TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE

Ovaj projekat financira
Europska unija
Ovaj projekat
sufinancira Caritas
Internacionalis
TEHNOLOGIJA
UZGOJA MALINE
Asad Jelešković, dipl. ing. agr | Maj, 2014
Ovaj projekat financira
Europska unija
Ovaj projekat sufinancira Caritas Internacionalis
Ova publikacija je urađena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove
publikacije je isključiva odgovornost Caritasa Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
SADRŽAJ
UVOD1
Način plodonošenja
1.1. Značaj uzgoja maline 2. EKOLOŠKI USLOVI 2.1. Ekološki uslovi za uzgoj maline 2.2. Štete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline 3.1.1. Razmnožavanje maline 4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA MALINE 4.1. Izbor lokacije za podizanje zasada maline 4.2. Priprema zemljišta za sadnju maline 4.2.1. Analiza zemljišta 1
3
4
4
5
5
7
7
8
9
4.5. Sistemi uzgoja dvogodišnjeg tipa maline 4.6. Njega mladog zasada i rezidba maline 13
14
Principi đubrenja dvogodišnjeg tipa maline 16
Principi zaštite maline od bolesti i štetočina 17
Štetočine maline
Aktuelni sortiment dvogodišnjeg tipa maline na području BiH Berba, klasiranje i pakovanje plodova maline Asad Jelešković, dipl. ing. agr
20
22
24
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
UVOD
Maline se mogu podijeliti spram sljedećih osobina njihovih biljaka:
•
•
•
•
način plodonošenja (jednogodišnje/dvorodne i dvogodišnje/jednorodne),
karakteristike rasta,
prisustvo ili nedostatak trnova (trnovite ili bestrne), i
boja ploda.
Način plodonošenja
Maline proizvode plodove na jedan od sljedeća dva načina:
•
Dvogodišnji tip plodonošenja – ovi tipovi proizvode plodove samo na izdancima koji su stari
dvije godine. Plodovi se proizvode na bočnim granama tzv. plodonosnim mladarima, rodnim
grančicama, koje se pojavljuju iz aksilarnih pupoljaka (pupoljci koji se razvijaju u pazuhu lista) na
cjelokupnoj dužini dvogodišnjih izdanaka. Nakon plodonošenja izdanci odumiru i moraju biti
uklonjeni da oslobode prostor za nove priraste koji se pojavljuju iz pupoljaka na korjenovom
sistemu ili pak iz baze, osnove biljke;
Crtež 1. Ciklus razvoja dvogodišnje maline
Ciklus razvoja dvogodišnje maline: tokom vegetacije prve godine emituju se vegetativni prirasti čiji
je rast posebno intenzivan u junu, a isti završava u oktobru. U tom periodu na istim dolazi do diferencijacije generativnih pupoljaka, te će ovi prirasti tek narednu godinu plodonositi. Nakon perioda
vegetacije, u kasnu jesen, prirasti gube lišće i ulaze u fazu mirovanja (decembar). U proljeće druge
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
1
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
godine dolazi do buđenja generativnih pupoljaka u pazuhu listova i razvoja bočnih prirasta-plodonosnih mladara, te u maju nastupa cvjetanje. Istovremeno, pojavljuju se novi, mladi izdanci iz pupoljaka na korijenu koji će ove godine samo vegetativno rasti. Tokom juna i jula dolazi do sazrijevanja
i berbe plodova sa dvogodišnjih prirasta, dok jednogodišnji i dalje samo vegetativno rastu. Nakon
berbe dolazi do prirodnog sušenja dvogodišnjih prirasta-koji su donijeli rod, i to od vrha prema
bazi, te se isti uklanjaju do osnove. S druge strane, jednogodišnji izdanci sazrijevaju-odrvene, gube
list i ulaze u fazu mirovanja. Sve što je navedeno za period druge godine ponavlja se svih narednih
sezona. Voditi računa da se pupoljci za razvoj novih izdanaka kod maline nalaze na korijenu i korjenovom vratu biljaka. Prvih godina života plantaže novi izdanci se intenzivno razvijaju iz pupoljaka
na korijenu, a nakon treće godine počinju dominirati isti smješteni na korjenovom vratu, odnosno u
osnovi prošlogodišnjih izdanaka. Prema tome, u četvrtoj godini može doći do razvoja mladih izdanaka samo u neposrednoj blizini prošlogodišnjih, kada dolazi do formiranja tzv. panja. To direktno
utiče na produkciju plodova, s obzirom da se mladi izdanci razvijaju na starom korijenu čija je moć
usvajanja hranjiva oslabljena
Slika 2. Nepoželjna pojava u intenzivnim zasadima maline
•
2
Jednogodišnji tip plodonošenja – ovi tipovi proizvode plodove na vršnim, terminalnim
dijelovima izdanaka u prvoj godini rasta istih (pupoljci proizvedeni u vršnoj zoni izdanka čija
dužina zavisi od sorte i vremenskih uslova, i kreće se od 1/3 do ½ njegove ukupne visine).
Ovo je očigledna razlika u odnosu na dvogodišnji tip maline, koji ne proizvodi plodove do
svoje druge godine (u godinama sa veoma visokim ljetnim temperaturama, a kakva je bila i
2012., kultivar dvogodišnjeg tipa maline ‘Willamette’ (vilamet) cvjetao je samo u vršnoj zoni
jednogodišnjeg izdanka, ali do kraja vegetacije plodovi nisu uspjeli sazriti). Jednogodišnji tip
maline, takođe proizvodi plodove na donjem dijelu istog izdanka u drugoj godini. Iako ovi
plodovi često sazrijevaju ranije u odnosu na tradicionalne dvogodišnje, prinosi su niski, te se
isti uzgaja uglavnom samo za jedan rod, odnosno plodonošenje isključivo na jednogodišnjim
izdancima. Selekcijom je stvoren veliki broj kultivara maline koji pripadaju jednogodišnjem tipu
plodonošenja, te iste iz dana u dan postaju sve popularnije i značajnije. Takođe, postoje i sorte
koje su prelaz između ova dva tipa maline, ali se iste zbog jednostavnosti predstavljanja za neke
uvrštavaju u jednogodišnji, dok za druge u višegodišnji tip.
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
Crtež 3. Ciklus razvoja kod sorti jednogodišnjeg tipa maline odvija se na sljedeći način: I godina – izdanci intenzivno rastu i sekundarno debljaju, te dolazi do diferencijacije i razvoja generativnih pupoljaka, kao i plodonošenja krajem ljeta na gornjoj polovini
jednogodišnjih izdanaka. Poslije berbe dio izdanka koji je plodonosio prirodno se suši.II godina – u proljeće (ukoliko su ostavljeni
donji dijelovi izdanaka iz prethodne godine) na istim dolazi do diferencijacije i razvoja generativnih pupoljaka, te plodonošenja
tokom juna i jula, a nakon berbe ovi izdanci se prirodno suše od vrha prema bazi, čime se završava životni ciklus
1.1. Značaj uzgoja maline
Pomološka klasifikacija svrstava malinu u grupu jagodastog voća, i u istoj, po važnosti, zauzima
drugo mjesto, odmah iza jagode. Obzirom na njene biološke odlike, ekološke i tehničko-tehnološke
zahtjeve, polivalentnost u pogledu upotrebe plodova, mogućnosti plasmana i sl., za naša voćarska
područja, malina predstavlja najprespektivniju vrstu iz grupe jagodastog voća.
U odnosu na mnoge druge vrste voćaka, malina ima niz prednosti, koje se uglavnom ogledaju u
sljedećem:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
može se uspješno gajiti i na nešto slabijim
zemljištima,
nema velikih zahtjeva u pogledu
klimatskih uslova,
brzo stupa na rod i daje redovne prinose,
omogućuje brz obrt kapitala,
rizik u proizvodnji je mali,
tehnologija uzgoja je jednostavna,
intenzivno je radna kultura i omogućuje
angažovanje i fizički slabije radne snage
Slika 4. Svježi plodovi maline
(žene, djeca, starije osobe i invalidna lica),
daje plodove izuzetne hranljive
vrijednosti. Osim toga plodovi imaju
dijetalni, kao i profilaktički značaj. U sebi sadrže: šećere, kiseline, mineralne materije, pektinske
materije, celulozu, bjelančevine, masnematerije i vitamine,
odlikuje se kontinuiranim sazrijevanjem i berbom plodova, čime se omogućava poželjan
raspored radne snage,
tražen je proizvod na tržištu bilo kao stono voće, ili kao sirovina za čitav niz prerađevina.
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
3
2. EKOLOŠKI USLOVI
2.1. Ekološki uslovi za uzgoj maline
Zemljište - Malina nema specifičnih zahtjeva u pogledu zemljišnih uslova za njen uzgoj. Ipak, najviše joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita, propusna, dovoljno vlažna (75%), slabo kisela (pH
6), srednje teška (sa oko 50% gline) i plodna zemljišta (sa oko 5% humusa). Gajnjače i duboki aluviji
najpovoljniji su tipovi zemljišta za uspješno gajenje maline.
Klimatski uslovi - U prirodnim populacijama malina se najčešće može naći u brdskim područjima
i to, i u uslovima svjetlosti, ali i u uslovima sjene, uz povećanu vlažnost vazduha i nešto niže ljetne
temperature. Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama do 2 000 m, proizvodna područja
koja se preporučuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od
1 000 m, a za višerodne sorte 700-800 m.
Za uspješan uzgoj maline najpodesnija su područja umjerene klime (srednje mjesečne temperature
oko 10°C i godišnje sume padavina 800-1 000 mm, uz njihov pravilan raspored), sa nešto svježijim
ljetima i umjereno oštrim zimama. Takođe, za dobro projektovan malinjak, preporučuju se sjeveroistočne ili sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%.
Malina cvjeta nešto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost izmrzavanja kao posljedicu ranih
proljetnih mrazeva. Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu može se odraziti prvenstveno na bočna razgranjenja na dvogodišnjim prirastima. Dobro sazreli prirasti maline uspješno
odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih godina se ipak mogu
pojaviti manje ili veće štete od mraza. Faktori koji utiču na osjetljivost prema niskim zimskim temperaturama i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu pažnju su:
•
•
•
•
nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao njena biološka odlika,
loša zdrastvenost i pripremljenost prirasta za zimu, koja može biti posljedica prekomjernog
đubrenja azotnim đubrivima na kraju vegetacije,
oštećenja prirasta izazvana napadom štetočina ili biljnih bolesti,
nagli pad temperature u jesenjem periodu ili u periodu kretanja vegetacije i dr.
U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa armaturom i sorte veće
snage rasta koja će obezbjediti snažnije priraste koji se najčešće ne postavljaju tokom zime uz naslon,
već se ostavljaju slobodnim da bi tokom zime bili zaštićeni snijegom koji ih prekriva. Tek na proljeće
ovi se prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i neoštećenih podižu u vertikalan položaj i
vezuju za žicu naslona.
4
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
2.2. Štete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline
Određeni kultivari maline podložni su izmrzavanju tokom zime, posebno tokom hladnog zimskog perioda
sa minimalnim sniježnim pokrivačem. Osim toga, toplo vrijeme tokom jeseni nakon koga uslijedi nagli pad
temperature može izazvati izmrzavanje izdanaka zbog toga što isti nisu dovoljno zreli i aklimatizovani na tako
ekstreman pad temperature. Simptomi žestokih ozlijeda izazvanih izmrzavanjem očituju se sporadičnim
oštećenjem generativnih pupoljaka na izdancima, koje se primjeti u proljeće druge godine kod dvogodišnjih
sorti maline. Ta oštećenja izazvana izmrzavanjem manifestovat će se kao sporadičao buđenje generativnih
pupoljaka, uz isprekidane fleke izumrlog tkiva u obliku tački na izdanku.
Slika 5. Jedna od agrotehničkih operacija u proizvodnji dvogodišnjeg tipa maline koja se praktikuje za sprečavanje izmrzavanja
Štete od izmrzavanja kod dvogodišnjih kultivara maline mogu biti spriječene puštanjem izdanaka
da padnu prema zemlji u kasnu jesen, kako bi se tokom zime nalazili pod sniježnim pokrivačem
koji predstavlja dobar izolator i time štiti izdanke od izmrzavanja. Dakle, ne preporučuje se izdanke
maline sorti vilamet ili miker tokom zime ostavljati uspravno, tj. vezane uz naslon. S druge strane, kod
jednogodišnjih kultivara maline koji se uzgajaju za berbu u kasno ljeto, odnosno jesen prema američkim istraživanjima, nisu uočena oštećenja od izmrzavanja, te su izdanci sasvim normalno ispoljili
novi rast i plodonošenje druge godine, iako su prethodne zime ostavljeni u uspravnom položaju.
3.1.1. Razmnožavanje maline
Malina se može razmnožavati na više načina. Međutim u praksi posebnu primjenu su našla sljdeća
dva načina: razmnožavanje reznicama korijena i razmnožavanje zrelim i zelenim izdancima.
Razmnožavanjem reznicama korijena ostvaruje se ubrzano umnožavanje novostvorenih sorti maline.
Korjenove reznice se sijeku tako da imaju najmanje jedan razvijen podzemni pupoljak, a optimalno
je 2-3. na ovakav način izrezane reznice trebaju imati dobro razvijene žile, sa najmanjim prečnikom
oko 3-4 mm.
Crvena malina se masovno razmnožava zrelim ili zelenim izdancima. Najčešće je u upotrebi razmnožavanje maline zrelim izdancima. Takođe, najkvalitetniji izdanci se dobiju iz matičnjaka maline
koji su podignuti od sortno čistog i zdravog sadnog materijala, u izdvojenim zatvorenim prostorima
(specijalan sadni materijal). Nakon proizvodnje izdanaka u ovakvom matičnjaku, isti se dalje mogu
razmnožavati u polju (matičnjaku) koji je prostorno izolovan od drugih matičnjaka najmanje 400 m
(standardni sadni materijal).
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
5
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Slika 6. Razmnožavanje maline izdancima – iz vegetativnih pupoljaka na korijenu majčinske biljke razvijaju se novi izdanci koji se
nakon određenog vremena odvajaju od korijena majčinske biljke i predstavljaju sadnice maline
6
4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE
ZASADA MALINE
U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja intenzivnih zasada maline posebno se
izdvajaju sljedeće:
•
•
•
•
•
•
izbor lokacije za podizanje zasada maline,
priprema zemljišta za sadnju,
izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline,
tehnika sadnje maline,
izbor i oblikovanje uzgojnog sistema,
mjere upravljanja zasadom maline – rezidba, đubrenje, navodnjavanje, održavanje zemljišta, zaštita.
4.1. Izbor lokacije za podizanje zasada maline
Postoje osnovni faktori koji moraju biti razmotreni prilikom izbora mjesta za podizanje zasada maline.
To uključuje: ocjenu parcele, predkulturu, tip zemljišta i njegovu plodnost, odvodnjavanje, vjetrozaštitne pojaseve, osunčanost, blizinu izvora vode i povezanost sa komunikacijama.
Pod ocjenom parcele podrazumjeva se da lokacija za sadnju treba da bude u potpunosti osunčana,
odnosno izložena suncu. Potrebno je izbjegavati zasjenjena mjesa u blizini drveća ili nekih objekata. Idealno, uzgajivači bi trebali izabrati zemljišta koja su dobro-drenirana, prirodno plodna, bogata
organskom materijom (2-4%), sa pH vrijednošću 6-7. Za malinu su izrazito povoljne pjeskovite ilovače ili samo ilovače, kao i dobro drenirana glinena zemljišta. Zemljišta koja sadrže 5-10 kg/dunumu
raspoloživog fosfora, 25-30 kg/dunumu kalija, 15-20 kg/dunumu magnezija, i posjeduju kapacitet
izmjeničnih kationa (CEC) od 8-16 su idealna.
Odvodnjavanje, odnosno drenaža je takođe važan faktor prilikom izbora lokacije, zato što korijen maline
doseže dubinu i do 1 m. Parcele koje posjeduju nepropusan sloj u ovoj zoni treba izbjegavati. Nivo
podzemne vode ne smije biti viši od 1 m, obzirom da je korijen maline izuzetno osljetljiv na nedostatak
kiseonika u zemljištu. Takođe, mnogi kultivari maline su podložni prema gljivicama koje inficiraju korijen,
a koje dominiraju u slabo dreniranim zemljištima. Kada izumre korijen, biljka zakržlja, što je izuzetno
izraženo tokom ljetnih vrućina i nedostatka vlage u zemljištu. Postoji jednostavan praktični test kojim se
može ustanoviti da li je zadovoljavajuća drenaža-vodopropusnost u određenom sadnom mjestu. Iskopa
se rupa dubine oko 75 cm i širine 15 cm na mjestu gdje se planira zasnovati zasad, i to u periodu ranog
proljeća ili kasne jeseni, kada je zemljište zasićeno-saturirano vlagom, ali nije smrznuto. Nakon toga rupa
se napuni sa oko 20 litara vode, te se vrši provjera nivoa iste nakon jednog sata. Ukoliko se voda zadržala
na dnu rupe takvo zemljište može biti suviše vlažno za uzgoj maline.
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
7
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Maline bi trebale biti posađene na blagima padinama, a na ravnim terenima gdje postoji opasnost
od zadržavanja suvišnih količina vode na gredicama-bankovima napravljenim uzdizanjem zemlje.
Slika 7. Adekvatno mjesto za plantaže maline
Takođe, i adekvatna vazdušna drenaža između biljaka veoma je važna za uspješan uzgoj maline.
Kretanje zraka smanjuje vlažnost oko biljke i sprečava stanja koja dovode do pojave bolesti lista.
Vazdušna drenaža, takođe, smanjuje opasnost od proljetnog mraza. Ukoliko se zasad podiže na
nagnutim terenima, i na većim nadmorskim visinama treba znati da će hladan zrak kretati se niz
padinu prema najnižoj tački, obzirom da je hladniji zrak lakši i time se smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva obzirom da se hladan zrak odvodi dalje.
S druge strane, zasad maline treba biti zaštićen od jakih vjetrova, koji smanjuju energiju rasta biljke
tokom vegetacione sezone, što može imati za posljedicu nedovoljno sazrijevanje izdanaka koji
nezreli ulaze u zimu, te postoji opasnost od izmrzavanja istih tokom perioda mirovanja.
Odabir ekspozicije iako ne kritični faktor, takođe je važan, te bi ista trebala biti razmotrena prilikom podizanja zasada maline. Ova vrsta voća preferira, odnosno više joj odgovara zaštićeni sjeverni
obronci-padine. Južne ekspozicije mogle bi biti korištene za zasnivanje zasada, ali tada treba imati
u vidu da bi temperatura biljaka mogla biti visoka za vrijeme sunčanih dana tokom zime. Tako na
primjer, nekoliko toplijih dana tokom januara-februara, mogli bi biti razlog stimulisanja pupoljaka da
krenu, tako da bi sljedeći hladni val u tom periodu itekako bio mnogo štetan za biljku.
Novi zasadi bi trebali biti podizani što udaljenije od divljih populacija maline ukoliko je to moguće.
Divlji zasadi ove vrste voća u krugu od 300 m moraju biti elminisani kako bi se spriječilo širenje
bolesti u novopodignutim zasadima. Zasadi maline ne bi trebalo saditi na parcelama gdje su kao
predkulture bile jagoda, paradajz, krompir, patlidžan, paprika, ili pak stariji zasadi maline i kupine,
obzirom da su sve navedene kulture podložne gljivici Verticillium venuti, a ista može preživjeti u
zemljištu godinama, negativno utičući na novozasnovani zasad maline.
4.2. Priprema zemljišta za sadnju maline
Od pravilne pripreme zemljišta za podizanje malinjaka u velikoj mjeri zavisit će visina prinosa i kvalitet plodova, te samim tim i uspješnost gajenja odabranog sortimenta projektovanog zasada ove
kulture. Pri izboru parcele za zasnivanje novog malinjaka, dakle prije pristupanja neposrednoj pripremi zemljišta, od posebne je važnosti poznavanje kultura koje su bile gajene na odabranoj površini. Naime, kao pogodne predkulture za malinu mogu se preporučiti: sve kupusnjače i grahorice,
a kao izrazito nepovoljne: jagoda, malina, kupina, vinova loza, te krompir, paradajz i sl. Da da bi se
8
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
zemljište oslobodilo korova i insekata, kao što su ličinka klišnjaka i bijelog crva godinu dana prije
sadnje maline na odabranu parcelu potrebno je zasijati žitarice ili leguminoze. Priprema zemljišta za
podizanje malinjaka podrazumjeva provođenje sljedećih radnji: analizu zemljišta, uređenje zemljišta
i popravka njegove plodnosti meliorativnim đubrenjem, duboko oranje i tanjiranje, te površinska
priprema zemljišta za sadnju.
4.2.1. Analiza zemljišta
Analiza zemljišta treba biti izvršena nekoliko mjeseci prije same sadnje, i to na taj način što se uzorci
zemljišta uzimaju nasumice sa nekoliko lokacija na parceli i sa dvije dubine 30 i 60 cm. Dva uzorka
po dunumu su preporučena.
Na većim parcelama, uzimanje uzoraka iz samo pojedinih dijelova može dovesti do netačnih rezultata, a time i do nepogodnih rješenja kada su u pitanju intervencije na popravci osobina zemljišta.
Naravno, uvijek je lakše korigovati nedostatke odabranog zemljišta prije sadnje nego kasnije tokom
ekspoloatacije zasada. Kod analize zemljišta određuje se i analizira pH, % organske materije, sadržaj
soli, makro i mikroelementi, te nematode. Ove analize obično se obavljaju u komercijalnim laboratorijama, ili pak u na poljoprivrednim fakultetima i institutima.
Crtež 8. Tehnika uzimanja uzoraka za analizu zemljišta prilikom sadnje maline
pH zemljišta je vrijednost kojom se izražava stepen kiselosti ili alkalnosti (bazičnosti) istog. U slučaju
bosanskohercegovačkih zemljišta, ova vrijednost može varirati od pH 3,5, što je ekstremno kiselo, do
pH 8, ili ekstremno alkalno. Za zemljište koje ima pH vrijednost 7 kaže se da je neutralno. Za malinu
pH vrijednost blizu i malo ispod neutralnog (od 6,0-6,5) je idealna, što ukazuje da istim za uzgoj
pogoduje slabo kiselo zemljište. Ključna uloga pH vrijednosti zemljišta se ogleda u pristupačnosti
određenih hranjiva za biljku, bilo da se radi o niskim ili prekomjerno visokim nivoima. Farmer ima
mogućnost da određenim agrotehničkim mjerama utiče na pH vrijednost zemljišta, te iste koristi
prilikom njegove pripreme za sadnju.
Analiza sadržaja makro i mikro elemenata u zemljištu trebala bi biti obavljena prije same sadnje
maline kako bi se na pravi način odredio hranidbeni status. Rezultati ovog testa mogu biti kombinovani sa analizom listova ovih vrsta voćaka u cilju razvijanja adekvatnog programa đubrenja.
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
9
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Uređenje zemljišta i popravka njegove plodnosti. Obim i broj zahvata koji iziskuje uređenje zemljišta
prvenstveno zavise od zatečenog stanja površine na kojoj se želi podići novi zasad. Čišćenje i ravnanje površine zemljišta na kojoj se želi podići novi zasad maline obavezna je radnja u sklopu uređenja
odabrane parcele, a ima za cilj eliminisanje svih većih ili manjih potencijalnih fizičkih i drugih smetnji,
kao npr. zemljišnih depresija koje bi kasnije predstavljale nepoželjna mjesta akumulacije površinske
vode. Eliminisanje korova, takođe je radnja koja se u ovoj fazi redovno primjenjuje. Herbicidi Cidocor,
Herkules i Basta efikasna su sredstva za uništavanje najvećeg broja višegodišnjih i jednogodišnjih
korova, te se u ovu svrhu najčešće preporučuju.
Ukoliko je zemljište na kojem se želi podići malinjak nešto slabijeg kvalteta, obavezno je popravljanje
njegove plodnosti, odnosno poboljšanje njegovih fizičkih i hemijskih karakteristika. Popravka plodnosti zemljišta vrši se meliorativnim đubrenjem organskim i mineralnim đubrivima, a prema potrebi
izvodi se i kalcifikacija (korekcija pH vrijednosti), te odvodnjavanje, odnosno obezbjeđuje i sistem za
navodnjavanje.
Zemljišta obogaćena organskom materijom su veoma povoljna za uzgoj maline. Ista poboljšava
teksturu zemljišta, te zadržava mineralne elemente usljed bazičnosti od ispiranja. Organska materija poboljšava vodni režim zemljišta, odnosno povećava kapacitet za zadržavanje vode. Bogatsvo
zemljišta organskom materijom često ne smije biti omalovažavna. Količine organske materije koje
se dodaju zemljištu mogu biti po volji. Ova forma može da bude sastavljena od slame pomješane
sa stajnjakom, zelenišnim đubrivima (sudanska trava, raž, ozima žita) ili pak komposta. Količina od
3-5 tona po dunumu ovih materija trebala bi biti dodata, a veće količine u cilju povećanja vodnog
kapaciteta zemljišta trebaju na zemljištima pjeskovitog tipa, čime se poboljšava struktura, drenaža, i
aeracija istog, od zemljišta koja imaju veću količinu gline.
Slika 9. Preporuka je na bosanskohercegovačkim zemljištima sadnju maline provesti na uzdignute gredice kako bi se obezbjedila
adekvatna drenaža is priječila pojava bolesti poznate kao trulež korijena
Razgradnja ove organske materije mikroorganizmima zemljišta zahtijeva naknadne količne azota
osim ako organmska materija nije bila od leguminoza. Ukoliko se primjenjuje kokošije đubrivo isto se
dodaje u jesen u količinama 0,5-1,0 tone po dunumu. Idealno, organska tvar trebati biti unešena po
površini 10-15 cm prije sadnje. Organska materija povećava raspoloživost hranjiva, kation zemljišni
kapacitet i mikrohranjivi sadržaj. U zavisnosti od zatečenog nivoa plodnosti zemljišta količina đubriva
za meliorativno đubrenje za mineralna NPK đubriva (5:20:30, 5:22.35, 6:26:26, 7:14:21, 10:20:30) kreće se
1,5-2,5 /ha. Ukoliko se primjeni meliorativno đubrenje unošenjem u trake (ne đubri se cijela površina
– redukovano đubrenje) ove količine mogu biti i za oko 3 puta manje od navedenih. Najpodesnije
vrijeme provođenja meliorativnog đubrenja je u dva navrata, po 50% ukupne količine, prije i poslije
dubokog oranja. Nakon rasturanja stajnjaka, mineralnih đubriva, a po potrebi i krečnjaka obavlja se
adekvatno oranje zemljišta.
10
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline. Kod zasnivanja zasada maline ne smije
se koristiti sadni materijal koji vodi porijeklo od prirasta iz starijih proizvodnih zasada, budući da je
isti najčešće zaražen, a i proizvodni potencijal ovakvih zasada je znatno umanjen. Takođe, materijal
iz starijih proizvodnih malinjaka može predstavljati generativno potomstvo, odnosno može voditi
porijeklo iz sjemena plodova koji redovno opadaju u zasadu čime se gubi sortna čistoća, odnosno
dobijaju jedinke nepostojane i nepoznate nasljedne osnove.
Slika 10. Adekvatne sadnice maline kategorije zreli izdanak golih žila
Sadni materijal kojim je potrebno zasnovati nove malinjake mora biti izuzetnog kvaliteta, mora
posjedovati atest kojim se garantuje sortna čistoća i potpuna zdrastvena ispravnost, a u morfološkom pogledu mora zadovoljiti standarde opšte razvijenosti nadzemnog i podzemnog sistema.
Standardna sadnica maline mora biti duga najmanje 50 cm, srednje debljine 8-12 mm, i sa korjenovim sistemom od najmanje 8-10 glavnih žila, dužine 12-20 cm, i debljine 2 mm, koji je dobro obrastao postranim žilicama i korjenovim dlačicama. Svaka sadnica, ili pak bunt (obično 50 komada sadnica) mora posjedovati markicu na kojoj piše: vrsta, sorta, tip sadnice, deklaracija, ime proizvođača i
adresu, te za koju godinu sadnje važi.
Tehnika sadnje maline. Nakon pripreme zemljišta i dodavanja neophodnih dodataka istom, sljedeći korak je formiranje redova za sadnju. Malina se može saditi na ravnim parcelama, pod uslovom
da su ista dobro drenirana. Međutim, ova vrsta voća na ravnim parcelama sa slabo dreniranim zemljištem treba saditi na gredicama, dimenzija približno 25 cm visine i 60 cm širine (slika). Udaljenost
između redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu. Ovakav razmak će obezbjediti minimalan prostor potreban za obavljanje neophodnih agrotehničkih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno će maksimizirati produkciju. Razmak između redova takođe zavisi od veličine mašina koje se
upotrebljavaju prilikom održavanja zasada, ali bi isti trebao biti adekvatan za motokultivator i frezu
na razmicanje. Sadnja maline na nagnutim, dobro dreniranim parcelama trebala bi biti tako postavljena da su redovi formirani nasuprot padu terena, čime bi se spriječila erozija zemljišta. Iako se sadnja maline može obavljati od oktobra do početka aprila zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja),
ipak najčešći termini sadnje ove kulture su kasna jesen i rano proljeće. Jesenja sadnja se najčešće
koristi, budući da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate prijema.
Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem svake sadnice osvježiti, prvo skraćivanjem
žila za ¼ njihove ukupne dužine, a potom potapanjem istog u vodenu smjesu podjednakih dijelova
balege i ilovače, uz dodatak sredstva koje se zove previcur.
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
11
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Slike 11. Priprema sadnica maline za sadnju
Izdanci maline sade se u pravilu na istu dubinu na kojoj su bili prije vađenja u matičnjaku, ali se u
praksi zbog izvjesnog slijeganja zemlje, isti sade za 3-4 cm dublje. Sadnja se u pravilu obavlja po
oblačnom vremenu, a njena tehnika zavisi od nivoa pripreme zemljišta. Ukoliko je zemljište dobro
pripremljeno sama sadnja može se obaviti u brazde (što je u praksi najčešći slučaj).
Međutim, ukoliko je parcela lošije pripremljena kopaju se pojedinačne rupe za malinu dimenzija
20x20 cm, koje će omogućiti neophodnu dubinu i pravilan raspored žila sadnicama maline. Oblačno
vrijeme je najpovoljnije za izvođenje sadnje, čija se tehnika provođenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voćaka. Naime, nakon sloja plodne zemlje kojima se prekrivaju žile sadnice,
nanosi se sloj zgorjelog goveđeg stajnjaka u količini 1-2 kg po sadnom mjestu i 0,1 kg NPK formulacije 8:16:22, a potom sadno mjesto, uz lagano gaženje, potpuno prekriva zemljom.
Slike 12. Pravilna tehnika sadnje sadnica maline kategorije zreli izdanak golih žila
Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjeraovatnoća izostanka kišnih dana,
svaka sadnica se zalijeva sa 3-4 l vode. Skraćivanje posađenih sadnica predstavlja posljednju radnju
koju podrazumjeva tehnika sadnje. Ona se obavlja na 3-4 pupoljka, odnosno na dužinu oko 20 cm,
a u cilju boljeg prijema i stimulisanja veće vegetativne snage rasta budućih prirasta.
12
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
Slike 13. Prikraćivanje sadnica maline kategroije zreli izdanak golih žila nakon sadnje
4.5. Sistemi uzgoja dvogodišnjeg tipa maline
Morfološke i biološke karakteristike dvogodišnjih sorti maline uslovile su i adekvatan sistem uzgoja,
koji podrazumjeva naslon od betonskih ili drvenih stubova za koje se fiksira i duž reda postavlja žica.
Takođe, na stubovima se fiksiraju poprečne prečage na čijim krajevima se instalira špaga, a broj i
dužina istih zavisi od kultivara koji se gaji. Ovakav sistem uzgoja naziva se vertikalni špalir i u praksi
je najzastupljeniji kod ovog, dvogodišnjeg tipa maline. U proizvodnoj praksi kod vertikalnog špalira obično se postavljaju tri reda žice, gdje je prva namijenjena kao nosač crijeva sa kapaljkama za
navodnjavanje i postavlja se na visini od 0,3 m iznad zemlje, a ostale druga na 1,1-1,2 m, i treća na 1,8
m, te služe za pridržavanje izdanaka. Za ovu namjenu uobičajeno se koristi pocinčana žica debljine
3 mm. Standardna visina stuba za sve kultivare dvogodišnjeg tipa maline iznad zemlje iznosi 2 m,
i nema potrebe istu smanjivati prilikom pravljenja stubova, jer to direktno utiče na prinos koji se
postiže po jedinici površine. Razmak na koji se stubovi postavljaju u redu zavisi od materijala od
kojeg su isti izrađeni i u slučaju drvenih isti iznosi 5-7 m, a betonskih 8-10 m.
Slika 14. Betonski i drveni stubovi u zasadima maline
Kada su u pitanju poprečne prečage na stubovima broj i dimenzije istih zavisi prvenstveno od kultivara, s obzirom da se među njima razlikuje dužina plodonosnih mladara. Općenito, kod jednog kultivara najduži su plodonosni mladari blizu srednje zone dvogodišnjeg izdanka, a kako se od iste ide
prema vrhu oni se smanjuju, te prema tome u pogledu poprečnih prečaga treba izvršiti određena
prilagođavanja. U tradicionalnom konceptu proizvodnje nije se vodilo računa o ovoj morfološkoj
osobini kultivara dvogodišnjeg tipa maline, te je dominirao sistem tzv. I naslona, odnosno samo
stubovi i žica, bez poprečnih prečaga. Međutim, danas je taj osnovni model usavršen i isti omogućava ostvarenje maksimalnih prinosa po jedinici površine. Generalno, za bosanskohercegovačke
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
13
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
uslove proizvodnje i dati sortiment, postoje samo dvije modifikacije, odnosno forme koje se razlikuju
spram broja i dužine poprečnih prečaga, i to jedna koja važi za kultivar ‘Willamette’ i druga koja važi
za sve ostale sorte: ‘Meeker’, ‘Glen Ample’ i ‘Tulameen’. Kada je u pitanju forma naslona za kultivar
‘Willamette’ ista podrazumjeva postavljanje dvije poprečne prečage na svaki stub na visini od 70 cm
i 150 cm, dužine 60 cm, na čijim krajevima se postave špage koje služe kao oslonac plodonosnim
mladarima koji se povijaju pod težinom roda.
Kultivar dvogodišnjeg tipa maline ‘Meeker’, zbog izrazite bujnosti plodonosnih mladara zahtjeva
drugačiju formu naslona, te se poprečne prečage instaliraju u tri nivoa i različitih dužina: prva na
visini 70-90 cm od zemlje dužine 100 cm, druga na 120-140 cm dužine 80 cm i treća na visini 170-180
cm dužine 60 cm. Ovakav tip naslona važi i za kultivare ‘Tulameen’ i ‘Glen Ample’ koji su zastupljeni
u proizvodnji na području BiH.
Crtež i slika 15. Adekvatan sistem naslona za dvogodišnji tip maline
4.6. Njega mladog zasada i rezidba maline
Njega zasada maline u prvoj godini po sadnji podrazumjeva: redovnu obradu zemljišta, uništavanje
korova, đubrenje, pomotehniku, zalijevanje, 3-4 puta, te pravovremenu i efikasnu zaštitu od štetnih
bioloških agenasa. U pogledu pomotehnike, u prvoj godini po sadnji dio sadnice koji je ostao nakon
sadnje (oko 20 cm iznad zemlje) u potpunosti se uklanja, i to u momentu kada novoformirani izdanci
dostignu dužinu oko 25 cm.
Ukoliko se stari dio sadnice ne ukloni isti će se tokom vegetacije
razvijati i plodonositi (obzirom da je starosti dvije godine), ali na
račun mladih izdanaka koji trebaju da se formiraju te godine kako bi
plodonosili naredne, a u tom slučaju isti će zakržljati (neće se razviti
dovoljno). Na kraju vegetacije doći će do sušenja starog dijela sadnice, a obzirom da se nisu razvili novi mladi prirasti koji bi trebali
plodonositi naredne sezone prinos maline za naredni period doveden je u pitanje. Tokom vegetacije novoformirani izdanci se razvijaju popunjavajući cjelokupan redni prostor. Obzirom da su mladi
izdaci savitljivi i obaraju se ka zemlji, kako bi se isti održali u uspravnom položaju i omogućili nesmetano izvođenje obrade zemljišta
u zasadu, potrebno je paralelno uz žicu vezati špagu, između kojih
se isti provlače i tako održavaju u uspravnom položaju.
14
Crtež 16. Šematski i stvarni prikaz primljenih sadnice maline u proljeće prve
godine po sadnji, period u kome se
uklanja stari dio sadnice
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
Slike 17. Paralelno postavljena špaga uz žicu olakšava zadržavanje novoformiranih izdanaka uspravno
Na kraju prve godine uzgoja maline svako sadno mjesto mora obezbjediti 2 ili 3 nova izdanka, na
potrebnom rastojanju. Po završetku vegetacije špaga se odvezuje i izdanci puštaju slobodno da
padnu prema zemlji kako bi se tokom zime nalazili ispod snijega, i na taj način smanjila opasnost od
izmrzavanja. U proljeće na početku vegetacije (obično krajem marta) vrši se prorjeđivanje izdanaka
tako što se do osnove uklanjaju izmrznuli, slabi, polomljeni, nedovoljno razvijeni, a ostavljaju najbolji.
Broj ostavljenih izdanaka kod sorte vilamet treba da iznosi 7-8 izdanaka po dužnom metru, dok je
taj broj kod sorte miker nešto manji i iznosi 6-7. Nakon prorjeđivanja ostavljeni izdanci vezuju se uz
žicu, u cilju njihovog razvođenja i fiksiranja, klasičnim vezivanjem plastičnim vezivima ili vezivanjem
pomoću plastičnih kopči.
Slika 18. Vezanje i prikraćivanje izdanaka u proljeće
Nakon toga svaki ostavljeni izdanak prikrati se kosim rezom iznad pupoljka na visinu 1,8 – 2,0 m od
zemlje, ili u praktičnom smislu na toliku visinu da iznad zadnje žice ostanu četiri pupoljka, odnosno
na cjelokupnom izdanku 24. Ovo je proljetna rezidba maline. Nakon rezidbe slijedi plitko okopavanje
rednih traka.
Slika 19. Šematski prikaz rezidbe maline
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
15
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Tokom vegetacije pojavljuju se novi-mladi izdanci, od kojih se prva serija uvijek uklanja do osnovezemlje. Međutim, postavlja se pitanje do kojeg momenta ove priraste treba uklanjati. Taj momenat
mora da odredi sam farmer za sebe prema uslovima u svom zasadu, tako da kada bere sa starih
izdanaka mladi dostignu i malo pređi visinu prve žice. Ti izdanci su najbolji za plodonošenje naredne
sezone.
Slika 20. Za vrijeme berbe starih izdanaka mladi trebaju dostići visinu prve žice
U praksi se često spominje da je taj momenat 15. maj. Međutim, najbolje je uraditi sljedeće: sve
mlade izdanke koji se pojave do 15 maja uklanjati, a nakon istog ostale ostavljati. Ukoliko ostavljeni
prirasti u vrijeme berbe dostignu prvu žicu, to je pravi momenat, a ukoliko pređu visinu iste sa uklanjanjem je trebalo ranije prekinuti, npr 13. maja.
Nakon berbe orezani dvogodišnji prirasti se počinju sušiti od vrha prema osnovi, te se isti uklanjaju
do osnove. Orezani dvogodišnji prirasti, se mogu ostaviti desetak dana u malinjaku, nakon rezidbe.
U tom periodu oni služe kao zaklon mladim prirastima, koji ako bi se naglo izložili direktnom suncu
lako dobijaju ožegotine na listovima. Nakon tog perioda, dodatno se uklanjaju oštećeni mlađi prirasti
i zajedno sa starim se iznose i odmah pale.
Kako bi se omogućila efikasna obrada rednog prostora mladi izdanci se ponovo pomoću paralelne
špage uz žicu ostavljaju u uspravnom položaju, sve do kasne jeseni kada se puštaju slobodno da
padnu prema zemlji.
Crtež 21. Puštanje izdanaka maline u kasnu jesen
Principi đubrenja dvogodišnjeg tipa maline
Prva godina nakon sadnje dodaje se samo N (azot) ako je prilikom pripreme zemljišta đubrenje provedeno prema analizi istog – podijeliti cjelokupnu preporučenu količinu azota na tri jednaka dijela
i primjeniti u sljedećim termina:
16
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
•
•
•
1/3 ukupne količine - u proljeće, ako je sadnica zreli izdanak golih žila aplicirati nakon uklanjanja
starog dijela sadnice, odnosno kad su novi izdanci 10-15 cm visine (obično 4-6 sedmica nakon
proljetne sadnje), a u slučaju kontejnerske sadnice 2 sedmice nakon sadnje.
1/3 ukupne količine – mjesec dana nakon prve aplikacije;
1/3 ukupne količine – mjesec dana nakon druge aplikacije.
Napomena: ako je ukupna preporučena količina N prve godine 4,5 kg/dunumu (tabela 1), onda je istu
potrebno podijeliti na tri dijela (4,5:3 = 1,5 kg), te u navedenim terminima aplicirati po 1,5 kg N/dunum. Ne
aplicirati N nakon polovine avgusta.
Druge i ostalih godina nakon sadnje (biljke maline u fazi plodonošenja) dodaju se N, P i K. Azot se dodaje
pojedinačno i u kombinaciji sa P i K, dok ova posljednja dva uglavnom putem kompleksnih đubriva (10-2030, 7-20-30) zajedno. U slučaju aplikacije samo azota podijeliti ukupnu preporučenu količinu na tri jednaka
dijela, te iste aplicirati u sljedećim termina:
•
•
•
1/3 ukupne količine – početak vegetacije (na početku proljeća, odnosno prije nego se novi
jednogodišnjih izdanci pojave pa sve dok ne dostignu visinu od 15 cm),
1/3 ukupne količine – pred cvjetanje (kraj maja oko početka juna, u zavisnosti od vremenskih
prilika i sorte),
1/3 ukupne količine – prije početka sazrijevanja plodova (kad su zametnuti prvi plodovi,
odnosno oko mjesec dana prije berbe).
Primjer đubrenja dvogodišnjeg tipa maline:
•
•
•
•
7-20-30 25 kg/dunum (aplikacija krajem marta)
Kan 27% N, 25 kg/dunum (prva prihrana krajem aprila ½ od ukupne količine, a druga u fazi
cvjetanja)
Kristaloni, vodotopiva đubriva NPK 20-20-20, 4 kg/dunum (putem sistema za navodnjavanje
tipa kap po kap) početkom maja plus tri puta folijarano (preko površine lista u fazi intenzivnog
rasta rodnih grana) u koncentraciji 0,3% (300 g na 100 l vode)
Kristaloni, vodotopiva đubriva NPK 13-0-46, 4 kg/dunum (putem sistem za navodnjavanje tipa
kap po kap) u fazi početka berbe maline plus dva puta folijarno (preko lista u fazi intenzivnog
cvjetanja maline u koncentraciji 0,3% (300 g na 100 l vode).
Napomena: količine navedenih đubriva se dupliraju u slučaju zasada površine dva dunuma.
Principi zaštite maline od bolesti i štetočina
Bolesti maline. Trulež korijena (tzv. Fitoftora) je jedna od najopasnijih bolesti koja izaziva ogromne
štete uzasadima maline u BiH. Uzrokuju je najmanje 8 različitih vrsta zemljišne gljivice, koje pripadaju
rodu Phytophthora. Rezistentne-otporne sopre ovih gljivica mogu biti prisutne u zemljištu nekoliko
godina. Za svoju reprodukciju iste zahtjevaju veliku količinu vlage u zemljištu, što znači da slabo
drenirana zemljišta pogoduju razvoju ove bolesti, a bolest se vrlo često javlja u donjim dijelovima
zasada gdje je zemljište više zasićeno vlagom. Na slabo dreniranim-slabo propusnim zemljištima
preporučuje se saditi malinu na uzdignute lijehe-gredice. Vodeća sorta maline koja se uzgaja u BiH
– Willamette izrazito je osjetljiva prema ovoj bolesti. Takođe, veoma je važno prilikom podizanja
zasada maline obezbjediti kvalitetan sadni materijal koji je oslobođen od Phytophthora nabavljen
od ispitivanih i certificiranih rasadnika.
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
17
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Prvi simptomi truleži korijena koji se primjete jesu sušenje izdanaka i vrhova mladica kod maline.
Zaraženi listovi i izdanci prerano žute, te se na listovima duž margina i nerava pojavljuju opržotine
– sušenje. Inficirani izdanci daju slabe plodonosne mladare, i svi su kržljavi. Naizgled zdravi izdanci
prilikom ove bolesti mogu iznenada-odjednom oslabiti i propasti, a sušenje se obično javlja tokom
kasnog proljeća i u ljeto. U takvim slučajevima lišće u početko poprima žutu boju, koja kasnije prelazi
u crvenu ili narandžastu uz pojavu osušenih margina. Ukoliko ova bolest uznapreduje, zahvaćeni
izdanci maline se u potpunosti suše i propadaju. Inficirane-zaražene biljke često se javljaju sporadično, na pojedinim mjestima u zasadu, a ukoliko se zadrže povoljni uslovi za razvoj ove bolesti,
sušenje se proširuje i duž reda. Uzgajivači bi trebali nadzirati svoje zasade maline koje je zahvatila ova
bolest, te uklanjati sve biljke koje su pokazale bilo koji od navedenih simptoma iste.
Slika 22. simptomi bolesti poznate kao trulež korijena kod maline
Eliminisanje zaraženih biljka se vrši tako što se iskopa cjelokupna biljka, uključujući i korijen potpuno, te
se iste što dalje iznesu iz zasada. U zasadima maline gdje je više od 10% biljaka ispoljilo vidljive simptome
ove opake bolesti, uklanjanje zaraženih biljaka neće rješiti problem. U tom slučaju, dalje održavanje ovakvog zasada (gdje je 10% istog zaraženo) sasvim sigurno biće neprofitabilno. Korijenov sistem zaraženih izdanaka mora biti ispitan, kako bi se potvrdila dijagnoza na Phytophthoru. Zaraženo korijenje ima
karakterističnu crveno smeđu boju, uz nedostatak žiličastog korjenja, s obzirom na zdravo korjenje koje
ima bijelu boju i obilje fibroznog-vlaknastog korijenja. Ukoliko se oguli kora korjenovog vrata ili glavnog
korijena svježe-nedavno uvelih biljaka maline, uočiti će se crvenkasto smeđa boja sa izrazitom linijom
koja razdvaja inficirano i zdravo tkivo. Kasnije vremenom inficirano tkivo poprima tamno smeđu boju
poput tkiva koje truli-raspada se. Sistemični fungicid na bazi metalaxyla veoma je djelotvoran protiv
ove bolesti. Zalijevanjem zemljišta metalaxylom (Ridomil 2E u količini od 0,5 l na površinu od jednog
dunuma), ili (Ridomil Gold 4 EC, 120 ml/300 m reda ili Ridomil Gold 2,5GR 2,4kg/300 m reda) omogućit
će dobru kontrolu ove bolesti. Gljivica koja je uzročnik truleži korijena trajno je prisutna-ostaje u zemljištu,
pa prema tome aplikacije fungicida moraju biti ponovljene svake godine, kako bi se navedene bolest
održala pod kontrolom. Ostali na Phytophthoru otporni kultivari dvogodišnjeg tipa maline, kojima treba
posvetiti posebnu pažnju i ispitati uzgoj isti na našim područjima jesu sorte Killarney i Latham.
18
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
Ljubičasta pjegavost izdanaka maline. Ova bolest koju uzrokuje gljivica Didymella applanata,
predstavlja veoma raširenu bolest na malini u BiH. Simptomi na malinama se pojave u kasno proljeće
ili rano ljeto, kao čokoladno smeđe, tamno plave ili grimizne mrlje-tačke ili trake na novim izdancima i petiolama. Ove ozlijede su opasne, jer se šire duž izdanka. Krajem ljeta izdanci mogu puknuti,
odnosno podijeliti se uzdužno, a to je period razmnožavanja iste, te se gljivice mogu vidjeti poput
prištića crne boje. Ove strukture tokom zime i sljedećeg proljeća ispuštaju spore u zrak, te luče vlažan ekstrakt na površinu stabljike tokom vlažnog vremenskog perioda. Simptomi na listovima se
manifestuju, kao čokoladno smeđa, uglasta ili klinasta područja na niže položenim-donjim listovima.
Sorta maline Willamette je jedan od najosjetljivijih kultivara na ovu pojavu. Posljedice sušenja izdanaka su povećana osjetljivost biljaka prema izmrzavanju tokom zime, te smanjen prinos, kao rezultat uvenuća i konačne smrti biljaka (možda izbojaka). Preporučeni fungicidi za kontrolu ove bolesti
uključuju bakar hidroksid i mancozeb. Takođe, održavanje propisanog razmaka između biljaka, što
bolja cirkulacija vazduha unutar zasada uveliko će doprinjeti u kontroli ove bolesti.
Slika 23. Simptomi didimele na biljkama maline
Sušenje izdanaka. Sušenje izdanaka uzrokuje-izaziva gljivica Leptospaeria coniothyrium, koja
napada izdanke maline, što rezultira ozljedama u obliku zakrpa smeđe boje na izdanku. Provođenje
rezidbe u cilju što boljeg otvaranja biljaka, u cilju poboljšanja cirkulacije vazduha, te prodiranja
svjetlosti i brzinu sušenja površine biljke poslije kiše, su faktori koji pomažu u kontroli ove bolesti.
Izbjegavanje primjene prekomjernih količina azotnog đubriva i eliminacija korova pomažu u očuvanju okoline, ali i smanjuju osjetljivost zasada premaovoj bolesti. Važan faktor u kontroli ove bolesti
jeste sprečavanje šteta koje dovode do ozlijeda-ranjavanja izdanaka.
Slika 24. Simptomi leptosperije na izdancima maline
Takođe, adekvatan program đubrenja u cilju poboljšanja energije biljke, uklanjanje starih izdanaka
nakon berbe, i kontrola štetnih insekata značajni su faktori koji reduciraju povrede na biljci. Zbog
toga je posebno važno održavanje biljke u dobroj kondiciji izradom dobrog programa đubrenja.
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
19
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Lisna hrđa, koju uzrokuje gljivica Phragmidium rubi-ideae jeste važna bolest koja zahvata malinu
na području BiH, tokom perioda sa dužim razdobljem vlažnog vremena. Male, sitne gnojanice
ispunjene prašnjavim sporama žute do narandžaste boje formiraju se na donjoj površini zaraženih
listova. Cvijetna čašica, petiole-lisne peteljke i plod maline u svim fazama razvoja mogu se naći pod
uticajem ove bolesti.
Slike 25. Simptomi žute hrđe na listovima maline
Na plodu, pojedinačne gnojavice se grupišu u akumulacije proizvodeći mnoštvo žutih spora, što zahvaćene plodove čini neprivlačnim i neprihvatljivim za svježe tržište. Rezidba izdanaka prema propisanom
sklopu biljaka omogućuje bolju cirkulaciju vazduha, te će biti od velike koristi u kontroli ove bolesti.
Štetočine maline
Malinina buba (Byturus tomentosus) je tvrdokrilac, svijetlo smeđe boje, sa žućkastim dlačicama.
Prezimljava u zemljištu kao imago ili u obliku lutke. Odrasli insekti se pojavljuju krajem aprila i početkom maja. Štete izazivaju odrasli insekti koji se hrane mladim lišćem, dijelovima cvijeta i ploda, i larve
plodovima. Ponekad se u plodu mogu naći tri i više larvi. Oštećene plodove često napadaju gljivice
koje izazivaju njihovo truljenje. Ima jednu generaciju godišnje. Suzbija se neposredno pred cvjetanje, mehaničkim i hemijskim mjerama. Poseban problem kod suzbijanja ove štetočine je taj što se
ona najviše javlja u vrijeme cvjetanja maline, zbog čega je jedini pravi trenutak (zbog pčela i jedini
moguć) tretiranjem hemijskim preparatima neposredno pred početak cvjetanja.
Slike 26. Malinina buba
Malinin cvjetojed (Anthonomus rubi) je odrastao insekt je sitan, dužine oko 3 mm. Prezimljava u
zemljištu, ima jednu generaciju godišnje. Odrasle ženke polažu jaja u cvjetni pupoljak, zasjecajući pri
tome peteljku, što izaziva sušenje pupoljka. Suzbijanje je potrebno provesti u vrijeme pojave cvjetnih pupoljaka i ne dozvoliti mu da položi jaja.
20
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
Brojni pristenari buše izdanke maline. Njihovo prisustvo se očituje generalnim simptomima u vidu
zadebljanja na izdanku 2,5-7,5 cm dužine, obično nekoliko cm, ali moguće i do 120 cm iznad zemlje.
Izdanci mogu uvenuti i odumrijeti, ili u drugom slučaju, zahvaćeno područje se lomi i puca na mjestu
zadebljanja. Provesti osmatranje na prisustvo gala tokom perioda mirovanja u proljeće. Odrasle jedinke
se pojavljuju početkom maja ili juna, te za prisutvo istih osmatrati tokom cvjetanja. Kod druge vrsta prstenara, zadebljanja na izdancima često nisu evidentna, već se simptomi ispoljavaju tako što vrhovi izdanaka
odumiru, prvo venu a kasnije postaju crni, što se uočava u periodu juli-avgust. Odrasle jedinke hrane se
epidermisom vrhova izdanaka od juna kroz avgust, kada žeke prave dva prstena rupica obično 20 cm
od vrha izdanka gdje polažu jaja. Nakon izlijeganja larve buše izdanke prema bazi biljke gdje sljedeće
godine provode cijelu vegetaciju. Kao preventivna mjera izdanci sa zadebljanjima/galama trebali bi biti
uklonjeni i spaljeni tokom sezone mirovanja da se ubiju prezimljele larve, dok izdanci koji pokažu uvele
vrhove trebaju se skratiti nekoliko cm ispod zahvaćenog dijela i oštećena tkiva uništena.
Slike 27. Štete od malininog prstanara
Malinin staklokrilac prvi znak koji ukazuje na prisustvo ove štetočine je venenje i sušenje listova
na napadnutom izdanku koje se obično javlja prije cvjetanja. Nekoliko izdanaka ili čak cijela biljka
može biti uništena od strane ove štetočine. Odrasli insekt je leptir koji podsjeća na osicu i pojavljuje
se od kraja jula do početka avgusta, a prisutan je tokom cijelog septembra, nakon čega polažu jaja,
koja se izlegu krajem oktobra ili početkom novembra. U proljeće prezimjele jednogodišnje larve su
bijele boje i oko 0,6 cm dužine. Početkom marta one se hrane na pupoljcima izdanka oko baze biljke.
Kasnije larve dužine 2,5 cm hrane se na korjenu ili u bazi biljaka maline, što dovodi do slabljenja ili
pak potpunog propadanja izdanaka, a oštećeni izdanci se lako lome kada se napravi nagli trzaj.
Životni ciklus ovog insekta traje dvije godine. Prema tome, zaražene plantaže tretirati dvije godine
uzastopno kako bi se prekinuo životni ciklus štetočine.
Lisne uši. Malinu napada više vrsta lisnih ušiju. Ove
štetočine prezimljavaju u obliku jaja koja su skrivena u
pupoljcima izdanaka maline. Sa početkom vegetacije u
kolonijama napadaju lišće, mlade izdanke i rodne grančice sišući sok, i time iscrpljujući biljku. Prenosioci su
mnogih bolesti. Imaju 7-8 generacija godišnje, nekada
i do 15, te se redovno moraju suzbijati primjenom adekvatnih insekticida.
Slike 28. Lisna uš na malini
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
21
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Aktuelni sortiment dvogodišnjeg tipa maline na području BiH
΄Willamette΄ (vilamet) je sorta dvogodišnje maline crvene boje ploda koja je nastala na Univerzitetu
u Oregonu (SAD) ukrštanjem sorti ‘Newburgh’ i ‘Lloyd George’. Predstavlja hibrid američke maline (R.
strigosus) i evropske maline (R. idaeus). Ovaj kultivar je selekcionisan 1936. godine, a u proizvodnji je
od 1943. godine. I nakon pedeset godina od uvođenja u produkciju ovaj kultivar predstavlja najzastupljeniju sortu iz grupe jagodastog voća na području Bosne i Hercegovine i Srbije koji u ukupnoj
proizvodnji učestvuje 95 %. U svjetskoj proizvodnji bila je vodeća sorta gotovo 40 godina, ali je
u ovoj deceniji došlo do širenja produkcije drugih sorata iz ove grupe jagodastog voća vodeći se
računa o kvalitetu ploda, otpornosti na bolesti i štetočine i zahtjevima tržišta. Genotip ‘Willamette’ je
bio dugo vremena vodeća industrijska sorta. Kultivar ‘Willamette’ spada u jednorodne sorte maline,
mada se može desiti u sušnim godinama da pojedini izdanci cvjetaju i plodonose dva puta (remontantnost). U ovom slučaju plodovi sazrijevaju tokom mjeseca oktobra i novembra. U toku 2011.
godine na području opštine Lopare sorta ‘Willamette’ je procvjetala na jednogodišnjim izdancima
na površini oko 2,0 ha. Ova pojava doprinosi iscrpljivanju izdanaka i povećanoj osjetljivosti na niske
temperature tokom zime, te je nepoželjna u intenzivnoj produkciji maline. ΄Willamette΄ je rana sorta,
njeni plodovi počinju da sazrijevaju u drugoj polovini šestog mjeseca u većini dijelova BiH., nešto
ranije u južnim, i kasnije u planinskim predjelima. Period berbe traje oko 22 dana, mada u određenim
uslovima ovaj period može se produžiti do 30 dana. Plod je srednje krupan do krupan (prosječna
masa 4 g) i u punoj zrelosti ima jako crvenu boju, tipičnog je okusa maline i lako se bere. Koštunice
u plodu dozrijevaju istovremeno.
Slika 29. Plodovi kultivara vilamet
Nakon berbe plodovi kaliraju, tamne i ne mogu se dugo čuvati, te se moraju smrzavati, dakle
‘Willamette’ predstavlja industrijsku sortu. Prinos koji ova sorta maline omogućava u intezivnoj produkciji sa adekvatnim naslonom i sistemom za navodnjavanje (kap po kap) se kreće u granicama
10-15 t/ha. Nadzemni sistem ‘Willamette’ se sastoji od većeg broja uspravnih izdanaka, koji su u
fazi zrelosti crvenkasti sa trnovima koji su ravnomjerno raspoređeni cijelom dužinom izdanka. Ova
sorta maline ima osobinu da razvija veliki broj jednogodišnjih izdanaka u godini berbe, te se isti
moraju uklanjati do početka iste kako ne bi došlo do konkurencije sa onima koji nose rod. Bujnost
je veoma izražena kod ove sorte, posebno u slučaju jednogodišnjih izdanaka koji mogu narasti i
do 3 m tokom vegetacije. Plodonosni mladari su srednje dužine i ne lome se pod teretom roda,
ali u određenim godinama oni mogu biti duži te zahtjevaju dodatnu potporu. Najvažnija osobina
‘Willamette’ u pogledu bolesti i štetočina u procesu proizvodnje je njegova osjetljivost na trulež
korijena (Phytophora fragariae var. Rubi) koja razara korijenov sistem, a na mladim izdancima javljaju
22
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
se tamne ulegnute pjege, izdanci vehnu i propadaju. Umjereno je osjetljiva na venuće pupoljaka
koje izaziva Didymella applanata. Otporan je na virus žbunaste kržljavosti maline (RBDV). Ovaj kultivar maline je izrazito osjetljiv na trulež koju izaziva Botrytis cinerea, te je potrebno vršiti tretiranje
prije i za vrijeme berbe.
‘Meeker’ je sorta jednorodne maline nastala ukrštanjem sorti ‘Willamette’ i ‘Cuthbert’ u SAD-u u
okviru oplemenjivačkog programa Washington State University (WSU, Ruyallup, Vašington). Ovaj
oplemenjivački program započeo je sa radom 1928 godine, a 1929. provedena su prva ukrštanja.
U okviru istog stvoreno je 11 kultivara maline, i to: 1938. ‘Washington’ i ‘Tahoma’, 1953. ‘Puyallup’ i
‘Goldenwest’, 1956. ‘Sumner’, 1967. ‘Meeker’, 1989. ‘Continental’, 2003. ‘Cascade Delight’ i ‘Cascade
Nectar’, te 2005. ‘Cascade Bounty’ i ‘Cascade Dawn’. Jedan od najpoznatijih kultivara nastao u ovom
oplemenjivačkom programu jeste ‘Meeker’ stvoren od strane oplemenjivača dr. Chester D. Schwartze.
Ovaj bujni kultivar sa plodovima visokog kvaliteta i dugim plodonosnim izdancima pogodnim za
mašinsku berbu testiran je pod šifrom WSU 408, a u produkciju je uveden davne 1967. godine.
Slika 30. Plodovi kultivara miker
Sjedinjene Države su treći najveći proizvođač maline na Svijetu, a država Vašington nacionalni lider
u produkciji crvene maline koja je u 2010. godini ostvarila produkciju od oko 31.818 t industrijske
maline. Sve ovo je zasluga kultivara ‘Meeker’ koji je najviše uzgajana sorta maline na pacifičkom
Sjeverozapadu (Vašington, Oregon, i Britanska Kolumbija, Kanada). I skoro više od četrdeset godina
nakon nastanka zastupljenost kultivara ‘Meeker’ u produkciji maline za industriju na širem području
Sjeverne Amerike je 60%, dok ostatak pripada ostalim sortama, i to ‘Willamette’ 30%, a 10% ostale
sorte. Dakle, zahvaljujući ovoj sorti, područje Vašingtona je postalo jedna od vodećih regija svijeta
u produkciji maline. Period plodonošenja ovog kultivara počinje u trećoj dekadi mjeseca juna, te
ova sorta pripada srednje do ranom periodu sazrijevanja. Orijentaciono gledano, kultivar ‘Meeker’
sazrijeva nedjelju dana iza sorte ‘Willamette’, a na većoj nadmorskoj visini sorta ‘Willamette’ sazrijeva
kada genotip ‘Meeker’ u nizinama. Samooolodna je i veoma rodna sorta. Izdanci su vrlo bujni i dugi,
ali ih formira manje u odnosu na kultivar ‘Willamette’, te se isti moraju prorjeđivati i dva puta u toku
vegetacije. Plod ove sorte je krupan (prosječna masa ploda je 4,5 g), kvalitetan, izrazito crvene boje.
Oblik ploda je zarubljeno-kupast, a okus je slatko nakiseo, aromatičan. Ujednačene je boje, oblika i
okusa tokom cijelog perioda berbe. Plodovi dobro podnose mašinsku berbu zbog jačih veza između
koštunica, kao i transport, te ne mijenjaju boju nakon odmrzavanja, zbog čega je kultivar ‘Meeker’
idealan za industriju. Uz odgovarajući naslon i sistem za navodnjavanje, prinos koji ova sorta omogućava se kreće u granicama od 20–25 t/ha. Sorta ‘Meeker’u toku vegetacije formira veliki broj trnovitih izdanaka. Izdanci su dugi, ne kao kod sorte ‘Willamette’, ali su bujniji. Genotip ‘Meeker’ se gaji
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
23
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
u sistemu vertikalnog špalira. Ovaj sistem uzgoja obezbjeđuje dovoljno manipulativnog prostora u
malinjaku, visoke prinose i dobar kvalitet ubranih plodova. Plodonosni mladari ove sorte često prelaze 50 cm dužine pa im je potreban dodatni oslonac, te je time razmak između redova kod ovog
kultivara veći u odnosu na isti kod sorte ‘Willamette’, i u prosjeku iznosi 2,8-3,0 m. U pogledu bolesti
sorta ‘Meeker’ ima niz prednosti u odnosu na sortu ‘Willamette’ i to se ogleda u tome što je manje
osjetljiv na bolesti: didimelu, antraknozu, hrđu, dok na trulež korijena postaje tolerantna ukoliko je
zasad dobro uspostavljen. Kultivar ‘Cuthbert’ posjeduje gen otpornosti na Botrytis cinerea i taj gen
je inkorporiran u sortu ‘Meeker’. Za razliku od sorte ‘Willamette’, kultivar ‘Meeker’ je osjetljiv na virus
žbunaste kržljavosti maline (RBDV) koja dovodi do pobačaja određenih koštunica i time reducira
kvalitet ploda i prinos, te na lisne uši (Aphidinae).
Berba, klasiranje i pakovanje plodova maline
Obzirom da plodovi maline ne sazrijevaju jednovremeno, to se i njihova berba odvija u kontinuitetu,
trajući vrlo često i do mjesec dana. Obezbjeđenje sigurnog plasmana, u cilju postizanja potpunih
ekonomskih efekata, nije samo važan preduslov koji proizilazi iz dugog vremenskog perioda berbe
plodova, već i zbog izražene nepostojanosti plodova ove vrste koji iziskuje plasman na tržište u što
kraćem roku. Berba maline započinje kada plodovi poprime boju pokožice karakterističnu za datu
sortu i kada se isti lako odvajaju od cvjetne lože. Prilikom berbe plodovi se ne smiju gnječiti, a beru
se bez cvjetne lože i bez peteljke. Tokom perioda berbe, u zavisnosti od klimatskih uslova, ista se
obavlja svaki drugi dan, a sama tehnika berbe podrazumjeva kidanje plodova, bez gnječenja, korištenjem palca, kažiprsta i velikog prsta. Za 1 ha zasada maline potrebno je i do 15 berača angažovanih svakodnevno, u trajanju od jedan mjesec. Posljednji podatak jasno ukazuje da je učešće troškova berbe u ukupnim troškovima proizvodnje navedenih kultura značajno izraženo (70-80%). Rani
jutarnji i kasni popodnevni sati, vremenski su termini berbe plodova maline u toku dana. Plodovi
ubrani pri većim temperaturama vazduha ili po kiši, usljed
nepoželjnih hemijskih procesa brzo se kvare i gube svoju
upotrebnu vrijednost. Distribucija plodova koji su ubrani
u ranim jutarnjim satima mora se izvršiti isti dan, a plodovi
koji su ubrani u ranim jutarnjim satima mora se izvršiti
isti dan, a plodovi koji su ubrani u kasnim popodnevnim
satima, naredni dan.
Plodovi maline stavljeni u promet moraju pripadati jednoj od sljedećih kvalitetnih kategorija: Ekstra kvaliteta
(Plodovi ove kategorije moraju imati oblik, razvijenost i
boju karakteristične za tretiranu sortu. Takođe, isti moraju
biti ujednačeni po veličini, obliku, zrelosti, boji pokožice i
bez čašice.), I kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju biti
pravilno razvijeni, ujednačeni po veličini i stepenu zrelosti, uz odstupanje do 2% i sa izraženom bojom pokožice
karakterističnim za datu sortu. Takođe, među plodovima
ove kategorije njih do 5% mogu posjedovati čašćicu.), II
kvaliteta (Plodovi ove kategorije ne moraju biti ujednačeni po zrelosti, a njih i do 10% mogu posjedovat čašicu.).
Slika 31. Zamrznuti plodovi maline
24
TEHNOLOGIJA UZGOJA MALINE
Malina se pri samoj berbi pakuje u posebnu ambalažu koja ne smije biti teška, skupa i koja mora
biti podesna za rukovanje. Vrsta ambalaže prvenstveno zavisi od krajnje upotrebe obranih plodova.
Ukoliko se plodovi beru za potrošnju u svježem stanju isti se pakuju u kutije (0,5-1 kg), od ljuštenog
drveta, parafinskog kartona ili perforiranih plastičnih supstanci. Dimenzije kutija tako su podešene
da je njih 10-15 moguće smjestiti u male, plitke, otvorene holandeze, dimenzija 45x24x7,5 cm, podesne za transport ubranih plodova. Plodovi maline i kupine za zamrzavanje pakuju se u drvene ili
plastične holandeze, i to obično u dva sloja kako bi njihovo zamrzavanje bilo što lakše. Plodovi za
preradu, takođe se pakuju u holandeze ili neku drugu prikladnu ambalažu, dok se plodovi za preradu u pulpu pakuju u puplašku burad, uz korištenje sumporaste kiseline kao konzervansa.
Asad Jelešković, dipl. ing. agr
25
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE
26
CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka 6
71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 33 206 441
Fax: +387 33 206 668
carbkbih@bih.net.ba
http://www.carbkbih.org

Download Report