istog članka kupac ili najmoprimac zgrade ili njezinog dijela
ima pravo uvida u energetski certifikat prije
sklapanja ugovora o kupoprodaji ili najmu
prema posebnom zakonu.
Propisano je energetsko certificiranje novih
i postojećih zgrada, propisana su izuzeća od
obveze energetskog certificiranja, te su propisane zgrade javne namjene za koje je obvezno
javno izlaganje energetskog certifikata.
Od energetskog certificiranje izuzete su:
1. zgrade korisne površine manje od 50 m2
2. zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje;
3. privremene zgrade u okviru pripremnih
radova radi organizacije gradilišta;
4. radionice, proizvodne hale, industrijske
zgrade i druge gospodarske zgrade koje se drže otvorenima više od polovice
radnog vremena, bez ugrađenih zračnih
zavjesa;
5. zgrade namijenjene za održavanje vjerskih
obreda;
6. jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom;
7. postojeće zgrade u stečajnom postupku u
slučaju prisilne prodaje ili ovrhe;
8. postojeće zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju članovima uže obitelji;
9. zgrade koje su po posebnom zakonu upi-
sane u Registar kulturnih dobara;
10. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C.
3.2 Vremenski okvir za energetsko certificiranje zgrada
Navedeni su rokovi dobivanja certifikata za
javne zgrade, postojeće i nove zgrade.
Do 31. prosinca 2012. godine potrebno javno
izložiti energetski certfikat za zgrade javne namjene ukupne korisne površine veće od 1000
m2, veće od 500 m2 do 31.12.2013, a veće
od 250 m2 do 31.12.2015. , a to su:
1. poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizičkih osoba
2. zgrade državnih upravnih i drugih tijela,
tijela lokalne (područne) uprave,
3. zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima,
4. zgrade sudova, zatvora, vojarni,
5. zgrade međunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija,
6. zgrade banaka, štedionica i drugih financijskih organizacija,
7. zgrade trgovina, restorana, hotela,
8. zgrade putničkih agencija, marina, drugih uslužnih i turističkih djelatnosti,
9. zgrade željezničkog, cestovnog, zračnog
i vodenog prometa, zgrade pošta, telekomunikacijskih centara i sl.
10. zgrade visokih učilišta i sl., zgrade škola, vrtića, jaslica, studentskih i đačkih
domova i sl., zgrade domova za starije
osobe i sl.
11. zgrade sportskih udruga i organizacija,
zgrade sportskih objekata,
12. zgrade kulturnih namjena: kina, kazališta,
muzeja i sl.
13. zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj namjeni.
3.3 Koje poslove uključuje postupak energetskog certificiranje za nove odnosno
postojeće zgrade
Energetsko certificiranje zgrade jest skup
radnji i postupaka koji se provode u svrhu
izdavanja energetskog certifikata.
Za postojeću gradjevinu prije izdavanja energetskog certifikata potrebno je napraviti energetski pregled zgrade.
Energetski pregled zgrade je dokumentirani
postupak kojim ovlaštena osoba provodi:
a) analizu toplinskih svojstva ovojnice zgrade glede racionalne uporabe energije
i toplinske zaštite i proračun godišnje
potrebe toplinske energije za grijanje
zgrade za stvarne klimatske podatke,
b) analizu sustava grijanja i hlađenja, sustava klimatizacije i ventilacije i sustava za
pripremu potrošne tople vode.
c) analizu energetskih svojstava sustava
elektroinstalacija i rasvjete, te drugih
potrošača energije koji imaju značajan
udjel u ukupnoj potrošnji energije zgrade
ovisno o namjeni korištenja zgrade.
d) analizu upravljanja svim tehničkim sustavima zgrade,
e) potrebna mjerenja,
f) prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade i njenih tehničkih sustava koje su ekonomski opravdane,
ostvarive uštede, procjenu i razdoblje povrata investicije,
h) izvještaj s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje će se implementirati kroz jednu ili više
faza.
Energetski certifikat nove zgrade izdaje se na
temelju podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku
zaštitu, završnog izvješća nadzornog inženjera
o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača
o izvedenim radovima i uvjetima održavanja
građevine.
Energetski certifikat je dokument koji izdaje
ovlaštena osoba, a sadrži podatke definirane
Pravilnikom:
a) sve podatke u o zgradi i lokaciji prikupljene i izračunate u postupku provođenja
energetskog pregleda.
b) izračun godišnje potrebne toplinske
energije za grijanje za definirani profil korištenja za referentne klimatske podatke,
Q H, nd, ref [kWh/a] i specifične, Q’’H,nd,ref
[kWh/(m2a)] odnosno Q’H,nd,ref [kWh/
(m3a)] za nestambene zgrade i određivanje energetskog razreda zgrade.
c) prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski
opravdane.
d) popis propisa, normi i proračunskih postupake za određivanje podataka navedenih u energetskom certifikatu.
3.4 Suglasnost za provođenje programa
izobrazbe za osobe koje provode energet-
piše:MihajloVuković,dipl.ing.stroj.
ske preglede i energetsko certificiranje
zgrada
Upućuje na poveznicu na kojoj je Javni poziv sveučilištima, veleučilištima, institutima,
strukovnim organizacijama, u vezi podnošenja zahtjeva za davanje suglasnosti za provođenje Programa izobrazbe za osobe koje
provode energetske preglede i energetsko
certificiranje zgrada.
3.5 Nositelji Programa izobrazbe za osobe
koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada
3.5.1 REGISTAR nositelja progama izorazbe gdje su navedeni Sveučilišta, veleučilišta,
instituti i strukovne organizacije koje su dobile suglasnost Ministarstva za provođenje
Programa izobrazbe:
- Veleučilište u Slavonskom Brodu. Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1
- Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Zagreb, Kačićeva 26
- Tehnički fakultet sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Vukovarska 58
- Energetski institut Hrvoje Požar. Zagreb.
Savska cesta 163
- Fakultet strojarstva i brodogrednje Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, I.Lučića 5
- Brodarski institut d.o.o.. Zagreb, Avenija
Večeslava Holjevca 20
- Društvo građevinskih inženjera Zagreb, Zagreb, Berislavićeva 6
- Hrvatska komora inženjera strojarstva, Zagreb. Ulica grada Vukovara 271
- Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, Split Ruđera
boškovića bb
3.6 Ovlaštenja za provodjenje energetskih
pregleda i energetsko certificiranje zgrada
Ovlaštenja, prema Pravilniku o uvjetima i
mjerilima za osobe koje provode energetske
preglede i energetsko certificiranje zgrada
(Narodne novine 81/12 ), mogu ishoditi fizičke i pravne osobe, a daje se na rok od 3
godine i može se produžiti na isti rok. Istim
pravilnikom propisane su vrste ovlaštenja kao
i uvjeti koje osobe moraju ispuniti kako bi ishodile ovlaštenja.
Na istom je poveznica za REGISTAR ovlaštenih OSOBA,
3.6.1REGISTAR OSOBA ovlaštenih za provodjenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
Gdje je naveden Popis fizičkih i pravnih osoba
koje imaju ovlaštenje za provođenje energetskih pregleda zgrada s jednostavnim i složenim tehničkim sustavima.
3.7 Odluka o najvišim cijenama koštanja
provodjenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada
Najviša cijena koštanja iskazana je za postojeće i nove stambene i nestambene
zgrade, a posebno su iskazane cijene za izrazito složene nestambene zgrade s više
temperaturnih zona i složenim sustavima instalacija, tekst odluke.
3.8 Energetsko certificiranje zgrada – pristup samo za ovlaštene korisnike
Preko korisničkog imena i šifre dostupna je
baza podataka izdanih energetskih certifikata
zgrada.
4. DOGAĐANJA
Na ovoj poveznici navedeni su datumi objave važnijih događanja s područja energetske
učinkovitosti sa poveznicom na sam događaj,
kao:
26.06.2012 - Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom
sektoru objavljena u Narodnim
novinama broj 69/201
14.05.2012 - Program energetske obnove
zgrada javnog sektora 2012.2013 objavljen u Narodnim novinama broj 69/201
24.04.2012 – U gliptoteci HAZU otvorena
izložba ‹Forma i energija: Arhitektura u i iz Austrije›
12.04.2012 - Poziv na stručni skup ‹Energetska učinkovitost u gradnji –
Europska politika o energetskoj
učinkovitosti i primjeri dobre
prakse iz Austrije›
12.04.2012. - Informacija o javnoj raspravi o
izradi Algoritma za izračun energetskih svojstava zgrada
05.04.2012. - Ministarstvo objavilo javni
poziv ovlaštenim osobama koje
žele provoditi energetsko certificiranje zgrada
05.04.2012. - Ministarstvo objavilo javni po-
B.M.P
Ovlašteni projektant
strojarskih instalacija
ziv za obavljanje poslova izrade
projektnih zadataka u sklopu
provođenja programa energetske obnove zgrada
03.04.2012 - Razgovor s pomoćnicom ministra Anom Pavičić Kaselj, objavljen u business.hr dana 2.4.2012.
29.03.2012. - U travnju prvi natječaj za energetsku obnovu zgrada
17.01.2012. - Trogodišnji rezultati vladina programa ‹Dovesti svoju kuću u red›
4.1 Informacija o javnoj raspravi o izradi
Algoritma za izračun energetskih svojstava zgrada
Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja je objavilo javnu raspravu o izradi Algoritma (metodologije) za izračun energetskih
svojstava zgrada. Donošenje metodologije za
izračunavanje energetskog svojstva zgrada
obvezno je prema Direktivi 2010/31/EU Europskog parlamenta i vijeća od 19. svibnja
2010. godine o energetskom svojstvu zgrada.
Energetska svojstva zgrada utvrđuju se na
temelju izračunate godišnje energije koja se
troši za ispunjenje različitih potreba zgrade, a
moraju uključiti i brojčani pokazatelj uporabe
primarne energije. Metodologija za izračun
energetskog svojstva donosi se na nacionalnoj razini i izrađena je u skladu s općim
okvirom navedenim u Direktivi. Prema općem
okviru kod izrade metodologije potrebno je u
obzir uzeti sljedeće:
• toplinski kapacitet;
• izolacija;
• pasivno grijanje,
• rashladni elementi, i
• toplinski mostovi;
• instalaciju za grijanje i opskrbu toplom
vodom, uključujući njihove izolacijske karakteristike;
• instalacije klimatizacije;
• prirodnu i mehaničku ventilaciju, što
može obuhvaćati i nepropusnost za zrak;
• ugrađenu rasvjetnu instalaciju (uglavnom
u nestambenom sektoru);
• izvedbu, položaj i orijentaciju zgrade, uključujući projektiranu klimu u zatvorenom prostoru;
• pasivne solarne sustave i solarnu zaštitu;
• klimatske uvjete u zatvorenom prostoru,
uključujući projektiranu klimu u zatvorenom prostoru;
• unutrašnja opterećenja.
Tamo gdje je to važno za izračun, treba voditi
računa o pozitivnom utjecaju sljedećih značajki:
• lokalnih uvjeta izloženosti sunčevom
svjetlu, aktivnih solarnih sustava i ostalih
sustava grijanja i opskrbe strujom na temelju energije iz obnovljivih izvora;
• struje proizvedene kogeneracijom;
• sustava daljinskog ili centralnog grijanja i
hlađenja;
• prirodnog osvjetljenja.
Algoritam koji je objavljen na javnu raspravu
sadrži sljedeće priloge koje su, prema europskim normama, izradili istaknuti hrvatski
autori:
1.Algoritam za izračun potrebne energije za
grijanje u hlađenje prostora zgrade
2.Proračun koeficijenta prolaska topline za
stambene.poslovne zgrade
3.Algoritam za određivanje energetskih
zahtjeva i učinkovitosti termotehničkih
sustava u zgradama (sustavi grijanja prostora i priprema potrošne tople vode)
4.Algoritam za određivanje energetskih
zahtjeva i učinkovitosti termotehničkih
sustava u zgradama (sustavi kogeneracije, sustavi daljnskog grijanja, fotonaposki
sustavi)
5.Algoritam za proračun potrebne energije
za primjenu ventilacijskih i klimatizacijskih
sustava kod grijanja i hlađenja prostora
zgrada
6.Algoritam za određivanje energetske
učinkovitosti sustava rasvjete u zgradama (energetski zahtjevi za rasvjetu)
7
obrtnikdimnjaèar
RazgovorsgospodinomJokićem,
tajnikomKoordinacijeudrugestanaraRH
:
Sjedište KUSRH je u Rijeci
U ovom broju s velikim zadovoljstvom razgovaramo s gospodinom Jokićem, čovjekom na
čelu projekta koji je ušao duboko u rješavanje
problematike održavanja stambenih zgrada,
ali je ujedno zahvatio i znatno šire područje,
gotovo do samog pojma modernog stanovanja u višestambenim jedinicama. Kao i u
većini struka, zatečeno stanje bilo je gotovo
kaotično, okovano neznanjem, strahom od
modernih tehnologija, uvođenja reda, i iskoraka iz višegodišnje rutine. Nedostatak informacija i otežan pristup njihovom izvoru jedan
je od najvećih problema današnjeg hrvatskog
društva, i predstavlja kočnicu logičnoj tranziciji u višu civilizacijsku sferu koja bi odgovarala europskoj današnjici. Usprkos tome, napori
u izgradnji komunikacijskih kanala nailaze na
prepreke, nerazumijevanje, nedostatak podrške… stoga su i rijetki oni koji, usprkos tome,
nastoje doprinijeti smislenom napretku zemlje
i društva, u bilo kojem životnom segmentu.
Gospodine Jokić, što je cilj vašeg programa?
Sa grupom volontera, organizirana je udruga
stanara-suvlasnika stambenih zgrada, sa
ciljem pomoći drugima kroz program
edukacije informiranja i savjetovanja
-Cilj našeg programa je da se prevladaju specifična stanja i odnosi nastali nakon promjena
titulara vlasništva u stambenim zgradama.
Najveći broj današnjih vlasnika stanova su
nekadašnji nositelji stanarskih prava u zgradama koje su bile društveno vlasništvo. Vlasništvom nad stanovima,preuzete su i obveze
održavanja istih. Međutim, živimo u državi u
kojoj su još uvijek određeni procesi tranzicije
u tijeku, pa mnogi suvlasnici stambenih zgrada nisu svjesni da su otkupom stanova preuzeli i sve obveze održavanja i unapređenja
kvalitete stambenih zgrada.
ni ja nisam bio drugačiji od ostalih. Vodili su
se postupci zbog nepodmirivanja računa za
potrošnju vode. U mom stanu su ugrađeni
individualni vodomjeri, pa smo plaćali prema
očitanom stanju , a ne prema ispostavljenim
računima. U to vrijeme se javljala velika razlika između stvarne potrošnje i stanja na glavnom vodomjeru po kojem je vršen obračun.
Umjesto potrošenih 16 do 20 m/3, dobivali
smo račune za potrošnju iznad 50m/3. Tek
na sudskom ročištu sam spoznao da se radi o
gubicima vode koji su nastali zbog kvara na
instalacijama u zgradi. Nas nekoliko suvlasnika smo se angažirali, potražili stručni pomoć i
ustanovili da je postojao kvar na našim instalacijama u zgradi te da je sedam godina voda
odlazila u zemlju , a mi smo zbog neznanja
plaćali račune umjesto da se kvar otkloni.
To je ono, mislili smo da će to za nas učiniti
netko drugi.
Sa grupom volontera, organizirali smo udrugu stanara-suvlasnika stambenih zgrada, sa
ciljem da pomognemo drugima kroz program
edukacije informiranja i savjetovanja , te
poticanje na ulaganje u podizanje kvaliteta
življenja u zgradama odnosno u urbanim sredinama.
Kako je sastavljen tim ljudi koji sudjeluje
na projektu? Uspjeli ste sakupiti kompletnu stručnu podršku?
Naš rad su prepoznali pojedini stručni i znanstveni djelatnici, te su se na naš poziv uključili
u program i dali veliki doprinos da kroz sudjelovanje na otvorenim tribinama, stručnim
Na koji ste mu način pristupili, postoji li
neka sistematika?
-Od samog početka djelovanja Udruge stanara-suvlasnika stambenih zgrada sa sjedištem
u Rijeci u kojoj sam započeo svoj volonterski
rad, shvatio sam da se preko noći ništa ne
može promijeniti. Sa grupom entuzijasta –volontera, krenuo sam sa programom koji je u
osnovi imao cilj kvalitetnog informiranja, edukacije i savjetovanja građana o novim odnosima koji su nastali u trenutku kad smo postali
vlasnici posebnih dijelova zgrada (stanova ili
drugih prostorija). Kvalitetno informiran i educiran suvlasnik postaje svjestan da bez osobnog zalaganja i ulaganja u zajedničke dijelove
zgrade ne može podići kvalitetu življenja u
svom stanju. Mora biti svjestan , da njegova
obveza počinje od ulaznih vrata u zgradu a ne
iza ulaznih vrata stana.
Kako ste se uopće našli u središtu tako
zahtjevnog zadatka? Odakle ste „povukli“
volju i energiju?
-Može se reći igrom sudbine.
Prije 13 godina sam umirovljen. Dvije godine
nakon toga, na moju kućnu adresu su počeli
stizati pozivi od općinskog suda u Rijeci gdje
se vodio više postupaka protiv velikog broja
suvlasnika zgrade u kojoj stanujem. Naravno,
skupovima i kroz tiskane materijale zvučne i
vizualne medije dali svoj doprinos. Od posebnog značenja je i uključivanje subjekata iz javnog sektora i gospodarstva. Zahvaljujući toj
suradnji osigurali smo i skromna financijska
sredstva za održavanje INFO-centra u kojem
naši volonteri već devet godina savjetima
pomažu građanima sa područja cijele RH, a
često nam se obraćaju i građani iz susjednih
država jer kod njih ne postoji ovako oblik udruživanja.
Koji su rezultati Vašeg dosadašnjeg rada?
-To se može vidjeti kroz sve veći broj obnovljenih zgrada posebno na području grada
Rijeke. Trenutno se izvodi velik broj građevinskih zahvata, a sve više se prepoznaje potreba ulaganje u energetsku učinkovitost.
Rad riječke udruge je poznat diljem RH, pa je
na osnivačkoj skupštini Koordinacije udruga
stanara Republike Hrvatske održanoj prošle
godine u Vukovaru donesena odluka da sjedište KUSRH bude u Rijeci. To ja za članove
riječke udruge veliko priznanje.
Jeste li zadovoljni brzinom i učinkom
rada?
-Ako se sagleda opće stanje u našoj državi,
moram reći da sam zadovoljan jer suvlasnici
stambenih zgrada svakim danom su sve više
svjesni da osim prava postoje i obveze ne
samo od privatnog već i od javnog interesa.
Koji su osnovni problemi s kojima se susrećete?
Zbog nedorečenih i djelomično nekvalitetnih zakonskih propisa, veliki broj suvlasnika
postaju taoci nekoliko pojedinaca ili manjih
skupina koji onemogućavaju ulaganje u
poboljšanje kvalitete življenja u zgradama.
Zbog činjenice da se prema važećim propisima ne može provesti nikakvo poboljšanje
u zgradama bez suglasnosti svih suvlasnika,
mnogi stanari trpe posljedice a ne mogu se
provoditi ni programi od interesa za subjekte
iz gospodarstva.
Jeste li naišli na zadovoljavajuću podršku?
Ovdje mogu kazati nešto dvosmisleno. Da!
Ali?
Da , jer često dobivamo
javna priznanja.
Ali, kad nam je potrebna
i materijalna, odnosno
financijska podrška ,
toga nema baš naročito.
Jedan od primjera je da
smo se javili natječaj
za financiranje projekta
sredstvima lokalne samouprave sa projektom
o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu.
Komisija nam je obila
projekt jer nije od društvenog značenja.
Još veće razočarenje
smo doživjeli kad smo se javili na natječaj
Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.
Projekt su nam odbacili radi toga što smo u
prilogu dostavili Rješenje iz registra udruga
umjesto Izvatka iz registra udruga. Projekt
nisu ni pogledali !
Što Vam još nedostaje, čija i kakva podrška, ili možda sudjelovanje?
-Nedostaje nam to što mjerodavni još uvijek
nisu prepoznali da je je naš program osim privatnog segmenta od izuzetnog javnog interesa. Sama činjenica da bez stambenih zgrada
nema ni urbanih sredina govori dovoljno.
Nailazite li uglavnom na podršku i sudjelovanje?
-Kad se osvrnemo nekoliko godina unazad,
vidimo znakovit napredak. To možemo dokazati i kroz zajednički projekt izdavanja knjige
„Vodič s korisnim savjetima za sigurno, kvalitetno i ekonomično stanovanje koji smo izdali
u suradnji sa predstavnicima iz javnog sektora (državna uprava za zaštitu i spašavanje,
MUP RH, Hrvatski crveni križ, Zavod za javno
zdravstva i drugi.
Posebno smo zadovoljni sa subjektima iz gospodarstva koji kroz stručne savjete i financijsku podršku pomogli realizaciji više značajnih
skupova i tiskanih materija.
Moramo istaknuti dugogodišnju suradnju sa
„Bosch Hrvatska“, „Bramac“, „Ytong“, „Centrometal Macinec“, „Svjetlost-Cromos“, “VeluxHrvatska i dr.
Što očekujete od mjerodavnih struktura?
Jesu li Vam tamo otvorena vrata?
-Već dugo se trudimo da mjerodavni prepoznaju rad. Prošlo je već skoro devet godina
,a tek sada vidimo da su se pomalo počela
otvarati na mjerodavnim ustanovama i institucijama. Malo je čudno to što u nekim ustanovama još uvijek ne shvaćaju što nam je cilj!
Ali, idemo dalje!
Mislite li da možete utjecati na mjerodavne institucije u donošenju, ali i provedbi,
odgovarajućih mjera?
-Ne samo da mislimo nego smatramo da se
mora nešto mijenjati! Posebno se to odnosi
na postojeće zakonske akte koji se moraju prilagoditi pozitivnoj praksi, kao u zemljama EU.
Posebno se to odnosi na donošenje Zakona o
stanovanju koji mora naglasiti odgovornost
svih subjekata sa mjerama za neizvršavanja
i nepoštivanje obveza od javnog interesa.
Na taj način se podiže stupanj odgovornosti
među subjektima u suvlasničkim zajednicama.
I ovdje smo postigli značajan napredak jer već
duže vrijeme provodimo zajedničke projekte.
Imate li oslonac u nekom prethodnom
profesionalnom iskustvu? Postoji li uopće
neka poveznica s Vašom strukom i radom?
-Samo djelomično. Kao što sam na početku
kazao, sudbina je bila da sam došao na sud i
shvatio posljedice neznanja pa sam se potrudio da što bolje upoznam područje. Po struci
sam pravnik, pa sam lako ušao na područje
reguliranja odnosa zakonskim i drugim aktima. Ostalo je rezultat spoznaja iz slučajeva
drugih građana koji su često žrtve vlastitog
nepoznavanja bitnih činjenica.
Sa sadašnjim iskustvom i saznanjima, što
biste u svojem početnom pristupu promijenili?
-Ovo je kao da me pitate , da li bi krenuo istim
putem kad bih se ponovno rodio. Mislim da
ne bih mijenjao pristup, ali bih sigurno skratio
put prema ostvarenju određenih ciljeva.
Nagradnaigra
Odgovor na nagradno pitanje 14. broja glasi b) 0,2 mbar
Bosch jaknu osvojili su: Marko Šarić – Nuštar, Boris Bauranov – Vukovar, Franjo Križanec – Koprivnički Bregi. Čestitamo!
Nagradno pitanje za DIM broj 15:
Nagib dimovoda kondenzacijskog uređaja mora biti:
Buderus kombinirani džepni nož..
a) prema dimnjaku
b) prema uređaju
c) bez nagiba
Vaše odgovore očekujemo poštom na adresu:
Robert Bosch d.o.o.; časopis DIm, Ul. Kneza Branimira 22, 10040 Zagreb-Dubrava zaključno do
31.10.2012. a tri točna odgovora osvajaju Buderus kombinirani džepni nož.
Nagradna igra provodi se isključivo na teritoriju
Republike Hrvatske. Nagrade se isporučuju poštom. Djelatnici tvrtke Robert Bosch d.o.o. isključeni su iz nagradne igre.
UVJETI DISTRIBUCIJE TEKSTOVA U ČASOPISU “DIM”
impressum
Autor teksta je isključivo i u cijelosti odgovoran za sadržaj teksta. Robert Bosch d.o.o. će u razgovoru s autorom teksta ponudti prijedloge za izbjegavanje sadržajno
upitnih formulacija. Robert Bosch d.o.o. neće unositi nikakve promjene u tekstu bez pisanog odobrenja autora teksta, čije je ime jasno označeno pored sadržaja teksta. Autor teksta je i u ovom slučaju jedini isključivo i u cijelosti odgovoran za sadržaj informacije.
Izdavač: Robert Bosch d.o.o., Kneza Branimira 22, HR - 10040 Zagreb - Dubrava • tel.: +385/1/295-80-81; fax: +385/1/1295-80-80 • www.bosch-climate.com.hr • e-mail dim@hr.bosch.com
Direktor: Javier Pareja Gonzales • Glavni urednik: Darko Mužević, dipl. ing. • Uredništvo: Robert Bosch d.o.o., Odjel toplinske tehnike • Vanjski suradnici: mr. sc. Zdenko Meczner, dipl. ing. stroj.;
Davor Belas, dipl. ing. stroj.; Marko Jakobović, dipl. ing. stroj.; Mihajlo Vuković, dipl. ing. stroj.; Zdravko Šenjug • Fotografija: Bosch • Realizacija: Tiskara Zelina d.d. • Naklada: 3000 primjeraka
• Časopis DIM je besplatan. Izlazi 4 puta godišnje. • rujan 2012.
Napomena: Ovaj časopis distibuiran je na poštanske adrese stručnih osoba u najboljoj namjeri s ciljem bolje informiranosti i edukaciji. Poštanske adrese dobivene su s interneta ili od pojednih tvrtki , te dodavane postojećoj
bazi podataka Bosch toplinske tehnike. Ukoliko unatoč svemu imamo krive informacije, one su nenamjerne te Vas molimo da nam dostavite ispravne podatke. Hvala.
8

Download Report