ISSN 1332-7682
NAPON
RIJE^I
LIST U^ENIKA ELEKTROTEHNI^KE [KOLE
PROJEKTNA NASTAVA ETIKE
SVI IMAJU PRAVO NA SVOJE MIŠLJENJE
RAZLIČITOST JE NAŠA SNAGA
ELEKTROTEHNIČKA ŠKOLA
Konavoska 2, ZAGREB
ŠKOLSKA GODINA 2010./2011.
Godina 19. Broj 34
Sadržaj:
Sadržaj: .................................................................................................................................2
Microsoft programi obrazovanja ........................................................................................3
COMENIUS .........................................................................................................................4
PRINOVE S INTERLIBERA ......................................................................................12
VJERONAUČNE ZANIMLJIVOSTI ..........................................................................14
Svaki dan nam je kruh potreban ............................................................ 14
Kruh je samo hrana ............................................................................... 15
Kruh u molitvi Oče naš........................................................................... 15
Bez kruha nema života........................................................................... 16
Kruh je dar Božji................................................................................... 16
Dani kruha – dani zahvalnosti ................................................................. 16
Kruh se ne smije bacati ......................................................................... 17
Mnogi gladni danima čekaju da bi dobili za kruh ..................................... 17
Djeca se povode za društvom ............................................................................................17
Nekad nije bilo tako...........................................................................................................18
ŠTO TREBAM ZNATI O BOŽIĆU? ..........................................................................19
Ukrašavanje učionice ............................................................................ 20
TEŠKOĆE UČENJA I POUČAVANJA........................................................................21
Mi smo onakvi kakvi trebamo biti...............................................................................23
PROJEKTNA NASTAVA UČENIKA 2.a, 2.f i 2.h KOJI SLUŠAJU ETIKU ................24
GARDALAND....................................................................................................................37
DOBROVOLJNO DARIVANJE KRVI - 03.12.2010. ................................................38
UČENICI STVARAJU ......................................................................................................39
Nevjesta ............................................................................................... 40
Sunce i ocean ........................................................................................ 41
EVO ŠTO JA MISLIM O NASILJU......................................................... 42
PATNJA ................................................................................................ 43
Čitajući Držića spoznao sam ............................................................... 45
Mislav o nasilju.................................................................................... 46
Profesorica Kuhar o svojoj velikoj ljubavi .......................................................................47
Zna - ne zna ......................................................................................................................49
Sudoku za razbibrigu ........................................................................................................49
2
Microsoft programi obrazovanja
Kao vodeća softverska tvrtka, Microsoft osim prodaje
svojih proizvoda nudi i mogućnost obrazovanja po
kurikulumu koji samostalno razvija (Microsoft Official
Curriculum - MOC). Čitavu paletu obrazovnih profila
moguće je savladati na tečajevima, radionicama,
seminarima, samostalnim radom ili uporabom
Microsoftovog
e-learning
sustava.
Radom na
poglavljima sa vježbama i zadacima iz MOC-a stječu se
znanja i vještine koje se provjeravaju na certifikacijskom ispitu koji se može polagati
u nekom od Prometric ispitnih centara (http://www.prometric.com). Koliko je za
današnje tržište rada važna dodatna kvalifikacija potvrđena nekim renomiranim
certifikatom vidljivo je kod raspisanih natječaja za zanimanja iz sektora za koji
školujemo učenike. Poslodavci često ističu određene certifikate kao prednost pri
zapošljavanju. Na taj način poslodavac zna da će dobiti djelatnika s određenim
znanjima i vještinama pomoću kojih će se brže i jednostavnije uklopiti u proizvodni
proces.
Naša je škola od rujna 2009. članica Microsoft zajednice
sa statusom Microsoft akademije. To članstvo školi
omogućuje:
-
pristup kurikulumu,
pristup nekim softverskim paketima koji se mogu koristiti za učenje i vježbanje
(ne smiju se koristiti u komercijalne svrhe),
povoljnije cijene pri polaganju ispita za certificirane programe (popust za
članove akademije),
pristup i korištenje Microsoftovog e-learninga,
pravo na marketinške resurse,
izvođenje nastave prateći MOC kurikulum.
Tijekom školske godine 2009./2010. troje djelatnika škole je bilo
na specijalističkom obrazovanju po MCSA programu (Microsoft
Certified Systems Administrator). Nakon što su uspješno savladali
program obrazovanja uslijedilo je polaganje propisanih
certifikacijskih ispita. Sada škola ima kadrovske preduvjete za
izvođenje nastave po MCSA programu.
Svi učenici i djelatnici naše škole imaju mogućnost pristupiti Microsoft-ovim
e-learning materijalima. Potrebno je na stranici školske Microsoft akademije
(http://www.ss-elektrotehnicka-zg.skole.hr/slobodne_aktivnosti/microsoft_akademija)
na popisu dostupnih e-learning programa odabrati neki od ponuđenih programa, te
poslati e-mail na adresu ets.msita@gmail.com s osnovnim podacima (ime i prezime,
razred, odabrani program). Nakon toga e-learning avantura može početi na stranici
https://itacademy.microsoftelearning.com. Sretno!
Renato Matejaš, prof.
3
COMENIUS
U cilju stjecanja novih znanja profesorica matematike i fizike, Biljana Kuhar je od 14.
do 17. listopada boravila u Njemačkoj. Ondje je stekla nova znanja i, uvijek potrebna
iskustva. Ponosno je izjavila da se upoznala i s novim prijateljicama i prijateljima iz
cijele Europe. Na zahtjev nas iz redakcije Napona riječi profesorica Kuhar je, s velikim
zadovoljstvom, napisala:
COMENIUS Contact Seminar for School Partnerships Focus on MINT = Mathematics,
Informatics, Natural Sciences, Technics in Herrsching (near Munich) / Germany
Takav je naziv seminara o kojemu ću Vam nešto reći:
Bit kontakt seminara je upoznavanje kolega i načina rada u zemljama Europe, te
uspostavljanja međusobnih kontakata u cilju suradnje škola za razmjenu učenika, profesora,
ideja, mogućnosti obavljanja prakse u drugim zemljama, te učenja novih programa, drugačijih
načina rada i druženja.
Uzimajući u obzir da je Elektrotehnička škola bila uključena u velike europske projekte i još
uvijek je (trenutno IPA), seminar koji sam pohađala samo je jedna mala kapljica u moru, ali
bitna
zbog
mogućnosti
uključivanja svakog pojedinca
koji to želi, u napredak naše
škole.
Tema
seminara
bila
je
Fokusiranje na
MINT= matematika, informatika,
prirodne znanosti i tehnika.
Projektne ideje su bile iz
područja MINT ( ili povezane s
tim područjem), pa je bilo potrebno razgovarati sa svim sudionicima i odlučiti se s kim raditi
dva dana na projektu, pronaći školu koja odgovara našoj školi po starosti učenika, interesima i
području rada.
Okupilo se pedesetak sudionika iz sedamnaest zemalja, većinom profesori matematike, fizike,
informatike, engleskog jezika, ravnatelji škola i predstavnici nacionalnih agencija.
Razgovarala sam s kolegama iz Belgije, Engleske, Irske, Njemačke, Litve, Rumunjske,
Španjolske, Francuske i Cipra, te očekujem suradnju koja će doprinijeti na razvoju i
zanimljivosti Elektrotehničke škole s novim i postojećim učenicima.
Tijekom seminara, predstavljeni su odrađeni projekti, te su nas uputili kako ispuniti prijave za
partnerstvo s projektnom idejom pri nacionalnoj agenciji.
Zanimljivo je da svaki projekt traje dvije godine i na kraju moraju proizaći gotovi materijali u
obliku filma na DVD-u, brošure, e-materijali koji se mogu koristiti u nastavi, skulpture,
panoi....
4
Projektna ideja na kojoj smo radili naziva se: Get in, touch math
Surađivala sam s kolegama iz Irske,
Njemačke, Belgije i Litve.
Osnovna ideja projekta je spojiti pet
zemalja s pet različitih materijala, jezika,
kultura i predavanja, a sve u smislu
dodirljive matematike koja bi trebala biti
pristupačna svima, a ne teška,
nezamisliva i odbojna.
Želja svih sudionika projekta je približiti
matematiku našim učenicima, predstaviti
je kao način svakodnevnog i zabavnog
života. Koordinator projekta je srednja
tehnička škola iz Belgije.
Nakon rada na projektu, trebali smo
prezentirati svoju projektnu ideju u
obliku plakata.
Napravili smo kocku od papira koju smo
otvarali stranicu po stranicu, a na kraju
smo otvorili i cvijet u sredini koji je
predstavljao naše zemlje. A to je
izgledalo upravo ovako...............
Osim svakodnevnog rada na projektu, išli smo i na izlete.
Drugi dan poslijepodne bili smo u obilasku dvorca
Kaltenberga u kojem se proizvodi pivo, te smo obišli i čuli sve
o proizvodnji piva, naravno i probali uz večeru.
Treći dan poslijepodne smo bili u obilasku Munchena, te
večerali u Rastkeler (pivnica na Marienplatzu). U opuštenoj
atmosferi ideje su izvirale bolje nego u predavaonicama, tako
da je najveći dio posla odrađen u slobodnom vremenu za
večerom.
Radni jezik je bio engleski i sve se odvijalo na engleskom.
Nevjerojatno, ali istinito, treći dan sam počela razmišljati na
engleskom. Osobno sam bila strogih uvjerenja da je to
nemoguće.
Preporučila bih svim kolegama sudjelovanje na EU seminarima
zbog razvijanja vještine komunikacije, upoznavanja novih ljudi,
saznanja o drugačijim načinima rada, spoznavanja samog sebe,te
konačnog rezultata: “Ja to zaista mogu!“
Zanimljiva iskustva iz Njemačke donosi naša
profesorica fizike, Dubravka Habazin. O svemu, s
oduševljenjem, za svoj i naš Napon riječi,
pokazuje riječju i slikom, a sve to u sklopu
COMENIUS European in – service training
course SMEC School and science museum: A
cooperation to inprove teaching, learning and
5
discovery. Sve se događalo u Münchenu od 07.11. do 13.11.2010.
Evo što o svemu, iz prve ruke, kaže profesorica Habazin:
Seminar se održavao u Kerschensteiner Kolleg-u koji je u sklopu zgrade Deutsches
Museum-a, tako da smo, ustvari, sve vrijeme boravili u muzeju.
Cilj seminara je bio pomoći nastavnicima, osuvremeniti nastavu, motivirati učenike za
prirodne znanosti, te ih naučiti razmišljati na znanstveni način, uz korištenje
muzejskih eksponata.
Na seminaru su sudjelovali nastavnici i muzejski
radnici iz različitih zemalja, tako da smo mogli
razgovarati i izmjenjivati iskustva. Službeni jezik
seminara bio je engleski. Sudionici su bili s Cipra,
iz Francuske, Grčke, Italije, Mađarske, Njemačke,
Rumunjske, Škotske, Španjolske i, moja
malenkost, iz Hrvatske.
Da bi se nastava mogla održati u muzejskom
prostoru, prije svega smo se morali upoznati s
načinom rada muzeja. Upućeni smo kako koristiti
muzejske eksponate, surađivati s muzejskim
radnicima itd. Naglašeno je kako nije dovoljno
samo dovesti učenike u muzej, već je potrebno
napraviti određene predradnje prije posjeta
muzeju, kao i svrhoviti razgovor nakon posjeta.
Posebno interesantne su bile muzejske radionice
u kojima se obnavljaju eksponati, prave modeli te
osmišljavaju i izrađuju izložbeni primjerci koje
posjetitelji mogu dodirivati, proučavati na kojem
principu rade… Tako smo imali čast vidjeti, čak i
sjediti u autu izrađenom nano-tehnologijom koji je tek sljedeći tjedan trebao biti
izložen i predstavljen u muzeju.
Na seminaru smo imali i konkretne radionice. Na
primjer: izrađivali smo pinhole camera-u, isprobali
njezin rad, te posjetili muzejski prostor gdje su
izloženi fotoaparati, kamere i optičke leće. Nakon
toga smo dalje mogli raspravljati o ostalim dijelovima
fotoaparata i diskutirati koji se sve zakoni fizikalne i
geometrijske optike tu primjenjuju. Takva radionica je
imala pozitivan odjek među sudionicima jer smo na
konkretnom primjeru mogli osmisliti nastavni sat,
povezati fiziku i fizikalne zakonitosti s praktičnim primjerima iz svakodnevnog života,
te otvoriti nove teme za razgovor.
Također smo imali i projekte koje smo radili u
grupama. Cilj tih projekata je bio naučiti kako
napraviti dobru predpripremu za neku nastavnu
jedinicu, zainteresirati učenike za prirodne
znanosti, potaknuti ih na razmišljanje i povezivanje
sa svakodnevnim primjerima iz života, iskoristiti
postojeća povijesna otkrića za stvaranje novih
inovacija, te objediniti znanja iz prirodnih znanosti.
Pritom je, naravno, važno voditi računa o kojoj
dobnoj skupini učenika je riječ pri osmišljavanju
6
nastavnog sata ili određenog projekta, nastojati se uklopiti u njihov način
razmišljanja, dobro poslušati njihove ideje, jer se njihov način razmišljanja razlikuje
od našeg. Potrebno je učenike usmjeravati u razmišljanjima. I kriva razmišljanja su
također dobra za nastavu, jer možemo razviti diskusiju zašto je nečija tvrdnja dobra,
a nečija loša. To je, zapravo, problemska nastava, koja se u našoj Školi nastoji
provoditi već dulje vrijeme.
Pri prezentaciji naših škola, sudionici su ostali začuđeni što je
naša škola daleko odmakla u inovativnim metodama kojima se
služi, te u međunarodnim projektima u kojima sudjelujemo, što
mi je bilo posebno drago. Nisu očekivali da jedna tako mala
zemlja polaže toliko na obrazovanje i razvija nove metode
obrazovanja. Naime, možemo biti ponosni, što naša zemlja, a
posebno naša Škola, prati sustave obrazovanja Europske
unije, a u nekim segmentima je i naprednija.
Usavršavanje u Deutsches Muzeumu je bilo vrlo zanimljivo, no
osim što smo puno radili imali smo i malo slobodnog vremena
za razgledavanje grada, njegovih kulturnih znamenitosti i
kulture življenja stanovnika tog dijela Njemačke.
Svima bih preporučila da se jave na takve međunarodne projekte, jer se zaista može
puno toga naučiti, upoznati nove ljude, njihove kulture i, nakon seminara,
komunicirati i razmjenjivati iskustva s njima.
Novih ideja i savjeta nikad previše.
Hvala profesorici Dubravki Habazin. Njoj i svim putnicima kroz Europu i svijet
redakcija Napona riječi želi još puno novih, za sve nas, korisnih iskustava.
Na put k novim znanjima u Budimpeštu su se zaputili naši djelatnici Josip Ivasić, prof. i
Zdenko Šmid, ing. elektrotehnike. Njihov boravak u mađarskom glavnom gradu
obilovao je zanimljivostima. Obojica, s velikim zadovoljstvom ističu da su u Hrvatsku
stigli znatno bogatiji. Želja im je da svojim novim iskustvima poboljšaju kvalitetu rada
u našoj školi. Da ne bismo prepričavali zamolili smo profesora Ivasića da nam o svemu
nešto više kaže, i riječju i slikom:
Elektrostrojarska škola iz Varaždina i Elektrotehnička škola iz Zagreba zajedno
sudjeluju u projektu „IPA“ – Fleksibilnim učenjem i inoviranjem kurikuluma prema
tržištu rada. Nositelj projekta je Elektrotehnička škola iz Zagreba na čelu s voditeljem
projekta, ravnateljem g. Ivom Klarićem.
Četiri nastavnika i stručna suradnika su od 6. do 10. prosinca 2010. godine bila na
studijskom (stručnom) putovanju u Budimpešti. Dražen Lukaček i Dubravko Tomasović iz
Varaždina te Zdenko Šmid i Josip Ivasić iz Zagreba.
To je bila edukacija (teorijska i praktična) za stjecanje certifikata „KONEX - Home End
Building Control“. Radi se, naime, o automatskom upravljanju rasvjetom, grijanjem i
7
roletama / žaluzinama u zgradama i stanovima (kućanstvima). Upravljanje može biti
daljinsko, centralno, svjetlosno ovisno, vremenski i klimatski uvjetovano.
žaluzine/rolete
grijanje
rasvjeta
vremenski
ovisno
klimatski
ovisno
svjetlosno
ovisno
upravljanje
po
prostorijama
centralno
upravljanje
infracrveno
daljinsko
Edukacija (teorijska i praktična) je trajala pet dana. Svakog dana od 8-16 sati u tvornici
„SIEMENS“.
Što je KONNEX?
Konnex Asocijacija (Konnex Association) osnovana je 1999. g. sa sjedištem u Bruxellesu kao
udruga triju prethodnih europskih asocijacija koje su se bavile promidžbom inteligentnih kuća
i zgrada, a te su:
- BCI (Francuska), koja je promovirala Batibus sustav
- EIB Association (Belgija), koja je promovirala EIB sustav
- European Home Systems Association (Nizozemska), koja je promovirala
EHS sustav
Ciljevi KONNEX Asocijacije:
- Definiranje i testiranje standarda kvalitete od strane radnih i ekspertnih grupa
(KNX propisi)
- Tehnički „hotline“ za proizvođače koji razvijaju KNX-kompatibilne uređaje
- Izdavanje KNX zaštitnog znaka na temelju specifikacija utvrđenih KNX
certificiranjem
- Aktivnosti u svezi s nacionalnom i internacionalnom
standardizacijom
- Potpora obuke posredstvom certificiranja trening-centara
- Promidžbene aktivnosti (web stranice, sajmovi, brošure …)
- Potpora osnivanju nacionalnih grupa
- Znanstveno partnerstvo s tehničkim institutima
- Naknadna potpora naslijeđenih sustava
8
Uvodno predavanje profesora Lajosa Josze
Kolege iz Varaždina – Dubravko
Tomasović i Dražen Lukaček
Dva radna stola opremljena KNX uređajima
Radna atmosfera
Zdenko u radnom „zanosu“
Ostalo je ponešto vremena za opuštanje i turistički
obilazak grada. Uglavnom u večernjim satima
godila je šetnja Budimpeštom. Grad je u
predblagdansko vrijeme čaroban, okićen i osobito
zanimljiv.
Glavni grad Mađarske, iako naseljen još od
pradavnih vremena, tek je ujedinjenjem triju Gradske ulice u predblagdansko vrijeme
gradova (Budima, Pešte i Obude) postao grad
kojeg se nijedna zemlja Europe, pa i šire, ne bi trebala sramiti. Svi koji prvi put posjete
Budimpeštu, jednostavno, ostanu očarani njome. Iako je prošla razne vladavine, ratove i
režime, odiše posebnošću i otmjenošću, a ujedno kuca srcima običnih ljudi. Žila kucavica,
9
koja i danas razdvaja, ali i spaja dva grada, svakako je veličanstveni Dunav, s čije se lijeve
obale smjestio Budim na brojnim brežuljcima, a s desne se, u nepreglednoj ravnici, pruža
Pešta. Činjenica da je grad i topografski i povijesno razdijeljen rezultiralo je time da
Budimpešta danas nema nekog konkretnog centra, pa mjesto zabave i slobodnog vremena
odabirete prema vlastitim preferencijama. Većina stanovnika grada „centrom“ naziva ulicu
Vaci s Peštanske strane, odmah uz Elizabetin most, s mnoštvom otmjenih dućana.
Budimpešta se u ovo predblagdansko doba može pohvaliti
najvećim događajem na otvorenom, tzv. Božićnim festivalom,
na kojem, u mnogobrojnim drvenim kućicama i štandovima,
možete pronaći sve – od tradicionalnih obrta, darova i
dekoracija, do kuhanog vina i odličnih kolača, a dodatnu zabavu
pružit će vam glazbene grupe koje sviraju tradicionalnu
mađarsku narodnu glazbu.
S obzirom na brdovit teren Budima, uglavnom su svi osvajači i
gospodari ovog grada svoje tvrđave i utvrde gradili na toj strani
Dunava. S budimskih brda se pruža predivan pogled na Dunav,
Bazilika Sv. Ištvana
mostove i Peštu s druge strane. Zanimljivost Budima, osim
samih utvrda, jesu labirinti. Mnoštvo tunela i prolaza u unutrašnjosti brda, koji su u
II.svjetskom ratu služili kao skloništa.
Budim i Peštu danas spaja devet mostova. Jedan od najznačajnijih je Elizabetin most
(Erzsebet hid), koji je ime dobio po lijepoj ženi cara Franje Josipa, Elizabeti Bavarskoj,
poznatijoj po imenu Sisi, a preko kojeg smo prošli kada smo se zaputili iz Budima u Peštu.
Elizabetin most
Svaki je most poseban na svoj način. Budući da
su noću osvijetljeni, vožnja brodom po Dunavu,
u večernjim satima, uz pogled na Parlament, s
jedne, te palače i utvrde, s druge strane, ostat će
nam u dugom sjećanju.
Pogled na Budim s Elizabetinog mosta
U periodu od 3.11. do 6.11.2010. je u Beču održan Comenius
kontakt seminar pod nazivom "Fit for Europe. Bringing new
technologies to the classroom."
Vijest je koju smo dobili od našeg stalnog suradnika Renata
Matejaša, profesora računalstva u našoj školi. Profesor Matejaš
svoje vjerne čitatelje redovito izvješćuje o događanjima vezanima
za struku, a višestruko korisna učenicima, a i profesorima. Ovoga
puta iskustva stečena u Beču rado je podijelio s nama iz redakcije
Napona riječi čiji je član već dugi niz godina
10
Imao sam priliku sudjelovati na tom
seminaru koji je bio organiziran u
Beču, a tematski je posvećen
suradnji škola uporabom novih IKT
tehnologija.
Okupilo
se
108
sudionika iz 23 zemlje (Austrija,
Belgija, Bugarska, Cipar, Češka,
Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska,
Irska, Italija, Malta, Nizozemska,
Njemačka,
Norveška,
Poljska,
Portugal, Rumunjska, Slovačka,
Slovenija, Španjolska, Švedska,
Turska). Iz Hrvatske su bili profesori
škola
iz
Čakovca,
Karlovca,
Šibenika, Varaždina i Zagreba.
Satnica seminara je bila dobro izbalansirana, te smo svaki dan imali nekoliko
plenarnih izlaganja, prezentacija i primjera dobre prakse, a to se kombiniralo s
radionicama u kojima je bio manji broj sudionika.
Prva večer seminara protekla je u
ležernoj atmosferi jer su predstavnici
svake zemlje uredili panel s nacionalnim
obilježjima i promidžbenim materijalima
svoje škole, grada i države, te ponudili
hranu i napitke specifične za područje iz
kojeg dolaze. Obišao sam ostale stolove
i popričao s kolegicama i kolegama.
Nakon tih uvodnih razgovora, moguće je
detektirati predstavnike škola s kojima
postoji mogućnost buduće suradnje na
projektima koji su im obostrano
zanimljivi.
Jedan od ciljeva seminara bio je pokretanje
eTwinning projekta za koji su potrebne minimalno
dvije partnerske škole. Tijekom seminara smo se u
nekoliko navrata dijelili u manje skupine kako bismo
razgovarali sa što više sudionika i pokušali naći „dream team“ za svoj budući školski
projekt.
U kojem projektu će naša škola sudjelovati?
Kako se seminar održao u Beču, jako mi se
dopala zamisao kolegice iz Slovenije da
projekt ima veze s glazbom. Naziv projekta, u
kojem ću sudjelovati, je „Searching for
Sound“, a ideja projekta je da učenici
pokušaju naći vezu između glazbe i
matematike, fizike, kemije, informatike. Dob
11
učenika koji sudjeluju u ovom projektu je u rasponu od 12 do 19 godina, a u projektu
će sudjelovati partnerske škole iz sljedećih zemalja: Cipra, Italije, Slovenije,
Španjolska, Poljska, Portugal i Rumunjska. Projekt je već prijavljen i odobren od
Nacionalnih Agencija, a sada su u tijeku aktivnosti
popunjavanja profila škola koje sudjeluju u projektu, te
anketiranje zainteresiranih učenika. Učenici i kolege koji imaju
ideje vezano uz spomenutu temu mogu se uključiti u projekt.
Ukoliko netko od kolega ima ideju o mogućoj suradnji s drugim
školama na nekom drugom području, mogu pomoći u
pokretanju projekta. Korist je višestruka, jer profesori imaju priliku razmijeniti znanja i
iskustva s kolegama iz EU, a učenici se pripremaju kroz projektni način rada i
komunikaciju s učenicima iz drugih zemalja za buduće tržište rada.
PRINOVE S INTERLIBERA
Svake godine Interliber, sajam knjiga na Velesajmu
iskoristimo u školskoj knjižnici za obnovu fonda,
kupovinu najnovijih knjiga - bestselera, novu
suvremenu hrvatsku književnost i za svakoga po
nešto.
Od suvremenih hrvatskih pisaca ističem Ivanu Šojat-Kuči i njezin "Unterstadt",
roman o obitelji i gradu (Osijek) pisan u maniri najboljih i najvećih modernističkih
romana. Kroz likove žena u obitelji i sukob generacija autorica prikazuje svijet u
kojem se često, zahvaljujući bizarnim igrama sudbine i krivo odabranim kartama,
događaju najgore ili najbolje moguće stvari. Autorica je, za ovaj roman, dobila
nagradu "Vladimir Nazor". Ta knjiga je ustvari bildungsroman dvadesetog stoljeća o
prostorima označenim multikulturalnošću. Ivana Šojat-Kuči prevodi s nekoliko
svjetskih jezika i radi kao scenarist u osječkom HNK.
Josip Mlakić "Ljudi koji su sadili drveće" - U nekom zamišljenom gradu
nalik gradu iz bosansko-hrvatske stvarnosti, skupina veterana trate
svoje živote. U mirnodopskim uvjetima, nose se kako znaju i umiju s
traumom sjećanja, ali i s vlastitim iznevjerenim očekivanjima.
Naprežući se da bilo čime iznova pronađu kakve-takve smislove
vlastitih egzistencija, tzv. Mir postaje im mora u
kojoj rat nipošto nije završio.
Slađana Bukovac "Rod avetnjaka" -- Kroz lik glavnoga junaka
psihijatra Pavela, koji u općoj bolnici prima pacijente
kao na tekućoj vrpci, oslikava se stvarnost oko
nas:obespravljeni, izgubljeni, oboljeli od PTSPa......kroz sudbinu Pavela i njegovih pacijenata priča
se bolna priča o poslijeratnom društvu, o ljudima koji
su osuđeni da se, uz psihijatrovu pomoć ili bez nje, bore i
suoče s prošlim i budućim problemima. Roman nazivaju "Let
iznad kukavičjeg gnijezda" suvremenog hrvatskog društva. Slađana
Bukovac inače radi kao novinar na HRT-u, u emisiji "Pola ure kulture".
Olja Savičević Ivančević : "Adio kauboju" --- To je roman hrvatske
književnice poznate po nagrađenim zbirkama pripovijedaka "Nasmijati
psa" i pjesama "Kućna pravila". Vestern smješten u malo dalmatinsko
12
mjesto zamjenjuje Divlji zapad, ispunjen akcijom i događajima, napetošću,osebujnim
principima, čašću. Tankoćutna priča o odnosima u obitelji, suočavanju sa smrću i
odrastanju, traženju istine koja oslobađa, vraćanju korijenima i konačnom odlasku.
Književna tema su braća i sestre, majke i kćeri , parodija na vestern
romane, ubojstva i istrage.
Tako uz roman Ivane Bodrožić Simić "Hotel Zagorje" i Antu Tomića
"Čudo u Poskokovoj dragi" napravili smo presjek kroz suvremenu
hrvatsku prozu. Prema ovim romanima snimat će se filmovi.
Nobelovu nagradu za književnost za 2010. godinu dobio je peruanski
književnik mario Vargas Llosa, glavni predstavnik hispanoameričkog
booma. Mi smo kupili njegovu knjigu "Jarčevo slavlje". Godine 1961.
samo diktatorov Trujillov dekadentni krug bliskih suradnika
(uključujući i Uranijina oca, koji će uskoro izgubiti njegovu n
naklonost) uživa u obilju i povlasticama, dok ostatak
nacije živi u strahu i siromaštvu. Kako silnik Trujillo ne
ispušta vlast iz ruku, događa se zavjera koja će
promijeniti sudbinu svih aktera i same Dominikanske
Republike. Ali nakon ubojstva omrznutog diktatora
Republika tone u krvavi košmar. Danas, trideset godina
poslije, Urania Cabral se vraća u rodni grad i razotkriva tragičnu sudbinu
svoje obitelji u suton Truillove Ere.
U deset pripovijedaka višestruko nagrađivane zbirke "Tisuće godina molitvi", mlada
američko-kineska književnica Yiyun Li pokazuje kako se mitologija, povijest i kultura
upisuju u našu osobnost i oblikuju ljudsku sudbinu. Od pekinške vreve preko čikaških
zalogajnica do pustih mongolskih prostranstava, "Tisuću
godina molitvi" prelijepom nas i bolno iskrenom prozom uvodi u
svjetove koje doživljavamo kao tuđe i poznate u isti mah,
tvoreći čudesno narativno tkanje iz pera
nadarene književnice.
Joseph O'Connor, brat pop pjevačice Sinead
O'Connor, napisao je roman "Zvijezda mora". To
je roman o staroj Irskoj. Velika glad u Irskoj, uzrokovana gnjilenjem
krumpira, bila je najveća socijalna katastrofa XIX. stoljeća. U razdoblju
od 1845. do 1952. procjenjuje se da je milijun ljudi umrlo od gladi, a još
milijun emigriralo u Ameriku.
Slavna viktorijanska Britanija, vladarica svijeta i tadašnje Irske, mogla je
bez problema opskrbljivati hranom izgladnjelo stanovništvo. No čak je i
Charles Trevelyan, pomoćnik ministra financija smatrao da je Glad božja
kazna za "indolentnost" Iraca. Cinizma nije manjkalo niti unutar same
Buckinghamske palače. Kraljica Viktorija poslala je bijednu pomoć od
dvije tisuće sterlinga, a u isto vrijeme su izvozili hranu.
Iz Queenstowna za New York će isploviti "Zvijezda mora,“ brod gladnih.
Dosta će ljudi pomrijeti od gladi, dogodit će se ubojstvo, slijedi njegova
istraga.......
"Crveno" je najnoviji roman Uwea Timma, jednoga od najcjenjenijih
suvremenih njemačkih pisaca.
Amelie Nothomb sa svojim novim romanom "Vladavina moćnih" nakon
hitova "Ni Evina ni Adamova" i "Strah i trepet".
13
Julia Franck "Poludnica" snažna i intimna priča jedne žene koja se hrabro nosi sa
nedaćama života od njemačke provincije preko Berlina u ludim devedesetim
godinama.
Školska knjižničarka:
Anita Brigović, prof.
VJERONAUČNE ZANIMLJIVOSTI
Ove školske godine na vjeronauk se upisalo 544 od 732 upisana učenika (cc. 73%):
1 razred: 155/212
2 razred: 152/199
3 razred: 128/172
4 razred: 109/149
27. 10. 2010 godine, u svetištu Sveta Mati Slobode
zbio se susret maturanata grada Zagreba i kardinala
Josipa Bozanića.
Susretu su prisustvovali i
naši maturanti, a najviše ih
je bilo iz 4.F razreda.
Mjesec listopad je mjesec
kada se u vrtićima, osnovnim i srednjim školama
obilježavaju dani kruha – dani zahvalnosti za
plodove zemlje i kada se događa akcija pomoći za misije. Na tu temu, u
našoj se školi kroz sate vjeronauka dosta govorilo i diskutiralo, a posebna
pozornost stavljena je na činjenicu gladi u svijetu i bacanja kruha.
Na temu KRUH NAŠ SVAGDANJI svoj doprinos dali su
vjeroučenici 1.E na sljedeći način:
Izdvajamo neke radove:
Svaki dan nam je kruh potreban
Svake godine obilježavaju se „dani kruha“ kao dani zahvalnosti za plodove zemlje.
Zašto?
Svaki dan nam je kruh potreban, a to je tako oduvijek. Naši su pradjedovi prije
jedino kruha imali. Bili su veseli kada bi dobili više od toga. Mi, mlađi, danas ne
14
cijenimo više toliko kruh jer imamo puno drugih stvari te ne vidimo stvarnu
vrijednost kruha, stoga ga znamo bacati u smeće. Kruh bacaju svi koji ga ne
cijene.
Kruh je, nama ljudima, najpotrebnija namirnica.
Kruh je simbol preživljavanja. Kruh simbolizira
cjelokupnu čovjekovu prehranu i životnu
egzistenciju.
Isus Krist je svoje učenike naučio moliti za kruh
naš svagdanji u molitvi Oče naš, a na Posljednjoj
većeri razlomio je kruh i razdijelio ga svojim
učenicima.
Luka Tišlar, 1.E
Kruh je samo hrana
Svaki dan jedemo kruh, ali koliko zapravo
znamo o njemu?
Za neke ljude kruh je samo hrana. Kruh se
spominje u Bibliji, u molitvi, a u Novom
zavjetu čitamo kako Isusovo tijelo
predstavlja kruh.
Kruh je simbol preživljavanja. Bez kruha ne
možemo preživjeti ni jedan dan.
Kruh je simbol preživljavanja, ali i muke, jer ga dobivamo teškim radom.
Zašto bacamo kruh? Mnogi ljudi to čine zbog sebičnosti, a mnogi ne razmišljaju
zašto to čine. Mnogi ne cijene što kruha imaju dovoljno i razbacuju se,
zanemarujući da ima onih koji nemaju za kruh. Nitko ne razmišlja o onima koji su
u Africi i drugdje gladni i koji se vesele najmanjem komadiću kruha. Ljudi su
sebični i ne mare za druge u potrebi.
Kruh spominjemo svaki dan u molitvi Oče naš.
Mi svaki dan trebamo zahvaljivati za kruh.
Tihana Mihajlinović, 1 E
Kruh u molitvi Oče naš
Za neke ljude kruh je samo nešto što se jede,
a za ljude poput istinskih kršćana kruh je nešto više od
toga. Vjernik kršćanin moli za kruh u molitvi Oče naš.
Kruh je za nas vjernike izraz ljubavi i zahvalnosti.
Mnogi ljudi teško zarađuju za kruh i zato ga nazivaju kruh
15
sa sedam kora.
Kruh je postao simbol preživljavanja.
Mnogi ljudi nemaju dovoljno za kruh, stoga je za njih kruh nešto sveto.
Josip Stjepić, 1.E
Bez kruha nema života
Za neke je kruh najobičnije jelo, a za neke nešto za što se
dobro treba namučiti.
Danas je kruh, kod mnogih, izgubio svoje sveto značenje.
Ljudi se razbacuju kruhom, a nekima je to značilo život.
Bez kruha nema života.
Svaki put kada molimo Oče naš, molimo Boga za kruh. Bog
nam je dao kruh da ga s poštovanjem jedemo, a ne da ga
bacamo i vrijeđamo Boga.
Arian Groznica, 1.E
Kruh je dar Božji
Kruh je dar Božji. On je simbol preživljavanja.
Isus je lomio kruh na Posljednjoj večeri i kruhom
nahranio gladne, siromašne.
Kruh je toliko važan u svakodnevnom životu, da
bez njega, gotovo, nitko ne može živjeti.
Kruh se spominje i u molitvi.
Petar Horvat, 1.E
Dani kruha – dani zahvalnosti
Svake godine obilježavaju se „dani kruha – dani
zahvalnosti za plodove zemlje“.
U Katoličkoj Crkvi kruh je svet i predstavlja vječni
život. Kruh se spominje i u molitvi Oče naš.
Kruh svaki dan jedemo, i stoga je važan u
svakodnevnom životu.
Kruh je postao simbol preživljavanja.
Postoji i izreka: Otišao je trbuhom za kruhom!
Kruh se radi od brašna, a brašno se dobiva od samljevenog žita.
16
Davno, još 4000 godina prije Krista babilonci su znali pripremati kruh u posebnim
pećima.
Mnogi se ljudi neodgovorno razbacuju kruhom i ne cijene što su mnogi siromašni i
nemaju niti za kruh.
Doroteja Bednjanec, 1.E
Kruh se ne smije bacati
Zašto? Svaki dan kruh jedemo, bez njega nema života.
Kruh nije samo hrana, on je i dar Božji, simbol
preživljavanja. Kruh je bitan u našoj svakidašnjici.
Simbolizira cjelokupnu čovjekovu prehranu. Isto tako mi
molimo za kruh naš svagdanji u molitvi Oče naš.
Neki se kruhom neodgovorno nabacuju i ne cijene ga baš.
Nemaju poštovanja prema onima koji kruha nemaju. Kruh se ne smije bacati, to je
grijeh. Mnogi su još gladni kruha po čitavom svijetu. Zato se kruh i hrana više
trebaju cijeniti i ne smiju se bacati.
Helena Krušec, 1.E
Mnogi gladni danima čekaju da bi dobili za kruh
Kruh je najvažnija namirnica koju koristimo u našoj
svakodnevnici.
Spominje se u raznim molitvama, jer mnogi nemaju za kruh.
Poznato je da se kruh koristi u raznim izrekama, npr.: „dobar
kao kruh“.
Iako je za kruh potrebno malo sastojaka, oni su toliko važni da
bez njih nema dobrog kruha.
Mnogi gladni danima čekaju da bi dobili za kruh.
U Africi i drugdje u svijetu jedni gladuju i nadaju se korici kruha, dok ga drugi
imaju dovoljno i neodgovorno ga bacaju.
Nikola Huzjan,1.E
Djeca se povode za
društvom
Današnje vrijeme je prepoznatljivo onomu
vremenu kada je Marin Držić u svojoj
komediji Dundo Maroje podijelio „ljude
nahvao“ i „ljude nazbilj“. Mogli bismo
jednostavnije reći da su oduvijek postojali
17
dobri i manje dobri ljudi. „Ljudi nazbilj“ bi trebali predstavljati idealnu društvenu sredinu.
To su, po mom mišljenju, savjesni daroviti, školovani … naravno da neškolovani ljudi
također mogu biti dobri, savjesni, društveno korisni… dobri ljudi. Oni drugi, što ih u Dundu
Maroju znamo kao „ljude nahvao“ su oni loši ili samo lošiji. Danas većina roditelja pušta
svoju djecu da rade što hoće. Malo je roditelja koji će svoju djecu usmjeravati na krivi put.
Logično, žele im dobro. Djeca se povode za društvom, želeći biti kao njihovi uzori. Pijući,
pušeći uništavaju svoj život samo da bi bili kao „uzori.“ Na taj način postižu suprotan učinak.
Uzore, nažalost, prečesto nalaze u onima koji žele biti „in“. Tako se događa da sve lošije
postaje bitnije od obitelji. Roditelji to, često nenamjerno, zanemaruju. Nekada su se ljudi
prema novcu odnosili s poštovanjem, trošeći ga samo na potrebne stvari, a danas uzaludno
troše na svakojake gluposti. Ljude kao Pomet danas je jako teško naći. Ovo sve možemo
povezati s renesansnim svjetonazorom. Kakvi su ljudi bili tada bit će i danas. Valja se boriti
da se stvari okrenu u našu korist.
Karlo Brzac, II. D
Nekad nije bilo tako
Roditelji i djeca? Vrlo zanimljiva tema. Često sam razmišljao o tome.
Pomalo se čudno osjećam jer se moram prisiljavati govoriti o nečemu
što sam ne proživljavam. Ja živim sa svojim roditeljima i ne osjećam
se nimalo ugroženo. Dobijem koliko mi je potrebno. Nisam uvijek
zadovoljan, ali znam da je tako bolje.
Roditelji djeci daju što god požele. Izlaze kad hoće, zabavljaju se na
svoj način. Baš ih briga za sve. Ranije ljudi nisu imali toliko novca pa djeca nisu ni dobivala
više nego im je potrebno. Novac je oduvijek jedno od najvećih zala na svijetu. Naravno, ako
se troši na nepotrebne stvari. S novcem treba znati. Odnositi se prema njemu oprezno jer zna
negativno djelovati na ljude. Mijenja im karaktere. Oni dobri znaju postati zli. Izgube osjećaj
za lijepo, vrijedno...Novac im odjednom postaje jedini pravi prijatelj.
Vrijeme u kojem živimo potpuno se promijenilo.
Prije je zabava bila na ulici, i po igralištima.
Danas se vrijeme provodi ispred televizora,
računala... Te su stvari promijenile mladež. Djeci
se kupuje sve što žele, od igraćih konzola do
skutera. Nekad nije bilo tako. Mislim da ja ne bih
bio sretan kad bih dobio puno novca. Njime se ne
može kupiti ni znanje ni prijateljstvo, ni ljubav, ni povjerenje, ništa tako
vrijedno. Čini mi se da se mladi, uglavnom, povode za svojim roditeljima. Bitno je imati i što
više trošiti. .
Kad slušam neku pjesmu ne razmišljam koliko su novca zaradili nego
kako su je napravili. Jednako je tako i s Bill Gatesom, nije bitno
koliko je novca zaradio softwerima i windowsima, nego kako ih je
izradio. O tome rijetko tko razmišlja. Bitan je novac, novac, novac...
Duhovno je zaboravljeno.
Velikim šefovima nije bitno kako izvući novce iz nečijeg džepa nego koliko.
Baš ih briga kako se postupa s radnicima. Bitno je da što više rade kako bi
tvrtka za koju radi što bolje profifirala.
Novac je neminovan kako bismo preživjeli, ali ne i kako ćemo živjeti.
Prisjetimo se poslovice koja uči: „Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar.“
Zvonimir Bartovčak, II. D
18
ŠTO TREBAM ZNATI O BOŽIĆU?
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Jeste li znali da je Božić proslava rođenja Isusa
Krista, umanjenica riječi bog (Isus - mali Bog)?
Jeste li znali da je engl. riječ Christmas kraatica
od Chris'maas = Kristova misa?
Jeste li znali da su prvi kršćani slavili samo Uskrs, a
da se Božić počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u
izvorima dokazana godina 336.)?
Jeste li znali da većina kršćanskih crkava Božić slavi 25.12.
a samo istočne crkve slave ga po Julijanskom kalendaru
7.01.?
Do danas nije baš jasno zašto se Božić slavi baš 25 prosinca.
Prevladavajuće mišljenje zašto se Božić baš tada slavi nalazi se u
činjenici da su tog istog datuma pogani slavili rođenje boga Sunca (rođenje
nepobjedivog Sunca), pa je Crkva željela tako potisnuti taj poganski blagdan
proslavom rođenja Isusa Krista kao Božansko sunce s visine;
Jeste li znali da su se, inače, zimske svetkovine slavile u mnogim kulturama
baš zato što je bilo manje poljoprivrednog rada?
Jeste li znali da je, u ranom srednjem vijeku, Božić bio
zasjenjen blagdanom Sveta tri kralja?
Jeste li znali da se, u ranom srednjem vijeku, četrdeset
dana prije Božića nazivalo „četrdeset dana svetog
Martina,“ a počinjali su 11. studenog? Danas to
razdoblje traje 4 tjedna i naziva se došašćem ili
adventom (lat. adventus = dolazak);
Jeste li znali da je došašće ili priprema za Božić s četiri svijeće novijeg
datuma, a u svaku nedjelju se pali po jedna svijeća? U većini krajeva
došašće bi započinjalo na blagdan svete Katarine, odlazilo se na
ranojutarnje zornice, postilo se i i duhovno pripremalo za blagdan Božić,
Jeste li znali kako se slavljenje Božića kroz povijest širilo kroz
organizirane gozbe?
Npr. da je 1377. godine eng. kralj Richard II. bio domaćin
božićne gozbe na kojoj se pojelo 28 volova i 300 ovaca.
Postojalo je i božićno pivo.
Jeste li znali da je božićno popularno pjevanje pjesama
izvorno činila grupa pjevača i plesača koji su bili zbor? I danas je često
pjevanje božićnih pjesama koje čine tzv. „čestitari“. Blagdansko bi
raspoloženje bilo veselo, često se pilo i jelo te slavilo;
Jeste li znali da su se na Novu godinu razmjenjivali darovi najprije u
Engleskoj?
19
-
-
-
-
-
Jeste li znali da su kršćani, u cijeloj Europi, od
davnina, dan Isusovog rođenja smatrali početkom
nove godine? Nova Godina nazivala se, često, Mladi
Božić ili Mali Božić, a od 1691. godine Crkva je
prihvatila 1. siječnja kao blagdan Nove godine i
početka nove godine.
Jeste li znali da su protestanti osudili božićno
slavlje?
Jeste li znali da je slavljenje Božića u Europi stoljetno slavlje i da mnogi
Božić povezuju, isključivo, borom i darovima, a zanemaruju Isusovo
rođenje?
Jeste li znali da se Isusovo rođenje, prema Bibliji,
zbilo za cara Augusta, kada je Isusa, Sina Božjega,
rodila Djevica Marija, uz pomoć svog zaručnika
Josipa u gradu Betlehemu? Kako je tada bio obvezan
popis stanovništva,
Josip i Marija (u dubokoj
trudnoći) iz Nazareta krenuli su na put, a zbog gužvi
nisu mogli u Betlehemu naći mjesta u svratištima, te
su završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se rodio Isus. Anđeli
su pastirima dojavili vijest o Isusovom rođenju, te
su pastiri prvi vidjeli dijete Isusa. Poslije je
zvijezda repatica dovela tri kralja (Baltazara,
Gašpara i Melkiora) do Isusa, a donijeli su i darove:
zlato, tamjan i smirnu.
Jeste li znali da su Josip i Marija bili iz Davidove
loze, što je razlogom zašto su morali ići na popis stanovništva u Davidov
grad Betlehem?
Jeste li znali da je prve jaslice u prirodnoj veličini napravio sv. Franjo
Asiški 1223. godine?
Svim čitateljima Napona riječi želim čestit Božić i blagoslovljenu novu, 2011.
godinu!
Vaš vjeroučitelj, Ivan Banožić
UKRAŠAVANJE UČIONICE
Bilo je to prije nekoliko tjedana. Razrednica je
prdeložila da tijekom SRZ-a uvedemo malo
života u učionicu. Pošto je razred bio u
raspoloženju rješavanja kvadratnih jednadžbi,
razrednica nas je nekako na kraju uspjela
20
nagovoriti na ˝restauraciju˝ učionice. Počelo je s ukrašavanjem prozora, pomoću
snijega u spreju i raznih šablona. Izgledalo je zanimljivo. Nastavili smo s
lijepljenjem zvjezdica po prozoru. Zvjezdice raznih veličina i šarolikih boja, koje
je popratio bijeli djed Božićnjak u svojim saonicama. Iako je to bilo lijepo, nešto
je nedostajalo. Za to se potrudio Marijo Britvić s idejom da poslažemo ukrasne
vrpce po zidovima, prozorima i ploči u razredu. Odlučili smo napraviti veliki
uradak na zidu, na kojem će pisati ˝2.e˝. Marijo mi je pomogao zajedno s
Kristinom to odraditi. Naposljetku,
nakon teškog rada svih učenika
uredili smo učionicu i time poboljšali,
ne samo naš, već i rad matematike
drugih učenika ove škole u toj učionici.
Krešimir Ilić, 2.e
TEŠKOĆE UČENJA I POUČAVANJA
Svjedoci smo kako je u školi sve teže poučavati.
Iskustva onih koji poučavaju svakodnevno govore o tome.
Nedisciplina i izostanci mnogih učenika kazuju kako im učenje i praćenje nastave
čini teret.
Iako je ovdje riječ o srednjoškolskom obrazovanju, treba podsjetiti da je većina
takvih učenika probleme s učenjem i nedisciplinom imala i u osnovnoj školi. Te
navike su uglavnom nastavljene u srednjoj školi. U početku se nakratko pritaje,
da bi, ubrzo, sve više pokazivali svoje pravo lice.
S druge strane, sve više, na različite načine pokazuju povećani interes prema
drugim vrijednostima, vrijednostima koje su izravno u suprotnosti s odgojnim i
školskim ciljevima.
I to uvelike zabrinjava. Činjenica je kako i mi najodgovorniji premalo
prepoznajemo stvarno stanje, jer sve što poduzimamo ne daje pozitivne pomake
nabolje. Osjeća se sve veća nemoć i zabrinutost, kako roditelja, tako i kod samih
nastavnika i kod svih ostalih koji pokušavaju u odgojno-obrazovnom sustavu
ozbiljnije učiniti nešto.
21
Poznato je da na mlade utječu mnogi izvanjski čimbenici, protiv kojih se teško
može nositi današnja obitelj i društvo. Ti izvanjski utjecaji toliko su moćni da im
ni roditelji, ni nastavnici ni mladi (ovdje učenici) nisu u stanju oduprijeti se.
Udaljavanja od za njih tradicionalno korisnih odgojno-obrazovnih postignuća nisu
slučajna.
Što se zapravo dogodilo i još se događa, najbolje ćemo shvatiti iz sljedećih
pokazatelja.
Na primjer
1. najčešće teme u obitelji su: novac (66,2%),
budućnost (57,7%), odnosi u obitelji (57,5%),
televizija (38%) prijatelji (17%), spolnost (12%)
2. Utjecaj medija:
- Mediji u njima stvaraju sliku virtualnog svijeta, svijeta koji nikako ne može
zamijeniti ljudsko zajedništvo,
- Mediji nude osjećaj vlastite slobode,
- Mediji pod utjecajem grijeha struktura (afera, prijevara) u mladima
stvaraju iskrivljenu sliku o životnim vrednotama;
- Mediji podložni manipulacijama u
mladima stvaraju nametnutu sliku
liberalizma, sliku mnoštva izbora, i sliku života bez truda i muke.
3. Ostali utjecaji:
- utjecaji okoline (vršnjaka, ulice,…),
- utjecaji društva, društva koje živi u složenosti i u sekularizaciji
(posvjetovljenju), u sve očitijoj globalizaciji i isticanju pojedinačne
slobode itd.
- rastakanja obitelji , gotovo svaki šesti brak je rastavljen ( 188.001 je broj
samohranih roditelja, 156.036 majki , 31.965 očeva), sve je jasnije zašto
su mladi takvi. Vrhunac priče su nebriga ili
- nemoć društvenih (državnih) institucija koje nedovoljno ili neefikasno s
ogromnim zakašnjenjima ulaze u rješavanja nagomilanih problema u odgojno
obrazovnom sustavu, prepuštajući sve roditeljima i školi (nastavnicima)
koji bez najodgovornijih ne mogu pomoći mladima onako kako oni to trebaju
ili žele.
Povjerenje mladih u škole i dalje je veliko (59%), ali ostaje bolna spoznaja težine
poučavanja, u kojoj su svi nezadovoljni, a krivac? Krivci su svi navedeni i mnogi
nenavedeni čimbenici. Krivac su svi, počevši od propusta i nebrige u obitelji
(roditelja), propusta svih društvenih institucija (ne samo škola), a nadasve
propusti i neodgovornost najodgovornijih u društvu. Mnogo toga kazuje kako je
vlastiti interes ispred općeg dobra. A nevolje po učenike, roditelje i one koji
poučavaju i dalje se nastavljaju.
Nameće se pitanje, što učiniti? Jednostavnog odgovora nema. Kao logičan bi
odgovor bio da svatko prema svojim mogućnostima i svojoj odgovornosti učini sve
22
da se situacija mijenja nabolje. Trebamo vlastitim primjerom svjedočiti i sebe
više prilagođavati situaciji u kojoj se nalazimo.
I na kraju, upornošću i samo upornošću kao i borbom za istinske vrjednote kroz
odgojnoobrazovne institucije možemo pomoći mladom čovjeku. Samo se tako
možemo nositi sa svim opasnostima koje ugrožavaju sve, a posebno mlade ljude.
Božić je.
Vrijeme je preispitivanja sebe i svojih propusta, ali i
donošenja novih, boljih odluka.
Ujedno je to prilika da omogućimo novorođenom Isusu
dolazak u svoj dom, u svoju obitelji da nas ohrabri. Primimo
ga i zamolimo da nam pomogne. Zamolimo Njegovu pomoć,
uz želju da učenje i poučavanje bude radost i za dobro
svih,a nadasve mladih naraštaja.
Sretan i blagoslovljen Božić
i uspješnu novu 2011. godinu
želi vam vaš vjeroučitelj Ivan Banožić
Mi smo onakvi kakvi trebamo biti
Svi
smo različiti.
Gledamo drugačije na
svijet,
razmišljamo
drugačije od drugih, ne
cijenimo
iste
stvari
jednako. Ne postoje
osobe na svijetu koje
su potpuno iste. Kada bismo svi bili isti i kada bi nas zanimale iste stvari
svijet više ne bi bio lijep ni zanimljiv. Ponekad smo neshvaćeni baš zbog
svoje različitosti. Ponekad bismo voljeli biti netko drugi, no tada naš život
ne bi imao smisla. Da nema različitosti ne bi bilo ni druženja, razgovora...
Svi bi znali sve o drugima. Različitost je nešto zaista predivno i baš zbog
toga moramo prihvatiti ljude onakvima kakvi jesu, s vrlinama i manama.
Svi smo međusobno različiti, svi smo sami za sebe jedinstveni i
savršeni. Mi smo onakvi kakvi trebamo biti. U tome je naša snaga.
Snaga različitosti.
Luka Vytautas Vinskis, 1.f
23
PROJEKTNA NASTAVA UČENIKA 2.a,
2.f i 2.h KOJI SLUŠAJU ETIKU
Svi imamo pravo na svoje mišljenje
Projekt se sastojao od:
1. intervjua koje su učenici obavili s profesorima i
2. ankete o stavovima, vrijednostima i uzorima u kojoj su sudjelovali i profesori i
nastavnici.
Tema koja oduvijek izaziva najviše pozornosti. S razlogom. Ljudski rod je u
vječitim traganjima za najboljim. Često na tom putu do izražaja dolaze osobni interesi.
Upravo zbog toga dolazi do različitih smjerova. Na iskustvima, često osobnim, učimo da
su neki postupci prenaglašeni i definiramo ih štetnima. Da se ne bi događale nepoželjne
stvari međusobno surađujemo, razgovaramo, razmjenjujemo mišljenja i život u cjelini
nastojimo činiti snošljivijim. Da bismo bili učinkoviti trudimo se učiti jedni druge
uvažavati. Učimo se prihvaćati druge ljude sa svim njihovim različitostima. Učimo se
shvaćati da različitost nije nedostatak. Dapače, različitost je bogatstvo. S tim u vezi su
učenici koji slušaju Etiku - razred 2.a, 2.f i 2.h s profesoricom Dalmom Mišura ostvarili
projekt u kojemu su do izražaja došla različita razmišljanja. Da bi sve bilo zanimljivije,
učinkovitije u svoj projekt su uključili više profesora.
Učenici su bili u ulozi ispitivača, istraživača.
U početku smo bili pomalo iznenađeni, bolje reći znatiželjni, kako će sve to naši učenici
odraditi. Međutim, već se, nakon prvog kontakta s profesorima, vidjelo da se radi o vrlo
spretnim, domišljatim učenicima. Djelovali su vrlo profesionalno, a upravo je to cijelom
projektu dalo onaj pravi „štih“.
Evo tih zanimljivih razgovora:
1. Zašto ljudi, iako obitelj i ljubav stavljaju na prvo mjesto,
svakodnevno jure za materijalnim dobrima i za drugo im ne ostaje
vremena?
Prof. Mrđen: Želja za boljim standardom je razumljiva i opravdana, ali ako se svodi
na posjedovanje reprezentativnih materijalnih dobara kao načina dokazivanja svoje
uspješnosti, u odnosu na druge, onda potvrđuje tipično ponašanje i vrijednosti danas –
imati što više...Materijalne vrijednosti su, danas, ispred svih, bez obzira na način kako
se dolazi do njih...
Prof. Barbir: Zato što im takav tempo života nameće društvena zajednica, a ponekad
je čovjek sam kriv jer bi želio više.
Prof. Kujundžić: Prije svega, smatram da ne stavljaju obitelj na prvo mjesto, a jure
zato što ih društvene prilike prisiljavaju, žele određeni nivo standarda ili da bi baš djeci
osigurali onaj standard koji diktira okolina.
24
Prof. Žarković Domijan: Ako je obitelj na prvom mjestu, onda mora biti na prvom
mjestu bez obzira na materijalna dobra.
Prof. Mile Pervan: Materijalno je nužno. Ljudi su zabrinuti za egzistenciju i često
zbog toga pretjeruju, materijalno im postaje, na neki način, opsesija. Tada se dogodi da
obitelj postane manje važna. Meni je više stalo do obitelji.
Ravnatelj: Zbog promjena društvenih odnosa izgubile su se i neke vrijednosti. Kada
se ono najbitnije ne dobije u obitelji, nema ga ni u društvu.
Prof. Matejaš: Individualno, ja ne jurim za takvim materijalnim stvarima.
Prof. Mandić: Problemi egzistencije.
2. Slažete li se sa stavom da je ljubav vještina koja se uči cijeli
život?
Prof. Mrđen:
Da, ljubav kao odnos oko kojeg se treba truditi cijeli život...
Prof. Barbir: Da, ljubav u najširem smislu uči se
cijeli život npr. spolna, ljubav prema djetetu.
Prof. Kujundžić: Da. Mislim da svake godine
imaju svoje poimanje ljubavi. Slažem se sa stavom
da je ljubav vještina.
Prof. Žarković Domijan: Da. Ljubavi ima
različitih vrsta i svaka je lijepa na svoj način.
Prof. Mile Pervan: Naravno!
Ravnatelj: Da, cijeli život i svakodnevno u međusobnim komunikacijama.
Prof. Matejaš: Ljubav je poput biljke koju treba njegovati, paziti na nju...(ha,ha)
Prof. Mandić: DA!
3. Po čemu su danas muškarci i žene ravnopravni? Ipak, postoje li
dvostruka mjerila za muškarce i žene (npr. prevara se tolerira
muškarcima...)
Prof. Mrđen: Formalno – pravno (po zakonu) postoji ravnopravnost npr. u obrazovanju,
zanimanjima i poslovima, funkcijama. U javnoj sferi postoji ravnopravnost, ali u privatnim
odnosima postoje dvostruka mjerila: majka najčešće unutar obitelji obavlja tzv. ženske poslove
25
(kuha, posprema, više se brine o djeci). Naročito, u stavovima i vrijednostima muškarcu pripada
privilgirana uloga (npr. prevara).
Prof. Barbir: U mnogo čemu su ravnopravni, ali konzervativna sredina je ipak blaža
u osudi muškarca kada je u pitanju preljub.
Prof. Kujundžić: Ravnopravni su jer rade sve poslove, iako se u nekim poslovima
žene naprosto isključuju. Da, postoje dvostruka mjerila.
Prof. Žarković Domijan: Nisu ravopravni; postoje dvostruka mjerila, iako je bolje
nego prije.
Prof. Mile Pervan: Ravnopravni su po
obvezama, na žalost, prečesto postoje
dvostruka mjerila za muškarce.
Ravnatelj: Mislim da u cijelosti nisu jer
nismo dostigli tu razinu ravopravnosti.
Prof. Matejaš: Ravnopravniji su nego što
su bili prije, ali dvostruka mjerila u korist
muškaraca i dalje postoje.
Prof. Mandić: Po svemu, ne postoji
ravnopravnost.
4. Znate li da je istraživanje iz 2009. pokazalo da svaki peti
muškarac (20 % muškaraca) misli da je ispravno udariti ženu? Što
mislite o tome?
Prof. Mrđen:
Podaci su za zgražanje, čak da se radi o 1%. Nikakav oblik bračnog nasilja
nije opravdan tj. prihvatljiv.
Prof. Barbir: Recimo da postotak nije previsok kada je u pitanju naša sredina. Pri
tome mislim da bi i žene bile okrutne kada bi bile fizički jače.
Prof. Kujundžić: Ne znam za to, ali, ajme meni!UŽAS!
Prof. Žarković Domijan: Ne znam za to. Uvijek postoji rješenje i bez agresije.
Prof. Mile Pervan: Znam za taj podatak. To mi je neprihvatljivo, apsolutno
neprihvatljivo
Mislim da su to jadni i slabi muškarci. Ako im je to jedini način
pokazivanja «moći», onda su to slabići.
Ravnatelj:
Prof. Matejaš:
Ne slažem se s tim, a i ne tučem žene! I inače izbjegavam nasilje.
26
Prof. Mandić:
Treba ih smjestiti u zatvor.
5. Je li brak zastarjela institucija? Što pokazuje suvremeni trend:
sve veći broj mladih ljudi koji svojevoljno ostaju samci?
Prof. Mrđen:
Ne, ima svoje prirodno i društveno opravdanje. Trend da se kasnije ili se
uopće ne sklapaju brakovi proizlazi iz samostalnosti žena (zaposlenost joj daje mogućnost
izbora), ali pojava je vezana i za trend uživanja u životu i ne prihvaćanja obveza.
Prof. Barbir: Brak nije zastarjela institucija jer je, stoljećima, bio ekonomska i
reproduktivna institucija. U naše vrijeme važno je materijalno i reproduktivno
funkcionirati, a to je malo teže u izvanbračnom odnosu.
Prof. Kujundžić: Brak nije zastarjela institucija. A navedeni trend nije dobar.
Prof. Žarković Domijan: Nije i ne
bi trebao biti. A trend pokazuje da
društvo «ide k vragu».
Prof. Mile Pervan: Za mene nije
zastarjela instutucija, za mene je
svetinja. Mislim da mladi ostaju samci
jer se boje obveza. Biti u braku nije
lako, to je i žrtva i rizik, i to mladi
vide. Žele biti komotni.
Ravnatelj: Ne slažem se u cijelosti.
Zastario je u današnjem obliku. Brak
treba biti nešto što je ugrađeno u
obitelj, naravno, uz ljubav. Trebalo bi ga prilagođavati.
Prof. Matejaš: Nije. Meni je brak super.
Prof. Mandić: Brak nije zastarjela institucija, a mladi su neodgovorni.
6. Kako komentirate da se u Hrvatskoj razvede 21% brakova? Koji
su najčešći razlozi razvoda, ulaze li ljudi, danas, u brak olako ili
olako odustaju od njega?
Prof. Mrđen:
Nažalost, veliki postotak, koji, vjerojatno, leži i u prethodno navedenim
stavovima (spomenutim u odgovorima pod 5.) odnosno nespremnosti za određeni trud,
požrtvovnost, nezrelost.
Prof. Barbir: Postotak razvoda je relativno visok, a pretpostavljam da je razlog u
ekonomskoj samostalnosti žena koje ne moraju biti domaćice, kao nekada. Žene se ne
razvode danas samo zato jer su zlostavljane.
27
Prof. Kujundžić: To je, vjerojatno, odraz suvremenog shvaćanja braka. Razlozi
mogu biti materijalni problemi, nedostatak tolerancije među ljudima, a ljudi olako i
ulaze i odustaju od braka.
Prof. Žarković Domijan: Najčešći razlozi su agresija, alkohol, novac. A ljudi olako
odustaju od obveza koje brak nosi, a i olako sklapaju brakove.
Prof. Mile Pervan: Mislim da je to u vezi s
prethodnim pitanjem i odgovorom. Za brak bi trebala
dulja priprema. Najčešći razlozi razvoda su materijalne
prirode, ali često ljudi i previše istražuju, ulaze u druge
veze. Tek kad postane prekasno, postanu svjesni svoje
pogreške.
Ravnatelj: Najčešći razlozi razvoda: nedovoljno
ljubavi, razumijevanja, tolerancije, prilagodbe....sve
veći utjecaj želje za materijalnim dobrima.
Prof. Matejaš: Nisu našli pravog partnera, olako su ušli u brak, brak je sklopljen
radi interesa.
Prof. Mandić: Da, olako ulaze u brak i ne shvaćaju ozbiljnost koju donosi brak.
7. Mislite li da su bračna i izvanbračna zajednica jednako
vrijedne?
Prof. Mrđen:
Jesu, ako ljudi odgovorno shvaćaju zajednički odnos.
Prof. Barbir: Dakle, oba tipa zajednice su pred zakonom ravnopravne, a i u svakom
drugom pogledu. Najbitnije je razumijevanje i uvažavanje partnera.
Prof. Kujundžić: Da, da, da!
Prof. Žarković Domijan: Mislim da nisu. Bračna zajednica je vrjednija.
Prof. Mile Pervan: Ja mislim da nisu. Ja sam malo konzervativniji.
Ravnatelj: NE!
Prof. Matejaš: Mislim da je važnija ljubav nego formalni status, jednako su vrijedni.
Prof. Mandić: Ne, nisu.
8. Kakav je Vaš stav u vezi s homoseksualnim vezama?
Prof. Mrđen: To je stvar privatnosti (intimnosti), ali mislim da ne treba to javno
demonstrirati. Za sklapanje takvih brakova ne vidim svrhu, a posebno bi bilo neprihvatljivo
njihovo usvajanje djece.
28
Prof. Barbir: Prema istospolnoj vezi imam vrlo liberalan stav. Samo zamjeram
homoseksualcima što suviše javno pokazuju svoju seksulanu orijentaciju. U
konzervativnim sredinama trebali bi imati više strpljenja.
Prof. Kujundžić: Nemam ništa protiv, ali ne njihova vjenčanja.
Prof. Žarković Domijan: Nemam dobar stav tj. negativan je. Ne volim kad se te
veze javno nameću npr. njihove parade.
Prof. Mile Pervan: Nemam nikakav stav. Nemam ništa protiv, ako ne ugrožavaju
integritet drugih.
Ravnatelj: Negativan. Radi se o manjinama sa svojim pravima, ali se to ne uklapa u
društvo, nije prirodno.
Prof. Matejaš: Nemam ništa protiv nečijeg ljubavnog opredjeljenja, ali nisam za
paradiranje na javnim mjestima.
Prof. Mandić: Treba ih zabraniti.
9. Možete li navesti 2 pravila lijepog ponašanja koja nikad neće
izaći iz mode?
Prof. Mrđen:
Pristojnost u komunikaciji i pristojnost u odnosu na starije...
Prof. Barbir: Smatram da iz mode nikada neće izaći pozdravljanje ljudi i kultura
ponašanja unutar obitelji.
Prof. Kujundžić: Kulturno ophođenje prema ljudima, suprotnom i istom spolu,
poštovanje.
Prof. Žarković Domijan: Čarobne riječi, pravila lijepog ponašanja, kultura...
Prof. Mile Pervan: Ljubav i temeljne ljudske vrijednosti (poštovanje i
samopoštovanje, tolerancija.). Tamo gdje je čovjek čovjek.
Ravnatelj: Uljudnost, ljubaznost, poštovanje, pohvala, uvažavanje drugoga. Ta pravila
ne mogu i nikad neće izaći iz «mode».
Prof. Matejaš: Pozdrav pri susretu i strpljenje u razgovoru.
Prof. Mandić: Dečki kao kavaliri prema curama i pristojan odnos prema starijim.
29
10. Mogu li internetska prijateljstva i veze iz virtualnog svijeta biti
jedanko lijepi i vrijedni kao prava prijateljstva/veze? Jesu li,
zapravo, na takva virtualna druženja osuđeni moderni ljudi?
Prof. Mrđen:
Ne, to su iluzije koje pokazuju
otuđenost čovjeka. Mislim da se radi o pomodnosti.
Prof. Barbir: Moderni ljudi nisu osuđeni na
virtualna druženja, to je naprosto njihov izbor.
Mladi još uvijek dobro komuniciraju, a to je dobro
uživo.
Prof. Kujundžić: Mislim da ne, ali možda
griješim. Ipak, mislim da NE.
Prof. Žarković Domijan: Ne mogu. Virtualni
svijet je virtualni. Osuđeni su samo oni koji to žele.
Prof. Mile Pervan: Mogu biti lijepi, ali ne mogu biti vrijedni kao prava prijateljstva.
Ljudi su na takva druženja osuđeni, ako to izaberu.
Ravnatelj: Ne mogu. Virtualni svijet su fantazije i ne mogu se uspoređivati s pravom
ljubavi i prijateljstvom. Stroj ne može i nikad neće zamijeniti čovjeka.
Prof. Matejaš: Uvijek je kontakt uživo nešto posebno, ali zbog međusobne udaljenosti
imam prijatelja i u virtualnom svijetu.
Prof. Mandić: Ne, ne.
11. Kako se Vi pridržavate zlatnog pravila: „ Ne čini drugome ono
što ne želiš da drugi čine tebi.“
Prof. Mrđen:
Pazim da ne uvrijedim čovjeka, nalazim razumijevanje za nečije «krive»
poteze.
Prof. Barbir: Navedenu poslovicu mogu protumačiti riječima da nisam osvetoljubiva,
u tom
smislu ne činim drugima ono što oni meni čine.
Prof. Kujundžić: Apsolutno u svakom momentu mi je to na pameti. To je moj životni
moto.
Prof. Žarković Domijan: Pridržavam se tako da uvažavam čovjeka kao osobu s
manama i vrlinama.
30
Prof. Mile Pervan : Za mene je to doista zlatno pravilo i nastojim se toga pridržavati
u svakom pogledu.
Ravnatelj: Cijeli život razmišljam o svakom svom postupku.
Prof. Matejaš: Nastojim biti pošten pa očekujem i takvu reakciju (iako je to nekad
naivno)!?
Prof. Mandić: U svakodnevnom životu.
12. Jesu li moć i autoritet jedno te isto? Koje osobine mora imati
osoba koju biste Vi poštovali? Zašto ljudi dobre ljude ne poštuju, a
dive se preambicioznim ljudima spremnima da svakoga pregaze?
Prof. Mrđen:
Ne, moć počiva na poziciji (položaju), autoritet na vrijednostima (kvaliteti
čovjeka).
Poštovanje, odgovornost, marljivost...Ambicija pod svaku cijenu (preko drugih) ne može biti
prihvatljiva.
Prof. Barbir: Moć i autoritet ne izjednačujem, autoritet se temelji na štovanju neke
osobe, a moć na upravljanju ljudima. Pa osoba vrijedna poštovanja trebala bi biti
vrijedna, odgovorna, poštena...
Prof. Kujundžić: Ne, moć daje vlast, novac. A autoritet daje i vlast i osobnost. Danas
se najviše cijene moć i novac. Osobine koje bi trebala imati osoba s autoritetom: iskrena,
poštena, principijelna, dosljedna i visoko moralna. Često se dobri ljudi ne poštuju jer su
ambicija, moć i novac postali «mjerilo» vrijednosti čovjeka u društvu. Nažalost,
prevladalo je pravilo pa «dobar je bedak» (bedast i nesposoban). Ambicija se povezuje
sa sposobnosti.
Prof. Žarković Domijan: Nisu. Čovjek mora imati sam svoj autoritet, imati svoje
mišljenje, svoje stavove. Osobno se volim zapitati, što to znači? Mora biti pravedna,
poštena, iskrena. Zato što nemaju pravi sustav vrijednosti.
Prof. Mile Pervan: Ni u kojem
slučaju. Često se prenaglašava težnja za
materijalnim što u čovjeku razvija
bahatost, cinizam...Poštujem čovjeka koji
je čovjek.
Ravnatelj: Nisu. One osobe koje imaju
samopouzdanje će steći autoritet. To su
pravedne, tolerante osobe, spremne da
pomognu, imaju znanje, spremne na
žrtvovanje – takve ljude poštujem.
Prof. Matejaš: Nisu! Moji autoriteti su
31
«mali» ljudi bez moći. Moćni ljudi često nemaju iskrene prijatelje.
Prof. Mandić: Nisu isto. Osoba s autoritetom mora biti pravedna, mudra, poštena. A
tko kaže da se dobri ljudi ne poštuju? Ja im se divim!
13. Postoje li situacije kad je opravdano lagati? Koje su to?
Prof. Mrđen:
Spasiti život, pomoći drugome..
Prof. Barbir: Postoje situacije u kojima lažju možemo više pomoći, nego odmoći
čovjeku.
Prof. Kujundžić: Ponekad je opravdano prešutjeti. Ovisi o situaciji, ako nije toliko
značajno, a istina bi mogla nanijeti više štete nego koristi ili povrijediti.
Prof. Žarković Domijan: Ne. Nije opravdano. Nema opravdanja za laži, istina će se
saznati prije ili poslije.
Prof. Mile Pervan: Za mene je glagol lagati – loš. Ali ponekad je opravdano lagati.
Ravnatelj: Nije opravdano laganje. Međutim, opravdano je ako onaj kojem lažemo
nije spreman na istinu.
Prof. Matejaš: Istina je najbolji put prema rješenju. Lagao sam kad sam čuvao
prijatelje u njihovim tajnama.
Prof. Mandić: Da, kod teških bolesti.
14. Narodna izreka kaže: „Bog je prvo sebi stvorio bradu.“ Što
mislite o tome? Je li ljudski da se čovjek prvo brine za sebe? Tko
su za Vas sebični ljudi?
Prof. Mrđen:
Određena doza sebičnosti je prirodna (Aristotel), ali kada nema mjeru i
postiže se svim sredstvima, onda nije prihvatljiva.
Prof. Barbir: I pored te poznate uzrečice nije sebično sebi osigurati materijalno
dostojanstvo jer, u suprotnom, što možemo pružiti drugome? Sebični ljudi su oni koji se
ničega ne bi odrekli pa čak ni onda kada imaju previše.
Prof. Kujundžić: Da. Ali ne na štetu drugih. Meni je, osobno, bitnija sreća mojih
voljenih. Sebični ljudi misle samo na sebe i gaze «preko leševa».
Prof. Žarković Domijan: Ne znam što bih mislila o tome. Ovisi o kojem slučaju.
Ako se brineš za sebe ne znači da si prema drugima loš. Ljudski je da se brineš i o sebi i
o drugima. Sebični su oni koji se brinu samo za sebe, gaze po drugima.
32
Prof. Mile Pervan: Mislim da je to egoistično, čovjek mora misliti na sebe, ali i na
druge.
Ravnatelj: Svatko prvo mora voljeti sebe kako bi volio druge.
Ali to isto tako ne može biti moto i stil života.
Prof. Matejaš: Čovjek mora brinuti o sebi, ali i o svojoj okolini.
Bez solidarnosti pretvorit ćemo se u društvo u kojem je opasno
živjeti.
Prof. Mandić: Ako si dobar prema sebi, bit ćeš dobar i prema
drugima.
15. I za kraj, je li čovjek u svojoj biti moralno biće?
Prof. Mrđen: Da, jer razlikuje dobro i zlo, ali odgoj i samoodgoj ga razvijaju u moralno
biće u najvećem broju slučajeva. Oni drugi su u manjini i ne rađaju se kao nemoralna
bića... Moralnost čovjeka počiva na slobodnoj odluci i odgovornosti za svoje postupke.
Prof. Barbir: Čovjek se cijelog života uči biti moralno biće, odgovorno prema sebi i
drugima.
Prof. Kujundžić: Mislim da ne, nego ga moralnim čini okolina, odgoj, potrebe.
Prof. Žarković Domijan: Čovjek je moralno biće, samo, da li se tako i ponaša?
Prof. Mile Pervan: Čovjek je uvijek moralno biće.Toga se ne možemo odreći. To
čovjeka i razlikuje od svih drugih bića. Čovjek je jedino racionalno i moralno biće. Npr.
životinje mogu imati lijepe osobine, ali nisu moralne.
Ravnatelj: Izvorno, čovjek nije moralno biće. Jer malo vrsta postoji koje se međusobno
ubijaju i ne poštuju.
Prof. Matejaš: Nekada su životinje «moralnije» od ljudi iako smatramo da smo
inteligentniji od njih. Ako pogledamo okruženje u kojem živimo, imamo puno prostora
za poboljšanje moralnih vrijednosti.
Prof. Mandić: DA!
S profesorom:
Vjerom Mrđen
Boženkom Barbir
Ljiljanom Kujundžić
Zdravkom Žarković - Domijan
Milom Pervan
Ravnateljem
Renatom Matejaš
Biserkom Mandić
Razgovarali učenici:
Alen Vučenik i Stjepan Mrzljak, 2.a
Ivan Mešnjak i Luka Abramović, 2.f
Martin Purgar i Filip Sinković, 2.a
Filip Knežević i Sara Matić, 2.f
Arsim Kadrii i Nikola Vidaković, 2.h
Mate Knežević i Dubravko Pavec, 2.f
Alen Lihtar i Dominik Capan, 2.f
Andrija Sacher i Dean Luka Šujica, 2.a
33
Drugi dio projekta:
-
anketa o stavovima, vrijednostima i uzorima učenika i profesora
cilj je bio utvrditi jesu li stavovi, uzori i vrijednosti mladih (učenika) drugačiji od
stavova, vrijednosti i uzora starijih. Očekivali su se generacijski stavovi, a evo do
kakvih smo rezultata došli.
a rezultati su ...
Internet je donio više pozitivnog nego negativnog?
Profesori
Učenici
DA (više pozitivnog) 94,7%
DA (više pozitivnog) 82,5%
očekivao se tipičan generacijski stav – učenici će imati pozitivniji stav o internetu
od profesora, a kad ovo ??
Vjerujem da za svakog čovjeka postoji njegova srodna duša?
Profesori
Učenici
DA
DA
100%
80%
mislite li i dalje da mladi ne vjeruju u romantične ideale?
Postoje muški i ženski poslovi?
Profesori
DA
47,4%
34
Učenici
DA
62,5%
mislite li time da muškarci i žene prirodno nisu ravnopravni?
Živimo u patrijarhalnom društvu?
Profesori
Učenici
NE
NE
36,9%
62,5%
Korist je sastavni dio prijateljstva?
Učenici
Profesori
DA
DA
32,5%
15,8%
Član sam volonterske grupe?
Profesori
Učenici
DA
DA
10,5%
2,5%
ni učenici ni profesori nisu za pohvalu
Znanje je moć?
Profesori
Učenici
DA
DA
84,2%
82,5%
biste li rekli da učenici, u tako velikom broju, vjeruju u ZNANJE kao moć koju
može imati čovjek??!
Poredajte ove vrline po važnosti od 1. do 5. mjesta:
hrabrost, umjerenost, pravednost, mudrost, velikodušnost
Ljestvica vrlina
Profesori
Učenici
1. pravednost
1. pravednost
2. mudrost
2. mudrost
3. velikodušnost
3. hrabrost
4. umjerenost
4. velikodušnost
5. hrabrost
5. umjerenost
35
ljestvica poretka najvažnijih vrlina u životu čovjeka skoro je u potpunosti
identična kod učenika i profesora
očito su neke vrline i vrijednosti bezvremenske i mladi ih i dalje poštuju
pravednost kao vrlina apsolutni je pobjednik i za učenike i za profesore
hrabrost je na 3. mjestu kod učenika, što je očekivano za njihove mlade,
buntovne godine, a na zadnjem kod profesora
Poredajte ove osobe od 1. do 5. mjesta na način da na 1. mjesto stavite
osobu koju najviše poštujete: Sokrat, Barack Obama, Mahatma Gandhi,
Albert Einstein, Bill Gates
Uzori
Profesori
Učenici
1. Mahatma Gandhi
1. Mahatma Gandhi
2. Albert Einstein
2. Albert Einstein
3. Sokrat
3. Sokrat
4. Barack Obama
4. Bill Gates
5. Bill Gates
5. Barack Obama
i ljestvica osoba koje učenici i profesori najviše poštuju skoro je
identična
Što simboliziraju osobe koje su uzori i mlađim i starijim
generacijama?
Mahatma Gandhi
mahatma =dobra duša
indijski vjerski i politički vođa koji je Indiju doveo do
neovisnosti od britanske krune, bez nasilja
uzor je mnogim nobelovcima za mir (iako je sam nikada
nije dobio??)
Albert Einstein
proglašen je osobom 20. stoljeća
genijalan znanstvenik i veliki borac za ljudska prava
postao je legendom još za života, univerzalni simbol
znanja, mudrosti i humanosti
36
Sokrat
grčki filozof koji je radije umro (popio otrov) nego pogazio
svoju riječ
simbol dostojanstva i časnog života
inače, njegova je ona:
“ZNAM DA NIŠTA NE ZNAM”
GARDALAND
Bio je to SRZ, kada smo pitali, razrednicu
˝Hoćemo li ići na izlet?˝ Odgovorila nam je
pozitivno. No pitanje je bilo: gdje? Dogovarali smo
se tjednima i došli do zaključka da ćemo ići u
Gardaland.
Konačno! Došao je i taj dan kada smo se ukrcali u
autobus i nestrpljivo čekali polazak. Bio je to
31.10.2010. u 01:00h. Svi smo se okupili s ruksacima punim hrane. I….krenuli smo.
Vozili smo se osam sati, s time da smo imali odmore s različitim vremenskim
trajanjima. U autobusu smo slušali glazbu i smijali se međusobno kako tko i na
koji način spava.
Stigli smo ujutro u 09:00 sati. Čekali smo sat vremena
da se otvori Sea Life. U 10:00 sati smo ušli. Gledali
smo razne ribe i divili se svakoj vrsti. Napokon, došlo
je vrijeme za ulazak u Gardaland. Svi smo bili
uzbuđeni. Zadivile su nas sve moguće adrenalinske
sprave. Najveći strah bilo je stajanje u redu. No, kad
si sjeo na stolicu nema povratka.
Čak ti ni rođena majka ne može
pomoći, koju prizivaš više puta
tijekom vožnje.
Vrijeme nas je, na svu sreću,
poslužilo. Povratak se, na žalost,
obistinio u 18:00 sati. Bili smo umorni, iscrpljeni
gladni…. No, nakon pola sata vožnje smo svi
zaspali. Tijekom vožnje svi smo se probudili, jer
nas je vozač vozio kao da smo vreće krumpira.
Na svu sreću svi smo imali uplaćeno osiguranje .
37
U 02:00h smo bili u Zagrebu, gdje su nas dočekali roditelji. Završio je i taj dan,
pun zabave, smijeha i veselja. Nadamo se da će se takav izlet ponoviti.
Kristina Zbinjovski, 2.e
DOBROVOLJNO DARIVANJE KRVI 03.12.2010.
U našoj školi još jednom je organizirana i
uspješno provedena akcija DDK.
Takve akcije uglavnom se u srednjim školama
organiziraju u proljeće, kad je većina maturanata
punoljetna. Katkad se ipak akcija održi i u neko
drugo vrijeme, kao npr. ova – zajednička za našu
i susjednu Strojarsku školu. Nismo očekivali tako
velik odaziv učenika - već tjedan dana prije
akcije prijavilo ih se stotinjak! Sve je, kao i
obično, prošlo u najboljem redu. Samo jedna
slabost zbog pada tlaka, iako nije baš sasvim
jasno nije li taj momak zateturao u zagrljaj
djelatnice Crvenog križa spontano ili pomalo namjerno.
Ekipa Zavoda za transfuzijsku medicinu uvijek raspoložena, vesela, brza i odlično
organizirana. Svaka doza darovane krvi (450 ml) bit će testirana na nekoliko
najčešćih virusnih oboljenja (čime darivatelji svaki puta kontroliraju i svoje zdravlje), a
svi, prvo-darivatelji, u siječnju će dobiti svoje iskaznice u kojima će vidjeti svoju krvnu
grupu i Rh-faktor. Nažalost, doktori su neke učenike razočarali odbijanjem zbog
bolesti, slabokrvnosti ili niskog tlaka, ali iskreno se nadamo da ih to neće obeshrabriti
za ponovni pokušaj na našoj proljetnoj akciji ili, kad se budu osjećali zaista dobro i
kad im to bude odgovaralo, u Petrovoj 3 ("Dođite svi u
Petrovu 3").
Učenik koji bilo gdje odluči darivati krv, može potvrdu
donijeti organizatorici naših akcija prof. Mirjani Čakara,
čime će, uz dogovor i dozvolu razrednika, ostvariti pravo
na dva slobodna dana, jednako kao da je sudjelovao i u
školskoj akciji DDK.
Vašoj organizatorici je žao što zbog nastave nije mogla biti
s vama na akciji. Svima se zahvaljuje u ime Škole,
Crvenog križa grada Zagreba i Zavoda za transfuzijsku
medicinu na vašoj humanosti!
3. prosinca ove godine krv su darovali:
4. A - BELMEKKI MALEK, DENDIĆ LUKA, GAJSKI IVAN,
GAŠPARAC JAKOV, KAPELINA VIKTOR, KARLOVIĆ ANĐELKO,
POPOVIĆ MIHAEL, PRETKOVIĆ BRUNO, PRSKALO DOMAGOJ,
PRŠIR NIKOLA, ŠOKIĆ LUKA, ZORIĆ MARKO
4. B - ANTOLIĆ BOŽIDAR, HARAPIN ANDREJ, KIŠASONDI NINO,
LONČAR MARTIN, PEJIĆ STJEPAN, ŠKORIĆ ANTONIO,
38
VEVEREC FILIP, ŽIVKOVIĆ MARKO BRANIMIR
4. C - AHMETOVIĆ VALENTINO, BARAĆ IVAN, FARKAŠ DOMINIK, GABUD
KRISTIAN, KARASMAN KRISTIJAN, MUJKIĆ DENIS, PERNAR SLAVKO, ŠULJAK
MARKO, TACIGA VJEKOSLAV, TOMIĆ ANAMARIA, VIDAČEK MIHOVIL
4. D - BOŽOVIĆ DRAGUTIN, ČEPELJNIK TOMISLAV, GALEKOVIĆ FRANJO,
GOLAĆ ERVIN, HORVAT DAVOR, JURATOVIĆ FILIP, JURIČIĆ VEDRAN,
LJUBIČIĆ TOMISLAV, POSARIĆ MATIJA, SEVER JURICA, TURKALJ TOMISLAV,
VUJASINOVIĆ ANTONIO
4. E - FRANJIĆ MIJO, KEDMENEC ANTONIO,
KOVAČEVIĆ TOMISLAV, LIKIĆ STJEPAN, MIKOR
KENNY, PRŠIR KARLO, SAMUDA IVAN, ŠKALIĆ
MARKO
4. F - ANĐELIĆ MARKO, BRKLJAČIĆ JURICA,
BUDANKO ANTE, GRAČIŠ MISLAV, MIHALINEC
KRISTIJAN, OSTOJIĆ ANTONIO, PAVLUŠEC
BOŽIDAR, TAČKOVIĆ MATIJA, TOMLJANOVIĆ
KREŠIMIR, VESTEMAR FRANJO,
3. A
3. C
3. E
3. G
- BORIS ALILOVIĆ,
3. B - MISLAV VALČIĆ,
- ROMANA BOSEK, JURAJ DOMOVIĆ,
- ŠOLČIĆ MARKO, FRANJIĆ LUKA,
- BLAŽUN DOMAGOJ
Za Napon riječi pripremila, uvijek dobročiniteljstvu sklona, naša stalna suradnica,
Mirjana Čakara, prof.
UČENICI STVARAJU
Ne mogu ostaviti nešto da bude sjećanje na mene, samo ove riječi koje će
ostati nejasne. Ne bojim se nastaviti dalje, samo pokušavam ne misliti na
sve. Čak ako sve i ostane ovako, nikada nisam htio ostaviti ovaj život. Nešto
me odgurnulo od svega ovoga, moj život je zauvijek nejasna scena.
Slušaj kako violine sviraju tugu,
Da li čuješ kako suze riječi otkrivaju?
Vidiš li me i dalje u magli?
Ovo ostaje nejasna scena,
Da li me barem vidiš u svojim snovima?
Reci ime moje kada budeš sama, pusti me da znam da sam ti nešto značio.
Zar ne vidiš vjetar koji vraća život za nas?
Ublaži ovu bol u srcu mom govoreći mi te riječi ponovno,
Grčim se u boli i ime tvoje izgovaram, ne ostavljaj me, molim te.
Od neba što postaje sivo, drveće je izgubilo boje,
U magli samo bol se može osjetiti, a tišina me samo prati.
39
Negdje izgubljen smrznut u kocki leda, smrznut u vlastitoj boli i tuzi,
Molim te oslobodi me, zatvori me duboko u svoje srce.
Raščisti ovu nejasnu scenu.
Pročitaj barem ove riječi, ublaži mi smrt...
Ove slabe oči polako se spuštaju, oprosti mi ali ne mogu više čekati,
Gubim ovu scenu iz svojih očiju, strah me da se neću više probuditi kada se nova zora javi u
tvojim očima, ako večeras mene ne bude znaj da te volim.
Ova će nejasna scena zauvijek bit sjećanje... na mene?
Nikad nisam htio reći ovo, ali: Ljubavi moja, zbogom!
Zbogom, Živote moj!
Antonio Brkić, 2.B
Nevjesta
Moja nevjesta,
Što to držiš u rukama?
Uvenulu ružu i pismo napisano suzama,
Moja nevjesta,
I dalje si prelijepa,
Iako te više nema, vidim te i dalje pored sebe,
Oprosti što sam te rasplakao,
Ali sada sam ja taj koji plače za tvojim životom,
Nikada se nismo pozdravili zadnji put,
Opraštam ti za svaku bol,
Obećaj mi da si i dalje sa mnom,
Gledaš me i, kad ponovno budem plakao obrisat ćeš mi suze,
Želim čuti glas koji nije tamo,
Opet osjetiti tvoj dodir,
Ponovno vidjeti tvoje savršeno lice,
Tako da mogu te sanjati,
Zato jer te i dalje volim,
Jedan dan ćeš doći,
Naša soba je i dalje ista,
Crveni zidovi s našim imenima,
Vrata su i dalje otvorena,
Svaki tren gledam i čekam da uđeš u vjenčanici,
Nasmiješ mi se mekim usnama,
Zauvijek su otvorena...
Jednog dana ćeš doći,
Čekam te…
40
Skloni smo život smatrati bezvrijednim
Ovozemaljski život, ili samo život (ako nema drugog
života), je nerijetko tegoban. U trenucima kada se
poput olova obruši na već povijena pluća, smrt se kao
njegova suprotnost čini spasonosnim. Suprotno
općem pojmu o životu i smrti, skloni smo život
smatrati bezvrijednim življenja, a smrt nam se čini
privlačnom i izbaviteljskom. Nema osobe koja u
životu nije bila razočarana, koju nije povrijedila
nepravda. To nas, možda čini snažnijima. Hamlet
pred sebe stavlja isto pitanje „Biti ili ne biti?“ Njegova dvojba je trilema. On pomišlja da li da
umiri svoju krv živeći sa spoznajom da mu stric na pravdi Boga ubija oca Ili, da si olakša tako
da se osveti i pribavi si zadovoljstvo. Ili pak da zatvori oči i prestane disati zauvijek. Prvo
rješenje je najneprihvatljivije, drugo je pravedno dok je treće najlakše i bezbolnije.
Za grijehe se iskreno možemo pokajati i ispraviti štete. Onaj tko sagriješi sebi bi pribavio
neku korist, a zatim uživao u blagodatima svojeg nedjela, ne bi trebao ni moliti za oprost jer
ga ne može dobiti. Kada bi tako bilo, to bi značilo da je svatko pozvan učiniti nepravdu ili
bilo što drugo što je protiv Boga. Čak i nepravednik zna da je oprost od Boga i ljudi nemoguće
dobiti sve dok osoba uživa u plodovima tog nedjela. Jedina pokora vrijedna oproštenja je
odreći se onoga što nas je navelo na grijeh. Često to nešto nije samo neka materijalna dobit
već i osoba, a u tom slučaju pitanje otkupljenja se znatno povećava.
Svakome se dogodi da, radeći u svoju korist, ogriješi dušu pa makar je taj prekršaj bio mnogo
neznatniji od podmuklog zločina kralja Klaudija. Svakome se dogodi da da zamah svom
samoljublju i da dopusti da ga ono zavede na krivi put, ali ne shvate svi da je zaveden i ne
poželi svatko umiriti savjest i vratiti ljudsko dostojanstvo.
Sunce i ocean
Tamnocrveno sunce što sja iznad tamnog plavog oceana.
U njem' plutaju tijela ljubavi,
Čekaju da sunce zađe, čekaju tu obećanu zoru spasa,
Za zvijezde što nikada neće ugledati,
Plutaju zauvijek dok sunce se ne ugasi
U tamnoplavom oceanu suza,
Molitve su odavno utihnule,
Prije molitava, leševi zatvaraju svoje oči te sanjaju o svojim voljenima,
Ostavljeni slomljenih srca, plutaju u tuzi voljenih,
I tamnocrveno sunce što sja visoko od oceana
Tako visoka su nadanja spasenja,
Sunce će ocean zagrliti,
Dok sunce spušta se prema rukama oceana,
Nade za tijela padaju,
Obriši im suze s lica jer zbog ljubavi oni tonu…
41
Baci note u ocean,
Pusti ih neka tonu slomljena srca, zaboravi prošlost što je nekada živjela,
Gledaj kako voljena tijela tonu…
Vidi, sunce je zagrlilo ocean,
Obećana zora je došla,
Nova nadanja su se rodila visoko kao tamnocrveno sunce,
Svaki dan nada počinje od dna i podiže se tako visoko i opet pada u ruke oceana…
Volim te!
Ali ne želiš me.
Zauvijek mi ćemo plesati na kiši,
Naše ruke će biti zajedno,
Koliko god lagao sebi, ja ću te voljeti...
U mome srcu i dalje stojiš ti,
Molim te reci mi da me voliš,
Ne zaustavljaj naš ples na kiši,
Reci mi zašto si otišla...
Zbogom
Tražim razlog,
Razlog da ostanem s tobom,
Ali nema osjećaja u tvome srcu.
Pronaći ću drugog anđela da me vodi kroz noći,
Ostani što jesi, usamljeni anđeo koji doseže sjenu koja nije tamo
Nikada više nećeš u ovim očima suze vidjeti,
Nisi dobro došla u mojim sjećanjima,
Napuštam te,
Želim te zaboraviti zauvijek, ali nema povratka natrag,
Pustit ću te da budeš stranac u mome životu,
Zbogom.
Antonio Brkić, 2.B
EVO ŠTO JA MISLIM O NASILJU
Nasilje označava odnos između dviju ili više skupina u kojem
jedna skupina uporabom sile ili prijetnji utječe na drugu skupinu.
Nasilje je karakteristika nasilnih ljudi koji žele namjerno nanijeti
nekoj drugoj osobi bol ( fizičku, psihičku).
Žrtve nasilja najčešće osjećaju veliku ranjivost, bespomoćnost, i
sram što sve zajedno povećava nasilnikovo ponašanje i
samopouzdanje. Nakon toga nasilnik postaje još agresivniji i
42
nasilje poprima najmanje željeni rezultat. Ponekad su žrtve sklone i samoubojstvima.
Nažalost, to se i prečesto događa. U nekim se slučajevima ˝žrtva˝ može obraniti
izbjegavanjem ili uzvraćanjem udarca. Neke od obrambenih metoda su obrambeni položaj. U
nasilju često dolazi do stresnih situacija gdje pojedinac može imati traumatičnih iskustava
(povuku se u sebe, sanjaju kad su bili napadnuti, osjećaju strah....)
Meta nasilnika često su zaposlenici na radnom mjestu, učenici u školi. Mislim da najveći broj
nasilnika dolazi iz nesređenih obitelji. Ondje često vlada
nasilje. Čest razlog su alkohol i droga. Moram reći da je do
alkohola vrlo jednostavno doći, a nije ni skup. Svuda su po
trgovinama istaknuta upozorenja da se mlađima od 18 godina
ne smije prodavati alkohol ni cigarete. To samo tako piše, a
radi se sasvim suprotno. Čini se da je najbitnije prodati, bilo
kome. O posljedicama ćemo ionako saznati u medijima. I oni
od nečega moraju živjeti, zar ne?
Mislim da sve što je lijepo trebamo proslaviti sa svojim
nabližima, najdražima… Naše će veselje biti potpuno i bez
pucnjave. Ne zaboravimo, pucnjava je nasilje.
Svima želim sve najbolje u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana!
Marko Marić 2.H
PATNJA
Sjeseni svakom
Stiže nova bol
Koja obitava u srcu mom
Opet i opet
Život me ruši
I sreće mi ne da
Za mir u duši
IZNOVA
Život je prijevara
Vječna obmana
Kraja joj nema
A kada je i tako
Opet nas rani
Spuštenog garda
KRAJ
Vruće je i sparno
Dosadno i sporo
Golo i mokro
Ali šta mi to znači
Kada me nema više
43
PATRICIA
Zahvaljujem ti prijateljice moja
Svjetlosti sjajno bijela u mračnoj tmini
Što pokazala si mi ono čega sam mislio da više nema
I na putovanju u prošlost
I ona lijepa vremena, koja su postala zaboravljena
I na povratku bitnog odnedavno izgubljenog
Reći ti želim najljepšu riječ u rječniku našem,
A to je hvala
ŽALOST
Jao meni Jao meni
Što duša mi pati
Ovoga dana
Kad je ostala sama
Što će sada
Ne zna ni sama
Pa će sudbu svoju
Predati u ruku tvoju
ŽENA
Žena jedna
Mirna i snažna
Stoji pored mene
Kao predivna hrabrost
Zelenih očiju
Prodornog pogleda
Od kojeg skrovišta nema
Pa vidi sve moje kosture i sretne trenutke
ŽUDNJA
Ljubavi moja mila
Zvjezdana noći
Ti si mi divna, stvarna i mirna
A opet tako udaljena
Kao san koji nestane
Kada stvarnost stupi
Mislav Horvat, 4. D
44
Čitajući Držića spoznao sam
Marin Držić zvan Vidra rođen je u
Dubrovniku. Boravio je u Italiji i ondje
je upoznao talijansku komediografiju. S
austrijskim grofom putovao je u Beč i
Carigrad. Pred kraj života (1566.)
boravi u Firenci i piše pisma
toskanskom vojvodi s namjerom da mu
pomogne srušiti dubrovačku vlast. Ne
primivši odgovor, umire 1567. godine
u Veneciji. Marin Držić napisao je niz
poznatih komedija:Tirena, Venera i Adon,
Grižula; pokladna igra: Novela od Stranca;
tragedija: Hekuba. Razdoblje Marina Držića
je renesansa. Od svih me se posebno
dojmila komedija Dundo Maroje. Tu sam
prepoznao stvarnost iz Držićeva vremena koja se ni do danas nije
promijenila. I onda i danas su živjeli dobri i manje dobri ljudi. Držić ih imenuje neobičnim,
ali slikovitim nazivima: „ ljudi nazbilj“, pravi obrazovani, daroviti pojedinci koji znaju
okrenuti sreću u svoju korist i „ljudi nahvao“, to je, po njegovom mišljenju, dubrovačka
aristokracija, svi oni loši ljudi, koji su loši zbog rasipnosti ili škrtosti. U komediji su to Maro i
Maroje te skoro svi ostali likovi osim Pometa. Danas većina roditelja dopušta svojoj djeci da
rade što hoće. To nije dobro. Na taj se način postiže suprotno od željenoga. Kao i u Držićevoj
komediji i danas se djeca povode za društvom, želeći biti kao njihovi uzori. To su, nažalost,
potpuno krivi uzori. Pijući, pušeći i boraveći predugo na ulici mladi misle da su jedino tako
prihvaćeni i da će jedino tako postići životni cilj. Odnos prema novcu je prenaglašeno
negativan. Prema novcu se treba odnositi s poštovanjem. Moramo shvatiti da je novac nužno
zlo. Treba ga trošiti samo na potrebne stvari.
Karlo Brzac, 2. d
Potaknut „Dundom Marojem“
Marin Držić je komediograf, rođen 1508.g. u Dubrovniku. Držić
je pred kraj svog života pokušao svrgnuti dubrovačku vlast zbog
toga što nisu znali upravljati kaznenim sudstvom: „Nekome
brodovlasniku djevojka je bila ukrala sto dukata, on ju je tukao,
a ona kaže da je dukate dala svećeniku. Svećenika pozovu, ali
on kaže da ih nije dala njemu, njega su mučili, a on zaniječe i
tako je bio ubijen. Tako je žena osjećala da je kriva i priznala da
ih je zakopala“. Ova priča se odnosi i na današnje vrijeme jer
ljudi kradu, lažu samo da bi zadržali bogatstvo koje kvari ljude.
Marin Držić nikada nije primio odgovor i umire u Veneciji
1567.g. Nadimak „Vidra“ po tome što je u komediji Dundo
Maroje prikazuje ljude kakvi su danas što se nije promijenilo ni
kasnije. Komedija Dundo Maroje je djelo koje prikazuje ljude
različitih karaktera. Radnja se događa u Dubrovniku i u Rimu.
Sve se zakomplicira u trenutku kad Maroje doznaje za sudbinu
svojih 5000 dukata. Sin Maro odlazi u Italiju da nešto zaradi.
Iz Jakina, umjesto u Firencu, odlazi u Rim. Tamo je potrošio
45
sav novac. Slijedi cijeli niz događaja koji će iskristalizrati različite karaktere. Potvrđuje nam
vječito poznatu činjenicu da na svijetu ima puno ljudi koji misle samo na sebe. Dugi Nos ih
dijeli u dvije kategorije: „ ljude nazbilj“ i „ ljude nahvao“ Ljude „nazbilj“ je karakterizirao
kao poštene, dobronamjerne, razumne… ljude kojih danas u svijetu, nažalost, ima sve
manje, a ljude „nahvao“ kao lopove, bezobrazne i ohole, ljude kakvih je danas previše. To
je, svakako, žalosno. Većina ljudi „nahvao“ su
poznati, a onih „nazbilj“ je malo. Oni su obični,
„mali ljudi“, rade svoj posao i uglavnom šute.
Skromni su. Osjećaju potrebu za izgrađivanjem
svoje obiteljske zajednice. To je u današnje
vrijeme, primitivno, nije „in“ . Vjerojatno tu leži
razlog izgrađivanju neobičnih odnosa djece
prema roditeljima i starijima uopće. Izgubile su
se temeljne ljudske vrijednosti. Pogletajte samo
što se događa oko nas, djeca viču na roditelje, ne
slušaju ih. O nasilju da i ne govorim. Ježim se na
vijesti iz medija. Nije bolji odnos ni prema životu općenito. U želji da si život ne bi učinili
kompliciranim budući roditelji to rješavaju jednim potezom: abortusi i slične, neugodne,
radnje. To nam Marin Držić hoće reći kroz komediju.
Komedija? Pa, što je tu smiješno?
Držićeva komedija je surova stvarnost. Slika nas ljudi kroz
stoljeća. Za mene je to poziv upomoć. Ako znamo razlikovati
dobro od zla, zašto onda činimo zlo? Zar nam nije jasno da se
svojim nerazumnim postupcima uništavamo? Mora li nam u
svemu novac biti svetinja? Trošimo li ga nerazumno, vlada
našim umovima i sve skupa pretvara u zlo koje čovjeku „jede
mozak.“
Ja se nadam da će se broj razumnih ljudi iz dana u dan
povećavati i tako svima nama unositi optimizam koji nam je
tako potreban. Božićni blagdani su pred nama. To je vrijeme
razmišljanja o obitelji i svemu što je s tim u vezi. Vjerujem da
je i Marin Držić, kao svećenik i kao komediograf, imao to na
umu. Želio je živjeti u svijetu po mjeri čovjeka. To želim i ja.
Antonio Rigo, 2.d
Mislav o nasilju
Postoji više vrsta nasilja: psihičko i fizičko. Naravno, ni jedno ni drugo nije u redu. Svi ljudi
koji žele živjeti bez nasilja, žele biti sretni. To je nemoguće. Nasilnici se rađaju iz dana u
dan. Oni koji žive u krugu u kojemu se događa nasilje često i sami postaju to isto. Nasilnici
su jako opasni. Većina ljudi, koje se zlostavlja, izaziva i tlači, to ne mogu reći svojim
roditeljima, prijateljima, braći ili sestrama jer se oko njih neprestano motaju ti isti nasilnici i
prijete ako nekome kažu da će im biti još gore. Naravno , isti ti nasilnici su i velike kukavice.
Da nije tako ne bi maltretirali slabije od sebe nego bi se suočili s nekim svoje vrste. To oni ne
mogu jer bi vjerojatno u toj „borbi“ izgubili. Kada se takvi nasilnici ili kako se kaže u
žargonu „huligani“ suoče s nekim iz „više sile“ većina ih se, kukavički brani: „NISAM JA
NIŠTA!“
Fizičko je nasilje prisutno u školama, u učionicama, školskim dvorištima, svuda. S
tim u vezi jedna osoba teško nešto može učiniti sama, bez obzira na tjelesnu građu, borilačke
sposobnosti i slično. Uvijek postoji mogućnost da će se stvari iskomplicirati. Potaknut
nedavnim događajima osjećam potrebu o tome nešto reći. Mislim da stalno treba govoriti,
46
pisati i činiti sve napore da do nasilje ne dolazi. Zar nam trebaju novine samo da bismo čitali
„Crnu kroniku?“ Mislim da bi mlade trebalo usmjeravati u sportske dvorane, poticati ih na
više druženja s obitelji. Trebalo bi odlaziti na mjesta gdje nasilja gotovo i nema. Nisam
nikada čuo da se netko potukao u crkvama ili nekim drugim svetištima. Lijepo je otići u
kazalište. Tamo se nasmijemo, zabavimo, a ponešto i naučimo. Ja se bavim sportom i
uživam u tome. Volim se družiti sa svojim prijateljima. Mi se, također, malo poigramo, ali u
razumnim granicama. Bez nasilja se može živjeti, a bez prijatelja puno teže. Želim da svi
budemo sretni i da s velikim zadovoljstvom uživamo u proslavi velikih dana koji slijede,
božićnih blagdana. Bez nasilja ćemo u školi postizati bolje rezultate. Time ćemo sebi,
svojim roditeljima, profesorima i svim drugim prijateljima dane učiniti ljepšima.
Svima želim čestit Božić, sretnu i uspješnu novu 2011.godinu!
Mislav-Augustin Milićević, II. H
Profesorica Kuhar o svojoj velikoj ljubavi
Slikarstvo je umjetnost koja je svojstvena nadarenima. Takvi je stvaraju i otkrivaju nam
drukčije doživljaje svijeta. Svakako je to poseban svijet jer je ostvaren iz perspektive nekoga
tko g a, na svoj n ačin, uspijeva p rik azati. Nije stog a ču d on što su mnogim kn ijžev nmi
umjetnicima nadahnuće. Naravno, sve umjetnosti, tako i slikarstvo, očaravaju i sve druge koji
u njemu prepoznaju ljepotu, osvježenje, hranu za dušu. Zaljubljenica u slikarstvo je i naša
profesorica Biljana Kuhar. Njena posebna ljubav je naiva. O svojoj velikoj „ljubavi“
nadahnuto piše:
Prvi put kad
sam
vidjela
slike
Ivana
Rabuzina, išla
sam
u
peti
razred osnovne
škole. Rečeno
mi je da su djela Ivana Rabuzina,
slikara naive. Pojam naiva, u to
vrijeme nije mi ništa značio, ali to je bilo prvi put da sam se zaljubila….
Gledajući slike, mogla sam lutati beskrajnim prostranstvima razigranih misli i
u svakom trenutku poletjeti šarenim zvukovima prirode…. A tamo nije bilo
svakodnevnih obveza: učenja, zadaća, škole,
mame, opterećenja, tamo je bila bajka.
Upravo su te slike bile moj mali izlet izvan
stvarnosti u trenutcima opterećenja kad mi
se činilo da nema izlaza. Ponekad sam probala
slikati, ali kist me nikad nije poslušao, do
47
dana današnjeg, ˝kao da nismo srodni˝. Naravno, nisam otišla daleko od
oblika u slikama, ali ih ne slikam, već danas računam njihove površine,
opsege, udaljenosti... Međutim, ja i crtam, ali, uglavnom, grafove funkcija,
likove, tijela.. Još uvijek odlutam gledajući slike naive u beskrajna razigrana
prostranstva i kad bih mogla još jednom sve ponoviti, natjerala bih mamu da
me uči slikati od rođenja, pa da mogu naslikati svoje šarene misli, a ne samo
pisati o njima.
Ljepota slikarskog izražavanja opčinila me na jedinstven način.
Postoji nešto u tim oblicima i ljepoti boja, posebnosti i dječje razigranosti.
Jednostavnost slike privlači promatrača da proba crtati i na poseban način
doživjeti likovni izražaj.
Hrvatska naivna umjetnost je jedinstvena.
Nekoliko crtica o autoru slike:
Ivan Rabuzin (Ključ kraj Novog Marofa, 27. ožujka 1921. Varaždin, 18. prosinca 2008.), hrvatski slikar naivne
umjetnosti. Rođen je u brojnoj obitelji, bio je šesto od
jedanaestoro djece. Završio je stolarski zanat u
Zagrebu i Zemunu. Slikarstvom se bavio više od 50
godina, nije imao slikarsko obrazovanje, osim
Angelija
večernjeg
tečaja
crtanja
kod Koste
Radovanija. U početku je radio i u tvornici namještaja,
a nakon prve izložbe krajem 50-ih godina, posvetio se
samo slikanju. Na njegovim su slikama, motivi prirode i
sela Hrvatskog zagorja. Najčešće je slikao brjegove,
cvijeće, oblake i sunce. Imao je 200 samostalnih
izložbi i još veći broj skupnih. Izlagao je u galeriji “Mona Lisa” u Parizu
1963. godine. O njemu je snimljeno 10 dokumentarnih filmova i objavljen
veći broj knjiga na više stranih jezika. Oslikao je keramiku za poznatu
tvrtku Rosenthal. Osim njega, tu čast imali su još samo Victor Vasarely i
Henri Rousseau. Izradio je velike zastore za kazalište u Tokiju i Muzeju
moderne umjetnosti u Urawi u Japanu. Bio je saborski zastupnik HDZ-a od
1993. do 1999. godine (drugi i treći saziv Sabora).
Preminuo je u varaždinskoj bolnici u 88. godini života.
Poruka: svatko ima svoj način rješavanja problema i svakome od nas je
potrebno utočište u kojem uživamo skriveni i sigurni, barem u nekim
trenutcima. Samo ga trebamo pronaći.
Bilja
48
Zna - ne zna
Tko ne zna, a ne zna da ne zna - opasan je - izbjegavajte ga!
Tko ne zna, a zna da ne zna - dijete je - naučite ga!
Tko zna, a ne zna da zna - spava – probudite ga!
Tko zna i zna da zna - mudar je - slijedite ga!
Konfucije (551. pr. Kr. - 479. pr Kr.)
Sudoku za razbibrigu
2
4
1 2
4 6
1
6 3
1
6
5
3
4
2
6 3
2 5
6
5
2
1
3 6
5
4 5 2
6
3
2 3 6
5 4 1
4
6
2
1
3
4
3
2
6
5
2 1
6
1 3
5
4
6 2
1
2
6
5
3
4
6 3
5 6 1
5
3 4 2
6 1 4
2 5 6
3
4
1
2
1
6
4
5
2
5 3
1
2
6
4
5
3
2 5
6
3
6 1
2
1
5
2
2 1
6 5
3
1
3 4
6
6
3
2
4
5
1
4
3
2
5
6
1
6 5 2
5 1 6 4
3 4
1
3
2
4 1
4
6
6
1 3
4
5 2
1 6 4 5
3 5 2
5 1 3
2
1
5
1
2
6
4
3
4
6
3
1
49
List se ostvaruje u suradnji učenika i profesora.
REDAKCIJA LISTA:
Kristina Zbinjovski, Valentina Ileković, Marina Prgeša, Doroteja Bednjanec, Helena Krušec, Tihana Mihajlinović, Sara Matić, Mate
Knežević, Dubravko Pavec, Alen Lihtar, Dominik Capan, Andrija Sacher, Dean Luka Šujica Luka Kosanović, Ante Cigut, Leonardo
Blažević, Matija Šupek, Nikola Huzjan, Luka Vytautas Vinskis, Stjepan Mrzljak, Ivan Mešnjak, Luka Abramović, Martin Purgar, Filip
Sinković, Filip Knežević, Arsim Kadrii, Nikola Vidaković, Karlo Lopuh, Robert Halar, Nikola Svetić, Rudolf Pavliček, Viktor Jajtić,
Marin Mihajlović, Ivan Čavrag, Dominik Kutarčić, Zvonimir Bartovčak, Arian Groznica,Josip Stjepić,, Luka Tišlar, Kristijan
Leskovčanin, Zvonimir Kufrin, Karlo Hrlić, Alen Vučenik, Robert Kukec, Mislav Horvat, Karlo Brzac, Antonio Rigo, Mislav Augustin
Milićević , Marko Marić,Petar Horvat, i Petar Hrvol.
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Matija Šupek
VODITELJ: Mile Pervan
IZDAVAČ: Elektrotehnička škola
ZA IZDAVAČA: Ivo Klarić, prof.
GRAFIČKI UREDNIK I PRIJELOM: Darko Velicogna
STALNI SURADNICI: Anita Brigović, prof., Mirjana Čakara, prof., Renato Matejaš, prof.
i Ivan Banožić, prof.
PROFESORI SURADNICI: Boženka Barbir, Elizabeta Abramović-Tešija, Zora Pervan,
Jelena Stojanović, Vjera Mrđen, Dalma Mišura, Biserka Mandić, Ljiljana Kujundžić,
Julijana Lozar, Andrea Bednjanec, Romana Bogut, Biljana Kuhar, Dubravka Habazin,
Josip Ivasić, Zdenko Šmid.
List učenika Elektrotehničke škole, Konavoska 2, Zagreb
Školska godina 2010./2011.
Godina 19. Broj 35
50
© Copyright 2024 Paperzz
