Zbornik radova s Međunarodne konferencije
"Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
Nakladnik
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske
Policijska akademija
Za nakladnika
Zoran Ničeno
Urednik
dr. sc. Krunoslav Antoliš
Recenzenti
dr. sc. Krunoslav Antoliš, doc. dr. sc. Ksenija Butorac, dr. sc. Željko Karas,
prof. dr. sc. Dario Matika, dr. sc. Lana Milivojević Antoliš,
dr. sc. Josip Pavliček, mr. sc. Davor Solomun
Lektorica
Gabrijela Gorše
Jezična redakcija
Lamia Egartner
Naklada
300 primjeraka
Tisak
Policijska akademija
Odjel za nakladničko-knjižničnu djelatnost
ISBN
978-953-161-269-2
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem
ZBORNIK RADOVA S
MEĐUNARODNE KONFERENCIJE
"Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
Zagreb, 2012.
"Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
"The War on Terror After 10 Years"
POKROVITELJ
Ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske
Ranko Ostojić
ORGANIZATORI
MUP, Ravnateljstvo policije, Policijska akademija, Visoka policijska škola
Partnership for Peace Consortium of defense academies and security studies
institutes
PROGRAMSKI ODBOR
dr. sc. Krunoslav Antoliš, prof. Visoke škole (predsjednik),
prof. dr. sc. John Schindler,
doc. dr. sc. Ksenija Butorac, prof. Visoke škole,
dr. sc. Robert Mikac
ORGANIZACIJSKI ODBOR
Danijela Petković, mag. iur. (predsjednica), Lt Col (DEU AF) Ralf C. Lopau,
Simona Strmečki, dipl. krim. (POC), Josip Šešet, str. spec. krim.,
Dušanka Pribičević-Gelb, dipl. politologinja
MODERATORI
dr. sc. Krunoslav Antoliš, prof. Visoke škole
prof. dr. sc. John Schindler
doc. dr. sc. Ksenija Butorac, prof. Visoke škole
dr. sc. Josip Pavliček, viši predavač
dr. sc. Lana Milivojević Antoliš, viša predavačica
SADRŽAJ
1. dr. sc. KRUNOSLAV ANTOLIŠ: Risk assessment of terrorist abuse
of ICT in the CNI....................................................................................... 15
2. mr. JAHANGIR ARASLI: 4-Dimensional Al-Qaeda in the Evolving
Context....................................................................................................... 25
3. mr. sc. DAMIR BRNETIĆ: Borba protiv terorizma i fundamentalna
ljudska prava .............................................................................................. 31
4. doc. dr. sc. KSENIJA BUTORAC: Individualni i strateški diskursi
samoubilačkog terorizma s osvrtom na protuterorističku politiku............. 57
5. dr. NIKA CHITADZE: Terrorism and the Weapons of Mass
Destruction................................................................................................. 75
6. mr. sc. MILIVOJ JELENSKI: Komplementarnost međunarodnog
terorizma i međunarodnoga organiziranog kriminala................................ 87
7. mr. sc. DAMIR KULIŠIĆ: O općim obilježjima mogućih pogibelji i
istraga možebitnih akata terorizma počinjenih smrtonosno opasnim
mikrobiološkim agensima........................................................................ 103
8. prof. dr. sc DARIO MATIKA: Terorizam i nezakonito trgovanje
kemijskim i nuklearnim materijalima ...................................................... 149
9. dr. sc. ROBERT MIKAC: Rat protiv terorizma nakon deset godina:
mjesto i uloga privatnog sektora i privatnih sigurnosnih kompanija ....... 161
10. dr. sc. LANA MILIVOJEVIĆ ANTOLIŠ: Teroristička kaznena
djela u novom Kaznenom zakonu Republike Hrvatske i njihova
usklađenost s relevantnim međunarodnim dokumentima za
borbu protiv terorizma ............................................................................. 179
11. PETAR MIŠEVIĆ, univ. spec. oec., mr. sc. DARIO MALNAR:
Terorizam kao prijetnja globalnoj sigurnosti s osvrtom na sustav
nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske............................................... 197
12. dr. sc. JOSIP PAVLIČEK, mr. sc. MLADEN PEMPER: Položaj
kriminalistike u prevenciji i suzbijanju terorizma.................................... 211
13. mr. sc. DEAN SAVIĆ: Organizirani kriminal i terorizam –
povezanost, sličnosti i razlike .................................................................. 227
14. mr. sc. DAVOR SOLOMUN: Ekstremističko nasilje i mogućnosti
policije u Republici Hrvatskoj u svjetlu nove sigurnosne paradigme...... 241
15. dr. sc. ALENKO VRĐUKA: Improvizirano nuklearno oružje i
suvremeni terorizam................................................................................. 261
FOTOGRAFIJE ....................................................................................... 277
PFP CONSORTIUM OF DEFENSE ACADEMIES AND
SECURITY STUDIES INSTITUTES
COMBATING TERRORISM WORKING
GROUP MEETING
CTWG MEETING
“THE WAR ON TERROR AFTER 10 YEARS”
17–19 APRIL 2012
ZAGREB
CROATIA
GERNACKERSTRASSE 2 ▪ 82467 GARMISCHPARTENKIRCHEN ▪ GERMANY
TELEPHONE: +49-8821-750-2430 ▪ FAX: +49-8821-750-2852
Tuesday, 17. April 2012
EVENT
Individual Arrival and Check in at
Hotel
Informal Icebreaker, Greetings & Admi17.00 – open
nistrative Remarks
Time
Wednesday, 18. April 2012
EVENT
Time
–8.10
08.15–08.45
09.00–09.20
Breakfast
Bus transportation
Welcome in the name of the Police
Academy - Prof. Dr. Krunoslav Antoliš
Deputy Minister of Interior of the Republic of Croatia – Mr. Evelin Tonković
Location
Sheraton
Zagreb Hotel
Sheraton
Zagreb Hotel
Location
Sheraton
Zagreb Hotel
Croatian Police
Academy
Room 204
09.20–09.30
Welcome and Administrative Issues
Dr. John Schindler, Lt Col Ralf Lopau
Croatian Police
Academy
Room 204
09.30–10.00
Invited Lecture: Terrorism and illegal
trade netted chemicals and nuclear material, trafficking
Ph.D. Dario Matika
Croatian Police
Academy
Room 204
10.00–10.30
Coffee Break
Croatian Police
Academy
10.30–11.00
11.15–11.45
Invited Lecture: Terrorism as a threat to
global security system with emphasis on
the Croatian national security
MA Petar Mišević; MA Dario Malnar
Invited Lecture: The role of SOA in combating terrorism and assessment of SOA
Mr. Ante Letica
11.45–12.00
Group Photo
12.00–13.00
Lunch
Iran's crisis and the Southern Caucasus
Mr. Irakli Mchedlishvili
13.00–13.30
Risk assessment of terrorist abuse of ICT
in the CNI
Prof. Dr. Krunoslav Antoliš
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Croatian Police
Academy
Croatian Police
Academy
Room 411
Croatian Police
Academy
Room 204
13.30–14.00
Terrorism and the weapons of mass destruction
Dr. Nika Chitadze
Individual and Strategic Discourse on
Suicide Terrorism with the Perspective on
Counter-Terorrism Policy
Ph.D. Ksenija Butorac
BiH Lessons in CT Ten Years After 9/11
Mr. Mario Janeček
14.00–14.30
14.30–15.00
Organized Crime and Terrorism - connections, similarities and differences
MA Dean Savić
Coffee Break
16.30–16.45
The Adapting Al-Qaeda in the Evolving
Global Context
Mr. Jahangir Arasli
The war against terrorism after ten years:
the place and role of the private sector and
private security companies
Ph.D. Robert Mikac
The Proliferation of "amateur" terrorism
in Western Europe
Mr. Dumitru Minzarai
Improvised nuclear weapons and modern
terrorism
Ph.D. Alenko Vrđuka
Changing situation with international
terrorism in Central Asia during last 10
years
Rustam Burnashev
The fight against terrorism and fundamental human
rights
MA Damir Brnetić
First Day Wrap Up
Dr. John Schindler
17.00–17.30
Bus transportation
15.00–15.30
15.30–16.00
16.00–16.30
Croatian Police
Academy
Room 411
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 411
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Croatian Police
Academy
Room 411
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 411
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 411
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 204
Thursday, 19. April 2012
EVENT
Time
–8.10
08.15–08.45
08.55–09.00
09.00–09.30
Breakfast
Bus transportation
“Good Morning” and Administrative Issues
Dr. John Schindler, Lt Col Ralf Lopau
Introduction of the OSCE &
Good Practices Guide on Non-Nuclear
Critical Energy Infrastructure Protection
from Terrorist Attacks
COL Anton Dengg
Parapsychological activities and terrorism
MA Franjo Magušić
09.30–10.00
Recent Developments in the Struggle
against Terrorism
Dr. John Schindler
Terrorist offenses in the new
Criminal Code of the Republic of Croatian and their compliance with relevant
international instruments to combat terrorism
Ph.D. Lana Milivojević Antoliš
10.00–10.30
Coffee Break
10.30–11.00
Capture Records: Their Public Role in
Combating Terrorism
Ms. Jessica Huckabey
General characteristics of distress and
investigation of possible acts of terrorism
committed dangerous biological
agents
MA Damir Kulišić
Iran and the nuclear threat in the region
Mr. Bogdan-Catalin Udriste
11.00–11.30
Noninvasive methods of
identification of persons at airports
Želimir Radmilović, univer.spec.crim.
Location
Sheraton
Zagreb Hotel
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 410
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 410
Croatian Police
Academy
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 410
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 410
11.30–12.00
Understanding and Countering Violent
Extremism
Mr. Alex P. Schmid
Complementarity between international
terrorism and international organized
crime
MA Milivoj Jelenski
12.00–13.00
Lunch
13.00–13.30
13.30–14.00
14.00–14.30
14.30–15.00
15.00–15.30
15.30–16.00
Radical Islamist Political Action Operations Inside the U.S.
Mr. Peter S. Probst
Extreme violence and the possibility of
police in Croatia
MA Davor Solomun
Counter-radicalization in Europe since
2004 in OSCE, the EU and the UN
Iván Calabuig-Williams
Position of criminalistics in Preventing
and Countering Terrorism
Ph.D. Josip Pavliček
Britain's War on Terror: Reflections and
Retrospectives
Dr. Saijansinh Gohel
Coffee Break
Ten Years after 9/11: Al Qaeda in the
Arabi-an Peninsula (AQAP) Rising or
Declining?
Dr. Peter Forster
The War on Terror after 10 Years - Status
Quo
COL Anton Dengg
16.00–6.15
CTWG book
Dr. John J. LeBeau
16.15–16.30
Conclusions/Discussions/Plans
Dr. John Schindler
16.45–17.15
Bus transportation
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 410
Croatian Police
Academy
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 410
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 410
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 204
Croatian Police
Academy
Room 204
Hotel
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PRETHODNO PRIOPĆENJE
UDK 323.28
KRUNOSLAV ANTOLIŠ
Risk assessment of terrorist abuse of ICT in the CNI
Abstract
This paper gives a survey of the current situation regarding the issue of
terrorism after the killing of Osama bin Laden. Overall security state is
viewed from the point of global security and then from the point of regional fighting against terrorism. In a conclusion, the paper analyzes the
implications of geopolitical position of the Republic of Croatia and the
impact of interconnection between various forms of criminal deeds and
terrorist activities.
The paper also analyzes pre-requisites needed for systematic approach
in combating terrorism at national level. The main idea expressed in the
paper is the necessity to work out risk analysis with regard to building in
the information communications technologies (ICT) in critical national
infrastructure since the ICT abuse today is becoming more expressed
form of terrorist activities.
Key words: terrorism, information communications technologies, critical
national infrastructure
Terrorism today
Today when Osama bin Laden is dead, al-Qaeda is unfortunately still the real
biggest threat to contemporary humanity, especially to those who in the past
decade have had an outstanding role in fighting global terrorism such as NATO
and others.
Al-Qaeda members have continued with their activities without their
leader, conducted mainly by Ayman al-Zawahiri who has become non-official
head of the organization after Osama bin Laden's death.
Yet, the race for the leading and dominant position in al-Qaeda is going
on, according to a Pakistani daily paper referring to unnamed source which
reports on appointment of Saif Al Adel as Osama's successor.
15
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Based on that information, it is clear that Osama bin Laden's leadership
was dominant and strategically significant for al-Qaeda and that his killing
temporarily destroyed the leadership of this most dangerous terrorist organization today. What seems important to win overall victory over terrorism is to
take advantage of the moment of al-Qaeda's vulnerability which is still going
on.
It is important to point out the fact that in combating global terrorism,
which has not been stopped by the death of Osama bin Laden, eight out of
twenty main terrorist leaders have been killed mainly by the US aircraft missiles and remote controlled drones within a large campaign undertaken by
Barack Obama since he was elected president in 2009. Drone strikes in the
Pakistani region of South Waziristan against the insurgents in which one of the
al-Qaeda leaders Ilyas Kashmiri was reported killed, has become regular and
efficient tactics of antiterrorist forces in combating terrorism in that region.
The killing of Osama bin Laden itself has resulted in a significant progress in combating global terrorism, but some information that could be of
great importance to continue fighting terrorism should be collected by forensic
procedure in the field. Forensic researches to follow in search of al-Qaeda materials that could be hidden within the walls or dug in the compound of Abbottabad might provide further insight which in the end could help in final settling
the accounts with al-Qaeda.
Although the role of al-Qaeda in the world of global terrorism is dominant, it is obvious that it is not exclusively appointed to commit terrorist acts,
which can be proved by numerous terrorist acts carried out by organizations
and individuals for which al-Qaeda was more inspiration than the commanding
post. Terrorism is also present on European territory, as evidenced by terrorist
acts in UK, Spain, Germany, France, Norway... Terrorism has undermined the
belief in multiculturalism among the biggest European states, according to very
explicit statements of the heads of Germany, France.
It is certain that economic crisis which has hit the European Union, for
example: Greece, Italy, Portugal...does not contribute to the establishment of
safe community based on the equality of nations, on the contrary, it generates
particular dissatisfaction which can become a basis for terrorist recruiting. We
must not forget that terrorism is not exclusively connected to any of the following: religion, sex or nationality, so its definition cannot be simply based on
only one of these grounds.
Especially important place among terrorist activities is the abuse of information communications technologies. Cyber terrorism is recognized today
as a particular form of terrorism which can be a threat to critical national infrastructure.
I think that high quality intelligence exchange between the members of
anti-terrorist coalition is of great importance, especially with regard to particu16
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
lar information known to them. The intelligence can include for example the
information on the persons who are recognized in particular states and identified as those who have spent some time in war zones as al-Qaeda members and
other organizations close to it with the aim of gaining terrorist and war experience.
Open source researches show that the figures are between several hundreds and several thousand of them (Great Britain cca. 2000, Austria cca. 1000,
BH several hundreds,) By obtaining the mentioned intelligence, preventive
component of our security system would be strengthened.
Geographically, Croatia is situated at the crossroads of criminal routes
so-called the Balkan Routes which are used for trafficking people, weapons,
narcotics... Numerous world researches have proved that terrorism does not
build its own infrastructure but takes advantage of criminal milieu logistics
which has already been set up for their purpose (e.g. fake travel documents,
people trafficking routes, etc.)
Croatia, as a tourist destination, every year is encountered with increasing border trade in goods as well as increasing number of people crossing its
border so that in some regions of Croatia the population structure is substantially changed and the ratio between domestic and tourist population goes in
favor of tourists which is a special security challenge particularly noticeable on
islands. Therefore, it is justified to assume that during the tourist season a part
of terrorist logistic and terrorists themselves are going to cross the eastern border of Croatia and go westwards as well as the in the opposite direction, which
is important to state for security reasons.
Our contribution to overall antiterrorist effort, apart from a very concrete
deployment in the field in combating terrorism within NATO forces, is the
exchange of the obtained knowledge and experience and based on the researches done to put forward directions and suggestions for further common
efforts in combating terrorism in order to create new foundations in achieving
the final goal which is a safe life of our citizens without fear of terrorism.
Critical national infrastructure
New security threats to critical national infrastructure (CNI), such as global
terrorism, have straight influence on structuring security solutions. Security of
Croatia's CNI is particularly important today as it is inevitably becoming an
integral part of regional CNI of SEE as well as of Europe’s CNI.
In search of security solutions in the CNI domain, it is important to rely
on capacities of new ICT viewing them from the points of their advantages and
disadvantages and human resources capable and ready for new security challenges. Therefore, it is of national interest to strengthen and develop the system
of critical national infrastructure (CNI).
17
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
The first official definition of CNI in Croatia is given in National strategy for prevention and pre-emption of terrorism in CR which states that CNI
primarily includes property, services and systems which provide economic,
political and social life in the Republic of Croatia, and are of vital importance
so that their entire or partial loss or compromising could cause great human
loss and seriously affect national economy with many other social consequences for the whole community or some other aspects of the community, or
can instantly become a matter of a serious concern for national security.
It is necessary to set out a legal framework to clearly state the CNI domains as well as criteria for defining critical activities within particular domains of CNI and their applications and information on evaluation of security
threat to any part of critical national infrastructure. There is also a need to adjust the existing concepts of national security and legal framework to establish
the system of crisis control.
Analyzing solutions of some other states we have found both similarities
and differences between CNI definitions. The following Figure shows comparative analysis between the two CNI models: that of the EU and the USA.
Comparative analysis clearly shows numerous similarities between the
two, but also a number of particularities after high professional studies of this
issue have been done. In this respect, we find it justified to consider and determine CNI at our national level.
Especially important areas at national level, i.e. critical national infrastructure in RC, are now defined according to the NATO model which can be
seen in the Chapter VI. IMPACTS ON CRITICAL INFRASTRUCTURE,
which for presentation of categorization of CNI in RC is taken from
18
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
EVALUATIONS OF THREATS TO THE REPUBLIC OF CROATIA FROM
NATURAL, TECHNICAL & TECHNOLOGICAL DISASTERS AND
CATASTROPHEES in Zagreb, 07 May, 2009. presenting the following types
of CNI in RC:
power supply systems and networks (e.g. electric power, oil and
gas production, storage and refineries, energy transmission and
distribution);
communications and information technology (telecommunications,
electronic media, software, hardware and networks including the
Internet);
finances (banking system, insurance systems and investments);
national health care (hospitals, institutions for health care and
blood supplies, laboratories and pharmacies, institutions for research and development, emergency services);
food manufacturing, distribution and food processing industry);
water supply system (dams, storage , processing and networks);
traffic (airports, seaports, reshipment capacities, railroad and road
transport, traffic control systems);
manufacturing storage and transport of dangerous materials
(chemical, biological, radiological and nuclear materials);
government (administration, critical services and objects, information/intelligence networks, locations and the national key resources
and objects).
Critical infrastructure in the Republic of Croatia is the state property, local and regional unit property, the property of legal persons within state property, legal persons who are the founders of local and regional self-government,
or it is entirely a private property, which makes a further problem regarding
legal obligations with the aim of protecting CNI regardless of the type of property.
A very important task is to evaluate the threats to critical infrastructure at
all levels starting from legal persons of operators and the units of local and
regional self-government to the state level, even to assess the vulnerability of
the Republic of Croatia due to dependence on European critical infrastructures
as well as on infrastructures in the SEE region, especially in the neighboring
states.
Concerning the protection, CNI model of private-public partnership
would provide unimpeded functioning of economy owing to preventive measures which private sector could get from scientific sector which still belongs
mainly to the public one. Such process and private-public partnership would
encourage the culture of academic entrepreneurship but also application of
market-oriented science.
19
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
In this respect, associations and industry can require partnership from
Croatian Innovation and Technological Program (HITRA) and contact Independent department for technological development within the Ministry, with
the aim of protecting critical infrastructure in the Republic of Croatia. An important factor of the system is Croatian accreditation agency. Investment in
security of critical infrastructure can also represent a new impetus for opening
a number of new work places that requires particular specialist knowledge.
Risk assessment of terrorist abuse of ICT
Manners of CNI protection in the Republic of Croatia are defined by the Protection and Rescue Plan for the Republic of Croatia passed by the Government
of RC in Zagreb, 29 July, 2010. ("Narodne novine", no. 96/2010.). Yet, what
should be particularly highlighted when talking about CNI protection from
cyber threats to RC is that the same responsibility in building, development
and protection of CNI has the Institute for Information System Security with
belonging CERT ZSIS for CNI which is the state ownership as well as national
CERT if the threat comes from the Internet and is directed to CNI in private
property.
What still remains as an open question is the issue the wireless threats to
internal systems of communications within particular CNI based on communications systems such as follows: GSM, GPRS or UMTS.
Application of the above mentioned systems within CNI transmits vulnerability of some communication systems to overall security system of a concrete CNI. If within a concrete CNI communication, particularly internal one,
is based on GSM system, then we must pay special attention to vulnerability of
the GSM system alone, which is directly linked to the following problems:
one-sided authentication, error in implementation of A3 and A8 algorithm,
faults in users' being anonymous, disadvantages regarding cryptographic algorithms in use, limited cryptography area and lack of message integrity protection (Filković Dujmović, 2012).
Another communications platform found within CNI are GPRS systems
which technically represents upgraded GSM as GPRS secures mechanism
which connects mobile device with the Internet. Due to limits regarding wireless communications, WAP protocol was created and designed to reduce the
flow of information. Information meant for a mobile device has a format to suit
a small display, low data flow and the high-latency environment, i.e. Wireless
Application Environment (WAE). So, WAP and GPRS together permit a mobile device to connect to the Internet
Since the Internet is an immense network of uncontrollably and randomly connected nodes, it denies one of the most important presumptions
about GSM security architecture that basic network is controlled, safe envi20
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ronment. In new operating environment, to secure only the last step is not
enough. Instead, protection is welcome from the first to the last step. Total
security is achieved by Wireless Transport Layer Security (WTLS) in WAP
stack.
Finally, it is important to mention that the starting point of the UMTS security architecture development was GSM security architecture and what justifies the above mentioned is the necessity to secure interoperability between
GSM, GP, UMTS. Of course, the mentioned system has reduced a number of
weaknesses of the starting point of GSM architecture but it has also opened
new ones, and although it is much safer, UMTS cannot be regarded as entirely
safe communication platform.
When we talk about foreign experiences that we should keep in mind in
dealing with these problems, it is certainly noteworthy example of the USA-a
& NATIONAL INFRASTRUCTURE ADVISORY COUNCIL (NIAC).
"Through DHS and the Secretary of the Department of Homeland Security, the
NIAC provides the President with advice on the security of the critical infrastructure sectors and their information systems. These critical infrastructures
support vital sectors of the economy, including banking and finance, transportation, energy, manufacturing, and emergency government services, among
others. The NIAC convened the Physical/Cyber Convergence Working Group
(CWG), in October 2005, to investigate the ongoing convergence of physical
and cyber technologies for Supervisory Control and Data Acquisition
(SCADA) and process control systems and their consolidated network management. The Working Group convened a Study Group of subject matter experts to inform its work. The Working Group report informed the NIAC’s deliberations."
For the purposes of this paper I would like to stress out one fact which
the working group pointed out: "The Working Group found that the cyber
threat to critical infrastructure control systems is real – it is present today and
the frequency and sophistication of these attacks is growing. Although there
are no commonly known examples of infrastructure failures that can be tied to
a cyber attack, the potential for such an event exists and the consequences
could be catastrophic (Final report and recommendations by the council, January 16, 2007.)"
But it is also important to note that a part from technical and organizational aspects we must also take into account the legal prerequisites. So if we
continue to analyze the efforts of the USA we see the most recent initiatives int
he article: "Securing America's Future: The Cybersecurity Act of 2012" of
February 16, 2012. Where they say the following: "The threats to our
cybersecurity are real, they are serious, and they require urgent action. The
time to act is now: to improve cybersecurity coordination, strengthen our
cybersecurity posture, and protect all elements of our economy against this
21
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
serious and growing threat, while protecting privacy, confidentiality, and civil
liberties."
"Cybersecurity is a shared responsibility, and each of us has a role to
play. Emerging cyber threats require the engagement of our entire society from
government and law enforcement to the private sector and most importantly,
members of the public."
In the framework that recognizes Responsibilities and Accomplishments:
DHS works with federal agencies to secure unclassified federal civilian government networks and works with owners and operators of critical infrastructure to secure their networks through risk assessment, mitigation, and incident
response capabilities. With respect to critical infrastructure, DHS and the sector specific agencies work with the private sector to help secure the key systems upon which Americans rely, such as the financial sector, the power grid,
water systems, and transportation networks.
The proposed framework provides an answer to the question: Why New
Legislation is Needed Now?
House Republican Cyber Task Force said, "Congress should consider
carefully targeted directives for limited regulation of particular critical infrastructures to advance the protection of cybersecurity." Both the Administration’s proposal and the Senate legislation recognize the severity and urgency to
secure critical infrastructure and take some basic steps in this area.
Accordingly, the Administration proposed risk mitigation guidance to
ensure that companies providing the Nation’s most essential services are instituting a baseline level of cybersecurity. This proposal would leverage the expertise of the private sector requiring the Nation’s most critical infrastructure
adopt the cybersecurity practices, technologies, and performance standards that
work best on their networks.
From the example of the USA we are able to learn and take better care of
our own critical national infrastructure and its protection from cyber threats.
Conclusion
The abuse of ICT by the terrorists is a fact proved by numerous examples
where ICT is used as the means for the following: to encourage terrorism, to
recruit terrorists, to train terrorist, for example how to improvise an explosive
device; to carry out various DOS attacks; and finally, to attack critical national
infrastructure by malicious software. To recognize such threats and to be ready
to react properly, national systems, including Croatia's must be prepared regarding the strategy, legislation, organizational and technical aspects. So, it is
important for the Republic of Croatia to elaborate, at a strategic level, as soon
as possible for the two following strategies: a new strategy of national security
which will define national values and national goals as well as national inter22
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ests which are based on them, and the cyber strategy and then pass the law on
CNI including an important section with analysis of various risks, particularly
from the point of including ICT in critical national infrastructure.
Bibliogrphy
1. Antoliš, K. (2005). Prerequisites for Systematic Fighting Terrorism. Zagreb, Croatia, Croatian International Relations Review, Vol. XI, No.40/41
– 2005., ISSN 1331 – 1182, pp.:121.-125.
2. Antoliš, K. (2010). Internet forensics and cyber terrorism, Police and
security, ISSN 1330-0229, pp. 121.-129.
3. Conventions of European Council: Convention on Cyber crime (NN number 09/02.)
4. Conventions of European Council: Convention on Prevention of Terrorism
(NN number 10/07.)
5. Filković Dujmović, K. (2012). Polytechnic of Zagreb, Graduate-thesis:
Safety of mobile communication
6. Goetz, J. (2009). Marcel Rosenbach and Alexander Szandar: National
Defense
in
Cyberspace.
from
http://www.spiegel.de/international/germany/0,1518,606987,00.html
7. Information Security Act (NN number 79/07.)
8. Law on Amendments to the Criminal Law (NN number 152/08.)
9. National Strategy for the Prevention and Combating of Terrorism Croatian
(NN number 139/08.)
10. Thomas, F. (2008). Feds consider searches of terrorism blogs. USA TODAY on
Politics. from http://www.usatoday.com/news/washington/2008-12-23terrorblogs_N.htm
11. http://www.dhs.gov/ynews/testimony/20120216-3a-s1-cyber-hsgac.shtm
12. http://www.dhs.gov/xlibrary/assets/niac/niac-charter-11-07-2011.pdf
23
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
24
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 323.28
JAHANGIR ARASLI
4-Dimensional Al-Qaeda in the Evolving Context
Abstract
The purpose of the current short essay (based on the presentation delivered at the Combating Terrorism Working Group meeting in Zagreb in
April 2012) is to review of the evolution, the current status and multiple
dimensions of the terrorist entity of Al-Qaeda (AQ), and map its emerging future strategy. An essay reflects personal opinions of the author
rather than any official point of view.
Key words: terrorism, strategy, evolution.
AQ’s EVOLUTION
In the past twenty-odd years AQ has performed a remarkable evolutional trajectory. Starting as a group with a limited number of members and relatively
scarce resources and, by 2010 it developed to a level of transnational (perhaps,
supranational) movement with the outreach to the global Muslim community.
The AQ evolution between late 80s of the last century and late 10s of the 21st
century is summarized in the matrix below.
Version
AQ 1.0
AQ 2.0
AQ 3.0
Time period
Late 80s –
early 90s
Early 90s –
circa 2002
2002 – circa
2010
Structural
status
Op
capabilities
Ideological
outreach
Group
Low
Near zero
Organization
High
Emerging
Movement
Relatively
declining
Expanding
However, nowadays, the current status of AQ should be amended again.
The "fourth reincarnation" of Al-Qaeda appears to become as follows.
25
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Version
Time period
AQ 4.0
2011 onwards
Structural
status
Network of
networks
Op
capabilities
Ideological
outreach
Resurging
Near global
Al-Qaeda of the 21st Century attains four dimensions. These dimensions
are: AQ – Central (AQ–C), AQ – Battlefield (AQ–BF), AQ – Homegrown
(AQ–HG), and Alqaedaim. Below is a brief analysis of individuall each component.
Al-Qaeda – Central, the "Old Bolsheviks" of AQ, is confined largely
in the area of the Afghan – Pakistan (AFPAK) border. Its leaders are disconnected, short of resources, and care mostly about their own physical survival.
Their jihadi efforts are sidelined by the local actors, primarily the Taliban. Yet,
they continue to keep brands of Al-Qaeda and Usama bin Laden, maintain
ideological influence, generated prior and post 9/11, and still attract new disciples.
Al Qaeda – Battlefield is the AQ-C franchises and affiliates, operating
in different locations of the Muslim world. They maintain direct liaison to AQC in most cases. Their agendas and discourses combine relatively limited objectives with planet-scale goals (e.g., creation of the Global Caliphate), and
support local grievances supported universal explanations. AQ-BF features
emergence of a new generation of leaders, rapidly emerging field armies, and
ability to spread horizontally. The events of the late 2011 – early 2012 illustrate a disturbing dynamics related to an expansion of AQ-BF, when three different terrorist outfits brought allegiance to the AQ leadership: the Movement
for Oneness & Jihad in West Africa, Ansar al-Jihad (Egypt), and Al-Shabab
(Somalia).
Al-Qaeda – Homegrown represents Western grassroots cluster of AQ.
In fact, AQ-HG is a constellation of radicalized and self-radicalized disenfranchised Western Muslim citizens and residents (mostly young). They are organized in disconnected or loosely connected cells, scattered across the Western
world. A number of each cell number is limited, but a number of cells quite
high. In most cases, the mentioned cells maintain a loose structural link to AQ
(though some have). Thus, the common denominator for AQ-HG actors remains the religious – ideological affinity to AQ. Most cells’ members are amateurish, and display poor tradecraft when acting. Still, they are dangerous, as
was demonstrated in March 2012 by the Toulouse "scooter-shooter" Mohammed Merah (who conducted his terrorist attacks acting individually).
Alqaedaism, the last, but perhaps, the most crucial element of AQ, is a
violent "fantasy" ideology. As such, it performs the following loop: identifies
a problem; points at whom to blame; explains what to do; and links discontent
26
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
with action. The major function is inciting hatred and justification of violence
(e.g. terrorism) as a way to achieve goals and objectives. Such kind of ideologies is almost impossible to defeat militarily (i.e., from the outside). They can
only be self-defeated, through decay, loss of appeal or demand, or revision.
That means an enduring and protracted conflict.
AQ’s FRONTLINES
Since after 2011, when major turbulence started in the Arab world, the major
focus of AQ activity shifted to that region, where the set of opportunities has
emerged there is a need to look more closely at the current state of conflict in
the individual zones. For the reason of keeping the theme short, the Iraqi and
AFPAK clusters of AQ-BF will be omitted in this essay, by focusing on the
most perspective zones, from AQ’s view.
Egypt. A strategically-placed piece of the Egyptian territory bordering
Israel, the Sinai Peninsula emerges as a lawless territory in the condition of the
security void created by the fall of Mubarak’s regime. A quite obscure outfit
Ansar al-Jihad claiming its affiliation to AQ is believed to be responsible for
14 diversionary explosions on the gas pipeline running from Egypt to Israel
and Jordan in 2011 – 2012 (as for April 2012). It is considered as a culprit behind the major cross-border terrorist attack at the vicinity of Israeli town of
Eilat in Aug 18, 2011, which caused the severe crisis in the Egyptian-Israeli
relations (note: there is also a view that the mentioned attack is attributed to the
Palestinian Islamic Jihad, a pro-Iranian actor, but, whoever a perpetrator, the
model of provocation is applicable to the AQ strategy). The AQ offshoot in
Sinai has built a strong nexus with the organized crime. The potential strategic implications of the AQ activity on Sinai may be triggering the Egyptian –
Israeli armed confrontation
Yemen. The AQ franchise (known as Al-Qaeda on the Arabian Peninsula / AQAP or Ansar al-Sharia) has benefited from the disorder and security
vacuum created by the recent upheavals in Yemen. The AQAP "thirdgeneration" leadership was able to create quite an effective field fighting force
and gained certain ground during the winter season of 2011 / 2012. It introduces elements of the state-building (e.g., the Shariat law, basic services and
education) on the controlled territory, winning hearts and minds from the certain segment of the population. There are few indications that the government
and army of Yemen in the current state of disarray would be able to tackle soon
the AQAP-led insurgency. The potential strategic implications may become
the growing USA involvement in Yemen, distracting from other major international problems.
Syria. The major evidence of the AQ interest of the involvement in Syrian uprising came with its leader’s Ayman al-Zawahiri address on February 12,
27
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
2012. It is believed now that Al-Qaeda in Iraq (AQIZ) is growingly gets engaged in Syria with its local assets. The major attacks on the government facilities from December 2011 to February 2012 bear hallmarks of the AQ tradecraft. In the unfolding events AQ acts as a third party, along with the government and the opposition, having its own agenda. That, in particular, means, the
AQ will play a spoiling role for any potential peace deal between two other
mentioned actors. One major precipitance of the Syrian civil war, beyond further rise of the regional sectarian tensions, might radicalization and crystallization of the battle-hardened cadres’ core (like in any protracted armed conflict).
That would be an AQ’s benefit. Other potential strategic implications of the
AQ involvement in the Syrian events may be a merging of Syria with Lebanon
and Iraq into a singular space of the AQ jihad, embedded into a broader regional trend.
Western Africa. Currently, Alqaedaism demonstrates strong trend of
migration towards the West African region. Beyond other reasons, it was one
of the outcomes of the Libyan civil war. As a result, different existing AQ
fronts, such as Al-Qaeda in the Islamic Magreb (AQIM, a.k.a. Ansar al-Din),
are added by the new outfits, such as Ancar Dine (Mali) and Boco Haram / BH
(Nigeria). There is a feasible threat of merging terrorist insurgences in the area
of Maghreb – Sahel. Also, the AQ’s discourse of the "crusade-fighting" creates
preconditions for the inter-faith conflict. It is illustrated by the case of Nigeria,
where BH wages an overt war on the government and the Christian community
by conducting terrorist attacks against churches, Christian schools, government
facilities and international targets (the UN compound in Abuja, Aug 2011). As
in Syria, there is a growing evidence of the AQ tradecraft in these attacks (use
of the suicide bombers and car bombs). The BH attacks already caused several
major sectarian clashes with hundreds of victims, and the attacked side is
poised to mobilize and retaliate. The potential strategic implications of terrorist activity of BH (which formally didn’t claim affiliation with AQ but most
likely has it to an extent) may be ethno-confessional tensions flare into overt
conflict and the global energy supply chain threatened.
Somalia. The local AQ franchise - Harakat al-Shabab al-Mujahedin
(HSM), or simply Al-Shabab, demonstrate great stamina fighting the Ethiopian
and Kenyan forces, the AU peacekeepers, the Western special operations
forces, and the transition government. Despite several setbacks caused by joint
military pressure, the HSM outfits were able to establish presence in some new
areas in North Somalia where it hasn’t been before. The HSM built a strong
organized crime nexus by collecting up to 20 per cent of the pirate ransom
money for protection of their bases ashore. It maintains certain terrorist powerprojection capabilities, as was demonstrated by attacks in Kenya (2010 –
2012), and a major a World Soccer Cup 2010 terrorist attack in Uganda. The
piracy nexus potentially extends the outreach as far as to the shores of India,
28
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
the Maldives and the Seychelles. There is a direct link to AQ in Yemen, where
HSM sent several hundred fighters. As in case of BH in Nigeria, the movement
pretends to be at a "frontline of combating the Crusade." Potential strategic
implications of the HSM activities: major regional sectarian conflict, threat to
global sea lines of communication.
AQ’s STRATEGY
After viewing the current rise of the AQ franchises in the certain parts of the
Muslim world, there is a need to assess an evolution of the AQ strategy. It appears, in the period of AQ 2.0, before 9/11 attack and shortly after it was centered upon mega-strikes. An illustrative example of operational cycle of AQ
2.0 is the period of October – November 2002, when three attacks conducted
by the regional franchises (supertanker Limburg off the coast of Yemen, a resort on Bali, Indonesia, and an Israeli jet liner in Mombasa, Kenya) targeted
three interrelated sectors of the global economy – the energy sector, tourism
and the airlines. The timing was sensitive, because energy prices in the global
market were rising in anticipation of the U.S. invasion into Iraq, the airlines
business remained in crisis post-9/11, and tourism industry depends on both
previous. Thus, AQ demonstrated quite a developed strategic sense in this particular episode.
However, after AQ had to evolve under sustained Western pressure, and
in particular, to fragment and decentralize, an alternative strategic thinking
has emerged in its ranks. In the most organized way it was presented by an AQ
second echelon leader Mustafa Sittmaryam Nassar (a.k.a. Abu Mus’ab al-Suri)
in his The Global Islamic Resistance Call (1,600 pages, published online
2004). Al-Suri believed in particular the 9/11 attack decision was a strategic
blunder, and formulated the essence of the offered new strategy: small
autonomous groups or individuals waging jihad, no command and control centralization, leaderless resistance mode, attrition and disruption. Whatever was
an influence of al-Suri on the AQ strategy vision, its current practical implementation goes very much in line with his behest.
The legitimate question to ask: does disruption strategy works? Take a
civil airlines sector as an example. Since 2001 the AQ affiliates and associates
have several times attempted to attack it with a degree of concrete success almost nil. The 2001 "shoe-bomber" plot, the 2006 "Transatlantic liquid explosive" plot, the 2009 "pants-bomber" plot, and the 2010 – "parcel bomb" plot
were at a glance failures, because they didn’t result in bringing down any plane
or cause victims. Yet, looking from the long-term, strategic perspective, those
plots were a success, meaning that strategy works. Such a paradoxical conclusion derives from the cost – benefit calculus. The AQAP has spent only some
$4,000 on the "parcel plot," but the airlines disruption and increase of security
29
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
burden costs, perhaps, billions of dollars. The "Strategy of thousand cuts," as it
was branded in The Inspire jihadist magazine, is aimed at "bleeding" of the
West. That means the AQ will continue to try to probe the Western security
perimeter with the small - and medium-scale terrorists plots, enhanced by unorganized activity of the AQ-HG. Remember an old adagio: "You need to be
lucky all the time, and we – only once…" (™IRA). The protracted terrorist
campaign of attrition, even unsuccessful, will force the West to extract growing
resources in the age of global financial-economic crisis, and any successful
attack would be an added value. This is a win-win strategy, from the AQ perspective.
Terrorism is a violent way (be it a strategy, tactic, or technique) of altering behavior of the other side in the direction favorable for the perpetrators.
The 3/11 attack (Madrid, 2004) made the Spaniards dropping out from the Iraqi
coalition, the 7/7 attack (London, 2005) forced Brits to spend heavily on security, and the Toulouse murders of 2012 resulted in the French soldiers were
ordered not to wear uniform outside barracks… in their own country! These
examples from the past of manipulating behavior for the desired ends provide
the hint at what the AQ strategy would be most likely oriented. The name of
the game is disruption.
Conclusion
AQ is a multifaceted phenomenon, recently transcending its mere structural
dimension and converting into violent ideology. Despite its past crises AQ
adapts and keeps continuum. Its evolution is correlated with the rapidly
changing regional and global dynamic. Developments associated with the Arab
turmoil have opened broad windows of opportunities for AQ. A two-pronged
strategy is emerging: creation of the controlled territorial clusters in the Arab
world and simultaneous disruptive terrorist activity projection against the
West. That activity appears aiming at to disrupt and bankrupt the Western
world, as AQ is convinced that the mere shadow of terrorist threat alters behavior of the West. This is a delusional, but a dangerous strategy, since it is based
on the perception of success. Perceptions fuel ambitions, ambitions feed terrorist planning cycle and operational continuum, and the war goes on.
30
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
STRUČNI ČLANAK
UDK 343.326:341.231.14
DAMIR BRNETIĆ
Borba protiv terorizma i fundamentalna ljudska prava
Sažetak
Zabrana mučenja ima specijalni status u međunarodnom pravu te se tretira kao jus cogens, odnosno imperativna norma općega međunarodnog
prava. Ona je apsolutna, to je nederogabilno pravo koje ni pod kojim uvjetima ne može biti ukinuto, ograničeno ili suspendirano. Zabrani mučenja i svih drugih okrutnih i ponižavajućih kazni i postupaka u cijelosti su
posvećene Konvencija protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili
ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984) i Europska konvencija
za sprječavanje mučenja i neljudskih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja (1987). Konvencijske odredbe se provode putem specifičnih odredbi nacionalnog zakonodavstva. Države potpisnice dužne su donijeti
učinkovite zakone, administrativne, sudske i druge mjere radi sprečavanja djela mučenja. Konvencija UN-a utvrđuje da se kao opravdanje za
torturu ne može navoditi nikakva iznimna okolnost, pa makar se radilo o
ratu ili izvanrednom stanju. Počiniteljima kaznenih djela garantiraju se
ljudska prava, pa tako i teroristima. Za razliku od borbe protiv kriminaliteta u kojoj država ograničuje ili suspendira temeljna ljudska prava tek
kad postoje čvrsti dokazi protiv osumnjičenika, suvremeni antiterorizam
opravdava intervenciju u zaštićenu sferu pojedinca i kad takvi dokazi ne
postoje ili nisu pouzdani. Usprkos sumnji da možda imaju informacije
neophodne za zaštitu drugih ili države, zabranjeno je mučiti teroriste ili
prema njima neljudski postupati. Učinkovito sprečavanje mučenja temelji se na kvalitetnom pravnom okviru te osiguranju njegove primjene i
jamstava. U kontekstu sprečavanja mučenja i drugih oblika zlostavljanja, od temeljne je važnosti razvijati metode vođenja istrage koje će
smanjiti oslanjanje na priznanja. Potrebna je kontinuirana izobrazba
djelatnika u sustavu: policijskih službenika, zatvorskih čuvara, odvjetnika, sudaca, liječnika. Međunarodna je zajednica odlučila suzbijati svaki
oblik mučenja djelujući na međudržavnom nivou, ali i na razini individualne odgovornosti. Tortura, bez obzira je li je poduzela država ili nedržavni subjekti nikad i ni pod kojim uvjetima ne može biti opravdana.
31
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Iako pravu na život nije dana apsolutna zaštita, zabrana mučenja je potpuna i apsolutna.
Ključne riječi: terorizam, policija, tortura, mučenje, neljudsko postupanje, ponižavajuće postupanje, kažnjavanje.
The fight against terrorism and fundamental human rights
Summary
Prohibition of torture has a special status in the international law and is
treated as jus cogens or peremptory norm of general international law. It
is absolute; it is non-derogative right that under no circumstances can
be terminated, restricted or suspended. The UN Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment
(1984) and the European Convention for the Prevention of Torture and
Inhuman or Degrading Treatment or Punishment (1987) are entirely
dedicated to prohibition of torture and other cruel and degrading punishments and procedures. Convention provisions should be implemented
through specific provisions in national legislation. States Parties shall
enact effective laws, administrative, judicial or other measures to prevent acts of torture. The Convention establishes that as a justification of
torture shall not state any exceptional circumstance, even in case of war
or state of emergency. Human rights are guaranteed for criminal offenders including the terrorists. Unlike the fight against crime in which states
restrict or suspend basic human rights only when there is strong evidence against the suspects, the contemporary anti-terrorism justifies intervention in the sphere of protected individual even if such evidence
does not exist or is not reliable. Despite the doubts that terrorists might
have the information necessary for the protection of people or the state,
it is prohibited to torture terrorists or treat them inhumanly. Effective
prevention of torture is based on high-quality legal framework and ensures its implementation and guarantees. In the context of the prevention
of torture and other ill-treatments, it is essential to develop methods of
conducting investigations that will reduce reliance on confessions. It requires continuous training of employees in the system: police officers,
prison guards, lawyers, judges, doctors. The international community
has decided to suppress any form of torture acting on the international
level but also at the level of individual responsibility. Torture, regardless
of whether undertaken by state or non-state actors, cannot be justified
under any circumstances. Although the right to life is not given absolute
protection, the prohibition of torture is absolute and complete.
32
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Key words: terrorism, police, torture, inhuman treatment, degrading
treatment, punishment.
UVODNO O KOGENTNOM PRAVU
Zabrana mučenja sadržana je u mnogobrojnim međunarodnim ugovorima o
ljudskim pravima i humanitarnim pitanjima i prihvaća se kao načelo općega
međunarodnog prava. Opće je prihvaćeno da zabrana mučenja ima specijalni
status u međunarodnom pravu te se tretira kao jus cogens, odnosno imperativna
norma općega međunarodnog prava.1 Prema široko prihvaćenim stajalištima,
zabrana torture je u međunarodnom pravu stekla status kogentne norme. U
međunarodnom je pravu zabrana torture apsolutna, što znači da je riječ o nederogabilnom pravu koje ni pod kojim uvjetima ne može biti ukinuto, ograničeno
ili suspendirano. Zabrana torture je pozitivna obaveza država koje su dužne
poduzimati sve potrebne mjere kako bi spriječile torturu bez obzira na okolnosti u kojima se ona primjenjuje. Dugo se mislilo da mučenje, nečovječni i ponižavajući postupci postoje isključivo u ratnim sukobima te se na njih nije obraćala pozornost u vrijeme mira. Pregled suvremenih slučajeva mučenja, nečovječnih i ponižavajućih postupaka otkriva da teški oblici zlostavljanja nisu samo
stvar prošlosti. Tijekom stoljeća, s napretkom i razvojem čovječanstva brutalne
metode starog i srednjeg vijeka zamijenjene su složenijim, ali jednako okrutnim metodama. No njihov učinak i ishod nisu se promijenili. Mučenje i drugi
teški oblici zlostavljanja i dalje čine ozbiljnu prijetnju ljudskoj sigurnosti te
tjelesnoj i psihičkoj cjelovitosti ljudskog bića. Počiniteljima kaznenih djela
garantiraju se ljudska prava, kao što su pravo na pravično suđenje i pravo na
čovječno postupanje kada im je oduzeta sloboda. Teroristima se također garantiraju ljudska prava. Usprkos činjenici da možda imaju informacije prijeko
potrebne za zaštitu drugih ili države, zabranjeno ih je mučiti ili podvrgnuti
neljudskom postupanju. Judikatura europskog suda za ljudska prava ističe da
čak i u najtežim okolnostima, kao što je borba protiv terorizma i organiziranog
kriminala konvencija zabranjuje uporabu torture, odnosno drugog nečovječnog, okrutnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.2 Zbog važnosti
1
Jus cogens – prisilno pravo, prinudne pravne norme, propisi kojih se pojedinci ne
mogu odreći (suprotno jus dispozitivum). Jus cogens su nederogabilne norme međunarodnoga kaznenog prava koje djeluju prema svima, što znači da djeluju i prema onim
državama koje nisu stranke odnosnoga međunarodnog ugovora, a prema pravnoj snazi
su iznad ostalih normi međunarodnog prava. Opće međunarodno pravo obvezujuće je
za sve države čak i ako nisu ratificirale pojedini međunarodni ugovor. Pravila jus cogens ne mogu biti osporena ni ukinuta bilo kakvim ugovornim zakonom niti kojim
drugim pravilom međunarodnog prava.
2
Derenčinović, D., str. 312.
33
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
vrijednosti koje štiti, ovo načelo je postalo neopoziva norma jus cogens, tj.
norma koja u međunarodnoj hijerarhiji ima viši rang nego ugovorno pravo, pa
čak i druga pravila običajnog prava. Izravna posljedica tog višeg ranga jest da
države ne mogu odstupiti od načela ni na temelju međunarodnih sporazuma niti
na osnovu pravila lokalnog ili specijalnog običajnog prava, pa čak ni na temelju općih pravila običajnog prava koja nemaju istu normativnu snagu. Jasno je
da karakteristika jus cogens zabrane mučenja artikulira ideju da je ta zabrana
sada postala jedan od fundamentalnih standarda međunarodne zajednice. Ta je
zabrana zamišljena tako da izazove efekt odvraćanja, tako što će svim članovima međunarodne zajednice i obnašateljima vlasti dati do znanja da je zabrana
mučenja apsolutna vrijednost od koje nitko ne smije odstupiti, ona služi da se u
međunarodnom okruženju oduzme legitimitet svim zakonodavnim, upravnim
ili sudskim aktima koji dozvoljavaju mučenje. U takvoj situaciji, nacionalne
mjere koje krše opće načelo i relevantne ugovorne odredbe ne bi stekle međunarodno pravno priznanje. Potencijalne žrtve mogle bi pokrenuti postupak pred
nadležnim međunarodnim ili nacionalnim pravosudnim tijelom sa zahtjevom
da se nacionalna mjera proglasi protupravnom po međunarodnom pravu.3 Još
je važnije da počinitelji mučenja koji djeluju na temelju takvih nacionalnih
mjera mogu ipak biti pozvani na kaznenu odgovornost za mučenje. Pojedinci
su osobno odgovorni, bez obzira na njihov službeni položaj, čak i ako su šefovi
država ili ministri u vladi. Osim individualne kaznene odgovornosti može postojati i odgovornost država, ako su državni dužnosnici odobravali ili zapovijedali mučenje ili su propustili spriječiti mučenje ili kazniti mučitelje. Ako se
provodi kao raširena praksa državnih dužnosnika, mučenje predstavlja ozbiljnu
povredu širokih razmjera međunarodne obaveze država da zaštite ljudsko biće i
ljudsko dostojanstvo. To je vrlo težak i protupravan čin koji povlači odgovornost države. Na pojedinačnoj razini kaznene odgovornosti, iz karaktera jus
cogens koji je međunarodna zajednica dala zabrani mučenja, proizlazi da sve
države imaju pravo kazneno progoniti, kažnjavati ili ekstradirati pojedince koji
su optuženi za mučenje i nalaze se na teritoriju pod njihovom jurisdikcijom.
Budući da se zločini protiv međunarodnog prava univerzalno osuđuju gdje god
da su počinjeni, svaka država ima pravo kazneno progoniti i kažnjavati počini3
O amnestiji: 1994. je Odbor UN-a za ljudska prava, u Općem komentaru br. 20 o
članku 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP) /General
Comment br. 20 on Art. 7 of the ICCPR/ izjavio sljedeće: "Odbor je konstatirao da su
neke države odobravale amnestiju za djela mučenja. Amnestija je u principu nespojiva
s dužnošću država da progone takva djela; da unutar dosega svoje nadležnosti jamče
slobodu od takvih djela, te da osiguraju da se takva djela više ne ponove. Države ne
mogu pojedincima uskratiti pravo na djelotvoran pravni lijek, uključujući nadoknadu i,
ako je to moguće, punu rehabilitaciju." (Compilation of General Comments and General Recommendation Adopted by Human Rights Treaty Bodies, U.N. Doc.
HRI/GEN/1/Rev. 1, 30 /1994/).
34
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
telje takvih zločina. Zabrana mučenja sadržana u sporazumima o ljudskim pravima apsolutno je pravo, od kojeg se nikad ne može odstupiti, čak ni u slučaju
izvanrednog stanja ili oružanog sukoba. Ta zabrana je tako sveobuhvatna da je
državama prema međunarodnom pravu zabranjeno protjerati, vratiti ili izručiti
drugoj državi osobu za koju se može razumno vjerovati da je u opasnosti da će
biti podvrgnuta mučenju. Pravo pojedinca na zaštitu od mučenja ili zlostavljanja uključuje i pravo da ne bude vraćen u zemlju gdje postoji rizik da može biti
žrtva mučenja, čak i kada mu nije priznat status izbjeglice. Relevantni međunarodnopravni dokumenti zabranjuju izručenje, odnosno drugu predaju osoba
državama u kojima postoji rizik da će te osobe biti stavljene na torturu ili da će
biti izložene drugom nečovječnom, okrutnom ili ponižavajućem postupanju ili
kažnjavanju.4 Država koja odgovara na zahtjev za ekstradiciju mora se uvjeriti
da zemlja koja traži ekstradiciju poštuje međunarodne standarde u vezi s mučenjem i zlostavljanjem, prije nego što traženu osobu izruči.
1. KONVENCIJSKO PRAVO
Zabrani mučenja i svih drugih okrutnih i ponižavajućih kazni i postupaka u
cijelosti su posvećene dvije značajne međunarodne konvencije: Konvencija
UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i
postupaka (1984) i Europska konvencija za sprječavanje mučenja i neljudskih
ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja (1987). Pored njih, postoji Deklaracija UN-a o zaštiti svih osoba od mučenja i neljudskih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja (1975). Istu zabranu sadrže Opća deklaracija o ljudskim pravima (čl. 5.), Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (čl. 7.),
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 3.),
Konvencija o pravima djeteta (čl. 37.), Međunarodna konvencija o ukidanju
svih oblika rasne diskriminacije (čl. 5.), Međunarodna konvencija o zaštiti
prava radnika migranata i članova njihovih obitelji (čl. 10. i 16.), Deklaracija
UN-a o eliminiranju nasilja protiv žena (čl. 3.) i Ženevske konvencije o zaštiti
žrtava rata (čl. 3. u svim konvencijama). Na isti način zabranu torture tretiraju i
brojni drugi međunarodni dokumenti, kao što su Kodeks UN-a o ponašanju
osoba odgovornih za primjenu zakona (čl. 5.), Skup principa UN-a za zaštitu
svih osoba koje su na bilo koji način pritvorene ili zatvorene (princip 6.), Skup
minimalnih pravila UN-a o postupanju sa zatvorenicima (pravilo 31.), Pravila
4
Usp. članak 3. Konvencije o mučenju; članak 13(4) Komitet Interameričke konvencije za ljudska prava, General Comment on Art. 7, st. 9, Compilation of General Comments and Recommendations Adopted by Human Rights Treaty Bodies, U.N. Doc.
HRI/GEN/I/Rev. 1, 30 (1994); Soering v. United Kingdom, Judgement of 7 July 1989,
Eur. Ct. H.R., serija A, br. 161, st. 91.; Cruz Varas and others v. Sweden, Judgement of
20 March 1991, Eur. Ct. H.R., serija A, br. 201, st. 69-79; Shahal v. United Kingdom,
Judgement of 5 Nov. 1996, Eur. Ct. H.R., serija A, br. 22.
35
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
UN o zaštiti mladih osoba kojima je oduzeta sloboda (pravilo 67.), UN načela
medicinske etike (načelo 2.), Deklaracija Vijeća Europe o policiji (članak A.3),
Pariška povelja za novu Europu i drugi međunarodni dokumenti. UN je uspostavio složenu mrežu mehanizama za prijenos standarda ljudskih prava te njihovu primjenu i praćenje. Savjetodavno surađuju i nevladine organizacije, profesionalne udruge i policijski stručnjaci. Visoko povjerenstvo/Centar za ljudska
prava središte je unutar UN-a za sva pitanja u vezi s ljudskim pravima. Ogranak za prevenciju kriminala i kazneno pravosuđe središte je za sva pitanja kaznenog pravosuđa.
Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupanja ili kažnjavanja stupila je na snagu u lipnju 1987.5 Države potpisnice dužne su, prema konvencijskim odredbama, donijeti učinkovite zakone,
administrativne, sudske i druge mjere radi sprečavanja djela mučenja, radi
poštovanja načela nevraćanja kad postoje temelji za vjerovanje da će vraćena
osoba biti mučena, kako bi žrtvama mučenja jamčile pravo podnošenja tužbe i
kako bi njihov slučaj odmah i nepristrano ispitala mjerodavna tijela, da bi štitile podnositelje tužbe i svjedoke, da bi isključivale dokaze ili izjave dobivene
mučenjem te da bi dale kompenzaciju žrtvama i osobama koje o njima ovise.
Ugovorne odredbe se moraju provoditi putem specifičnih i iscrpnih odredbi
nacionalnog zakonodavstva. Garancija pojedinoga ljudskog prava ne može se
ostvariti isključivo deklarativnim zakonskim odredbama, nego moraju postojati
jasni kazneni, civilni i administrativni postupci koji predviđaju pravne lijekove
za žrtve i sankcije za prekršitelje i čvrsta postupovna jamstva. Na 57. sjednici
Opće skupštine UN-a u New Yorku 2002. godine usvojen je Izborni protokol
uz UN-ovu Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnih, nečovječnih ili
ponižavajućih postupaka ili kazni iz 1984. godine. Protokolom se uspostavlja
sustav redovitih posjeta međunarodnih i nacionalnih stručnih tijela mjestima za
pritvaranje i zatvorima kako bi se spriječilo mučenje i drugi oblici zlostavljanja. U tu svrhu osniva se međunarodno stručno inspekcijsko tijelo kao Pododbor UN-ova Odbora protiv mučenja. Osim toga, Protokol obvezuje države na
osnivanje nacionalnih inspekcijskih tijela. Međunarodna i nacionalna tijela
redovito će posjećivati pritvore i zatvore te davati preporuke kako bi se unaprijedili postupci prema ljudima kojima je oduzeta sloboda. Usmjerenost na prevenciju predstavlja inventivni razvojni korak u UN-ovu sustavu zaštite ljudskih
prava, budući da većina ranije uspostavljenih međunarodnih tijela može djelovati tek nakon kršenja prava. Posjete pritvorima i zatvorima jedan su od najučinkovitijih načina poboljšanja zatvorskih uvjeta i sprečavanja mučenja. Izbor5
Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or
Punishment, skraćeno UN Convention Against Torture, UNCAT iz 1984. godine,
Konvencija je usvojena i otvorena za potpisivanje i ratifikaciju Rezolucijom br. 39/46
Opće skupštine UN-a 10. prosinca 1984., a stupila je na snagu 26. lipnja 1987.
36
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nim protokolom se uspostavljaju kriteriji i daje jamstvo za preventivne posjete
nacionalnih stručnih tijela, stoga se Protokol smatra velikim napretkom u
učvršćenju međunarodnih i nacionalnih mehanizama sprečavanja mučenja i
nečovječnih ili ponižavajućih postupaka. Iz velikog broja međunarodnih dokumenata koji se odnose na zabranu torture može se uočiti odlučnost međunarodne zajednice da se tortura suzbije, ali i teškoće na koje se u tome nailazi. U
tim dokumentima se na zabranu torture gleda kao na apsolutno zabranjeno
postupanje. Ona se ne može opravdavati ponašanjem žrtve, zapovijedima pretpostavljenih ili izvanrednim okolnostima, stanjima rata ili ratne opasnosti ili
ugroženosti nacionalne sigurnosti na bilo koji način. Da bi se tortura efikasnije
suzbijala, ustanovljena su i posebna međunarodna tijela za borbu protiv torture,
kojima se mogu obraćati građani država članica odnosnih konvencija.6
2. FLEKSIBILNOST U TUMAČENJU TEMELJNIH DEFINICIJA
UN-ova Konvencija protiv mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih i ponižavajućih postupaka ili kazni usmjerena je na postupanje službenika državne vlasti i
osoba koje tu vlast obnašaju i postupaju uime vlasti. Konvencija se ne odnosi
na postupanja privatnih osoba. Definicija mučenja – torture prema članku 1.
Konvencije glasi: svako djelo kojim se osobi namjerno nanosi ozbiljna bol ili
patnja, bilo fizička ili psihička, radi iznuđivanja informacija ili priznanja od
te ili treće osobe, kažnjavanja za djelo koje je ta ili treća osoba počinila ili je
za nj osumnjičena, zastrašivanja ili prisiljavanja te ili treće osobe, ili iz bilo
kojeg razloga temeljenog na diskriminaciji bilo koje vrste, kada tu bol ili
patnju nanosi ili na to potiče, ili je dao suglasnost ili privolu, javni dužnosnik
ili druga osoba u službenom svojstvu. Mučenje ne uključuje bol ili patnju
koja proizlazi iz zakonske kazne, njen je sastavni dio ili normalna posljedica.
Iz kažnjivog djela torture važno je diferencirati nanošenje bola ili patnje koje je
imanentno isključivo zakonitim sankcijama, neodvojivo od zakonitih sankcija
ili koje takve sankcije prouzrokuju. Bol je složen doživljaj koji uključuje perceptivno-kognitivnu, čuvstveno-motivacijsku i ponašajnu komponentu, a nastaje djelovanjem vrlo intenzivnog podražaja i/ili oštećenjem tkiva u organizmu.7
Doživljeni intenzitet boli rezultanta je složene interakcije neurofizioloških,
psiholoških i socijalno-kulturnih čimbenika. U slučaju zakonitih sankcija riječ
je o legitimnom, zakonitom, dopuštenom, državnom nasilju, koje obuhvaća
dvije vrste različitih mjera: a) kazne koje se primjenjuju temeljem sudskih odluka prema počiniteljima kaznenih djela – kaznenopravne sankcije i b) mjere
neposredne ili fizičke prisile koje primjenjuju policijski službenici, odnosno
6
Odbor UN-a protiv torture i Europski odbor za sprječavanje mučenja i nehumanih ili
ponižavajućih kazni ili postupaka.
7
Petz, str. 47.
37
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
službenici pravosudne policije na temelju zakonske ovlasti. Da bi se takve
mjere kvalificirale zakonitim sankcijama, one moraju biti u skladu s unutarnjim
i međunarodnim pravom, dakle propisane unutarnjim pravom koje mora biti u
skladu s međunarodnim standardima. Definicija mučenja sadržana u Konvenciji UN-a, iako je ograničena na tekst Konvencije, mora se smatrati mjerodavnom i zato što su u njoj izloženi svi nužni elementi koji su implicitno sadržani
u međunarodnim pravilima o torturi. Ta se definicija u velikoj mjeri poklapa s
onom sadržanom u Deklaraciji UN-a o mučenju od 9. prosinca 1975., koju je
Generalna skupština usvojila konsenzusom.8 Iz ove je činjenice očigledno da ni
jedna država članica UN-a nije imala nikakvih prigovora na takvu definiciju –
sve članice UN-a složile su se i podržale tu definiciju. Stoga ta definicija odražava konsenzus koji je odlika međunarodnoga običajnog prava. Vrlo slična
definicija sadržana je u člancima 2. i 3. Interameričke konvencije. Istu je definiciju primijenio posebni izvjestitelj UN-a i u skladu je s definicijom koju su
predložila ili primijenila međunarodna tijela poput Europskog suda za ljudska
prava i Odbora UN-a za ljudska prava.9 Široka primjena međunarodnih instrumenata i međunarodne sudske prakse pokazuje da su glavni elementi sadržani
u definiciji iz članka 1. Konvencije UN-a o mučenju općeprihvaćeni. Spomenuta se definicija može primijeniti na bilo koji slučaj mučenja u miru i u vrijeme oružanog sukoba. Važno je zamijetiti da ova definicija, iako obuhvaća i
psihičku i fizičku dimenziju mučenja i zlostavljanja, nije sveobuhvatna i da ne
razmatra opširno različite razine zlostavljanja. Konvencija ne sadrži pravne
sankcije propisane nacionalnim zakonima, međutim prema stajalištu UN-ovog
odbora protiv torture, (Comitee Against Torture – CAT), definicija ipak podržava opće mišljenje da se niti jedan oblik mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kazni ne može opravdati nikada, ni u kojim
okolnostima.
Posebni izvjestitelj za mučenje također je potvrdio da je pravna i moralna osnova zabrane mučenja i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih
postupaka ili kazni apsolutna i neotklonjiva te se ni pod kojim uvjetima ne smije podrediti drugim interesima, politici ili praksi.
8
Declaration on the Protection of All Persons from Being Subjected to Torture and
Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment, koju je Generalna
skupština UN-a usvojila Rezolucijom 3452 (XXX) od 9. prosinca 1975. Članak 1(2)
mučenje opisuje kao "kvalificirani i smišljeni oblik okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja."
9
U Općem komentaru o članku 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim
pravima (MPGPP) /General Comment on Art. 7 of the ICCPR/, Odbor za ljudska prava
naveo je da razlika između zabranjenih oblika zlostavljanja zavisi od vrste, svrhe i
težine određenog postupanja. (Compilation of General Comments and General Recommendations Adopted by Human Rights Treaty Bodies, U.N. Doc.
HRI/GEN/1/Rev. 1, 30 /19984/).
38
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Interamerička konvencija o sprječavanju i kažnjavanju torture navodi:
Države ugovornice dužne su osigurati da svi akti torture i pokušaji torture
predstavljaju kaznena djela na osnovu njihovih kaznenih zakona i da za ta
kaznena djela budu zapriječene oštre kazne primjerene težini takvog kaznenog
djela. Službena osoba ili činovnik koji djelujući u tom službenom svojstvu naredi, potakne ili potpomogne primjenu torture ili tko izravno počini to djelo ili
tko, iako je u prilici da ga spriječi, to djelo ne spriječi, mora snositi odgovornost za kazneno djelo torture. Osoba koja na poticaj službene osobe ili činovnika naloži, potakne ili potpomogne primjenu torture, izravno sudjeluje u torturi ili je suučesnik u izvršenju tog kaznenog djela, pa će također biti smatrana
krivom za to djelo. 10
Autori Ženevskih konvencija izbjegli su detaljno nabrajanje zabranjenih
postupaka. U svome komentaru Ženevskih konvencija, Međunarodni odbor
Crvenog križa je priopćio: Uvijek je teško iznositi previše detalja – posebno na
ovom području. Koliko god da se pažnje posveti navođenju najrazličitijih oblika podvrgavanja torturi, nikada neće biti moguće dostići maštu budućih počinitelja koji će željeti zadovoljiti svoje bestijalne instinkte; što je popis konkretniji i što je više načinjen u želji da bude kompletan, on zapravo postaje restriktivniji. Zato su ovdje usvojene formulacije koje su fleksibilne, a u isto vrijeme
precizne.11
U moguće ciljeve mučenja valja ubrojiti ponižavanje žrtve. To gledište
opravdano je općim duhom međunarodnoga humanitarnog prava: osnovni cilj
tog korpusa pravnih tekstova je zaštita ljudskog dostojanstva. U prilog tom
gledištu također govore neke opće odredbe važnih međunarodnih sporazuma,
kao što su Ženevske konvencije i Dopunski protokoli, koji dosljedno idu za
ciljem zaštite osoba koje aktivno ne sudjeluju, ili više aktivno ne sudjeluju u
neprijateljstvima, od oskvrnuća ljudskog dostojanstva. Pojam poniženja je
srodan pojmu zastrašivanja koji se izrijekom spominje u definiciji mučenja
Konvencije UN-a o mučenju. Međunarodna pravna praksa, izvješća Odbora za
ljudska prava UN-a12 i Odbora UN-a protiv mučenja, izvješća Posebnog izvjestitelja UN-a13, javne izjave CPT-a14 obuhvaćaju silovanje kao način mučenja u
situacijama zatočenja i ispitivanja, što predstavlja kršenje međunarodnog pra10
Članak 3. i članak 6., Interamerička konvencija o sprečavanju i kažnjavanju torture,
1985.
11
Pictet, str. 39.
12
Human Rights Committee, General Comment No. 20 on Art. 7 of the ICCPR, Compilation of General Comments and General Recommendations Adopted by Human
Rights Treaty Bodies, U.N. Doc. HRI/GEN/1/Rev. 3, 31.-33. (1997).
13
Izvješće iz 1986. (posebni izvjestitelj P. Kooijmans, E/CN.4/1986/15, str. 29.-30.) i
Izvješće iz 1995. (posebni izvjestitelj N. Rodley, E/CN.4/1995/34, str. 8.-10.).
14
Javna izjava o Turskoj, usvojena 15. prosinca 1992. (CPT/inf (93) 1) i Javna izjava
usvojena 6. prosinca 1996. (CPT/Inf(96) 34).
39
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
va. Silovanje kao sredstvo kažnjavanja, zastrašivanja, prisile ili ponižavanja
žrtve, ili pak dobivanja informacija od žrtve ili treće osobe, čini sam ispitivač
ili druge osobe koje sudjeluju u ispitivanju zatočenika. Prema pravu o ljudskim
pravima, u takvim situacijama se silovanje može kvalificirati kao mučenje, kao
što se vidi iz odluka Europskog suda za ljudska prava15 i Interameričkog suda
za ljudska prava.16
Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisalo je 15 država u Rimu 4. 11. 1950., a stupila je na snagu 3. 11. 1953. Sustav
zaštite ljudskih prava utemeljen Konvencijom, bazira se na posebnom mehanizmu nadzora poštovanja konvencijskih odredbi. Prvi put je ustanovljena mogućnost da se slučajevi kršenja međunarodnih normi pobijaju pred međunarodnim
forumom i na inicijativu pojedinaca. Protokolom broj 9 od 6. 11. 1990. koji je
stupio na snagu 1. 10. 1994. aktivna parnična legitimacija proširena je i na
pojedince kao fizičke osobe.17 Riječ je o individualnoj pritužbi, no na takav
način uspostavljanja nadležnosti konvencijskih tijela moraju države članice
izričito pristati.18 Za razliku od toga, američka konvencija o ljudskim pravima
iz 1969. propisuje suprotno jer predviđa obaveznu nadležnost Komisije za ispitivanje individualnih pritužbi, koju države članice prihvaćaju svojim potpisom
i ratifikacijom, a fakultativnu za ispitivanje pritužbi država potpisnica koju
članice prihvaćaju posebnom izjavom. Ovaj sustav je putem pravne prakse
Suda za ljudska prava stvorio čitav korpus pravila za zaštitu konvencijom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji utječe na unutarnja pravila
zemalja potpisnica konvencije.
Europska komisija za ljudska prava je zauzela stajalište da: Konvencija
ne sadrži ni jednu definiciju pojmova obuhvaćenih člankom 3., niti Komisija
smatra da je nužno načiniti popis zabranjenih akata, niti uspostaviti jasnu
distinkciju između različitih vrsta kažnjavanja ili postupanja; distinkcije zavise
od prirode, svrhe i ozbiljnosti primijenjenog postupka. Europska komisija za
ljudska prava drži da se zabrana izrečena u članku 3. ne odnosi samo na akte
koji izazivaju fizički bol, već i na akte koji izazivaju duševnu patnju žrtve.
Europska komisija je zbog različitih povreda ljudskih prava, uključujući i torturu, utvrdila terminologiju članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima.19
15
Aksoy v. Turkey, Judgment of 18 Dec. 1996, Eur. Ct. H.R., Reports of Judgments
and Decisions 1996-VI; Aydin v. Turkey, Judgment of 25 Sept. 1997, Eur. Ct. of H.R.,
Reports of Judgments nad Decisions, 1997-VI, st. 62.-88.
16
Fernando and Raquel Mejia v. Peru (Decision of 1 March 1996), Report No. 5/96,
predmet br. 10.970, in Annual Report of the Inter-American Commission on Human
Rights 1995 OEA/Ser.L/V/II.91, str. 182.-188.
17
Krapac, D., str. 6., bilj. 10.
18
Ibid, str. 5., bilj. 7.
19
Danska, Norveška, Švedska i Nizozemska protiv Grčke; Izvještaj Komisije, 5. studenoga 1969., 12. Godišnjak Europske konvencije o ljudskim pravima.
40
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Komisija je utvrdila da svako mučenje mora biti nehumano i ponižavajuće
postupanje, a nehumano postupanje ponižavajuće. Komisija definira torturu
kao nehumano postupanje kojemu je cilj dobivanje informacija ili priznanja,
odnosno kažnjavanje i to je uopće jedan teži oblik nehumanog postupanja.
Nečovječno ponašanje ili kažnjavanje je takvo ponašanje koje je namijenjeno
uzrokovanju jakih patnji, tjelesnih ili duševnih koje je u konkretnom slučaju
neopravdano. Ponižavajuće ponašanje ili kažnjavanje je postupak u kojem se
prema nekome ponaša okrutno i ponižava ga se pred drugima ili ga se prisiljava na ponašanje protivno njegovoj volji.
3. EVOLUCIJA PRAVNIH SHVAĆANJA
Europski sud za ljudska prava koji odlučuje o pojedinim slučajevima torture,
svojim je presudama doprinio preciznijem određivanju pojmova mučenja, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja. Prema praksi suda, mučenje je teži oblik nečovječnog postupanja, koji je posebno kvalificiran namjernim okrutnim postupanjem koje prouzrokuje vrlo ozbiljnu i okrutnu patnju, s
namjerom iznuđivanja informacija ili priznanja, odnosno radi kažnjavanja.
Nehumano postupanje ili kažnjavanje se odnosi na nanošenje intenzivnih fizičkih i psihičkih patnji. Ponižavajuće ponašanje ili kažnjavanje je loše ponašanje koje kod žrtva uzrokuje osjećaj straha, tjelesnu neugodnost, kojom se ona
ponižava u namjeri slamanja tjelesnog ili moralnog otpora. To ne mora biti
ponašanje na samoj žrtvi već i ono koje je usmjereno prema žrtvi, a izvršeno je
pred drugima na takav način da je ponižavajuće za žrtvu. Pojam ponižavajući
ne znači puko shvaćanje neprihvatljivosti i neugodnosti. Prošireno je stajalište
zauzeto u slučaju Greek, određujući da djela počinjena bez prisutnosti javnosti
jednako kao i pred drugima mogu biti ponižavajuća za određenu žrtvu. Ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje je grubo ponižavanje osobe bez obzira je li
činjeno pred drugima odnosno navođenje na postupanje protiv svoje savjesti ili
volje.20 Takvo postupanje, da bi bilo kažnjivo, treba biti znatnijeg intenziteta i
izazvati teže posljedice za osobu. Europski sud za ljudska prava je u slučaju
Selmouni v. France utvrdio: Određeni akti koji su u prošlosti klasificirani kao
nečovječni ili ponižavajući postupak nasuprot torturi mogu se u budućnosti
klasificirati drugačije... U području zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda
postavljaju se sve viši standardi što, neminovno, zahtijeva veću čvrstinu i odlučnost u procjeni kršenja osnovnih vrijednosti demokratskih društava.
20
Primjerice, zlostavljanje radi izazivanja straha, bola i inferiornosti da bi se osoba
ponizila ili osramotila, s namjerom da joj se slomi fizički i moralni otpor.
41
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
4. POSEBNE ISTRAŽNE TEHNIKE
U slučaju Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva u koji su bili uključeni i Komisija i Sud za ljudska prava, ponovo su razmatrani izrazi koji su korišteni u
članku 3. Europske konvencije.21 Pet istražnih tehnika, i to: dugotrajno stajanje,
pokrivanje glave kapuljačom, izlaganje buci, oduzimanje sna i smanjenje jela,
Europska je komisija kvalificirala kao mučenje, zbog načina koji sprečavaju
korištenje osjetila i djeluju psihički i fizički na osobnost. Međutim, Europski
sud za ljudska prava nije se složio s Komisijom. Sud je razmatrao uporabu pet
tehnika ispitivanja koje navodi kao dezorijentirajuće ili tehnike oduzimanja
osjećaja i zaključio je na temelju stava većine sudaca, da prisilno stajanje uza
zid u teškim, bolnim položajima, pokrivanje glava kapuljačama, dugotrajno
podvrgavanje jakoj buci, uskrata sna i smanjeni obroci ne predstavljaju torturu
već samo nehumano i ponižavajuće ponašanje koje se od torture ne razlikuje u
svojoj biti nego samo po stupnju duševnih i tjelesnih patnji koje se nanose osobi podvrgnutoj takvim postupcima. Europski sud za ljudska prava je većinom
glasova suprotno Komisiji zaključio da pet tehnika predstavljaju nehumano i
ponižavajuće postupanje s obzirom na to da ne uzrokuju patnju stupnja intenziteta i okrutnosti kakvu implicira pojam tortura. U objašnjavanju svoje odluke
Sud se pozvao na stavak 2. članka 1. Deklaracije o torturi u kojoj je tortura
definirana kao teži oblik namjernoga okrutnog, nehumanog odnosno ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Jedino se u praksi Europskog suda za ljudska
prava eksplicitno koristi pojam relativna ozbiljnost patnji kao relevantna granica između pojmova mučenje i nečovječno postupanje. Sud procjenjuje težinu
učinaka na tjelesni i duševni integritet osobe uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja. Kao mjerilo za određivanje može li se neki oblik zlostavljanja
ocijeniti kao mučenje te kao kriterij razlikovanja mučenja od neljudskog i ponižavajućeg ponašanja, treba uzeti u obzir da je mučenje namjerno neljudsko
ponašanje koje prouzrokuje vrlo ozbiljne i okrutne patnje.22 Razlika u ponašanju mora uključivati nedostatak poštovanja osobnosti pojedinca i biti usmjerena prema njegovom poniženju. Treba naglasiti da su pet tehnika zaista predstavljale povredu članka 3. u pogledu njihove kategorizacije kao nehumanog i
ponižavajućeg postupanja. Izraelske službe opće sigurnosti bile su izložene
kritici zbog toga što u postupku ispitivanja primjenjivale umjereni fizički pritisak, koji često prerasta u mučenje. Preporuke Landau komisije o postupcima
ispitivanja iz 1987. godine, gdje se uporaba umjerenoga fizičkog pritiska tijekom istrage opravdava kao nužnost, izazvala je žučne rasprave. Izrael je argumentirao da blaži oblici fizičke prisile kao što su pokrivanje glave ispitanika,
21
Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda ESLjP od 18. siječnja 1978., Serija A
No.25.
22
Karas, str. 27.-47.
42
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
puštanje vrlo glasne glazbe, sjedenje u neugodnom položaju, trešnja i slično
nije mučenje jer da nije u pitanju nanošenje teške boli ili patnje kako konvencija definira torturu. Međutim, te preporuke ne objašnjavaju gdje prestaje umjereni fizički pritisak i počinje mučenje. Tek 1999. godine izraelski Vrhovni sud
je u slučaju Javni odbor protiv mučenja u Izraelu protiv države Izrael proglasio
uporabu umjerenoga fizičkog pritiska protuustavnom budući da se time krši
ustavno pravo osobe na dostojanstvo. Međutim UN-ov Odbor protiv mučenja u
svojim Zaključcima i preporukama 2001. navodi: Odbor ostaje neuvjeren te još
jednom izražava svoju zabrinutost zbog toga što zabrana mučenja, kako je ono
definirano u Konvenciji, još nije postala dio domaćeg zakonodavstva. Pripadnici CIA-e opisali su šest načina vođenja ispitivanja nazvanih Enhanced Interrogation Techniques uvedenih 2002. i korištenih na određenom broju pripadnika al-Qa'ide koji su bili zatvoreni i izolirani na tajnim lokacijama u vojnim
bazama u različitim regijama od Azije do istočne Europe: The Attention Grab –
protresanje, Attention Slap – šamaranje, The Belly Slap – udaranje u trbuh,
Long Time Standing – iscrpljivanje, The Cold Cell – pothlađivanje, Water Boarding – potapanje. Određeni je mali broj ispitivača CIA-e bio ovlašten i uvježban za primjenu ovih načina ispitivanja, dakle postupanje je institucionalizirano.23 Posebna istraga američkog Ministarstva obrane je pokazala da su istražiteljice koje su ispitivale zatočenike u američkoj mornaričkoj bazi Guantanamo na Kubi koristile posebne metode. Najmanje osam zatočenika izjavilo je da
su istražiteljice trljale svoja tijela o njihova, nosile su oskudnu ili nikakvu odjeću, dodirivale ih i govorile im izravne i aluzivne seksualne primjedbe. Ovu
metodu Pentagonovi analitičari nazvali su seksualnom taktikom. Zatočenike čiji
su vjerski, seksualni i etički stavovi potpuno različiti od istražiteljica spremnih
23
Vojni sud tvrdi da zbog mučenja neće uvažiti priznanja iz Guantanama: Navodnom
planeru terorističkih napada 11. rujna 2001., Halidu Šeiku Mohamedu, i četvorici njegovih suradnika ipak će suditi vojni sud u Guantanamu… Pentagon je preksinoć priopćio da bi novo suđenje trebalo početi idući mjesec, nakon što su vojne institucije proučile dokaze tužiteljstva i potvrdile optužnicu koja uključuje terorizam, ubojstva kao
ratni zločin, otmicu zrakoplova, urotu, napad na civile, napad na civilne objekte i namjerno izazivanje ozbiljnih ozljeda… Tijekom ispitivanja u CIA-inim tajnim zatvorima,
uz različite metode mučenja, uključujući waterboarding priznao je da je isplanirao i
okupio tim za terorističke napade na New York i Washington u kojima su srušeni Tornjevi blizanci i oštećena zgrada Pentagona te je ubijeno gotovo 3 000 ljudi… Vojni
dužnosnici tvrde da su se komisije, zahvaljujući intervenciji Kongresa iz 2009., promijenile u odnosu na pravila koja su vrijedila u vrijeme administracije Georgea W. Busha. Tužitelji sada ne smiju koristiti kao dokaz izjave dobivene okrutnim postupanjem
ili mučenjem, a svaki od optuženih ima pravo na vojnog odvjetnika i odvjetnika s iskustvom
u
suđenjima
u
kojima
optuženima
prijeti
smrtna
kazna.
http://www.jutarnji.hr/vojni-sud-tvrdi-da-zbog-mucenja-nece-uvaziti-priznanja-izguantanama/1019874/ Autor: Nikolina Šajn, objavljeno: 6. 4. 2012.
43
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
da svim sredstvima doslovce izvuku što više informacija, ovakva je metoda
ispitivanja šokirala. Ovdje je nedvojbeno riječ o ponižavajućem postupanju.
Američka praksa primjene pojačanih istražnih tehnika prema osumnjičenicima
za terorizam dokazala je nepouzdanost torture kao sredstva utvrđivanja istine.
5. IZABRANI JUDIKATI O POLICIJSKOM POSTUPANJU
Odluka Europskog suda u slučaju Tomasi odnosi se na postupanje policije, a
govori o načinu utvrđivanja uzročno-posljedične veze između ozljeda i vremena provedenog u pritvoru.24 Tužitelj u ovom slučaju je bio uhićen s još dvojicom optuženih i terećen za nekoliko teških kaznenih djela, uključujući ubojstvo
i posjedovanje vatrenog oružja. Istraga i suđenje koji su završili oslobađanjem
tužitelja trajali su 5 godina i 7 mjeseci, a osumnjičeni je cijelo to vrijeme bio u
pritvoru. Tužitelj je naveo da je nakon uhićenja, dok je bio u policijskom pritvoru tučen i da je s njim loše postupano. Odmah nakon vremena provedenog u
policijskom pritvoru pregledala su ga četvorica liječnika i pronašli dokaze o
lakšim fizičkim ozljedama koji su se podudarali s onim što je on tvrdio. Europski sud za ljudska prava razmatrao je žalbe podnesene prema člancima 3.,
5.3. i 6.1. Konvencije. U vezi sa žalbom prema članku 3. (mučenje i zlostavljanje), Sud je pronašao nalaz liječničkog pregleda tužitelja kojim je utvrđeno da
su se njegove povrede odnosile na vrijeme kada je bio zadržan u policijskom
zatvoru, a nije bilo tvrdnji u suprotnom smislu. Smatralo se da je to dovoljno
da se utvrdi uzročna veza između povreda i zadržavanja u policijskom zatvoru.
Sud je posebno smatrao dovoljnim napomenuti da liječnička uvjerenja i izvještaji, koje su potpuno samostalno izdali liječnici, potvrđuju veliki broj udaraca
nanesenih g. Tomasiju, te njihovu jačinu; to su dva elementa koja su dovoljno
jaka da se takvo postupanje tretira nehumanim i ponižavajućim. Obavezna
istraga i neosporne teškoće vezane za borbu protiv kriminala, posebno u vezi s
terorizmom, ne mogu imati za rezultat ograničenja koja se uvode na zaštitu
koju treba osigurati u vezi s tjelesnim integritetom osobe. Kada nije provedena
djelotvorna istraga povodom pritužbe o torturi sud utvrđuje da je došlo do
povrede članka 3. Konvencije, što upućuje na prenošenje tereta dokazivanja na
državu čime se olakšava položaj žrtve. Sud smatra kako u ovakvim
okolnostima, kad pojedinac podnese zahtjev podoban za raspravljanje, tvrdeći
da je pretrpio teško zlostavljanje od strane policije ili drugih takvih agenata
države, protuzakonito i protivno članku 3., ta odredba zajedno s općom
dužnošću države na temelju članka 1. Konvencije da svakoj osobi pod svojom
jurisdikcijom osigura prava i slobode određene u Konvenciji, podrazumijeva
24
Tomasi protiv Francuske presuda od 27. kolovoza 1992., Serija A No. 241.
44
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
da se treba provesti djelotvorna službena istraga.25 Ta istraga, kao i ona iz
članka 2., treba biti takva da može dovesti do otkrivanja i kažnjavanja
odgovornih. Kad to ne bi bilo tako, opća zakonska zabrana mučenja, te
nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, unatoč svom temeljnom
značenju bila bi nedjelotvorna u praksi i u nekim bi slučajevima bilo moguće
da agenti države praktički nekažnjeno zloupotrebljavaju prava onih koji se
nalaze pod njihovom kontrolom. Uz takvu pozadinu, a s obzirom na
neprovođenje temeljite i djelotvorne istrage zahtjeva podobnog za raspravljanje
koji je podnio podnositelj zahtjeva da su ga pretukli policajci, Sud nalazi kako
je došlo do povrede članka 3. Konvencije.26
Osobito važno stajalište zauzeto je u predmetu Hurtado c/a Švicarska u
kojem je državljanina Kolumbije uhitila policija kantona Vaud te zadržala 24
sata na ispitivanju, nakon kojeg je pred istražnim sucem obavljen medicinski
pregled koji je pokazao prijelom jednog rebra. Ocijenivši Hurtadovu tužbu
protiv Švicarske dopustivom, Komisija je jednoglasno utvrdila da je kantonalna policija prekršila članak 3. Konvencije spriječivši uhićenika da promptno
dobije liječničku pomoć. Ovo stajalište je važno jer iz njega slijedi ne samo
dužnost države da poduzme sve što je potrebno kako bi spriječila kršenja članka 3., nego i njezina odgovornost za eventualne ozljede koje uhićenik ili zatvorenik pokaže nakon izlaska iz zatvora, ako država sa sigurnošću ne isključi da
one potječu iz razdoblja u kojem je toj osobi oduzeta sloboda. Odlukom se
uspostavlja odgovornost države za psihofizički integritet osoba koje se nalaze
pod vlašću njezinih izvršnih tijela koja raspolažu sredstvima prisile po načelu
pretpostavljene krivnje.27 Teret dokazivanja – onus probandi – nije na pojedincu kao tužitelju. Na njemu je, prema angloameričkoj pravnoj tradiciji, teret
iznošenja činjenica – onus proferendi – onaj u čiju korist postoje činjenice
mora ih iznijeti pred tijelo koje odlučuje kako bi ono moglo raspolagati potreb25
Usp. Quani Halimi – Nedzibi protiv Austrije, tužitelj je naveo da je već osuđen radi
nezakonite trgovine opojnim dogama na 18 godina zatvora, a tijekom uhićenja bio je
podvrgnut mučenju i okrutnom postupanju od strane inspektora austrijske policije, na
što se potužio usmeno istražnom sudu, a kasnije pismeno drugim pravosudnim tijelima.
Austrija je pokrenula istragu nakon petnaest mjeseci, navodeći da je razlog za zakašnjenje bio u poteškoćama oko pronalaženja svjedoka koji su se nalazili na području
bivše Jugoslavije odnosno Turske. Odbor je zauzeo stajalište da je protek od petnaest
mjeseci od pritužbe do pokretanja istrage protiv policijskog inspektora nerazumno dugi
rok, čime predstavlja povredu članka 12. Konvencije. Report of the Comitee Against
Torture, General Assembly, Official Records, 49th Session, Supp. No 44(A/49/44)
New York, 1994., Zupančić/Zidar, bilj. 119., str. 975.
26
Presuda Assenov i ostali protiv Bugarske stavak 102. i 106. (zahtjev br. 24760/94).
27
Predmet je završio sporazumom između švicarske vlade i tužitelja po kojemu se
švicarska vlada obavezala tužitelju isplatiti odštetu, pa je postupak u tom predmetu
obustavljen i nije došao pred Sud. Krapac, str. 14.
45
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nim činjeničnim supstratom za donošenje odluke. Ako ih ne iznese to će biti na
njegovu štetu. Dovoljna će biti osnovana sumnja – prima facie dokazi – kao
stupanj uvjerljivosti takvog izvora saznanja koji iznosi pojedinac kao tužitelj.28
Analizom presuda Europskog suda za ljudska prava pronađeni su različiti načini kršenja zabrane mučenja iz članka 3. Konvencije: ozljeđivanje, neadekvatni uvjeti boravka zatvorenih osoba, uskrata obavijesti o sudbini bliske osobe, neistraživanje pritužbe o povredi, mogućnost povrede izgonom ili izručenjem, uništavanje imovine, manjkav rad sustava socijalne skrbi, općenite upravne ili pravne radnje.29 Kada je u pitanju ozljeđivanje, najčešći počinitelj je
redarstvena vlast ili sigurnosne službe tijekom zadržavanja – pritvora ili uhićenja, nakon čega kao učestali počinitelji slijede zatvorski čuvari. U presudi Egmez protiv Cipra dva udarca oružjem u glavu prigodom uhićenja, što je prouzročilo podljeve i oguljotine za koje nema dokaza da su ostavili ikakve dugotrajne posljedice, sud je kvalificirao kao neljudsko postupanje jer ne smatra da
je cilj službenika bio dobiti priznanje, već su ozljede nanesene tijekom kratkog
razdoblja visoke napetosti. Naročiti primjer manjkavog djelovanja redarstvenih
vlasti sadrži presuda Berktay protiv Turske u kojoj je sud događaj označio kao
povredu članka 3. Kod uhićenika je obavljana pretraga stana na četvrtom katu.
Pri pretrazi je uhićenik pao s balkona zbog čega je nekoliko dana bio u komi s
mogućom doživotnom nepokretnošću. Podsjećajući na obvezu vlasti prema
osobama kojima su službenici redarstva oduzeli slobodu, sud procjenjuje kako
je u okolnostima ovog slučaja, u kojima nije utvrđeno da je pad izravna posljedica djelovanja redarstvenika, država odgovorna za ozljede koje je oštećeni
pretrpio dok je bio pod nadzorom šestorice službenika. Presuda Bilgin protiv
Turske o uništenju imovine pokazuje da je stanje s obzirom na okolnosti u
kojima je uništen oštećenikov dom i imovina te njegove osobne okolnosti moralo uzrokovati patnju dostatne težine za kvalificiranje kao neljudsko postupanje. Nisu utvrđene pobude za uništavanje oštećenikove kuće i imovine, ali čak i
pretpostavljajući da su radnje o kojima je riječ bile počinjene bez ikakve namjere kažnjavanja podnositelja već radi obeshrabrivanja ostalih ili sprečavanja
da se njegovim domom koriste teroristi, to prema sudu ne može opravdati takav oblik zlostavljanja.
Promatrajući odnos članaka 2. i 3. Europske konvencije o ljudskim pravima treba utvrditi kako postoji mogućnost da se konkretna uporaba mjera
prisile ocijeni nezakonitom, a da istodobno nije počinjeno mučenje, neljudsko
ili ponižavajuće postupanje. Komisija je u Predstavci 4220/69 odlučivala o
slučaju u kojem je policajac dva puta udario podnositelja dok su mu ruke bile
lisicama vezane iza leđa, kojom prilikom ga je izujedao policijski pas.30 Komi28
Zupančić/Zidar, str. 985.
Karas, str. 27.-47.
30
Veić, bilj. 145., str. 64.-65.
29
46
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
sija je utvrdila da je prikaz događaja kako ga je dala vlada bio korektan, odnosno da je podnositelj postao nasilan te je napao vodiča policijskog psa i policajca. Dalje je utvrđeno da se čak ni prema podnositeljevom prikazu incidenta u
danom slučaju nije radilo o postupcima dovoljno ozbiljne naravi da bi se mogli
kvalificirati nečovječnim i ponižavajućim u smislu članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima. Svaki neopravdani zahvat ili prekoračenje ovlasti na
uporabu sredstava prisile neće automatski biti mučenje, odnosno nečovječno i
ponižavajuće postupanje i ponašanje.
6. KAZNENOPRAVNA ANALIZA PROBLEMA TEMPIRANE BOMBE
Moderna teorija kaznenog prava institut krajnje nužde ograničava samo na
fizičke osobe i ne dopušta njegovo širenje na pravne osobe, osobito ne na državu.31 Konvencija utvrđuje da se kao opravdanje za torturu ne može navoditi
nikakva iznimna okolnost, pa makar se radilo o ratu ili izvanrednom stanju. To
se odnosi samo na izvanredna stanja u kojima se može naći država, a ne na
krajnju nuždu kao razlog za isključenje protupravnosti u kojoj se može naći
fizička osoba. Ovo tumačenje temelji se na različitim međunarodnim konvencijama koje uređuju slučajeve izvanrednih stanja u državama, te nacionalnim
ustavima koji sadrže odredbe slične ovoj. Cilj je odredbe isključiti mogućnost
da se države pozivaju na izvanredne okolnosti. Unatoč zabrani torture, neke
države sustavno primjenjuju torturu prema osobama osumnjičenima za terorizam, pa i onima za koje ne postoji sumnja da su počinili terorističko djelo, ali
se vjeruje da raspolažu informacijama koje mogu biti korisne u sprečavanju
neposrednih terorističkih napada. Za razliku od situacije u kojoj država intervenira ograničenjem ili suspenzijom temeljnih ljudskih prava u borbi protiv
kriminaliteta tek kad postoje čvrsti dokazi protiv osumnjičenika, suvremeni
antiterorizam opravdava intervenciju u inače zaštićenu sferu pojedinca i kad
takvi dokazi ne postoje ili nisu pouzdani. Odbor UN-a protiv torture ocjenjivao
je zakonske odredbe u Izraelu koje su odobravale uporabu torture u situacijama
tempirane bombe. Mučenje osumnjičenika neizravno se opravdava manjim
zlom, odnosno sprečavanjem nanošenja zla većem broju ljudi ili katastrofe
većih razmjera do koje bi došlo u slučaju eksplozije bombe, ako se ne bi torturom dobio iskaz takvog pojedinca.32 Vrhovni sud Izraela odobrio je Landauova
pravila za postupanje tajne policije po kojima je dozvoljena blaža fizička prisila na ispitanika.33 Izrael nije Odboru htio predočiti ta pravila, pa Odbor nije
31
Zupančić/Zidar, bilj. 113., str. 970.
Između dva zla izabrati manje, kaznenopravno, situacija krajnje nužde.
33
Izrael je legalno primjenjivao torturu kada je sigurnosnim službama bilo odobrena
primjena metoda umjerene fizičke prisile radi iznuđivanja informacija od osumnjičenih
za terorizam o neposredno predstojećim napadima. Ovako iznuđene informacije u
Izraelu nikada nisu korištene u postupcima pred sudovima, nego su upotrebljavane radi
32
47
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
mogao definitivno utvrditi sadrži li izraelsko unutarnje pravo mehanizam isključenja kaznene odgovornosti mučitelja, službenika tajne policije ili je presudan neki drugi pravni kriterij, uz situaciju tempirane bombe. Ocjena Odbora
je bila da takvi postupci jesu tortura pa su neopravdani jer se ne mogu odobriti
kao izbor između dva prijeteća zla od kojih je tortura manje zlo. U svjetlu borbe protiv terorizma, neki autori predlažu novi pristup problematici zaštite
ljudskih prava za koju se smatra da je u sadašnjoj doktrini zastarjela i okoštala.
Umjesto da služi za zaštitu građana, pravo o ljudskim pravima okreće se u
sredstvo koje teroristi koriste za ostvarenje svojih ciljeva protiv građana i na
njihovu štetu. Novi pristup bi se bazirao na potrebi zaštite nevinih građana
suočenih s novim oblicima prijetnji masovnim stradavanjima zbog terorističkih
napada. Zato se pokušalo opravdati uporabu torture prema osobama za koje se
vjeruje da znaju informacije koje bi mogle pravodobno spriječiti predstojeći
teroristički napad i time otkloniti opasnost i stradavanje većeg broja ljudi. To
se argumentira potrebom preventivne akcije jer svaka zakašnjela reakcija može
rezultirati velikim brojem žrtava i općenito nesagledivim posljedicama. Stoga
se više ne postavljaju pitanja je li dopušteno mučiti teroriste nego to činiti potajice ili na zakoniti način. Polazi se od pretpostavke da se nezakonita tortura
ionako čini. Ideja o nalogu za torturu koji bi izdao visoko rangirani sudac, samo u slučajevima neposredne opasnosti za život i stradavanje većeg broja ljudi,
nastavlja se na polazišno stajalište da tajne službe ionako muče teroriste potajno i prikriveno od javnosti, ali ne i od visokih državnih službenika. Tim više
što u javnost prodiru saznanja i opisi mučenja terorista koji se već institucionalizirano čine. Time bi se ostvario konačni cilj naloga za torturu, a to je stavljanje pod sudski, zakoniti nadzor i ograničavanje već postojeće nezakonite prikrivene prakse mučenja samo na slučajeve znatne neposredne opasnosti stradavanja većeg broja nedužnih građana. Slijedom takve realnosti javljaju se glasovi koji predlažu zakonitu primjenu torture protiv osumnjičenika za terorizam
pod sudbenom kontrolom. Sudbena bi vlast trebala odlučivati o tome postoje li
temelji za stavljanje osobe na torturu. Ovdje nije riječ o iracionalnom vjerovanju srednjovjekovnog prava da će svevišnji dati snage nevinom da izdrži torturu, nego o potrebi trenutnog prikupljanja informacija radi spašavanja života u
sumnji da ispitanik zna informacije o predstojećim napadima, ali ih ne želi
otkriti. Kada utvrdi da je tortura opravdana sud bi izdao nalog za torturu. Nalog
za torturu odnosio bi se na primjenu nesmrtonosnih sredstava mučenja, kao što
je zabijanje sterilne igle pod nokte ispitanika radi izazivanja strašne boli bez
opasnosti za njegov život. Po dovršenoj torturi, nakon što bi pružio informacije
koje se od njega očekuju, ispitaniku bi se dao imunitet od kaznenog progona
koji bi ovisio o značenju informacija koje su mučenjem iznuđene. Sa stajališta
prevencije terorističkih akcija, pa je nekoliko napada bilo uspješno spriječeno. Ipak,
Vrhovni sud Izraela konačno je zabranio primjenu ovih metoda u praksi.
48
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
učinkovitosti u saznavanju istine tortura nije opravdana. Ljudska izdržljivost
ima svoje granice. Nakon što su one dosegnute torturom, čovjek jedino želi
prekinuti mučenje i spriječiti bolove kojima je izložen te buduće patnje. Tada
će govoriti ono što mučitelj od njega očekuje. Imajući već samo to na umu, kao
apsurdne treba odbaciti spomenute prijedloge o legaliziranju i sudskom uređenju torture.
7. POSTUPANJE PO ZAPOVIJEDI
Konvencija zabranjuje državama potpisnicama da u svojim kaznenim zakonima predvide okolnosti za isključenje protupravnosti radnje torture kad propisuje da se kao opravdanje za torturu ne može navoditi zapovijed neke pretpostavljene osobe ili tijela vlasti. Ista odredba propisuje da se zapovijed pretpostavljenog u slučaju torture ne može uzeti niti kao razlog za isključenje krivnje. U
slučaju zapovijedi nadređenog na počinjenje torture i postupanja podređenog
po takvoj zapovijedi, riječ je o supočiniteljstvu dvije osobe u počinjenju kaznenog djela. Pretpostavljenog kao naredbodavca i podređenog kao izvršitelja,
jer se podređeni ne bi mogao ekskulpirati pozivom na to da je zbog zapovijedi
pogrešno smatrao da je njegovo postupanje dopušteno. Izričiti pristanak je
takvo ponašanje službene osobe kojime se izražava tolerancija prema drugoj
osobi, službenoj ili ne, da poduzima prema trećoj osobi aktivnosti koje su zabranjene Konvencijom. Izričiti pristanak ne smije se tumačiti kao inačica za
zapovijed jer se po zapovijedi zahtijeva određeno ponašanje od druge osobe
dok se sa izričitim pristankom takvo ponašanje ne zahtijeva, već se neposrednom počinitelju daje do znanja da može neometano poduzimati tu radnju. Pitanje kako razlikovati počinjenje mučenja od pomaganja i doprinošenja mučenju
prema pravilima međunarodnog prava rješavao je MKSJ u predmetu Furundžija.34 U pogledu osobne kaznene odgovornosti pomaganje i pridonošenje prema
međunarodnom kaznenom pravu zahtijeva praktičnu pomoć, ohrabrivanje, ili
moralnu podršku koja ima bitan učinak na počinjenje zločina (actus reus) i
znanje da takva djela pomažu činjenju kaznenog djela (mens rea).35 Počinitelj,
koji bi prema tom kriteriju bio odgovoran za pomaganje i pridonošenje muče34
Pomaganje i doprinošenje u hrvatskoj kaznenopravnoj doktrini bilo bi označeno kao
pomaganje počinitelju kaznenog djela iz članka 38. KZ RH. Pomaganje se sastoji u
pridonošenju počinjenja tuđega kaznenog djela. Prinos djelu može se sastojati u raznovrsnim djelatnostima, posebice o psihičkom ili fizičkom pomaganju.
35
U međunarodnom kaznenom pravu pravni elementi pomaganja i doprinošenja su
actus reus koji se sastoji od praktične pomoći, ohrabrivanja ili moralne podrške što
bitno utječe na izvršenje zločina i mens rea, a to je znanje da te radnje pomažu izvršenju kaznenog djela. Ovaj koncept pomaganja i doprinošenja valja razlikovati od koncepta zajedničkog cilja, gdje se actus reus sastoji od sudjelovanja u zajedničkom kriminalnom poduhvatu, a potrebna mens rea je namjera da se sudjeluje.
49
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nju, odgovoran je kao supočinitelj mučenja, ako sudjeluje u integralnom dijelu
mučenja i u zabranjenoj svrsi tog mučenja, odnosno namjeri da se dobije informacija ili priznanje, da se kazni ili zastraši, ponizi, prinudi ili diskriminira
žrtva ili treća osoba. Treba utvrditi koga se može smatrati odgovornim za mučenje kao počinitelja, a koga kao pomagača i doprinositelja, budući da u modernim vremenima mučenje obično uključuje velik broj ljudi od koji svaki
obavlja svoju individualnu funkciju.36 Da bi se odredilo je li neka osoba počinitelj ili supočinitelj mučenja ili je se mora smatrati pomagačem i doprinositeljem, ili je se uopće neće smatrati kazneno odgovornom, od ključne je važnosti
utvrditi da li osoba koja sudjeluje u mučenju također sudjeluje u svrsi mučenja.37 Ako ne sudjeluje u svrsi, ali pruži neku vrstu pomoći i podrške sa znanjem da se izvodi mučenje, tada se ta osoba može proglasiti krivom za pomaganje i doprinošenje počinjenja mučenja. Nasuprot tome, ako neka osoba gleda
mučenje, ali ne sudjeluje u svrsi mučenja niti na bilo koji način ne pomaže u
njegovom izvršenju, takvu osobu ne treba smatrati kazneno odgovornom. Karakter kaznenog djela mučenja, oblici koje ono poprima i intenzitet međunarodne osude mučenja, sugeriraju da su u slučaju mučenja jednako odgovorni svi
oni koji u nekoj mjeri sudjeluju u tom kaznenom djelu te osobito oni koji sudjeluju u ostvarivanju jedne od svrha koje leže u njegovoj osnovi. Iz ovoga slijedi da ako neka službena osoba/istražitelj ispituje zatočenika dok mu druga
osoba nanosi tešku bol ili patnju, istražitelj je jednako tako kriv za mučenje kao
i osoba koja izravno nanosi tešku bol ili patnju, čak i ako istražitelj ni na koji
način fizički ne sudjeluje u tom nanošenju boli.38 U slučajevima gdje se mučenje izvodi prema modelu u kojem više osoba sudjeluju kao sudionici kaznenog
djela, suučesnička se odgovornost može pojaviti samo unutar vrlo uskih granica.39 Pomaganje i doprinošenje mučenju može postojati u vrlo ograničenim
36
Da bi se to pokazalo, moraju se uzeti u obzir trendovi u državama koje prakticiraju
mučenje: one teže razdijeliti i razrijediti moralno i psihološko breme izvršenja mučenja
tako što različitim osobama dodjeljuju parcijalnu, ponekad i relativno malu, ulogu u
procesu mučenja. Tako, jedna osoba zapovijedi mučenje, druga administrativno organizira cijeli postupak, treća postavlja pitanja dok se žrtva muči, četvrta pribavlja ili
priprema alat za izvršenje mučenja, peta fizički nanosi muke ili uzrokuje duševnu patnju, šesta daje medicinsku pomoć kako bi se spriječilo da žrtva umre od posljedica
mučenja ili da ostanu fizički tragovi patnji, sedma obrađuje rezultate ispitivanja za koje
se zna da su dobiveni mučenjem, a osma daje informacije pribavljene mučenjem u
zamjenu za davanje imuniteta od kaznenog gonjenja mučitelju.
37
Svrha mučenja: djelovanje s namjerom pribavljanja informacije ili priznanja, radi
kažnjavanja, zastrašivanja, poniženja ili zlostavljanja žrtve ili treće osobe, ili radi diskriminiranja žrtve ili treće osobe po bilo kojoj osnovi.
38
Ovdje vrijedi kaznenopravna maksima quis per alium facit per se ipsum facere videtur: smatrat će se da onaj koji djeluje kroz druge djeluje sâm.
39
Odgovornost onih koji se, iako ne sudjeluju u krajnjoj svrsi mučenja, ipak mogu
smatrati odgovornim za ohrabrivanje ili pomaganje prilikom izvršenja mučenja.
50
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
slučajevima, primjerice: dovoženje mučitelja do mjesta mučenja uz puno saznanje o djelima koja će oni tamo izvršiti; ili donošenje hrane i pića počiniteljima na mjestu mučenja, uz svijest i znanje o aktivnostima koje oni tamo provode. U tim slučajevima oni koji pomažu i doprinose izvršenju mučenja mogu se
smatrati suučesnicima – pomagateljima u kaznenom djelu. Nasuprot ovome,
svi drugi različiti oblici izravnog sudjelovanja u mučenju trebaju se smatrati
slučajevima supočinjenja kaznenog djela i te supočinitelje treba smatrati glavnim počiniteljima. Različiti stupanj njihovog izravnog sudjelovanja kao glavnih počinitelja može se ipak uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
8. ODGOVORNOST POLICIJE
Po svom značenju, zabrana torture zauzima vrhunsko mjesto na listi zahtjeva
koji se postavljaju u vezi s postupanjem osoba odgovornih za primjenu zakona,
prije svega zbog toga što se u većini zemalja policija pojavljuje kao najčešći
prekršitelj ove zabrane. Kodeks ponašanja policijskih službenika usvojila je
Opća skupština UN-a 1979.40 Kodeks se sastoji od osam temeljnih članaka koji
određuju posebne odgovornosti policijskih službenika s obzirom na služenje
zajednici, zaštitu ljudskih prava, primjenu sile, postupanje s povjerljivim podacima, zabranu mučenja i okrutnog i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i
kažnjavanja, zaštitu zdravlja osoba kojima je oduzeta sloboda, korupciju te
poštovanje zakona i Kodeksa.41 Kodeks je temeljno mjerilo prema kojem međunarodna zajednica ocjenjuje policijsko postupanje. Skup načela zaštite svih
osoba koje se nalaze u bilo kojem obliku zadržavanja ili zatvora usvojen Rezolucijom 43/173 Opće skupštine UN-a od 9. prosinca 1988. zabranjuje mučenje
osoba kojima je oduzeta sloboda.42 Samo je po sebi očito da kaznenopravosudni sustav koji se najviše oslanja na priznanje kao dokazni materijal
stvara poticaje da službene osobe uključene u istragu zločina – koje su često
pod pritiskom ostvarivanja rezultata – pribjegnu fizičkoj ili psihološkoj prisili.
Svakako je primaran, a ujedno i vrlo zahtjevan zadatak osigurati takav kazneni
40
United Nations Code of Conduct for Law Enforcement Officials, dopuna Rezolucije
34/169 Opće skupštine UN-a od 17. prosinca 1979.
41
Članak 5.: Niti jedan policijski službenik ne smije počiniti, poticati ili tolerirati čin
mučenja ili drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupka ili kažnjavanja.
Naredbe nadređenoga ili izuzetne okolnosti kao što je ratno stanje ili prijetnja ratom,
prijetnja nacionalnoj sigurnosti, unutarnja politička nestabilnost ili neko drugo izvanredno stanje policijskom službeniku ne smije biti izlika za mučenje ili drugo okrutno,
nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.
42
Načelo 7.: Osobe u bilo kojem obliku zadržavanja ili zatvora neće biti izložene mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Nikakve okolnosti
ne mogu se uzeti kao opravdanje za mučenje, ili drugo okrutno nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.
51
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
postupak u kojem je uspostavljena ravnoteža između zahtjeva za učinkovitim
kaznenim progonom i istodobnim poštivanjem ljudskih prava. Unatoč potrebi
učinkovitog suzbijanja kriminalnog ponašanja ne treba zanemariti zaštitu suštinskih ljudskih prava u svim okolnostima, a osobito kada je riječ o oduzimanju
slobode. U tom je smislu zabrinjavajući trend ograničavanja prava obrane
okrivljenika u kaznenom postupku zbog sigurnosnih razloga, a koji je prisutan
u mnogim europskim državama. Imajući u vidu takav trend, važno je naglasiti
da se svakoj kriminalnoj aktivnosti, bila ona opća, organizirana ili teroristička, država mora suprotstaviti učinkovito no istodobno vodeći računa o poštivanju vladavine prava i osnovnih ljudskih prava.43 Učinkovito sprečavanje
mučenja temelji se na kvalitetnom pravnom okviru te osiguranju njegove primjene i jamstva za sprečavanje mučenja. U kontekstu sprečavanja mučenja i
drugih oblika zlostavljanja, od temeljne je važnosti razvijati metode vođenja
istrage zločina koje će smanjiti oslanjanje na priznanja te druge dokaze i podatke dobivene ispitivanjem kako bi se osigurala osuđujuća presuda. Priznanja
imaju ograničenu vrijednost u dokazivanju, branitelji sve češće tvrde da su
priznanja iznuđena od njihovih branjenika zbog nezakonitog djelovanje policije. Zbog toga se obuka za istraživanje kaznenih djela smatra naročito korisnom
za zakonito i efikasno prikupljanje dokaza. Treba istaknuti značenje prikupljanja forenzičnih dokaza, posebno imajući u vidu da su se tehnike DNK-analize
pokazale uspješnima u utvrđivanju nevinosti ili krivnje u mnogim slučajevima.
Ako policija primjenjuje fizičko zlostavljanje, uzrok je izostanak pravoga operativnog rada. Umjesto prikupljanja materijalnih dokaza, iznuđuje priznanje
iako se na temelju tako dobivenog priznanja ne može zasnivati sudska presuda.
Potrebna je kontinuirana izobrazba djelatnika u sustavu: policijskih službenika,
zatvorskih čuvara, odvjetnika, sudaca, liječnika. Policajci trebaju razvijati i
vježbati stručne vještine za ispitivanje osumnjičenika, što će im pomoći da se
drže zakona i povećati njihov profesionalizam. Ispitivanje osumnjičenika za
kaznena djela stručan je posao koji zahtijeva specifičnu obuku kako bi se obavljao na zadovoljavajući način. Potrebno je jasno definirati cilj takvog ispitivanja: taj cilj treba biti dobivanje točnih i pouzdanih informacija radi otkrivanja
istine o pitanjima koja su predmet istrage, a ne dobivanje priznanja od nekoga
koga službene osobe koje obavljaju ispitivanje unaprijed smatraju krivim. Elektroničko (audio i/ili video) snimanje policijskih razgovora važna je dodatna
mjera zaštite protiv zlostavljanja osoba kojima je oduzeta sloboda. Takvo sredstvo može osigurati cjelovit i autentičan zapis o postupku vođenja razgovora,
čime će se bitno olakšati istraga o navodima o zlostavljanju. To je u interesu
osoba koje je policija zlostavljala, ali i policajaca suočenih s neutemeljenim
navodima da su primijenili fizičko zlostavljanje ili psihološki pritisak. Elektro43
Iz mišljenja povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe o pritvoru u Portugalu i
ograničenju prava okrivljenika u kaznenom postupku, citat iz: Derenčinović, 2005.
52
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ničko snimanje policijskih razgovora smanjuje i mogućnost da optuženici kasnije lažno poreknu da su dali određena priznanja.44 Temeljna se jamstva odnose
na pritvorene osobe, a to je pristup odvjetnicima, liječnicima, sucima i zabrana
pritvaranja bez mogućnosti komunikacije i ostala minimalna prava. Kada je
osoba bila zadržana u zatvorskoj ustanovi ili pritvorskoj jedinici, onda će podaci iz službene dokumentacije poslužiti za identifikaciju onih koji su odgovorni za to pritvaranje i svih ostalih koji su u tom periodu bili u kontaktu s
pritvorenikom. I ostali dokumentacijski materijal u policijskoj postaji ili zatvorskoj, odnosno pritvorskoj jedinici, može sadržati relevantne informacije. Te
informacije mogu obuhvatiti: službenu knjigu iz koje će se vidjeti koji je policajac bio na dužnosti, u kojem trenutku i na kojem konkretnom mjestu, podatke o svim telefonskim komunikacijama ili komunikacijama radiovezom u postaji i sve bilješke o kaznenim djelima u kojima se nalaze podaci o radnjama
koje su policajci poduzimali na dužnosti. Prava osoba kojima je oduzeta sloboda neće vrijediti mnogo, ako te osobe ne znaju za njihovo postojanje. Dakle,
prijeko je potrebno osobe u policijskom pritvoru izrijekom upoznati o njihovim
pravima bez odgode i na jeziku koji razumiju. Kako bi se provedba toga osigurala, osobama u policijskom pritvoru potrebno je odmah nakon uhićenja na
sustavan način dati obrazac koji jasno navodi ta prava. Osim toga, od tih je
osoba potrebno zatražiti potpisivanje izjave kojom potvrđuju da su obaviještene o svojim pravima.45 Do nezakonitog postupanja policije dolazi i zbog mišljenja policajaca da se u slučaju nezakonitog ponašanja pitanje njihove odgovornosti neće postavljati, zbog neznanja i loše obučenosti s jedne, te rasnih i
etničkih predrasuda s druge strane. Važni su učinkoviti nadzorni mehanizmi, a
osobito nacionalni inspekcijski mehanizmi za pritvore i zatvore te mogućnost
neovisnog praćenja i izvješćivanja građanskim udrugama. Kazneno treba progoniti sve odgovorne osobe koje su znale ili namjerno prikrivale informacije
koje upućuju na to da su njihovi subordinirani počinili kazneno djelo torture ili
nezakonitog postupanja, a nisu poduzeli mjere sprečavanja ili izvještavanja
pretpostavljenih.
Temelji ostvarenja zabrane mučenja i drugog neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u policiji uključuju:
1. zabranu primjenjivanja, poticanja ili dopuštanja mučenja ili neke
druge nečovječne ili ponižavajuće kazne ili postupka u svim prilikama, a naročito radi dobivanja izjava i priznanja ili ostvarenja
nekoga drugog cilja u službi ili u vezi sa službom;
44
Izvod iz 12. Općeg izvješća [CPT/Inf (2002) 15].
To je bila jedna od prvih primjedbi Delegacije CPT-a nakon završene redovite posjete CPT-a Republici Hrvatskoj 14. svibnja 2007., slijedom toga u MUP-u se pristupilo
izradi odgovarajućeg obrasca.
45
53
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
2. obvezu odbijanja zapovijedi pretpostavljenog da se neka osoba
podvrgne mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem
postupku ili kazni, bilo u redovnim ili izvanrednim okolnostima
ili u ratu;
3. obvezu prijavljivanja i njoj korelativnu zabranu prikrivanja bilo
kojeg akta mučenja ili drugog nečovječnog ili ponižavajućeg postupka ili kazne, koje počini druga službena osoba javne vlasti
(države, županije, lokalne samouprave), uključujući i policijske
službenike;
4. obvezu vođenja istrage, pokretanja odgovarajućeg sudskog i stegovnog postupka;
5. obvezu kažnjavanja počinitelja, ako je riječ o stegovnoj povredi;
6. obvezu obrazovanja i treninga za sprečavanje svih oblika mučenja ili drugih nečovječnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka;
7. zabranu korištenja izjava i priznanja koja su dobivena mučenjem
ili drugim nečovječnim ili ponižavajućim postupkom ili kaznom.
9. ZAKLJUČNE MISLI
Državna vlast mora podupirati vladavinu prava, no pravo mora biti realno i
održavati ravnotežu između legitimne potrebe za općom sigurnosti i ostvarenja
zaštite ljudskih prava. Mučenje je apsolutno zabranjeno na temelju međunarodnog prava te se ni u kakvim okolnostima ne može opravdati. Ujedinjeni narodi su osudili torturu kao suprotnu smislu Povelje UN-a i kao kršenje ljudskih
prava i osnovnih sloboda proklamiranih Općom deklaracijom o ljudskim pravima. I tamo gdje nacionalni zakon ne identificira torturu kao posebno kazneno
djelo, obično postoje drugi zakoni na temelju kojih se počinitelji mogu pozivati
na odgovornost. Tortura je zabranjena u većini pravnih sustava u svijetu iako
još ima država koje tijelima državne vlasti dopuštaju okrutne, neljudske i ponižavajuće postupke prema određenim kategorijama osumnjičenika, čak ih propisuju pravnim aktom. Po svom značenju zabrana torture ima vrlo visoko mjesto
na listi zahtjeva koji se postavljaju u vezi s postupanjem osoba odgovornih za
primjenu zakona, ponajprije zbog toga što se u većini zemalja svijeta policija,
uz druge sigurnosne i zatvorske službe – pravosudna policija, pojavljuje kao
najčešći prekršitelj ove zabrane. Zbog toga se ne smije dopustiti zanemarivanje
instrumenata pravne države i davanje prednosti vojno-policijskim mjerama i
postupcima u nadležnosti izvršne vlasti, a izvan kontrole sudbene vlasti. Postojanje korpusa općih i ugovornih pravila koja proskribiraju mučenje pokazuje da
je međunarodna zajednica odlučila suzbijati svaki oblik mučenja djelujući na
međudržavnom nivou, ali i na razini individualne odgovornosti. Tortura, bez
obzira da li ju je poduzela država ili nedržavni subjekti, nikad i ni pod kojim
uvjetima ne može biti opravdana bez obzira na ciljeve koje se torturom želi
54
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
postići. Iako pravu na život nije dana apsolutna zaštita, zabrana mučenja je
potpuna i apsolutna. Ona se ne može opravdati ponašanjem žrtve, zapovijedima pretpostavljenih ili izvanrednim okolnostima, stanjima rata ili ratne opasnosti ili ugroženosti nacionalne sigurnosti na bilo koji način. Poštovanje ljudskih prava jedino je dugoročno jamstvo nacionalne ali i globalne sigurnosti.
LITERATURA
1. Brnetić, D.: Kaznenopravna zaštita od torture (2007), Zagreb, AGM.
2. Derenčinović, D.: Ogledi o terorizmu i antiterorizmu, (2005), Zagreb:
Pravni fakultet.
3. Foley, C.: Combating Torture, Borba protiv mučenja: priručnik za sudije i
tužioce, (2004), Beograd: Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju,
Misija u Srbiji i Crnoj Gori.
4. Hauksson, P.: Psychological Evidence Of Torture, How to conduct an
interview with a detainee to document mental health consequences of torture or ill-treatment, (2003) Strasbourg, CPT.
5. Ivičević, E.: Američka borba protiv terorizma kao opravdanje za primjenu
metoda iznuđivanja iskaza (stress and duress tactics), (2003), Zagreb, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 1/03.
6. Karas, Ž.: Neka obilježja povreda čl. 3. Europske konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda, (2003), Zagreb, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu 1/03.
7. Ključni izvaci iz izabranih presuda i odluka Europskog suda za ljudska
prava u Strasbourgu – Publikacija broj 1., Ured zastupnika Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, Zagreb.
8. Krapac, D.: Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i hrvatski kazneni postupak, (1995), Zagreb, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 1/95.
9. Krapac, D.: Pedeseta obljetnica Opće deklaracije o pravima čovjeka: njihovo ostvarenje u međunarodnom i unutarnjem kaznenom pravu, (1999),
Zagreb, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 1/99.
10. Ljudska prava i policija: priručnik za obuku policije o ljudskim pravima,
(2000), Zagreb, MUP.
11. Petz, B.: Psihologijski rječnik, (1992), Zagreb, Prosvjeta.
12. Pictet, J.: Commentary IV Geneva Convention Relative to the Protection of
Civilian Persens in Time of War, ICRC, 1958.
13. Romac, A.: Rječnik latinskih pravnih izraza – Vademecum iuridicum,
(1985), Zagreb, Informator.
14. Veić, P.: Zakonita uporaba sredstava prisile kao razlog isključenja protupravnosti, (2000), Zagreb, MUP.
55
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
15. Zupančič, B. M./Zidar, A.: Kratak pregled nekih temeljnih aspekata Konvencije UN protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih
kazni i postupaka od 10. XII. 1984., (1998), Zagreb, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu 2/98.
Internet
Association for the Prevention of Torture: http://www.apt.ch/
European Committee for the Prevention of Torture: http://www.cpt.coe.int/
International Rehabilitation Council for Torture Victims: http://www.irct.org
OSCE Office for Democratic Institutions and Human Rights:
http://www.osce.org/odihr/documents/guidelines/preventing_torture/th_index.h
tm
Special Rapporteur of the Commission on Human Rights on the question of
torture: http://www.unhchr.ch/html/menu2/7/b/mtor.htm
Svjetska liječnička organizacija: http://www.wma.net
United Nations Committee against Torture (UNCAT):
http://www.unhchr.ch/html/menu2/6/cat.htm
World Organisation against Torture: http://www.omct.org
56
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 323.28
KSENIJA BUTORAC
Individualni i strateški diskursi samoubilačkog terorizma
s osvrtom na protuterorističku politiku
Sažetak
Samoubilački terorizam je specifična smrtonosna manifestacija političkog nasilja čija je incidencija porasla od ranih 80-ih godina prošlog stoljeća. Dok je prijašnji naraštaj znanstvenika samoubilačke operacije
pripisivao psihopatologiji samoubojica, suvremene studije ustrajavaju
na postojanju "strateške logike" samoubilačkog terorizma čija je primjena u najvećoj mjeri unosna za terorističke skupine. Najveći dio samoubilačkih napada nisu izolirana ili nasumična djelovanja pojedinaca – fanatika, već se događaju u skupinama kao dio šire borbe organizacije koja želi postići određeni politički cilj. Stoga postoji potreba za razlikovanjem motiva pojedinaca, s jedne strane, i organizacijskih razloga za sudjelovanje u samoubilačkim napadima, s druge strane. Sljedeća razina
analize usmjerena je na organizacije (skupine, ćelije) koje imaju različite
ciljeve i motive – na njihovu potrebu za održanjem izborom i usvajanjem
specifične grupne dinamike i taktike. Upravo zato je važno raščlaniti kulturu i strukturu terorističke organizacije i na temelju takve strateške analize osmisliti primjeren odgovor. U radu su sintetizirana istraživanja i
identificirana sporna pitanja koja se odnose na strateške aspekte konvencionalnog i samoubilačkog terorizma te na odgovarajuće protuterorističke mjere.
Ključne riječi: samoubilački terorizam, individualna motivacija, strateška analiza, protuteroristička politika.
Individual and strategic discourse on suicide terrorism with the perspective
on counter-terrorism policy
Summary
Suicide terrorism is a particularly lethal manifestation of political violence that has increased since early 1980s. Wheras a previous generati57
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
on of scholars ascribed suicide attacks to the psychological pathologies
of the individual attackers, contemporary studies maintain that there is a
“strategic logic” to suicide terrorism which makes it lucrative for terrorist groups to employ. The majority of suicide terrorist attacks are not
isolated or random acts by individual fanatics, but occur in clusters as
part of a larger campaign by an organized group to achieve a specific
political goal. Hence, there is a need to distinguish among individual
motives on one hand, and organizational reasons to engage in suicide attacks on the other. Subsequent level of analysis focuses on strategic
analysis of organizations (groups, cells) which have distinct goals and
motives – the need to maintain themselves choosing to adopt particular
group dynamics and tactic. Therefore, it is important to concentrate on
analyzing the culture and the structure of the organization as a ground
of strategic analysis to provide a suitable response. The paper has
synthesized past researches identifying the key-policy relevant issues
concerning the strategic aspects of conventional and suicide terrorism
and counterterrorism measures.
Key words: suicide terrorism, individual motivation, strategic analysis,
counter-terrorism policy.
UVOD
Samoubilački terorizam je osobito smrtonosna manifestacija političkog nasilja
koja se znatno učestalije pojavljuje od ranih 80-ih godina prošlog stoljeća (Atran, 2004; Pape, 2002). Samoubilačke eksplozije u organizaciji Hezbollaha iste
godine demonstrirale su njihovu učinkovitost teroristima diljem svijeta pa su se
proširile na Sri Lanku, Izrael, Rusiju, Indoneziju, Afganistan, Englesku, Irak,
Libiju i drugdje. Ovom fenomenu su sociolozi i politolozi posvetili iznimnu
pozornost objašnjavanjem izvorišta i uzroka ovog fenomena u svom političkom, povijesnom i kulturnom kontekstu jer je terorizam proizvod svog mjesta i
vremena (Smith, 2004).
Bombardiranje samoubojica nije podudarna i jedinstvena pojava, već
podvrsta terorizma koja je važna za proučavanje etničkih konflikata i asimetričnog ratovanja (Crenshaw, 2002), ima simboličko značenje i nastoji potkopati
autoritet dominantne sile budući da mu nedostaje vojna snaga da svrgne vlast
neke države. Samoubilački napadi predstavljaju taktičku prednost pri sučeljavanju slabijeg s bolje naoružanim protivnikom. Dok je prijašnji naraštaj znanstvenika samoubilačke operacije pripisivao psihopatologiji samoubojica (Merari, 1990; Post, 1990), suvremene studije ustrajavaju na postojanju "strateške
logike" samoubilačkog terorizma čija je primjena u najvećoj mjeri unosna za
terorističke skupine. Ove su operacije isplative (jeftine) s aspekta izvođenja, a
58
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
mnogo skuplje da ih se spriječi; uspješne u stupnju nanesene štete, stradanja
ljudi i stvaranju psihološkog učinka ugroženosti građana napadnute države;
učinkovito sredstvo za pokazivanje odlučnosti za pobjedu svojoj javnosti, te
djelotvorni mehanizam povezivanja članova terorističke skupine i nemilitantnih pristaša (Hoffman i McCormick, 2004). U konačnici samoubilački napadi
su odgovor terorista na "učvršćivanje ciljeva" koji slijedi na prethodne nesamoubilačke kampanje (Berman i Laitin, 2006). Unatoč učinkovitosti, samoubilački terorizam terorističke skupine ne prihvaćaju univerzalno. Iako njegova
incidencija raste i dalje je riječ o rijetkoj manifestaciji političkog nasilja koje
prakticiraju određene skupine i koriste ga u određenim sukobima, gotovo uvijek uz "konvencionalne" napade na neprijateljske ciljeve. Sudeći prema postojećim bazama podataka o terorizmu (Terrorism Knowledge Database,
www.tkb.org), od sveukupnog broja međunarodnih terorističkih napada samo
2,16% se odnosi na samoubilačke operacije, a 3,36% je takvih napada u državi
domaćinu u razdoblju 1968.-2005. godine. U istom razdoblju od 851 aktivne
terorističke skupine samo 58 skupina (6,82%) počinilo je najmanje jedan samoubilački napad, uz napomenu da je ova potonja skupina terorista istodobno
uključena i u operacije koje nisu samoubilačke. S druge strane, ovi napadi odnose najviše žrtava i povećavaju omjer broja žrtava prema broju počinitelja u
korist terorista. "Dok je prosječni kvocijent smrtnosti u oružanim napadima
2,11 osoba, a u napadima koji su počinjeni s pomoću odgođenih mehanizama
2,01, prosječan broj smrtno stradalih u samoubilačkom napadu terorista koji
nosi pojas s eksplozivom je 8,11. Organizacija ne gubi više od jednog terorista,
osim ako se ne radi o operaciji koja se odvija na nekoliko mjesta istodobno"
(Pedahzur, 2003, p. 415), što je minimalno ulaganje uz maksimalan učinak. S
obzirom na razornost i teške posljedice za napadnuto stanovništvo Pape (2005)
ističe kako u prosjeku stradava jedanaest puta više ljudi od konvencionalnih
terorističkih napada.
Izborom meta napada (žrtava), koji su često simbolički ili predstavljaju
ciljnu naciju kao objekt napada, terorist pokušava nasilnim činom uputiti poruku državama koje su objekt napada da ne mogu zaštititi svoje građane ili da
atentatom na određenu žrtvu javnost treba naučiti lekciju čime se obično utječe
na publiku. Dakle, cilj nasilja razlikuje se od cilja na koji treba usmjeriti pozornost. Kako bi samoubilački terorizam od svoje javnosti bio percipiran kao
legitiman i jedini preostali oblik borbe protiv neprijatelja, stradanje i patnja
naroda se predimenzionira. Takvom "pobjedničkom strategijom" terorističke
organizacije na različitim lokacijama u svijetu smatrale su se uspješnima u
promicanju svojih ciljeva, provodeći svoju aktivnost na vrlo učinkovit način i s
relativno niskim troškovima u usporedbi sa strategijama korištenima u prošlosti (Sprinzak, 2000, p. 68).
S etiološkog i multikauzalnog motrišta nedvojbeno je da socijalna deprivacija nekih skupina, etnička ili vjerska diskriminacija, te masovna viktimiza59
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
cija u postkonfliktnom okruženju mogu dovesti do polarizacije društva ("mi
protiv njih") i pojave nasilja motiviranog mržnjom uz ekstremno političko vodstvo. Stoga je terorističko ponašanje interakcija između psihologije pojedinca i
vanjskog okruženja. Osobni motivacijski pokretači za samožrtvovanje na najdubljoj razini psihološkog funkcioniranja pojedinca najčešće su gubitak bliskih
osoba u nasilnom konfliktu s neprijateljem, poniženje i želja za osvetom, iskupljenje i drugo. Međutim, primarnu važnost u generiranju samoubilačkog
terorizma imaju terorističke organizacije koje proizvode "heroje i nadu" (Pedahzur, 2005, p. 15). U tom smislu većina stručnjaka naglašava "normalnost"
terorista, grupnu psihologiju, s posebnim naglaskom na sociokulturni kontekst,
kolektivni identitet, a ne na psihopatologiju pojedinca.
1. INDIVIDUALNI MOTIVACIJSKI MEHANIZMI
SAMOUBILAČKOG TERORIZMA
Unatoč ograničenim dometima socijalne psihologije u objašnjavanju uzroka,
uvjeta i povoda samoubilačkog terorizma u različitim okruženjima, psihološki
čimbenici terorizma su znatno pridonijeli razumijevanju ovog fenomena, osobito kroz teorije grupnih procesa, opisivanje postupka mentalne pripreme za
napade kroz mehanizme moralnog "oslobađanja", uključujući dehumanizaciju,
usporedbu s prednostima onostranog života ili eufemistično označavanje –
procese koji su pojačani na razini skupine (Bandura, 1998). Iako su sva ljudska
vjerovanja zasnovana na nekoj vrsti osobne motivacije, postajanje bombašem
samoubojicom je društveno-kulturalni proces – on uključuje socijalizaciju i
podložan je pravilima te pokazuje određene obrasce. Kriminološka i viktimološka istraživanja tzv. unutarnjeg svijeta, iskustava i putanje pojedinca do "točke
s koje nema povratka" malobrojna su (Sageman, 2004). Najčešći razlozi za to
su sljedeći: zamršen proces lociranja, a potom i odbijanja (dubinskog) intervjuiranja preživjelih samoubojica iz sigurnosnih razloga, otežano dobivanje odobrenja nadležnih vlasti za razgovor sa zatvorenikom u zatvorima koji su pretežito maksimalnog stupnja sigurnosti, upitna je pouzdanost i istinitost navoda
zatvorenika često obojenih političkim programom organizacije kojoj pripadaju
te ustezanje od otkrivanja podataka iz straha od daljnjeg strožeg kažnjavanja.
Unatoč tome, kvalitativna istraživanja na malim uzorcima su pokazala da su za
napade bombaša samoubojica potrebna tri glavna elementa: motivirani pojedinci, pristup organizacijama čiji je cilj stvoriti bombaše samoubojice te zajednica koja veliča počinitelje kao heroje i prihvaća njihova djela kao plemenita
djela otpora (Hafez, 2004; Oliver i Steinberg, 2005). Studije koje se bave motivacijom za počinjenje samoubojstva usredotočene su na psihologiju počinitelja,
ispitujući obilježja psihopatologije ili nenormalnosti bombaša samoubojica
(npr., Hassan, 2003; Merari, 2004; Silke, 2003). Nedavni pregled istraživanja
geneze terorizma samoubojica pokazuje, međutim, da suvremeni teroristi sa60
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
moubojice sa Srednjeg istoka nemaju primjetne psihopatske crte i da su jednako obrazovani i jednakog materijalnog statusa kao i narodi koji ih okružuju
(Atran, 2003). Većina autora se slaže sa stajalištem da su bombaši samoubojice
racionalni pojedinci ili "racionalni fanatici" (Sprinzak, 2000), čije je pribjegavanje samoubojstvu utemeljeno na razlogu ili rezultatu specifične cost-benefit
analize (Hafez, 2004; Stern, 2003). Motivacijski mehanizam za sudjelovanje u
napadima bombaša samoubojica uključuje nacionalne i/ili vjerske ideologije te
kolektivne/altruističke i pojedinačne/fatalističke razloge (Pedahzur, 2003).
Neki su promatrači identificirali tri glavne vrste bombaša samoubojica: one
koji djeluju iz vjerskih uvjerenja, druge koji imaju potrebu za osvetom ili odmazdom zbog smrti člana obitelji ili bliskih osoba vezano uz posljedice neprijateljskog djelovanja, te one koje izrabljuje organizacija tako da počine teroristički napad zbog manjih financijskih nagrada ili obećanja za život nakon smrti
(Kimhi i Even 2004). Istraživanja su se, također, bavila ulogom koju imaju
vjerska uvjerenja i motivacijom utemeljenoj na kulturi koja potiče ili pokreće
napade bombaša samoubojica (Argo, 2004; Oliver i Steinberg 2005). Frustracije zbog nerijetko dugotrajno nepovoljnih političkih i društveno-ekonomskih
uvjeta su, također, navedene kao motivacijski pokretači, a odnose se na samoubojstva kao opozicijski terorizam (Crenshaw, 2002). Riječ je o ekvivalentu
mjere koja se koristi za postizanje odmazde, za poniženje neke skupine ili vraćanje nacionalne časti (El Sarraj, 2002). Naglašava se uloga društvenih skupina
– obitelji, prijatelja, etničkih, vjerskih ili nacionalnih u oblikovanju društvenog
identiteta počinitelja te u internalizaciji kolektivnog sjećanja na nepravdu, poraz ili sramotu (Argo, 2004; Bloom, 2004, 2005). Neki autori navode da je
zbog posljedičnih osjećaja beznađa, očaja, srama ili poniženja "jednako živjeti
ili umrijeti" (El Sarraj, 2002; Stern, 2003), posebno u arapskoj kulturi koja
puno značaja pridaje "časti", na što upućuje analiza sadržaja oproštajnih poruka
koju teroristi snimaju prije samoubilačke misije (Hafez, 2004). Napadi bombaša samoubojica se tumače kao način za postizanje samoosnaživanja, otkupljenja i časti za pojedince koji osjećaju nemoć, gaženje dostojanstva, odnosno
poniženje (Hassan, 2003; Juergensmeyer, 2000). Drugi naglašavaju da je samoubojstvo zajamčeni pristup svjetovnim zadovoljstvima koja su zabranjena u
ovom životu i kao nada za život poslije smrti (Berko, 2002, 2004; Victor,
2003). Osobne okolnosti kao što su trauma, poniženje, osjećaj diskriminacije i
odbačenosti ili kronično neutaživa žeđ za megalomanskom važnošću (Sprinzak, 2002) mogu stvoriti uvjete koji olakšavaju prihvaćanje ideologije koja
nudi izravan pristup "raju u kojem je upravo važan pojedinac". Crenshaw
(2009) navodi kako upravo ideologija ima ključnu ulogu u kauzalnom mehanizmu argumenata. Djela samoubilačkog terorizma prožeta su dubokim značenjem za njihove počinitelje i proistekla su iz ideologije kojoj pripadaju. Po
svemu sudeći, teroristička samoubojstva nisu slučajni činovi nasilja ili impulzivni ispadi nekontroliranog bijesa. Teroristi samoubojice znaju što rade: nji61
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
hova djela imaju značenje ukorijenjeno u kulturalno utemeljenim ideologijama.
Oni prikazuju svoje počinitelje kao mučenike, pojedince koji žrtvuju svoj život
zbog viših, njima dragocjenih razloga i ciljeva i koji stoga zaslužuju krajnje
obožavanje od članova svojih skupina dajući tako njihovoj osobnosti auru najveće važnosti.
2. STRATEŠKA I ORGANIZACIJSKA LOGIKA SAMOUBILAČKOG
TERORIZMA
Teroristička agresija može sadržavati autentičnu emocionalnu agresiju onih
koji su izvršitelji terorističkih operacija, ali oni koji promišljaju i planiraju
terorističke činove obično instrumentaliziraju agresiju potencijalnih samoubojica i racionalno osmišljavaju željena postignuća terorističke organizacije nastojeći proizvesti dugoročne gubitke neprijatelja, a za sebe postići i osigurati
dugoročnu prednost. Budući da moć nasilja proizlazi iz ranjivosti čovjeka
(straha i nesigurnosti za svoj psihofizički integritet), oni žele uliti strah i osjećaj
ugroze mnogo široj populaciji od neposrednih žrtava i njima bliskih osoba. U
konačnici, njihova je nakana da se neprijatelj iscrpljuje trošeći vrijeme i novac
na sigurnost ljudi i institucija za iscrpljujuće i neproduktivne sigurnosne mjere.
Troškovi značajno povećanog stupnja sigurnosti će najvjerojatnije biti enormni
za državu poput SAD-a gdje je otvoreno društvo osnova gospodarskog napretka te obrambenih i sigurnosnih snaga zasnovanih na visokoj tehnologiji.
Teroristička skupina je vrh piramide pristaša i simpatizera (McCauley,
2001). Osnova piramide sastoji se od svih onih koji se identificiraju i suosjećaju s ciljevima za koje se teroristi bore iako se možda ne slažu s nasilnim djelovanjima koje teroristi koriste. Primjerice, u Sjevernoj Irskoj osnova piramide
su svi oni koji se slažu s izrekom "Britanci van". U islamskom svijetu osnovu
piramide čine svi oni koji su suglasni sa stavom da su SAD u posljednjih 50
godina radili protiv muslimana i ponižavali ih. Organizacijska piramida je teroristima nužna za zaštitu, financiranje i novačenje. Teroristi očekuju da će nespretan i često neprecizan napad na njih biti usmjeren na pripadnike njihove
strane koji dotad nisu bili radikalizirani i mobilizirani, te će pojačati njihovu
empatiju preobraćujući one koji suosjećaju sa svojim sunarodnjacima – žrtvama da se aktiviraju i žrtvuju kako bi time ojačali status vrhuške piramide. Grupne vrijednosti koje su iskazane u cilju usmjerene su na jačanje osobnosti pojedinca u maloj skupini ljudi sličnih stavova i razmišljanja koji su spremni
počiniti terorističko nasilje. Štoviše, članovi ilegalne terorističke skupine su
organizaciju kao dio njihovih života stavili na prvo mjesto, prekidajući ili smanjujući dotadašnju povezanost s najbližima. Snaga ove skupine postaje ogromna i prenosi se na svaku vrstu osobnog i moralnog rasuđivanja pojedinca. To je
moć koja nasilje nad neprijateljem može učiniti ne samo prihvatljivim, već i
prijeko potrebnim. Istraživanja su pokazala da su za samoubilačke bombaške
62
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
napade potrebna tri glavna elementa: motivirani pojedinci, pristup organizacijama čiji je cilj proizvesti samoubilačke bombaške napade te zajednica koja
veliča počinitelje kao heroje i prihvaća njihova djela kao plemeniti oblik postojanja (Oliver i Steinberg, 2005; Merari, 2004). Uzimajući individualnu, socijalnu i organizacijsku razinu analize kao potpuno neovisne i u integralnom obliku
prijeko potrebne za potpuno tumačenje fenomena, slažemo se s komentarom
Marthe Crenshaw (2009, p. 360): "Društvene mreže su bitne… [kao što su i]
vođe skupina koji konstruiraju ideologiju… [te] razmatranja organizacijske
strategije, taktike i učinkovitosti". Stoga je postajanje bombaša samoubojica
društveni proces. On uključuje socijalizaciju, internu dinamiku skupina u kojima proces grupne dinamike anulira osobnu odgovornost, polarizirani odnos
prema svojoj i neprijateljskoj publici i kao takav ovaj je proces podložan pravilima i pokazuje određene obrasce u izvedbi. Značajno slaganje odnosi se na
ideju da posvećeni pojedinci iniciraju svoje prijatelje i članove obitelji u terorističke skupine prije svega snagom njihovih odnosa, a ne zbog njihovog osjećaja nepravde ili njihove vjere. U slučaju nekih skupina (npr. Džama Islamija),
ovi su odnosi formirani poglavito kroz zajedničko pohađanje medresa, džamija
i vjerskih skupina za proučavanje islama, pored vojne obuke u Afganistanu ili
Filipinima te kasnije kroz rodbinske veze. Pedahzurov (2005) primjer također
označava važnost već postojećih društvenih veza u pristupanju terorizmu. On
napominje značajnu ulogu koju imaju članovi obitelji, prijatelji pa čak i društvena umreženost u zatvorima kad je riječ o uvođenju ljudi u terorističku aktivnost ili, s druge strane, važnost postojećih terorističkih skupina u privlačenju
novaka. U drugim slučajevima (npr. u Australiji) ovi se odnosi razvijaju na
radnom mjestu ili u društvenim organizacijama kao što su nogometni klubovi.
Povijest drugih skupina kao što je Irska republikanska armija naglašava važnu
ulogu rodbinskih veza u uspostavljanju odnosa koji premošćuju jaz između
obiteljskih srodnika i terorističke skupine. Mnogi znanstvenici (Della Porta,
1995; McAdam, 1988; Sageman, 2004) tvrde da ne prevladavaju novačenja od
baze prema vrhu piramide nego obrnuto; pojedinci se uključuju u aktivnosti jer
su njihovi prijatelji i obitelj otprije članovi organizacije, a ne zato što su od
početka posvećeni aktivnostima ili višim ciljevima organizacije. McAdam
(1986, p. 68-71) tvrdi da je prvotno prihvaćanje ideje o sudjelovanju u "aktivizmu s niskim ulogom/rizikom" olakšano socijalizacijom preko obitelji ili nekih
drugih društvenih veza. Kad pojedinci kasnije dođu u kontakt s političkim aktivistima, oni su skloni sudjelovanju u aktivizmu s niskom ulogom/rizikom. Na
taj način će pojedinci vjerojatno biti uvučeni i iskorišteni za oblike sudjelovanja s višim rizikom kroz cikličke procese integracije i resocijalizacije. Pedahzur (2005, p. 25-29) stavlja naglasak na različite stadije u okviru organizacijskog procesa. U modelu s tri stadija autor opisuje postupak koji počinje donošenjem strateških odluka i završava eksplozijom terorista samoubojice. U prvom stadiju čelnici terorističke organizacije, znajući da se odluka o mobilizaci63
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ji bombaša samoubojica ne može primijeniti bez podrške njihove socijalne
skupine, traže njihovo odobrenje, a za poboljšanje ciljeva te organizacije. U
drugom stadiju teroristička organizacija poziva na novačenje potencijalnih
samoubojica. Osoba koja odabire ovaj čin motivirana je razlozima vezanim uz
njezinu predanost ideologiji, vođi ili skupini ljudi ili osobnoj krizi koju je doživjela. Društveno okruženje kojem pojedinac pripada (zajednica ili ograničeni
organizacijski okvir) koje inzistira na ideji samoubojstva značajno će olakšati
njegovo prijavljivanje za misiju. Treći stadij namijenjen je pripremnom procesu obuke i vjerske indoktrinacije s namjerom da novaka dovede do mentalnog
stanja koje mu omogućuje posvemašnju pomirenost i posvećenost izvršenju
operacije. Organizacije kao što su al-Qa'ida, Hamas, Hezbolah ili LTTE, koje
su formirane oko neke vrste ideološke jezgre, često imaju odlučujuću ulogu u
određivanju gdje, kad i tko će sudjelovati u samoubilačkom terorizmu. Organizacije uspijevaju uvjeriti određene pojedince da se upuste u samoubilački terorizam kroz sociopsihološki proces uvjeravanja, vodstva i stvaranja podijeljene
stvarnosti. Na taj način organizacija radi na jačanju osjećaja osobite važnosti
pojedinca tako što ga podsjeća na ključne gubitke za skupinu i ponižavajuće
poraze koje su im nanijeli neprijatelji (kršćani, Židovi, Amerikanci…). Alternativno, organizacija može kod pojedinca iskoristiti jedinstveni osjećaj gubitka
osobne važnosti zbog vlastitih frustracija ili nesretnih okolnosti obiteljskog
stradanja. Time osobi može pružiti priliku za vraćanje dostojanstva, ali i za
stvaranje privlačnoga grandioznog osjećaja osobne važnosti kod pojedinaca
koji nisu doživjeli osobna poniženja ukorijenjenog u ideologiji mučeništva ili
časti. U tom kontekstu važni su sklonost i prihvaćanje ideologije koje se odvija
često od ranog djetinjstva i kroz cijeli obrazovni sustav (Post, 2009, p. 383).
Izlaganje i kontakt s organizacijama je vrlo značajno za inicijaciju i obuku
bombaša samoubojica (Bloom, 2004, 2005; Merari, 2004). Organizacije koje
osmišljavaju i provode obuku za napade bombaša samoubojica imaju kompletnu infrastrukturu: oruđe, financije, opremu, kontakte i osoblje za podršku, uključujući stvarnog kandidata za samoubilačku operaciju, tekliča, osobu koja
obavlja novačenje, vođu organizacije i vjerskog vođu (gdje je to primjenjivo)
koji nude indoktrinirane proglase za samoubilačke napade. Riječ je o resursima
koji čine temelj za provedbu uspješne misije. Jednako tako važno je i poznavanje možebitnih meta napada, navika stanovnika određenog područja i rasporeda osoblja koje radi na osiguranju, pristup informacijama o poželjnim metama
uključujući i vrijeme koje je podesno za izvršenje misije. Odabir kandidata koji
se mogu uklopiti u okruženje, koji poznaju jezik za komunikaciju s lokalnim
stanovnicima, manifestiraju samopouzdanje, nose odgovarajuću odjeću i druge
stvari koje im daju zapadnjački izgled kako ne bi izazvali sumnju, također je
odgovornost organizacije (Hassan, 2003). Bez podrške mreže, organizacije i
infrastrukture pojedinac ne može postati bombaš samoubojica (Merari, 2004;
Moghadam, 2003). Razgovori s osobama koje su ih novačile ili slale u misiju
64
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
(Berko, 2002, 2004) potvrdili su kako je za stvaranje bombaša samoubojica
potrebno iskustvo vježbanja, odnosno obučavanja i zahtijeva puno vještina.
Određena osoba selektira/prepoznaje potencijalne kandidate i priprema ih za
misiju. U nekim slučajevima mora potaknuti kandidate da postanu mučenici ili
ih uvjeriti da je misija iznimno važna i da donosi nagrade u ovom i u zagrobnom životu. Osobe koje obavljaju novačenje često pomažu bombašima samoubojicama da prevladaju strah i riješe se svih ograničenja koja ih sprečavaju u
izvršenju njihove misije. Drugi brinu da kandidati prihvate plan i da se ne predomisle. Važni zadaci su i opremanje kandidata, osiguranje kontakata i za kandidata olakšavajućih popratnih rituala koji su vezani za misiju (primjerice,
snimanje videa "posljednjih riječi" koje recitira pojedinac koji treba postati
šahid – muški mučenik), te vožnja potencijalnog bombaša samoubojice do
cilja. Regrutacija i slanje bombaša samoubojica je proces koji zahtijeva svestranost u obavljanju zadaća, fleksibilnost i prilagodljivost. Razumijevanje
ljudske prirode, posebno primjećivanje slabosti, prepoznavanje ranjivosti i
manipulacija osobnim neuspjesima u društvu, emocionalnim poteškoćama ili
osobnim dvojbama prijeko su potrebne vještine kod stvaranja bombaša samoubojica. Kultura mučeništva – simbolička vrijednost samoubojstva u službi vjere
ili nacije i čast koja se pridaje bombašu samoubojici i njegovoj obitelji su vrlo
važni u novačenju bombaša samoubojice (Post, Sprinzak i Denny, 2003).
I sekularno i vjerski nastrojene terorističke organizacije pozivale su se na
religiju kod organiziranja samoubilačkih bombaških napada (Hafez, 2004;
Hassan, 2003; Israeli, 2002). Počinitelji koji su poslani u misiju od obje vrste
organizacija pozivali su se na svoju vjerski utemeljenu obvezu da se uključe u
borbu i da zauzvrat budu nagrađeni rajem za svoju samoubilačku misiju (Berko, 2004). Počinjenje samoubilačkoga bombaškog napada u pravilu je vojnička
odluka. Mora je odobriti politički vođa, implementira je organizacija, a naklonjena javnost je prihvaća i raduje se ishodu. Napadi se smatraju vojnim operacijama, a često se prikazuju kao defenzivna djelovanja (Juergenmeyer, 2000).
3. STRATEŠKA ANALIZA TERORIZMA U SVJETLU
UČINKOVITOSTI PROTUTERORISTIČKIH POLITIKA
Kad je riječ o izvorištima i uzrocima fenomena terorizma, može se ustvrditi
kako je do sada objavljeno malo sustavnih, znanstvenih, teoretskih i
empirijskih analiza. Politolozi traže uzroke u društveno-ekonomskim
nedaćama ili političkim zahtjevima određenog entiteta u brojnim oblicima:
etnički interesi, ekonomska diskriminacija, separatizam, nacionalizam,
nihilizam itd. Abadie (2006) istraživao je tezu o siromaštvu kao mogućem
uzroku terorizma te koristeći indeks rizičnosti terorizma u svojoj empirijskoj
studiji pokazao je kako siromaštvo nije značajna determinanta ove rizičnosti,
već su to političke slobode kao važna nelinearna determinanta. Ustanovio je da
65
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
su države sa srednjim stupnjem političkih sloboda sklonije terorizmu nego
države s visokom razinom ovih sloboda i države s visokoautoritarnim režimom
(Abadie, 2006, p. 51); da se u zemljopisnom pogledu ove države prostiru na
većem teritoriju, više su nadmorske visine i terena pretežito pokrivenog
džunglom kao utočištem u kojem se teroristi skrivaju od vladinih snaga.
Krueger i Laitin (2008) u svojoj su studiji razdvojili države podrijetla terorista
od država u kojima se provode terorističke operacije i pronašli da politička
represija u državi podrijetla terorista (a ne ekonomski razlozi) potiče
transnacionalni terorizam. Stoga je odsutnost političkih sloboda glavni
motivator terorizma. Metodama statističke analize autori su ustanovili da su
bogatije države mete napada. Isto su dokazali Blomberg i suradnici (2004) na
uzorku od 127 država te istakli kako su države demokratskog ustrojstva
značajno više pogođene međunarodnim terorizmom od autokratskih režima.
Drakos i Gofas (2006) na uzorku od 139 država ispitivali su pojavnost
međunarodnog terorizma u državama u kojima su se odvijali teroristički
napadi. Ustanovili su da je riječ o državama koje su imale slabu razinu
demokratskih sloboda, međunarodne sporove, malu ekonomsku otvorenost i
visok demografski pritisak, što je olakšalo teroristički modus operandi. U
sažetom obliku ova istraživanja indiciraju kako su neriješena politička pitanja i
režimska represija, a ne ekonomska deprivacija, glavni pokretači pojavnosti i
generiranja terorizma. Bogate države bivaju metom terorističkih napada jer su
ekonomski, politički i medijski otvorene i upravo zato ranjive. Ipak, treba uzeti
u obzir da i nasilje države, primjerice, Izraela prema Palestincima može
pojačati napade jer raste potpora palestinske javnosti nakon svake
manifestacije nasilja (slična situacija je i napad iračkih pobunjenika na
američke vojne snage nakon kritika u demokratskoj javnosti).
U proučavanju terorizma analiza strateški racionalnog izbora (orig. game
theory) prikladna je metoda za obuhvat strateških interakcija između različitih
dionika u parovima: teroristi i vlada, dvije države ili više država koje su mete
napada, konkurentske terorističke organizacije (npr., Fatah i Hamas), političko
i vojno krilo terorističke grupe, teroristi i njihove pristaše. Ostale strateške
interakcije mogu uključiti teroriste, medije i vladu kao metu napada (Rohner i
Frey, 2007) ili, pak, vođu terorista, izvršitelja samoubilačkog napada i javnost
općenito. Ova "analiza igara" primijenjena je kao metodologija u recentnim
istraživanjima (Sandler i Arce, 2003; Sandler i Siqueira, 2009). Primjerice, ako
vlada određene države rasporedi svoje obrambene resurse među potencijalne
mete, Bier i suradnici (2007) navode kako neke lokacije treba ostaviti
nezaštićenima ili ih učiniti privlačnijim za napade jer su od manjeg interesa i
značenja za vladu (orig. soft targets). Ako je teroristički napad neminovan, a
svi objekti ne mogu biti jednako optimalno osigurani i zaštićeni, napadi trebaju
biti navođeni na objekte niže vrijednosti ili značenja, što podrazumijeva da
obrambeni raspored određenih objekata i snaga treba biti više javan nego tajan.
66
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Drugo pitanje odnosi se na proaktivne i obrambene mjere protiv
međunarodne terorističke skupine koja namjerava napasti više država.
Proaktivna politika je ofanzivna jer se određena vlada izravno suprotstavlja
teroristima ili njihovim sljedbenicima: provodi akcije uništavanja kampova za
obuku, zamrzava financijska sredstva organizacije, na više načina kažnjava
države koje sponzoriraju terorizam ili se infiltrira u terorističku skupinu.
Nasuprot tome, obrambene mjere štite potencijalne objekte napada tako da
smanjuju vjerojatnost terorističkog napada ili povećavaju materijalne i druge
troškove za njegovu realizaciju čime se ograničavaju gubici. Obrambene mjere
usmjerene na znatno otežavanje ulaska stranaca u državu mogu rezultirati
premještanjem fokusa terorista na interese, materijalna dobra i ljudske resurse
određene države u inozemstvu, što može uzrokovati izdvajanje enormnih
troškova uz slab samozaštitni učinak. Stoga proaktivne sigurnosne mjere protiv
zajedničkog neprijatelja – međunarodnih terorističkih organizacija trebaju biti
javno dobro svih država u riziku od terorističkog napada kako bi se ta prijetnja
umanjila.
Od 11. 9. 2001. godine međunarodni teroristi operiraju u široko
povezanoj mreži terorističkih skupina iz mnogih država. Posebno je al-Qa'ida
okupila razgranatu globalnu mrežu fundamentalnih islamista terorista iz
Afrike, Srednjeg istoka, Euroazije, Azije itd. Mreža al-Qa'ide ima svoj brand,
licencu, krovnu skupinu i djeluje poput opasne korporacije (Cronin, 2006;
Hoffman, 2006). Glavna teroristička prijetnja zapravo je mreža različitih
terorističkih skupina, što za protuterorističku akciju zahtijeva kreiranje
teoretskog i empirijskog konstrukta protuterorističke mreže koja može zadati
maksimalni udarac integritetu terorističke mreže. Stoga je s praktičnog gledišta
potrebno razmotriti više problema. Prije svega valja otkriti strukturu
terorističke mreže koja zasigurno nije statična nego razvojna. Ako se ona i
otkrije putem zaplijenjenih računala ili presretanjem komunikacije, teroristi će
dobiti poticaj za rekonstrukciju mreže. I u slučaju nepoduzimanja obavještajnih
i drugih istraživačkih aktivnosti, struktura terorističke mreže se mijenja
usporedo s pripremanjem operacija i pridruživanjem novih članova, odnosno
skupina. Pored toga, teroristi su svjesni ranjivosti komunikacije unutar svoje
mreže i zato održavaju labavu povezanost (Enders i Su, 2006), stvaraju
paralelne strukture i suvišnim, nebitnim podacima u komunikaciji povećavaju
pouzdanost funkcioniranja svoje mreže. Pripadnici ćelija su, u pravilu,
dugotrajni prijatelji i osobe iz kruga obiteljskih srodnika kako bi se spriječila
infiltracija nepoznatih ljudi. Nerijetko plasiraju lažne podatke o svojim
ograncima s nakanom da usmjere državna tijela na nevažne ili nepostojeće
veze. Ipak, Siqueira i Sandler (2008) navode kako uzajamno povezivanje ne
mora biti imperativ. U svojoj studiji ističu strateške utjecaje terorističke
globalne mreže koja se sastoji od četiri dionika: generalna teroristička
organizacija (GTO), lokalna teroristička skupina u svakoj državi, lokalni
67
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
pristaše ovih skupina i vlada kao objekt napada u svakoj državi. Autori
elaboriraju svoju tezu o strateškoj "igri" koja se odvija u tri stadija, a u svakom
od njih participiraju samo dva sudionika, čime se u značajnoj mjeri
onemogućuje ili otežava penetracija i osmišljavanje protuterorističkih mjera.
Kao što je već u radu navedeno, teroristička agresija može sadržavati emocionalnu agresiju onih koji su izvršitelji terorističkih operacija, ali oni koji planiraju terorističke činove obično racionalno osmišljavaju ono što žele postići jer
promiču ciljeve svoje terorističke skupine – izazvati dugoročne gubitke neprijatelja, a za sebe postići i osigurati dugoročnu prednost. Štoviše, i neposredni
počinitelji su svjesni očekivane koristi svog samožrtvovanja koja nadmašuje
očekivanu korist ili cijenu života. Ova je korist uvećana nagradama u
zagrobnom životu, javnim priznanjem statusa mučenika (Berman i Laitin,
2005), ugledom i prijateljstvom koje stječe prije svoje misije (Wintrobe, 2005),
činjenjem "općeg dobra" koje se usmenom predajom prenosi budućim
naraštajima (Azam, 2005) i financijskom skrbi za svoju obitelj koju će zauzvrat
pružati njegova organizacija (Berman i Laitin, 2005).
U samoubilački terorizam su uključene različite kombinacije sudionika:
teroristički operativci, bombaš samoubojica, vođa terorističke organizacije i
vlada određene države (Jacobson i Kaplan, 2007). Da bi bio uspješan, strateški
model samoubilačkog terorizma mora, osim izvršitelja, uključiti i donositelja
odluke uime grupe, vladu kao objekt napada i javnost obje strane. Ovaj model
mora sadržavati mogućnost postojanja dviju vrsta napada – samoubilačkog i
konvencionalnog zato što se niti jedna teroristička organizacija ne oslanja
isključivo na operacije samoubojica. Upravo na ovoj kombinaciji mora se
zasnivati donošenje političkih odluka u planiranju učinka protuterorističkih
mjera i aktivnosti. Naime, postavlja se pitanje koliko učinka na motivaciju
terorista mogu proizvesti resursi uloženi u zastrašivanje ili odvraćanje od
njihovih akcija. Usto, države kao mete napada mogu provoditi agresivnu
protuterorističku politiku i pojačati sigurnost na svim razinama, međutim,
istodobno će se povećati i grupna solidarnost terorističke organizacije. Vladini
ustupci i pomoć stanovništvu u svrhu smanjenja potpore teroristima mogu
učiniti mete napada više izloženim i ranjivima. Ako se vlada odluči za okrutne
mjere suzbijanja terorizma (odmazdu), najvjerojatnije slijedi protuudar i daljnje
novačenje samoubojica. S empirijskog gledišta na terorističkom "tržištu"
postoji svojevrsna punuda i potražnja. Benmelech i Berrebi (2007, p. 236)
pokazali su kako su palestinske terorističke vođe stupnjevito vrednovali
terorističke operacije tako što su na iznimno važne izraelske ciljeve upućivali
pouzdanije, starije i obrazovanije izvršitelje samoubilačkih napada. Naime, u
odnosu na mlađe i manje obrazovane članove organizacije, s logističkog
stajališta postojala je manja vjerojatnost da će takve operacije doživjeti
neuspjeh. Ovi podaci, prije svega, potvrđuju tezu o promišljenom odabiru
krajnjih izvršitelja samoubilačke misije (Krueger. 2007). U sljedećoj studiji
68
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nalazi Benmelecha i sur. (2009) upućuju kako su troškovi organizacije bitan
čimbenik koji određuje kvalitetu "terora" ili konačnog ishoda samoubilačke
operacije. Naime, tijekom razdoblja ekonomske depresije vođe palestinskih
terorista su uspijevali regrutirati bolje educirane pojedince za samoubilačke
napade. Navedene studije ističu važnost interakcije između izvršitelja operacija
i njihovih vođa te naglašavaju racionalnost u proizvodnji samoubilačkog
terorizma.
4. ZAKLJUČAK
Samoubilački bombaški napadi koji koriste ljude kao projektile ili "pametne
bombe" nedvojbeno je poželjna vojna taktika. Ona nadilazi asimetričnu silu,
pomaže slabijim skupinama da nadmaši razliku u snazi koju imaju jaki neprijatelji koristeći sofisticirano oružje, ali, unatoč tome, ne mogu im naštetiti konvencionalnim ratovanjem (Crenshaw, 2002). Samoubilački napadi su korisni za
terorističke organizacije jer rezultiraju visokim intenzitetom fizičke štete i psihološkog osjećanja ugroze. Nadalje, uspješni su u postizanju ciljeva i teško ih
je odvratiti. Ekonomični su i jednostavni u izvedbi, za njih nije potrebno planirati potrebne rute ili izlaze za bijeg, a počinitelji se ne izlažu istrazi. U konačnici, privlače medijsku pozornost, a organizaciji koja stoji iza njih osiguravaju
status i prihvaćanje (Hoffman i McCormick, 2004). Za mnoge terorističke organizacije kompromis i pregovori s neprijateljem su neprihvatljivi jer ih smatraju znakovima slabosti i izdaje. Pored toga, ciljeve organizacije je često nemoguće ostvariti jer se prigodno redefiniraju, a njihovo ostvarenje može prouzročiti raspad skupine ili organizacije. Imajući u vidu ove spoznaje, izravne
protuterorističke aktivnosti države trebaju biti usmjerene ne samo na njihove
ljude i resurse, nego i na motivacijske pokretače. U tom smislu iznimno je važno oslabiti potporu simpatizera i sljedbenika, potaknuti unutarnju razjedinjenost organizacije, dovesti do pogrešnih strateških procjena vođa organizacije i
do njenog strateškog zaokreta (ili barem premještanja) zbog gubitka rezervata
za novačenje i obuku, izostanka potpore države sponzora, kolektivne percepcije neuspjeha ili postojanja privlačnijih alternativa za terorističko djelovanje.
Ovi ciljevi se djelotvornije mogu postići analitičkim i obavještajnim radom
nego pomoću tradicionalnih vojnih operacija. Tome mogu pridonijeti i legitimni politički procesi, političko priznanje, vladine pomirbene aktivnosti (amnestija, suradnja) te političke i ekonomske reforme ciljane na populaciju na koju se
teroristička organizacija oslanja.
Terorizam je, u pravilu, rezultat više uzročnih čimbenika – ne samo psiholoških i socioloških, već i povijesnih, političkih, ekonomskih i vjerskih, između ostalih. Oni mogu stvoriti okruženje za pojavnost terorizma i upozoriti
na prevladavajuće značajke određene kulture ili odgovarajućih etničkih podskupina. Američki autori opsežne i složene znanstvene studije (Nacionalni insti69
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
tut za istraživanja o obrani, RAND, 2009, xxi) naglašavaju da "bez obzira na to
kakvu ulogu imaju temeljni uzroci fenomena terorizma, vjerojatnost da se terorizam razvije kao rezultat temeljnih uzroka povećat će se, ako određena društvena skupina vjeruje da je nasilje legitimno (čak i ako ga drugi vide kao terorizam), ako ima dostatnu motivaciju (osjećaj nepravde) i ako postoje društvene
strukture koje dopuštaju teroristička djelovanja". Zbog toga se kao najvjerojatniji uzroci terorizma navode etnički, vjerski i ideološki sukobi, političke nejednakosti, siromaštvo, tradicija nasilja, nepostojanje načina mirne komunikacije,
duboke podjele unutar vladajućih elita, pad povjerenja u režim itd. Terorizam i
njegovu podvrstu – samoubilački terorizam ne treba promatrati kao statički ili
monolitni problem. Stoga samo objektivne, nepristrane i detaljne istraživačke
studije, te metodička istraživanja fenomena i njegovog zamršenog konteksta
mogu učinkovito razlučiti sociopolitičke procese, birokratske mehanizme i
medijske strukture uključene u društveno nastajanje samoubilačkog terorizma.
LITERATURA
1. Abadie, A. (2006). Poverty, Political Freedom, and the Roots of Terrorism.
American.
2. Economic Review, 96 (2), 50.-56.
3. Argo, N. (2004). Understanding and Defusing Human Bombs: The Palestinian Case and the Pursuit of a Martyrdom Complex. Znanstveni rad
predstavljen na godišnjoj konvenciji Udruge za međunarodne studije (International Studies Association). Montreal, Quebec, ožujak 2004.
4. Atran, S. (2003). Genesis of Suicide Terrorism. Science, 299, 1534-1539.
5. Atran, S. (2004). Mishandling Suicide Terrorism. Washington Quarterly,
27, 67.-90.
6. Azam, J. P. (2005). Suicide-Bombing as Inter-Generational Investment.
Public Choice, 122 (1-2), 177.-198.
7. Bandura, A. (1998). Mechanisms of Moral Disengagement. In: Walter
Reich, (Ed.), Origins of Terrorism: Psychologies, Ideologies, Theologies,
States of Mind. Washington DC: Woodrow Wilson Center Press, 161.-191.
8. Benmelech, E., & Berrebi, C. (2007). Human Capital and the Productivity
of Suicide Bombers. Journal of Economic Perspectives, 21 (3), 223.-238.
9. Benmelech, E., Berrebi, C. & Klor, E. (2009). Economic Conditions and
the Quality of Suicide Terrorism. Chicago University, Mimeo.
10. Berko, A. (2002). The Moral Infrastructure of Chief Perpetrators of Suicidal Terrorism: Cognitive and Functionalist Perspectives. Doktorska disertacija, Bar Ilan University. ProQuest Dissertations & Theses database.
11. Berko, A. (2004). The Path to the Garden of Eden: The World of Female
and Male Suicide Bombers and Their Dispatchers. Tel Aviv: Yedioth Ahronoth Press.
70
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
12. Berman, E., Laitin, D. (2006). Hard Targets: Theory and Evidence on
Suicide Attacks. NBER Working Paper 11740.
13. Bier, V., Oliveros, M. S. & Samuelson, L. (2007). Choosing What to Protect: Strategic Defensive Allocation Against an Unknown Attacker. Journal of Public Economic Theory, 9 (4), 563.-587.
14. Bloom, M. (2004). Palestinian Suicide Bombing: Public Support, Market
Share, and Outbidding. Political Science Quarterly, 199, 61.-88.
15. Bloom, M. (2005). Dying to Kill: The Allure of Suicide Terror. New York:
Columbia University Press.
16. Blomberg, S. B., Hess, G., & Weerapana, A. (2004). Economic Conditions
and Terrorism. European Journal of Political Economy, 20 (2), 1007.1032.
17. Crenshaw, M. (2002). Suicide Terrorism in Comparative Perspective. U:
Countering Suicide Terrorism (21-19). Herzilya, Israel: The International
Policy Institute for Counter-Terrorism.
18. Crenshaw, M. (2009). Intimations on Mortality or Productions Lines? The
puzzle of suicide terrorism. Political Psychology, 30 (3), 359.-364.
19. Cronin, A. K. (2006). How Al-Qaida Ends: The Decline and Demise of
Terrorist Groups, International Security, 31 (1), 7.-48.
20. Della Porta, D. (1995). Social Movements, Political Violence, & the State.
Cambridge, United Kingdom: Cambridge University Press.
21. Drakos, K., & Gofas, A. (2006). The Devil You Know But Are Afraid to
Face: Underreporting Bias and Its Distorting Effects on the Study of Terrorism. Journal of Conflict Resolution, 50 (5), 714.–735.
22. El Sarraj, E. (2002). Suicide bombers: Dignity, despair, and the need of
hope. Journal of Palestine Studies, 4, 71.-76.
23. Enders, W., & Su, X. (2007). Rational Terrorists and Optimal Network
Structure. Journal of Conflict Resolution, 51 (1), 33.-57.
24. Hafez, M. M. (2004). Manufacturing Human Bombs: Strategy, Culture
and Conflict in the Making of Palestinian Suicidal Terrorism. Paper presented at the National Institute of Justice Conference, Washington DC, October, 2004.
25. Hassan, R. (2003). Suicide Bombing Driven More by Politics than Religious
Zeal.
YaleGlobalOnline.
http://yaleglobal.yale.edu/article.print?id=3749. (S pristupom 10. veljače
2005. god.).
26. Hoffman, B., & McCormick, G. H. (2004). Terrorism, Signaling, and Suicide Attack. Studies in Conflict and Terrorism, 27 (4), 243.-282.
27. Hoffman, B. (2006). Inside Terrorism. (Revised Edition), New York, Columbia University Press.
28. Horgan, J. (2007). Understanding Terrorist Motivation: A SocioPsychological Perspective: State of the Art, Gaps and Future Direction. U:
71
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
72
Magnus Ranstorp (Ed.), Mapping Terrorism Research. London and New
York: Routledge.
Israeli R. (2002). A Manual of Islamic Fundamentalist Terrorism, Terrorism and Political Violence, 14 (4), 23.-40.
Jacobson, D., & Kaplan, E.H. (2007). Suicide Bombings and Targeted
Killings in (Counter) Terror Games. Journal of Conflict Resolution, 51 (5),
772.-792.
Juergensmeyer, M. (2000). Terror in the Mind of God: The Global Rise of
Religious Violence. Berkeley , CA: University of California Press.
Kimhi S. & Shemuel, E. (2004). Who are the Palestinian Suicide Bombers? Terrorism and Political Violence, 16 (4), 815.-840.
Krueger, A. B. (2007). What Makes a Terrorist: Economics and the Roots
of Terrorism, Princeton, N.J.: Princeton University Press.
Krueger, A. B., & Laitin, D. D. (2008). Kto kogo? A Cross-Country Study
of the Origins and Targets of Terrorism, U P. Keefer, N. Loayza (Ed.),
Terrorism, Economic Development, and Political Openness, Cambridge
University Press, New York.
McAdam, D. (1988). Freedom Summer, New York: Oxford University
Press.
McCauley, C. R. (2001). The Psychology of Terrorism.
http://www./essays.ssrc.org/sept11/essays/mccauley.htm. (S pristupom 24.
svibnja 2011. god.)
Merari, A. (2004). Suicide Terrorism in the Context of the Israeli Palestinian Conflict, Paper presented at the Suicide Terrorism Research Conference, National Institute of Justice, Washington D.C.
Merari, A. (1990). The Readiness to Kill and Die: Suicide Terrorism in the
Middle East. U: Origins of Terrorism: Psychological Ideologies, Theologies, States of Mind, ed. Walter Reich, Cambridge: Cambridge University
Press, 192.-207.
Moghadam, A. (2003). Palestinian Suicide Terrorism in t.he Second Intifada: Motivations and Organizational aspects. Studies in Conflict and Terrorism, 26, 67.-72.
National Defense Research Institute (2009). Social Science for Counterterrorism – Putting the Pieces Together. Santa Monica: RAND Corporation.
Oliver, A.M., & Steinberg, P.F. (2005). The Road to Martyrs' Square: A
Journey into the World of Suicide Bomber , New York: Oxford University
Press.
Pape, R. A. (2005). Dying to win: The Strategic Logic of Suicide terrorism.
New York: Random House.
Pape, R. A. (2002). The Universe of Suicide terrorist Attacks Worldwide
1980-2001. Mimeo, University of Chicago.
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
44. Pedahzur, A., Perliger, A. & Weinberg, L. (2003). Altruism and Fatalism:
The Characteristics of Palestinian Suicide Terrorists. Deviant Behavior, 24,
405.-423.
45. Post, M. J. (2009). Reframing of Martyrdom and Jihad and the Socialization of Suicide Terrorists, Political Psychology, 30 (3), 381.-385.
46. Post, M. J., Sprinzak, E., & Laurita, D.M. (2003). The Terrorists in Their
Own Words: Interviews with 35 incarcerated Middle Eastern Terrorists.
Terrorism and Political Violence, 15, 171.-184.
47. Post, M. J. (1990). Terrorist Psycho-Logic: Terrorist Behaviour as a Product of Psychological Forces. U W. Reich (Ed.), Origins of Terrorism:
Psychologies, Ideologies, Theologies, States of Mind. Washington:
Woodrow Wilson Center, 25.-40.
48. Rohner, D., & Frey, B.S. (2007). Blood and Ink! The Common-Interest
Game Between terrorists and Media. Public Choice, 133 (1-2), 129.-145.
49. Sageman, M. (2004). Understanding Terror Networks, Philadelphia, Pa.:
University of Pennsylvania Press.
50. Sandler, T., & Arce, D.G. (2003). Terrorism & Game Theory. Simulation
& Gaming, 34, 319.–337.
51. Sandler, T., & Siqueira, K. (2006). Global Terrorism: Deterrence Versus
Pre-emption. Canadian Journal of Economics, 39 (4), 1370.-1387.
52. Silke, A. (2003). The Psychology of Suicide Terrorism. U: A. Silke (Ed.),
Terrorists, Victims, and Society: Psychological Perspectives on Terrorism
and its Consequences . West Sussex, England : Wiley.
53. Siqueira, K., & Sandler, T. (2008). Terrorist Networks, Support, and Delegation. Department of Economics, Unpublished Paper, University of Texas
at Dallas.
54. Smith, D. L. (2004). Why We Lie: the Evolutionary Roots of Deception and
the Unconscious Mind, New York: St. Martins.
55. Sprinzak, E. (2000). Rational Fanatics. Foreign Policy, 120, 66-73.
56. Stern, J. (2003). Terror in the Name of God: Why Religious Militants Kill.
New York: Harper Collins.
57. Victor, B. (2003). Army of Roses: Inside the World of Palestinian Women
Suicide Bombers. Emmaus, PA: Rodale.
58. Wintrobe, R. (2006). Extremism, Suicide Terror, and Authoritarianism,
Public Choice. 128 (1), 169.-195.Terrorism Knowledge Database.
www.tkb.org. (S pristupom 5. travnja 2012. god.)
73
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
74
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PRETHODNO PRIOPĆENJE
UDK 323.28:623.4
NIKA CHITADZE
Terrorism and the Weapons of Mass Destruction
Abstract
The continuing possibility of terrorist attacks using chemical, biological,
radiological and nuclear (CBRN) weapons is an ongoing concern in the national security policy arena in the face of a clear trend among terrorists to
inflict greater numbers of casualties. Until the anthrax attacks targeted at
selected individuals in the Congress and the media, it was thought that the
terrorists, most likely to attempt attacks with weapons of mass destruction
(WMD), were extremist religious groups and small splinter terrorist cells.
Though incomplete, the investigation into the anthrax attacks has begun to
suggest that a domestic "lone wolf" with professional biotechnical expertise
may be responsible. Worldwide, the likelihood of terrorists being capable of
producing or obtaining WMD may be growing due to looser controls of
stockpiles and technology in the former Soviet states specifically, and the
broader dissemination of related technology and information in general.
However, WMD remain significantly harder to produce or obtain than what
is commonly depicted in the press. The Central Intelligence Agency has reported that it is likely that most terrorists will continue to choose conventional explosives over WMD, but warns that the al-Queda network has made
obtaining WMD capability a very high priority. This research paper will focus on the role of nuclear, chemical, and biological weapons in international
terrorism and its threats.
Key words: terrorism, weapons of mass destruction.
75
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Background
Weapons of mass destruction is a former Soviet military term which was euphemistically used to denote nuclear, chemical, and biological weapons. It is now
widely used, despite debate over its appropriateness, and its definition has broadened to include radiological weapons. For some, particularly in the wake of the
World Trade Center airliner attacks, the term WMD has come to include any
means capable of inflicting mass casualties.
Even before the Fall of 2001, catastrophic terrorism had become a significant issue in the national security arena, and spurred debate over the nature of the
threat and the appropriate response. Several occurrences over the last decade contributed to this increasing attention: the 1995 Aum Shinrikyo’s nerve agent attack
in the Tokyo subway, the Oklahoma City and World Trade Center bombings in the
United States, and the 1998 bombings of the U.S. embassies in Kenya and Tanzania (Brigitte L. Nacos, "Terrorism and Counterterrorism", Understanding Threats
and Responses in the Post-9/11 World. Second edition, 2008. P. 145).
Also, a matter of concern has been the possibility of WMD proliferation to
terrorists from the former Soviet states where old research, production and storage
facilities remain with questionable security and economically distressed personnel.
In light of the heightened attention and increased government spending, the General Accounting Office (GAO) repeatedly called for additional risk assessment of
the possibilities of a WMD terrorist attack.
However, it has been the combined effect of the latest World Trade Center
attacks and the subsequent anthrax attacks on Capitol Hill and news media organizations, that has spurred unprecedented attention on this issue. These attacks have
also highlighted the irony that anthrax, a so-called weapon of mass destruction,
actually produced dramatically fewer casualties and destruction than the airliners
crashing into the World Trade Center.
Traditional Motivations and Constraints
A number of factors are seen as having previously constrained terrorist use of
WMD. Most terrorists groups possess political goals and have traditional, ethnic,
nationalist, or ideological associations. These groups seek to gain politically from
attacks and to draw the attention of large audiences without diminishing their base
of support. The conventional wisdom was reflected in expert Brian Jenkins comment several years ago, "Terrorists want lots of people watching, not lots of people
dead." For some groups, this is demonstrably no longer the case. However, even if
76
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
a terrorist group sought to create an atmosphere of terror by inflicting large numbers of casualties, it need not turn to WMD, as the latest World Trade Center airliner attacks graphically demonstrated. In another comparison of conventional
WMD attacks, 168 people died in the conventional bomb attack in Oklahoma City
(Lou Michel and Dan Herbeck, American Terrorist: Timothy McVeigh and the
Oklahoma City Bombing. New-York: Regan Books, 2001. P.166), while only 12
people died in the nerve agent attack in the Tokyo subway (Brigitte L. Nacos,
"Terrorism and Counterterrorism", Understanding Threats and Responses in the
Post-9/11 World. Second edition, 2008. P. 147)
WMD use is risky for the terrorists themselves, uncertain in its effects, and
carries with itself a possibility of severe retaliation. However, the increasing casualty count of attacks over the last several years has led many to argue that growing
terrorist fanaticism and erosion of traditional constraints have negated the stigma
of WMD. Although WMD terrorism remains rare, the Central Intelligence Agency
has reported for the last several years that terrorist interest in WMD is growing, as
is the number of potential perpetrators. This assessment has been reinforced with
the discovery of documents in Afghanistan indicating the interest of both the Taliban and the al-Queda network in weapons of mass destruction.
Potential WMD Terrorists
Prior to the Fall 2001 anthrax attacks, the Center for Nonproliferation Studies at
the Monterey Institute of International Studies conducted a study of terrorist use of
chemical and biological weapons. The institute identified six characteristics among
the groups involved in chemical/biological weapons (CBW) incidents: charismatic
leadership, no external constituency, apocalyptic vision, loner or splinter group,
sense of paranoia/grandiosity, and preemptive aggression. The two common characteristics that appeared in all cases of actual CBW use were the lack of outside
constituency and a sense of paranoia/grandiosity. Only a limited number of groups
were motivated enough to employ CBW, amongst them religious millenarian
groups, small terrorist cells, and brutalized groups seeking revenge or facing destruction.
Though the continuing investigation of the Fall 2001 anthrax attacks has
reached few firm conclusions, there is no evidence yet that a known terrorist organization was involved. While initial suspicions, given the timing of the attacks,
focused upon al-Queda or possibly Iraq as possible perpetrators, it is now suspected that the attacks were domestic in origin. It has also been suggested that the
attacks may have been carried out by a "lone wolf" terrorist, possibly someone
77
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
with previous professional access to weaponized anthrax. Though the effects of the
attacks were very significant, particularly on the U.S. Postal Service and the Capitol Hill building complex, the means of dissemination (i.e., tape-sealed letters addressed to specific individuals) indicates that mass casualties were not intended.
The specific targeting of news media and Democratic senators has led a growing
number of experts to believe that the perpetrator did not anticipate, or even desire,
the widespread agent dispersal inadvertently occasioned by mail-handling equipment. One possible motivation suggested for the attacks has been the desire of the
perpetrator to deliver a perversely extreme warning to the media and government
officials about the seriousness of the bioterrorism threat. This remains pure speculation, but would make it relatively unlikely there would be follow-up attacks from
the same source (Goldsten S. J. Pevehouse J.C. International Relations. Brief
2006-2007 edition. P. 146).
Another irony stemming from the Fall 2001 anthrax attacks, is that the combination of relatively few casualties, but very extensive disruption, could make this
a desirable weapon for those terrorists who do not seek mass casualties, but rather
seek significant psychological, social, or economic disruption. Simply the potential
for mass casualties occasions significant long-term protective measures and
heightens public anxieties.
Osama bin Laden’s al-Qaeda organization remains the group of greatest
concern for terrorist use of nuclear, chemical, and biological weapons. The U.S.
intelligence community has long reported that al Queda is attempting to acquire
this type of weapons capability. Documents and interrogations from military operations in Afghanistan have reinforced the assessment that the Taliban sought,
and al-Qaeda, continues to seek to develop biological weapons and obtain radioactive material for a radiological weapon. Loss of operating bases in Afghanistan and
intensified world-wide investigations of al-Qaeda has probably disrupted the organization’s WMD weapons acquisition efforts, but is generally assumed that they
will not cease.
Terrorist Acquisition of WMD Capabilities
Nuclear
While a nuclear weapon is the most destructive of all WMD, obtaining one
poses the greatest difficulty for terrorist groups. The key obstacle to building such
a weapon is the availability of a sufficient quantity of fissile material – either plutonium or highly enriched uranium. Some experts believe that if allowed access to
78
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
the necessary quantities of fissile material, extraordinarily capable groups could
build a crude nuclear weapon. A much less difficult nuclear option is a radiological
weapon using conventional high explosives to disperse any type of radioactive
material. The obviates the need for fissile material and the complexity of a nuclear
bomb. Though unlikely to cause mass casualties, radiological weapons could still
have very significant radiation contamination effects if well-targeted.
Some experts point to Iraq’s efforts to acquire a nuclear capability – a nation
with economic resources, technical expertise, and motivation – to demonstrate the
significant difficulty of building even a crude nuclear weapon. State sponsors of
terrorists have been considered unlikely to turn over control of such weapons, once
developed, to terrorist groups because of possible international retaliation or concern that the groups might leave their control. However, the problem of "loose
nukes," i.e., the possible leakage of nuclear weapons material and technical knowhow from the former Soviet states, remains a cause of concern that some believe
increases the likelihood of a terrorist group obtaining a nuclear capability. It is
important to note that even if a terrorist group were to get hold of an assembled
nuclear weapon covertly, the built-in safeguards and self-destruction mechanisms
would pose a serious challenge to detonating the weapon. In addition, the size of
most nuclear weapons makes them rather hard to transport, especially clandestinely. The most likely means for such transport is judged to be commercial shipping.
Biological Weapon
According to a recent GAO report, terrorists working outside a state-run
laboratory would have to "overcome extraordinary technical and operational challenges to effectively and successfully weaponize and deliver a biological agent to
cause mass casualties." Despite the Fall 2001 anthrax attacks, this statement may
still hold some validity. The attacks did not result in mass casualties, and investigators suspect that the anthrax used may have been obtained from a Department of
Defense government-sponsored laboratory. This has led to much greater attention
to the issue of physical security in those laboratories/facilities, both governmental
and civilian, that house dangerous pathogens (Miller J.Elgelberg S. Broad W.,
Germs: Biological Weapons and America`s Secret War. New-York: Simon and
Schuster, 2001. P.39).
While many biological agents can be obtained or grown with relative ease,
several significant steps remain on the way to weaponization and effective use of
these agents. The main challenge is effective dissemination, which requires an
79
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
aerosol form. The formulation of agents for airborne dispersal requires dissolving
optimal amounts of agent in a specific combination of different chemicals (with
each agent requiring a unique formulation). Moreover, aerosol disseminators need
to be properly designed for the agent used, and suitable meteorological conditions
must be present to carry out a successful BW mass casualty attack. The Aum Shinrikyo sect again provides an example of the difficulty of conducting a successful
attack. The sect had substantial resources, members who were trained chemists and
bio-scientists, motivation, and ample time for research. Yet, they failed to carry out
an effective BW attack despite several attempts, apparently due to the agent
choice, and a formulation that clogged the nozzles of the aerosol sprayers. However, some experts believe that less efficient aerosol techniques may be obtained
by capable non-state groups, and that even a crude delivery system could still
cause casualties or injuries in the thousands, especially if the attack is carried out
against a large indoor population.
Particularly great concern is the threat of highly contagious diseases, particularly smallpox. Anthrax is not contagious from person to person, consequently
its spread can be relatively easily contained. With a disease like smallpox, however, contagion can spread very rapidly. The breath or coughing of an infected
person at the fever stage of the disease is sufficient to infect those around him or
her. The disease has an incubation period of 12-14 days, during which an infected
person experiences no symptoms. Consequently, a clandestine smallpox release in
a major transportation hub could infect hundreds, and would, in two weeks time,
result in disease outbreaks wherever the passengers eventually traveled. Smallpox
has been eradicated as a naturally occurring disease, and the only two known existing cultures of the virus are held by the United States and Russia. Even so, concerns over the security of the Russian samples and the possibilities of unknown
samples, have kept smallpox in the forefront of threat considerations. Though the
probability of terrorists gaining access to the virus may be very low, the severity of
the potential consequences has nevertheless led the federal government to begin
stockpiling 300 million smallpox vaccine doses.
A relatively new concern is agro-terrorism: the use of biological agents
against agricultural targets. The recent outbreaks of foot-and-mouth and "mad
cow" disease in Europe have demonstrated the tremendous economic damage done
to agricultural markets even when these epidemics occur naturally. Agro-terrorism
also provides the opportunity to inflict significant economic and social disruption
without the stigma of inflicting human casualties. It is generally agreed that there
is no way to guarantee protection against agro-terrorist attacks; the targets and
80
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
opportunities are too many. Consequently, significant attention must be paid to
rapid detection and remediation.
Chemical
Toxic industrial chemicals such as chlorine or phosgene are easily available
and do not require great expertise to be adapted into chemical weapons. Nerve
agents are more difficult to produce, and require a synthesis of multiple precursor
chemicals. They also require high-temperature processes and create dangerous byproducts, which makes their production unlikely outside an advanced laboratory.
Blister agents such as mustard can be manufactured with relative ease, but also
require large quantities of precursor chemicals. The production and transfer of CW
precursor chemicals is internationally monitored under the Chemical Weapons
Convention and the informal international export control regime of the Australia
Group, providing some degree of control over their distribution (Brigitte L. Nacos,
"Terrorism and Counterterrorism", Understanding Threats and Responses in the
Post-9/11 World. Second edition, 2008. P. 150).
Aerosol or vapor forms are the most effective for dissemination, which can
be carried out by sprayers or an explosive device. However, agents are vulnerable
to temperature, moisture and wind, and would therefore be most effectively used
on an indoor population. The Aum Shinrikyo again provides an example of the
unpredictable effectiveness of chemical weapons. Although the cult was able to
produce the nerve agent Sarin and release it in a closed environment-the Tokyo
subway - the attack resulted in only 12 fatalities, whereas there were 301 fatalities
and 5,000 injured in the conventional bombing of the U.S. embassies in Kenya and
Tanzania (Brigitte L. Nacos, "Terrorism and Counterterrorism", Understanding
Threats and Responses in the Post-9/11 World. Second edition, 2008. P. 52)
Since the September 11 attacks, the U.S. chemical industry has begun to pay
greater attention to the possibility of terrorist sabotage of facilities housing toxic
chemicals. This approach could provide the effects of a chemical weapons attack
without requiring a terrorist group to either develop or obtain chemical agents on
their own. The potential consequences of such an occurrence were graphically
demonstrated in Bhopal, India in 1984, when a disgruntled pesticide plant employee is believed to have caused the release of 40 metric tons of methyl isocyonate into the atmosphere. Over 2,000 people were killed and 100,000 injured, of
whom an estimated 50,000 suffered permanent disabilities (Goldsten S. J. Pevehouse J.C. International Relations. Brief 2006-2007 edition. P. 166). Though the
manufacturing plants, storage depots, and hazardous materials transportation infra81
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
structure have long been recognized by counterterrorist experts as potential targets,
until recently relatively little attention had been paid to the problem by private
industry or the government. In January 2002, the American Chemical Council
(formerly the Chemical Manufacturers’ Association) made enhanced securities
measures mandatory for its members. Legislation has also been introduced to address this issue, seeking to require specific security measures to protect toxic
chemical facilities.
Implications for U.S. Counterterrorism Policy
Combating terrorism in all its forms and protecting against attacks with the range
of possible weaponry terrorists might assemble remains a high priority challenge
for the U.S. government. Given the empirical importance of permissive environments in facilitating the technical capacity needed for terrorist groups to seek and
utilize unconventional weapons, the role of states is critical. A central component
of the Bush administration’s strategy to combat terrorism has been to apply a variety of diplomatic and military tools to state sponsors of terrorist groups. A more
nuanced understanding of the relationships between states and terrorist groups may
provide the United States with additional policy tools. Strong states supporting
terrorist groups present different policy problems than do weak states, from which
strong terrorist groups operate. Weak, failing, or supportive states not only enable
terrorist groups to thrive but also enable their ability to acquire unconventional
capabilities with sufficient scale for truly catastrophic attacks. This finding holds
important implications for U.S. counterterrorism policy.
Eliminating all possibility of terrorist groups or individuals using CBRN
weapons is impossible. Trying to limit the scope and scale of a group’s activities,
however, may prevent it from achieving the freedom of action that proved critical
in several cases in the past. One option is to restrict the physical sanctuary within a
state where a terrorist group operates to impinge on its scale of operations. Collapsed or abruptly transitioning states present a more extreme danger. In such instances, whatever remains of a governing authority may not be able to exercise
control over terrorist activities on its territory. The unstable state may also possess
military or dual-use materials that terrorists or insurgency movements willing to
use unconventional weapons could exploit or steal. Given these dangers, a range of
diplomatic, economic, and military policies to shore up weak and failing states are
crucial to reducing the terrorist threat.
Another policy option is to declare publicly that state sponsors who transfer
unconventional weapons capabilities to non-sovereign, sub-national groups will be
82
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
in violation of a fundamental norm of the international system and will run the
most severe risks to their security. U.S. military action against the Iraqi regime
demonstrated only one unequivocal way to bolster the taboo against such transfers;
there are other ways to bolster the norm and crush the offending regime. U.S. diplomacy should also encourage friends and allies to underscore the seriousness of
such potential transfers with states such as Syria, Iran, Libya, and North Korea.
Pressure from other nations such as China, Russia, and Japan may be as effective
with these states as U.S. diplomatic pressure.
Recognizing that the so-called new terrorists may not always escalate to unconventional weapons is the first step to achieving a better balance on the nature of
the terrorist threat and how to combat it. Focusing inordinately on the prospect of
terrorist attacks with unconventional weapons unduly limits authorities’ focus and
resource allocation. Contrary to one scholar’s assertion that "the only way to prevent" terrorist use of CBRN weapons is "to implement far greater police control
than the United States has ever known", policymakers need to refocus the core of
governmental attention and resources on preventing and preempting terrorist attacks from occurring in the first place. In addition, policymakers need to seek opportunities for dual-use measures that benefit society on a daily basis and also help
prevent terrorism. Merely improving the ability to manage consequences by broadening training for first responders, the police and firefighters likely to be on the
scene in the event of an attack, prematurely gives up on the task of preventing attacks before they occur, regardless of their weaponry or mode of operation.
The United States may have difficulty sustaining a twin-track policy of preemptive military engagement and reactive homeland defense, focused on detecting
and responding to the consequences of a CBRN terrorist attack. Both approaches
are important components of a strategy, but a range of other measures that focus on
preempting terrorist operations themselves must complement them.
The United States must strike a balance between preparing to address attacks
with unconventional or CBRN weapons materials and conventional attacks that
may also have dramatic consequences. Tragically, precious little of the millions of
dollars used for first responder training in the last five years proved valuable following the September 11 attacks because so few survived the attack. This is not to
suggest that the training was not valuable - it was but not necessarily in these incidents. The new Department of Homeland Security and other federal agencies need
to pay particular attention to finding the right balance in their budgets for new research and new capabilities. A greater focus on how to prevent terrorist attacks
from happening in the first place - regardless of the means we fear they may use is needed. Inordinate attention on the comparatively unique challenges of coping
83
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
with unconventional weapons draws scarce resources away from the more basic
but essential activities of law enforcement, intelligence, border and customs control, diplomacy, and military action.
Conclusion
Terrorism is – and will remain – one of the main threats to international security as
we approach the twenty-first century. Terrorism today already reflects such a potentially lethal mixture: it is frequently perpetrated by "amateurs", motivated by
religious enmity, blind hatred or mix of individually idiosyncratic motivations, and
in some instances is deliberately exploited or manipulated by "professional" terrorists and their state-sponsors.
There is sometimes a thin line between prudence and panic. The challenge,
therefore, in responding to the potential threat of terrorist use of chemical, biological, radiological and/or nuclear weapons is to craft a comprehensive defense that is
not only both cost effective and appropriate to the threat, but sufficiently dynamic
so that it can respond as effectively as possible under the most difficult circumstances. Because of the extreme consequences that potentially could result from an
attack involving nuclear material or a chemical or biological agent, even the remotest likelihood of one cannot be completely dismissed as insignificant. The
challenge, therefore, is to avoid overreaction while still preparing adequately for a
threat that remains highly uncertain, but would nonetheless clearly have profound
consequences.
Bibliography
1. Brigitte L. Nacos, "Terrorism and Counterterrorism", Understanding Threats
and Responses in the Post-9/11 World (Second edition, 2008)
2. Goldsten S. J. Pevehouse J.C. International Relations. Brief 2006-2007 edition
3. Miller J.Elgelberg S. Broad W., Germs: Biological Weapons and America`s
Secret War. New-York: Simon and Schuster, 2001
4. U.S. General Accounting Office (GAO), Combating Terrorism — Need for
Comprehensive Threat Assessments of Chemical and Biological Attacks,
GAO/NSIAD 99-163, September 1999.; Combating Terrorism: Linking
Threats to Strategies and Resources, GAO/T-NSIAD-00-218, July 26, 2000.
5. Ehud Sprintzak, "The Great Superterrorism Scare" Foreign Policy Fall 1999;
John Parachini, Combating Terrorism: Assessing the Threat, Congressional
Testimony (Prepared Statement) before the House Committee on Government
84
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Reform Subcommittee on National Security, Veterans Affairs, and International Relations, October 20, 1999. For a discussion of trends and definitions
see: Raphael E. Perl, Terrorism, the Future, and U.S. Foreign Policy, CRS Issue Brief IB95112, pp. 1-3.
Walter Laqueur, "Terror’s New Face", Harvard International Review, Fall
1998. Department of State, Patterns of Global Terrorism 2000, April 2001.
GAO, Combating Terrorism, GAO/NSIAD-99-163, September 1999, p.18.
Tucker, Jonathan, ed.,Toxic Terror: Assessing Terrorist Use of Chemical and
Biological Weapons, MIT Press, Cambridge, MA, 2000.
"Capitol Hill Anthrax Matches Army’s Stock", Washington Post, December
16, 2001. p.1
Richard A. Falkenrath, "Confronting Nuclear, Biological and Chemical Terrorism", Survival, Autumn 1998.
Karl-Heinz Kamp, "WMD Terrorism-An Exchange" Survival, Winter
1998/1999
GAO, Combating Terrorism., pp.13,7.
"Planting Fear: How Real is the Threat of Agricultural Terrorism?", Bulletin of
Atomic Scientists. September/October 201. p. 38.
Statement of Henry L. Hinton, Jr., Assistant Comptroller General, National
Security and International Affairs Division, before the House Committee on
Government Reform, Subcommittee on National Security, Veterans Affairs,
and International Relations, on Combating Terrorism: Assessing the Threat,
October 20, 1990.
GAO report GAO/NSIAD-99-163, Combating Terrorism... p. 12.
"Bhopal Disaster Spurs U.S. Industry, Legislative Action", United States
Chemical
Safety
and
Hazard
Investigation
Board
[http://www.chemsafety.gov/lib/bhopal01.htm]
The
CRS
Electronic
Briefing
Book
[http://www.congress.gov/brbk/html/ebter1.shtml]
85
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
86
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
STRUČNI ČLANAK
UDK 323.28:343.9
MILIVOJ JELENSKI
Komplementarnost međunarodnog terorizma i
međunarodnoga organiziranog kriminala
Sažetak
Potrebno je izvršiti analitičko-metodološku prosudbu učinkovitosti primjene suvremene međunarodne doktrine, zatim i strategije borbe protiv terorizma, osobito međunarodnoga organiziranog terorizma. Kritički prosuditi uspjehe i neuspjehe pojedinih aktivnosti i utvrditi je li svijet postao
sigurniji. Jesu li provedene političke, pravne, vojne i sigurnosne aktivnosti zemalja integriranih pod vodstvom UN-a ostvarile očekivane rezultate? Kakvo je stanje svjetske sigurnosti od terorističkih prijetnji i što još
treba poduzeti da se spriječe međunarodne terorističke akcije?
Vrlo značajni utvrđeni segment međunarodnih terorističkih akcija je uporište i financiranje pomoću međunarodnoga organiziranog kriminala.
Komplementarnost (povezanost) između terorističkih i zločinačkih organizacija je neupitna, ali jednosmjerna u odnosu suradnje, dakle zločinačke organizacije postaju logistika ili infrastruktura terorizmu. Analizirajući djelovanje terorizma, taktike njegovog pojavnog oblika nastupanja i korištenja kriminalne "infrastrukture" utvrđena je istovjetnost djelovanju transnacionalnog kriminala. Teroristi takvu povezanost negiraju
jer se za razliku od organiziranog kriminala, "oni bore za pravedne ciljeve pa tu nema mjesta kriminalu". No je li baš tako, ako se ciljevi žele
postići svim raspoloživim sredstvima pa i onima stečenim kriminalom
(pljačkama, ucjenama, korupcijom)?
Ključne riječi: organizacija, terorizam, transnacionalni kriminal, komplementarnost, sigurnost, infrastruktura, međunarodni odnosi.
87
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Complementarity of the International Terrorism and the International
Organized Crime
Summary
When applying contemporary international doctrine and strategy of countering terrorism, especially the international organized terrorism, it is
necesary to do the following: analytical and methodological assessment
of their efficiency, critical assessment of successes and failures in some
activities as well as to find out if the world has becoma a safer place, to
establish if political, legal, military and security acitivties carried out by
the states integrated under the UN leadership have achieved the
expected results, check the state of the world security from the terrorist
threats and establish what should be done to prevent the international
terrorist actions.
A very important, established segment of the terrorist actions is support
and financing provided by the international organized crime.
Complementarity (connection) between terrorist and crime organizations
is unquestionable, but when it comes to operation it comes from only one
side, namely, crime organizations are becoming logistics,
i.e.infrastructure to terrorism. Analysis of the terrorist acting, tactics of
its operating and its use of crime “infrastructure“ has shown that it is
equal to transnational criminal operating. Terrorist deny such connection because, unlike the organized crime, “they are fighting for rightful
goals, so there is no placefor criminal.“ Yet, it is questionable as they
want to achieve the goals by all availabale means including those gained
by notorious crime (plundering, blackmailing, corruption).
Key words: organization, terrorism, transnational criminal,
complementarity, security, infrastructure, international relations
UVOD
Konspirativni transnacionalni kriminal po prirodi ilegalnog djelovanja krije
postojanje bilo kakve veze s transparentnim terorizmom iz više razloga:
1. njihova umiješanost u terorističke akcije učinila bi i njih transparentnim što je invertno njihovom načinu djelovanja, a terorizam
traži spektakl,
2. strategija i taktika borbe protiv terorizma značajno bi se fokusirala
i na organizirani kriminal,
3. uspjeh terorističkih organizacija (prevrat) donosi i njima određenu
korist i
88
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
4. različitost u motivaciji, transnacionalni kriminal preferira kriminalni profit, dakle koristoljublje, a terorizam nasilnim metodama
utječe na promjenu političke strukture i odnosa u državi ili svijetu,
odnosno političko nasilje kao motiv.
Deskriptivno-analitičkom i arhivskom metodom istraženo je postoje li
veze između međunarodnog terorizma i međunarodnoga (transnacionalnog)
kriminala. Ako takva povezanost postoji, kakve je prirode, kakvi odnosi vladaju između te dvije kategorije, koji su indikatori djelovanja, kako ih identificirati, ukloniti te preduhitriti kriminalnu akciju.
Želja je upozoriti na postojanje i povezanosti (komplementarnosti) međunarodnog terorizma i međunarodnoga (transnacionalnog) organiziranog kriminala u uvjetima globalne međunarodne razmjene i potaknuti na zajedničko
promišljanje o potrebi za stvaranjem novog, poštenijeg sustava međunarodne
sigurnosti.
Kako ne raspolažemo jedinstvenom suglasnošću zemalja u borbi protiv
terorizma, jedinstvenom međunarodnom doktrinom i taktikom borbe protiv
terorizma tako se razlikuje i terminologija pojedinih različitih nasilnih zbivanja
ovisno o političkom, stručnom, pravnom ili pragmatičkom polazištu. Sporno
pitanje službenih politika je kriterij za utvrđivanje: ustanka, gerile, pobune,
pokreta i terorizma koji se raznoliko shvaćaju i tumače u međunarodnoj zajednici.
Međunarodne konvencije o pravilima ratovanja relativno jasno uređuju
kriterije ustanka i gerile1, ali s obzirom na pragmatička polazišta (društvenopolitičko uređenje, vladajuću ideologiju) i političko-ekonomske interese, terorizmom se prokazuju i nasilne grupacije koje ne možemo klasificirati u takvu
kategoriju2. Ne može se osporiti da su pojedini pripadnici takvih organizacija
počinili zločin ("oteli se kontroli", zločin u ratu ili ratni zločin3), ali se ne može
1
IV. haška konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu (Laws and Customs of
War on Land, 1907. G.): postojanje hijerarhijskog ustroja i odgovornosti, vidno nošenje oznaka pripadnosti organizaciji i otvoreno (vidno) nošenje oružja (razlikovanje
ratnika i civila), poštovanje pravila ratovanja i poštovanje međunarodnoga humanog
prava civila u ratu.
2
Primjeri unutarnjih sukoba klasificiranih prema IV. haškoj konvenciji (1907) su nedavni sukobi: Srbija i Oslobodilačka vojska Kosova (CKV), Ruska Federacija i Kurdi,
gerilski pokreti u Južnoj Americi, "arapske revolucije", Šrilanka i "Tigrovi islamskog
alama" , Turska i kurdski pokreti itd.
3
Zločin u ratu postoji u situaciji kad se počini "klasičan" zločin, a ratne okolnosti su
pogodovale počinjenju, na primjer u teškim ratnim uvjetima iz osvete je ubio susjeda
kojeg je i ranije planirao ubiti, ali nisu mu pogodovale društvene prilike i nije imao
pištolj. Ratni zločin motiviran je mržnjom prema pripadnicima druge zaraćene strane
neovisno o društvenom statusu i ulozi u sukobu.
89
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
čitava organizacija stigmatizirati terorističkom, posebno ako je počinitelj sankcioniran.
Pored ovih važnih pitanja koja nisu precizno razjašnjena u međunarodnoj
politici i odnosima, pojavljuju se i druge terminološke kategorije pojmovno
bitne za istraživanje poput: državnog terorizma, međunarodnoga (organiziranog) terorizma, organiziranog kriminala, međunarodnoga organiziranog kriminala i transnacionalnoga organiziranog kriminala. Postoji raznolikost u sadržajnom tumačenju navedenih pojmova, ovisno o autoru ili polazišnim motivima lektora. Međutim, istraživanjem su obuhvaćeni pojavni oblici načina počinjenja (modus operandi) terorizma, primjenom kriminalističke diferencijalne
analize4. Prilikom deskripcije kriminalističkih spoznaja uvaženi su kriteriji
prema kojima se nasilni politički akti prema trećim osobama (civilima), motivirani obaranjem ili nasilnim promjenama nekog ustavnog poretka ili odnosa u
javnom poretku ili nasilje spram međunarodne zajednice, mogu inkriminirati
pojedinim dispozicijama u kaznenopravnim normama, odnosno međunarodnoga kaznenog prava integriranog u nacionalno kazneno zakonodavstvo.5
Istraživanje je provedeno da utvrdi veze i odnose unutar međunarodnog
terorizma, dakle djelovanje terorističkih organizacija na teritoriju više zemalja i
djelovanje međunarodnoga organiziranog kriminala koji također djeluje u više
zemalja kao dugoročne kriminalne procese. U deskripciji istraživanja korišteni
su pojmovi: međunarodni terorizam, međunarodni organizirani kriminal i transnacionalni organizirani kriminal kao dio organiziranog kriminala neidentificiranog podrijetla jer se ne može katalogizirati prema nekom međunarodnom
subjektu.
Raspolažemo značajnom arhivskom građom o povezanosti:
a) između terorističkih organizacija na međunarodnom planu,
b) terorističkih organizacija s međunarodnim (transnacionalnim) organiziranim kriminalom,
c) pojedinih nacionalnih obavještajnih sustava s međunarodnim kriminalcima6 i
4
Kriminalistička diferencijalna analiza je metoda koja se primjenjuje kada je diferenciju potrebno utvrditi temeljem latentnih indikatora (razlika između terorizma i organiziranog kriminala) koja koristi tehnike razjašnjavanja indicija: apsorpcije, akumulacije i
difundiranja.
5
Vidi: Kazneni zakon; kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (Glava
IX.), kaznena djela terorizma: od članka 97. do članka 102. koji stupa na snagu 1. 1.
2013. godine, Narodne novine 125/11. od 7. 11. 2011.
6
Mihovilović, M., Mafija jučer i danas, "Naprijed", Zagreb, 1968., Spasić, B.: Lasica
koja govori, autorsko izdanje, Beograd, 1998. G.: "Saradnici su mu bili i najviđeniji
ljudi iz beogradskog podzemlja. Spasić je 1993. godine dobio otkaz u Službi i tim
povodom pokrenuo spor protiv MUP-a koji još nije završen, a u dugogodišnjoj karijeri
90
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
d) predstavnika nacionalnih vlasti s navedenim skupinama (Meksiko,
Kolumbija, Peru, Venezuela, Panama).
1. UTJECAJ GLOBALNIH MEĐUNARODNIH ODNOSA NA POJAVU
TERORIZMA
Globalna međunarodna razmjena danas se temelji na kapital – odnosu (maksimalizacija profita, minimalizacija troškova, svjetski proizvod7, nerazumno
trošenje prirodnih resursa i ljudskog potencijala Zemlje) zbog kojeg se nepravednim svjetskim poretkom smatra većina zemalja svijeta (pa i onih razvijenih
i međunarodnih organizacija i vjerskih zajednica). Jasno je svima da korijeni
međunarodnog terorizma postoje u takvim i sličnim podjelama: imperijalistički
uređene administrativne – geografske granice iz nedavne prošlosti, stvaranje
satelitskih poredaka i država (Kuvajt, Panama i dr.), globalne ekonomske krize,
opravdane i neopravdane međunarodne sankcije još uvijek generiraju racionalne motive terorizma. Vatikanska diplomacija – "usta" Svetog oca Benedikta
XVI. – sve češće govori o jačanju i stvaranju pravednijih socijalnih odnosa i
tretiranju rada kao izraza ljudske kreacije, a ne robe (troška, udjela fizičkog –
dječjeg rada u proizvodu). Svi se slažu i svjesni su da takvi odnosi stvaraju
uvjete i prostor za politički ekstremizam: i onaj lijevi: zločinački komunizam
(Rusija – staljinizam, Kampućija – kmerizam, titoizam u Hrvatskoj) i onaj
desni: zločinački fašizam (Italija) zločinački rojalizam (Srbija, Španjolska),
zločinački nacizam (Njemačka, Srbija) ili zločinački ustašoizam u Hrvatskoj.
Utvrđivanje i eliminiranje navedenih čimbenika koji uzrokuju pojavu terorizma mogu pridonijeti integraciji i efikasnosti tijela međunarodne sigurnosti,
odnosno sputavanju – slabljenju prostora međunarodnog terorizma. Približavamo se prevenciji (lat. preduhitriti, spriječiti ili ograničiti) od terorizma uopće
pa i međunarodnog. Kada eliminiramo "korijenje zla", dakle uklonimo pretpostavke nastanka terorizma: siromaštvo, neobrazovanost, eksploatatorsko gospodarenje vitalnim resursima multinacionalnih kompanija i saveza (voda, hrana,
energija – UN, 1975.), uređivanje granica ratnim sukobima, kulturnu i vjersku
netoleranciju i dr. terorizam gubi sadržaj i smisao, postaje bespredmetan, nepotreban.
dva puta je bio hapšen zbog javnih nastupa." (L. Lučano - OSS, Jašarević – "Ciceron"
ABVER, Arkan – Državna bezbednost SFRJ i dr.).
7
Previšić, J. i dr., Međunarodni marketing, Životni ciklus proizvoda na tržištu, "Masmedija", Zagreb, 2000., str. 554.
91
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
2. POJAVNI OBLICI NAČINA POČINJENJA I DJELOVANJE
MEĐUNARODNOG TERORIZMA
Suvremena svjetska politička povijest, polazeći od kraja II. svjetskog rata
(1945), prepuna je terorističkih aktivnosti kao oblika nasilnog atakiranja na
određene državne poretke kako bi se ostvarila neka promjena ili čak obaranje
vlasti. Potpuna analiza realiziranih terorističkih akcija u spomenutom razdoblju, iako korisna, premašuje naše istraživačke ciljeve i potrebe.
Istraživački cilj je bio otkriti i spoznati latentnu strukturu prikrivenih terorističkih organizacija: utvrditi koji su uzroci njihovog nastanka, oblici organizacijskog ustroja, načini zapovijedanja, metode konspirativnog rada i način
izvođenja terorističkih akcija (modus operandi). Također se procjenjuje učinkovitost terorističkih akcija, stupanj sigurnosne opasnosti terorističke organizacije, te u kojoj mjeri se oslanjaju na postojeću infrastrukturu međunarodnoga
organiziranog kriminala – zločinačkih organizacija.
Potvrđivanje definiranih hipoteza zahtijeva redefiniranje strategije suzbijanja terorizma, ali i transnacionalnog organiziranog kriminala, odnosno suzbijanje potonjeg utječe na suzbijanje terorizma. Takva kriminalna komplementarnost zločinaca, zahtijeva kooperativni spoznajni konsenzus obavještajnog i
kriminalističkog sustava te jedinstvenost strategije, a zatim i taktika borbe protiv takvih sigurnosnih pojava. U dosadašnjoj praksi informacije o organiziranom kriminalu i terorizmu bile su fragmentirane bez volje za međusobnim
povezivanjem i izvođenjem logičkih strateških dedukcija.
Raščlambom dostupnog materijala deriviraju se bitne karakteristike tih
međunarodnih kriminalnih organizacija, koje se očituju u izvedenim terorističkim akcijama, a argumentiraju definirani pojavni oblik načina počinjenja, kriminalni ciklus od pripremanja do kriminalne realizacije spoznaja koje su neophodne za pravodobnu preventivnu akciju nadzornih službi.
3. USTROJ: ORGANIZACIJA, ZAPOVIJEDANJE,
KONSPIRATIVNOST, STEGA
Ako izuzmemo terorističko djelovanje pojedinaca ili ad hoc grupe povezane
nejasnim političkim ideološkim motivima, još manje definiranim političkim
ciljevima, osim vlastitom promocijom, ozbiljne nacionalne i međunarodne
terorističke organizacije pojavljuju se i predstavljaju kao ekstremni (radikalni)
element egzistirajućih ideologija ili pokreta jasnih borbenih ciljeva i legitimno
dopustivih načina djelovanja. Dakle, pripadnici terorističke organizacije infiltrirani su unutar određene stranke (partije) kao frakcija koju sama stranka legitimno ne podupire ("Crni rujan" unutar PLO-a), odnosno ilegalne separatističke organizacije kao posebni ekstremni oblik ostvarivanja ciljeva legitimnih
pokreta – stranaka (poput: IRA-e, baskijski separatizam i dr.) ili izvorne ek92
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
stremne terorističke organizacije utemeljene na ultralijevim i ultradesnim stavovima (RAF, "Crvene brigade" i sl.).
Ovisno o etiološkom izvorištu konstituiraju se ilegalne (tajne) organizacije sređenog sustava zapovijedanja i stege te definiraju oblik konspirativnog
rada. Povijesno je dokazano da je najčešći oblik ustroja sustavom "ćelija"8 i
"trojki".
Sustav "ćelija" (oblik piramide) zamijećen je kod radikalnih frakcija legalnih stranaka (partija) i počiva na interesno udruženoj manjoj grupi osoba, do
šestero koja bira svog voditelja u viši rang ćelije, rang zapovjednika sve do
kolektivnog vrha koji bira šefa, a vrh definira i zapovijeda ekstremnom politikom – bira strategiju i ciljeve napada. Taktiku djelovanja definira srednja razina, a metode praktičnog izvođenja akcija planira i provodi najniža operativna
razina – "ćelija". Postoji samo vertikalna komunikacija bez dodira s drugim
ćelijama iste razine. Sredstva (financijska i materijalna) osiguravaju osnovne
ćelije, a stegovne odluke donosi najviša razina i njeno neopozivo provođenje
delegira "ćeliji" na koju se ona odnosi.
Organizacijski oblik "trojki" (oblik stabla) invertan je ćelijama, sam začetnik (lider) terorističke ideologije imenuje tri osnovna operativna člana koji
geometrijskom progresijom nastavljaju imenovati i kontrolirati po tri povezane
neovisne osobe. Dakle traganje, vrbovanje i integracija budućih članova, obaveza je svakog člana koji odgovaraju samo osnivaču. I kod ovakvih tipova
organizacija postoji čvrsta vertikalna odgovornost, a strategiju i taktiku definira
lider osnivač, dočim metode provođenja akcije odabiru "trojke". Ne postoje
horizontalni kontakti između trojki zbog konspirativnosti, a financijska i materijalna sredstva osigurava viša, liderska razina koja donosi i provodi stegovne
odluke.
"Trojke" kao organizacijski oblik terorističkog djelovanja opasnije su od
ćelijskog sustava jer je teže "razbiti" čitavu organizaciju posebno, ako viši lider
sam likvidira nekompromitiranoga podređenog kompromitirane linije (rezanje
suhe grane stabla).
Financijsko-materijalna sredstva organizacija osigurava donacijom (i državnici, simpatizeri, prisiljeni etnički pripadnici /osobito poslodavci: "kad mi
dođemo na vlast bit će ovako ili onako"/), plaćanje svojevrsnoga poreza na
legalne, a posebno na ilegalne prihode ("kradi mrski režim i daj nama"), zatim
porezom na organizirani kriminal (ne mora se "prati", sekundarna transakcija),
lažne putovnice, eksplozivi, oružje, lažni identiteti pribavljaju se kombinacijom
metoda: "toplo – hladno"“, prijetnja diskreditacijom s jedne strane (spolna
8
Konstruiranje sustava "ćelija" počiva na ustroju pčelinje zajednice gdje se oko matice
formiraju radilice, čuvari košnice trutovi pa je košnica samodostatna i može generirati
nove zajednice, a sustav "trojki" počiva na autoritarnom dominantnom lideru (predatoru) koji nameće vrijednosne sudove i stil ponašanja podređenima.
93
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
orijentacija, ovisnost, kocka dugovi) i nuđenjem novca, skupih darova, usluga i
sl., s druge strane. Na primjer, perspektivni glavni vojni skladištar – kockarski
ovisnik u skladnom braku, uzdržava dvoje djece na studiju i ljubavnicu. Pronevjereni manjak 20 kg plastičnog eksploziva tipa C 4 kojega je prodao teroristima može prikriti lažnom uvećanom potrošnjom tijekom vojnih manevara
(lažira količinu na otpremnici, lažira količinu prijma na dostavnici, lažira inventurno stanje).
4. IZBOR TERORISTA: VLASTITA OBUKA, PROCJENA
LIČNOSTI, INDOKTRINACIJA I SPECIJALIZACIJA
Primjena metode "ispiranja mozga"9 zbog izmjene ličnosti i strukturiranje terorista kroz faze: socijalne izolacije, zatim psihičke izolacije, socijalne degradacije i psihičke rekonstrukcije od normalne osobe stvaraju "stroj za ubijanje",
indoktriniranu – ljudsku životinju, npr. igranje nogometa ljudskom glavom –
uništavanje emocija. Simultano se primjenjuju stroge kazne u obuci, bezobzirno postupanje, oduzimanje časti (oteta mlada Iračanka kod pripreme obuke za
bombašicu samoubojicu, višestruko silovana, tučena, ponižavana, izgubila je
osobno dostojanstvo, čast, pouzdanje). U izoliranoj sredini gubi se stav o vrijednosti vlastite ličnosti i neizbježnoga bespogovornog provođenja naloga kao
jedinog izlaska iz stanja u koje je osoba dovedena.
Organizacija specijalističkog obrazovanja vlastitog kadra novačenjem
plaćenika demobiliziranih iz vojnih i policijskih redova (kadra izbačenog zbog
asocijalnog ponašanja, ucijenjenih, ovisnika) te konstrukcija terorističkih sredstava po stručnim osobama uz prikrivenu suglasnost i nalogu vlasti: bugarski
kišobran (KGB), posebna oružja za "Crni rujan" (Institut bezbednosti, Beograd), lažne smrdljive ampule (Institut bezbednosti, Beograd), lažne njemačke
poštanske marke i lažnu reviju "Nova Hrvatska" s izmišljenim kompromitirajućim intervjuom s disidentom Stjepanom Đurekovićem o lošem stanju u hrvatskoj političkoj emigraciji uoči njegove likvidacije u Njemačkoj izradila je
državna tiskara Jugoslavenske narodne banke na Topčideru u Beogradu.10
5. MEĐUNARODNI ORGANIZIRANI KRIMINAL I MEĐUNARODNI
TERORIZAM
Krijumčarenje opreme i oružja posao je specijaliziranih krijumčarskih kanala
pod nadzorom transnacionalnoga organiziranog kriminala (pa i samih terorista,
9
Aćimović, M., Psihologija zločina i suđenja (sudska psihologija), Nehumani utjecaj
na ličnost radi njene izmene, Savremena administracija, Beograd, 1987., str. 270.
10
O. C. Spasić, B., "Lasica koja govori", autorsko izdanje, Beograd, 1998.
94
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ako je potrebno). Ni diplomatski predstavnici nisu lišeni logistike: ponekad je
to stvar politike, katkad ucjene, ali i pohlepe (valize). Pripremu i utočište na
mjestu terorističke realizacije pruža "integrirani punkt" koji potječe iz etničke
skupine, vjerojatno simpatizer ili ucijenjen stranac s produženim boravak ili
trajno naseljen u zemlji kriminalne realizacije. Vlastito iskustvo: M. M.
Marvany, kod kojeg je 1987. godine pronađeno četrdesetak raznih arapskih
putovnica. Boravio je u Zagrebu kao dugogodišnji student jer nije želio završiti
studij zbog gubitka boravka u Hrvatskoj (tada Jugoslaviji) i povratka u svoju
domovinu gdje je trebao služiti vojni (ratni) rok. Ucijenjen je služio kao obavještajni, ali i kriminalni punkt u Zagrebu. Njegove usluge su koristili strani
obavještajci, teroristi iz Bliskog istoka i međunarodni kriminalci: kako oni koji
su krijumčarili razne droge, predmete koji su kulturna dobra u pravcu jugoistok-zapad tako i oni koji su krijumčarili pokradene automobile i raznu tehničku
robu pravac zapad-jugoistok. Ponekad i domicilni građani zbog simpatiziranja,
vraćanja usluge, koristoljublja, ucjene i sl.
Mreža organizatora, posrednika i preprodavača (krijumčarski kanal) je
infrastruktura međunarodnog terorizma koju prezentiramo dijagramom determinističkog modela latentne zločinačke strukture i društvenoga obrambenog
mehanizma njegovog suzbijanja. Pomoću dijagrama moguće je analitički dijagnosticirati i prognozirati sfere međusobnih veza, odnosa subordinacije, odnose utjecaja i pritisaka na nositelje vlasti, utvrditi čimbenike koji uvjetuju nastanak terorističkoga (kriminalnog) dugoročnog djelovanja i sl. Na kraju dijagram
kao apstraktni sustavni model (black boks – crna kutija) omogućava da se sagleda i procijeni položaj, strategija, taktika i adekvatnost operativne provedbe
zaštitnog sustava. Prema teoriji sustava svaki je sustav podsustav integriran u
neki viši sustav, a međusobni odnosi mogu biti:
1. odnosi podređenosti, odnosno sustav kojim upravlja viši nadređeni
sustav,
2. odnosi proporcionalnosti, gdje postoje odnosi ravnopravnosti u
funkcioniranju i
3. odnosi nadređenosti, upravljački sustav koji dominira u funkcioniranju, odnosno stvara uvjete za realizaciju unaprijed planiranoga
željenog efekta – cilja.
Sustav suzbijanja svih oblika složenog kriminala s elementima inozemnosti posebno međunarodnog terorizma, organiziranog i gospodarskog kriminaliteta treba konstruirati i voditi kao integrirajući upravljački zaštitni sustav
(VNS ) kojim rukovodi predsjednik države na podlozi pouzdane sigurnosne
procjene.
95
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Struktura latentnih zločinačkih
organizacija
(kriterij podjele rada)
Sustav suzbijanja organiziranog i gospodarskog kriminala RH
(PREDSJEDNIK REPUBLIKE)
Operativno-izvršni i pravosudStrateško-nadzorni
ni podsustav
podsustav
V. OPERATIVNA RAZINA
USKOK – SOA
DRŽAVNI
ODVJETNIK11
F
O
legalizacija
krijumčarenje
okrupnjavanje
S
MUP
MO
MVP
polaganje
K
MF
III. OPERATIVNA RAZINA
carina, devizna inspekcija,
policija: granična,
aerodromska i prometna
II. OPERATIVNA RAZINA
lokalna PU, državno
odvjetništvo, sudovi
MZ
RAVNATELJ
SOA-e12
VLADA
BRAHI JALNA PRINUDA
PR.
IV. OPERATIVNA RAZINA
POREZNA UPRAVA / ured
sektor
državno
krim.
odvjetništvo
policije
sudovi
DRŽAVNI
ZAVODI
I UPRAVE
D
D
I. OPERATIVNA RAZINA
policajci, inspektori, centri
D
NOVAC
KORISNICI
Izvor: Blok dijagram vlastite izrade na podlozi vlastitih istraživanja i iskustva
Blok dijagram 1: Deterministički model latentne zločinačke strukture i društvenog obrambenog mehanizma suzbijanja
ZNAČENJE KRATICA I POJMOVA
1.
11
Struktura zločinačkih organizacija:
1.1. F = početna investicija u kriminalnu djelatnost, financiranje,
1.2. O = organiziranje i vođenje kriminalne djelatnosti,
Trenutno državni odvjetnik nije član vlade (postoji prijedlog za) i za svoj rad odgovara Saboru.
12
Ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije odgovara i premijeru i predsjedniku.
96
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
1.3. PR = produkcija kriminalne djelatnosti (opojne droge, prostitucija, pri-
jevare i sl.),
13
1.4. K = krijumčarenje: međunarodno, nacionalno i lokalno ,
1.5. S = tajna skladišta koja posluju "na veliko" (opojne droge, garaže, raz-
na roba),
1.6. D = lokalna distribucija – dileri, ulični preprodavači, "mravlje krijum-
čarenje",
1.7. KORISNICI = kupci, ovisnici, potrošači "usluga", žrtve i drugi.
2.
13
Sustav suzbijanja organiziranog kriminala:
2.1. Operativno-izvršni i pravosudni podsustav:
(I., II., III., IV. i V. operativna razina – djelokrug ovlaštenja, zapovijedanja, koordinacije, analize i progona):
2.1.1. USKOK = Ured za suzbijanje organiziranog kriminala i korupcije,
2.1.2. SOA = Sigurnosno-obavještajna agencija,
2.1.3. Porezna uprava,
2.1.4. ured = Ured za sprečavanje pranja novca, Ured za suzbijanje
zloupotrebe opojnih droga, Ured Vlade, Ured predsjednika
Republike,
2.1.5. sektor krim. policije = Sektor kriminalističke policije Ravnateljstva MUP-a,
2.1.6. državno odvjetništvo: općinsko, županijsko, državni odvjetnik,
2.1.7. sudovi = redoviti sudovi: suci za prekršaje, općinski, županijski, Vrhovni sud i Visoki prekršajni sud,
2.1.8. carina, devizna inspekcija = Carinska uprava, Carinsko vijeće
za prekršaje, Devizni inspektorat, Devizno vijeće za prekršaje
Ministarstva financija,
2.1.9. lokalna PU = lokalna policijska uprava i policijske postaje,
2.1.10. inspektori = Državni inspektorat, inspektori lokalne uprave i
samouprave,
2.1.11. centri = područni centri za prevenciju ovisnosti, centri sigurnosno-obavještajne agencije.
2.2. Strateško-nadzorni podsustav:
2.2.1. MP = ministar pravosuđa,
2.2.2. MF = ministar financija,
2.2.3. MUP = ministar unutarnjih poslova,
14
2.2.4. MMP = ministar mora, turizma, prometa i razvitka .
Krijumčarenje je planirana, organizirana, sustavna i kriminalna djelatnost zločinačke
organizacije, izbjegavanjem državnog nadzora kako bi se ostvarila protupravna imovinska korist.
97
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Prezentirani dijagram kao analitičko-dijagnostičko sredstvo daje uvid u
latentnu strukturu međunarodnoga organiziranog kriminala u koji uključujemo
i terorizam kao kompaktnu, konspirativnu, dobro uhodanu organizaciju u kojoj
se svaka pogreška nemilosrdno uklanja najbrutalnijim metodama (ritualne likvidacije "pjevača" i njihovih obitelji po Cosa Nostri, stigmatski stavljanjem
mrtve ptice pjevice u usta likvidiranog), ali i sindikalnim "pokrivanjem" člana
koji je otkriven i uhićen. Osnovni elementi integracije su dobra zarada i brahijalna prisila.
Transparentna struktura zaštitnog sustava kod nas raspršena je kroz više
resora izvršne, pravosudne, zakonodavne vlasti i predsjednika Republike.
Operativno, integrirajući čimbenici su predsjednik Republike, premijer,
Vijeće za nacionalnu sigurnost, Sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA) i
pojedini resori15, tijela koja moraju provoditi Strategiju nacionalne sigurnosti.
Glede spomenutog između pojedinih državnih tijela, a zbog bolje operativne
efikasnosti ostvareno je nekoliko protokola o međusobnoj – zajedničkoj suradnji. Razvidno je da subordinacija postoji na vertikalnoj i horizontalnoj poziciji,
dakle koordinacija ovisi o procjeni sudionika, sposobnosti pojedinih državnih
14
Ustav Republike Hrvatske (NN 41 od 7. 5. 2001. i NN 55 od 15. 6. 2001.). Članak
112.: "Vlada Republike Hrvatske: predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru,
predlaže državni proračun i završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga
sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava
djelovanje i razvitak javnih službi, obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom."
Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, (NN 79/06. od 17. 7.
2004., članak 4.: (1) Vijeće za nacionalnu sigurnost čine: Predsjednik Republike, predsjednik Vlade, član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, ministar nadležan za poslove obrane, ministar nadležan za unutarnje poslove, ministar nadležan za vanjske
poslove, ministar nadležan za pravosuđe, savjetnik Predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Oružane snage), ravnatelj SOA-e, ravnatelj VSOA-e i predstojnik UVNSa. (2) U radu Vijeća za nacionalnu sigurnost sudjeluje predsjednik Hrvatskoga sabora.
Članak 1.: Ovim se Zakonom, radi sustavnog prikupljanja, analize, obrade i ocjene
podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost, u cilju otkrivanja i sprječavanja
radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene: protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske, nasilnom rušenju ustroja državne vlasti,
ugrožavanju Ustavom Republike Hrvatske i zakonima utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda te osnova gospodarskog sustava Republike Hrvatske i koji su nužni za
donošenje odluka značajnih za ostvarivanje nacionalnih interesa u području nacionalne
sigurnosti, osnivaju sigurnosno-obavještajne agencije: Sigurnosno-obavještajna agencija (u daljnjem tekstu: SOA), – Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (u daljnjem
tekstu: VSOA).
15
Vidi bilj. 11., čl. 1. citiranoga Zakona.
98
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
službenika da pravodobno uoče prijetnju terorističke realizacije te reagiraju
uključivanjem potrebnih kompetentnih službi. Na primjer, ako policajac prometnik pri rutinskoj kontroli ne prepozna plastični eksploziv u prtljažniku vozila.
6. ZAKLJUČAK
Prethodna i kriminalistička istraživanja su operativno provedbena tijela neposrednih konkretnih zbivanja kriminalnih realizacija terorizma i organiziranog
kriminala. Ta tijela klasificiraju kriminalne događaje prema nomenklaturi materijalnoga kaznenog prava – posebni dio. U skladu s time donose preliminarne
inkriminacije koje se bilježe u kriminalističkim evidencijama pa se temeljem
njihovih zaključaka izvode daljnje prosudbe.
Kriminalistička statistika bilježi, klasificira i sistematizira rezultate "terenskog rada". Pitanje glasi: "Jesu li iz realnog kriminaliteta registrirana tipična
kaznena djela, odnosno je li statistički uzorak reprezentativan?" Ako jest, tada
kriminalističko-obavještajna analitika ima šanse da izradi pouzdanu kriminalističku diferencijalnu analizu kriminaliteta (i organiziranog i terorizma), njegova
strukturna obilježja.
Konstrukcijom determinističkoga sigurnosnog modela (funkcionalni
model16) analizirane su i prikazane kompetencije, međuzavisnost, interakcijski
odnosi koji služe za mjerenje stupnja kooperativnog djelovanja, odnosno lokaciju "uskih grla" ili stupnja suradnje spram stupnja ugroženosti prosuđenog na
osnovu istraženih negativnih sigurnosnih pojava.
Deterministički sigurnosni model kao dijagnostičko sredstvo pruža uvid
u strukturu latentnih zločinačkih organizacija neovisno o njihovoj orijentaciji.
Naime, kao apstraktni model može se modificirati s obzirom na orijentaciju
kriminalnog djelovanja te spoznati interakcijske odnose koji vladaju unutar
prikrivene kriminalne organizacije. Glede netom izloženog, praktična primjena
determinističkoga sigurnosnog modela očituje se mogućnošću kvantifikacije i
klasifikacije kriminalnih zbivanja, što dovodi do spoznaje zakonomjernosti ili
frekvencije budućih kriminalnih napada. Takve spoznaje potrebne su za ocjenu
postojećeg stanja sigurnosti i definiraju buduću strategiju sigurnosnog procesa
te služe kao smjernice za planiranje, organiziranje, provođenje i kontroliranje
toga procesa.
Kriminalistička prognostika utvrđuje zakonomjernost strukture, trendove, konstante, čimbenike koji su pridonijeli (-), onemogućili (+) ili ostali neutralni (0), kao hipoteze kriminalnih pojava koje su bitne za izradu prognostičkih tablica kriminalnih pojava i prosudbu rizika.
16
Zelenika, R., Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2000., str. 349.
99
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Kada je slijed kriminalističkog djelovanja vjerodostojno poznat može se
derivirati strategiju prevencije s taktičkim postupcima njene primjene, a to je
prije svega identifikacija i neutralizacija kriminalu (terorizmu) pogodnih čimbenika, identifikacija i stimulacija kriminalu nepogodnih čimbenika.
Stvaranje, razvoj i trening građana (adresata), pozitivni senzibilitet na
nepravde i kriminal, upućivanje na mogućnost postankom žrtvom, ponašanje u
vrijeme kriminalne realizacije (oružana pljačka) razvija povoljnu sigurnosnu
kulturu građana.
Na osnovu izvedenih terorističkih akcija procjenjuje se da se terorističke
organizacije oslanjaju na postojeću infrastrukturu međunarodnoga organiziranog kriminala – zločinačkih organizacija. Kriminalna povezanost zločinaca,
prije svega zahtijeva konsenzus obavještajnog i kriminalističkog sustava te
jedinstvenost u primjeni strategije, a zatim i taktike borbe protiv terorizma.
Pokazuje se potreba da sustav za borbu protiv svi oblika teškog kriminala treba
voditi kao integrirajući upravljački zaštitni sustav na osnovu pouzdane sigurnosne procjene.
LITERATURA
1. Aćimović, M., Psihologija zločina i suđenja (sudska psihologija), Nehumani utjecaj na ličnost radi njene izmene, Savremena administracija, Beograd, 1987.
2. Derenčinović, D., Getoš, A. M., Uvod u kriminologiju s osnovama kaznenog prava, Pravni fakultet, Zagreb, 2008.
3. Horvatić, Ž., Osnove kriminologije, MUP RH, 1999.
4. Horvatić, Ž., Djelovanje međunarodnih organizacija u suzbijanju kriminala, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2002.
5. Javorović, B., Terorizam, Policija i sigurnost, 1-2/97I-II.
6. Sačić, Ž., Organizirani kriminalitet u Hrvatskoj, MUP RH, Zagreb, 1997.
7. Sačić, Ž., Organizirani kriminal – metode suzbijanja, Informator, 2001.
8. Singer, M., Kovčo Vukadin, I., Cajner Mraović, I., Kriminologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002.
9. Spasić, B., Lasica koja govori, autorsko izdanje, Beograd, 1998.
10. Tatalović, S., Bilandžić, M., Osnove nacionalne sigurnosti, MUP RH, Zagreb 2005.
11. Tatalović, S., Nacionalna i međunarodna sigurnost, Politička kultura, Zagreb, 2006.
12. Zelenika, R., Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog
djela, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2000.
100
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Drugi izvori
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Strategija nacionalne sigurnosti RH
Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu
Kazneni zakon
Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta
Zakon o kaznenom postupku
Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH
Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma
Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala
Godišnje smjernice za rad sigurnosnih službi RH
Zakon o reviziji
Zakon o državnom inspektoratu
Internet
-
http// hr. Wikipedija.org
http//www. vlada.hr
http//www.mfin.hr
http//www.revizija.hr
http//www.dorh.hr
http//www.carina .hr
101
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
102
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 323.28:616.9
DAMIR KULIŠIĆ
O općim obilježjima mogućih pogibelji i istraga
možebitnih akata terorizma počinjenih smrtonosno
opasnim mikrobiološkim agensima
Sažetak
Radom se, polazeći od povijesnih iskustava s katastrofalnim učincima i
posljedicama visokosmrtonosnih zaraznih bolesti za golemi dio ljudske
populacije i gotovo svekoliki civilizacijski razvitak tijekom i nakon tih razdoblja, pod utjecajem niza valova pandemije plućne kuge ("crne smrti"),
kolere i španjolske gripe ("španjole"), skreće pozornost naše sigurnosnoobavještajne, redarstvene i kriminalističke zajednice na iznimno velike
pogibelji od moguće individualne ekstremističke ili organizirane zločinačke zloporabe mnogih relativno lako dostupnih/otuđivih i u kućnoj radinosti relativno lako proizvodivih dovoljnih količina gotovo svih vrsta
visoko smrtonosnih mikrobioloških agensa, kao mogućih oružja za masovno uništavanje. Posebice nakon nedavno (koncem 2011. g.) pristiglih,
medijski isprva vrlo uznemirujuće interpretiranih, vijesti iz Medicinskog
središta Erasmus u Roterdamu o bioinženjeringom uspješno kreiranom
virusu smrtonosne gripe, medijski nazivanom još i virusom Sudnjega dana, dobivenom mutacijom gena virusa ptičje gripe (A/H5N1). Bez obzira
na već tradicionalno visoku razinu kakvoće gotovo svih sastavnica sustava zdravstvene sigurnosti i zaštite u razvijenom dijelu svijeta (i u nas),
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Svjetska policijska organizacija (Interpol), te sve međunarodne i nacionalne znanstvene i stručne organizacije, koje se bave pitanjima sigurnosti, zaštite i obrane od terorizma,
jednoglasno prosuđuju moguće učinke djelovanja pogibelji takve naravi
mnogo većima i od moguće terorističke zloporabe atomskog oružja. Zbog
toga je radom predočen: pregled nazivlja nekoliko najpogibeljnijih vrsta
mikrobioloških patogenih agensa; kratak opis mogućnosti, motiva i načina njihove terorističke ili ine kriminalne zloporabe; pregled znakovitih
indicija mogućih pojava visokosmrtonosnih zaraznih oboljenja i ključnih
problema redarstvenog osiguranja mogućih mjesta događaja. Pored toga
103
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
upozoreno je: na opće posebitosti/probleme postupaka istraživanja kriminalistički sumnjivih uzroka i načina nastanka smrtonosno vrlo opasnih
zaraznih bolesti; na mogućnosti pouzdane detekcije i forenzične identifikacije uzročnika takvih zaraznih bolesti i njegova mogućeg podrijetla te
na neke probleme istražnih potraga za izvorištima i prijenosnicima takvih
vrsta zaraznih bolesti.
Ključne riječi: bioterorizam; mikrobiološki patogeni agensi; indicije pojave smrtonosnih zaraznih bolesti; osiguranje mjesta događaja; istraživanje uzroka pojave zaraznih bolesti; detekcija i forenzična identifikacija
uzročnika; istražna potraga za izvorištima/prijenosnicima zaraznih bolesti.
About general characteristics of potential perils and investigations of
possible terrorist acts committed by highly lethal microbiological agents
Summary
Based on the historic experiences with catastrophic effects and consequences of highly lethal and infectious diseases among human population
and on the development of civilization during and after these periods, under the influence of pandemics of pulmonary plague („black death“),
cholera and Spanish flu, this paper draws attention of our security intelligence, police and criminal investigation service to the extreme hazards
due to the possible individual extremist or organized criminal misuse of
relatively easily available/stolen and easily produced enough home-made
amounts of all kinds of highly lethal microbiological agents as potential
weapons for mass destruction. Especially after recent (by the end of
2011) very disturbingly interpreted news by the media from Erasmus
Medical Center in Rotterdam about genetically engineered deadly flu virus, also called doomsday flu by the media, developed by mutating genes
of bird flu (A/H5N1). Regardless of traditionally high quality of almost
all components of health security and safety systems in developed countries (and in our country), the World Health Organization (WHO), the International Criminal Police Organization (Interpol), as well as all international and national scientific and professional organizations which
deal with safety and security issues and protection from terrorism,
unanimously assess the possible effects and consequences of such perils
greater than the potential terrorist misuse of nuclear weapons. Thus, this
article presents: names of several most lethal kinds of microbiological
pathogens, short description of possibilities, motives and ways of their
terrorist and other criminal misuse, the overview of suspicious signs important for the investigation of causes of potential highly lethal infectious
104
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
diseases and key problems of securing potential crime scenes by the police. Besides that, the outline is given of general specifics/problems of investigation procedures of suspicious causes and ways of occurrence of fatally hazardous infectious diseases, possibilities of reliable detection and
forensic identification of pathogens and their origins as well as some
problems of investigative search for origins and carriers of such infectious diseases.
Key words: bioterrorism, microbiological pathogens, suspicious signs of
lethal infectious diseases, securing crime scenes, investigation of causes
of infectious diseases, detection and forensic identification of pathogens,
investigative search for origins/carriers of infectious diseases.
1. UVOD
Unatoč neprocjenjivo vrijednim aktualnim postignućima i teško sagledivim
mogućim budućim iznimnim koristima za čovječanstvo od daljih rezultata
biotehnološke revolucije kojoj svjedočimo već mnogo godina, nažalost, ujedno
rastu i izgledu da se povijesno tragično iskušanim pogibeljima od prirodnim
procesima nastalih uzročnika pojava smrtonosnih zaraznih1 bolesti pridruže i
one od onih genetski modificiranih ili umjetno (laboratorijski) stvorenih. Naime, istraživački radoznalo ili zlonamjerno ilegalno pribavljanje, nepovlasno ili
nestručno prenošenje, držanje/čuvanje i eksperimentiranje, ili moguća zločinačka proizvodnja i zloporaba smrtonosno opasnih mikrobioloških agensa,2
1
Infektivne bolesti su skupina bolesti čiji su uzročnici određeni mikrobiološki patogeni agensi. Sve uzročnike infektivnih bolesti u ljudi se prema njihovoj naravi razvrstava u 4 skupine, tj. na one virusne, bakterijske, parazitske, gljivične, prionske i jednostanične (praživotinjske) naravi. Prijenos patogena se može ostvariti različitim oblicima
fizičkog kontakta, konzumiranjem kontaminirane hrane ili vode, prijenosom preko
tjelesnih tekućina i izlučevina, udisanjem kontaminiranog zraka, kontaktom s raznim
predmetima i medicinskim instrumentima, kontaktom s vektorskim (prijenosničkim)
organizmom itd. Pojedine se infektivne bolesti koje su izrazito infektivne, odnosno
zarazne, nazivaju zarazne bolesti te se vrlo lako prenose kontaktom sa zaraženom
osobom, s njenim izlučevinama i sl. Izraz infektivnost označuje sposobnost patogena
da izazove infekciju. Pojam infekcija nije sinonim složenici infektivna bolest kao što ni
složenica infektivna bolest nije sinonim složenici zarazna bolest. Svaka infekcija ne
mora uzrokovati bolest u domaćina, kao što infektivna bolest ne mora nužno biti zarazna, odnosno da se s lakoćom prenosi s osobe na osobu (prema: Begovac, Božinović,
Lisić, 2008).
2
Pod ovom složenicom se razumijevaju mikroorganizmi, uključujući i takve koji su
bili genetski modificirani, stanične kulture i čovječji endoparaziti, koji su u mogućnosti
uzrokovati bilo kakvu zarazu, alergiju ili trovanje, koji su, primjerice, sukladno s čl. 2.
Pravilnika o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti biološkim agensima pri radu
(NN, 155/08.) razvrstani u 4 skupine s obzirom na razinu rizika od zaraze: (1) agensi
105
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
poglavito onih vrsta patogenih3 mikroorganizama koji su se pokazali otpornima
na sve aktualno poznate (koktele) lijekova, ili onih umjetno (genetičkim inženjeringom) stvorenih, može rezultirati katastrofalnim ili čak sudbonosno pogubnim posljedicama za golemi dio čovječanstva i njegove civilizacijske dosege.
Spomenute prijeteće pogibelji nam nisu ni nove niti nepoznate. Iznenadne
pojave ili nehotični unosi/prijenosi te nezadrživa širenja uzročnika prirodno
nastalih smrtonosnih bolesti su u prošlosti nerijetko znala zbrisati cijele dijelove ljudske populacije ili gotovo posve uništiti cijele dijelove ljudskih civilizacija toga doba diljem svijeta.
Izravne pogibelji od moguće ratne, diverzijske ili prikrivene saboterske
zloporabe sofisticiranih vrsta mikrobiološkog oružja4 su uspješno izbjegavane
za koje nije vjerojatno da će uzrokovati bolest kod ljudi; (2) agensi koji mogu uzrokovati bolest kod ljudi i koji bi mogli biti opasni za radnike, ali nije vjerojatno da bi se
mogli raširiti u okolinu i obično je na raspolaganju djelotvorna profilaksa ili liječenje;
(3) agensi koji mogu uzrokovati tešku bolest kod ljudi i tvore ozbiljnu opasnost za
radnike te mogu predstavljati rizik za širenje u okolinu, ali je obično na raspolaganju
djelotvorna profilaksa ili liječenje; (4) agensi koji mogu uzrokovati tešku bolest kod
ljudi i biti opasni za radnike te mogu predstavljati veliki rizik za širenje u okolinu, a
obično na raspolaganju nema djelotvorne profilakse ili liječenja. (Pregled bioloških
agensa i njihovo razvrstavanje u prije navedene skupine razine rizika od zaraze dani su
u Prilogu VII prije spomenutog Pravilnika.)
3
Patogenost (grč. παθος, pathos, "osjećaj, patnja" i гένεσις, genesis, "dovođenje u
biće" ili doslovno "dovođenje patnje u biće") genetički je determinirano svojstvo (sposobnost) pojedinih mikroorganizama (agensa ili patogena), bakterija, virusa, gljivica,
da uzrokuju bolest i ..."relativno je rijetko svojstvo u svijetu mikroorganizama. Do
danas je opisano oko 40 000 vrsta bakterija, od kojih samo nekoliko stotina vrsta mogu
uzrokovati oboljenje ljudi..."
Virulencija (lat. virulentus – "pun otrova") jest stupanj patogenosti (ili sposobnosti
nekog patogena da uzrokuje infekciju i bolest), a određena je invazivnošću, infektivnošću i patogenim potencijalom i ona se može povećati – egzaltacija virulentnosti, ili
smanjiti – atenuacija virulentnosti... "Kada je patogenost visoka, visoka je i virulencija, koju obilježava: mali broj uzročnika koji uzrokuju infekciju, teška klinička slika
bolesti s teškim posljedicama i čestim smrtnim ishodom..." (cit. Jawetz et al., 1998).
4
(Mikro)biološko oružje se rabi u (mikro)biološkom ratu sa svrhom namjernog izazivanja masovnih infektivnih bolesti u epidemijskim razmjerima u ljudi, životinja i korisnog bilja i slabljenja ratnih potencijala protivnika. (Mikro)biološki i toksinski ratni
agensi uključuju sve patogene mikroorganizme kao što su virusi, rikecije, bakterije,
gljivice i protozoe, prirodne, izmijenjene ili sintetizirane (genetskim inženjerstvom ili
drugim biotehnološkim postupcima) i njihove toksine, ako su namijenjeni za nemiroljubive svrhe. Pojam biološko oružje je preširok jer osim mikroorganizama obuhvaća i
višestanične organizme. Zato bi najbolji naziv bio mikrobiološko oružje koji se ipak
ne koristi (prema Bokan et al., 2004: 651).
Toksini su proizvodi mikroorganizama, biljaka i životinja i svrstavaju se u hibridnu
kategoriju (mješance) između bioloških i kemijskih ratnih agensa. Neki od toksina,
106
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ili djelotvorno odvraćane, već od prvih dana početka Hladnog rata, kombinacijom uvjerljivih prijetnji uzvratnim nuklearnim udarom i donošenjem međunarodne Konvencije o zabrani bakteriološkog (biološkog) i toksinskog oružja iz
1972. g.5 (BTO Konvencije) i inih međunarodnih akata na njenom tragu.
Nažalost, takve mjere odvraćanja su posve nedjelotvorne pri sučeljavanju
s bioterorističkim6 prijetnjama nedržavnih čimbenika, kao što su gerilske i
terorističke organizacije te interesno labavo povezane ili posve samostalno
djelujuće skupine vrsno stručno obrazovanih, tehnički opremljenih i financijski
dovoljno samostalnih individualnih ekstremista diljem svijeta.
Kako aktualna obilježja terorističkih napada upućuju na nastavak uzlaznog trenda težnji prema uzrokovanju što većeg broja žrtava i s obzirom na mogućnost relativno lakog pribavljanja i proizvodnje dovoljnih količina cijelog
niza mikrobioloških patogenih agensa koji mogu imati zastrašujuće ubojitu/uništavajuću učinkovitost kao oružje, bilo bi prenaivno i fatalno ili sudbonosno pogubno računati s izostankom evolucije terorističkog masovno ubojitog
oružja i u tom pravcu (unatoč nekoliko svojedobnih pokušaja bez većeg uspjeha). Zbog toga, jedini preostali djelotvoran način odvraćanja od napada aktima
npr. botulin i ricin, znatno su otrovniji od najotrovnijih živčanih bojnih otrova (loc.
cit., str. 667).
5
Convention on the Prohibition of the Development, Production and Stockpiling of
Bacteriological (Biological) and Toxin Weapons and on Their Destruction (otvorena
za potpisivanje u Washingtonu, Londonu i Moskvi 10. travnja 1972. g., a na snagu je
stupila 26. ožujka 1975. g.).
6
Pod pojmom bioterorizam (tj. terorizam mikrobiološkim sredstvima ili toksinima)
razumijeva se svaka zloporaba bioloških agensa ili toksina poradi ugrožavanja života
ili zdravlja ljudi, životinja ili biljnih vrsta s nakanom zastrašivanja ili prisiljavanja
vlasti ili stanovništva (civila) na stanovite političke ili društvene ustupke ili promjene
(u slobodnom prijevodu prema OIPC/ICPO, 2010: 9). Predočena definicija i slične
službene definicije pate od zanemarivanja terorističkih skupina s apokaliptičkom milenijskom vizijom i programom djelovanja, koje ne zanima zastrašivanje ili prisiljavanje
vlasti ili stanovništva na bilo kakve ustupke, već umjesto toga rade na programu kojemu je konačan cilj uzrokovanje masovnog pomora pučanstva poradi stvaranja nove,
bolje ljudske vrste/zajednice na Zemlji, poput ovim radom poslije spominjanoga japanskoga apokaliptičkog kulta Aum Shinrikyo koji je takvim djelovanjem želio preuzeti
kontrolu nad Japanom, ili poput skupine R.I.S.E. (koju su osnovali Steven Pera i Allan
Schwander) s nakanom stvaranja nove/bolje ljudske vrste. Također treba podsjetiti
kako zanimanje za mikrobiološke patogene agense ne pokazuju samo ekstremističke/terorističke skupine s političkim, vjerskim, nacionalističkim, ekološkim ili apokaliptičkim programima djelovanja. Kako pojedine retrospektivne raščlambe mnoštva slučajeva zloporabe takvih agensa pokazuju, većina pojedinaca i skupina koja ih je zlorabila
je to učinila iz klasičnih kriminalnih motiva (vidi, npr. Carus, 2001: 3, 7). Zbog toga
neki autori preporučaju uporabu šireg pojma bionasilje (tj. nasilje mikrobiološkim
sredstvima), kao bitno primjerenijeg obilježjima mogućih vrsta počinitelja i motiva
počinjenja KD-a tim sredstvima (vidi, npr. Kellman, 2007).
107
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
bioterorizma na nacionalnoj i međunarodnoj razini je izgradnja regionalno i
međunarodno čvrsto povezanog i funkcionalno dobro usklađenog sustava pravodobnog prepoznavanja lako mogućih naznaka napada, pravodobnog otkrivanja i forenzične identifikacije vrste i pogibeljnih obilježja mogućeg mikrobiološkoga patogenoga agensa, mjesta/meta mogućeg napada i mogućih počinitelja te učinkovite obrane i zaštite izravno i neizravno ugroženih od mogućih
učinaka i posljedica akata bioterorizma.
Regionalno i međunarodno usklađeno strateško planiranje i postupno ulaganje u razvitak i usavršavanje ljudskih i materijalnih kapaciteta za jačanje
sposobnosti djelotvornoga lokalnog, regionalnog i međunarodnog dobro usklađenog i pravodobnog poduzimanja žurnog odgovora na svaki pokušaj napada
takvom vrstom oružja za masovno uništavanje (OMU, engl. WMD)7 prvi je,
ključno važan korak prema uspjehu u postizanju željenog stupnja sigurnosti i
zaštite od bioterorizma.
2. O UPOZORAVAJUĆIM POVIJESNIM PRIMJERIMA POGUBNIH
POSLJEDICA POJAVA I ŠIRENJA SMRTONOSNIH ZARAZNIH
BOLESTI UZROKOVANIH MIKROBIOLOŠKIM PATOGENIM
AGENSIMA
U povijesti je zabilježen cijeli niz velikih ili civilizacijski pogubnih pandemija,8 uglavnom zoonoza, koje su s pripitomljavanih i uzgajanih životinja prelazile na ljude, poput gripe i tuberkuloze. Među one najpogubnije, koje su poharale
cijele tadašnje gradove/države ili zbrisale cijele dijelove ljudske civilizacije u
7
Ova složenica potječe iz bivše sovjetske vojne terminologije i eufemistički je isprva
rabljena za označavanje atomskog, kemijskog i (mikro)biološkog oružja. U kasnijoj
općeprihvaćenoj uporabi razumijevala je još i radiološko i toksinsko oružje, a ubrzo
nakon terorističkog napada na WTC, 11. rujna 2001. g., smisao složenice OMU/WMD
je poopćen na sva moguće zlorabiva sredstva kojima se može uzrokovati masovne
žrtve ili masovno uništenje (Nwanna, 2004: 1).
8
Pod pojmom pandemija (dolazi iz grčkog: πᾶν pan "sve" + δᾶµος demos "narod")
razumijeva se epidemija zarazne bolesti koja se širi ljudskom populacijom na vrlo
velikom području, primjerice na području cijelog kontinenta ili cijelog svijeta. Prema
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), pandemija može nastati kada se ispune tri
uvjeta: (1) kada se radi o pojava bolesti koja je nova, odnosno dotada nepoznata u
populaciji, (2) kada uzročnici inficiraju ljude i izazivaju teške posljedice i (3) kada se
uzročnici zaraze brzo šire i ostaju među ljudima. U pandemije se ne ubrajaju povremeni slučajevi širenja endemskih zaraznih bolesti pri kojima se broj oboljelih dalje ne
mijenja. U pandemije gripe se ne ubrajaju slučajevi sezonske gripe, osim ako ona ne
poprimi razmjere pandemije. U povijesti su zabilježene mnogobrojne pandemije, poput
onih uzrokovanih masovnim širenjem zaraza uzročnicima velikih boginja, plućne kuge,
kolere i tuberkuloze. U relativno nedavne primjere pandemija se ubrajaju one HIV-a i
gripe 2009. g.
108
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
prošlosti ubrajaju se plućna (bubonska) kuga, velike boginje, kolera,9 tuberkuloza, trbušni tifus, ospice i gripe [vidi detaljnije, npr. Crawford, 2007; Gowder
(ed.), 2012; Lacroix, 2012; Martin, 2007; McNeill, 1976; Nardo, 2011)].
Europski istraživači, osvajači, trgovci i pustolovi su pri susretima s populacijom ostatka svijeta, vrlo često nehotice, donosili i uzročnike smrtonosnih
zaraznih bolesti koje su svojom iznimnom virulentnošću i visokim stupnjem
smrtnosti među oboljelim stanovnicima tih područja nerijetko poharale goleme
dijelove lokalnog pučanstva.
Pod konac dvadesetih godina 20. stoljeća (1918.-1919.) cijeli svijet je pogodila "majka svih pandemija", ujedno i najpogubnija10 pandemija gripe u povijesti – nazvana španjolskom gripom (1918 H1N1). Svjetska zdravstvena organizacija je opisuje kao "iznimnu, najsmrtonosniju pojavu neke bolesti u
ljudskoj povijesti" (WHO, 2005). Prosuđuje se kako je njome bilo zaraženo
oko 500 milijuna ljudi ili približno 1/3 pučanstva svijeta i kako je broj preminulih bio negdje u rasponu između 25 i 100 milijuna osoba (prispodobe radi,
tijekom I. svjetskog rata, 1914.-918. g., poginulo je oko 15 milijuna osoba).
Pojavila se u proljeće 1918. g. i drži se kako je najubojitiji učinak imala tijekom 16-tjednog razdoblja, od sredine rujna do sredine prosinca iste godine.
Učinci svih suvremenih pandemija se danas na neki način prispodobljuju kroz
dioptriju katastrofalnih učinaka španjolske gripe 1918. g., jer otada svijet nije
upoznao ni jednoga virusa tako ubojite moći (IOM, 2010.; Olson, 2009.; Kupperberg, 2008).
3. O KRIMINALISTIČKI SUMNJIVIM IZVORIMA POJAVE
POSEBNO OPASNIH VRSTA ZARAZNIH BOLESTI
Svake smo godine svjedoci bezbrojnim primjerima slučajeva pojava zaraznih
bolesti diljem svijeta, kako onih u ljudi, u domaćih i divljih životinja tako i
9
Epidemijom kolere u Haitiju je, ubrzo nakon katastrofalnog potresa koji je pogodio tu
zemlju, već samo nakon deset mjeseci od službenog proglašenja epidemije 21. listopada 2010. g., bilo obuhvaćeno 386 429 osoba, uključujući 5 885 preminulih. Zaraza se
ubrzo počela širiti i na susjednu Dominikansku Republiku i na Floridu u SAD-u [Gowder (ur.), 2012.]. Zbog kroničnog nedostatka čiste pitke vode i vrlo loših općih higijenskih uvjeta života, Pan American Health Organization prosuđuje kako će tijekom
2012. g. zarazom biti pogođeno još najmanje 200 000 do 250 000 osoba te da će broj
od preko 7 000 dosad preminulih od posljedica bolesti i dalje nezadrživo rasti [Uredništvo NYT, May 12, 2012].
10
Spomenuti pridjev treba pojmiti relativno u odnosu na iskazanu smrtonosnost inih
prijašnjih i kasnijih pandemija gripe, jer se smrtonosni ishod u oboljelih od virusa ove
gripe procjenjuje većim od "samo" 2,5% (IOM, 2010., str. 4.), premda je od nje preminuo ukupno zastrašujuće golem broj osoba u svijetu (u slučajevima drugih pandemijskih vrsta je taj broj manji od 0,1%).
109
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
onih na poljodjelskim kulturama i na inim vrstama raslinja. Među one koje bi u
svjetskoj zajednici i u svakoj zemlji njihove pojave morale pobuđivati osnove
kriminalističke sumnje mogu se ubrajati samo one sa skupom posebnih znakovitih obilježja (vidi ad 9.1.) koja, u većoj ili manjoj mjeri, mogu upućivati na
možebitno neprirodan uzrok njihova nastanka i možebitnu vezu s aktivnostima
zabranjenim uvodno spomenutom BTO Konvencijom te međunarodnim i nacionalnim propisima o zaštiti zdravlja i svake od sastavnica okoliša od ugroza
patogenim mikrobiološkim agensima.11
Ovisno o mogućem izvoru uzročnika, sve kriminalistički možebitno sumnjive, a otuda i istražno posebno zanimljive pojave posebno opasnih zaraznih
bolesti moglo bi se razvrstati u 8 temeljnih skupina. One mogu biti rezultat:
a) prikrivenoga mikrobiološkog napada jedne države na drugu;
b) prikrivenog ili naknadno obznanjenoga simultanog ili sukcesivnoga globalnog ili regionalnoga ekstremističkog ili terorističkoga
mikrobiološkog napada (potaknutog ciljevima apokaliptičke naravi
– vidi ad 7.);
c) prikrivenoga mikrobiološkoga ekstremističkog ili terorističkog napada neke rasne, nacionalne, vjerske, političke, spolne ili spolno
orijentirane skupine ili manjine na drugu rasnu, nacionalnu, vjersku, političku, spolnu ili spolno orijentiranu skupinu ili manjinu
unutar iste države;
d) prikrivenoga mikrobiološkog napada dijelova tajnih službi ili vojnih vlasti na pobunom zahvaćena ili odcijepljena područja ili područja pod kontrolom gerile unutar iste države;12
e) prikrivenoga mikrobiološkog napada potaknutog nekim od klasičnih individualnih i organizirano kriminalnih motiva;
11
Kako bi se način nastanka i širenja stanovite opasne zarazne bolesti mogao staviti
pod znak kriminalističke sumnje, nužno je raspolagati stručnim prosudbama relevantnih stručnih (forenzičnih) ustanova, utemeljenim na mogućim (forenzičnim) dokazima
koji upućuju na neprirodan uzrok takve pojave. Međutim, kako različiti stručnjaci
(forenzičari) mogu pritom doći do posve različitih zaključaka, na koje ponegdje i ponekad mogu utjecati čak i politički, ideološki i religijski čimbenici, oslanjanje isključivo na pojedina ili nekoliko znakovitih obilježja, koja upućuju na možebitno neprirodan
uzrok takve pojave i možebitnu vezu sa zabranjenim aktivnostima, lako može rezultirati posve pogrešnim zaključcima. Zbog toga se u mnogim takvim slučajevima ubrzo
može pokazati kako se radilo o posve prirodno/slučajno nastaloj pojavi.
12
Tako je, primjerice, pojava stanovitoga crijevnog oboljenja među pobunjenim Karenima u Mianmaru (nekadašnjoj Burmi), 1993. g., pobudila sumnju stručnjaka za mikrobiološko oružje, ponajprije zbog pronalaženja ostataka brojnih primjeraka navodnih
naprava za distribuciju uzročnika ove bolesti (balona s meteorološkim radiosondama i
padobranima) na području pod kontrolom pobunjenika (Wheelis, 2004: 183).
110
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
f) slučajnog bijega patogenoga mikrobiološkog agensa iz tajnog laboratorija za razvitak mikrobiološkog oružja ili iz tajnog pogona
za vojnu proizvodnju mikrobiološkog oružja;
g) slučajnog, (grubim) prevencijskim nehajem uzrokovanog, bijega
patogenoga mikrobiološkog agensa iz laboratorija znanstvenih ustanova koje se bave istraživanjima usmjerenim na suzbijanje pojedinih vrsta zaraznih bolesti i
h) pravodobno neuočenoga prirodnog mutiranja (ne)patogenoga mikrobiološkog agensa u (vrlo) patogeni/virulentni te, (grubim) prevencijskim nehajem omogućenog ili potpomognutog, njegova bijega iz neke od medicinskih ustanova.
Poticaj za istraživanje sumnjivih pojava oboljenja od zaraznih bolesti u
pravilu daju nacionalne, regionalne ili međunarodne organizacije iz područja
javnog zdravstva (Svjetska zdravstvena organizacija/WHO) i stručne nevladine
humanitarne zdravstvene/liječničke udruge (poput glasovitih Liječnika bez
granica). U mnogim slučajevima rezultati takvih preliminarnih istraživanja
(institucionalno ili volonterski poduzetih svojevrsnih izvidnih radnji medicinske naravi) mogu istražna tijela upozoriti na moguće sumnjiv način (tj. na osnove sumnje glede načina) njihova nastanka i biti pouzdanom osnovom za predlaganje pokretanja službene (međunarodne, regionalne ili nacionalne kriminalističke) istrage. Nakon eventualnog odobravanja poduzimanja istražnih radnji
mora se prići prikupljanju mogućih dokaza kako bi se utvrdila opravdanost
takvih sumnji. Pritom pronađeni mogući dokazi i ine utvrđene indicije mogu
upućivati na osnovanu sumnju da je stanovita zarazna bolest zaista mogla biti
uzrokovana namjernim ispuštanjem ili unosom patogenoga mikrobiološkog
agensa, ili da se to dogodilo posve slučajno.
Kao što je uvodno naznačeno, od prioritetnog zanimanja ovog rada su
ponajprije one specifične mikrobiološke pogibelji koje mogu biti plod individualnih ili skupnih (bio)ekstremističkih ili (bio)terorističkih zločinačkih aktivnosti nedržavnih čimbenika, bez obzira na možebitnu prikrivenu znanstvenu,
tehničku i/ili operativnu potporu dijela inozemnih ili čak dijela tuzemnih državnih čimbenika.13
13
Uglavnom iznimno teško istraživu i dokazivu bez mogućim čvrstim dokazima dobro
opskrbljenih prebjega ili zviždača.
111
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
4. O NEKIM PRIMJERIMA ZLOPORABE, ISPITIVANJA I NESREĆA
PRI UPORABI MIKROBIOLOŠKIH PATOGENIH AGENSA KAO
MIKROBIOLOŠKOG ORUŽJA
Među uzročnike zaraznih bolesti koji su tijekom razdoblja Hladnog rata razmatrani, iskušavani ili možebitno ponegdje potajice zlorabljeni kao mikrobiološko oružje, ubrajaju se uzročnici: antraksa (bedrenice, "crnog prišta"), ebole,
marburške hemoragijske groznice, kuge, kolere, tifusa, groznice Stjenovitih
planina, tularemije, bruceloze, Q groznice, hemoragijske groznice Machupo,
kokcidioidomikoze, maleusa (sakagije), melioidoze, šigeloze, psitakoze, japanskog B encefalitisa, groznice riftske doline, žute groznice i velikih boginja.
Nesreću u vojnom kompleksu kraj sovjetskoga zatvorenog grada Sverdlovska, 1979. g., tijekom koje je došlo do slučajnoga aerosolnog raspršivanja
velikih količina spora antraksa namijenjenog punjenju biološkog oružja, ponekad se naziva (mikro)biološkim Černobilom.
Koncem 80-ih godina prošlog stoljeća u Kini se vjerojatno dogodila velika nesreća na jednom od njenih postrojenja za proizvodnju mikrobiološkog
oružja. Tadašnji sovjetski znanstvenici su držali kako su dvije odvojene epidemije hemoragijske groznice, koje su zahvatile tu regiju koncem 80-ih godina,
bile uzrokovane nesrećom u laboratoriju u kojem su kineski znanstvenici punili
oružja virusnim uzročnicima bolesti.
Poznate su brojne terorističke akcije (pretežito atentatima na pojedine
osobe) koje je između 18. studenoga 1993. g. i lipnja 1995. g. u Japanu povremeno poduzimao japanski apokaliptični kult Aum Shinrikyo (Vrhovna istina).
Niz prirodoznanstveno i tehnički akademski obrazovanih članova ove skupine
je u vrsno opremljenim laboratorijima kulta radio na razvitku i usavršavanju
ubojitih mikrobioloških, toksinskih i kemijskih agensa te tehničkih rješenja
njihove praktične uporabe (disperzije u većim ili vrlo velikim količinama).
Uporabili su, ili pokušali uporabiti, mikrobiološke patogene agense ili toksine
na 6 meta napada te otrovne (bojne) kemijske agense na čak 11 meta napada.14
Tijekom siječnja 2009. g., jedan tabor za uvježbavanje pripadnika alQaede u Alžiru je poharala kuga, od koje je umrlo 40-ak islamskih ekstremista.
Stručnjaci za mikrobiološko oružje su tvrdili kako je ta skupina radila na razvitku mikrobiološkog oružja, premda su alžirske vlasti ubrzo potom zanijekale
bilo kakvu pojavu kuge u bilo kojem dijelu zemlje.
14
Najpoznatiji je njihov masovni napad iznimno otrovnim kemijskim bojnim agensom
sarinom (iz skupine živčanih bojnih otrova) na putnike tokijske podzemne željeznice,
20. ožujka 1995.g., kojom prilikom je poginulo 13 i hitnoj medicinskoj pomoći podvrgnuto oko 6 000 osoba (vidi rezultate posebno provedenih istraživanja obilježja
filozofije, ciljeva, programa, ustroja, taktike, tehnike i MOS-a djelovanja pripadnika
ovog kulta u radu Danzig, 2011).
112
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Tijekom rujna i listopada 2001. g., najmanje pet pisama, koja su sadržavala prašak spora uzročnika po život vrlo opasne bolesti antraksa (Bacillus
anthracis),15 upućeno je poštom na adrese američkih senatora Patricka Leahya
i Thomasa Daschlea u Washingtonu te predstavnika medija u New York Cityju
i Boca Ratonu, na Floridi (vidi slike 1-3). Znakovit tip ovog uzročnika kojim
su pojedine osobe zaražene bio je poznat pod nazivom Ames (izoliran je u Teksasu 1981. g. i njegov uzorak je pohranjen u United States Army Medical Research Institute of Infectious Diseases – USAMRIID, tj. u Institutu Američke
vojske za medicinska istraživanja zaraznih bolesti). U početnom je stadiju istrage pozornost usmjerena na forenzičnu genetsku klasifikaciju spora antraksa
i na potragu za mjestom/mjestima ulaza spomenutih pisama u poštanski sustav
preuzimanja pošiljki. Tijekom 2007. g., uz pomoć specifične mikrobiološke
forenzične metode/tehnike analize spora antraksa (posebno razvijene za potrebe ovog slučaja), identificirano je ishodišno mikrobiološko tvorivo bakterije
antraksa (kodne oznake RMR-1029) kojim se počinitelj poslužio za izvedbu
napada.16 Na taj je način krug istrage sužen samo na one osobe koje su u razdoblju između 11. i 18. rujna 2001. g. do između 1. i 8. listopada 2001. g. imale mogućnosti pristupa samo onom laboratoriju USAMRIID-a gdje su uzorci
spomenute kodne oznake bili pohranjeni. Na osnovi rezultata poduzetih izvidnih radnji (obavijesnih razgovora, poligrafskih ispitivanja osumnjičenih, uvida
u laboratorijsku dokumentaciju, tj. uposleničke dosjee i radne evidencije, bilješke i zapisnike o provedenim ispitivanjima) i provedenih istražnih radnji (pretraga doma i računala osumnjičenih, privremenog oduzimanja predmeta, vještačenja) i inih operativnih radnji, sužen je krug istrage na USAMRIID-ova uposlenika, vojnog stručnjaka za mikrobiološku obranu u Fort Detricku u
Marylandu, dr. sc. Brucea E. Ivinsa (slika 4).
15
Spore Bacillus anthracis su iznimno otporne na isušivanje, na ekstremne temperature
i pH-vrijednosti okolnog medija, na ultraljubičasto zračenje i na mnoga dezinfekcijska
sredstva te mogu ostati aktivne i do 60 godina. Zbog toga se s ovom bakterijom u prošlosti (ponajviše tijekom ranog razdoblja Hladnog rata) vrlo intenzivno eksperimentiralo u vojnim mikrobiološkim istraživačkim laboratorijima i na ispitnim vojnim poligonima poradi usavršavanja tehničkih sredstava za njenu bojnu uporabu. Razdoblje inkubacije bolesti je 1-7 dana pa sve do 60 dana, u slučaju manje udahnute doze. Smrtnost
ponajviše ovisi o mjestu nastale infekcije te u slučaju izostanka liječenja: a) kod infekcije na koži može biti 5-20% (<1% u slučaju tretmana); b) kod infekcije probavnog
sustava 25-60% i c) kod infekcije dišnih organa skoro 100% (75% u slučaju tretmana).
Kožni antraks se liječi penicilinom, ciprofloksacinom ili doksiciklinom po, a teži oblici
antraksa (na probavnim ili dišnim organima) ponajuspješnije ciprofloksacinom iv.
Uporabom klindamicina može se inhibirati stvaranje toksina. [Značajke razvitka bolesti, smrtnosti i tretmana prema: Wertheim, Horby, Woodall (Eds.), 2012: 43]
16
O forenzičnom mikrobiološkom aspektu/procesu istrage vidi iscrpnije, npr. Weiss,
Layton, 2010: 291-321. O tijeku zbivanja i početnom stadiju istrage vidi detaljnije
CCR, 2002.
113
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 1 (lijevo): FBI je 16. listopada 2001. g., zbog prevencije mogućega daljega neopaženog širenja uzročnika antraksa poštom i potreba učinkovitije istrage (moguće
identifikacije počinitelja na osnovi rukopisa), objavio fotografije pisama upućenih
tadašnjem nositelju TV Dnevnika medijske kuće NBC u New Yorku, Tomu Brokawu, i
senatoru Thomasu Daschleu (Izvor: New York Times, 2. kolovoza 2008. g.)
Slika 2 (desno): Tim istražitelja specijaliziran za incidente s opasnim tvarima se priprema za očevid u zgradi poštanskog ureda u West Trentonu (N.J.), odakle su pisma sa
sporama antraksa upućena (listopada 2001. g.)
Slika 3: Stručnjaci za kriptografiju američkog FBI-a
su držali kako prijeteća poruka u pismu upućenom
Tomu Brokawu sadrži skrivenu poruku, kodiranu uz
pomoć biokemijske strukture DNK, kojom se:
a) aludira na ženski nadimak "Pat"/"PAT", jedne od
dviju kolegica dr. sc. Brucea E. Ivinsa, kojom je on,
navodno, u fizičkom i psihičkom smislu, bio krajnje
opsjednut i, istodobno,
b) upućuje prostačka psovka New Yorku, odnosno
Njujorčanima, pod akronimom (FNY).17
Naime, istražitelji su do takvog rješenja kriptografske
zagonetke došli tako da su izdvojili sva vidljivo masno
pisana slova u pismu: TTT AAT TAT (ovdje
naknadno posebno podvučena tijekom kriptografske raščlambe teksta). Zaključili su
kako je autor prijeteće poruke, slovima "T" i "A", predočio timin i guanin, dva od četiri
17
Tomu u prilog, navodno, govori i njegova poruka upućena e-poštom jednom od
kolega, u kojoj optužuje Njujorčane za "pretjerano reagiranje/glumatanje" (engl. overplaying) u svezi s napadom na WTC, izvedenih 11. rujna 2001. g.
114
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nukleotida nazočna u sekvencama DNK. Kako svaka od navedenih sekvenci simbolizira po jednu aminokiselinu, koja se može označiti i samo s po jednim slovom (TTT =
engl. Phenylalanine / hr. fenilalanin, oznake F; AAT = asparagin, oznake N, i TAT =
tirozin, oznake Y), izveli su prije navedeni zaključak o vjerojatno prikrivenom, posve
drugačijem pravom sadržaju predočene poruke
Slika 4: Osumnjičeni vojni stručnjak za (mikro)biološku
obranu u Fort Detricku (Maryland), dr. sc. Bruce E. Ivins
Prema izvješću FBI-a, dr. Ivins je upravo tijekom
onih vikenda koji su izravno prethodili danima napada sa
smrtonosnim pismima, do kasno u noć boravio posve
sam u tom laboratoriju. Kako se prije napada nije nikada
ponašao prema takvom radnom obrascu, kako za njega
nije imao legitimno (istražno prihvatljivo) objašnjenje i kako se operativnim
radom došlo do saznanja da je patio od stanovitih (navodno relevantnih) vrsta
duševnih smetnji i poremećaja, zaključeno je kako je upravo on imao priliku i
odgovarajući motiv te na raspolaganju istražno identificirano identičnu vrstu i
tip sredstva za počinjenje takvih ekstremističkih napada.18
Zbog toga je, u ljeto 2008. g., Savezno državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv dr. sc. Ivinsa zbog uporabe oružja masovnog uništenja (umorstva 5 osoba i teroriziranja nacije tim oružjem). Prije započinjanja sudskog
18
Istraga je do takvih zaključaka došla na osnovi: motiva utvrđenog raščlambom
sadržaja njegovih poruka e-poštom i izjava danih prijateljima; problema s mentalnim
zdravljem; boravka blizu mjesta odakle su smrtonosna pisma upućena poštom;
grafoloških i lingvističkih sličnosti njegovih rukopisa s onima u adresama i popratnim
prijetećim tekstovima pisama; jakih indicija o svijesti o svojoj krivnji (obavio je
dekontaminaciju svog ureda i propustio propisanu obvezu izvješćivanja nadređenih o
razlozima i okolnostima tog postupka); nemogućnosti nalaženja suvislog objašnjenja
svojih postupaka kada je bio suočen s mogućim dokaznim saznanjima istrage te
njegova opsesivnog ponašanja (TFAH & RWJF, 2011: 6-8). Međutim, treba
napomenuti kako su neki mogući dokazi istrage kasnije ozbiljno dovođeni u pitanje.
Tako je, primjerice, u veljači 2011. g., američka Nacionalna akademija znanosti
(National Academy of Sciences) upozorila kako provedene genetske analize spora
antraksa "nisu posve pouzdano pokazale" kako je uzročnik antraksa upućen poštom
nedvojbeno dobiven iz spora uzgojenih u laboratoriju dr. sc. Ivinsa. Pored toga, jedan
od vodećih američkih stručnjaka za antraks i dvojica njegovih kolega su upozorili na
ozbiljne forenzične dvojbe koje proizlaze iz različitih kemijskih nečistoća nađenih u
pismovnim pošiljkama spora antraksa, koje upućuju na vrlo sofisticirani postupak
njegove proizvodnje a koji, prema njihovu mišljenju, daleko nadilazi
mogućnosti/sredstva s kojima je raspolagao dr. sc. Ivins (Uredništvo NYT, October 17,
2011).
115
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
postupka, dr. sc. Ivins je počinio samoumorstvo. Istraga je službeno završena s
uvjerenjem o njegovoj krivnji za te napade.19
5. O NEKIM SIGURNOSNO VRLO ZABRINJAVAJUĆIM
SUVREMENIM TRENDOVIMA
Brojna sigurnosno-obavještajna i medijska izvješća upozoravaju kako terorističke skupine pokušavaju razviti program proizvodnje mikrobiološkog oružja.
Tako je, primjerice, al-Qaeda pokazala povećano zanimanje za moguće uvrštavanje pojedinih mikrobioloških patogenih agensa, kao što je Bacillus
anthracis, u svoj bojni arsenal poradi daljeg jačanja svoje napadajne moći.
Početkom siječnja 2005. g., u dnevniku The London Times, objavljeno je kako
su "obavještajne službe Egipta i Izraela potvrdile da je al-Qaeda pojačala svoja
nastojanja da se domogne bojnih otrovnih tvoriva zaostalih iz rata u Iraku".
Kada se tomu dodaju brojni medijski obznanjeni noviji primjeri prijetnji
zloporabom ili pokušajem zloporabe nekih od patogenih agensa, kao što su
toksini botulin i ricin te spore antraksa, postaje posve razvidnim kako je dobar
dio takvih smrtonosno opasnih agensa relativno lako dostupan potencijalnim
počiniteljima (Reyes et al., 2005:1).20
Utemeljenosti aktualne razine povećane zabrinutosti od moguće terorističke zloporabe (još nedovoljno) poznatih ili stručnoj javnosti možebitno posve
nepoznatih patogenih mikrobioloških agensa pridonosi i spoznaja kako je tijekom svakog od nekoliko proteklih desetljeća otkriveno prosječno između 15 i
20 dotad posve nepoznatih vrsta zaraznih bolesti, uključujući i one zasad neizlječive, kao što su HIV/AIDS (SIDA), ebola, hepatitis C, lyme borelioza, hantavirusni plućni sindrom (HPS) i teški akutni respiratorni sindrom (SARS). Studije predviđaju kako će se nove vrste gripe i inih novih vrsta zaraznih bolesti
vrlo vjerojatno širiti još brže i u još većem opsegu zbog sve veće pokretljivosti
svjetskog stanovništva. Osim toga, mnoge vrste zaraznih bolesti koje su donedavno vrlo uspješno liječene i suzbijane ponovo se pojavljuju u novim inačicama otpornim na terapije s prije djelotvornim lijekovima [vidi, npr. Pana
(ed.), 2012].21
19
Opsežnije o povijesti mikrobiološkog ratovanja vidi u: Bokan et al., 2004: 655-666;
Lubitz, von 2004: 3-7; Wheelis, 2004: 15-31.
20
Brojne ostale primjere vidi u: Bokan et al., 2004: 670-676.
21
U tom je smislu vrlo znakovit i primjer pojave i brzog širenja zaraze relativno rijetkim, bitno smrtonosnijim serotipom bakterije Escherichia Coli O104:H4, u Njemačkoj
(s prvim i najbrojnijim slučajevima oboljelih zabilježenim u Hamburgu), tijekom svibnja i lipnja 2011. g. Spomenuti serotip bakterije, kao još samo neki relativno malobrojni (poput Escherichia Coli O157:H7) proizvodi vrlo otrovni Shiga toksin. Od zaraze
prenošene konzumacijom sirovog povrća ili sjemenki iz organskog uzgoja (najvjerojatnije žitnih klica uzgajanih na jednoj farmi u Njemačkoj ili sjemenki piskavice, tzv.
116
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Sve lakši nekritički i neetični pristup suvremenim znanjima i tehnologijama, ne samo u području mikrobiološkog inženjerstva, na mnogo mogućih
načina povećava izglede za ubrzavanje razvitka novih vrsta uzročnika smrtonosnih zaraznih bolesti, a time i prijetnji za možebitni opstanak svjetskog stanovništva u cjelini (The Bipartisan WMD Terrorism Research Center, 2011: 11).22
Tomu u prilog govore i nedavno (koncem 2011. g.) pristigle, medijski isprva vrlo uznemirujuće interpretirane, vijesti iz Medicinskog središta Erasmus
u Roterdamu o bioinženjeringom uspješno kreiranom virusu smrtonosne gripe,
nazivanom još i virusom Sudnjega dana, dobivenom putem pet mutacija gena
virusa ptičje gripe (A/H5N1). Tim mutacijama je virus učinjen lako prenosivim, putem zraka, na sisavce i ljude.
Slika 5: Virus ptičje gripe (A/H5N1) koji se vrlo
brzo širi među pticama i peradi, a relativno teško
prelazi i na ljude, ali je zato vrlo smrtonosan kada
se to ipak dogodi
Kako bi se barem privremeno izbjegla
apokaliptički zastrašujuća mogućnost terorističke zloporabe istraživačkim radom opisane
tehnologije njegove proizvodnje, svakom od
dvaju svjetski najuglednijih znanstvenih časopisa (Science i Nature), kojima je
za objavljivanje ponuđen članak o ovom vrlo važnom znanstvenom postignuću, od recenzenata je rada, uređivačkog odbora časopisa i timova stručnjaka za
sigurnost i zaštitu od mikrobiološkog oružja savjetovano da ga privremeno ne
objavljuju, ili barem ne u njegovom cjelovitom obliku, te da se dalje biomedicinsko istraživanje obustavi na 60 dana, sve dok tim neovisnih međunarodnih
kozjeg roga ili božje travice, uvezenih iz Egipta) do 21. srpnja u Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj i SAD-u, ponajprije zbog otkazivanja rada bubrega, preminulo je ukupno
više od 50 osoba (od ukupno 4 200 oboljelih, više od 900 osoba je bilo obuhvaćeno
intenzivnom medicinskom skrbi), a svi veliki proizvođači, izvoznici i uvoznici sezonskog povrća (krastavaca, rajčica, tikvica, salata, rotkvica, pšeničnih klica itd.) i voća
unutar i izvan EU su pretrpjeli goleme materijalne štete (navodno oko pola milijarde
USD tjedno). Sve manje skupine osoba ili pojedinci koji su oboljeli izvan Njemačke (u
Švicarskoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji, Kanadi i
SAD) bile su osobe doputovale iz te zemlje. Početnu zabrinutost su povećavale prvotno
izricane i istraživane sumnje i na mogućnost zlonamjernog (terorističkog) onečišćenja
povrća ovim, u okolišu relativno lako dostupnim, patogenim agensom u nekim od
brojnih golemih opskrbnih skladišta hamburških gradskih veletržnica (2000. g. je prije
spomenuti tip Escherichia Coli O157:H7 bio uvršten u CDC kategoriju "B" agensa).
22
Posebno preporučujemo proučavanje metodologije vrlo iscrpne računalne raščlambe
razina prijetnji i rizika od zloporabe svakog od 28 patogenih mikrobioloških agensa
(obuhvaćenih listom CDC-a) obrađenih studijom NRC (2008).
117
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
stručnjaka ne analizira moguće rizike od katastrofalne pandemije za svijet (vidi, npr. Uredništvo NYT, January 7, 2012.).23 Nakon što su neovisna/nevladina
tijela stručnjaka, poput onih iz američkog National Science Advisory Board for
Biosecurity, tijekom ožujka 2012. g. prosudila kako spomenuta genetski mutirana inačica virusa i nije tako smrtonosna kako se isprva pretpostavljalo, poduprto ujedno i mišljenjem američke sigurnosno-obavještajne zajednice ipak se
preporučio tisak cjeline tog istraživačkog rada (bez izbacivanja sigurnosno
osjetljivih dijelova njegova sadržaja) zbog puno veće prevencijske znanstvene
koristi od mogućih štetnih posljedica u slučaju pokušaja terorističke zloporabe
spoznaja stečenih ovim istraživanjem.24
6. O AKTUALNIM PROSUDBAMA GLEDE MOGUĆE ZLORABIVIH
VRSTA MIKROBIOLOŠKIH AGENSA, MOGUĆNOSTI NJIHOVE
TERORISTIČKE ZLOPORABE I MOGUĆIH UČINAKA I POSLJEDICA NAPADA
Postoji više od 150 mikrobioloških patogenih agensa za koje se drži kako bi
mogli poslužiti kao (mikro)biološko oružje. U američkim Središtima za nadzor
i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention – CDC), sa
sjedištem u Atlanti,25 razvrstali su sve takve agense u tri kategorije: "A", "B" i
"C". Prema prosudbama CDC-a postoji šest (devet poimence navedenih) vrsta
mikrobioloških agensa kategorije "A" (najvišeg rizika i prioriteta) glede kojih
bi sustav javnog zdravstva morao biti posebno pripravan pravodobno i učinkovito reagirati zbog vrlo lakog širenja uzročnika ili prijenosa s osobe na osobu i
zbog moguće visoke stope smrtnosti među oboljelima, koja može rezultirati
enormnim preopterećenjem sustava zdravstva, redarstvenih, zaštitarskih i spa23
Poradi smanjivanja zabrinutosti međunarodne znanstvene, stručne i političke
javnosti, vođe dvaju neovisnih timova istraživača su ubrzo (20. siječnja 2012. g.) izdali
javno priopćenje u kojemu su nastojali načelno objasniti što je bio cilj njihova
istraživanja, na kojim dvama lokacijama je ono (posve neovisno) provođeno, što je
istraživanjem zapravo korisno utvrđeno/postignuto i, među inim, kakvih standarda
sigurnosti i zaštite od mogućeg "bijega" mikrobioloških patogenih agensa iz
laboratorija se uobičajeno pridržavaju njihove institucije i istraživači, pri provedbi
takvih istraživanja. [Vidi tekst njihova priopćenja u: Fouchier, R.A.M., García-Sastre,
A. i Kawaoka, Y.: Pause on avian flu transmission studies (Correspondence), Nature,
24
Naime,
je stav kako prevencijske koristi od omogućavanja znanstvenicima
481
(2012)prevladao
443]
diljem svijeta da još djelotvornije nadziru moguće opasne specifične genetske mutacije
u prirodi daleko nadmašuju rizike od moguće terorističke zloporabe tih znanja (vidi
Uredništvo NYT, April 21, 2012).
25
CDC je 1999. g. određen kao vodeća agencija SAD-a nadležna za žurne mjere i
aktivnosti pripravnost njihova javnog zdravstva za slučajeve pojave akata bioterorizma.
Povremeno aktualiziranu listu CDC kategorija patogenih mikrobioloških agensa vidi
na: www.bt.cdc.gov/Agent/Agentlist.asp.
118
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
silačkih službi – zbog mogućnosti pojave i širenja panike, društvenog rasula,
pojave nereda i niza sporadičnih akata individualnog, skupnog, pa i masovnog
nasilja.26 To su uzročnici: velikih boginja, antraksa, kuge, botulizma, tularemije i virusnih hemoragijskih groznica (iz porodice filovirusa, npr.: virus ebole i
virus Marburg te iz porodice arenavirusa, npr.: Lassa virus i Machupo virus)
[Reuland et al., 2004: 6] – vidi sliku 6 i 7.
Slika 6: Već bezbroj
puta ili barem višekratno iskušane vrste oružja/napadajnih sredstava suvremenog terorizma, osim (zasad) napada formacijskim ili
improviziranim atomskim oružjem – unatoč
zabilježenih pokušaja
da ga se nekako domognu
Pritom treba imati na umu kako je popis moguće zlorabivih vrsta mikrobioloških i toksinskih agensa kao vojnih/bojnih, ali i terorističkih, napadajnih
sredstava, nažalost, iznimno dug i, vrlo vjerojatno, ne i konačan.27
26
Psihološke reakcije koje mogu uslijediti nakon akta bioterorizma su ljutnja/bijes,
strah i društvena izolacija. Odmah nakon saznanja o prije opisanom slučaju napada
serijom pisama sa sporama antraksa, 2001. g., tisuće osoba je zatražilo liječenje, držeći
kako su zaražene. Pokušaji obavljanja pregleda i izdvajanja onih građana koji nisu bili
izloženi patogenim mikrobiološkim agensima može iznimno otežati rad medicinskih
središta u pokušajima pružanja hitne medicinske pomoći i liječenja svih onih građana
koji su takvim agensima zaista bili izloženi i zaraženi, posebice u slučajevima nejasnih
medicinskih dijagnoza (nemogućnosti dobivanja brzih i pouzdanih dijagnoza). (Prema:
NAE, NRC i DHS, 2004)
27
Vidi popis u: U.S. Army, 2005., str. IV-2. (isti izvor, na str. IV-3, daje i popis onih
patogenih mikrobioloških agensa za koje se prosuđuje kako bi lako mogli biti
zlorabljeni poradi uništavanja životinjskog i biljnog svijeta). Istražno možebitno
korisna znakovita obilježja svakog pojedinačnog agensa vidi iscrpno opisana, npr. u:
Bokan et al., 2004; Nwanna, 2004: 43-136; Lubitz, von, 2004.
119
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika
7:
Devet,
različitim
tehnikama
snimljenih /predočenih
vrsta
mikrobioloških
agensa kategorije "A",
prema CDC-u, tj. onih
od
najvećeg
nacionalnog zdravstvenog/sigurnosnog rizika
glede
možebitne
slučajne pojave ili
zlonamjerne/terorističke uporabe (slijeva nadesno): uzročnik antraksa (spore bakterija
Bacillus anthracis) uz štapićaste bakterije Bacillus anthracis; uzročnik velikih boginja
(virioni virusa Variola major); uzročnik kuge (bakterija Yersinia pestis); uzročnik
botulizma (štapićaste bakterije Clostridium botulinum koje proizvode smrtonosne toksine); uzročnik tularemije (bakterija Francisella tularensis); uzročnik virusne hemoragijske groznice ebole (virus ebole); uzročnik virusne hemoragijske marburške groznice
(virus Marburg); uzročnik hemoragijske Lasa groznice (virioni Lassa virusa) te uzročnik bolivijske hemoragijske groznice (Machupo virus)
Posebno zabrinjavaju moguće pogibelji od terorističke zloporabe nekoliko smrtonosno opasnih mikrobioloških agensa, kao što je uzročnik antraksa.
Naime, u slučaju opsežnog ili simultano izvedenoga zločinačkog napada ovim
smrtonosnim agensom, ako izostane pravodobna reakcija cijepljenja pučanstva
i tretmana zaraženih djelotvornim antibioticima, smrtnost među oboljelima bi
mogla narasti na vrijednosti veličine između 50 i 70%, ovisno o mjestu ulaza u
organizam i količinama zlorabljenog uzročnika antraksa. Zbog mogućih opsežno devastirajućih učinaka, još više zabrinjavaju mogućnosti terorističkih napada uzročnikom botulizma (kako se u ekstremističkim/terorističkim krugovima o tomu ozbiljno razmišlja, pa i radi, možda najbolje ilustrira primjer poslije
predočen slikom 8).
Ključno pitanje koje se, već poodavno, neprestance nameće stručnjacima
sigurnosno-obavještajne zajednice svake zemlje jest: Kakvi su realni izgledi za
izvedbe terorističkih napada na njihove zemlje zloporabom patogenih mikrobioloških agensa? Kako, nažalost, bez vrsno isplaniranog, organiziranog, tehnički poduprtog i realiziranoga trajnijeg (fiksnog i mobilnog) tajnog nadzora, trajnije nazočnosti vrsno uvježbanih prikrivenih istražitelja ili čvrsto motiviranih i
dovoljno pouzdanih/stručnih informatora vrbovanih unutar kadra najužeg kruga vodstava terorističkih organizacija, ne postoji mogućnost posve pouzdanog
predviđanja ni jedne vrste terorističkih djelovanja – ne postoji ni način pouzdanog predviđanja napada ni ovom vrstom iznimno pogibeljnih sredstava. To
poglavito vrijedi za sve prirodoslovno (poglavito u području molekularne biologije/mikrobiološkog inženjerstva) vrsno obrazovane individualne apokalip120
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
tičke vjerske ili (geo/eko)političke ekstremiste (tj. teroriste tipa samostalnog
strijelca/usamljenog vuka), kakav je, po svemu sudeći, bio i prije spomenuti dr.
sc. Bruce E. Ivins ili, prije njega, dr. sc. Theodore (Ted) J. Kaczynski (doktor
matematičkih znanosti, poznat pod nazivom Unabomber, koji je neotkriven
terorističkim bombaškim napadima djelovao gotovo punih 17 godina, od 25.
svibnja 1978. do 24. travnja 1995. g.).
Slika 8: Skica i kratki opisi
namjene izvedenih tehničkih
prilagodbi na bačvama od
nehrđajućeg čelika koje su
poslužile kao niz serijski
povezanih
improviziranih
fermentatora za proizvodnju
velikih
količina
mikrobiološkoga
bojnog
agensa
–
bakterija
Clostridium botulinum – koja
može proizvesti 7 različitih
podtipova botulin toksina (AG). Samo 4 od njih 7 su
iznimno otrovni (podtipovi
botulin toksina A, B, E i F).
Istraživači u laboratoriju
japanskoga apokaliptičnog kulta Aum Shinrikyo (Vrhovna istina), ne znajući za to,
uspjeli su iz tvoriva tla izolirati samo podtip C botulin toksina (opasan samo za ptice i
životinje) kojega su potom zlorabili u bezuspješnim pokušajima izvedbe nekoliko terorističkih ciljanih umorstava/atentata. (Skicu je naknadno, za potrebe jednog znanstvenog istraživanja, dragovoljno izradio osuđeni član skupine Tomomasa Nakagawa, dr.
medic. – vidi detaljnije Danzig et al., 2011: 22)
Na osnovi retrospektivnih analiza statističkih podataka i sigurnosno znakovitih obilježja golemog mnoštva dosadašnjih raznovrsnih izvedbi terorističkih napada (vidi primjer na slici 9) i raščlambi njihovih mogućih učinaka i
posljedica (slika 10), vodeći stručnjaci za protuterorističku sigurnost, obranu i
zaštitu u sklopu akademskih i sigurnosno-obavještajnih zajednica vojno i politički najmoćnijih zemalja svijeta su došli do istovjetnoga zajedničkog zaključka o barem relativnoj mogućnosti izvedbe pojedinih vrsta napada i o relativnom odnosu mogućih učinaka i posljedica takvih vrsta napada (vidi slike 11 i
12).
121
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 9: Najčešće vrste oružja
terorističkih napada diljem
svijeta i gustoća napada njima
(za razdoblje: 1. siječnja
1968.-31. prosinca 2010.)28
Slika 10: Simbolički grafički
prikaz jednog od vjerojatno
najcrnijih scenarija mogućih
učinaka i posljedica po sastavnice
nacionalne i regionalne kritične
infrastrukture,
u
slučaju
eventualne izvedbe opsežnijih
istodobnih ili sukcesivnih terorističkih napada nekim od iznimno
virulentnih
mikrobioloških
agensa. (Takvi napadi mogu
uzrokovati bitno usporavanje ili
posvemašnje prekide u funkcioniranju najvećeg dijela ili gotovo svih mrežno uzajamno višestrano ovisnih/povezanih
sastavnica kritične nacionalne i regionalne infrastrukture!)29
Slikovito predočena krajnja podvojenost vrsta/razina pogibelji od zloporabe patogenih mikrobioloških agensa, tj. kombinacija relativno vrlo niske
opasnosti od njihove moguće zloporabe i njihova golemoga (najvećega) mogućeg uništavajućeg potencijala, stvara velike probleme pri političkom odlučivanju glede izbora pravih prioriteta pri planiranju i osiguranju provedbe nužnih
mjera i aktivnosti sigurnosti, obrane i zaštite od terorizma (zapravo, pri usmjeravanju i raspodjeli relativno vrlo skromnih raspoloživih sredstava državnih
proračuna za potrebe nacionalne sigurnosti, poglavito u razdobljima produžene
gospodarske recesije).
28
Prikaz prema Global Terrorism Database (GTD): http://www.start.umd.edu/start/.
Autorova grafička prilagodba prikaza prema: Nieuwenhuijs, L. i Nieuwenhuijs, K.,
Modelling Critical Infrastructure Dependencies, DHW, March 2008.
29
122
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 11 (lijevo): Relativne razine mogućnosti izvedbe terorističkog napada pojedinom
vrstom opasne tvari kao suvremenoga napadajnog sredstva za masovno uništavanje u
najširem smislu ove složenice
Slika 12 (desno): Relativne razine mogućih učinaka i opsega mogućih društvenih posljedica u slučaju uspješne izvedbe terorističkog napada pojedinom vrstom opasne tvari
(vidi detaljnije, npr. Reuland et al., 2004; OIPC/ICPO, 2010; Kulišić, 2008 i 2008a, te
brojne ine ovim radom posebno preporučene reference)30
Pritom treba napomenuti kako se općenito drži vrlo realnim da bi, u
slučaju terorističke zloporabe iznimno virulentnih i visoko smrtonosnih vrsta
mikrobioloških patogenih agensa, Ustavom i zakonom propisane obveze i
zadaće sigurnosnih i redarstvenih službi ubrzo mogle postati, većinom i na
većem dijelu ozemlja, gotovo posve neprovedive s postojećim raspoloživim
snagama i sredstvima.
Pokušavši prosuditi i prispodobiti rizike od moguće zloporabe svakog
od predstavnika iz prije spomenute skupine patogenih mikrobioloških agensa
kategorije "A", Reyes et al. (2005), iz glasovitoga američkog Sandia National
Laboratories, raščlanili su čimbenike koji bi mogli imati ključan utjecaj na
konačan izbor potencijalnih počinitelja, a time i na politiku nacionalne pripravnosti za zaštitu i spašavanje, ponajprije glede mogućih učinaka i posljedica
napada onim patogenim mikrobiološkim agensima koji tvore relativno najveći
rizik za slučaj bioterorističkog napada. Kao ključne čimbenike rizika od mogu30
Koliko zastrašujućih razmjera bi mogle biti posljedice u slučaju bioterorističkog
napada, slikovito pokazuju (na matematičkim simulacijskim modelima zasnovane)
prosudbe American Agency for Technology Assessment, kojima se navodi kako bi u
slučaju zločinačkog raspršivanja 100 kg uzročnika antraksa iznad Washingtona moglo
smrtno stradati između 1 i 3 milijuna njegovih stanovnika. Prispodobe radi, njihovi
izračuni (izvedeni sličnim simulacijskim modelima) pokazuju kako bi u slučaju
detonacije nuklearne bojne glave snage 1 megatona, u istom gradu, smrtno stradalo
između 759 000 i 1,9 milijuna osoba (NATO i Carus, 1999).
123
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ćeg izbora i zloporabe raščlanjivali su potencijal svakog pojedinog agensa da
se zlorabi kao oružje (raščlanjujući prednosti i nedostatke svakog od njih glede
moguće nabave, proizvodnje i primjene kao oružja) te moguće posljedice od
zloporabe svakog od njih. Pritom su zaključili sljedeće:
- Potencijalni teroristi najlakše mogu doći do onih patogenih agensa
koji su endemski, tj. koji su stalno nazočni ili se povremeno pojavljuju na pojedinim, dobro poznatim područjima diljem svijeta
(npr., uzročnici antraksa, tularemije i kuge), ili posvuda u pojedinim pogodnim medijima (npr., u neuspješno steriliziranim konzervama/konzervama s pokvarenim mesnim proizvodima) poput uzročnika botulizma.
- Potrebe i mogućnosti za prevladavanje mogućih tehnoloških problema prilikom terorističke proizvodnje potrebnih količina patogenog agensa ovise o njegovoj vrsti (razmnožavanje virusa repliciranjem je općenito puno složenija zadaća od replicirajućeg razmnožavanja bakterija, ali se čini kako taj korak nije ozbiljnija prepreka
potencijalnim teroristima ni u jednoj vrsti mikrobiološkog agensa
kategorije "A").
- Ovisno o posebnim obilježjima svakog pojedinoga patogenoga
mikrobiološkog agensa, potencijalnim teroristima na raspolaganju
su mnogobrojne metode njihove primjene, kao što su kontaminiranje hrane, širenje vodom, distribucija poštom, zaraženim mučenicima i aerosolnim raspršivanjem (npr., nemodificiranim sredstvima
za raspršivanje u poljodjelstvu), za koje se drži kako se njime mogu postići najveći učinci i najteže posljedice napada.
- Prema mogućim posljedicama napada (polazeći od kriterija morbiditeta, tj. mogućnosti širenja bolesti, mortaliteta, tj. stope smrtnosti
među oboljelima, i raspoloživih medicinskih protumjera), svi agensi kategorije "A" rezultiraju bolešću značajnog morbiditeta.
Premda je preduvjet za razvitak botulizma nešto duže udisanje aerosolno raspršivanog botulin toksina (koji, kao i svi ini proteini, ne
tvori stabilne aerosole), ono može rezultirati najtežim posljedicama.31 Zloporaba mikrobioloških agensa ebole, Bacillus anthracis i
Yersinia pestis može rezultirati najvećom stopom smrtnosti, za razliku od najmanje stope smrtnosti koju općenito uzrokuju virusi
hemoragijske groznice iz porodice arenavirusa (Arenaviridae).32
Oboljenja uzrokovana agensima Variola major i Francisella
31
Kako je botulin toksin agens koji se ne može razmnožavati repliciranjem, stopa
smrtnosti izravno ovisi o količini u organizam/krvotok unesenoga otrovnog agensa.
32
U porodici arenavirusa se nalazi nekoliko virusa kategorije "A" koje se može
razvrstati u dvije podskupine: viruse Starog svijeta (virus Lassa groznice) i viruse
Novog svijeta (virusi Junin, Machupo, Sabia i Guanarito).
124
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
tularensis rezultiraju smrtnošću koja je negdje između onih koje
uzrokuju prije spomenuti agensi.
7. O MOGUĆIM MOTIVIMA ZLOČINAČKE ZLOPORABE
PATOGENIH MIKROBIOLOŠKIH AGENSA
Na osnovi podrobnog istraživanja obilježja mnoštva (180), tijekom 20. stoljeća
zabilježenih primjera zanimanja za uporabu, (lažnih) prijetnji uporabom i (pokušaja) nabave, proizvodnje i/ili zločinačke zloporabe patogenih mikrobioloških agensa, proizlaze sljedeći mogući motivi zanimanja terorista i inih kriminalaca za takve agense (a. dop. prema Carus, 2001: 8-10):
• Masovno umorstvo pučanstva: potaknuto milenijskom
apokaliptičnom vizijom stvaranja savršenijega ljudskog društva na
Zemlji ili željom za masovnom osvetom nad stanovitom
omraženom političkom ili etničkom skupinom.
• Prikriveno umorstvo društveno istaknute/važne osobe (poglavito poradi atentata na, teroristima ili inim kriminalcima, smetajućeg
političkog, vojnog, obavještajnog, policijskog, vjerskog, sudskog,
medijskog, znanstvenog, kulturnog ili inog svojevrsnoga društvenog uglednika): u želji da bolest i smrt žrtve atentata izgleda posve
slučajnom. Pritom računaju na relativno zanemarivo malu mogućnost pravodobne detekcije smrtonosnog agensa pri pokušaju unosa
u (ne)štićeni prostor i pri pokušaju unosa u organizam (ne)štićene
žrtve (posebice u slučaju zloporabe toksina) i relativno zanemarivo
malu mogućnost pouzdanog dokazivanja čina zlonamjerne infekcije (posebice u slučaju zloporabe pogodnog, endemski posve uobičajenoga patogenog mikroorganizma).
• Masovno onesposobljavanje pučanstva bolešću: fizičko onesposobljavanje što većeg broja osoba, po mogućnosti bez smrtonosnih
posljedica, poradi radikaliziranja odnosa između vlasti i pučanstva
što bi moglo biti korisno za ciljeve terorističke organizacije.33
33
U tom je smislu znakovit primjer anarhističke ljevičarske terorističke skupine
Weathermen, u SAD-u (1969.-1976.), koja je pokušavala doći do manje opasnoga
patogenoga mikrobiološkog agensa pogodnog za ubacivanje u sustave opskrbe pitkom
vodom kako bi se vlasti potaklo na poduzimanje represivnih mjera i aktivnosti, koje bi
onda mogle radikalizirati javnost u svrhu stvaranja masovnije potpore ciljevima njihove "borbe". Zanimljiv je i primjer pripadnika kulta Rajneeshees koji su 1984. g. ubacivanjem kulture patogenoga mikrobiološkog agensa Salmonella typhimurium ATCC
14028 (CDC kategorije "B") u vitrine za samoposluživanje salatama, u nekoliko gradskih restorana, pokušali masovno onesposobiti građane Dallesa (Oregon, SAD) kako ne
bi mogli masovno izaći na glasovanje na predstojećim lokalnim izborima, što je pripa125
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
• Omogućavanje iskazivanja političkog stajališta: kada cilj napada mikrobiološkim agensom nije uzrokovanje štetnih posljedica za
zdravlje i/ili materijalna dobra već isključivo sredstvo za omogućavanje medijskog plasiranja stanovite političke poruke.34
• Masovno uništavanje stoke i poljodjelskih kultura: kada su mete bioterorističkog napada stoka i poljodjelske kulture ili uskladišteni poljodjelski i stočarski proizvodi. Još iz razdoblja Hladnog rata su dobro poznati mnogobrojni mikrobiološki agensi kojih je
moguća bojna uporaba na takve mete potencijalnih ratnih protivnika pomno razmatrana i usavršavana u vojnim istraživačkim odjelima svih velikih sila.35
• Klasični kriminalni motivi: pored (pokušaja) umorstva i zastrašivanja žrtava od strane pripadnika organiziranih zločinačkih skupina ili individualnih kriminalaca, među važne motive ove kategorije
se može ubrojiti i iznuđivanje većih iznosa financijskih sredstava
od uglednijih/bogatijih tvrtki ili osoba (npr., prehrambenih tvrtki ili
velikih trgovačkih lanaca za opskrbu prehrambenim proizvodima
ili mješovitom robom), pod stvarnom/primjerom demonstriranom,
izmišljenom ili najavljenom prijetnjom kontaminacije njihovih
proizvoda s patogenim mikrobiološkim agensima. Pritom se ne
može isključiti mogućnost da i terorističke organizacije pokušaju
na takav način doći do potrebnih financijskih sredstava. Ne treba
isključiti ni mogućnost zloporabe takvih agensa iz osvete te organizirano ili individualno poduzetoga namjernog uzrokovanja oboljenja pojedinim zaraznim bolestima za potrebe farmacijskih ili inih znanstvenoistraživačkih projekata.36
dnicima kulta trebalo omogućiti preuzimanje političke kontrole nad tim gradom. Tim
su činom uspjeli uzrokovati pojavu oboljenja u 751 osobe.
34
To je, primjerice, bio cilj malo poznate britanske ekoekstremističke skupine Dark
Harvest (Mračna žetva), koja je 1981. g. iz protesta zbog trajno uzrokovane
kontaminiranosti sporama antraksa tla otoka Gruinard (gdje je britanska vojska 1941.
g., tijekom II. svjetskog rata, ispitivala učinkovitost biološkog oružja s tim agensom)
uzorcima otočkoga kontaminiranog tla (sjemenjem smrti) onečistila tlo britanskog
kompleksa za istraživanja biološkog i kemijskog oružja u mjestu Porton Down (Carus,
35
2001:
Poznat
58).je slučaj afričke (kenijske) terorističke organizacije Mau Mau (1952.-1956.)
koja je, kako se čini, u sklopu svoje vrlo opsežne i raznovrsne terorističke kampanje
zloporabila i razne vrste otrova (uključujući i arsen), među kojima i stanoviti otrov za
uništavanje korova (herbicid) poradi uzrokovanja pomora među stokom bjelačkih
kolonista i njihovih podržavatelja.
36
Znakovit je primjer japanskog liječnika, dr. Mitsuru Suzuki, koji je navodno iz osvete zbog odnosa prema njemu tijekom stažiranja, zarazio ostalo zdravstveno osoblje i
pacijente svoje zdravstvene ustanove patogenim mikrobiološkim agensom Salmonella
typhi, bakterijom koja je uzročnik tifusne groznice. Pritom se sumnjalo kako je to poči126
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
8. O MOGUĆIM NAČINIMA PRIBAVLJANJA I TERORISTIČKE
ZLOPORABE PATOGENIH MIKROBIOLOŠKIH AGENSA I
TOKSINA
Ovisno o namjerama te prirodoznanstvenim, tehničkim i inim sposobnostima i
vještinama terorista,37 postoji cijeli niz relativno nešto lakše ili teže dostupnih
mogućih izvora opskrbe odgovarajućim patogenim mikrobiološkim agensom
ili toksinom. Među njih se ubrajaju sljedeći, prevencijski i istražno posebice
zanimljivi izvori (OIPC/ICPO, 2010: 29-30):
• Nabava lažnim predstavljanjem ili inom vrstom prijevare
komercijalnog opskrbljivača
• Napadom na sredstvo njihova prijevoza
• Krađom od legalnih posjednika, tj. iz:
mikrobiološkog/patološkog laboratorija,
medicinskog ili biotehnološkoga istraživačkog laboratorija ili
veterinarskog laboratorija, i to:
- zastrašivanjem ili ucjenom nekog od uposlenika
- preko
povjerljivog
uposlenika
(nezadovoljnika,
simpatizera ili osobnom korišću motiviranog)
- probojem mjera osiguranja laboratorija
• Iz prirode/okoliša:
od zaražene/bolesne životinje
prirodnog rezervoara agensa (npr., tla, insekata itd.)
kliničkog uzorka (ljudskog ili životinjskog podrijetla)
• Samoniklog ili iz sjemenki uzgajanog raslinja (izvorišta biljnih
toksina).
Drži se kako teroristi mogu pokušati zlorabiti patogene mikrobiološke
agense na sljedeće opće načine (Reuland et al., 2004: 8; NAE, NRC, DHS,
2004: 1-2; The Bipartisan WMD Terrorism Research Center, 2011: 14; Dando,
2005; Lubitz, von, 2004):
• vjerodostojnom prijetnjom njihove uporabe,
• poštanskom, tekličkom ili autoprijevozničkom dostavom (više ili
mnoštva) pisama, paketa, odnosno robe (naizgled posve bezazlenio i kako bi si time osigurao dovoljan broj kliničkih slučajeva koji bi mu poslužili u
njegovu daljem znanstvenom istraživačkom radu (loc. cit., str. 10).
37
Metode dobivanja, proizvodnje i načina optimalne (zlo)uporabe jednog dijela
patogenih mikrobioloških agensa (kao i inih opasnih tvari i sredstava) poprilično su
detaljno opisane u lako dostupnoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, u mnogobrojnim
terorističkim priručnicima i inoj ekstremističkoj literaturi lako dostupnoj putem
interneta (vidi samo dio naslovnica predočen autorovom PowerPoint prezentacijom
ove teme).
127
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
•
•
nog sadržaja/vanjskog izgleda, ali kontaminiranih odgovarajućom
vrstom patogena),38
tajnim (prikrivenim) ispuštanjem u klimatizacijske i ventilacijske
sustave velikih državnih, poslovnih ili proizvodnih zgrada, u javne
prostore mogućeg zatjecanja ili okupljanja velikog broja ljudi, u
prostore gradskih opskrbnih robnih terminala itd., ili u sastavnice
okoliša otvorenih prostora dovoljno velike gustoće napučenosti (tj.
u zrak, vode, tlo ili među životinje, raslinje) ili čak
otvorenim (neprikrivenim) ili pred samu izvedbu, ili odmah po izvedbi napada, javno/medijski i obznanjenim ispuštanjem.39
9. O MOGUĆNOSTIMA OTKRIVANJA ČINA POČINJENJA TERORISTIČKIH NAPADA PATOGENIM MIKROBIOLOŠKIM AGENSIMA I KLJUČNIM PROBLEMIMA S KOJIMA SE LAKO MOŽE
SUSRESTI REDARSTVENO OSIGURANJE MJESTA DOGAĐAJA I
POKRENUTA KRIMINALISTIČKA ISTRAGA
Za razliku od mogućeg slučaja terorističkog napada nekom drugom vrstom
klasičnog oružja za masovno uništavanje (primjerice, napada kemijskim, atomskim ili radiološkim oružjem, izuzimajući radiološko oružje samo u slučajevima njegove prikrivene zloporabe, tj. tihog/neeksplozijskog raspršivanja prethodno fino usitnjenih radioaktivnih tvari), mogući napad patogenim mikrobiološkim agensima (biološkim oružjem) može vrlo lako proći posve nezapaženo.
Naime, za razliku od automatskih detekcijskih sustava za otkrivanje nazočnosti
radioaktivnih tvari, te onih za otkrivanje i identifikaciju bojnih otrova i inih
vrsta kemijski opasnih tvari (uključujući klasične vrste eksplozivnih tvari),
senzori za otkrivanje i sustavi za identificiranje mikrobioloških patogenih agensa su, još uvijek, u velikoj mjeri, u stanovitoj eksperimentalnoj ili razvojnoj
fazi te u pretežitoj vojnoj uporabi (slika 13), dok službe sigurnosti, zaštite i
spašavanja, kao i tijela kriminalističke istrage, raspolažu s vrlo ograničenim
brojem takvih uređaja (i za njihovu uporabu osposobljenih stručnih osoba), i to
uglavnom samo na najvišim ustrojstvenim/državnim razinama.
38
O nužnim mjerama prevencije i načinu postupanja s preliminarno sumnjivim
pošiljkama, tj. u slučaju postojanja bilo kakvih indicija/osnova sumnje na možebitni
bioteroristički napad s nekim od takvih predmeta, vidi detaljnije uputu IAFC i FBI,
2004. i priručnik Nwanna, 2004: 49.
39
Istražno relevantne primjere načina proizvodnje, načina i tehnika moguće zloporabe
patogenih mikrobioloških i toksinskih agensa, te obavještajnih pokazatelja korisnih za
prepoznavanje mogućih pripremnih aktivnosti i radnji za bioteroristički napad, može se
pronaći u posebnim istražiteljskim stručnim priručnicima interne naravi, poput OIPC/ICPO, 2010, ili onima službeno klasificiranima.
128
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 13: Primjerak suvremenoga prijenosnog/ručnog (terenskog i, po
potrebi, daljinski upravljanog) vojnog detektora za kontinuirano (do
10 dana) analiziranje atmosfere te za otkrivanje i upozoravanje na
lako moguću nazočnost nekoliko vrlo opasnih mikrobioloških agensa,
odnosno bioloških bojnih tvari (bakterija ili toksina) u atmosferi mjesta
događaja, kao što su uzročnici antraksa, kuge, legionarske bolesti i
botulizma (model "MAB" tvrtke Proengin, SAD)
U prilog tomu govore i aktualne stručne spoznaje kako ne postoji univerzalna vrsta senzora kojim bi se moglo dovoljno brzo i pouzdano na mjestu
događaja otkriti nazočnost bilo kojeg od moguće nazočnih/teroristički zlorabivih patogenih mikrobioloških agensa koji su posebno važni za protumikrobiološku sigurnost, zaštitu i kriminalističku istragu. Zbog toga se za potrebe detekcije rabe cijeli sustavi senzora koji reagiraju na stanovita znakovita fizikalna
i/ili kemijska svojstva eventualno nazočnih mikrobioloških agensa. Radi se o
senzorima u sklopu detektora koji rabe tehnologije visoko djelotvorne kapljevinske i plinske kromatografije (engl. akr. HPLC i HPGC), spektrometrije masa (MS), detekcije i rangiranja raspršene svjetlosti (LIDAR), spektrometrije
ionske pokretljivosti (IMS).40 Aktualno raspoloživi sustavi za mikrobiološku
detekciju imaju relativno vrlo ograničene mogućnosti pravodobnog otkrivanja
pojave i grube preliminarne identifikacije mikrobiološke opasnosti (zapravo,
uglavnom samo upozoravaju na vrlo vjerojatno izveden napad mikrobiološkim
agensom i automatski uzimaju uzorke za dalje forenzične laboratorijske analize). Drugim riječima, zasada još uvijek nema posve pouzdanih detekcijskih
sustava koji bi na mjestu događaja mogli trenutačno reagirati (tj. posve pouzdano funkcionirati u realnom vremenu).
Zbog toga, u slučaju izostanka bilo kakvih prepoznatljivih indicija koje bi
mogle upućivati na možebitno odvijanje/izvršenje mikrobiološkog napada,
mogu proći sati, dani, pa i tjedni (ovisno o vrsti, količinama i načinu primjene
zlorabljenog agensa), dok se na ljudima, životinjama ili na raslinju ne pojave
prvi znakoviti simptomi bolesti.
Prve spoznaje o iznenadnoj pojavi simptoma možebitno smrtonosno opasne zarazne bolesti (odnosno prve sumnje glede možebitne zloporabe nekog
40
Detaljnije o raspoloživim metodama, tehnikama, primjerima i obilježjima pojedinih
vrsta uređaja za terensku detekciju mikrobioloških i toksinskih agensa vidi u:
Houghton, 2009: 388-396.
129
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
mikrobiološkoga napadajnog agensa) mogu doći ponajprije iz kruga mjesnih
zdravstvenih djelatnika, dovoljno stručnih da lako/brzo mogu prepoznati i razlikovati sezonski i mjesno uobičajene/tipične simptome nekog od inače uobičajeno/povremeno javljajućih vrsta oboljenja od onih neobičnih/netipičnih (vidi
sljedeći podnaslov). U uvjetima ratnih ili stanovitih izvanrednih okolnosti (uzrokovanih otkrivanjem/primanjem prijetnji terorističke ili ine ekstremističke
naravi), prva, relativno brza i pouzdana saznanja o lako mogućoj izvedbi mikrobiološkog napada mogu stići iz posebno uspostavljenog sustava organiziranoga stručnoga mikrobiološkog nadzora ključnih sastavnica okoliša (zrak, voda, tlo, flora i fauna) na kemijski, biološki i radiološki posebno pozorno nadziranom, potencijalno ugroženom dijelu državnog ozemlja. Pritom treba imati na
umu kako se prve indicije na mikrobiološki napad mogu pojaviti nešto prije u
životinja negoli u ljudi.
9.1. O znakovitim indicijama koje upozoravaju na možebitno počinjenje
bioterorističkog napada
Premda se patogeno djelovanje većine mikrobioloških agensa od mogućega terorističkog zanimanja, u početnom stadiju bolesti, očituje relativno širokim spektrom nespecifičnih simptoma sličnih simptomima, primjerice gripe,
poznato je kako postoje stanoviti parametri na osnovi kojih se ubrzo ili nešto
kasnije ipak može razlučiti stanovite neobične/preliminarno sumnjive pojave
izbijanja zaraznih bolesti od onih uobičajenih/nesumnjivih. Među takve parametre ubrajaju se: vremenski raspored pojavnosti oboljelih od zarazne bolesti,
broj slučajeva oboljelih, razdoblje inkubacije bolesti, kliničko iskazivanje bolesti, genetička inačica/podtip uzročnika bolesti ili njegove znakovito razlikovne biokemijske ili fiziološke značajke (serotip),41 protumikrobiološka otpornost
uzročnika, morbiditet bolesti i mortalitet među oboljelima, ekonomski utjecaj
41
Čak i u slučaju da izostane zločinačka zloporaba genetičkog inženjeringa, patogene
mikrobiološke agense zlorabljene pri nekom terorističkom ili inom kriminalnom napadu se može jasno razlikovati od onih koji su ponegdje, posve slučajno, uzrokovali
jednaku vrstu oboljenja. To je moguće zbog specifičnih učinaka i posljedica procesa
laboratorijskog uzgoja i održavanja stanovite mikrobiološke kulture određeno vrijeme
prije negoli ona bude zlorabljena. Naime, pod utjecajem prirodne selekcije i spontanih
genetičkih promjena, svaka populacija mikroorganizama se neprestance mijenja i genetički razlikuje od ostalih koji potječu od istog organizma. Zbog toga je teorijski te za
mnoge vrste mikroorganizama i praktično moguće utvrditi geografsko podrijetlo njima
uzrokovane zaraze zbog raspoloživih alata suvremene molekularne epidemiologije. Na
taj se način može utvrditi kojoj mjesnoj populaciji uzročni agens pripada (Wheelis,
2004: 182).
130
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
bolesti, lokacija i geografska distribucija pojava oboljenja,42 sezonska distribucija pojava oboljenja, potencijalna zoonotska infektivnost, rezidualna toksičnost, prevencijski i terapijski potencijal bolesti, put izlaganja uzročniku bolesti,
vremenske prilike i možebitna povezanost pojava izbijanja zarazne bolesti s
nedavnim ili aktualnim terorističkim aktivnostima mogućih terorističkih skupina, odnosno s teškim udarcima koji su im nedavno naneseni protuterorističkim
djelovanjima.
Među znakovite indicije za osnove sumnje na bioteroristički napad, važne
za žurno poduzimanje nužnih izvidnih i dokaznih istražnih radnji, uz pomoć
stručnih osoba odgovarajuće specijalnosti – ponajprije liječnika specijalista za
zarazne bolesti i vojnih/civilnih stručnjaka za protu(mikro)biološku sigurnost,
obranu i zaštitu,43 ubrajaju se (Garrote Moreno, Ureta Velasco, Orduña
Domingo, 2010: 134; Lubitz, von 2004: 113-114; Wheelis, 2004: 182-183):
• višestruka i istodobna (unutar sati ili dana) pojavnost pacijenata s
jednakom kliničkom slikom (istražno znakovito vremensko grupiranje oboljelih osoba);
• pismena ili usmena izjava predstavnika ("glasnogovornika") terorističke organizacije o preuzimanju odgovornosti za navodno izveden (mikro)biološki napad;
• sumnjive akutne kliničke slike u mlađih ljudi dobrog zdravlja;
• izostanak reakcije na rutinski medicinski tretman;
• neuobičajena otpornost na antibiotike;
• razvitak bolesti u atipičnom smjeru ili u smjeru pogoršanja;
• bolest uzrokovana rijetkom, posve neuobičajenom, atipičnom,
genetski modificiranom ili "zastarjelom" eksperimentalnom
laboratorijskom vrstom patogenoga mikrobiološkog agensa (vidi
ponovo bilješku 41);
• istodobna infekcija s nekoliko različitih podvrsta stanovitoga
patogenoga mikrobiološkog agensa (takve višestruke infekcije se
ne drže normalnima pri prirodno uzrokovanim zarazama);
• povećan morbiditet i mortalitet u svezi s naizgled posve običnom
bolešću;
• naglo izrastanje u endemijsku bolest;
42
Tako se, primjerice, ubrzo nakon prije spomenute nesreće u vojnom kompleksu kraj
Sverdlovska, 1979. g., pravac uskog koridora prostorne raspodjele slučajeva pojave od
antraksa oboljelih ljudi i životinja, niže položaja postrojenja u kojem se rukovalo s
ovim mikrobiološkim agensom, točno poklapao sa smjerom vjetra na dan nesreće, što
je odmah tvorilo vrlo jaku indiciju kako je uzrok ove epidemije antraksa posve
neprirodne naravi (iz izvornika preneseno u loc. cit.).
43
Istražno zanimljiva/korisna terenska epidemiološka iskustva iz istraživanja mnogih
slučajeva pojava izbijanja zaraznih bolesti diljem svijeta vidi u: Dworkin (ed.) 2010.
131
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
•
•
•
•
•
slučajevi oboljenja s neuobičajenom (nenormalnom) geografskom
ili sezonskom distribucijom;
rast broja uginulih životinja koji prethodi pojavama neobjašnjivih
simptoma oboljenja u ljudi ili ih prati;
istodobno pojavljivanje skupina slučajeva oboljelih izvan utvrđenog područja širenja zarazne bolesti (istražno znakovito vremensko grupiranje skupina oboljelih, uz istodobnu znakovito nepravilnu distribuciju skupina oboljelih);
pojava slučajeva oboljelih osoba koje su boravile u istom prostoru/mikroklimatskom okružju, npr. u istim tehničkim sustavom
klimatiziranoj ili prozračivanoj građevini (istražno znakovito vremensko grupiranje skupina oboljelih, uz istodobnu znakovito nepravilnu distribuciju skupina oboljelih i znakovitu zajedničku poveznicu među oboljelima)44 i
pronalaženje (dijelova) strojeva, uređaja, naprava ili sredstava
pomoću kojih je možda izvršena disperzija ili unos patogenoga
mikrobiološkog agensa (vidi ponovo bilješku 12).
9.2. O nekim problemima utvrđivanja i redarstvenog osiguranja mjesta
događaja i pokretanja kriminalističke istrage
Iz svega navedenog je razvidno kako u mirnodopskim i relativno stabilnim sigurnosno-političkim okolnostima, nakon tajnog ispuštanja agensa, mogu
proći (za pravodobnu stručnu/medicinsku intervenciju i djelotvornu istražnu/kriminalističku reakciju) presudno važni dani prije posve pouzdane stručne
(medicinske) spoznaje o eventualno slučajnoj ili zlonamjernoj izloženosti niza
već oboljelih osoba smrtonosno opasnim mikrobiološkim agensima.45 Otuda
slijedi kako mogu proći dani, ili čak tjedni, prije negoli sigurnosnoobavještajna zajednica i kriminalistička policija postane svjesna kako se dogodio teroristički ili ekstremistički napad stanovitim patogenim mikrobiološkim
agensom. Nakon tako velikog protoka vremena od trenutka zločinačkog napada, sve poduzete istražiteljske mjere i aktivnosti na utvrđivanju mjesta događaja/napada, poglavito u vrlo gusto napučenim područjima s vrlo velikom
dnevnom fluktuacijom (možda zaraženih) ljudi, kontaminiranih vozila i tere44
O znakovitim simptomima oboljenja i o nužnim laboratorijskim testovima vidi
detaljnije još u: Lubitz, von, 2004.
45
Tako, primjerice, u slučaju potajnog ispuštanja (disperzije) uzročnika antraksa u
ventilacijske sustave nekog od pobrojanih vrsta zatvorenih prostora, stručne/medicinske (a tek potom i kriminalističke) sumnje na možebitni napad se ne mogu
pojaviti/iskazati sve dok se u zaraženih osoba ne pojave prvi znakoviti/tipični simptomi
ove opake bolesti (1-4 dana).
132
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ta/robe, vrlo se lako mogu pretvoriti u gotovo (ako ne i u posve) nemoguću
misiju.
Zbog toga, redarstveno osiguranje mjesta događaja može poprimiti nezamislive, ako ne i fizički i tehnički praktički posve neizvedive/stručno besmislene, razmjere. Izuzimajući onu nužnu, od zdravstvenih službi stručno uspostavljenu i upravljanu, vrstu i svrhu osiguranja koja mora funkcionirati na svim
prevencijski uspostavljenim (sanitarno i redarstveno vrlo pozorno nadziranim)
najnužnijim privremenim karantenskim (odgovarajućim detekcijskim i dekontaminacijskim sredstvima opremljenim) prijelazima ljudi i robe između područja i/ili objekata zahvaćenih i nezahvaćenih epidemijom i jednaku vrstu stručnog osiguranja od strane slično organiziranih i opremljenih postaja zdravstvene protuepidemijske sigurnosti i zaštite na svim privremeno odobrenim/funkcionirajućim međunarodnim graničnim prijelazima (slike 14 i 15).
Slika 14: Crvenom, žutom,
zelenom i tamnoplavom
bojom
predočen
dvodimenzionalni
(2D)
prikaz položaja, veličina i
oblika
svih
zona
dinamičkih promjena u
rasporedu
gustoća
koncentracija patogenoga
mikrobiološkog
agensa,
odnosno otkrivenih
slučajeva njime zaraženih
i oboljelih osoba, tj. širih
lokacija, veličina i oblika
pojedinih vrućih, toplih i
manje toplih zona zahvaćenih hipotetskom epidemijom smrtonosno opasne zarazne
bolesti u urbanom okružju zaljeva San Franciska (gore). Drži se kako bi se putem
takvih računalnih 2D prikaza (ili čak 3D prikaza u gradskim područjima vrlo velike
gustoće naseljenosti), u skoroj budućnosti, moglo – gotovo u realnom vremenu – pratiti sve moguće pojave žarišta, razvitka i širenja epidemije bilo koje vrste zarazne bolesti, na bilo kojem području ozemlja, samo kada bi se postiglo dovoljno brzo/automatsko
sekvenciranja DNK mikroorganizama. Na taj bi se način moglo dobivati stalno aktualizirane, za potrebe regionalnih TV programa (za distribuciju općih i posebnih uputa
prevencijske naravi) vrlo pogodne te intervencijski i istražno iznimno korisne, zemljovide vremenske prognoze bolesti, poput zemljovida uobičajenih lokalnih i regionalnih
(hidro)meteoroloških prognoza. Malim su sličicama (dolje), u maloj skali, predočene
točne pozicije i površine na kojima su pilot-istraživačkim projektom izmjerene stanovite količine (raspored različitih gustoća koncentracije) virusa gripe u objektima tvrtke
Pacific Biosciences tijekom jedne sezonske pojave gripe (prema istraživačkom projektu
prof. dr. sc. Erica Schadta, predsjedatelja Odjela za genetiku u Mount Sinai School of
133
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Medicine i glavnog istraživača Pacific Biosciences – preneseno u Kolata, NYT, 29.
kolovoza 2011.)46
U slučaju napada aerosolnim raspršivanjem mikrobiološkog agensa, oblik, opseg i veličine koncentracija njime zahvaćenih prostora će ovisiti o količinama ispuštenog agensa, vrsti prostora (zatvoreni, poluzatvoreni47 ili otvoreni) te o mikroklimatskim, odnosno o meteorološkim (smjer i brzina strujanja
zraka, padaline, temperatura i relativna vlažnost zraka) i geofizičkim uvjetima
(godišnje doba, doba dana, intenzitet sunčevog/ultraljubičastog zračenja). Naime, u slučaju njegova raspršivanja na otvorenom prostoru, on će se najvećim
dijelom neravnomjerno raspršiti duž smjera kretanja prevladavajućih struja
zraka, nakon čega može doći do njegova postupnoga posvemašnjeg isušivanja i
bitne biokemijske degradacije pod možebitno vladajućim nepovoljnim utjecajima okoliša (djelovanja sunca/ultraljubičastog zračenja, kisika iz zraka te nepovoljne temperature i relativne vlažnosti, kemijske reaktivnosti ili kiselosti
onečišćujućih sastojaka zraka i tla).48 Ako se takav agens rasprši u zatvorenom
prostoru njegove koncentracije mogu biti bitno veće. Promet vozila i pješaka,
rad strojeva i sl. aktivnosti povoljno utječu na ponovno aerosolno raspršivanje i
duže zadržavanje čestica mikrobiološkog agensa u zraku.
46
Za slučaj takvih, realno mogućih situacija, nameće se mnogo ključnih
pitanja/problema, kao što su: na koje sve načine, s kojim sve snagama, s kojim sve
nužnim sredstvima, koliko brzo i koliko dugo se može redarstveno djelotvorno
osiguravati mjesta događaja ovakve vrste i naravi? Koja bi, među svim takvim
mjestima, najvjerojatnije mogla biti ona od prioritetne intervencijske važnosti, a koja
od posebne istražne važnosti u slučaju postojanja osnova/osnovane sumnje na
terorističko kazneno djelo ispuštanja ili unosa patogenoga mikrobiološkog agensa
unutar građevine i/ili neke sastavnice okoliša (zrak, voda, tlo, hrana, životinje,
raslinje)? Raščlambama realno mogućih najgorih scenarija i onih najvjerojatnijih, uz
pomoć odgovarajućih računalnih simulacijskih dinamičkih epidemioloških modela
[vidi, npr.: Chowell, Hyman, Bettencourt, Castillo-Chavez (eds.), 2009; Koehler,
Brown, 2010; Lai, So, Chan, 2009; Morse (ed.), 2012: 159-178. i Wilkinson (ed.),
2006], trebalo bi pokušati naći odgovore na prije predočena i ina relevantna
intervencijska i istražna pitanja, na temelju kojih bi se onda moglo pokušati
pravodobno pripremiti raspoložive, obično vrlo skromne, zdravstvene i redarstvene
resurse nužne za pravodoban i djelotvoran početni odgovor na sve takve prijeteće
47
izazove.
Npr., prostori gradskih koridora između dovoljno visokih i širokih građevina.
48
Pritom treba imati na umu kako bitno veću razinu otpornosti na neke ili većinu prije
spomenutih nepovoljnih (mikro)klimatskih i geofizičkih utjecaja mogu imati zločinački aerosolno raspršeni patogeni agensi kao što su spore antraksa, virusi velikih boginja
unutar tvoriva krasta oboljelih i trichotecenski mikotoksini, tj. T2 toksini (ima ih više
od 40; spominje se kao biološki bojni agens nazvan žuta kiša, navodno zlorabljen u
vijetnamskom, laoskom, kambodžanskom i afganistanskom ratu te ih se također razvrstava u potencijalne bojne biološke agense CDC kategorije "A").
134
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 15: Zdravstveni djelatnici u Hong Kongu su
2008. g., više puta, preventivno usmrtili i na
uništavanje spaljivanjem odnijeli svu zatečenu
perad s lokalnih tržnica peradi, u nastojanju da
suzbiju nezadrživo rastuću epidemiju smrtonosne
ptičje gripe
Iz prije navedenog je razvidno kako se u gotovo svim slučajevima mogućih bioterorističkih napada (izuzimajući samo one izvedene aerosolnom disperzijama toksina) najvjerojatnije neće moći primijeniti klasičan pristup osiguranju mjesta događaja, kao ni sve one standardne operativne postupke (SOP-ove)
kakve se vrlo uspješno može rabiti u slučajevima ispuštanja u okoliš svih ostalih vrsta opasnih tvari, prema kojem se svako takvo mjesto događaja (ovisno o
vrsti i naravi opasne tvari, mjestu i razmjerima njena ispuštanja te hidrometeorološkim, geofizičkim i topografskim čimbenicima okoliša) može relativno
vrlo lako, brzo i uspješno instrumentalno detektirati/identificirati i relativno
vrlo pouzdano točno podijeliti u tri standardne operativne zone (zonu izravne
opasnosti/vruću zonu,49 zonu neizravne opasnosti/toplu zonu50 i zonu bez opasnosti/hladnu zonu51). Zbog toga će možebitna višestruka mjesta, posve različiti
oblici i opsezi zona redarstvenog osiguranja svakog od mjesta događaja napada
patogenim mikrobiološkim agensom, te provedba nužnih sigurnosnih i zaštitnih mjera unutar i izvan njih, u najvećoj mjeri ovisiti o konačnim prosudbama i
napucima medicinskog osoblja specijaliziranog za zarazne bolesti, i to tek nakon dobivanja svih nužnih informacija o vrsti i naravi patogenoga mikrobiolo-
49
Prostor primarnog onečišćenja opasnom tvari, tj. izravne izloženosti ispuštenoj
opasnoj tvari.
50
Prostor uz vjetar od mjesta ispuštanja opasne tvari. Žrtve onečišćenja opasnom tvari,
osoblje službi zaštite i spašavanja i njihova oprema se izvlače u ovu zonu poradi
obavljanja primarne dekontaminacije, brzog popravka i dopune interventne tehnike
potrebnim sredstvima. Po potrebi se i žurno nužni postupci pružanja hitne medicinske
pomoći mogu obaviti već u ovoj zoni.
51
Onečišćenjem opasnom tvari nezahvaćen prostor. Mjestu nesreće dovoljno blizu
smješten i od onečišćujuće opasne tvari posve siguran prostor, pogodan za smještaj
montažnih objekata i terenske opreme: za odmor, prehranu i smještaj pričuvnih snaga i
opreme službi zaštite i spašavanja, za završnu zdravstvenu obradu žrtava nesreće prije
otpuštanja na kućnu ili bolničku njegu, za zapovjedno središte upravljanja operacijama
zaštite i spašavanja, za središte operativnih veza i komunikacija, za privremeni smještaj
ekipe za očevid (do završetka intervencije otklanjanja opasnosti) te za kontakte s predstavnicima lokalnih vlasti i medija. Pristup ovom prostoru nadziru pripadnici temeljne
policije.
135
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
škog agensa i prostorima/objektima njegove moguće nazočnosti u moguće
opasnim količinama.
Međutim, odmah je jasno kako se svaku zgradu ili sve one prostore za koje postoje odgovarajuće obavještajne, stručne medicinske i/ili kriminalističke
indicije na možebitni bioteroristički napad, ili za koje je stručnim mikrobiološkim pregledom potvrđena sumnja na mogućnost unošenja, ubacivanja ili raspršivanja stanovitog patogenoga mikrobiološkog agensa, mora smatrati vrućom
zonom zbog postojanja mogućnosti dovoljno produžene nazočnosti patogenih
mikroorganizama (osim ako nisu potom temeljito dekontaminirani). Isto pravilo vrijedi i za sve bolničke sobe s pacijentima oboljelim, primjerice, od velikih
boginja u najinfektivnijem stadiju razvitka ove bolesti, za sve prostore obavljanja protumikrobiološke dekontaminacije, za sve prostore odlaganja i rukovanja
kontaminiranom odjećom, obućom i posteljinom te kontaminiranim medicinskim i biološkim otpadom, te za sve prostore organiziranoga terenskog preuzimanja i laboratorijskog ispitivanja prikupljanih uzoraka u lokalnim medicinskim ustanovama.
Iz prije navedenih primjera je razvidno kako se pri određivanju područja
vrućih zona mora postupati vrlo fleksibilno i krajnje promišljeno i oprezno,
ovisno o zatečenoj i dinamički lako promjenjivoj situaciji na svakom takvom
mjestu događaja, ponajprije zbog mogućnosti da čak i u onim zonama koje su
privremeno označene kao hladne može postojati stanoviti rizik od eventualne
pojave naknadne (sekundarne) infekcije.
Kako pokazuju iskustva iz bezbrojnih primjera velikih nesreća/katastrofa
uzrokovanih prirodnim silama ili ljudskim aktivnostima, najveći broj preživjelih s mjesta takvih događaja (uključujući i sve one preživjele iz vrućih zona
mjesta nesreća s opasnim tvarima) nastoji se čim prije domoći najbliže zdravstvene ustanove, ponajprije prostora pružanja hitne medicinske pomoći i intenzivne medicinske skrbi najbliže bolnice. Zbog toga veći dio osoba izloženih
djelovanju opasnih tvari (uključujući one izložene mogućem bioterorističkom
napadu) lako može nezadržan nastojati žurno napustiti prostor vruće zone i još
neuspostavljene/nefunkcionalne tople zone (bez osiguranih mogućnosti obavljanja primarne dekontaminacije) ili pokušati i uspjeti neopaženo zaobići prostore obvezatne dekontaminacije, eventualno dovoljno brzo uspostavljene u
toploj zoni mjesta nesreće/bioterorističkog napada. Na taj se način obrisi vruće
zone (izravne izloženosti zlorabljenom patogenom mikrobiološkom agensu)
vrlo vjerojatno mogu protegnuti na cijeli put/sredstva njihova kretanja/prijevoza do najbliže zdravstvene ustanove i prebaciti u cijeli prostor prijma bolesnika, njihovih pratitelja i posjetitelja. Opisani scenarij je posve izvjestan u slučaju bioterorističkog napada na veći administrativni, poslovni i urbani
prostor, primjerice raspršivanjem patogenog agensa iz zrakoplova za poljodjelsko zaprašivanje ili simultano/sukcesivno izvedenim napadima patogenim mikrobiološkim agensima u više gradskih sredina/građevina službene, poslovne
136
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
i/ili javne namjene. Zbog toga, u slučaju postojanja osnovane sumnje ili nedvojbene stručne potvrde da se takvo što zaista dogodilo, sve službujuće osobe
redarstvenog osiguranja i medicinskog osoblja koje može doći u dodir s potencijalno zaraženim osobama (žrtvama napada i njihovim mogućim privatnim
pratiteljima) mora odmah biti zaštićeno odgovarajućim sredstvom za zaštitu
dišnih organa (vidi primjer na slici 16).
Slika 16: Primjer vrste djelotvornog sredstva za zaštitu
dišnih organa policijskih službenika pri osiguranju
perimetra hladne zone mjesta nesreće ili terorističkog
napada na život i zdravlje opasnim plinovitim ili aerosolno
raspršenim tvarima (uključujući aerosolno raspršene
patogene biološke agense). Pri izvedbi nužne redarstvene
intervencije ili pružanja asistencije unutar prostora vruće
zone, ili pri provedbi zadaća osiguranja prostora perimetra
vruće zone, obvezatno moraju nositi i odgovarajuću
zaštitnu odjeću, dovoljno otpornu (nepropusnu) na sve
vrste opasnih tvari koje mogu u organizam prodrijeti i
preko kože. Za takve zadaće su, u pravilu, uvijek i posvuda
u svijetu najbolje pripremljeni (obrazovani, opremljeni,
uvježbani i tehnički podupirani) pripadnici specijalnih i protuterorističkih snaga policije, oružništva i oružanih snaga
Kako patogeni agensi pogodni za raspršivanje zrakom (spore antraksa,
virus velikih boginja u tvorivu krasta skinutih s tijela oboljelih, T2 toksini/mikotoksini itd.), s izuzetkom mikotoksina, tvore relativno malu ili gotovo
nikakvu pogibelj glede sposobnosti prodora kroz kožu, zaštita tijela izolacijskom zaštitnom odjećom u takvim situacijama neće biti nužna.
Međutim, u slučaju pravodobno neotkrivenoga bioterorističkog napada s
dovoljno jakim indicijama na zloporabu uzročnika plućne kuge, velikih boginja
ili neke od virusnih hemoragijskih groznica, nakon kojega se u žrtava napada
pojavljuju znakoviti simptomi razvitka ovih zaraznih bolesti, ili nakon napada
nekim od T2 toksina, službujuće redarstveno i medicinsko osoblje koje dolazi u
dodir sa svim potencijalno zaraženima ili već oboljelima, odnosno s potencijalno kontaminiranima s nekim od T2 toksina, mora odmah posegnuti i za odgovarajućim sredstvima za zaštitu tijela i dišnih organa od opasnih tvari razreda B
ili najmanje razreda C.52
52
Vrlo često rabljeno normno razvrstavanje kombinacije osobne zaštitne odjeće i sprava za zaštitu dišnih organa u 4 razreda mogućeg stupnja zaštitnog djelovanja od opasnih tvari (od najvišeg stupnja zaštite – A do onog najnižeg – D) prema američkoj Agenciji za zaštitu okoliša (U.S. Environmental Protection Agency). Kombinacija zaštitne odjeće i dišnog aparata razreda B posve odgovara potrebama sigurnog rada u vrućim
zonama mjesta bioterorističkog napada s obilježjem nazočnosti vrlo visokih koncentra137
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 17: Primjer izgleda kombinacije sredstava
za zaštitu tijela i dišnih organa od opasnih tvari
koja omogućuje razinu zaštite razreda C. To je
nešto niža razina zaštite dišnih organa (jer se
ona ostvaruje samo uz pomoć zaštitne maske) te
nešto niže zaštite tijela (jer se ostvaruje samo
ograničenom neplinotijesnom zaštitom tijela od
mogućeg zapljuskivanja ili prskanja opasnim
kemijskim i biološkim tvarima)
Treba naglasiti kako, u pravilu, kada god postoje osnovane sumnje ili
stanoviti dokazi glede (lako moguće) izvedbe bioterorističkog napada
opsežnijih razmjera, posebnu pozornost treba obratiti na moguće pojave
raspršenih ili rasutih praškastih tvari, razlivenih ili raspršenih kapljevitih tvari
ili neobičnih mrlja koje mogu upućivati na već trajniju nazočnost stanovitoga
patogenog agensa. U slučaju uočavanja sumnjivog onečišćenja kapljevite
naravi, poradi osobne zaštite od mogućeg izlaganja T2 toksinima (koji se mogu
zlorabiti polijevanjem ili raspršivanjem u obliku kapljevitog aerosola/maglice),
treba odmah posegnuti za zaštitnom odjećom za potpunu zaštitu tijela razreda
B s dišnim aparatom tipa PAPR,53 opremljenim s visokodjelotvornim filtrom
za uklanjanje vrlo finih čestica iz onečišćenog zraka.
cija patogenog agensa. Razina B zaštite omogućuje najvišu razinu zaštite dišnih organa
u atmosferama opasnih tvari uz neplinotijesnu zaštitu tijela od zapljuskivanja opasnim
kemijskim i biološkim tvarima – vidi primjere izgleda takve zaštitne odjeće u kombinaciji s izolacijskim dišnim aparatom (tj. s autonomnim sustavom opskrbe zrakom iz
boce) na slici 2.
Detaljnije o problemima i mogućim rješenjima glede provedbe osiguranja takvih
mjesta događaja i mjera osobne zaštite s redarstvenog, odnosno s medicinskog
motrišta, vidi, primjerice Fish, Stout, Wallace, 2011: 49-71 i Reuland et al., 2004: 1013 i 43-51, odnosno Lubitz, von, 2004: 115-118.
53
Akronim engl. složenice powered air-purifying protection (inačica zaštitne maske s
tlačnom opskrbom pročišćenim zrakom pomoću malog ventilatora ili zračne crpke na
baterijski pogon).
138
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
10. O ISTRAŽNOM IDENTIFICIRANJU UZROČNIKA I IZVORIŠTA
ŠIRENJA SMRTONOSNO OPASNE ZARAZNE BOLESTI
Tijekom kriminalističke istrage je ključno čim prije otkriti: točnu vrstu/(pod)tip
patogenoga mikrobiološkog agensa, točno mjesto (točna mjesta), način, razmjere i vrijeme/vremena njegove slučajne pojave ili zlonamjernog oslobađanja/ispuštanja u okoliš, moguće izvorište zaraze/mogućeg počinitelja (krug
mogućih počinitelja), te mogućnosti njegova slobodnog širenja i/ili ponovnog
zločinačkog ispuštanja.
Znanje i iskustvo stručnjaka forenzične mikrobiologije54 pri identifikaciji
vrste i inih istražno/dokazno posebno važnih možebitnih znakovitih posebitosti
u bilo kojeg eventualno zlorabljenog patogenoga mikrobiološkog agensa presudno je važno za pouzdan izbor mogućih/nužnih smjerova početnog stadija
istrage i za optimalnu brzinu njenog odvijanja. Stručnjaci forenzične epidemiologije moraju potom pokušati otkriti i utvrditi (forenzično rekonstruirati) najvjerojatnije putove kretanja/širenja zaraze kako bi se postupno došlo do njenog
najvjerojatnijeg izvorišta, tj. konačno do one osobe, vektora (insekta ili životinje), prijenosnog sredstva (zaražene namirnice ili vode/napitka) ili inog mogućeg ishodišta zaraze patogenim mikrobiološkim agensom55 (vidi najpoznatiji
povijesni primjer jedne takve epidemiološke raščlambe na slici 18).
Iz navedenog, te iz prije predočenog primjera slučaja distribucije pisama
sa sporama antraksa, je razvidno kako je posve pouzdano istražno razjašnjavanje i pripisivanje takvih događaja nečijem ekstremističkom/terorističkom činu,
tj. kako je cijeli istražni proces prikupljanja mogućih dokaza i, potom, sudbenog dokazivanja čina individualnog ili skupnog ekstremističkog/terorističkog
napada patogenim mikrobiološkim agensom mogućim počiniteljima takvih
zlodjela, obično teži posao od pripisivanja i dokazivanja zločinačkog napada
počinjenih nekim od klasičnih (konvencionalnih) bojnih sredstava.
54
O raspoloživim (tradicionalnim) i aktualnim intenzivnim pokušajima usavršavanja
postojećih i razvijanja novih metoda i tehnika forenzičnih laboratorijskih ispitivanja u
sklopu ove relativno nove discipline forenzičnih znanosti vidi u: Cliff, Kreuzer,
Ehrhardt, Wunschel (eds.), 2012; Gunn, 2009; Jain et al., 2005; NRC, 2002.
55
Vidi detaljnije, primjerice, reference navedene u bilj. 46.
139
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 18: Dio crteža zemljovida
Londona, u vrijeme izbijanja
velike epidemije kolere tijekom
vrlo toplog ljeta 1854. g., koji je
(posumnjavši kako bi izvor zaraze
možda mogao imati veze s
intenziviranom
ljetnom
konzumacijom vode za piće)
izradio anesteziolog dr. John
Snow, pokušavajući otkriti pravi
izvor zaraze svojih sugrađana
ovom opakom bolešću.56
Crnim pravokutnicima je prikazao
broj preminulih od zaraze u svakom kućanstvu i na osnovi toga i položaja uličnih crpki za vodu je zaključio kako se
izvor zaraze najvjerojatnije nalazi negdje u krugu crpke za vodu na uglu ulica Cambridge Street i Broad Street, u Sohou. Na njegov je savjet ručka s te crpke odmah uklonjena kako se voda iz nje ne bi više mogla rabiti, nakon čega je broj novooboljelih i
preminulih osoba u njenoj okolini počeo brzo opadati (Tong, Bryant, Horvath, 2009:
57-59)
11. ZAKLJUČAK
Nakon 11. rujna 2001. g., diljem svijeta su napisane tisuće stručnih knjiga i
deseci tisuća znanstvenih i stručnih članaka na temu oružja za masovno
uništavanje, a među njima i veliki dio onih posebno posvećenih biološkom
oružju, posebice nakon pojave serije pisama sa smrtonosnim sporama antraksa
(i mnoštvom lažnih imitacija takvih pisama koje su se ubrzo pojavile diljem
svijeta, pa i u nas), o čemu svjedoči i neuobičajeno dug popis ovom radu
priloženih naslova posebno probranih, rabljenih i čitateljima preporučanih
referenci. To je i razumljivo kada se pokuša sagledati kakvu su pustoš među
ljudskom populacijom u daljoj i bližoj prošlosti ostavljale brojne pandemije i
bezbrojne epidemije za život opasnih zaraznih bolesti.
Razvidno je kako se s biotehnološkom revolucijom, koja nudi goleme
napretke u poboljšanju kakvoće života i produljenju životnog vijeka suvremenog čovjeka, neumitno pojavljuju i gotovo nesagledive moguće pogibelji od
njene možebitne nepromišljene i neetičke uporabe ili zločinačke zloporabe, kao
što je već viđeno i na primjerima nekoliko velikih otkrića i na njima izraslih
tehnoloških revolucija u novijoj povijesti čovječanstva. Nova znanja u tom
56
Naime, u 19. stoljeću se vjerovalo kako koleru uzrokuje udisanje "lošeg zraka", a o
mogućim posljedicama pijenja neprokuhane možebitno zaražene vode se tada još nije
znalo (u to se vrijeme glavnina stanovnika Londona opskrbljivala vodom iz uličnih
crpki).
140
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
području postaju na valu tekuće informatičke revolucije vrlo lako dostupna
svima onima koji su se njima sposobni i voljni koristiti, uključujući i teroristima i inim ekstremistima diljem svijeta. U tom smislu posebno zastrašuju pojave otkrića i uhićenja (skupina) visokoobrazovanih osoba s idejama potrebe
apokaliptičkog pročišćenja ljudske rase od pokvarenosti i vizijama svoje spasiteljske misije u ostvarenju tog cilja, koje potajice eksperimentiraju s mikrobiološkim agensima i toksinima kao s potencijalno najpogodnijim sredstvom za
uspješno ostvarenje svog nauma. Brzi razvitak u područjima molekularne biologije i genomike, uključujući pojavu i širenje novih, na lijekove otpornih agensa, pokazuje koliko su takve pogibelji dinamične i lako prilagodljive te da
bi budući pokušaji bioterorističkih napada mogli biti puno smrtonosniji. Zbog
toga bi ostvarenje i održavanje zadovoljavajuće razine sigurnosti, obrane i zaštite od bioterorizma moglo u doglednoj budućnosti postati najvećim globalnim
i nacionalnim sigurnosnim izazovom, poglavito nakon prekasnog saznanja o
eventualnom slučajnom bijegu ili o uspješnom zločinačkom kreiranju ili otuđenju iznimno smrtonosnih inačica mikrobioloških agensa, poput nedavno
ponovno spominjanoga možebitnog virusa Sudnjega dana.
Radom predočen primjer rezultata aktualnih, samo na retrospektivnim
statističkim i dostupnim case study raščlambama zasnovanih, prosudbi o relativno malim razinama rizika glede mogućnosti terorističke zloporabe mikrobioloških i toksinskih agensa, ne djeluje nimalo umirujuće. Naime, kada se zna
koliko je golem dijapazon svih mogućnosti relativno lakog pribavljanja, vrlo
lakog skrivanja, posve neuočljivog prenošenja, distribucije i simultane ili sukcesivne zločinačke zloporabe takvih smrtonosnih agensa, s jedne strane, i relativno vrlo skromnih nacionalnih i međunarodnih kapaciteta provjereno pripremljenih i spremnih za pravodobnu i djelotvornu institucionalno koordiniranu
reakciju na takve događaje (s lako mogućim masovnim žrtvama i skoro nesagledivim ekonomskim i političko-sigurnosnim posljedicama), s druge strane,
postaje jasnim koliko je važno dalje intenziviranje ulaganja u nacionalno, regionalno i globalno integriranje i promicanje razine kakvoće sustava sigurnosti,
obrane, zaštite i spašavanja od mogućih bioterorističkih napada i njihovih pogubnih učinaka i posljedica.
Zbog vrlo ograničenih mogućnosti posve djelotvorne prevencije, pravodobne pouzdane detekcije i, kako je ovim radom posebno višekratno isticano,
iznimno složenog te glede mogućih rezultata vrlo neizvjesnog procesa pokušaja kriminalističkog i inog istražnog otkrivanja i dokazivanja stvarnih izvorišta
patogenih agensa, možebitno zlorabljenih pri bioterorističkim ili inim motivima potaknutim i poduzetim zločinačkim napadima, realno je očekivati kako
dalji razvitak biotehnologije neće pridonijeti samo promicanju mjera obrane i
zaštite od biološkog oružja, već, nažalost, i intenziviranju dosadašnjeg potajnog/vješto prikrivenog rada mnogih državnih (pa i nedržavnih) čimbenika diljem svijeta na razvitku taktike i tehnologije biološkog ratovanja.
141
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Drži se kako će taj rad posebice biti usmjeren na otkrivanje novih i usavršavanje postojećih inačica specifičnih vrsta patogenih agensa namijenjenih
selektivnom djelovanju na specifična rasna, spolna i ina bitna, dovoljno razlikovna genetska obilježja u ljudi, odnosno na egzistencijalno ključne vrste domaćih životinja te poljodjelskih kultura.
Svake smo godine svjedoci bezbrojnim primjerima slučajeva pojava zaraznih bolesti diljem svijeta, kako onih u ljudi, u domaćih i divljih životinja tako
i onih na poljodjelskim kulturama i na inim vrstama raslinja. Radom je pokazano kako se među one koje bi morale pobuđivati osnove kriminalističke sumnje mogu ubrajati samo one sa skupom posebnih, stručno prepoznatljivih znakovitih obilježja na temelju kojih se može prosuđivati možebitna neprirodna
narav uzroka njihove pojave. Osim toga, pokazano je kako se sve kriminalistički možebitno sumnjive, a otuda i istražno posebno zanimljive pojave posebno opasnih zaraznih bolesti može, ovisno o mogućem izvoru uzročnika, razvrstati u osam temeljnih, jasno razgraničivih razlikovnih skupina, od kojih se svaka može (za potrebe istrage načina, uzroka, uvjeta i okolnosti nastanka i kvalifikacije mogućih kažnjivih prevencijskih propusta) dalje preciznije razvrstavati
s odgovarajućega specijalističkoga forenzičnog, defendološkog, prevencijskog
i (relevantnog međunarodnog ili specifičnog nacionalnog) pravnog motrišta.
U slučaju izostanka bilo kakvih prepoznatljivih indicija koje bi mogle upućivati na možebitno odvijanje/izvršenje mikrobiološkog napada, mogu proći
sati, dani, pa i tjedni (ovisno o vrsti, količinama i načinu primjene zlorabljenog
agensa), dok se na ljudima, životinjama ili na raslinju ne pojave prvi znakoviti
simptomi bolesti.
Prve spoznaje o iznenadnoj pojavi simptoma možebitno smrtonosno opasne zarazne bolesti (odnosno prve sumnje glede možebitne zloporabe nekog
mikrobiološkoga napadajnog agensa) mogu doći ponajprije iz kruga mjesnih
zdravstvenih djelatnika, dovoljno stručnih da lako/brzo mogu prepoznati i razlikovati sezonski i mjesno uobičajene/tipične simptome nekog od inače uobičajeno/povremeno javljajućih im se vrsta oboljenja od onih neobičnih/netipičnih.
Otuda slijedi kako mogu proći dodatni dani, ili čak tjedni, prije negoli sigurnosno-obavještajna zajednica i kriminalistička policija postane svjesna kako se
dogodio teroristički ili ekstremistički napad stanovitim patogenim mikrobiološkim agensom. Nakon tako velikog protoka vremena od trenutka zločinačkog
napada, sve poduzete istražiteljske mjere i aktivnosti na utvrđivanju mjesta
događaja/napada, poglavito u vrlo gusto napučenim područjima s vrlo velikom
dnevnom fluktuacijom (možebitno zaraženih) ljudi, (možebitno kontaminiranih) vozila i tereta/robe, vrlo lako se mogu pretvoriti u gotovo (ako ne i u posve) nemoguću misiju. Zbog toga, redarstveno osiguranje takvih mjesta događaja može poprimiti nezamislive, ako ne i fizički i tehnički praktički posve neizvedive/stručno besmislene, razmjere.
142
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Oblik i opseg zone redarstvenog osiguranja svakog od mjesta možebitnog
napada patogenim mikrobiološkim agensom, kao i provedba nužnih sigurnosnih i zaštitnih mjera unutar i izvan njih, u najvećoj će mjeri ili posve ovisiti o
konačnim prosudbama i napucima medicinskog osoblja specijaliziranog za
zarazne bolesti, i to tek nakon dobivanja svih nužnih informacija o vrsti i naravi patogenoga mikrobiološkog agensa i prostorima/objektima njegove moguće
nazočnosti u moguće opasnim količinama. Pritom sve službujuće osobe redarstvenog osiguranja i medicinskog osoblja koje može doći u dodir s potencijalno
zaraženim osobama (žrtvama napada i njihovim mogućim pratiteljima) mora
odmah biti preventivno zaštićeno s odgovarajućim sredstvom za zaštitu dišnih
organa i ruku.
Razvidno je kako će o znanju i iskustvu stručnjaka forenzične mikrobiologije ovisiti pouzdanost izbora mogućih/nužnih smjerova početnog stadija
istrage i brzina njenog daljeg odvijanja. Ako/kada stručnjaci forenzične epidemiologije potom uspiju forenzično rekonstruirati najvjerojatnije putove kretanja/širenja zaraze koji vode k njenom najvjerojatnijem izvorištu, kriminalistička istraga može završiti uspješnim odgovorom na sve dvojbe glede načina,
uzroka, uvjeta i relevantnih okolnosti nastanka takvih štetnih događaja/kaznenih djela i svih onih koji su ih stjecajem spleta nesretnih okolnosti
možebitno nehotice ili zlonamjerno uzrokovali.
Priloženi pregled predložene stručne literature bi trebao pomoći uvođenju
suvremenih kriminalista u osnove teorije i prakse sudjelovanja u istragama
slučajeva takve vrlo kompleksne naravi i što boljem prepoznavanju, razumijevanju i logičkom povezivanju svih istražno bitnih sastavnica sadržaja cijelog
niza moguće raspoloživih vrijednih saznanja, koja mogu biti od presudno važne istražne koristi, a do kojih mogu doći samo kvalitetnom, uzajamno dobro
razumijevajućom suradnjom sa stručnjacima forenzične mikrobiologije i forenzične epidemiologije.
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
Bokan, S. et al. (2004). Oružja za masovno uništavanje: Nuklearnokemijsko-biološko i toksinsko oružje. Zagreb: Pučko otvoreno učilište.
Begovac, J., Božinović, D. i Lisić, M. (2008). Infektologija. Zagreb: Profil
(citat prenesen u Wikipediji, 6. siječnja 2012.).
Carus, W.S. (2001). Bioterrorism and Biocrimes: The Illicit Use of
Biological Agents Since 1900 (Working Paper), Revised Ed. Washington
(D.C.): Center for Counterproliferation Research, National Defense University.
CCR (2002). Anthrax in America: A Chronology and Analysis of the Fall
2001 Attacks (Working Paper). Washington (DC): Center for Counterproliferation Research (CCR), National Defense University (November 2002).
143
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
144
Cliff, A.D. et al. (2009). Emergence and Re-emergence: Infectious Diseases - A Geographical Analysis. Oxford: Oxford University Press.
Crawford, D.H. (2007). Deadly Companions: How Microbes Shaped Our
History. Oxford: Oxford University Press.
Dando, M. (2005). Bioterrorism: What is the Real Threat? (Science and
Technology Report No. 3). Bradford (West Yorks, UK): Department of
Peace Studies, University of Bradford.
Danzig, R.J. et al. (2011). Aum Shinrikyo: Insights Into How Terrorists
Develop Biological and Chemical Weapons. Washington (DC): Center for
a New American Security.
Danzig, R.J., Kleinfeld, R. i Bleek, P.C. (2007). After an Attack: Preparing
Citizens for Bioterrorism. Washington: Center for New American Security.
Fish, J.T., Stout, R.N. i Wallace, E.W. (2011). Practical Crime Scene Investigations for Hot Zones (Practical Aspects of Criminal & Forensic Investigations Series). Boca Raton (FL): CRC Press.
Garrote Moreno, J.I., Ureta Velasco, N. i Orduña Domingo, A. (2010).
Bioterrorism: practical aspects. Emergencias, 22, 130-139.
Guillemin, J. (2005). Biological Weapons: From the Invention of StateSponsored Programs to Contemporary Bioterrorism. New York (NY): Columbia University Press.
Gunn, A. (2009). Essential Forensic Biology, 2nd Ed. Chichester, West
Sussex (UK): Wiley-Blackwell.
Houghton, R. (2009). Field Confirmation Testing for Suspicious Substances. Boca Raton (FL): CRC Press. Str. 388-396.
IAFC i FBI (2004). Model Procedures for Responding to a Package with
Suspicion of a Biological Threat. Washington (DC): International Association of Fire Chiefs (IAFC) i FBI Hazardous Materials Response Unit, FBI
Laboratory Division.
IOM (2010). The domestic and international impacts of the 2009-H1N1
influenza A pandemic: Global challenges, global solutions. Forum on Microbial Threats, Board on Global Health, Institute of Medicine (IOM),
Washington (DC): The National Academies Press.
Jain, S. et al. (2005). Microbial Forensics: A New Forensic Discipline.
JIAFM, 27 (2), 112-116.
Jawetz, E. et al. (1998). Medicinska mikrobiologija. Beograd: Informator
(citat prenesen u Wikipediji, 2. travnja 2012.).
Kellman, B. (2007). Bioviolence: Preventing Biological Terror and Crime.
Cambridge: Cambridge University Press.
Koehler, S.A. i Brown, P.A. (2010). Forensic Epidemiology (International
Forensic Science and Investigation Series). Boca Raton (FL): CRC Press.
Kolata, G., The New Generation of Microbe Hunters. New York Times, 29.
kolovoza 2011.
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
22. Kulišić, D. (1994). Metodika istraživanja sabotaža i diverzija (rukopis
skripte). Visoka policijska škola, Zagreb.
23. Kulišić, D. (2008). Mjere sigurnosti od terorističkih i inih zlonamjernih
ugroza kritične infrastrukture (I. i II. dio). Sigurnost, 50 (3), 201- 226 i 50
(4), 343-364.
24. Kulišić, D. (2011). The benefits from using professionally developed
models of possible hazardous materials accident scenarios in crime scene
investigation (Ch. 9), In: Understanding and Managing Threats to the Environment in South Eastern Europe (NATO Science for Peace and Security
Series – C: Environmental Security). Meško, G., Dimitrijević, D., Fields,
C.B. (eds.). Dordrecht: Springer. Str. 151-186.
25. Kupperberg, P. (2008). The Influenza Pandemic of 1918-1919 (Great Historic Disasters). New York (NY): Chelsea House Publishers.
26. Lacroix, V. (2012). All About Pandemics (Epidemic of Infectious Disease).
Delhi: University Publications.
27. Lai, P.-C., So, F.-M. i Chan, K.-W. (2009). Spatial Epidemiological Approaches in Disease Mapping and Analysis. Boca Raton (FL): CRC Press.
28. Lubitz, von D.K.J.E. (2004). Bioterrorism: Field Guide to Disease Identification and Initial Patient Management. Boca Raton (FL): CRC Press.
29. Martin, S. (2007). The Black Death. Harpenden, Herts: Pocket Essentials.
30. McNeill Jr., D.G., Finding a Scapegoat When Epidemics Strike. New York
Times, August 31, 2009.
31. McNeill, W.H. (1976). Plagues and Peoples. Garden City (NY): Anchor
Books.
32. NAE, NRC i DHS (2004). Biological Attack: Human Pathogens, Biotoxins, and Agricultural Threats (News & Terrorism: Communicating in Crisis, A fact sheet from the National Academies and the U.S. Department of
Homeland Security). Washington (DC): National Academies Press.
33. Nardo, D. (2011). The Black Death (World History series). Farmington
Hills (MI): Lucent Books.
34. NRC (2002). Countering Bioterrorism: The Role of Science and Technology (Panel on Biological Issues). Committee on Science and Technology
for Countering Terrorism, Institute of Medicine, National Research Council of the National Academies. Washington (DC): National Academies
Press.
35. NRC (2008). Department of Homeland Security Bioterrorism Risk Assessment: A Call for Change. Committee on Methodological Improvements to
the Department of Homeland Security’s Biological Agent Risk Analysis,
National Research Council of the National Academies. Washington (DC):
National Academies Press.
145
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
36. Nwanna, G.I. (2004). Weapons of Mass Destruction, What You Should
Know: A Citizen's Guide To Biological, Chemical, Nuclear & Radiological
Agents and Weapons. Baltimore (MD): Frontline Publishers.
37. OIPC/ICPO (2010). Bioterrorism Incident Pre-Planning & Response
Guide, 2nd Ed. Lyon: INTERPOL General Secretariat, Bioterrorism Prevention Programme (For official use only).
38. Olson, L.M. (2009). The Spanish Flu of 1918, U: Pandemic Influenza:
Emergency Planning and Community Preparedness. Ryan, J.R. (Ed.).
Boca Raton (FL): CRC Press. Str. 23-52.
39. Reuland, M. et al. (2004). Protecting Your Community From Terrorism:
Strategies for Local Law Enforcement, Volume 3: Preparing for and Responding to Bioterrorism (Protecting Your Community From Terrorism:
The Strategies for Local Law Enforcement Series). Washington (DC): U.S.
Department of Justice of Community Oriented Policing Services i Police
Executive Research Forum (PERF).
40. Reyes, M.D. et al. (2005). Are Certain Category A Biological Agents More
Suitable For Bioterrorism Than Others?, Internet.
41. Saffer, B. (2004). Anthrax (Diseases and Disorders series). San Diego
(CA): Lucent Books.
42. Salerno, R.M. i Estes, D.P. (2003). Biosecurity: Protecting High Consequence Pathogens and Toxins Against Theft and Diversion (SAND No.
2003-4274P). Albuquerque (NM): Sandia National Laboratories.
43. Skupina autora (2012). Antibiotic Resistant Bacteria - A Continuous Challenge in the New Millennium. Pana, M. (Ed.), Rijeka: InTech.
44. Skupina autora (2012). Atlas of Human Infectious Diseases. Wertheim,
H.F.L., Horby, P., Woodall, J.P. (Eds.). Chichester (West Sussex, UK):
Wiley-Blackwell.
45. Skupina autora (2009). Bioterrorism and Infectious Agents: A New Dilemma for the 21st Century (Emerging Infectious Diseases of the 21st Century series). Fong, I.W., Alibek, K. (Eds.). Dordrecht: Springer.
46. Skupina autora (2012). Cholera, Gowder, S.J.T. (Ed.), Rijeka: InTech.
47. Skupina autora (2012). Chemical and Physical Signatures for Microbial
Forensics. Cliff, J.B., Kreuzer, H.W., Ehrhardt, C.J., Wunschel, D.S.
(Eds.). New York: Humana Press i Springer.
48. Skupina autora (2006). Environmental Epidemiology (Understanding Public Health). Wilkinson, P. (Ed.). Maidenhead (Berkshire, UK): Open University Press.
49. Skupina autora (2009). Mathematical and Statistical Estimation Approaches in Epidemiology. Chowell, G., Hyman, J.M., Bettencourt,
L.M.A., Castillo-Chavez, C. (Eds.). Dordrecht: Springer.
146
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
50. Skupina autora (2010). Outbreak Investigations Around the World: Case
Studies in Infectious Disease Field Epidemiology. Dworkin, M.S. (Ed.).
Sudbury (MA): Jones and Bartlett Publishers.
51. TFAH & RWJF (2011). Remembering 9/11 and Anthrax: Public Health's
Vital Role in National Disaster (Issue Report). Levi, J., Segal, L.M., Lang,
A. (Eds.). Washington (DC): Trust for America’s Health (TFAH) i Robert
Wood Johnson Foundation (RWJF).
52. The Bipartisan WMD Terrorism Research Center (2011). Bio-Response
Report Card: 21st Century Biological Threats. Washington (DC): WMD
Center.
53. Tong, S., Bryant, R.P. i Horvath, M.A.H. (2009). Understanding Criminal
Investigation (Wiley Series in The Psychology of Crime, Policing and
Law). Chichester (West Sussex, UK): Wiley-Blackwell.
54. Uredništvo NYT, An Engineered Doomsday. New York Times, January 7,
2012.
55. Uredništvo NYT, The Latest on the Doomsday Virus. New York Times,
April 21, 2012.
56. Uredništvo NYT, Haiti’s Cholera Crisis. New York Times, May 12, 2012.
57. Uredništvo NYT, Who Mailed the Anthrax Letters? New York Times, October 17, 2011.
58. U.S. Army (2005). Biological Agents and Their Properties (Ch. IV), U:
Potential Military Chemical-Biological Agents and Compounds. Washington (DC): U.S. Army, str. IV-1 – IV-30 (dostupno na stranicama Army
Knowledge Online: www.us.army.mil ).
59. Weiss, D. i Layton, M. (2010). Eschar: The Story of the New York City
Department of Health 2001 Anthrax Investigation (Ch. 16), U: Outbreak
Investigations Around the World: Case Studies in Infectious Disease Field
Epidemiology. Dworkin, M.S. (Ed.). Sudbury (MA): Jones and Bartlett
Publishers. Str. 291-321.
60. Wheelis, M. (2004). A Short History of Biological Warfare and Weapons,
U: The Implementation of Legally Binding Measures to Strengthen the Biological and Toxin Weapons Convention (NATO Science Series II: Mathematics, Physics and Chemistry – Vol. 150). Chevrier, M.I. et al. (Eds.).
Dordrecht: Kluwer Academic Publishers. Str. 15-31.
61. Wheelis, M. (2004). Investigation of outbreaks of disease, U: The Implementation of Legally Binding Measures to Strengthen the Biological and
Toxin Weapons Convention (NATO Science Series II: Mathematics, Physics and Chemistry – Vol. 150). Chevrier, M.I. et al. (Eds.). Dordrecht:
Kluwer Academic Publishers. Str. 181-189.
147
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
148
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 343.326:623.454.8
DARIO MATIKA*
Terorizam i nezakonito trgovanje kemijskim i
nuklearnim materijalima
Sažetak
U članku se analizira značenje suvremene tehnologije i senzora za otkrivanje opasnih tvari koje koriste teroristi. Prezentiraju se rezultati istraživanja u okviru projekta Europske unije FP7 Specific Targeted Research or Innovation Project – "EURITRACK, European Illicit Trafficking Countermeasures Kit". Testiranje je provedeno u kontejnerskom terminalu "Brajdica" luka Rijeka. Krajnji rezultat projekta trebao bi biti
model europskog sustava za inspekciju kontejnera.
Ključne riječi: terorizam, opasne tvari, detekcija, sigurnost granica.
Terrorism and illegal trade netted chemicals and nuclear material trafficking
Summary
The paper analyzes the importance of modern technology and sensors in
detecting hazardous substances used by terrorists. The results of
research within the European Union FP7 Specific Targeted Research or
Innovation Project - "EURITRACK, European Illicit Trafficking
Countermeasures Kit" are presented. Testing was held in the port of
Rijeka in the"Brajdica" container terminal. The final result of the
project should be a model of the European system for the inspection of
containers.
Kay words: terrorism, hazardous substances, detection, border security.
*
dr. Dario Matika, redoviti prof., ravnatelj Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih
sustava.
149
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
UVOD
Terorizam predstavlja jednu od najvećih prijetnji temeljnim načelima međunarodnog poretka, miru, demokraciji i zajedničkim vrijednostima za koje se zalaže međunarodna zajednica, a to su ljudska prava, pravda i sloboda. Nažalost,
terorizam je postao globalna prijetnja koja pogađa sve države i bez obzira u
kojem se obliku pojavljuje, gdje je takvo kazneno djelo počinjeno ili kako, on
direktno ugrožava sigurnost i stabilnost nacionalnih država i međunarodni sustav. Terorizam je zasigurno jedna od najvećih prijetnji civilizaciji 21. stoljeća i
kontinuirani izazov ljudskom umu jer kako shvatiti takva zločinačka djela kao
što je napad 11. rujna 2001. godine koji je rezultirao kolapsom tornjeva Svjetskog trgovačkog centra i smrću 2 227 civila, te 403 njujorška policajca i vatrogasca koji su nesebično pružili pomoć. Ili napad na noćni klub u Baliju listopada 2002. godine u kojem su život izgubile 202 osobe, uglavnom turisti iz Australije (njih 88) i europskih zemalja, zatim teroristički napad u Madridu 11.
ožujka 2004. godine na prigradske vlakove kojima su obični ljudi odlazili na
posao, a čiji je tragični rezultat bio 191 ubijeni i više od 1 800 ranjenih Španjolaca. Uslijedio je 7. srpnja 2005. godine teroristički napad u Londonu u kojem
je ubijeno 56 ljudi, uključivši i četvoricu napadača, a ranjeno je bilo 700 ljudi.
To je bio najteži teroristički napad u Velikoj Britaniji od 1988. godine kada je
srušen Pan Amov let broj 103 (smrtno stradalo 270 ljudi), odnosno od bombardiranja Londona u II. svjetskom ratu. Potrebno je spomenuti i terorističke napade koji se događaju u drugim dijelovima svijeta, primjerice u Afganistanu,
zemlji u kojoj se nalaze i postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske. Najčešće su to odvojeni bombaški napadi čija su meta afganistanske sigurnosne
snage, a najveći danak plaćaju civili (posebno djeca).
Što je zajedničko svim tim terorističkim napadima? Zajedničko je to da
su počinjeni improviziranim minsko-eksplozivnim sredstvima, da su do tih tvari
teroristi došli nezakonitim trgovanjem i da takve tvari moraju biti predmet
nadzora i inspekcije. Takvo inspekcijsko djelovanje posebno uključuje: eksplozive i eksplozivne tvari, radioaktivne i nuklearne tvari, kemijsko oružje i opasne kemikalije, te biološko oružje i materijale. Ovome treba pridodati i nezakoniti trgovanje različitom robom, drogama, ilegalne prelaske granica i trgovanje
ljudima. Sve te aktivnosti (kao i one prije) zahtijevaju jaki inspekcijski nadzor i
kontrolu granica. Stoga je i predmet analize ovog članka suvremena tehnologija kojom se otkriva nezakonito trgovanje opasnim tvarima (posebno eksplozivima). Primjenom takve suvremene tehnologija doprinosi se prije svega sigurnosti granica (Border Security).
150
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
1. NEZAKONITA TRGOVINA OPASNIM TVARIMA
Impresivna je veličina problema nedozvoljene trgovine opasnim tvarima, ali i
ranjivosti društva uzrokovana nezakonitim prometom eksploziva, kemijskog,
radiološkog, nuklearnog i biološkog oružja ili materijala. Uzimajući u obzir
činjenicu da su prijetnje općoj (javnoj) sigurnosti postale najistaknutije i da se
scenariji mogućih ugroza pomiču s bojišnica prema javnim prostorima i okupljalištima građana, očito je da svakom terorističkom napadu prethodi faza nezakonitog prometa i trgovine "opasnih tvari" od mjesta proizvodnje do mjesta
korištenja. Kako se u velikom broju slučajeva radi i o improviziranim eksplozivnim napravama, organizirano društvo mora uvesti niz mjera i tehničkih rješenja utemeljenih na suvremenoj tehnologiji, kontrolu i inspekciju prometa
eksploziva i drugih opasnih tvari, te njihovih komponenti.
Kategorije opasnih tvari čiji je promet i trgovanje potrebno kontrolirati
jesu: eksplozivi, radioaktivne tvari, kemijsko oružje i opasne kemikalije, te
biološke tvari. Pozornost ovog članka bit će usmjerena prije svega na detekciju
eksploziva i radioaktivnog materijala kao opasnih tvari.
Eksplozivi su opasne tvari koje najčešće koriste teroristi. Oni mogu biti
korišteni samostalno ili u kombinaciji s ostalim opasnim tvarima (Dirty
Bombs) kada primarni učinak nije udarno djelovanje eksploziva, već disperzija
opasnog materijala i kontaminacija velike površine. Postoji veliki broj eksplozivnih sredstava. Poznato je oko 300 eksplozivnih kemijskih spojeva koji se
mogu koristiti za izradu eksploziva, dok se, primjerice u vojnoj primjeni nalaze
sljedeće vrste eksploziva: TNT, RDX, HMX, Tetryl, PENT, Nitroglycerin,
EGDN, DNB, Picric acid, AN itd. Neki eksplozivi se često spominju kao oni iz
kojih je moguće izraditi improvizirane eksplozivne naprave, a pod takvim napravama razumijevaju se ona eksplozivna sredstva koja se izrađuju od materijala
i dijelova dostupnih u slobodnoj trgovini (kvaliteta izrade i izgled ovise samo o
znanju i mašti onog koji ih izrađuje). Jedan od takvih eksploziva je triaceton
triperoksid ili TATP, odnosno eksploziv kojeg koriste bombaši samoubojice.
Ovaj eksploziv je snažniji od vojnih eksploziva, ekstremno je osjetljiv na udarce, promjenu temperature i trenje pa je zbog svoje nestabilnosti nazvan Mother
of Satan. Dobiva se miješanjem vodikovog peroksida s acetonom uz uporabu
male količine kiseline koja služi kao katalizator. Ima formu kristaliziranog
praška, a kemijska mu je formula C9H18O6 i molekularna masa 222,24 g/mol.
Može se lagano napraviti, ali zbog velike nestabilnosti za posljedicu ima i niz
nesreća "za one" koji ga pokušavaju sintetizirati. U pogledu njegovog otkrivanja važno je zapaziti da ne posjeduje dušik (N), te ga se ne može otkriti klasičnim metodama detekcije.
Postoji mnogo tzv. improviziranih primarnih eksploziva od kojih se
spominju sljedeći: Aceton peroxide, Ddnp/dinol, Double salts, Hmtd,
Leadazide, Lead picrate, Mekap, Mercury fulminate, "Milk Booster", Nitro151
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
mannite, Sodium azide, Tacc, Leadnitroanilate, Nitrogenm sulfide, Nitrosouguanidine, Tetracene, Chlorate-friction primers itd. Instrukcije kako ih pripraviti nalaze se na internetu i drugoj literaturi koju je lako nabaviti. Takvi eksplozivi često se koriste za tzv. car bomb (automobile bombe).
Radioaktivne i nuklearne tvari
Mogućnost radioaktivnog i nuklearnog terorizma postaje sve realnija.
No, ne samo da postoji opasnost od konstrukcije i uporabe nuklearnog oružja,
već postoji i opasnost od radioaktivne kontaminacije urbane sredine. Takve
prijetnje mogu se podijeliti u tri kategorije: a) ukradeno državno nuklearno
naoružanje ili komponente tog oružja, modificirano za terorističku uporabu, b)
improvizirano nuklearno oružje (Improvised Nuclear Devices) sastavljeno iz
ukradenog ili prošvercanoga specijalnoga nuklearnog materijala (plutonija) i
naročito visokoobogaćenog urana, te c) napadi na nuklearne reaktore ili potrošeno nuklearno gorivo ili napadi radiološkim uređajima.
Velika potencijalna opasnost je i disperzija radiološkog materijala s namjerom da se kontaminira odabrano područje. Radi se o tzv. prljavim bombama
(Dirty Bombs) koje su tako konstruirane da pasivno (putem aerosola) ili aktivno (putem eksploziva) rasprše radioaktivni materijal i kontaminiraju određeno
područje, ali istodobno mogu kontaminirati hranu ili vodu. Postoji niz mogućih
izvora radioaktivnog materijala za izradu prljavih bombi. To može biti nuklearni otpad pohranjen kod elektrana ili radioizotopi koje je moguće pronaći u
mnogim bolnicama ili istraživačkim ustanovama. Radioaktivni materijali se
često sintetiziraju u keramičke ili metalne tablete. Takve se tablete mogu smrviti u prah koji se detonacijom eksploziva rasprši, dolazi do požara i stvara se
opasan dim koji kontaminira zrak u okolini. Dosad je zabilježeno više od 800
slučajeva ilegalne trgovine radioaktivnog materijala kao što je medicinski i
industrijski radioaktivni materijal. Manji broj slučajeva (manje od 30) zabilježeno je u slučaju ilegalne trgovine nuklearnim materijalom.
2. DETEKCIJA OPASNIH TVARI UZ POMOĆ SUVREMENE
TEHNOLOGIJE
Kako bi se na vrijeme otkrila prije spomenuta opasnost, nužno je koristiti suvremene senzore za detekciju opasnih tvari jer se njihovim prepoznavanjem
može spriječiti njihov učinak na zdravlje i živote ljudi. Korištenje opasnih tvari
za narušavanje zdravlja i života ljudi ima dugu povijest i uvijek je bilo lakše
izraditi i uporabiti opasnu tvar nego je detektirati. Danas se istraživanju novih
metoda otkrivanja opasnih tvari i razvoju novih senzora pridaje velika pozornost, a u ovom će članku biti predstavljani rezultati istraživanja u okviru pro-
152
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
jekta Europske unije (FP7 Specific Targeted Research or Innovation Project –
"EURITRACK, European Illicit Trafficking Countermeasures Kit".
2.1. Metode detekcije opasnih tvari
Do sada se niti jednom metodom detekcije opasnih tvari ne može dobiti
odgovor na sva pitanja vezana uz otkrivanje eksploziva, radioaktivnih materijala, bojnih otrova, droge i slično. Stoga su istraživački napori usmjereni na razvoj integriranih sustava i senzora koji kombinacijom više metoda mogu otkriti
opasnu tvar, npr. kombinacija nuklearne metode, detekcije para i korištenje xzraka uz dodavanje "inteligencije" (prepoznavanje uzoraka, statistika, georeferencirani podaci itd.). Svaka od tih metoda pojedinačno ima svoje prednosti i
nedostatke.
Danas se uglavnom koriste metode pojedinačne detekcije pa je, primjerice detekcija metala korištena za detekciju mina, međutim u novije je vrijeme
gotovo sav metal oko mina zamijenjen plastičnim materijalima pa je gotovo
nemoguće detektirati eksploziv korištenjem metal-detektora. Psi mogu namirisati isparavanje eksploziva, bilo direktno ili indirektno preko filtra u kojem se
sakupljaju čestice prašine, no psi se moraju dugotrajno trenirati i imaju svoja
biološka ograničenja.
2.2. Nuklearne metode
Nuklearne metode se koriste za detekciju sakrivenih eksploziva već
mnogo godina. U osnovi te metode korišten je princip bombardiranja jezgre
kemijskog spoja penetrirajućim neutronskim zračenjem (uglavnom neutronima). Kao rezultat tog bombardiranja nastaju nuklearne reakcije i čitav niz različitih čestica, gama zračenja i emisije x-zraka. To je zračenje karakteristično
za svaki pojedini element, a problem detekcije opasne tvari može se reducirati
na problem mjerenja koncentracije kemijskih elemenata i njihovom omjeru.
Činjenica je da eksplozivi, bojni otrovi ili droga sadrže kemijske elemente kao
što je vodik (H), ugljik (C), dušik (N) i kisik (O) u različitim koncentracijama.
Mjerenjem tih koncentracija, a naročito omjera koncentracija (ugljik/kisik –
C/O i ugljik/dušik – C/N), može se dobiti karakteristična signatura opasne tvari. Ta je signatura znatno drugačija od okolnog materijala u kojem je takva tvar
sakrivena. Na primjer, x-zrake bi proizvele sliku objekta u kojem se nalazi
nepoznata tvar i mogao bi se prepoznati njegov oblik, ali se ne bi mogao razlučiti eksploziv od šećera, dok bi mjerenja omjera koncentracije C/O i C/N jasno
razlučila te dvije supstance. Stoga se u suštini problem detekcije reducira na
problem identifikacije kemijskih elemenata (C, H, O, N) i mjerenja omjera
koncentracije C/O i C/N. Zato se mogu koristiti različite metode, ali treba
spomenuti veliku prednost nuklearnih analitičkih metoda.
153
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Na slici 1 prikazana je vrijednost koncentracija kemijskih elemenata H,
C, N i O za određeni broj eksploziva, narkotika i drugih materijala. Uočljiva je
razlika između pojedine grupe. Na slici 2 prikazan je omjer koncentracija C/O i
C/N različitih kemijskih spojeva i uočljiva je razlika vrijednosti omjera za eksplozive i druge materijale.
U tablici
Slika 1: Koncentracija kemijskih elemenata H, C, N i O za određeni broj
eksploziva, narkotika i drugih materijala
154
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 2: Omjeri C/O i C/N za različite kemijske spojeve
Prema tome, za razliku od detekcije eksploziva samo na temelju isparavanja dušika, u ovom slučaju detekcija se izvodi na temelju svih elemenata
kemijskog spoja, a idealna su četiri elementa (C, N, O i H), korištenjem neutronskog generatora.
2.3. Verifikacija metode i rezultati
Zadaća prije spomenutog projekta EURITRACK bila je razviti nedestruktivni sustav koji može ispitati sadržaj kontejnera. Detekcija se bazira na
neutronskom senzoru zato što se bombardiranjem nepoznatog sadržaja brzim
neutronima unutar kontejnera može otkriti prisutnost kemijskih elemenata, npr.
H, C, O i N i njihov odnos, te zaključiti o kojim se tvarima radi i ima li među
njima opasnih tvari. Shematski prikaz takvog sustava dat je na slici 3.
155
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
γ-detectors
1
n-detectors
2 3
4 5
1
2
α-detectors
Slika 3: Shematski prikaz detekcije nepoznate tvari u kontejneru
Demonstracija rada postrojenja izvršena je u kontejnerskom terminalu
"Brajdica" luka Rijeka. Rezultati testiranja prikazani su na slikama 4 i 5 gdje se
uočava relativni kemijski sastav ispitivanog kontejnera, odnosno omjer kemijskih elementa C/O i C/N.
156
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 4: Relativni kemijski sastav različitih sekcija ispitivanog kontejnera
157
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Slika 5: Omjer kemijskih elementa C/O i C/N
3. ZAKLJUČAK
Rezultati istraživanja prezentirani u ovom članku pokazali su da se korištenjem
nuklearnih metoda mogu otkriti opasne tvari koje su sakrivene u kontejnerima.
Problematikom opsega transportne industrije kontejnera nije se nitko dugo
bavio. Procjena je da broj kontejnera koji se kreće različitim morima i kopnom
iznosi više od 80 milijuna TEU-a (20-foot equivalents units). Neke procjene
idu i do 250 milijuna TEU-a kao brojke koja opisuje kontejnere u svim lukama
svijeta, uključujući i one prazne koji se premještaju s jedne lokacije na drugu,
odnosno one koji se s brodova matica prebacuju na feeder brodove.
Realno se postavlja pitanje: Koji sustav koristiti za kontrolu sadržaja, a
time i kontrolu nezakonite trgovine koja se odvije kontejnerima? Predmet te
trgovine mogu biti opasane tvari, a posebno eksplozivi. U studenome 2001.
godine u luci na jugu Italije, Gioia Tauro, u kontejneru je nađen skriven čovjek
za kojeg se pretpostavljalo da je pripadnik al-Qa'ide. On je u kontejneru imao
sve potrebno za dugotrajno putovanje, a pronađeni su i planovi zračnih luka i
dozvole za letenje, te različite propusnice. Stoga suvremeni sustavi i tehnologi-
158
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
je, koji su u funkciji prevencije i sprečavanja terorizma moraju u konkretnom
slučaju:
• jamčiti integritet kontejnera (njegov bezopasni unutarnji sadržaj
koji mora biti bez opasnih tvari i samo takav može biti ukrcan na
brod ili napustiti luku),
• omogućiti njegovo praćenje od polazišta do odredišta,
• omogućiti pregled kontejnera bez njegovog otvaranja tako da se
mogu dobiti informacije o tome poklapa li se sadržaj kontejnera s
teretnicom i
• ojačati sigurnost luke i njezinih djelatnika.
Na taj način, uporabom suvremene tehnologije i senzora za otkrivanje
opasnih tvari povećava se i opća razina sigurnosti zajednice u cjelini.
LITERATURA
1. Carascoa, C.; Perota, B.; Bernard, S.; Mariani, A.; Szabo, J.-L.; Sannie, G.;
Roll, Th.; Valković, V.; Sudac, D.; Viesti, G.; Lunardond, M.; Bottosso,
C.; Fabris, D.; Nebbia, G.; Pesente, S.; Moretto, S.; Zenoni, A.; Donzella,
A.; Moszynski, M.; Gierlik, M.; Batsch, T.; Wolski, D.; Klamra, W.; Le
Tourneur, P.; Lhuissier, M.; Colonna, A.; C. Tintori; P. Peerani; V.
Sequeiraj; Salvato, M. In-field tests of the EURITRACK tagged neutron
inspection system. // Nuclear Instruments and Methods in Physics Research. Section A : Accelerators, Spectrometers, Detectors and Associated
Equipment. 588 (2008), 3; 397-405.
2. El Kanawati, W., Carasco, C., Perot, B., Mariani, A., Raoux, A.-C., Valković, V.; Sudac, D.; Obhođaš, J.; Baričević, M.. Gamma-ray signatures
improvement of the EURITRACK tagged neutron inspection system database. // IEEE transactions on nuclear science. 57 (2010) , 5; 2879-2885.
3. Lunardon, M.; Bottosso, C.; Fabris, D.; Moretto, S.; Nebbia, G.; Pesente,
S.; Viesti, G.; Bigongiar, A.; Colonna, A.; Tintori, C.; Valković, V.; Sudac,
D.; Peerani, P.; Sequeira, V.; Salvato, M. Front-end electronics and DAQ
for the EURITRACK tagged neutron inspection system. // Nuclear Instruments and Methods in Physics Research Section B: Beam Interactions with
Materials and Atoms. 261 (2007) , 1-2; 391-395.
4. Obhođaš, J.; Sudac, D.; Valković, V.; Baričević, M.; Franulović, A.; Perot,
B.; Carasco, C. Alain M.; Raoux, A.C.; El Kanawati, W. Analysis of containerized cargo in the ship container terminal. // Nuclear instruments and
methods in physics research A. 619 (2010), 1/3; 460-466.
5. Perota, B.; Carasco, C.; Bernard, S.; Mariani, A.; Szabob, J.-L.; Sannie, G.;
Valković, V.; Sudac, D.; Viesti, G.; Lunardon, M.; Botosso, C.; Nebbia,
G.; Pesente, S.; Moretto, S.; Zenoni, A.; Donzella, A.; Moszynski, M.; Gi159
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
6.
7.
8.
9.
10.
160
erlik, M.; Klamra, W.; Le Tourneu, P.; Lhuissier, M.; Colonna, A.; Tintori,
C.; Peerani, P.; Sequeira, V.; Salvato, M. Measurement of 14 MeV neutroninduced prompt gamma-ray spectra from 15 elements found in cargo containers. // Applied radiation and isotopes. 66 (2008).
Sudac, D., Matika, D., Valković, V.”Identification of materials hidden
inside a sea-going cargo container filled with an organic cargo by using
the tagged neutron inspection system”, Nuclear Instruments and Methods
in Physics Research A – Accelerators Spectrometers Detectors & Associated Equipment. 589 (2008), 1; 47-56.
Valković, V. Suvremeni sustavi nadzora i kontrole, detekcije eksploziva i
radioaktivnog materijala, A.C.T, Zagreb, 2008.
Valković, V., Sudac, D., Matika, D. “Port Security: Container Cargo Control“, Traffic & Transportation - Scientific Journal on T&T Research, Vol
18 (2006). Pp. 143-244.
Valković, V., Blagus, S., Sudac, D., Nađ, K., Matika, D. ”Inspection of
shipping containers for threat materials”, Radiation Physics and Chemistry 71(2004) 897-898.
Valković, V., Sudac, D., Matika, D. “Fast neutron sensor for detection of
explosives and chemical warfare agents”, Applied Radiation and Isotopes
(2009).
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 343.3226:334.722
ROBERT MIKAC*
Rat protiv terorizma nakon deset godina: mjesto i uloga
privatnog sektora i privatnih sigurnosnih kompanija
Sažetak
Nikad do sada u modernoj povijesti ratovanja privatni sektor nije sudjelovao u ovolikom opsegu u potpori i obavljanju zadaća iz područja nacionalne sigurnosti mnogih država kao u odvajajućem globalnom ratu
protiv terorizma. Aktivnosti su brojne, i na domaćoj sceni i u potpori
međunarodnih ciljeva i oblika djelovanja. To je posebno došlo do izražaja u operacijama u Afganistanu i Iraku, za koje mnogi vjeruju da ne bi
bile provedive bez sudjelovanja privatnog sektora, posebice njegova najoperativnijeg dijela – privatnih sigurnosnih kompanija. Usprkos više od
deset godina trajanja globalnog rata protiv terorizma, u mnogim zemljama uočljiv je nedostatak znanstvenih istraživanja i rasprave o ovom
fenomenu. Tako je i u Republici Hrvatskoj, što je paradoksalno s obzirom na to da strane kompanije dolaze u Hrvatsku regrutirati osoblje.
Nebrojeni naši državljani rade diljem svijeta za takve kompanije, a pripadnici naših državnih snaga u Afganistanu gotovo svakodnevno susreću
se i surađuju s privatnim sigurnosnim kompanijama i njihovim zaposlenicima. Ovim člankom želimo popuniti tu prazninu.
Ključne riječi: terorizam, protuterorističko djelovanje, privatni sektor,
privatne sigurnosne kompanije.
*
Dr. sc. Robert Mikac (robert.mikac@yahoo.com) zaposlen je u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Stavovi izneseni u radu izraz su osobnog mišljenja
autora i ne predstavljaju stavove institucije u kojoj radi. Doktorirao je o temi
''Suvremena sigurnost i privatne sigurnosne kompanije: privatizacija sigurnosti i
posljedice'' na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
161
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
War against terrorism 10 year later: the place and the role of private sector
and the private security companies
Abstract
Never in the modern history of warfare has private sector participated to
such extent in support and execution of tasks in the area of national security of so many countries, as in the global war on terrorism today. The
activities are numerous both on the domestic scene and in support of the
international goals and activities. This fact is paricularly noticable in the
operations in Afghanistan and Iraq, which many believe would not be
possible without participation of private sector, especially its most operative part – the private security companies. Despite more than 10
years ongoing global war against terrorism, there is a visible lack of scientific research and discussion on this phenomenon in many countries.
Such is the state of things in the Republic of Croatia as well, which is a
paradox considering the fact that foreign companies are recruiting staff
in Croatia. Numerous Croatian citizens are working for such companies
throughout the world and members of our national forces in Afghanistan
meet and cooperate with the private security companies and their personnel on daily basis. The goal of the article is to fill the afore mentioned
void.
Key words: terrorism, counter-terrorism efforts, private sector, private
security companies.
UVOD
Jedanaesti rujna 2001. godine označen je prekretnicom u suvremenom poimanju sigurnosti, izazova i prijetnji nacionalnoj i globalnoj sigurnosti te u odabiru
mehanizama odgovora na opasnosti terorizma. Posljedica je to kumulativnog
učinka svega što se dogodilo tog dana i u danima koji su slijedili i intenzivne
medijske ekranizacije terorističkog čina te stvaranje mita o ''11. rujnu'' koje je
uslijedilo. Terorizam je trenutno postao globalni strateški izazov i problem te je
postavljen kao središnji diskurs svih rasprava o sadržaju, posljedicama i elementima suvremene sigurnosti. Terorizam je i prije bio izazov i prijetnja, no
nakon 11. rujna 2001. godine sve vezano uza nj ušlo je u novu sferu, krajnje
nepoznatu i nepredvidivu. U danima nakon terorističkog napada, američka
administracija užurbano je tragala za počiniteljima i paralelno se pripremala,
ali i pripremala sve oko sebe, na nužnost brzog i snažnog odgovora. Jedna od
posljedica bila je i rekonceptualizacija pojma terorizma i borbe protiv terorista
na način koji je omogućio proglašenje rata drugoj državi u konvencionalnom
162
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
smislu (Chandiramani et al., 2010). Proglašen je "globalni rat protiv terorizma"
uz naznaku predsjednika Georgea Busha da će trajati koliko je potrebno, sve
dok ne bude uništeno i zadnje utočište terorista (Quadrennial Defense Review
Report, 2006). SAD se postavio u ulogu predvodnika tog rata bez obzira na sve
logičke, konceptualne i provedbene implikacije zadanog diskursa. U stranu je
stavio prethodne mjere suzbijanja terorizma i pružanja odgovora na terorističke
akte te je inzistirao na pokretanju vojnih operacija. Ubrzo je napadnut Afganistan, a 2003. Irak. Unutar korpusa uključenih saveznika u tzv. antiterorističku
Koaliciju spremnih, izuzetno velik doprinos dao je privatni sektor, posebno
privatne sigurnosne kompanije. To su komercijalne organizacije koje su se
specijalizirale u pružanju usluga u sigurnosnom i obrambenom području. One
iz korijena mijenjaju tradicionalnu ulogu nacionalne države kao jedinog protagonista vojnih aktivnosti i glavnog pružatelja sigurnosti vlastitim građanima.
Njihovom pojavom otvorila se kompeticija, ali i partnerstvo u području koje je
donedavno bilo monopol državnih institucija. Tijekom svih godina rata u Afganistanu i Iraku, osoblje privatnog sektora činilo je više od polovice ukupnog
broja svih angažiranih savezničkih ljudskih resursa. K tome, na platformi globalnog rata protiv terorizma mjesto su našli i u drugim međunarodno važnim
operacijama (protupobunjeničke, protunarkotičke i protupiratske aktivnosti) te
u svim sustavima nacionalne sigurnosti SAD-a, ali i najbližih saveznika. Impuls takvog stanja u području sigurnosti širi se i na sve ostale države putem
paradigmi neoliberalne tržišne ekonomije, privatizacijske revolucije te prepuštanjem dojučerašnjih inherentnih državnih funkcija privatnom sektoru i/ili
vanjskim ugovaranjem tih usluga s privatnim sektorom (tzv. outsourcingom).
Iz navedenih procesa ništa i nitko nije izuzet, samo su pristupi, brzina i manifestacije varijante na zadanu temu. To što pojedine funkcije iz područja nacionalne sigurnosti obavljaju privatne sigurnosne kompanije donosi određeno
ubrzanje, rasterećenje i nadopunu važnih resursa, no postavljaju se pitanja transparentnosti, dugoročne isplativosti i odgovornosti za takvu politiku. Njihov
angažman u području sigurnosti, posebno u borbi protiv terorizma, dio je rješenja, ali i dio problema. No rasprave do današnjih dana u mnogim zemljama, pa
tako i u Hrvatskoj, nisu u dovoljnoj mjeri valorizirale i analizirale mjesto i
ulogu privatnih sigurnosnih kompanija u borbi protiv terorizma, kao ni posljedice takve politike.
Cilj ovog rada je dati analizu angažmana privatnih sigurnosnih kompanija u borbi protiv terorizma putem sagledavanja razine zastupljenosti u strategijskim dokumentima s područja nacionalne sigurnosti, obrazloženja zašto su
angažirane i u kojim područjima te upozorenja na posljedice ovakvog diskursa.
Očekivani doprinos je širenje spoznaje o ovom bitnom, no nedovoljno istraženom fenomenu outsourcinga državno važnih funkcija iz područja nacionalne
sigurnosti te unapređenje sustava borbe protiv terorizma pružanjem preporuka
za mjesto i ulogu privatnih sigurnosnih kompanija u borbi protiv terorizma.
163
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
1. STRATEŠKI OKVIR ZA DJELOVANJE PRIVATNOG SEKTORA
Terorizam je do 11. rujna 2001. godine bio izazov i problem kojim su se bavile
države same uz suradnju na mnogim osnovama. Teroristički napad na SAD na
neki je način ujedinio svijet o pitanjima terorizma. Vijeće sigurnosti UN-a je
iste godine donijelo Rezoluciju 1368 i 1373 (2001) kojima je osudilo terorističke napade bilo koje vrste te pozvalo države članice i cjelokupnu međunarodnu zajednicu na prevenciju i suzbijanje terorizma. Mnoge regionalne organizacije i države u svojim strategijama sigurnosti te prvi put izrađenim strategijama
za prevenciju i suzbijanje terorizma, kao i pratećim akcijskim planovima, istaknule su prijetnju terorizma kao najveću opasnost suvremenog doba. Zanimljivo je promotriti u kojoj mjeri se spominje mjesto i uloga privatnog sektora u
navedenim dokumentima.1
UN kao organizacija država članica u dokumentima i rezolucijama očekivano spominje odgovornost, potrebu za akcijom i njihove obveze. U Globalnoj protuterorističkoj strategiji iz 2006. godine pozvao je države na suradnju s
privatnim sektorom radi prevencije i suzbijanja terorizma, posebno u područjima sigurnosne zaštite luka te u pomorskom i civilnom zračnom transportu.
Posebno je važnom istaknuta razmjena najboljih praksi između svih uključenih
u prevenciju i suzbijanje terorizma te razvoj javno-privatnog partnerstva u
ovom području (The United Nations Global Counter-Terrorism Strategy,
2006).
Osim što je Europska unija donijela različite sigurnosne strategije i akcijske planove (Europska strategija sigurnosti iz 2003. godine, Deklaracija o
borbi protiv terorizma iz 2004. godine, Akcijski plan EU za borbu protiv terorizma iz 2004. godine, Protuteroristička strategija EU iz 2005. godine, Unutarnja strategija sigurnosti EU iz 2010. godine, Akcijski plan za provedbu Unutarnje strategije sigurnosti EU iz 2010. godine), koje sve zajedno služe kao
sigurnosne platforme kojima se razrađuju uloge i odgovornosti ponajprije država članica i tijela EU, dodatno je, no tek načelno, spomenula ulogu privatnog
sektora kao partnera u provedbi sigurnosti i sprečavanju opasnosti terorizma.
Najjasnije se upućuje na suradnju javnog i privatnog sektora u Unutarnjoj strategiji sigurnosti EU iz 2010. godine i pripadajućem Akcijskom planu, u dijelu
koji se odnosi na preventivne mehanizme sprečavanja nastanka terorizma, poput suradnje u financijskim aktivnostima, jačanja otpornosti na katastrofe, u
istraživanjima i razvoju, informatičkoj sigurnosti te sigurnosti transporta (Internal Security Strategy for the European Union, 2010; The EU Internal
Security Strategy in Action, 2010).
1
Iako se pod zajedničkim nazivnikom ''privatni sektor'' misli na cjelokupan potencijal
koji se nalazi u izvandržavnom vlasništvu i upravljanju, rad je u prvom redu usmjeren
na dijelove i procese koji se odnose na privatne sigurnosne kompanije.
164
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Na sličnom tragu su i strateški dokumenti Republike Hrvatske. Strategija
nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske iz 2002. godine donosi kako se hrvatski sigurnosni koncept djelovanja temelji na pretpostavci aktivnog sudjelovanja svih društvenih komponenti u ojačavanju sigurnosnih kapaciteta i razvoju otpornosti na sigurnosne rizike i prijetnje (Strategija nacionalne sigurnosti
Republike Hrvatske, 2002). U Nacionalnoj strategiji za prevenciju i suzbijanje
terorizma iz 2008. godine pod mjerama borbe protiv terorizma navedeno je
kako, osim primarno državnih institucija, civilno društvo i gospodarski subjekti
imaju svoje mjesto i ulogu da putem javno-privatnog partnerstva sudjeluju u
prevenciji i suzbijanju terorizma. Razvoj i unapređenje javno-privatnog partnerstva označeno je bitnom karikom u promicanju sigurnosti i stabilnosti u
odnosu na opasnosti terorizma (Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje
terorizma, 2008). Akcijski plan za prevenciju i suzbijanje terorizma iz 2011.
godine naznačuje kako odgovor na terorizam zahtijeva uključenost i kontinuiranu koordinaciju i suradnju državnih i ostalih društvenih sastavnica. Mjere i
aktivnosti zajedničke suradnje državnog i privatnog sektora obuhvaćaju: zaštitu
od terorizma; saniranje štete i poduzimanje aktivnosti na oporavku od terorističkog napada; osposobljavanje, trening i edukaciju za protuterorističko djelovanje (Akcijski plan za prevenciju i suzbijanje terorizma, 2011).
Kod svih spomenutih dokumenata uočljiva je višedimenzionalna neravnoteža između (skromnog) spominjanja mjesta i uloge privatnog sektora te
operativne suradnje s privatnim sektorom. U praksi postoji velik raskorak između globalnog i nacionalno-političkog te ekonomskog diskursa kojim se na
državu gleda kao na lošeg upravljača u mnogim poslovnim procesima i nastoji
se privatizirati najveći dio gospodarskog i uslužnog sektora (i u području sigurnosti!), a pritom se taj potencijal koji je izvan državnog sektora ne uključuje
dovoljno u raspravu i provedbu najvitalnijih nacionalnih interesa. Privatni sektor premalo je uključen u provedbu nacionalne sigurnosti, što je paradoksalno
jer ako su pojedini gospodarski subjekti uspjeli na platformi javne i društvene
infrastrukture ostvariti značajan razvoj, tada treba postojati međusobna odgovornost i suradnja u zaštiti zajedničkog prostora, vrijednosti i interesa od prijetnji kao što je terorizam.
S druge strane postoje države, poput SAD-a i Velike Britanije, koje nemaju takvih problema s uključivanjem privatnog sektora u sustav nacionalne
sigurnosti i njezino izvršenje. SAD u strateškim dokumentima (Strategija nacionalne sigurnosti, 1997, 2002, 2006, 2010; Nacionalna strategija domovinske sigurnosti, 2002, 2007; Nacionalna protuteroristička strategija, 2003,
2006, 2011; Nacionalna strategija obrane, 2005, 2008; Nacionalna vojna strategija, 2004; Pregled stanja na obrambenom području, 1997, 2001, 2006,
2010) spominje privatni sektor kao inherentni element nacionalne sigurnosne
arhitekture angažiran radi ostvarivanja ciljeva i zaštite nacionalnih interesa.
Negdje je ta veza više, negdje manje izražena, no ona je stalna i nepobitna. O
165
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
važnosti odnosa države i privatnog sektora svjedoči navod iz Nacionalne strategije domovinske sigurnosti iz 2002. godine da je privatni sektor glavni državni dobavljač robe i usluga te vlasnik 85 posto kritične nacionalne infrastrukture
i stoga ključni partner ostvarivanja domovinske sigurnosti (National Strategy
for Homeland Security, 2002:viii). U segmentu istraživanja i razvoja novih
tehnologija predviđeno je da se Ministarstvo obrane, kao glavna poluga u projekciji moći i u zaštiti SAD-a, osloni na privatni sektor kako bi on osigurao
vodstvo u razvoju novih tehnologija i ideja, što bi za ministarstvo i njegove
oružane snage značilo nastavak tehnološke superiornosti (Quadrennial Defense
Review Report, 2001). Osim u glavnim strateškim dokumentima, sudjelovanje
privatnog sektora kao integralnog dijela ukupne američke moći mnogo snažnije
ocrtavaju dokumenti na razini vojne doktrine koji preciziraju operativne i taktičke postupke i suradnju između svih uključenih elemenata obrambenog sustava, čiji je sastavni dio i privatni sektor.2 Veza između oružanih snaga SAD-a
i privatnog sektora važna je i zbog toga jer je proračun SAD-a za obranu veći
od svih ostalih članica NATO-a zajedno, vojska SAD-a troši najveći dio resursa SAD-a namijenjenih globalnom ratu protiv terorizma, a uza sve to, od 2003.
do 2008. godine Pentagon je sklopio više od dva milijuna ugovora s privatnim
sektorom te otprilike polovica proračuna Pentagona ide na plaćanje privatnog
sektora (Carafano, 2008). Prema tome, velik dio resursa, ali i očekivanja u
globalnom ratu protiv terorizma, apsorbira privatni sektor i privatne sigurnosne
kompanije.
Velika Britanija u analiziranim strateškim dokumentima (Nacionalna
strategija sigurnosti, 2008, 2009, 2010; Nacionalna protuteroristička strategija, 2009, 2011-2015) veoma slično razmatra suradnju državnog i privatnog
sektora. Dodatna sličnost je i u tome što je i britanska kritična nacionalna infrastruktura pretežno u privatnom vlasništvu. Britanski pristup je obuhvatan, nijedan segment društvene moći nije izostavljen iz angažmana u području nacionalne sigurnosti. Tome svjedoči Nacionalna protuteroristička strategija iz
2009. godine u kojoj je navedeno kako realizacija nacionalnih ciljeva ''ovisi o
bliskoj suradnji javnog i privatnog sektora'' te je ''privatni sektor krucijalan za
2
Zajednički pravilnik kopnene vojske i mornaričkog korpusa Pravilnik FM 3-24
(MCWP 3-33.5) Counterinsurgency (2006.) i Pravilnik FM 3-07 Stability Operations
(verzije iz 2003. i 2008. godine), osim uputa i smjernica koje daju, detaljno obrađuju i
upućuju na suradnju s privatnim sektorom, za koji se navodi da, kad je pod ugovorom,
čini dio istog sustava. Dodatno, stručnjaci MPRI-ja su za potrebe kopnene vojske
SAD-a pod ugovorom sa Zapovjedništvom američke vojske za obuku i doktrinu u
cijelosti napisali pravilnike Contractors on the Battlefield (FM 3-100.21) i Contracting
Support on the Battlefield (FM 100-10-2). Osim toga, postoji cijeli niz službenih
dokumenata Ministarstva obrane SAD-a o temi oblikovanja zajedničkog djelovanja
tradicionalno redovnih snaga i privatnih sigurnosnih kompanija.
166
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
zaštitu Velike Britanije i britanskih interesa'' (National Counterterrorism
Strategy, 2009:33-41).
Za razliku od prije analiziranih dokumenata (UN, EU i RH) u kojima je
uočena nedovoljna veza između državnog i privatnog sektora, posljedično i
premalo operativne suradnje, strateški dokumenti SAD-a i Velike Britanije
nemaju taj problem. Privatni sektor je u te dvije zemlje najrazvijeniji u cijelom
svijetu, pokretač je sveukupnog razvoja, a relevantne procjene pokazuju kako
usluge privatnih sigurnosnih kompanija osnovanih u SAD-u i Velikoj Britaniji
čine više od 70 posto svjetskog ''biznisa'' u tom području. SAD i Velika Britanija ujedno su najveći korisnici njihovih usluga. Dapače, Amerikanci su zaključili da su se previše oslonili na privatni sektor. O tome svjedoči sljedeći
navod: ''U skladu s ciljem Vlade o smanjenju ovisnosti o vanjskim ugovorenim
suradnicima, Ministarstvo obrane predstavilo je svoju inicijativu za proračunsku 2010. fiskalnu godinu kako navedeno ostvariti. Tijekom idućih pet godina
Ministarstvo obrane smanjit će broj usluga podrške privatnog sektora na njihovu razinu od 26 posto radne snage prije 2001. godine (od trenutne razine 39
posto) te ih zamijeniti, ako je potrebno, državnim službenicima na punom radnom vremenu. Ovi napori pomoći će u uspostavi uravnoteženog odnosa svih
komponenti radne snage sastavljene od vojnika, državnih službenika i osoblja
privatnih kompanija, kako bi se uskladile funkcije javnog i privatnog sektora te
kako bi rezultat bilo bolje vrednovanje poreznih obveznika'' (Quadrennial Defense Review Report, 2010:55-56).3 S druge strane Atlantika, u Velikoj Britaniji ne vide se naznake upitnosti veze i odnosa javnog i privatnog sektora, već
naprotiv, one se produbljuju i proširuju.4
3
Ministarstvo obrane SAD-a, osim što je najveći poslodavac na svijetu, ujedno je
najveći korisnik privatnih usluga na svijetu.
4
Godinama je politika britanske vlade da povjerava izvršenje određenih obrambenih
funkcija vanjskim izvođačima. Znatan dio obuke britanskih oružanih snaga već obavlja
privatni sektor ili pridonosi svojim sudjelovanjem. Privatni sektor na određeni je način
uključen u 80 posto svih vojnih obuka. Kraljevska mornarica provodi većinu svojih
obuka na vodama u suradnji s komercijalnim konzorcijem Flagship Training Limited,
koji osigurava specijalističke instruktore – često bivše pripadnike vojske – i usluge
upravljanja poligonima za obuku. Vidi više u: UK Foreign and Commonwealth Office
(2002) ''Private Military Companies: Options for Regulation''. Usto, privatna
sigurnosna kompanija G4S angažirana je da pomogne s desetak tisuća svojih djelatnika
britanskim vlastima u osiguranju predstojećih Olimpijskih igara u Londonu 2012.
godine. Najzanimljiviji primjer je najava prepuštanja određenih policijskih poslova
privatnim kompanijama. Za navedeno vidi više u: Banka web portal (2012) ''Otkriven
plan britanske vlade za privatizaciju policije''.
167
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
2. RAZLOZI ANGAŽMANA PRIVATNOG SEKTORA U
GLOBALNOM RATU PROTIV TERORIZMA
Grupa autora s Industrijskog fakulteta vojnih snaga Sveučilišta nacionalne
obrane SAD-a smatra da od sredine 1990-ih Ministarstvo obrane SAD-a potporu privatnog sektora u području sigurnosti vidi kao ''multiplikatore snaga'' koji
nadopunjuju postojeće mogućnosti vojnih snaga SAD-a. Ističu da se Ministarstvo obrane brzo prilagodilo takvom trendu te o privatnom sektoru uvelike
ovise. On upotpunjuje taktičke, operativne te ponekad i strateške potrebe (Privatized Military Operations, 2007:1). Oružane snage SAD-a su uvijek u transformaciji (rapidno smanjenje broja pripadnika nakon Hladnog rata, "revolucija u vojnim poslovima", koncept totalnih snaga), te uz druge faktore i utjecaje,
postale su ovisne o privatnom sektoru. Uključivanjem privatnog sektora u obrambene potrebe nastojalo se smanjiti rascjep između strateških ciljeva i prenapregnutih mogućnosti vojnih snaga. Na taj je način privatni sektor postao
neraskidivo vezan uz sva međunarodna angažiranja snaga SAD-a, ali i potpore
u SAD-u. David Perry (2010:2-10) uspoređujući vlastite stavove s razmišljanjima drugih autora, ističe kako je, osim angažmana privatnog sektora uz vojne
snage, uočljiv trend njegova angažmana i u području obavještajnih aktivnosti.
Obavještajne su aktivnosti srž svake protuterorističke operacije, a trenutačno
obavještajna zajednica SAD-a troši više od 70 posto svog budžeta na plaćanje
vanjskih ugovornih partnera koji čine više od četvrtine osoblja uključenih u
obavještajne poslove. Od tog broja više od 25 posto ih je uključeno u najznačajnije obavještajne funkcije. Smatra kako ''privatni akteri trenutačno obnašaju
veću ulogu nego državni subjekti u nekoliko aspekta američkih protuterorističkih aktivnosti''.
Pokretanjem operacija ''Enduring Freedom'' 2001. (Afganistan) i ''Iraqi
Freedom'' 2003. (Irak), kao dio globalnog rata protiv terorizma, otvoren je
golemi prostor operacija koji je zahtijevao izniman ljudski i financijski potencijal. Kako je predsjednik Bush zahtijevao brz odgovor, nije ostavio previše
mogućnosti zapovjedništvu vojske SAD-a u pogledu strateškog razvijanja operacija, suradnje sa saveznicima i osiguranja logističke potpore. Iako su sve
države članice NATO-a podržale SAD i prvi put u povijesti Saveza aktivirale
članak 5. Washingtonskog ugovora, sve nisu bile spremne prihvatiti operacije
velikih razmjera i angažmana te je bilo upitno koliko je koja članica spremna
vojnim snagama sudjelovati na terenu. Stoga je SAD krenuo u formiranje tzv.
Koalicije spremnih kako za napad na Afganistan tako i Irak.5 Među ostalim,
suradnja je ponuđena i privatnom sektoru te posebno privatnim sigurnosnim
kompanijama.
5
NATO se u operaciju u Afganistanu priključio u kolovozu 2003. godine.
168
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Nakon prestanka konvencionalnih operacija i početnog privida stabilnosti ubrzo se sigurnosna situacija u obje zemlje pogoršala. Glavna ratna poluga u
obje intervencije – vojska SAD-a dobila je s vremenom i dodatne funkcije:
uspostava i održavanje sigurnosnog okruženja, potpora rekonstrukcijskim poslovima te izgradnja i obuka domaćih snaga sigurnosti reformom sigurnosnog
sektora. U sklopu takve misije vojska SAD-a, uz svoje snage, osigurava i civilne stručnjake zaposlene u Ministarstvu obrane te tvrtke i njihove zaposlenike
koji su izravna potpora borbenim postrojbama. Svi ostali na terenu, pa makar
se radilo o vladinim agencijama SAD-a ili velikim američkim privatnim korporacijama, nisu mogli računati na zaštitu američke vojske. Za sigurnost svojih
djelatnika i projekata morali su se sami pobrinuti. Ovdje su privatne sigurnosne
kompanije došle do izražaja. Dva su glavna razloga zbog kojih se enormno
povećala potreba za privatnim sigurnosnim kompanijama u sektoru pružanja
sigurnosnih usluga i njihovim operativnim sposobnostima na terenu. Prvi razlog je što se sigurnosna situacija na terenu pogoršala tako naglo da su se svi
našli u velikoj opasnosti i trebali su zaštitu. Drugi je razlog nepripremljenost i
neinformiranost o sigurnosnoj situaciji na terenu i što su mnoge privatne tvrtke
srljale u obje zemlje vođene mogućnošću enormne zarade u rekonstrukcijskim
poslovima, zanemarujući sigurnosne zahtjeve (Rebuilding Iraq…, 2005; Rebuilding Iraq…, 2006).
Usto, zbog nikad dosta ''čizama na terenu'', uloga privatnog sektora svakom je godinom dolazila do sve većeg izražaja. Tijekom razvoja operacija
privatne kompanije dobivaju i sve veću ulogu u stabilizacijskim i rekonstrukcijskim poslovima, ali i kao snage potpore u ratu protiv terorista i protivničkih
snaga. Kako su godine prolazile, broj angažiranih privatnih sigurnosnih kompanija i njihovih djelatnika stalno se povećavao te je nakon nekoliko godina
prerastao broj redovnih snaga. Ured za utvrđivanje odgovornosti vlade SAD-a
(Government Accountability Office – GAO) prenosi podatke iz kvartalnog popisa Ministarstva obrane SAD-a da je u travnju 2008. godine za Ministarstvo u
Afganistanu i Iraku ukupno radilo 197 718 ugovornih partnera (Contingency
Contracting…, 2008). Godinu dana nakon toga Komisija za praćenje ratnog
ugovaranja u Iraku i Afganistanu (Commission on Wartime Contracting in Iraq
and Afghanistan) iznosi podatak kako više od 240 tisuća ugovornih partnera
podupire rad Ministarstva obrane SAD-a u jugozapadnoj Aziji (uključujući
Afganistan i Irak). Od tog impozantnog broja više od 80 posto nisu državljani
SAD-a (At What Cost?..., 2009). Ove brojke odnose se samo na Ministarstvo
obrane SAD-a, te treba uzeti u obzir kako određen broj privatnih sigurnosnih
kompanija radi i za druge poslodavce. Doslovno, obje zemlje su premrežene
uključivanjem privatnog sektora i njihovih zaposlenika.
Zadaće, uloge i aktivnosti privatnog sektora i privatnih sigurnosnih kompanija te tradicionalnih vojnih snaga u području operacija najviše se preklapaju
u rekonstrukcijskim poslovima, održavanju mnogih instalacija i njihovih susta169
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
va; u transportu većine robe potrebne za nesmetano odvijanje ratnih djelovanja;
fizičkom osiguranju značajnih objekata i osoba; reformi sigurnosnog sektora i,
najkontroverznije, u izravnom sudjelovanju u neprijateljstvima. U posljednjih
nekoliko godina u obje su se zemlje ustalili udjeli zaposlenika privatnih kompanija na određenim poslovima koje oni obavljaju za Ministarstvo obrane
SAD-a. Najveći broj djelatnika privatnih kompanija zaposlen je na poslovima
potpore unutar i oko vojnih instalacija, njih 65 posto, potom dio koji radi na
sigurnosnim poslovima s više od 12 posto ukupnog broja. Prevoditelja i tumača
ima 8 posto. Na logističkim poslovima i poslovima održavanja radi gotovo 4
posto. Na konstrukcijskim poslovima radi nešto više od 2 posto. Transportom
se bavi 2 posto, a komunikacijama i treningom domaćih snaga po jedan posto.
Svih ostalih koji ne idu ni u jednu od ovih kategorija ima 4,5 posto (Schwartz,
2010:8).
Pripadnici hrvatskih snaga u Afganistanu (djelatnici ministarstava vanjskih i europskih poslova, obrane i unutarnjih poslova), osim što su gotovo svakodnevno korisnici uslužnih poslova koje u potpunosti obavljaju zaposlenici
privatnih kompanija (logistika, prehrana, održavanje), povremeno surađuju ili
dolaze u doticaj s pripadnicima privatnih sigurnosnih kompanija koje djeluju
na poslovima u sigurnosnom sektoru. Navedene kompanije i preklapajuće djelatnosti su: ''Ronco'' (do 2009. godine provedba tečajeva o mjerama protiv
improviziranih eksplozivnih naprava za potrebe Međunarodnih snaga za podršku sigurnosti u Afganistanu (International Security Assistance Force – ISAF) i savjetovanje u zapovjedništvu ISAF-a; trenutačno provodi obuku o
mjerama zaštite štićenih osoba u Vojno-policijskoj školi za obuku afganistanskih snaga sigurnosti u kojoj je Republika Hrvatska vodeća država); ''MPRI''
(Military Professional Resources Inc) (izrada planova obuke i koordinacija
obuke za NATO trening misiju u Afganistanu); ''DynCorp'' (preuzima pojedine
poslove od MPRI-ja, obavlja poslove osiguranja štićenih osoba za Ministarstvo
obrane SAD-a i surađuje prilikom mentoriranja afganistanskih snaga sigurnosti); ''Blackwater'' (Xe) (koordinacija pri obuci afganistanskih snaga sigurnosti);
''HMS'' (Hazard Management Solutions) (provodi obuku iz rukovanja naoružanjem za ISAF); ''Saladin'' i ''ArmorGroup'' (suradnja prilikom provedbe osiguranja štićenih osoba stranih izaslanstava).
Svi dosad spomenuti poslovi koje obavlja privatni sektor i posebice privatne sigurnosne kompanije u području operacija (rekonstrukcijski i logistički
poslovi, zaštitni sigurnosni poslovi, prevođenje i tumačenje, komunikacija,
transport gotovo svih najvažnijih resursa, obuka domaćih snaga sigurnosti)
predstavljaju funkcije koje su donedavno bile funkcije redovnih snaga. Redovne snage i privatni sektor danas negdje nastupaju zajedno, negdje privatnici
podupiru i nadopunjuju redovne snage dok u pojedinim funkcijama, poput
transporta, gotovo potpuno samostalno obavljaju tu izuzetno važnu zadaću
opskrbe svih savezničkih snaga na terenu. Postoje različita mišljenja o prepuš170
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
tanju navedenih funkcija privatnom sektoru. Pojedini autori smatraju kako ove
funkcije nisu inherentne državne zadaće, samim time su i pogodne za prepuštanje privatnom sektoru koji bi ih trebao uz manje troškove jednako kvalitetno,
ako ne i kvalitetnije provesti. Drugi se, pak, ne slažu s takvim diskursom. No,
puno veća rasprava vodi se kad privatni sektor izravno sudjeluje u neprijateljstvima što je središnja funkcija, ali i uloga državnih snaga.6 Navedeni koncept
toliko je privržen državotvornim obvezama i odgovornostima da dodjeljivanjem poslova iz tog opusa ugovorenim izvaninstitucionalnim partnerima dovodi u pitanje samu funkciju države. Između svih (raznovrsnih) kompanija i njihovih međusobno preklapajućih poslova na terenu, ''Blackwater'' bez premca je
kompanija koja služi kao ogledni primjer izravnog sudjelovanja u neprijateljstvima sa svim mogućim implikacijama. U brojnim izvorima7 o sudjelovanju
''Blackwatera'' u globalnom ratu protiv terorizma izdvajaju se njegove sljedeće
aktivnosti: obuka afganistanskih snaga sigurnosti i američkih snaga u SAD-u;
osiguranje visokopozicioniranih osoba i konvoja; dostava važnih resursa na
terenu; osiguranje baza CIA-e u Afganistanu; obavještajne aktivnosti; naoružavanje, lansiranje i zaštita besposadnih letjelica namijenjenih likvidaciji protivnika; borbeno djelovanje manjeg opsega; tajne operacije u Pakistanu; pronalaženje i likvidacija pripadnika al-Qa'ide u Iraku, Afganistanu i Pakistanu. Sve je
ovo izravan izazov konceptu državnosti i definiciji države koja podrazumijeva
dva postulata – legalni i praktični monopol legitimne uporabe sile u zadanom
prostoru. Implikacije izravnog sudjelovanja ''Blackwatera'' u neprijateljstvima
su brojne.
3. POSLJEDICE ANGAŽMANA PRIVATNOG SEKTORA U
GLOBALNOM RATU PROTIV TERORIZMA
Privatni sektor dao je svoj doprinos u postojećem globalnom ratu protiv terorizma. Pokazao je spremnost da prati, podupire, nadopunjuje, ali i preuzima odgovornost u ispunjenju domaćih i međunarodnih zadaća iz područja nacionalne
sigurnosti. Razvio je važna znanja i kompenzirao nedostatak sposobnosti koje
6
Među najznačajnije djelatnosti izravnog sudjelovanja u neprijateljstvima ubrajaju se:
borbene aktivnosti, dostava sredstava namijenjenih nanošenju gubitaka protivniku na
prednju liniju sukoba, tjelesna zaštita legitimnih vojnih meta, ispitivanje zatvorenika,
prikupljanje taktičkih obavještajnih podataka, održavanje naoružanja na prednjoj liniji
bojišnice, upravljanje i navođenje sredstava kojima se nanosi trenutna šteta ili smrt
protivnika.
7
Perry, D. (2010). Blackwater vs. Bin Laden: PMCS involvement in American
Counter-Terrorism. Scahill, J. (2007). Blackwater: The Rise of the World’s Most
Powerful Mercenary Army. Schwartz, M. (2010). Department of Defense Contractors
in Iraq and Afghanistan: Background and Analysis.
171
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
redovne snage gube te zajedno s njima djeluje u ispunjenju nacionalno važnih
ciljeva. Uz mnoge zadaće u svojoj zemlji, najuočljivija je njegova uloga u Afganistanu i Iraku gdje je po brojnosti prva snaga na terenu. Većina britanske i
američke političke i vojne elite smatra kako potpora privatnih sigurnosnih
kompanija smanjuje obrambene troškove i pruža ključan faktor ''multiplikatora
snaga'' kako bi bili ostvareni ciljevi današnjih protuterorističkih aktivnosti.
Vrijedno je spomenuti tri značajna područja djelovanja privatnih sigurnosnih
kompanija u ratu protiv terorizma: sigurnosni poslovi, obuka domaćih snaga
sigurnosti, transport ratnih resursa. Amerikanci su se toliko oslonili na privatne
sigurnosne kompanije da su postali ovisni o njihovom sudjelovanju u operacijama. Najzanimljiviji podatak i prikaz takve ovisnosti jest procjena Ministarstva obrane iz 2005. godine, koju GAO prenosi, ''da bi bilo potrebno formirati
devet novih brigada kopnene vojske koje bi zamijenile sadašnji broj djelatnika
privatnih sigurnosnih kompanija koji rade u Iraku'' (Rebuilding Iraq…,
2008:1). To se odnosi na privatne sigurnosne kompanije zaposlene na sigurnosnim zadaćama. Sljedeće značajno partnerstvo je u obuci i treningu domaćih
snaga sigurnosti u obje zemlje (Irak i Afganistan), što je ocijenjeno veoma
značajnom fazom stabilizacije i najsnažnije uporište izlazne strategije saveznika – obučiti domaće snage sigurnosti da budu sposobne preuzeti odgovornost
za samostalno održavanje reda, sigurnosti i stabilnosti kako bi se koalicijske
borbene snage mogle povući. I ovdje je privatni sektor angažiran u značajnom
broju. No najkompleksniji posao je dopremiti sve potrebne ratne resurse u Irak
i Afganistan. Umijeće ratovanja na ovim dalekim bojištima nije potezanje okidača, već logistika. Irak je bilo lakše zauzeti zbog otvorenih pomorskih luka u
Kuvajtu i ostalih prijateljskih zemalja Zaljeva. No, zato se Afganistan pokazao
kao pravo iskušenje. Oko 80 posto svih logističkih potreba savezničkih snaga u
Afganistanu doprema se u pakistanske morske luke, pretovaruje se u cestovne
konvoje te se upućuje na dugotrajan put prema dvije središnje logističke baze u
Afganistanu (američke vojne baze u Bagramu i Kandaharu) pa potom do svih
ostalih savezničkih baza. Cjelokupna cestovna operacija prepuštena je uglavnom nepouzdanim domaćim privatnim sigurnosnim kompanijama. Taj je sektor iznimno značajan u Afganistanu.
Premda su time redovne snage rasterećene određenih funkcija, prevelika
je ovisnost o privatnom sektoru koji postupno preuzima obavljanje funkcija
koje su dosad bile u nadležnosti države. Države time same sebi onemogućuju
nadzor nad provedbom svih faza rata protiv terorizma što može biti vrlo opasno. Dodatno gube institucionalnu memoriju i operativnu sposobnost u pojedinim područjima. Osim toga, u svim godinama nije zabilježena dovoljna koordinacija između redovnih i privatnih snaga, kako na terenu tako i u pripremnoj
fazi. Stanje se s vremenom poboljšava no dinamika nije zadovoljavajuća. Zabrinjavajuće je da i nakon deset godina trajanja globalnog rata protiv terorizma,
pri čemu je privatni sektor najbrojnija snaga na terenu u pojedinim zemljama,
172
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nedostaje stručna i javna rasprava o mjestu i ulozi privatnog sektora, a ta tema
nije niti obuhvaćena nastavnim planovima i programima za kandidate koji se
spremaju za odlazak u operacije.
U vezi s mjestom i ulogom privatnog sektora vrlo je važna rasprava o
normativnom određenju, pravnom okviru te regulativi djelovanja privatnih
sigurnosnih kompanija. To je vrlo osjetljivo područje kojem se i u svjetskim
okvirima pridaje premalo pozornosti. Pitanja statusa, uloge, sadržaja, načina i
posljedica poslovanja privatnih sigurnosnih kompanija, njihova transparentnost, pouzdanost i odgovornost te eventualne zlouporabe ugovora – sve je to
važan dio rasprave u regulativi poslovanja, no ovdje izvan okvira analize. Dva
su temeljna pitanja o mjestu i ulozi privatnih sigurnosnih kompanija i njihovih
zaposlenika u ratu protiv terorizma koja moraju biti barem plošno dotaknuta.
Riječ je, ponajprije, o reguliranju statusa – jesu li zaposlenici privatnih kompanija u području operacija plaćenici ili ne, te jesu li borci ili civili? Odgovor nije
jedinstven, različita su pravna mišljenja. Većina autora smatra kako nisu plaćenici ni borci. No svaka analiza je ovisna o pojedinačnoj situaciji. Trenutačno
nisu uspostavljeni međunarodni obvezujući standardi koji bi se bavili legitimnošću rada privatnih sigurnosnih kompanija, niti bilo koja vrsta klasifikacije o
mogućnostima obavljanja određenih poslova. Isto tako, o pitanju legitimnosti
uporabe sile lome se brojna koplja. Za razliku od vojnih snaga koje u ratnim
operacijama imaju društveno prihvatljivo opravdanje za uporabu sile, privatne
sigurnosne kompanije nemaju to opravdanje. Stoga, sve vezano uz djelovanje
privatnog sektora u ratu protiv terorizma izuzetno je osjetljivo i upitno, a međunarodni pravni okvir nije dovoljno precizan kako bismo mogli izvući jednoznačne odgovore.
Usto, u poslovanju privatnog sektora uočene su brojne nepravilnosti koje
su prouzročili pripadnici privatnih sigurnosnih kompanija i kompanije same, a
o njima su pisali mnogi autori i istražni odbori američkog Kongresa. Među
najpedantnijim i s najviše korisnih analiza ističe se GAO. GAO je pronašao
brojne nelogičnosti i nepravilnosti privatnika u ugovaranju i obavljanju državno važnih poslova. Protekom godina stanje se popravlja, no mnogi misle kako
je proces povjeravanja državno važnih funkcija i poslova vanjskim suradnicima
(outsourcing) otišao predaleko. Posebno značajna anomalija je nemogućnost
pouzdanog utvrđivanja što sve i kako privatne sigurnosne kompanije obavljaju
u ratu protiv terorizma. Potpune informacije nema ni sam Kongres SAD-a,
pogotovo u području korištenja privatnih sigurnosnih kompanija za potrebe
obavještajnih aktivnosti.
U provođenju američke i britanske politike međunarodnog korištenja
privatnih entiteta u globalnom ratu protiv terorizma (Afganistan i Irak) problem je i to što su ih godinama izuzimali iz zakonske nadležnosti i sudske jurisdikcije država u kojima za njih djeluju. Afganistanski i irački predstavnici vlasti godinama su pokušavali ograničiti i/ili zabraniti i/ili staviti pod vlastitu nad173
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ležnost rad stranih kompanija, no zbog pritisaka iz svjetskih centara moći to
nisu mogli postići. Do promjena dolazi tek tijekom 2011. i 2012. godine, no
one su sporadične i nisu obuhvatne. Ta je praksa međunarodni pravni paradoks
i razlog više za istraživanje sveukupnog fenomena privatizacije u području
nacionalne sigurnosti.
4. ZAKLJUČAK
Rat protiv terorizma nakon deset godina pokazao se izuzetno kompleksnim i s
nepredvidivim završetkom. Uza sve što se događalo, bitna značajka je da je
privatni sektor postao inherentnim dijelom tog sukoba. Kako su se kapaciteti i
resursi redovnih snaga sigurnosti pokazali nedostatnima, pomoć je potražena u
privatnom sektoru. Države na taj način premošćuju razliku između potreba i
mogućnosti te rasterećuju svoje sigurnosne sustave onih zadaća za koje smatraju da će ih privatne kompanije ispuniti uspješnije te s manje resursa. Takav
diskurs je pragmatičan i pomalo oportun te se postavlja pitanje koliko je ispravan. Thomas X. Hammes (umirovljeni brigadir američkih marinaca), stariji
istraživač Centra za strateška istraživanja Instituta za nacionalne strateške studije pri Sveučilištu za nacionalnu obranu SAD-a, smatra da do sada nitko nije
sistematično analizirao koliko je angažiranje privatnih sigurnosnih kompanija u
konfliktnim zonama strateški opravdano i koje su dugoročne strateške posljedice njihova angažiranja (Hammes, 2010).
Analiza strateških dokumenata određenih organizacija i zemalja pokazala je kako je kod pojedinih nedostatna veza između javnih i privatnih subjekata
u prevenciji i suzbijanju terorizma, samim time i premalo operativne suradnje.
S druge strane, tamo gdje je veza naglašena i ostvarena, postavlja se pitanje
ispravnog odabira mjesta i uloge privatnog sektora u javnim ratovima. Angažiranje privatnog sektora nadopuna je važnim i nedostatnim javnim resursima, ali
isto tako je otvorilo ''Pandorinu kutiju'' svih mogućih posljedica kad privatni
sektor obavlja inherentne državne funkcije. Kao što je bilo navedeno u uvodu,
obavljanje određenih zadaća povjerenih vanjskim elementima donosi određeno
ubrzavanje, poboljšavanje i funkcionalno unapređenje rada institucija povezanih u sustav nacionalne sigurnosti. No, postavlja se pitanje dugoročne isplativosti i odgovornosti za takav razvoj događaja. Vlade mogu od svojih ugovornih partnera zahtijevati bilo koju vrstu logističke i ine potpore, ali ne i posvemašnju odgovornost u obavljanju sigurnosnih zadaća. Stoga je potrebno prije
angažiranja privatnog sektora potanko zajednički isplanirati sve faze budućih
aktivnosti, uspostaviti snažne mehanizme kontrole i nadzora nad dodijeljenim
zadaćama te pravilno vrednovati učinjeno. Potrebno je odrediti inherentne državne funkcije koje se ne smiju prepuštati izvaninstitucionalnim elementima da
ih obave, pogotovo ne da izravno sudjeluju u neprijateljstvima. Ostale poslove,
na načelu učinkovitosti prema modelu javno-privatnog partnerstva, treba ponu174
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
diti privatnom sektoru, ako postoji opravdanje za takav diskurs. Globalni se
izazovi, poput rata protiv terorizma, ne mogu riješiti uobičajenim konvencionalnim sredstvima i metodama te su preveliko iskušenje da ne bi bili angažirani
svi raspoloživi resursi. Rješenja za kompleksne izazove treba tražiti u povezivanju i umrežavanju djelovanja vlada, civilnoga društva i privatnog sektora.
LITERATURA
1. Banka.hr. (2012). Otkriven plan britanske vlade za privatizaciju policije.
Prikazano na:
http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Svijet/tabid/104/View/Details/It
emID/76459/ttl/Otkriven-plan-britanske-vlade-za-privatizacijupolicije/Default.aspx#, učitano 7. ožujka 2012. godine.
2. Carafano, J. J. (2008). Private Sector, Public Wars; Contractors in Combat
– Afghanistan, Iraq and Future Conflict. Westport, Connecticut: Praeger
Security International.
3. Chandiramani, S. et al. (2010). Pakistan and South Asia’s Security Nexus:
Scenarios for the Future. Geneva Centre for Security Policy. Prikazano na:
http://www.gcsp.ch/content/download/1651/13773/download, učitano 17.
siječnja 2011. godine.
4. Commission on Wartime Contracting in Iraq and Afghanistan. (2009). At
What Cost? Contingency Contracting In Iraq and Afghanistan. Interim
Report
to
Congress,
June
2009.
Prikazano
na:
http://www.wartimecontracting.gov/docs/CWC_Interim_Report_At_What
_Cost_06-10-09.pdf, učitano 27. rujna 2010. godine.
5. Council of European Union. (2003). A Secure Europe in a Better World:
European
Security
Strategy.
Prikazano
na:
http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/78367.pdf, učitano 5.
svibnja 2011. godine.
6. Council of European Union. (2004). EU Plan of Action on Combating
Terrorism.
Prikazano
na:
http://ue.eu.int/uedocs/cmsUpload/EU_PlanOfAction10586.pdf,
učitano
13. veljače 2012. godine.
7. Council of European Union. (2005). The European Union CounterTerrorism
Strategy.
Prikazano
na:
http://register.consilium.eu.int/pdf/en/05/st14/st14469-re04.en05.pdf, učitano 2. rujna 2011. godine.
8. Council of European Union. (2010). Internal Security Strategy for the European Union: Towards a European Security Model. Prikazano na:
http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/librairie/PDF/QC30103
13ENC.pdf, učitano 5. svibnja 2011. godine.
175
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
9. European Commission. (2010). The EU Internal Security Strategy in Action: Five steps towards a more secure Europe. Prikazano na:
http://ec.europa.eu/commission_20102014/malmstrom/archive/internal_security_strategy_in_action_en.pdf, učitano 5. svibnja 2011. godine.
10. Hammes, X. T. (2010). Private Contractors in Conflict Zones: The Good,
the Bad, and the Strategic Impact. National Defense University, Institute
for
National
Strategic
Studies.
Prikazano
na:
http://www.ndu.edu/press/lib/pdf/StrForum/SF-260.pdf, učitano 19. studenoga 2010. godine.
11. Hrvatski Sabor. (2002). Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Narodne novine 32/02., 28. ožujka 2002. godine.
12. Perry, D. (2010). Blackwater vs. Bin Laden: PMCS involvement in American Counter-Terrorism. Canadian Political Science Association Annual
Convention, June 2010, Montreal. Prikazano na: http://www.cpsaacsp.ca/papers-2010/Perry.pdf, učitano 1. ožujka 2012. godine.
13. Scahill, J. (2007). Blackwater: The Rise of the World’s Most Powerful
Mercenary Army. Serpent’s Tail.
14. Schwartz, M. (2010). Department of Defense Contractors in Iraq and Afghanistan: Background and Analysis. Congressional Research Service, July
2,
2010,
R40764.
Prikazano
na:
http://www.fas.org/sgp/crs/natsec/R40764.pdf, učitano 30. srpnja 2010.
godine.
15. The Industrial College of the Armed Force, National Defense University.
(2007). Privatized Military Operations. Fort McNair, Washington, D.C..
Prikazano
na:
http://www.ndu.edu/icaf/industry/reports/2007/pdf/2007_PMOIS.pdf, učitano 28. srpnja 2009. godine.
16. United Kingdom Foreign and Commonwealth Office. (2002). Private
Military Companies: Options for Regulation. Prikazano na:
http://www.fco.gov.uk/resources/en/pdf/pdf4/fco_pdf_privatemilitarycomp
anies, učitano 30. lipnja 2009. godine.
17. United Nations. (2001). Security Council resolution 1368 (2001) Threats
to international peace and security caused by terrorist acts. Prikazano na:
http://daccess-ddsny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N01/533/82/PDF/N0153382.pdf?OpenEleme
nt, učitano 14. veljače 2012. godine.
18. United Nations. (2001). Security Council resolution 1373 (2001) Threats
to international peace and security caused by terrorist acts. Prikazano na:
http://daccess-ddsny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N01/557/43/PDF/N0155743.pdf?OpenEleme
nt, učitano 14. veljače 2012. godine.
176
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
19. United Nations. (2006). The United Nations Global Counter-Terrorism
http://daccess-ddsStrategy.
Prikazano
na:
ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N05/504/88/PDF/N0550488.pdf?OpenEleme
nt, učitano 14. veljače 2012. godine.
20. United States Department of Defense. (2001). Quadrennial Defense
Review
Report.
Prikazano
na:
http://www.defenselink.mil/pubs/pdfs/qdr2001.pdf, učitano 30. srpnja
2009. godine.
21. United States Department of Defense. (2006). Quadrennial Defense
Review
Report.
Prikazano
na:
http://www.defenselink.mil/pubs/pdfs/QDR20060203.pdf, učitano 30. srpnja 2009. godine.
22. United States Department of Defense. (2010). Quadrennial Defense
Review
Report.
Prikazano
na:
http://www.defense.gov/qdr/images/QDR_as_of_12Feb10_1000.pdf, učitano 17. srpnja 2010. godine.
23. United States Government Accountability Office. (2005). Rebuilding Iraq:
Actions Needed to Improve Use of Private Security Providers. Prikazano
na: http://www.gao.gov/new.items/d05737.pdf, učitano 8. srpnja 2009. godine.
24. United States Government Accountability Office. (2006). Rebuilding Iraq:
Actions Still Needed to Improve Use of Private Security Providers. Prikazano na: http://www.gao.gov/new.items/d06865t.pdf, učitano 3. kolovoza
2009. godine.
25. United States Government Accountability Office. (2008). Rebuilding Iraq:
DOD and State Department Have Improved Oversight and Coordination
of Private Security Contractors in Iraq, but Further Actions Are Needed to
Sustain
Improvements.
Prikazano
na:
http://www.gao.gov/new.items/d08966.pdf, učitano 3. kolovoza 2009. godine.
26. United States Government Accountability Office. (2008). Contingency
Contracting: DOD, State, and USAID Contract and Contractor Personnal
in
Iraq
and
Afghanistan.
Prikazano
na:
http://www.gao.gov/new.items/d0919.pdf, učitano 4. kolovoza 2009. godine.
27. United States Office of Homeland Security. (2002). National Strategy for
Homeland
Security.
Prikazano
na:
http://www.dhs.gov/xlibrary/assets/nat_strat_hls.pdf, učitano 30. listopada
2010. godine.
28. Vlada Republike Hrvatske. (2008). Nacionalna strategija za prevenciju i
suzbijanje terorizma. Narodne novine 139/08., 3. prosinca 2008. godine.
177
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
29. Vlada Republike Hrvatske. (2011). Akcijski plan za prevenciju i suzbijanje
terorizma.
178
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
STRUČNI ČLANAK
UDK 343.326
LANA MILIVOJEVIĆ ANTOLIŠ
Teroristička kaznena djela
u novom Kaznenom zakonu Republike Hrvatske
i njihova usklađenost s relevantnim međunarodnim
dokumentima za borbu protiv terorizma
Sažetak
Novi Kazneni zakon Republike Hrvatske donesen je u listopadu 2011.
godine, a u praktičnoj primjeni trebao bi zaživjeti 1. siječnja 2013. godine. Promjene u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu bile su nužnost jer
je dosadašnji Kazneni zakon iz 1997. godine trebalo osuvremeniti i poboljšati, a u pogledu novodonesenoga Kaznenog zakona s punim se pravom može reći da se u tom nastojanju i uspjelo. U odnosu na teroristička
kaznena djela treba navesti kako su njihovi zakonski opisi nomotehnički
poboljšani, dodani su pojedini novi pojavni oblici, te su se dogodile manje promjene u odnosu na visinu predviđenih sankcija, a u skladu s potrebama provedena su i daljnja usklađivanja s relevantnim međunarodnim dokumentima za borbu protiv terorizma. Ovaj se rad bavi komparacijom najznačajnijih promjena u odnosu na zakonske opise terorističkih
kaznenih djela iz Kaznenog zakona iz 2011. g. i Kaznenog zakona iz
1997. g., a posebno će se razmotriti opseg daljnjih usklađivanja s relevantnim međunarodnim aktima koje je provedeno u okviru KZ 11 u odnosu na KZ 97, iz čega će se naposljetku iznijeti odgovarajući zaključci.
Praktična uporaba novoga Kaznenog zakona započinje 1. siječnja 2013.
godine, a kakvom će ona doista pokazati, tek će se vidjeti.
Ključne riječi: kazneni zakon, promjene, usklađivanje zakonodavstva,
aquis communautaire, nova zakonska regulativa, terorizam, teroristička
kaznena djela.
179
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Terrorist Crimes in the New Criminal Code of the Republic of Croatia and
Their Compliance with Relevant International Documents for Combating
Terrorism
Abstract
The new Criminal Code of the Republic of Croatia (CC 11) was passed
in October 2011 and its application will begin on 1st January 2013.
Changes in Croatian criminal legislation were a necessity because the
Criminal Code from 1997 had to be modernized and improved. Concerning the terrorist crimes it should be noted that their legal descriptions
are improved including nomotechnical changes, some new forms of
criminal act which are added to it, minor changes in the sanctions are
made, in accord with the requirements, further harmonization with
relevant international instruments to combat terrorism has been made.
This paper deals with comparison of the most significant changes in relation to the legal definition of terrorist crimes under the CC 11 and
prior CC 97. Special attention in the paper is dedicated to further harmonization with the relevant international acts that was carried out
within the CC 11 in relation to the CC 97. Finally, from all considered
and compared an appropriate conclusion will be drawn.
Key words: criminal law, change, harmonization of legislation, the acquis communautaire, the new legislation, terrorism, terrorist crimes.
UVODNO O NOVOME KAZNENOM ZAKONU I
KAZNENOPRAVNOJ REGULACIJI VEZANOJ UZ TERORIZAM
TE DALJNJIM RAZMATRANJIMA U RADU
Promjene u hrvatskome kaznenom zakonodavstvu bile su nužnost. Dosadašnji
Kazneni zakon iz 1997. godine (u daljnjem tekstu KZ 97, Kazneni zakon Republike Hrvatske, NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/0., 190/03.,
105/04., 84/05., 71/06., 152/08., 57/11.) trebalo je modernizirati i uskladiti s
međunarodnim dokumentima i pravnom stečevinom Europske unije (aquis
communautaire), s obzirom na skori ulazak Republike Hrvatske u njezino punopravno članstvo.
U veljači 2009. godine je Vlada Republike Hrvatske dala Smjernice
(www.pravosudje.hr/lgs.axd?t=16&id=667, 10. 1. 2012.) za potrebe izrade
novoga Kaznenog zakona, u kojima se navodi da se posebna pozornost treba
posvetiti usklađivanju novoga zakonskog rješenja s međunarodnim dokumentima, posebice dokumentima Ujedinjenih naroda, pravnom stečevinom Europske unije, konvencijama Vijeća Europe, Pravnim standardima Europskog
180
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
suda za ljudska prava (vezano uz Pravne standarde Europskog suda za ljudska
prava novi Kazneni zakon je u skladu s presudama Europskog suda za ljudska
prava: Tomašić protiv Hrvatske /presuda od 15. 1. 2009./, Maresti protiv Hrvatske /presuda od 23. 7. 2009./, te M. C. protiv Hrvatske /presuda od 4. 12.
2003./) i drugim međunarodnim dokumentima (preporuke GRECO-a,
MONEYVAL-a, OLAF-a, izvješća Europskog odbora za prevenciju od mučenja i nečovječnog postupanja ili kazne /CPT-a/). Uzori zakona koji su poslužili
za izradu novoga domaćega Kaznenog zakona bili su švicarski, njemački i
austrijski kazneni zakoni. Novi Kazneni zakon Republike Hrvatske usvojen je
u listopadu 2011. godine (u daljnjem tekstu KZ 11, Kazneni zakon Republike
Hrvatske, NN 125/11.). Predviđeno je da bi Republika Hrvatska trebala postati
28. članicom Europske unije 1. srpnja 2013. godine, no do tada bi KZ 11 već
trebao zaživjeti u praktičnoj primjeni.
Nadalje, u odnosu na kazneno pravo i terorizam treba uzeti u obzir činjenicu koju je istaknuo Derenčinović, D.: "Kazneno pravo ne bavi se terorizmom
kao globalnom prijetnjom već samo jednim segmentom njegove manifestacije,
a to je teroroistički akt odnosno terorističko kazneno djelo". (Derenčinović, D.,
/2007/, Prilog raspravi o ulozi kaznenog prava u suprostavljanju terorističkom
kriminalu, "Ljudski resursi u suzbijanju terorizma", Znanstveno-stručni skup 7.
i 8. 9. 2006., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, str.
80.).
U odnosu na navedeno, a poradi aktualnosti novoga zakonodavnog rješenja, okosnica, tj. pretežni interes ovog rada odnosit će se na komparaciju
staroga i novoga zakonodavnog rješenja terorističkih kaznenih djela te na razmatranje promjena iz okvira KZ 11 (o terorističkim kaznenim djelima iz okvira
KZ 97 detaljnije u: Milivojević, L., 6 /2006/ 5, Terorizam u hrvatskom
kaznenopravnom zakonodavstvu, Hrvatska pravna revija, str. 99.-106.). Pri
tome će se posebno istaknuti promjene koje su u KZ 11, u odnosu na KZ 97,
nastupile kao posljedica daljnjeg usklađivanja s relevantnim međunarodnim
dokumentima, čiji opseg bi, poradi spoznaje njegove veličine, bilo oportuno
istražiti. Stoga u svezi navedenoga, ovim će se radom postaviti pretpostavka da
su se promjene, koje su u KZ 11 nastupile u pogledu terorističkih kaznenih
djela, u manjem opsegu odnosile na daljnje usklađivanje tih kaznenih djela s
prethodno navedenim relevantnim međunarodnim dokumentima, s obzirom na
već ranije postignuti visok stupanj usklađenost terorističkih kaznenih djela iz
okvira KZ 97 s tim relevantnim dokumentima. No, navedeno će se detaljnije
razmatrati u narednom dijelu ovog rada.
181
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
1. MEĐUNARODNI DOKUMENTI KOJI SU RAZMATRANI
PRILIKOM STVARANJA NOVOGA KAZNENOG ZAKONA
S obzirom na teroristička kaznena djela i njihovu kaznenopravnu regulativu, te
u okviru ovog rada razmatranja opsega provođenja daljnjeg usklađivanja KZ
11 s relevantnim međunarodnim dokumentima u odnosu na KZ 97, potrebno je
navesti kako su tijekom stvaranja KZ 11 proučavani sljedeći međunarodni
dokumenti:
• Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju terorizma (Narodne novine – Međunarodni ugovori 10/07.)
• Međunarodna konvencija o suzbijanju djela nuklearnog terorizma
(Narodne novine – Međunarodni ugovori 9/07.)
• Međunarodne konvencije o suzbijanju financiranja terorizma (Narodne novine – Međunarodni ugovori 16/03.)
• Okvirna odluka Vijeća Europske unije 2002/475/PUP od 13. lipnja
2002. o borbi protiv terorizma
(www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf
20. 1. 2012., općenito o međunarodnim dokumentima više i u:
Derenčinović, D. (2005), Ogledi o terorizmu i antiterorizmu,
Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, str. 147.-242.).
U drugom dijelu rada razmatramo konkretnu zakonsku regulativu terorističkih kaznenih djela iz okvira novog KZ 11 te opseg njegovih daljnje provedenih usklađivanja s navedenim međunarodnim dokumentima.
2. ZAKONSKA REGULATIVA TERORISTIČKIH KAZNENIH DJELA
IZ OKVIRA NOVOGA KAZNENOG ZAKONA
U KZ 11 teroristička kaznena djela smještena su unutar prvog poglavlja posebnog dijela KZ 11 u kojem se propisuju kaznena djela. Radi se o Glavi IX. pod
nazivom Kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, dok su u
ranijem KZ 97 teroristička kaznena djela bila smještena u okviru Glave XIII.
Kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Smještanjem terorističkih kaznenih djela, po rasporedu glava, u prvu Glavu posebnog
dijela novog KZ-a naglašena je posebna zainteresiranost društva za zaštitu od
te vrste kaznenih djela i izričita, tj. primarna važnost štićenja čovječnosti i
ljudskog dostojanstva kao zaštitnog objekta za cjelokupno društvo.
Vezano uz terorizam i teroristička kaznena djela treba navesti kako je
KZ 11, uz dosadašnja teroristička kaznena djela iz KZ 97 (čl. 169. terorizam,
čl. 169.a javno poticanje na terorizam, 169.b novačenje i obuka za terorizam),
predvidio i dva nova teroristička kaznena djela, a to su članak 98. KZ 11 financiranje terorizma i članak 102. KZ 11 terorističko udruženje. Za razliku od KZ
182
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
97, u KZ 11 su novačenje i obuka za terorizam dva zasebna kaznena djela. No,
na ovome mjestu nužno je osvrnuti se pobliže na svako od tih terorističkih
kaznenih djela previđenih u okviru KZ 11 uz kratku komparaciju s terorističkim kaznenim djelima iz okvira KZ 97 i ocjenu je li bilo potrebe, odnosno je li
provedeno daljnje usklađivanje razmatranih kaznenih djela iz KZ 11 s međunarodnim dokumentima.
Prvo razmatrano temeljno terorističko kazneno djelo opisano u KZ 11 je
ono iz članka 97. pod nazivom terorizam, a sastoji se od ukupno četiri stavka.
Počinitelj kaznenog djela terorizma može biti svatko, tj. bilo koja osoba (lat.
delictum communium). U okviru stavka 1. propisuje se temeljni oblik tog kaznenog djela razrađen u ukupno devet točaka tog stavka. Tako se kaznenim
djelom u stavku 1. inkriminira postupanje bilo kojeg počinitelja koji s "ciljem
ozbiljnog zastrašivanja pučanstva, ili prisiljavanja države ili međunarodne organizacije da što učine ili ne učine, ili ozbiljnog narušavanja ili uništavanja
temeljnih ustavnih, političkih, gospodarskih ili društvenih struktura države ili
međunarodne organizacije, počini jedno od sljedećih djela koje može ozbiljno
naštetiti državi ili međunarodnoj organizaciji:
1. napade na život osobe koji mogu prouzročiti smrt,
2. napade na tijelo drugoga,
3. otmicu ili uzimanje talaca,
4. uništenje državnih ili javnih objekata, prometnog sustava, infrastrukture uključujući i informacijske sustave, nepokretne platforme
na epikontinentalnom pojasu, javnog mjesta ili privatne imovine
koje može ugroziti živote ljudi ili prouzročiti znatnu gospodarsku
štetu,
5. otmicu zrakoplova, broda ili drugih sredstava javnog prijevoza ili
prijevoza robe,
6. izrada, posjedovanje, pribavljanje, prijevoz, opskrba ili uporaba
oružja, eksploziva, nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja, te
istraživanje i razvoj nuklearnog, biološkog ili kemijskog oružja,
7. ispuštanje opasnih tvari ili prouzročenje požara, eksplozija ili poplava, čime se ugrožava život ljudi,
8. ometanje ili obustava opskrbe vodom, električnom energijom ili
drugim osnovnim prirodnim resursom, čime se ugrožava život ljudi, ili
9. posjeduje ili koristi radioaktivne tvari ili izrađuje, posjeduje ili koristi uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje radioaktivnog
materijala ili ionizirajućeg zračenja, koristi ili ošteti nuklearni objekt tako da dođe do ispuštanja ili opasnosti od ispuštanja radioaktivnog materijala, ili upotrebom sile ili prijetnje zahtijeva radioaktivni materijal, uređaj za aktiviranje, raspršivanje ili emitiranje ra-
183
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
dioaktivnog materijala ili nuklearni objekt, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina."
Također, inter alia, treba navesti da se u stavku 1. propisuje kažnjivim
temeljno kazneno djelo terorizma koje je, kako proizlazi iz obrazloženja zakonopisca, u skladu s člankom 1. Okvirne odluka 2002/475/JHA od 13. lipnja
2002. o borbi protiv terorizma i s Okvirnom odlukom od 28. studenoga 2008. o
izmjenama i dopunama Okvirne odluke od 13. lipnja 2002. o borbi protiv terorizma (www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf 20.
1. 2012., str. 162.). Nadalje, da bi se radilo o kaznenom djelu terorizma, nabrojene radnje iz stavka 1. točaka 1.-9. tog članka moraju biti takve da mogu ozbiljno naštetiti državi ili međunarodnoj organizaciji, a cilj s kojim ova djela
moraju biti počinjena da bi se radilo o terorizmu, proizlazi i definiran je sukladno s Okvirnom odlukom o borbi protiv terorizma. Također, iz obrazloženja
zakonopisca vezanih uz unesene promjene, treba napomenuti kako je u skladu
s člankom 2. Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju čina nuklearnog terorizma iz 2005. godine, u stavku 1. dodana točka 9. kojom se u zonu kažnjivosti
stavlja nuklearni terorizam (www.vlada.hr/hr/content/download/112514
/1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 162.). Možemo zaključiti kako je u
pogledu stavka 1. ovoga kaznenog djela općenito u odnosu na ranije kazneno
djelo terorizma iz članka 169. stavka 1. KZ 97, uz pojedinu drugačije korištenu
terminologiju, jedina novina iz okvira stavka 1. tog članka navedena točka 9.
vezana uz nuklearni terorizam. Ova novina je u posebnom smislu i jedina koja
je povezana s daljnjim usklađivanjem ovoga terorističkog djela s relevantnim, a
prethodno već spomenutim međunarodnim dokumentima.
Iz stavka 2. vidljivo je kako je, zbog velike društvene opasnosti koja proizlazi iz kaznenog djela terorizma, kažnjiva i prijetnja počinjenjem temeljnog
oblika tog kaznenog djela opisanog u stavku 1. tog članka. Predviđena kazna je
u tom slučaju kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. U odnosu na KZ 97
kojim je također bila predviđena kažnjivost prijetnje počinjenjem temeljnog
oblika tog kaznenog djela, u stavku 2. bila je propisana kazna zatvora od jedne
do pet godina, dok je u KZ 11 donja granica spuštena s godine dana na kaznu
zatvora od šest mjeseci.
Stavci 3. i 4. razmatranoga kaznenog djela predstavljaju kvalificirane oblike kaznenog djela opisanog u stavku 1. Tako se u stavku 3. kao kvalifikatorna
okolnost uzima da su prilikom ostvarenja bića djela stavka 1. prouzročena velika razaranja ili da je prouzročena smrt jedne osobe ili više osoba, za što je
predviđena kazna zatvora od najmanje pet godina. U stavku 4. kvalificirana
okolnost je namjerno usmrćenje jedne osobe ili više njih, pri čemu je zapriječena kazna od najmanje deset godina zatvora ili kazna dugotrajnog zatvora.
Ujedno treba napomenuti da je od terorističkih kaznenih djela koja će biti predočena ovim radom jedino u stavku 4. ovoga članka predviđena mogućnost
184
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
izricanja najteže kazne koju se po KZ 11 može izreći, a radi se o kazni dugotrajnog zatvora (prema čl. 46. KZ 11 kazna dugotrajnog zatvora može se izreći
na vrijeme od 21 do 40 godina, a iznimno za kaznena djela počinjena u stjecaju
do 50 godina). U odnosu na KZ 11, članak 169. stavak 3. KZ 97 u cijelosti
odgovara članku 97. stavku 4. KZ 11, jer je njime bilo propisano kažnjavanje
počinjenja temeljnoga kaznenog djela iz stavka 1. prigodom kojeg počinjenja
je počinitelj s namjerom usmrtio jednu osobu ili više osoba, dok je propisana
kazna ostala ista u oba zakonska rješenja (i u KZ 97 i u KZ 11 najmanje deset
godina ili kazna dugotrajnog zatvora s time da je u čl. 53. st. 3. KZ 97 propisano da se kazna dugotrajnog zatvora može izreći na vrijeme od 20 do 40 godina). Nadalje, članak 97. stavak 3. KZ 11 istovjetan je članku 169. stavku 4. KZ
97, a jedina razlika je u propisanoj kazni koja je u KZ 11 najmanje pet godina,
dok je KZ 97 propisivao najmanje deset godina.
Članak 98. KZ 11 financiranje terorizma predstavlja novo kazneno djelo
koje ranije nije bilo propisano KZ 97. Ovo kazneno djelo predstavlja delictum
communium, a kaznenim djelom se u stavku 1. inkriminira: "Izravno ili neizravno davanje ili prikupljanje sredstva s ciljem da se ona koriste ili znajući da
će se koristiti, u potpunosti ili djelomično, u svrhu činjenja jednog ili više kaznenih djela…", koja kaznena djela se u zakonu taksativno navode. Radi se o
katalogu kaznenih djela, i to redom: članak 97. terorizam, članak 99. do članka
101. (javno poticanje na terorizam, novačenje za terorizam, obuka za terorizam), članak 137. otmica, članak 216. stavci 1. do 3. uništenje ili oštećenje
javnih naprava, članak 219. zlouporaba radioaktivnih tvari, članak 223. napad
na zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu, članak 224. ugrožavanje prometa
opasnom radnjom ili sredstvom, članak 352. do članka 355. KZ 11 (ubojstvo
osobe pod međunarodnom zaštitom, otmica osobe pod međunarodnom zaštitom, napad na osobu pod međunarodnom zaštitom, prijetnja osobi pod međunarodnom zaštitom), ili drugog kaznenog djela (generalna klauzula), kojem je
cilj, kako se propisuje: "prouzročiti smrt ili tešku tjelesnu ozljedu civila ili
druge osobe koja nije aktivno uključena u oružani sukob, ako je svrha tog djela
zastrašiti stanovništvo ili prisiliti neku državu ili međunarodnu organizaciju da
što učini ili ne učini". Za ovaj temeljni oblik tog kaznenog djela predviđena je
kazna zatvora od jedne do deset godina. Iz obrazloženja članka koje je dao
zakonopisac proizlazi kako je navedeni stavak 1. sastavljen po uzoru na članak
2. stavak 1. Međunarodne konvencije o suzbijanju financiranja terorizma
(www.vlada.hr/hr/content/download/112514/ 1608957/.../32-07.pdf 20. 1.
2012., str. 162.).
U stavku 2. istom je kaznom predviđeno kažnjavanje počinitelja koji: "izravno ili neizravno daje ili prikuplja sredstva s ciljem da se ona koriste ili
znajući da će se koristiti, u potpunosti ili djelomično od strane terorista ili terorističkog udruženja". Navedeno je, sukladno s danim obrazloženjem zakonopisca, također u skladu s Međunarodnom konvencijom o suzbijanju financira185
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nja terorizma, pri čemu je objašnjeno da je tom formulacijom zakonopisac:
"imao intenciju obuhvatiti i financiranje svih drugih troškova terorističkih organizacija i terorista, primjerice troškova prijevoza, stanovanja, mobitela i dr."
(www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf
20.
1.
2012., str. 162.). Uz navedeno treba spomenuti kako je suzbijanje financiranja
terorizma jedna od najvažnijih okosnica borbe protiv terorizma pa je jasno
kako je propisivanje ovog članka bila doista realna potreba, jednako kao što je
to i formalno poštovanje međunarodno priznatih obveza i usklađivanja s međunarodnim dokumentima koje je provedeno na prethodno opisani način (više
o financiranju terorizma vidi u: Milivojević, L., 9 /2009./ 2, Pranje novca i
financiranja terorizma – novo zakonodavno rješenje, Hrvatska pravna revija,
str. 104.-111., te u: Derenčinović, D. (2005). Ogledi o terorizmu i
antiterorizmu, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, str. 109.-122.).
U stavku 3. tog članka propisano je obligatorno oduzimanje danih ili prikupljenih sredstva iz stavaka 1. i 2.
Potom, za članak 99. KZ 11 javno poticanje na terorizam, treba reći kako
je sadržajno isti i u skladu s ranijim člankom 169.a iz KZ 97, načinjenim u
skladu s člankom 5. Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju terorizma, a koja
činjenica proizlazi iz obrazloženja zakonopisca dano uz novi zakonski tekst
(www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf20. 1. 2012.,
str. 163.). Prema tome, u pogledu ovog članka nije bilo potrebno daljnje usklađivanje s relevantnim međunarodnim aktima. Iz spomenutog obrazloženja zakonopisca proizlazi i objašnjenje da za postojanje ovog kaznenog djela, kako
se navodi: "ne mora doći do počinjenja terorističkog kaznenog djela na čije
počinjenje se javno poticalo". (www.vlada.hr/hr/content/download/112514
/1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 163.). Počinitelj ovog kaznenog djela
može biti svatko, tj. bilo koja osoba (lat. delictum communium), a kaznenim
djelom se inkriminira: "javno iznošenje ili pronošenje zamisli kojima se izravno ili neizravno potiče na počinjenje" određenih, a taksativno u stavku nabrojenih kaznenih djela. Radi se o kaznenim djelima redom iz: članka 97. terorizam, članka 98. financiranje terorizma, članka 137. otmica, članka 216. stavaka
1. do 3. uništenje ili oštećenje javnih naprava, članka 219. zlouporaba radioaktivnih tvari, članka 223. napad na zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu,
članka 224. ugrožavanje prometa opasnom radnjom ili sredstvom, članka 352.
do članka 355. ovoga Zakona (ubojstvo osobe pod međunarodnom zaštitom,
otmica osobe pod međunarodnom zaštitom, napad na osobu pod međunarodnom zaštitom, prijetnja osobi pod međunarodnom zaštitom).
U skladu s ranije spomenutim člankom 5. Konvencije za postojanje ovoga kaznenog djela važno je da se radi o tzv. javnoj provokaciji, tj. prema ovom
članku javnom iznošenju ili prenošenju zamisli. Općepoznato je da u obzir ne
dolazi nikakav oblik privatne komunikacije. U svezi s navedenim autor Derenčinović, a u svezi s odredbama navedene Konvencije, konkretizira: "Javnom
186
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
provokacijom će se smatrati ostavljanje tiskanih letaka, pamfleta ili drugih
napisa na javnom mjestu, stavljanje tih sadržaja na Internet ili stvaranje poveznica (linkova) na stranice na kojima se takvi sadržaji nalaze", "O javnoj provokaciji će se raditi i kod distribucije zabranjenih materijala odnosno sadržaja
putem elektroničke pošte, pričaonica (chat- rooms), foruma i sl. (Derenčinović,
D. /2007/. Suvremeni antiterorizam na raskrižju – Kaznenopravnareakcija vs.
"rat protiv terorizma", Novi obzori suvremenog terorizma i antiterorizma: hrvatsko motrište (monografija) – rad sa znanstvenog skupa – Pravni fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Akademija pravnih znanosti Hrvatske, Zagreb, str. 38.).
Zapriječena kazna za navedeno kazneno djelo iz članka 99. je kazna zatvora od jedne do deset godina, kao što je bila propisana i u okviru KZ 97. Treba napomenuti kako u ovom novom zakonskom rješenju nije integrirana odredba članka 169.a stavka 2. KZ 97 koja se odnosila na nužnost odobrenja
glavnoga državnog odvjetnika za pokretanje kaznenog postupka za ovo kazneno djelo. Naime, iz obrazloženja kojim je zakonopisac objasnio pravnu regulaciju novog članka, proizlazi da za navedeno: "nije pronađeno nikakvo utemeljeno pravno uporište niti u Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju terorizma
niti
u
adekvatnim
EU
direktivama".
(www.vlada.hr/hr/content
/download/112514/1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 163.).
U pogledu članka 100. KZ 11 novačenje za terorizam, treba navesti kako
on opisno u bitnom odgovara ranijem zakonskom rješenju iz KZ 97, s naznakom da se u KZ 97 nije radilo o zasebnom kaznenom djelu već je ono bilo
objedinjeno zajedno s obukom za terorizam u članku 169.b novačenje i obuka
za terorizam. Članak 169.b stavak 1. odnosio se na novačenje, a stavak 2. na
obuku za terorizam. U obrazloženju članka 100. KZ 11 zakonopisac navodi
kako je sastavljen po uzoru na članak 6. Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju terorizma (www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957 /.../3207.pdf 20. 1. 2012., str. 163.). Počinitelj ovog kaznenog djela može biti svatko,
tj. bilo koja osoba (lat. delictum communium). Iz obrazloženja zakonopisca
proizlazi: "za postojanje ovog kaznenog djela osoba koja je novačena ne mora
doista počiniti niti jedno terorističko kazneno djelo". (www.vlada.hr/hr/ content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 163.), već se
samim kaznenim djelom inkriminira: "vrbovanje drugoga da se pridruži terorističkom udruženju radi njegovog doprinosa u počinjenju" određenih, taksativno nabrojenih kaznenih djela. Radi se o sljedećim kaznenim djelima redom
iz: članka 97. terorizam, članka 102. terorističko udruženje, članka 137. otmica, članka 216. stavka 1. do 3. uništenje ili oštećenje javnih naprava, članka
219. zlouporaba radioaktivnih tvari, članka 223. napad na zrakoplov, brod ili
nepokretnu platformu, članka 224. ugrožavanje prometa opasnom radnjom ili
sredstvom, članka 352. do članka 355. ovoga Zakona (ubojstvo osobe pod međunarodnom zaštitom, otmica osobe pod međunarodnom zaštitom, napad na
osobu pod međunarodnom zaštitom, prijetnja osobi pod međunarodnom zašti187
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
tom). U odnosu na članak 169.b stavak 1. KZ 97 može se zaključiti kako su u
novom članku promijenjeni određeni termini (umjesto zločinačka organizacija,
sada se koristi terorističko udruženje; ne koristi se pojam grupe ljudi), te da je
dan cijeli katalog kaznenih djela za koje se netko može "novačiti", dok je u KZ
97 navedeno bilo moguće samo u odnosu na temeljno terorističko kazneno
djelo opisano u članku 169. terorizam. Umjesto formulacije iz KZ 97: "tko
vrbuje drugoga da počini ili sudjeluje u počinjenju kaznenog djela terorizma",
koristi se "vrbovanje drugoga da se pridruži… radi doprinosa u počinjenju…".
Razlog navedenom zakonopisac obrazlaže činjenicom da je "poticanje na počinjenje djela pokriveno općom odredbom o poticanju, a neuspjelo poticanje je
kažnjivo
samo
po
sebi".
(www.vlada.hr/hr/content/download/
112514/1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 163.). Zapriječena kazna za
navedeno kazneno djelo je kazna zatvora od jedne do deset godina, kao što je
bila predviđena i u KZ 97. U daljnjem usklađivanju s relevantnim međunarodnim aktima, može se zaključiti kako u pogledu ove inkriminacije to nije bilo
potrebno.
Kazneno djelo iz članka 101. KZ 11 obuka za terorizam, u skladu je s ranijim zakonodavnim rješenjem iz KZ 97, također s naznakom da se u KZ 97
nije radilo o zasebnom kaznenom djelu, već je ono bilo objedinjeno s novačenjem za terorizam u zajedničkom članku 169.b novačenje i obuka za terorizam.
Članak 169.b stavak 1. odnosio se na novačenje, a stavak 2. na obuku za terorizam. Ovaj zasebni, novi članak 101. KZ 11, prema obrazloženju zakonopisaca
danog uz tekst zakona, sastavljen je po uzoru na članak 7. Konvencije Vijeća
Europe o sprječavanju terorizma (www.vlada.hr/hr/content/download/
112514/1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 163.), a sadržajno se u odnosu
na raniji članak 169.b. stavak 2. u bitnom ne razlikuje, izuzev što je dan cijeli
katalog kaznenih djela za koje se netko može "obučavati", dok je u KZ 97 navedeno bilo moguće samo u odnosu na temeljno terorističko kazneno djelo
opisano u članku 169. terorizam. Počinitelj ovog kaznenog djela može biti
svatko, tj. bilo koja osoba (lat. delictum communium). Iz obrazloženja zakonopisca vezanog uz članak proizlazi: "da za postojanje tog kaznenog djela obučavana osoba ne mora počiniti ni jedno terorističko kazneno djelo", te da se kaznenim djelom inkriminira: "davanje uputa o izradi i korištenju eksplozivnih
naprava, vatrenog ili drugog oružja ili štetnih ili opasnih tvari ili o drugim specifičnim metodama ili tehnikama znajući da se te vještine namjeravaju koristiti
za počinjenje određenih kaznenih djela". Radi se o katalogu kaznenih djela
predviđenih u ovom članku, redom: članak 97. terorizam, članak 98. financiranje terorizma, članak 137. otmica, članak 216. stavak 1. do 3. uništenje ili oštećenje javnih naprava, članak 219. zlouporaba radioaktivnih tvari, članak 223.
napad na zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu, članak 224. ugrožavanje
prometa opasnom radnjom ili sredstvom, članak 352. do članka 355. KZ 11
(ubojstvo osobe pod međunarodnom zaštitom, otmica osobe pod međunarod188
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nom zaštitom, napad na osobu pod međunarodnom zaštitom, prijetnja osobi
pod međunarodnom zaštitom). Za počinitelje ovog kaznenog djela zapriječena
je kazna zatvora od jedne do deset godina, kao što je to bilo predviđeno i u KZ
97. U odnosu na potrebe daljnjeg usklađivanja s relevantnim međunarodnim
aktima, može se zaključiti kako u pogledu ove inkriminacije ono u novom zakonskom rješenju nije bilo potrebno.
Vezano uz kaznena djela iz članka 100. novačenje za terorizam i članka
101. obuka za terorizam, treba napomenuti kako je u ranijem zajedničkom
članku kojim su oba bila inkriminirana, tj. članku 169.b KZ 97, u stavku 3. tog
članka bila propisana odredba koja se odnosila na nužnost odobrenja glavnoga
državnog odvjetnika za pokretanje kaznenog postupka za to kazneno djelo, a
koja odredba u novim zasebnim člancima KZ 11 nije integrirana. Naime, iz
obrazloženja kojim je zakonopisac objasnio pravnu regulaciju novih članaka,
proizlazi: "za navedeno nije pronađeno nikakvo utemeljeno pravno uporište
niti u Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju terorizma niti u adekvatnim EU
direktivama", kao što je to objasnio i za članak 169.a KZ 97
(www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf
20.
1.
2012., str. 163.).
Udruživanje za terorizam iz članka 102. KZ 11 novo je kazneno djelo
koje nije bilo propisano ranijim KZ 97. Propisivanje ovog kaznenog djela
predstavlja potrebe za daljnjim usklađivanjem domaćega kaznenog zakonodavstva. Zakonski opis ovog članka, prema obrazloženju zakonopisca uz dani članak, usklađen je s člankom 2. Okvirne odluke 2002/475/JHA od 13. lipnja
2002. o borbi protiv terorizma i člankom 5. stavkom 3. Okvirne odluke od 28.
studenoga 2008. o izmjenama i dopunama Okvirne odluke od 13. lipnja 2002.
o borbi protiv terorizma (www.vlada.hr/hr/content/download/112514/
1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 163.). Iz spomenutog obrazloženja zakonopisca prozlazi kako je intencija bila da ovo kazneno djelo predvidi kao
zamjenu za kazneno djelo udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz ranijega zakonskog rješenja opisanog u članku 187. KZ 97 (www.vlada.hr/hr/content/download/112514/
1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 163.). Ovo kazneno djelo je delictum
communium, a njime se u stavku 1. inkriminira: "organiziranje ili vođenje zločinačkog udruženja (pojam zločinačko udruženje definira se u članku. 328.
stavku 4. KZ 11, a isto čine: "najmanje tri osobe koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili više kaznenih djela, za koja se može izreći
kazna zatvora u trajanju duljem od tri godine, a koje ne uključuje udruženje
koje čine osobe slučajno povezane za neposredno počinjenje jednog kaznenog
djela.". Pojam organizirane grupe ljudi iz relevantnog članka 187. stavka 1. KZ
97 više se ne rabi u ovom zakonskom rješenju.), kojemu je cilj počinjenje određenih, kaznenih djela...", koja su taksativno navedena. Radi se o kaznenim
djelima iz: "članka 97. do članka 101. (terorizam, financiranje terorizma, javno
189
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
poticanje na terorizam, novačenje za terorizam, obuka za terorizam), članka
137. otmica, članka 216. stavka 1. do 3. uništenje ili oštećenje javnih naprava,
članka 219. zlouporaba radioaktivnih tvari, članka 223. napad na zrakoplov,
brod ili nepokretnu platformu, članka 224. ugrožavanje prometa opasnom radnjom ili sredstvom, članka 352. do članka 355. KZ 11 (ubojstvo osobe pod
međunarodnom zaštitom, otmica osobe pod međunarodnom zaštitom, napad na
osobu pod međunarodnom zaštitom, prijetnja osobi pod međunarodnom zaštitom), ili drugog kaznenog djela (generalna klauzula) kojem je cilj prouzročiti
smrt ili tešku tjelesnu ozljedu civila ili druge osobe koja nije aktivno uključena
u oružani sukob, ako je svrha tog djela zastrašiti stanovništvo ili prisiliti neku
državu ili međunarodnu organizaciju da što učini ili ne učini.". Za ovaj temeljni
oblik kaznenog djela udruživanja za terorizam zapriječena je kazna zatvora od
tri do petnaest godina.
Potom, u stavku 2. inkriminirano je postajanje pripadnikom zločinačkog
udruženja iz opisanog stavka 1., ili poduzimanje radnje za koju osoba zna da
pridonosi ostvarenju cilja terorističkog udruženja pri čemu je, sukladno s obrazloženjem zakonopisca danom uz sam članak: "neovisno o tome radi li se o
nekažnjivoj ili kažnjivoj radnji" (www.vlada.hr/hr/content/download/
112514/1608957/.../32-07.pdf 20. 1. 2012., str. 162.). U ovom stavku zapriječena je kazna zatvora od jedne do osam godina. Nadalje, iz istog obrazloženja
proizlazi da će u slučaju kažnjive radnje: "počinitelj odgovarati za stjecaj ovoga kaznenog djela i kaznenog djela koje je počinio doprinoseći cilju terorističkog udruženja (npr. krivotvorenje isprave, teška krađa i dr. kaznena djela)" pa
je, kako se u obrazloženju navodi, na taj način ovo kazneno djelo usklađeno s
člankom 3. stavkom (d), (e) i (f) prethodno spomenute Okvirne odluke
(www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf
20.
1.
2012., str. 163.). Navedeni stavak predstavlja daljnje provedeno usklađivanje
domaćega kaznenog prava sa spomenutim međunarodnim aktima.
Nadalje, stavkom 3. daje se mogućnost oslobođenja od kazne počinitelju
kaznenog djela iz stavka 1. i 2., koji, kako se navodi: "pravodobnim otkrivanjem terorističkog udruženja spriječi počinjenje kaznenih djela navedenih u
stavku 1. tog članka ili pripadniku terorističkog udruženja koji ga otkrije prije
nego što u njegovom sastavu ili za njega počini kazneno djelo navedeno u
stavku 1. tog članka". Radi se o institutu djelotvornog kajanja za koje je predviđena mogućnost faklultativnog oslobođenja od kazne.
190
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
3. ZAKLJUČAK
U pogledu razmatranih promjena koje su predviđene novim KZ 11 mogu se
iznijeti sljedeći zaključci:
• U KZ 11 zakonski su opisi bića terorističkih kaznenih djela u odnosu na KZ 97 nomotehnički poboljšani. U zakonski tekst su uneseni neki novi pojavni oblici kaznenih djela, te su se dogodile manje promjene u odnosu na visinu predviđenih sankcija, a poradilo
se i na daljnjem usklađivanju zakona s relevantnim međunarodnim
dokumentima.
• U pogledu tehničkih karakteristika u KZ 11 su teroristička kaznena
djela smještena unutar prvog poglavlja posebnog dijela KZ 11 u
kojem se propisuju kaznena djela (Glava IX. pod nazivom Kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva), dok su u ranijem KZ 97 teroristička kaznena djela bila smještena u okviru Glave XIII. Kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim
pravom, koja je bila četvrta po redu u posebnom dijelu zakona. Na
ovaj način KZ je propisivanjem tih djela u prvoj Glavi posebnog
dijela KZ-a tim kaznenim djelima pridodao posebnu važnost.
• Novi oblici kaznenih djela su članak 98. KZ 11 financiranje terorizma i članak 102. KZ 11 terorističko udruženje. Za razliku od KZ
97, u KZ 11 su novačenje i obuka za terorizam dva zasebna kaznena djela.
U odnosu na konkretna kaznena djela i njihove promjene te eventualno
daljnje usklađivanje s međunarodnim dokumentima, a u odnosu na KZ 97,
mogu se iznijeti sljedeći zaključci:
• U pogledu članka 97. terorizam možemo zaključiti kako je u stavku 1. ovoga kaznenog djela, općenito u odnosu na ranije kazneno
djelo terorizma iz članka 169. stavka 1. KZ 97, uz pojedinu drugačije korištenu terminologiju, jedina novina točka 9. tog stavka, koja je vezana uz nuklearni terorizam. Ova novina je u posebnom
smislu i jedina koja je povezana s daljnjim usklađivanjem ovoga
terorističkog djela s relevantnim, prethodno spomenutim, međunarodnim dokumentima. U članku 169. stavku 2. KZ 97 bila je propisana kazna zatvora od jedne do pet godina, dok je u KZ 11 donja
granica spuštena s godine dana na kaznu zatvora od šest mjeseci,
što je jedina novina u odnosu na raniji stavak 2. tog članka iz KZ
97. Potom, u odnosu na KZ 11, članak 169. stavak 3. KZ 97 u cijelosti odgovara članku 97. stavku 4. KZ 11, jer je njime bilo propisano kažnjavanje počinjenja temeljnoga kaznenog djela iz stavka
1. prigodom kojeg počinjenja je počinitelj s namjerom usmrtio je191
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
•
•
•
•
192
dnu osobu ili više osoba, dok je propisana kazna ostala ista u oba
zakonska rješenja (i u KZ 97 i u KZ 11 najmanje deset godina ili
kazna dugotrajnog zatvora). Nadalje, članak 97. stavak 3. KZ 11
istovjetan je članku 169. stavku 4. KZ 97, a jedina razlika je u propisanoj kazni koja je u KZ 11 najmanje pet godina zatvora, dok je
KZ 97 propisivao kaznu od najmanje deset godina zatvora.
Članak 98. KZ 11 financiranje terorizma predstavlja novo kazneno
djela koje ranije nije bilo propisano KZ 97., pri čemu su stavci 1. i
2. sastavljeni po uzoru na Međunarodnu konvencije o suzbijanju
financiranja terorizma, a zbog izbjegavanja ponavljanja njegovih
bitnih značajki upućuje se na raniji tekst rada (str. 5. rada).
Članak 99. KZ 11 javno poticanje na terorizam, sadržajno je isti i u
skladu s ranijim člankom 169.a iz KZ 97, načinjenim u skladu s
člankom 5. Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju terorizma,
tako da nije bilo potrebe za njegovom daljnjom harmonizacijom. U
ovom zakonskom rješenju nije integrirana odredba iz ranije propisanog članka 169.a stavka 2. KZ 97, koja se odnosila na nužnost
odobrenja glavnoga državnog odvjetnika za pokretanje kaznenog
postupka za ovo kazneno djelo. Naime, iz obrazloženja kojim je
zakonopisac objasnio pravnu regulaciju novog članka, proizlazi da
za navedeno nije pronađeno nikakvo utemeljeno pravno uporište
niti u Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju terorizma niti u adekvatnim EU direktivama.
U pogledu članka 100. KZ 11 novačenje za terorizam, a vezano na
komparaciju s ranije propisanim člankom 169.b stavkom 1. KZ 97,
može se zaključiti kako su u novom članku promijenjeni određeni
termini (umjesto zločinačka organizacija, koristi se terorističko udruženje; ne koristi se pojam grupe ljudi), te da je dan cijeli katalog
kaznenih djela za koje se netko može "novačiti", dok je u KZ 97
navedeno bilo moguće samo u odnosu na temeljno terorističko kazneno djelo opisano u članku 169. terorizam. Također, umjesto
formulacije iz KZ 97: "tko vrbuje drugoga da počini ili sudjeluje u
počinjenju kaznenog djela terorizma", koristi se "vrbovanje drugoga da se pridruži… radi doprinosa u počinjenju…". Razlog navedenom zakonopisac obrazlaže činjenicom da je "poticanje na počinjenje djela pokriveno općom odredbom o poticanju, a neuspjelo
poticanje je kažnjivo samo po sebi." Glede daljnjeg usklađivanja s
relevantnim međunarodnim dokumentima, može se zaključiti kako
u pogledu ove inkriminacije to nije bilo potrebno.
Zasebni, novi članak 101. KZ 11, prema obrazloženju zakonopisaca uz tekst zakona, sastavljen je po uzoru na članak 7. Konvencije
Vijeća Europe o sprječavanju terorizma, a u sadržajnom smislu se
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
•
•
u odnosu na raniji članak 169.b. stavak 2. u bitnom ne razlikuje,
izuzev što je dan cijeli katalog kaznenih djela za koje se netko može "obučavati", dok je u KZ 97 navedeno bilo moguće samo u odnosu na temeljno terorističko kazneno djelo opisano u članku 169.
terorizam. Glede daljnjeg usklađivanja s relevantnim međunarodnim dokumentima može se zaključiti kako u ovoj inkriminaciji to
nije bilo potrebno.
Vezano uz kaznena djela iz članka 100. novačenje za terorizam i
članka 101. obuka za terorizam, treba napomenuti kako je u ranijem zajedničkom članku, kojim su oba bila inkriminirana, tj. članak 169.b stavak 3. KZ 97, bila propisana odredba koja se odnosila
na nužnost odobrenja glavnoga državnog odvjetnika za pokretanje
kaznenog postupka za to kazneno, a koja u novim zasebnim člancima KZ 11 nije integrirana. Za deteljnije obrazloženje se, kako bi
se izbjeglo ponavljanje, upućuje na raniji tekst rada (str. 7. rada).
Udruživanje za terorizam iz članka 102. KZ 11 novo je kazneno
djelo koje nije bilo propisano ranijim KZ 97. Propisivanje ovog
kaznenog djela predstavlja potrebu za daljnjim usklađivanjem domaćega kaznenog zakonodavstva. Zakonski opis ovog članka,
prema obrazloženju zakonopisca, dan uz taj članak, usklađen je s
člankom 2. Okvirne odluke 2002/475/JHA od 13. lipnja 2002. o
borbi protiv terorizma i člankom 5. stavkom 3. Okvirne odluke od
28. studenoga 2008. o izmjenama i dopunama Okvirne odluke od
13. lipnja 2002. o borbi protiv terorizma, pri čemu se radi izbjegavanja ponavljanja detaljnijeg objašnjenja regulacije ovog kaznenog
djela upućuje na raniji tekst rada (str. 8. i 9. rada).
S obzirom na činjenicu proizašlu iz razmatranja obuhvaćenog ovim radom i proizašlih zaključaka, može se generalno zaključiti kako su najuočljivije
novine upravo propisivanje novoga pojavnog oblika kaznenog djela iz članka
97. stavka 1. točke 9. te kaznenih djela iz članka 98. i članka 102. KZ 11, dok
se ostale promjene odnose manje-više na jezične i tehničke promjene te pojedine druge tekstualne promjene manjeg značenja i neznatne promjene vezane uz
raspon propisanih kazni, što je razvidno iz ranijeg teksta. Navedene najuočljivije novine ujedno se mogu označiti i kao one u okviru kojih je provedeno
daljnje usklađivanje novog KZ 11 s relevantnim međunarodnim dokumentima,
u odnosu na KZ 97, pa se opravdano može zaključiti kako je s uspjehom potvrđena pretpostavaka postavljena u uvodnom dijelu ovog rada, koja se odnosi na
presumpciju da su se promjene, koje su u KZ 11 nastupile u pogledu terorističkih kaznenih djela, u manjem opsegu odnosile na daljnje usklađivanje tih vrsta
djela s prethodno navedenim relevantnim međunarodnim dokumentima, a s
193
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
obzirom na već ranije postignuti opseg usklađenost terorističkih kaznenih djela
iz okvira KZ 97 s relevantnim međunarodnim dokumentima.
U domeni terorističkih kaznenih djela može se isto tako zaključiti da je
KZ 11 moderniziran i unaprijeđen u odnosu na raniji KZ 97. Praktična primjena novog KZ 11 započinje 1. siječnja 2013. godine, te nam preostaje da vidimo
hoće li ovo novo zakonodavno rješenje biti odgovarajuće, tj. hoće li zadovoljavati praktične potrebe. Zaključno treba navesti i da je u području terorizma vrlo
izvjesno kako budućnost donosi promjene u vidu novih i modificiranih pojavnih oblika terorizma i modusa operandi terorističkih skupina te njihovih aktivnosti, koje će naknadno pronaći svoja mjesta u nekom od rješenja de lege ferenda.
LITERATURA
1. Derenčinović, D. (2005). Ogledi o terorizmu i antiterorizmu, Pravni
fakultet u Zagrebu, Zagreb.
2. Derenčinović, D. (2007). Prilog raspravi o ulozi kaznenog prava u
suprostavljanju terorističkom kriminalu, "Ljudski resursi u suzbijanju
terorizma", Znanstveno-stručni skup 7. i 8. 9. 2006., Ministarstvo
unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, str. 80.-86.
3. Derenčinović, D. (2007). Suvremeni antiterorizam na raskrižju –
Kaznenopravnareakcija vs. "rat protiv terorizma", Novi obzori suvremenog
terorizma i antiterorizma: hrvatsko motrište (monografija) – rad sa znanstvenog skupa – Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Akademija pravnih
znanosti Hrvatske, Zagreb, str. 25.-51.
4. Horvatić i dr. (2002). Rječnik kaznenog prava, Masmedia, Zagreb.
5. Novoselec, P. (2009). Kazneno pravo – poseban dio, Zagreb.
6. Milivojević, L. 6 (2006). 5, Terorizam u hrvatskom kaznenopravnom
zakonodavstvu, Hrvatska pravna revija, str. 99.-106.,
7. Milivojević, L. (2007). Terorizam u svjetlu inkriminacije Zločina protiv
čovječnosti po čl. 7. Statuta Međunarodnoga kaznenog suda, Novi obzori
suvremenog terorizma i antiterorizma: hrvatsko motrište (monografija) –
rad sa znanstvenog skupa – Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Akademija pravnih znanosti Hrvatske, Zagreb, str. 65.-78.
8. Milivojević, L. (2007). Terorizam u svjetlu inkriminacije Zločina protiv
čovječnosti po čl. 7. Statuta Međunarodnog kaznenog suda, magistarski rad
– Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
9. Milivojević, L. 9 (2009). 2, Pranje novca i financiranja terorizma – novo
zakonodavno rješenje, Hrvatska pravna revija, str. 104.-111.
10. Kazneni zakon Republike Hrvatske, NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00.,
51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11.
11. Kazneni zakon Republike Hrvatske, NN 125/11.
194
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
www.vlada.hr/hr/content/download/112514/1608957/.../32-07.pdf , 20. 1.
2012.
http://www.pravosudje.hr/hrvatski-sabor-donio-novi-kazneni-zakon 20. 1.
2012.
http://www.coe.int/t/dg3/children/1in5/Source/LanzaroteConventions/Lanz
arote Convention_hr1.pdf, 20. 1. 2012.
www.pravosudje.hr/lgs.axd?t=16&id=667, 20. 1. 2012.
195
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
196
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 323.28:355.02
PETAR MIŠEVIĆ
DARIO MALNAR
Terorizam kao prijetnja globalnoj sigurnosti s osvrtom na
sustav nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske
Sažetak
Moderni terorizam jedna je od temeljnih prijetnji sigurnosti na svim razinama, od nacionalne do globalne. Karakteristika modernog terorizma
je mrežna, transnacionalna, visokofleksibilna i prilagodljiva organizacija. Terorističke mreže za različite aktivnosti u značajnoj mjeri koriste
mogućnosti globalnih informacijskih sustava. Takvoj strukturi prijetnje
moguće se oduprijeti samo kroz sadržajno i organizacijski sveobuhvatan
i međuresorski pristup. Republika Hrvatska u definiranju sustava nacionalne sigurnosti i sustava prevencije i suzbijanja terorizma uzima u obzir
sva navedena obilježja i teži prema sveobuhvatnoj i integriranoj međuresorskoj suradnji na državnoj i međunarodnoj razini.
Ključne riječi: moderni terorizam, globalna sigurnost, nacionalna sigurnost, sustav suzbijanja terorizma.
Terrorism as a threat to global security with reference to the national
security of Croatian
Abstract
Modern terrorism is one of the fundamental threats to security at all levels, from national to global. Modern terrorism is characterized by network, transnational, highly flexible and adjustable organization. Terrorist networks, to a significant extent, use capabilities of global information systems for their various activities. One can resist such threat structure only by comprehensive and interdepartmental approach in terms of
content, as well as organization. In defining the national security system
and system of preventing and fighting terrorism, the Republic of Croatia
takes into account all before mentioned characteristics and strives to
197
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
comprehensive and integrated interdepartmental cooperation on both
state and international level.
Key words: modern terrorism, global security, national security,
counter-terrorism system of preventing and fighting terrorism.
UVOD
Terorizam je jedan od najsloženijih, najizazovnijih i najopasnijih političkosigurnosnih fenomena suvremenog doba.1
Terorizam je isto tako fenomen s izuzetno dugim historijatom čiji počeci
sežu od asasina u 11. stoljeću, indijskih Thugsa u 15. stoljeću, preko jakobinaca u Francuskoj revoluciji, pa do djelovanja Mlade Bosne koje je ubojstvom
nadvojvode Franje Ferdinanda bilo povod za početak Prvog svjetskog rata, sve
do modernog terorizma 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća – Crvene brigade,
RAF, ETA, IRA, i konačno modernog, primarno radikalno i ekstremistički
utemeljenoga islamističkog terorizma kojeg najsnažnije karakterizira al-Qaida.2
Unatoč tako dugoj povijesti terorizma, još uvijek nema jedinstvene i međunarodno usuglašene definicije tog fenomena.
Međutim, postoje široko prihvaćeni elementi definicije terorizma. Formulacija usvojena u Nacionalnoj strategiji Republike Hrvatske za prevenciju i
suzbijanje terorizma navodi te ključne elemente definiranja terorizma.
Republika Hrvatska navedenom strategijom terorizam definira kao smišljenu, sustavnu, namjernu uporabu nasilja, ili prijetnje nasiljem, protiv ljudi i/ili
materijalnih dobara, kao sredstva za izazivanje i iskorištavanje straha, unutar
neke etničke ili vjerske zajednice, javnosti, države ili cijele međunarodne zajednice, s ciljem ostvarivanja politički, vjerski, ideološki ili društveno motiviranih promjena.3
1. OBILJEŽJA MODERNOG TERORIZMA
Terorizam kao globalna prijetnja posebno dolazi do izražaja s nestankom blokovske podjele svijeta kada s općom transformacijom međunarodnih odnosa i
tranzicijom, u mnogim državama vojne prijetnje gube prethodno značenje u
odnosu na asimetrične i nekonvencionalne prijetnje sigurnosti – propale drža-
1
Republika Hrvatska, Akcijski plan za prevenciju i suzbijanje terorizma, str. 1.
Šire o razvojnim fazama modernog terorizma u: David C. Rapport, The Four Waves
of Modern Terrorism, Anthropoetics: The Journal of Generative Anthropology, Vol.
VIII, No. 1, Spring/Summer, UCLA, 2002, str. 46.-68.
3
Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, t. 7., NN 139/08.
2
198
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
ve, terorizam, proliferacija oružja za masovno uništavanje, ilegalne migracije,
organizirani kriminal i dr.
Opće smanjivanje vojnih potencijala pratilo je i smanjenje obavještajnih
potencijala, a istodobno nije potpuno prepoznata nova sigurnosna paradigma te
razvijen kompatibilni metodološki pristup rastućim novim prijetnjama sigurnosti. Potvrdu ove tvrdnje nalazimo i u ocjeni Mandela (2008) kako obrana od
prijetnji u brzo mijenjajućem sigurnosnom okružju nakon 9/11, pokazuje kako
je Zapad najspremniji za prijetnje za koje je najmanje vjerojatno da će se danas
dogoditi.4
Stvarao se vakuum u kojem su fermentirale nove terorističke prijetnje
koje je karakterizirao ideološki utemeljen terorizam na čelu s terorističkom
mrežom al-Qaida.
Al-Qaida je u državama koje su karakterizirali odmetnuti režimi nalazila
sigurna logistička uporišta koja su omogućavala globalno širenje mreže. Rani
signali rastuće prijetnje5 nisu prepoznati kao elementi potpuno nove, globalne,
na islamskom ekstremizmu ideološki utemeljene terorističke prijetnje koja je
dosizala organizacijski potencijal za izvođenje najsloženijih terorističkih napada. Sustavi suprotstavljanja terorizmu, nacionalni i međunarodni, bili su najčešće fragmentirani i metodološki tradicionalno definirani.
Prijelomnica je bila teroristički napad na SAD, 11. rujna 2001. godine, 6
napad koji je obilježio posthladnoratovsko razdoblje, potresao SAD i cjelokupnu međunarodnu zajednicu, promijenio poimanje nacionalne i međunarodne
sigurnosti i potaknuo "rat protiv terorizma" koji je obilježio desetljeće koje je
slijedilo.
Unatoč tehničkoj i organizacijskoj složenosti tog terorističkog napada,
nije došlo do korištenja nekog tehnološki sofisticiranog oružja. Naprotiv, napad
je karakterizirao tradicionalni teroristički pristup – pažljivo planiranje, jednostavna taktika i operativno iznenađenje.7 Isti je pristup primijenjen i u dva velika
teroristička napada do kojih je došlo u Madridu 2004. i Londonu 2005. godine.
Ključna promjena u odnosu na tradicionalni terorizam dogodila se kroz složenost organizacijske strukture, širinu napada i planirane efekte.
4
Robert Mandel, Global Threat: Target – Centered Assessment and Management,
Preager, Westport, 2008., str. 47.
5
Prvi napad na WTC u New Yorku 1993. godine, napadi na veleposlanstva SAD-a u
Nairobiju u Keniji i Dar es Salamu u Tanzaniji, 1998. godine te napad na USS Cole u
jemenskoj luci Aden, 2000. godine.
6
Napad na New York i Washington koji je izvela al-Qaida, uporabivši civilne zrakoplove kao oružje s masovnim učinkom.
7
John Gearson, The Nature of Modern Terrorism, The Political Quarterly, Vol. 73,
Issue Supplement, August 2002,Blackwell Publishing Ltd., 2002, str. 7.
199
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Simić (2002) dodaje kako su uzroci izazova i prijetnji koji dolaze od međunarodnog i globalnog terorizma u mnogostrukim političkim, ekonomskim,
vjerskim, kulturno-civilizacijskim, čak i ekološkim razlozima.8
Ustrojbena karakteristika moderne terorističke prijetnje po Harveyu
(2003) jest da je često utemeljena na mrežnoj organizaciji, transnacionalna,
visokofleksibilna i prilagodljiva na različito socijalno, političko i ekonomsko
okružje.9
Gearson (2002) događaje označava najradikalnijim dokazom superterorizma, terorističke prijetnje usmjerene na izazivanje velikog broja žrtava i potpomognute od neke propale ili odmetnute države.10
To je terorizam koji se više nije mogao smatrati kriminalnom aktivnosti
na nacionalnoj razini.
Takvo obilježje prijetnje pred države stavlja velik izazov – koncepcijski i
operativno. SAD su reakciju na teroristički napad od 11. rujna 2001. godine,
artikulirale kroz koncept tzv. rata protiv terorizma, koji je strateško-normativni
karakter dobio kroz Strategiju nacionalne sigurnosti SAD-a iz 2002. godine.
Tom strategijom kao nositelj prijetnje označen je terorizam s globalnim
dosegom – neprijatelj nisu pojedinačni politički režimi ili osobe, religije ili
ideologije, neprijatelj je, kao što je u strategiji navedeno, terorizam kao smišljeno i politički motivirano nasilje, pri čemu nema razlike između terorista i
onih koji im pružaju utočište i pomoć.11
Na ovaj način definirana je vrlo široka fronta djelovanja. Naime, uz terorističke prijetnje s ideološkim utemeljenjem, poput al-Qaide koja se zalaže za
rušenje modernoga međunarodnog sustava utemeljenog na nacionalnim državama i obnovu kalifata, trebalo je uzeti u obzir i druge moderne terorističke
prijetnje koje dolaze od:
- političkih pokreta koji se bore za stvaranje novih država. To su
često pobunjenici/secesionisti koji se služe terorističkim aktima,
poput, ranije, Tamilskih tigrova u Šri Lanki ili danas kurdskog
PKK u pokušaju stvaranja kurdske države,
- terorističkih grupa koje sponzoriraju države (Hezbolah),
- terorista pojedinaca.
8
Dragan R. Simić, Nauka o bezbednosti: suvremeni pristup bezbednosti, Službeni list
SRJ, Beograd, 2002., str. 38.
9
Robert Harvey, Global Disorder: America and the Threat of World Conflict, Carroll
& Graf Publishers, New York, 2003., str. xiii.
10
Ibid, str. 20.
11
The National Security Strategy of the United States of America, Sept. 2002., str. 5.
200
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Pantucci (2011) definira četiri grupe individualnih islamističkih terorista:
- pojedinac koji planira ili pokuša izvesti/izvede teroristički akt pod
okriljem ekstremne islamističke ideologije, ali bez stvarne veze ili
kontakta s ekstremistima,
- pojedinci koji iako se prikazuju da izvode akcije sami i bez ikakve
vanjske potpore, imaju zapravo određen stupanj kontakta s operativnim ekstremistima,
- grupa samoradikaliziranih pojedinaca koji nemaju kontakt s operativnim ekstremistima,
- pojedinci koji djeluju sami, ali imaju zapovjednu i kontrolnu vezu
s al-Qaidom ili povezanim skupinama.12
Razdoblje evolucije modernog terorizma karakterizira ranije nezabilježen razvoj globalnih informacijskih sustava i medija koji je omogućio globalnu
dostupnost informacija u realnom vremenu.
Razvoj kibernetičke sfere – interneta, omogućio je teroristima direktan
kontakt, bez posrednika, ne samo prema članovima ili simpatizerima, nego i
najširoj javnosti.
Nove tehnološke mogućnosti odmah su iskoristile ekstremističke i terorističke grupacije za prikupljanje financijskih sredstava, trening, planiranje aktivnosti, radikalizaciju i regrutiranje.
Razvoj globalnih informacijskih sustava omogućio je nastajanje terorističkih pokreta koji nemaju čvrstu strukturu i vodstvo. Vezivni element tih procesa je poticaj koji se dobiva putem javnih informacijskih sustava. Ekstremna
ideološka poruka terorističkih mreža poput al-Qaide dobila je globalni doseg.
Široko disperziranje destruktivnih ekstremističkih poruka i poziva na terorizam
potaklo je bujanje samoradikaliziranih i samoregrutiranih terorista pojedinaca i
skupina koji ideološki nisu nužno utemeljeni u islamističkom radikalizmu.
Poticaji za djelovanje mogu biti različiti, od osobnog nezadovoljstva do ideologije.13
12
13
-
-
-
Ibid, str. 14.-30.
Poznati su sljedeći slučajevi terorističkih napada samoradikaliziranih pojedinaca:
Ameritrax – biološki teroristički akt kada je neposredno nakon terorističkog napada
na SAD 9/11, samoradikalizirani pojedinac na različite adrese slao pisma sa sporama
antraxa.
Ubojstvo 13 vojnika te ranjavanje 29 vojnika, koje je u vojnoj bazi Fort Hood u
Teksasu, SAD, 2009. godine, počinio psihijatar, bojnik američke vojske palestinskog
podrijetla, Nidal Malik Hasan.
Događaj u Norveškoj kada je Andreas Behring Breivik, politički samoradikaliziran,
u Oslu i na otoku Utoeya, 2011. godine, ubio 77 ljudi.
Slučaj Mohameda Meraha, koji je u terorističkim napadima u Francuskoj 2012.
godine ubio sedam ljudi.
201
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Strateški potencijal fenomena usamljenih terorista individualaca malo je
istražen. Isto tako su rijetka istraživanja fenomena kao podvrste nasilnoga islamskog terorizma. Specifičnost ove kategorije, koja determinira i mjere sprečavanja, jest što za razliku od tradicionalnog terorizma ne predstavlja kolektivnu i organiziranu aktivnost te nema kolektivne socijalizacije kao individualnog
puta u terorizam. Neke države (Norveška) stoga su skeptične prema optuživanju pojedinaca za terorizam.14 Međutim to ne umanjuje opasnost koja dolazi od
te vrste terorista.
Detekcija takvih samoradikaliziranih pojedinaca izuzetno je složena i
najčešće moguća tek kad krenu u akciju. Još teže se suprotstavljati ideologiji
koja potiče radikalizaciju tih pojedinaca.
Isto tako je detekcija tih pojedinaca temeljem analiza obavještajno prikupljenih podataka vrlo složena jer subjekti najčešće nisu indikativni. Za detekciju je potrebna korelacija informacija temeljem integriranog sustava razmjene informacija i centralizirane analitičke obrade informacija iz većeg broja
domaćih i stranih izvora. To je moguće uz sveobuhvatan pristup utemeljen na
međuresorskoj i međunarodnoj suradnji te kvalitetnoj komunikaciji s javnosti.
2. ELEMENTI SUPROTSTAVLJANJA TERORISTIČKOJ PRIJETNJI
Uzmemo li u obzir da se zapaža trend amalgamiranja terorizma s organiziranim
kriminalom i proliferacijskim mrežama,15 prijetnja dobiva novi karakter koji
dodatno potvrđuje potrebu integriranoga institucionalnog pristupa na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
U tako složenim uvjetima posebno je važno ograničiti proširene težnje da
se svako korištenje nasilja naziva terorizmom. Terorizam se mora razlučiti od
nasilja koje je supstancijalno različito definiciji terorizma, a može doći od različitih pobunjeničkih pokreta, organiziranog kriminala i dr. Posebno je važna
distinkcija u sferi samoradikaliziranih pojedinaca, kako bi se teroristi pojedinci
razlučili od akta nasilja koji dolaze iz remećenja javnog reda, psihičkih bolesnika i dr. Na taj način sprečava se disperziranje napora i ostvaruje metodološka
homogenizacija pristupa.
Uzimajući u obzir navedena obilježja i potrebne smjerove borbe s modernim terorizmom, navedena američka strategija borbe protiv terorizma oslo14
Raffaelo Pantucci, A Typology of Lone Wolves: Preliminary Analysis of Lone Islamists Terrorists, ICSR, University of Pensilvania i King’s College London, 2011., str.
4.-5.
15
Utvrđene su veze Hezbolaha s međunarodnim narkokartelima kroz umiješanost u
pranje novca preko libanonske, Lebanese Canadian Bank.
Al-Qaida javno je objavila želju za stjecanje WMD-a i spremnost za njegovo korištenje. Pogledati šire u: al-Qaeda’s Religious Justification of Nuclear Terrorism u Mowatt
L.R., Islam and the Bomb, Harvard Kennedy School, January 2011., str. 28.-43.
202
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
njena na vojna sredstva odmah je otvorila brojna pitanja, od toga kako se pokreće rat protiv terorizma, kako se ocjenjuje i evaluira program kao takav pa do
toga je li rat prikladna metoda za napad na terorističke aktivnosti i terorističke
grupe.16 Rat u Afganistanu i Iraku u velikoj su mjeri potvrdili utemeljenost
ovih pitanja.
Međutim, globalni rat protiv terorizma je u takvim, složenim, uvjetima
suprotstavljanja terorizmu kao najekstremnijem obliku asimetrične borbe, ostvario određen uspjeh. Mreža al-Qaide više nije globalno monolitna kao ranije,
a ubijen je i njezin simbol, Osama bin Laden. To ipak ne znači da je problem
terorizma eliminiran ili čak značajnije umanjen. Naime, iako je globalna prijetnja od al-Qaide manja nego prije deset godina, al-Qaida se transformirala i
disperzirala svoje djelovanje u forme koje su teže prepoznatljive, koje se teže
identificiraju i napadaju.17
Pokazalo se kako potiskivanje ili razbijanje pojedinih manifestacija – poraz al-Qaide ili bilo koje druge terorističke organizacije neće eliminirati fenomen terorizma. Dakle, ako se terorizam ne može eliminirati, napor se s eliminacije rizika mora usmjeriti prema njegovu smanjivanju.18
Kako je akt terora sredstvo djelovanja terorista, gravitacijski centar borbe
protiv terorizma mora se kroz sveobuhvatne aktivnosti usmjeriti na ishodišta,
pokretačku snagu koja se definira kroz političke, vjerske ili ideološke ciljeve u
ideologiji terorističkih grupa, te socijalne uvjete koji terorizam potiču i kadrovski osnažuju.
Takav pristup u borbi protiv terorizma pretpostavlja djelovanje na socijalne i društvene uvjete koji pogoduju radikalizaciji pojedinaca te razvoj sveobuhvatnog sustava prevencije, suprotstavljanja djelovanju terorista i otklanjanja posljedica eventualnoga terorističkog napada, utemeljenog na holističkom
obavještajno-sigurnosnom, diplomatskom, policijskom, pravosudnom, vojnom
i ukupnom međuresorskom pristupu na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
3. SUSTAV NACIONALNE SIGURNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE
Republika Hrvatska je prepoznala opseg prijetnji koje dolaze od modernog
terorizma i potrebu kreiranja koherentnog sustava obrane. To je vidljivo i u
strateškim dokumentima Republike Hrvatske koji se bave pitanjima nacionalne
sigurnosti, a terorizam definiraju kao jednu od temeljnih prijetnji nacionalnoj
sigurnosti.
16
Thomas A. Johnson, The War on Terrorism: A Collision of Values, Strategies and
Societies, Taylor & Francis Group, New York, 2009., str. xiii.
17
Donald M. Snow, National Security for a New Era: Globalisation and Geopolitics,
Pearson Longman, 2007., str. 290.
18
Rizik pri tome definiramo kao razliku između prijetnje interesima te sposobnosti da
se tim prijetnjama suprotstavi, da ih se ograniči ili eliminira. Ibid, str. 274.
203
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Kako su to i dokumenti temeljem kojih je definiran sustav suprotstavljanja terorističkoj prijetnji u proteklih deset godina, važna je i karakterizacija
terorističke prijetnje u tim dokumentima.
Strategija nacionalne sigurnosti, kao temeljni strateški dokument iz područja nacionalne sigurnosti, globalni terorizam karakterizira kao:
- transnacionalnu prijetnju koja neposredno i posredno utječe na nacionalnu sigurnost RH,
- prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti koja ugrožava i interese
RH.19
Strategijom nacionalne sigurnosti, temeljem utvrđenog karaktera prijetnje koja dolazi od globalnog terorizma utvrđuju se i koncepcijski elementi
sustava suprotstavljanja. Posebno se naglašava:
- načelo nedjeljivosti sigurnosti,
- suradnja čitave međunarodne zajednice kao pretpostavka iskorjenjivanja globalnog terorizma,
- potpora naporima i ciljevima međunarodne antiterorističke koalicije predvođene sa SAD-om, temeljem strateškog opredjeljenja za
zajedničke vrijednosti, ciljeve i sredstva,20
- opredjeljenje za usklađivanje vanjske i sigurnosne politike sa stajalištima i djelovanjem EU,21
- suradnja i usklađivanje politike i praktičnog djelovanja u borbi za
suzbijanje tzv. asimetričnih sigurnosnih izazova, uključujući i terorizam.22
Strategijom se definiraju i elementi operativnog djelovanja sustava temeljem načela integriranoga nacionalnog sustava:
- uspostavljanje djelotvornog sustava kontrole državne granice,
- produbljivanje policijske i obavještajne suradnje sa susjednim državama,
- pravosudna suradnja – usklađivanje normativnih rješenja,
- povezivanje nacionalnih baza podataka s bazama podataka drugih
država, posebno država EU.23
U Strateškom pregledu obrane konstatira se kako je "…terorizam prijetnja na koju niti jedna država ne može odgovoriti samostalno…".24 Zbog takvog
19
Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, t. 33., NN 32/02.
Ibid, t. 12.
21
Ibid, t. 56.
22
Ibid, t. 57.
23
Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, t. 92., NN 32/02.
20
204
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
karaktera terorizma Strategijom obrane Republike Hrvatske se naglašava potreba multilateralnog karaktera borbe s terorizmom temeljem tvrdnje kako suprotstavljanje prijetnji koja dolazi od terorizma "…zahtijeva najširu međunarodnu suradnju".25
Navedeni dokumenti postavili su okvir te dali smjer u kojem se u Republici Hrvatskoj promišlja problematika terorizma te djelovanje sustava prevencije i suzbijanja terorizma.
Tijekom proteklih deset godina došlo je do promjene elemenata koji definiraju nacionalnu sigurnost RH. Osim kontinuirane evolucije sastavnica međunarodne sigurnosti, mijenjala se i pozicija RH, prije svega to je ulazak RH u
članstvo NATO-a te skori ulazak u EU. Ti integracijski procesi dovode RH u
poziciju definiranja nacionalne sigurnosti kroz dvije razine, nacionalnu i kolektivnu integriranjem u šire sigurnosne koncepte NATO-a i EU. To je dovoljan
poticaj za usklađivanje strateških dokumenata s novim uvjetima. Na području
bavljenja terorističkom prijetnjom napravljen je zamjetan iskorak donošenjem
Nacionalne strategije za prevenciju i suzbijanje terorizma te Akcijskog plana
za prevenciju i suzbijanje terorizma, kojim je definirano i osnivanje Savjeta za
prevenciju i suzbijanje terorizma sastavljenog od predstavnika nadležnih državnih tijela, znanstvene i stručne javnosti te predstavnika građanskog društva.26
24
Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Strateški pregled obrane, Strateški kontekst, Zagreb, 2005., str. 11.
25
Strategija obrane Republike Hrvatske, NN 33/02., Zagreb, 2002.
26
Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, Glava V., t.d, NN 139/08.
205
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Izvor: web stranica SOA-e
Slika 1: Sustav nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske
Sustav nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske strateški je integriran u
civilnoj i vojnoj komponenti kroz Vijeće za nacionalnu sigurnost. Vijeće za
nacionalnu sigurnost čine: predsjednik Republike, predsjednik Vlade, član
Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, ministar nadležan za poslove obrane,
ministar nadležan za unutarnje poslove, ministar nadležan za vanjske poslove,
ministar nadležan za pravosuđe, savjetnik predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost, načelnik GS OS, ravnatelj SOA-e, ravnatelj VSOA-e i predstojnik UVNS-a. U radu Vijeća za nacionalnu sigurnost sudjeluje predsjednik Hrvatskoga sabora, a mogu biti pozvane i druge osobe.27
Vijeće za nacionalnu sigurnost ovlašteno je za:
- razmatranje i procjenjivanje obavještajnih i sigurnosnih prijetnji i
rizika, razmatranje pitanja iz djelokruga ministarstava i drugih državnih tijela koja se odnose na nacionalnu sigurnost te donošenje
27
Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, čl. 4., NN 79/06.
206
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
-
-
-
-
-
smjernica i zaključaka o načinima zaštite i ostvarivanja interesa
nacionalne sigurnosti,
razmatranje pitanja iz djelokruga rada sigurnosno-obavještajnih
agencija i načina ostvarivanja suradnje predsjednika Republike i
Vlade u usmjeravanju rada sigurnosno-obavještajnih agencija te
odobravanje suradnje agencija s odgovarajućim službama drugih
zemalja,
utvrđivanje godišnjih smjernica za rad sigurnosno-obavještajnih
agencija i drugih odluka kojima predsjednik Republike i Vlada
usmjeravaju rad sigurnosno-obavještajnih agencija i drugih tijela
sigurnosno-obavještajnog sustava,
utvrđivanje mjera koje poduzimaju predsjednik Republike i Vlada
u svezi s rezultatima nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih
agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava,
utvrđivanje prijedloga sredstava za rad sigurnosno-obavještajnih
agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava koja se
osiguravaju u državnom proračunu,
razmatranje i drugih pitanja u svezi s radom i upravljanjem sigurnosno-obavještajnih agencija i drugih tijela sigurnosnoobavještajnog sustava.28
Operativno se koordinacija sigurnosno-obavještajnog sustava obavlja putem Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija. Savjet svojim
radom osigurava suradnju civilne i vojne komponente.29
Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija čine član Vlade
zadužen za nacionalnu sigurnost, kao predsjednik Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, savjetnik predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost, kao zamjenik predsjednika i ravnatelji sigurnosnoobavještajnih agencija i predstojnik UVNS-a.30
28
Ibid, čl. 3.
Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija provodi odluke predsjednika Republike i Vlade o usmjeravanju rada sigurnosno-obavještajnih agencija, razrađuje
odluke Vijeća za nacionalnu sigurnost koje se odnose na rad sigurnosno-obavještajnih
agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava, operativno usklađuje rad
sigurnosno-obavještajnih agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava,
donosi mišljenja o suradnji s odgovarajućim službama drugih zemalja, daje prijedloge
Vijeću za nacionalnu sigurnost i poduzima druge mjere za učinkovitost i unapređivanje
rada sigurnosno-obavještajnih agencija.
30
Ibid, čl. 5. st. 2. Na sjednici Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija po potrebi i pozivu predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih
agencija sudjeluju i druge osobe, a osobito: glavni državni odvjetnik, ravnatelj USKOK-a¸ ravnatelj Policije, ravnatelj Carine, ravnatelj Financijske policije, ravnatelj
29
207
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Osim Vijeća za nacionalnu sigurnost i Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost treće je tijelo
koje direktno participira u integriranju nacionalnog sustava nacionalne sigurnosti te omogućava suradnju s nacionalnim sustavima sigurnosti drugih država.
UVNS obavlja stručne i administrativne poslove za Vijeće za nacionalnu
sigurnost i Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija te analizira i ocjenjuje sigurnosno-obavještajne podatke značajne za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, što je bitno za obavljanje ustavnih i zakonskih ovlasti
predsjednika Republike i Vlade.
UVNS je središnje državno tijelo odgovorno za utvrđivanje i provedbu
aktivnosti vezanih za primjenu mjera i donošenje standarda informacijske sigurnosti u državnim tijelima u Republici Hrvatskoj, te za usklađenost aktivnosti u primjeni mjera i standarda informacijske sigurnosti u razmjeni klasificiranih podataka između Republike Hrvatske i stranih zemalja i organizacija.
UVNS izdaje uvjerenja (certifikate) o obavljenim sigurnosnim provjerama za osobe koje u obavljanju svoje dužnosti imaju pristup klasificiranim podacima te pravne osobe kada obavljaju poslove važne za nacionalnu sigurnost
Republike Hrvatske i na zahtjev stranih zemalja i organizacija.
UVNS obavlja i stručni nadzor rada sigurnosno-obavještajnih agencija i
Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija o čemu izvješćuje
predsjednika Republike i predsjednika Vlade. Godišnja izvješća koja se odnose
na poslove nadzora poduzete u svrhu kontrole poštovanja Ustavom zajamčenih
prava građana, UVNS dostavlja i predsjedniku Hrvatskoga sabora i odboru
nadležnom za nacionalnu sigurnost.
Aktivnost UVNS-a u nadzoru djelovanja sustava značajno unapređuje
socijetalnu sigurnost i tzv. human security, koje se unapređuju kvalitetom društvenog sustava.
Kako Republika Hrvatska međunarodnu suradnju smatra pretpostavkom
za iskorjenjivanje terorizma, Republika Hrvatska unapređuje nacionalnu sigurnost aktivno unapređujući međunarodnu sigurnost.
Republika Hrvatska stoga nastavlja aktivno sudjelovanje u prevenciji i
suzbijanju terorizma na globalnoj, regionalnoj i bilateralnoj razini, a osobito u
okviru sustava UN-a, EU, NATO-a, OESS-a, Vijeća Europe, INTERPOL-a i
drugih relevantnih organizacija i inicijativa.31
Ureda za sprječavanje pranja novca, predstavnik Ministarstva vanjskih poslova zadužen za poslove sigurnosti, ravnatelj Uprave za zaštitu i spašavanje te čelnici drugih
odgovarajućih inspekcijskih i nadzornih tijela. Ibid, čl. 5. st. 3.
31
Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, t. 17., NN 139/08.
208
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
U razdoblju nakon terorističkih napada na SAD došlo je do značajne promjene
u sadržaju definiranja i dinamici djelovanja nacionalnih sustava sigurnosti i u
okviru njih podsustava za borbu protiv terorizma. Moderni sustavi sigurnosti
teže sinergiji ukupnih društvenih potencijala, vojnih i nevojnih, političkih i
gospodarskih. Pretpostavka za takvu sinergiju je razvoj društvene svijesti o
prijetnjama sigurnosti, učinkovito djelovanje političkog i institucionalnog sustava države te harmoničan društveni razvoj.
Borba protiv terorizma definira se kroz koncept široke suradnje nacionalnih sustava u sustavu kooperativne sigurnosti. Predvodnici tog koncepta su
NATO i EU, čije koncepcijske sustave u strateškom definiranju borbe protiv
terorizma koristi i Republika Hrvatska kao članica NATO-a, a uskoro i EU.
Kooperativni koncept omogućava približavanje aktivnosti ishodištima problema te djelovanje na uzroke koji potiču terorizam, a često proizlaze iz problema
neravnomjerne i nedovoljne demokratske, društvene, gospodarske i socijalne
razvijenosti.
Nova paradigma promišljanja modernog terorizma u kontekstu nacionalne sigurnosti značajno je utjecala ne samo na organizaciju sustava sigurnosti i
javni diskurs, nego i na akademski, politički i ekonomski okvir kroz koji se
procjenjuju sigurnost i zaštita javnosti. Odgovor na prijetnju koja dolazi od
modernog terorizma traži se kroz sveobuhvatni pristup i integriranje sustava.
Tako postavljeni sustavi, što se često zanemaruje, značajno utječu na svakodnevni život građana.32
Kako se moderni sustavi nacionalne sigurnosti razvijaju u smjeru jačanja
naglaska na socijetalnoj sigurnosti i sigurnosti pojedinaca, sustav borbe protiv
terorizma mora osigurati efikasni, ali stručno i javno kontrolirani pristup borbi
protiv terorizma bez narušavanja demokratskih dosega i ljudskih prava te javnog interesa.
Integrirana borba protiv modernog terorizma može se stoga temeljiti samo na strategiji utemeljenoj na konsenzusu političke volje države i građana što
je načelo koje proizlazi iz temeljne koncepcije modernoga demokratskog društva.33
32
George Selim, Talking Terrorism: Can We Ethically Communicate the Threat,
Georgetown University, Washington D.C., 2011., str. 33.
33
U takvom je pristupu nacionalnoj sigurnosti posebno važan način na koji vlasti prijetnju koja dolazi od terorizma komuniciraju s javnosti. Šire o komunikacijskim strategijama pogledati u: George Selim, Talking Terrorism: Can We Ethically Communicate
the Threat, Georgetown University, Washington D.C., 2011., str. 48.
209
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
LITERATURA
1. Akcijski plan za prevenciju i suzbijanje terorizma Republike Hrvatske.
2. Gearson, John. The Nature of Modern Terrorism, The Political Quarterly,
Vol. 73, Issue Supplement, August 2002,Blackwell Publishing Ltd., 2002.
3. Harvey, Robert. Global Disorder: America and the Threat of World Conflict, Carroll & Graf Publishers, New York, 2003.
4. Johnson, Thomas A.: The War on Terrorism: A Collision of Values, Strategies and Societies, Taylor & Francis Group, New York, 2009.
5. Mandel, Robert. Global Threat: Target – Centered Assessment and Management, Preager, Westport, 2008.
6. Mowatt, L. R. Islam and the Bomb, Al-Qaeda’s, Religious Justification of
Nuclear Terrorism, Harvard Kennedy School, January 2011.
7. Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, NN 139/08.
8. The National Security Strategy of the United States of America, Sept. 2002.
9. Pantucci, Raffaelo, A. Typology of Lone Wolves: Preliminary Analysis of
Lone Islamists Terrorists, ICSR, University of Pensilvania i King’s College London, 2011.
10. Rapport, David C. The Four Waves of Modern Terrorism, Anthropoetics:
The Journal of Generative Anthropology, Vol. VIII, No. 1,
Spring/Summer, UCLA, 2002.
11. Selim, George. Talking Terrorism: Can We Ethically Communicate the
Threat, Georgetown University, Washington D.C., 2011.
12. Simić, Dragan R. Nauka o bezbednosti: suvremeni pristup bezbednosti,
Službeni list SRJ, Beograd, 2002.
13. Snow, Donald M. National Security for a New Era: Globalisation and
Geopolitics, Pearson Longman, 2007.
14. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, NN 32/02.
15. Strateški pregled obrane, Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, 2005.
16. Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, NN 79/06.
210
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
STRUČNI ČLANAK
UDK 343.98:323.28
JOSIP PAVLIČEK
MLADEN PEMPER
Položaj kriminalistike u prevenciji i suzbijanju terorizma
Sažetak
Rad se bavi terorizmom iz kuta kriminalistike kao discipline koja svojim
metodološkim sustavom doprinosi otkrivanju, razjašnjavanju i dokazivanju te vrste kriminala. U tom smislu su kao polazište prihvaćeni okviri
dani relevantnim normativnim aktima u Republici Hrvatskoj (de lege lata i de lege ferenda). Metodologija je razmatrana u okviru temeljnih
grana kriminalistike, kriminalističke taktike, kriminalističke tehnike, ali i
kriminalističke metodike kao posebnog sustava metoda i tehnika koje se
izravno ili uz određene prilagodbe primjenjuju u istraživanju terorizma i
s njim povezanog kriminala.
Ključne riječi: kriminalističko istraživanje, prevencija terorizma, indikatori terorističke aktivnosti, sekundarni kriminal.
Position of Criminalistics in Preventing and Countering Terrorism
Summary
The article deals with the possibilities of using criminalistic methods in
detecting, investigating and proving criminal acts of terrorism. The accepted definition of terrorism is based on Croatian Criminal Code.
Methodology is analyzed within the main branches of criminalistics: tactics, technique as well as criminalistic methodoligy as a special system of
criminalistic methods and techniques which are, directly or adjusted,
applied in investigation of terrorism and criminal related to it.l
Criminal investigations of terrorism are analyzed through the main
branches of criminalistics; tactics, techniques, and special criminalistic
methods. It is proposed the strengthening of special criminalistics methods, as the standard way of terrorism investigation and the model authorized civil servants education, particularly the police.
211
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
The article also discusses some practical experience in the prevention of
terrorism.
Key words: criminal investigation, prevention of terrorism, terrorist activity indicators, secondary crime.
UVOD
Zapitamo li se što je važno u borbi protiv terorizma dolazimo do složenog i
slojevitog zbira čimbenika koji svaki za sebe, ali i povezani zajedno u cjeline
čine sustav u okviru kojeg se razmatra taj značajni problem današnjice. Uz
pravne, kriminološke, sociološke, ekonomske, politološke, vojne i druge čimbenike nezaobilazno mjesto u tom sustavu ima i kriminalistika. Ona se kao
disciplina, koja sustavno istražuje i primjenjuje znanstvene metode i pravila
iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih djela i utvrđivanja njihovih počinitelja (Pavišić, Veić, Modly, 2006, 33), ne pojavljuje samo kao
neizostavna u istraživanju počinjenih kaznenih djela iz segmenta terorizma,
već i u njihovoj prevenciji.
Osim neposrednoga preventivnog i istraživačkog karaktera, kriminalistika ima ulogu u znanstvenom razvoju metodologije koja će se koristiti u borbi
protiv terorizma. Njezina je uloga i edukativna zbog stalnih potreba jačanja i
unapređenja kapaciteta državnih tijela za provođenje zakona u prevenciji i
suzbijanju terorizma, bilo da se radi o području prepoznavanja indikatora koji
mogu upozoriti na potencijalne terorističke aktivnosti ili u istraživanju njihovih
posljedica.
Razmatramo li položaj kriminalistike u odnosu na subjekte koji se koriste njezinom metodologijom treba naglasiti da ona nije ograničena samo na
jedno državno tijelo, primjerice policiju, već je na raspolaganju i u obvezi korištenja svim protuterorističkim kapacitetima države. Praktično govoreći, nezadovoljstvo građana neće biti usmjereno na subjekte koji se bave eliminiranjem
uzroka terorizma u drugim državama u kojima, primjerice egzistira teroristička
organizacija, niti na međunarodnu zajednicu koja nije udovoljila nekim političkim ciljevima koje teroristička organizacija proklamira, već će se zasigurno
postaviti pitanje što je poduzela policija ili što su radile sigurnosne službe,
odnosno zašto nije spriječeno počinjenje kaznenog djela u Republici Hrvatskoj.
Uvažavajući ulogu drugih državnih tijela u borbi protiv terorizma ipak će
u radu biti naglašeno elaborirana uloga policije kao državnog tijela s najvećim
kapacitetima na tom području.
212
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
1. ZAKONSKA ODREĐENJA U PODRUČJU PREVENCIJE
TERORIZMA
Reakcija na terorističke akte kao brutalne napade na sigurnost društva i države
trebala bi biti u okvirima pravnih standarda i zaštite ljudskih prava. To prije
svega znači poštovanje određenih pravnih standarda i procedura u zaštiti ljudskih prava provođenjem kaznenih postupaka u skladu s domaćim i međunarodnim pravom. Provođenje kaznenih postupaka podrazumijeva količinu i kvalitetu dokaznih činjenica na osnovi kojih se mogu donositi valjane sudske odluke.
Dakle, bit će prije svega potrebno otkriti ponašanja koja su u kriminalnoj sferi,
razjasniti ulogu pojedinih osoba u njima i prikupiti dovoljno relevantnih dokaza za kazneni postupak.
1.1. Kaznenopravni okviri
Poimanje terorizma za potrebe ovog rada bit će ograničeno samo na
pravne okvire de lege lata, članak 169. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu
KZ 97) i pravne okvire de lege ferenda, članak 97. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu KZ 11), tako da se neće značajnije ulaziti u prijepore koje izazivaju različiti pristupi definiranju terorizma kao pojave (Schmid, 2011; Bilandžić,
2007). Takav pristup je važan zbog pozicije kriminalistike u pravnom sustavu i
uopće legalnih mogućnosti korištenja njezine metodologije. Kriminalistika se
ne bavi terorizmom kao globalnom pojavom već samo jednim segmentom
njegove manifestacije, a to je teroristički akt, tj. terorističko kazneno djelo
(Derenčinović, 2007, 26).
Suvremeni trendovi pokazuju da se borba protiv terorizma preselila u
preddeliktnu fazu, dakle u stadij kada počinitelji skupljaju financijska sredstva
(čl. 98. KZ 11), stvaraju organizaciju (čl. 187. KZ 97 i čl. 102. KZ 11), pokušavaju nabaviti sredstva za počinjenje kaznenog djela, novače neposredne počinitelje (čl. 169.b st. 1. KZ 97 i čl. 100. KZ 11) ili ih obučavaju (čl. 169.b st.
2. KZ 97 i čl. 101. KZ 11) ili javno potiču na terorističke akte (čl. 169.a KZ 97
i čl. 99. KZ 11). To se opredjeljenje najjasnije očituje izravnom kriminalizacijom jednog dijela tipičnih pripremnih radnji, ali i mogućnosti sankcioniranja
drugih oblika pripremanja terorističkih akata koje se očituju u uklanjanju prepreka, planiranju ili dogovaranju počinjenja.
Takva koncepcija znači i pomicanje primjene represivnog instrumentarija prema takvim pripremnim radnjama, a time i potreba nadzora brojnih, donedavno, redovnih društvenih tokova, ali i klasičnih kriminalnih aktivnosti. Na to
upozorava i Šegvić (2009, 674) kada navodi da organizacije koje su stvorene s
namjerom da nasilnim činovima ugrožavaju pojedine države, njihovu imovinu
i građane imaju sve elemente kriminalne organizacije kako je ona određena i u
Kaznenom zakonu RH. Takva udruženja je često teško razlikovati od klasičnih
213
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
kriminalnih organizacija, jer nije rijetkost da se radi namicanja potrebnih sredstava za izvršenje svojih ciljeva bave djelatnostima karakterističnim za djelovanje, uvjetno rečeno, obične kriminalne organizacije (trgovina narkoticima,
nezakonita trgovina oružjem, krijumčarenje ljudima i dr.). Za takve zahvate
nužni su značajni kvalificirani ljudski potencijali, oprema, financijska sredstva
i međusobna povezanost. Na nacionalnoj razini nalazimo unutar brojnih državnih tijela takve potencijale, no potrebno je kontinuirano raditi na njihovom
stručnom usavršavanju, specijalizaciji i međusobnoj koordinaciji. Svi se oni u
radu koriste najvećim dijelom metodologijom koju koriste svakodnevno u svojim poslovima, ali i pojedinim specifičnim metodama. Njihov instrumentarij bi
se u osnovi dijelio na metode koje su usmjerene na istraživanje počinjenih
terorističkih djela, ali i na metode prevencije i suzbijanja terorizma.
1.2. Kaznenoprocesni okviri
Osim kaznenopravnih, u pogledu prevencije i istraživanja terorizma i s
njim povezanih kaznenih djela treba razmotriti i kaznenoprocesne aspekte.
Temeljni akt koji regulira to područje je Zakon o kaznenom postupku. Njime
se određuju zakonski okviri za provođenje pojedinih dokaznih i posebnih dokaznih radnji, ali i subjekti za njihovo provođenje.
Kaznenoprocesna reforma čiji je produkt spomenuti Zakon istaknula je
državnog odvjetnika kao nositelja kaznenog progona i istrage, dok se njemu na
raspolaganje stavljaju sva ostala državna tijela na čelu s policijom. U tom smislu je interesantan novi subjekt – istražitelj, koji će se određivati uglavnom iz
redova policije, ali i drugih državnih tijela kao što su porezna uprava, financijska policija ili ministarstva nadležna za istraživanje zrakoplovnih, pomorskih i
željezničkih nesreća. Na njemu će biti teret i odgovornost za provođenje najvećeg broja dokaznih radnji. Ova nova situacija traži adekvatnu infrastrukturu i u
redovima državnog odvjetništva koja će moći pratiti već uhodane sigurnosne
strukture.
Upravo poštovanje procesnih okvira garantira valjanost prikupljenih činjenica i dokaza u kasnijim fazama kaznenog postupka. Iako su dokazne radnje
neizostavni alati koji su na raspolaganju tijelima kaznenog progona, jer će prije
ili kasnije biti potrebno obaviti pretragu doma ili nekoga drugog prostora osumnjičenika, privremeno oduzeti predmete, obaviti očevid na mjestu počinjenja kaznenog djela ili obaviti vještačenja, glavni alati su ipak posebne dokazne
radnje.
Zbog specifičnosti načina organizacije počinjenja terorističkih akata, pripremanja, načina prikrivanja, pokazuje se neizostavnim nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu; presretanje,
prikupljanje i snimanje računalnih podataka; ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija; tajno praćenje i tehničko snimanje
214
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
osoba i predmeta; uporaba prikrivenih istražitelja i pouzdanika; simulirana
prodaja i otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i simulirano primanje potkupnine; pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih
pravnih poslova te na kraju nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog
djela.
Ne manje važnu ulogu u otkrivanju i istraživanju ovakvih kaznenih djela
imaju i izvidne radnje koje su posebnim zakonom stavljene u nadležnost policije. Trenutno je to Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, no u tijeku je
njegova reforma kojom će se vjerojatno na sličan način regulirati pitanje izvida.
Spomenuti normativni okviri daju državnim tijelima zakonski temelj za
postupanje, a sadržaj i način provođenja pojedinih dokaznih, posebnih dokaznih ili izvidnih radnji ipak je u domeni silogističke i heurističke kriminalistike
koje daju potrebne taktičke i stručne okvire.
Pitanje metodologije prevencije i istraživanja terorizma otvaraju brojni
slučajevi diljem svijeta u kojima se primjenjuju metode i načini kojima se znatno narušavaju temeljna ljudska prava. Iako postoje brojni argumenti da se
protiv terorizma treba boriti svim sredstvima, važno je stalno naglašavati značenje poštovanja suvremenih civilizacijskih dosega i potrebu kontinuiranog
preispitivanja primjene pojedinih metoda koje imaju tendenciju narušavanja
ljudskih prava. U tome mogu pomoći i slična razmatranja koja su vođena povodom njemačkog slučaja Daschner, u kojem se doduše radi o otmici, ali se
načela vrlo lako mogu primijeniti i na potencijalne slučajeve povezane s terorizmom (više u: Roxin, 2008).
2. KRIMINALISTIČKI METODOLOŠKI OKVIR
Kriminalistički metodološki okvir predstavljao bi korištenje dostignuća kriminalistike kao znanstvene discipline, ali i struke u prevenciji i suzbijanju terorizma. Slijedom toga, metodološki okvir bi obuhvaćao spoznaje svih grana kriminalistike: kriminalističke prevencije, kriminalističke taktike, kriminalističke
tehnike i kriminalističkih metodika u svrhu prevencije, otkrivanja, razjašnjavanja i dokazivanja terorizma i s njim povezanih kaznenih djela.
Također valja naglasiti potrebu integriranog i multidimenzionalnog pristupa kriminalističkom proučavanju prevencije i suzbijanja terorizma, ne samo
zbog kompleksnosti istraživanja kaznenih djela terorizma, već i zbog izrazito
naglašene potrebe što ranijeg prepoznavanja indikatora moguće terorističke
aktivnosti, bilo da je fokus agencija za provođenje zakona usmjeren prema
mogućim počiniteljima ili prema kaznenom djelu, odnosno svim okolnostima
koje doprinose ostvarenju spomenutog kaznenog djela.
215
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
2.1. Kriminalistička prevencija terorizma
Brutalnosti posljedica kroz velike materijalne štete, ljudske gubitke, ugrožavanja vitalnih nacionalnih interesa pokazale su kako nije dovoljno da samo
počinitelji ili poticatelji budu osuđeni na visoke zatvorske kazne, već da sigurnosni sustavi država budu usmjereni na sprečavanje takvih posljedica, dakle na
područje prevencije terorizma.
U tom smislu možemo govoriti o mjerama primarne prevencije, dakle
programima kojima je cilj sprečavanje određenih pojava u društvu koje pogoduju razvoju terorizma kao što su nacionalizam, ekstremizam ili radikalizam,
ali i mjerama sekundarne prevencije koje su usmjerene na pripremne radnje za
počinjenje terorističkih akata.
Kriminalistika na osnovi svojih spoznaja u istraživanju kaznenih djela terorizma može u manjoj mjeri doprinijeti primarnoj prevenciji, ona je ipak u
primarnom fokusu nekih drugih disciplina. Težište kriminalistike bi ipak trebala biti sekundarna prevencija.
Kriminalistika kao disciplina koja se bavi kriminalom kao pojavom, ali i
pojedinim kaznenim djelom u procesu njegovog otkrivanja, razjašnjavanja i
dokazivanja počinjenja za potrebe kaznenog postupka raspolaže velikim fundusom znanja i iskustava koje neizostavno treba iskoristiti u funkciji prevencije
tih ponašanja.
Prije svega, kriminalistika se bavi sustavnom analizom i izučavanjem
pripremanih ili počinjenih kaznenih djela terorizma i onda, s obzirom na specifičnosti počinjenja pojedinih kaznenih djela predlaže najbolje načine, sredstva i
pristupe prevenciji tih kaznenih djela. Taj pristup mora imati međunarodni
karakter zbog prirode organizacije i počinjenja terorističkih akata.
Neke primjedbe koje se upućuju na račun prevencije kriminaliteta usmjerene su na njezinu mjerljivost učinka. U slučaju terorizma glavno mjerilo su
realizirani napadi. Međutim realizirani napadi upozoravaju na potpuni neuspjeh
i primarne i sekundarne prevencije. Sekundarnu prevenciju terorizma možemo
nazvati i zadnjom linijom obrane sigurnosti građana. Jedna od njezinih važnih
karakteristika je pravodobnost, odnosno što ranije prepoznavanje potencijalnih
indikatora terorističke aktivnosti i pripremanja terorističkog napada.
Treba naglasiti da kod kaznenog djela terorizma državna tijela za provođenje zakona nemaju problema u otkrivanju kaznenog djela nakon izvršenja,
budući da je jedno od osnovnih karakteristika kaznenog djela terorizma element javnosti i poruke koju počinitelji žele poslati bilo svojoj, bilo međunarodnoj javnosti, što je uvijek popraćeno velikim medijskim interesom. S obzirom
na rečeno, tamnu brojku možemo eventualno tražiti u neuspjelim pokušajima
za koje državna tijela za provođenje zakona nisu saznala i u području sekundarnog kriminaliteta, s osobitim naglaskom na područje financiranja terorizma.
Njihovi napori trebaju biti usmjereni na rano otkrivanje takvih indikatora kroz
216
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
kriminalističko istraživanje nezakonitih migracija, nezakonite trgovine klasičnim naoružanjem i oružjem za masovno uništenje ili drogom, odnosno na osobe koje javno potiču na terorizam ili koje sudjeluju u obuci i novačenju za terorizam.
Sljedeći segment koji je u direktnoj vezi s ranim otkrivanjem počinitelja
kaznenih djela terorizma odnosi se ponovno na kriminalističke metodike, a
govori o načinu prikupljanja podataka koje bi za potrebe ovoga rada mogli
podijeliti u dvije osnovne skupine. U prvu skupinu bismo svrstali sve one obavijesti koji dolaze do nadležnih državnih tijela, a odnose se na načine saznanja
za pripremanje kaznenog djela i na potencijalne počinitelje, bilo da se radi o
prijavama građana, institucija, neposrednom zapažanju djelatnika policije,
informacija prikupljenih djelatnostima drugih tijela unutar države ili kroz međunarodnu razmjenu.
U drugu, po nama izuzetno važnu skupinu obavijesti svrstale bi se sve
one obavijesti koje tijela za provođenje zakona prikupljaju ciljano i planski,
bilo da samostalno prikupljaju takve obavijesti, bilo da uspostave, temeljem
svojih ovlasti, kontinuirani dotok pojedinih vrsta relevantnih obavijesti iz izvora povezanih s pojedincima ili terorističkom organizacijom.
Prikupljanje obavijesti iz prve spomenute skupine reaktivnog je karaktera no može biti vrlo vrijedno, osobito ako se do takvih obavijesti dođe u pravo
vrijeme koje dopušta adekvatne aktivnosti usmjerene na preveniranje potencijalnih terorističkih napada. Prikupljanje obavijesti koje smo svrstali u drugu
skupinu ima proaktivni karakter i pruža tijelima za provođenje zakona aktivniju ulogu u području kriminalističke prevencije.
Analiziramo li načine počinjenja terorističkih napada na međunarodnoj
razini (Dugan i dr., 2008.) vidimo da dominiraju bombaški napadi u 50% slučajeva, potom slijede oružani napadi sa 26,5%, potom atentati sa 15,9%. Kao
sredstva počinjenja pojavljuju se eksplozivi u 47,2% slučajeva, vatreno oružje
u 32,3% slučajeva, vatra i vatrene bombe u 8,1% slučajeva te noževi, oštri
predmeti, daljinski upravljani eksplozivi, kemijski reagensi u ostalom manjem
broju slučajeva. Odabir ciljeva je mnogo disperziraniji no ističu se u 19,7%
slučajeva civili i civilno stanovništvo, u 17% slučajeva vlada i njezina infrastruktura, u 16,5% slučajeva poslovni objekti, policija u 8,4% slučajeva, ali i
prijevoz, diplomacija, komunalne usluge, religijske osobe i institucije, novinari
i mediji, avioni i zračne luke itd.
Zatim ponovno dolazimo do važnosti kriminalističke metodike koja nam
treba dati odgovore koje bi to bile obavijesti, od koga ih i kako prikupljati,
temeljem čega i na koji način vrednovati i provjeravati te kako ih iskoristiti u
pravu svrhu kriminalističke prevencije. Taktika prikupljanja informacija je
obuhvaćena znanjima kriminalističke taktike kao što je rad s pouzdanicima,
informatorima, znanjima i vještinama vođenja obavijesnih razgovora i drugim
taktičkim radnjama, ali bez adekvatno razrađene metodike ostat ćemo zakinuti
217
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
za srž razumijevanja i adekvatne metodologije postupanja u prevenciji i suzbijanju terorizma.
Na kraju ovog poglavlja treba ponovo naglasiti da je prevencija terorizma opredjeljenje našeg društva koje je artikulirano kroz naše najvažnije normativne akte od strateške do operativne razine (Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, Akcijski plan za prevenciju i suzbijanje terorizma,
Kazneni zakon, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima). Možemo samo
postaviti pitanje prati li kriminalistička znanstvena i stručna praksa u dovoljnoj
mjeri i na adekvatan način suvremene trendove razvoja terorizma te razvijamo
li u dovoljnoj mjeri naše ljudske i tehničke kapacitete koji će nam omogućiti
učinkovitu prevenciju terorizma ili ćemo možda samo nemoćno konstatirati da
nam je prevencija zakazala.
2.2. Kriminalistička metodika prevencije i istraživanja kaznenih djela
terorizma
Iako pojedini teoretičari kriminalistike smatraju da spoznaje i metode
kriminalističke taktike i kriminalističke tehnike u potpunosti pružaju instrumentarij za istraživanje svih vrsta kaznenih djela, ipak prevladava stajalište o
opravdanosti razvoja kriminalističkih metodika te se pod time razumijeva sustavno razmatranje iskustava i saznanja o najprikladnijem postupanju u odnosu
na pojedina kaznena djela ili pojedine skupine kaznenih djela ili počinitelja
(Pavišić, Veić, Modly, 2006, 44).
Veliki dio klasične kriminalističke metodologije, odnosno metoda koje
se koriste kod istraživanja drugih kaznenih djela će se moći primjenjivati u
istraživanju terorističkih kaznenih djela, jedan dio će se moći primijeniti uz
veće ili manje prilagodbe, dok posebnu pažnju treba posvetiti razvoju novih
metoda koje će slijediti suvremene trendove i načine počinjenja. Kada govorimo o slijeđenju trendova ne mislimo na "kaskanje" za terorističkim organizacijama već na razvijanje metoda koje će pomoći u procjeni rizika od terorističke
ugroze i u sprečavanju takvih napada.
Kriminalistička metodika bi stoga trebala potpuno uvažavati dostignuća
kriminalističke tehnike i taktike te ih implementirati na praktičnu razinu kako
bi se mogla koristiti u svakodnevnom operativnom radu. Pri tome se pred kriminalističku metodiku stavlja i jedan dodatni imperativ, a taj je da se od nje
očekuje da ima proaktivni karakter budući da tijela za provedbu zakona trebaju
prijedloge i rješenja kako što ranije prepoznati karakteristike terorističke opasnosti.
Iako u klasičnom poimanju kriminalističke metodike imaju primarno istražnu funkciju, u kontekstu borbe protiv terorizma one imaju naglašen preventivni karakter, što je i u skladu s već spomenutim pomicanjem kriminalizacije
218
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
na pojedine karakteristične pripremne radnje, kako bi se izbjegle konačne tragične posljedice.
Kriminalističko-taktička komponenta. Kada govorimo o ulozi kriminalističko-taktičke komponente u kriminalističkoj metodici istraživanja terorizma i s njim povezanih kaznenih djela misli se na korištenje metoda koje se
uobičajeno koriste i u istraživanju drugih kaznenih djela, ali i specifičnih metoda koje su karakteristične za ova kaznena djela.
Kriminalistička taktika se bavi i proučavanjem najboljih načina u provođenju pojedinih izvidnih, dokaznih i posebnih dokaznih radnji i mogućnostima
njihove primjene u praksi. U tom smislu možemo radi ilustracije izdvojiti pojedine dokazne radnje i upozoriti na specifičnosti koje su značajne s aspekta
istraživanja i prevencije terorizma.
Dokazne radnje pretrage osoba, stana i drugih prostora iznimno su značajne s aspekta osiguranja relevantnih dokaza za kazneni postupak kada se
provode ciljano prema potencijalnim osumnjičenicima. Međutim, teroristička
kaznena djela treba imati i na umu kada se takve radnje provode u domeni
klasičnog kriminala, a osobito kada se radi o nekim kaznenim djelima iz domene organiziranog kriminala kao što je hipotetska situacija provedbe dokazne
radnje pretrage doma za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i
eksplozivnih tvari ili neko drugo kazneno djelo prilikom kojeg se pronađe pisana korespondencija čije posjedovanje samo po sebi ne ostvaruje obilježja
kojeg drugog kaznenog djela, a upućuje da je osoba kod koje se vrši pretraga
imala interes ili je pribavila nacrte i planove sigurnosno interesantnih objekata.
Osim spomenutih pretraga iznimno je važno u preventivno-sigurnosnom
smislu paziti kod pretraga računala, komunikacijskih sredstava i drugih digitalnih nositelja podataka, jer se danas podaci o planiranju i pripremi terorističkih
akata najprije mogu pronaći na takvim medijima. Korištenje takvih podataka je
izuzetno značajno u daljnjem kriminalističkom istraživanju, ali i kao digitalnih
dokaza u kaznenom postupku. Upravo iz tih razloga je važna edukacija operativnog sastava policije kako bi svi policijski službenici i istražitelji bili spremni
prepoznati takve indikatore i dovesti ih u vezu s terorističkim kaznenim djelima.
S kriminalističko-taktičkog stajališta izuzetno je specifičan i zahtjevan
očevid kod počinjenih terorističkih akata ponajviše zbog razmjera posljedica,
ali i korištenih sredstava za počinjenje. U takvim situacijama je važno primjenjivati najpogodnije kriminalističko-taktičke postupke kako se ne bi ugrozili
pripadnici specijaliziranih stručnih službi (hitna medicinska pomoć, policija,
vatrogasci), bilo zbog općih karakteristika korištenih sredstava ili sredstava
namijenjenih za ugrožavanje službi sigurnosti.
Specifičnost, ali i potreba zasebnog izučavanja u okviru kriminalističke
metodike je naglašena kod provođenja posebnih dokaznih radnji. S obzirom na
aktualnu računalnu komunikaciju bitno je razvijati softverske oblike nadzora
219
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
pojedinih internetskih adresa, mogućnosti angažiranja pouzdanika u potencijalno kriminogenoj populaciji, razvijati taktiku simulirane prodaje ili otkupa
predmeta, osobito u kontekstu oružja za masovno uništenje.
O posebnoj taktici možemo govoriti i u okviru provođenja izvidnih radnji kao što su pregled osoba, predmeta ili prometnih sredstava tijekom obavljanja redovnih policijskih poslova, traganja za određenim osobama, provjerama
uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta, pregleda dokumentacije i slično.
Kriminalističko-tehnička komponenta. Spoznaje i metode kriminalističke tehnike imaju nenadomjestivu ulogu u otkrivanju i osiguravanju za daljnji
kazneni postupak dokaznih činjenica iz materijalnih izvora. Suvremeni trendovi u razvoju kriminalistike upravo stavljaju težište na te izvore informacija koji
su objektivniji, pouzdaniji i nisu podložni naknadnim različitim utjecajima.
Navedeno podrazumijeva korištenje "klasičnih" metoda koje se odnose na pronalaženje i aserviranje, primjerice tragova papilarnih linija, bioloških tragova,
tragova obuće ili tragova vatrenog oružja. Osim tih metoda možemo govoriti o
potrebi primjene specifičnih metoda u osiguravanja materijalnih tragova, primjerice kod primjene oružja za masovno uništenje temeljen na biološkim, kemijskim i radioaktivnim reagensima ili digitalnih dokaza kod sinkroniziranih napada na računalnu i informacijsku nacionalnu infrastrukturu.
Upravo je zbog tih specifičnosti sredstava i načina počinjenja potrebno
dodatno razvijati nove kriminalističko-tehničke metode koje će biti moguće
koristiti u istraživanju terorističkih kaznenih djela, ali i raditi na prilagodbi
metoda koje se koriste u okviru drugih znanstvenih disciplina. Osim moguće
primjene takvih metoda potrebno je i dodatno osposobljavanje stručnjaka na
drugim područjima o aspektima i potrebama kriminalističkog istraživanja kako
bi se njihova usko specijalistička znanja mogla što izravnije koristiti.
Kao primjer možemo navesti mogućnost korištenja metode koja je primarno razvijena u okrilju geodezije i arhitekture za potrebe preciznog snimanja
terena ili objekata, a u zadnje vrijeme svoju primjenu nalazi i u dokumentiranju
stanja na mjestu počinjenja kaznenih djela. Radi se o korištenju trodimenzionalnoga laserskog skenera koji milimetarskom točnošću može s većih udaljenosti snimiti tragove i predmete na mjestu događaja i na osnovi kojih se mogu
izraditi trodimenzionalni modeli mjesta događaja bez potrebe trenutnog pristupa na, primjerice kontaminirano mjesto događaja.
Korištenje i razvoj kriminalističke, ali i operativne tehnike treba razmatrati u kontekstu razvoja suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije,
a osobito interneta. Nužno je korištenje i razvoj softverskih alata prikladnih za
prikupljanje digitalnih dokaza koji nastaju tijekom takvih oblika komunikacije
ili pripreme napada, a nalaze se na različitim nositeljima digitalnih zapisa. Iako
su digitalni dokazi s aspekta kriminalističkog istraživanja i dokazivanja brojnih
oblika kriminala izuzetno aktualni, zbog specifičnosti potencijalnih objekata
220
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
napada i štete koja bi mogla nastati nužna je dodatna specijalizacija kriminalista i informatičkih stručnjaka na tom području.
3. KARAKTERISTIKE SUVREMENOG TERORIZMA I METODIKA
KRIMINALISTIČKOG ISTRAŽIVANJA TERORIZMA
U ovom poglavlju spomenut ćemo neka obilježja suvremenog terorizma
(Ronczkowski, 2007) koja mogu imati značajan utjecaj na razvoj kriminalističkih metodika prevencije i istraživanja.
Prije svega treba imati u vidu da će se napori u prevenciji i suzbijanju terorizma odnositi i na pripadnike globalnih terorističkih mreža, njihovih podružnica i ekstremističkih sljedbenika, što iziskuje dodatni angažman u istraživanja metoda kojima se oni služe u pripremi i počinjenju ovih kaznenih djela
(Howard, 2004). Dakle, bit će potrebno istraživati načine funkcioniranja takvih
organizacija, sustav regrutiranja, obuke, radikalizacije, pripremanja, prikrivanja, financiranja, naknadne pomoći počiniteljima. Kao što je već uvodno napomenuto, a utemeljeno na iskustvima od 11. rujna 2001. godine i kasnije,
moguće je da se većina radnji, sve do neposrednog počinjenja, odvija u legalnoj zoni.
Suvremeni trendovi upućuju na činjenicu kako terorističke organizacije
nastoje nabaviti i koristiti oružje i sredstva za masovno uništavanje, te robu
vojne i dvojne namjene koja može biti upotrijebljena i u terorističke svrhe. Već
na početku vidi se potreba usvajanja drugačije metodologije u odnosu na tradicionalno razmišljanje o načinu izvršenja uporabom eksplozivnih naprava ili
otmicama zrakoplova. Pri tome treba biti oprezan. Iako možemo reći da se
načini počinjenja mijenjaju, valja biti svjestan da se potencijalnim počiniteljima samo proširuje paleta mogućih načina ili sredstava za počinjenje, jer su im
još uvijek na raspolaganju već isprobani načini. To dodatno otežava rad nadležnih državnih tijela, jer treba angažirati njihove kapacitete na vrlo širokom
području.
Internet je postao vrlo rasprostranjeno sredstvo komunikacije između
članova terorističkih organizacija te je značajno promijenio uvriježenu metodiku presretanja tradicionalnih načina komunikacije. On je promijenio načine
pripremanja terorističkih akata. Obavijesti o objektu potencijalnog napada nalaze se na mreži pa počinitelji ne trebaju u tolikoj mjeri prikriveno izviđati,
neovlašteno ili prikriveno slikati potencijalni objekt napada. Dostupne su vrlo
precizne satelitske snimke užih i širih područja oko potencijalnih objekata napada što sve nužno traži prilagodbu metoda detekcije.
Ne tako davno novačenje za kaznena djela terorizma, tj. sustav radikalizacije je trajao određeno vrijeme te su se osobe koje novače i potencijalni izvršitelji sastajali i komunicirali licem u lice i bili izloženi klasičnim sustavima
221
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
detekcije, dok sada sustav radikalizacije teče putem internetske komunikacije i
znatno je kraći.
Potom dolazimo do obuke za izvršenje kaznenih djela terorizma koja je
tradicionalno bila bazirana na praktičnoj razmjeni znanja te putem pisane literature, dok se danas sva potrebna saznanja mogu prikupiti internetom.
Zbog utjecaja suvremene tehnologije značajno je smanjen vremenski period reakcije na detektirane indikatore o mogućoj terorističkoj aktivnosti, traži
se brza procjena i brzo donošenje odluka. Kao pandan današnjim gotovo neograničenim mogućnostima međusobne komunikacije između terorističkih skupina i pojedinaca mora se jačati bliska suradnja između nadležnih državnih tijela
i međunarodna razmjena podataka između sigurnosnih tijela pojedinih država,
naravno i mogućnosti njenog učinkovitog i zakonitog presretanja.
Osim razmjene operativnih informacija, a kao nužnost zajedničkog pristupa borbi protiv terorizma, važna je razmjena iskustava i istražnih metoda
među sigurnosnim službama zemalja. Tu osim pozitivne prakse veliku edukativnu ulogu imaju i sigurnosni ili metodološki propusti u svim fazama kriminalističkog istraživanja. Napredna i učinkovita metodologija i iskustva drugih
zemalja u borbi protiv terorizma može se mutatis mutandis preuzeti i primjenjivati na nacionalnoj razini, čime se mogu uštedjeti ili preusmjeriti značajni
potencijali prema drugim prioritetima. Usklađenost na metodološkoj razini
važna je i zbog pitanja standardizacije na tom području. Osim metodološke
razine značajna su iskustva u projektiranju administrativnih i operativnih kapaciteta pojedinih zemalja, te osposobljavanja i karakteristike ljudskih potencijala
u borbi protiv terorizma
Na razini EU se u tom smislu standardizira veliki dio stručnih metodika
kroz provedbu Strategije EU za borbu protiv terorizma i pripadajuće akcijske
planove (više u: Terrorism: special investigation techniques, 2005). Sve se više
počinje shvaćati da je određeni protuteroristički sustav snažan onoliko koliko
je snažan najslabiji dio sustava, te je stoga određeni stupanj operativne, stručne
i znanstvene standardizacije nužan.
Nema dvojbi da je potrebno razvijati cjelovit i sustavan pristup prevenciji i suzbijanju terorizma. To uz jačanje kriminalističke metodike koja će objedinjavati i usavršavati metodologiju i znanja na tom području znači i prilagođavanje administrativnih kapaciteta koji će se na operativnoj razini aktivno i
kontinuirano baviti njihovom primjenom. Međunarodna iskustva su pokazala
da je važan taj spoj znanosti i prakse, odnosno da u projektiranju i funkcioniranju protuterorističkih sustava nisu prihvatljiva djelomična rješenja. Drugim
riječima, ili je sustav učinkovit ili nije.
U znanstvenu komponentu prevencije i sprečavanja terorizma, a time i
važan segment kriminalističkih metodika, ulazi i korištenje kriminalističke
kazuistike. Radi se o proučavanju i detaljnoj analizi pripremanih ili počinjenih
terorističkih akata na međunarodnoj razini i nakon toga razmatranju mogućih
222
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
modela njihove prevencije. Pri tome je potrebno uzeti u obzir važnu karakteristiku takvih akata, a to je promjena načina počinjenja, sredstava, objekata napada i drugih elemenata kako bi se onemogućila preventivna aktivnost sigurnosnih mehanizama neke države.
Iskustva nam pokazuju da se napušta model hijerarhijski organizirane i
centralizirane terorističke organizacije. Neovisnost decentraliziranih ćelija
iziskuje primjenu drugih taktičkih postupaka, a situaciju dodatno komplicira
pojava neovisnih, terorizmom inspiriranih grupacija, te individualci koji su
cijeli proces izvršenja i pripremanja izvršili samostalno sa znatno smanjenom
mogućnošću ranog otkrivanja.
Važna zadaća kriminalističkih metodika prevencije i istraživanja terorizma je i senzibiliziranje svih državnih tijela koja se bave tzv. sekundarnim
kriminalitetom kako bi bili u mogućnosti prepoznati indikatore terorističkih
aktivnosti. U tom smislu se može raditi o kaznenim djelima kao što su nezakonita trgovina oružjem, eksplozivom, zloporaba nuklearnog materijala, krijumčarenje osoba, krivotvorenje dokumenata i novca, pranje novca, nezakonita
trgovima drogom i razbojništva, kao izvora financiranja te druga kaznena djela.
Gledano praktično, policijski službenik bi prilikom kriminalističkog istraživanja povodom posjedovanja krivotvorenih osobnih isprava kod neke osobe kod
koje se pronađu specifični podaci o nekim značajnim objektima ili potencijalno
opasnim materijama, trebao uzeti u obzir mogućnost da se može raditi o organizaciji terorističke aktivnosti te o tome izvijestiti specijaliste za to područje.
Treba istaknuti važnu ulogu tijela nadležnih za nadzor državne granice
koji bi trebali uočiti potencijalno sumnjive osobe i poduzeti preliminarne provjere koje će podići ili smanjiti razinu sumnje, a time i doprinijeti odluci o obavještavanju specijaliziranih organizacijskih oblika. Iako se borba protiv terorizma promatra uglavnom kao obveza državnih tijela, ne smiju se zaboraviti potencijali koji leže u segmentu privatne sigurnosti. Broj licenciranih zaštitara
broji se na tisuće, a raspoređeni su u pravilu u vitalnim objektima. Njihova
zapažanja, procjene i reakcije mogu biti presudne u prevenciji i suzbijanju
terorizma.
Na kraju treba iznijeti nekoliko temeljnih postavki u pogledu obrazovanja i osposobljavanja iz segmenta kriminalističke metodike prevencije i istraživanja terorizma. Radi jačanja kapaciteta državnih tijela, osobito sigurnosnih, u
pogledu mogućnosti prepoznavanja indikatora važno je ugrađivanje tih sadržaja u redovni sustav obrazovanja. Važna nadgradnja na takve temeljne sadržaje
su dva oblika stručnog usavršavanja. U prvom redu je to sustav dopunskoga
stručnog usavršavanja koji je usmjeren na cjelokupni operativni sastav policije
i drugih državnih tijela kroz koji se oni upoznaju sa suvremenim karakteristikama terorizma. Sljedeći segment je specijalizacija određenog broja pripadnika
sigurnosnih službi koji će moći sudjelovati u rješavanju takvih problema na
nacionalnoj razini i u međunarodnoj suradnji.
223
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
4. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Imajući u vidu, samo malim dijelom, izloženu kompleksnost terorističke prijetnje i činjenicu da počinitelji biraju mjesto, vrijeme, način, sredstvo i intenzitet
izvršenja kaznenih djela nameće se potreba jačanja uloge znanosti, ali i stalnog
korištenja praktičnih iskustava koja će pomoći državnim tijelima da se mogu
nositi s tim izazovima današnjice. Parcijalni, površni, povremeni ili kalkulantski pristup tom problemu može nas dovesti u situaciju da nećemo biti sposobni spriječiti takve napade i adekvatno reagirati, ako se oni dogode.
Republika Hrvatska kao sastavni dio međunarodne zajednice dijeli sudbinu regionalnog i širega međunarodnog okružja i u skladu s time mora, ponajprije zbog svog antiterorističkog opredjeljenja, sudjelovati u zajedničkim naporima suzbijanja te pojave. Postojanje kvalitetnih nacionalnih potencijala za
borbu protiv terorizma je i pitanje izravne prevencije terorističkih djelovanja u
Hrvatskoj. Terorističke organizacije i pojedinci u traganju za sigurnim okružjem za boravak, pripremanje ili izvođenje napada ne bi smjeli odabrati Hrvatsku.
Razvoj kriminalističke metodike istraživanja terorizma i s njim povezanih pojava, osim kao važnog segmenta kriminalističke prakse, vidimo i kao
platformu za znanstveni razvoj specifičnih metoda ili traganje za metodama
drugih znanstvenih disciplina ili struka koje bi se mogle koristiti u istraživanju
tih kaznenih djela. Na to bi se trebao nadovezivati specifičan sustav edukacije
svih dionika procesa prevencije, suzbijanja i istraživanja terorizma. Sekundarna prevencija i istraživanje terorizma treba se odvijati pod plaštem jedne discipline, a to je zbog svojeg dosadašnjeg sudjelovanja na tom području svakako
kriminalistika
LITERATURA
1. Schmid, A. (2011). The Routledge Handbook of Terrorism Research. Dodatak 2.1, Routledge, London and New York, 99.-157.
2. Bilandžić, M. (2007). Terorizam: Pojam, sadržaj, struktura i paradoksi,
Novi obzori suvremenog terorizma i antiterorizma – hrvatsko motrište. Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu.
3. Terrorism: special investigation techniques. (2005). Strasbourg. Council of
Europe Publishing.
4. Derenčinović, D. (2007). Suvremeni terorizam na raskrižju - kaznenopravna reakcija vs. Rat protiv terorizma, Novi obzori suvremenog terorizma i
antiterorizma – hrvatsko motrište. Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu.
5. Dugan, L., LaFree, G., Cragin, K., Kasupski, A. (2008). Building and
Analyzing a Comprehensive Open Source Data Base on Global Terrorist
224
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
Events. preuzeto s: http://www.ncjrs.gov/pdffiles1/nij/grants/223287.pdf,
učitano 12. 3. 2012.
Dyson, W. E. (2005). Terrorism an investigator's handbook, 2.ed. USA.
LexisNexis Group.
Howard, R. D. (2004). Understanding Al Qaeda's Aplication of New Terrorism – The Key to Victory int he Current Campaign u Howard, R.D. i
Sawyer, R.L. Terrorism and Counterterrorism – Understanding the New
Security Environment. USA. McGraw-Hill/Dushkin, 75.-85.
Pavišić, B., Veić, P., Modly, D. (2006). Kriminalistika. Zagreb, Golden
marketing-Tehnička knjiga.
Ronczkowski, M.R. (2007). Terrorism and Organized Hate Crime", 2.ed.
USA. CRC Press.
Roxin, K. (2008). Zlostavljanje u pravnoj državi – slučaj Daschner u Njemačkoj, Beograd, Strani pravni život, 3/08.
Šegvić, S. (2009). Antiterorizam u kontekstu borbe protiv organiziranog
kriminala. Split. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 46, 4/09.,
667.-685.
Kazneni zakon. Narodne novine 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00.,
129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08.
i 57/11.
Kazneni zakon. Narodne novine 125/11.
Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma. Narodne novine
139/08.
Zakon o kaznenom postupku. Narodne novine 121/11.
225
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
226
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 343.98:323.28
DEAN SAVIĆ∗
Organizirani kriminal i terorizam – povezanost,
sličnosti i razlike
Sažetak
Povezanost između organiziranog kriminala i terorizma nije jednodimenzionalna i statična. Odnos između te dvije pojave može se prikazati
kao klizni kontinuum na kojem se pozicija kriminalnih i terorističkih organizacija mijenja ovisno o tome na koji način i u kojim uvjetima one
djeluju. Stoga tvrdnje prema kojima je terorizam tek jedan od oblika organiziranog kriminala te, nasuprot tome, teze prema kojma su to dvije
potpuno različite pojave koje imaju tek nekoliko dodirnih točaka, možemo smatrati necjelovitima i netočnima. Što se tiče mjerenja terorizma i
organiziranog kriminala u Hrvatskoj, primijećene su brojne nedosljednosti koje dovode u pitanje vjerodostojnost službenih statističkih podataka. Mjerenje tih pojava vezano je uz krute kataloške podjele i koncept
stvarne nadležnosti mjerodavnih tijela, što dovodi do toga da se statistički podaci u najvećoj mjeri odnose na aktivnosti tih tijela, a ne na kriminalne pojave. U svezi s trenutnim stanjem u borbi protiv terorizma na
međunarodnom planu, izneseno je mišljenje prema kojem koncept borbe
protiv te sigurnosne prijetnje, koji se zasniva na sili, ne može dugoročno
dati pozitivne rezultate. Štoviše, kako je terorizam efikasan instrument za
ostvarivanje političkih ciljeva, može se zaključiti kako će i širi krug aktera, uključujući i demokratske države, sve otvorenije rabiti terorističke
metode zbog njihove evidentne učinkovitosti.
Ključne riječi: povezanost organiziranog kriminala i terorizma, kriminalno-teroristički kontinuum, mjerenje organiziranog kriminala i terorizma, rat protiv terorizma.
∗
mr. sc. Dean Savić, predavač na Visokoj policijskoj školi Ministarstva unutarnjih
poslova Republike Hrvatske, Zagreb.
227
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Organized Crime and Terrorism – connections, similarities and differences
Summary
The connection between organized crime and terrorism is not onedimensional and static. The relationship between these two phenomena
can be represented as a continuum in which the sliding position of
criminal and terrorist organizations is changing depending on the
fashion and conditions in which they operate. Therefore, the claims that
terrorism is only a form of organized crime, and the theses contrary to
them which state that they are two different phenomena with only a few
points in common, can be considered incomplete and inaccurate. The
measurement of terrorism and organized crime in Croatia has been
plagued by numerous inconsistencies that question the credibility of
official statistics. The measuring of these phenomena is related to the
rigid catalog division and the concept of jurisdiction of the responsible
bodies, therefore, statistical data mainly relate to the activities of these
bodies, not to the criminal phenomenon. Concerning the current
international situation in the fight against terrorism, a view that the
concept of fighting against the security threat which is based on force
cannot provide long-term positive results, is pointed out. Moreover, as
terrorism is an effective instrument for achieving political goals, it can
be concluded that a wider group of actors, including the democratic
states, will continue to use terrorist methods even more openly because
of their obvious effectiveness.
Key words: connections between organized crime and terrorism, crimeterror continuum, the measurement of organized crime and terrorism,
the war against terrorism.
UVOD
Korijene povezanosti terorizma i organiziranog kriminala moguće je pronaći
još u 19. stoljeću, kada su zabilježeni prvi savezi između revolucionarnih političkih pokreta i podzemlja (Albercht; Getoš, 2010:140). Ta je veza postojala i
tijekom 20. stoljeća, a danas su, prema nekim mišljenjima, organizirani kriminal i terorizam postali jedno, te je potreban sveobuhvatni koncept kako bi se
uspješno borilo protiv novoga globalnog izvora ugrožavanja sigurnosti. U
skladu s time, na temelju uočene simbioze između terorizma i organiziranog
kriminala, neki smatraju kako je nužno ujediniti napore te kadrovske, organizacijske, funkcionalne i tehničke potencijale u zajedničkoj prevenciji i suzbijanju ovih sigurnosnih prijetnji (Zaključci s međunarodne znanstveno-stručne
228
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
konferencije "Suprotstavljanje terorizmu – međunarodni standardi i pravna
regulativa", 2011:t.16). Prema sličnim mišljenjima terorizam je tek samo jedan
od oblika organiziranog kriminala (npr., cf. Krivokapić; Čimburović, 2010:1425).
S druge strane, postoje stavovi prema kojima su terorizam i kriminal suviše različite pojave da bi došlo do trajnih kriminalno-terorističkih saveza ili
čak spajanja u jedinstvene organizacije, te da je povezivanje kriminala i terorizma privremena pojava ili čak plod mašte ustrašenih vlada i međunarodnih
organizacija koje promoviraju vlastite interese (Daase, 2010:54). Takvim razmišljanjima ide u prilog činjenica da se kriminalne skupine mogu služiti istim
metodama kao i terorističke organizacije, ali su im ciljevi potpuno različiti.
Organiziranom kriminalu krajnji je cilj ostvarivanje financijske koristi, dok su
aktivnosti terorističkih organizacija motivirane političkim ciljevima. S druge
strane, terorističke organizacije radi svoga financiranja obavljaju čitav niz kriminalnih aktivnosti koje, zapravo, predstavljaju glavna obilježja organiziranog
kriminala. Tu prije svega spada biznis povezan s drogom i oružjem, ali i svi
drugi poslovi koji olakšavaju djelovanje terorističkih organizacija (korupcija,
pranje novca, krivotvorenje isprava, krijumčarenje osoba, krađe, otmice i slično). Stoga se, bez obzira na sličnosti, između ove dvije pojave ne može staviti
znak jednakosti. Zato neki autori konstatiraju kako odnos između terorizma i
organiziranog kriminala može biti isključivo na razini povezanosti, ali ne i
preklapanja (Amidžić; Lazić, 2011:527). Dobru analizu razlika između kriminalnih i terorističkih skupina obavio je Dobovšek (2009:94-5), a osvrt na njihov međuodnos daje i Jurašić (2009:114-6). Daase (2010:56) nudi preglednu
tablicu u kojoj su pobrojene sličnosti i razlike između ovih dviju pojava:
229
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Sličnosti
Razlike
Kriminalne organizacije
Terorističke organizacije
Racionalnost
Nasilje ili prijetnja nasiljem
Otmice, ubojstva, iznude
Prikrivenost
Nezakonito djelovanje
Asimetrični izvori ugrožavanja nacionalne sigurnosti
Prilagodljivost i otpornost
Djelovanje u okolini koja ih simpatizira
Društveno djelovanje u lokalnoj zajednici
Korištenje globalizacije i novih tehnologija
Izgradnja i širenje mreže
Snaga (ako djeluju iz sigurnih utočišta)
Motiviranost političkim
Motiviranost ekonomskim
ciljevima i nepravdom
ciljevima i pohlepom
Težnja za revolucionarnim
Težnja za održavanjem
promjenama
statusa quo
Traženje medijske
Izbjegavanje medijske
pozornosti
pozornosti
Opravdavanje legitimnosti
Neopravdavanje legitimnosti
svoga djelovanja
svoga djelovanja
Preuzimanje odgovornosti za
Nijekanje odgovornosti za
svoje akcije
svoje akcije
Rijetko uspostavljanje posIzgradnja poslovnih odnosa s
lovnih odnosa s državnim
državnim tijelima
tijelima
Izvor: Daase, 2010:56
Tablica 1: Sličnosti i razlike između organiziranih kriminalnih skupina i
transnacionalnih terorističkih organizacija
U svakom slučaju veza između organiziranog kriminala i terorizma postoji, što je prepoznato u brojnim dokumentima poput Rezolucije br. 1373 Vijeća sigurnosti UN-a iz 2001. (t. 4), Preporuka zemalja G8 iz 2002., Europske
sigurnosne strategije (2003:4) i američke Strategije nacionalne sigurnosti
(2010:49).
230
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
1. KRIMINALNO-TERORISTIČKI KONTINUUM
KONVERGENCIJA
1
2
savez s terorističkim organizacijama
korištenje
terorističkih
metoda u
operativne
svrhe
3
4
3
sindrom
„crne rupe“
politički
kriminal
2
korištenje
kriminalnih
metoda u
operativne
svrhe
1
TERORIZAM
ORGANIZIRANI KRIMINAL
Možemo se prikloniti stajalištu prema kojem se povezanost između organiziranog kriminala i terorizma ne može promatrati jednodimenzionalno i statično.
Makarenko (2004:129-45), stoga nudi prikaz odnosa između te dvije pojave
kao klizni kontinuum na kojem se pozicija kriminalnih i terorističkih organizacija može mijenjati ovisno o tome na koji način i u kojim uvjetima djeluju.
savez s kriminalnim organizacijama
komercijalni
terorizam
Izvor: Makarenko, 2004:131
Slika 1: Kriminalno-teroristički kontinuum
Kao što je vidljivo iz slike 1, terorizam i organizirani kriminal koegzistiraju u istoj ravnini i, kako navodi Makarenko, teoretski je moguće njihovo
spajanje u prostoru konvergencije u kojem dvije vrste organizacija istodobno
imaju i kriminalna i teroristička obilježja. Oblici međusobnih veza mogu se
svrstati u sedam različitih kategorija koje se mogu podijeliti u četiri glavne
grupe: 1) povezanost, 2) operativna motiviranost, 3) konvergencija i 4) "crna
rupa".
Kao jedan od primjera povezanosti ili saveza kriminalnih i terorističkih
skupina autorica navodi veze između albanske mafije i Oslobodilačke vojske
Kosova (OVK) na poslovima krijumčarenja heroina i nabavke oružja za potrebe OVK (ib. 132). Zabilježen je čitav niz sličnih slučajeva, a kao još jedan
primjer mogu se izdvojiti poslovi u svezi s opskrbom oružjem baskijske ETA-e
te irskih terorističkih organizacija od strane hrvatskih kriminalnih skupina u
posljednjih 15-ak godina,1 za što im je, prema nekim indicijama, plaćano dro1
Za zanimljiv, iako ne posve istinit i znanstveno utemeljen pogled na tu problematiku,
cf. Curtis; Karacan, 2002:10-3. Površnost obavljene analize u citiranom izvoru ogleda
231
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
gom pribavljenom kroz suradnju s kolumbijskim narkokartelima uz posredništvo Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (Curtis; Karacan, 2002:7-8).
Takva suradnja donosi određene prednosti zbog lakšeg pribavljanja opreme i
financijskih sredstava, ali i niz opasnosti zbog mogućnosti infiltriranja sigurnosnih služba. Stoga terorističke organizacije preferiraju samostalne aktivnosti
ili, kada je to prijeko potrebno, angažiraju posrednike kako bi se osigurala potrebna konspirativnost. Kao primjer za takvo djelovanje može se navesti pljačka
banke u Sjevernoj Irskoj krajem 2004. koju su izvršili pripadnici IRA-e, te
slične aktivnosti islamskih fundamenatalista u Francuskoj iste godine (Vukasović, 2007).
Drugi oblik međuodnosa kriminala i terorizma jest rabljenje terorističkih
metoda od strane kriminalnih organizacija, te uporaba kriminalnih metoda od
strane terorističkih organizacija, kako bi se ostvarili određeni operativni ciljevi.
Ulazak terorizma u prostor organiziranog kriminala dodatna je sigurnosna prijetnja jer, ako se terorističke organizacije otežano financiraju iz drugih izvora
(havala, prilozi simpatizera, donacije država sponzora i slično), na raspolaganju im ostaju kriminalne metode koje same po sebi predstavljaju veliku društvenu opasnost. Prema pojedinim izvorima, nakon okončanja Hladnog rata
uslijedio je pad potpore terorizmu od strane pojedinih država pa su kriminalne
aktivnosti postale glavni izvor financiranja terorističkih skupina diljem svijeta
(Makarenko, 2004:130). Drugi autori prijelomni trenutak vide i u jedanaestom
rujnu, nakon kojeg su SAD i međunarodna zajednica započeli s poduzimanjem
odlučnijih mjera kako bi spriječili financiranje terorizma (Stanojoska,
2011:725). Osim nedostatka vanjskih izvora financiranja, postoje još dva čimbenika zbog kojih su terorističke organizacije spremnije ulaziti u "običnu" kriminalnu zonu. Prvi je transnacionalnost, koja omogućuje djelovanje u globalnim razmjerima, a drugi nestabilnost i slaba državna vlast, posebice u zonama
ratnih sukoba, što povoljno utječe na razvoj i učvršćivanje terorističkokriminalnih veza (Daase, 2010:59), odnosno samostalno kriminalno djelovanje
terorističkih organizacija. Ako kriminalne skupine bez okolišanja primjenjuju
terorističke metode,2 to je jedan od znakova koji nedvojbeno upućuju na njihovu moć i opasnost koju predstavljaju za nacionalnu sigurnost.3
se u transkripciji pojedinih naziva mjesta i imena osoba (Opal i Ožalj umjesto Ozalj,
Veto Sliško umjesto Vjeko Sliško i slično), te u postavljanju teza o povezanosti pojedinih stranaka (HDZ-a) s trgovcima drogom i oružjem uz pretjerano oslanjanje na izvore
iz medija, a bez argumentiranja tih teza eventualnim čvršćim dokazima ili indicijama.
2
Poput atentata na najviše državne dužnosnike uz želju da utječu na širu javnost, te uz
plasiranje informacija kroz medije da to čine zbog odlučnijeg angažiranja države u
borbi protiv neke kriminalne pojave.
3
Kao jedan od primjera korištenja terorističkih metoda organiziranih kriminalnih skupina mogu se navesti napadi iz prve polovice 1990-ih koji se pripisuju sicilijanskoj
232
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Kada dvije vrste organizacija počnu istodobno pokazivati obilježja terorizma i organiziranog kriminala, tada se može kazati da je došlo do njihove
konvergencije, s mogućom preobrazbom u entitet na suprotnoj strani kriminalno-terorističkog kontinuuma. U tom slučaju dolazi i do radikalne transformacije u ciljevima i načinu djelovanja. Za neke organizacije4 brojni autori smatraju
da su s vremenom napustile svoja ideološka načela i ciljeve te postale zainteresirane isključivo za materijalnu dobit. U tom kontekstu najčešće se spominju
kolumbijske Revolucionarne oružane snage (FARC) i Nacionalna oslobodilačka armija (ELN) za koje Wilkinson prenosi kako su od otmica i iznuda napravile industriju, što je od njih učinilo tek nešto više od ogranka organiziranog
kriminala, odnosno dekadentne gerilce umjesto pravih revolucionara, nepovratno iskvarene bliskim vezama s trgovcima drogom (Wilkinson, 2002:32). Kao
primjer kriminalnih organizacija koje su ušle u zonu političkog djelovanja mogu se navesti pojedine ruske i albanske kriminalne skupine (Makarenko,
2004:136).
Sindrom "crne rupe" Makarenko (ib. 138-140) koristi kako bi opisala
okolnosti u zemljama sa slabom državnom vlašću i državama u raspadu koje
pogoduju konvergenciji organiziranog kriminala i terorizma te pružaju sigurno
utočište za njihov razvoj i transformaciju u nestabilnim i ratnim uvjetima. Pri
tome, kao primjere, posebno ističe Afganistan i Sjevernu Koreju, a može se
nadodati kako su slične okolnosti vladale i na prostorima bivše Jugoslavije
tijekom 1990-ih godina, uključujući i Hrvatsku, kada su se aktivnosti grupa i
pojedinaca s kriminalnim i političkim ciljevima preklapale te je, u uvjetima
slabe državne vlasti, u nekim slučajevima dolazilo do približavanja i stapanja
organiziranog kriminala s terorizmom i ratnim zločinima.
Može se zaključiti kako je sa sigurnosnog aspekta poželjan ulazak terorizma u "običnu" kriminalnu zonu, bez obzira na to što su takve aktivnosti dodatna opasnost. Naime, terorističke organizacije su na taj način izloženije pa je,
samim time, borba protiv njih olakšana. Ovo posebice treba imati na umu na
području sprečavanja financiranja terorizma, jer kvalitetno postavljen sustav na
temelju ratificiranih međunarodnih pravnih instrumenata, kriminalizacije financiranja terorizma, oduzimanja sredstava, međunarodne suradnje, suradnje
na nacionalnim razinama, te proaktivnog sustava prevencije otvara znatan
prostor za uspješniju borbu protiv ove sigurnosne ugroze (detaljnije o tome cf.
Bolta, 2010:417-30).
S druge strane, otvoreno korištenje terorističkih metoda kriminalnih skupina upućuje na činjenicu da je sigurnosna situacija izmakla kontroli te da se ne
mafiji, a od kojih je jedan od najpoznatijih eksplozija ispred Galerije Uffizi u Firenci iz
1993. godine.
4
Terorističke ili gerilske, što, naravno, kao i kod ranije spomenutog OVK, ovisi o kutu
gledišta.
233
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
može svesti u prihvatljivije okvire bez odlučnijeg djelovanja države. To za
sobom povlači niz opasnosti u svezi sa zaštitom prava čovjeka.5 Još dublji ulazak organiziranog kriminala u političku zonu mnogo je opasniji, jer vlast i kriminalne organizacije u tim slučajevima mogu postati toliko bliske i isprepletene da učinkovita borba protiv organiziranog kriminala više nije moguća.
U svakom slučaju, složenost veza između terorizma i organiziranog kriminala ponekad dovodi do nemogućnosti pronalaženja jasnog odgovora na
pitanje radi li se u pojedinim situacijama o zločinačkoj organizaciji s kriminalnim ciljevima ili terorističkoj organizaciji s političkim ciljevima, na što je upozorio i Schweizer (1997:149). Stoga treba imati na umu i činjenicu da je malo
dostupnih empirijskih podataka o povezanosti organiziranog kriminala i terorizma, što je i jedan od zaključaka nedavno održanog simpozija na tu temu
(Böck, 2011). U skladu s time potrebna su dodatna istraživanja njihovog međuodnosa, nastavljajući se na okvire zadane u UNODC-ovoj studiji o međunarodnoj suradnji na tom polju (Priručnik o međunarodnoj suradnji u svezi s
kriminalnim pitanjima povezanim s terorizmom, 2009).
2. MJERENJE TERORIZMA I ORGANIZIRANOG KRIMINALA
U HRVATSKOJ
Što se tiče mjerenja terorizma u Hrvatskoj, potrebno je naglasiti kako čitav niz
godina nije zabilježen ni jedan teroristički akt. U sljedećoj tablici prikazan je
broj kaznenih djela koja se prate u okvirima odjela zaduženog za terorizam i
ekstremno nasilje od 2007. godine, kada je došlo do njegova odvajanja od odjela zaduženog za ratne zločine.
2007.
112
2008.
96
2009.
115
2010.
79
2011.
113
Izvor: Pregledi osnovnih sigurnosnih pokazatelja u Republici Hrvatskoj,
2008.-11.
Tablica 2: Kaznena djela koja prati Odjel terorizma u RH 2007.-11.
5
Kao primjer može se navesti operacija "Sablja" provedena nakon ubojstva srpskog
premijera Zorana Đinđića.
234
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Godišnje se bilježi stotinjak ovih djela, ali valja naglasiti kako se većina
odnosi na kriminalitet koji predstavlja manji sigurnosni rizik6 te na zločine iz
mržnje. Izneseni podaci upozoravaju da se kriminalne pojave u Hrvatskoj neadekvatno statistički prate, jer da se, primjerice, u 2011. dogodio teroristički
napad on bi bez razlike bio pridodan ostalim, većinom "bagatelnim" kaznenim
djelima te bi se prikazao kao još jedno, 114. po redu kazneno djelo terorizma i
ekstremnog nasilja u promatranoj godini.
Neadekvatno statističko praćenje kriminala u Hrvatskoj primijećeno je i
u svezi s organiziranim kriminalom (cf. Savić, 2012). S tim u svezi uočeno je
kako se umjesto organiziranog kriminala mjeri broj kaznenih djela koja spadaju u nadležnost tijela zaduženih za borbu protiv organiziranog kriminala. No,
statistički podaci ne prikazuju u cijelosti ni aktivnosti tih tijela (pri čemu se
prije svega misli na specijalističke odjele unutar policije), jer se ustrojstvenim
jedinicama zaduženim za organizirani kriminal pripisuju i kaznena djela koja
su otkrila druga tijela te se, isto tako, kaznena djela koja kataloški ne pripadaju
pod organizirani kriminal prikazuju u sklopu drugih problematika, bez obzira
na to što su ih otkrile ustrojstvene jedinice zadužene za organizirani kriminal.
Prigovor se može uputiti i na činjenicu da se bez razlike prikazuju i interpretiraju kriminalne pojave koje gotovo da nemaju tamnu brojku s onima kod kojih
je ona vrlo velika. Isto tako, s obzirom na činjenicu da su gotovo sve ustrojstvene jedinice kriminalističke policije zadužene za pojedine oblike organiziranog kriminala, nije moguće broj kaznenih djela koja se kataloški pripisuju odjelima zaduženim za organizirani kriminal izjednačavati s ukupnošću organiziranog kriminaliteta, odnosno prikazivati ga kao broj koji mjeri cjelovitu pojavu. S obzirom na uočene manjkavosti u svezi s mjerenjem organiziranog kriminala u Hrvatskoj, nisu moguće pouzdane usporedbe statističkih podataka na
međunarodnoj razini. No takve usporedbe nisu moguće ni zbog toga što su
države ustrojile različite sustave mjerenja koji nisu nužno pouzdaniji i prikladniji od načina praćenja problematike u Hrvatskoj. Određene usporedbe moguće
su tek u svezi s parcijalnim općim kaznenim djelima i stopom viktimizacije. S
obzirom na to da se organizirani kriminal ne može izlučiti iz ukupne mase kriminaliteta na temelju kataloške podjele kaznenih djela, te potom ta kaznena
djela staviti u nadležnost odjela, ureda ili nekog drugog tijela uz tvrdnju da ono
na taj način postaje odgovorno za cjeloviti organizirani kriminal – što je sada
slučaj – može se zaključiti kako su Policijski nacionalni ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta, te njemu pripadajući Odjel za suzbijanje organiziranog kriminaliteta, samo po svome nazivu zaduženi za ovu prob6
Poput kaznenih djela neodazivanja pozivu i izbjegavanja vojne službe iz članka 364.
KZ-a (1997) ili širenja lažnih i uznemirujućih glasina iz članka 322. (ib.), kod kojih se
najčešće radi o lažnim dojavama o podmetnutim eksplozivnim napravama radi, recimo,
izbjegavanja školskih obveza.
235
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
lematiku, odnosno da se oni ne bave organiziranim kriminalom u većoj mjeri
od tijela koja se bave drugim vrstama kriminala, poput, recimo, odjela zaduženog za opći kriminal (ib. 298).
Sveobuhvatnu analizu terorizma u Hrvatskoj obavili su Tatalović i Jakešević (2008:132-43), koji u svome istraživanju navode kako je Hrvatska bila
zahvaćena intenzivnim terorističkim aktivnostima u razdoblju od 1992. do
2001. godine od strane dijela pobunjenika sa srpske, te grupa i pojedinaca s
hrvatske strane. Autori ističu kako je studiju bilo vrlo teško provesti zbog nedostatka jasne klasifikacije i kvantifikacije terorističkih napada u promatranom
razdoblju, što je u skladu s uočenim manjkavostima u svezi s mjerenjem kriminaliteta u Hrvatskoj općenito. Stoga su se, u nedostatku relevantnih službenih
podataka, uglavnom koristili informacijama iz javnih medija. Prema rezultatima istraživanja, izvori terorizma u Hrvatskoj ne razlikuju se bitno od onih u
drugim državama i mogu se podvesti pod razne oblike akumuliranih društvenih
proturječnosti. Kao neke od njih identificirani su i pojedini oblici međunarodnog kriminala, posebice oni u svezi s proizvodnjom i krijumčarenjem droge i
oružja. Te se kriminalne aktivnosti mogu svrstati među istaknutija posebna
obilježja organiziranog kriminala, odnosno njegove najopasnije pojavne oblike.
Autori dijele terorizam u Hrvatskoj na tri kategorije: 1) Međunarodni terorizam
– koji ne predstavlja veći sigurnosni problem, a može ga se uglavnom povezati
s djelovanjem nekih ekstremnih islamskih skupina u Bosni i Hercegovini.7 2)
Pobunjenički terorizam – koji je vezan za srpsku oružanu pobunu iz prve polovice 1990-ih. Meta napada bili su uglavnom civili te pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih postrojba.8 3) Domaći terorizam – koji možemo nazvati protutežom pobunjeničkom terorizmu i koji se veže za teritorij izvan područja zahvaćenog oružanom pobunom.9
Tatalović i Jakešević (2008:132-43) navode kako je u razdoblju od 17.
kolovoza 1990. do 2002. godine zabilježeno 2 279 kaznenih djela s obilježjima
7
Kao jedini ozbiljniji međunarodni teroristički akt može se izdvojiti eksplozija pred
sjedištem Policijske uprave primorsko-goranske 1995. godine. To je bio osvetnički
napad egipatskih islamista zbog, najblaže rečeno, nepromišljenog postupanja hrvatskih
sigurnosnih služba prema jednom njihovom suradniku (cf. Hrvatska nova vlast mora
istražiti što se ’95. godine dogodilo s Abu Talalom, 2000).
8
Ako su napadi na pripadnike oružanih postrojba izvršeni u vrijeme kada oni nisu bili
na dužnosti tada se radi o terorističkim aktima jer su napadnute neborbene mete. U
protivnom se ne bi moglo reći da se radilo o terorističkim napadima (cf. Savić,
2003:10).
9
Ovdje se uglavnom radilo o napadima na građane srpske narodnosti, ali i na osobe
koje su se javno zalagale za smirivanje stanja i nastavak mirnog suživota. Nakon završetka rata teroristički incidenti uglavnom se povezuju s miniranjem antifašističkih
spomenika. Isto tako, u kategoriju domaćeg terorizma mogu se svrstati napadi u svezi s
djelovanjem organiziranih kriminalnih skupina.
236
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
terorizma, a protiv 356 osoba podnesene su kaznene prijave zbog osnovane
sumnje da su počinile kazneno djelo terorizma. S tim u svezi autori su se suočili s problemom nedosljednog pristupa mjerodavnih tijela ovoj problematici jer
su brojna kaznena djela terorizma okarakterizirana kao dovođenje u opasnost
života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom (cf. KZ, 1997:263). Navedeno kazneno djelo nije političke prirode i zapravo se radilo o svjesnom ili
nesvjesnom pogrešnom kvalificiranju takvih incidenata iz različitih pobuda.10
Pojmovne nedosljednosti u svezi s određenjem terorizma, s jedne, te ratnih
zločina i kriminala, s druge strane, nisu hrvatska posebnost. Vrlo zanimljiv prijedlog dao je Schmid (Enciklopedija svjetskog terorizma, 1997:22), prema kojemu bi
se teroristički akti mogli pravno definirati kao mirnodopski ekvivalenti ratnim
zločinima te bi se, u skladu s time, borci za slobodu koji se pridržavaju ratnog
prava trebali tretirati kao vojnici, a oni koji napadaju civile kao kriminalci. Vrijednost ovakve definicije nije sporna i ona zalazi u kazneno-pravni aspekt problema. No tako se naglašavaju upravo oni elementi terorizma koji otežavaju usvajanje njegove općeprihvaćene definicije. Države koje se suočavaju s terorističkim
organizacijama, ili onima koje etiketiraju kao takve, teško će priznati svojim protivnicima status zaraćene strane, a kao jedan od primjera može se navesti postupanje Sjedinjenih Američkih Država prema zarobljenim talibanima u
Guantánamu na Kubi, gdje SAD odbija primjenjivati odredbe međunarodnoga
ratnog prava prema zarobljenicima uz kršenje njihovih elementarnih prava (Savić,
2003:10-1).
3. UMJESTO ZAKLJUČKA – NEKA RAZMIŠLJANJA O
"RATU PROTIV TERORIZMA" U SUVREMENIM UVJETIMA
Američki predsjednik Obama je iz službene uporabe izbacio pojam rat protiv
terora i zamijenio ga pojmom operacije u izvanrednim uvjetima u inozemstvu
(Bilandžić, 2010:200). Kada se u tom kontekstu promatra likvidacija Osame bin
Ladena u svibnju 2011. moguće je u potpunosti složiti se s Vukadinovićem koji
konstatira kako je akcija provedena elegantno (Vukadinović, 2011).
No nju krase i neka druga obilježja poput političke prirode, nasilnosti, izazivanja straha te utjecaja na širu javnost. Još kada bi bile potvrđene sve glasnije
sumnje u njezinu legalnost, ta bi operacija sadržavala svih pet glavnih elemenata
terorizma, onako kako ih dijagnosticira Dimitrijević (cf., 1982:122-49). U tom
slučaju ne bi postojala trilema oko toga o kakvom se deliktu radi, jer nema govora
10
Kao jedan od primjera dvojbenog kvalificiranja kaznenog djela može se navesti
slučaj miniranja spomenika Josipu Brozu Titu u Kumrovcu. To bi mogao biti klasičan
teroristički akt podveden pod kazneno djelo dovođenja u opasnost. S druge strane, neki
teroristički akti kvalificirani su kao ratni zločini, što dodatno ilustrira problem praćenja
takvih incidenata na temelju službenih statističkih podataka.
237
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
o običnom kaznenom djelu ubojstva ili teškog ubojstva (cf. KZ, 1997:90, 91), a
ratni zločin protiv zarobljenika ili protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja ne
postoji u slučaju izostanka rata ili oružanog sukoba (ib. 160, 161), već bi se mirne
duše moglo reći kako se radi o klasičnom aktu međunarodnoga državnog terorizma (ib. 169).
Ovdje se može završiti proročanskom tezom na osnovu Bilandžićevih
(2010:206) zaključaka o učinkovitosti terorizma kao političke strategije koji glase: Terorizam je efikasna politička strategija, terorizam je efikasan instrument za
ostvarivanje političkih ciljeva. Naime, ako nacionalne države i međunarodna
zajednica ne poduzimaju zakonite i demokratske mjere kako bi se takvo stanje
promijenilo i otklonili uzroci terorizma, nego dolazi do izravne primjene terorističkih metoda u borbi protiv njega, tada se može predvidjeti kako taj izvor ugrožavanja sigurnosti neće biti uklonjen u skoroj budućnosti, već upravo suprotno; da
će pojedine države, uključujući i demokratske, sve otvorenije nastaviti rabiti terorističke metode zbog njihove evidentne učinkovitosti. Tako bi se moglo dogoditi
da se praksa ciljanih ubojstava, koju, primjerice, Izrael rabi godinama, još više
raširi, te da se malo tko u skorijoj budućnosti o tome pretjerano uzbuđuje. Bilo bi
dobro kada se ta teza ne bi obistinila (Savić, 2012:154).
LITERATURA
1. Albercht, Hans-Jörg; Getoš, Anna-Maria: Researching Terrorism and Organized Crime in Southeast Europe (Istraživanje terorizma i organiziranog
kriminala u Jugoistočnoj Europi), u: Benedek, Wolfgang; Daase, Christopher; Dimitrijević, Vojin; Duyne, Petrus van: Transnational Terrorism,
Organized Crime and Peace-Building: Human security in the Western
Balkans (Transnacionalni terorizam, organizirani kriminal i izgradnja mira: Sigurnost na zapadnom Balkanu), Palgrave Macmillan, Haundmills,
2010., str. 117.-148.
2. Amidžić, Goran; Lazić, Aleksandar: Odnos organiziranog kriminala i terorizma, u: Zbornik radova s Međunarodne znanstveno-stručne konferencije „Suprotstavljanje terorizmu – međunarodni standardi i pravna regulativa“), Visoka škola unutrašnjih poslova, Banja Luka, 2011., str. 525.-537.
3. Bilandžić, Mirko: Sjeme zla – Elementi sociologije terorizma, Plejada/Synopsis, Zagreb, 2010.
4. Bolta, Damir: Sprječavanje financiranja terorizma, Policija i sigurnost, br.
4/10., Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, 2010., str. 417.-430.
5. Böck, Helmut: Concluding Remarks from Symposium „Taking Stock and
Defining the Way Forward: Strenghtening the Response to Terrorism by
addressing Connections with Related Criminal Activities“ (Zaključci sa
simpozija Analiza stanja i definiranje daljnjih koraka: Jačanje odgovora
238
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
na terorizam uz adresiranje njegovih poveznica s kriminalnim aktivnostima), Beč, 16.-17. ožujka 2011.
Curtis, Glenn E.; Karacan, Tara: The Nexus Among Terrorists, Narcotics
Traffickers, Weapons Proliferators, and Organized Crime Networks in
Western Europe (Povezanost terorista, trgovaca drogom i oružjem, te organiziranog kriminala u zapadnoj Europi), Federal Research Division,
Library of Congres, Washington, 2002.
Daase, Christopher: Terrorism and Organized Crime: One or Two Challenges? (Terorizam i organizirani kriminal: Jedan ili dva izazova?), u: Benedek, Wolfgang; Daase, Christopher; Dimitrijević, Vojin; Duyne, Petrus
van: Transnational Terrorism, Organized Crime and Peace-Building: Human security in the Western Balkans (Transnacionalni terorizam, organizirani kriminal i izgradnja mira: Sigurnost na zapadnom Balkanu), Palgrave
Macmillan, Haundmills, 2010., str. 54.-65.
Dimitrijević, Vojin: Terorizam, Radnička štampa, Beograd, 1982.
Dobovšek, Bojan: Transnacionalna kriminaliteta (Transnacionalni kriminalitet), Univerza v Mariboru, Fakulteta za varnostne vede, Ljubljana,
2009.
Encyclopedia of World Terrorism (Enciklopedija svjetskog terorizma), M.
E. Sharpe Inc., Armonk, New York, 1997.
G8 Recommendations on Counter-Terrorism (Preporuke o borbi protiv
terorizma zemalja G8), 2002.
Jurašić, Robert: Policija u međunarodnim odnosima, Politička kultura,
Zagreb, 2009.
Kazneni zakon, Narodne novine, 110/97., 27/98., 50/00., Odluka USRH UI-241/00 od 10. 5. 2000., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., Odluka USRH
U-I-2566/03 i U-I-2892/03. od 27. 11. 2003., 105/04., 84/05., 71/06.,
110/07. i 152/08.
Krivokapić, Vladimir; Čimburović, Ljubomir: Organizovani kriminalitet
kao ugrožavajući faktor bezbednosti i njegova prevencija, Perjanik, br.
22/23, Podgorica, 2010., str. 14.-25.
Makarenko, Tamara: The Crime–Terror Continuum: Tracing the Interplay
Between Transnational Organised Crime and Terrorism (Kriminalnoteroristički kontinuum: Praćenje uzajamnog djelovanja transnacionalnog
organiziranog kriminala i terorizma), Global Crime, vol. 6., br. 1., 2004.,
str. 129.-145.
Manual on International Cooperation in Criminal Matters related to Terrorism (Priručnik o međunarodnoj suradnji u svezi s kriminalnim pitanjima povezanim s terorizmom), UNODC, Beč, 2009.
National Security Strategy (Strategija nacionalne sigurnosti), Bijela kuća,
Washington, 2010.
239
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
18. Pregledi osnovnih sigurnosnih pokazatelja u Republici Hrvatskoj, 200811., Ministarstvo unutarnjih poslova, http://www.mup.hr/10.aspx, 8. ožujka 2012.
19. Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1373, 2001.
20. Savić, Dean: Organizirani kriminal kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti
Republike Hrvatske, Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet
političkih znanosti, Zagreb, 2012.
21. Savić, Dean: Palestinsko pitanje i terorizam, Magistarski rad, Sveučilište
u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 2003.
22. Schweizer, Harald Otto: Organized Crime in U.S.A. (Organizirani kriminal u SAD-u), u Organized Crime – A World Perspective (Organizirani
kriminal – globalni pogled), The Kanagawa Hogaku, The Review of Law
and Politics, vol. XXXI, br. 3., Kanagawa University, Yokohama, 1997.,
str. 147.-167.
23. A Secure Europe in a Better World –European Security Strategy (Sigurna
Europa u boljem svijetu – Europska sigurnosna strategija), Brusseles,
2003.
24. Stanojoska, Angelina: The Connection between Terrorism and Organized
Crime: Narcoterrorism and the other Hybrids (Veza između terorizma i
organiziranog kriminala: Narkoterorizam i drugi hibridi“, u: Zbornik radova s Međunarodne znanstveno-stručne konferencije „Suprotstavljanje
terorizmu – međunarodni standardi i pravna regulativa“), Visoka škola
unutrašnjih poslova, Banja Luka, 2011., str. 724.-735.
25. Tatalović, Siniša; Jakešević, Ružica: Terrorism in the Western Balkans –
the Croatian Experience and Position (Terorizam na Zapadnom Balkanu –
Hrvatsko gledište i iskustva), u Prezelj, Iztok: The Fight against Terrorism
and Crisis Management in the Western Balkans (Borba protiv terorizma i
krizni menadžment na zapadnom Balkanu), NATO Science for Peace and
Security Series E: Human and Social Dynamics, vol 32., IOS Press, Amsterdam, 2008. str. 132.-143.
26. Vukadinović, Radovan: Intervju tjedna, Prvi program Hrvatskog radija, 5.
svibnja 2011.
27. Vukasović, Božo: Utjecaj terorizma na međunarodnu (globalnu) sigurnost, Hrvatski vojnik, br. 124, Zagreb, 2007.
28. Wilkinson, Paul: Terorizam protiv demokracije: Odgovor liberalne države,
Golden marketning, Zagreb, 2002.
29. Zaključci s međunarodne znanstveno-stručne konferencije „Suprotstavljanje terorizmu – međunarodni standardi i pravna regulativa“, Kozara, 29.30. ožujka 2011.
240
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
PREGLEDNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 316.624:355.02
DAVOR SOLOMUN
Ekstremističko nasilje i mogućnosti policije u Republici
Hrvatskoj u svjetlu nove sigurnosne paradigme
Sažetak
Terorizam kao globalna nesigurnost i asimetrična, transnacionalna ugroza, globalizacijom dobiva na zamahu i propulzivnosti, no sveobuhvatni
i dugotrajni protuteroristički odgovor, nazvan ratom protiv terorizma,
postao je globalni, odnosno svjetski rat.
Sužavanjem analize terorizma u okvire nacionalnih država omogućava
se spoznaja o pojavnim oblicima izvorišnih djelovanja kao što je ekstremizam i ekstremističko nasilje.
Ove ugrožavajuće sigurnosne pojave otvaraju pitanja o mogućnostima i
učinkovitosti društva i policije u ostvarivanju nacionalne sigurnosti, posebice kada se konceptom ljudske sigurnosti čovjek – građanin kao referentni objekt smješta u središte sigurnosnog interesa.
Jačanje kapaciteta policije u prepoznavanju subjektivnog motiva pristranosti (bias motiv) kod rasvjetljavanja poznatog i otkrivanja nepoznatoga ekstremističkog nasilja doprinosi prevenciji terorizma, ali i stvaranju pozitivnoga društvenog ozračja.
Osim fenomenoloških aspekata ekstremizma, analizom socioloških učinaka ekstremizma i ekstremističkog nasilja, čini se prigodnim upozoriti
na mogućnosti sekuritiziranja, odnosno manipulacije tim fenomenom u
političkom i sigurnosnom kontekstu određenog društva.
Ključne riječi: ekstremističko nasilje, ljudska sigurnost, nepoznati kriminalitet, sekuritizacija.
Extremist violence and possible police response in the Republic of Croatia in
the light of a new security paradigm
Abstract
Terrorism, representing global insecurity and an asymmetric, transnational threat, is gaining momentum and strength through globalisation,
241
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
but a comprehensive and lasting anti-terrorist response, referred to as
war against terrorism, has turned into a global or world war.
Narrowing down the analysis of terrorism to national states’ context allows insight into the existing forms of fundamental activities such as extremism and extremist violence.
These security-threatening phenomena raise questions on the options
and effectiveness of the society and police in providing national security,
especially given that, in line with the concept of human security, the man
– citizen is placed as a reference object at the heart of security interest.
Capacity building for the police in recognizing the bias motive while investigating the reported and detecting the unreported extremist violence
contributes to terrorism prevention, but also to a positive atmosphere in
the society.
Apart from demonstrating phenomenological aspects of extremism, it
seems appropriate to use the analysis of sociological effects of extremism
and extremist violence to suggest the possibilities of securitization i.e.
manipulation with this phenomenon in the political and security context
of a particular society.
Key words: extremist violence, human security, unreported crime, securitization.
UVOD
Sigurnost u svijetu, ali i u svakoj zemlji, danas je pod utjecajem različitih ugrožavajućih pojava, procesa i događaja, čijom se etiologijom i posljedicama bave
brojni istraživači, za koje je sve manje značajno gdje su nastali, gdje postoje ili
gdje se osjećaju njihove posljedice.
Sigurnost je stoga globalizirana i globalna jer manifestacija nesigurnosti
prostorno nije omeđena nego se sadržajno razvija i na krilima informatičkog
doba, bez vremenskog zaostatka oplemenjuje i širi.
Ambijentalno sužavanje nesigurnosti u okvire nacionalnih država i analize njihovih sigurnosnih pitanja determinirano je procesima te događajima i u
bližem i u najdaljem okruženju.
Terorizam posebice, ali i druge transnacionalne, tzv. nekonvencionalne
ili asimetrične, meke (soft) prijetnje poput međunarodnoga organiziranog kriminala, cyber napada, trgovine ljudima, ilegalne trgovine drogom, krijumčarenja lakog oružja i proliferacija oružja za masovno uništenje, energetske nesigurnosti i drugo, činjenicom globalizacije dobivaju na propulzivnosti i zamahu.
Rat protiv terorizma kao globalni odgovor na globalnu prijetnju i ugrozu,
prostorno, sadržajno i vremenski nedvojbeno je svjetski rat, ali i dugotrajni rat.
Fraze ''globalni rat protiv terorizma'' i ''rat protiv terorizma'' koje je i Obamina
242
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
administracija već napustila, bitno su obilježile razdoblje posljednjeg desetljeća, od 11. rujna 2001. godine. Terorizam kao krupni, transnacionalni sigurnosni problem izvorišno je ipak različit i ne opterećuje jednako sve nacije, narode i
regije. Jednako tako, niti posljedice terorističkih djelovanja nisu raspoređene
ravnomjerno, a usmjerenost i orijentacija globalnog protuterorizma prema islamskom terorizmu, ipak čini razliku u ponašanju aktera ovoga procesa. Protuterorističke strategije uglavnom su usmjerene na sprečavanje terorističkih akcija, a pitanjima uzroka i sjemena iz kojeg se terorizam rađa gotovo da se i ne
bave (Bilandžić, 2010).
Kompleksnost i višekomponentnost djelatnosti koje danas znače nacionalnu sigurnost, te pomicanje i redefiniranje sigurnosnog interesa i cilja s države kao institucije bliže pojedincu kao referentnom objektu sigurnosti, otvara
pitanja dosljednosti u pokazateljima i indikatorima za označavanje različitih
stanja pojedinca, njegovih prava i njegova, civilnog, društva.
Tradicionalni, konvencionalni, neorealistički, državocentrični pristupi
nacionalnoj sigurnosti jednostavnije su prosuđivali povoljnost ili nepovoljnost
stanja nacionalne sigurnosti budući da je na svim razinama država i njena obrana uzimana kao referentni objekt, a sve što državu materijalizira je bilo u
funkciji toga.
Ljudska sigurnost (engl. human security), utemeljena od UN-ovog programa za razvoj (United Nations Development Programme – UNDP) (Human
Development Report, 1994.), kao razvojni koncept u multidimenzionalnom
sigurnosnom označavanju čovjeka, pretpostavlja neograničenost i slobodu
čovjeka od straha (engl. freedom from fear), od želje, potrebitosti i uskraćenosti (engl. freedom from want) te slobodu življenja s dostojanstvom (engl. freedom to life with dignity).
Definirana ovim konceptom, ljudska sigurnost pored klasičnih elemenata
sigurnosti temelji se na višesektorskom razumijevanju nesigurnosti, odnosno
obuhvaća prijetnje sadržane u sedam područja koje klasična teorija sigurnosti
zanemaruje. To su područja ekonomske sigurnosti, sigurnosti prehrane, zdravstvene sigurnosti, sigurnosti okoliša, osobne sigurnosti, sigurnosti zajednice i
političke sigurnosti.
Osobna sigurnost (engl. personal security) obuhvaća zaštitu ljudi od fizičkog nasilja, bilo strane ili vlastite države, nasilnih pojedinaca, obiteljskog ili
vršnjačkog nasilja. Poseban izvor straha je nasilnički kriminal. Sigurnost zajednice (engl. communal security) podrazumijeva zaštitu ljudi od gubitka tradicionalnih odnosa i vrijednosti i od sektaškog i etničkog nasilja gdje su manjinske
etničke skupine najranjivija kategorija izložena prijetnjama, što je rezultiralo i
međuetničkim sukobima. Politička sigurnost (engl. political security) odražava
zaštitu temeljnih ljudskih prava koja se posebno krše u političkim nemirima
gdje su pojedinci i skupine izloženi represiji vlastitih vladajućih struktura.
243
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Međutim, u namjeri seciranja globalnog pojma ugroza te sužavanja i
prepoznavanja aktualnih prijetnji nacionalnoj sigurnosti kroz uzroke političkog
nasilja, ovdje se analiziraju posebnosti ekstremizma i ekstremističkog nasilja
kao mogućih izvorišnih osnova i uzroka terorizma, odnosno izučava odnos i
mogućnosti djelovanja policije prema tim fenomenima u ambijentu Republike
Hrvatske.
1. SIGURNOSNI OKVIR EKSTREMIZMA I EKSTREMISTIČKOG
NASILJA
Sigurnosni kontekst u kojem promatramo ekstremističko nasilje, određen uže,
označava smjer i posljedicu djelovanja prema pojedincu – žrtvi, dakle viktimološki, dok u širem smislu sigurnosni okvir predstavlja suvremeni, evoluirani,
ljudskocentrični pristup nacionalnoj sigurnosti.
Prepoznavanje pojedinca kao referentnog objekta i usmjerenost sigurnosnih sadržaja i ciljeva prema individualnoj sigurnosti svakog građanina (državljanina, stranca ili azilanta), sigurnosnoj djelatnosti dodjeljuju nove subjekte, a
namjenskim sigurnosnim institucijama otvaraju izazove mjerljivosti njihove
učinkovitosti i originalnosti pokazatelja njihove funkcionalnosti.
Pojave i događaji koji provociraju strah kao obilježje nesigurnog stanja
heterogene su i različito intenzivne, od nepostojanosti radnog mjesta i cijene
kredita (kamate), nepredvidivog ponašanja prirode i destrukcije okoliša, neravnoteže u pravima i političkog nasilja u svim smjerovima pa do kriminaliteta
kao česte posljedice.
U kontekstu širih sigurnosnih studija ekstremizam i ekstremističko nasilje može se promatrati kao sigurnosni problem i političko pitanje. Pri tom se
posebno izazovnom čini mogućnost primjene teorije sekuritizacije kao sociološko-politološkog diskursa (Emmers, 2010). Kopenhaška škola nastala na Institutu za istraživanje rata i mira (Conflict and Peace Research Institute – COPRI) u Kopenhagenu, iako na tragu kritike klasičnih sigurnosnih studija u međunarodnim odnosima, otvara pitanja širenja interpretacije sigurnosti. Interpretacije koncentrirane na državu i njezinu obranu od vanjskih vojnih napada su
preuske i zahtijevaju širenje. Ističe se da je sigurnost povezana s preživljavanjem i da sigurnosni problem treba definirati kao egzistencijalnu prijetnju.
U proširenju koncepta sigurnosti identificira se pet glavnih kategorija sigurnosti: vojna, ekološka, ekonomska, društvena i politička sigurnost. Isto tako
sigurnost se proširuje izvan države uključujući nove referentne objekte kao što
su društva i okoliš. Važnost dinamike svake sigurnosne kategorije određuje
provoditelj sekuritizacije i referentni objekt.
Kod širenja pojma sigurnosti ističe se važnost očuvanja konceptualne
preciznosti pojma sigurnost, a škola ovdje daje doprinos sigurnosnim studijama
244
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
jer pruža okvir za definiranje sigurnosti i određivanje kako određeno stanje
postaje sekuritizirano ili desekuritizirano.
Naime, obrazac interpretacije nekog društvenog pitanja razvijen je na
pravcu od nepolitiziranosti, preko politiziranosti do sekuritizacije.
Neko pitanje je nepolitizirano, ako nije dio javne rasprave i država se
njime ne bavi. Razinu više označava politiziranost kada se s pitanjem postupa
unutar nekog političkog sustava i dio je javnih politika te zahtijeva državnu
odluku. Sigurnosno najznačajnija razina je sekuritiziranost određenog pitanja
kada je ono označeno kao sigurnosni problem jer akteri sekuritizacije politizirano pitanje definiraju kao egzistencijalnu prijetnju referentnom objektu.
(Emmers, 2010).
Manipuliranje terorizmom neki ocjenjuju (Furedy, 2008) kao proces u
kojem proizvođačima straha terorizam sve češće služi kao kulturalni simbol
straha i egzistencijalne nesigurnosti i prijetnje.
Nepolitizirano
Politizirano
pitanjem se postupa unutar nekog političkog susnije dio javne rasprave,
tava i dio je javnih politidržava se njime ne bavi
ka te zahtijeva državnu
odluku
Sekuritizirano
sigurnosni problem jer
akteri sekuritizacije politizirano pitanje definiraju
kao egzistencijalnu prijetnju referentnom objektu
Tablica 1: Manipulacija određenim društvenim pitanjem
Sigurnosna politika Republike Hrvatske utemeljena na strateškim dokumentima (Strategija nacionalne sigurnosti) i regulirana zakonima, na planu
unutarnje sigurnosti krajnjim ciljem označava individualnu sigurnost svih hrvatskih građana što je ostvarivo dosljednim funkcioniranjem pravne države i
jamčenjem zaštite svih temeljnih ljudskih prava i sloboda. Međutim, ove strateške sigurnosno-političke odrednice ipak su odraz državocentričnog koncepta
nacionalne sigurnosti i ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri koncept ljudske sigurnosti (Grubiša, 2009: 90). Pri tom je posebno značajno kako je pokušaj inoviranja postojeće Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, koji je
započeo objavljivanjem Nacrta Strategije nacionalne sigurnosti u prosincu
2010. godine, u javnoj raspravi pretrpio kritike, ponovno sadržane u činjenici
pomanjkanja pristupa čovjeku, odnosno nedovoljnog respekta koncepta ljudske
sigurnosti (Nacrt Strategije nacionalne sigurnosti 2010.). Istodobno, ovaj dokument u namjeri da prepozna prijetnje koje prije svega i pretežno ugrožavaju
245
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
vitalne nacionalne interese, ljudskim životima hrvatskih građana kao neusporedivoj vrijednosti, suprotstavlja terorizam kao najneposredniju i najizravniju
prijetnju. Ne dvojeći o pogibeljnosti terorizma ipak se nameće pitanje je li terorizam toliko perspektivna ugroza života hrvatskih građana i treba li je favorizirati u spektru ostalih prijetnji ovom vitalnom interesu.
Utemeljeno na analiziranim činjenicama otvara se pitanje širega sigurnosnog značenja, odnosno postoji li mogućnost i kolika je vjerojatnost politiziranja ekstremističkog nasilja i sigurnosnog interpretiranja, odnosno sekuritizacije.
Naravno, ovo je determinirano prirodom društva i ambijenta u kojem se
događa, ali je važna i rasprostranjenost, odnosno intenzitet ove pojave. Međutim, sekuritizacija svakog pa i ovog pitanja ovisit će o načinu interpretiranja
ove pojave od strane aktera sekuritizacije. Odabir komunikacijske tehnike i
metode već kod upozoravanja na postojanje ekstremističkog nasilja može problem dramatizirati i politizirati, izazivajući pri tom interes i reakciju javnosti. U
razvoju, to će uključivati subjekte javnih politika od države, civilnog društva,
ciljanih skupina do pojedinaca.
Možemo li sekuritizirati ekstremističko nasilje i ekstremizam? Ako možemo, koje elemente je nužno prepoznavati u procesu sekuritizacije, koji su
mogući ishodi tog procesa i što je prava svrha sekuritizacijskog interpretiranja
nekog pitanja, motrišta su s kojih se želi potaknuti raspravu.
2. O EKSTREMIZMU I EKSTREMISTIČKOM NASILJU
Ako bismo zabilježenim, registriranim, poznatim kriminalitetom htjeli ocjenjivati sigurnosno stanje, već na prvi pogled bismo propustili vrednovati mnoge
druge dimenzije individualne, odnosno nacionalne sigurnosti.
U ocjenjivanju svih tih stanja nameću se pitanja indikatora, mjerila, metoda, instrumenata, a vrlo je važan i subjektivitet ocjenjivača i profil sigurnosnog stručnjaka.
Još rizičnijim čini se ocjenjivati sigurnosne prilike i predviđati stanja, a
pri tom zanemarivati nepoznati kriminalitet, kriminalitet koji postoji, a o kojem
nemamo ili ne želimo spoznaju.
Kriminalističkom multidisciplinarnošću, oplemenjenom kriminološkim
instrumentima posebice, nužno je spoznavati činjenicu o tzv. tamnoj brojci
kriminaliteta.
Pretpostavka za spoznaju fenomenologije i etiologije nepoznatog kriminaliteta kao conditio sine qua non je razrađena metodologija i sustav registracije poznatog i otkrivenog kriminaliteta. Ovdje se materijalizira i jedna od najvažnijih društvenih uloga policije, uloga sprečavanja i otkrivanja kriminaliteta, no
s obzirom na institucionalni okvir policija je samo važna karika u tom tzv.
lancu pravde.
246
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Uobičajene statistike kriminala (crime statistics), nastale u policiji, državnim odvjetništvima i sudovima na nacionalnoj razini često ne odražavaju
usklađenost što ograničava njihovu uporabljivost. Osim toga, statistički podaci
pokazuju, prije svega, stupanj uspješnosti i usmjerenosti djelovanja procesnih
mehanizama društvene kontrole, u prvom redu policije, ali i građana na otkrivanju kaznenih djela i njihovih počinitelja.
Policijska kriminalna statistika u Republici Hrvatskoj, označena kao temeljni sigurnosni pokazatelji Ministarstva unutarnjih poslova za izvjesno razdoblje, sveobuhvatno i precizno raščlanjuje prijavljena kaznena djela te iskazuje koeficijent i postotak njihove razriješenosti.
Pri tom, niti u jednoj dimenziji se ne iskazuje nepoznati kriminalitet, odnosno kaznena djela koja su policijskom djelatnošću otkrivena, a da prethodno
nisu bila prijavljena, dakle otkinuta od tamne brojke.
Promišljanje i kreiranje policijskog praćenja kriminaliteta, usmjereno
prema boljoj iskoristivosti u pogledu spoznaje ukupnog kriminaliteta i strateškog usmjeravanja kriminalističko-policijske djelatnosti, čini se opravdanim i
aktualnim.
Posebno značenje otkrivanje nepoznatog kriminaliteta dobiva u području
ekstremizma i ekstremističkog nasilja, odnosno zločina iz mržnje (engl. hate
crime) budući da je u definiciji te inkriminacije presudna činjenica motiva
mržnje kao subjektivnog odnosa počinitelja prema žrtvi.
Otvara se pitanje skrivenosti i neprepoznatljivosti ovog motiva, odnosno
apsorbiranosti pojave u ostalom, ukupnom kriminalitetu i eventualno pogrešne
policijske kvalifikacije djela.
U kontekstu analize uzroka terorizma, prepoznatljiv je fenomen ekstremističkog nasilja kao modus operandi i strukturni element različitih definicija
terorizma.
Ekstremizam je izraz kojim se označavaju djela ili ideologije koje izlaze
iz društveno prihvatljivih okvira, bilo iz pragmatičnih ili moralnih razloga. To
je sklonost krajnostima u nazorima i djelovanju (Anić, Goldstein, 2004). Izraz
je u pravilu pejorativan i kao njegova suprotnost se navodi njegova umjerenost,
odnosno društveno poželjno ponašanje kao društveno očekivani standard ponašanja. Ove krajnosti obično prati i ekstremističko nasilje koje je manifestno
kriminalno nasilje, a proizlazi iz ekstremističkih stavova koji predstavljaju
ekstremnu ekspresiju predrasuda i stereotipa koji postoje u nekoj društvenoj
zajednici.
Ekstremizam je stav i sustav vrijednosti smješten na marginama svjetonazorskog i ideologijskog spektra, a prisutan je u politici, ideologijama, religijama i među različitim društvenim skupinama. Politički i ideološki ekstremizam zagovara ukidanje demokracije i ustavne države, fanatizam i sekularni ili
religijski fundamentalizam. Uz propagiranje nasilja, ova obilježja zajednička
su i desnim i lijevim ekstremizmima (Milardović, 2011: 143).
247
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Lijevi ekstremizam označava skupine s različitim lijevo ekstremističkim
ideologijama koje zagovaraju ukidanje demokracije, pluralizma, ustavne države i kapitalizma radi uvođenja društva jednakosti.
U zapadnim društvima lijevi ekstremizam se pojavljuje krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, posebice u Njemačkoj i Italiji. Radi se o različitim marksističkim, maoističkim, lenjinističkim,
anarhističkim i sličnim skupinama.
Područje djelovanja lijevih ekstremista su antifašizam, antirepresija, antimilitarizam i antiglobalizacija.
Desni ekstremizam označava pokrete, stranke i ideologije čiji programi
zastupaju ukidanje demokracije, antiparlamentarizam, rasizam, antisemitizam,
ksenofobiju, ekstremni nacionalizam, narodnu zajednicu, autoritarnu i totalitarnu državu.
Milardović (2010) naglašava opasnosti različitih tipova cyber ekstremizma na društvenim mrežama od političkog (lijevi i desni), religijskog (islamski, kršćanski, scijentologijski), etničkog, kulturnog i drugog.
U suvremenim prilikama svjedočimo buđenju i s različitim posljedicama,
manifestaciji gotovo svih oblika ekstremizama, a u sigurnosnim projekcijama
Europske unije upozorava se na opasnosti i od ljevičarskog i od desničarskog
ekstremizma.
Koordinator Europske unije za protuterorizam Gilles de Kerchove, u
izvješću za sastanak ministara unutarnjih poslova svih zemalja članica Unije u
Bruxellesu (13. 12. 2011.), ističe kako se Europa sada suočava s novim prijetnjama koje su potaknute ponajviše gospodarskom krizom i prosvjedima na
Bliskom istoku. Kao posebno upozorenje istaknuo je prijetnju ljevičarskog
ekstremizma, a izborni rezultati ekstremno desnih i ultrakonzervativnih stranaka u Mađarskoj i Austriji, za Europski parlament u Danskoj, Slovačkoj, Nizozemskoj i drugdje, također pozivaju na oprez (Boršić, 2010).
U većini država ovaj ekstremizam se funkcionalno manifestira kao zločin iz mržnje ili kao terorizam, odnosno pojavljuje u kontekstu političkog nasilja.
Usklađeno s europskim pristupom, u Hrvatskoj se pod pojmom "terorizma" razumijeva (Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma,
2008): osmišljena, sustavna, namjerna uporaba nasilja ili prijetnja nasiljem,
protiv ljudi i/ili materijalnih dobara, kao sredstva za izazivanje i iskorištavanje
straha unutar neke etničke ili vjerske zajednice, javnosti, države ili cijele međunarodne zajednice, kako bi se ostvarile političke, vjerske, ideološke ili društveno motivirane promjene.
Ekstremističko nasilje inkriminirano kao zločini iz mržnje počinjeni su
predrasudom. Izraz zločin iz mržnje ili zločin pristranosti (engl. bias crime)
opisuje vrstu kriminala, a rjeđe posebno djelo iz kaznenog zakona koje osoba
može počiniti i u zemlji gdje ne postoji posebna kaznenopravna sankcija za
248
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
predrasudu ili pristranost. Pojam opisuje koncept, a ne pravnu definiciju (Hate
Crime Laws, A Practical Guide, OSCE-ODIHR, 2009).
Ovaj motiv čini presudnu razliku i omogućava označavanje bilo kojeg
kaznenog djela: prijetnje, imovinskog delikta, atentata ili ubojstva, zločinom iz
mržnje. Ovi zločini uvijek sadrže dva elementa. Prvi je element da je počinjeno
djelo propisano kao kazneno djelo u kaznenom zakonu jer bez tog djela kao
osnovnog nema niti zločina iz mržnje. Drugi je element da je djelo počinjeno s
posebnim subjektivnim motivom, motivom pristranosti po kojem se ovaj kriminal razlikuje od običnog kriminala sadržanog u osnovnom djelu. To znači da
je počinitelj namjerno odabrao žrtvu prema nekom njenom posebnom i zaštićenom obilježju. To može biti jedna ili više osoba koje dijele zaštićeno obilježje kao što je rasa, jezik, etnička pripadnost ili nacionalnost, spol ili drugo slično
zajedničko obilježje.
Koja obilježja bi trebala biti uključena u ovom kriminalu pravno je složeno pitanje i njegovo rješavanje za zakonodavca predstavlja i važnu političku
odluku. Mnoge zemlje dvoje između zločina i manje teških prijestupa kao što
su prekršaji.
Zločini motivirani netolerancijom prema određenim skupinama u društvu, opisani kao zločin iz mržnje, imaju potencijal podjele društva, te stvaranja
ciklusa nasilja i osvete. Odgovor institucija treba značiti izričitu osudu ovakvih
zločina i jasnu poruku potencijalnim počiniteljima o neprihvatljivosti takvih
ponašanja u humanom društvu, a prepoznavanjem pretrpljene štete kod svakog
pojedinca ili zajednice, za njih će značiti potvrdu kako sustav pravne (kaznenopravne) države služi njihovoj zaštiti.
Proučavanje ove pojave temelji se na njenom praćenju kroz evidencije
službenih tijela progona u mnogim državama, ali i drugih nominiranih nevladinih institucija. Fenomenologija se kvalitativno izražava katalogom kažnjivih
ponašanja (offences), a statističkim pokazateljima se iskazuje kvantitativna
dimenzija. Slijedom toga, a povezano s prosudbom opasnosti od ekstremističkog nasilja kao nepoznatog kriminaliteta, otvara se pitanje realnih dimenzija
ove pojave, te se zločin iz mržnje u Republici Hrvatskoj analizira s aspekta
pojavnih oblika i raspoloživih mogućnosti policije da prepozna i utvrdi njegova
specifična obilježja.
3. POKAZATELJI EKSTREMISTIČKOG NASILJA I NJIHOVA
PROSUDBENA UPORABLJIVOST
Za sustavno praćenje i preventivne efekte važno je razumijevati kako se ekstremističko nasilje i zločin iz mržnje stvaraju u ozračju diskriminacije. Precizna normativno-pravna regulacija uvelike pomaže tijelima progona u prepoznavanju i dokazivanju posebnih obilježja zločina iz mržnje u odnosu na ostale
vrste kriminala. Mnoge su europske države, pa tako i Hrvatska regulirale dis249
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
kriminaciju i hate crime odnedavna. Hrvatska je Kazneni zakon inovirala u
tom smislu 2006. godine, a potom donijela Zakon o suzbijanju diskriminacije
2009. godine. Prema kazneno-pravnom određenju (KZ RH, čl. 89., t. 36.), zločin iz mržnje jest svako kazneno djelo iz ovoga Zakona počinjeno iz mržnje
prema osobi zbog njezine rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika,
vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla,
imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa
ili drugih osobina. Potrebno je naglasiti kako je imperativ tijela progona, a
osobito policije da tijekom istraživanja i dokazivanja posebnu pozornost posvete postojanju motivacijskog mehanizma kod počinitelja. Ovaj endogeni čimbenik vezan uz ličnost počinitelja djeluje kao patološki induktor u manifestaciji
zločina iz mržnje. Nameće se pitanje koliko je u registriranom klasičnom kriminalu apsorbirano zločina iz mržnje, a da motivacijski mehanizam nije prepoznat, otkriven ili dokazan. S druge strane, bitan je podatak Europske agencije
za ljudska prava da čak 82% osoba koje smatraju da su bile diskriminirane i
viktimizirane ne prijavljuju takve pojave niti jednom nadležnom tijelu (Agencija EU za temeljna prava).
Izvor: http://fra.europa.eu/fraWebsite/research/publications/ publications_per_year/pub-multiple-discrimination_en.htm, 15. 12. 2011.
Slika 1: Prijavljivanje diskriminacije i viktimizacije u EU
Istraživanje je pokazalo da su glavni razlozi neprijavljivanja uvjerenje
osoba kako se prijavom ništa neće dogoditi (engl. nothing would happen) ili
promijeniti, te da uopće nisu informirani o postupku prijavljivanja.
250
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
U Republici Sloveniji, radi smanjenja tamne brojke kriminaliteta povezanog s ekstremističkim nasiljem, koji je nepoznat ili nerasvijetljen, osmišljavaju različite načine anonimnog prijavljivanja. Obrazac anonimne e-prijave
strukturiran je tako da nudi pet prepoznatljivih područja kriminaliteta, i to nasilje (slov. nasilništvo), terorizam (slov. terorizem), poticanje netolerancije i
mržnje (slov. spodbujanje nestrpnosti in sovraštva), ilegalnu trgovinu oružjem
(slov. nezakonit promet z orožjem) i ucjene (slov. izsiljevanje).
Broj sudskih postupaka koji se vode u RH upućuje na trend skrivanja,
prešućivanja i neprijavljivanja. Neki od razloga neprijavljivanja žrtava su:
- neosviještenost žrtava o svojim pravima;
- nepovjerenje u sustav zaštite, osobito prema policiji – građani smatraju da je kazneno-pravni sustav na strani njihovih napadača;
- strah od negativnih posljedica i sekundarne viktimizacije te provociranja daljnjih neugodnih situacija. Prema pokazateljima različitih
tijela kaznenog pravosuđa u fenomenologiji hate crimea, bez obzira na vrstu kažnjivog ponašanja (prekršaji ili kaznena djela), dominiraju nasilničko ponašanje, tjelesna ozljeda, prijetnja, povreda ugleda RH i nasilje usmjereno na etnička posebna obilježja. Pučki
pravobranitelj po kriteriju diskriminacijske osnove kao dominantnu kategoriju ističe etničku pripadnost, odnosno nacionalno podrijetlo (Izvješće o pojavama diskriminacije za 2010. godinu, Pučki
pravobranitelj, 2011.). Prema kriminalističkoj klasifikaciji (tablica
2) udio navedenih kažnjivih ponašanja u ukupnom kriminalu koji
se goni po službenoj dužnosti (N=75 620) evidentiranom od strane
policije je neznatan i iznosi 0,14% (N=113) (Pregled temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada, MUP RH, 2011.).
251
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
KRIMINALITET
Opći
Terorizam i
ekstremno nasilje
Ratni zločini
UKUPNO
%
57 967 100
nacionalna
58
0,1
RAZINA
regionalna
2,9
1 679
113
100
1
0,9
22
19,5
23
100
1
4,3
22
95,7
lokalna
56 230
97
90
79,6
Organizirani
Gospodarski
690
100
9
1,3
245
35,5
436
63,2
7 309
100
203
2,8
3 773
51,6
3 333
45,6
Droga
7 767
100
33
0,4
1 889
24,3
5 845
75,3
73 869
100
305
0,4
7 630
10,3
65 934
89,3
1 751
100
1
0,1
1 750
99,9
UKUPNO
75 620
100
7 631
10,1
67 684
89,5
Na štetu
maloljetnika
4 160
100
603
14,5
3 557
85,5
UKUPNO
bez prometa
U prometu
305
0,4
Izvor: Pregled temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u
2011. godini, MUP RH.
Tablica 2: Prijavljena kaznena djela prema kriminalističkoj klasifikaciji
i razini kriminalističke obrade
Ako bi se pri tom ovaj broj stavljao u odnos prema 113 380, što je najširi
pokazatelj evidentiranog kriminaliteta (uključuje i 25 247 kaznenih djela za
koja se progoni privatnom tužbom kao i 12 513 kaznenih djela koja se ne progone zbog izostanka prijedloga), onda bi udio bio oko 0,09%.
Vrijedan pokazatelj u ovom pregledu je "razina kriminalističke obrade"
gdje je značajno da se oko 4/5 kriminaliteta "terorizma i ekstremnog nasilja"
istražuje na lokalnoj razini.
Međutim, u detaljnijoj raščlambi zločina iz mržnje važno je izdvojiti činjenicu da je tijekom 2010. godine MUP zabilježio 34 ova kaznena djela (slika
2), te razriješio njih 29. Državno odvjetništvo ih je procesuiralo 13, za sedam
kaznenih djela je prijava odbačena ili se odustalo od progona. Ukupno je doneseno šest presuda za predmete zločina iz mržnje počinjene u 2010. godini, i to
sve osuđujuće (dvije nepravomoćne).
Prema vrsti počinjenih djela najzastupljenije je "nasilničko ponašanje",
potom "tjelesna ozljeda", "uništenje ili oštećenje tuđe stvari", te "rasna i druga
diskriminacija".
252
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Izvor: Izvješće o pojavama diskriminacije za 2010. godinu,
Pučki pravobranitelj RH, Zagreb, srpanj 2011.
Slika 2: Zločin iz mržnje prema vrsti kaznenog djela
Motivi ovog kriminaliteta (slika 3) nalaze se u spektru od etničkog, koji
je najzastupljeniji, potom rasnog, seksualne orijentacije, regionalne pripadnosti
i dr.
Izvor: Izvješće o pojavama diskriminacije za 2010. godinu,
Pučki pravobranitelj RH, Zagreb, srpanj 2011.
Slika 3: Zločin iz mržnje prema motivu počinitelja
253
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Problem sustavnog praćenja i unificiranja pokazatelja pojavnih oblika
različito se rješava u pojedinim državama (Hate Crimes in OSCE Region –
Incidens and Responses – Annual Report for 2009.), a u RH se nastoji unaprijediti definiranjem odnosa i suradnje između Ureda za ljudska prava Vlade RH,
sudova, Državnog odvjetništva, MUP-a i Ministarstva pravosuđa u postupanju
kao što je Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje (Ured za ljudska
prava Vlade RH, 2011.). Protokol uređuje obveze, način i sadržaj suradnje, te
edukaciju o suzbijanju zločina iz mržnje.
Posebno zanimljivim čini se kriminalističko klasificiranje, uz neke druge
kriterije (analitička klasifikacija prema glavama KZ-a, prema zaštićenim vrijednostima, prema nazivima kaznenih dijela i itd.) primijenjeno kao obrazac u
kontekstu sigurnosnih pokazatelja Ministarstva unutarnjih poslova za određeno
razdoblje u Republici Hrvatskoj.
Naime, taj kriterij grupira kriminalitet temeljem nomenklature Kaznenog
zakona, ali i prema određenim sličnostima, odnosno zajedničkim kriminalističkim obilježjima dijela.
Kriminalistička klasifikacija prepoznaje osam grupa kriminaliteta, i to:
opći, terorizam i ekstremno nasilje, ratni zločin, organizirani, gospodarski,
droge, promet i kriminalitet na štetu maloljetnika.
Dionica pod nazivom "terorizam i ekstremno nasilje" trebala bi uključivati registrirana kaznena djela u šarolikom spektru od inkriminacije "rasna i
druga diskriminacija", "povreda prava na okupljanje i javni prosvjed", "ugrožavanje sigurnosti osoba pod međunarodnom zaštitom", pa do kaznenog djela
"terorizam", "širenje lažnih i uznemirujućih glasina" i druga.
Statistički promatrano, ovaj metodološki obrazac praćenja sigurnosnih
pojava može izazvati dileme i zbunjivati čitatelja – korisnika. Tek analitičkim
pristupom i uvidom u rubriku spoznaju se stvarne dimenzije ove pojave tako da
u izvjesnom smislu činjenica kriminalističke evidentiranosti 113 kaznenih djela
"terorizma i ekstremnog nasilja", de facto znači da nisu ostvarena obilježja ni
jednog kaznenog djela "terorizma", već obilježja 56 kaznenih djela "širenje
lažnih i uznemirujućih glasina". Osim neusporedivog stupnja društvene opasnosti djela upitna su i druga obilježja za primijenjenu statističku manipulaciju
kriminalitetom.
Prikupljanje podataka o kriminalu i kaznenom pravosuđu od strane policije i Državnog odvjetništva u Hrvatskoj sustavno je analizirano u projektu:
Razvoj instrumenata nadzora za pravosudne i policijske institucije Zapadnog
Balkana 2009.-2011., Izvješće o tehničkoj procjeni Hrvatska (United Nations
Office on Drugs and Crime, 2010). U izvješću se ističe kako jedinični zapisi o
slučajevima kaznenih djela koje je evidentirala policija sadrže velik broj detalja, no nije jasno postoje li na razini policijskih postaja detaljna pravila u pisanom obliku koja bi se odnosila na početno evidentiranje slučajeva kaznenih
254
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
djela u kaznenom upisniku, slučajeva kaznenih djela i osoba osumnjičenih za
kaznena djela.
Valja istaknuti kako statistike kriminaliteta i u Europskoj uniji (The European Crime and Safety Survey /EU ICS/) ili u svijetu (International Crime
Victim Survey – ICVS) nisu terminološki i kategorijalno usklađene i naročito
komparabilne što otežava istraživanje.
4. MOGUĆNOSTI I IZAZOVI POLICIJE
Ovako praćenje sigurnosne pojave može rezultirati iskrivljenom percepcijom,
te posljedično pogreškama u pristupu suzbijanju, prevenciji ili pak rasvjetljavanju kriminaliteta od strane policije.
Međutim, metodologija praćenja sigurnosnih pojava ne izdvaja i ne ističe
kvantitativne dimenzije otkrivenog kriminaliteta koji nije bio prijavljen, koji je
otkriven i "otkinut" od tamne brojke, odnosno iz predstavljenih i analiziranih
podataka nije moguće zaključivati o toj dimenziji uspješnosti rada policije.
S obzirom na prirodu ekstremističkog nasilja i s njim povezanog zločina
iz mržnje izuzetno je važno razvijati metodologiju praćenja utemeljenu i na
varijabli "otkrivačka djelatnost policije" jer treba uvažiti kriminološke pretpostavke omjera poznatog i nepoznatog (nezabilježenog, neregistriranog) kriminaliteta koji se minimalno izražava 1:1, a ponekad, ovisno o vrsti, na jedno poznato djelo veže se pet, deset i više nepoznatih djela (Horvatić, 1998).
Iako utemeljeno na statistici poznatog kriminaliteta, kriminološki pokazatelji etiologije (uzroka) i fenomenologije (pojavnih oblika) ekstremističkog
nasilja mogu usmjeravati rad policije i u području nepoznatog kriminaliteta.
Međutim, kao izvjesna zamka pojavljuje se činjenica da u registriranom
kriminalitetu postoji dio koji se odnosi na ekstremističko nasilje, a da takvim,
iz različitih razloga, nije označeno. Osim što se ovdje radi dijelom o nepoznatom kriminalitetu, radi se i o nepoznatim počiniteljima što je u ekstremističkom
nasilju vrlo značajna, nepovoljna činjenica. Suočavanje policije s ovim činjenicama nužno je poticati radi strateške orijentacije njenog djelovanja, boljeg
razumijevanja pojave te učinkovitijeg pristupa rasvjetljavanju događaja. Instrumenti kojima policija može upotpunjavati spoznaju stvarnog, realnog kriminaliteta su znanstveno-istraživačke naravi, a radi se o viktimizacijskim studijama i studijama samoprijavljivanja ili metodi samoiskaza (engl. self report
method), kojima se proučava vjerodostojnost službenih statistika kriminaliteta.
U skladu s funkcijama policije, osim opće sigurnosne, kod ekstremističkog nasilja važno je istaknuti preventivnu, represivnu ali i znanstvenoistraživačku policijsku funkciju.
Prevencija fenomena ekstremizma primarno razumijeva izgradnju i razvitak društva u skladu s demokratskim standardima, bez nejednakosti, nepravde, socijalne, nacionalne i drugih isključenosti i bez nasilja. Ovo upućuje na
255
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
potrebu naslanjanja i sinergijskog djelovanja policije s drugim društvenim snagama, od odgojno obrazovnih institucija, nevladinih organizacija i civilnog
društva, do vjerskih zajednica, političkih elita i stranaka. Model koji se čini
perspektivnim u ovom smislu je "policija u zajednici", odnosno predanije, dosljednije i smislenije otvaranje policije prema građanima i njihovim potrebama,
a s krajnjim povratnim efektima prikupljanja i učinkovitog procesuiranja sigurnosnih informacija. To bi značilo djelovati prema sjemenu i korijenima (uzrocima i izvorima) terorizma, odnosno djelovati u prostoru za ponašanje i prevenciju prije prevencije.
Represivni odnos policije prema fenomenu ekstremističkog nasilja traži
interdisciplinarni pristup koji primarno razumijeva točnost i preciznost diferencijalne dijagnoze sigurnosne pojave (kazneno-materijalni aspekt). Interdisciplinarnost materijalizira kriminalistički pristup čiji je poseban imperativ u pronalaženju i osiguravanju nepobitnih dokaza za potvrđivanje kauzaliteta (Solomun, 2006) između određene osobe i određenog djela (kazneno-procesne, dokazne radnje).
Policijske kompetencije u prepoznavanju poveznica između ekstremističkog nasilja i terorizma se podrazumijevaju, međutim s obzirom na prirodu
ove ugroze i nesigurnosti, presudna je sinkronizirana suradnja s nacionalnim
obavještajno-sigurnosnim službama, ali i s vanjskim policijskih sustavima.
5. ZAKLJUČAK
Praćenje i analiza ekstremizma i ekstremističkog nasilja temelji se na statistikama kriminaliteta (crime statistics), odnosno pokazateljima kaznenog pravosuđa karakterističnim za većinu europskih država u kojima je kvantitativno
iskazan neznatan udio. Osnovano je pretpostaviti da to nije realna slika stanja
jer vodeći eksperti ističu da je razvoj strategije prepoznavanja, otkrivanja i
prevencije ekstremističkog nasilja sputan reaktivnim djelovanjem policije
(Bowling, 1999). Posebna poteškoća u identifikaciji najčešće je motivacijsko
određenje koje je differentia specifica koja separira ova ponašanja od uobičajenog klasičnog kriminaliteta (engl. ordinary crime). Kod realnog, ali neotkrivenog kriminala (tamna brojka) potrebno je tragati za indikatorima ove pojave.
Ekstremistički incidenti nisu slučajno distribuirani nego su zemljopisno i vremenski determinirani. Stoga je važno identificirati zemljopisne kritične točke i
osobe koje su višestruko viktimizirane na ekstremističkoj osnovi. Indikatori su
dokučivi izgradnjom mosta povjerenja žrtve prema snagama reda i pravosuđa,
suradnjom s nevladinim organizacijama (NGO), ali, jednako tako, i nadzorom
aktivnosti ekstremističkih i radikalnih skupina. Posebnu pozornost trebalo bi
posvetiti razlozima zbog kojih žrtve ne prijavljuju ove zločine. Potencijalne
žrtve diskriminacije, a posebno najosjetljivije skupine, moraju biti upoznate s
256
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
instrumentima podrške i zaštite koji su im na raspolaganju, a sustav zaštite
mora biti učinkovit bez štetnih posljedica za žrtvu.
Pojačana profesionalna edukacija u području prepoznavanja, suzbijanja i
sankcioniranja diskriminatornog postupanja također je oblik potpore žrtvama
diskriminacije i zločina iz mržnje (Cajner Mraović, I., Mraović, A., 2000). Iako
je ovo društveno zlo nemoguće potpuno ukloniti, razvijanjem sustava vrijednosti s nultom stopom tolerancije na nasilje od strane drugih subjekata stvara
se pozitivna atmosfera u društvu i uvjeti za postupno neutraliziranje diskriminacije po svim osnovama. U tome iznimnu ulogu imaju političke elite, akademska zajednica, obrazovni sustav i nezavisni mediji.
Posebno je pitanje eventualne sekuritizacije ekstremističkog nasilja, kao
procesa označenog i smještenog među kritičke studije tradicionalnih pristupa
sigurnosnim pitanjima na različitim razinama i ambijentima. Pitanje primjerenosti označavanja ekstremističkog nasilja ili terorizma egzistencijalnom prijetnjom referentnom objektu ostaje otvorenim te može značiti izazov i priliku za
preispitivanje strategijskih orijentira prema ovim fenomenima.
LITERATURA
Knjige, znanstveni i stručni radovi
1. Anić, V., Goldstein, I. (2004). Rječnik stranih riječi. Novi Liber, II. izdanje, Zagreb.
2. Bilandžić, M. (2010). Sjeme zla, Elementi sociologije terorizma, Zagreb:
Plejada i Synopsis.
3. Bowling, B. (1999). Violent Racism: Victimization, Policing, and Social
Context. Clarendon Studies in Criminology. Oxford: Oxford University
Press.
4. Cajner Mraović, I., Mraović, A. (2000). Ekstremističko nasilje: Neka temeljna pitanja o fenomenologiji, etiologiji i suzbijanju pojave. Policija i
sigurnost, 3, 6.
5. Emmers, R. (2010). „Sekuritizacija“, u: Collins, A. (2010) (ur.) Suvremene
sigurnosne studije, Zagreb: Centar za međunarodne i sigurnosne studije
Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Politička kultura.
6. Furedy, F. (2009). Poziv na teror: Rastuće carstvo nepoznatog, Zagreb:
Naklada Ljevak d.o.o.
7. Grubiša, D. (2009). Nacionalna sigurnost Hrvatske, državo-centrizam i
koncepcija ljudske sigurnosti. Sigurnost od koga, za koga? Prilozi diskusiji
o sigurnosnoj politici RH. Heinrich Boll Stiftung, Zagreb.
8. Horvatić, Ž., (1998). Osnove kriminologije, Zagreb: MUP RH, Policijska
akademija.
257
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
9. Milardović, A. (2011). Globalno selo, Zagreb: Centar za politološka istraživanja.
10. Solomun, D. (2006). Višedimenzionalan ali integralni pristup terorizmu –
jamstvo kompetentnosti i otklon neizvjesnosti. Ljudski resursi u suzbijanju
terorizma: Znanstveno-stručni skup 7. i 8. rujna 2006. Zagreb: MUP RH,
Policijska akademija, str. 157.-171.
Zakoni i drugi dokumenti
Hate Crime Laws, A Practical Guide, OSCE-ODIHR, Warsaw, 2009.
Hate Crimes in OSCE Region – Incidents and Responses – Annual Report for
2009, OSCE-ODIHR, Warsaw, 2010.
Kazneni zakon RH, (Narodne novine, 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01.,
111/03., 190/03., 105/04. i 71/06., 110/07.), dostupno na: http://narodnenovine.nn.hr/, preuzeto 2. 4. 2012.
Izvješće o pojavama diskriminacije za 2010. godinu. Pučki pravobranitelj,
Zagreb, 2011.
Izvješće o tehničkoj procjeni Hrvatska, Razvoj instrumenata nadzora za pravosudne i policijske institucije Zapadnog Balkana 2009.-2011., UNODC, dostupno na: http://www.unodc.org/documents/southeasterneurope//cards-guidelines
local/Programme_Guidelines_Croatia_final-2010-06-30_CRO.pdf, preuzeto 4.
4. 2012.
Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje. Ured za ljudska prava Vlade
RH, 2011.
Internetske stranice
Agencija EU za temeljna prava, dostupno na: http://fra.europa.eu, preuzeto 15.
12. 2011.
Akcijski plan za prevenciju i suzbijanje terorizma, dostupno na:
http//www.vlada.hr/hr/content/download/165064/2410278/.../125--8.pdf, preuzeto 4. 4. 2012.
Anonimna e-prijava ekstremnoga nasilja, dostupno na:
http://www2.gov.si/euprava/prijava_en.nsf, preuzeto 4. 4. 2011.
Boršić, M. (12. 11. 2010) Jačanje ekstremno desnih stranaka u Europi, dostupno na: http://drugacije.hr/svijet/48-europa/80-jaanje-eksremno-desnihstranaka-u-europi, preuzeto 14. 4. 2012.
EU-MIDIS 5 Data in Focus report: Multiple discrimination, dostupno na:
http://fra.europa.eu/fraWebsite/research/publications/publications_per_year/p
ub-multiple-discrimination_en.htm, preuzeto 15. 12. 2011.
258
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Iz EU poručuju: „Čuvajte se ljevičarskog terorizma“, dostupno na:
http://fizzit.net/hr/vijesti-i-politika/svijet/2942-iz-eu-porucuju-cuvajte-seljevicarskog-terorizma, preuzeto 2. 4. 2012.
Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma, Narodne novine
139/08., dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/, preuzeto 4. 4. 2012.
Pregled temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2011. godini, Ministarstvo unutarnjih poslova, 2012., dostupno na:
http://www.mup.hr/UserDocsImages/statistika/2012/pregled%202011.pdf,
preuzeto 4. 4. 2012.
Strategija nacionalne sigurnosti – nacrt, dostupno na:
http://www.morh.hr/images/stories/aktualne_teme/sns/sns_nacrt.pdf, preuzeto
4. 4. 2012.
259
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
260
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK
UDK 623.454.8:343.326
ALENKO VRĐUKA
Improvizirano nuklearno oružje i suvremeni terorizam
Sažetak
Strah da bi teroristi mogli pokušati konstruirati nuklearno oružje i uporabiti ga za ostvarenje svojih ciljeva aktualizira se s vremena na vrijeme.
Količina nuklearnog materijala koji se nalazi u vojnim zalihama, ali i u
civilnom sektoru, dovoljna je za konstruiranje desetaka tisuća improviziranih nuklearnih naprava. Kako bi se smanjila opasnost od proliferacije
takvog materijala doneseno je više međunarodnih sporazuma, a kontinuirano se poduzimaju mjere na bilateralnoj i nacionalnoj razini. S druge
strane, terorističke ambicije za konstruiranjem ovakvog oružja jenjavaju,
ali ne zbog nedostatne motiviranosti terorističkih grupa, već zato što su
se takvi pokušaji pokazali kao izazov kojem nisu dorasli. Pored toga, terorističke grupe koje su predstavljale ili predstavljaju najveći rizik u
smislu nuklearnog terorizma suočene su s dezintegracijom ili reorganizacijom svojih ciljeva koja ih udaljava od ostvarivanja nuklearnih ambicija.
Ključne riječi: improvizirano nuklearno oružje, nuklearni materijal, terorističke grupe.
Improvised nuclear weapons and modern terrorism
Summary
Fear that terrorists could try to construct nuclear weapons and use it to
achieve their goals comes into focus from time to time. The quantity of
nuclear material stored under military, but also under civilian supervision, is sufficient to create tens of thousands of improvised nuclear devices. A number of international treaties are reached and measures are
continuously taken both at bilateral and national level to decrease the
danger of proliferation of nuclear materials. On the other side, terrorist
ambition to construct nuclear weapons is decreasing, not because of the
lack of motivation within the terrorist groups but because they have realized it is beyond their capabilities. Besides, the terrorist groups that pre261
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
sented or still present the gravest risk in terms of nuclear terrorism are
faced with disintegration or reorganization of their aim, which takes
them further from achieving nuclear goals.
Key words: improvised nuclear weapons, nuclear material, terrorist
groups.
UVOD
Improvizirana nuklearna naprava može biti ultimativno terorističko oružje. S
takvom napravom teroristi mogu doći u posjed borbene snage kojom nadilaze
borbene snage većine država. Ona se može iskoristiti za uništavanje neprijateljskih centara moći i financiranja na spektakularan način. Nuklearno oružje se
može doživjeti "čišćim" i s moćnijim trenutačnim efektom od kemijskog i biološkog oružja.
Za razliku od tihe, nevidljive smrti koja nastaje kao posljedica kemijskih
i bioloških agensa, nuklearna eksplozija će stvoriti neočekivanu, trenutačnu i
široku zapaženost. Poznate posljedice uporabe nuklearnog oružja mogu također
poslužiti kao jako sredstvo ucjene.
Međutim, postoji veliki odmak između nuklearne prijetnje i stvarne mogućnosti provedbe nuklearnog napada. U prošlosti su terorističke organizacije
uspijevale izazvati masovna stradavanja bez uporabe oružja masovnog uništenja. Konvencionalna oružja još uvijek mogu poslužiti za efikasno postizanje
ciljeva terorista, te će vjerojatno i dalje ostati njihov prvi izbor.
Nova sredstva i metode nasilja s nepoznatim posljedicama i novim tehnološkim zahtjevima (time i povećanim rizikom od neuspjeha) također su razlog zbog kojeg teroristi odustaju od njihove primjene. Neuspješne akcije mogu
rezultirati gubitkom sredstava, stradavanjem članova terorističke organizacije
ili gubitkom potpore sljedbenika, što u konačnici dovodi u pitanje održanje
grupe i njenog cilja.
Teroristi djeluju u kontekstu velike nesigurnosti i anksioznosti pa će preferirati uporabu provjerenih metoda. Ako se neki cilj definira kao prezahtjevan,
izabrat će se drugi, dok će taktika djelovanja ostati ista. Konvencionalne taktike mogu biti nadograđivane kao što smo mogli svjedočiti 11. rujna 2001. godine. Uporaba nuklearnog oružja može također stigmatizirati terorističku grupu
tako da u budućnosti neće moći ostvariti političke ciljeve te neće biti izbor za
terorističke skupine koje imaju lokalne interese.
Osnovni elementi ove vrste prijetnje koje teroristi moraju kumulativno
ispuniti kako bi improvizirana nuklearna naprava eksplodirala na željenoj lokaciji, uz motivaciju, uključuje pribavljanje nuklearnog materijala te posjedovanje znanja i tehnološke mogućnosti za konstruiranje nuklearnog oružja i njegovog transporta na lokaciju gdje ga misle uporabiti.
262
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
1. POSTOJANJE RELEVANTNIH AKTERA SPREMNIH
DA KONSTRUIRAJU NUKLEARNO ORUŽJE
Teroristički napadi na gradove u Sjedinjenim Američkim Državama koji su se
dogodili 11. rujna 2001. godine naveli su nas na razmišljanje o posljedicama
terorizma na drugačiji način. Oduvijek se podrazumijevalo da teroristi žele više
ljudi kao promatrače nego kao žrtve, međutim taj koncept se počeo preispitivati.
Religija se pokazala vrlo važnim čimbenikom. Naime, terorističke grupe
koje su religijski orijentirane prepoznaju svoju borbu kao bitku "dobra protiv
zla". S takvim stavom, jasno je da terorističke grupe ne žele ostvariti čisti "politički" cilj, već su više usmjerene religijskom i duhovnom cilju. U tom slučaju
ne pridaje se tolika pozornost mišljenju javnosti, kao što je to slučaj kod klasičnog terorizma, već prije svega postizanju "višeg" cilja.
Postoje određene indikacije da se religijski terorizam odvija u skladu s
Hungtintonovom tezom da će sukob civilizacija izazvati mnogo veće nasilje
(16. Lutz, J. M. i Lutz, B. J., 2004, 86). Svega nekoliko terorističkih grupa
pokazalo je volju i sposobnost da izazove masovne žrtve i razaranja, a najznačajnija među njima je al-Qa'ida. Dobro je poznato kako je Osama bin Laden
neko vrijeme nastojao pribaviti sredstva za masovno uništavanje (atomsko,
biološko i kemijsko oružje), kako bi ih uporabio protiv američkih interesa. Već
je odavno rekao kako ga ne zabrinjava uporaba nekonvencionalnog oružja,
javno istaknuvši: "Nabava (atomskog, biološkog i kemijskog) oružja za muslimane je vjerska dužnost." (Landau, 2001, 15.) Međutim, treba navesti da tijekom i nakon intervencije u Afganistanu nisu pronađeni niti znakovi infrastrukture potrebne za konstruiranje nuklearne naprave, niti je pronađen nuklearni
materijal. U pretragama skrovišta čelnika al-Qa'ide pronađeni su samo vrlo
jednostavni nacrti nuklearnih naprava (Bremer – Maerli, 2004, 56).
Teroristička grupa Aum Shinrikyo ("Najviša istina") svojim idejama i ciljevima upućuje nas na postojanje još jednog motiva za izazivanje masovnih
žrtava. Aum Shinrikyo je osnovao Shoko Ashara 1987. godine. Sljedbenici
pokreta su vjerovali da će kraj svijeta doći sa završetkom dvadesetoga stoljeća
te da će samo milosrdna, božanska rasa preživjeti. Postoje podaci prema kojima je Ashara želio razviti projekt konstruiranja nuklearne bombe, odnosno
kasnije kada je uvidio da bi taj proces bio previše tehnički zahtjevan, odlučio je
nabaviti gotovu napravu od izvora iz zemalja nekadašnjega Sovjetskog Saveza.
U konačnici, kada nije uspio niti konstruirati niti nabaviti nuklearnu bombu,
Ashara je odlučio raspršiti uranij u centru Tokija. Srećom, niti ta ideja nije
ostvarena. Zbog neuspjeha s nuklearnim i radiološkim oružjem ta teroristička
grupa usmjerila se na nabavu i uporabu biološkog i kemijskog oružja te je dva
puta (1994. i 1995. godine) pustila na javnom mjestu smrtonosni nervni plin
sarin zbog čega je 20-ak osoba preminulo, a gotovo tisuću ljudi je bilo hospita263
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
lizirano (Olson, 1999, 514). Neposredno nakon napada iz 1995. godine 200
ključnih osoba organizacije je uhićeno, a najbrojniji ruski ogranak je prestao
postojati nakon pravnih poteza vlade i zamrzavanja financijskih sredstava.
Grupa Aum Shinrikyo je bankrotirala 1996. godine, međutim nastavila je djelovati u Japanu pod zaštitom religijskih prava pa se i dalje financira iz donacija
i prihoda uspješne kompjutorske tvrtke čiji je vlasnik bila. Nakon restrukturiranja grupa je 2000. godine promijenila ime u "Aleph", odrekla se radikalnih
doktrinarnih smjernica i ispričala se žrtvama terorističkih napada.
Osim navedenih, nisu evidentirane druge terorističke grupe ekstremnog
usmjerenja s potrebnim tehničkim i financijskim sredstvima za realizaciju napada improviziranim nuklearnim oružjem.
2. MOGUĆNOST KONSTRUIRANJA IMPROVIZIRANE
NUKLEARNE NAPRAVE
Pod pretpostavkom da teroristi neće raspolagati s tehnološki naprednim nacrtima nuklearnog oružja i uputama za njegovo konstruiranje, poput onih koje
ima mali broj nuklearnih sila, teroristi bi najvjerojatnije pokušali napraviti nuklearnu napravu koja se temelji na već dokazanoj konstrukciji prve generacije
nuklearnog oružja. Tu se misli na nuklearna oružja koja funkcioniraju na principu topa i implozijske naprave. Nuklearno oružje koje funkcionira na principu
topa je puno jednostavnije konstruirati.1 Djelovanje takvog oružja zasniva se na
sudaranju subkritičnih u natkritičnu masu visokoobogaćenog uranija, što će
rezultirati pokretanjem lančane reakcije i u konačnici nuklearnom eksplozijom.
Sudaranje uranija događa se u cijevi ("topu") s time da je jedan dio statičan, a
drugi se klasičnom eksplozijom ispucava u njegovom smjeru. Ovakva konstrukcija zahtijeva relativno veliku količinu visokoobogaćenog uranija2, a samo
njegov manji dio će ući u proces fuzije tijekom eksplozivne lančane reakcije.
Nuklearna naprava konstruirana na principu topa se pokazala vrlo neefikasnom. Bomba takvog tipa bačena na Hirošimu imala je iskoristivost od svega
1,3% (700 g od 60 kg). Ipak proizvedena snaga eksplozije bila je 13 kilotona,
što je bilo dovoljno za katastrofalne posljedice (Bremer – Maerli, 2004, 128).
Iako je izrada opisanoga nuklearnog oružja relativno jednostavna, terorističkoj grupi koja se odluči na takav pothvat bili bi potrebni milijuni dolara za
nabavu nuklearnog materijala, podmićivanje ili ucjenu pripadnika snaga sigurnosti koji ih čuvaju ili za napad na skladište takvog materijala ili postrojenja za
proizvodnju. Dok samo spajanje nuklearnog materijala i nenuklearnih dijelova
1
Atomska bomba bačena na Hirošimu bila je takve izvedbe.
Nije moguće postići potpunu nuklearnu eksploziju uporabom plutonija u nuklearnoj
napravi konstruiranoj na principu topa jer ne može biti postignuta brzina njegovog
sabijanja u kritičnu masu.
264
2
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
može biti realizirano u svega nekoliko dana, za planiranje i provedbu operacije
kojom bi se došlo u posjed nuklearnog materijala i ostalih nenuklearnih dijelova improvizirane nuklearne naprave trebaju mjeseci. Tajno prebacivanje improvizirane nuklearne naprave (ili njenih sastavnih dijelova) na mjesto izvršenja napada bilo bi vrlo složeno i skupo za većinu mogućih scenarija. Također
su potrebne posebne organizacijske sposobnosti jer bi najvjerojatnije cijela
operacija trebala imati međunarodni karakter.
3. PRIBAVLJANJE NUKLEARNOG MATERIJALA
Od svih izazova u procesu konstruiranja improvizirane nuklearne naprave najveći problem je pribavljanje nuklearnog materijala. Taj je materijal prije svega
uranij-235. Mali volumen i niska radioaktivnost/toksičnost pojednostavljuju
eventualnu krađu potrebne količine uranija. Za proizvodnju nuklearnog oružja
minimalna koncentracija iznosi 80% 235U, a poželjan je iznos iznad 90%.3 S
gledišta proliferacijskog rizika sretna je okolnost da je većina uranija obogaćena do razine svega nekoliko posto 235U (kako bi bio podoban za uporabu kao
gorivo u nuklearnim reaktorima), a za proizvodnju jednog kilograma obogaćenog uranija pogodnog za izazivanje nuklearne eksplozije (više od 90% 235U)
potrebno je oko 200 kg prirodnog uranija (Karp (ur), 1992, 158-159). Kritična
masa 235U je 45 kg (uz uvjet da je fisijski materijal oblika kugle, normalne gustoće te čistoće oko 94% 235U uz 6% 238U).
Država
Rusija
SAD
Francuska
Kina
Ujedinjeno Kraljevstvo
Izrael
Indija
Pakistan
Sjeverna Koreja
Južna Afrika
Vojni visokoobogaćeni
uranij (t)
970
635
24
20
15
nepoznato
male količine
0,69
nepoznato
0,4
Tablica 1: Procijenjene vojne zalihe nuklearnog materijala
(Albright i Gorwitz, 2000)
3
Nuclear Weapons Frequently Asked Questions, www.fas.org/nuke/hew od 8. ožujka
2002. godine.
265
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Količina nuklearnog materijala navedenog u tablici 1 koja obuhvaća onaj
u oružju i vojnim zalihama te onaj u civilnom sektoru, dovoljan je za konstruiranje desetaka tisuća improviziranih nuklearnih naprava. Iako su Pakistan,
Indija i vjerojatno Kina, Izrael i Sjeverna Koreja povećali zalihe visokoobogaćenog uranija za oružje, od 1999. godine, globalne zalihe visokoobogaćenog
uranija se smanjuju (Ferguson i Potter, 2006, 3-4).
Vjerojatnost gubitka kontrole nad nuklearnim materijalom ovisi o količini materijala, broju lokacija na kojima se takav materijal čuva te stupnju fizičke
zaštite na mjestu skladištenja nuklearnog materijala. Međunarodna agencija za
atomsku energiju potvrdila je da se tijekom 90-ih, kao najkritičnijih godina,
dogodilo 400 slučajeva krijumčarenja različitoga radioaktivnog materijala (Ilijaš, 2003, 41). Velika većina navedenih slučajeva obuhvaćala je materijale
nezadovoljavajuće kvalitete za izradu nuklearnog oružja, međutim zabilježeni
su i slučajevi koji su uključivali materijale pogodne za konstrukciju oružja. Na
području nekadašnjega Sovjetskog Savezu evidentirano je "samo" 18 slučajeva
koji su uključivali krađu uranija i plutonija pogodnog za nuklearno oružje.4
Međutim, treba naznačiti da svi slučajevi zajedno nisu obuhvaćali količine koje
bi se mogle iskoristiti za izradu nuklearnog oružja. Naime, radilo se o ukupno
8,7 kg uranija i oko 400 g plutonija što nije dovoljno za konstruiranje nuklearne naprave. Također treba reći da ovo "tržište" nema obilježja klasičnoga kriminalnog poslovanja, već se uglavnom radi o kriminalcima amaterima, prevarantima i prikrivenim policijskim istražiteljima.
4. "KNOW HOW"
Ako bi teroristi došli u posjed nuklearnog materijala zadovoljavajuće kvalitete
i kvantitete, pred njima bi bila nova zapreka koja se ogleda u neposjedovanju
tehničkog znanja potrebnog za konstruiranje nuklearne bombe. Takvo intelektualno vlasništvo pojavilo se na tržištu prije svega raspadom Sovjetskog Saveza. Nakon kolapsa SSSR-a za zaposlenike ruskoga nuklearnog kompleksa, koji
se sastojao od nekoliko stotina istraživačkih instituta, nastupila su teška vremena. U takvim je institutima bila zaposlena čitava vojska znanstvenika, inženjera
i tehničara koji su u bivšoj, jedinstvenoj državi bili angažirani na istraživačkom
i praktičnom poslu kreiranja i proizvodnje nuklearnog oružja.
Sovjetski su nuklearni kompleks činili deseci tisuća znanstvenika, inženjera i tehničara koji rade na konstruiranju, održavanju i rastavljanju nuklearnog oružja. Iako broj varira, procjenjuje se da je u tom kompleksu bilo zaposleno oko 120 000 radnika od kojih su mnogi imali pristup nuklearnom materi-
4
Current time, http://www.thebulletin.org/media/current.html od 12. ožujka 2004.
godine.
266
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
jalu (Cirincione i sur., 2002), a među njima je najmanje 3 000 stručnjaka za
najpovjerljivije zadatke (Tatalović, 1992, 21).
Nekada privilegirana socijalna klasa suočila se s brzim opadanjem radnih
obaveza, a prije svega padom životnog standarda5. Sve je to upozoravalo na
opasnost da bi mogli, kako bi prehranili obitelji, prodati materijale kojim raspolažu ili se čak i sami uključiti u projekte proizvodnje nuklearnog oružja drugih zemalja što je još opasnije. Zainteresiranih za njihov transfer bilo je mnogo.
Otkako se raspao sovjetski nuklearni program, analitičari nacionalne sigurnosti boje se da bi likvidiranje znanstvene nadogradnje moglo dovesti do
toga da manji dio znanstvenika izravno pregovara sa stranim kupcima, ili da se
iseli u strane zemlje gdje bi im mogli ponuditi važna mjesta u novim nuklearnim programima. Nekoliko takvih premještanja na visokoj razini moglo bi
postati odlučnim spojem između terorističke skupine ili države voljne da krene
u nuklearni rat i tehnički sposobne da to učini. Taj je strah doveo do važnih i
prikladnih premještanja izvora unutar američkih obavještajnih službi. Nije
teško zamisliti takva spajanja, osobito uzmemo li u obzir desetljeća tehničkih
programa koji su zahtijevali da tisuće vojnih savjetnika iz zemalja Varšavskog
ugovora budu dugo vremena zaposleni u zemljama poput Sirije, Libije, Irana,
Iraka, Kube i Kine. Mnogi stariji kontakti mogli bi postati mostovima za nove
kontakte. CIA je registrirala neke zemlje (Iran, Libija i Irak) koje su, navodno,
pokušale doći do tih ljudi (Tatalović, 1992, 21).
Valja spomenuti i slučaj traženja pomoći al-Qa'ide od pakistanskih nuklearnih stručnjaka. U kolovozu 2001. godine pakistanski znanstvenici su u
Afganistanu održali trodnevni sastanak s bin Ladenom, Zawahirijem i drugim
visokopozicioniranim članovima al-Qa'ide na tajnoj lokaciji blizu Kabula. Iako
je njihov razgovor obuhvaćao sva oružja masovnog uništenja, poseban interes
je pokazan za nuklearno oružje. Al-Qa'ida je navodno pribavila nešto nuklearnog materijala od Uzbekistanskoga islamskog pokreta i bila je zainteresirana za
njegovu primjenu radi konstruiranja nuklearnog oružja. U konačnici je utvrđeno da nuklearni materijal nije zadovoljavajuće kvalitete za takvu primjenu
(Hoffman, 2006, 273).
5. TRANSPORT NUKLEARNOG MATERIJALA I
IMPROVIZIRANOGA NUKLEARNOG ORUŽJA
Zemlja podrijetla nuklearnog materijala ne mora biti i zemlja u kojoj se planira
konstruirati nuklearna naprava, te će morati biti prokrijumčaren preko državne
granice. Ako se otkrije nestanak nuklearnog materijala vrlo vjerojatno bi bila
5
Njihov doskora prestižni društveni status sveo se na očajničku borbu za opstanak s
prosječnom plaćom od 15 dolara mjesečno (Tatalović, 1992, 21).
267
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
pokrenuta globalna potraga za njim. Transportni pravci i mjesta ulaska u države za koje se pretpostavlja da bi mogli biti predmet napada bili bi pojačano
kontrolirani. Tu se pruža prilika graničnoj policiji, carini i drugim službama da
presretnu krijumčarenu pošiljku. Nažalost, niska radioaktivnost visokoobogaćenog uranija komplicira njegovo otkrivanje. Zbog takvih karakteristika vrlo je
upitno otkrivanje nuklearnog materijala, odnosno cijele improvizirane naprave,
ako ne postoje informacije koje upućuju na transport. Čak i u takvim slučajevima granične službe trebaju biti posebno osposobljene i opremljene.
Svaki dan više od 15 milijuna teretnih kontejnera transportira se morem
ili kopnom širom svijeta. Svega dva posto podvrgnuto je temeljitoj graničnoj
kontroli, i to često nakon što su već prošli veliku udaljenost.
Iskustva u otkrivanju opojnih droga i druge krijumčarene robe upozoravaju da se otkrije tek 10% do maksimalno 40% slučajeva krijumčarenja (Bremer – Maerli, 2004, 65). Kada je u pitanju nuklearni materijal, samo jedan
uspješni slučaj krijumčarenja može imati katastrofalne posljedice.
Ako teroristi uspiju pribaviti nuklearni materijal i na nekoj skrivenoj lokaciji uspiju konstruirati improviziranu nuklearnu napravu, sljedeći korak bio
bi transport nuklearne naprave na mjesto aktiviranja. Udaljenost između mjesta
sastavljanja naprave i mjesta njenog aktiviranja mogla bi biti značajna, te bi
trebala biti uložena znatna sredstva i aktivirana mreža suradnika koja bi omogućila tajni transport improvizirane nuklearne naprave.
Veličina i težina improvizirane nuklearne naprave mogla bi uvelike otežati njen transport i krijumčarenje preko državne granice.6 U ovom slučaju
uspješno otkrivanje bi bilo mnogo sigurnije nego što je to slučaj s krijumčarenjem nuklearnog materijala.
Masa improvizirane nuklearne naprave vjerojatno bi bila bliže jednoj toni čime se sredstva transporta limitiraju na ona koja mogu podnijeti takav teret.
Međutim, i dalje broj i vrsta prijevoznih sredstava ostaje široko definiran.
Mogli bi se koristiti kombi vozila, kamioni, brodovi za kontejnerski prijevoz ili
komercijalni letovi za transport teške opreme. Ne treba isključiti mogućnost da
se nuklearna naprava konstruira na mjestu planirane detonacije.
6. MJERE PREVENCIJE
Sustav prevencije nuklearnog terorizma počiva na tri osnovna koncepta: mjere
sigurnosti, verifikacija i transparentnost. Mjere sigurnosti koje je definirala
IAEA (International Atomic Energy Agency – Međunarodna agencija za atomsku energiju) sadrže široki spektar tehničkih mjera kojima se provjerava ispravnost i potpunost u provedbi deklaracija koje su donijele države u vezi s
6
Nuklearne bombe Južnoafričke Republike bile su dužine 1,8 m i težine od gotovo
jedne tone (Bremer – Maerli, 2004, 126).
268
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
nuklearnim materijalom i aktivnostima. Te mjere obuhvaćaju sve od fizičke
zaštite do vođenja evidencija o količini nuklearnog materijala. Verifikacija
zahtijeva pažljive pregovaračke procedure, sporazume i opremu koja će nadzirati (samo) podatke prihvatljive svim potpisnicama ugovora. Transparentnost je
vrlo bitna jer utječe na popuštanje eventualnih nuklearnih tenzija među državama, te može poslužiti kao temelj za unapređenje međunarodne suradnje u
sustavu nuklearne sigurnosti. Također može pozitivno utjecati na definiranje
normi potrebnih za odgovorno upravljanje i bilježenje nuklearnog materijala.
Transparentnost prethodi verifikaciji pa možemo reći da bez nuklearne transparentnosti verifikacija teško može biti ostvarena.
Nuklearni materijal može se pronaći na stotinama lokacija širom svijeta
pod različitim mjerama sigurnosti. Prepoznajući opasnost od proliferacije nuklearnog materijala, Sjedinjene Američke Države i Rusija su zajednički provele
nekoliko operacija kojima su vratili visokoobogaćeno uranijsko gorivo nazad u
Rusiju, gdje je taj materijal bio reprocesuiran u niskoobogaćeni uranij.
Sjedinjene Američke Države su u okviru Programa prihvaćanja prikupile
pola od 5 200 kg nuklearnog materijala koji se nalazi u istraživačkim reaktorima američkog podrijetla širom svijeta. Međutim, još nije ništa poduzeto kako
bi se vratilo 12 300 kg nuklearnog materijala iz zemalja koje nisu obuhvaćene
Programom. U svibnju 2004. godine ministar energetike Sjedinjenih Američkih Država izjavio je da će poduzeti sve potrebne mjere da se ubrza i dovrši
proces vraćanja cjelokupnoga nuklearnog materijala koji je pokretao istraživačke reaktore američkog podrijetla (Abraham, 2004).
Dosad je, prenosi agencija Associated Press, provedeno 15 operacija sigurnog uskladištenja nuklearnog materijala kojima je prikupljeno oko 800 kg
opasne tvari iz 11 zemalja (Associated Press, 2008).
Područje gdje još ima puno prostora za poboljšanje je definiranje standarda za efikasnu fizičku sigurnost nuklearnog materijala. U travnju 2004.
godine, s nakanom da pojača međunarodnu kontrolu aktivnosti koje bi mogle
doprinijeti proliferaciji oružja za masovno uništenje i terorizma, Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je prihvatilo Rezoluciju 1540. Ključna odrednica Rezolucije navodi da sve zemlje, u skladu s nacionalnim procedurama, trebaju
prihvatiti i početi primjenjivati potrebne zakone kojim će se svim nedržavnim
organizacijama zabraniti proizvodnja, pribavljanje, posjedovanje, razvijanje,
transport, ustupanje ili uporaba nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja te
sredstava za njihovo dostavljanje, posebice za terorističke namjene (UN
Security Resolution 1540, 2004).
Najveći rizik od nezakonitog pribavljanja nuklearnog materijala postoji u
Rusiji, Pakistanu i pojedinim istraživačkim postrojenjima u svijetu koja raspolažu visokoobogaćenim uranijem. Uzimajući u obzir problematiku konstruiranja improvizirane nuklearne naprave, najveći predmet interesa predstavlja uranij obogaćen 80 ili više posto.
269
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Ogromne količine nuklearnog materijala u Rusiji predstavljaju iznimno
veliki rizik. Teroristi bi mogli upravo tamo pribaviti nuklearni materijal za
izradu improvizirane nuklearne naprave. U ožujku 2003. godine Ministarstvo
energetike Sjedinjenih Američkih Država procijenilo je da Rusija posjeduje
oko 600 t uranija7 pogodnog za nuklearno oružje (U.S. General Accounting
Office, 2003, 15).
Uz postrojenja za sastavljanje i rastavljanje nuklearnog oružja, uranij se
nalazi u četrdesetak operativnih istraživačkih reaktora od kojih barem devet
kao gorivo koriste 90 postotni uranij (Bukharin i sur., 2002, 3). Isti nuklearni
materijal, doduše nešto manje obogaćenosti (80%), može se pronaći kao pogonsko gorivo na ruskim podmornicama, krstaricama i ledolomcima (Ferguson
i Potter, 2006, 23), te u postrojenjima za proizvodnju pogonskog goriva.
Posebno proliferacijsko značenje ima rusko mornaričko nuklearno gorivo koje čini veliki dio zaliha visokoobogaćenog uranija, a istodobno ne podliježe u potpunosti postojećim sporazumima. Naime, važnost nuklearnih podmornica, koje su osnovni korisnik nuklearnog goriva, sprečava države da daju
informacije koje bi se mogle negativno odraziti na njihov sustav nacionalne
sigurnosti.
U vrijeme ekonomske krize u Rusiji posebna pozornost posvetila se ruskim nuklearnim znanstvenicima koji su bili potplaćeni i stoga vrlo podložni
angažiranju od strane grupa kojima bi njihovo znanje koristilo za konstruiranje
nuklearnog oružja. Sjedinjene Američke Države aktivno su se uključile u program zbrinjavanja ruskih znanstvenika kroz formiranje privremenih znanstvenih
centara u kojima bi se znanstvenici angažirali na civilnim projektima. Pokrenuta je i Inicijativa za prevenciju proliferacije (Initiatives for Proliferation Prevention – IPP) i Inicijativa za nuklearne gradove (Nuclear Cities Initiative –
NCI). Od 1994. do 2000. godine Sjedinjene Američke Države su, u okviru
navedenih centara i inicijativa, financirale 590 projekata koji su upošljavali oko
9 700 od 21 000 starijih znanstvenika koji su bili uključeni u razne međunarodno financirane projekte (United States General Accounting Office, 2001, 9).
Međutim, nadzor nad njihovim radom u okviru projekta ne obuhvaća vrijeme
kada oni nisu u centrima pa se ne može sa sigurnošću reći da oni ne sudjeluju u
proliferacijski rizičnim poslovima.
Pakistan je sljedeća zemlja koja predstavlja sigurnosni rizik od proliferacije nuklearnog materijala. Iako većina pakistanskoga nuklearnog oružja sadrži
visokoobogaćeni uranij, Pakistan uz uranij separira i plutonij. Relativno male
količine nuklearnog materijala (dovoljnog za oko 60 bojevih glava, uključujući
postojeće oružje) ne bi trebale biti problem za njihovu adekvatnu kontrolu i
osiguravanje kao što je to problem u Rusiji (Norris, 2007).
7
Ovdje se ne misli na onaj nuklearni materijal koji se nalazi u bojevim glavama.
270
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Osnovna opasnost za pakistanski nuklearni materijal proizlazi iz prisutnosti ekstremnih islamističkih grupa u zemlji i regiji, povijesti političke nestabilnosti te upitne lojalnosti službenika višeg ranga u civilnim i vojnim segmentima kontrole sigurnosti nuklearnog materijala.
Malo toga je poznato o pakistanskim mjerama sigurnosti koje se odnose
na nuklearni materijal. Prema nekim podacima, Pakistan tijekom mira nuklearno oružje drži rastavljeno što umanjuje mogućnost da netko dođe u posjed
gotovoga nuklearnog oružja (Albright, 2002). Međutim, upitna je sigurnost
nuklearnog materijala koji nije sastavni dio nuklearnog oružja.
Afera s pakistanskim nuklearnim stručnjakom A. Q. Khanom najbolje
govori kako je u slučaju ove zemlje opasnost od postojanja nesigurnih elemenata unutar sustava i curenja podataka posebni rizik.
Postoji još cijeli niz drugih zemalja koje, doduše u manjoj mjeri, predstavljaju proliferacijski rizik. U 2000. godini gotovo 100 istraživačkih reaktora
širom svijeta koristilo je uranij 90%-tne obogaćenosti. Više od 20 istraživačkih
postrojenja u 17 zemalja posjeduje nuklearno gorivo sovjetskog podrijetla (Dedik i sur., 2003).
7. ZAKLJUČAK
Ono što je vrlo bitno u procjeni trenutnog rizika od nuklearnog terorizma jest
da su do sada odmazda i apokaliptične ideje bile jedini motivi koji su prepoznati u retorici terorističkih grupa, a tu se misli na al-Qa'idu i Aum Shinrikyo
koje ili više ne predstavljaju opasnost ili će ga s vremenom prestati predstavljati. Teroristička organizacija Aum Shinrikyo je pokleknula pred pravosudnim
sustavom Japana te se u konačnici odrekla radikalnih ciljeva i ispričala se stradalima u napadima koje su proveli, a al-Qa'ida nikada nije dobila širu potporu
islamskog svijeta zbog stroge panislamističke ideologije i politike. Al-Qa'ida se
dodatno otuđuje od svojih istomišljenika ubijajući muslimane u terorističkim
napadima. Uz očekivanje da će se takav trend nastaviti i da al-Qa'ida nikada
neće prerasti u politički pokret kao što su to učinili Hezbolah ili Hamas, vrlo je
vjerojatno da će doći do njene dezintegracije i marginalizacije. U prilog tome
ide i donošenje tzv. Kodeksa džihada koji brani ubijanje žena, djece, staraca,
svećenika, poslanika, trgovaca i sl. Prema Kodeksu zabranjena je izdaja, a od
vitalnog je interesa poštovanje danih obećanja i pravilan odnos prema ratnim
zarobljenicima. Takva razmišljanja su u suprotnosti s načinom ratovanja alQa'ide, a s obzirom na to da je Kodeks dobio podršku brojnih poštovanih vjerskih čelnika na Bliskom istoku, vjerojatno će imati utjecaj na daljnje djelovanje
al-Qa'ide.
Nuklearno oružje koje funkcionira na principu topa je mnogo jednostavnije konstruirati nego implozijski tip oružja pa je prema tome vjerojatniji izbor
terorističke grupe koja bi se odlučila na konstruiranje improvizirane nuklearne
271
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
bombe. Za konstruiranje oružja na principu topa potreban je isključivo uranij,
jer stvaranje nuklearne lančane reakcije uporabom plutonija nije izvjesna. Prednost je uranija što postoji u velikim količinama, a dijelom je pod nezadovoljavajućim stupnjem kontrole. Detekcija uranija na graničnim prijelazima je vrlo
zahtjevna zbog niske radioaktivnosti, a upravo ga taj niži stupanj radioaktivnosti čini i manjim zdravstvenim rizikom prilikom rukovanja.
Tržište nuklearnog i drugoga radiološkog materijala postoji, a tome u
prilog ide podatak da se dogodilo nekoliko stotina slučajeva nezakonite trgovine takvim materijalima. Međutim, radilo se o malim količinama nuklearnog
materijala koje ni pojedinačno niti ukupno nisu dovoljne za konstruiranje nuklearne naprave. Nadalje, ovo tržište nema obilježja klasičnoga kriminalnog
poslovanja, već se uglavnom radi o kriminalcima amaterima, prevarantima i
prikrivenim policijskim istražiteljima.
Mala je vjerojatnost da će nuklearni materijal teroristima ustupiti državni
vrh određene zemlje koja njime raspolaže s obzirom na to da uvijek postoji
mogućnost od odmazde zemlje u kojoj se nuklearna naprava mislila uporabiti.
Vjerojatnije je da bi pomoć teroristima mogla pružiti osoba koja je neposredno
odgovorna za rukovanje ili sigurnost nuklearnog materijala. Ovdje se ponajprije misli na Rusiju, međutim za razliku od 90-ih godina, sigurnost nuklearnog
materijala je svake godine sve veća zbog napora Sjedinjenih Američkih Država, ali i Rusije. Nasilno pribavljanje nuklearnog materijala je najmanje moguća
opcija jer bi takva akcija zahtijevala angažiranje posebno osposobljenih ljudi,
složene organizacijske pripreme i znatne financijske izdatke, a konačni rezultati, odnosno uspješno konstruiranje i uporaba improvizirane nuklearne naprave
su upitni.
Analizom koraka na putu realizacije nuklearnog terorizma jasno je kako
najefikasnije mjere u prevenciji nuklearnog terorizma treba usmjeriti na početak tog puta, odnosno na onemogućavanja teroristima pristupa nuklearnom
materijalu. Da bi prevencija bila potpuna, ona mora pored nacionalnih mjera
obuhvatiti i mjere na nadnacionalnoj razini. Mjere sigurnosti koje je definirala
IAEA sadrže široki spektar tehničkih mjera putem kojih se verificira ispravnost
i potpunost u provedbi deklaracija koje su donijele države u vezi s nuklearnim
materijalom i aktivnostima. Te mjere obuhvaćaju sve od fizičke zaštite do vođenja evidencija o količini nuklearnog materijala. Također se provodi mnogo
aktivnosti kako bi se smanjio broj lokacija na kojima se nalazi nuklearni materijal pogodan za konstruiranje nuklearnog oružja. Međutim, još uvijek postoji
velika količina nuklearnog materijala razmještena na lokacijama širom svijeta
koje ne zadovoljavaju minimalne sigurnosne standarde. Svojedobno je veliki
problem predstavljala mogućnost angažiranja potplaćenih nuklearnih stručnjaka iz bivšega Sovjetskog Saveza. Vjeruje se da je sada taj problem puno manjih razmjera jer su nuklearni stručnjaci koji su bili neposredno uključeni u
proizvodnju nuklearnog oružja postupno financijski zbrinuti kroz angažmane u
272
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
moskovskom i kijevskom znanstveno-istraživačkom centru. Naime od 1992.
godine u navedene centre Sjedinjene Američke Države ulažu ogromne količine
novca. S obzirom na sve prošle, aktualne i planirane mjere koje se poduzimaju
kako bi se prevenirala krađa nuklearnog materijala, možemo reći da se s odmakom vremena smanjuje mogućnost od njegove proliferacije.
U konačnici, umjesto tehnološki sofisticiranog oružja masovnog uništenja, prilikom terorističkih napada koji su se dogodili na teritoriju Sjedinjenih
Američkih Država 11. rujna 2001. godine, korišten je razrađen pristup pažljivog planiranja i jednostavne taktike djelovanja koje su dovele do efekata kakvi
nisu mogli biti postignuti niti s pojedinim vrstama oružja masovnog uništenja.
Ono što bi moglo postati metom napada u budućnosti su civilna informacijska
infrastruktura, uključujući mreže financijskih sektora, telefonskih i elektrodistributivnih kompanija te kontrole zračnog prometa. U vezi s time, posebnu
zabrinutost budi veliki broj stranih studenata upisanih na informatičke smjerove u zemljama zapadnog svijeta. Nadalje, ubrzani razvoj u području nanotehnologije vrlo brzo će utjecati na promjene u tehnologiji proizvodnje oružja.
Valja očekivati da će ta tehnologija i slične tehnologije vrlo brzo nakon pojave
na tržištu doći i u ruke terorista jer ne postoje mehanizmi međunarodne kontrole u tom području. Možda teroristi u takvom oružju nađu supstitut za oružje
masovnog uništenja kakvo danas poznajemo.
LITERATURA
1. Abraham, S. (2004). Speech at the International Atomic Energy Agency.
Austria: International Atomic Energy Agency.
2. Albright, D. (2002). Securing Pakistan’s Nuclear Infrastructure, A New
Equation: U.S. Policy toward India and Pakistan after September 11.
Washington DC: Carnegie Endowment for International Peace.
3. Albright, D., Gorwitz, M. (2000). Tracking Civil Plutonium Inventories:
End of 1999, Institute for Science and International Security. Preuzeto 12.
siječnja
2009.
s
internetske
stranice:
http://www.isisonline.org/publications/puwatch/puwatch 2000.html.
4. Associated Press (2008). Nuclear materials secretly transported. Preuzeto
23. listopada 2008. s internetske stranice:
http://edition.cnn.com/2008/WORLD/ europe/10/22/russia.uranium.ap
/index.html.
5. Bremer – Maerli, M. (2004). Crude Nukes on the Loose? Preventing Nuclear Terrorism by Means of Optimum Nuclear Husbandry, Transparency,
and Non-Intrusive Fissile Material Verification. Oslo: Norwegian Institute
of International Affairs.
273
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
6. Bukharin, O., Ficek, C., Roston, M. (2002). U.S.-Russian Reduced Enrichment for Research and Test Reactors (RERTR) Cooperation. Argonne:
RANSAC Policy Update.
7. Cirincione, J., Wolfsthal, J. B., Rajkumar, M. (2002). Deadly Arsenals:
Tracking Weapons of Mass Destruction. Washington DC: Carnegie
Endowment for Peace.
8. Current time. Preuzeto 12. ožujka 2004. s internetske stranice:
http://www.thebulletin.org/media/current.html.
9. Dedik, T., Bolshinsky, I., Krass, A. (2003). Russian Research Reactor Fuel
Return Program Starts Shipping Fuel to Russia. Washington DC: U.S. Department of Energy.
10. Ferguson, C. D., Potter, W. C. (2006). Improvised Nuclear Devices and
Nuclear Terrorism. Stockholm: Weapons of Mass Destruction Commission (WMDC).
11. Hoffman, B. (2006). Inside Terrorism. New York: Columbia University
Press.
12. Ilijaš, B. (2003). Nuklearni terorizam – mogućnosti i posljedice. Hrvatski
vojnik 99/03.
13. Karp, R. C. (ur) (1992). Security Without Nuclear Weapons? Different
Perspectives on Non-nuclear Security. Stockholm: Stockholm International
Peace Research Institute i Oxford: Oxford University Press.
14. Landau, E. (2001). Osama bin Laden – rat protiv Zapada. Zagreb: Izvori.
15. Lutz, J. M., Lutz, B. J. (2004). Global Terrorism. New York: Routledge.
16. Needed to Facilitate U.S. Efforts to Improve Security at Russian Sites,
GAO-03-482, March 2003, Washington DC.
17. Norris R. S. (2007). Nuclear Notebook: Pakistan’s nuclear forces 2007.
Bulletin of Atomic Scientist, volume 63, no. 3.
18. Nuclear Weapons Frequently Asked Questions. Preuzeto 8. ožujka 2002. s
internetske stranice www.fas.org/nuke/hew.
19. Olson, K. B. (1999). Aum Shinrikyo: Once and Future Threat?. Emerging
Infectious Diseases, Vol. 5, No. 4.
20. Tatalović, S. (1992). Planetarni strah od nuklearnog udara. Hrvatski vojnik 21/92.
21. U.S. General Accounting Office (2003). Weapons of Mass Destruction:
Additional Russian Cooperation. Washington, DC: U.S. General Accounting Office.
22. UN Security Resolution 1540, April 28, 2004. Preuzeto 9. veljače 2009. s
internetske
stranice:
http://daccessdds.un.org/doc/
UNDOC/GEN/
N04/328/ 43/PDF/ N0432843.pdf?OpenElement.
23. United States General Accounting Office (2001). Weapons of Mass Destruction; State Department Oversight of Science Centers Program. Washington DC: United States General Accounting Office.
274
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
275
Zbornik radova s Međunarodne konferencije "Rat protiv terorizma nakon 10 godina"
_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
276

6525. Kriminalistika-Terorizam

Untitled

Branko Grisogono, redoviti profesor u trajnom zvanju na PMF

Izvještaj Međunarodnog programskog odbora, [PDF]

Više - CROPOS

International, Sports, Science, Education and

Zemlje europskog zapada.pdf

„DOMOVINSKI RAT KAO DIO BAŠTINE“

16. simpozij o kvaliteti

Uskoro novi propisi o mjerama zaštite!

ovdje. - Udruga Fokus