P P M H P Muzejski trg 1, 51000 Rijeka tel.: 051 213-578, 553-666 553-667 faks: 051 213-578 e-mail: uprava@ppmhp.hr info@ppmhp.hr www.ppmhp.hr TITANIC – CARPATHIA POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA ISBN 978-953-7196-18-9 PPMHP Cijena u Hrvatskoj 70 Kn Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012. Titanic – Carpathia Izložba je financirana sredstvima Primorsko-goranske županije. Na suradnji i pomo}i pri organizaciji i realizaciji izložbe zahvaljujemo: Günteru Bäbleru, Hermanu Söldneru, Slobodanu Novkovi}u, Gradskom muzeju Karlovac, Muzeju grada Rijeke, Državnom arhivu u Rijeci, Sveu~ilišnoj knjižnici Rijeka, doc. dr. sc. Hrvoju He}imovi}u, Jasminki Jardas, Silvani Vrki}, Đur|ici Dusper, Sonji Žiganto, obitelji Vozila, Dijani Muškardin, dr. sc. Robertu Mohovi}u, Delfini Kruži}, Fabiu Juri~i}u, fra Antunu Jesenovi}u-Franjeva~ki samostan Trsat. Copyright©Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Rijeka, 2012. CIP – Katalogizacija u publikaciji SVEU^ILI[NA KNJI@NICA RIJEKA ISBN 978-953-7196-18-9 P P M H P POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA Nik{a Mende{ Titanic – Carpathia Rijeka, o`ujak 2012. Nakon stotinu godina A meri~ki istraživa~ Robert Ballard 1985. godine svojim je ekspedicijskim brodom Knorr pronašao ostatke parobroda Titanic, i to na više od 3800 m dubine i na mjestu oko 13,5 milja udaljenu od položaja s kojeg je upu}en posljednji SOS‑poziv u pomo}.1 Svojim je otkri}em Ballard potaknuo niz istraživanja, ali i lavinu pri~a i sje}anja na tragi~ne sudbine stradalih putnika, me|u kojima je bilo i njih tridesetero s podru~ja današnje Hrvatske. To zanimanje traje i danas, a pogotovo stoga što se 15. travnja 2012. godine obilježava 100 godina sje}anja na jednu od najve}ih pomorskih katastrofa u kojoj je živote izgubilo 1495 putnika, na potonu}e broda koji je slovio za najdivnije, najve}e, nepotopivo ~udo moderne tehnologije.2 Pri~a o Titanicu usko je vezana i uz grad Rijeku. Stradali putnici s Titanica našli su spas na Carpathii, brodu konkurentskog Cunard Linea koji je plovio na redovitoj liniji Rijeka – New York. U trenutku stradanja Titanica Carpathia se nalazila na udaljenosti od 58 milja, te je brzom i požrtvovnom akcijom mornara pod zapovjedništvom kapetana Henrya Rostrona spašeno više od 700 promrzlih putnika. Iako je Carpathia bila brod engleske kompanije Cunard Line s mati~nom lukom u Liverpoolu, od 240 ~lanova posade njih 76 bili su Hrvati. Po dolasku Carpathie u njujoršku luku na palubi je broda ostalo mnoštvo 1 S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi stolje}a, Zagreb, 2005, str. 298. odba~enih prsluka za spašavanje, koji su u presudnim trenucima pridonijeli spasu putnika u ledenom moru. Josip Car, mladi konobar s broda Carpathia, 2 Podaci o broju poginulih variraju. Ipak, najraširenije je mišljenje da je ~lanova posade i putnika ukupno bilo 2209. Poginulo je izme|u 1495 i 1497, a spašeno je izme|u 712 i 714 putnika. kao uspomenu je s putovanja jedan od njih donio u Rijeku. O samom Josipu Caru ne znamo puno. Po~etkom ožujka 1912. ukrcao se na Carpathiu, na kojoj je služio kao ~lan posade do pred kraj te godine. Po povratku u Rijeku 4 1 Pramac Titanica na dnu oceana. Ostaci su Titanica, broda koji je prije stotinu godina potonuo nakon sudara s ledenjakom u sjevernom Atlantiku, od 2012. godine pod zaštitom UNESCO-ove konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine. 5 2 RMS Titanic 6 darovao je Kapeli zavjetnih darova Franjeva~kog samostana na Trsatu uokvi- 3 Na informaciji zahvaljujemo hrvatskom titanikologu Slobodanu Novkovi}u. 4 Za podatke zahvaljujemo gospo|i Jasminki Jardas iz Rijeke, praunuci Josipa Cara. 5 O autenti~nosti rije~kog spasila~kog prsluka pisali su Slobodan Novkovi}, Hermann Söldner i Günter Bäbler. u: Titanic Post, br. 33. i 34/2000. i 64/2008. renu sliku, kolaž više novinskih izvještaja o potonu}u Titanica i spašavanju ljudi.3 Uo~i Drugoga svjetskog rata Josip Car seli u Argentinu, gdje je i umro. Služba na brodu Carpathia bila je njegova ako ne prva, a ono svakako jedna od prvih u profesionalnoj karijeri.4 Tridesetih je godina 20. stolje}a njegova supruga Marija Lovri} darovala prsluk za spašavanje s broda Titanic Gradskom muzeju Sušak. Kao jedan od pet sa~uvanih primjeraka u svijetu, a jedi- 3 Carpathia u rije~koj luci. Parobrod Carpathia Cunard Linea u ljetnim je mjesecima održavao vezu izme|u Liverpoola, Bostona i New Yorka, a tijekom zimskih i proljetnih mjeseci izme|u Trsta, Rijeke i New Yorka. ni u Europi, prsluk je izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom. Kao vrijedan eksponat ~uva sje}anje na najve}u pomorsku tragediju, ali i hrabre hrvatske pomorce.5 7 Prekooceanska putovanja U potrazi za boljitkom ljudi su odvajkada kretali na bliža ili dalja putovanja. Zbog nesigurnosti i opasnosti koje su vrebale na putu u nepoznate krajeve putovalo se u skupinama, pod okriljem plemena, zajednice ili države. Od vremena anti~ke Gr~ke i Rima osnivaju se kolonije. Migracije plemena- i naroda- u razdoblju kasne antike, poznate kao seobe naroda, stvorile su posve novu etni~ku sliku Starog kontinenta. I u srednjemu vijeku zbog vojnih, vjerskih, politi~kih i gospodarskih razloga dolazi do seoba, koje su još uvijek pod patronatom države i u njezinu interesu. Premda je, formalno, Cristofor Kolumbo otkrio Ameriku, bez obzira na to što je on tvrdio da je doplovio do vanjskoga ruba Kine, za prve su posjete novom kontinentu zaslužni Vikinzi još po~etkom 11. stolje}a. Nakon stidljivih pokušaja naseljavanja ameri~kog kontinenta tijekom 15. i 16. stolje}a iseljeni~ki je val iz Europe oja~an tijekom 17. stolje}a. Najbolji primjer organizirana doseljavanja iz Europe dogodio se 1620. godine, kada je jedna manja skupina doseljenika doplovila galijunom Mayflower i nastanila se u gradi}u Plymouth u zaljevu Massachusett. Ondje su osnovali zajednicu doseljenika formiraju}i i vlastita pravila – ugovor o boravku u novoj sredini, tzv. Mayflower Compact. Dolazak te zajednice iz Engleske smatra se po~etkom znatnijeg engleskog doseljavanja na prostor današnjih Sjedinjenih Ameri~kih Država.6 Prvi zapadnoeuropski osvaja~i stvorili su pretpostavke i – stvaranjem trgova~kih, useljeni~kih i strateških kolonija – omogu}ili prekomorski vanj skopoliti~ki utjecaj vlastitih država (monarhija) u širenju svjetovne i crkvene 6 Pomorska enciklopedija, sv. 4, Zagreb, 1978, str. 578. vlasti na zemlje Novoga svijeta. Otkri}em australskog kontinenta krenule su prve migracije kažnjenika iz Velike Britanije u Australiju, u tzv. kažnjeni~ke 8 kolonije. I dok su tijekom srednjovjekovnog razdoblja i još u 16. stolje}u morima 7 E. Dubrovi}, Merika, Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku, 1880.–1914, MGR, Rijeka, 2008, str. 24. dominirali ratni brodovi, a i mnogi su obi~ni jedrenjaci bili naoružani topovima za potrebe obrane, razdoblje novoga vijeka stvorit }e, osobito u zemljama zapadne Europe, uvjete za formiranje trgova~ke mornarice. Mijenjanje mjesta boravka u prošlosti nije bilo ~esto ni uobi~ajeno. Tek veliko zlo natjeralo bi pojedinca ili obitelj na tako o~ajni~ki ~in. Sve do kraja 18. stolje}a iseljavanje je bilo strogo zabranjeno i kažnjavalo se gubitkom gra|anskih prava i imovine. Pravo emigracije imale su samo nekatoli~ke vjer- 4 Rijeka je postala najzna~ajnija luka Austro – Ugarske Monarhije iz koje se u kratkom razdoblju od 1903. do 1914. iselilo 332986 osoba. ske skupine (protestanti), uz uvjet da uredno plate potrebne pristojbe. U Habsburškoj Monarhiji iseljavanje je donekle legalizirano 1832. godine, a potpuna je sloboda kretanja uvedena tek 1867. godine.7 9 Prva masovna migracija uvjetovana lošom gospodarskom situacijom zapo~inje 5 Brodovi prepuni iseljenika pristižu iz svih dijelova Europe u obe}anu zemlju – Ameriku. u Irskoj po~etkom 19. stolje}a. Amerika postaje obe}ana zemlja. U stotinu godina iseljavanja, od Napoleonskih ratova do Prvoga svjetskog rata, uglavnom zbog neimaštine iselilo se 11,4 milijuna stanovnika Velike Britanije, 9,9 milijuna stanovnika Italije i 7,3 milijuna stanovnika Irske. S podru~ja Austro‑Ugarske Monarhije iselilo se oko 5 milijuna stanovnika, najviše u razdoblju od 1871. do 1915. godine.8 Tako velikoj emigraciji u relativno kratku roku pogodovao je i razvoj tehnologije. Potkraj 18. stolje}a brodograditelji su za pokretanje brodova po~eli upotrebljavati parne strojeve. ^etrdesetih godina 19. stolje}a od željeza su se ve} izra|ivali brodski trupovi, što je omogu}ilo gradnju brzih, velikih prekooceanskih brodova. Na taj je na~in postalo mogu}e od jedne luke do druge prevesti velike terete, a to je bilo presudno za širenje trgova~kih pravaca cijelim svijetom. Sirovine su se uvozile iz britanskih kolonija, koje su ujedno bile unosno tržište za gotove proizvode. I dok je u doba jedrenjaka putovanje preko Atlantika trajalo mjesecima, parobrodima je svedeno na petnaest dana, da bi uo~i Prvoga svjetskog rata najbrži parobrodi stizali od Europe do ameri~kog kopna najkra}om rutom za svega pet dana. Najve}a koncentracija brodarskih tvrtki i brodogradilišta sredinom 19. stolje}a bila je u Velikoj Britaniji i Njema~koj. To su bile luke Baltimore, Liverpool, Hamburg i Bremen, a od 1889. pridružuju im se Antwerpen, Amsterdam, Rotterdam te Napulj. Kako bi linije bile rentabilne i konkurentne, nastojalo se ubrzati plovidbu i pove}ati broj putnika na brodu, ali istovremeno i poboljšati smještaj na brodu i smanjiti cijenu prijevoza. Najglasovitije brodarske kompanije bile su iz Liverpoola – najstarija i najuspješnija Cunard Line te White Star. Njihovi kontinentalni takmaci bili su HAPAG (Hamburg – Amerika Linie) i Norddeutscher Lloyd. 8 E. Dubrovi}, nav dj., str. 22. Kompaniju je osnovao Samuel Cunard 1838. godine, a od 1878. djeluje kao 9 E. Dubrovi}, nav dj., str. 36. Cunard Steamship Company.9 Ja~anje vlastitih parobrodarskih kompanija bilo 10 11 je od izuzetne važnosti za Veliku Britaniju, ne samo zbog jake konkurencije njema~kih brodara ve} i zbog potrebe održavanja gospodarskih veza s nekadašnjim britanskim kolonijama. Kako bi potaknula redovnu poštansku liniju, britanska vlada subvencionira parobrodarsku plovidbu izme|u Engleske i Amerike, što je pridonijelo i razvoju putni~kog prekooceanskog prometa. Nedvojbeno, najzna~ajnije je trenutke svoje brodarske povijesti kompanija Cunard Line ostvarila u godinama potkraj 19. i do po~etka Prvoga svjetskog rata. U razdoblju od 1900. do 1914. godine za Cunard Line sagra|eni su ovi brodovi: Ivernia (1900, potopljena 1917), Saxonia (1900, prodana 1925), Carpathia (1903, potopljena 1918), Caronia (1905, rashodovana 1932), Carmania (1905, rashodovana 1932), Lusitania (1907, potopljena 1915), Mauretania (1907, rashodovana 1934), Franconia (1911, potopljena 1916), Albania (1900, prodana 1912), Ascania (1911, potopljena 1918), Laconia (1912, potopljena 1917), Andania 6 Parobrod Saxonia Ugarsko – ameri~ke linije Cunard Linea. (1913, potopljena 1918), Alaunia (1913, potopljena 1916), Aquitania (1914, rashodovana 1950) i Orduna (1914, prodana 1921). 12 7 – Cunarodov parobrod Mauretania je u prvoj sezoni plovidbe 1907. godine osvojio Plavu vrpcu za najbrži prelazak Atlantika i zadržao ju pune 22 godine. 8 – Parobrod Pannonia Cunard Linea. 13 Rijeka – luka za prekooceanski promet H rvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine Rijeka je kao corpus separatum potpala pod izravnu upravu Ma|arske. Time je rije~ka luka po- stala glavna luka za pomorski izvoz agrarnih i industrijskih proizvoda Ugarske, te se 1870. godine u Rijeci osniva posebna pomorska uprava – Governo marittimo.10 Do sedamdesetih godina 19. stolje}a glavna rije~ka luka mrtvo je korito Rje~ine, tzv. Mrtvi kanal, koja je mogla primiti jedrenjake maksimalne veli~ine do 1000 bruto registarskih tona. Ubrzo zapo~inje izgradnja moderne luke prema osnovnoj zamisli poznatog francuskog hidrotehnika i graditelja marsejske luke Hilariona Pascala. Luka je u potpunosti premještena prema zapadnom dijelu grada. Izvedeni su radovi na lukobranu Marije Terezije, glavnoj luci s tri velika i dva mala gata: molo Adamich, molo Daniel, molo Rodolfo, molo Valeria, molo di Chiusa.11 Izgra|en je svjetionik na kraju lukobrana (1880–1883), a u posljednjoj fazi modernizacije i proširenja luke nastaje luka Baross, koja }e na isto~nom kraju biti povezana željeznim pokretnim mostom s ve} izgra|enom Deltom i Brajdicom. Istodobno, Rijeka je željeznicom povezana s Budimpeštom, a preko Pivke sa slovenskim zale|em te austrijskim i ~eškim pokrajinama. Stvoreni su dakle preduvjeti za uplovljavanje i isplovljivanje velikih trgova~kih i putni~kih brodova – parobroda duge plovidbe, te }e se sav putni~ki i teretni promet željeznicom iz unutrašnjosti Monarhije preko hrvatskih i ma|arskih krajeva slijevati u rije~ku luku, koja }e biti polazna 10 R. Matej~i}, Kako ~itati grad, Adami}, Rijeka, 2007, str. 230. to~ka prema zapadu Europe i ameri~kom kontinentu. Ipak, doma}i kapital u Rijeci kao da je bio uspavan. Dok se u okolici osnivaju 11 M. Trkulja, "Nazivi gatova i pristaništa u rije~koj luci tijekom povijesti", Rije~ka luka, MGR, Rijeka, 2000, str. 274–275. brodarska dioni~ka društva, u Rijeci nema takve inicijative. Zbog specifi~nih lokalnih potreba malog obalnog prometa te prijevoza putnika i robe izme|u 14 luka sjevernog i srednjeg Jadrana brodovlasnici jedrenjaka nisu u parobrodi- 12 B. Koji}, "Propast brodarstva na isto~nom Jadranu", Anali Jadranskog instituta, sv. 4, Zagreb, 1968, str. 32. ma prepoznali preveliku opasnost i konkurenciju.12 Po~etkom sedamdesetih godina 19. stolje}a ve}ina vlasnika jedrenjaka, kao i brojni zapovjednici, uop}e nisu bili impresionirani novim ~udom tehnike, ve} su smatrali parobrode proizvodom kratka vijeka te su ih podcjenjivali. Kao znak novog vremena uteme- 9 Razvoj Rije~ke luke od 1670. do 1880. godine. ljena je 1854. godine Rije~ka tehni~ka tvornica (Stabilimento tecnico) za proizvodnju brodskih strojeva. U njoj je sagra|en i prvi hrvatski parobrod – 1670. 1786. 1807. 1880. 15 10 Fotografija rije~ke luke baruna Vranyzanya predstavljena na izložbi 1899. godine. parobrod Hrvat. Brod je napravljen prema nacrtu rije~koga inženjera Otta Schlicka i u more porinut 13. srpnja 1872. To je bio prvi brod te vrste izgra|en na hrvatskoj obali za doma}eg naru~itelja. Naru~ilo ga je Brodarsko društvo iz Senja, koje je zbog prijevoza putnika i robe namjeravalo povezati Rijeku i Senj. Brod je bio željezni, "na svrdlo", dug 34,65 m i širok 4,80 m, imao je parni stroj od 130 konjskih snaga te 82 BRT. Na njemu je plovilo devet ~lanova posade. Redovnu liniju izme|u dviju luka uspostavio je 7. rujna iste godi16 ne. Isprva je vozio pet puta tjedno ljeti i tri puta tjedno zimi, zaustavljaju}i se pritom u Novom Vinodolskom, Selcu, Crikvenici, Vozu, Kraljevici i Bakru. Brod je potom plovio u sastavu brodarske ku}e Ungaro-Croata, koja ga je 1903. prodala u Mali Lošinj. Tu je obnovljen i preprodan u Izolu, pod imenom Besenghi. S popisa brodova nestaje 1916.13 13 V. Đeki}, Industrijska i tehni~ka baština, http://www.kvarner.hr/kultura/industrija.html. 11 Krajem 19. stolje}a jedrenjaci dominiraju u rije~koj luci. Na Jadranu je u obalnom prijevozu dominirao brodar Austrijski Lloyd, a tek }e se podjelom Monarhije na austrijski i ugarski dio stvoriti pretpostavke za raz 17 12 Preluka – ukrcaj materijala za izgradnju rije~ke luke. 13 Radovi na izgradnji rije~ke luke 1880. godine. 18 vijanje parobrodarskog prometa i u hrvatskim lukama. Po~etkom osamdese- 14 Ugarsko parobrodarsko društvo "Adria" (Royal Hungarian See Navigation Company "Adria" Limited – Fiume). tih godina 19. stolje}a u svjetlu gospodarskog napretka grada Rijeke i proširenja rije~ke luke prema zapadnom dijelu grada stvoreni su uvjeti za utemeljenje prve velike parobrodarske kompanije za putovanja duge plovidbe. To je bila brodarska kompanija Adria,14 osnovana u Rijeci 1882. godine. Po~etkom devedesetih godina 19. stolje}a poljoprivredno stanovništvo Hrvatske pogodila je bolest vinove loze, filoksera, koja je – uz postoje}u gospodarsku krizu i nepovoljnu tzv. vinsku klauzulu, koju je Austro‑Ugarska uvela 14 Svjetionik podignut 1884. godine na kraju lukobrana Marije Terezije demontiran je i 1893. postavljen na po~etak današnje Bara~eve ulice. 19 1891. godine omogu}ivši uvoz talijanskih vina bez carinskih ograni~enja – 15 Lj. Anti}, Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918, Zagreb, 1987, str. 11. dodatno pospješila iseljavanje siromašnog stanovništva iz Hrvatskog primorja i Dalmacije.15 U takvim uvjetima primamljivo su zvu~ale perspektive razvoja ribarstva na ameri~kom kontinentu, te su prva hrvatska naselja nastala u Kaliforniji i Louisiani. Mnoge primorske obitelji nastanile su podru~je plodne doline Mississippia, gdje su se po~ele baviti vo}arstvom i uzgojem školjaka. Iseljavanje je djelomi~no uvjetovano i politi~kim razlozima – izrazitom ma |arizacijom po~etkom 20. stolje}a. 20 U zadnjim dvama desetlje}ima 19. stolje}a, za banovanja Khuena Hedervarya u hrvatskim krajevima, u Rijeci se kao najve}oj jadranskoj luci ma |arskog dijela Monarhije proma|arski utjecaj osje}ao u svim segmentima, pa tako i u brodarstvu. Kako su u prvom desetlje}u nakon svog osnutka osniva~i brodarske kompa- 15 Luka Baross. Ulazak u dvadeseto stolje}e Rijeka je do~ekala s potpuno moderniziranom i proširenom lukom. nije Adria ~esto dolazili u sukob s interesima Austrijskog Lloyda, koji se neko vrijeme zvao Austro-Ugarski, 1891. sklopljen je sporazum po kojem je Lloyd dobio pravo plovidbe Crnim morem, Bliskim i Dalekim istokom, a Adria za- 21 16 F. R. Barbali}, "Brodarstvo Rijeke kroz vjekove", Rijeka/Zbornik, Zagreb, 1953, str. 107. padnoeuropskim lukama i podru~jem Južne Amerike.16 Tijekom posljednjeg 17 HR-DARI 46, Op}i spisi, (Spisi o emigrantima, promet brodova s emigrantima), kutija 569, klasa 586, razred XV, broj spisa: 16/1910, 548/1910, 2739/1910, 4059/1910, 4449/1910, 6240/1910. ameri~kom kontinentu, prevoze}i ne samo trgova~ke proizvode nego i sta- desetlje}a 19. stolje}a rije~ka je Adria ve} imala flotu od dvadesetak parobroda duge plovidbe kojima je ostvarivala linije prema zapadnoj Europi i novništvo koje se na više godina ili trajno iseljavalo iz Monarhije. Ostali su mnogi sa~uvani dokumenti koji svjedo~e o nesretnoj sudbini doma}ih iseljenika, koji su od 1908. do 1912. putovali na brodovima parobrodarskih društava Adria ili Austro-Americana. Tako je npr. Candido Cosulich 1909. godine tijekom plovidbe na parobrodu Luzon društva Adria preminuo u bolnici u Bombayu, a Magdalena Gazofi i Johan Stani} na istom su brodu premi- 16 Prospekt rije~kog parobrodarskog dru{tva Adria iz 1911. godine. nuli 1910. godine. Iste su godine na parobrodu Oceanija preminuli Gavro Grgi} i Josip Kombol.17 Me|utim i na brodovima drugih prijevoznika bilo je 22 Vozni red parobrodarskog dru{tva Adria, Rijeka iz 1911. godine. 23 neželjenih posljedica. Tako je sa~uvan dokument o smrti Demjana Laszla, 18 HR-DARI 46, Op}i spisi, (Spisi o emigrantima, promet brodova s emigrantima), kutija 569, klasa 586, razred XV, broj spisa: 1039/1910, 1406/1910, 1517/1910 i 1689/1910. putnika na brodu Carmania kompanije Cunard Line, 15. velja~e 1910. i Nikole Šubata, koji je umro 27. sije~nja 1910. na povratku iz Amerike u Hreljin brodom Oceanic kompanije Austro-Americane.18 19 HR-DARI 46, Op}i spisi, (Izvješ}a o stranim brodskim linijama i prometu), kutija 625, klasa 543, razred I, broj spisa: 4938/12, 6710/12, 8005/12, 8211/12, 8306/12, i 8455/12. Na dugim se putovanjima parobroda društva Adria prema Sjevernoj i Južnoj Americi, azijskim državama ili Australiji znalo dogoditi da parobrod ostane bez zapovjednika ili ponekog ~lana posade. Sa~uvani su spisi o dezertiranju s brodova društva Adria.19 Tako je, prema izvješ}u austrougarskog konzulata, u Baltimoreu parobrod Luzon napustilo osam ~lanova posade; s parobroda 17 Riva Szapary i pala~a Adria, sjedište rije~kog brodara podignuto 1897. godine po projektu Franje Matasi}a. Burma dezertirali su 1. studenoga 1912. kapetan Ernest Thijan i drugi ~lanovi posade, a 24. listopada 1912. parobrod Siam napustili su mornari Pasqu- 24 ale Mikali}, Antonio i Tommaso Val~i}, dok je u Sydneyu parobrod Grof Tisza Istvan 9. listopada 1912. napustio kapetan M. Lacko. Ulazak u dvadeseto stolje}e Rijeka je do~ekala s potpuno moderniziranom i proširenom lukom. Navedeni uvjeti omogu}ili su da rije~ka luka postane polazna i za druge važne brodare u Europi, a ne samo austrijske. Ve}ina iseljenika iz Ugarske Monarhije putovanje je prema Americi zapo~injala u atlantskim (Le Havre, Hamburg) ili talijanskim lukama (Genova), kamo su ih upu}ivale razli~ite agencije. Stoga je ugarska uprava po~ela 18 Svaki dolazak parobroda u Rijeku ili njegov odlazak bio je poseban društveni doga|aj. razmišljati o potrebi da parobrodarsko društvo Adria izgradi nove parobrode namijenjene prijevozu emigranata jer su postoje}i ponajviše služili prijevozu tereta, tek uz ponekog putnika, u brazilske luke Pernambuco, Bahia, Rio de 25 Janeiro i Santos te održavanju trgova~kih linija s vode}im britanskim i francuskim lukama. Da bi se zadovoljile potrebe svih tih putnika, nisu bili dostatni samo parobrodi brodara Adria, ve} i vanjski brodari jer }e se tijekom ta dva desetlje}a, od 1890. do 1910, iz Monarhije iseliti ~ak 2,6 milijuna ljudi.20 U toj se situaciji najbolje snašla britanska kompanija Cunard Line, koja je postigla dogovor s vlastima u Budimpešti o uspostavljanju linije Rijeka – New York. Od 1908. godine linija je nosila naziv Hungary America Line i imala je flotu od jedanaest brodova. Prva plovidba brodova Cunard Linea iz Rijeke, preko Trsta i Genove za New York zapo~ela je dolaskom parobroda Aurania 20. listopada 1903. godine. Tada je u Rijeku ušlo 349 putnika, a iz Rijeke su za New York krenula samo 53 putnika.21 Me|utim ve} 18. prosinca kre}e parobrod Carpathia s 257 iseljenika smještenih u tre}oj klasi.22 S vremenom Cunard Line u potpunosti preuzima prijevoz putnika. Iako je rije~ko društvo Adria silno nastojalo da bude jedan od prijevoznika za Ameriku, u biti je samo obavljalo agencijske poslove za Cunard, te se više usmjeravalo na linije prema Južnoj Americi i Australiji. Tijekom 1905. i 1906. broj iseljenika iz rije~ke luke rastao je toliko da je zagušio i grad i luku. ^ak je po jednom putovanju na brodu znalo biti gotovo 2000 20 P. J. Kralji}, Rijeka kao iseljeni~ka luka, Rije~ka luka, MGR, Rijeka, 2000, str. 233. iseljenika, a isto tako velik bio je broj onih koji se nisu uspjeli ukrcati na brod. To je potaknulo gradske vlasti da razmisle o ku}i za iseljenike, u ~emu ih je podržao i ameri~ki konzul Fiorello la Guardia. U kratko vrijeme koliko je obna- 21 P. J. Kralji}, nav. dj., str. 234. šao dužnost ameri~kog konzula u Rijeci (1904–1906) La Guardia se istakao osobnim angažmanom na ispra}aju te pomo}i emigrantima s podru~ja Hr- 22 E. Dubrovi}, Merika, Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku, 1880.–1914, MGR, Rijeka, 2008, str. 96. vatske i Ugarske koji su se iseljavali u Sjedinjene Ameri~ke Države.23 Emigranti su u po~etku bili smješteni u hotelu Sušak i u vojnom skladištu u 23 E. Dubrovi}, nav. dj., str. 108. ulici Castello. Tijekom 1905. po~ela je gradnja pravog emigrantskog hotela. 26 Hotel je sagra|en 1908. godine u Ulici Milutina Bara~a – tada Via Volosca. 24 J. Rotim Malvi}, Hoteli, Arhitektura secesije u Rijeci, Društvo povjesni~ara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja, Rijeka, 1998, str. 254. Glavni je projektant hotela bio Szilard Zielinski, a radove je izvodilo poduze}e Henrik Freund es Fiai iz Budimpešte. Zgrada je bila duga~ka 160 metara i imala je sve što je bilo potrebno za privremen boravak iseljenika: ~ekaonice, ambulante, kupaonice, spavaonice, sobe za dezinfekciju, urede za izdavanje 19 Živost u rije~koj luci. putnih karata, blagovaonice, itd.24 27 Prvo i posljednje putovanje Titanica K rajem prvog desetlje}a dvadesetog stolje}a brodar White Star Line pokrenuo je opsežan projekt gradnje serije prekooceanskih parobroda. To je bilo razdoblje masovna iseljavanja europskih stanovnika u Ameriku, osobito siromašnih slojeva, i mnogi su se europski brodari naprosto natjecali u gradnji velikih transatlantika, kojima je cilj bio ne samo prevesti što više putnika ve} i to uraditi što brže. Osobito se to odnosilo na kontinentalne brodare Hamburg-America Line i Norddeutscher Lloyd. Kompanija White Star Line, osnovana još u drugoj polovici 19. stolje}a, ve} je imala dovoljno iskustva u gradnji parobroda- za prijevoz Atlantikom – prvi su njezini brodovi bili Oceanic, Atlantic, Baltic i Republic – da bi kona~no 1871. otvorila i prekooceansku liniju Liverpool – New York, preko irskog Queenstowna.25 Stjecajem okolnosti, po~etkom devedesetih godina u Britaniji su ostala samo dva zna~ajnija brodara – Cunard Line i White Star Line. Iako je kompanija White Star Line ve} krajem 19. stolje}a posjedovala izuzetno brze parobrode, me|u kojima su se isticali Baltic i Oceanic, ambicije su se, zbog gospodarskih i politi~kih okolnosti u prvome desetlje}u 20. stolje}a, višestruko pove}ale. White Star Line pokrenuo je gradnju novih velikih brodova koji }e nadmašiti sve prethodne. U to vrijeme predsjednik kompanije bio je veoma agilan Bruce Ismay. Kako bi odgovorili na konkurenciju Cunard Linea, koji ih je ugrožavao sa svoja dva velika transatlantika, Mauretanijom i Lusitanijom, vode}i su se ljudi White 25 E. Dubrovi}, Merika, Iseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku, 1880.–1914., MGR, Rijeka, 2008, str. 40. Star Linea odlu~ili na gradnju tzv. olimpijske klase parobroda: Olympica, Titanica i Gigantica. Predsjednik kompanije Bruce Ismay sklopio je ugovor o gradnji Titanica i još dva 26 S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi stolje}a, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005, str. 25. broda – Olympica i Gigantica (Britannica) – s brodogradilištem Harland and Wolff u Belfastu. Gradnja je povjerena konstruktoru Thomasu Andrewsu. 28 Gradnja Titanica zapo~ela je 31. ožujka 1909, kada je položena kobilica oznake 401,26 a brod je kona~no porinut u more 31. svibnja 1911. Bio je duga~ak 20 William James Pirrie, direktor brodogradilišta Harland & Wolff Ltd. u Belfastu i Bruce Ismay, predsjednik White Star Linea. 269,06, širok 28,19 metara, a težio je 46328 bruto registarskih tona. Maksimalna je brzina broda iznosila 23–24 ~vora, a pokretala su ga 3 propelera (srednji je imao 4 krila, a po jedan na svakoj strani 3) kombinacijom jedne 29 21 Radovi na montaži jednog od propelera na Titanicu 22 Porinu}e Titanica 30 23 Izrada brodskih motora u brodogradilištu Harland & Wolff Ltd. 31 niskotla~ne turbine (za srednji propeler) i dva ~etverocilindri~na klipna parna stroja, što je sve skupa moglo razviti snagu od nešto manje od 58620 konjskih snaga. Visina od kobilice broda do komandnog mosta iznosila je 32 metra, a visina njegovih dimnjaka dosezala je 56 metara. Titanic je imao posebnu konstrukciju od duplog dna i trupa podijeljena s 15 vodootpornih pregrada na 16 nepropusnih odjeljenja, zbog ~ega je smatran nepotopivim. No te su pregrade dosezale do donjih (E ili F) paluba, a kako nisu bile zatvorene, voda se lan~ano mogla prelijevati iz jedne komore u drugu – što se kod sudara s ledenom santom i dogodilo, izazvavši potapanje. 24 Titanic na probnoj plovidbi. Titanic je bio opremljen s 20 ~amaca za spašavanje ~iji je ukupan kapacitet 32 25 Vlasnik brodogradilišta Lord Pirrie i kapetan John Edward Smith na palubi Titanica. bio 1178 putnika, od ~ega su 2 ~amca predvi|ena za po 40 putnika, 14 ~amaca za po 65 i 4 ~amca za po 47 putnika.27 Zbog Olympicova sudara s krstaricom Hawke radnici i materijal potrebni za dovršavanje Titanica preba~eni su na popravak Olympica, a u tijeku je bio i štrajk rudara u Britaniji, pa je termin prvog Titanicova putovanja odgo|en. U 27 S. Novkovi}, nav. dj., str. 58–59. ožujku 1912. radovi su na Titanicu bili gotovi, planiran dan polaska bio je 20. 33 26 Presjek Olympica i Titanica 27 Reklamna brošura White Star Linea za Olymic i Titanic 34 28 Dužina Titanica od 269,06 metara u usporedbi s nekim od najviših gra|evina na svijetu. 35 ožujka, ali je zbog objektivnih okolnosti novi termin polaska bio 10. travnja. Titanic i Olympic ~esto su nazivani brodovima blizancima, mada su bili razli~iti; Titanic je bio pola metra duži i imao je više salona, apartmana, kabina i barova, što ga je u~inilo 1004 tone težim od Olympica. Bio je namješten u edvardijanskom stilu (1901–1910), što je zajedno sa svim salonima i sveop}om raskoši utjecalo na to da postane simbolom vremena u kojem su se cijenili novac, položaj i plava krv. Na izgradnji je radilo 17000 radnika. 29 Dozvola za ukrcaj na Titanic 30 Šetnja palubom Titanica. 36 31 Karta putnika prvog razreda Jamesa Stuarta Holdena koji je, zbog ženine bolesti, propustio putovanje Titanicom. Kao jedina sa~uvana karta ~uva se u Pomorskom muzeju u Liverpoolu. 32 Naljepnice za prtljagu. Prtljaga ozna~ena s okruglom naljepnicom bila je pohranjena u prtljažne spremnike, a ona s romboidnom naljepnicom dostavljala bi se u putni~ke kabine. 37 Na put iz Southamptona prema Cherbourgu Titanic je krenuo u podne 10. 28 H. Söldner, RMS Titanic, Passengers and Crew list, Ruti, 2000. travnja 1912. godine. U Queenstown stiže 11. travnja, da bi nakon ukrcaja putnika zaplovio prema New Yorku. Na brodu je tijekom prve plovidbe bilo ukupno 2209 osoba: 324 putnika prvog razreda, 285 putnika drugog razreda i 709 putnika tre}eg razreda te 891 ~lan posade broda.28 Putnici su na Titanicu bili strogo odijeljeni po razredima. Sve pogodnosti bile su osigurane za prvu klasu, ali i putnici tre}e klase imali su puno viši standard 33 Salon za ru~avanje putnika prvog razreda gdje se moglo istovremeno poslužiti 554 putnika. nego na ostalim brodovima. U brodu se nalazila ~ak i tiskara; u njoj su tiskane razglednice koje su putnici mogli kupiti za uspomenu, ali i druge potrepštine, 38 34 Centralno stubište na Titanicu 39 35 – Saloni za odmor i rekreaciju putnika prvog razreda na Titanicu 40 kao npr. novine, leci, jelovnici itd. Na brod je utovareno i oko 560 tona raznog 29 Ibidem. tovara. Me|u ukrcanim teretom moglo se na}i: 33 tone mesa, 40 tona krumpira, 30 S. Novkovi}, Titanic izme|u povijesti i mitologije, Meandar, Zagreb, 1999, str. 17. 5 tona še}era, 5 tona razli~itog povr}a, 6700 litara mlijeka, 40000 jaja, 20000 boca piva, 850 boca žestokih pi}a, a povrh svega još i 5892 tone ugljena. Kapetan broda bio je John Edward Smith, glavni ~asnik Henry Tingle Wilde, 31 S. Novkovi}, nav. dj., str. 19. prvi ~asnik Murdoch William McMaster, a drugi ~asnik Lightoller Charles Herbert.29 Titanic je plovio po izuzetno mirnu moru. Prve tri ve~eri putnici su mogli uživati u prekrasnu, iako za to doba godine i neobi~no hladnu vremenu. Titanic je prevaljivao stotine milja dnevno, tako da je tre}eg dana puta, 13. travnja, u salonu pri susretu s kapetanom Smithom brodovlasnik Ismay ponosno izjavio: "Pa... danas smo brži nego ju~er, a siguran sam da }emo sutra biti još bolji. Bit }emo brži od Olympica i, umjesto u srijedu, ve} u utorak sti}i }emo u New York."30 Nedjelja 14. travnja 1912. godine meteorološki je bila ista kao i prethodni dani. More je bilo potpuno mirno i vladala je velika studen. No ve} ujutro Titanicovoj su telegrafskoj službi po~ela stizati upozorenja o velikim santama leda. Tako su Cunardova Caronia i nizozemski Noordam poslali upozorenje o ledu. ^itavo poslijepodne Titanic je dobivao upozorenja od drugih brodova o santama leda, i to na pozicijama izme|u 41º i 42º sjeverne širine te 45º i 50º zapadne dužine.31 Kao predskazanje sudbine Titanica pojavila se još 1898. godine knjiga britanskog pisca Morgana Robertsona – Wreck of the Titan ili Futility. Roman donosi pri~u o britanskom putni~kom brodu Titan, koji – budu}i da je bio na glasu kao nepotopiv – nije imao dovoljno ~amaca za spašavanje. Na putu prema New Yorku jedne je travanjske ve~eri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku. Iako je nakon katastrofe pravog Titanica roman objav- 41 36 Glazbenici brodskog orkestra na Titanicu 42 37 Jelovnik posljednjeg ru~ka putnika prvog razreda na Titanicu 43 ljen s malim izmjenama, sli~nosti su ostale zapanjuju}e. Novi je brod imao 32 Po tom su doga|aju snimljeni i brojni filmovi. Najzna~ajniji su bili Last night of the Titanic Waltera Lorda iz 1958, Der Untergang der Titanic Jeana Negulescoa iz 1953. te Cameronov Titanic iz 1997. godine. 66000 tona istisnine; Robertsonov je imao 70000 tona istisnine. Stvarni je bio duga~ak 882,5 stopa; fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24–25 ~vorova. Oba su mogla nositi oko 3000 ljudi i oba su imala ~amce za spašavanje tek za jedan dio putnika. Ali nebitno – jer oba su bila nazivana nepotopivima. I Titan u romanu tone pri sudaru s ledenom santom.32 S O Posljednja ve~er na Titanicu bila je izrazito vedra. Nebo je bilo posuto zvijez- S dama. U neposrednoj blizini Titanica, udaljen oko 20 milja, nalazio se i brod Californian. Predve~er je kapetan Smith naredio da brod promijeni kurs kako C Q bi izbjegao polje ledenih santi. Naoko su na komandnom mostu bile poduze- D te sve mjere opreza, te se kapetan, nešto prije 22 sata, povukao u svoju kabinu, ostavivši na zapovjedni~kom mostu drugog ~asnika Lightollera. Ot- 38 Jedina poznata slika osvijetljenog Titanica snimljena u no}i isplovljivanja iz Cherbourga, 10. travnja 1912. prilike sat vremena nakon toga stigla je telegrafska poruka s broda Californian koji je javljao da je opkoljen ledenim santama; poruku je Titanicov telegrafist zanemario ljute}i se što mu je ometala vezu s kopnenom stanicom na 44 39 Udarac Titanica u santu leda i prikaz ošte}enja na trupu broda. Bok broda proparan je na šest mjesta u dužini od 75 m. 45 Newfoundlandu.33 Posada najbližeg broda Californian odustala je od daljnjeg 33 S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi stolje}a, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005, str. 121. kontakta s Titanicom.34 Negdje oko 23:40 na zapovjednom je mostu bio prvi ~asnik Murdoch. U tom trenutku ~lanovi posade na promatra~nici ugledali su veliku tamnu sjenu oko 500 metara udaljenu od broda. Ledena santa 34 Telegrafist s Californiana Cyrill Evans ugasio je svoje ure|aje i otišao na po~inak. isprije~ila se na putu brodu, i nekoliko je trenutaka kasnije brod bokom udario u ledeni brijeg. Uslijedila je drama. Titanic se po~eo puniti morem i polagano naginjati. Nakon nekog vremena putnici su pozvani da se okupe na palubi s opremom za spašavanje. Malo nakon pono}i kapetan Smith naredio je posadi da pripremi 20 ~amaca za spašavanje. 40 Priprema putnika za ulazak u ~amce Na lijevom boku broda samo je ženama i djeci bilo dopušteno ukrcavanje u ~amce, a na desnom i muškarcima, ako žena nije bilo na vidiku. Mnoge žene 46 41 Vodom napunjeni prednji dio Titanica naglo tone, drugi dimnjak otpada, a prednji se jarbol savija u podnožju i pada u smjeru uništenog brodskog mosta. 47 nisu htjele napustiti muževe, pa je nastala sveop}a zbrka, a zbog nepoštiva- 42 Spašeni putnici i posada užasnuto promatraju kako se krma ubrzano uzdiže visoko iznad površine mora i kako Titanic nestaje u dubinama Atlantika. nja zapovijedi gotovo ni jedan ~amac nije bio u potpunosti popunjen; ~amac broj 7 bio je spušten u more sa samo 28 putnika iako je mogao primiti njih 65. I dok je brod tonuo, orkestar je svirao, a instruktor tjelovježbe radio s putnicima na mehani~kom konju. Putnici – njih stotine – za koje nije bilo mjesta u ~amcima vrištali su, padali i skakali u ledeno more. 35 Povodom te nesre}e, a s ciljem da se poboljšaju sigurnosni uvjeti na brodovima, ve} je 1913. godine sazvana u Londonu Prva me|unarodna konferencija za zaštitu ljudskih života na moru (SOLAS), tzv. Titanic-konvencija. U 2:05 sati kapetan Smith naredio je posadi da se pobrine za vlastitu sigurnost. Posljednja dva ~amca za spašavanje bila su namijenjena njima. Od 885 ~lanova posade preživjelo ih je 210. Titanic je potonuo u 2:20 sati i povukao za sobom u smrt 1495 ljudi.35 48 43 Snaga pritiska kod potonu}a Titanica. 49 Hrvatski putnici na Titanicu N a Titanicu je plovilo 37 putnika s podru~ja Austro-Ugarske Monarhije. Putne su karte kupili preko agencija Romel et Cie i Imobersteg et Cie iz Bazela te J. I. Büchel i Viktor Klaus iz Buchsa.36 S podru~ja današnje Hrvatske bilo je njih tridesetoro: Nikola Luli} – Draja (24. 2. 1883–20. 9. 1962), podrijetlom iz li~kog sela Konjsko Brdo kod Peruši}a. U vrijeme putovanja Titanicom bio je oženjen s Mandom i imao je dvoje djece. Godinama je živio i radio u jednom rudniku u mjestu Chisholmu, savezna država Minnesota. Putovao je preko švicarske putni~ke agencije Johann Isidor Büchel iz Buchsa, a ukrcao se u Southamptonu. Putovanje na Titanicu bilo mu je ve} tre}e putovanje u Ameriku, pa je zbog svoga iskustva i poznavanja engleskog jezika bio neka vrsta vo|e puta i prevoditelj ve}ini hrvatskih iseljenika. Za svoje je usluge bio pla}en, i tim je novcem platio kartu za Titanic u iznosu od 170 švicarskih franaka. Luli} je preživio katastrofu Titanica, tvrde}i kasnije da se spasio skokom u more. Dok je plutao površinom mora, uspio je, navodno, zgrabiti jednog dje~aka – kasnije se kao ispostavilo da se radilo o nekom Ma|aru – i s njime doplivati do jednog ~amca, u koji su ih oboje uvukli. Realnost je ipak, ~ini se, daleko od takva herojstva. Posljednja istraživanja upu}uju na to da se Luli} spasio na manje dramati~an na~in. Po svemu sude}i, on je pola sata prije potonu}a na uzdignutom stražnjem djelu glavne palube ušao u ~amac br. 15, pri ~ijem je 36 Državni arhiv u Rijeci, Dokument kutija br. 627, razred I, br. 4578/1912, Verzeichnis der von schweizerischen Auswanderubgs agenturen mit dem Dampfer "Titanic” befördeten Personen aus Österreich-Ungarn. popunjavanju odgovorni ~asnik William Murdoch dopuštao i ulazak muškarcima. Nakon stradavanja Titanica Luli} se oženio još jednom, i u drugom je braku imao ~ak šestero djece. Mjesecima nakon katastrofe nastupao je na raznim predstavama i u cirkusima govore}i o svom preživljavanju na Titanicu. 50 44 Nikola Luli}-Draja 45 Plakat kojim se u Americi najavljivao nastup Nikole Luli}a kao preživjelog o~evica najve}e pomorske katastrofe. Potom se vratio u Hrvatsku, gdje je živio uz povremeni rad u Francuskoj. Starost je proveo u Peruši}u, gdje je i umro u 81. godini života. Osmero se zemljoradnika uputilo iz Široke Kule u op}ini Li~ki Osik prema South Chicagu u saveznoj državi Illinois u nadi da }e u Americi prona}i neki posao te da }e zaradom mo}i izdržavati svoje obitelji. Karte tre}eg razreda kupili su preko agencije Johann Isidor Büchel, a na Titanic su se ukrcali u 51 Southamptonu. Zajedno su i poginuli u hladnom Atlantiku: Grga ^a~i} (10. 2. 1884–15. 4. 1912) i sestra mu Marija (1. 5. 1875–15. 4. 1912), Luka ^a~i} (6. 10. 1873–15. 4. 1915), koji je sa ženom Anom (37) imao ~ak devetero djece, osam k}eri i sina koji se rodio mjesec dana prije njegova ukrcaja na Titanic, Manda ^a~i} (24. 5. 1891–15. 4. 1912), koju su roditelji s kojima je živjela odlu~ili poslati u Ameriku kako bi svojim novcem mogla pomagati brojnu obitelj, Jeka Oreškovi} (21. 9. 1881–15. 4. 1912), Luka Oreškovi} (27. 1. 1892–15. 4. 1912), Marija Oreškovi} (24. 6. 1892–15. 4. 1912) i Ivan Strili} (25. 8 1885–15. 4. 1912). Iz Brezika u op}ini Medak, kotar Gospi}, utopili su se Jovo (1895–15. 4. 1912) i Petar ^ali} (1895–15. 4. 1912), koji su se uputili okušati sudbinu u Sault Marieu u saveznoj državi Michigan. Nije preživio ni Joso ^ulumovi} – Jojina (1895–15. 4. 1912) iz zaseoka Prvanselo kod Peruši}a, ~ije je odredište bilo Hammond u saveznoj državi Indiana. Iz Bukovca kod Peruši}a bili su i Mate (1895–15. 4. 1912) i Tome Pocrni} (1888–15. 4. 1912), koji su se uputili u South Chicago, savezna država Ilinois. Mile Smiljani} (1874–15. 4. 1912) živio je u Pisa~u u op}ini Udbina. Bio je radnik na željeznici, a neko je vrijeme radio i kao rudar. Sa suprugom Sokom imao je sina Nikolu, koji je ro|en dva mjeseca nakon katastrofe. Ve} otprije su u South Chicagu živjela njegova bra}a Stevo, Petar, Ilija i Nikola te sestra Dragojla. O Smiljani}u postoji vrlo malo podataka tako da nije poznato kamo je putovao, iako se pretpostavlja da je išao bra}i. Jovan Dimi} (1870–15. 4. 1912) živio je sa suprugom Stanom i dvoje djece u Ostrovicama kod Li~kog Osika. U Ameriku, do koje nije došao, krenuo je na poziv svoga sina, koji je ve} neko vrijeme živio i radio u mjestu Red Lodge u saveznoj državi Montana. 52 46 Ljudevit ^or sa suprugom snimljen prije puta u Ameriku. Iz Kri~ina u op}ini Bribir bili su Bartol ^or (1876–15. 4. 1912), Ivan ^or (1885–15. 4. 1912) i Ljudevit ^or (1892–15. 4. 1912). Sva su trojica putovala u Great Falls u saveznoj državi Montana. Mirko Dika (1895–15. 4. 1912) krenuo je na put iz mjesta Podgora u ogulinskom kotaru prema Vancouveru u Kanadi. O Branku Daki}u (1893–15. 4. 1912) nema nikakvih podataka, osim da je bio iz Gornjeg Miholjca. 53 Milan Karaji} (1882–15. 4. 1912) i Stjepan Tur~in (1876–15. 4. 1912) krenuli su na put iz Bratine kod Pisarovine. Karte su nabavili posredstvom agencije Vikktor Klaus – Wildi iz Buchsa u Švicarskoj, a odredište im je bilo u Youngstownu u saveznoj državi Ohio. Mara Osman – Banski (1881–13. 1. 1930) iz Vagovine, op}ina ^azma, putovala je u Ameriku u posjet svome suprugu, koji je ve} nekoliko godina radio u Harrisburgu u saveznoj državi Pennsylvania. Preživjela je potonu}e Titanica u spasila~kom ~amcu broj 15. 47 Mara Osman-Banski sa sinom 54 48 Nadgrobni spomenik za tijelo br. 306 – Ignjaca Hendekovi}a na groblju u Halifaxu, Kanada. Ignjac Hendekovi} (1884–15. 4. 1912) iz Vagovine u op}ini ^azma bio je oženjen i imao je dvije k}eri. Putovao je za Harrisburg u saveznoj državi Pennsylvania. Nije preživio nesre}u. Njegovo je tijelo prona|eno nekoliko dana nakon katastrofe te je prevezeno u grad Halifax na Newfoundlandu u Kanadi. Nakon identifikacije posmrtni ostaci Ignjaca Hendekovi}a pokopani su na katoli~kom groblju u Halifaxu. On je jedini hrvatski putnik ~ije je tijelo nakon katastrofe pokopano. Njegove su osobne stvari 49 Štefo Pavlovi} iz Vagovine pokraj ^azme. kasnije poslane u Hrvatsku i predane udovici Jalši Hendekovi}. Matilda Petranec, ro|. Kramari} (1884–15. 4. 1912) na Titanic se ukrcala kao udovica s troje djece: sinovima Miškom i Ivom te k}eri Marom te se uputila svome bratu u Harrisburg u saveznoj državi Pennsylvania. Štefo Pavlovi} (1880–15. 4. 1912) kod ku}e je, u Vagovini kod ^azme, ostavio ženu s troje djece. Nije preživio putovanje Titanicom kojim je krenuo u Harrisburg u saveznoj državi Pennsylvania. U sjevernofrancuskoj luci Cherbourg ukrcali su se: Josip Draženovi} – Joja (1880–15. 4. 1912) iz Hrastelnica u okolici Siska, koji je putovao u Niagara Falls u saveznoj državi New York 55 50 Ivan Stankovi} sa suprugom Lizom. Ivan Stankovi} (26. 8. 1879–15. 4. 1912) iz Galdova (tada pored Siska, danas dio grada Sisak) ve} je nekoliko godina živio i radio u Buffalu. Vratio se nakratko u Hrvatsku kako bi sredio dokumente nakon ženine smrti. 56 51 Posljednje pismo Ivana Stankovi}a obitelji poslano 10. travnja 1912. iz Cherbourga. 57 52 Pismo kojim agencija Am Obersteg & Co. iz Basela obavještava Mihu, brata poginulog Ivana Stankovi}a, o na~inu potraživanja odštetnog zahtjeva. 58 Ivan Jalševac (1883–21. 6. 1945) iz Topolovca kraj Siska radio je do 9. ožujka 1912. u vojsci kao konjani~ki do~asnik. Bio je oženjen (ili zaru~en). Supruga se zvala Katarina. Spasio se tako što je napustio tonu}i brod pola sata prije potonu}a, i to ulaskom u ~amac koji se tog trenutka spuštao s gornje palube – najvjerojatnije ~amac broj 15. U svojim je kasnijim izjavama me|utim uvijek tvrdio da je sko~io u more iz kojeg su ga kasnije izvukli. O njegovim doživljajima na Titanicu postoji opširan pisani izvještaj. 53 Ivan Jalševac, preživjeli putnik s Titanica, snimljen 1940. u Topolovcu kraj Siska. 59 Spašavanje Titanica P oziv u pomo} upu}en s Titanica stigao je oko 00:25 sati do 58 milja udaljena broda Carpathia, a koji je plovio prema Rijeci. Na zapovijed kapetana Henrya Rostrona brod je krenuo u smjeru Titanica. Nažalost, za mnoge je putnike stigla prekasno. Carpathia je brzinom od ~ak 17 ~vorova jurila prema Titanicovoj poziciji stalno izbjegavaju}i sante leda, te je oko 4 sata stigla na mjesto gdje su vidjeli prve ~amce s preživjelima. Od ~asnika s Titanica preživjeli su drugi ~asnik Lightoller i ~etvrti Boxhall, a tako|er i brodovlasnik Ismay.37 Hrvatski mornari Josip Desanti i Dragutin Margan iz Senja o spašavanju su brodolomaca s Titanica zabilježili ovo: "10 ~asaka prije pono}i dobio je naš parobrod marconigram, da se Titanic nalazi u pogibli. Naš zapovjednik skoro da nije vjerovao te se je za svaku sigurnost dao još jednom informirati na Titanicu da li je istinita prva viest. Odgovor je glasio, da se Titanic zaista nalazi u velikoj pogibelji. Od Titanica bili smo udaljeni za 60 morskih milja i naš je parobrod odmah skrenuo s naše pruge i udario prugom Titanica. Vozio je najve}om brzinom 14 ¼ morskih milja. Jedan sat iza toga, što smo mi okrenuli prema Titanicu došao je sa Titanica marconigram da parobrod tone. Titanic je potonuo u 2:15 u no}i. Naš parobrod došao je na mjesto katastrofe u 4:15."38 Prema zapisima iz ~lanka Crikveni~ani i Titanik, koji je objavljen u knjizi Zmed groma~, u spašavanju su stradalnika pomogli i Luka Vi~i} – Capon (1881– 37 S. Novkovi}, nav. dj., str. 73. 1958) i njegov brat Ivo Vi~i}, putnici s broda Carpathia. Po rije~ima Marije 38 Rie~ki Novi List, br. 111, 10. svibnja 1912, str. 221. hom, ondje je radio kao ribar; pripovijedao je kako je bio pozvan s ostalim Vi~i}-Jurnika, njezin je svekar Luka Vi~i} otišao u Ameriku trbuhom za kruputnicima na Carpathii da pomogne u spašavanju brodolomaca s Titanica. 60 54 Spasila~ki ~amci približavaju se Carpathii koja je pristigla na mjesto katastrofe skoro dva sata nakon potonu}a Titanica. 61 55 Ulazna karta za Ameriku Lillian Bentthan. Svim spašenim putnicima s Titanica prije dolaska u New York uru~ena je ulazna karta na kojoj je upisano da su krenuli na put 10. travnja 1912. iz Southamptona brodom Carpathia ex. Titanic. 56 Spašeni putnici s Titanica ukrcavaju se na Carpathiu. 39 Rije~i Luke Vi~i}a u tekstu Crikveni~ani i Titanik, u: Zmed groma~ autorice Đur|ice Dusper, Crikvenica – Rijeka, 2004, str. 86. Zahvaljujemo gospo|i Đur|ici Dusper iz Crikvenice. Pokrcalo nas je va barki i spustilo va more. Se okolo nas plavali su ljudi s Titanika. Najviše je bilo mladeh, aš stari ili nisu znali plavat pa su se valje utopili, ili nuisu mogli zdržat ledeno i valovito more.39 62 Kona~no je Carpathia – pod vodstvom kapetana Arthura Henrya Rostrona – 40 Spašeno je 94% putnika 1. razreda, 81% putnika 2. razreda i 47% putnika 3. razreda. zaplovila prema New Yorku, kamo je, na Cunardovo pristanište, doplovila 18. travnja 1912. iza 20 sati. 41 Luka i datum ukrcaja na brod Carpathia te luka i datum iskrcaja s njega. Na brodu se nalazilo oko 240 ~lanova posade, od toga 76 Hrvata, te 712 spašenih brodolomaca.40 Hrvatski pomorci bili su: Anton Franeli}, Marko Komandi}, Ivan Eli}, Anton Kumbotovi}, Josip Na~inovi}, Stjepan Šparoži} (New York, 11. 4. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912).41 Kao konobari radili su: Franjo Glinbi} (New York, 10. 4. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912), Josip Župiši} (Liverpool, 7. 2. 1912 – New York, 31. 5. 1912), Livio Matkovi} (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 7. 8. 1912), Franjo Dani~i} (Liverpool, 7. 2. 1912 – New York, 6. 12. 1912), Dominik Faraguna, Mateo Faraguna (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 25. 9. 1912), Adalbert Virant, Mateo Hervatin, Anton Perši}, Jakov Kranjac, Franjo Slagjari} (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 7. 8. 1912), Mateo Perši} (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 25. 9. 1912), Josip Ferlan, Ivan Kukina, Karlo Serkulj, Ivan Klor, Veljko Kukac, Herman Gödler, Franjo Poto~njak (Rijeka, 7. 3. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912), Mate Kova~evi}, Miladin Smojver, Milan Javanovi}, Josip Vretenar, Raimondo Roze, Ignjac Senjan, prevoditelj, Anton Miloti}, Dragutin Margan, Jakomar Miloti} (Rijeka, 7. 3. 1912 – Rijeka, 22. 6. 1912), Mate ^emil, Josip Car, Mate Kos (Rijeka, 7. 3. 1912 – New York, 6. 12. 1912), Ivan Limpi} (Rijeka, 7. 3. 1912 – New York, 4. 6. 1912), Josip Desanti (Rijeka, 8. 3. 1912 – New York, 4. 6. 1912), Vito Kormoski (Rijeka, 7. 3. 1912 – New York, 4. 6. 1912), Ljudevit Peruši} (Rijeka, 7. 3. 1912 – Napulj, 18. 6. 1912), Dominik Knapi}, Luka Gratton (Rijeka, 7. 3. 1912 – Rijeka, 7. 8. 1912), Ivan Josip Suher (Napulj, 14. 3. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912). 63 57 Spašeni putnici s Titanica na palubi Carpathie. Kao loža~i i podmaziva~i na brodu su radili: Franjo Ljubi~i} (Liverpool, 7. 2. 1912 – New York, 19. 4. 1912), Mateo Na~inovi}, Stjepan Peruši}, Mate Fu}ak, Ivan Lzustovi}, Marko Zustovi} (Liverpool, 7. 2. 1912 – Liverpool, 1. 1. 1913), Ivan Vossila (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 7. 3. 1912), Martin Frankovi}, Ivan Keršavani}, Ivan Blaškovi}, Stanko Fu}ak (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 22. 6. 1912), Dominik Vossila, Anton Žgaljardi}, Anton Buri~i}, Mate Ljubi~i} (Liverpool, 7. 2. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912), Milo Melgati} (Liverpool, 7. 2. 1912 – New York, 4. 6. 1912), Mate Faraguna, Mate Ljubi~i}, Jakov Bateli}, Ivan Ljubni}, Mate Sel~an, Mate ^irkoši} (Rijeka, 7. 3. 1912 – Rijeka, 22. 6. 1912), Šime Pavin i Kosta Nagulon (New York, 11. 4. 1912 – Rijeka, 9. 5. 1912). 64 Kao brodski radnici u New Yorku su se 11. travnja 1912. ukrcali Frano No- 42 S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi stolje}a, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005, str. 343–349; Carpathia – popis posade, prikupio H. Söldner, arhiva Cunard Linea. vakovi} i Johan Devani}. Zajedno su se i iskrcali po dolasku u rije~ku luku 9. svibnja 1912, odmah poslije havarije Titanica, nakon samo mjesec dana plovidbe. Istovremeno se iskrcao i Ivan Rakamari}, koji je na brodu Carpathia radio kao mesar od ukrcaja u Rijeci 7. ožujka 1912. Jedina žena me|u hrvatskim pomorcima bila je Josipa Kandrli}; zaposlila se kao sobarica 14. ožujka 1912. u Napulju i plovila je na njemu do 25. rujna 1912, kada se iskrcala u Rijeci. Josip Klap~i} bio je mali od palube (Rijeka, 7. 3. 1912 – New York, 18. 7. 1912).42 Zahvaljuju}i ovom podvigu, ~lanovi su posade broda Carpathia nagra|eni bron~anim medaljama, ~asnici srebrnim, a kapetan Henry Rostron dobio je 58 Pomorska knjižica br. 119821, pomorca Antonia Vosille, RMS Carpathia. 65 59 Bron~ana medalja koju su dobili ~lanovi posade Carpathie za spašavanje brodolomaca s Titanica. 66 srebrni pehar i zlatnu medalju koju mu je dodijelila Margaret Molly Brown, 43 Medalja koju je dobio Jakov Kranjac u vlasništvu je njegova praunuka gospodina Fabija Juri~i}a, koji živi u Labinu, a medalja Hermana Gödlera ~uva se u Gradskom muzeju Karlovac te nam je o njoj i o pomorcu H. Gödleru osnovne podatke dala kolegica mr. sc. Sanda Ko~evar, kustosica muzeja. spašena putnica prvoga razreda. Kapetana je tako|er nagradio i ameri~ki Kongres – Kongresnom zlatnom medaljom. Na medalji je pisalo: Presented to the Captain, Officers, & Crew of the RMS Carpathia In Recognition of Gallant & Heroic Services from the Survivors of the S.S. Titanic April 15th 1912. I svi hrvatski pomorci za iskazanu su hrabrost i požrtvovnost dobili bron~ane medalje, ali trenutno su poznate samo dvije: one Jakova Kranjca i 44 Rie~ki Novi List, br. 109, 8. 5. 1912, str. 219. Hermana Gödlera.43 I Luka Vi~i} – putnik spasilac s Carpathie – za uspomenu je dobio 12 tanjura i pribor za jelo s utisnutim slovima Carpathia. Po dolasku u rije~ku luku 8. svibnja posada je Carpathie, baš kao i pri uplovlja- 60 i 61 Jakov Kranjec i Anton Perši}, konobari na Carpathii. vanju u New York, do~ekana s oduševljenjem te su sve dnevne novine objavile brojne zanimljivosti o posadi broda Carpathia i o potonu}u broda Titanic.44 67 Royal Mail Steamer Carpathia P utni~ki brod Carpathia bio je vlasništvo britanske parobrodarske kompanije Cunard Line, koja je 1903. godine uspostavila prekooceansku liniju Rijeka – New York. Gradnja broda Carpathia zapo~ela je 10. rujna 1901, a brod je dovršen ve} 24. travnja 1903. Graditelji Carpathie bili su Swan Hunter i Wigham Richardson. Brod je porinut 1902. godine u brodogradilištu Newcastle upon Tyne u Engleskoj. Parobrod Carpathia Cunard Linea u ljetnim Simbol brodara Cunard Linea 68 je mjesecima održavao vezu izme|u Liverpoola, Bostona i New Yorka, a tijekom zimskih i proljetnih mjeseci izme|u Trsta, Rijeke i New Yorka. Brod je imao 13555 bruto registarskih tona, bio je dug 170,1 m, a širok 19,66 m. Postizao je maksimalnu brzinu od oko 17 ~vorova (32 km/h) dok je prosje~no plovio brzinom od 14 ~vorova (26 km/h). 62 RMS Carpathia 69 Carpathia je kao kraljevski putni~ki brod bila ovlaštena za prijevoz pošte, a uz 63 Karta s prikazom linija Cunard Linea prijevoz putnika bila je namijenjena i za transport smrznutog mesa iz Amerike u Europu. Brod je mogao primiti 100 putnika u 1. razredu, 200 putnika u 2. razredu i ~ak 2000 putnika u 3. razredu. Na svoje prvo putovanje krenula je 5. svibnja 1903. iz Liverpoola prema Bostonu. Svaka dva tjedna jedan je brod iz Cunardove flote kretao iz Rijeke prema Americi odvoze}i prepune palube Talijana-, Hrvata- i Ma|ara-... Polasci su putni~kih brodova postali popularni društveni doga|aji koji bi Rijeku svaka dva tjedna naprosto oživjeli. Ne iznena|uje stoga ~injenica da se mnogo naših ljudi prijavljivalo za služenje na tim plovilima, pa su zamjetan dio posade brodova ~inili hrvatski mornari. Do po~etka Prvoga svjetskog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Car70 64 Arthur Henry Rostron, kapetan Carpathie 71 65 – Igra kriketa na palubi Carpathie 66 – Knjižnica na Carpathii 72 67 Odmor putnika na palubama Carpathie 73 68 Marconijev telegraf na Carpathii mania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i, naravno, Carpathia. Prema dostupnim podacima, u razdoblju od 9 godina (1904–1912) iz Rijeke je na Cunardovim brodovima otputovalo oko 300 000 iseljenika. Izbijanjem rata izme|u Velike Britanije i Austro-Ugarske linija je ubrzo ukinuta, a posljednji Cunardov brod koji je napustio Rijeku bila je upravo Carpathia – 22. srpnja 1914. Nakon rata linija je ponovno uspostavljena, ali samo do 1921. godine. Nikada više Cunardovi brodovi nisu zaplovili iz Rijeke prema Americi. Carpathia je tijekom rata korištena u vojne svrhe, i od 1915. je služila kao brod za opskrbu na liniji New York – Liverpool. U rano jutro 17. srpnja 1918. Carpathiu je sustigla gorka sudbina. Kao najve}i i vode}i brod u konvoju na- 74 pala ju je njema~ka podmornica U55. Tri ispaljena torpeda pogodila su svoj 45 S. Novkovi}, http://www.morskicovik. com/tradicija-more-i-brodovi/166-carpathija-i-dio-qbrod-hrvatskih-mornaraq.html. cilj teško oštetivši brod i ubivši pri eksploziji pet ~lanova posade. Nakon dva i pol sata Carpathia je potonula, a 275 preživjelih ~lanova posade spasio je brod HMS Snowdrop.45 Olupina broda prona|ena je prije nekoliko godina oko 220 km jugozapadno od Fastnet Rocka u Irskoj. Carpathia nije bila spektakularan brod, ali je bila predodre|ena za ulazak u povijest. A u povijest je igrom slu~aja uvukla i Rijeku, i to zahvaljuju}i više od sedamdeset Hrvata ~lanova posade, koji su u dotada nezabilježenoj spektakularnoj akciji spašavanja uspjeli iz Atlantika izvu}i iscrpljene preživjele putnike i posadu broda Titanic. Te su osnovne ~injenice vjerojatno ve}ini stanov- 69 Brod – heroj na vezu u rije~koj luci nika Rijeke dobro poznate i izazivaju, vjerujem, opravdani osje}aj ponosa. 75 Preživjeli putnici iz Hrvatske P reživjeli hrvatski putnici sa Titanica uspjeli su se, prema kazivanjima svojih potomaka i ro|aka, ukrcati u ~amce za spašavanje, i to u vreme- nu izme|u 1:35 i 1:45 sati. Tako je Dragica Blažekovi}, snaha sestre Mare Osman, ispri~ala da je, prema pri~i same Mare Osman, ona baš u vrijeme udarca sante leda u brod plesala na brodskoj zabavi. Nakon udara broda u santu uzela je dvoje djece pod ruke i sko~ila u hladno more. Za Nikolu Luli}a navodi njegov unuk dr. Anton He~imovi} da se spasio skokom u more s palube te da nije odmah uspio do}i do ~amca jer je vladala velika gužva. Ipak, zaplivao je prema prvom ~amcu koji je vidio, iako mu je bilo strašno naporno od velike hladno}e. Za vrijeme plivanja uspio je spasiti i jedno dijete, koje je bilo samo, i jedva se dovukao do ~amca za spašavanje.46 Tragedija Titanica nije završila njegovim potonu}em 1912. godine. Velik je broj sa~uvanih dokumenata u fundusu dokumenata Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, pod nazivom Kutija br. 573/1071, Iseljeni~ki komesarijat i Kutija br. 3552, Unutrašnji odjel zemaljske vlade, gdje se mogu na}i mnogobroj46 S. Novkovi}, Titanic, Hrvati u katastrofi stolje}a, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005, str. 161–163. ne molbe i zahtjevi rodbine poginulih putnika za odštetom na ime smrti ~lanova njihovih obitelji iz Zagreba, Peruši}a, Široke Kule, Siska, Crikvenice, Udbine, Gospi}a, ^azme...47 47 Spisi iz Kutije br. 573/1071, Iseljeni~ki komesarijat, Hrvatski državni arhiv Zagreb Rie~ki Novi List ve} 5. svibnja 1912. u ~lanku Hrvatski putnik o katastrofi Titanica donosi pripovijest spašenog Ivana Jalševca iz Topolovca kod Siska, a sam Jalševac i dosta godina kasnije u dnevnom listu Novosti iz 1936. spomi- 48 Rie~ki Novi List, br. 107, 5. 5. 1912, str. 213. nje istu pri~u.48 76 70 Reprint dnevnog lista New York Tribune, 16. travnja 1912. 77 Hrvatski putnik o katastrofi Titanica Njujorški Hrvatski sviet donosi: U naše uredništvo došao je Ivan Jalševac, jedan od trojice naših zemljaka, koji su se sretno spasili sa kobnog Titanica. Naš Ivan prava vam je ljudeskara širok, ple}at, zdrav, pravi kremen, poput gora juna~ke mu domovine, koja ga je dala. A kada pripovijeda o toj groznoj nesre}i, uza sve grozne potankosti ~ovjek ne može, a da mu govor ne osladi. Govori kao ~ovjek, koji je ve} mnogo toga u životu iskusio, mnogo preturio i mnogo u~inio. 71 Luka New York, 1878. 78 Rodom je iz Topolovca kraj Siska. Devet je godina služio kod vojništva, koje je zapustio 9. ožujka, odlu~ivši se bolju sre}u potražiti u dalekoj Americi. I ukrca se na kobni Titanic sa kojih 30 Hrvata. A sada ~ujte njega što i kako pri~a o groznoj katastrofi, koja malo pa mu ne pozobala mla|ahni život. "Ja sam baš spavao" pripovijeda Ivan "kad orijaški parobrod udari u ledenu goru. Dakako, u prvi mah nitko nije znao što se to dogodilo. Mirno se odjenuh i zapalih cigaretu, te po|oh gori da vidim koji je to belaj. Vidjev strku i navalu ljudi, sna|oh se odmah i pomislih u sebi; u najgorem slu~aju ne}e biti druge, nego da u more sko~im i plivam. A za to }u se ve} sam misliti. I padu mi na pamet oni moji u kraju, djeca, žena, bra}a i sestre i otac. Povratih se ipak natrag po kufer, ali o njemu ne bilo ve} ni govora – bio je jur u vodi. Sko~ih onda natrag, odlu~an, da se proturam do ~amaca. Ali, eto nevolje: po stubama ne dadu do mjesta gori, na kojem su se sabrali gospoda putnici prvog razreda. Vrgoh se poput vjeverice na konope po strani i bacih se gori na prvo mjesto. Tuj mi pomogoše, vidite jake mišice, turah i turah desno i lijevo, dok se proturah do kraja palube, a onda pljus – pa u ~amac, koji su se baš spuštali. Tako sam bio spašen. U ~amcu nas bilo 45, ~etiri samo muška sve ostalo ženske. A bio je to predzadnji ~amac koji se od broda pustio. Morao sam pomagati voziti. Kad smo bili kojih 30 fati daleko od Titanica, vidjeh kako se naginje sa kljunom u vodu, a ~uo sam do dva tri puta da je nešto jeknulo poput eksplozije. Brod se dobro nadigne na nos i ponjuri u vodu posve. Tada ostadosmo sami u ~amcu. Jest teške su to ure bile, ali eto, hvala Bogu, izdaleka odjednom ugledasmo tanko svietlo, izgledalo je poput zvezde, a onda je raslo i raslo, dok najzad ne 79 80 72 Popis Austrougarskih državljana kao putnika na Titanicu. 81 73 Reprint dnevnog lista New York Times, 16. travnja 1912. 82 upoznasmo, da je to brod, koji nas dolazi spasiti. Bila je to Carpathia na koju 49 Rie~ki Novi List, 25. 4. 1912, br. 99, str. 198–199. nas pomalo izvukoše. I tako nas odvedoše u New York. Tuj nas ~ekali dobri ljudi, koji nas posadiše na automobile, pa s nama u St. Vincent bolnicu. Ja imam ovdje u Americi brata ve} od ~etiri godine, pa }e te mi ga vi potražiti kroz "Hrvatski sviet" neka znade da sam se spasio i neka mi se javi." Ovime je naš Ivan završio svoje pripoviedanje, a na rastanku, pružav nam ruku. Iste novine donose i komentar o spašenim brodolomcima s Titanica: Pošto su spašeni brodolomci prispjeli u New York, tako nam se pružila prilika da ~ujemo izvještaje o~evidaca. Utisak, koji ~ovjeka hvata kad ~ita brzojavne vijesti o tome, sjedinjuje se s ogor~enjem za ovakvu neizrecivu lahkoumnost. Titanic, koji je mogao primiti više od 2000 putnika, imao je lih toliko la|ica za spašavanje, u kojim je bilo mogu}e spasiti tek polovicu putnika. Ovaj propust bit }e okrutna kazna onima koji su odgovornost imali za ure|aj Titanica. Svie- 74 Replika šalice za ~aj ili kavu s Titanica. Šalica je korištena prigodom snimanja filma Titanic Jamesa Camerona. tu patri pravo da zahtijeva da se ova kazna vlastite savjesti nadopuni kaznom, koju predvi|a javna pravda. To mora da bude. U ovom ~asu iskrenog dojma, gdje se žali gubitak tolikih ljudskih života, iš~ezava pojam o socijalnoj razlici. Milijunaši prvog razreda složili su se u ledenim vodama sa siromasima ispod palube. Suze preostavših isto vriede, bilo da se one ra|aju u oku bogatira u sjajnoj pala~i, bilo u oku sirot~adi u kolibici. Uza sve to nemožemo se riešiti pomisli, da se je velik dio sigurnos tnih mjera na Titanicu propustio, na ra~un luksusa i udobnosti. Da se je mjesto, što su ga zauzimale baš}e, restauracije i dvorana za gombanje, prakti~no upotrijebilo, moglo bi se osim onih 16 ~amaca za spašavanje, još drugih 20 ~amaca smjestiti, ~ime bi se moglo ništa manje nego 1000 ljudi više spasiti, nego što se je zbilja spasilo.49 83 O potonu}u Titanica i ulozi parobroda Carpathia redovito je izvještavala i La 50 La spaventevole catastrofe, La Bilancia, 17. 4. 1912, br. 86. Bilanca. U tekstu La spaventevole catastrofe ve} 17. travnja 1912. donosi prvi izvještaj o tragediji Titanica i prvi spomen parobroda Carpathia, koji je 51 Gli austriaci e ungheresi periti, Come si salvo un carniolino (Kako se spasio jedan Kranjac), La Bilancia, 9. 5. 1912. imao klju~nu ulogu u spašavanju brodolomaca.50 No i u sljede}im ja napisima, tijekom travnja i po~etkom svibnja 1912. godine, La Bilancia pratila zbivanja u vezi s potonulim Titanicom i parobrodom 52 Ve} 16. travnja 1912. oglasio se zagreba~ki Jutarnji list s viješ}u o potonu}u Titanica. Za njim su uslijedile i druge zagreba~ke novine, npr. Novosti od 18. travnja, Male novine od 23. travnja i druge. Carpathia. Tako u broju od 4. svibnja 1912. donosi prilog o istražnoj komisiji u New Yorku koja je zapo~ela s istragom svih okolnosti u vezi s potonu}em Titanica, kao i s odgovornoš}u preživjela brodovlasnika Bruca Ismaya. S druge strane u broju od 9. svibnja 1912. u La Bilanci ve}a je pozornost posve}ena putnicima iz Austro-Ugarske Monarhije koji su poginuli na Titanicu.51 Kako svjetske, tako su i hrvatske dnevne novine tijekom travnja i svibnja 1912, pa i idu}ih mjeseci bile prepune vijesti o Titanicu i o tragediji koja je zadesila putnike, a revno je pra}ena i istraga o okolnostima i uzrocima najve}e mirnodopske pomorske katastrofe.52 75 Komadi} ugljena s Titanica izva|en 1994. godine. 84 U~iteljica Marija Bartowski iz Našica bila je putnica na brodu Carpathia te je vodila i vlastiti dnevnik putovanja koji se ~uva u obitelji Bartowski. Neposredno nakon dolaska Carpathie u New York, s poštanskim pe~atom u 11 sati, poslala je obitelji razglednicu s opisom tragedije: Carpathia, 18. IV. 1912. My Darling! Radi brodoloma "Titanica" vra}amo se u New - York. Bili smo ve} 4 dana na putu. U no}i od 14. na 15. IV. dogodio se brodolom. Najve}i i najmoderniji svjetski brod od "White star line". Utopilo se blizu 2000 ljudi, spasili smo oko 700, brojevi se još to~no ne znaju. Ve~eras biti }emo u New Yorku. Grozna nesre}a. Brod je naletio na santu leda, a led je brod raskolio na dvoje. Od 5 brodova mi smo prvi stigli na mjestu nesre}e, brod je ve} bio potonuo, ali 17 ~amaca plovili su nam u susret. Bili smo 60 milja udaljeni od mjesta nesre}e. Voli vas maj~ica. Valjda 8. ili 10. svibnja biti }emo u Trstu, gdje }emo se iskrcati. 76 Razglednica Bartowski 85 Josip Car i prsluk za spašavanje P o dolasku Carpathie u njujoršku luku na palubi je broda ostalo mnoštvo odba~enih prsluka za spašavanje, koji su u presudnim trenucima pridonijeli spasu putnika u ledenom moru. Josip Car, mladi konobar s broda Carpathia, kao uspomenu je s putovanja jedan od njih donio u Rijeku. O samom Josipu Caru ne znamo puno. Po~etkom ožujka 1912. ukrcao se na Carpathiu, na kojoj je služio kao ~lan posade do pred kraj te godine. Po povratku u Rijeku darovao je Kapeli zavjetnih darova Franjeva~kog samostana na Trsatu uokvirenu sliku, kolaž više novinskih izvještaja o potonu}u Titanica i spašavanju ljudi. Uo~i Drugoga svjetskog rata Josip Car seli u Argentinu, gdje je i umro. Tridesetih je godina 20. stolje}a njegova supruga Marija Lovri} darovala prsluk za spašavanje s broda Titanic Gradskom muzeju Sušak. Kao jedan od pet sa~uvanih primjeraka u svijetu, a jedini u Europi, prsluk je izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom. Kao vrijedan eksponat ~uva sje}anje na najpoznatiju pomorsku tragediju, ali i hrabre hrvatske pomorce. 77 Spasila~ki prsluk s Titanica koji se ~uva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka 86 87 Sa`etak Titanic – Carpathia – Rijeka Konobar Josip Car, ~lan posade putni~kog broda Carpathia, ukrcao se na brod u Rijeci 7. ožujka 1912. godine i ne slute}i da }e biti svjedokom najpoz natije mirnodopske pomorske tragedije dvadesetoga stolje}a. Preuzevši službu kao osamnaestogodišnjak, postao je ~lan posade broda koji je povezivao njegovo rodno Primorje i Rijeku s Amerikom. Putni~ki je brod Carpathia bio u vlasništvu britanske parobrodarske kompanije Cunard Line, koja je još 1903. godine otvorila prekooceansku liniju Rijeka – New York. Na putu do svog kona~nog odredišta – New Yorka – Carpathia je pristajala u Trstu, Napulju, Palermu, Messini, Genovi i Gibraltaru.Svaka dva tjedna jedan je brod iz Cunardove flote kretao iz Rijeke prema Americi odvoze}i prepune palube Talijana-, Hrvata- i Ma|ara-. Polasci su putni~kih brodova postali popularni društveni doga|aji koji bi Rijeku svaka dva tjedna naprosto oživjeli. Ne iznena|uje stoga ~injenica da se mnogo Primoraca prijavljivalo za služenje na tim plovilima, pa su zamjetan dio posade brodova ~inili hrvatski pomorci. Do po~etka Prvoga svjetskog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i, naravno, Carpathia. Carpathia nije bila spektakularan brod, ali je bila predodre|ena za ulazak u povijest. A u povijest je igrom slu~aja uvukla i Rijeku, i to zahvaljuju}i preko sedamdeset Hrvata ~lanova posade, koji su u dotada nezabilježenoj spektakularnoj akciji spašavanja uspjeli iz Atlantika izvu}i iscrpljene preživjele putnike i posadu broda Titanic. Titanic se smatrao nepotopivim brodom. Imao je 88 najnapredniju tehnologiju i bio je, vjerovalo se, najsigurniji brod. Bio je duga~ak 269,06, a širok 28,19 metara, dok mu je tonaža bila oko 46000 bruto registarskih tona. Gaz je iznosio 10,5 metara, visina od kobilice do zapovjednog mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegovih ~etiriju dimnjaka dosezala 56 metara. Maksimalna brzina Titanica bila je 23-24 ~vora, a snaga 58620 KS. Na svoje prvo prekooceansko putovanje Titanic je krenuo iz luke Southampton 10. travnja 1912. godine. Samo ~etiri dana kasnije, 14. travnja 1912. godine u 23:40, Titanic se pri brzini od 21,5 ~vora na poziciji 41° 46' N i 50° 14' W sudario sa santom leda koja ga je naprosto prepolovila. Potonuo je 15. travnja u 2:20 sati. Od 2209 putnika i ~lanova posade preživjelo ih je samo 712. Poginulo ih je ili se utopilo 1495. Me|u stradalima bilo je i 27 Hrvata. Troje je Hrvata spašeno: Nikola Luli} – Draja, Mara Osman–Banski i Ivan Jalševac. 78 Zdjelica za maslac s amblemom White Star Linea Posada broda Carpathia nagra|ena je bron~anim medaljama, ~asnici srebrnim, a kapetan Henry Rostron zlatnom medaljom i srebrnim peharom, koji mu je dodijelila Margaret Molly Brown, spašena putnica prvog razreda. Josip Car, hrabar ~lan posade broda Carpathia, spašavaju}i je brodolomce s Titanica spasio i dio Titanica. Svome je gradu darovao spasila~ki prsluk s Titanica – svjedo~anstvo stradanja gotovo 1500 putnika u hladnom oceanu. Kao jedan od pet sa~uvanih primjeraka u svijetu, a jedini u Europi, prsluk je spomen na junake s broda Carpathia, ali i izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom. 89 Summary Titanic – Carpathia – Rijeka Josip Car, a waiter and a crew member of passenger ship Carpathia, boarded the ship in Rijeka on March 7, 1912. Little did he know that he would witness the best known peacetime marine accident of the 20th century. Entering service as an 18-year-old, he became a crew member on the ship which connected his home region of Croatian Littoral and Rijeka to America. Carpathia was a passenger ship owned by Cunard Line, British steamship company, which in 1903 started a transatlantic route between Rijeka and New York. On her way to the final destination – New York – Carpathia docked in Trieste, Naples, Palermo, Messina, Genoa, and Gibraltar. Every two weeks one of the ships from Cunard's fleet set sail from Rijeka to America filled with people who emigrated from Italy, Croatia and Hungary. Departures of those passenger ships turned into popular social events during which Rijeka would simply come to life once a fortnight. So, it is clear why so many inhabitants from Croatian Littoral region applied to serve on those ships. Therefore, there was a significant number of Croatian sailors among the crew. Up to the beginning of the First World War Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia, and of course, Carpathia departed from Rijeka to America. Carpathia wasn’t a spectacular ship, but it was predestined to make history. Consequently, Rijeka went down in history thanks to over seventy Croatian crew members who retrieved exhausted surviving Titanic's passengers and crew, in what was up to that moment an unrecorded rescue action. Titanic 90 was considered unsinkable. She had the most advanced technology and was considered to be the safest ship. Titanic was 269,06 meters long and 28,19 wide, with the capacity of 46000 gross register tons; the depth of the draft was 10,5 meters and the height from the keel to the command bridge was 32 meters or 56 to the top of the four chimneys. Titanic's maximum speed was 23-24 knots and she had the power of 58620 KWh. On her maiden transatlantic voyage, Titanic sailed from Southampton on April 10, 1912. Only four days later on April 14, 1912 at 23:40, Titanic hit an iceberg at the speed of 21,5 knots at 41° 46' N and 50° 14' W, splitting in half. Titanic sank on April 15 at 2:20. From 2209 passengers and crew members, only 712 survived. Around 1495 died or drowned including 27 Croatians. Nikola Luli} –Draja, Mara OsmanBanski, and Ivan Jalševac were the three rescued Croatians. Carpathia's crew was awarded with the bronze medal and its officers with the silver medal. Captain Henry Rostron was presented with the gold medal and the silver cup by Margaret Molly Brown, a rescued passenger from 1st class. Josip Car, a brave member of the crew saving shipwreck victims from Titanic saved a part of the ship. He gave a life vest from Titanic to his hometown – testimony to almost 1500 dead passengers in the cold ocean. Being one of the five preserved life vests in the world, and the only one in Europe, it is a reminder of Carpathia's heroes and a direct connection between Titanic, Carpathia, and Rijeka. 91 Izlo`ba Titanic – Carpathia, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012. 92 Katalog 1. Ostaci pram~anog dijela Titanica na dnu Atlantika Fotografija, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 2. RMS Titanic 1912. Razglednica, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 3. Carpathia u rije~koj luci Rijeka, 1907. Razglednica, papir, tisak u boji, 8,5 x 13,5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich 4. U rije~koj luci Muzej grada Rijeke Preuzeto iz: Merika, MGR, Rijeka 2008. 5. © Ellis Island Immigration Museum, New York Preuzeto iz: Merika, MGR, Rijeka 2008. 6. "Cunard" Magyar – Amerikai vonal RMS Saxonia Razglednica, papir, tisak u boji PPMHP KPO-ZPU 18045 7. RMS Mauretania Razglednica, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 8. RMS Pannonia Razglednica, papir, tisak u boji PPMHP KPO-ZPU 9. Rijeka 1670, 1786, 1807. i 1880. N. f., Rijeka Fotografija c/b, papir, kaširano, 29,3 x 38 cm PPMHP KPO – ZPU 21920 10. Rije~ka luka G. Vranyzany, Rijeka, 1899. g. Fotografija c/b, papir, kaširano, 21 x 8,3 cm PPMHP KPO-ZPU 2680 11. Rije~ka luka Ilario Carposio, Rijeka, oko 1890. Fotografija c/b, papir, kaširano, 12,2 x 9,5 cm PPMHP KPO-ZPU 3363 12. Preluka N. f., oko 1890. g. Fotografija c/b, papir, kaširano, 24,5 x 19,5 cm PPMHP KPO-ZPU 3353 13. FIUMEI KIKO”TO” ÉPITÉS Izgradnja rije~ke luke Funk Antal, Rijeka, oko 1880. g. Fotografija c/b, papir, kaširano, 19,8 x 24,7 cm PPMHP KPO-ZPU 3358 14. Svjetionik na lukobranu A. D'Ancona, Rijeka Fotografija c/b, papir, kaširano, 26 x 8 cm PPMHP KPO-ZPU 14332 15. Panorama luke N. f., Rijeka Fotografija c/b, papir, kaširano, 25,5 cm x 50,5 cm PPMHP KPO-ZPU 14334 16. Prospekt rije~kog brodara Adria Rijeka, 1911. Papir, tisak u boji, 17 x 28 cm PPMHP OPP –ZBD 15297 17. Rijeka – Riva Szapary Razglednica, papir, tisak, 8,9 x 14,1 cm PPMHP KPO-ZPU 21921/4 18. Dolazak parobroda Razglednica, papir tisak u boji 9,1 x 14 cm PPMHP KPO-ZPU 4125 19. Ukrcaj robe na parobrod Orient Ilario Carposio, Rijeka, oko 1890. Fotografija, papir, kaširano, 21 x 28 cm PPMHP KPO-ZPU 3375 93 20. The builder of the Titanic, Lord Pirrie (left), and the chairman of White Star Line, J. Bruce Ismay. Foto arhiv Harland & Wolf © 1988 Dover publications, Inc. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 26, 27, 30, 33, 34, 35. Reklamna brošura White Star Linea za Titanic i Olympic 1911. Papir, tisak, 12 x 17 cm PPMHP KPO-ZKP 18650 28. Surpassing the greatest buildings and memorials of Earth Razglednica, reprint Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 21. Workers fitting the Titanic's propeller shafts into place Foto arhiv Harland & Wolf, 1911. © 1988 Dover publications, Inc. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 29. Boarding Pass Reprint Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 22. The launching of the Titanic Foto arhiv Harland & Wolf, 1911. © 1988 Dover publications, Inc. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 31. Karta prvog razreda Reprint Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 23. A set of the Titanic's engines under construction in the shipyard Foto arhiv Harland & Wolf, 1911. © 1988 Dover publications, Inc. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 32. Naljepnice za prtljagu White Star Linea Po~etak 20. stolje}a Papir, tisak, Ø 13 cm i 10 x 15 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 24. The Titanic's heading out for trials Foto arhiv Harland & Wolf, 1912. © 1988 Dover publications, Inc. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 36. Heroic musicians of the Titanic Plakat, reprint © Claes-Göran Wetterholm, Stockholm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 25. The captain of the Titanic, Edward Smith, and its builder, Lord Pirrie, on board shortly before sailing Foto arhiv Harland & Wolf, 1912. © 1988 Dover publications, Inc. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 94 37. Luncheon – Jelovnik I. razreda na Titanicu White Star Line, 14. 4. 1912. Reprint, papir, tisak, 20,5 x 14,5 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 38. Titanic u no}i © Claes. Göran Wetterholm Archiv, Stockholm Preuzeto iz: Slobodan Novkovi}, Titanic – Hrvati u katastrofi stolje}a, Zagreb 2005. 39. Diagram I. – The First Contact with the Berg. The Sphere, April 27. 1912. The Cunard Collection Card No. 74 © Marine Art Posters 1993. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 40. "The women and children first" The Sphere, April 27. 1912. The Cunard Collection Card No. 93 © Marine Art Posters 1993. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 41. Diagram V. – The last phase The Sphere, April 27. 1912. The Cunard Collection Card No. 92 © Marine Art Posters 1993. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 42. Diagram III. – How the Titanic gradually... The Sphere, April 27. 1912. The Cunard Collection Card No. 96 © Marine Art Posters 1993. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 43. The question of pressure upon the sunken Titanic The Sphere, April 27. 1912. The Cunard Collection Card No. 87 © Marine Art Posters 1993. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 44. Nikola Luli}, preživjeli putnik s Titanica, 1912. Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 45. Plakat za predavanje Nikole Luli}a,1912. Reprint, 39 x 16 cm Vlasnik: Hrvoje He}imovi}, Zagreb 46. Ljudevit ^or sa suprugom Marijom Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 47. Mara Osman-Banski s najmla|im sinom Ivanom Fotografija, 21,5 x 15 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 48. Nadgrobna plo~a Ignaza Hendekovi}a Fotografija © Günter Bäbler Preuzeto iz: S. Novkovi}, Titanic – Hrvati u katastrofi stolje}a, Zagreb 2005. 49. Štefo Pavlovi} Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 50. Ivan Stankovi} sa suprugom Lizom Fotografija c/b, 21,5 x 15 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 51. Pismo Ivana Stankovi}a obitelji Cherbourg, 1912. Papir, rukopis, 29 x 19 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 52. Pismo bratu Ivana Stankovi}a Im Obersteg & Co., 1912. Papir, rukopis, 29 x 23 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 59. Medalja s natpisom dodijeljena Hermanu Gödleru, ~lanu posade Carpathije, 1912. Bronca, Ø 2,5 cm Gradski muzej Karlovac, inv. br. 8570 53. Ivan Jalševac, preživjeli putnik s Titanica Topolovac, 1940. Fotografija, papir, 21,5 x 15 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 60. Jakov Kranjac, ~lan posade Carpathie Fotografija Vlasnik: Fabio Juri~i}, Labin 54. RMS Carpathia Preuzeto iz: Komm mit auf die Titanic Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 61. Anton Perši}, ~lan posade Carpathie Fotografija, 25 x 20 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 55. Ulazna karta za Ameriku Reprint Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 62. RMS Carpathia Brošura, prva polovina 20. stolje}a Papir, tisak, 14 x 21,5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 56. Pristajanje spasila~kog ~amca s Titanica uz bok Carpathie Razglednica, 1912. Papir, tisak, 14 x 9 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 57. Survivors from the Titanicaboard the rescue ship Carpathia 1912. © 1988. Dover Publications, Inc. Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 58. Pomorska knjižica br. 119821 pomorca Antonia Vosille, RMS Carpathia, 1912/1913. Papir, rukopis 19 x 23 cm Vlasnik: Ivan Vozila, Plomin 63. Karta s prikazom linija Cunard Linea Brošura, prva polovina 20. stolje}a Papir, tisak, 14 x 21,5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 64. Arthhur Henry Rostrom Fotografija Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska Preuzeto iz: S. Novkovi}, Titanic – Hrvati u katastrofi stolje}a, Zagreb 2005. 65, 66, 67, 68. Carpathia Brošura, prva polovina 20. stolje}a Papir, tisak, 14 x 21,5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 95 69. RMS Carpathia u rije~koj luci Rijeka, 1904. Razglednica, papir, tisak, 8 x 14 cm MGR 275 76. Parobrod Carpathia u Messini Razglednica Marije Aljuš Bartowski 1912. Papir, tisak u boji, 8,5 x 13, 5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 70. Dnevne novine New York Tribune broj 23.893, 16. travnja 1912. Reprint, papir, tisak, 57 x 42 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 71. Luka New York del. Ch. Parsons & L. Atwater izdava~ Currier & Ives, New York, 1878. Papir, kolorirana litografija 70,5 x 96,5 cm PPMHP KPO-LZ 21922 72. Popis austrougarskih državljana kao putnika na Titanicu 1912. Papir, tisak, rukopis, 29 x 21 cm HR-DARI-46, Op}i spisi, razred I, br. predmeta 4578/1912. 73. The New York Times, 16. travnja 1912. Reprint Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 74. Šalica za ~aj s amblemom White Star Linea i oznakom RMS Titanic Replika, porculan, 7 x 7 x 6,5 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 75. Komad ugljena s Titanica, podignut s morskog dna 1994. 1,2 x 1,5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 96 77. Spasila~ki prsluk s parobroda Titanic Southampton, 1912. Platno, pluto, 5 x 32 x 112 cm PPMHP OPP-ZNI 92 78. Zdjelica za maslac s amblemom White Star Linea 1912. Porculan, 1,4 x 8 x 7 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 79. Rezervacija za kabinu na Titanicu Reprint, 14 x 12 cm Dar Continental filma Slobodanu Novkovi}u prigodom premijere filma Titanic 80. Iskaz Ivana Jalševca o potonu}u Titanica Papir, strojopis, 33,5 x 21 cm Vlasnik: Herman Söldner, Oberau, Njema~ka 81. Papirnata uložnica – lisnica Cunard Linea za dokumente i putne karte na Carpathii Rijeka, 1904. Papir, 18 x 20 cm Privatno vlasništvo 82. Putovnica Ignaza Šubata za putovanje u Ameriku Prva polovina 20. st. Papir, rukopis, 43 x 36 cm Privatno vlasništvo 83. Kolaž s prizorima potonu}a Titanica Kapela zavjetnih darova, Franjeva~ki samostan Trsat Dar pomorca Josipa Cara 84. Upute za putnike I. razreda na parobrodima White Star Linea 1910. Brošura, papir, tisak, 15 x 11 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 85. Popis putnika I. razreda na parobrodu RMS Titanic, br. 12.,1912. Reprint, papir, tisak, 19 x 13, 5 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 86. RMS Titanic White Star Line collection, 1912. Razglednica, papir, tisak u boji, 9 x 14 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 87. Parobrodi White Star Linea White Star Line collection, 1912. Razglednica, papir, tisak, 9 x 14 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 88. Popis putnika I. razreda na parobrodu RMS Titanic White Star Line, 10. 12. 1912. Reprint, papir, tisak, 19 x 13 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 89. RMS Titanic Southampton, 1912. Fotografija, papir, tisak, 8,5 x 13, 5 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 90. The woman and children first P. Mailander, Hoboken, SAD Razglednica, papir, tisak, 8,5 x 13,5 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 91. Parobrod Carpathia u Messini / Fiume 1912. Razglednica, papir, tisak u boji, 8,5 x 13, 5 cm PPMHP KPO-ZPU 305 92. Carpathia u Rijeci 1907. Razglednica, papir, tisak u boji, 8,5 x 13,5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 93. Telegram Maxa Frohlichera Stehlija, preživjelog putnika s Titanica 18. 4. 1912. Papir, rukopis, 14,5 x 21, 5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 94. Rezbareni drveni komad rukohvata stubišta 1. razreda s Britannica – broda blizanca Titanica 1912. Drvo, 11 x 32 x 3 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 95. Podna plo~ica s broda Olympic Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 96. The Titanic Catastrophe, putnika s Carpathie Phillipa Maura London, 1912. Brošura, papir, tisak, 16 x 10,5 cm Vlasnik: Günter Bäbler, Zürich, Švicarska 97. Parobrod Carpathia u Rijeci Rijeka, po~. 20. st. Razglednica, papir, tisak MGR 98. Drveni kov~eži} s daš~icama parobroda Oylimpic, 1912. Poklon Continental filma Slobodanu Novkovi}u 99. Herman Gödler H. Soor, 1914. Fotografija, papir, karton, 9 x 6 cm Gradski muzej Karlovac, inv. br. 8571 100. Herman Gödler W. Berger, oko 1910. Fotografija, papir, karton, 12,7 x 8,7 cm Gradski muzej Karlovac, inv. br. 8572 103. Plovidbeni red Cunard Hungarian – American Line 1908. Papir, tisak u boji, 17 x 28 cm HR-DARI-46, Op}i spisi, razred III, br. predmeta 535/1910., br. spisa 2588/08 104. In Memoriam Heroes all Titanic, 1912. Razglednica, papir, tisak, 9 x 14 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 105. A Tengerpart 1905. Papir, 41 x 28 cm, 6 str. PPMHP KPO-ZKP 16590 106. Votka Titanic Suvenir, staklo, vis. 10 cm Vlasnik: Slobodan Novkovi}, Zagreb 107. Dnevne novine St. Louis Post 16. travnja 1912. Reprint, papir, tisak, 55 x 43 cm Vlasnica: Melanija Štokov, Rijeka 101. Medalja dodijeljena Jakovu Kranjcu 1912. Bronca, Ø 2,5 cm Vlasnik: Fabio Juri~i}, Labin 108. Izvješ}e o bjeguncima s brodova, lista s popisom ~lanova posade parobroda Luzon HR-DARI-46, Op}i spisi, razred I, br. predmeta 543, br. spisa 8455/12. 102. Lista tereta parobroda Carpathia 1910. Papir, rukopis, 59 x 35 cm HR-DARI-46, Op}i spisi, razred XV, br. predmeta 222/1910., 6987/10 109. Izvješ}e o bjeguncima s brodova, lista s popisom ~lanova posade parobroda Siam HR-DARI-46, Op}i spisi, razred I, br. predmeta 543, br. spisa 8005/12. 97 110. Istarski pu~ki koledar za 1906. godinu Pula 1905. Tisak, papir, 20,5 x 13,5 cm, 114 str. PPMHP KPO-ZKP 22743 118. Parobrod Pannonia Razglednica, papir, karton, 9 x 14 cm PPMHP KPO-ZPU 1822 119. Hotel Emigranti Rijeka, po~. 20. st. Razglednica, papir, tisak MGR 111. Crveni kalendar 1912. Zagreb 1911. Tisak, papir, 23 x 15,5 cm, 160 str. PPMHP KPO-ZKP 22744 120. Upute i razmišljanja za putnike Cunard Linea Rijeka, po~. 20. st. Brošura, papir, tisak MGR 112. Crveni kalendar 1914. Zagreb 1913. Tisak, papir, 23 x 15, 5 cm, 144 str. PPMHP KPO-ZKP 22745 113. Orijentalni stoli} 2 pol. 19. st. Drvo, sedef, intarzija, 47 x 37 x 37 cm PPMHP KPO-ZUO 2459/1 114. Ležaljka na rasklapanje Indija, 2 pol. 19. st. Drvo, rezbarenje, lika, 96 x 50 x 53 cm PPMHP KPO-ZUO 2458/2 115. Parobrod Liburnia Dopisnica, papir, karton, 9,2 x 14 cm PPMHP KPO-ZPU 21751 121. Brodsko kormilo Edinbourgh, 19/20. st. Drvo, mesing, željezo, 133 x 90 cm PPMHP KPO-ZNI 15203 122. RMS Carpathia Maketa, 1 : 400 MK Zepellin, Rijeka, 2012. PPMHP OPP-ZMM 25723 123. RMS Titanic Maketa, 1 : 400 MK Zepellin, Rijeka, 2012. PPMHP OPP-ZMM 25724 116. Parobrod Slavonia Razglednica, papir, karton, 9 x 14 cm PPMHP KPO-ZPU 21921/1 117. Rijeka – Riva Razglednica, papir, karton, 9 x 14 cm PPMHP KPO-ZPU 21753 98 Izlo`ba Titanic – Carpathia, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012. Titanic-Carpathia 13. travnja – 15. prosinca 2012. Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Biblioteka: Monografije i katalozi 28 Organizator izložbe Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Za organizatora i izdava~a Autori izložbe i tekstova Urednica kataloga Autori kataloških jedinica Dizajn pozivnice, plakata, deplijana, kataloga i postava izložbe Lektura dr. sc. Lada Badurina Prijevod Tina Boškovi} Fotografije Tehni~ki postav izložbe Izrada interaktivnih sadržaja Izrada postera i opreme Odnosi s javnoš}u Administracija Tisak Naklada Margita Cvijetinovi} Starac Nikša Mendeš, Slobodan Novkovi} Margita Cvijetinovi} Starac Margita Cvijetinovi} Starac, Tamara Matija, Nikša Mendeš Vesna Rožman Željko Stojanovi}, arhiva PPMHP-a, Muzej grada Rijeke Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Tihomir Tutek Izrada reklama Pruša Denis Nepokoj Jadranka Maleševi}, Vesna Keber Fotokopiranje i tisak Zambelli, Rijeka, svibanj 2012. 500 primjeraka P P M H P Muzejski trg 1, 51000 Rijeka tel.: 051 213-578, 553-666 553-667 faks: 051 213-578 e-mail: uprava@ppmhp.hr info@ppmhp.hr www.ppmhp.hr TITANIC – CARPATHIA POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA ISBN 978-953-7196-18-9 PPMHP Cijena u Hrvatskoj 70 Kn Rijeka, 13. travnja – 15. prosinca 2012.
© Copyright 2024 Paperzz