“... najprije u Antiohiji nazvaše učenike hrišćanima.” hrišćanima.” Djela 11:26 Blizu je pomoć Njegova onima koji Ga se boje, da bi naselio slavu svoju u zemlji našoj! Milost i istina srešće se, pravda i mir poljubiće se. Istina će niknuti iz zemlje i pravda će s neba doći. Gospod će dati dobro, i zemlja naša daće plod svoj. Pravda će ići pred Njim, i koračati putem svojim. _______________ PSALAM 85:9‐13 Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mira. _________ ISAIJA 9:6 Zahvaljujemo se vjernicima iz Banjaluke, Sarajeva, Petrovca na Mlavi i Bregenca, koji su svojim prilozima pomogli štampanje i distribuciju ovog broja Antiohije. Ukoliko ste u mogućnosti da pomognete novčanim prilozima, molimo da nam se javite. Priloge možete poslati poštom ili uplatiti na račun u Raiffeisen banci. Drago nam je što čitate Antiohiju. Zahvalni smo Bogu što možemo na ovaj način da budemo na blagoslov drugim ljudima. Želimo samo da vas podsjetimo na veoma važnu stvar. Antiohija nije i ne bi trebalo da bude zamjena za svakodnevno čitanje i proučavanje Biblije. Redovno čitanje i proučavanje Biblije (kao i molitva) su veoma važni za naš lični odnos sa Bogom i duhovni rast. Ukoliko pronađete greške u Antiohiji, molimo vas da imate razumijevanja. Svi mi koji radimo na pripremi i uređivanju Antiohije smo nesavršeni ljudi, pa tako i Antio‐ hija nije savršena. Ono što ne valja odbacite, a ono što je dobro prihvatite. Želimo vam puno Božijih blagoslova dok budete čitali ovaj broj. [IMPRESUM] Izdaje: PEC ,,Sveto Trojstvo” Banjaluka | Telefon/SMS: +387 (0)65 535 931 Adresa: Antiohija, Poštanski fah 34, 78102 Banjaluka, RS/BiH | E‐mail: bd@blic.net Uređuju: Branko i Daniela Erceg | Tehnička priprema: E‐dizajn, Banjaluka Fotografije: Daniela Erceg, Garth Wright | Štampa: Elman | Tiraž: 1000 primjeraka [DISTRIBUCIJA] Srbija: Miroslav Čobrda +381 644054744 | Crna Gora: Jovica Bačvanski +382 67578261 Hrvatska: Miroslav Fic +385 917390191 | Austrija: Goran Stanojević +43 69988466033 Njemačka: Stjepan Beleš +49 15772470287 UVODNA RIJEČ Kao što mnogi već znate, Antiohija je hrišćanski časopis koji već dvanaest godina redovno izlazi. U tom periodu smo uspjeli da povećamo broj strana, tiraž i kvalitet sadržaja. Antiohija je besplatna i distribuišemo je crkvama i hrišćanskim organizacijama u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, ali i šire. Postoji i web prezentacija na adresi www.antiohija.com . Viziju koju nam je Gospod dao, počeli smo da ostvarujemo sa onim što smo imali i čime smo raspolagali. novembar/decembar 2012. Zahvalni smo Gospodu za pomoć tokom ovih godina. Zahvalni smo za svu braću i sestre, pojedince, grupe i crkve koji su nam pomogli na različite načine. Kroz Antiohiju želimo da pružimo dobru i čvrstu duhovnu hranu, i da budemo na blagoslov mnogima. Kao i dosada uzdamo se u Gospoda da će nam pomoći i voditi nas dalje. Želimo vam srećne i blagoslovene praznike, i sve najbolje od Gospoda u 2013 godini! :: 3 NA KRAJU SNAGE Pavle je pisao: "Da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji podiže mrtve" (2 Kor 1,9). U suštini, apostol Pavle je rekao: "Gospod me doveo do kraja svake ljudske snage, na rub smrti. Bilo je to mjesto takve beznadežnosti da me jedino Bog koji posjeduje silu vaskrsenja mogao izbaviti!" Kakvo divno mjesto – na kraju svoje snage! Uvijek sam govorio da onda kada dosegnemo dno, udarimo o Boga! Međutim, ako slušate većinu hrišćana za vrijeme njihovih trpljenja, čućete: "Nekako ću preživjeti. Preživljavam. Živim iz dana u dan." Od djetinjstva smo bili tovljeni samodovoljnošću: "Prihvati to kao muškarac! Muškarci ne plaču!" 4 Koliko puta ste pokušavali vlastitim snagama izići iz nevolje? Koliko puta ste bili preplavljeni kušnjama koje su vas savladavale? Nemojte me pogrešno razumjeti. Ja vjerujem da Bog želi da vodimo dobru bitku vjere, ali Gospod dopušta da budemo i "opterećeni preko svake mjere". Šta god pokušate, ništa ne funkcioniše. Šta god pročitate, nema nikakve pomoći od toga. Savjet koji dobijemo od drugih ljudi kao da nema smisla. Iznenada vam je nametnuta kriza koja uništava svako pouzdanje u samoga sebe. Nemate nade, osim da dignete ruke od svake ljudske nade. Prisiljeni ste pouzdavati se u Boga – i vidite da je On jedini izlaz! Apostol Pavle nam jasno govori: "Bio sam osuđen na smrt, broj 120 testiran preko svake mjere, na kraju svake nade. Ali sve to bilo je da se više ne uzdam u samoga sebe! Morao sam se okrenuti Bogu, u vjeri da me jedino On može spasiti i izbavti iz mog trpljenja!" "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati srećan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13). Šta je srećan ishod? To je kada dođete do kraja vlastite snage i potpuno se okrenete Bogu! To je kada kažete kao Pavle: "Više se ne pouzdajem u sebe!" Ishod je jednostavna i djetinja vjera u Boga, potpuno pouzdanje u Njega da će vas provesti kroz sve. To je odricanje od samoga sebe , i tada možemo reći: "Bože, sve stavljam na tebe!" _______________ David Wilkerson Priložio B. Runić DJEČAK reče svojoj baki kako mu sve u životu ide loše: škola, porodica, problemi sa zdravljem... U međuvremenu je baka pripremala kolač. Upitala je unučića želi li da proba komadić, na što je on potvrdno odgovorio. »Izvoli malo vrelog ulja.« »Bljak«, odgovori dječak. »A da uzmeš i popiješ dvoje umućenih jaja?« »Ma, bako, što ti je?« »A hoćeš li onda malo brašna? Ili možda kuvane sode?« »Ma, bako, to je sve užas, povratio bih.« Na to baka odgovori: »Da, sve ove stvari su loše ako se jedu same, ali ako znamo kako ih izmiješati, tj. staviti u odgovarajuću mjeru, od njih ispadne odličan kolač.« Bog djeluje na sličan način. Često se pitamo i čudimo zašto Bog dopušta da nam u životu sve ide tako loše, da nam je tako teško. Ali Bog zna da kada sve to pomiješa u odgovarajućim količinama, onako kako samo On zna, od toga ispadne odlična stvar. Jednostavno treba da Mu vjerujemo i sve ono što nam se čini užasnim i teškim, okrenuće se na dobro. Bog je »lud« za tobom. On ti šalje cvijeće svakog proljeća, izlazak sunca svakog jutra... Kada god želiš razgovarati, On ima vremena i sluša te. On može živjeti bilo gdje na svijetu, a izabrao je tvoje srce... Priložila Gordana Mladenović novembar/decembar 2012. 5 IZGUBLJENI SIN Koliko puta smo slušali predivnu i nadahnutu priču izgubljenom sinu. U njoj pominje očinska ljubav izgubljenim sinom. tu o se za Priča govori o dva sina, od kojih je jedan tražio svoje nasljedstvo prije smrti očeve (proglašavajući ga time mrtvim za sebe). Koliko je samo ljubavi, hrabrosti i strpljenja bilo u toj očevoj odluci da pusti sina da ode sa polovinom svega što je posjedovao. Izgubio ga je za kratko, ali ga je dobio za vječnost. Pustio ga je iz svojeg naručja, da bi ga predao Bogu u ruke. 6 Nakon što je sve proćerdao, popio i prokurvao, taj sin je počeo da nadniči kod nekog surovog gazde. Radio je samo za koricu hljeba, koji često nije ni dobijao. Hranio je svinje, što je za Jevreje bilo krajnje poniženje, jer su smatrane za nečiste životnje. Ali ni od pomija nije smio da uzme i da jede. I onda, "došao je sebi". Odlučio je da se vrati ocu, da traži oproštenje i milost, da ga nedostojnog primi bar kao jednoga od slugu. Slijedi susret, kada ga otac primjećuje još izdaleka, i trči mu u susret, jer mu se vraća sin, koji broj 120 je bio mrtav a sad je živ, koji se vratio sebi i svojemu Ocu. Izgubljeni sin govori: "Zgriješio sam Nebu i tebi oče, primi me..." Otac mu ne da dalje govoriti. Pozvao je sluge, da mu daju prsten, da zaklju ugojeno tele, i da pripreme gozbu, jer mu se vratio sin "koji je bio mrtav, a sada je živ"! Svi znaju ovaj dio priče, ali kao da se zapostalja ono sa čime je Isus završio ovu nadahnutu propovijed. Završio je pričom o drugom sinu. Drugi sin je sve vrijeme bio u kući. Radio je sa ostalim slugama svog oca na poljima. On je iz daleka čuo veselje iz kuće. Sluge su mu javile da se vratio njegov izgubljeni brat, te kako ga je Otac dočekao, učinio mu čast i milost. Drugi sin se naljutio i nije želio da dođe kući. tvoj brat se vratio sebi, bio je mrtav, a ponovo je živ, zar se danas ne bi trebao radovati!" Želim da se pozabavimo tim drugim sinom. Možda je ova priča trebala da se zove DVA BLUDNA SINA?! Prvi sin se vratio svojemu ocu i svojoj kući. Drugi sin kao da nikad nije bio svoj, a upao je u bunt protiv oca i odbio da uđe u kuću. Prvi je spoznao očevo prihvatanje, ljubav i milost! Drugi je u svojemu ponosu, ostao u mržnji prema svojemu bratu, u legalizmu i nekoj svojoj "pravdi" koja se nije podudarala sa očevom. Za "samopravedne" ljude je predviđena tama i škrgut zuba, Došao je otac i ovome sinu u susret, da ga pita zašto je ljut. Ovaj sin mu je odbrusio da je čitav život njemu služio, a čak ni jare nije zaklano da se proveseli sa drugovima. "A ovome tvome sinu, koji je proćerdao sve, si ugojeno tele pripremio." Otac mu je odgovorio: "Pa sine, sve moje je tvoje bilo, zar sam ti nešto uskraćivao! Danas novembar/decembar 2012. 7 jer nema većeg pakla od onog kojim putuju oni koji misle da svojim djelima mogu stići u Nebo, da su bolji od drugog, da mogu zaslužiti milost i ljubav Oca nebeskog. Nema pokajanja (metanoje) bez spoznanje i priznanja svojih grijeha, niti povratka Kući bez povratka sebi. Onaj drugi "pravedni" sin, kao da nije bio sin, već neki sluga, željan svega, ali u svojoj lažnoj poniznosti nije smio da prizna i da živi ono što mu je na srcu, misleći da će njegov otac da ga odbaci. Mislio je da će poštovanjem svih normi lepog ponašanja, steći ljubav i prihvaćenost, ali ljutnja zbog ljubavi prema sinu koji se vratio, je razotkrila njegovu tamu. Tako je ova priča za nas opomena, da se okanemo puste religioznosti, lažne poniznosti, licemjerja, da primimo milost i da damo milost, da ne sudimo, da nama ne bi bilo suđeno, da ne bismo ostali sami, besplodni i gorki kao ovaj drugi sin. Da se nedogodi da se prevarimo i ostanemo na polju, i da se nikad ne vratimo kući. ____________________ Lav Lajović, Podgorica 8 broj 120 I ŽETVA S ETVA OSUDE „Ne sudite da vam se ne sudi, jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi; i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.” (Matej 7:1-2) Ovi stihovi nam jasno stavljaju do znanja da ćemo požnjeti ono što sejemo (Galatima 6:7). Zakon setve i žetve se ne odnosi samo na poljoprivrednu ili finansijsku stranu života, već isto tako i na naš misaoni svet. Posejati i požnjeti stav se može na isti način kao što je to slučaj sa novčanim ulaganjem. Jedan pastor ima običaj kada mu ljudi kažu da su čuli da ga je neko osuđivao ili govorio o njemu na neprimeren način, da se zapita sledeće: „Da li to oni sada seju ili ja žanjem što sam posejao?” Vrlo često i mi žanjemo ono što smo sami sejali u život nekog drugog. LEKARU, IZLEČI SE SAM! „A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš? novembar/decembar 2012. Idi, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? Licemjeru, izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.” (Mt. 7:3-5) Đavo voli da nas „upošljava” dražeći nas da osuđujemo greške drugih ljudi. Na taj način nikako da smognemo vremena da se pozabavimo onim što nije dobro u nama samima! Druge nismo u stanju da izmenimo – to može samo Bog. Mi nismo u stanju ni da izmenimo sami sebe, ali možemo sarađivati sa Duhom Svetim i 9 dozvoliti mu da deluje u nama. Prvi korak ka slobodi je uvek sučeljavanje sa istinom koju Gospod želi da nam objavi. Kada je sva naša pažnja usmerena na greške drugih, obično je naše gledište o nama samima izvitopereno. Zato nam Isus nalaže da ne budemo obuzeti greškama drugih jer se mnogo grešaka može naći i u nama samima. Dozvoli Bogu da se prvo pozabavi tobom i tek tada ćeš moći naučiti koji je biblijski način pomoći bratu u njegovom napretku na putu hrišćanstva. pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.” (Matej 7:6) Verujem da se ovaj stih odnosi na našu Bogom-danu mogućnost da volimo. Ukoliko vi i ja imamo sposobnost i zapovest od Boga da volimo ljude oko sebe i umesto da se toj zapovesti pokoravamo mi ih osuđujemo i kritikujemo to znači da smo svetinju (ljubav) bacili psima i svinjama (demonskim duhovima). Dozvolili smo im da pogaze naše svetinje i da se vrate i rastrgnu nas. Važno je da svako od nas shvati da voleti znači zaštititi se od demonskih napada. Ja ne verujem da je đavo u stanju da načini veću štetu osobi koja voli. LJUBITE JEDAN DRUGOGA „Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svojega pred svinje, da ga ne 10 Kada sam zatrudnela sa našim četvrtim detetom bila sam već Duhom Svetim ispunjeni hrišćanin sa pozivom u službu, marljivi učenik Božje Reči. Znala sam sve o tome kako da se oslonim na Božju Reč po pitanju iscelenja. Međutim, u toku prva tri meseca svoje trudnoće bila sam veoma bolesna. Gubila sam na težini i bila sam veoma slaba. Većinu vremena bih provodila ležeći na sofi uz osećaj mučnine i broj 120 premora tako da sam se jedva pomerala. Cela situacija mi je izgledala veoma čudno pošto sam prethodne tri trudnoće podnela veoma dobro, mada tada i nisam baš bila upoznata sa Rečju Božjom. Tada sam bila član crkve, ali nisam aktivno upotrebljavala svoju veru. Čekajući svoje četvrto dete, bila sam upoznata sa Božjim obećanjima, ali bila sam ipak bolesna. Da čudo bude još veće, ni molitve i ukoravanja đavola nisu donosili rezultate. Jednoga dana, dok sam ležala u krevetu, čula sam kako se moj suprug i deca provode u dvorištu. Ljutito sam upitala Gospoda: „Šta to nije u redu sa mnom? Zašto sam ovako bolesna? I zašto mi se stanje ne poboljšava?” Duh Sveti me je podstakao da pročitam sedmo poglavlje Matejevog jevanđelja. Upitala sam Gospoda o odnosu ovog poglavlja sa mojim stanjem. Imala sam osećaj kako bih trebala da iščitavam iste stihove iznova i iznova. Konačno, Bog me je podsetio na događaj koji se dogodio nekoliko godina ranije. Rukovodila sam jednom kućnom grupom na kojoj smo novembar/decembar 2012. proučavali Bibliju, na koju je dolazila jedna žena koju ćemo zvati Džejn. Ona je pohađala naša predavanja vrlo predano sve dok nije zatrudnela, ali tada je za nju dolazak počeo da predstavlja veliki napor. Dok sam ležala na svom krevetu tog dana, setila sam se da smo jedna „sestra” i ja prilikom razgovora kritikovali Džejn zato što se nije „suprostavila okolnostima” i ipak dolazila na predavanja. Ni jedna od nas joj nije ponudila pomoć. Naše je mišljenje bilo da je koristila svoju trudnoću kao izgovor da bi bila lenja i da udovoljava sama sebi. Sada sam se ja nalazila u istim okolnostima kao i Džejn dve godine ranije. Bog mi je pokazao da iako sam se dobro osećala tokom svoje prethodne tri trudnoće, da sam svojim kritikama i osudom otvorila vrata đavolu. 11 Svoje sam bisere, svetinje (svoju sposobnost da volim Džejn) bacila pred pse i svinje i sada su se oni vratili kako bi me rasrtgli. Nije mi trebalo mnogo da se pokajem. Nakon toga sam se oporavila i nisam imala nikakvih problema do kraja trudnoće. Iz ovog incidenta sam naučila koja opasnost leži u osuđivanju i kritikovanju drugih. Volela bih kada bih mogla da kažem da od tada nisam ponovila istu grešku, međutim, istina je da sam u nju zapala još mnogo puta. Svaki put je Bog morao da se pozabavi sa mnom, i ja sam mu zahvalna da jeste. Svi grešimo. Svi imamo slabe tačke. Sveto pismo nam poručuje da ne treba da budemo okoreli, kruti jedni prema drugima već da praštamo jedni drugima i da iskazijemo milost međusobno, kao što ju je i Bog nama iskazao u Hristu (Efescima 4:32). OSUDA RAĐA OSUDU „Zato se ne možeš izgovoriti, o čovječe koji god sudiš, jer kojim sudom sudiš drugome, sebe osuđuješ; jer to činiš sudeći.” (Rimljanima 2:1) 12 Drugim rečima, istu onu stvar za koju osuđujemo druge, sami činimo. Gospod mi je jednom prilikom dao veoma dobar primer kako bih razumela ovaj princip. Razmišljala sam o tome kako to da kada sami činimo nešto smatramo to ispravnim, a osuđujemo druge kada čine to isto. Tada mi je rekao: „Džojs, sebe svako gleda kroz staklo u boji, a na druge kroz ono uveličavajuće.” Za svoje ponašanje uvek nalazimo izgovor, ali kada neko drugi učini isto to, često smo nemilosrdni. Činite drugima ono što želite vama da se čini (Matej 7:12) je jedan od dobrih principa u životu koji može da spreči mnoge kritike i osude. Osuda je izdanak negativnog uma – razmišljanje o tome šta je loše kod nekog čoveka, umesto o onome što je kod njega dobro. Budi pozitivna, a ne negativna osoba! To će ljudima oko tebi doneti mnogo toga dobrog, ali tebi još više. ___________ Joyce Meyer broj 120 S TAJANJE U POZICIJI AUTORITETA Življenje iz pozicije autoriteta ljudima je jedna od najtežih stvari za razumjeti i primiti. Kada si učinio Isusa Gospodom svoga života, prema Kološanima 1:13 ti si izbavljen iz vlasti tame. Doslovan prijevod riječi ‘vlast’ jeste ‘autoritet’. Izbavljen si od vlasti, odnosno autoriteta, tame i postavljen u Božje kraljevstvo. Kraljevstvo Božje uključuje oboje – i nebo i zemlju. Isus je rekao: „Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji.“ (Mat. 28:18,19). novembar/decembar 2012. Vlast je data tebi i meni kao dio našeg nasljedstva u Hristu Isusu. Ušli smo u poziciju autoriteta zato što smo u Njemu. Riječ Božja kaže da je pravednost došla na sve ljude (Rimljanima 5:18). Možda ćeš pitati: „Zašto onda svi ljudi ne postanu pravedni?“ Zato što, da bi to primio, moraš djelovati u pravednosti iz pozicije autoriteta. Dana 2. novembra 1962. godine, primijenio sam svoj autoritet kao ljudskog bića i napravio izbor. Donio sam 13 odluku da primim Isusa kao Gospoda u svome životu. U tom trenutku, pravednost koja je bila nada mnom došla je u mene. Bio sam učinjen pravednošću Božjom u Hristu. U 2. Korinćanima 5:2 piše: „Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini grijehom, da mi možemo biti učinjeni pravednošću Božjom u njemu.“ Zato što si učinio Isusa Gospodom, novo rođenje je sada stvarnost u tvome duhu. Učinjen si pravednošću Božjom u Isusu. Bog želi postupati s tobom kao sa pravednikom, kao da nikada nisi sagriješio. On je poslao Isusa na krst da ponese tvoj grijeh, da potpuno opere grijeh koji je bio u tebi. Zbog toga što si u Isusu, Bog te vidi na isti način na koji vidi Isusa. On želi postupati s tobom onako kako postupa s Isusom. Dopusti Mu da to čini! Božja sila je u Njegovoj Riječi. On sve podupire riječju svoje sile (Jevr. 1:3). Ti treba da naučiš da djeluješ iz pozicije autoriteta. U svom zemaljskom životu, Isus je govorio o tome. Jednom prilikom je rekao: „Budi zdrav. Uzmi svoju postelju i hodaj.“ Petar je u Djelima apostolskim 3:6, rekao hromom čovjeku: „U 14 ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodaj!“ On je, takođe, služio i djelovao iz pozicije autoriteta. Vrijeme je za tebe da počneš djelovati na taj način. Dobio si nasljedstvo i autoritet. Bog celog svemira živi u tebi! On živi i djeluje u tebi. Postani svjestan Boga koji je unutra i tada ćeš početi hodati u autoritetu. Izgrađuj sebe i svoje nasljedstvo. Ti živiš u svijetu koji je pun zlih uticaja. Sotona želi da zaboraviš stvarnost novog rođenja. Kada pronađeš u Bibliji da imaš nešto u Hristu Isusu, tada to priznaj svim svojim srcem. Tada ćeš biti snažan, stajaćeš u poziciji autoriteta i djelovati u svome nasljedstvu, u Njemu. NEKA OVA MISAO BUDE U TEBI U Filipljanima 2:5-6 piše: „Jer ovo da se misli među vama što je i u Hristu Isusu, koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se uporedi s Bogom.“ I ti misli onako kako je Isus mislio. Nije mislio da je oštećen i da treba da bude jednak Ocu. U 8. stihu dalje piše: „Ponizio se i postao poslušan do smrti, i to do smrti na krstu.“ I ti se moraš broj 120 poniziti. Niko drugi te ne može poniziti. Na tebi je da se poniziš pod moćnom rukom Božjom, imajući na umu da si sunasljednik sa Isusom Hristom (Prva Petrova 5:6, Rimljanima 8:17). KRALJEVI I SVEŠTENICI Prema Rimljanima 8:29 Isus je „prvorođenac među mnogom braćom“. Isus nije više samo jedinorođeni Božji Sin. Otkrivenje 1:5-6 opisuje Isusa kao vladara zemaljskih kraljeva. „Njemu koji nas je ljubio i oprao nas od naših grijeha svojom vlastitom krvi, i učinio nas kraljevima i sveštenicima Bogu i njegovom Ocu; njemu slava i vlast u vijeke vjekova.“ Ti si novembar/decembar 2012. učinjen kraljem i sveštenikom Bogu zbog Isusa i nasljedstva koje ti je dao. Sve od Djela apostolskih do Jovanovog Otkrivenja, Isus je poznat kao prvorođenac od mrtvih. Ako postoji prvorođeni, onda postoji i drugorođeni, trećerođeni, itd. Svaki vjernik se računa kao Božje dijete. Mi smo pripadnici Božje porodice i nasljednici svega što On posjeduje. Isus te učinio kraljem i sveštenikom. Učinio te pravednikom Božjim. U Njemu, ti si prihvaćen. U Njemu, ti si ljubljen. Ti si Božji izabranik, kraljevski sveštenik koji je kupljen krvlju i učinjen Njegovim djetetom. 15 U 1. Jovanovoj 4:17 piše: „U ovome je naša ljubav učinjena savršenom, da možemo imati pouzdanje na dan suda jer kakav je On, takvi smo i mi u ovome svijetu.“ Kakav je On, takav si i ti u ovome svijetu! Zato što si prihvatio Isusovu žrtvu na Golgoti i primio ga kao Gospoda, ti imaš silu i autoritet da hodaš u nasljedstvu koje ti je On stavio na raspolaganje. Ako ne znaš šta je tvoje i šta ti pripada, nećeš biti u mogućnosti uživati u Njegovim blagodatima. Saznaj šta je uključeno u tvoje nasljedstvo u Hristu Isusu, a zatim se odupri svakom uticaju koji te pokušava uvjeriti u suprotno. U Luki 12:31-32 piše: „Nego tražite kraljevstvo Božje, a sve to će vam biti nadodano. Ne boj se, stado malo, jer svidjelo se vašem Ocu dati vam kraljevstvo.“ To je Božja volja da ti da kraljevstvo, 16 čitavo kraljevstvo! Kada se u tvoje srce useli spoznaja da si ti nasljednik Svemogućeg Boga, da ti je dao sve i uputio te da prvo tražiš Njegovo kraljevstvo, tada će ti biti nadodate sve dobrobiti tvog nasljedstva i ti ćeš rasti i razvijati se u Božjoj Riječi. Međutim, nikada nećeš dobiti neki dio svoga nasljedstva sve dok ga ne počneš potvrđivati. Svojim mislima, riječima i djelima ti potvrđuješ činjenicu da si u Hristu Isusu, da si primio nasljedstvo, da imaš pravo hodati u svim blagoslovima i obećanjima Božje Riječi. Potvrđuj Božje stvari i osiguraj im da uđu u tvoje srce. Zatim prati kako postaju dio tvoga života u svakom području. Kako si pristupao Bogu: na nivou kralja ili na nivou prosjaka? Kada si učinio Isusa svojim Gospodom, On je omogućio da staneš u prisutnost Boga Oca kao kralj i sveštenik, a ne kao prosjak; kao pravednost Božja u Hristu, a ne kao grešnik. Otkupljen si iz kraljevstva tame i premješten u kraljevstvo Božjeg ljubljenog Sina. Otkupljen si u kraljevstvo i sveštenstvo. Ti si kralj i sveštnik u Hristu Isusu! ________________ Kenneth Copeland broj 120 Č UVATI PORODICU Bog želi da zaštiti krunu svojega stvorenja. Čuli ste za ilustraciju sa kišobranom koja Boga predstavlja kao kišobran muškarcu, muškarca (muža) kao kišobran ženi, i ženu kao kišobran deci. Kada se nalazimo u tom položaju, đavo je nemoćan da nam naudi. Zato on i pribegava lukavstvu. Mami nas i nagovara da izađemo ispod zaštite, ispod kišobrana, jer tada može na nas da b a c i novembar/decembar 2012. svako đubre koje mu padne na pamet, a taktika mu se uglavnom sastoji iz tri osnovna sredstva. Prvo sredstvo: PONOS. Satana dobro zna da će nas ponos izmestiti ispod “kišobrana”. Ta zbog ponosa je i sam otišao ispod tog kišobrana. Drugo sredstvo: VEROVANJE DA NAM BOG NEŠTO USKRAĆUJE. To je upravo misao koja se javila u Evinoj je bila u glavi dok je Edenskom v r t u . 17 Posumnjala je u Božju dobrotu i pomislila da onom jednom jedinom zabranom, Bog hoće nešto da joj uskrati. Na ove prve dve stvari upozoravam decu. To je nešto na šta vi treba da obratite pažnju. Vas će đavo navoditi da postanete oholi i ponosni. Danas jedan prosečan srednjoškolac ima veće znanje od Isaka Njutna. Takođe, o novim tehnologijama poseduje daleko više znanja i obrazovanja od svojih roditelja, što ga, naravno, lako može učiniti ponosnim i spremnim da kaže: “Moji roditelji ne mogu više da imaju vlast nadamnom. Ja više neću da ih slušam.” Takođe, ono što je zabranjeno može da bude toliko slatko i zašećereno da morate uložiti značajan napor kako biste odoleli iskušenju. Dakle, na ove dve stvari upozoravam decu, ali na treću strategiju satane upozoravam roditelje, jer to je nešto za šta ćemo biti krivi mi, ukoliko ne budemo pažljivi. Treće oružje gospodina Zloga je POVREĐENI DUH. Kada mi, roditelji, duboko unutar deteta izazovemo povredu, to ima katastrofalne posledice iako počinje od onoga što obično i ne primećujemo. Od običnog neispunjenog obećanja, od 18 neodržane reči ili redosleda važnosti. Recimo, tata obeća sinu da će ga voditi na pecanje, a kada dođe određeni dan, tata neku drugu obavezu stavi ispred svoga sina. Evo samo nekoliko zapažanja do kojih je došla psihologija. Povređeni dečiji duh će se očitovati prekidom u komunikaciji (dete će se demonstrativno ili preplašeno povući u sebe). Roditelji će se naravno opravdavati tražeći razumevanje, i dete će im opraštati, ali duboko u njima, prilikom svakog zanemarivanja i stavljanja u podređeni položaj polako će se stvarati osećaj da nisu najvažniji svojim roditeljima. Onoga trenutka kada stignu do zaključka da zapravo nisu voljena, deca postaju nezahvalna. Kako onaj koji ih ne voli za njih ne može biti autoritet, deca postaju neposlušna. Budući da deca ne mogu živeti bez autoriteta, sebe proglašavaju autoritetom što se očituje otvorenom pobunom protiv roditelja. Poslednji stadijum povređenog duha u detinjoj glavi počinje da stvara ideje samoubistva. Spoljašnji izražaj ili ponašanje deteta koje kazuje da je stiglo do samoga dna, je manična broj 120 depresivnost. Naravno, kada govorim o samoubistvu pri tome nemam na pameti samo fizičko samoubistvo. Postoje još tri vrste samoubistva, koje zakon i pravna nauka ne bi okarakterisala ovako teškom izjavom, ali koja to u stvari jesu: • Mentalno samoubistvo, podrazumeva predavanje opijatima: alkoholu i drogi. •Moralno samoubistvo, podrazumeva predavanje pornografiji i prostituciji. • Duhovnno samoubistvo, podrazumeva predavanje okultizmu i satanizmu. Nadam se, dragi roditelji, da iz ovog kratkog osvrta na psihologiju koja se bavi mentalnom higijenom možete pravilnije da razumete biblijski zahtev: “Očevi, ne ogorčujte svoju decu.” Svakako, deca mogu propasti zbog svojega buntovništva jer zapovest: “Poštuj oca svoga i majku da ti bude dobro i da dugo živiš na zemlji,” ne može da se promeni. Ali koliko buntovništva kod vaše dece ste vi sami izazvali? Za koliko njihove patnje, na taj način što smo ih ogorčili, smo mi sami uzrok? Na isti način na koji je Hrist glava Crkve, na koji je muž glava žene, tako su roditelji glava deci. Na njima je inicijativa. Svakako deca treba da ih slede, ali kako slediti nekoga ko ne vodi! Da kažem nešto i o trećem razlogu zbog kojeg je Bog uspostavio autoritete. To je jasan pravac za životne odluke. Postoji veliki blagoslov koji se u toku poslednjeg veka gotovo potpuno izgubio, što dokazuje studija sa jednog teološkog fakulteta na kojem su studenti bili zamoljeni da navedu načine na koje će otkriti Božju volju po pitanju svoga braka. Procentualno, odgovori su se sastojali u sledećem: Biblija, sveštenik, molitva, prijatelji, okolnosti, država... (U nekim državama postoje zakonski zahtevi i ograničenja.) Skoro neverovatno, svi, od prvog do poslednjeg ispitanika su zaboravili najvažniji način: OCA i MAJKU, a dok smo deca, osnovni način za otkrivanje Božje volje, jesu roditelji. Čujte samo naredne biblijske stihove: “Sine moj, čuvaj zapovesti oca svoga i ne odbacuj opomene matere svoje. Priveži ih sebi na srce zauvek, ovi ih oko svoga grla; da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš” (Priče 6:20-22). 19 Bog će čak i neverne roditelje upotrebiti za svoju svrhu jer On je taj koji u svojim rukama drži vrhovni autoritet. Naredni biblijski stih upravo o tome govori: “Ludost prijanja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega” (Priče 22: 15). Hijerarhija autoriteta postoji, ne bi das ugnjetavala, već da bi nam pomogla u ostvarivanju svrhe našeg postojanja. Saobraćajni znaci na putu ne postoje zato da bi ugnjetavali vozače, već da bi im pomogli da stignu tamo gde su krenuli. Može li se ovo o čemu sam govorio ispoštovati u svetu u kojem živimo? Naravno da može. I ne samo da može, nego i mora, ako želimo da ga promenimo. Zato deco, pokoravajte se svojim roditeljima. To se može ispuniti ukoliko ste pokorni Gospodu, jer tada će On ispuniti vaše potrebe. A kada su vaše najdublje potrebe ispunjene, nećete više zavisiti ni od koga, pa ni od toga da li su ih vaši roditelji ispunili ili ne. Sa druge strane, dragi roditelji, zar ne mislite da je inicijativa u vašim rukama? Bog od ljudi traži da mu veruju. Ali mi mu verujemo zato što je On veran. Žena treba da se podredi svome mužu, a lako se podrediti onome ko te ljubi. Deca treba da 20 poštuju roditelje, ali, roditelji moji, deca treba da imaju šta, tj. koga da poštuju. Inicijativa je u vašim rukama. Kao što podređeni treba da se pokorava nadređenom, nadređeni treba da stvori razloge za podređivanje. Upotrebimo li biblijske termine, rekao bih da odnos roditelja i dece odgovara odnosu pastira i ovaca. Ovce, posebno jaganjci, u žarkim predelima Palestine su strahovito patili zbog muva koje bi sletale na jedino nezaštićeno mesto, na njihove noseve. Dok bi jaganjci, naročito tek ojagnjeni, imali snage da tresu glavom muve bi bežale, ali čim bi se umorili muve bi položile jaja na to nežno meso. Uskoro bi se iz jajašaca razvile larve (crvi) i počeli da se hrane jagnjetinom. Izlaz i jedini spas za nesrećne životinje se nalazio u sledećem: pastir bi uljem namazao njuške životinja i na taj način sprečio muve da polože svoja jaja. Deca su kao jaganjci. “Ludost prijanja uz njihovo srce,” ali zato imaju roditelje da ih odbrane od muva ludosti. Dakle, roditelji, ne ogorčujte svoju decu, jer ih mogu napasti muve ludosti, a vi nećete moći da im pomognete. __________________ Ivan Božer, Temerin broj 120 I PRISTUP K RV VJERNIKA BOGU Ako je krv dovoljna za Boga, onda mora biti dovoljna i nama. Ona dakle ima i drugu vrijednost, vrijednost za čovjeka. U poslanici Jevrejima čitamo da krv čisti našu savjest. Treba da imamo srca očišćena od zle savjesti (Jevr. 10:22). To je najvažnije. Bitno je da tačno shvatimo smisao ove izjave. Ona ne kaže da krv Gospoda Isusa čisti naša srca, i kraj. Griješimo ako povezujemo srce sa krvlju na takav način. Molitva "Gospode, očisti moje srce od grijeha tvojom krvi...", može pokazivati pogrešno razumijevanje načina na koji krv djeluje u nama. Bog kaže da su misli i težnje čovječijeg srca zle su od rođenja. Zato se sa našim srcem mora dogoditi puno više nego samo čišćenje: Bog nam mora dati novo srce. Odjeću koju hoćemo novembar/decembar 2012. baciti, više ne peremo i ne peglamo. Tijelo je suviše pokvareno da bi se još moglo očistiti, ono mora biti razapeto. Bog mora stvoriti u nama nešto sasvim novo. "Daću vam novo srce i novi duh udahnut ću u vas" (Jezekilj 36:26). Nigdje u Pismu ne nalazimo da krv čisti naša srca, nego njezino djelovanje je pred Bogom. Doduše krv se u Jevrejima 10 spominje vezano za srce: “Poprskani krvlju u svojim srcima i oslobođeni od zle savjesti”, ali njezina moć očišćenja odnosi se ovdje na našu savjest. Možemo to tako objasniti da je postojalo nešto između Boga i mene, i zato sam imao nečistu savjest, kada sam Mu se htio približiti. Ali sada se djelovanjem dragocjene krvi pred Bogom, dogodilo nešto što je 21 udaljilo ovu barijeru. Bog me je poučio o toj činjenici u svojoj Riječi i čim to prihvatim vjerom, moja savjest je čista i moj osjećaj krivice je uklonjen. Svi mi znamo kako je dragocjeno imati čistu savjest u našem odnosu s Bogom. Vjerujuće srce i savjest koja je oslobođena od svake optužbe, jednako su važni za nas, jer jedno upotpunjuje drugo. Čim nas pritišće savjest, iščezava i naša vjera, i odmah se sustežemo stati ispred Boga. Da bismo ostali u stalnoj vezi sa Njim, moramo primijeniti stvarnu, uvijek važeću vrijednost krvi. Kod Boga se ne mora ništa iščekivati. Krv nam dopušta pristup Bogu svakog dana, svakog sata, čak i svake minute. Njezino djelovanje nije nikada oslabljeno, dokle god Ga tražimo. Kada ulazimo u Svetinju nad svetinjama, ono na temelju čega i zbog čega se usuđujemo ući, jeste krv i ništa drugo. Ali moramo sami provjeriti da li zaista dolazimo u Božju prisutnost samo na temelju krvi. Šta praktično za mene znači "samo kroz krv"? To znači da prepoznajem svoje grijehe, da priznajem potrebu za očišćenjem i dolazim Bogu na temelju savršenog djela izbavljenja Gospoda Isusa. To je Božja 22 zasluga da Mu se mogu i smijem približiti, a ne moja - nikada kroz svoj trud. Nikada to nije zbog toga što sam jednog dana bio bolji i strpljiviji nego inače, ili zato što sam nešto posebno učinio za Gospoda. Svaki put moram doći Bogu putem krvi. Ako nas je Bog na poseban način susreo i otkrio nam nešto više o sebi, dublje nas uveo u istinu i približio krstu, tada za mnoge od nas nastaje kušnja da povjerujemo da nam je time postavio nove ciljeve i da očekuje da Mu moramo udovoljiti da bismo zadržali pred Njim čistu savjest. Ne! Kroz naša djela nikada nemamo čistu savjest, nego samo kroz prolivenu krv Gospoda Isusa. Ali svi smo skloni da kažemo: “Danas sam bio oprezniji. Učinio sam svoj posao malo bolje. Jutros sam bio otvorenijeg srca dok sam čitao Riječ, zato se mogu sada bolje moliti.” Ili: “Danas sam imao poteškoće sa svojim bližnjima; već ujutro sam bio ravnodušan i zle volje, a i sada mi nije bolje. Nešto mora da nije u redu; ne mogu doći u Božiju blizinu.” Šta je dakle osnova za naš pristup Bogu? Dolazimo li na kolebljivom tlu naših osjećaja? Možda na osjećaju da smo uradili nešto za Boga? Ili dolazimo na broj 120 mnogo sigurnijem tlu, činjenici da se Isusova krv prolila, da Bog vidi krv i to Mu je dovoljno. Naravno, naš pristup bio bi pod znakom pitanja, ako bi snaga krvi bila sklona bilo kakvoj promjeni. Ali to je nemoguće. Krv ostaje jednaka za sva vremena. Bogu se uvijek smijemo približiti u slobodi koja nam je darovana kroz krv, a nikako našom zaslugom. Kada se svjesno upućujemo u Svetinju, što god bismo htjeli tamo doseći, to se mora izvesti sigurnim i jedinim putem, a to je prolivena krv. Da li si imao dobar ili loš dan, da li si svjesno griješio ili ne, krv Gospodnja je tvoja ulaznica i pristupnica i ništa drugo. novembar/decembar 2012. Kao i u mnogim drugim područjima našeg života vjere, naš pristup Bogu se temelji na početnom činu i neprekidnom postupku. Na početku je naš položaj osiguran pred Bogom kroz krv. "Blizu smo dovedeni kroz Hristovu krv" (Ef. 2:13). Ali i poslije toga uvijek se ponovo približavamo Bogu na temelju krvi. Apostol nas opominje: "Jer sada, braćo, imamo slobodu ulaziti u svetinju nad svetinjama krvlju Isusovom..., pristupajmo s iskrenim srcem u punoj vjeri" (Jevr. 10:19-22). Ne počiva da moje spasenje na jednoj činjenici, a moja zajednica s 23 Bogom na drugoj. Može se kazati da je to ono najosnovnije što pripada evanđelju. Nevolja je kod mnogih od nas da smo se udaljili od ovoga što je najosnovnije. Vjerujemo da smo uznapredovali i da možemo ostaviti iza sebe ove osnovne misli. Ali to nije tako. Kroz krv mi je otvoren put ka Bogu i samo kroz krv ostaje mi otvoren i nadalje, sve do kraja. To nije poziv na život bezbrižnosti. Uskoro ćemo vidjeti na jednoj drugoj strani Hristove smrti da se radi upravo o suprotnom. Ali ćemo najprije ustanoviti da je krv za nas i da je potpuno dovoljna da nas dovede u zajednicu s Bogom. Ako smo slabi, tada nas promatranje naše slabosti neće učiniti jačima. Sva nastojanja da se skrušimo i pokajemo, ne dovode nas nimalo bliže Bogu. Zato ćemo smiono i srdačno doći k Njemu na temelju krvi i reći: "Gospode, ne 24 razumijem potpuno vrijednost krvi, ali znam, da je ona Tebi dovoljna; zato ona zadovoljava i mene i ona je moje jedino opravdanje. Sada vidim, da ne igra nikakvu ulogu to da li sam napredovao u vjeri i postigao nešto. Dolazim zato što je prolivena dragocjena krv." Tako stvarno imamo čistu savjest. "Nema više nikakve svjesnosti... za grijehe" (Jevr. 10:2). Ovo su snažne riječi. Očišćeni smo od svakog grijeha i smijemo kazati s Pavlom: "Blago čovjeku kojemu Gospod ne uračunava njegove grijehe" (Rim.4:8). Pobjeda nad optuživačem Na osnovu pomenutoga, možemo se sada suočiti s neprijateljem. Daljnje djelovanje krvi odnosi se na sotonu. Najvažnija sotonska uloga u našem životu je "optuživač naše broj 120 braće" (Otkr.12:10) i upravo tu ga susreće naš Gospod kao poglavar sveštenički, "svojom vlastitom krvlju" (Jevr. 9:12). Šta može krv protiv sotone? Ona dovodi Boga na stranu čovjeka u borbi protiv sotone. Padom u grijeh ušlo je nešto u čovjeka, pa se dao uhvatiti od sotone. Nažalost, tada se Bog morao povući. Sada se čovjek nalazi izvan raja, više nema slave koju je trebao imati pred Bogom (Rim. 3:23), jer je postao udaljen od Boga iznutra, u svome duhu. Vlastitom čovjekovom krivicom nešto je došlo u njega, i Bogu više nije bilo moguće (zbog svoga Bića) da bude na strani čovjeka. Ali krv odstranjuje prepreku i ponovo spaja Boga i čovjeka. Ponovo smo ugodni pred Njim. Zbog toga jer je Bog sada na našoj strani, možemo se suprotstaviti sotoni bez straha. Sjetite se stiha u 1. Jovanovoj: "Krv Isusa Hrista, Njegovog Sina čisti nas od svakog grijeha" (Prva Jovanova 1:7). Ne samo da nas "čisti od svakog grijeha" uopšte, nego od svakog pojedinačnog grijeha. Kakva je to čudesna stvar?! Bog je svjetlo i mi hodamo sa Njim u svjetlu i sve u nama je izloženo tom svjetlu. Bog vidi sve, a ipak krv nas čisti od svakog grijeha! Kakvo novembar/decembar 2012. očišćenje! To ne znači da me Bog poznaje na nesavršen način. Ne pokušavam nešto sakriti, niti Bog pokušava nešto predvidjeti. Kao što je On u svjetlosti, tako sam i ja takođe u svjetlosti i upravo tu me dragocjena krv čisti od svakoga grijeha. Neki od nas, zbog svoje vlastite slabosti, bili smo katkada kušani da pomislimo da ima grijeha koji se ne mogu oprostiti. Sjetimo se riječi: "Čisti nas od svakog grijeha." Veliki grijesi, mali grijesi; grijesi koji su vrlo crni i takvi koji se ne čine da su toliko crni; grijesi za koje mislim da se mogu oprostiti i grijesi za koje smatram da se ne mogu oprostiti; svjesni i nesvjesni; svi su uključeni u ove riječi: "Krv Isusa Hrista, Njegovog Sina, čisti nas od svakog grijeha." I to zato, jer krv zadovoljava Boga na prvom mjestu. Budući da Bog može sve naše grijehe oprostiti na temelju krvi, na čemu će onda sotona temeljiti svoje optužbe? Sotona nas može optuživati, ali "ako je Bog s nama, ko će biti protiv nas?" (Rim. 8:31). Bog mu pokazuje na krv svog ljubljenog Sina. To je odgovor koji sotoni zatvara usta. "Ko će optužiti Božje izabrane? Zar Bog, koji ih 25 opravdava? Ko će ih osuditi? Hrist koji je umro i uskrsnuo, koji je s desne strane Boga i zastupa nas?" (Rim. 8:33-34) Treba da shvatimo da je krv potpuno dovoljna. "Hrist je došao kao Veliki sveštenik ... i svojom vlastitom krvi ušao jednom zauvijek u Svetinju nad svetinjama i stekao vječni otkup" (Jevr. 9:11-12). Bio je Otkupitelj jednom. Već skoro dvije hiljade godina On je Poglavar sveštenički i Zastupnik. Stoji pred Bogom i "žrtva je za otkupljenje, zbog naših grijeha" (1. Jov. 2:2). A u Jevrejima 9:14 piše: "Koliko će više krv Hrista ... očistiti našu 26 savjest od mrtvih djela." Njegovo djelo je savršeno za Boga i za nas. Kakav dakle treba biti naš stav prema sotoni? Ovo pitanje je važno, jer nas on optužuje ne samo pred Bogom, nego i u našoj vlastitoj savjesti: "Sagriješio si i dalje griješiš. Slab si i Bog ne može ništa učiniti s tobom", to je njegov argument. Tada upadamo u kušnju da pokušavamo naći u sebi - svojim osjećajima ili ponašanju - dokaz da sotona nema pravo. Nekada padamo u drugu krajnost i kušani smo da priznamo svoju bespomoćnost pa se predajemo potištenosti i očaju. Optuživanje tako postaje jedno od najjačih i najuspješnijih oružja sotone. On ukazuje na naše grijehe i nastoji nas optužiti pred Bogom i ako prihvatimo njegove optužbe gubimo tlo pod nogama. Razlog naše spremnosti da slušamo sotonu je taj, što se još uvijek nadamo da postoji neka naša vlastita pravednost. On je uspio da skrene naš pogled u pogrešnom smjeru (na nas same). Na taj način on postiže svoj cilj, i čini nas nepokretnima. Ako smo pak naučili da se ne uzdamo u tijelo, nećemo biti iznenađeni kad nađemo grijehe u sebi, jer je u prirodi tijela griješiti. Sve dok ne upoznamo broj 120 svoju vlastitu narav i svoju potpunu bespomoćnost, mi se pouzdajemo u sebe i poraženi smo čim sotona istupi s optužbama protiv nas. Bog je sposoban da se obračuna s našim grijesima, ali ne može ništa učiniti za čovjeka koji sam sebe optužuje, jer taj čovjek ne vjeruje u krv. Krv govori nama u prilog, ali takvom čovjeku više vrijedi ono što sotona kaže. Hrist je naš Zastupnik, ali mi koji smo optuženi, stavljamo se ponekad na stranu optužitelja. Nismo još spoznali da ne zaslužujemo ništa drugo osim smrti, da je u svakom slučaju naše mjesto na krstu. Nismo shvatili da samo Bog može odgovoriti optužitelju i da je On to već učinio putem dragocjene krvi. Naš spas je u tome da gledamo na Isusa i da shvatimo da je krv Jagnjeta dovoljna da ukloni novembar/decembar 2012. svaku nevolju od nas koja je uzrokovana zbog naših grijeha. To je siguran temelj na kojem stojimo. Nikada se ne bismo trebali pokušavati suprotstavljati sotoni sa našim dobrim djelima, nego samo sa krvlju. Da, istina je, grešni smo, ali Bogu hvala, krv nas čisti od svakoga grijeha! Bog vidi krv kojom je Njegov Sin odgovorio na optužbe i time je sotoni oduzet svaki temelj za optužbu. Jedino naše pouzdanje u krv i naše odbijanje da napustimo taj položaj, mogu ga ušutkati i natjerati u bijeg (Rim. 8:33-34); a tako će biti sve do samoga kraja (Otk.12:11). Kakvo oslobođenje bi došlo u naše živote kada bismo u potpunosti shvatili koliko je velika vrijednost dragocjene krvi Isusa Hrista u Božjim očima! _____________ Watchman Nee 27 I PRIHVATLJIVO NEPRIHVATLJIVO Gospod je pokazao u Bibliji šta je prihvatljivo a šta ne. Njegova pohvala je za svakog ko se trudi da živi po Njegovoj volji isto kao nezadovoljstvo i gađenje prema onima koji odbacuju slavljenje Njega na način koji je zapovedio. Bog je oduvek bio jasan kada je u pitanju način na koji treba da Ga slavimo, ali Mu ljudi u najvećem broju slučajeva nisu poslušni. Očigledan primer za prihvatljivo i neprihvatljivo slavljenje možemo pronaći u Starom Zavetu u slučaju Kajina i Avelja. Avelj je bio poslušan zapovestima Gospodnjim dok je Kajin to želeo da čini na način za koji je on smatrao da je najbolji. 28 U 1. Mojsijevoj 4:3-5, čitamo: “I jednoga dana Kajin prinese Gospodu žrtvu od zemaljskih plodova. Prinese i Avelj od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Gospod milostivo pogleda na Avelja i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.” (1. Mojs. 4:3-5) Zašto je Bog prihvatio Aveljovu žrtvu a odbacio Kajinovu? U Jevrejima poslanici 11:4 možemo pronaći odgovor na to pitanje: “Verom Avelj prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim broj 120 darovima posvedoči – po njoj i mrtav još govori.” (Jevr. 11:4) U Rimljanima poslanici 10:17 takođe čitamo: “Vera dolazi slušanjem a slušanje biva propovedanjem. To znači da vera dolazi od slušanja a slušanje biva Rečju Božijom.” Dakle, vera dolazi od slušanja Reči Božije. Avelj je prineo svoju žrtvu Bogu, verom, ili po Reči Božijoj. Ako slavimo Boga sa verom u srcu, činimo to u skladu sa Božijom Reči. Avelj je prineo Bogu prvine od svog stada po veri i Bog je to prihvatio jer je Avelj to učinio u skladu sa Njegovim zapovestima. Sa druge strane, Kajin je ignorisao Božije zapovesti i na taj način prineo žrtvu Gospodu od plodova svoga zemljišta. Kajin je to učinio na način koji je njemu samom odgovarao. Pošto Kajin to nije učinio u skladu sa onim što je Gospod zapovedio, njegova žrtva i slavljenje bili su odbačeni jer nisu bili plod njegove vere. Iz ovog primera vidimo da naše slavljenje mora biti utemeljeno na veri a to znači da takvo slavljenje jeste u skladu sa Božijom Reči. Čitamo u poslanici Rimljanima 14,23: “Sve što nije učinjeno po veri, greh je.” novembar/decembar 2012. Iz navedenog biblijskog citata možemo videti da slavljenje koje nije utemeljeno na veri a samim tim i na Božijoj Reči, jeste greh! To znači da ćemo u tom slučaju proći kao i Kajin čiju je žrtvu Bog odbacio! Ovo je veoma ozbiljna stvar Ako Bog odbaci naše slavljenje. Ukoliko nam se to dogodi možemo slobodno reći da smo izgubljeni. Mnogi hrišćani uzimaju iz Bibilije one delove koji im odgovaraju a odbacuju one sa kojima se ne slažu. Takođe, oni tome dodaju i neka sopstvena razmišljanja i zaključke kako im se sviđa. Ovo nikako ne možemo nazvati hrišćanstvom već anarhijom. U svakom slučaju, mi nemamo pravo da verujemo na način koji nama odgovara. Ono što treba da uradimo jeste da se u poniznosti srca podredimo onome što je Isus kaže. Bilo šta što radimo na polju religije i utemeljeno je na tome šta čovek kaže, a ne na osnovu Biblije, to je lažno učenje. Ne možemo govoriti o poslušnosti Bogu ukoliko ne činimo ono što nam On kaže da činimo. Ako nam Bog kaže da učinimo nešto, On sigurno ima veliki razlog za to. ________________________________ Izvor Bible.ca Preveo i priložio Dejan Milinov, Novi Sad 29 U OLUJI Nedavno su do nas dolazile vijesti o velikoj oluji Sendi u SAD-u. Ostavila je veliku pustoš i razarenje iza sebe, ali sada je gotovo, prošlo je. No dok je trajalo, vjerujem da su mnogi mislili da li će ikada proći?! Tako smo i mi početkom devedesetih razmišljali o ratu. Da li će proći? Hvala Bogu, prošao je. Sve oluje prođu. Pitanje je šta će se naći poslije oluje? Biblija nam poručuje da ne gradimo kuću na pijesku. Na vijestima se govorilo da je oluja Sendi u Nju Džerziju odnijela neke kuće i dio obale. Svi sada analziraju šta je uzrokovalo oluju, ali bez obzira 30 šta ju je uzrokovalo, oluje svakako dođu, prije ili kasnije. Više bismo trebali razmišljati o tome kako ćemo proći kroz oluju. Sjećamo li se svoga obraćenja? Nadam se da se sjećamo, jer to je najvažniji trenutak u našem životu. Tada, tih prvih dana hoda sa Hristom, kada sam slušao o kušnjama, teškoćama i olujama kroz koje ću proći, sve to mi je djelovalo smiješno. Mislio sam: “Kakva teškoća je mogla biti toliko velika da je ja ne bih mogao proći zbog Hrista i sa Njim?! Pa šta je On sve već tada učinio za mene, a tek koliko toga mi je dao i na kraju obećao je da će biti sa mnom u sve dane?” broj 120 Danas kada dolazimo u crkvu, šta je motiv našeg dolaska? Da primimo ili da damo? Nadam se OBOJE, jer je i jedno i drugo važno. Treba da se krećemo u oba smjera. Ako stane u jednom smjeru, onda sve staje. Kao pastor bih mogao reći da je svrha moga dolaska u crkvu da dajem. Ali činjenica je da i ja primam: ljubav, ohrabrenja, brigu, blagoslov itd. Neko će da postavi pitanje da li ja ovdje govorim o duhovnim ili materijalnim stvarima? Zbog naših djela mi primamo blagoslove i ovdje na zemlji i na nebesima. U suštini, sve je povezano, i duhovno i materijalno. Ja se nadam da biblijski princip o davanju dovoljno dobro razumijemo. Ako je naš stav da dajem koliko mogu, onda se trebamo pitati da li uistinu dajemo koliko možemo? Princip vjere nije dajem koliko mogu, već dajem onoliko koliko želim da primim. Zato nas Biblija poučava: “Čini drugima kao što bi želio da oni tebi čine” ili “Vjeruj, jer sve primamo po vjeri”. Kao hrišćani bismo trebali da razumijemo ove principe, ali pravi problem se javlja kada treba novembar/decembar 2012. da ih stavimo u praksu. Posebno je teško kada dođu teškoće i oluje. Isus se jednom prilikom našao u oluji sa svojim učenicima. Plovili su jezerom u čamcu. Isus je zaspao. Ubrzo se spustila takva oluja da je punila lađicu vodom, i učenici su mislili da će stradati. Zbog straha za svoj život probudili su Učitelja i govorili Mu: “Izgibosmo.” Isus je ustao, smirio oluju, nastala je tišina, a onda ih je upitao: “Gdje vam je vjera?” (Luka 8:22-25). Apostol Luka je samo malo ranije, u sedmomo poglavlju svoga evanđelja naglasio Isusove riječi: “Blago onome ko se zbog mene ne pokoleba” (Luka 7:23). Zar nije malo neshvatljivo da Isus pita: “Gdje vam je vjera?” Pa šta je Isus od njih očekivao? Oluje je i bili su u velikoj opasnosti! Vjera je djelovanje suprotno od okolnosti u kojima se nalazimo i od onoga kako bi tijelo reagovalo. Šta je to što pokazuje našu vjeru, pogotovo dok smo u oluji? Vjerujem da je to poslušnost Bogu. Postoje stvari u kojima treba da ostanemo poslušni bez obzira na sve. Neko će reći da su to: molitva, čitanje Riječi Božje, 31 dolaženje u crkvu, zajedništvo sa drugim vjernicima... Odlično, slažem se, to je jako važno, samo to je onaj dio kada primamo. Pokazatelj naše vjere nije primanje, već davanje. Šta bi onda trebalo označiti naše davanje? Vjerujem da se naše davanje ogleda u poslušnost Božjim naredbama! Da li je to deset Božjih zapovjesti? Ne, jer sve zapovjesti se svode na jednu stvar, a to je LJUBI. Šta bi onda moglo biti to što Bog želi od nas? 1. Idi i propovijedaj! Ne zaboravimo da je evanđelje sila za spasenje. Na neki način kao da Bog treba naš glas koji će govoriti (propovijedati) i nas da vjerujemo u ono što govorimo. 2. Ljubi! Kako? U Luki 6:31-38 piše: "Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu nagradu zaslužujete? I grešnici ljube one 32 koji njih ljube. I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva će vam biti nagrada? I grešnici čine isto. Ako pozajmljujete onima od kojih se nadate da ćete primiti nazad, kakva će vam biti nagrada? I grešnici pozajmljuju grešnicima da jednako nazad prime." (Želim da vam dam jedan savjet. Od kada sam ovo pročitao, posuđujem samo onoliko koliko sam spreman oprostiti ili zaboraviti.) “Nego, ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete nazad! Tako će vaša plata biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je On dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!” Biblija nas uči da sve ono što je u nama dolazi od našeg Oca. Ali ako nije ljubav, milost i milosrđe? Onda ko je naš Otac? “Nemojte suditi, pa sigurno nećete biti osuđeni! Opraštajte, pa će vam biti oprošteno! Dajte, pa će vam se dati: dobra, zbijena, i preobilna mjera će vam se izručiti u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” Kraljevstvo Božije ima obrnute vrijednosti od ovoga broj 120 svijeta. Zato kada naše finasije i naše mogućnosti davanja idu na dole, onda svoju revnost u davanju trebamo povećati. 3. Daji! Dajte, pa će vam se dati. Gdje ti je blago tu ti je i srce. Crkva je pozvana da se brine za dom Božiji i sveštenstvo. Kod nas u Bosni i Hercegovini, kao da je u praksi obrnuto. Svi kao da smo se navikli da se crkva brine za nas, ne mi za nju. Bog je obećao da će da se brine za nas, ali On ima zahtjev prema nama, traži da se i mi brinemo za ono što nam je povjerio. Nije u pitanju samo šta treba da radimo da bismo opstali u oluji. Ono što radimo dok traje oluja je pokazatelj onoga što je u našem srcu! Bitno je da imamo dobra djela u našem životu, ali ona neće promijeniti stanje našeg srca. Naše promijenjeno srce će donijeti plod dobrih dijela. Zato još više treba da razmišljamo koji je to biblijski princip koji bismo mogli usvojiti u svoj život, a da naše srce bude promijenjeno, kako bi se naša vjera u oluji našla prokušana? Isus nam ukazuje odakle dolaze dobra djela (Luka 6:4345): "Nema dobra stabla koje novembar/decembar 2012. rodi zlim rodom niti zla stabla koje rodi dobrim rodom. Svako se stablo poznaje po svome rodu. Ne beru se s trnja smokve ni s drače grožđe. Dobar čovjek, iz dobre riznice svog srca, iznosi dobro, a zao čovjek, iz zle riznice, iznosi zlo, jer mu usta govore čega je prepuno srce." Tek kada nas stisnu oluje, tek onda izlazi stvarni sadržaj iz našega srca! Zato oluje i služe. Neprijatelj djeluje spolja prema unutra. Kao muzika. Čujemo zvuke pjesme, ona dopire do naših misli, emocija i uzrokuje neko stanje u nama (tijelo > duša > duh). Neprijatelj želi uništiti naš duh, jer ako uspije uništi naš duh, onda je lako iz naše nutrine uništiti i ono što je spolja. Vjerujem da bolesti dolaze na takav način, a i iscjeljenja. Bog radi obratno od ovoga svijeta. Daje nam svoga Duha (duh > duša > tijelo). ⇒ Duh - donosi mir, ljubav, pouzdanje, vjeru. ⇒ Duša - jasno razlučivanje, ispravne postupke, otvoreno srce za primanje i davanje. ⇒ Tijelo - djelima pokazujemo vjeru, tj. naše unutrašnje stanje. (Kao posljedicu toga, 33 mi govorimo o Božjoj vjernosti, ljubimo druge, brinemo se za nama povjerene stvari.) Želim naglasiti da je važno da budemo jaki u duhu kako ne bismo bili pod uticajem spolja, već iz naše nutrine da utičemo na spoljašnje situacije. Interesantno je pročitati, da je za Jovana Krstitelja napisano da je već kao dijete jačao u svojoj nutrini: "A dijete kako je raslo tako je jačalo duhom" (Lk 1:80) kada smo moćni i kada mi možemo, već kada shvatimo da smo nemoćni a voljni smo! Riječ Božja je upoređena sa hranom. Kvalitetna duhovna hrana jeste čitanje Riječi Božje, slušanje propovijedane Riječi Božje i prihvatanje bratskog ohrabrenja i opomene. Predivna je simbolika u tome da nam je Bog dao dvije ruke, da se vežemo u oluji jednom rukom za slabijega (da ohrabrujemo), a jednom rukom za jačega (da nas ohrabruje). Kako dajemo tako i primamo! Jjera u Isusa je predivna, jer Božje obećanje ide još dalje, i kaže da ćemo primiti i više od onoga što smo dali. Ne smijemo zaboraviti da Riječ Božja dolazi u dva oblika: Zato ako se danas nalazimo u oluji, ne dozvolimo sebi da kao prosjaci zauzmemo stav primanja i čekanja. Vjerom pristupimo Onome koji je obećao ako ga zamolimo da će nam dati svoga Duha još više, te razmišljajmo kako možemo da dajemo još više i da mi utičemo na okolnosti oko nas. kao mlijeko (ono što mi volimo da čujemo) Ima jedna pjesma koja počinje: U oluji kako stojim... Šta onda mi treba da činimo da bismo jačali duhom? • • kao meso (riječ pravednosti koja provocira promjenu u nama) Promjena u nama dolazi, ne 34 Vi je završite. ______________________ Bernard Mikulić, Čapljina broj 120 Z IDOVI ZAŠTITE „Uvređen je brat kao tvrd grad, i svađa je kao prijevornica na dvoru.” Priče 18:19 Uvrijeđenog brata ili sestru je teže zadobiti nego utvrđen grad. Utvrđeni gradovi su imali zidove unaokolo. Ovi zidovi su bili garant sigurnosti za gradove. Oni su zadržavali napolju osvajače, kao i sve one koji nisu bili dobrodošli. Ljudi koji su ulazili, morali su da budu pregledani i provjereni. Oni koji su dugovali plaćanje poreza, nisu mogli da uđu dok ne plate. Oni koji su ugrožavali zdravlje ili sigurnost, zadržavani su napolju. novembar/decembar 2012. Kada smo povrijeđeni, mi podižemo zidove kako bismo zaštitili svoja srca, i spriječili bilo kakve buduće povrede. Postajemo selektivni, i ne dozvoljavamo ulazak bilo kome ko bi mogao da nas povrijedi. Provjeravamo svakog za koga mislimo da nam nešto duguje. Zabranjujemo ljudima pristup, sve dok ne isplate dug u potpunosti. Otvaramo svoje živote samo onima za koje vjerujemo da su na našoj strani. Ljudi za koje vjerujemo da su „na našoj strani” su takođe i sami povrijeđeni. Tako, umjesto da dobijemo pravu pomoć, mi dodajemo kamenje na već 35 utvrđene zidove. Neznajući kada se to dogodilo, ovi zidovi zaštite su postali zatvor. Mi nismo postali samo oprezni po pitanju koga puštamo unutra, već se zbog straha više i ne usuđujemo izaći izvan tvrđave. Fokus povrijeđenih hrišćana je na njima samima. Mi pažljivo štitimo svoja prava i lične odnose. Trošimo svoju energiju, osiguravajući se da ne dođe do nekih povreda u budućnosti. Ako ne rizikujemo da budemo povrijeđeni, mi onda ne možemo ni da pružimo bezuslovnu ljubav. Bezuslovna ljubav daje drugima pravo da nas povrijede. Ljubav ne traži svoje, ali povrijeđeni ljudi postaju samoživi i samodovoljni. U ovakvoj klimi, ljubav Božija postaje hladnija. Pravi primjer za ovo su dva mora koja se nalaze u 36 Svetoj zemlji. Galilejsko more slobodno prima i daje vodu. U njemu je bogatstvo života, mnoštvo različitih vrsta ribe i biljnog svijeta. Voda iz Galilejskog mora se preko rijeke Jordan, uliva u Mrtvo more. Mrtvo more samo prima vodu, ali je ne daje. U njemu nema živih biljaka ili riba. Kada se pomiješa sa nagomilanom vodom u Mrtvom moru, živa voda iz Galilejskog mora takođe postaje mrtva. Život ne može da se nastavi ako je zaustavljen. Mora se prenositi dalje. Povrijeđen hrišćanin je onaj koji uzima u životu, ali zbog straha ne može dalje da prenosi život. Posljedica toga je da čak i život koji pristiže, postaje ustajao unutar zatvorskih zidova povrijeđenosti. Novi zavjet opisuje ove zidove kao utvrđenja. „Jer oružje našeg vojevanja nije ljudsko, nego je silno u Bogu - da ruši utvrđenja, te rušimo mudrovanja, i svako uzvišavanje koje se diže protiv bogopoznanja, i zarobljavamo svaku misao - za poslušnost Hristu.” 2. Kor. 10:4-5 Ova utvrđenja kreiraju šablonsko prosuđivanje, i na taj način sve informacije bivaju obrađene. Iako su prvenstveno broj 120 postavljena radi zaštite, utvrđenja postaju izvor mučenja i izobličavanja, jer se bore protiv poznavanja Boga ili znanja o Bogu. destruktivna sila, jer nas naduvava ponosom i legalizmom (1. Korinćanima 8:1-3). Kada sve propustimo kroz filtere iskustva iz prošlosti, odbacivanja i povreda, doći ćemo do toga da je nemoguće vjerovati Bogu. Onda ne možemo da vjerujemo da On misli ono što kaže. Sumnjamo u Njegovu dobrotu i vjernost, jer Ga prosuđujemo prema ljudskim standardima koje primjenjujemo u svojim životima. Bog nije čovjek! On ne može da laže (4. Moj. 23:19). Njegovi putevi nisu kao naši, i Njegove misli nisu kao naše (Isaija 55:8-9). Umjesto da se kajemo zbog svog neopraštanja, mi radije opravdavamo sebe. Povrijeđeni ljudi su u stanju da pronađu biblijske stihove kako bi podržali svoje stavove, ali to nije ispravna upotreba Riječi Božije. Poznavanje Božje Riječi bez ljubavi je novembar/decembar 2012. Tako se stvara atmosfera u kojoj mi možemo da budemo prevareni, jer znanje bez Božije ljubavi vodi u obmanutost. Odmah nakon Isusove izjave da će mnogi da se sablazne, On nas upozorava i na lažne proroke: „I pojaviće se mnogi lažni proroci i zavešće mnoge” (Matej 24:11). Ko su mnogi koji će biti zavedeni? Odgovor je: povrijeđeni, oni čija je ljubav ohladnjela (Matej 24:12). ___________ John Bevere 37 Z AŠTO JE PAVLE BIO U OSKUDICI? Posle Isusa, sledeća dominantna figura u Novom zavetu jeste apostol Pavle. Postoje neke stvari koje smatram da bi trebalo malo razjasniti u vezi sa apostolom Pavlom, a povezane su sa davanjem novca. Jednom mi je jedan brat iz zajednice u kojoj služim, a za kojeg znam da je škrto sejao, tvrdio da je kao apostol Pavle što se tiče njegovog finansijskog stanja. Mislim da je bio promašio suštinu onoga što mi vidimo o Pavlovom životu. 38 Apostol Pavle je za sebe rekao: “Umem i u skromnosti živeti, umem i obilovati; upućen sam u sve i svašta, biti sit i gladovati, obilovati i oskudevati” (Filipljanima 4:12). Gde se Pavle nalazio kada je ovo pisao? U okovima. “Zato što vas imam u srcu, sve vas koji učestvujete sa mnom u blagodati, kako u mojim okovima tako i u odbrani i u utvrđivanju evanđelja” (Filipljanima 1:7). Potpuno je jasno da je, ako je bio u okovima u ono vreme, bio u oskudici i često gladan. Pavle je, broj 120 ne retko, bio tučen, bacan u okove. Takođe, njegov poziv je bio misionarski. Danas misionari kada krenu u stranu zemlju, ponesu svoje bankovne kartice. Ako se desi da im neko ukrade novac, oni odu do banke u toj zemlji i podignu svoj novac sa računa ili telefoniraju nekome ko im odmah pošalje novac. Ali u vreme apostola Pavla, kada bi on otišao u određeno mesto da propoveda, daleko od svoje baze, i ako bi ga tamo uhvatili i bičevali, što mu se često dešavalo, verovatno su mu oduzimali sve što ima. Tako, imamo apostola Pavla, iscepane odeće, istučenog, bez novca i to veoma daleko od misionarske baze pa... neka se snađe... Sigurno je da je u tim uslovima stalno gladovao i oskudevao. Ali svrha toga je bila ispunjenje Božije volje za njegov život. Ako mi trenutno nismo progonjeni, hapšeni, nije nam oduzimana imovina, ne vidim ni jedan drugi razlog za dužu oskudicu osim škrtog sejanja. Pošto je onima koji sa sejanjem kreću od nule, a potrebno je vreme da dođe žetva, oskudica izvesnija za neko vreme, oni koji seju obilato, sigurno izlaze iz oskudice. Meni je Gospod dao da radim sa dosta siromašnih ljudi, ali još nisam video da je neko počeo da daje redovno desetke, a da je i dalje ostao u oskudici. Bog je uvek veran svojoj reči. Iz tog razloga mi je uvek žao takvih osoba. Zamislite one koji su u oskudici. Međutim, vreme prolazi, a oni i dalje ostaju u oskudici, a vi znate da to nisu morali. Sve ostalo je stvar njihovih škritih setvi zbog kojih su ostali u oskudici. Ovo sam napisao da onima koji škrtare ne bismo dozvoljavali da se izjednače sa apostolom Pavlom koji nije škrtario već je bio u periodičnoj oskudici zato što je misionarenje u ono vreme bilo izuzetno teško. ____________________ Nebojša Dolić, Pančevo novembar/decembar 2012. 39 PRIMENITI K AKO BOŽIJI LEK ? Jeste li spremni da stavite Božiji lek na vašu ranu i povredu? Ukoliko želite da vaša rana zaraste, treba da učinite pet koraka. KORAK 1 Prepoznajte karakter vašeg problema, nazovite ga pravim imenom - odbačenost. Pre nego što dođe do pravog olakšanja, Bog nas uvek mora prvo dovesti do trenutka istine, iako se to čini razarajuće i vrlo bolno. KORAK 2 Uzmite Isusa kao svoj uzor. 40 ,,Jer je i Hrist trpeo za vas i ostavio vam primer da idete njegovim stopama.” (1. Pet. 2:21) Kako se Isus suočio sa odbačenošću? Kroz tri i po godine, potpuno se posvetio vršenju dobra, opraštanju greha, oslobađanju opsednutih od demona, lečenju bolesnih... Na kraju, odbačen i lažno optužen, stajao je pred narodom u javnom sudskom procesu. Rimski upravitelj je ponudio Isusovim sunarodnicima, Jevrejima, da izaberu između dve mogućnosti: da pusti Isusa iz Nazareta, ili da oslobodi iz zatvora kriminalca po broj 120 imenu Varnava, koji je bio optužen za pobunu i ubistvo. Bila je to jedna od najvećih i najtragičnijih odluka u istoriji čovečanstva. Jevrejski narod je odbacio Isusa i izabrao Varnavu. Gomila je vikala: ,,Smakni ga! Raspni ga! Ne želimo Isusa, oslobodi nam Varnavu, kriminalca i ubicu!” Zauzvrat, Isus je molio za one koji su ga razapeli: ,,0če, oprosti im, jer ne znaju šta čine!” (Luka 23:34) Drugi korak je oproštenje. To nije tako lako učiniti. Ustvari, sami po sebi, vi to i niste u stanju učiniti. Pa ipak, niste prepušteni sebi samima . Ukoliko zaista odlučite da oprostite, u vašoj odluci je i Duh Sveti sa vama, kako bi pomogao. Ako se oslonite na Njega, On će vam dati natprirodnu snagu i milost koja vam je potrebna. Možda ćete reći: ,,Pa osoba koja me je povredila je mrtva, zašto bih morao da oprostim?” Da li je dotična osoba mrtva ili živa, nije važno. Odluka o oproštenju važna je zbog vas; vi opraštate radi sebe, ne zbog dotične osobe. Poznajem jednog mladog, uzornog hrišćanina, koji je čuo ovu poruku. Shvatio je da već godinama u sebi nosi gorčinu, novembar/decembar 2012. ljutnju i pobunu prema svom ocu, koji je bio mrtav. Poveo je svoju suprugu na putovanje od nekoliko stotina kilometara do groblja gde mu je otac bio sahranjen. Ostavljajući svoju ženu u autu, otišao je sam do očevog groba. Tamo je kleknuo i kroz nekoliko sati isplakao svu svoju otrovnu gorčinu. Nije ustajao, sve dok nije bio siguran da je oprostio svom ocu. Kada je napustio groblje, bio je potpuno druga osoba. Njegova žena danas svedoči o tome da ima potpuno novog muža. Njegov je otac umro, ali gorčina i otpor prema ocu i dalje je živela u njemu. Postoji nešto naročito važno u odnosu između dece i roditelja. Mladi ljudi posebno treba da imaju na umu, da jedina zapovest, između Deset zapovesti, koja u sebi sadrži obećanje, je sledeća: ,,Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj zapovjedio, da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje.” (5. Mojsijeva 5:16) Možete biti sigurni u jedno: ako ne poštujete svoje roditelje, neće vam biti dobro u životu; ako poštujete svoje roditelje, Bog će vas blagosloviti dugim, blagoslovenim životom (vidi Efescima 6:2-3). 41 Možete mi reći: ,,Moja majka je bila prostitutka, moj je otac bio alkoholičar. Da li očekujete da ih poštujem?” Da, svakako, ne kao prostitutku, i ne kao alkoholičara, nego kao vaše roditelje, kao majku i oca. Bog je onaj koji to traži od vas! Kad sam bio tek spasen, a zatim i kršten u Svetom Duhu, mislio sam da znam više nego moji roditelji. Jednog dana, Bog mi je pokazao ovaj princip: ukoliko želiš uživati dobro u svom životu, moraš naučiti poštovati svoje roditelje. Moja su roditelji već umrli, ali sam Bogu zahvalan da sam ipak naučio da im ukazujem čast i poštovanje. Smatram da je to jedan od razloga zašto napredujem u svom životu. U svom sam životu video obe strane ovog principa. Video sam ljude koji su poštovali svoje roditelje i bili blagosloveni, ali sam video i one koji su to odbacili, i nisu nikada doživeli pravi uspeh i napredak u životu. Njihovi životi nisu nikada bili od Boga istinski blagosloveni. Ne oprostiti je jedna od najčešćih prepreka Božijem blagoslovu. Ovaj se princip odnosi i na zajedništvo između muža i žene. Sećam se jedne žene, koja je došla kod mene zbog molitve. Rekao sam joj: 42 ,,Moraćete prvo oprostiti svom mužu.” Rekla je: ,,Zar da mu oprostim nakon što je uništio petnaest godina moga života, i otišao sa drugom ženom?” Na to sam rekao: ,,Pa valjda ne želite da vam uništi preostale godine vašeg života? Ako je tako, onda samo nastavite u toj mržnji, jer to će zaista uništiti vaš život.” Zapamtite dobro: ne strada onaj na koga se ljutite, nego upravo onaj koji se ljuti. Neko je rekao o čoveku koji je bolovao od čira na želucu: ,,Nije bitno šta čovek jede, nego šta jede čoveka.” Oproštenje nije emocija, to je odluka. Nemojte reći: ,,Ne mogu!”, jer onda govorite: ,,Ne želim!”Ako možete reći: ,,Ne želim”, onda isto tako možete reći: ,,Ja želim!” Vaša telesna priroda možda zaista ne može oprostiti, ali možete odlučiti da oprostite, računajući da će Bog dodati svoju snagu, tako da oproštenje poteče kao izvor iz vas. Kada vas Sveti Duh osposobi, a On će to i učiniti, tada možete oprostiti, ali samo ako to vi želite. KORAK 3 Donesite svesnu odluku da ćete se rešiti svih loših posledica, koje je odbačenost donela u vaš broj 120 život, kao što je gorčina, otpor i pobuna. Setite se onog mladog čoveka kraj očevog groba. Te su stvari otrov. Ukoliko in hranite u svom srcu, one će otrovati čitav vaš život. Te će doneti duboke emocionalne povrede, koje će doneti i fizičke probleme. Odlukom svoje slobodne volje recite: ,,Odbacujem od sebe svu ogorčenost, mržnju i neposlušnost.” Često će ljudi koji rade sa lečenim alkoholičarima reći svojim pacijentima: ,,Ogorčenost i zameranje ljudima je luksuz koji sebi ne možete da priuštite!” To je istina za sve nas. Niko sebi ne može dozvoliti ogorčenost. Ona je jednostavno previše skupa. KORAK 4 Treba da poverujete u ono što je Bog već učino za vas. ,,Bog nas je prihvatio u Ljubljenome!” (Efescima 1:6) Kada dođete Bogu, verom u Isusa i u sve ono što je učinio za vas, tada otkrivate da ste već prihvaćeni. Bog nema drugorazredne dece. On nije Bog koji vas samo toleriše ili tek podnosi. On vas ljubi. Njemu je stalo do vas. On brine za vas. Pogledajte reči zapisane u Efescima poslanici: ,,On (Bog) nas u njemu (Hristu) sebi izabra pre stvaranja sveta, da budemo sveti i bez mane pred njim, u novembar/decembar 2012. ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Hristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti, njom nas dobrostivo obdari u Ljubljenome!” (Efescima 1:4-6) Božija je zamisao uvek bila da nas učini svojom decom, što je i postigao kroz smrt Isusa na krstu. Jedna, i samo jedna stvar koju treba da učinite, jeste da prihvatite ovu činjenicu i poverujete da vas Bog želi za svoje dete. Kada dođete Bogu po veri u Isusa, otkrivate da vas je On već prihvatio. KORAK 5 Prihvati samog sebe. Ponekad je ovo najteži korak od svih. Često kažem hrišćanima: ,,Nemojte se nikada podcenjivati. Nemojte sebe kritikovati. Nisi stvorio samog sebe. Bog te je stvorio!” Efescima poslanica nam kaže da smo ,,Njegovo stvorenje”. Neki prevodi kažu “Njegovo remek delo”. Grčka reč, koja je ovde prevedena kao ,,stvorenje”, je reč ,,poiema”, od koje dolazi reč poema, ili pesma. Ta reč označava umetničko delo. Mi smo Božje majstorsko remek delo. Od svega što je Bog stvorio, najveću pažnju i najviše vremena posvetio je nama. Zapanjujuće je to, da je Bog uzeo materijal baš sa hrpe otpada. 43 Možda gledate unazad na vaš život, i pratite sve promašaje i pogrešne odluke, slomljene brakove, decu koja su otišla pogrešnim putem, finansijske neuspehe i loše poteze. Možda sebe smatrate promašenim slučajem, ali Bog vas zove ,,Moj sine, moja kćeri!” Možete prihvatiti sebe, jer vas je Bog prihvatio. Kada shvatite da same sebe niste mogli da promenite, popravite i spasite, kada prepoznate da je Bog već sve učinio za vas, kada je sve vaše promašaje i neuspehe stavio na svoga Sina na krstu, kada dođete Bogu slomljeni, onakvi kakvi zaista jeste, i poverujete da je u ono što je Bog učinio za vas na krstu, tada postajete nova stvorenja - tada znate da je Bog vaš Otac, da ste po veri u Isusa Hrista rođeni za Njegovu porodicu. ,,Dakle, ako je ko u Hristu, novo je stvorenje; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo sve dolazi od Boga, koji nas je po Hristu pomirio sa sobom.” (1. Kor. 5:17-18) Sada više ne vrednujete sebe prema svom starom načinu života, jer ste postali nova stvorenja. Jedini standard procenjivanja je ono što Bog kaže o vama, o tome šta ste postali u Hristu. Kada redovno izgovarate 44 glasno, otkrivenje o tome ko ste u Hristu, prema onome što Biblija kaže o vama, moći ćete da nadvladate stare navike i negativne reči o sebi, te naučiti da prihvatite same sebe. Da li ste me pratili kroz ovih pet koraka? Onda je pravo vreme da prihvatite oslobođenje, i da molite molitvu koja će trajno zapečatiti ono što sada znate o Božijoj bezuslovnoj ljubavi. To je Njegova veličina i milost Njegovog očinskog srca. Možete moliti jednostavno, i svojim rečima. Ali, ukoliko niste sasvim sigurni šta bi trebalo reći, ovde vam nudim primer koji možete usvojiti kao svoju molitvu: Gospode Isuse Hriste, verujem da si Ti Božiji Sin i jedini put do Boga. Ti si umro na krstu za moje grehe, i vaskrsnuo si iz mrtvih radi moje pravednosti. Znam da samog sebe nisam mogao da promenim niti spasim, i zato prihvatam Tvoj put spasenja - verujem da je ono što je Isus iz Nazareta učinio na krstu, bilo dovoljno da budem spasen, da su na temelju te žrtve svi moji gresi isplaćeni i da sam izmiren pred Bogom. Kajem se za sve svoje grehe, i broj 120 opraštam svima, onako kako bih hteo da i meni Bog oprosti. Opraštam svima koji su me odbacili i povredili. Pouzdajem se u Tvoje potpuno oproštenje. Verujem Bože da me prihvataš. Upravo sada, zbog onoga što si učinio za mene na krstu, Ja sam prihvaćen. Znam da me ljubiš, da uživam Tvoju posebnu pažnju i naklonost. Tvoj Otac Je i moj Otac. Nebo je moj dom. Ja sam član Božije porodice, najbolje porodice u čitavom svemiru. Prihvaćen sam! Hvala Ti! Prihvatam sebe onako kako sam stvoren. Ja sam tvoje remek delo i zahvaljujem Ti što si me čudesno stvorio. Verujem da si u meni započeo dobro delo i da ćeš to delo i dovršiti do kraja mog života. A sada, Gospode, kažem svojim ustima da priznajem da sam oslobođen mračnog, zlog duha koji je iskoristio moje povrede u životu. Ja oslobađam svoj duh koji se želi radovati u Tebi. Ovo molim i zahvaljujem u Isusovo ime, Amin. Ovo je trenutak kada možete biti oslobođeni od svakog novembar/decembar 2012. nečistog duha, koji vas je možda mučio celog života. Ukoliko ste osetili da se neka sila opire i bori protiv ove molitve koju ste upravo molili, to je nečisti duh. Vrlo verovatno da vam u misli dolaze reči tipa: odbačenost, samosažaljenje, mržnja, smrt, ili slično... To je Duh Sveti koji vam otkriva identitet vašeg neprijatelja. Odreknite se tog zla po imenu i ono mora otići od vas. Bez obzira kako se to manifestovalo, morate to izbaciti napolje. Ovo je trenutak koji ste čekali. Ne brinite se sada o svom dostojanstvu i izgledu. Prihvatite svu pomoć koju vam Duh Sveti stavlja na raspolaganje. Kada osetite olakšanje, počnite slaviti Boga glasno: ,,Bože, zahvaljujem Ti. Bože, slavim Te! Gospode, ljubim Te! Hvala za moje oslobođenje. Hvala Ti, Bože, što si me oslobodio. Hvala Ti za sve što si učinio za mene!” Zahvaljivanje stavlja pečat na tvoje oslobođenje. Sada si tek spreman za početak novog života u slobodi. ___________ Derek Prince 45 H RISTOVE UBICE ?! Jevreji su često optuženi da su Hristove ubice. Ovo je veoma ozbiljna optužba jer ima teološki korijen. Ali da li je istinita? Jesu li Jevreji zaista ubili Isusa? U istoriji teologije Jevreji su često spominjani kao oni koji su odbacili i razapeli Hrist. Tako je, svjesno ili nesvjesno, nastala teološki zasnovana mržnja prema Jevrejima. Pored ovoga antisemitskog pogleda, mnogi ljudi su prihvatili teologiju zamjene, koja obećanjima iz Staroga zavjeta daje duhovno značenje. Po njima, Crkva ih preuzima za sebe, a Jevreje isključuje iz njih, osim ako i oni ne postanu hršćani. No, da li je to istina? Da li je biblijski? Da li je pošteno? Odgovor je: ne, ne, i opet: ne! PRVO: Isus je razapet nakon što ga je jevrejsko Veliko vijeće izručilo rimskim vlastima, koje su Ga opet, na temelju labavih dokaza, osudile na smrt. Samo razapinjanje izvršili su rimski vojnici. Isus je imao hiljade sljedbenika i većina je naroda vjerovatno bila na Njegovoj strani, ali se zbog straha (što je 46 bilo uobičajeo) nisu usudili da protestuju. U skladu s istorijskim činjenicama, i Rimljani i Jevreji su zajedno učestvovali u razapinjanju. Pa ako ćemo biti dosljedni, onda bi sve Rimljane i Italijane trebalo progoniti, jer oni su zakucali eksere! Kako smo već prije spomenuli, malo je Jevreja bilo u to umiješano. Čak je i jevrejsko Veliko vijeće bilo podijeljeno. Znamo da su najmanje dva člana Velikoga vijeća: Nikodim i Josif iz Arimateje, bili protiv Isusova pogubljenja. DRUGO: Sa teološkog aspekta, Isus je bio Jagnje koje se moralo žrtvovati za grijehe čovječanstva. Ko ga je onda ubio? Svako, u svakom narodu, jer je svako sagriješio! Grijeh koji je počinio svaki grešnik prouzrokovao je Isusovo razapinjanje. Zar onda treba da progonimo svakoga ko je u životu sagriješio? Ako je tako, onda kreni od sebe! Isus je neprestano govorio svojim učenicima da mora ići u Jerusalim, gdje će trpjeti i umrijeti. Mnogo ranije Jovan Krstitelj prorokovao za Njega i rekao: "Evo Jaganjca Božjeg koji broj 120 uzima grijeh svijeta!" (Jovan 1:29). Kada je Petar u Getsimanskom vrtu pokušao mačem odbraniti Isusa, On mu je rekao: "Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju od mača ginu. Ili misliš da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u ovaj čas pošalje više od dvanaest legija anđela? Ali kako bi se onda ispunila Pisma, prema kojima tako mora biti?" (Matej 26:52-54). Isus je takođe rekao: "Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. Niko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijest koju sam primio od Oca svoga" (Jovan 10:17,18). Isus je neprestano ukazivao na potrebu i neizbježnost svoje smrti. To je bila prorokovana i predodređena žrtva za grijehe čitavoga čovječanstva. On je naglašavao da svoj život daje dobrovoljno i niko Mu ga nije oduzeo. Stoga, upirati prstom na samo jedan narod i smatrati ga odgovornim za Isusovu smrt nije ništa drugo nego podmuklo i grozno iskrivljavanje istine. Bog je bio taj koji je htio da Isus umre. Jer samo su kroz Isusovu smrt - kroz Njegovu žrtvu za naše grijehe i našu krivicu - grijesi svijeta mogli biti novembar/decembar 2012. uklonjeni pred Bogom. Isusova je žrtva bila potpuno dobrovoljna. On je to učinio iz ljubavi prema ljudima. Niko nije oduzeo Njegov život - On ga je dao. TREĆE: Ima li onda mjesta za osvetu i mržnju? Nipošto! Prema Bibliji, "Ljubav ... zaboravlja i prašta zlo" (1. Kor. 13:5). Ni jedan vjernik ne može tvrditi da je bilo kakva vrsta osvete, odmazde ili vjerskoga progona, biblijska. ČETVRTO: Biblija nigdje ne kaže da je Crkva preuzela Božja obećanja i da se ona više ne odnose na Jevreje. Isto tako ne kaže ni da su Jevreji, nakon uništenja drugog Hrama, zauvijek osuđeni na prokletstvo. To je najobičnija besmislica i grubo izvrtanje Pisma. Naprotiv, Biblija neprestano potvrđuje Božju vječnu ljubav prema jevrejskom narodu. Pavle piše u poslanici Rimljanima 11,1-2: "Prema tome pitam: da li je Bog odbacio od sebe narod svoj? Daleko od toga! Ta, i ja sam Izraelac, potomak Avramov iz plemena Venjaminova. Nije Bog odbacio od sebe svoga naroda koji je unaprijed izabrao." Stih 12 nastavlja: "... oni su ljubimci zbog otaca." _________ Ulf Ekman 47 ULAZE U TVOJ L JUDI ŽIVOT S RAZLOGOM Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – nakratko ili za cijeli život. Kada budeš znao o kome se radi, znaćeš šta treba da učiniš za tu osobu. Kada neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je stoga da ti pomogne. Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ruku i biti podrška. Oni ti pomažu fizički, emocionalno ili duhovno. Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga... i jesu. 48 Tu su s razlogom jer ih ti trebaš. Ponekad umru, ponekad odu. Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav. Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vrijeme da daješ, rasteš i učiš. Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju. Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio. Obično ti pruže nevjerovatnu količinu radosti. Odnosi za cijeli život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu. Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svoga života. Rečeno je da je zaljubljenost slijepa, a prijateljstvo da je vidovito. Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvijek krila. Mi ih zovemo – PRIJATELJI. :: broj 120 ČUVAJTE D OBRO ONO ŠTO IMATE “Jednom Jakov skuha jelo, a Isav dođe iz polja umoran. I reče Isav Jakovu: daj mi da jedem toga jela crvenoga, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom. A Jakov mu reče: prodaj mi danas prvenaštvo svoje. A Isav odgovori: evo, hoću da umrem, pa što će mi prvenaštvo? A Jakov reče: zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvenaštvo Jakovu. I Jakov dade Isavu hljeba i skuhanoga leća, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje.” (1. Mojsijeva 25:29-34) Isav je bio čovjek polja, uživao je hodati divljinom loveći divlje životinje za razliku od svoga brata Jakova koji je bio krotak te je tražio sigurnost doma. Jednom je prilikom stariji - prvorođeni brat bio u polju te je izmoren i izgladnio došao kući. Kada je ušao u šator zapuhnuo ga je miris čorbe. Zapravo nije volio to jelo, jer je po njegovom ukusu meso ulovljene životinje bilo puno bolje, ali glad ga je mučila te je novembar/decembar 2012. zanemario šta voli a šta ne. Stoga je zatražio da mu Jakov da da jede. A Jakov je samo to čekao. Kao protivuslugu je zatražio da mu Isav preda svoje pravo prvorodstva. Mnogi komentatori opisuju ovaj događaj kao prevaru sa Jakovljeve strane. Ali da li je to tako? Da li je prevara glavni problem u ovom opisu ili nešto drugo? Mislim da nije, glavni je problem to što Isav nije cijenio ono što je imao kao prvorođeni sin. Blagoslov prvorođenog sina za njega nije bio važan. Čitajući cijeli opis te porodice, možemo vidjeti da su oni bili bogati, imali su mnoštvo slugu i sluškinja. Isav je mogao zapovjediti bilo kome 49 od slugu i brzo bi bio nahranjen. Umjesto da to uradi, on je bio spreman predati svoj blagoslov za posudu čorbe. Ovo je velika lekcija za sve nas. Pogledajmo bliže što nam se pokazuje kroz ovaj primjer. Uvijek treba da imamo na umu da svaki zapis u Riječi je dat sa svrhom. "Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu" (Rim. 15:4); i "Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi" (2. Tim. 3:16). Neka nam Gospod otvori oči našega srca da bismo jasno mogli vidjeti ono što je korisno za naš duhovni život. Isav je bio čovjek divljine, volio je lutati poljima za razliku od Jakova. Jakov je tražio zajedništvo ljudi - naselje. Ako ne budemo tražili zajedništvo onih koji su "ukućani Božji" ni mi nećemo moći zadržati Nebeski poziv. Ono što je duhovno će za nas gubiti cijenu. "Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije koristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji 50 su poslušali" (Jevr. 4:2). Ne smijemo se zavaravati da će sa nama biti drugačije. Mi se moramo pridružiti onima koji Riječ primaju sa vjerom ako želimo da ta Riječ bude djelotvorna u našem životu. Isav je bio divlji čovjek koji je sve želio sada. Kada je došla poteškoća (glad), on nije bio spreman sačekati, već je želio to riješiti odmah bez obzira na cijenu. "Postojanost vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano" (Jevr. 10:36). Svako obećanje zahtjeva vrijeme dok se ne očituje. Sjeme koje je posijano treba vremena dok ne uzraste i sazrije. Zapravo jedan od simbola koji se koristi u Bibliji za Riječ Božju je sjeme. Treba nam biti jasno da sijanje Riječi funkcioniše potpuno isto kao i u fizičkom svijetu. Svako zna da se sjeme treba prvo posijati ako želimo plod. Ja sam 1994. godine kupio vrećicu sjemenki mrkve, i zamislite do dan danas se još nije razvila ni jedna mrkva iz tog sjemena. Ništa čudno u tome, ja sam to sjeme zadržao u vrećici nisam ga posijao u zemlju. Neki broj 120 bi mogli reći: "Pa svako zna da samo posijano sjeme donosi plod." To je istina, samo posijano sjeme donosi plod. Ali zar ne postupamo na isti način sa Riječju Božjom?! Mi je ne sijemo, držimo je "sigurno" na našem noćnom ormariću uzdišući zbog neplodnosti. Zar ne bismo trebali postati mudri i započeti sa sijanjem?! Druga važna činjenica je da posijano sjeme treba vrijeme. Tako je i sa posijanom riječju Božjom. Ona treba vrijeme, zalijevanje molitvom i postojanost sa naše strane da bi se očitovao plod. Isav nije cijenio ono što je imao te je bio spreman uzeti novembar/decembar 2012. prečicu da dođe do ispunjenja svojih trenutnih potreba. On je dopustio da mu trenutna, prolazna nevolja odvrati oči od glavnog cilja - blagoslov prvorođenstva. Sa ovom se opasnošću susrećemo i mi u svakodnevnom životu. Život nije lagan, susrećemo se sa problemima, nevoljama i iskušenjima i ponekad je tako zavodljivo uzeti prečicu da bismo došli do željenog cilja. Kada sam jednom prilikom putovao autobusom iz Zagreba prema Minhenu, vozač je bio početnik i to mu je bio prvi put da vozi u Minhen. Kada je došao do prvog znaka za izlaz sa 51 glavnog autoputa na kojemu je pisalo Minhen, on je odmah skrenuo i napustio autoput. Ali to je bio pogrešan izlaz i ubrzo se našao u nevolji. Nije mogao naći autobusku stanicu, jer se zapleo u lavirint malih uličica. Trebalo mu je više od sat vremena da se izvuče iz toga i nađe put do autobuske stanice. Ovo je dobra lekcija i za nas. Držimo pogled na glavnom putu (Isusu) i hodimo postojano prema glavnom cilju našega života - Nebeskom Jerusalimu. Imajmo na umu da će naszavodljive prečice samo odvesti od cilja našeg putovanja. "Uprimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese krst, prezrevši sramotu te sada sjedi zdesna prijestola Božjega" (Jevr. 12:2). Isav je kasnije plakao i tražio blagoslov, ali ga nije mogao dobiti jer je prokockao ono najdragocjenije što je imao. Držimo se čvrsto Hrista jer “znate da od svog ispraznog načina života, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju 52 Hrista, Jaganjca nevina i bez mane” (1. Pet. 1:18-19). Ni Jakov nije htio čekati na od Boga određeno vrijeme za ispunjenje obećanja. Vjerojatno je slušao priču svoje majke o obećanju da će stariji brat služiti mlađemu (1. Mojsijeva 25:23) i kada mu se ukazala zgodna prilika odlučio je pomoći Bogu, da ubrza stvar. Ali mi ne možemo ubrzati volju Božju! Njega je to uvuklo u velike nevolje, morao je pobjeći i godine provesti u muci i teškom radu dok nije došlo Božje određeno vrijeme. Budimo vjerni Bogu, služimo Mu vjerno i čekajmo na Njega. Najteže je čekati kada znamo da smo pozvani. Mudro je tražiti otkrivenje pravog trenutka polaska izgrađujući se u međuvremenu u samoći svoje tajne klijeti. U Psalmu 103:7 piše: "Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.". Tražimo od Gospoda da nam objavi putove svoje, svoje planove, da Ga možemo vjerno slijediti držeći čvrsto ono što nam je od Njega dano. ___________________ Stjepan Beleš, Minhen broj 120 PROČIŠĆENJE Bio jednom jedan učenik kojemu je učitelj, poznati grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovjedio mu je da pokloni novac svakome ko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio tačno onako kako mu učitelj zapovjedio. Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: "Sada možeš ići u Atinu jer si spreman učiti mudrost." Sav ponosan, učenik se uputi prema Atini. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda jednog mudrog čovjeka kako sjedi na vratima vrijeđajući svakoga ko pristigne u grad. Naravno, kada je ugledao novembar/decembar 2012. ovog učenika, i njega je počeo vrijeđati. "Hej", vikao je na učenika. "Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da neko izgleda tako blesavo." Ali umjesto da se brani ili napada, učenik je prasnuo u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeđam?" – upitao je mudrac. "Zato", rekao je učenik, "jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!" "Uđi u grad," reče mu mudrac, "tvoj je!” _____________ Autor nepoznat 53 PRIPREMA U vapio: "Spremaj se susretu s Bogom" (Amos 4:12). Ti treba da se pripremaš. Ta priprema jeste u predavanju tvog srca i života Isusu Hristu, primajući njegovo oproštenje i oduzimanje naših greha i prestupa. I tada čekaj. Jakov kaže: "Budite dakle trpeljivi, braćo moja, do pojavljenja Gospodnjega. Gle ratar čeka plemenitog roda iz zemlje i strpljivo čeka... Budite dakle i vi strpljivi... jer je blizu pojavljenje Gospodnje" (Jakov 5:7-8). Druga Petrova 3:3-4 kaže nam kako će u zadnja vremena doći rugači koji će doći i reći: "Gde je obećanje pojavljenja njegova? Ali ne docni Gospod s obećanjem kao što neki 54 broj 120 svetlu činjenice da Gospod može doći čak i danas, šta da radim ja kao hrišćanin? Prvo, dozvoli mi da ti kažem šta ne treba da radiš. Nemoj napustiti svoj posao, prodati svoju kuću, nemoj razmišljati koliko para možeš pozajmiti, a da ne moraš da vratiš. Isus kaže da radimo dok se ne vrati (Luka 19:13). On želi da mi nastavimo sa svojim radom. Isus kaže "Bdite" (Matej 24:42). Treba da bdiš. Pismo kaže da onima koji ga čekaju pojaviće se drugi put (Jevrejima 9:28). Treba da budeš spreman. Isus je rekao: "Zato i vi, držite se spremni, jer u koji čas ne mislite doći će Sin čovečji“ (Matej 24:44). Amos je misle da docni; nego vas trpi, jer neće da ko pogine." (9. stih). Povremeno se u našim srcima može pojaviti oklevanje u vezi sa dolaskom Isusa Hrista zbog onoga što će se dogoditi našim nespasenim članovima porodice kad se On vrati. Kada jednom mi budemo uzeti, mnogi od naših voljenih koji su bili u borbi zbog našeg svedočanstva i nevoljni zbog naših reči će shvatiti da su u stvari propustili priliku da budu uzeti sa Crkvom. Kao rezultat postaće mrtvi ozbiljni sa Bogom i izabraće da odbiju znak zveri za vreme velikih nevolja. Izabraće smrt radije nego znak i tako će i oni biti spaseni (Otkrivenje 20:4). U Otkrivenju 7:9-14 Jovan je video u nebu "mnoštvo veliko, koje ne mogaše niko izbrojiti, od svakoga roda i plemena... obučeno u bele haljine" pevajući o spasenju. Starešina je rekao Jovanu: "Ovo su oni što dolaze od velike nevolje, koji opraše svoje haljine i ubeliše ih u Jagnjetovoj krvi." U Otkrivenju 6:9-11 pod petim pečatom, te duše mučene za vreme velikih nevolja čekaju svoju priliku da uđu na nebesku scenu. Rečeno im je da čekaju malo duže dok ne uđe potpuni broj onih koji su posečeni. novembar/decembar 2012. Biti svetac iz velikih nevolja je težak put. Kao što je Isus rekao: "Jer će tad biti nevolja velika, kakva nije bila od postanja sveta do sad, niti će ikad biti." (Mat. 24:21). Zašto čekati? Zašto da odbacimo svoju šansu poznavanja slavnog uzbuđenja zajedništva sa Gospodom kada On uzme Crkvu? Pitanje u ovom trenutku jeste: "Jesi li spreman?" Zamisli da Gospod danas kaže: "Ovo je kraj vremena Crkve! Ti si završio svoje svedočanstvo. Dođi kući!" Da li bi zajedno sa Crkvom bio poveden da sretneš Gospoda u vazduhu ili bi bio ovde dole češkajući glavu pitajući se šta se dešava? Koliko je samo bolje ići sa Crkvom nego biti ostavljen da se suočiš sa velikim nevoljama i svom stravom koja dolazi na zemlju. Zašto da to učiniš teškim za sebe kada Gospod želi da ti olakša? Zašto jednostavno ne otvoriš svoje srce i život Isusu Hristu sada? Zašto ga jednostavno ne prihvatiš kao svog Gospodara i Spasitelja i da budeš spreman? Šta ti je potrebno da budeš spreman? Da Isus Hrist prebiva u tvom srcu i u tvom životu. ___________ Chuck Smith 55 B ESPLATAN OSMIJEH "Mama, zašto si tako dražesna i nasmijana kada te gledaju na televiziji, a kod kuće si uvijek namrgođena i mrzovoljna?", upitala je djevojčica svoju majku, popularnu voditeljku na televiziji. "Zato što me na televiziji plaćaju da budem nasmiješena", odgovori iskreno i bez razmišljanja mama koja je istovrmeno bila i popularna dama TV ekrana. "A koliko bih ti morala platiti ja da budeš nasmiješena i kod kuće?", upitala je kćerka naivno i 56 otvoreno. Majka nije odmah odgovorila. Suza u majčinom oku je bila najbolji odgovor djetetu koje se našlo u davno zaboravljenom zagrljaju majke koja je drugima darivala osmijeh i radost zato što je bila dobro plaćena za to. Darivanje nema protivusluge i ono se ostvaruje bez uslova. U suprotnom nema nikakve vrijednosti. _______________________________ Priložila Vesna Novaković, Podgorica broj 120 D ARIVANJE DRUGIH Gospode, kada osjetim glad, pošalji mi nekoga koji treba hrane; Kada osjetim žeđ, pošalji mi nekoga kome treba vode; Kada osjetim zimu, pošalji mi nekoga koga treba ogrijati; Kada osjetim bol, pošalji mi nekoga koga treba utješiti; Kada osjetim težinu krsta, pošalji nekoga da s njime podijelim teret; Kada osjetim potrebu, pošalji mi nekoga siromašnijeg od mene; Kada nemam vremena, pošalji mi nekoga kome treba hitna pomoć; Kada osjetim obeshrabrenje, pošalji mi nekoga koji je razočaran; Kada tražim utjehu, pošalji mi nekoga koji priželjkuje moju podršku; Kada očekujem da me podrže, pošalji mi nekoga o kome ću se brinuti; Kada pomislim samo na sebe, usmjeri moje brige prema drugima; jer: "Blaženije je davati nego primati", reče jednom Učitelj; i: "Bog ljubi veselog darivatelja." :: novembar/decembar 2012. 57 SPASENJE Ako još ne poznaješ Isusa Hrista kao svog Spasitelja i Gospoda Isus kaže: "Ja sam vrata, ako ko uđe kroz mene, biće spasen." Jovan 10,9a Biblija kaže: "Svako ko prizove ime Gospodnje biće spasen." Rimljanima 10,13 "Dragi Gospode, ja vjerujem u Tebe. Vjerujem da si poslao svoga Sina da umre na krstu za moje grijehe, da je On sahranjen i da je vaskrsnuo treći dan, baš kao što je i napisano u Bibliji. Kajem se za stvari koje sam učinio a koje su Te povrijedile. Molim Te oprosti mi moje grijehe. Molim Te dođi u moje srce i u moj život. Očisti me i pomozi mi da živim ispravno. Želim da se i moje ime nađe zapisano u knjizi života. Priznajem da si Ti moj Gospod i Spasitelj. Molim Te ispuni me Svetim Duhom kao što si obećao u svojoj riječi. Hvala Ti Gospode. U Isusovo ime. Amin." Jednostavno moli ovu molitvu u vjeri i Isus će postati tvoj Spasitelj i Gospod. 58 broj 120 PŠENICA IZ STARIH GROBNICA U grobnici jednog od drevnih egipatskih kraljeva našli su šaku pšenicčnog zrnevlja starog oko pet hiljada godina. Neko je posejao to zrnevlje i ono je, na opšte čuđenje, proklijalo. Reči prosvetljenog čoveka slične su semenju života i snage. Poput semenja mogu one preživeti vijekove, dok ne budu posejane u plodno tlo prijemčivog i otvorenog ljudskog srca. Ranije sam mislio da su reči Svetog pisma mrtve i suve. No moje je srce bilo neplodno i mrtvo. ::
© Copyright 2024 Paperzz