UDRUGA SLIJEPIH ISTARSKE ŽUPANIJE
60 GODINA ORGANIZIRANOG RADA SLIJEPIH U ISTRI
22. II. 1951. – 22. II. 2011.
Redakcija
Zlatko Kuftić
Đina Tončić-Fonović, prof.
Indira Hujdur Kosi
Autor i glavni urednik
Antun Kovač
Lektor
Iva Klobučar Srbić, prof.
Izdavač
Udruga slijepih Istarske županije – Pula
Za izdavača
predsjednik Udruge Zlatko Kuftić
Pokrovitelji:
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH
Istarska županija
Grad Pula
Grad Rovinj
Grad Umag
Naklada
300 primjeraka
Priprema i tisak
Josip Turčinović d.o.o. Pazin
UDRUGA SLIJEPIH ISTARSKE ŽUPANIJE
60 GODINA
ORGANIZIRANOG RADA
SLIJEPIH U ISTRI
22. II. 1951. – 22. II. 2011.
Pula, studeni 2011.
SADRŽAJ
PREDGOVOR ..............................................................................................................
Zlatko Kuftić – 30 godina neumornog rada ............................................................
Prilog 1. .................................................................................................................
Prilog 2. .................................................................................................................
USIŽ – osobna iskaznica ............................................................................................
Tijela Udruge ......................................................................................................
1. Temeljni zadaci Udruge . .........................................................................................
2. Kratak pregled 60-godišnjeg povijesnog razvitka Udruge ..............................
2.1. Osnivanje Udruge i počeci rada ...............................................................
2.2. Naglasci sa 60-godišnje putanje kretanja
istarske organizacije slijepih .....................................................................
2.3. Pedesetogodišnja potraga za prikladnim radnim
i uredskim prostorijama Udruge .............................................................
2.4. Ustrojstveni oblici USIŽ-a u proteklih 60 godina .................................
3. Članstvo ......................................................................................................................
3.1. Kretanje i sastav članstva............................................................................
3.2. Najnovije stanje članstva USIŽ-a .............................................................
4. Socijalni karakter djelatnosti USIŽ-a . ..................................................................
5. Konkretna pomoć članstvu . ...................................................................................
6. Financiranje Udruge . ...............................................................................................
7. Obrazovanje i zapošljavanje slijepih u Istri .........................................................
7.1. Školovanje slijepe mladeži u specijalnim školama za slijepe ..............
7.2. Integrirano školovanje u Istri ....................................................................
Prilog 3...................................................................................................................
Prilog 4. ................................................................................................................
7.3. Zapošljavanje ................................................................................................
Prilog 5. .................................................................................................................
8. Aktivnosti kulturno-prosvjetnog i kulturno-zabavnog sadržaja . ...................
Prilog 6. ................................................................................................................
Prilog 7. ................................................................................................................
9. Sportsko-rekreativne i šahovske aktivnosti ........................................................
9.1. Rekreacija ......................................................................................................
9.2. Sport ...............................................................................................................
Prilog 8. .................................................................................................................
7
10
14
15
16
16
17
19
19
21
26
29
33
33
36
41
46
50
54
54
57
59
61
62
70
71
75
77
78
78
81
85
Prilog 9. ................................................................................................................. 86
9.3. Šah .................................................................................................................. 87
10. Programi i projekti Udruge slijepih Istarske županije . ................................... 91
11. Cukrići ...................................................................................................................... 93
Prilog 10. ............................................................................................................... 93
AKTIVNOSTI ..................................................................................................... 95
„KUĆA SVJETLA“ .............................................................................................. 97
12. Luč d.o.o. .................................................................................................................. 99
Prilog 11. ............................................................................................................... 99
13. Sastav tijela Udruge slijepih Istarske županije ................................................. 100
13.1. Skupština . .................................................................................................. 100
13.2. Upravni odbor ........................................................................................... 101
13.3. Predsjednik i dopredsjednici . ................................................................ 102
13.4. Izvršni odbor ............................................................................................. 102
13.5. Nadzorni odbor ........................................................................................ 103
13.6. Stegovna komisija . ................................................................................... 103
13.7. Tajnik ......................................................................................................... 103
13. 8. Stručna služba .......................................................................................... 103
14. Oblici djelovanja Udruge slijepih Istarske županije ....................................... 104
14.1. Aktiv žena/Klub slijepih žena Istre ....................................................... 104
14.2. Klub umirovljenika slijepih Istre – Pula ............................................. 106
14.3. Klub prijatelja slijepih Istre .................................................................... 106
14.4. Klub slijepe mladeži Istre . ...................................................................... 107
14.5. Planinarsko-rekreativni klub slijepih Istarske županije .................... 108
Prilog 12. .............................................................................................................. 110
PRILOZI ........................................................................................................................ 111
1. Svi dosadašnji predsjednici Udruge slijepih Istarske županije ............. 111
2. Počasni članovi USIŽ-a po podružnicama ............................................... 111
3. Sponzori . ......................................................................................................... 112
4. Priznanja i nagrade ........................................................................................ 119
Izvori . ................................................................................................................... 120
PREDGOVOR
O Udruzi slijepih Istarske županije (USIŽ) napisano je već pet
brošura povodom njezinih pet jubileja: „Svjetlost tmine“ – 10 godina Saveza slijepih u Istri (urednik Juraj Rubeša), „Spomen knjiga
1951–1971.“ – 20 godina Saveza slijepih u Istri (također urednik Juraj
Rubeša), 25 godina postojanja, razvoja i djelovanja Organizacije slijepih Pula (urednici Borislav Kresojević i Juraj Rubeša), „Svjetlost tmine“
– 30 godina Međuopćinskog udruženja slijepih Istre (glavni urednik dr.
Petar Turčić), „Svjetionik nade 1951–2001.“ – 50 godina Udruge slijepih
Županije istarske (autor i glavni urednik prof. Srećko Nikolić).
A sad vam, evo, poštovani čitatelji, stiže i šesta publikacija o ovoj
asocijaciji slijepih ljudi u Istri, povodom njezina 60. rođendana, koju
sam jednostavno nazvao: Udruga slijepih Istarske županije – 60 godina organiziranog rada slijepih u Istri i koju vam podastirem u obliku
monografije, sa željom da upoznate ovu izuzetno vrijednu udrugu i
njezine članove. Time, naravno, ne želim reći da ju iz prethodnih publikacija već niste dovoljno upoznali, već upravo suprotno, želim naglasiti kontinuitet koji moja publikacija čini s prethodnima, nastavljajući
tamo gdje su one zastale i pozivajući se na njih kad ustreba. Naravno
da se između korica i ove monografije nalazi samo dio, i to manji dio,
ostvarenih aktivnosti i rezultata USIŽ-a, jer 60 godina baš i nije tako
kratko vremensko razdoblje, a i ovo nije tek samo još jedna od 20-ak
tisuća udruga koliko ih je registrirano u RH. Naime u 60 godina itekako
se mnogo može učiniti, naročito ako postoji želja i volja za to i ljudi
spremni da ustrajno djeluju. A u ovoj je udruzi svega toga bilo, a ima
i danas, tako da je i meni, kao i mojim prethodnicima, bilo nemoguće
sve to ispisati i predstaviti vama, čitateljima. Ipak, nadam se da sam
ono najvrednije uspio prikupiti i sažeti na otprilike stotinjak kartica
teksta. Pritom za aktivnosti i događanja u vremenu od 1951. do 1980.
nisam tražio nove izvore, već sam se oslonio na spomenute brošure. O
radu USIŽ-a u sljedećih 30 godina, odnosno od 1981. do danas, uglavnom sam se obavijestio iz skupštinskih izvještaja koji su mi bili dostupni i kroz razgovor s nekoliko članova koji su bili, ili su još uvijek,
vrijedni pregaoci u Udruzi. Svakako da mi je Zlatko Kuftić, sadašnji
predsjednik, a od 1980. uvijek u samom vrhu rukovodstva Udruge, bio
najvažniji usmeni izvor. Zlatko me i nagovorio da se prihvatim ovog
ozbiljnog posla, a da on neće biti nimalo lak posao, u to sam se nedvojbeno uvjerio radeći ga praktički devet mjeseci.
Monografija u kojoj sam obuhvatio 60-godišnji put i djelovanje
USIŽ-a nastavlja se na prethodne brošure i prvotno je bila zamišljena
da se usredotoči samo na posljednjih 10 godina, a da se 50 ranijih, zbog
postojanja pet spomenutih brošura, samo ovlaš dotakne. Međutim
ulazeći sve dublje u materiju, čitajući već objavljene brošure i druge
materijale, uvidio sam da takav pristup ne bi bio dobar, jer se tada ne bi
mogla istaknuti ona uzlazna linija kojom se Udruga kretala svih ovih 60
godina (Turčić piše „vijugava putanja“), a koja je upravo karakteristična
za ovu udrugu. I onda sam se odlučio da ipak prijeđem makar i u kratkim potezima 60- godišnji tijek barem za neka ključna područja djelatnosti Udruge kao što su: školovanje, zapošljavanje, kulturno-prosvjetni rad, rekreacija, sport i šah, obuhvaćajući uz to i karakteristična
područja kao što su: povijest Udruge, članstvo, financiranje, socijalni
karakter djelatnosti Udruge, sve do današnjih projekata u tijeku, npr.
Edukacijsko-rehabilitacijski centar slijepih Istre - Cukrići.
Pritom, za razliku od mojih prethodnika koji su velikim dijelom
i sami sudjelovali u događanjima koje su opisivali, ili su ih promatrali
iz neposredne blizine, ja sam rad istarske Udruge slijepih upoznavao
posredno, iako moram priznati da sam o njoj dosta znao već i od ranije,
osobito kad sam kao tajnik Hrvatskog saveza slijepih (HSS) i profesionalno bio upućen na praćenje njezina rada, kao i drugih udruga u
Savezu. Osim toga, za vrijeme školovanja u Zavodu za odgoj slijepe
djece „Vinko Bek“ u Zagrebu družio sam se s pojedinim članovima ove
udruge, npr. Đina Tončić je dvije godine sa mnom dijelila i isti razred,
a neke sam, kao npr. Zlatka Kuftića ili Dragana Stokovića, sada svog
prvog suradnika u Udruženju slijepih esperantista Hrvatske, upoznao
kasnije. S Antonom Pokrajcem sam prijateljevao sve do njegove iznenadne smrti itd.
A jedan detalj iz najranijih školskih dana zauvijek mi se urezao u
pamćenje: funkcionari Udruge u to su vrijeme (vjerojatno Josip Ušić)
redovito posjećivali svoje učenike u školi i donosili im sitne poklone na
čemu smo im mi ostali, koji nismo imali tu sreću i takve posjetitelje,
itekako bili zavidni. Naravno da mi djeca tada nismo mogli znati da
je to rezultat ozbiljnog rada jedne grupe ljudi koja je bila odlučna u
tome da se život slijepog čovjeka, već od učeničke dobi, mora iz temelja
mijenjati nabolje.
Udruga slijepih Istarske županije svoj je 60. rođendan dočekala kao
vrlo afirmirana i prepoznatljiva asocijacija, i to ne samo na području na
kojem djeluje već i mnogo dalje, o čemu svjedoči velik broj sponzora i
donatora koji potpomažu njezin rad. U Istarskoj županiji ona ima svoje
sigurno mjesto, ugled i položaj, a sve se to moglo steći samo sustavnim
i upornim radom njenih članova i mnogobrojnih suradnika, koje su
čelni ljudi Udruge uvijek znali okupiti i angažirati na programima koje
su osmišljavali i provodili. I upravo o svemu tome ukratko pišem u ovoj
monografiji, jer želim da se to zna i pamti kako bi uspješni 60-godišnji
put ove udruge ostao neprekinut i u godinama koje dolaze.
Autor
Antun Kovač
Zlatko Kuftić – 30 godina
neumornog rada
Ako je Josip Ušić dao svoj pečat djelatnosti USIŽ-a u prvih 30-ak
godina postojanja Udruge, a svi se slažu da jest, onda će svakako aktivnost Zlatka Kuftića u sljedećih 30 godina Udruge ostati utisnuta vrlo
vidljivim tragom, i to ne samo zato što je od 1980. u najužem njenom
rukovodstvu, već zato što je doista sve to vrijeme, a osobito od 1998.,
kada je izabran za predsjednika Udruge, začetnik i pokretač svih njenih
akcija i projekata. A evo kako ga karakteriziraju njegovi najbliži suradnici, dopredsjednici Udruge, Olimpija Meden i Eduard Žufić:
„Kada je u pitanju djelovanje i rad USIŽ-a tu je Zlatko beskompromisan, rijetko traži pomoć od drugih i sam ulijeće u bitke. Tada se
zapravo u njemu bude asocijacije, osjećaji bukte žarom pravičnosti, a
riječi lete, pogađaju, ponekad i surovo onoga komu su upućene“.
I može li biti bolji uvod u monografiju od kraćeg razgovora s tim
i takvim čovjekom?
Vaša najkraća ocjena prijeđenog 60-godišnjeg puta USIŽ-a i što kao
najvrednije izdvajate iz prošlosti Udruge?
– Najkraće rečeno, moja je ocjena vrlo pozitivna. Slijepa osoba
je uvijek bila u prvom planu i to je svakako najvrednije, ne samo iz
prošlosti, nego i u svim našim sadašnjim aktivnostima, a za takav pristup zalagat ću se i ubuduće. U našoj se udruzi od osnutka puna pozornost poklanjala otkrivanju slijepih osoba, školovanju, zapošljavanju,
rješavanju stambenih problema, itd. i u tome smo postizali zavidne
rezultate. Danas, nažalost, neki od tih rezultata izostaju, npr. u oblasti
zapošljavanja, ali zato postižemo neke druge, rješavajući svakodnevne
probleme na koje slijepe osobe nailaze.
Što možete izdvojiti kao najvrednije s čime Udruga ulazi u sedmo
desetljeće svog postojanja i djelovanja?
– Svakako da je na prvom mjestu naše članstvo. Zatim su to i materijalna dobra za koja se Udruga izborila. To je npr. naš prostor na
10
Trgu Kralja Tomislava u Puli, to je kompleks Cukrići s „Kućom svjetla” kad ju izgradimo, to je konačno sve ono što služi
za zadovoljavanje potreba naših članova i
što im olakšava svakodnevni život.
Vi ste 31 godinu u najužem rukovodstvu
Udruge: od člana Predsjedništva, preko
tajnika pa do predsjednika. Kakve su
promjene nastale u radu Udruge u tom
vremenu?
Zlatko Kuftić, predsjednik Udruge
– Promijenilo se puno toga. Prije
svega, 80-ih se godina lakše dolazilo do
radnih mjesta: svi osposobljeni slijepi su
radili. Zapošljavali smo i slijepe s drugih područja Hrvatske. Danas je
zapošljavanje najteži i nerješiv problem. Danas je članstvo manje zainteresirano za rad u Udruzi, nego što je to bilo u ranijim vremenima.
Može se reći da je, osim za pojedine aktivnosti, uglavnom pasivno.
Koliko je danas članstvo stvarno zainteresirano za rad u Udruzi?
– Radi se o problemu koji muči sve udruge, pa to i nas nije mimoišlo.
Članstvo uglavnom ne koristi sve svoje sposobnosti koje ima, a i trebalo bi dati veći udio u svakodnevnim aktivnostima svoje udruge. Često
imam dojam da članovi u svojim nastojanjima i aktivnostima više žele
da odmognu nego da pomognu u radu Udruge. Uvijek ih pozivam da
probleme, ako smatraju da ih ima, rješavamo zajednički unutar Udruge
i da je najvažnije sačuvati stabilnu udrugu bez obzira tko je danas, ili
tko će biti sutra, predsjednik.
Za što su članovi konkretno najviše zainteresirani?
– Na prvom mjestu je pikado. Zatim članove zanimaju njihova
prava, manje obveze. Udruga doista nastoji uživjeti se što više u svakodnevni život slijepe osobe i u tom cilju pruža niz sasvim konkretnih
pogodnosti. Evo npr. USIŽ je vjerojatno jedna od rijetkih udruga
slijepih u Hrvatskoj koja svojem članstvu daje regres za desetodnev-
11
ni godišnji odmor i oporavak u iznosu od 100,00 kuna po danu. Drugo, ono što smatram izuzetno vrijednim i korisnim je da naša udruga
brine o svojim slijepim članovima samcima. Oni mogu npr. nazvati u
Udrugu ako trebaju ići liječniku i osigurat će im se besplatan prijevoz.
Sada smo započeli s trogodišnjim programom koji se zove „Dobar dan“
i kojim je obuhvaćeno 36 naših članova. Četiri zaposlene asistentice
odlaze u kuće naših članova i pomažu im u svladavanju svakodnevnih
životnih problema. Programom također uvodimo i jednu novu aktivnost – vožnju tandem-biciklom pa će se svaka slijepa osoba, nakon
testiranja i kad nađemo dovoljan broj volontera, moći uključiti u ovu
aktivnost. Interes je velik pa bismo kroz realizaciju ovog programa mogli imati novi sport za slijepe.
Udruge slijepih najčešće se žale na neriješeno financiranje. Vi, čini se,
nemate tih problema. Kako ste uspjeli riješiti financiranje Udruge i od
kada je financijska situacija stabilna?
– Danas lakše osiguravamo financijska sredstva za rad Udruge, vjerojatno zato što koristimo više izvora. Što se tiče financiranja,
najviše smo problema imali u ratnim godinama, iako se rat nije vodio
na našem prostoru. Imali smo na području Istre članove Saveza slijepih
izbjeglih i prognanih i trebalo je brinuti i o njima. U jednom trenutku
bilo je čak 58 slijepih osoba smještenih na području Istarske županije.
Financiranje je krenulo u boljem smjeru onog trenutka kad je država
promijenila način financiranja, tj. kad su se počeli raspisivati natječaji
za projekte i programe udruga. Mi smo se uključili i počeli pisati kvalitetne projekte. Tako smo npr. u 2008. godini ostvarili do sada i najveći
prihod od 1.331.000,00 kuna. U 2010. smo imali prihod od 808.000,00
kuna. Značajna sredstva ostvarujemo iz donacija raznih organizacija
i institucija; imali smo govorni automat s glasom izbornika Hrvatske
nogometne reprezentacije Slavena Bilića. Ipak, mislim da bi se financiranje udruga slijepih trebalo riješiti zakonom, kako bi se točno znalo da
grad, općina ili županija imaju obvezu financirati udrugu, kako se ne bi
moralo uvijek uvjeravati ispočetka, a naročito kad se promjeni stranka
na vlasti, da financiranje ne ovisi o raspoloženju trenutačne vlasti.
12
Kakva je suradnja s lokalnim vlastima?
– Mi imamo dobru suradnju i zadovoljni smo. Što se tiče lokalnih
vlasti – Županije, gradova i općina situacija se nije bitnije izmijenila,
ali za nas je najvažnije da smo prihvaćeni. Ne dobijemo, doduše, onoliko koliko bismo htjeli, ali uglavnom možemo biti zadovoljni. Tako
smo npr. prošle godine od njih dobili oko 250.000,00 kuna. Lokalna
nam vlast izlazi uglavnom ususret i kad se obratimo s nekom molbom,
uglavnom nam se riješi pozitivno. Najsvježiji je primjer da smo ovih
dana od grada Pule dobili još jedan dodatni prostor na vrlo atraktivnom mjestu kraj Arene gdje ćemo držati naše tandem-bicikle.
Kad je rođena ideja o Cukrićima i opišite taj put ili ideju od izletišta do
Kuće svjetla?
– Kroz izletište smo željeli slijepim osobama osigurati vlastiti prostor na kojem će potpuno samostalno funkcionirati. Ideja o izletištu
je, da kažem „zrijala“ dugo, a počela se ostvarivati od 2003. Povoljno je
kupljen velik komad zemlje od oko 31.000 m² u selu Cukrićima, udaljenom 20-ak km od Pule. Uređenje tog zapuštenog zemljišta započelo
je 2003. Do sada je obavljeno niz aktivnosti: očišćeno je zemljište,
očišćena je zelena površina, ugrubo su izrađene staze za šetnju, uz staze su postavljeni ivičnjaci koji slijepu osobu upućuju da se nalazi na
kraju staze, izgrađena je natkrivena terasa. Posebno volim isticati da
smo izgradili i kapelicu koju smo posvetili sv. Luciji, zaštitnici vida.
Izgradnja građevinskog objekta, koji smo nazvali „Kuća svjetla“ posebno me nadahnjuje. Kad sve završimo, ovdje će se moći organizirati
različite aktivnosti: edukacije u savladavanju svakodnevnih vještina,
zatim tu će se moći igrati društvene igre kao što je pikado, šah, igra karata, bit će tu i jedna velika dvorana u kojoj će se također moći odvijati
različite aktivnosti. S radovima se započelo na sportskom djelu Centra,
to je izgradnja nove viseće kuglane, zatim igralište za košarku za slijepe, boćalište za slijepe i jedan ravan prostor od otprilike 30 × 30 metara
gdje će se moći odvijati rekreativne aktivnosti na otvorenom. I ono što
me isto tako raduje, postavili smo 7 montažnih kućica i svaka ima oko
23 m² prostora; tu su i krušna peć i roštilj tako da će se moći organizirati i druženja za veći broj članova ili osoba. Već je do sada kroz Centar
prošlo preko 3000 ljudi.
13
U ovoj je godini Zlatko bio kandidiran za 4 nagrade i priznanja:
za Nagradu 16. lipanj HSS-a, koju je i dobio; za nagradu Grada Pule,
ali ju nije dobio jer, kako kaže, kad je čuo tko je nagrađen, priznaje da
je nagrada objektivno otišla u prave ruke; za odlikovanje Predsjednika
Republike „Red Danice s likom Katarine Zrinski“ koje mu je uručeno 1.
srpnja; za Nagradu USIŽ-a koja će mu biti uručena na svečanosti povodom 60. obljetnice Udruge – Zlatnik s likom Louisa Braille-a.
(A. K.)
Prilog 1.
U sklopu posjeta Puli predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo
Josipović, na Carinskom je gatu prisustvovao prezentaciji programa
„Dobar dan!“, kojom se pružaju usluge osobne asistencije slijepim osobama koje žive u samačkim kućanstvima na području Istarske županije,
osmišljenog i razvijenog unutar Udruge slijepih Istarske županije – Pula,
te demonstraciji vožnje na biciklima u tandemu.
– Zadovoljstvo je, ne samo kao predsjednika Udruge, nego i kao
građanina Istre, pozdraviti Predsjednika koji je podržao početak
značajnog programa za slijepe osobe kojim se želi doprinijeti njihovom
osamostaljenju – rekao je Zlatko Kuftić, predsjednik Udruge slijepih
osoba Istarske županije, kojeg je predsjednik Josipović ove godine odlikovao za dugogodišnji humanitarni rad.
Predsjednik Udruge slijepih osoba ovog puta se „revanširao“ uručivši
Predsjedniku u znak zahvalnosti za podršku programu zlatnik Louisa
Braillea, stvoritelja pisma za slijepe osobe. S detaljima programa Predsjednika je upoznala Biljana Bekić, autorica programa, naglasivši da
se njime želi povećati mobilnost slijepih osoba te najavila da Udruga
namjerava osigurati 20-ak bicikala za tandemsku vožnju.
(D. Memedović – Glas Istre)
14
Ivo Josipović, predsjednik Republike i Zlatko Kuftić, predsjednik Udruge
Prilog 2.
Predsjednik se, prepoznavši važnost ovog programa i nužnost njegove promocije u cilju senzibiliziranja šire javnosti za potrebe slijepih
osoba, rado zadržao s članovima Udruge i raspitivao o programu. Osim
što je prenio svoja iskustva iz ranijih susreta i posjeta udrugama slijepih
osoba, te čak inozemnom muzeju u kojem je u zamračenom prostoru
spoznao na koji način slijepe osobe doživljavaju svijet, Josipović je često
upućivao podršku članovima Udruge prilikom prezentacije programa i
djelovanja.
Akciju programa Udruge slijepih osoba službeno je otvorio
doprativši predsjednika Udruge Zlatka Kuftića do bicikla, a prilikom
demonstracije vožnje koja se odvijala na Carinskom gatu Predsjednik je
srdačnim pljeskom bodrio bicikliste, kako voditelje tako i suvozače slijepih osoba. Kod proslavljenog biciklista Martina Čotara, nekadašnjeg
mladog europskog prvaka na kronometar, koji je jedan od sudionika u
akciji, Josipović se raspitivao o programu i načinu vožnje, te čak članove
Udruge pozvao da za tandemsku vožnju biciklom koriste Brijune.
(G. Rojnić; snimio D. Memedović)
15
USIŽ – osobna iskaznica
•
•
•
•
•
Udruga je utemeljena 22. II. 1951.
neprekinuto djelovanje više od 60 godina
članova ukupno: 322 (muških 142, tj. 44,10%; ženskih 180, tj.
55,90%)
područje djelovanja Udruge: Istarska županija
sastavnice Udruge - 7 podružnica: Buzet, Labin, Pazin, Poreč,
Pula, Rovinj, Umag
Tijela Udruge:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Skupština
Upravni odbor
Predsjednik i dopredsjednici
Izvršni odbor
Nadzorni odbor
Komisije
Tajnik
Stručna služba
Adresa: Zadarska 40, HR-52100 Pula
e-mail: udruga-slijepih-zupanije-istarske@pu.t-com.hr
web stranica: www.inet.hr/uszi-pula
www.inet.hr/isi-cukrici
16
1. Temeljni zadaci Udruge
Temeljni zadaci Udruge nabrojani su u članku 10. Statuta USIŽ-a,
a ja ih na ovom mjestu, tj. na početku prikaza 60-godišnjeg rada i djelatnosti Udruge namjerno citiram u cijelosti kako bi pažljiviji čitatelj ove
monografije stalno bio u prilici da, prateći kontinuitet rada Udruge,
ujedno može i uspoređivati njezin razvojni put s njezinim današnjim
djelovanjem. Udruga dakle:
– učlanjuje i organizira slijepe građane na području Istarske
županije,
– potiče školovanje, rehabilitaciju i zapošljavanje slijepih osoba
te poduzima odgovarajuće mjere za ostvarivanje postavljenih
zadataka,
– animira roditelje članova Udruge, suradnike, stručne radnike i
druge građane u svrhu organiziranja raznih aktivnosti od interesa za redovne članove Udruge,
– predlaže nadležnim lokalnim i državnim tijelima te institucijama izmjene i dopune postojećih i donošenje novih propisa i
mjera kojima se uređuje položaj slijepih i visokoslabovidnih
osoba,
– vodi brigu na području socijalno-zdravstvene zaštite redovnih
članova Udruge,
– pruža pomoć redovnim članovima Udruge u ostvarivanju
njihovih prava i interesa te prema mogućnostima povremeno
dodjeljuje novčane i materijalne pomoći,
– potiče rješavanje stambenih pitanja redovnih članova Udruge,
– potiče organiziranje športske, šahovske i rekreativne aktivnosti
od interesa za članove Udruge,
– organizira odmor i oporavak, te kulturno-prosvjetne aktivnosti redovnih članova Udruge,
– organizira prikupljanje humanitarne pomoći u zemlji i inozemstvu te njenu raspodjelu,
– vodi evidenciju svih članova Udruge, te obavlja i druge poslove
u svezi s ostvarivanjem prava redovnih članova Udruge,
– potiče rješavanje organiziranog smještaja redovnih članova
Udruge treće životne dobi,
17
– stvara profit koji služi zadovoljavanju specifičnih potreba redovnih članova Udruge,
– opskrbljuje redovne članove Udruge potrebnim tiflotehničkim
pomagalima, predlaže njihovo usavršavanje i pronalaženje novih za svakodnevni život i rad slijepih osoba,
– prema svojim mogućnostima pomaže i slijepim osobama koje
nisu članovi Udruge,
– sukladno svojim mogućnostima pomaže i visokoslabovidnim
osobama,
– radi ostvarivanja svojih zadaća može obavljati gospodarsku ili
drugu djelatnost sukladno zakonima RH,
– surađuje s društveno-humanitarnim institucijama u zemlji i
sa srodnim asocijacijama i ustanovama slijepih i slabovidnih u
inozemstvu.
Projekt «Komunikacijskim štapom do jednakosti» - financiran od Ministarstva zdravstva
i socijalne skrbi
18
2. Kratak pregled 60-godišnjeg
povijesnog razvitka Udruge
2.1. Osnivanje Udruge i počeci rada
Pripreme za osnivanje prve organizacije slijepih na području Istre
za kotar i grad Pulu, na inicijativu Udruženja slijepih Jugoslavije, Glavni odbor za Hrvatsku, kako se u to vrijeme zvao Hrvatski savez slijepih,
obavio je Oblasni odbor Saveza slijepih Hrvatske Rijeka u suradnji s
Odjelom za socijalno staranje kotara i grada Pule. Osnivačka Skupština
održana je 22. II. 1951. u prostorijama Sindikalnog vijeća s početkom
u 10 sati. Bio je to prvi skup slijepih u Istri. Skupštinu je po službenoj
dužnosti otvorio povjerenik socijalnog staranja grada Pule Anđelo
Finderle. Uz 30-ak slijepih osoba s područja kotara Pula Skupštini su
prisustvovali u ime Glavnog odbora njegov potpredsjednik Dragutin
Križanec i u ime Oblasnog odbora Rijeka predsjednik Lujo Lovrić te
više predstavnika vlasti i političkih organizacija.
Skupština je donijela principijelne smjernice za rad, u kojima su
već tada nabrojani uglavnom svi najvažniji zadaci novoosnovane organizacije koji će s ponešto izmijenjenim sadržajem i načinom provođenja
vrijediti sve do današnjih dana. U 4. brošuri, „Svjetlost tmine“ – 30 godina Međuopćinskog udruženja slijepih Istre, između ostalog navedeni
su i ovi zadaci: „trebalo je omogućiti podesan smještaj Udruženju, naći
materijalnu bazu za rad, idejnu bazu, pružati pomoć članovima, pobrinuti se za točnu evidenciju članstva, evidenciju njihovih životnih prilika i njihovih potreba, voditi brigu o njihovom zaposlenju, školovanju,
opismenjavanju“.
U prvi Kotarski odbor izabrani su:
1. Ivan Ušić – predsjednik
2. Ruža Petrović – potpredsjednik
3. Josip Ušić– tajnik
4. Miho Banković – povjerenik socijalnog staranja kotara Pula
5. Anđelo Finderle – povjerenik socijalnog staranja grada Pule
6. Petrica Kapuralin – referent zaštite odraslih Gradskog narodnog odbora (GNO) Pula
7. Ivan Brenko
19
8. Anđela Molinarić
9. Josip Štiković
10. Anton Buić – u ime Saveza boraca.
Kako je vidljivo iz ovog sastava, čak četiri od deset članova bili su
predstavnici vlasti i političkih struktura, što ukazuje na to koliko je, na
jednoj strani, tada vrlo centralizirana vlast bila uključena u sve pore
društvenoga života, a s druge strane, ovaj je sastav trebao i formalno
potvrditi da će organizacija tražiti i dobivati pomoć vlasti i šire zajednice.
Prema tadašnjim pravilima Glavnog odbora novoosnovana organizacija slijepih imala je status kotarske podružnice, a njezin najviši
organ bila je Konferencija članstva s prerogativima podružničke
skupštine. Iz već spomenute 4. brošure razvidno je da se Konferencija
članstva kao skupština organizacije držala uredno svake godine u vrijeme postojanja kotara kao društveno-političke zajednice i organiziranog oblika državne i lokalne vlasti.
Izvršne i operativne funkcije obavljao je Kotarski odbor podružnice
i pod tim će imenom Udruga djelovati i predstavljati se prema van i
unutar republičke organizacije slijepih sve dok bude postojao kotar kao
teritorijalna jedinica i oblik vlasti.
Već 27. III. 1951., dakle samo nešto više od mjesec dana nakon
osnivanja, izabran je u prostorijama Povjereništva socijalnog staranja
GNO Pula Izvršni odbor Kotarskog odbora kao uži štab (tim) za akciju,
u sljedećem sastavu:
1. Ivan Ušić – predsjednik
2. Ruža Petrović – potpredsjednik
3. Josip Ušić – tajnik
4. Petrica Kapuralin – član
5. Anton Zenzerović – član
Izvršni odbor započinje s ostvarivanjem osnovnih preduvjeta za
rad kao što su otvaranje tekućeg računa, izrada pečata, nalaženje uredskog prostora i namještaja itd. Iz jednog kasnijeg intervjua s Josipom
20
Ušićem saznajemo da je Kotarski odbor prva novčana sredstva u iznosu od 5.000,00 dinara dobio od Oblasnog odbora Rijeka.
Važno je zabilježiti i prijedlog iz tih najranijih početaka rada da se
slijepima Pule pridruže slijepi kotara Labin i grada Poreča, a da se za
kotar Buzet i kotar Pazin otvori centar u Pazinu.
Spomenimo još u ovom odjeljku i drugu po redu konferenciju
članstva, odnosno Skupštinu kotarske podružnice Saveza slijepih za
grad i kotar Pulu, održanu već 22. VIII. 1951. Konferenciji je prisustvovalo 26 članova, predsjednik Oblasnog odbora Rijeka Lujo Lovrić,
predstavnici Povjereništva za socijalno staranje GNO i Kotarskog narodnog odbora (KNO) Pula, te kotara Labin i Pazin. Na ovom prvom
skupu poslije osnivačkog izvršena je prva šira analiza dotadašnjega
rada, temeljem postavljenih zadataka. Na skupštini je, između ostalog, utvrđeno da je rad organizacije pokrenut, da je evidencija članstva
poboljšana i da organi vlasti dobro surađuju. Istaknuto je kako svi slijepi već dobivaju potrošačku kartu R-L, što je za ono vrijeme racionalizirane potrošnje bilo itekako važno i svakako vrijedan rezultat aktivnosti
organizacije.
Za delegate u Glavni odbor slijepih u Zagrebu izabrani su: Ivan
Ušić, Josip Ušić, Ivan Persilja, Anton Buić i Rudolf Čelić. Za predstavnika u Glavnom odboru izabran je Ivan Ušić, a za predstavnika u Oblasnom odboru slijepih Rijeka izabran je Josip Ušić.
Kotar i grad Pula imali su tada 46 slijepih članova Kotarske
podružnice.
2.2. Naglasci sa 60-godišnje putanje kretanja istarske organizacije slijepih
U ovom odjeljku samo telegramski, dakle bez opisivanja, nabrajamo pojedina događanja i rezultate aktivnosti sa 60-godišnje povijesne
putanje USIŽ-a koja je, kako je napisao P. Turčić, „vijugava, ali uzlazna“.
Gdjegod je to bilo moguće stavili smo nadnevak i godinu događanja.
Ne radi se ovdje o najvažnijim događajima, jer će oni biti obrađeni u
drugim odjeljcima, već o onima koje je, po ocjeni autora, ipak trebalo
makar i u ovakvom obliku samo spomenuti.
„Počelo se ama baš ni iz čega“, piše Turčić, a već tijekom te prve
godine djelovanja Udruženja svi su slijepi dobili potrošačku kartu R-L.
21
Već 1953. godine slijepi imaju 75% popusta u lokalnom prometu,
a od 1954. besplatno se voze na svim lokalnim linijama. Godine 1956.
pratioci slijepih osoba s oštećenjem vida većim od 90% plaćaju u lokalnom prometu 50% cijene prijevoza, a od 1965. i pratioci se voze
besplatno.
Od 1954. započinje nabava tiflotehničkih pomagala: počelo
je s ručnim satovima, a zatim su se nabavljali magnetofoni, sklopivi
štapovi, magnetofonske vrpce, papir za pisanje Brailleovim pismom,
džepni satovi i budilice, table i šila, kasnije Brailleovi pisaći strojevi itd.
S godinama se asortiman mijenjao pa se danas nabavljaju i elektronička
pomagala: povećala za čitanje crnog tiska, elektronički štapovi za kretanje, elektroničke bilježnice i druga elektronička računalna oprema
prilagođena potrebama slijepih, vage, govorni tlakomjeri, mjerači
šećera u krvi i niz drugih tiflotehničkih pomagala.
Gotovo od samog početka djelovanja Udruženja, radi razbijanja
predrasuda o slijepima i u vezi sa sljepoćom, održavaju se predavanja
u radnim kolektivima, školama, a kasnije i u prostorijama Udruženja.
Rekorde po broju održanih predavanja svakako je potukla 1963. godina
kada ih je održano ukupno 40, uz prikazivanje odgovarajućih filmova.
Od 1956. potrebiti dobivaju socijalnu pomoć.
Od osnutka Udruženje dobro surađuje s organima narodne vlasti i drugim organizacijama pa tako već 1957. ima svog predstavnika
u Komisiji za zaštitu odraslih Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu
politiku KNO Pula i u Komisiji za društvene organizacije Općinske organizacije Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN) Pula.
Od 1958. godine, tj. od vremena dobivanja prikladnijega prostora, počinju se održavati sastanci s članstvom, utorkom i petkom od
16 do 19 sati, radi obavješćivanja i upoznavanja članova s pojedinostima i zanimljivostima iz rada Organizacije, a koje su u svezi s njihovim životom i radom. Cilj je ovih sastanaka i taj da se čuju mišljenja i
prijedlozi članstva o željenim temama radi planiranja predavanja, te
da se saslušaju potrebe članova. Na ovaj način članstvo se uključivalo
u upravljanje svojom organizacijom. U istom cilju svake godine, barem jedanput, upriličuju se masovni sastanci s članovima s terena u
općinskim centrima.
Od 1961. usavršava se patronažna služba pa se posjećuju bolesni
članovi u bolnicama i kod njihovih kuća. Posjećuju se i obitelji slijepih
22
na terenu radi anketiranja njihova smještaja, životnih uvjeta i potreba.
Ovo postaje rutinskom praksom u radu Udruženja.
Godine 1963. sva slijepa djeca su kategorizirana pa se zna tko treba biti upućen u kakvu školu.
Dana 23. IV. 1965. raspravljena je problematika slijepih u Socijalno-zdravstvenom vijeću Skupštine općine (SO) Pula, kada su raspravljana i prioritetna radna mjesta za slijepe.
Dana 16. I. 1966. održana je u Rapcu zajednička konferencija
udruženja slijepih Pule i Rijeke. Na sastanku je zaključeno:
– da se slabovidna djeca u kotaru Rijeka uključe u redovne
škole,
– da se svim osposobljenim slijepima prizna prioritet kod
zapošljavanja na određenim radnim mjestima, prvenstveno na
kućnim telefonskim centralama,
– da se dodijeli stalna socijalna pomoć svim socijalno ugroženim
slijepim licima i
– da se osigura način financiranja udruženja slijepih.
Ovi zaključci razmotreni su i prihvaćeni na Kotarskoj skupštini u
Rijeci 9. III. 1966. kao preporuka općinskim skupštinama da ih provode.
Godine 1966. pristupilo se temeljitoj analizi stanja i problematike
unutar Organizacije, a dobiveni podaci trebali su poslužiti trasiranju
daljnjeg rada Organizacije i izradi perspektivnih planova rješavanja
aktualnih i nadolazećih problema. Bez obzira na manjkavosti ove analize, vrijednost ovog dokumenta Juraj Rubeša, iz čije „Spomen knjige
1951–1971“ – 20 godina Saveza slijepih u Istri koristimo materijal za
ovu crticu, sažeo je u sljedeće dvije rečenice: „Stvorena je osnova s koje
se mogu činiti daljnji zahvati s manje truda i s daleko većim uspjesima.
Daljnju razradu, pa i eventualna studioznija ispitivanja stanja u organizaciji, bit će daleko lakše efikasnije i temeljitije provesti.“
U cilju suzbijanja sljepila učenike su po školama pregledavali oftalmolozi, kada je za to dobiveno odobrenje nadležnih kao i potrebna
financijska sredstva, pa je npr. u 1966. godini pregledano čak 12 000
školske djece.
Citirano prema P. Turčić: „Svjetlost tmine“ – 30 godina Međuopćinskog udruženja
slijepih Istre.
23
Godine 1969. reviziji je podvrgnuto 98 članova Udruženja, kako bi
se utvrdilo njihovo „zdravstveno stanje“ (vjerojatno stanje vida – op. A.
K.). Tada ih je iz evidencije izbrisano 18, jer nisu ispunjavali uvjete za
učlanjenje u organizaciju slijepih s obzirom na poboljšano stanje vida
uslijed liječenja ili upotrebom pomagala ili promjenom dotadašnjih
kriterija po kojima se moglo postati članom Saveza slijepih.
Od 1972., kako bi se upotpunila briga za članove, pri Odboru
Udruženja uspostavljaju se četiri komisije koje su zadužene za pojedine sektore života – zdravstveni, kulturno-prosvjetni, stambeni,
zapošljavanje, sport i rekreacija.
Od sredine 1960-ih godina Udruga ostvaruje dobru suradnju s nizom udruženja slijepih: Rijeka, Zagreb, Nova Gradiška, Našice, Slavonski Brod, Kopar, Nova Gorica, Zadar, Šabac itd.
Sredinom 1970-ih i početkom 1980-ih godina, na inicijativu
Udruženja, u statute samoupravnih interesnih zajednica socijalne
zaštite (SIZ-ova) unose se odredbe o dodatku za tuđu njegu i pomoć
slijepima koji ovaj dodatak nisu ostvarivali po nekoj drugoj osnovi.
Udruga je 6–19. IV. 1972. bila domaćin IV. šahovske olimpijade
slijepih na kojoj su sudjelovale šahovske reprezentacije iz 22 zemlje, a
održana je u hotelu Belvedere u Medulinu.
Međuopćinsko udruženje slijepih Pula je 1980-ih godina, zajedno
sa SSH-om, angažirano na iznalaženju adekvatnog prostora za izgradnju odmarališta za hrvatske slijepe na području Istre.
Krajem 1982. nabavljeno je službeno vozilo kako bi se lakše
izvršavali zadaci Udruženja na terenu.
U 1982. godini pregledano je 3296 djece predškolske i
osnovnoškolske dobi, a s pregledima – najavljeno je na skupštini – nastavit će se i u 1983. godini. Sredstva za ovu akciju trebaju osigurati,
kao i do sada, općinski SiZ-ovi zdravstva, općinski SiZ-ovi socijalnih
zaštita i SiZ-ovi za predškolsku dob i osnovno obrazovanje.
Godine 1983. Skupština daje u zadatak Predsjedništvu „da i nadalje vodi strogu brigu i da pomaže slijepim članovima kod adaptacije,
popravka vlastitih kuća, ili stana, kao i onima koji se odluče na stambenu izgradnju.“
U izvještaju na skupštini 1983. ističe se aktivnost slijepih žena i
predlaže se da se više žena izabere u predsjedništvo kako bi utjecale
24
na donošenje programa primjerenijih njihovim aktivnostima i potrebama.
Međuopćinska organizacija slijepih i slabovidnih Istre održala je
prvu izvanrednu Skupštinu u svom dotadašnjem djelovanju 11. VI.
1986. „sa ciljem da se razriješe nagomilani problemi, da se iznađu putevi prevazilaženja stanja koje je ocijenjeno kriznim, te da se nakon nje,
dakle ove Skupštine, konsolidira stanje i počne sa radom na sređivanju
i vraćanju ugleda Organizaciji, koji je ona oduvijek imala“. Na Skupštini
je predsjedništvo podnijelo izvještaj o nepravilnostima u radu i
ponašanju tajnika Organizacije Josipa Ušića. Izvještaj je u 18 točaka,
koje je uobličila posebna radna grupa, a predsjedništvo prihvatilo,
prikazao spomenute nepravilnosti. Josip Ušić je nakon toga dao ostavku na dužnost tajnika, čime je bio okončan njegov tridesetpetogodišnji
rad na čelu istarske organizacije slijepih, u to vrijeme i slabovidnih.
Godine 1991., kada u Istru počinju stizati slijepi izbjeglice i
prognanici, Organizacija u sljedećim godinama organizirano brine i o
njima, nastojeći im život učiniti snošljivijim. U izvještaju 1990–1994.
piše: „Mnoge slijepe osobe iz drugih organizacija slijepih s područja
Hrvatske bile su prisiljene da svoj drugi dom potraže u našoj Istri.
Našoj organizaciji u ovom periodu prijavilo se 23 slijepih članova,
koji su smješteni u hotelima ili privatno. Svi su posjećeni od strane
naše organizacije, i tom su im prigodom uručeni prikladni poklon‑paketi. Dodijeljene su i jednokratne novčane pomoći onima koji za
boravka u Istri nisu imali nikakvih novčanih primanja. Pomagano je i
organizacijama slijepih s ratom ugroženih područja (Vukovar i Zadar).
Za slijepe prognanike iz Vukovara organizacija je snosila troškove
odlaska na osnivačku Skupštinu u Zagrebu. Naši članovi su se također
priključili akciji prikupljanja novčane pomoći za organizacije slijepih
s ratom ugroženih područja Republike Hrvatske. Prikupljena sredstva
su uplaćena u fond RSSSH-Zagreb“.
U teškim vremenima s početka 1990-ih godina, kako bi poboljšala
status svojih članova, Organizacija je zatražila suglasnost o prikupljanju i raspodjeli humanitarne pomoći, za što je i dobiveno rješenje
od Ministarstva rada i socijalne skrbi RH. Humanitarna pomoć potom
je dobivena od niza privrednih i drugih organizacija i ustanova.
Godine 2000/01. osnovane su podružnice USŽI-a Pula: Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Pula, Rovinj i Umag.
25
Nakon 2000. uspostavlja se dobra suradnja s Lions Clubovima
Pula, Poreč i Novigrad. U organizaciji Lions Cluba Pula održano je predavanje pod nazivom „Upoznavanje mora i života u moru“ za članove
USŽI-a Pula te je obavljen razgovor u vezi mogućeg organiziranja humanitarnih akcija za prikupljanje financijskih sredstava za Udrugu.
Lions Club Poreč organizirao je manifestaciju na kojoj su prikupljena
novčana sredstva za članove s područja podružnice Poreč, a povodom
50-e godišnjice postojanja Udruge ovaj klub je Udruzi poklonio televizor.
Od 2003. Udruga se svojim programima i projektima redovito javljala na raspisane natječaje, bilo od pravnih osoba, županije ili
državnih tijela.
U 2010. Udruga je za osnovnu djelatnost od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi dobila 90.000,00 kn.
2.3. Pedesetogodišnja potraga za prikladnim radnim i uredskim prostorijama Udruge
O iznalaženju kakvog-takvog prostora za rad novoosnovane udruge slijepih razmišljalo se već prilikom samog osnivanja. Vidljivo je to
već iz citiranih principijelnih smjernica za rad u kojima je odmah na
početku zapisano: „Trebalo je omogućiti podesan smještaj Udruženju,
naći materijalnu bazu za rad“, itd.
Prvi uredski prostor (kancelariju) Kotarski odbor Pula, kako piše P.
Turčić u 4. brošuri, dobio je zahvaljujući upornosti tajnika J. Ušića i uz
pomoć povjerenika za socijalno staranje kotara Pula Mihe Bankovića.
Narodna fronta dodijelila je najnužniji namještaj. Taj prvi prostor nalazio se u sklopu prostorija umirovljenika. Ubrzo je postavljen i honorarni službenik, a Kotarski se odbor u prvom prostoru nalazio relativno
kratko – do 30. IX. 1952. godine. Od 1. X. 1952. do 30. IV. 1954. uredski
se prostor nalazio u prostorijama Gradske tržnice. Potom, više od 4 godine, od 1. V. 1954. do 30. IX. 1958. Kotarski odbor djeluje iz prostorija
u Lenjinovoj ulici u Puli. Svi ti prostori, saznajemo iz brošura o djelovanju organizacije slijepih u Istri, bile su neprikladne za provođenje
organiziranoga rada s članstvom.
Tek prostorije u koje se Kotarski odbor useljava 1. X. 1958. na
Trgu AVNOJ-a br. 4 u Puli bile su prikladnije, a osobito kada su kasnije
26
Nekadašnje prostorije Udruge
Sjedište Udruge, Zadarska 40, Pula
27
adaptirane i prilagođene kako za potrebe društvenoga rada članstva i
za članstvo tako isto i kao administrativni ured.
Postojanje adekvatne prostorije omogućilo je nabavku inventara i
opreme na što je utrošeno 430.000,00 dinara. U društvenim prostorijama za potrebe članstva nabavljeni su radioaparat, magnetofon, pisaći
stroj za slijepe, garniture šaha i drugih igara te je uređena knjižnica s
knjigama na brajici. U ovom prostoru Organizacija je ostala do 18. XII.
1971., da bi se 19. XII. 1971. preselila u još prikladnije prostorije na
Verudi u bivšoj ulici Anke Butorac 30/1, danas Trg kralja Tomislava 1.
Bio je to događaj od iznimne važnosti za Udrugu, za njezinu djelatnost,
za okupljanje i uopće za kvalitetnije druženje članova te za uspješniji i
daleko efikasniji rad.
Josip Lazarić, predsjednik SO-a Pula, otvorio je 19. XII. 1971. nove
prostorije u koje je uselilo Udruženje. Još od 1970. postoji zamisao izgradnje doma za slijepe u Puli, sa svim potrebnim prostorijama, pa čak
i očnom ambulantom, kako bi članovi Udruge bili „i u tom pogledu
bolje i pogodnije zbrinuti“.
Uz sve velike uspjehe u 2000. godini Udruga je ubrojila dobivanje
novog uredskog i radnog prostora od Gradskog poglavarstva Grada Pule od cca 100 m² u Puli, u Zadarskoj ulici na broju 40, „čime je
omogućeno odvijanje svih naših aktivnosti, a prostor je posebno važan
po tome što ima prilično veliku dvoranu sa 60-ak sjedećih mjesta, što
omogućuje održavanje i većih skupova“ – ističu u Udruzi.
I tako je Udruga nakon gotovo 50 godina lutanja i seljenja napokon uselila u prikladne i adekvatne prostore koji će se narednih godina
još dotjerivati pa i nadograditi.
Adaptaciju i potrebnu opremu za novi prostor Udruga je rješavala
donacijama koje su u te svrhe prikupljane niz godina i uplatom
Zagrebačke banke d.d. Zagreb. U novim se prostorijama započelo s radom 25. VIII. 2000. godine.
Nakon što su prostorije uređene kao aktualan problem nametnulo
se plaćanje najamnine. Zato je Udruga odmah pokrenula akciju za dobivanje rješenja o oslobađanju plaćanja naknade za prostor Gradu Puli,
u čemu je nakon kraćeg vremena i uspjela. Krajem rujna 2002. godine
dobivena je još jedna prostorija na korištenje koja se nalazi u sklopu
Zadarske 40. Prostorija je renovirana i opremljena te je u nju preseljena
prijamna kancelarija Udruge.
28
Nakon uređenja prostorija u Zadarskoj ulici Udruzi se ubrzo
posrećilo tako da je uz ovaj kvalitetan prostor u Puli dobila još jedan,
uglavnom zahvaljujući angažmanu dopredsjednice Udruge, Olimpije Meden, i podupiruće članice – Sanje Oplanić. Riječ je o prostorijama koje su dobivene na korištenje od Poglavarstva Grada Poreča.
Prostorije se nalaze u Poreču u Ulici Mate Balote 13, a dodijeljene su
USIŽ-u za potrebe članova Podružnice Poreč. Prostorije su potpuno renovirane, a svečano ih je otvorio, uz velik broj uzvanika, 2. VII.
2005. gradonačelnik Grada Poreča, Edi Štifanić. Prvi sastanak članova
porečke podružnice u novom prostoru održan je 30. IX. 2005., a od
tada se članovi Poreštine redovito okupljaju svakog utorka i petka. Za
potrebe Podružnice Poreč kupljen je pikado za koji je veći dio sredstava osigurao Lions Club Poreč.
2.4. Ustrojstveni oblici USIŽ-a u proteklih 60 godina
Udruga slijepih Istarske županije – Pula doživjela je tijekom
proteklih 60 godina nekoliko reorganizacija i promjena ustrojstvenih
oblika i naziva, a što se uglavnom poklapalo s reorganizacijom
političko-teritorijalnih jedinica i podjelom najprije Narodne i
Socijalističke Republike Hrvatske na kotareve i općine, a nakon
osamostaljenja Republike Hrvatske i njezinom podjelom na županije.
Svakom reorganizacijom nakon 1955., kad je uveden komunalni sustav
u Hrvatskoj, organizacija slijepih u Istri obuhvaćala je uvijek područje
cijele Istre. „Zahvaljujući tome“, piše Juraj Rubeša u „Spomen knjizi 1951–
1971“ – 20 godina Saveza slijepih u Istri, „materijalne teškoće i kadrovski
problemi nisu u većoj mjeri iscrpljivali aktivnost organizacije“. Uvijek
je bilo dovoljno prostora i mogućnosti da se organizacija angažira na
svim područjima rada, počevši od opismenjavanja slijepih, upućivanja
na školovanje i rehabilitaciju, zapošljavanja, pružanja socijalne pomoći
i organiziranja socijalne zaštite, do njegovanja kulturno-prosvjetnog
i kulturno-zabavnog života i rada, sportsko-rekreativnih aktivnosti,
nabave pomagala itd.
Prvi ustrojstveni oblik USIŽ-a bio je Kotarski odbor Pula koji
je predstavljao kotarsku podružnicu slijepih, a ona je bila sastavnica
Citirano prema S P. Turčić: „Svjetlost tmine“ – 30 godina Međuopćinskog udruženja
slijepih Istre.
29
republičke organizacije – Saveza slijepih Jugoslavije – Glavni odbor za
Hrvatsku.
Odmah nakon osnivanja Kotarski odbor je predložio, kako je već
rečeno u prvom odjeljku, da se slijepima Pule pridruže slijepi kotara
Labin i grada Poreča, a da se za kotareve Buzet i Pazin uredi centar u
Pazinu. Međutim na inicijativu Glavnog odbora i uz pomoć Oblasnog
odbora slijepih Rijeka 1953. osnovan je Kotarski odbor Buje, a 1954.
osnovani su kotarski odbori, odnosno kotarske organizacije Saveza
slijepih Hrvatske (SSH) za kotareve: Buzet, Labin, Pazin i Poreč.
Napomena: od 21. VI. 1953. Savez slijepih Jugoslavije Glavnom
odboru za Hrvatsku mijenja naziv u Društvo slijepih Hrvatske, a na
Prvom kongresu Društva 1954. uvodi se naziv Savez slijepih Hrvatske
pa se shodno tome mijenjaju i nazivi osnovnih udruženja (umjesto
podružnica one su od tada osnovne organizacije, a imenu se dodaje
„savez slijepih“, npr. Kotarski odbor Saveza slijepih Pula).
U 1955. godini, kao što je već rečeno, u Hrvatskoj se uvodi komunalni sustav i reorganiziraju kotarevi i općine. „Rješenjem Glavnog
odbora SSH od 15. studenog 1955. Gradsko-kotarski odbor u Puli dobiva značaj Kotarskog odbora za Istru“ budući da su kotarski odbori u
Bujama, Buzetu, Labinu, Pazinu i Poreču bili ukinuti, vjerojatno zbog
spomenute reorganizacije političko-teritorijalnih jedinica.
Dr. Petar Turčić također piše da su gotovo u svim općinskim centrima održane pripremne konferencije, na kojima su izabrani delegati za godišnju skupštinu Kotarskog odbora Saveza slijepih Pula, a ta
je održana 30. VI. 1956. u Puli i nazočio joj je i predsjednik Glavnog
odbora SSH-a Milan Berkeš.
Na 7. Skupštini slijepih Istre, održanoj 14. IX. 1957., odlučeno je da
se zbog veličine kotara i radi prisnije komunikacije s članstvom osnuju
tri povjereništva: u Bujama, Pazinu i Poreču, a priopćeno je također da
je u osnivanju i povjereništvo u Labinu. Za povjerenike su uglavnom
angažirani referenti koji rade na poslovima socijalne zaštite. Putem
povjereništva slijepi su trebali održavati vezu sa središnjicom u Puli.
Međutim unatoč ovako dobro zamišljenoj ideji, povjereništva se nisu
dugo zadržala. Tako su već na 9. skupu slijepih, koji je zabilježen kao
III. godišnja Skupština, a održan 18. X. 1959., ukinuta povjereništva u
Bujama, Poreču i Labinu, a ostalo je samo povjereništvo u Pazinu, jer je
tamo bilo, uz Pulu, i najviše članova.
30
U obrazloženju ove odluke samo je rečeno da je ocijenjeno da su
povjereništva bila suvišna, jer je Odbor u stanju održavati neposredne
kontakte sa svim slijepima na terenu.
Nova teritorijalna reorganizacija u Hrvatskoj uslijedila je 1961.,
kad se počinju gasiti mali kotari (nakon ustavne reforme iz 1963. kotari
će se kao društveno-političke, upravne i teritorijalne jedinice u potpunosti izgubiti), a općine postaju osnovnim društveno-političkim zajednicama i teritorijalnim jedinicama. Uslijed toga i kotarske organizacije
Saveza slijepih postupno se transformiraju u općinske i međuopćinske.
Evo kako je dr. Franjo Tonković ukratko sažeo tu važnu transformaciju u Savezu slijepih Hrvatske: „Kad su 1961. u Hrvatskoj ukinuti kotari, kotarske organizacije prevedene su u status općinskih osnovnih
organizacija, zadržavši svoje ranije područje djelovanja. Ovo potonje
bilo je omogućeno time što je onima od bivših kotarskih organizacija
koje su se protezale na veći broj općina dan međuopćinski karakter,
praktično-organizacijska mjera koja ne stoji ni u kakvoj vezi sa, uostalom, kasnije ustanovljenim zajednicama općina u Hrvatskoj. Prema
tome se funkcija općinskih organizacija nije izmijenila, kao što se nije
izmijenila ni funkcija povjereništava“.
USIŽ Pula, prema Turčiću, kao svoju prvu Općinsku skupštinu
Saveza slijepih Pula označava 12. skupom slijepih Istre, a održana je
24. X. 1965. u vlastitim prostorijama na Trgu AVNOJ-a br. 4 u Puli. Iz
prikaza rada skupštine saznajemo da je na sjednici Izvršnog odbora
2. IX. 1964. usvojen novi Poslovnik o radu Odbora i komisija prema
kojem je vjerojatno izvršen i novi ustroj organizacije.
Od 1. I. 1970. Udruga djeluje prema – Turčić piše – „novom pravilu“ usvojenom na Skupštini 26. X. 1969., pod nazivom Općinski odbor
saveza slijepih Pula.
Na 16. skupu slijepih Istre, održanom 9. XII. 1973. pod imenom
„Radna i osnivačka Skupština Osnovne organizacije slijepih Pula“,
pravilnik iz 1969. zamijenjeno je Statutom. Zajedno s novim Statutom donesen je i Akt o osnivanju organizacije, koji je potpisalo 10.
članova i kojim se organizacija registrira kod Republičkog sekretarijata
unutrašnjih poslova (RSUP) Hrvatske – prema dr. Turčiću – kao Organizacija slijepih Pula. Potpisnici osnivačkog akta su: Josip Ušić (Pula),
Marija Brečević (Pula), Guglielmo Albanese (Pula), Eduard Žufić
(Pula), Carmelo De Leo (Pula), Marija Žudih (Pula), Edoardo Matic-
31
chio (Galižana), Vera Rosanda (Vinkuran), Anton Pokrajac (Rovinj) i
Marijan Terlević (Bale).
Godine 1976. donesen je novi Statut po kojem se, uz ostalo,
ponovno mijenja ustrojstvo organizacije i ona od tada djeluje kao
Međuopćinsko udruženje slijepih Istre Pula.
Skupština 23. II. 1980. prihvaća novi nadopunjeni Statut
Udruženja.
Godine 1983. Skupština donosi izmjene Statuta po kojem se naziv
organizacije mijenja u Međuopćinska organizacija slijepih Istre Pula,
a organizacija ima status društvene organizacije. Stjecanje ovog statusa bilo je važno, jer su prema tadašnjem zakonodavstvu društvene
organizacije imale bolji tretman u odnosu na udruženja građana pa je
shodno tome i Savez slijepih Hrvatske insistirao na priznanju statusa
društvene organizacije u čemu je i uspio. Savez slijepih Hrvatske se
1985. transformira u Savez slijepih i slabovidnih Hrvatske (SSSH) pa se
transformiraju i njegove osnovne sastavnice. Tako USIŽ Pula od tada
djeluje pod nazivom Međuopćinska organizacija slijepih i slabovidnih
Istre Pula.
Godine 1994. donesen je novi Statut Organizacije prema kojem
se ona transformira i djeluje pod nazivom Udruga slijepih Županije
istarske Pula.
U 2000. godini usvojen je novi Statut Udruge, ali je njezin naziv
ostao isti.
Godine 2006. donesen je novi Statut koji se i danas primjenjuje i
prema kojem organizacija djeluje kao Udruga slijepih Istarske županije
– Pula.
32
3. Članstvo
3.1. Kretanje i sastav članstva
Na obilježavanju 55. obljetnice Udruge 2006. iznesen je podatak
da je tijekom proteklih 55 godina kroz Udrugu prošao 1521 član, a da
je tada bilo učlanjeno 319 članova.
Tablica 1: Kretanje članstva USIŽ-a po godinama (1951.–1976.)
Godina
1951.
1953.
1954.
1956.
1957.
1959.
1961.
1963.
1965.
1967.
1969.
1972.
1973.
1976.
Broj članova
46
78
85
181
181
205
247
277
367
424
390
366
418
386
Deset godina kasnije, 1986., Udruga je brojila 355 redovnih i 16
izvanrednih (podupirućih) članova, 1987. godine 352 redovna i 22
podupiruća člana itd.).
Predstavljena tablica, iako iznosi sasvim jasne i konkretne podatke, zahtijeva širi komentar, a dopunit ćemo ju s još nekoliko vrijednih podataka koji se nalaze u brošuri „Svjetlost tmine“ – 30 godina
Međuopćinskog udruženja slijepih Istre P. Turčića.
33
Tablica nedvojbeno pokazuje da je Kotarski odbor udruženja
slijepih Pula od samog osnutka zadaćama pronalaženja, evidentiranja i
učlanjivanja slijepih u novoosnovanu organizaciju pristupio vrlo ozbiljno i odgovorno, tako da se broj organiziranih slijepih povećavao iz godine u godinu, dostigavši najveći broj – 424 – u 1967. godini. Međutim
odmah treba upozoriti da iznesene brojke u tablici pokazuju ukupan
broj članova organizacije u jednoj godini, među kojima se, uz redovne
članove, nalaze i izvanredni članovi, a to su uglavnom videće osobe,
društveni i društveno-politički radnici i drugi koji su bili spremni pomagati organizaciju slijepih. Tako je npr. od ukupno 85 članova u 1954.
godini redovnih bilo 52 i čak 33 izvanredna člana. A od 52 redovna
člana 25 ih je bilo sa stopostotnim gubitkom vida, 19 je imalo gubitak
vida od 90% i osam 80% gubitka vida.
Drugi primjer: 1965. Udruženje broji 367 članova, a od toga su 23
izvanredna člana. Kako ne bi bilo nejasnoće u vezi sa sastavom članstva,
i na ovom se mjestu moram pozvati na F. Tonkovića, koji vezano za
članstvo piše i sljedeće: „Već u prvim svojim razgovorima o profilu
namjeravane Organizacije (riječ je o Udruženju slijepih Hrvatske – op.
A.K.) suglasili smo se oko triju temeljnih zahtjeva što bi ih ona imala
ispunjavati, naime: da bude otvorena za sve slijepe iz Hrvatske, bez obzira na njihove razlikovne karakteristike; da se ne zatvara ni od videćih
građana; te da slijepima jamči apsolutno pravo na samoodlučivanje“.
I dalje: „Od samoga, dakle, početka Organizaciju sačinjavaju ponajprije slijepi i videći: prvi kao redovni, drugi kao izvanredni, od 1976.
podupirući članovi.“ Dva navedena primjera potvrđuju da je rukovodstvo istarske organizacije slijepih temeljne zahtjeve osnivača Hrvatskog saveza slijepih
provodilo od samih početaka svoga rada.
Nagli porast članstva od gotovo 100 u 1956. godini, u odnosu na
1955., nastao je zato što je, kako je već naprijed napisano, bio ukinut
rad pet kotarskih odbora i povjereništava Saveza slijepih u Istri, a uz
sve njihove poslove, naravno da je i njihovo članstvo bilo prebačeno
na Kotarski odbor Pula. Uz podatak o 181 učlanjenoj osobi, spominje
se i podatak da je broj slijepih u kotaru Pula tada iznosio 190, ali se ne
kaže zašto tih devet članova nije bilo u sastavu Organizacije. Isto tako
nisam pronašao ni obrazloženje zbog čega je broj članova s 277 u 1963.
34
F. Tonković: „I sami slijepi za slijepe“, str. 22.
porastao čak za 90 u 1965. te s 367 u 1965. godini na 424 u 1967., da bi
se potom u 1972. smanjio na 366, a zatim u 1973. ponovno narastao na
418 članova. Spominje se, doduše, da je 1969. reviziji podvrgnuto 98
članova i da je 18 izbrisano iz evidencije.
Tabelarni prikaz ne daje spolnu strukturu članstva, ali se ona
makar okvirno može naslutiti na osnovi tri podatka iz toga vremena
koja smo također našli u spomenutoj brošuri Turčića. U 1961. godini
od 247 članova 135 je muškaraca i 112 žena. Od ukupno 363 redovna
člana u 1976. godini muškaraca ima 180, a žena 183.
Treći podatak odnosi se na ukupan broj registriranih osoba
oštećena vida od osnivanja organizacije slijepih u Istri, od 22. II. 1951.
do 31. XII. 1980., i on iznosi 897 – muškaraca 462, žena 435.
Dopunimo tabelarni prikaz i jednim podatkom o socijalnoj strukturi članstva, a on se odnosi na godinu 1967., kada je organizacija brojila 424 člana, najviše u promatranom razdoblju. Među članovima je bilo:
173 umirovljenika, 31 ratni vojni invalid (RVI), 40 poljoprivrednika, 50
slijepih smješteno je u domove, 34 je primalo socijalnu pomoć, 77 ih je
bilo socijalno ugroženo, 19 učenika u osnovnim i srednjim školama, 19
zaposlenih, 2 na rehabilitaciji i 1 student.
Sljedećom tablicom ilustrirat ćemo dobnu strukturu članstva u
1974. godini, koja je vrlo nepovoljna, jer je čak 215 članova bilo starije
od 60 godina, što čini više od 60% ukupnog broja članova.
Tablica 2: Dobni sastav članova USIŽ-a 1974.
UZRAST
0–3 god.
4–6 god.
7– 15 god.
16–19 god.
20–25 god.
26–35 god.
36–45 god.
46–60 god.
> 60 god.
MUŠKIH
1
1
5
2
9
9
22
27
100
ŽENSKIH
—
3
4
1
9
9
10
26
115
UKUPNO
1
4
9
3
18
18
32
53
215
35
Prema S. Nikoliću („Svetionik nade“) 22. II. 2001. godine, dakle upravo na dan obilježavanja 50-godišnjeg jubileja, Udruga slijepih
Županije istarske brojila je 315 članova, od toga po podružnicama: Buzet 13, Labin 40, Pazin 21, Poreč 30, Pula 155, Rovinj 31 i Umag 25
članova.
3.2. Najnovije stanje članstva USIŽ-a
Tablica 3: Sastav članstva 22. II. 2011.
SPOL
Muških:
Ženskih:
Ukupno:
DOB
do 6 god.
7–14 god.
15–18 god.
19–25 god.
26–35 god.
36–45 god.
46–65 god.
> 65 god.
ŠKOLSKA SPREMA
nezavršena OS
OS
SSS
VŠS
VSS
magisterij/doktorat:
36
142
180
322
44,10%
55,90%
100%
2
5
4
9
12
24
106
160
0,62%
1,55%
1,24%5
2,80%
3,73%
7,45%
32,92%
49,69%
64
73
135
18
7
5
19,88%
22,67%
41,93%
5,59%
2,17%
1,55%
PRAVNI STATUS
civilni invalidi od rođenja
civilni invalidi s naknadno stečenim
invaliditetom
vojni invalidi Domovinskog rata
vojni invalidi II. svjetskog rata
invalidi rada
RADNI STATUS
zaposlenik na puno radno vrijeme:
zaposlenik sa skraćenim radnim vremenom
samozaposleni obrtnik
samozaposlenik
poljoprivrednik
nezaposlen (prijavljen HZZZ-u)
umirovljenik s osobnom invalidskom
mirovinom
umirovljenik s obiteljskom mirovinom
učenik
student
5
200
18,01%
62,11%
1
1
0
0,31%
0,31%
0,00%
14
0
4,35%
0,00%
2
1
14
104
81
0,62%
0,31%
4,35%
32,30%
25,16%
42
7
3
13,04%
2,17%
0,93%
I ova tablica, iako je pregledna i jasna, ipak zaslužuje kraći komentar.
Spolna struktura pokazuje da žena ima 11% više od muškaraca;
ranije su muškarci činili većinu članstva, međutim već 1976. žena je
bilo neznatno više od muškaraca (183 naspram 180), odnosno ukupno
je bilo 363 člana.
Što se tiče dobne strukture, ona je nešto povoljnija za mlađa
godišta, jer članova starijih od 65 godina sada ima 160, odnosno 49,69%;
u 1974., kao što smo vidjeli u prethodnoj tablici, bilo ih je gotovo 60%
u odnosu na ukupno članstvo. Velik udio u ukupnom članstvu, gotovo
33% ili 106 članova, čine slijepi u dobi između 46 i 65 godina, a to s
prethodnom skupinom čini gotovo 83% ukupnog članstva. Za Orga-
37
nizaciju i njezin sadašnji i budući rad ova skupina u dobi između 46 i
65 godina svakako je zanimljiva, jer predstavlja aktivan dio članstva.
Radi se o članstvu koje, ako se aktivira i dobro usmjerava, još uvijek
može dati vrlo vrijedan doprinos u radu Udruge. Možda upravo i zato,
zahvaljujući baš ovom dijelu članstva, Udruga ima ovako dobre radne
rezultate.
Članova mlađih od 36 godina ima ukupno 56, što u ukupnom
članstvu čini udio od približno 17% i to je dobra garancija da Udruga
ima perspektivu ukoliko ove mlade članove uspije zadržati na svom
području.
Školska sprema članova Udruge prema stupnju obrazovanja je
vrlo povoljna, jer ih više od 50% ima srednju i od srednje škole višu
naobrazbu. Posebno je vrijedno istaknuti 5 magistara i doktora, jer
doista ne znam koja bi se udruga slijepih u Hrvatskoj mogla pohvaliti
ovakvim podatkom.
Iznenađuje podatak da Udruga nema ni jednog invalida rada te
da nezaposlenih, prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje ima čak 104
člana ili 32,30%.
Program «Dobar dan! - usluga osobne asistencije slijepim osobama koje žive u samačkim
kućanstvima na području istarske županije” - financiran od Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa
38
Humanitarni koncert „Život pun nade” - za izgradnju Kuće svjetla - Cukrići
USIŽ ima 46 podupirućih članova.
Ovo poglavlje završit ćemo poimeničnim popisom slijepih osoba,
članova USIŽ-a koji se služe računalom, jer smatramo da je taj podatak, zbog vremena u kojem živimo, itekako važan i da sam za sebe, ali i
za ukupan rad Udruge, puno govori, a je li u ovom konkretnom slučaju
brojka od 34 člana, ili nešto više od 10%, u odnosu na ukupno članstvo
mala ili velika, ocijenite sami!
1.Franko Bakša
2.Dragan Behlić
3.Orijano Belušić
4.Dalen Bernaca
5.Marija Bušelić
6.Sonja Čeč – Bošnjakovski
7.Lejla Ćatić
8.Ruđer Glavurtić
9.Tanja Kleut
Franko Bakša
39
10.Melissa Končar
11.Mladen Kontić
12.Branko Košara
13.Nadia Kvaranta
14.Zvjezdana Mijojlić
15.Sanja Milotić
16.Andrej Mirković
17.Zlatko Močenić
18.Vjekoslav Močibob
19.Branko Nedeljković
20.Maja Nikolić
21.Dara Paris
22.Sandi Peršić
23.Vlasta Prenc
24.Mladen Radolović
25.Marina Radošić
26.Vlado Sirotić
27.Tanja Skopal
28.Saša Stanković
29.Dragan Stoković
30.Petar Šuran
31.Michel Tomašević
32.Damir Ugrin
33.Goran Vasiljević
34.Marina Zonta-Gobo
40
4. Socijalni karakter djelatnosti
USIŽ-a
Afirmacija slijepog čovjeka i njegova postupna integracija u
društvo jedna je od najvažnijih značajki djelatnosti organizacije slijepih
općenito pa tako i USIŽ-a. U USIŽ-u se to nametnulo kao prioritetna
zadaća od samog početka djelovanja, a ostvarivala se najvećim dijelom
održavanjem predavanja po školama i radnim kolektivima kako bi se
radni ljudi upoznali sa životom i radom slijepih i prihvaćali ih kao
ravnopravne članove društva. Ne zaboravimo da su do osnivanja svoje
organizacije slijepi bili građani drugoga reda, osuđeni uglavnom na to
da se o njima brinu drugi i da najčešće samo kao pasivni promatrači
prolaze kroz život. U Istri pod Italijom, između dvaju ratova, slijepi
doista nisu imali nikakvih šansi za samoafirmaciju. Osnivanjem vlastite
organizacije stvoreni su prvi preduvjeti za to i trebalo ih je znalački
iskoristiti. Predavanja su se u to vrijeme, dok su se još prvi slijepi iz
Istre nalazili na školovanju i osposobljavanju, pokazala kao dobar oblik
razbijanja predrasuda o slijepima te za njihovo potvrđivanje. A kad
su se počeli zapošljavati i sami su pridonosili mijenjanju predodžbi o
slijepima.
Danas Udruga afirmaciji slijepih pridonosi nizom drugih načina,
a prisustvo u medijima svakako je jedan od ponajboljih. Čini se da je
istarska udruga slijepih pravi „miljenik“ medija, jer sva događanja u
Udruzi, sve akcije i pokrenuti projekti dobro su medijski popraćeni.
Osobito je vrijedno istaknuti da su u samoj Udruzi zadovoljni medijskim predstavljanjem i načinom na koji se piše i govori o slijepima i
o Udruzi. Medijska promidžba je također uvelike pridonijela senzibiliziranju najšire javnosti za rješavanje mnogih problema slijepih ljudi.
Osim bitke za afirmaciju i samopotvrđivanje slijepog čovjeka kao
pojedinca i stvaralačke ličnosti, socijalni karakter djelatnosti USIŽ-a za
sve vrijeme njegova djelovanja davalo je i to što je vodio kontinuiranu
brigu i skrb o socijalnoj zaštiti i zbrinjavanju svojih članova, napose starijih i socijalno ugroženih. Ova je udruga bila među prvima u Hrvatskoj
koje su u svoju stručnu službu uključile socijalnog radnika, tako da se
socijalni rad mogao obavljati pod stručnim nadzorom. Godine 1957.,
na primjer, zabilježeno je da 68 članova živi u vrlo teškim materijalnim
41
uvjetima i da im je potrebna pomoć. Tada je od Glavnog odbora SSH-a
dobiveno 120.000,00 dinara za zimske socijalne pomoći članovima, a
sam je odbor podijelio još 40.000,00 dinara socijalne pomoći i 45 paketa po tzv. Care programu. Kotarski odbor je također predložio ukidanje
poreza onima koji posjeduju manje od tri hektara, a onima koji imaju
više od toga da se snizi porez. Kod kupovine radioaparata članovima se
davao regres od 4.000,00 dinara itd.
Evo još jednog primjera: za jednokratne pomoći u 1961. od Centralnog vijeća SSJ-a i Fonda jugoslavenske lutrije dobiveno je 500.000,00
dinara, a od Kotarskog odbora Crvenog križa 473.290,00 dinara.
Na inicijativu Kotarskog odbora Saveza slijepih Pula na sjednicama Savjeta za socijalnu zaštitu NOK-a Pula raspravljalo se o problematici zaštite i rehabilitacije slijepih osoba. Savjet je uputio preporuku
svim savjetima narodnih odbora općina:
- da razmotre problematiku slijepih osoba na svom području;
- da starim i iznemoglim slijepim osobama dodijele stalnu socijalnu pomoć;
- da srodnici koji su, po Zakonu o odnosima roditelja i djece,
obavezni na uzdržavanje svoju obavezu i izvršavaju. Osim toga
preporučeno je da se u budžetima narodnih odbora općina osiguraju dotacije za funkcionalne rashode Saveza slijepih kotara
Pula.
U ovoj preporuci, bez obzira što nije bila obvezujuća, Kotarski
odbor imao je dobru podlogu da na terenu, u općinama, inicira i ostvaruje socijalnu skrb za svoje starije i nemoćne članove. Zahvaljujući tome
stanje se iz godine u godinu popravljalo pa J. Rubeša u „Spomen knjizi
1951–1971“ – 20 godina Saveza slijepih u Istri stanje do 1971. ovako
karakterizira: „Socijalni rad za slijepe u ovom razdoblju bilježi vidan
napredak. Posjećeni su svi slijepi u socijalnim ustanovama i bolnicama.
Obavljeno je 147 kućnih posjeta i o svakom slučaju izrađena socijalna
anamneza, a nadležnim općinskim službama dostavljeni su materijali
sa prijedlozima za dodjelu socijalnih pomoći u slučajevima gdje je to
bilo potrebno. Predloženo je da se 12 članova smjesti u socijalnu ustanovu jer su ostali bez srodnika ili su živjeli sami u vrlo teškim stambenim i materijalnim prilikama. U 1971. stanje je bilo sljedeće: socijalnom zaštitom obuhvaćeno je 87 članova, starosnu mirovinu primaju
52 člana, a invalidsku 88. U domovima i zdravstvenim ustanovama
42
smještena su 42 člana. Sve je to bilo moguće postići zahvaljujući brizi
općinskih skupština i službi socijalne zaštite i, s druge strane, organiziranom radu Saveza slijepih u Puli koji je inicirao i tražio pojačanu
socijalnu skrb za svoje starije i nemoćne članove“.
U 1981. godini Udruženje organizira sveobuhvatnu akciju obilaska slijepih u obitelji, pri čemu npr. u općinama Buje, Buzet, Poreč i
Rovinj izdašnu pomoć pružaju Centri za socijalni rad ustupajući svojeg
socijalnog radnika i organizirajući prijevoz na terenu. Iz izvještaja
podnesenog Skupštini 26. II. 1983., iz kojeg prenosimo zabilješku o
provođenju akcije obilaska slijepih u obitelji, saznajemo da suradnja s
Centrom za socijalni rad u Puli nije na razini koju bi Udruženje željelo,
tako da se pri obilasku članova više morala angažirati Stručna služba
Udruženja radeći i u slobodne dane, tj. subotom i nedjeljom.
Nakon što se Organizacija slijepih transformirala u Međuopćinsku
organizaciju slijepih i slabovidnih Istre Pula, pojačana briga i skrb
usmjerena je i na kategoriju slabovidnih osoba, što je npr. vidljivo iz
Izvještaja podnesenog na skupštini 1987. Između ostalog organizirani
su kolektivni pregledi građana po mjestima kako bi se olakšao pristup
osobama u poodmakloj životnoj dobi i slabije pokretnim osobama.
Skupštini je predloženo da se oformi nova komisija za prijam slijepih i
slabovidnih osoba u Organizaciju. Sada postoje tri kategorije članova:
slijepi, visoko slabovidni i slabovidni. U 1987. godini podijeljeno je 36
novčanih pomoći socijalno ugroženim članovima. Iz spomenutog je
izvještaja također vidljivo da je Organizacija osnovala Fond solidarnosti iz kojeg bi se pružala pomoć socijalno ugroženim članovima. U
Fond svoje priloge mogu uplaćivati i članovi Organizacije, a sredstva će
se prikupljati iz raznih drugih izvora.
Aktivnost Udruge na socijalnom planu posebno je došla do
izražaja u godinama Domovinskog rata, posljedice kojeg su se, iako
se izravno nije vodio na istarskom području, itekako osjećale i ovdje,
pogoršavajući već i tako težak položaj slijepih. Preko Komisije za socijalno-ekonomska pitanja Udruga je na pismene zahtjeve članova dodjeljivala financijske pozajmice. Pružana je pomoć 23 slijepim izbjeglicama i prognanicima u granicama vlastitih mogućnosti pa su onima
koji nisu imali nikakva novčana primanja dodjeljivane i jednokratne
novčane pomoći, a pomagano je i organizacijama slijepih na ratom
zahvaćenim područjima, vukovarskom i zadarskom. I članovi pojedin-
43
ci uključili su se u akciju pomoći za organizacije na ratnim područjima
izdvajanjem vlastitih sredstava koja su potom uplaćena u zajednički
fond na razini HSS-a.
S dodjelama jednokratnih novčanih pomoći nastavljeno je i nakon
ratnih godina, jer se i danas dio članstva nalazi u socijalno-zaštitnoj
potrebi.
Udruga je svojim članovima pomagala i u rješavanju stambenih
problema, osobito kad bi se zaposlili izvan mjesta u kojem su do tada
živjeli. Rješenja su se tražila zajedno s radnim kolektivima, uz pomoć
stambenih fondova i društveno-političke zajednice. Ove aktivnosti prisutne su u radu Udruge i u najnovije vrijeme, bez obzira što se stambena politika provodi na drugim temeljima i načelima.
Dobre rezultate na područjima socijalnog rada i socijalne zaštite
za cijelo vrijeme svog postojanja organizacija slijepih je postizala zahvaljujući širokoj podršci organa vlasti, društveno-političkih,
društvenih i samoupravnih organizacija i dr. društvenih čimbenika, a
za to su se izborili sami članovi i rukovodioci Organizacije. Tako je,
da još jednom ponovimo, već na spominjanoj 2. konferenciji, dakle
na samom početku rada (kolovoz 1951.) konstatirano da vlasti dobro surađuju i da već svi evidentirani slijepi dobivaju potrošačku R-L
karticu. Čitajući brošuru P. Turčića, u kojoj je dan prikaz svih skupova slijepih Istre u 30-godišnjem djelovanju Udruge, ostajemo ugodno
iznenađeni činjenicom koliko je tadašnje rukovodstvo organizacije
uspijevalo na svojim skupovima okupiti odgovorne predstavnike vlasti
i društveno-političkih organizacija. Radi ilustracije, evo samo jednog
primjera doslovce prepisanog iz Turčićeve brošure: „Sedmi skup slijepih Istre održan je 14. IX. 1957. godine u prostorijama RVI (Ratnih
vojnih invalida – op. A. K.) Pula u Ulici Prvog maja 6.
Skupštini prisustvuju: Franjo Tonković – potpredsjednik Centralnog vijeća SSJ-a (Saveza slijepih Jugoslavije – op. A. K.), Milan Berkeš
– predsjednik Glavnog odbora SSH-a, Branko Adamčić – tajnik Glavnog odbora SSH-a, Štemberger – organizacijski sekretar KKSKH-a
(Kotarskog komiteta Saveza komunista Hrvatske; op. A. K.), Dodić –
tajnik SSRN-a (Socijalističkog saveza radnog naroda – op. A. K.) kotara
Pula, Franjo Vezić i Nevenko Rajf – Zavod socijalnog osiguranja Pula,
Sofka Poropat – Trikotaža Pula, Rudolf Jadreško – predsjednik gluhih
44
kotara Pula, Ivan Friganović, tajnik KOSRVI-a (Kotarski odbor Saveza
ratnih vojnih invalida – op. A. K.) i Jugoslavije.
Suradnja s tijelima vlasti i ključnim institucijama u okviru kojih su
se zadovoljavale pojedine potrebe i interesi građana, kakve su npr. bile
samoupravne interesne zajednice do 1990. godine, bila je dobra, osobito u područjima socijalne zaštite, obrazovanja, kulture i sporta. Udruga
i danas ostvaruje tijesnu suradnju s brojnim društvenim čimbenicima,
trgovačkim društvima i ustanovama. U izravnim usmenim kontaktima
sa županom, gradonačelnicima i načelnicima, saborskim zastupnicima, biskupom porečko-pulskim i svima drugima za koje se smatra da
bi na neki način mogli pomoći, ukazuje se na nedopustivo pogoršan
položaj slijepih osoba općenito u Hrvatskoj pa tako i u Istri, te se traže
i predlažu moguća rješenja za potpunije zadovoljavanje svakodnevnih
životnih i drugih potreba slijepih osoba. O nepovoljnom položaju slijepih Udruga je pismenim putem još u 2000. godini izvijestila Predsjednika Republike, predsjednika Sabora, predsjednika Vlade RH i ministra
rada i socijalne skrbi, tražeći njihovu intervenciju i pomoć.
U cilju rješavanja problematike slijepih, a prije svega radi poticanja
aktivnosti na donošenju zakona o zapošljavanju slijepih i adekvatnijeg rješavanja doplatka za tuđu pomoć i njegu, Udruga je inicirala
održavanje sastanka na kojem su se u Karlovcu okupili predstavnici iz
14 udruga slijepih s područja Hrvatske. Na nepovoljan položaj slijepih
u Hrvatskoj iz Udruge stalno upozoravaju i kroz medije, na skupovima
na kojima sudjeluju, kroz Istarski forum udruga osoba s invaliditetom,
kojeg je Udruga vrlo aktivna članica, te na svakom drugom mjestu gdje
se nađu njezini predstavnici.
45
5. Konkretna pomoć članstvu
Ovaj odjeljak nastavak je prethodnog, jer također govori o socijalnoj djelatnosti Udruge, s tim što konkretnije nabraja oblike pomoći
koje je Udruga pružala članstvu u posljednjih desetak godina, odnosno
od 2000. godine. Za ovaj smo se pristup odlučili jer je u brošurama
objavljenim prije ove monografije detaljno opisano kakvu su pomoć i
u kojem obujmu članovi dobivali od svoje organizacije, pa to ne treba
ponavljati, premda smo radi ilustracija neke i spomenuli.
Početkom svake godine predsjednik Udruge održava sastanke
s članstvom po podružnicama i na njima se može saznati konkretno
stanje svakog člana kao i potrebe, koje potom Udruga, u granicama
vlastitih mogućnosti, sukladno programu i planovima rada, svojim
pravilnicima i na osnovi prosudbe Izvršnog i Upravnog odbora, nastoji
zadovoljiti. U Udruzi smatraju da Republika Hrvatska sustavno ne pruža
adekvatnu zaštitu slijepim osobama, a kao najočitiji primjer za ovu
tvrdnju ističe se premali dodatak na sljepoću, za adekvatno zakonsko
rješavanje kojeg te za povećanje, u sklopu HSS-a, i USIŽ se ustrajno
zalaže i bori. Konkretnu pomoć za svoje članstvo rukovodstvo Udruge
traži i dobiva od mnogih poduzeća pa i pojedinaca. Svoj doprinos u
rješavanju nekih problema Udruge, a time i pojedinih članova, dala je
Istarska županija, kao i pojedine gradske i općinske vlasti. Provođenje
konkretnih projekata s kojima se Udruga u proteklih desetak godina
javljala na natječaje pojedinih ministarstava, trgovačkih društava i
institucija osiguralo je još šire izvore za pružanje ciljanih pomoći
članstvu.
U nastavku navodimo neke od konkretnih pomoći članstvu
pružane tijekom posljednjih desetak godina:
• Posjećivani su članovi smješteni u domovima umirovljenika,
kao i oni koji su se nalazili na liječenju u bolnici ili kod kuće,
uz prigodne poklon-pakete. Redovito su posjećivani i slijepi
prognani i izbjegli tijekom Domovinskog rata koji su ostali
živjeti na području Istarske županije.
• Obiteljima umrlih članova i suradnika Udruge upućivani su
telegrami sućuti.
• Članovima Udruge koji su ostali bez posla, posredstvom
USIŽ-a Pula, iz sredstava proračuna Istarske županije redovito
46
Podjela poklon-paketa povodom Sv. Nikole
su uplaćivane financijske pomoći u iznosu od po 630,00 kn,
tromjesečno.
• Komisija za socijalno-ekonomska pitanja, na osnovi molbi
članova i u skladu s financijskim mogućnostima svake godine dodjeljuje jednokratne novčane pomoći. Godine 2000. npr.
podijeljeno je 19 financijskih pomoći socijalno ugroženim
članovima Udruge i 9 regresa za odmor i oporavak, u skladu s
postojećim Pravilnikom o dodjeli regresa i odlukama Skupštine
Udruge.
• Prema odluci Skupštine USŽI-a u ime Udruge uplaćena je financijska pomoć za kupnju tiflopomagala u iznosu od po
200,00 kn za 16 članova USIŽ-a kao poklon prigodom odlaska
u mirovinu, a članovima Udruge (njima petoro) koji su dokumentirano dokazali da su uspješno završili tečaj za masera ili
tečaj za rad na računalu u organizaciji Europskog centra za
47
•
•
•
•
•
•
•
•
48
edukaciju slijepih, refundiran je dio računa za smještaj u iznosu
od po 1.500,00 kuna.
USIŽ je pomogao nekolicini članova u nabavci tiflopomagala
veće vrijednosti, primjerice 3 govorna mjerača šećera u krvi
i radiostanice. Nekoliko je članova tiflopomagala dobilo na
korištenje, primjerice elektronsku bilježnicu za slijepe, prijenosno povećalo, stolno povećalo i sl., a od 5.000,00 kn koje je
donirala Raiffeisen banka kupljeno je i podijeljeno 13 kasetofona članovima Podružnice Rovinj.
Na inicijativu Udruge, između 2004. i 2006. godine članovi s
područja Grada Pule oslobođeni su plaćanja naknade za parkiranje.
U 2003. godini na području Istarske županije, odnosno na
području grada Pule, Hrvatska udruga za školovanje pasa
vodiča i mobilitet provela je obuku za hodanje s dugim (bijelim)
štapom koju je prošlo 9 članova USIŽ-a (svi s područja grada
Pule). Na kraju tečaja organiziran je susret polaznika istog.
Hrvatskoj knjižnici za slijepe u Zagrebu, iz sredstava Udruge, uplaćena je članarina za 2003. za 25 članova koji su korisnici Knjižnice te pretplata na časopis „HSS-Info“ za 21 člana
Udruge. Na časopise na brajici Udruga je pretplatila i 7 svojih
članova – sudionika natjecanja u čitanju Brailleova pisma i
članova ocjenjivačke komisije. Pretplate se obnavljaju svake
godine na teret sredstava Udruge.
Udruga je s Iskon Internetom d.d. Zagreb sklopila ugovor
o sponzorstvu za 15 članova Udruge za besplatno korištenje
pristupa Gold i 5 Shell korisničkih računa, najprije na godinu
dana, a nakon toga ugovor je produživan, pa se primjenjuje već
petu godinu.
Održan je prvi tečaj za rad na računalu i korištenje Interneta za
članove USIŽ-a koji je polazilo 11 članova Udruge, a vodio ga je
član Udruge s područja Podružnice Pula Dragan Stoković.
Povodom Dana sv. Nikole dijeljeni su prigodni poklon paketi predškolskoj djeci – članovima Udruge i predškolskoj djeci
članova Udruge.
Lions Club Pula pokrenuo je humanitarnu akciju „Bijeli štap
– moj prijatelj“ – zajednički projekt Lions Cluba Pula i Udruge
slijepih Istarske županije, a cilj mu je pribavljanje sredstava za
•
•
•
•
•
•
•
kupnju najmanje 10 elektroničkih štapova za slijepe koji su stigli iz Francuske i već ih koristi nekolicina članova. Sredstva za
ove štapove, uz Lions Club Pula, doniralo je i trgovačko društvo
Brioni d.d. Pula, a za edukaciju korisnika sredstva su dobivena
od strane Švicarskoga veleposlanstva.
Grad Poreč je uplatio 10.000,00 kn za kupnju tiflopomagala za
potrebe članstva ove podružnice. Lions Club Poreč je održao
humanitarni bal pod nazivom „Dajmo im svjetlo“, prihod kojeg
je bio namijenjen Udruzi pa je 5.000,00 kn uplaćeno za potrebe članova Podružnice Poreč i 5.000,00 kn za potrebe članova
Podružnice Pula.
Kao izravna pomoć članstvu kupljen je službeni automobil koji
će se koristiti za potrebe slijepih osoba, kako članova Udruge
tako i članova Sportske udruge slijepih „Učka“.
Tiskan je Priručnik o pravima i obvezama članova Udruge slijepih Istarske županije.
Trgovačko društvo Brioni d.d. Pula odobrilo je značajan popust
slijepima Istre na tuzemnim putovanjima autobusima, a isto su
to učinili Fils d.d. Pula i Autotrans d.o.o. Rijeka
Hrvatski Telekom odobrio je besplatne telefonske informacije,
a VIP članovima Udruge daje jeftinije međusobne razgovore
mobitelom.
Udruga je uz pomoć gradskih vlasti i drugih nadležnih
čimbenika pomagala svojim članovima i pri rješavanju stambenih problema.
U 2010. godini povećan je regres na 1.000,00 kn za desetodnevni odmor i oporavak članstva, 100,00 kn po danu.
Izravne i najčešće kontakte s članstvom, uz predsjednika, ostvaruje Stručna služba Udruge, za koju u Izvješću o radu za 3. sjednicu
Skupštine za razdoblje 2008.–2010. čitamo vrlo pohvalnu ocjenu da,
iako mala, uspješno izvršava postavljene zadatke.
49
6. Financiranje Udruge
Jedan od prvih problema koji je odmah trebalo rješavati nakon
osnivanja Kotarskog odbora slijepih Pula bio je financiranje djelatnosti
novoosnovane organizacije. Od uspješnosti njegova rješavanja ovisila
je realizacija ovog dobro zamišljenog projekta, kako bismo to danas
rekli, a u ondašnjim prilikama to je značilo trasirati budućnost slijepih
osoba, kojima su upravo Organizacija i njezino dobro funkcioniranje
već na samom početku trebali biti garancija da će njihov život krenuti
novim putovima. „U početku bili smo upućeni na sredstva koja smo
dobivali na osnovi snalaženja i od lokalnih vlasti“ – piše Turčić u 4.
brošuri. Podsjećam i na već navedeno mjesto iz intervjua Josipa Ušića
da je Kotarski odbor prva novčana sredstva u iznosu od 5.000,00 dinara dobio od Oblasnog odbora Rijeka.
Ubrzo po osnivanju od Glavnog odbora iz Zagreba dobivene su
dvije osobne vage, čime su osigurani, doduše skromni, ali ipak stalni
prihodi organizacije. Jedna od tih vaga služila je još godinama, kad je
materijalna baza već bila relativno stabilna.
Minimalne prihode donosilo je i iznajmljivanje prostora za parkiranje i čuvanje bicikala građanima na Gradskoj tržnici. Ali to je trajalo
vrlo kratko.
Namjenska sredstva Jugoslavenske lutrije počela su stizati od
1954. godine, nakon održanoga Prvog kongresa SSH-a posredstvom
Glavnog odbora. Znatna pomoć dobivena je i od Kotarskog odbora
Crvenog križa Pula. Osim toga, povremena financijska pomoć tražena
je i dobivana od nekih radnih organizacija s područja Istre. Da je financijska situacija postajala sve bolja i stabilnija vidljivo je i iz podatka iznesenog na 4. konferenciji članstva 1954.: za jednokratne pomoći
isplaćeno je 167.000,00 dinara.
U 1958. godini počinju se dobivati povremene pomoći od pojedinih općina, i to ne sustavno već na uporno, stalno traženje funkcionara Kotarskog odbora. Reorganizacijom kotara u SR Hrvatskoj kotar
Pula integriran je s kotarom Rijeka te je 9. III. 1966. Kotarska skupština
u Rijeci prihvatila prijedlog organizacija slijepih Pule i Rijeke sa sastanka održanog 16. I 1966. godine u Rapcu. Radi se o jednom od više
zaključaka usvojenih na tom sastanku, a to je prijedlog kotarskim i
50
općinskim vlastima da riješe način financiranja udruženja slijepih. Prema prijedlogu pokojnog Antona Ušića trebalo je po svakom slijepom
osigurati 200,00 dinara.
Nakon odluke i preporuka kotara Rijeke, funkcionari Organizacije
slijepih Pula prisustvovali su svim općinskim saborima i skupštinama
na kojima su se raspoređivala sredstva za sve korisnike, pa i za njihovu
organizaciju, a sve u cilju postizanja povoljnijih rezultata u toj raspodjeli. Od početka te godine postoji međuopćinsko financiranje Organizacije slijepih Istre. „Dobivana financijska sredstva predstavljaju uvjet
bez kojega asocijacija slijepih ne bi mogla ni postojati, niti djelovati.
Kod dobivanja sredstava bilo je i poteškoća, jer uvijek ima mnogo potreba, a nedovoljno sredstava, ali smo uvijek nailazili na potpuno razumijevanje kod odlučujućih faktora, tako da smo od dobivenih sredstava mogli djelovati, pronalaziti nove putove rada u cilju poboljšavanja
životnih uslova naših članova, stimulirati njihov rad dajući im sve što
im pripada, kako bismo imali i moralno pravo tražiti od njih da dobro
rade“ – piše Turčić.
Već nakon 1980-ih godina počele su se osjećati financijske teškoće,
jer je gospodarsko stanje u bivšoj državi bivalo sve teže. Životni standard građana počeo se polako urušavati, počeli su problemi s nedostatkom energije, sve je više nedostajalo robe široke potrošnje, inflatorna kretanja bivala su sve izraženija, političke prilike u zemlji sve su
se više komplicirale itd. U tim uvjetima otežano se odvijao i rad organizacije slijepih na republičkoj razini, ali isto tako i na području Istre.
Dio članstva sve je teže podnosilo novonastalo stanje pa se sve češće
obraćalo za pomoć svojoj organizaciji. U tom razdoblju Organizacija
još nema većih financijskih problema, jer je sustav međuopćinskog financiranja ipak i u ovim otežanim uvjetima funkcionirao, s obzirom da
aktivisti Organizacije nisu posustajali u nastojanjima da se programi
Organizacije financiraju prema dogovorenim ili utvrđenim kriterijima
i mjerilima. Ipak, sredinom 1980-ih godina Organizacija je osnovala
vlastiti fond solidarnosti u koji su i članovi mogli uplaćivati novčane
priloge, a u cilju pomoći onima kojima je bilo najpotrebnije.
Veće financijske teškoće prate Organizaciju u razdoblju 1987–
1990., jer se nastojalo izvršavati sve preuzete obveze. Tražili su se i
drugi izvori financiranja pa se npr. započelo s akcijom organiziranja
51
prodajnog mjesta lutrije kako bi se, nadali su se, osiguralo znatna financijska sredstva.
Ipak najveći financijski problemi za Organizaciju vjerojatno od
osnutka nastupili su od 1990. godine, jer, kako piše u Izvještaju za
1990. godinu, „Ni jedna istarska općina nije u potpunosti izvršila svoje
obaveze prema nama, a naročito je velik raskorak između našeg rebalansa financijskog plana i dobivenih sredstava. Čak nismo u svim
općinama ostvarili ni financijski plan za 1990. koji je bio doista skroman.” Međutim materijalni položaj MOSSI-a ublažili su neki prihodi
na koje nismo računali, a koji su stigli od raznih organizacija u vidu
pomoći za konkretne akcije:
1. za obilježavanje tjedna invalida od Saveza organizacija invalida
Općine Pula;
2. za Sjeverno-jadranski kup u šahu u Gorici 7.000,00 dinara od
Saveza za sport i fizički odgoj invalida Općine Pula;
3. za organizaciju drugarskog susreta u Rovinju, osim predmeta
za lutriju, i 19.000,00 dinara od više radnih i drugih organizacija – piše u spomenutom izvještaju.
Financijske planove i programe rada Udruge za 2001. i 2002. poslali
su svim općinama, gradovima i Županiji istarskoj. Poslani su prijedlozi
financijskog plana i programa rada Udruge za 2003. i 2004. godinu Savezu udruga invalida te svim općinama i gradovima Istarske županije, a
osim toga Udruga se svojim programima i projektima redovito počela
javljati od 2003. godine na raspisane natječaje, bilo od tvrtki, Županije
ili institucija na nivou države.
Kod gradonačelnice grada Umaga održan je sastanak glede financiranja programa rada USŽI-a u 2003. godini, kojemu su u ime USŽI-a
prisustvovale predsjednica Podružnice Umag – Vanda Božić i Anita
Podreka.
Putem natječaja dobivena su sredstva od Raiffeisenbank Austria
d.d., Istarske županije, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva,
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za jedan projekt i za osnovnu
djelatnost Udruge u 2006. godini te za četiri projekta od Ministarstva
obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Godine 2006./07. na natječaju su dobivena sredstva od Istarske
županije, INE d.d., Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske
52
solidarnosti te od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za osnovnu
djelatnost Udruge, adaptaciju prostorija i novo zapošljavanje.
Godišnji obračuni za 2008. i 2009. godinu pokazali su da je financijsko
stanje zadovoljavajuće, unatoč krizi u Republici Hrvatskoj i u
svijetu.
Aktivnosti za 2010., kao i one planirane za 2011. godinu iziskuju
znatna financijska sredstva, a u razdoblju 2008.–2010. Udruga ih je
ostvarivala na razne načine: putem humanitarnih kasica, govornog automata s glasom Slavena Bilića, raznim sponzorstvima, donacijama iz
zemlje i inozemstva, aukcijama poklonjenih slika od raznih umjetnika,
članarinom članova Udruge itd. Znatna sredstva – očekuje se – namaknut će se i kroz projekte s kojima će se Udruga i dalje natjecati kod
ministarstava i drugih donatora.
U 2010. ostvareni su sljedeći prihodi:
– prihodi od prodaje (reklamne vrećice, aukcija doniranih slika,
ulaznice za humanitarni koncert),
– prihodi od članarine,
– prihod od financijske imovine (kamate),
– prihodi od pozitivnih tečajnih razlika,
– prihodi od nefinancijske imovine (kiosci),
– uvećanje udjela u investicijskom fondu,
– prihodi od donacija iz državnog proračuna (MZSS),
– Istarska županija,
– Gradovi Istarske županije (Pula, Rovinj, Umag, Novigrad, Buzet, Pazin, Poreč, Labin, Vodnjan),
– općine u Istarskoj županiji (Brtonigla, Grožnjan, Medulin,
Marčana, Ližnjan, Motovun, Lupoglav, Tinjan, Cerovlje, Vrsar, Vižinada, Višnjan, Funtana, Tar, Raša, Kršan, Sv. Nedjelja,
Pićan).
53
7. Obrazovanje i zapošljavanje
slijepih u Istri
7.1. Školovanje slijepe mladeži u specijalnim školama za
slijepe
U „Spomen knjizi 1951–1971“ – 20 godina Saveza slijepih u Istri
(druga brošura po redu koju je uredio J. Rubeša) piše: „Za vrijeme talijanske vladavine u Istri dobrostojeće i materijalno osigurane slijepe
osobe odlazile su u neke zavode u Italiji. No, to su bili rijetki pojedinci. Samo tri slijepe djevojke školovale su se u jednom od zavoda
za slijepe u Italiji. Ali su početkom II. svjetskog rata vraćene svojim
kućama u Istru. Jedna nije nastavila daljnje osposobljavanje, druga je
poslije oslobođenja upućena u Zavod za rehabilitaciju odraslih slijepih u Osijek. Treća je slijepa djevojka uz pomoć Saveza slijepih u Puli
osposobljena za rad u trikotaži Arena, kasnije je prešla u trikotažu u
Pazinu, gdje je radila donedavno, kada je otišla u mirovinu“.
Ove tri djevojke bile su, dakle, prve slijepe osobe iz Istre, za koje
znamo, koje su pohađale školu, a pohađale su ju u Italiji, jer je Istra do
1943. bila pod talijanskom okupacijom. Stoga u Zagrebačkom zavodu
za slijepe, koji je djelovao između dvaju svjetskih ratova, nemamo slijepih pitomaca iz Istre. U Zavod za odgoj slijepe djece u Zagrebu prvi su
slijepi učenici (po sjećanju Jeromela Marčela, s kojim sam razgovarao
pripremajući ovu monografiju) otišli još prije osnivanja organizacije
slijepih u Puli. Marčelo je u Zavod došao 1950. i tamo je zatekao dva
učenika iz Istre: Marija Poropata i Romana Kontošića. Za pretpostaviti
je da su prvi mladi Istrani otišli u Zavod za odgoj slijepe djece 1949.,
kad je preseljen u Nazorovu 53, u zgradu koju su uporno tražili i napokon 1949. dobili aktivisti Udruženja slijepih Hrvatske, jer je još prije
rata građena upravo za potrebe školovanja slijepih. Osim dva učenika
koje spominje Marčelo, u školu je te školske godine (1949./50.) krenula i jedna učenica iz Istre – Nevija Matošević, ali je ona zbog bolesti
jednu godinu odsustvovala iz škole i zato ju Marčelo nije upoznao na
početku svog školovanja. Kada sam ja krenuo u prvi razred u taj isti Zavod, školske 1953./54. godine, Nevija Matošević je već bila u četvrtom
razredu osnovne škole, a Marčelo u petom.
54
Te školske 1953./54. godine u trećem su se razredu osnovne škole
nalazila još dva učenika iz Istre: Aldo Kalebić i Eduard Žufić. Prvi slijepi
učenik kojeg na školovanje u Zavod u Zagrebu upućuje Kotarski odbor
u jesen 1951. bio je Aldo Kalebić, s kojim sam također razgovarao o tim
prvim školskim danima. Zatim je došao Eduard Žufić.
Školske godine 1954./55. u Zavod su još pristigli, i to ovim redom:
Đina Tončić, Ivan Terlević i Anton Pokrajac. To znači da se te godine
u Zavodu u Nazorovoj ulici u Zagrebu nalazilo već osmoro učenika iz
Istre, a budući da P. Turčić u svom pregledu stanja članstva s 5. konferencije članstva iz prosinca 1954. spominje i još dva učenika, Romana Kontošića i Antona Ušića (koje ja nisam zatekao u Nazorovoj pa
pretpostavljam da su već otišli na osposobljavanje na Radničku cestu),
može se zaključiti da je tada na školovanju bilo već 10 mladih slijepih
iz Istre.
Kotarski odbor Saveza slijepih već je početkom 1959. godine
počeo raditi na obuhvaćanju sve slijepe djece u predškolske ustanove.
Kod narodnih odbora općina riješeno je pitanje troškova uzdržavanja
i školovanja slijepe djece i mladeži, kojima je bilo potrebno specijalno
školovanje i rehabilitacija.
Godine 1961. u osnovnoj školi u Nazorovoj školovalo se sedmero
djece iz Istre: Anton, Mario i Ivan Terlević, Željko Prenc, Irene Šestan,
Rita Ček i Zlatko Sandrić.
O stanju 1971., u već spominjanoj 2. brošuri, pišu Josip Ušić, Anamarija Kresojević i Zorica Ušić u prilogu „O školovanju i osposobljavanju slijepih Istre“:
„Sva slijepa djeca s područja Istre (12) uključena su u redovno
školovanje. Od osnivanja organizacije do 1971. redovnu školu u Zavodu za slijepe u Zagrebu završilo je 36 slijepih dječaka i djevojčica, 11
članova završilo je birotehničku školu, 22 učenika osposobljena su u
Školi učenika u privredi na Radničkoj cesti (na Kanalu) u Zagrebu i u
Zavodu za rehabilitaciju, profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje
slijepih osoba u Osijeku za razne poslove (pretežito telefoniste). Petorica su osposobljena za fizioterapeute, redovnu srednju školu završila su
četiri učenika, višu školu dva, fakultet jedan, a jedan se član nalazi pri
završetku studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Najznačajnija ustanova za školovanje slijepih bio je, prema ovome,
Zavod za odgoj slijepe djece „Vinko Bek“ u Zagrebu (danas Centar za od-
55
goj i obrazovanje „Vinko Bek“), zatim
škole II. stupnja, Birotehnička škola,
koja je djelovala u sklopu Zavoda za
rehabilitaciju slijepe i slabovidne djece i omladine „Vinko Bek“, a do 1971.
četiri učenika, člana istarske organizacije, završila su četverogodišnju
birotehničku školu i time postigli
potpunu srednju stručnu spremu.
Dvogodišnjim školovanjem bilo
je do tada obuhvaćeno 13 članova, a
jedan se još nalazio na školovanju.
Školu učenika u privredi za slijepe
u Zagrebu pohađalo je šest članova
i svi su osposobljeni za telefoniste, a
šesnaest članova pohađalo je Zavod
za rehabilitaciju slijepih odraslih u
Osijeku. Osam članova je s uspjehom
završilo školovanje i svi su osposoMilica Cetina, Sv. Kirin
bljeni za rad na kućnim telefonskim
centralama, za rad na pakovanju i
sortiranju industrijske robe i za rad u
trikotažnoj industriji. Dvije su članice položile specijalnu školu za slijepe u Zemunu i osposobile se za pletačice u trikotažnoj industriji. Pored
onih koji su se školovali u specijalnim školama i zavodima za slijepe
imali smo i nekoliko članova koji su se školovali u redovnim školama
i na fakultetu. Dva člana su s uspjehom završila srednju školu, a još se
jedan nalazi na školovanju. Jedan član je završio fakultet kao jedan od
boljih studenata i već 12 godina radi kao profesor, dok je još jedan član
pri završetku studija. Osim toga, jedna je članica završila Pedagošku
akademiju, a druga izvanredno studira i iza sebe već ima četiri godine
radnog staža kao nastavnica glazbe.
Pored brige za školovanje i osposobljavanje slijepih organizacija brine i o slabovidnim učenicima. U tom pravcu organizacija je uz
pomoć Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje u proljeće godine
1966. inicirala i organizirala akciju pregleda preko 12 000 učenika od
I. do IV. razreda osnovnih škola s područja cijele Istre. 680 učenika
izdvojeno je za ponovne preglede, a u 20 slučajeva pronađeno je veće
56
oštećenje vida, pa je 14 učenika već obuhvaćeno specijalnim tretmanom uz angažiranje tiflopedagoga Republičkog odbora Saveza slijepih
u Zagrebu i socijalnog radnika naše organizacije“.
7.2. Integrirano školovanje u Istri
Za razliku od segregiranog školovanja slijepih i slabovidnih
učenika, tj. školovanja u specijaliziranim školama i ustanovama za slijepe, od sredine 1960-ih godina i u Hrvatskoj se krenulo s tzv. integriranim školovanjem slijepe i slabovidne djece. Iskustva s integracijom do
tada su u svijetu već bila dugotrajna, a kod nas su to do početka 1970ih godina bili tek osamljeni i rijetki primjeri. Za razliku od segregiranog odgoja i obrazovanja, integracija teži za tim da se djecu ometenu u
razvoju (kako se u to vrijeme govorilo) približi njihovim vršnjacima u
redovnim školama. Sustav integriranoga odgoja i obrazovanja konkretno za slijepe i slabovidne učenike podrazumijeva njihovo uključivanje
u redovne odgojno-obrazovne ustanove. Integracija je uslijedila kao
rezultat sve razvijenije materijalne osnove društva, a temeljila se na
stečenim iskustvima u svijetu pa i kod nas. S primjenom integracije
moglo se započeti nakon donošenja odgovarajućeg zakona.
Počeci organiziranog sustava integriranog školovanja slijepih i slabovidnih učenika sežu u godinu 1977. kada je na području Istre počela
djelovati mobilna tiflopedagoška služba, tj. kad je Međuopćinsko
udruženje zaposlilo tiflopedagoga (odnosno tiflopedagoginju, jer je
riječ o Verici Degoricija) koji će obavljati poslove te službe.
„Svrha te službe je otkrivanje, evidentiranje i praćenje slijepe i
slabovidne djece u redovnim školama s medicinskog, edukativnog i
psihosocijalnog aspekta“ – zapisano je u „Svjetlost tmine“ – 30 godina
Međuopćinskog udruženja slijepih Istre P. Turčića.
Da bi se slijepu i slabovidnu djecu uspješno uključilo u redovne odgojno-obrazovne ustanove bile su potrebne svestrane pripreme, kako
roditelja i stručno-pedagoškog osoblja tako i samih učenika. Tijekom
prve školske godine dolazilo je do razumljivog nepovjerenja u opstanak ovakvoga načina tiflopedagoškog rada, tj. rada koji se odvija izvan
specijaliziranih ustanova za odgoj i obrazovanje slijepih. Međutim
rezultati su bili ohrabrujući za rad u narednom razdoblju. Naime uvidjela se prednost školovanja slijepe i slabovidne djece među vršnjacima
57
neoštećena vida. To je sredina u kojoj će oni nakon završenog školovanja
živjeti i raditi pa će njihova prilagodba na tu istu sredinu biti mnogo
uspješnija ako se provodi od najranije dobi, ali i obrnuto. Konkretni primjeri navedeni u spomenutoj brošuri P. Turčića pokazuju da se služba
brinula o slijepoj djeci različite dobi, od predškolskog uzrasta i dalje,
kao i o djeci s dodatnim oštećenjima koja su također, kadgod je to bilo
moguće, uključivana u redovne odgojno-obrazovne ustanove. Pritom
su korištena različita tiflotehnička pomagala, a za slabovidne učenike i
specijalne bilježnice. Tiflopedagog je također pomagao da se uspostavi
dobra suradnja između škole i roditelja.
Napomena: sve zainteresirane za problematiku školovanja slijepih i slabovidnih učenika u Istri, ali i općenito, upućujem na gore
naznačeni prilog: „Oblici školovanja slijepe i slabovidne djece i omladine“ u brošuri „Svjetlost tmine“ – 30 godina Međuopćinskog udruženja
slijepih Istre P. Turčića.
Školske godine 1982/83. u integriranom je osnovnom školovanju
bilo petero učenika, a služba Udruženja brinula se o još troje učenika
oštećena vida koji nisu bili redovni članovi organizacije slijepih.
„Nažalost, Tiflopedagoška služba djelovala je u USIŽ-u samo 7
školskih godina (1977.–1984.)“ – piše F. Tonković u „I sami slijepi za
slijepe“ – a u njenom su radu sudjelovale dvije tiflopedagoginje: već smo
spomenuli prvu, Vericu Degoricija, a kad je ona otišla na porodiljsko
bolovanje zamijenila ju je Barica Matić, danas Pugar, tiflopedagoginja
u Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ u Zagrebu.
Čini se, doista, da je nedostatak financijskih sredstava bio
najvažniji razlog zbog kojeg, nakon što je V. Degoricija otišla na drugo
radno mjesto, nije bio zaposlen drugi tiflopedagog. Ovakav zaključak
donosim čitajući izvještaje za Skupštine nakon 1983. Tako npr. na
Skupštini MOSSI-a 1987. zaključeno je da je troje djece uključeno u integrirano osnovno obrazovanje i jedna učenica u srednje obrazovanje.
„Ovdje moramo istaknuti problem pružanja pomoći učenicima i nastavnicima dotičnih škola, što može uspješno provoditi samo stručna
osoba, tj. tiflopedagog. Napominjemo da je naša organizacija već imala
tiflopedagoga, ali zbog neriješenih financijskih problema to je mjesto
upražnjeno. Zadatak je novoizabranog Predsjedništva da ovaj problem
smatra prioritetnim te ga zajedno s odgovarajućim SIZ-ovima što prije
riješi“.
58
U razdoblju 1987–1990. na školovanju se nalazilo 11 učenika, ali
još nisu bila osigurana sredstva za tiflopedagoga koji bi se brinuo za
učenike u integriranom obrazovanju. Međutim – surađujemo – piše
u Izvještaju za skupštinsku sjednicu u 1990. – sa defektologom koji je
zadužen za pružanje pomoći u školovanju djece s raznim smetnjama
u Općini Pula.
U Izvještaju o radu za Skupštinu 1990. naglašava se kao problem nepostojanje tiflopedagoga za učenike u redovnim školama, kao
i nezadovoljstvo time što učenici, osim časnih izuzetaka, ne dolaze
na godišnji sastanak koji se uobičajeno upriličuje za vrijeme ljetnih
školskih praznika.
U 2001. godini predsjednik Udruge razgovarao je s roditeljima
članova Udruge koji su završili školovanje u vezi mogućnosti njihova
zapošljavanja. A mogućnosti su gotovo nikakve, i to ne samo u Istri,
već i u cijeloj Hrvatskoj.
U skupštinskom se izvještaju za razdoblje 2008.–2010. kaže: „Sa
školovanjem slijepih osoba, kako djece tako i studenata, možemo biti
zadovoljni“. Iz tablice 3. o sastavu članstva u 2011. može se vidjeti da
USIŽ trenutačno ima sedam učenika i tri studenta.
Prilog 3.
Andrej Mirković, Valtura
59
Jači od prepreka osnovac Andrej Mirković jedini u Puljštini u
klupi s Brailleovim strojem
„Volio bih biti meteorolog, uživam kad s djedom slušam prognozu i vijesti. A možda postanem i – pijanist“
Odličan učenik osnovne škole „Šijana“, područnog odjela u Loborici, Andrej Mirković ima poseban stroj za pisanje. Na njegovoj je klupi stroj na Brailleovu pismu koji mu je kupila škola. Andrej je, naime,
jedini slijepi učenik koji pohađa neku od osnovnih škola u Puljštini.
Učiteljica Keti Melnjak koja vodi treći razred kaže da su se svi zaposlenici škole tome prilagodili. – Svi smo mi iz našeg tima bili u Zagrebu
na stručnom skupu za edukaciju učitelja za rad sa slijepom djecom. Bio
je ondje učitelj vjeronauka, učitelj stranih jezika pa i naša pedagoginja
– kaže Keti Melnjak. Andrejeva majka Zlatka Mirković, inače medicinska sestra, priprema svog sina za peti razred u školi „Šijana“ u Puli. – To
će biti zahtjevnije jer je desetak kilometara udaljeno od naše kuće, pa
se nadamo da ćemo uspjeti za Andreja dobiti osobnog asistenta. Tražili
smo to i lani, ali smo od Grada dobili odgovor da nema novca – kaže
mama Zlatka. S asistentom ili bez njega, osmogodišnji Andrej ne odustaje od svojih planova. Uz redovitu osnovnu školu, upisao je i glazbenu
školu jer je na audiciji oduševio učitelje. – Volio bih biti meteorolog jer
volim slušati vremensku prognozu s djedom kada su vijesti. Također
bih volio svirati klavir, tome se jako veselim. Imam sintisajzer već od
četiri godine – povjerava nam Andrej, koji jako voli učiti jer mu je škola
izazov.
Iznimno voli i svoje školske kolege. A njegovih 11 prijatelja u trećem
razredu u Valturi uzvraćaju riječima povjerenja, ljubavi i podrške.
– Ma Andrej će ići na super-talent – kaže Mija, njegova prijateljica još iz vrtića.
– On je dobar prijatelj, predobar – kažu druga djeca. Andreju,
dodaju, jako dobro ide matematika, pogotovo množenje i dijeljenje, što
je za meteorologa bitno, zaključili su.
VB (Večernji list, večernje izdanje /Dalmacija/, 8. IX. 2010.)
60
Prilog 4.
Đaci buzetske škole izradili taktilne slikovnice
Osnovci pomažu slabovidnim vršnjacima
Mali Buzećani, učenici nižih razreda Osnovne škole „Vazmoslav
Gržalja“, zajedno s učiteljicama produženog boravka, Teom Marmilić,
Elenom Rabak i Lenom Vodopija, s puno su ljubavi i strpljenja izradili
slikovnice čiji se sadržaj može doznati opipom. Namijenili su ih knjižnici
za slabovidnu djecu u OŠ Pećine u Rijeci. Buzetska školska knjižnica,
pod vodstvom knjižničarke Mirjane Krbavčić, pridružila se time humanitarnoj akciji „Knjižničari knjižnici“, koja je u međuvremenu dobila
naziv „Slikovnice za slabovidnu djecu“.
–Izradom taktilnih slikovnica djeca se senzibiliziraju na različitost,
tolerantnost, čuvanje svog zdravlja i pomoć onima kojima je to potrebno
– rekla je Krbavčić na otvorenju izložbe kojom je predstavljeno svih dvadeset slikovnica. Mali su se Buzećani u humanitarnu akciju uključili na
prijedlog knjižničarke u OŠ Kostrena Korine Udine, a šezdesetak osnovaca slikovnice je izrađivalo nešto više od mjesec dana. Svima njima
ovo je bila prilika da se upoznaju s taktilnim slikovnicama. Buzetska ih
knjižnica nema, jer ovdašnju osnovnu školu ne polazi ni jedno slabovidno dijete.
Osnovci su zdušno prionuli svom plemenitom poslu. Neki su crtali,
neki pisali, izrezivali i lijepili, i tako su nastale tematski različite slikovnice. Mala Borna Greblo, učenica trećeg razreda, sama je napisala
priču „Dječak zvrk“. –Nije mi bilo teško – odgovorila je na pitanje je
li komplicirano izraditi jednu takvu slikovnicu. –Vesela sam što mogu
pomoći slijepim vršnjacima – rekla nam je Borna.
U Republici Hrvatskoj mogu se nabaviti četiri taktilne slikovnice,
a cijena im je u prosjeku oko 400 kuna. Ne bi li povećali knjižni fond
Knjižnice za slabovidnu djecu u riječkoj OŠ Pećine, koja trenutačno ima
25 korisnika, knjižničari su pokrenuli humanitarnu akciju izrade ovih
slikovnica.
G. Čalić Šverko (Glas Istre, 14. V. 2010.)
61
7.3. Zapošljavanje
Gotovo da je uvriježeno mišljenje da su se slijepi ljudi u Hrvat-skoj
do osnutka svoje organizacije (Udruženja slijepih Hrvatske – op. A.
K.) uglavnom bavili prosjačenjem i tako preživljavali pa i ekonomski
pomagali svojim obiteljima. F. Tonković u već spomenutoj knjizi „I
sami slijepi za slijepe“ navodi primjere koji pokazuju da je bilo već i
znatno ranije slijepih (kako Tonković kaže „iz Bekova, postbekovskog
pa i predbekovskog doba“) koji su se bavili različitim fizičkim poslovima: pletenjem košara, sitnom trgovinom, sviranjem po gostionicama
itd., pa i intelektualnim poslovima, počevši od Branka Štrige, prvog
slijepog učitelja. Tonković piše: „Valja još jednom reći: slijepih, bar
fizičkim radom zaposlenih, koji su smanjivali ili čak sasvim prevladavali svoju ekonomsku ovisnost o drugima, bilo je, zacijelo, više nego što
smo ovdje mogli iskazati“. Shodno tome Tonković smatra da „početak
zapošljavanja slijepih nije ni u kakvoj vezi s osnutkom Udruženja slijepih Hrvatske. Osnutak Udruženja je tek vremenskom točkom od koje
počinje njihovo organiziranije i obuhvatnije zapošljavanje“.
Ako osnivanje Udruženja ne treba vezati za početke zapošljavanja
slijepih u RH, njegovu ulogu u organiziranju i vođenju tog vrlo
složenog i za slijepe svakako ponajvažnijeg segmenta u njihovu životu
svakako treba priznati i stalno naglašavati. I za ovu tvrdnju nalazimo
uporište kod Tonkovića: „Ako je u obrazovanju i profesionalnom osposobljavanju slijepih i slabovidnih u Hrvatskoj Hrvatski savez slijepih,
kao partner države, igrao komplementarnu ulogu, njegova je uloga u
zapošljavanju takvih osoba bila ne samo glavna, nego – može se slobodno tvrditi – i nepodijeljena, jer se tim poslom nijedna druga služba
ni organizacija nije posebno bavila. Ali, sve da tu svoju ulogu i jest
imao s kime dijeliti, angažman mu vjerojatno ne bi bio manji nego što
je bio, jer slijepi su preko svoga zapošljavanja dolazili u položaj da se
mogu „vlastitim prihodima svoga rada uzdržavati i time u uslovima
socijalno-društvenih odnosa izjednačiti se sa ostalim građanima“, a to
se – osim kod nekadašnjih privrednih poduzeća i ustanova same Organizacije u Zagrebu i Osijeku te državnih ustanova za slijepe – postizalo ponajčešće uz mnogo truda i umješnosti ili čak žilavom borbom
za prikladna radna mjesta. Visokom motiviranošću Organizacije za rad
na zapošljavanju može se djelomično objasniti i osobito brojno izravno
sudjelovanje samih slijepih članova u tome radu. Sve je to, uz pomoć
62
izvanjskih čimbenika, pridonijelo da se u Organizaciji taj dio djelatnosti postupno razvio u operativnu službu tipa istinske, specijalizirane
agencije za zapošljavanje osoba oštećena vida“.
Slijepi su se u Istri počeli zapošljavati tek u drugoj polovini 1955.
godine, što znači da je trebalo proći i nekoliko godina dok organizacija Kotarski odbor nije ojačala i bila spremna za „uhvatiti se ukoštac“
i s ovako teškim i složenim poslom. Čitajući o prošlosti USIŽ-a u objavljenim brošurama saznajemo da je počecima zapošljavanja slijepih u
Istri najviše pogodovalo to što su se odmah nakon formiranja Kotarskog
odbora slijepih Pula po radnim kolektivima i školama držala predavanja o
slijepima i njihovim mogućnostima i sposobnostima da rade i privređuju
kao i ostali građani. I gostovanje Dramskog studija slijepih i slabovidnih
„Novi život“ u Istri pridonijelo je stvaranju pozitivne klime u korist slijepih. Vezano za prva zapošljavanja slijepih u Istri kao pozitivni primjeri
ističu se Tvornica trikotaže „Olga Ban“ u Puli, koja je zaposlila dvije slijepe radnice – pletačice na stroju, i Tvornica ribljih konzervi u Banjolama,
koja je također uposlila slijepog radnika. Na razumijevanje se naišlo i u
Tvornici cementa „Giulio Revelante“ u Puli.
U izvještaju o radu 6. Skupštine slijepih Istre, održane 30. VI. 1956.
u Puli, kod P. Turčića možemo pročitati da je do tada već zaposleno
pet članova Saveza slijepih te da je dvoje nezaposleno: jedan muškarac
i jedna žena. Troškove adaptacije jednog radnog mjesta snosio je
Kotarski odbor.
O problemima i poteškoćama na koje se nužno nailazilo u pojedinim sredinama u potrazi za radnim mjestima za slijepe, o nerazumijevanju i potrebi uvjeravanja da i slijepi mogu raditi itd. ovdje posebno
neću govoriti, iako je i toga bilo, već ću slijediti samo onaj pozitivni
trend u zapošljavanju, a on pokazuje da se broj zaposlenih slijepih
iz godine u godinu povećavao. Tako se već na 7. skupu slijepih Istre,
održanom 14. IX. 1957., dakle samo nešto više od godine dana nakon
6. Skupštine, izvješćuje da je broj zaposlenih slijepih porastao na 13 te
da je „Glas Istre–Novi list“ pisao „o slijepima na radnom mjestu (uz fotografije)“. Tada se prvi puta spominje da pri Odboru djeluje i Komisija
za zapošljavanje.
Godine 1959. zaposlenih ima ukupno 18, i to: tri pletačice u
trikotaži, jedan profesor, jedan radnik na pakiranju u Tvornici metalnih
proizvoda, jedan pomoćni kancelarijski službenik, jedna službenica,
63
pet telefonista, jedan cestar, jedan školski podvornik, dva fizioterapeuta i jedan pekar (zbroj navedenih zaposlenika daje 17, što znači da je
netko ispušten ili ih je uistinu bilo 17 umjesto 18, to nisam mogao provjeriti – op. A. K.).
Planirajući i provodeći aktivnosti zapošljavanja slijepih Kotarski
odbor nije radio samo na pronalaženju novih radnih mjesta. Njegova
je briga bila i daleko šira, pa se tako npr. vodilo računa o smještaju
novozaposlenog, davale su se novčane pomoći dok se ne dobije prva
plaća itd. U iznimnim i težim slučajevima Odbor je uspijevao riješiti
čak i stambena pitanja svojih slijepih članova koji su stupili u radni odnos. Daljnja aktivnost Kotarskog odbora Saveza slijepih usmjerena je u
pravcu uključivanja slijepih radnika i službenika u društveno-politički
život svog kolektiva.
Broj zaposlenih u 1963. povećao se na 19, s tim da je u međuvremenu četvero zaposlenih otišlo u mirovinu.
U 1965. godini broj zaposlenih povećao se na 21, od kojih je bilo
14 muškaraca i 7 žena. U istoj godini zabilježena su i dva nezaposlena
člana: jedan muškarac i jedna žena.
U 1969. godini ukupno je zaposleno 27 slijepih i tri slabovidne
osobe, a struktura zaposlenih je sljedeća: 17 telefonista, dva prosvjetna radnika, tri fizioterapeuta, jedan socijalni radnik, jedna radnica u
trikotaži, pet radnika u raznim zanimanjima i jedan radnik (slabovidni)
u metalnoj industriji.
Godine 1971. u radnom odnosu je 31 član Općinske organizacije
slijepih Pula. Svi sposobni za rad su zaposleni, a preporuka je i stav
tadašnjeg Općinskog odbora Saveza slijepih Pula da bi telefonisti na
istarskom području trebali znati strane jezike.
Početne poteškoće kod zapošljavanja slijepih, umjetno postavljane zapreke kod toga, davno su na našem području nestale. Tako smo
uspijevali do sada zaposliti sve naše nezaposlene slijepe članove, pa čak
i pojedince iz drugih krajeva Jugoslavije – naglašava se u izvještaju sa
Skupštine 1971.
Nadalje, kod Turčića možemo pročitati i ovo:
„Do danas (do 1980. – op. A. K.) uspjeli smo zaposliti ukupno 101
slijepu i slabovidnu osobu. Od toga je bilo: 60 muških i 41 žena. Među
zaposlenima bilo je: 51 telefonista, 7 prosvjetnih radnika, (dva profe-
64
sora i 5 nastavnika), 6 zdravstvenih radnika (3 s višom i 3 sa srednjom
fizioterapeutskom školom), 6 radnika, 4 kartonažera – pakera, 4 radnice u trikotaži, 4 daktilografa, 2 skladištara, 2 knjigovođe, 1 socijalni
radnik, 1 metalac, 1 tapetar, 1 cestar, 1 električar, 1 fakturist, 1 radnik
u mlinu, 1 garderober, 1 pralja, 1 službenik u zdravstvu, 1 slastičar, 1
ribar, 1 rukovodilac organizacije, 1 prodavač i 1 administrator“.
U 1980. godini na području Istre bilo je zaposleno 40 slijepih i
slabovidnih osoba: 21 muškarac i 19 žena.
Sljedeća tablica pokazuje sastav zaposlenih prema zanimanjima.
Tablica 4.: Slijepi, članovi USIŽ-a, zaposleni prema zanimanjima u 1980. godini
Zanimanje
telefonisti
fizioterapeuti
pravnik
profesor na fakultetu
rukovoditelj čistoće
Muzičar
nastavnik glazbe
odgojitelj
električar
blagajnik
alatničar
pomoćni radnik
Ukupno:
Broj
28
2
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
40
Nakon 1980. zapošljavanje se ni u Istri više nije odvijalo ranijim
intenzitetom, što se može naslutiti samo iz izvještaja koje smo imali na raspolaganju, budući da nisu iznošene brojke o tome koliko je
ukupno članova bilo zaposleno u toj godini. Tako se npr. u izvještaju
za razdoblje od 23. II. 1982. do 26. II. 1983. samo konstatira da je jedna
članica (fizioterapeut po zvanju) privremeno zaposlena kao telefonist
u Brodogradilištu „Uljanik“ u Puli, jer da u bolnici u Rovinju nije bilo
razumijevanja za njezino zapošljavanje kao fizioterapeuta. Pokušano
je i s profesionalnom rehabilitacijom jedne članice za telefonisticu, ali
nije uspjela savladati poslove na kućnoj telefonskoj centrali.
65
Od 1980. godine bivša država sve dublje ulazi u društvenoekonomsku, pa i društveno-političku krizu, koja se doduše manje
primjećuje od one prve, koja se itekako osjeća u životu svakog građanina.
Dolaze vremena štednje i stabilizacije, nedostatka energije i mnogih
proizvoda za svakodnevnu upotrebu, sve do enormne inflacije. Sve se to
odražavalo i na zapošljavanje slijepih u SRH, pa tako i u Istri. Zatim su
došle 90-e godine, osamostaljenje RH i proglašenje neovisnosti te rat i
sve one nedaće koje su ga neizbježno pratile. Za Hrvatski savez slijepih,
pa tako i za istarsku organizaciju, bilo je najvažnije barem sačuvati
stečene pozicije i uznastojati pronaći putove i rješenja za uspješan
rad u novim društvenim uvjetima. Pokazalo se, međutim, da se u tim
novim društvenim uvjetima nisu mogla sačuvati ni do tada osvojena
radna mjesta, jer su mnoga poduzeća jednostavno zatvarana i propala,
često u uvjetima vrlo sumnjive privatizacije. Dio zaposlenih slijepih i na
istarskom području tada je primoran otići u mirovinu ili na „čekanje“
na Zavodu za zapošljavanje. Ipak, broj zaposlenih u 1998., kad je HSS
obrađivao podatke o zaposlenosti slijepih u RH, na području USIŽ-a
još uvijek je u odnosu na neka druga područja u Hrvatskoj relativno
visok i iznosi 34 zaposlenika: 20 muškaraca i 14 žena.
Sastav zaposlenih prema zanimanjima dajemo u sljedećoj tablici.
Tablica 5.: Slijepi, članovi USIŽ-a, zaposleni prema zanimanjima u 1998. godini
Zanimanje
telefonisti
prosvjetni radnici
fizioterapeuti
menadžeri
pravnik
automehaničar
disperčer prometa
ekonomski tehničar
profesor glazbe
trgovac
strojobravar
Ukupno:
66
Broj
20
3
2
2
1
1
1
1
1
1
1
34
Od 1998. broj zaposlenih počeo se smanjivati odlaskom u mirovinu do tada zaposlenih, a novog zapošljavanja gotovo da i nije bilo.
Podaci pokazuju da se broj zaposlenih u 13 godina, od 1998. do 2011.
prepolovio, i s 34 pao na 17. Drastično se smanjio broj telefonista, s 20
na svega 8, što samo potvrđuje još od 90-ih godina spoznatu činjenicu
da gospodarstvo zasnovano na trgovini i uslužnim djelatnostima, a
praktički bez većih industrijskih kapaciteta, neće trebati slijepe telefoniste.
U razdoblju između 2000. i 2011. zaposlile su se samo dvije osobe i to na poslovima masera. Već samo ova dva podatka – drastično
smanjenje broja zaposlenih telefonista i zapošljavanje masera – trebala bi biti upozorenje odgojno-obrazovnim ustanovama u kojima se
osposobljava slijepa mladež da bi sustav obrazovanja slijepih trebalo
prilagođavati vremenu i prilikama u kojem se trenutno nalazi i prema
kojima ide hrvatsko društvo. Tablica 6. pokazuje sastav zaposlenih prema zanimanjima u 2011. godini.
Tablica 6.: Slijepi, članovi USIŽ-a, zaposleni prema zanimanjima u 2011.
Zanimanje
telefonisti
profesori
maseri
fizioterapeut
privredni poduzetnik
državni odvjetnik
glazbenik
ambalažni radnik
Ukupno:
Broj
8
2
2
1
1
1
1
1
17
Činjenica da je u posljednjih desetak godina zaposleno svega
dvoje članova USIŽ-a ne znači da se nisu poduzimale različite aktivnosti u cilju novog zapošljavanja, međutim gospodarstvene i sveukupne prilike i na istarskom području ne pogoduju zapošljavanju slijepih.
Radi ilustracije ovog stanja citiramo rečenicu koja se ponavlja gotovo
67
u svim izvještajima o radu za sjednice Sabora i Skupštine u razdoblju
2000.–2010.:
„Komisija za školstvo, zapošljavanje i tiflotehnička pomagala zalagala se na području zapošljavanja slijepih osoba, ali s obzirom na
društvene poteškoće u Republici Hrvatskoj nisu postignuti zapaženiji
pomaci“.
Usporedno se povećavao broj nezaposlenih članova Udruge, što
zbog završetka školovanja i osposobljavanja mladih, što zbog ostanka
bez zaposlenja radi tehnološkog viška već ranije zaposlenih.
Marina Zonta Gobo (Pula) - maser
Sonja Čeč-Bošnjakovski (Umag)
- prof. engleskog jezika
68
Zlatko Sandrić (Pula) - telefonist
Od konkretnih akcija koje su u Udruzi poduzimane u cilju
zapošljavanja spomenimo tri:
- Od gradonačelnika grada Buzeta zatražena je pomoć za zaposlenje dva člana, ali, nažalost, bez rezultata.
- Članovima koji čekaju posao poslana je obavijest o organiziranom tečaju za fizioterapeute putem Udruge Endo bolesnika
Pula. Nije vidljivo je li netko pristupio tečaju, a bilo bi svakako
korisno osposobiti se za ovo zvanje, jer je relativno lako zaposliti se i kao privatni poduzetnik u ovoj struci.
- U sklopu projekta Slijepi na poslu, koji je provodio HSS, u prostorijama USIŽ-a održana je tribina pod nazivom „Kavica s poslodavcem“, na kojoj su predstavljena zanimanja koja uspješno
obavljaju slijepi u Hrvatskoj, kao i poslovne sposobnosti slijepih radnika, službenika i intelektualaca.
Zapošljavanje slijepih osoba ostaje kao jedan od najvećih problema, rješavanje kojeg se ni u ovoj, inače vrlo uspješnoj Udruzi, ne nazire
ni u bliskoj budućnosti.
69
Prilog 5.
Naj poslodavac „Zlatne ruke“ iz Pule
Zaposlili smo dvije slijepe osobe kao masere – i nismo požalili
Ustanova za zdravstvenu njegu „Zlatne ruke” iz Pule, po izboru
Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom RH, ove je godine najbolji poslodavac za osobe s invaliditetom
u kategoriji poduzeća srednje veličine, a prestižnu nagradu nedavno je
primila direktorica Vesna Plavšić.
– Ovo nam je prva nagrada za zapošljavanje osoba s invaliditetom
i iznimno smo ponosni na nju jer je zapravo kruna svega što u Istri radimo punih šesnaest godina. Zapošljavamo dvije invalidne osobe, riječ je o
slijepim i slabovidnim osobama (Marina Zonta-Gobo i Zlatko Moćinić)
koje u nas rade kao maseri i prošli su edukacije od Kine, preko Londona
do Italije. U projekt zapošljavanja osoba s invaliditetom krenuli smo
još 1999. godine, kada smo se uključili u program podrške humanitarnog djelovanja zapošljavanja osoba s invaliditetom, a kako se taj potez
pokazao uspješnim, lani smo zaposlili još jednu slijepu osobu – kaže
direktorica Vesna Plavšić. „Zlatne ruke“ zapošljavaju 43 djelatnika, a
direktorica napominje da je nagrada rezultat rada svakog od njih.
Tanja Ušić (Večernji list Istra Primorje Lika, 10. XII. 2009.)
70
8. Aktivnosti kulturno‑prosvjetnog i kulturno‑zabavnog sadržaja
Aktivnosti na području kulture i kulturno-prosvjetnog rada od samog su početka bile usmjerene u dva pravca: prvo, zbog velikog broja
odraslih slijepih osoba u Organizaciji nametnula se kao stalna potreba
njihovo kulturno-prosvjetno uzdizanje i organiziranje kulturno-zabavnih sadržaja koji bi njihov život učinili sadržajnijim i bogatijim; i drugo,
trebalo je najširu javnost upoznati sa životom, radom i mogućnostima
slijepih kako bi bili lakše prihvaćeni u radnim kolektivima gdje su se
trebali zapošljavati nakon školovanja i osposobljavanja za rad. Bile su
to vrlo ozbiljne zadaće koje je trebalo sustavno planirati i provoditi.
U tu svrhu Kotarski je odbor već 1957. osnovao Komisiju za kulturno-prosvjetni rad. Prvi oblici kulturno-prosvjetnog rada namijenjeni najširoj javnosti, bila su predavanja koja su funkcionari Kotarskog
odbora držali u školama i radnim kolektivima u cilju promidžbe slijepih, a demonstrirana su i tiflotehnička pomagala koja slijepi koriste,
Brailleovo pismo, časopisi i knjige za slijepe itd. Tako je npr. u razdoblju od 30. VI. 1956. do 14. IX. 1957. godine održano 13 predavanja,
a većinu ih je održao predsjednik Kotarskog odbora. Dobar dio ovih
predavanja održan je školskoj omladini i prosvjetnim radnicima u Puli,
Vodnjanu i Bujama.
Već je rečeno da su upravo predavanja bitno pridonijela
zapošljavanju slijepih osoba. Kasnije, kad je Organizacija ojačala i kad
su se s osposobljavanja i iz škola počeli vraćati mlađi članovi, bilo je
moguće organizirati i neke druge kulturno-prosvjetne pa i zabavne
sadržaje, npr. javne priredbe i akademije.
Međutim još mnogo prije od toga održana je na području Istre
svakako prva kulturno-umjetnička manifestacija samih slijepih, i to 20.
VI. 1954. godine, a zabilježio ju je i „Glas Istre“ (25. VI.) pod naslovom:
„Priredba Zavoda za odgoj slijepe djece iz Zagreba u pulskom Narodnom kazalištu“. Evo jednog navoda iz teksta kojim je novinar I. Ruda
pokazao mogućnosti slijepih osposobljenih za rad:
71
„Zavod za odgoj slijepih u Zagrebu djeluje već pet godina. U ovo
kratko vrijeme Zavod je postigao vidne rezultate, tako da već mnogi od njegovih pitomaca djeluju u javnom životu. Tako, osim mnogih
majstora u pletarskoj struci i drvodjelstvu ima ih oko 60 na službi kao
telefonisti u telefonskim centralama“. Novinar nadalje pohvaljuje
pitomce Zavoda jer „gaje i lijepu umjetnost, a iz programa posebno
izdvaja splet narodnih kola koja su „vrlo lijepo uvježbana i izvedena te
mogu da posluže kao primjer mnogim folklornim grupama, koje rade
pod normalnim uvjetima“.
Vrijedno je zabilježiti iz tih prvih godina djelovanja Organizacije
slijepih i to da je Kotarski odbor 28. XII. u dvorani JNA organizirao
akademiju povodom 10. obljetnice Saveza slijepih Jugoslavije u kojoj su
sudjelovali članovi Saveza slijepih, Istarsko narodno kazalište, članovi
literarnoga kluba i pjevački zbor „Natko Brajša-Rašan“. U Puli su izvedene dvije predstave i po jedna u Bujama, Poreču i Raši. Akademije se
drže 1973. godine za Dan mladosti i Dan žena. Iste godine drži se manifestacija u čast priključenja Istre Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji.
U svibnju 1957. godine organizirana je turneja zagrebačkog
Radničkog kulturno-umjetničkog društva slijepih „Novi život“, u Puli,
Raši, Poreču i Bujama, i ove su priredbe bile dobro posjećene i primljene od strane građana. Glumci iz Zagreba, ali tada kao Dramski studio
slijepih i slabovidnih „Novi život“ turneju po Istri imat će i krajem 80ih godina. Istru su posjetili i uspješno se predstavili istarskoj publici i
članovi Kulturno-zabavnog društva slijepih „Filip Višnjić“ iz Osijeka.
Kulturno-prosvjetni rad među samim slijepima, članovima Organizacije, započeo je opismenjavanjem na brajici, što će se pokazati vrlo
korisnim, jer je Kotarski odbor već 1957. dobio 47 knjiga na Brailleovu
pismu. Ali je odmah nastao problem kamo ih smjestiti, jer Brailleove
knjige zbog svoje veličine zahtijevaju velik smještajni prostor, a Odbor
ga tada još nije imao. Problem smještaja knjiga riješen je useljenjem u
prikladnije prostorije na Trgu AVNOJ-a br. 4 u listopadu 1958., gdje je
kasnije uređena i knjižnica, iz koje su se knjige mogle posuđivati, ali
gdje su se mogli organizirati i mnogi drugi kulturno-prosvjetni i kulturno-zabavni sadržaji za članstvo.
Svoj doprinos obogaćivanju kulturnog života slijepih i zadovoljavanju njihovih kulturnih potreba dalo je Istarsko narodno kazalište
72
Citirano prema J. Rubeša: „Svjetlost tmine“ – 10 godina Saveza slijepih u Istri.
time što je Organizaciji poklonilo tri besplatna mjesta za reprizne
priredbe; kasnije je poklon povećan na šest besplatnih mjesta pa su
članovi naizmjenično mogli prisustvovati svim kulturnim događanjima
u kazalištu.
Kotarski odbor je u siječnju 1959. skromnim okupljanjem odao
priznanje i počast Louisu Brailleu, povodom 150. obljetnice njegovog
rođenja, čovjeku koji je izumio i usavršio genijalno pismo koje je napokon i slijepima otvorilo putove u svijet pismenosti, a u najnovije vrijeme i informatičkoj kulturi i naobrazbi.
Raznovrsnost kulturnih sadržaja koje je Organizacija pokretala i provodila ilustrirajmo još samo podatkom da su se 80-ih godina
u njenim prostorijama držali tečajevi učenja međunarodnog jezika
esperanta koje je uspješno završilo nekoliko članova. Njima je Organizacija također financijski pomogla i omogućila im sudjelovanje na
međunarodnim kongresima slijepih esperantista.
U 1990. organizirano je više kulturnih događanja koje je vrijedno
zabilježiti:
- prijateljski susret slijepih Istre s kvalitetnim kulturno‑umjetničkim programom, uz sudjelovanje 30-ak članova, a
sudjelovali su i članovi riječke organizacije slijepih;
- koncert slijepe nastavnice glazbe iz Zagreba Ane Nađ;
- veliki dobrotvorni koncert pod nazivom „ISTRA-POP“, na
kojem su sudjelovali poznati estradni umjetnici iz Istre (organizaciju ovog kulturnog događanja uvelike je pomogao Radio
Pula);
- izložba slijepog umjetnika-amatera iz Rijeke Josipa Mihelčića,
koji je građanima Pule izložio svoje radove – rezbarije u drvu
(izložba je bila veoma dobro posjećena);
- natjecanje u čitanju Brailleova pisma na kojem su, uz članove
USIŽ-a, sudjelovali i prognani članovi osječke organizacije
slijepih (pobjednik je sudjelovao na republičkom natjecanju u
Zagrebu);
- izrađena je reljefna karta za slijepe Istarske županije;
- pripreman je prvi informativni bilten, ali nije tiskan zbog nedostatka financijskih sredstava.
73
Organizirano je i više predavanja: npr. o ovisnosti, koje je u prostoru Organizacije održao dr. Breški, zatim predavanje povodom 200-e
godine smrti velikoga glazbenika Mozarta itd.
U 2001. godini Udruga je osnovala Knjižnicu slijepih Istre – Pula
sa sjedištem u Puli, Kralja Tomislava 1, koja je danas sve bogatija Brailleovim i zvučnim izdanjima.
Putem Knjižnice pokrenut je časopis „Magazin“, koji su mogle
čitati samo slijepe osobe korisnici računala, odnosno na internetskim
stranicama. Glavni urednik časopisa bio je David Podreka, član USIŽ-a
s prebivalištem u Opatiji. Časopis je prestao izlaziti 1. I. 2004.
Godine 2009. u prostorijama Udruge u Zadarskoj 40 otvorena je
Čitaonica za slijepe, opremljena računalnom opremom prilagođenom
slijepim korisnicima te jednim elektroničkim pisaćim strojem, koji je
Udruzi poklonila obitelj njenog člana Kristijana Jagarinca.
USIŽ podiže kulturnu i kulturno-informativnu razinu svojih
članova i time što od 2001. svake godine uplati članarinu za svoje
članove korisnike Hrvatske knjižnice za slijepe u Zagrebu, a zainteresirane također pretplaćuje na zvučni časopis Hrvatskog saveza slijepih
„HSS-Info“. Uz to, na Brailleove časopise pretplaćeni su svi sudionici
natjecanja u čitanju Brailleova pisma i članovi prosudbene komisije.
Moramo naglasiti na ovom mjestu da je USIŽ jedna od malobrojnih
udruga koje redovito svake godine organiziraju natjecanje u čitanju
Brailleova pisma i tako pridonosi njegovoj promidžbi među slijepima.
A korištenju pisma za slijepe od strane članova pogodovat će u velikoj
mjeri i dar, vrijedna donacija, koji je Udruga dobila od tvrtke BASEITALIA o.n.l.u.s. iz Trenta (Italija), a sastoji se od računalne opreme
prilagođene slijepima. Oprema je instalirana u prostorijama Udruge, a
održan je i tečaj korištenja ove računalne opreme za članove USIŽ-a.
Nakon održanog tečaja organizirana je tiskovna konferencija i ovjera ugovora o donaciji uz prisustvo javnog bilježnika. Osim računalne
opreme, ova je talijanska tvrtka USIŽ-u donirala hrvatsko-talijanski i
talijansko-hrvatski rječnik na Brailleovu pismu.
USIŽ u posljednje vrijeme potiče i kulturno stvaralaštvo svojih
zainteresiranih članova, pa se tako npr. u prostorijama Udruge započelo
održavanje radionica izrade raznih predmeta od keramike u organizaciji Udruge Senior Pula. Realiziran je i projekt „Boalovo kazalište –
74
Obrisi stvarnosti“, u suradnji s Dramskim studijom slijepih i slabovidnih „Novi život“, u kojem su zajedno glumili članovi USIŽ-a i glumci.
Bilježimo i još jedno kulturno događanje u koje se USIŽ aktivno uključio pokazujući svu širinu svog djelovanja na području kulture.
Naime Udruga je bila suorganizator 74. međunarodnog kongresa slijepih esperantista koji je održan u ERKS-u Premantura u srpnju 2008.
godine.
Svakako da je najveće kulturno događanje u organizaciji USIŽ-a
bio humanitarni koncert „Život pun nade – izgradimo Kuću svjetla
– Cukrići“, održan 26. X. 2010. godine u Domu sportova Mate Parlov u Puli, uz direktan prijenos na Drugom programu HRT-a, Hrvatskom radiju i Radiopostaji Pula. U sklopu koncerta organiziran je Call
centar. Putem sponzora, Call centra i prodaje ulaznica prikupljeno je
208.896,79 kn. Organizatori koncerta bili su Savez udruga osoba s invaliditetom Istarske županije i Udruga slijepih Istarske županije, a održan
je pod pokroviteljstvom Istarske županije i Grada Pule.
Prilog 6.
„Odlučiš li progovoriti, govori tiše i pazi da ne probudiš usnulo
srce, unoseći nemir suvišnim riječima“. Dio je ovo pjesme koju je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula pred brojnim auditorijem pročitala autorica Dragica Macuka iz sela Pinezići nedaleko od Marčane, u sklopu
promocije svoje zbirke pjesama „Pogled srcem“ koja je, osim u klasično
tiskanom formatu i zvučnom zapisu na CD-u, objavljena i na Brailleovu pismu. Dr. sc. Ivan Zoričić, koji je lektorirao ovu zbirku pjesama,
rekao je da prvi put prisustvuje ovako jedinstvenoj promociji poezije u
tri formata.
– Pri prvom čitanju ovih pjesama, iako tada nisam poznavao Dragicu, osjetio sam da je riječ o autorici koja piše iz duše i srca, iako ne zna
sve tajne pjesništva, a to i nije najvažnije – kazao je Zoričić.
Uz promociju zbirke pjesama Dragice Macuke (slijepa od rođenja,
od 1980. do mirovine 2003. radila je kao telefonistica u Stambenom
poduzeću u Puli) program u povodu 200. godišnjice rođenja izumitelja
pisma za slijepe Louisa Braillea obogaćen je i vrijednom izložbom najstarijih pisanih knjiga na brajici iz fonda Hrvatske knjižnice za slijepe.
75
Dragica Macuka, pjesnikinja
Najstarija izložena bila je drama Friedricha Schillera „Wilhelm Tell“,
tiskana u Berlinu 1895. godine.
Martinje je bio i povod za promociju pjenušaca „Izvori života“ iz
Iloka, s naljepnicama na brajici, a sredstvima od prodaje pjenušaca i
zbirke pjesama pomoći će se izgradnja „Kuće svjetla“ u Cukrićima.
– Želimo omogućiti slijepim i slabovidnim osobama da predstave sebe i svoj rad te tako senzibilizirati javnost o potrebi uključivanja
hendikepiranih osoba u društvenu zajednicu – naglasila je ravnateljica
Gradske knjižnice i čitaonice Nela Načinović.
Uz Gradsku knjižnicu (nakladnik zbirke pjesama), Udrugu slijepih Istarske županije, „Izvore života“, MedVid produkciju i Hrvatsku
knjižnicu za slijepe, ovu humanitarnu akciju pokrenuo je pulski Lions
klub.
76
Prilog 7.
HUMANITARNA IZLOŽBA U CUKRIĆIMA UMJETNICI ZA
“KUĆU SVJETLA”
Na Edukacijsko-rehabilitacijskom centru
slijepih Istre –
Cukrići u subotu je
održana prodajna
izložba slika hrvatskih autora čiji je
prihod namijenjen
dovršetku projekta Kuće svjetla.
Više
od
200
Umjetnici za „Kuću svjetla”
umjetničkih djela
prodavalo se po
cijeni od 500,00 do 4.000,00 kuna, a odazvao se niz umjetnika iz cijele
Hrvatske. Prodano je 20-ak slika i prikupljeno oko 16.000,00 kuna.
Predsjednik Udruge slijepih Istarske županije Zlatko Kuftić naglasio je da je ova humanitarna akcija nastala zahvaljujući slikaru Đuki
Siroglaviću i udruzi HumanaArt te se zahvalio na pomoći. Siroglavić je
pak izrazio zadovoljstvo što može pomoći, kazavši da humanost nema
granica te da će i dalje nastaviti pomagati projekt Kuće svjetla.
Udruzi slijepih za izgradnju i opremanje objekta od oko 300
četvornih metara je, podsjetimo, potrebno oko 800.000,00 kuna. Objekt
bi imao sanitarni čvor, salu za radionice i edukaciju, salu za društvene
igre, a planiran je i prostor za mali muzej u kojem bi bili izloženi predmeti i slike vezani za razvoj pomagala za slijepe i slabovidne osobe.
U humanitarnim akcijama dosad je prikupljeno oko 400.000,00
kuna.
Glas Istre, 18. travnja 2010.godine
77
9. Sportsko-rekreativne i
šahovske aktivnosti
O potrebi poticanja članova za upražnjavanje i razvijanje sportsko-rekreativnih aktivnosti u Udruzi se počelo razmišljati vrlo rano,
tj. odmah kad su prevladane početne teškoće i kad je rad krenuo uzlaznom putanjom. Čelnici Udruge vrlo su rano shvatili da će bavljenje
tjelesnim aktivnostima razvijati i druge kreativne sposobnosti njihovih
članova te da je to itekako važno, osobito kod zaposlenih slijepih. Stoga
su prihvaćali sve zahtjeve članstva i podupirali ih bilo materijalno bilo
moralno, s jasnom namjerom da se što više razvije sportski duh među
slijepima i da što veći broj članova sudjeluje u sportsko-rekreativnim
aktivnostima.
Za pretpostaviti je da su i sami članovi, vraćajući se sa školovanja
i osposobljavanja gdje su zajedno s obrazovnim sadržajima stjecali i
usvajali i vještine fizičke kulture, tjelovježbe, igranja šaha, rekreacije
i sporta, nastojali da te navike i vještine razvijaju i dalje i da se njima
koriste u svakodnevnom životu. Osim toga suradnja i razmjena iskustava s drugim udrugama također je djelovala poticajno na razvijanje
ove važne djelatnosti. Jedini ograničavajući faktor bila je vrlo nepovoljna starosna struktura članstva i njihovo zdravstveno stanje. Međutim
pronalaženje i evidentiranje sve većeg broja djece i mladih, zatim
njihovo zapošljavanje nakon školovanja i osposobljavanja na području
djelovanja Udruge, kao i zapošljavanje većeg broja slijepih s drugih
područja, učinili su da je baza potencijalnih sportsko-rekreativnih i
šahovskih aktivista bila uvijek dovoljno široka pa čak i za postizanje
vrlo zapaženih rezultata i na državnoj razini. To naročito vrijedi za
šahovsku igru uz koju se veže ime sada već, nažalost, pokojnog Antona
Pokrajca iz Rovinja.
9.1. Rekreacija
Iz dostupnih dokumenata vidljivo je da organizirana briga za
rekreaciju postoji od 1957. godine. Međutim rekreacija kao nešto čime
se i slijepi bave po prvi puta se na ovom području spominje u dokumentima Udruge, piše Turčić, kada je 20. VI. 1954. u Istarskom na-
78
rodnom kazalištu u Puli održana priredba slijepe djece iz Zavoda u
Zagrebu koja su ljetovala u Medulinu. Briga o rekreaciji članstva u to
prvo vrijeme postojanja organizacije slijepih bila je među zadaćama
Komisije za kulturno-prosvjetni rad, koja je pri Kotarskom odboru
počela djelovati od 1957. godine, a kasnije se osniva i djeluje posebna Komisija za sport, šah i rekreaciju. Najvažniji rekreativni sadržaji
bili su skupni izleti članstva i oni su se redovito organizirali sve dok
je postojalo zanimanje članstva za takvu vrstu rekreacije. U početku
su se organizirala dva do tri izleta godišnje (bilo ih je koji su trajali i
više dana), a kasnije samo po jedan godišnje, da bi sredinom 70-ih godina u potpunosti prestao ovaj vid rekreacije jer, s porastom osobnog
i životnog standarda, mnogi su članovi i sami sebi mogli organizirati
takvu rekreaciju u krugu obitelji. U razgovoru s predsjednikom USIŽ-a
Kuftićem saznajemo da je danas članstvo ponovno jako zainteresirano
za izlete pa ih Udruga povremeno i organizira.
Kao drugi vid rekreacije, kojem se također vrlo rano posvećivala
pozornost u Udruzi, bilo je upućivanje članova, uz regres Udruge, na
odmor i oporavak u odmarališta Saveza slijepih (u Okroglo ili Stomorsku na otoku Šolti) i lječilišta. Ovaj vid rekreacije zadržao se u djelatnosti Udruge sve do današnjih dana, s tim da se u novije vrijeme način
dodjele regresa za odmor uređuje posebnim pravilnikom. U 2011. npr.
regres za odmor i oporavak u trajanju do 10 dana odobravao se u iznosu od 100,00 kn po danu.
Nakon otvaranja Edukacijsko-rehabilitacijski centar slijepih Istre
- Cukrići rekreacija sve više dobiva na značenju. Članstvo se potiče da
se što češće i u što većem broju okuplja u Centru i boravi u prirodi.
Organiziraju se jednodnevni posjeti Centru za članove Udruge, a klubovi mladih, žena i umirovljenika za svoje članove također organiziraju susrete i druženja. Organiziraju se druženja i susreti s članovima
drugih udruga slijepih, kao i drugih organizacija osoba s invaliditetom
s područja Istre. Tako su u Centru rekreativno boravili članovi iz udruga slijepih: Krapinsko-zagorske, Splitsko-dalmatinske, Brodsko-posavske, Međimurske, Koprivničko-križevačke, Primorsko-goranske i
Karlovačke županije. Centar su posjetili i zajedno s članovima Udruge
ugodno se zabavili i rekreirali i sudionici 74. međunarodnog kongresa
slijepih esperantista u srpnju 2008. godine.
79
Proljetna rekreacija u Edukacijsko-rehabilitacijskom centru slijepih Istre - Cukrići
Udruga je za svoje članove organizirala i nekoliko rekreativnih
izleta izvan područja Istre, npr. s Udrugom slijepih Primorsko-goranske županije izlet u Gorski kotar: Ogulin, Jezero Sabljake, Rastoke i na
Bjelolasicu. Za tridesetak članova USIŽ-a organizacija Saveza udruga
invalida Istarske županije i Humanitarna udruga „Pomoć i ljubav“ organizirale su krstarenje brodom po Jadranu.
Članovi USIŽ-a sudjelovali su u prijateljskom druženju triju Udruga: Udruge slijepih Istarske, Karlovačke i Primorsko-goranske županije
na Sansovu u Bakarcu.
Igra karata popularnih u Istri – briškule i trešeta – također spada
u prihvaćenije oblike rekreacije od dijela članova Udruge.
Planiranju i organiziranju rekreativnih aktivnosti na jednoj višoj,
već i sportu bliskoj razini, osobito za članove iz grada Pule, već i sada
pridonosi, a ubuduće će svakako još i više, Teretana za slijepe Istre,
80
svečano otvorenje koje je upriličeno 2010., zajedno s priručnom ambulantom. Nije mi poznato da ijedna udruga slijepih u Hrvatskoj, a i
šire, ima svoju vlastitu teretanu pa su slijepi Pule doista u velikoj prednosti u odnosu na sve ostale, naravno pod uvjetom da se teretanom i
koriste. Pripreme za otvaranje teretane krenule su još od 24. V. 2006.,
kada je ona službeno osnovana. Teretana se nalazi u vlastitom prostoru
Udruge, na Trgu kralja Tomislava 1 u Puli, a za njenog prvog voditelja
imenovan je Jovo Šupljikac. Nakon što je uređen prostor i izvršeno
opremanje, teretana je mogla biti otvorena zahvaljujući sredstvima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Što se, pak, priručne ambulante
tiče, kojom će se samostalno moći koristiti slijepe osobe, ona je opremljena donacijom Večernjeg lista, a nabavljeni su: govorni mjerač šećera
u krvi, govorni tlakomjer i druga oprema prilagođena slijepima.
9.2. Sport
Do osnivanja Komisije za sport i rekreaciju problematikom sporta
i šaha, kako je već rečeno, bavila se Komisija za kulturno-prosvjetni
rad. Iz dostupnih materijala vidljivo je npr. da je još i na Skupštini 1965.
izabrana Komisija za kulturno-prosvjetni rad, sport i šah. A kada je izabrana posebna Komisija za sport i rekreaciju nisam mogao saznati, ali
to je moglo biti negdje do 1973., budući da se na Skupštini 9. XII. 1973.
konstatira: „zadovoljava rad Komisije za sport i rekreaciju“.
Poticaj za bavljenje sportom slijepima Udruge svakako je, među
ostalim, dalo i osnivanje Saveza za rekreaciju i fizički odgoj invalidnih
osoba općine Pula, osnivačka Skupština koje je održana 26. XI. 1972.
Glavni cilj koji si je Savez postavio bilo je okupljanje svih invalidnih
osoba na polju sporta, dakle i osoba oštećena vida, tako da je i Općinska
organizacija Saveza slijepih Pula pristupila novoosnovanom Savezu.
Kako izvješćuje P. Turčić, prvi pisani dokumenti o sportskim aktivnostima slijepih u Istri potječu iz 1973., a prvi takav dokument je
Izvještaj sa sastanka Komisije za sport i rekreaciju, upućen 5. IV. te
godine Općinskom odboru Saveza slijepih Pula. Iz Izvještaja je vidljivo
da je Nikola Živković sudjelovao na skijanju u Bohinju i u skijaškom
trčanju na 14 km zauzeo 9. mjesto, o čemu je on osobno Komisiji podnio pisani izvještaj, datiran 20. III. 1973. Prema ovome je Živković
prvi slijepi sportaš u Istri, a najvrjednije rezultate postigao je upra-
81
vo u skijanju. Posebno izdvajamo, od svih njegovih kasnijih rezultata, osvajanje zlatne i brončane medalje u A kategoriji na republičkom
skijaškom natjecanju u Bohinjskoj Bistrici 1982. godine.
Komisijin izvještaj upućuje na to da se u to vrijeme već ozbiljno razmišljalo o masovnijem pokretanju sportskih aktivnosti među
članstvom, jer se npr. kaže: „razmatrana je i mogućnost bavljenja igrom
zvučnom loptom“ – rollbal (danas golbal – op. A.K.) te se Odboru
predlaže: „da se što prije nabavi potrebna oprema i osigura prostorija
za trening, kako bi se započelo radom“. Komisija je najvjerojatnije već
provela neka prethodna ispitivanja, jer se konstatira da ima 7 kandidata zainteresiranih za igru zvučnom loptom, dakle dovoljno i za dvije
kompletne ekipe.
Kako je već rečeno, rukovodstvo organizacije, u želji da se u Udruzi pokrenu sportske aktivnosti, ispunjavalo je zahtjeve čak i pojedinaca
koji su bili na ovom tragu, pa je tako ispunjen i zahtjev Komisije za
sport i rekreaciju i već se 30. I. 1974. dodijelila oprema za igru zvučnom
loptom, i to: Nikoli Živkoviću, Antonu Terleviću, Zlatku Sandriću i
Aldu Kalebiću. Ovi prvi slijepi sportaši, prema već navođenim izvorima, najprije su vježbali i pripremali se u Puli, a prvi zabilježeni nastup
imali su na republičkom prvenstvu u igri zvučnom loptom 15. i 16. VI.
1974. u Splitu. Ekipa je zauzela osmo, pretposljednje mjesto.
Potom je uslijedilo sudjelovanje na turniru u Zadru povodom 30.
obljetnice oslobođenja Zadra. Spomenimo još i nastup rollbal ekipe
na natjecanju u Ilirskoj Bistrici, a ekipu su sačinjavali: Nikola Živković,
Zlatko Sandrić i Anton Terlević. Umjesto daljnjeg nabrajanja nastupa
rollbal ekipe, dodajmo na kraju da su se treninzi igre zvučnom loptom
održavali u dvorani za košarku u sportskom centru „Mirna“, svakog
ponedjeljka od 16 do 18 sati i da je dvorana dobivena bez naknade.
U programu rada Komisije za sport i rekreaciju za 1976. – uz poticanje aktivnosti u igri zvučnom loptom – predviđeno je i aktiviranje
članstva u raznim sportskim granama: plivanju, veslanju, povlačenju
užeta itd. Iz kasnijih izvještaja nije, međutim, vidljivo zašto ova nastojanja nisu urodila plodom: naime ni jedna se sportska disciplina
osim skijanja i golbala nije uvela u Organizaciju. Vidljivo je samo da se
pokušalo s kuglanjem, ali se nije uspjelo.
Tek 1982., na poziv koparske organizacije slijepih, dvije ekipe
Međuopćinskog udruženja slijepih Istre odlaze na natjecanje u visećoj
82
kuglani u Izolu, iako se tim sportom nisu prethodno bavili jer, kako
se navodi u skupštinskom izvještaju o radu, u Puli ne postoji viseća
kuglana. Predlaže se međutim da se poradi na tome da se ova sportska
disciplina uvede u sportsku djelatnost Udruge, jer je vrlo pogodna
za slijepe i stare i mlade, te da se u perspektivi osiguraju sredstva
za izgradnju terena i nabavu viseće kuglane. Ova će preporuka sa
Skupštine iz 1983. biti realizirana za nešto više od 20 godina, kad će
viseća kuglana biti uređena na Edukacijsko-rehabilitacijskom centru
slijepih Istre – Cukrići.
Izvještaj o radu za razdoblje 1984.–1987. izvješćuje da je
nakon nekoliko vrlo dobrih rezultata (npr. treće osvojeno mjesto na
republičkom natjecanju u Vukovaru) prestala s radom golbal ekipa
zbog nezainteresiranosti članova, čime je, nažalost, poslije deset godina aktivnog bavljenja, ukinut ovaj, među slijepima u 70-im i 80-im
godinama, vrlo popularan sport.
Očekivalo se da će transformiranje Međuopćinske organizacije
slijepih u Međuopćinsku organizaciju slijepih i slabovidnih te prijam
većeg broja slabovidnih u Organizaciju ojačati sportsko-rekreativnu
aktivnost i uvesti neke nove sportske discipline, ali se to nije dogodilo,
sve do 1998. kad je pokrenuta igra pikado.
Pikado će vrlo brzo postati i najpopularniji sport među članstvom.
USIŽ je drugi u Hrvatskoj nabavio govorni pikado aparat, a danas ih
ima tri, što također dokazuje da je ova igra najpopularnija sportska
disciplina među slijepima Istre. Jedan aparat nalazi se u prostorijama
Udruge u Zadarskoj ulici, drugi u prostoru gdje se nalazi i teretana, a
treći u prostorijama Podružnice Poreč.
Godine 1998. osnovana je Sportska udruga slijepih „Učka“ Pula
(SUS „Učka“ Pula) i otada ova Udruga preuzima brigu o organiziranom
bavljenju sportom u Istri, uz financijsku potporu i svaku drugu pomoć
USIŽ-a, u granicama vlastitih mogućnosti. Od tada su šahovska i pikado ekipa SUS-a „Učka“ Pula sudjelovale na raznim turnirima, prvenstvima, kupovima i prijateljskim sportskim susretima, i daleko bi nas
odvelo kada bi ih samo i pokušali nabrojati. Spomenimo ipak Prvo
ekipno prvenstvo za slijepe RH u pikadu, Pojedinačni turnir u pikadu
za slijepe RH, a organizirali su ga USIŽ i SUS „Učka“ Pula povodom
50. obljetnice USIŽ-a te prvi i drugi pikado kup slijepih „Pula“, koji se
održava povodom obilježavanja Dana grada Pule. Na kupu su sudjelo-
83
Igranje pikada u prostorijama podružnice Poreč
vale ekipe: Športska udruga slijepih Karlovačke županije, Sportski klub
slijepih „Zagreb“, Športsko-rekreativni klub slijepih „Rijeka”, Udruga
slijepih Zadarske županije i Sportska udruga slijepih „Učka“ Pula.
Tijekom 2001. USIŽ i SUS „Učka“ organiziraju sportsko-rekreativne aktivnosti povodom 50. obljetnice USIŽ-a.
Radi ilustracije navodimo još neke sportske i šahovske aktivnosti,
npr. u 2006. godini, kada je USIŽ obilježavao 55. obljetnicu osnivanja i
rada; financirao ih je USIŽ, a organizirane su u suradnji sa Sportskom
udrugom slijepih „Učka“ Pula:
• sudjelovanje članova USIŽ-a na prijateljskim susretima s članovima
Udruge slijepih Primorsko-goranske županije – Rijeka,
• ekipni proljetni turniri u pikadu,
• pikado turnir povodom Dana grada Pule,
• liga parova u pikadu za kategoriju A,
• ekipni ljetni turnir u pikadu,
• odlazak u Karlovac na prijateljski sportski susret s članovima
Udruge slijepih Karlovačke županije,
• pikado turnir u pojedinačnoj i u konkurenciji parova povodom
Međunarodnog dana bijelog štapa,
84
• odlazak na Ekipni memorijalni šahovski kup Hamid Buljić sa
šahistima Udruge invalida rada Grada Pule u njihovim prostorijama,
• turnir parova i pojedinačni turnir u pikadu povodom Dana utemeljenja Udruge za članove USIŽ-a koji je održan u prostorijama
Udruge u Puli,
• 15. pojedinačni memorijalni šahovski turnir „Silvano Družeta“.
I u 2010. godini USIŽ i Sportska udruga slijepih „Učka“ Pula organizirale su više sportsko-rekreativnih aktivnosti i događanja, a pikado je i
dalje najomiljeniji među članstvom. Viseća kuglana u Cukrićima također
zaokuplja pozornost i aktivnost članova kad se nađu u Cukrićima.
Prilog 8.
8. prvenstvo slijepih Hrvatske u elektroničkom pikadu
Srebro Puljanki Terezi Gajski
PREMANTURA – U kampu Saveza slijepih u Premanturi završeno je
8. pojedinačno prvenstvo slijepih Hrvatske u elektroničkom pikadu, a danas
počinje Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u šahu koje traje do 30. lipnja.
Na četverodnevnom natjecanju u elektroničkom pikadu nastupilo
je čak 67 igrača iz 15 klubova i udruga podijeljenih u A i B kategorije, za
potpuno slijepe i za one s ostatkom vida do pet posto. U prvoj je kategoriji
zlato pripalo Branku Raspoviću iz Zadra, dok je Zagrepčanin Mika Brćina
osvojio drugo, a Joso Bagić iz Šibenika treće mjesto. U kategoriji B najbolji
je bio Danijel Čižić iz zagrebačkog pikado kluba Zvuk, a Puljanka Tereza
Gajski iz kluba Učka osvojila je srebro, dok je bronca pripala Seniji Rački
iz Karlovca
– Elektronički pikado jedna je od najomiljenijih zabava slijepih i slabovidnih osoba, no u drugim europskim zemljama još nije toliko popularan da bi se organizirala međunarodna prvenstva. Zato se održavaju
međunarodni turniri u šahu na kojima ponekad sudjelujemo, jer je šah druga naša najdraža zanimacija – rekao je Franko Bakša, predsjednik Hrvatskog športskog saveza slijepih, koji je organizator upravo završenog turnira
(i predsjednik SUS-a „Učka“ Pula – op. A.K.).
R. Softić-Mehmedović (Glas Istre, 21.VI.2010.)
85
Prilog 9.
Istrani napokon prvaci
I baš kad sam mislio da
sam o sportu među istarskim
slijepima dovoljno napisao i
monografiju priveo kraju, dogodilo se da su Istrani, nakon
13 godina bavljenja pikadom, u kojem je vremenu ova
sportska disciplina postala i
najomiljenija među istarskim
slijepima, napokon postali i
ekipni prvaci Hrvatske. I kako
to onda ne uvrstiti u knjigu
koju će, nadam se, čitati i generacije poslije nas. A ovaj
sportski uspjeh uslijedio je na
11. ekipnom prvenstvu slijepih
Hrvatske u pikadu održanom
od 7. do 9. listopada u ERKSu „Premantura“. Na prvenstvu je sudjelovalo 9 ekipa, a
Pikado ekipa: Radenko Družetić, Terezija
Gajski, Saša Stanković i Jovo Šupljikac
pobjedničku ekipu SUS „Učka“
Pula sačinjavali su, abecednim
redom: Radenko Družetić, Terezija Gajski, Ibrahim Huseini, Saša Stanković i Jovo Šupljikac.
Prvenstvo je vodio sudački par Anica Todorović i Tihomir
Mihoković. (A. K)
Naši članovi su postigli zavidne rezultate u pikadu tijekom proteklih godina osvojivši prvo mjesto: Franko Bakša i Radenko Družetić
u A kategoriji, Terezija Gajski u B kategoriji.
86
9.3. Šah
Šah, to znaju svi slijepi koji imalo poznaju ovu igru, najdostupniji je slijepima jer ne zahtijeva neke posebne prilagodbe, osim same
šahovske garniture, a za one kvalitetne i najbolje slijepe igrače, ni to
nije nužno. Osim toga, to je igra u kojoj se slijepi igrač sasvim ravnopravno nosi s videćim protivnikom, pod uvjetom da ovaj drugi striktno
poštuje pravila igre. I upravo zbog toga šah je bio rado prihvaćen od
strane slijepih i malo je onih koji su završili osnovnu školu u Zavodu
za odgoj slijepe djece „Vinko Bek“, a da nisu savladali, makar i samo
elementarno, ovu igru. S druge strane mnogi su se razvili u kvalitetne
igrače, pa tako i Anton Pokrajac iz Rovinja, član USIŽ-a.
„Šah mogu igrati“ – piše P. Turčić – „i oni koji nešto vide kao i oni
koji ništa ne vide, oni koji su pokretni, kao i oni koji su manje pokretni“.
Stoga je šah igra koju bi se moglo omasoviti među našim članovima,
uz malo dobre volje pokazane naročito sa strane članstva, a i organizatora.
Već 1957. godine na razini Kotarskog odbora Saveza slijepih Pula
razmišljalo se o mogućnosti uvođenja šaha kao društvene igre među
članstvom Organizacije pa se u tom smislu postavio zadatak Organizaciji da se na tome i poradi. Međutim sve dotle dok se iz škole i s
osposobljavanja nije vratio veći broj članova koji su znali igrati šah, a
istovremeno bili i zainteresirani za njegovo širenje u Organizaciji, ova
je ideja ostajala samo kao dobra želja u dokumentima sa sjednica tijela Organizacije. Čini se da je kritična masa za bavljenjem šahom bila
uspostavljena negdje do 1965., jer upravo od tog vremena započinje
organizirano igranje šaha u USIŽ-u, saznajemo iz brošure P. Turčića.
Iz istog izvora saznajemo i to da je u bavljenju šahom, nakon nekoliko
godina, dolazilo do oscilacija, čak štoviše, da je u jednom vremenu gotovo došlo do prestanka ove aktivnosti, da bi se nakon kratkog vremena
obnovila i pojačala.
Od 1972. postoje i posebni pisani dokumenti na osnovi kojih se
može pratiti razvoj šahovske igre u USIŽ-u.
Na Skupštini 1973. se konstatira: „Naši šahisti dobili su dva pehara, o čemu je bilo govora i na Radio-Puli i u Glasu Istre“.
87
Na polju šaha Udruga je postigla i na razini Hrvatske dosta dobre
rezultate, i to, kako je na početku ovog odjeljka već napisano, uglavnom
zahvaljujući Antonu Pokrajcu pa i Marijanu Terleviću. Njih su dvojica,
osobito od 1990., tj. od osamostaljenja Hrvatske, redovito sudjelovali
na državnim i drugim važnim natjecanjima i na taj način promicali
svoju Udrugu.
Prvi pisani dokument koji govori o aktivnom bavljenju šahom bio
je poziv Općinskoga odbora SSH-a Rijeka 4. XII. 1972. kojim se poziva šahovska ekipa na šahovski turnir Sjeverno-jadranski kup dana 16.
XII. 1972. u prostorijama riječke organizacije Saveza slijepih. Ekipa se
odazvala, u sastavu: Anton Pokrajac (Rovinj), Marijan Terlević (Bale),
Eduard Žufić, Josip Ušić i Marija Brečević (svi iz Pule), i po prvi put
sudjelovala na ovom turniru. Prateći šahovske aktivnosti u Udruzi
utvrdili smo da je šahovska ekipa USIŽ-a bila redoviti sudionik svih
kasnijih turnira Sjeverno-jadranskog kupa, a dobar dio ih je odigran i u
Puli, budući da je svake godine druga udruga bila domaćin susreta. Na
prvom Sjeverno-jadranskom kupu pulska je ekipa, između četiri koliko
ih se natjecalo, zauzela treće mjesto.
Šahom se bave i žene jer se u jednom izvještaju spominje da neke
članice igraju šah u klubu Uljanik.
Iz izvještaja podnesenog Skupštini u veljači 1983. saznajemo da je
na internom šahovskom natjecanju Udruge igralo 6 aktivnih šahista, a
interna će se šahovska prvenstva od tada, kao i kup natjecanja, igrati
gotovo redovito svake godine. Kasnije je uvedeno još jedno tradicionalno natjecanje na razini Udruge: Memorijalni šahovski turnir Silvano Družeta, u znak sjećanja na ovog vrijednog, prerano preminulog,
člana Udruge.
Nakon prestanka golbala članstvo se sve više okreće igranju šaha
pa se na nekim internim prvenstvima Organizacije pojavljuje i do deset
igrača.
Šahovska ekipa i pojedinci, osim na šahovskim natjecanjima među
slijepima, sve češće sudjeluju i na natjecanjima s videćim šahistima.
uglavnom na razini grada Pule pa se u skupštinskom izvještaju iz 1987.
preporučuje: „Treba nastojati da se organizira što veći broj susreta sa
videćim šahistima, što predstavlja značajan doprinos integraciji slijepih u društvu“.
88
Anton Pokrajac, veliki šahist
Svim članovima koji igraju šah, ili se njime žele baviti, stoje na
raspolaganju šahovi i satovi, i dvorana jednom tjedno, a ako se ukaže
potreba, omogućit će se i više puta – poručuju iz Komisije za sport i
rekreaciju.
Nakon 1990. godine i osamostaljenja hrvatske države, konkretnije od 1993., slijepi šahisti Hrvatske redovito održavaju godišnja
pojedinačna, a nešto kasnije i ekipna, državna šahovska prvenstva na
kojima, kako je već gore napisano, sudjeluju i dva šahista člana USIŽ-a,
A. Pokrajac i M. Terlević, te šahovska ekipa Udruge. Spomenuti dvojac
sudjeluje redovito i na memorijalnim turnirima „Vladimir Mirković“,
koji se svake godine igraju u Zagrebu.
A. Pokrajac je dva puta nastupao u reprezentaciji slijepih šahista
Hrvatske na međunarodnim natjecanjima u Češkoj i Poljskoj. Vrijedno
je također zabilježiti i visok plasman Jove Desnice, člana SUS-a „Učka“
89
Pula, na 3. mjesto od 35 sudionika na brzopoteznom šahovskom prvenstvu slijepih šahista RH koje je 2000. održano u Zagrebu.
USIŽ je, u suradnji sa Sportskom udrugom slijepih „Učka“ Pula,
povodom 50-e obljetnice svoga postojanja u Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu slijepih „Premantura“ organizirao pojedinačni šahovski
turnir slijepih šahista Republike Hrvatske, a istim je povodom u prostorijama Udruge organiziran u 2001. godini 32. Ekipni međunarodni
sjeverno-jadranski kup, na kojem je šahovska ekipa USIŽ-a osvojila
prvo mjesto.
O drugim šahovskim aktivnostima, natjecanjima i susretima ne
bih dalje pisao, jer ih je bilo uistinu mnogo, već bih za kraj samo još
dodao da je velika šteta za daljnji razvoj šaha u USIŽ-u nastupila kada
su prije nekoliko godina preminuli jedan za drugim M. Terlević i A.
Pokrajac. Njihov odlazak bit će teško nadomjestiti.
A za sami kraj ipak dobra vijest: šahovska ekipa SUS „Učka“ u sastavu: A. Kalebić, S. Stanković, E. Žufić i D. Švić sudjelovala je s još
četiri ekipe na Ekipnom državnom šahovskom prvenstvu slijepih Hrvatske održanom 1. i 2. listopada 2011. u ERKS Premanturi i time pokazala da, iako oslabljena odlaskom svoja dva najbolja igrača, ne misli
se povući sa šahovske pozornice.
90
10. Programi i projekti Udruge
slijepih Istarske županije
1.Integracijom do jednakih mogućnosti (Ured za ljudska prava
RH) – 20.000,00 kn
2.A kuda sad? (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) –
70.000,00 kn
3.Komunikacijskim štapom do jednakosti – istraživanje dostupnosti bankomata, web stranica, mobitela i dr. slijepim osobama
(Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi) – 381.728,00 kn
4.Slijepa mladež – Svjetlost u tami – kvalitetno organiziranje slobodnog vremena za mlade s invaliditetom (Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti) – 17.427,50
kn
5.Službeni automobil za članove Udruge slijepih Istarske županije
(Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi) – 61.400,00 kn
6.Podrškom do kvalitetnijeg življenja slijepih Istre – nakon kupnje
službenog automobila, zaposlena je osoba koja je zadužena za
vožnju kao direktna pomoć članovima Udruge, posebno obitelji u kojoj živi više slijepih osoba ili ako slijepa osoba živi sama
(Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi) – 38.500,00 kn
7.Čitaonica za slijepe Istre – kupnja pomagala i otvorenje
Čitaonice (Ministarstvo kulture) – 40.000,00 kn
8.Život pun nade – izgradimo građevinski objekt „Kuću svjetla –
Cukrići” – putem humanitarnog telefona dobiven je telefonski
broj na korištenje na tri mjeseca u humanitarne svrhe (HT)
9.Kako sačuvati vid – putem humanitarnog telefona dobiven je
telefonski broj na korištenje u humanitarne svrhe, prilikom
poziva na broj glumac Tarik Filipović je čitao tekst dr. Edija
Ladavca „Kako sačuvati vid”
10.Boalovo kazalište – Obrisi stvarnosti – u suradnji s Dramskim
studijom slijepih i slabovidnih „Novi život“ i glumcima amaterima, članovima Udruge, napravljena je predstava (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) – 15.000,00 kn
11.Zaštita okoliša i očuvanje zdravlja na Edukacijsko-rehabilitacijskom centru slijepih Istre – „Cukrići“ – (Ministarstvo zaštite
91
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva) – 35.000,00 kn
(2008.) i 40.000,00 kn (2009.)
12.Bijeli štap moj prijatelj – kupljeno je 5 elektronskih štapova za
članove USIŽ-a. Instruktorica iz Francuske obučila je tri slijepe
i dvije videće osobe kako se ophoditi i koristiti bijelim elektronskim štapom (Lions Club Pula, Švicarsko veleposlanstvo,
Brioni d.d.)
13.Sad mogu i ja kao i ti – kupnja govornih pomagala i otvorenje
priručne ambulante (Večernji list) – 10.130,00 kn
14.Labirint nade – kvalitetno organiziranje slobodnog vremena za mlade s invaliditetom (Ministarstvo obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti) – 15.843,75 kn
15.Slijepa žena u svakodnevnom životu – poboljšanje položaja
žena s invaliditetom (Ministarstvo obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti) – 17.943,55 kn
16.Teretana za slijepe i slabovidne Istre – sanirane su prostorije
Udruge i kupljene sprave za teretanu (Ministarstvo zdravstva i
socijalne skrbi) – 80.000,00 kn
17.Zapošljavanje stručne osobe (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi) – 13.000,00 kn
18.Požuri, polako – usvajanje svakodnevnih vještina (Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i športa) – 20.000,00 kn
19.Dobar dan! – usluga osobne asistencije slijepim osobama koje
žive u samačkim kućanstvima na području Istarske županije;
trogodišnji program u tijeku (Ministarstvo zdravstva i socijalne
skrbi) – 520.000,00
20.Snaga života – Još smo mladi – obilježavanje 60 godina postojanja Udruge (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi) –
50.000,00 kn
92
11. Cukrići
Prilog 10.
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI CENTAR ZA SLIJEPE OSOBE U CUKRIĆIMA
Za izgradnju „Kuće svjetla“ nedostaje 400 tisuća kuna
Svi koji žele dati svoj doprinos izgradnji mogu poslati SMS poruku
na broj 67454 i tako pomoći u realizaciji projekta „Život pun nade“
Već duži niz godina traje borba Udruge slijepih Istarske županije
oko izgradnje Edukacijsko-rehabilitacijskog centra slijepih Istre. Do
sada su učinjeni značajni koraci, odnosno mnogo je učinjeno od kada
je za te potrebe u Cukrićima u općini Svetvinčenat kupljeno zemljište
za izgradnju centra. Slijepi i slabovidni te njihove obitelji već se druže u
spomenutom centru, no za njegov dovršetak potrebno je još sredstava.
Ovih je dana u tijeku akcija pomoći izgradnje „Kuće svjetla – Cukrići“ u
istoimenom centru. Naime svi oni koji žele dati svoj doprinos izgradnji
mogu poslati SMS poruku na broj 67454 i tako pomoći u realizaciji
projekta „Život pun nade“. Cijena SMS poruke odnosno donacije iznosi
6,11 kuna s PDV-om.
„Sprječavanje nastanka sekundarne invalidnosti kod slijepih osoba
je cilj izgradnje centra u Cukrićima“
„Briga o svakom slijepom čovjeku glavna je orijentacija Udruge slijepih Istarske županije. Nastojanje da pridonese poboljšanju uvjeta života
slijepih osoba i njihovih obitelji u svim segmentima njihovog života, te
iskazana potreba velikog broja članova za organizacijom rekreativnih
izleta i boravka u prirodi, navela je Udrugu da kupi zemljište površine 31
tisuću četvornih metara u mjestu Cukrići pokraj Juršića koji su udaljeni
od glavne ceste Pula – Pazin 1300 metara. Zbog specifičnosti hendikepa
postojeći sportski i rekreativni objekti i sadržaji nisu primjereni slijepim
osobama, što znači da je ova populacija uskraćena za sadržaje koji su
pretpostavka zdravog i kvalitetnog načina života svake osobe. Upravo
sprječavanje nastanka sekundarne invalidnosti kod slijepih osoba je
93
cilj izgradnje Edukacijsko-rehabilitacijskog centra slijepih Istre“, rekao
nam je predsjednik Udruge slijepih Istarske županije Zlatko Kuftić, ujedno i voditelj Edukacijsko rehabilitacijskog centra slijepih u Cukrićima.
Kuftić navodi da bi izletište slijepih bilo prilagođeno osnovnim potrebama slijepih osoba svih životnih dobi, a posebno mlađima i starijim
članovima, kako bi što kvalitetnije mogli organizirati svoje slobodno
vrijeme. Jednom dovršen centar u Cukrićima svojim će brojnim sportskim terenima i sadržajima ne samo članovima Udruge slijepih, nego
i svim osobama s invaliditetom stvoriti uvjete za organizaciju sportsko-rekreativnih aktivnosti, bavljenje različitim vrstama rekreativnog
sporta prilagođenog njihovim mogućnostima, samostalno ili uz pomoć
asistenta te organizaciju sportskih susreta i natjecanja. U centru će se
organizirati rekreativni izleti u prirodi i boravak na svježem zraku radi
zdravstvene preventive i održavanja kondicije, kao preduvjeta očuvanja
zdravlja. Centar će, pojašnjava Kuftić, sa svojim sadržajima kulturno‑zabavnog karaktera unaprijediti međusobno druženje i komunikaciju
slijepih osoba i njihovih obitelji na jednu višu razinu.
Za izgradnju centra i same „Kuće svjetla – Cukrići“ potrebna su
znatna financijska sredstva. Do sada je prikupljeno oko 400 tisuća kuna,
a potrebno je prikupiti još toliko. Zbog značaja koji izgradnja ovog centra ima za poboljšanje uvjeta života ne samo slijepih osoba, nego i svih
osoba s invaliditetom i njihovih obitelji na području Istarske županije
pa i šire, ovaj projekt podržava i Savez udruga osoba s invaliditetom
Istarske županije sa svojih 7 članica koje djeluju na području cijele Istre
te velik broj udruga iz cijele RH koje se bave problematikom osoba s
invaliditetom. U pripremi je raspisivanje javnog poziva za prikupljanje
ponuda za izgradnju „Kuće svjetla – Cukrići“. Za 13. ožujak ove godine
u Domu sportova Mate Parlov u Puli planira se održavanje humanitarnog koncerta za „Kuću svjetla – Cukrići“ (humanitarni koncert održan
je 26. listopada 2010. – op. A. K.).
U Cukrićima će se urediti i teren za košarku namijenjen slijepim
osobama ali i ostalim osobama s invaliditetom, zatim boćalište, zelena
površina za nogomet te viseća kuglana, također sve uređeno za osobe s
invaliditetom. Trenutno je u Cukrićima postavljeno sedam montažnih
kućica. Riječ je o donaciji Društva Crvenog križa Istarske županije – Pazin. Do sada je uređena u potpunosti jedna kućica, tri su pri završetku.
Dvije posljednje kućice, za koje se još moraju prikupiti financijska sredstva, bit će uređene za osobe u invalidskim kolicima. Trenutno se radi
94
na dovodu vode i struje u montažne kućice. Posljednju uplatu koju je
Udruga dobila za uređenje i opremanje montažne kućice je ona Istarske
županije u iznosu od 20 tisuća kuna. Putem raspisanog natječaja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Udruzi
je putem projekta „Zaštita okoliša i očuvanje zdravlja na Edukacijsko‑rehabilitacijskom centru slijepih Istre – Cukrići“ odobreno 35 tisuća
kuna u 2008. godini i još 40 tisuća u prošloj godini za uređenje zelene
površine.
AKTIVNOSTI
Od edukacije do zabave
Neke od planiranih aktivnosti budućeg Centra su edukacija slijepih
osoba predškolske i školske dobi, edukacija kasnije oslijepljelih osoba,
organizacija stručnih skupova u interesu slijepih, informiranje slijepih
i informiranje o slijepima, čime bi se senzibilizirala javnost za potrebe
i probleme slijepih osoba, zatim organizacija raznovrsnih edukativnih
sadržaja ovisno o iskazanim interesima i potrebama članova, organizacija slobodnog vremena slijepih osoba uz kvizove i društvene igre, raznih glazbenih i literarnih susreta, zabavnih večeri, radionica u kojima
dolazi do izražaja kreativnost slijepih osoba te brojne druge aktivnosti
koje će poboljšati kvalitetu života slijepih i njihovih obitelji.
Projekt „Put do zdravlja – teretana za slijepe i slabovidne istre” – financiran od
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi
95
Završetak prve faze uređenja ERCSI - Cukrići
Završetak izgradnje prve faze „Kuće svjetla"
96
„KUĆA SVJETLA“
Objekt površine 308 kvadrata
„Kuća svjetla“ imat će ulazni hol, salu za sastanke i druženja, prostor za pikado prilagođen slijepim osobama, prijamni ured, priručnu
kuhinju, spremište, muški i ženski zahod te zahod za osobe u invalidskim kolicima. S izgrađenom terasom „Kuća svjetla“ bit će površine 308
četvornih metara.
Na Izletištu slijepih Istre – Cukrići, koje je osnovano 22. veljače
2003. godine, nakon postavljanja ivičnjaka na staze te uređenja sanitarnog čvora i priručne kuhinje, 17. travnja 2005. održano je svečano
otvorenje, odnosno obilježavanje završetka prve faze radova pod pokroviteljstvom župana Istarske županije gosp. Ivana Jakovčića kojom je
prilikom prisustvovao velik broj uzvanika. Svečano otvorenje Izletišta
organizirano je u Cukrićima i Juršićima.
Nakon razgovora koji je dopredsjednica Udruge Olimpija Meden
obavila sa biskupom Porečko-pulskim mons. Ivanom Milovanom,
dobivena je suglasnost za izgradnju kapelice na površini Izletišta koja
će biti posvećena svetoj Luciji – zaštitnici vida. Na Izletištu je izgrađena
krušna peć s prostorom za roštilj, viseća kuglana, nadstrešnica na dijelu
terase te građevinski dio kapelice. Posredstvom člana USŽI-a Podružnice
Pula – Milana Rojnića, izrađen je roštilj za potrebe Izletišta. Lorena
Brgić, mr. ekonomskih znanosti, članica Lions Cluba Pula, izradila je
elaborat Izletišta slijepih Istre – Cukrići, koji je preveden na engleski,
francuski, njemački, talijanski i španjolski jezik. Predsjednik Udruge
je obavio razgovor u svezi izrade lokacijske i građevinske dozvole
za izgradnju građevinskog objekta na površini Izletišta te razgovor o
organiziranju humanitarnih akcija za USŽI i ISI-Cukriće. Tiskani su
i dijeljeni letci s tekstom o problemima vida koji dovode do sljepoće i
uplatnicom za uplatu financijske pomoći za izgradnju „Kuće svjetla“.
Na Izletištu slijepih Istre – Cukrići organizirani su prijemi:
- predstavnicima Udruge slijepih Primorsko-goranske županije,
- predstavnicima Saveza udruga invalida Istarske županije,
- delegaciji „Bedema ljubavi“ iz Zagreba,
- Orianu Belušiću – članu USŽI-a Podružnice Labin s
prebivalištem u Kanadi,
97
-
-
-
-
-
članovima Udruge slijepih Karlovačke županije,
šahistima Udruge slijepih Primorsko-goranske županije,
predsjedniku Udruge slijepih Šibensko-kninske županije
predstavnicama ljetnog druženja slijepih žena RH,
predstavnicima Društva invalida Poreč – Zdravi Grad Poreč, a
bilo je i nekoliko individualnih posjeta iz drugih Udruga slijepih
RH.
Na Izletištu je održan susret članica Udruge slijepih Primorsko‑goranske županije s članicama Kluba slijepih žena Istre te zajednički
susret članica Saveza udruga invalida Istarske županije. Aktivisti regionalnog Lions Cluba posjetili su ISI-Cukriće u svezi moguće uplate za
daljnje radove na Izletištu.
Svi podatci i popis donatora i sponzora dostupni su na Web stranici Izletišta www.inet.hr/isi-cukrici.
(Istra News, 20. I. 2010.)
Novinski ćemo članak samo dopuniti s nekoliko pokazatelja
trenutačnog stanja u Cukrićima:
- dobivena je građevinska dozvola pa je gradnja objekta „Kuće
svjetla“ mogla započeti;
- građevinski objekt je stavljen pod krov i čeka se nastavak radova;
- priprema se projekt za dovršetak cijelog kompleksa Edukacijsko-rehabilitacijskog centra Cukrići s kojim bi se išlo prema
fondovima Europske Unije.
98
12. Luč d.o.o.
Prilog 11.
Tvrtka za zapošljavanje osoba s invaliditetom pri Udruzi slijepih
Istarske županije
Raspadom Jugoslavije i stvaranjem samostalnih država nastala je
također samostalna Republika Hrvatska. U tim ratnim danima bujale
su razne ideje o stvaranju novih tvrtki. O mogućnosti takve djelatnosti
u Udruzi slijepih Istarske županije bilo je puno razgovora i sastanaka
začetnici kojih su bili umirovljeni profesor glazbe Franjo Hajdarović i
predsjednik Udruge Zlatko Kuftić. Tako je zaživjela ideja o tvrtki Luč
d.o.o. koja će zapošljavati osobe s invaliditetom. Osnovna djelatnost
poduzeća bila bi prodavanje dnevnog i ostalog tiska te sitnih potrepština
na kioscima.
S financijske strane startali smo od nule. Stoga smo bili prinuđeni
tražiti donacije od bogatijih firmi. Nešto sredstava smo dobili od
MIORH-a, i time smo zaposlili 5 osoba s invaliditetom. Od poduzeća
„Duhan“ Rijeka dobili smo u Radićevoj ulici kiosk u kojem smo zaposlili
2 osobe s invaliditetom.
U Koparskoj smo ulici ishodili od grada Pule dvije lokacije za postavljanje kioska, osposobili ih i postavili 2 kioska: jedan stari popravljeni
(donacija „Tiska“ Zagreb) i drugi novi (donacija OTP banke). Treća lokacija dobivena je od Puljanke d.d., a nalazila se na katu zgrade Pulske
gradske tržnice gdje smo prodavali prehrambene proizvode.
Direktor tvrtke bio je Franjo Hajdarović, administrativne poslove
vodila je Nada Kresojević, a sjedište Luči bilo je u prostorijama USIŽ-a,
Trg kralja Tomislava 1.
Luč d.o.o. je u mirovanju od 2007. godine.
(Franjo Hajdarović)
99
13. Sastav tijela Udruge slijepih
Istarske županije
13.1. Skupština
PODRUŽNICA BUZET
Željka Benčić
Damir Ugrin
PODRUŽNICA LABIN
Dragan Behlić
Sonja Belušić
Darko Švić
PODRUŽNICA PAZIN
Branislav Jurčić
Petar Šuran
PODRUŽNICA POREČ
Olimpija Meden
Marina Radošić
Vesna Turković
PODRUŽNICA PULA
Davor Besedić
Ivan Fonović
Terezija Gajski
Zlatko Kuftić
Marijana Peitel
Sandi Peršić
100
Vlado Sirotić
Saša Stanković
Jovo Šupljikac
Đina Tončić Fonović
Antonija Uka
Eduard Žufić
PODRUŽNICA ROVINJ
Idilija Šimetić
Nikola Živković
PODRUŽNICA UMAG
Vanda Božić
Marija Kosanović
Silvano Ladavac
13.2. Upravni odbor
BUZET
Damir Ugrin
LABIN
Sonja Belušić
PAZIN
Branislav Jurčić
POREČ
Olimpija Meden
101
PULA
Zlatko Kuftić
Eduard Žufić
ROVINJ
Nikola Živković
UMAG
Vanda Božić
13.3. Predsjednik i dopredsjednici
DOPREDSJEDNICI:
Olimpija Meden
Eduard Žufić
PREDSJEDNIK:
Zlatko Kuftić
13.4. Izvršni odbor
POREČ
Olimpija Meden
PULA
Zlatko Kuftić
Eduard Žufić
102
13.5. Nadzorni odbor
ČLANOVI:
Gracijela Ljoljić
Darko Švić
PREDSJEDNICA:
Đina Tončić - Fonović
13.6. Stegovna komisija
ČLANOVI:
Marija Kosanović
Davor Besedić
PREDSJEDNICA:
Vesna Turković
13.7. Tajnik
13. 8. Stručna služba:
Indira Hujdur Kosi
Jasna Juričić
103
14. Oblici Djelovanja Udruge
Slijepih Istarske Županije
14.1. Aktiv žena/Klub slijepih žena Istre
Aktivnost slijepih žena, kao posebne skupine unutar Organizacije,
kod Turčića se prvi puta spominje u izvještaju sa Skupštine iz 1973., pa
se kaže da bi sekcija za žene trebala biti aktivnija. Nisam uspio pronaći
kad je osnovan aktiv žena kao poseban oblik djelovanja, ali sudeći prema navedenom, žene su se okupljale i djelovale već i ranije, a u Pregledu aktivnosti MOSSI-a – Pula 1987.–1990. ističe se da su žene bile aktivne: obilježile su Dan žena, posjećivale bolesne članove u bolnicama i
domovima umirovljenika itd. A npr. u izvještaju iz 1990. konstatirano je
kako je djelovanje Aktiva žena u stagnaciji, ali i da ima nekih akcija. Od
tada se u svim izvještajima govori o Aktivu žena kao jednom od oblika
djelovanja Udruge. Od akcija iz 1990. spominju se: predavanje psihologa na temu „Prilagođavanje današnjem životu”, susret s pjesnikinjom
Slavicom Lončarić i odlazak žena u Istarsko kazalište povodom Dana
žena, dvije članice Organizacije sudjelovale su na susretu slijepih žena
Hrvatske koji je održan u Virovitici, itd.
Aktiv žena radio je na rješavanju problema članica USIŽ-a, a njegove predstavnice sudjelovale su na susretima slijepih žena u udrugama slijepih u Hrvatskoj. Kasnije, kad je osnovana Mreža žena, bile
su u nju uključene od početka, sudjelovale su na ljetnim druženjima
žena na Šolti i u Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu „Premantura“, a i same su organizirale susrete slijepih žena, kako unutar Udruge
tako i za žene Hrvatske. Susret žena Istre organiziran je i povodom
obilježavanja 50. obljetnice osnutka USIŽ-a, a prigodnim se sadržajima
redovito obilježavao i Majčin dan. Evo jednog primjera koji citiramo
prema Izvještaju za drugu sjednicu Sabora USIŽ-a:
„11. svibnja 2002. godine u prostorijama Udruge slijepih Županije
istarske – Pula, održan je Susret slijepih Istre, u sklopu kojeg je organizirano i obilježavanje Majčinog dana. Na susretu je uz kulturno‑umjetnički program, koji su izvela djeca – štićenici Doma za djecu
bez odgovarajuće roditeljske skrbi „Pula“, organiziran kviz te bogata
lutrija dobivena od raznih sponzora. Susretu se odazvalo 60-ak članova
Udruge, a dobra atmosfera potvrdila je činjenicu da takve susrete treba
104
Druženje slijepih žena udruga slijepih Istarske, Karlovačke i Primorsko-goranske županije
u Karlovcu
organizirati što češće. Tako je 10. svibnja 2003. povodom obilježavanja
Majčinog dana u prostorijama Udruge organiziran susret članica Udruge, kojem je prisustvovalo pedesetak osoba s područja cijele Istarske
županije, a program su izveli štićenici Centra za radno-proizvodne i
okupacijske aktivnosti Vodnjan, organiziran je skromni domjenak,
glazba, a svim je učesnicama podijeljeno cvijeće. 8. svibnja 2004. godine u prostorijama USŽI-a organizirano je obilježavanje Majčinog dana
i Susret slijepih Istre kojem je prisustvovalo 75 članova Udruge s pratiocima.“
Klub slijepih žena Istre osnovan je 17. IV. 2004. godine i to je bio
prvi takav klub utemeljen na području Republike Hrvatske, a održan je
i prvi radni dogovor o daljnjim susretima tijekom godine. Osnivanjem
Kluba prestaje djelovati Aktiv žena.
Susreti članica Kluba slijepih žena Istre redovito su održavani,
a jedan je održan u prostorijama Podružnice Poreč, jedan na Edukacijsko-rehabilitacijskom centru slijepih Istre – Cukrići, a ostali u Puli.
Voditeljica Kluba žena je Marjana Peitel, a zamjenica Idilia Šimetić.
105
14.2. Klub umirovljenika slijepih Istre – Pula
Pokrenute su aktivnosti
Kluba umirovljenika slijepih
Istre te je održano više susreta članova Kluba u prostorijama Udruge i na Edukacijsko‑rehabilitacijskom
centru
slijepih Istre - Cukrići. Klub
je organizirao i jedan turnir
u pikadu. Prvi voditelj Kluba bio je Jovo Šupljikac, i u
tom je svojstvu u ime USIŽa obavio razgovor sa saborskim zastupnikom s područja
Istarske županije – Silvanom
Hreljom. Nakon tog razgovora zastupnik Hrelja nazočio
je sastanku članova Kluba.
Klub umirovljenika broji 112
članova. Predstavnici USŽI-a
prisustvovali su savjetovanju
korisnika projekta „Hobi
treće dobi“ u organizaciji Hrvatskog saveza slijepih.
Voditeljica Kluba je Sonja
Belušić, a zamjenik Martin
Dedaj.
Eduard Žufić, član Kluba umirovljenika slijepih
Istre
14.3. Klub prijatelja slijepih Istre
Klub djeluje s 30 članova. Predsjednica
Kluba je Fedora Zorić Franke.
Fedora Zorić Franke,
predsjednica Kluba
prijatelja slijepih Istre
106
14.4. Klub slijepe mladeži Istre
Članovima Kluba slijepe mladeži Istre omogućeno je sudjelovanje
na susretima slijepe mladeži RH. Tako su npr. sudjelovali na susretima
u Crikvenici i Premanturi. U 2006./07. održana su četiri susreta članova
Kluba slijepe mladeži Istre: tri na Edukacijsko-rehabilitacijskom centru
slijepih Istre u Cukrićima, a jedan u prostorijama Udruge u Puli. Predstavnik Kluba Saša Stanković je u ime Udruge sudjelovao na susretu
slijepe mladeži RH održanom u Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu
slijepih „Premantura“. Predstavnici Kluba sudjelovali su također na susretu slijepe mladeži u Rijeci, koji je organizirala Udruga slijepih Primorsko-goranske županije.
Voditelj Kluba slijepe mladeži Istre je Saša Stanković, a zamjenik
Damir Ugrin.
Saša Stanković, voditelj Kluba slijepe mladeži Istre
107
Damir Ugrin, zamjenik voditelja Kluba slijepe mladeži Istre
14.5. Planinarsko-rekreativni klub slijepih Istarske županije
Planinarsko-rekreativni klub slijepih Istarske županije (PRKSIŽ)
osnovan je 1. lipnja 2011. godine. Klub trenutačno broji 18 članova.
Predsjednik Planinarsko-rekreativnog kluba slijepih Istarske
županije je Ferucio Lazarić, a dopredsjednik Saša Stanković.
2011. godine pokrenuta je i inicijativa za osnivanje Biciklističkog
kluba slijepih Istarske županije tandem – Pula.
108
Ferucio Lazarić, predsjednik Kluba, Saša Stanković, dopredsjednik Kluba, i asistenti
Projekt „Tandem” u suradnji s Društvom Crvenog križa Pazin, Društvom distrofičara Istre
i Udrugom slijepih Istarske županije
109
Prilog 12.
Prvi klub slijepih umirovljenika
Prvi sastanak novoosnovanog kluba umirovljenika slijepih Istre –
Pula održan je 12. veljače 2005. Klub broji stotinjak članova, od kojih je
na sastanku bilo nazočno više od tridesetak članova podružnica USŽIa: Pazin, Poreč, Pula i Rovinj.
Voditelj Kluba je Jovo Šupljikac.
Rad Kluba koncipiran je tako da bi članovi davali svoje sugestije i
prijedloge o svim temama koje bi se na sastancima rješavale. Voditelj
Kluba je upoznao članstvo sa studijom koja je rađena u Americi, o slijepim osobama treće životne dobi. Studija pokušava pojasniti posljedice
koje utječu na život umirovljenika: neaktivnost slijepe osobe, nekretanje
i pješačenje na svježem zraku. Najveći naglasak u toj studiji stavljen je
na mobilnost i zdravlje slijepih osoba koje najčešće podliježu kardiovaskularnim bolestima, arteriosklerozi donjih ekstremiteta, moždanim
udarima, a učestale su i psihološke smetnje.
Na većinu pitanja u vezi mirovinskog osiguranja, koja su prisutni
postavili, odgovore je dao predsjednik Udruge. Konkretan prijedlog dao
je gospodin Aldo Kalebić koji je postavio pitanje postojanja volonterskih
usluga za pomoć slijepoj osobi u kući, pitanje jednodnevnih izleta te
moguće aktivnosti na Izletištu slijepih Istre – Cukrići.
Zaključak prvog sastanka Kluba umirovljenika slijepih Istre je da
se članstvo sastaje svaka tri mjeseca, s tim da se na sljedeći sastanak
pozove uvaženog saborskog zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika
– gospodina Silvana Hrelju.
(Jovo Šupljikac)
110
PRILOZI
1. Svi dosadašnji predsjednici Udruge slijepih Istarske
županije
Sonja Belušić
Silvano Družeta
Davor Gergorić
Joakim Kalčić
Zlatko Kuftić
Miloš Rajšić
Milan Rojnić
Dragan Stoković
Đina Tončić - Fonović
Ivan Ušić
Josip Ušić
Ćiril Vivoda
Nikola Živković
Eduard Žufić
2. Počasni članovi USIŽ-a po podružnicama
BUZET
LABIN
Belušić Oriano
PAZIN
POREČ
111
PULA
Ivica Kapustić
Lucija Nadenić
Petar Turčić (preminuo)
Anita Vrtačić Liessi (preminula)
ROVINJ
UMAG
3. Sponzori
A) sponzori rada USIŽ-a
- Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
- Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti
- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
- Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
- Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske
- Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i partnerstva
- Istarska županija
- Grad Pula
- Grad Rovinj
- Grad Umag
- Grad Buzet
- Grad Buje
- Grad Pazin
- Grad Labin
- Grad Poreč
- Grad Novigrad
- Grad Vodnjan
- Općina Brtonigla
- Općina Grožnjan
112
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Općina Oprtalj
Općina Lanišće
Općina Lupoglav
Općina Kršan
Općina Raša
Općina Sveta Nedjelja
Općina Pićan
Općina Cerovlje
Općina Gračišće
Općina Motovun
Općina Sveti Petar u Šumi
Općina Tinjan
Općina Karojba
Općina Funtana
Općina Sveti Lovreč
Općina Tar
Općina Višnjan
Općina Vižinada
Općina Vrsar
Općina Kaštelir Labinci
Općina Barban
Općina Fažana
Općina Ližnjan
Općina Marčana
Općina Medulin
Općina Svetvinčenat
Općina Bale
Općina Kanfanar
Općina Žminj
Lions Club Pula
Lions Club Poreč
Lions Club Novigrad
Bedem ljubavi – 1991., Zagreb
Brioni d.d., Pula
Cesta d.d., Pula
Croatia Airlines
Gradska televizija d.d., Zadar
HEP-distribucija d.o.o, Elektroistra Pula
113
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Holcim (Hrvatska) d.o.o., Koromačo
HP – Hrvatska pošta d.d., središte pošta Pazin
Hrvatski katolički radio, Zagreb
Hrvatski nogometni savez, Zagreb
Hrvatski radio – Radio postaja Pula
Hrvatski savez slijepih, Zagreb
HT – Mobilne komunikacije d.o.o., Zagreb
HVIDRA, Pula
INA d.d., Pula
Informatičko projektantski inženjering Burić d.o.o., Pula
Iskon Internet d.o.o., Zagreb
Istarsko narodno kazalište, Pula
Istra ceste d.o.o., Pula
Josip Turčinović d.o.o., Pazin
MedVid d.o.o., Pula
Pula parking d.o.o., Pula
Puljanka d.d., Pula
Radio Porto RE, Kraljevica
Radio Sljeme, Zagreb
Raiffeisen bank Austrie d.d., Zagreb
RTL Televizija, Zagreb
Švicarsko veleposlanstvo u Hrvatskoj, Zagreb
TE Plomin, Plomin Luka
TV Istra, Pazin
TV Nova d.o.o., Pula
Večernji list d.d., Zagreb
FIZIČKE OSOBE:
- Slaven Bilić, Zagreb
- Gilles Bonaert, predsjednik uprave Istra cement d.o.o., Pula
- Lorena Brgić, Pula
- Urs Fankhuser, predsjednik uprave Holcim (Hrvatska) d.o.o.,
Koromačno
- Tarik Filipović, Zagreb
114
B) važnije uplate za ERCSI - Cukrići
1. A 3 D.O.O., SPLIT
2. ABC D.O.O., ZAGREB
3. ADEO D.O.O., OSIJEK
4. ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL, PULA
5. ARENATURIST D.D., PULA
6. BISKUPIJA POREČ
7. CAR-DAS D.O.O., BUJE
8. CARITAS POREČKO-PULSKE BISKUPIJE, PAZIN
9. CARITAS POREČKO-PULSKE BISKUPIJE, ROVINJ
10. CASTELNUOVO D.O.O., PULA
11. CHROMOS AGRO D.D. ZA PROIZVODNJU SREDSTAVA ZA
ZAŠTITU BILJA, ZAGREB
12. CONSTRUCTA D.O.O., PULA
13. CROATIA OSIGURANJE D.D. ZAGREB – FILIJALA PULA,
PULA
14. DALEKOVOD TVORNICA ISTEGNUTIH METALA, ZAGREB
15. DEMOKRATSKA ZAJEDNICA MAĐARA HRVATSKE, PULA
16. DRAMSKI STUDIO SLIJEPIH I SLABOVIDNIH „NOVI ŽIVOT“,
ZAGREB
17. DRUŠTVO DISTROFIČARA ISTRE, PULA
18. DRUŠTVO RODITELJA OSOBA S KOMBINIRANIM SMETNJAMA U PSIHOFIZIČKOM RAZVOJU, PULA
19. DRUŠTVO TJELESNIH INVALIDA, PULA
20. DRUŠTVO ZA POMOĆ MENTALNO-RETARDIRANIM OSOBAMA, PULA
21. ELEKTROPROJEKT D.D., ZAGREB
22. EUROHERC OSIGURANJE D.D., PULA
23. FARMAL D.D., LUDBREG
24. GHETALDUS OČNA OPTIKA D.D., PULA
25. HANN – INVEST D.O.O., ŽBANDAJ
26. HEP-DISTRIBUCIJA D.O.O. DP ELEKTROISTRA, PULA
27. HOLCIM (HRVATSKA) D.O.O., KOROMAČNO
28. HRVATSKA GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA, CAVTAT
29. HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, PULA
30. HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA AUGSBURG – FRA IVAN
ČILIĆ
31. HRVATSKA POŠTA D.D., ZAGREB
32. HRVATSKA TURISTIČKA ZAJEDNICA, ZAGREB
33. HRVATSKA UDRUGA ZA ŠKOLOVANJE PASA VODIČA I MOBILITET, ZAGREB
34. HRVATSKI SAVEZ SLIJEPIH, ZAGREB
35. HRVATSKI ŠPORTSKI SAVEZ SLIJEPIH, ZAGREB
115
36. HUPRT, ZAGREB
37. HURS PODRUŽNICA ISTRA, PULA
38. HT – HRVATSKE TELEKOMUNIKACIJE D.D. TKC PAZIN,
PULA
39. HT – HRVATSKE TELEKOMUNIKACIJE D.D., ZAGREB
40. HYPO ALPE-ADRIA-BANK D.D. ZAGREB, PODRUŽNICA PULA
41. ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ, PULA
42. ISTARSKE CESTE D.O.O., PULA
43. ISTRACEMENT D.D., PULA
44. JAN-SPIDER D.O.O., PITOMAČA
45. JER JEF D.O.O., POREČ
46. JOSIP TOMIŠIĆ, SAMOSTALNA RADNJA ZA IZRADU PREDMETA OD BETONA, GRADIŠĆE
47. KLUB UMIROVLJENIKA, PULA
48. LIRA INTERSOUND D.O.O., PULA
49. LUPI D.O.O., ČAVLE
50. LUXOTICA JUGOISTOČNA EUROPA D.O.O., NOVIGRAD
51. MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA, ĐAKOVO
52. MODERN LINE D.O.O., VIŠKOVO
53. NACIONALNI PARK BRIJUNI
54. ODVJETNIČKI URED MIJO ČULIĆ, PULA
55. ORAH D.O.O, MALI ERJAVEC
56. ORDINACIJA OPĆE MEDICINE DR. ZVJEZDANA ČATOVIĆ, PULA
57. PAVLETIĆ D.O.O., RIJEKA
58. PAVLOS D.O.O., VARAŽDIN
59. PEEM D.O.O., PULA
60. PETICA TRGOVAČKI OBRT, PULA
61. PEWA D.O.O., RAŠA
62. PLANET D.O.O., PULA
63. PLAVA LAGUNA D.D., POREČ
64. REZIDENCIJA SKIPER D.O.O., UMAG
65. RIJEKAMETALI D.O.O., RIJEKA
66. RIJEKATEKSTIL D.O.O., RIJEKA
67. RIVIERA HOLDING D.D, POREČ
68. SAMOSTAN SESTARA KĆERI MILOSRĐA, PULA
69. SAMOSTAN SV. ANTUNA, PULA
70. SAMOSTAN SV. FRANJE – FRANJEVAČKI SAMOSTAN, PULA
71. SESTRE KLANJATELJICE KRVI KRISTOVE, ZAGREB
72. SPIROGRAF D.O.O., POREČ
73. STOMATOLOŠKA ORDINACIJA ZLATKO ČATOVIĆ, PULA
74. ŠPINA D.O.O. TRGOVINA I GRAĐEVINARSTVO, POREČ
75. TE PLOMIN D.O.O., PLOMIN LUKA
76. TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE D.O.O., PULA
116
77. TEHNOMONT D.D MONTAŽA, PROIZVODNJA. BRODOGRADNJA I NAUTIČKI TURIZAM, PULA
78. TERMAG D.O.O., MATULJI
79. TRŽNICA D.O.O., PULA
80. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA BUJA
81. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA LABINA
82. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA NOVIGRADA
83. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA POREČA
84. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA PULE
85. TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA ROVINJA
86. TURISTIČKA ZAJEDNICA ISTARSKE ŽUPANIJE
87. TURISTIČKA ZAJEDNICA MJESTA FUNTANA
88. TURISTIČKA ZAJEDNICA MJESTA SAVUDRIJA
89. TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE BALE
90. TVORNICA DUHANA ROVINJ, KANFANAR
91. UČKA KONZALTING D.O.O., PAZIN
92. UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG
RATA, MARČANA
93. ULJANIK D.D., PULA
94. USTANOVA ZA ZDRAVSTVENU NJEGU U KUĆI „ZLATNE
RUKE“, PULA
95. VALALTA D.D., ROVINJ
96. VARGON D.O.O., ŠKRLJEVO
97. VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE SLOVENIJE
98. VETROPACK STRAŽA TVORNICA STAKLA, HUM NA SUTLI
99. VIBROBETON – DECORGARDEN, PULA
100. VIPnet D.O.O., ZAGREB
101. VODOVOD PULA D.O.O., PULA
102. ZAJEDNICA UDRUGA HVIDRA ISTARSKE ŽUPANIJE, PULA
103. ZAJEDNICA UDRUGA UMIROVLJENIKA, PULA
104. ZAKLADA „VATRENO SRCE“, ZAGREB
105. ZEKIĆ D.O.O., VIŠKOVO, RIJEKA
106. ZDRAVKO D.O.O., PULA
107. ŽAD D.O.O., SPLIT
108. ŽUPA PREMANTURA
109. ŽUPA SV. IVANA, VALTURA
110. ŽUPA SV. MARGARETE, ŠTINJAN, PULA
111. ŽUPA SV. PAVAO, PULA
112. ŽUPNI URED SV. MARTINA, VRSAR
113. ŽUPNI URED GOSPA OD MORA, PULA
114. ŽUPNI URED MARČANA, MARČANA
115. ŽUPNI URED VELI VRH, PULA
117
Pojedinci:
1. MARIN AMIŽIĆ, Split
2. ORIJANO BELUŠIĆ, Canada
3. DANICA BRŠČIĆ, Pula
4. MARTIN ČOTAR, Pazin
5. DRAŽEN GAZIJA, Vis
6. DAVOR GERGORIĆ, Zagreb
7. ZDRAVKO GRABIĆ, Medulin
8. KRISTJAN JAGARINEC, Poreč
9. TOMISLAV KARDAŠ, Zagreb
10. VEDRAN KIRINČIĆ, Rijeka
11. VJEKOSLAV KLARIĆ, Varaždin
12. DAVOR KOMAR, Krušvari
13. PERO LJUBIČIĆ, Zagreb
14. IRENA MAJSTOROVIĆ, Zagreb
15. NELO MILOTI, Pula
16. IVAN MILOVAN, Poreč
17. SANJA OPLANIĆ, Poreč
18. MARIJA I VID OREMUŠ, Virovitica
19. NERINA PIŠTAN, Poreč
20. POSJETITELJI „OTVORENIH VRATA HOLCIMA (Hrvatska)
d.o.o. KOROMAČNO“
21. ĐURO PUŠKADIJA, Sesvete
22. CARLA ROTTA, Pula
23. DR. REINHARDT RÜDEL, Njemačka
24. DAISIE I LIBERO SOLDATIĆ, Sidney
25. MICHEL TOMAŠEVIĆ, Rovinj
26. ANĐELO VALE, Rakalj
27. ŽELJKO VINKOVIĆ, Veliko Trojstvo
28. VJERNICI I SVEĆENIK CRKVE SV. FILIP I JAKOV – FILIPANA
29. LIESSI ANITA VRTAČIĆ, Pula
30. ANTON VUKSANOVIĆ, Štinjan
C) uplate stranih donatora
1. CROATIAN CATHOLIC MISSION CARITAS, Auckland
2. ISTRIAN AMERICAN CHARITIES ASSOCIATION, New York
3. HRVATSKI KATOLIČKI CENTAR SV. NIKOLE TAVELIĆA, Sidney
4. ISTRA SOCIAL & SPORTS CLUB SIDNEY INC., Sidney
118
4. Priznanja i nagrade
Priznanja, ne samo pojedincu već i asocijacijama kakve su i udruge, predstavljaju podstrek za postizanje daljnjih još boljih uspjeha,
predstavljaju obvezu za daljnje usavršavanje načina rada i daljnje
proširivanje obujma rada, a sve u interesu i za dobrobit članova.
• 10 zahvalnica s potpisom predsjednika SFRJ, Josipa Broza
Tita,
• srebrna medalja općine Pula za unaprjeđenje rada s najtežim
invalidima, slijepim osobama,
• priznanje u povodu 25. obljetnice Osnovne organizacije Zveze
slepih Slovenije Kopar,
• srebrna plaketa Republičkog odbora Saveza slijepih Hrvatske,
• priznanje Udruženja umirovljenika Pula za suradnju i pomoć
slijepim umirovljenicima,
• plaketa Međuopćinskoga udruženja slijepih Zadar.
Ovdje ne navodimo mnogobrojna priznanja, zahvalnice i diplome
za sportske uspjehe na natjecanjima u organizacijama slijepih, kao
i za suradnju s mnogim organizacijama i institucijama, a USIŽ ih je
također prikupio u zavidnom broju.
119
Izvori:
Kovač A. (ur.) (2002). Dr. Franjo Tonković – I sami slijepi za slijepe.
Hrvatski savez slijepih.
Kresojević, B., Rubeša, J. (ur.) (1976). 25 godina postojanja, razvoja
i djelovanja Organizacije slijepih Pula. Organizacija slijepih
Pula.
Nikolić, S. (2001). Svjetionik nade 1951–2001. – 50 godina Udruge slijepih Županije istarske. Udruga slijepih Županije istarske
Pula.
Rubeša, J. (ur.) (1961). Svjetlost tmine – 10 godina Saveza slijepih u
Istri. Kotarski odbor Saveza slijepih Pula.
Rubeša, J. (ur.) (1971). Spomen knjiga 1951–1971. – 20 godina Saveza slijepih u Istri. Općinski odbor Saveza slijepih – Pula.
Skupštinski izvještaji Udruge slijepih Istarske županije
Turčić, P. (ur.) (1981). Svjetlost tmine – 30 godina Međuopćinskog
udruženja slijepih Istre. Međuopćinsko udruženje slijepih Istre
– Pula.
120

Operativni plan 2014. - Udruga slijepih Primorsko

ZAMOLBA ZA PRIJEM U ČLANSTVO Naslovu podnosim ovu

operativno-financijski plan za 2014. godinu

o nama- 2015 godina - Udruga slijepih Istarske županije Pula

izvještaj o radu za 2013. godinu - Udruga slijepih Karlovačke županije

ovdje - FotoGard

Porečki giostranti otvorili piranski maskenbal PDF 07.03.2011. Glas

Brošura Zapošljavanje bez predrasuda

Pravila online natječaja za foto i kratke video uratke „NEKA SE

IZVJEŠĆE O RADU U 2014. GODINI I USLUGE KOJE PRUŽAMO II