GEOD. LIST GOD. 68 (91) 1 S. 1–88 ZAGREB, OŽUJAK 2014. SADRŽAJ Pregledni znanstveni članci Frančula, Tutić: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa srodnim studijima u svijetu........ 1 Repanić, Grgić, Bašić: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike Hrvatske.................................................................................................... 17 Stručni članci Puceković: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000 u izdanju Vojnogeografskog instituta u Beogradu.................................................................... 33 Marinčić: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti Bosne i Hercegovine................................................................................................... 47 Vijesti.................................................................................................................................... 69 Pregled stručnog tiska i softvera............................................................................................ 76 In memoriam......................................................................................................................... 86 Predstojeći događaji................................................................................................................ 88 CONTENTS Reviews Frančula, Tutić: Comparison of Study of Geodesy and Geoinformatics at the Faculty of Geodesy, University of Zagreb with similar Studies in the World......... 1 Repanić, Grgić, Bašić: Proposal of Zero Order Gravity Network of the Republic of Croatia Amendment............................................................................................... 17 Professional papers Puceković: Testing the Accuracy of Topographic Maps at the Scale of 1:25 000 published by the Military Geographical Institute, Belgrade.................................. 33 Marinčić: Wind Farm Mesihovina – Vision of the Energy Future of Bosnia and Herzegovina........................................................................................ 47 News..................................................................................................................................... 69 Publications and Software review........................................................................................... 76 In memoriam......................................................................................................................... 86 Forthcoming events................................................................................................................ 88 Naslovna stranica: Vjetroturbina, (ustupio: Dalibor Marinčić). INHALT Wissenschaftliche Übersichtsartikel Frančula, Tutić: Vergleich des Geodäsiestudiums und des Studiums der Geoinformatik an der Geodätischen Fakultät der Universität in Zagreb mit verwandten Studien in der Welt.......................................................................... 1 Repanić, Grgić, Bašić: Vorschlag zur Ergänzung des gravimetrischen Netzes 0. Ordnung der Republik Kroatien............................................................................... 17 Fachartikel Puceković: Genauigkeitsprüfung der topographischen Karte im Mastab 1:25 000 in der Ausgabe des Militärgeographischen Instituts in Belgrad............................ 33 Marinčić: Windkraftanlage Mesihovina – Vision der energiewirtschaftlichen Zukunft von Bosnien-Herzegowina........................................................................... 47 Nachrichten........................................................................................................................... 69 Bücher- und Softwareschau.................................................................................................... 76 In memoriam......................................................................................................................... 86 Termine................................................................................................................................. 88 SOMMAIRE Contributions sciéntifiques synoptiques Frančula, Tutić: Comparaison entre les études de géodésie et géo-informatique de la Faculté de Géodésie de l’Université de Zagreb et des études affines dans le monde............................................................................................................... 1 Repanić, Grgić, Bašić: Proposition du complément du réseau gravimétrique de l’ordre 0 de la République de Croatie................................................................. 17 Contributions professionnelles Puceković: Examen de l’exactitude de la carte topographique à l’échelle 1:25 000 éditée par l’Institute géographique militaire de Belgrade...................................... 33 Marinčić: Éolienne de Mesihovina – vision du futur énergétique de la Bosnie et Herzégovine...................................................................................... 47 Actualités............................................................................................................................... 69 Revue de la littérature professionnelle et du software............................................................. 76 In memoriam......................................................................................................................... 86 Evénements precedents.......................................................................................................... 88 СОДЕРЖАНИЕ Обзорные научные статьи Франчула, Тутич: Сравнение изучения геодезии и геоинформатики на Геодезическом факультете Университета в Загребе с родственными изучениями в мире...................................................................................................... 1 Репанич, Гргич, Башич: Предложение дополнения основной гравиметрической сети Республики Хорватии...................................................................................... 17 Специальные статьи Пуцекович: Проверка точности топографической карты масштаба 1:25 000 в издательстве Военно-географического института в Белграде......................... 33 Маринчич: Ветроэлектростанция Месиховина – видение энергетического будущего Боснии и Герцеговины............................................................................ 47 Новости................................................................................................................................. 69 Обзор специальной печати и программного обеспечения...................................................... 76 In memoriam/В память.......................................................................................................... 86 Предстоящие события........................................................................................................... 88 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 1 UDK 378.6.046:528:004.738.52 Pregledni znanstveni članak Usporedba studija geodezije i geoinformatike na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa srodnim studijima u svijetu Nedjeljko FRANČULA, Dražen TUTIĆ – Zagreb1 SAŽETAK. U svrhu usporedbe studija geodezije i geoinformatike na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa srodnim studijima u svijetu napravljena je analiza studija geodezije, geodezije i geoinformatike te geomatike na osam sveučilišta u Europi, četiri sveučilišta u Sjevernoj Americi i po jednom sveučilištu u Aziji, Africi i Australiji. Izbor sveučilišta ovisio je ponajprije o dostupnosti svih potrebnih podataka na internetu na engleskom ili njemačkom jeziku. Potrebni podaci za analizu bili su popis predmeta po semestrima, bodovi ili sati predavanja i vježbi za svaki predmet, uvjeti koje student mora ispuniti do diplome te sadržaji svih predmeta. Za svaki preddiplomski studij svi predmeti svrstani su u ove skupine: matematika, fizika, geoinformatika, praktična i inženjerska geodezija, geodetsko računanje, fotogrametrija, kartografija, matematička, fizikalna i satelitska geodezija, upravljanje zemljištem i ostali sadržaj. Na svim preddiplomskim studijima za svaku skupinu izračunat je postotak zastupljenosti u odnosu na ukupni sadržaj te je uspoređen s preddiplomskim studijem u Zagrebu. Dana je i kratka usporedba diplomskih studija s obzirom na vrste studija i broj usmjerenja. Ključne riječi: geodezija, geoinformatika, geomatika, preddiplomski studij, diplomski studij. 1. Uvod U Hrvatskoj je geodezija jedno od polja u području tehničkih znanosti sa sljedećim granama: kartografija; fotogrametrija i daljinska istraživanja; pomorska, satelitska i fizikalna geodezija; primijenjena geodezija; geomatika. U engleskoj stručnoj terminologiji termin geodesy ponajprije označuje fizikalnu i satelitsku geodeziju. Stoga se za objedinjavanje svih grana što ih geodezija uključuje u hrvatskoj stručnoj terminologiji upotrebljavaju termini surveying and mapping i mapping science. Professor emeritus dr. sc. Nedjeljko Frančula, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, H R-10000 Zagreb, e-mail: nfrancul@geof.hr, doc. dr. sc. Dražen Tutić, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, HR-10000 Zagreb, e-mail: dtutic@geof.hr. 1 2 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 Promjene koje su se dogodile u geodeziji potkraj 20. i početkom 21. stoljeća, a vezane su uz razvoj digitalne, satelitske i računalne tehnologije, tako su važne i velike da su izazvale promjene naziva geodetskih udruga, časopisa, ali i geodetskih učilišta pa i cijele struke. Najprije u Kanadi, potom u Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim i u Europi umjesto geodezije (engleski surveying and mapping, mapping science) ponegdje se uvodi naziv geomatika (geomatics). Geomatika je suvremeni znanstveni naziv za integrirani pristup prikupljanju, analizi i prikazu prostornih podataka te upravljanju njima. Pojava geomatike znači integraciju fizikalne i satelitske geodezije s fotogrametrijom, daljinskim istraživanjima, kartografijom, geografskim i zemljišnim informacijskim sustavima te multimedijskom komunikacijom (Li 1998) – dakle sve ono što u hrvatskoj stručnoj terminologiji objedinjuje pojam geodezija. Međutim, i definicija geomatike nije jedinstveno prihvaćena svuda u svijetu. Npr. na Sveučilištu New Brunswick u Kanadi na Odjelu za geodeziju i geomatičko inženjerstvo geodezija je definirana kao znanost matematičkog definiranja veličine i oblika Zemlje i prirode njezina gravitacijskog polja te čini znanstvene temelje ne samo praktične geodezije i kartografije već i geomatike koja obuhvaća znanost, inženjerstvo i umjetnost uključene u prikupljanje i obradu geoinformacija (URL 1). Za geomatiku često se kao sinonim upotrebljava termin geoinformatika (engleski geoinformatics). Hobbie (1998) ističe da se geodetski inženjer pretvara u geoinformatičara (Vermessungsingenieur zum Geoinformatiker). 2. Pregled literature Analizu nastavnih planova i programa geodetskih visokih učilišta iz 16 europskih država napravio je prof. Hans Mattsson iz Švedske (Mattsson 2000). Navodi broj ECTS-a koji se na pojedinom fakultetu može steći iz četiriju područja koja smatra bitnima za djelatnost današnjega geodeta: tehnička geodezija, geoinformacijski menadžment (GIM), zemljišni menadžment (land management) i ekonomika nekretnina (real estate economics). Enemark (2002) ističe da se stručne i tehničke vještine mogu steći i obnavljati poslije u karijeri dok se vještine teorijskog rješavanja problema i učenja kako učiti mogu postići samo suvremenom i fleksibilnom akademskom naobrazbom. Naglašava potrebu za promjenom fokusa geodetskog obrazovanja iz pretežno inženjerskog na više menadžerski i interdisciplinarni pristup pri čemu se uočava trend ka sve većoj primjeni nastave zasnovane na projektima, stjecanju vještina timskog rada, suradnje i komunikacije. Opisana su temeljna načela takvog obrazovnog profila i dane smjernice za budućnost. Opisujući potrebu za restrukturiranjem studija geodezije (geomatike), Konecny (2003) utvrđuje da se to mora dogoditi u skladu s tržištem rada. Promjene koje su se dogodile u posljednjih 30 godina ilustrira na primjeru Danske, gdje je npr. u katastru 1967. radilo 70 % geodetskih stručnjaka, a 1997. samo 20 %. Navodi i postotke zaposlenosti njemačkih geodeta u različitim granama geodezije u tom trenutku, od kojih ističemo 30 % geodeta zaposlenih u novom području geoinformacijskih sustava (GIS). U radu Frančula i dr. (2004) obrazložena je potreba za reformom studija geodezije na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predložene su smjernice za Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 3 reformu studija. Osim prethodno citiranih radova (Mattson i Konecny) koristili smo se tada i saznanjima objavljenima u radovima Prendergast (2000) i Bašić i dr. (2003). Prva iskustva u provedbi bolonjskog procesa na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu objavljena su u radu Lapaine i dr. (2006). Ponovno smo se toj problematici posvetili u radu Frančule i Lapainea (2011) u kojem su dani osnovni podaci o studiju geodezije i geoinformatike na sedam visokih učilišta u zapadnoj Europi i usporedba sa studijem u Zagrebu. Šima (2007) ističe da danas geodet i kartograf moraju vladati integriranim znanjem iz područja teorijske i primijenjene geodezije, topografije, fotogrametrije i kartografije koje se u mnogim državama naziva geomatika ili geoprostorna inženjerska tehnologija. Ističe da se pojam geomatika u mnogim državama srednje i istočne Europe miješa s pojmom geoinformatika iako među njima postoji određena razlika vidljiva iz njihovih definicija ili usporedbe nastavnih programa obje discipline na nekim češkim sveučilištima. Prema ISO normi 19122 „geomatics is a discipline concerned with the collection, distribution, storage, analysis, processing, presentation of geographic data or geographic information“. Definicija geoinformatike ne postoji u ISO normama, pa Šima navodi definiciju D. Grünreicha: „geoinformatics is a discipline concerned with theory of geospatial data modeling, their storage, management and processing as well as with development of geographical information systems and necessary information and communication technology“. U radu Lisec i dr. (2008) prikazan je europski projekt EEGECS (European Education in Geodetic Engineering, Cartography and Surveying) podržan od Europske komisije. Osnovna je ideja projekta umrežavanje radi pružanja infor macija o međunarodnim obrazovnim programima, istraživačkim i znanstvenim projektima. Glavne aktivnosti u budućnosti trebale bi, među ostalim, biti: pro micanje i širenje geomatike, promocija inicijative za zajedničke obrazovne pro jekte i aktivnosti e-učenja te promicanje mobilnosti studenata, istraživača i nastavnika. Rinaudo (2011) ističe da u Italiji nikada nije postojao samostalan studij geodezije ili geomatike (surveying/geomatics) kao u većini drugih zemalja Europe. U radu je prikazan talijanski način poučavanja geomatike na inženjerskim i arhitektonskim fakultetima. Na 40 sveučilišta u svih 20 regija Italije nude se kolegiji iz geomatike. Autor ističe da geomatika zbog toga pati od niskog stupnja slobode. Moguće rješenje može biti aktivacija Professional High Schools on Geomatics, koja bi studentima dala novi, cjelovit pristup disciplini. Navode se glavne skupine predmeta takvog studija. Boes i Pavlova (2011) daju pregled sveučilišta jugoistočne Europe koja nude kolegije iz geodezije, GIS-a i srodnih područja. 3. Metodologija istraživanja S obzirom na to da ni u jednom od citiranih radova u prethodnom odjeljku nije napravljena detaljna analiza nastavnih sadržaja prema glavnim skupinama predmeta (matematika, fizika, informatika, praktična i inženjerska geodezija, itd.) na izabranim učilištima na svim kontinentima, odlučili smo napraviti takvu analizu. 4 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 Svrha je analize usporedba studija geodezije i geoinformatike na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa sličnim studijima u svijetu. U izradi ove analize susreli smo se s jednim ograničenjem. Nastavni planovi i programi pojedinih fakulteta nisu u cijelosti dostupni na internetu ili nisu dostupni na engleskom jeziku. Za našu analizu potrebni su nazivi i raspored predmeta po semestrima s brojem sati predavanja i vježbi ili s brojem bodova te sadržaji pojedinih predmeta. Naime, katkad nije moguće po nazivu predmeta odrediti njegov sadržaj. Primjerice, na preddiplomskom studiju Geomatičkog inženjerstva na Sveučilištu New Brunswick postoje predmeti Imaging and Mapping I, Imaging and Mapping II i Imaging and Mapping III, koji obuhvaćaju raznorodne sadržaje. Imaging and Mapping I sadrži gradivo iz fotogrametrije i daljinskih istraživanja, Imaging and Mapping II posvećen je pomorskoj geodeziji, a Imaging and Mapping III sadrži gradivo iz fotogrametrije. Na Sveučilištu RMIT (Royal Melbourne Institute of Technology) u Melbourneu na preddiplomskom studiju geodezije (Surveying) predmet Napredne geoprostorne tehnike sastoji se od tri dijela: A – Praktična geodezija, B – GIS i C – Kartografija. Radi lakše usporedbe nastavnih planova obuhvaćenih fakulteta, srodne predmete svrstali smo u ove skupine (u zagradi su dani skraćeni nazivi skupina navedeni u tablici 1): •matematika •fizika, mehanika, elektricitet i magnetizam (fizika) •informatika, geoinformatika (geoinformatika) •praktična i inženjerska geodezija (prakt. i inž. geodezija) •statistika, račun izjednačenja, geodetsko računanje (geodetsko računanje) •fotogrametrija i daljinska istraživanja (fotogrametrija) •kartografija, vizualizacija (kartografija) •matematička, fizikalna, satelitska i pomorska geodezija (mat., fiz. i sat. geode zija) •katastar, upravljanje zemljištem i nekretninama (upravljanje zemljištem) •praksa, projekti, izborni stručni predmeti, predmeti komplementarnog studija, ostali izborni predmeti (ostali sadržaj). Nadalje, svi fakulteti ne primjenjuju isti sustav bodovanja predmeta. U Europi to je ECTS, a drugi fakulteti u svijetu imaju vlastiti sustav bodovanja. Npr. na Sveučilištu RMIT u Melbourneu svih 29 predmeta na preddiplomskom studiju geodezije ima isti broj bodova – 12. Neki fakulteti imaju za svoje predmete iskazan samo broj sati predavanja i vježbi. Kako bismo mogli uspoređivati tako različite sustave iskazivanja količine sadržaja pojedinih, prethodno navedenih skupina srodnih predmeta, izračunali smo za svaku skupinu postotak u odnosu na ukupnu količinu svih predmeta (tablica 1). Karta na slici 1 prikazuje gradove u kojima se izvode analizirani studijski programi u ovom članku. Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 5 Slika 1. Gradovi u kojima se izvode analizirani studijski programi. 4. Europa 4.1. Austrija, Njemačka, Slovenija, Švicarska, Hrvatska 4.1.1. Preddiplomski studiji U članku (Frančula i Lapaine 2011) dani su osnovni podaci o studiju geodezije i geoinformatike na visokim učilištima u Grazu, Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani, Zürichu i Zagrebu. Geodezija i geoinformatika ili Geodezija i geoinformacije studira se u Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani i Zagrebu. U Grazu se studira Geomatičko inženjerstvo, a u Zürichu Geomatika i planiranje. Treba reći da u pojedinim državama prihvaćeni naziv geomatika objedinjuje geodeziju i geoinformatiku. Jedino na studiju u Beču postoji mogućnost izbora između geodezije i geoinformatike. Svi studiji traju šest semestara, a tijekom studija student mora steći 180 ECTS bodova. Za učilišta u Grazu, Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani i Zürichu izračunata je aritmetička sredina ECTS-a i u tablici 1 dan je njihov postotak u odnosu na cjelokupni sadržaj (180 ECTS-ova). Usporedba pokazuje da se sadržaji koji se studiraju na Geodetskom fakultetu u Zagrebu u velikoj mjeri podudaraju sa sadržajima razmatranih inozemnih studija. 4.1.2. Diplomski studiji Podudaranje na diplomskim studijima fakulteta u Grazu, Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani, Zürichu i Zagrebu, nešto je manje nego na preddiplomskim studijima. Postoje studiji bez usmjerenja (Bonn, Hannover, Ljubljana), fakulteti s dva studija ili usmjerenja (Graz, Zagreb), fakulteti s tri studija ili usmjerenja (Beč, München) i jedan studij (Zürich) na kojem postoji šest područja za produbljivanje znanja, od kojih student bira tri. 6 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 4.2. Ujedinjeno Kraljevstvo 4.2.1. Sveučilište u Newcastleu 4.2.1.1. Preddiplomski studij Na Sveučilištu u Newcastleu (Newcastle University) geodezija (Surveying and Mapping Science) se studira na fakultetu School of Civil Engineering and Geosciences, a u sklopu Geomatike (Geomatics). Studij traje tri godine, a završetkom studija stječe se zvanje Surveying and Mapping Science BSc Honours (URL 2). Studij je fokusiran na znanost, tehnologiju i matematiku u svrhu prikupljanja i analize geopodataka. U opisu studija stoji da se GPS, geodetska i pomorska izmjera koriste za kartografiranje Zemljine površine i pružanje vitalnih informacija znanstvenicima, inženjerima, tvrtkama i vladama. Studij je podijeljen na tri stupnja (Stage), a svaki stupanj traje jednu akademsku godinu i podijeljen je na dva semestra. U svakom stupnju student mora steći 60 ECTS bodova. Studij se sastoji od obveznih i izbornih modula. U tablici 1 dani su i postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine. Ostali sadržaj (45 ECTS-a ili 25 %) uključuje 15 ECTS-a (8,3 %) za projekte, 10 ECTS-a (5,6 %) za izborne predmete i 15 ECTS-a (8,3 %) za komunikacijske vještine, prirodu istraživanja, geomatiku kao profesiju i njezinu organizaciju te 5 ECTS-a (2,8 %) za etiku i profesionalnu praksu, timski rad, zdravlje i sigurnost. 5. Sjeverna Amerika 5.1. Sjedinjene Američke Države 5.1.1. Sveučilište u Floridi 5.1.1.1. Preddiplomski studij Na Sveučilištu u Floridi (University of Florida) na koledžu Agricultural and Life Sciences studira se geomatika (Geomatics). Studij traje četiri godine, tijekom kojih student mora steći 120 bodova (credit hours). Završetkom studija stječe se zvanje Bachelor of Science in Geomatics (URL 3). U opisu programa stoji da geomatika uključuje prikupljanje prostornih informacija terenskom izmjerom, fotogrametrijom, daljinskim istraživanjima, satelitskim pozicioniranjem i drugim tehnikama. Prostorne informacije se potom integriraju u digitalne zemljišne i geoinformacijske sustave te postaju prikladne za upotrebu i analizu. U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine. Uočljiv je mali udio matematike (3,3 %) i veliki postotak ostalog sadržaja (48,3 %). Najveći dio ostalog sadržaja odnosi se na predmete iz područja društvenih i humanističkih znanosti, ekonomije, poljoprivrede i šumarstva (36,7 %). Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 7 5.1.2. Politehničko sveučilište u Portoriku 5.1.2.1. Preddiplomski studij Na Politehničkom sveučilištu u Portoriku (Politechnic University of Puerto Rico) geodezija (Land Surveying and Mapping) se studira na odjelu Geomatic Science. Završetkom preddiplomskog studija stječe se zvanje Bachelor of Science in Land Surveying and Mapping (B.S.L.S.) (URL 4). Tijekom studija treba steći minimalno 139 bodova (credit hours): 4 boda iz matematike 10 bodova iz temeljnih znanosti (kemija i fizika) 21 bod iz društveno-humanističkih znanosti i jezika 42 boda iz geodezije 47 bodova iz geomatike 6 bodova iz procjene nekretnina 9 bodova iz izbornih predmeta Uočava se mali udio matematike i veliki udio predmeta iz društveno-humanističkih znanosti. Stručni predmeti svrstani su u skupine geodezija (surveying) i geomatika (geomatics). Iz popisa predmeta područja geodezije vidi se da su to predmeti ponajprije iz praktične i inženjerske geodezije, a u geomatiku se ubrajaju predmeti iz fizikalne i satelitske geodezije, fotogrametrije, kartografije i geoinformacijskih sustava. U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine. 5.2. Kanada 5.2.1. Sveučilište u Calgaryju Odjel za geomatičko inženjerstvo (Department for Geomatics Engineering), prije Odjel za geodetsko inženjerstvo (Department for Surveying Engineering) Sveučilišta u Calgaryju (University of Calgary) bavi se nastavom i istraživanjem u geomatičkoj tehnologiji. Nudi studije za stjecanje stupnjeva B.Sc., M.Sc., M. Eng. i Ph.D. Ima 20 nastavnika, 160 studenata na preddiplomskom studiju i 80 studenata na diplomskom studiju. Geomatičko inženjerstvo je mali odjel, tako da u pojedinim godištima nema više od 50 studenata. Studenti treće i četvrte godine imaju svoje projektne sobe i pristup računalnom laboratoriju, koji je spojen na internet. Svako godište ima svoju mrežnu stranicu, a mnogi studenti imaju vlastite mrežne stranice na kojima se predstavljaju budućim poslodavcima (URL 5). 5.2.1.1. Preddiplomski studij Preddiplomski studij Geomatičko inženjerstvo na Sveučilištu u Calgaryju jedini je studij te razine iz geomatičkog inženjerstva u zapadnoj Kanadi i osmišljen je da ispuni sve akademske uvjete za geodetska i profesionalna inženjerska ovlaštenja u Kanadi, osim u pokrajini Quebec. Studij traje četiri godine. 8 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 U prvoj godini studenti upisuju kolegije zajedničke za svih osam inženjerskih studija koji sadržavaju osnove fundamentalnih i inženjerskih znanosti. Te kolegije ne predaju nastavnici Odjela za geomatičko inženjerstvo. Obaveze studenata preddiplomskog studija nisu iskazane brojem bodova koje treba steći tijekom studija, već samo navođenjem predmeta koje treba upisati. Za svaki predmet naveden je broj sati predavanja, vježbi i mentorskog oblika nastave. Kako bi se dobio postotak opterećenja skupina srodnih predmeta, zbrojena su tjedna opterećenja u satima predavanja, vježbi i radionica za svih osam semestara i dobiveno je 226 sati. U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih po srodnosti u prethodno navedene skupine. Od ukupno 226 sati predavanja, vježbi i radionica prilično velik dio (75 sati ili 33,2 %) otpada na ostali sadržaj. Od toga broja, 24 sata (10,6 %) odnosi se na izborne tehničke (stručne) predmete, a isti postotak na izborne predmete komplementarnog studija. Predmeti komplementarnog studija predmeti su iz područja: inženjerske ekonomije, utjecaja tehnologije na društvo, metodologije i razmišljanja u društvenim i humanističkim znanostima, govorne i pisane komunikacije, zdravlja i sigurnosti, profesionalne etike, jednakosti i prava te održivog razvoja. Tijekom studija student mora upisati šest predmeta komplementarnog studija. Studenti treće godine studija mogu se uključiti u organizirani rad u industriji od 12 do 16 mjeseci prije završetka četvrte godine studija. Rad je dobrovoljan i ovisi o potrebama industrije te o sposobnosti i interesu studenata. 5.2.1.2. Diplomski studij Odjel za geomatičko inženjerstvo nudi diplomski studij za stjecanje zvanja Master of Engineering (MEng), Master of Science in Geomatics Engineering (MSc(Eng)) i doktorata (PhD) iz ovih specijalističkih područja: •Opažanje Zemlje •Pozicioniranje, navigacija i bežično lociranje •GIS i zemljišni interesi •Sustavi za digitalnu obradu slika. Studij za stjecanje zvanja MEng namijenjen je inženjerima u praksi koji traže nadogradnju znanja. U studiju za zvanje MSc podjednaki je naglasak na nastavi i izradi teza, za razliku od studija za MEng, gdje je veći naglasak na nastavi. 5.2.2. Sveučilište u New Brunswicku Na Sveučilištu u New Brunswicku (University of New Brunswick) geodezija se studira od 1840., najprije kao studij građevinarstva i geodezije, a od 1960. kao samostalni studij (Surveying engineering). Od 1994. naziv studija je Geomatičko inženjerstvo (Geomatics Engineering), a naziv odjela je Geodesy and Geomatic Engineering (URL 1). Geodezija je istaknuta kao znanost o matematičkom definiranju veličine i oblika Zemlje te o prirodi njezina gravitacijskog polja. Termin geodezija dio je novog naziva odjela jer reflektira njegove korijene i čini znanstvene temelje ne samo praktične geodezije i kartografije već i geomatike. Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 9 Geomatika je istaknuta kao znanost koja obuhvaća inženjerstvo i umjetnost uključene u prikupljanje i obradu geoinformacija. Prostorni podaci imaju važnu ulogu u aktivnostima kao što su praćenje stanja okoliša, uređenje građevinskog zemljišta i morskih resursa te promet nekretnina. Geomatika je postala dio novog imena kako bi se naglasili širi interesi odjela. Taj novi pojam usvojili su vlada i privatni sektor, a postaje prihvaćen i u svijetu. 5.2.2.1. Preddiplomski studij Studij traje četiri godine, a završetkom studija stječe se zvanje BscE in Geomatics Engineering. Od 1961. više od 1000 studenata iz 56 država završilo je ovaj studij u Frederictonu. Tijekom osam semestara student upisom obveznih predmeta, predmeta komplementarnog studija i izbornih stručnih predmeta mora steći 160 bodova. Od tih 160 bodova na ostali sadržaj otpadaju 42 boda (26,2 %). Ostali sadržaj obuhvaća četiri izborna stručna predmeta, dva izborna predmeta komplementarnog studija i dva predmeta ekonomije za inženjere. Praksa donosi osam bodova, a svaki od dvaju projekata po tri boda. Izborni predmet komplementarnog studija uključuje predmet iz jednog iz ovih područja: antropologija, klasici, književnost, filozofija, politologija ili sociologija. 5.2.2.2. Diplomski studiji Nude se studiji za zvanja: Master of Engineering (MEng), Master of Science in Engineering (MScE) i Doctor of Philosophy (PhD). Nude se predmeti iz ovih skupina: Fizikalna geodezija / GNSS, Daljinska istraživanja / GIS, Izmjera i kartografiranje oceana, Zemljišna administracija / Upravljanje zemljišnim informacijama (LIM – Land Info Management) i Inženjerska geodezija. Za zvanje MEng treba steći 30 bodova (credit hours) razine 6000 i 18 bodova niže razine koji se priznaju i za zvanje MEng, ako nisu prethodno položeni. Za zvanje MscE student treba steći 12 bodova razine 6000 i upisati Graduate Seminar na kojem mora održati dvije prezentacije. Student na kraju upisuje MscE Thesis. 6. Azija 6.1. Tajvan 6.1.1. Sveučilište u Cheng Kungu Na Sveučilištu u Cheng Kungu (National Cheng Kung University, NCKU) studira se geomatika (Geomatics) na Odjelu za geomatiku. Geomatika obuhvaća znanost i tehnologiju skupljanja, analize, interpretacije, distribucije i primjene geoprostornih informacija. Odjel za geomatiku usmjeren je na geodeziju, kartiranje, kinematičko pozicioniranje, navigaciju vozila, kartografiju, fotogrametriju, daljinska istraživanja, geoinformacijske sustave i globalne satelitske sustave navigacije i pozicioniranja (GNSS). 10 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 Od osnutka Odjela 1978. godine do danas je diplomiralo više od 1000 studenata. Odjel za geomatiku nudi studije za stjecanje zvanja BSc, MSc i PhD za tajvanske studente te MSc i PhD za studente iz drugih država (URL 6). 6.1.1.1. Preddiplomski studij Studij traje četiri godine (osam semestara), a završetkom studija stječe se zvanje BSc in Geomatics. Tijekom četverogodišnjeg studija student mora steći minimalno 135 bodova. Postoje tri usmjerenja s malim razlikama između usmjerenja: Fizikalna geodezija i satelitsko pozicioniranje, Fotogrametrija i daljinska istraživanja te Geoinformacijski sustavi. Od ukupno 135 bodova, 24 boda (17,8 %) otpada na osam izbornih interdisciplinarnih predmeta koji obuhvaćaju predmete iz humanističkih i društveno-političkih znanosti. Na mrežnim stranicama Odjela (URL 6) nema podataka za 12 općih obveznih predmeta poput Matematičke analize 1 i 2, Opće fizike 1 i 2 te dva izborna opća predmeta. Stoga nije moguće iskazati postotak zastupljenosti skupina srodnih predmeta u odnosu na ukupan sadržaj. 6.1.1.2. Diplomski studiji Na magistarskom studiju student ima ove obaveze: •obvezni seminari: 4 boda •izborni stručni predmeti: minimum 24 boda •magistarski rad. 7. Afrika 7.1. Nigerija 7.1.1. Sveučilište u Lagosu Na Sveučilištu u Lagosu (University of Lagos) studira se Geodezija i geoinformatika (Surveying and Geoinformatics). Department Surveying & Geoinformatics (prethodno Department of Surveying) osnovan je 1970. kao pododjel u Department of Civil Engineering. U listopadu 1973. postao je samostalni Department of Surveying, a u listopadu 1974. upisani su prvi studenti preddiplomskog studija. Danas odjel nudi i studije za stjecanje zvanja MSc i PhD iz geodezije i geoinformatike (URL 7). 7.1.1.1. Preddiplomski studij Preddiplomski studij odvija se u pet razina (level) s dva semestra u svakoj razini. Za pojedine predmete nisu iskazani bodovi već sati predavanja i vježbi. Tijekom studija u pet razina zbrojena tjedna opterećenja daju 184 sata predavanja i vježbi. Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 11 Od ta 184 sata prilično velik dio – 60 sati (33,3 %) otpada na ostali sadržaj, koji uključuje predmete poput Nigerijski narod i kultura, Uvod u logiku i filozofiju, Povijest i filozofija znanosti, Služenje engleskim jezikom, Opći afrički studiji, Profesionalna praksa i etika (oko 18 sati ili 10 %). Na izborne stručne predmete otpada 21 sat (11,7 %), a na ostale izborne predmete 15 sati (8,3 %) (tablica 1). 7.1.1.2. Diplomski studij Na diplomskom studiju za stjecanje zvanja MSc student može birati jedno od ovih pet usmjerenja: Geodezija, Fotogrametrija, Daljinska istraživanja, Hidrografska izmjera ili Geoinformatika. 8. Australija 8.1. Sveučilište RMIT u Melbourneu 8.1.1. Preddiplomski studij Na Sveučilištu RMIT u Melbourneu (RMIT University, RMIT – Royal Melbourne Institute of Technology) studira se geodezija (Surveying), a studij traje četiri godine. Završetkom studija stječe se zvanje Bachelor of Applied Science (Surveying). Od studenata se očekuje da 12 tjedana tijekom studija provedu na praktičnom radu u mjesecima kada nema nastave (URL 8). Na mrežnim stranicama nije navedeno koliko bodova student treba steći do diplome. Navedeni su samo predmeti koji su svi bodovani s 12 bodova. Navedeno je 29 predmeta pa je ukupni zbroj 348 bodova. U tablici 1 dani su postoci zastupljenosti najvažnijih predmeta svrstanih u skupine po srodnosti. Od ukupno 348 bodova na ostali sadržaj otpada 60 bodova (17,2 %). Ostali sadržaj obuhvaća dva projekta (24 boda ili 6,9 %), praksu (12 bodova ili 3,4 %) i predmete Znanstvena komunikacija (12 bodova ili 3,4 %) i Fizička geografija (12 bodova ili 3,4 %). 9. Rezultati i diskusija 9.1. Usporedba preddiplomskih studija Geodezija (Surveying ili Surveying and Mapping) studira se na sveučilištima u Newcastleu, Portoriku i Melbourneu. Geodezija i geoinformatika ili Geodezija i geoinformacije studira se u Beču, Bonnu, Hannoveru, Münchenu, Ljubljani i Zagrebu te na sveučilištu u Lagosu. Geomatika (Geomatics ili Geomatics Engineering) studira se u Grazu, Floridi, Calgaryju, New Brunswicku i Tajvanu, a u Zürichu Geomatika i planiranje. Svi razmatrani preddiplomski studiji u Europi traju tri godine. Preddiplomski studiji u Floridi, Calgaryju, New Brunswicku, Tajvanu i Melbourneu traju četiri godine, a preddiplomski studij u Lagosu podijeljen je u pet razina s dva semestra u svakoj razini. Na mrežnim stranicama studija u Portoriku nisu iskazani semestri ni trajanje studija. 12 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 Na svim razmatranim preddiplomskim studijima u Europi koriste se bodovi ECTS, a student tijekom trogodišnjeg studija mora steći 180 ECTS-a. Na preddiplomskom studiju u Floridi ukupno treba steći 120 bodova (credit hours), na studiju u Portoriku minimalno 139 bodova, a na studiju u New Brunswicku student mora steći 160 bodova. Za studij u Calgaryju nisu iskazani bodovi već satovi predavanja, vježbi i mentorskog oblika nastave za svaki predmet. Na studiju u Tajvanu student mora steći minimalno 135 bodova. Na mrežnim stranicama studija nema podataka za 12 općih obveznih predmeta, stoga nije moguće iskazati postotak zastupljenosti skupina srodnih predmeta u odnosu na ukupan sadržaj. Za svaki predmet studija u Lagosu iskazan je broj sati predavanja i vježbi. Na preddiplomskom studiju u Melbourneu student mora odslušati 29 predmeta, od kojih svaki nosi 12 bodova, ukupno 348 bodova. U tablici 1 dana je međusobna usporedba svih razmatranih studija na osnovi postotka zastupljenosti skupina srodnih predmeta u ukupnom sadržaju pojedinog studija. Lako je uočiti da na Sveučilištu u Newcastleu nije zastupljena skupina fizika, a na Sveučilištu u Lagosu skupina upravljanje zemljištem. Uočljiva je i mala zastupljenost matematike na Sveučilištu u Floridi (3,3 %) i velika zastupljenost ostalog sadržaja (48,3 %). Skupina matematička, fizikalna i satelitska geodezija maksimalno je zastupljena na Sveučilištu u Newcastleu (15,6 %), a minimalno na Sveučilištu u Floridi (4,2 %). Skupina kartografija maksimalno je zastupljena na Sveučilištu u Melbourneu (11,5 %), a minimalno na Sveučilištu u Calgaryju (1,3 %). Tablica 1. Međusobna usporedba preddiplomskih studija. Za svaku skupinu predmeta iskazani su postoci u odnosu na ukupan sadržaj. Sred. Euro pa* New castle Flori da Porto riko Cal gary New Brun swick Lagos Mel bour ne Za greb matematika 12,7 8,3 3,3 5 13,3 12,5 7,2 12,1 12,8 fizika 5,2 0 8,3 4,3 12,6 8,1 13,9 5,2 2,8 geoinformatika 13,8 10,6 5 6,5 9,3 9,4 9,4 8,9 16,7 12,7 16,1 9,2 12,9 8 8,1 6,7 12,4 16,7 6,4 5,6 7,5 2,2 4,2 9,4 7,8 2,6 3,9 fotogrametrija 5,6 12,8 7,5 5,8 5,3 5,6 5 6,9 5,6 kartografija 4,3 3,3 4,2 6,5 1,3 5 5,6 11,5 5,6 10,9 15,6 4,2 9,4 10,2 11,3 11,1 10,3 11,1 4,8 2,8 2,5 8,6 2,7 4,4 0 12,9 6,7 ukupno 76,7 75 51,7 61,2 66,8 73,8 66,7 82,8 81,7 ostali sadržaj 23,3 25 48,3 38,8 33,2 26,2 33,3 17,2 18,3 Skupine predmeta prakt. i inž. geodezija geodetsko računanje mat., fiz. i sat. geodezija upravljanje zemljištem Srednja Europa (Sred. Europa) obuhvaća fakultete u Beču, Grazu, Bonnu, Münchenu, Hanoveru, Ljubljani i Zürichu (vidi Frančula i Lapaine 2011). * Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 13 Radi jednostavnije usporedbe inozemnih studija sa studijem u Zagrebu, izračunali smo za inozemne studije aritmetičku sredinu za svaku skupinu srodnih predmeta (tablica 2). Najbolje podudaranje studija u Zagrebu s inozemnim studijima postoji za skupinu kartografija i matematička, fizikalna i satelitska geodezija, a najveće razlike za skupine fizika i geoinformatika. Na isti način iskazana je aritmetička sredina ukupnog sadržaja svih devet skupina srodnih predmeta i ostalog sadržaja. I tu se uočava manja zastupljenost ostalog sadržaja na studiju u Zagrebu u usporedbi s inozemnim studijima. Tablica 2. Usporedba sadržaja na studiju geodezije i geoinformatike u Zagrebu s obuhvaćenim studijima u svijetu. Skupine predmeta Ino. studiji Zagreb matematika 9,3 12,8 fizika 7,2 2,8 geoinformatika 9,1 16,7 prakt. i inž. geodezija 10,8 16,7 geodetsko računanje 5,7 3,9 fotogrametrija 6,8 5,6 kartografija 5,2 5,6 10,4 11,1 4,8 6,7 ukupno 69,3 81,9 ostali sadržaj 30,7 18,1 mat., fiz. i sat. geodezija upravljanje zemljištem 9.2. Usporedba diplomskih studija Podudaranje na diplomskim studijima fakulteta u Srednjoj Europi (Graz, Beč, Bonn, Hannover, München, Ljubljana, Zürich) sa studijem u Zagrebu, nešto je manje nego na preddiplomskim studijima. Postoje studiji bez usmjerenja (Bonn, Hannover, Ljubljana), fakulteti s dva studija ili usmjerenja (Graz, Zagreb), fakulteti s tri studija ili usmjerenja (Beč, München) i jedan studij (Zürich) na kojem postoji šest područja za produbljivanje znanja, od kojih student bira tri (Frančula i Lapaine 2011). Odjel za geomatičko inženjerstvo sveučilišta u Calgaryju nudi diplomski studij za stjecanje zvanja Master of Engineering (MEng), Master of Science in Geomatics Engineering (MSc(Eng)) i doktorata (PhD) iz četiri specijalistička područja. Studij za stjecanje zvanja MEng namijenjen je inženjerima u praksi koji traže nadogradnju znanja. U studiju za zvanje MSc podjednak je naglasak na nastavi i izradi teza, za razliku od studija za MEng, gdje je veći naglasak na nastavi. 14 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 Na Sveučilištu u New Brunswicku nude se studiji za zvanja: Master of Engineering (MEng), Master of Science in Engineering (MScE) i Doctor of Philosophy (PhD) na pet usmjerenja. Pet usmjerenja nudi se studentima i na diplomskom studiju Sveučilišta u Lagosu. Na diplomskom magistarskom i doktorskom studiju u Tajvanu propisan je, uz ostale uvjete, minimalan broj bodova koje student treba steći slobodno birajući između 13 ponuđenih izbornih predmeta. Na ostalim sveučilištima nismo našli podatke o diplomskim studijima. Trajanje diplomskog studija obično nije navedeno u semestrima, već uvjetima koje student mora ispuniti. Npr. na Sveučilištu New Brunswick za zvanje MscE student treba skupiti 12 bodova razine 6000 i upisati Graduate Seminar, na kojem mora održati dvije prezentacije. Student na kraju upisuje MscE Thesis. Navodi se i rok u kojem student mora završiti studij, a iznosi četiri godine (URL 1). Detaljnija usporedba sadržaja diplomskih studija ostaje za neka buduća istraživanja. 10. Zaključak U zaključku treba reći da na pojedinim kontinentima nismo birali najbolja geodetska učilišta, već smo izabrali ona za koja smo na internetu našli sve potrebne podatke. U budućim istraživanjima trebalo bi na svakom kontinentu izabrati npr. tri do pet najboljih geodetskih učilišta pa potom provesti analize i usporedbe. Najbolja učilišta mogla bi se izabrati anketom među geodetskim znanstvenicima ili na osnovi zastupljenosti i citiranosti radova nastavnika pojedinog učilišta u bazama podataka Web of Science ili Scopus. Ali i u tom istraživanju jedan od kriterija za izbor najboljih učilišta treba biti dostupnost svih potrebnih podataka na internetu. Literatura Bašić, T., Medak, D., Pribičević, B. (2003): Quo vadis geomatica?, Proceedings of the ISPRS WG VI/3: Geoinformation for practice, Zagreb, 26–29. Boes, U., Pavlova, R. (2011): The Education Challenge for the Geodetic and Spatial Data Infrastructure Profession, Paper published at the first Serbian Geodetic Congress, Belgrade, http://www.agisee.org/documents/paper_Boes_Pavlova_education.pdf. Enemark, S. (2002): Innovation in Surveying Education, Global Journal of Engineering Education, 2, 153–159, http://198.66.238.102/journals/GJEE/Publish/vol6no2/Enemark.pdf. Frančula, N., Lapaine, M. (2011): Studiji geodezije i geoinformatike u Europi, Geodetski list, 2, 145–156, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=107193. Frančula, N., Lapaine, M., Frangeš, S. (2004): Bolonjska deklaracija i reforma studija na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Geodetski list, 3, 211–217. Hobbie, D. (1998): Notwendige Studienplan – Aktualisierung des universitären Ver messungs-Studiums, Vermessungswesen und Raumordnung, 7, 363–371. Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 15 Konecny, G. (2003): Education in Geoinformation, Geomatics or Surveying Engineering – A Global Issue, Proceedings of the ISPRS WG VI/3: Geoinformation for practice, Zagreb, 126–131. Lapaine, M., Kapović, Z., Frangeš, S. (2006): New University Curricula of Geodesy and Geoinformatics in Croatia, Proceedings of the XXIII International FIG Congress Muenich: FIG, 1/11–11/11, http://www.fig.net/pub/fig2006/papers/ts34/ts34_04_lapaine_etal %20_0599.pdf. Li, D. (1998): Geomatics – Geo-spatial Information Science and Technology, GIM, 9, 89. Lisec, A., Ruiz Fernández, L. Á., Krevs, M., Calvo, M., Palanques, M. L., Markus, B., ..., Landaburu García, I. (2008): European Project on Higher Education in the Fields Related to Geomatics as Support for Mobility of Students and Teachers, In ISPRS XXI International Congress, Beijing, China. Mattsson, H. (2001): Educational Profiles for Land Surveyors in Western and Central Europe, Enhancing Professional Competence of Surveyors in Europe, CLGE and FIG, 26–49. Prendergast, P. (2000): CLGE’s Initiative to Enhance Academic Standards for Geodetic Surveyors in Europe, www.fig.net/pub/CLGE-FIG-delft/report-1.htm#CLGE’s %20Initiative. Rinaudo, F. (2011): Teaching Geomatics in Italy, http://geomaticsksa.com/GTC2011/S1/PDF/3.pdf. Šima, J. (2007): Geomatics and Geoinformatics in Modern Information Society – projection of New Trends into their Curricula at the University of West Bohemia in Pilsen, In Scientia Est Potentia – Knowledge is Power, FIG Commission 2 Symposium, Prague, 7–9. Mrežne adrese URL 1: UNB – University of New Brunswick, Geodesy and Geomatics Engineering, http://www2.unb.ca/gge/HomePage.php, (28. 6. 2013.). URL 2: Newcastle University, Undergraduate Study, Surveying and Mapping Science BSc Honours, http://www.ncl.ac.uk/undergraduate/degrees/h244/courseoverview/, (30. 8. 2013.). URL 3: University of Florida, Undergraduate Catalog 2012–13, Geomatics, https://catalog.ufl.edu/ugrad/1213/agriculture/majors/geomatics.aspx, (25. 6. 2013.). URL 4: Politechnic University of Puerto Rico, Geomatic Sciences, Land Surveying and Mapping, Program Descriptions, http://www.pupr.edu/department/Geomatic/prog_undergrad.asp, (23. 8. 2013.). URL 5: University of Calgary, Geomatics Engineering, http://www.geomatics.ucalgary.ca/, (21. 6. 2013.). URL 6: Department of Geomatics, NCKU, http://www.geomatics.ncku.edu.tw/modules-Eng.php?page=IntroductionEng, (4. 7. 2013.). URL 7: University of Lagos, Department Surveying & Geoinformatics, http://www.unilag.edu.ng/departmentdetail.php?sno=16&parentid=15, (6. 8. 2013.). URL 8: RMIT University, Bechelor of Applied Science (Surveying), http://www.rmit.edu.au/browse;ID=BP089, (24. 6. 2013.). 16 Frančula, N. i Tutić, D.: Usporedba studija geodezije i geoinformatike na…, Geod. list 2014, 1, 1–16 Comparison of Study of Geodesy and Geoinformatics at the Faculty of Geodesy, University of Zagreb with similar Studies in the World ABSTRACT. For the purpose of comparison of study of Geodesy and Geoinformatics at the Faculty of Geodesy, University of Zagreb with similar studies in the world we have made an analysis of studies of geodesy (surveying and mapping), geodesy and geoinformatics and geomatics at eight universities in Europe, four universities in North America and one university in each: Asia, Africa and Australia. Selection of universities was primarily dependent on the availability of all the necessery data on the Internet in English or German. The required data for the analysis were the list of courses per semester, credits or lectures and exercises hours for each course, the conditions that a student must meet to graduation and courses descriptions. For each undergraduate study all courses are grouped into these categories: mathematics, physics, geoinformatics, engineering and land surveying, geodetic calculations, photogrammetry, cartography, mathematical, physical and satellite geodesy, land management and other content. In all studies for each category we calculated the percentage of representation in relation to the total content and compared them with study in Zagreb. We have also given a brief comparison of graduate studies with regard to the kind of programs offered and number of specializations. Keywords: surveying and mapping, geodesy, geoinformatics, geomatics, undergraduate studies, graduate studies. Primljeno: 2013-10-16 Prihvaćeno: 2014-01-03 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 17 UDK 528.563.026.2:550.831:528.41(497.5) Pregledni znanstveni članak Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike Hrvatske Marija REPANIĆ, Ilija GRGIĆ, Tomislav BAŠIĆ – Zagreb1 SAŽETAK. U radu je dan prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike Hrvatske. Dan je pregled važećih domaćih propisa i međunarodnih standarda relevantnih za uspostavu gravimetrijske mreže 0. reda, stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka te uspostavu ECGN postaja. Analizirano je stanje postojeće gravimetrijske mreže 0. reda. Utvrđeno je da gravimetrijska mreža 0. reda obuhvaća nedovoljan broj (četiri) pouzdano određenih apsolutnih točaka koje zadovoljavaju međunarodne kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka. Također, apsolutna gravimetrijska mjerenja na točkama 0. reda obavljena su prije 13, odnosno 17 godina (ovisno o točki) pa je nužno što prije obaviti novu seriju apsolutnih mjerenja. Nadalje, dan je prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda s četiri (ili alternativno tri) nove točke (u Čakovcu, Zaboku, Gospiću i Splitu) i predložena je lokacija u Rovinju za premještanje postojeće točke u Puli. Prijedlogom za dopunu vodilo se računa da točke gravimetrijske mreže 0. reda ujedno posluže i za uspostavu nove horizontalne i vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze, te da omoguće uspostavu jedne do dvije ECGN postaje na hrvatskom teritoriju. Ključne riječi: gravimetrijske mreže, gravimetrijska mreža 0. reda, apsolutna gravimetrija, ECGN, gravimetrijska kalibracijska baza. 1. Uvod Sukladno Pravilniku o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne novine 2009), osnovnu mrežu stalnih gravimetrijskih točaka geodetske osnove Republike Hrvatske čini gravimetrijska mreža 0., I., i II. reda. Nadalje, gravimetrijska mreža 0. reda služi kao osnova za razvijanje gravimetrijskih mreža nižih redova te omogućava sigurno održavanje gravimetrijskog datuma. Osnovna gravimetrijska mreža Republike Hrvatske (u nastavku OGM) izvorno je obuhvaćala 6 točaka 0. reda, na kojima je ubrzanje sile teže određeno apsolutnim gravimetrijskim mjerenjima u razdoblju od 1996. do 2000. godine i 36 točaka mr. sc. Marija Repanić, Državna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, e-mail: marija.repanic@dgu.hr, dr. sc. Ilija Grgić, Državna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, e-mail: ilija.grgic@dgu.hr, prof. dr. sc. Tomislav Bašić, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, HR-10000 Zagreb, e-mail: tomislav.basic@geof.hr. 1 18 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 I. reda čije su vrijednosti ubrzanja sile teže određene 2003. godine na temelju vrijednosti točaka 0. reda i relativnih gravimetrijskih mjerenja OGM-a (Barišić i dr. 2008). Međutim, do sada je potpuno uništena jedna apsolutna gravimetrijska točka, dok su tri točke I. reda znatno oštećene. Dizajn OGM-a, odabir metoda mjerenja, izmjeru i izjednačenje mreže obavio je Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu za potrebe Državne geodetske uprave (u nastavku DGU), dok je određivanje položaja i visine točaka I. reda obavio Hrvatski geodetski institut (u nastavku HGI). HGI je od 2007. do 2010. godine za potrebe DGU-a obavio proširenje OGM-a na značajnije otoke hrvatskog dijela Jadrana. Proširenje je obavljeno u tri faze, od kojih svaka pokriva određenu teritorijalnu cjelinu. Nakon proširenja OGM obuhvaća 6 točaka 0. reda te 59 točaka I. reda (slika 1). Dakle, proširenje uključuje 23 nove točke I. reda, od kojih je 18 točaka stabilizirano na otocima, jedna točka na poluotoku Pelješcu te 4 točke na kopnu. Slika 1. Točke osnovne gravimetrijske mreže RH nakon proširenja na otoke. Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 19 HGI je 2008. godine započeo uspostavu gravimetrijske mreže II. reda na temelju Projekta uspostave gravimetrijske mreže II. Reda, izrađenog u HGI-u 2007. godine. Sukladno Projektu, mreža II. reda obuhvaćat će 206 novih točaka, koje će se relativnim gravimetrijskim mjerenjima povezati s postojećim točkama OGM-a. Nakon ukidanja HGI-a preuzeo ga je DGU 2010. godine, koji nastavlja radove na uspostavi gravimetrijske mreže II. reda. Kao pripremu za novi ciklus apsolutne gravimetrijske izmjere gravimetrijske mreže 0. reda, HGI je 2010. godine za potrebe DGU-a izradio studiju o stanju i prijedlog za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda i gravimetrijske kalibracijske baze Republike Hrvatske. Prijedlogom za dopunu vodilo se računa da točke gravimetrijske mreže ujedno posluže i za uspostavu nove horizontalne i vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze, te da omoguće uspostavu jedne do dvije postaje Europske kombinirane geodetske mreže (engl. European Combined Geodetic Network – ECGN) na hrvatskom teritoriju. U ovom radu dan je pregled činjenica relevantnih za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda utvrđenih studijom. 2. Međunarodni standardi i važeći propisi RH 2.1. Gravimetrijska mreža 0. reda Gravimetrijske mreže 0. reda, čije su točke u pravilu mjerene apsolutnim gravimetrima, definiraju datum državne mreže te služe za praćenje vremenskih promjena ubrzanja sile teže na temelju ponovljenih opažanja (Csapó i dr. 2003). Pravilnikom o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne novine 2009) utvrđeno je da je na gravimetrijskim točkama 0. reda potrebno provesti apsolutna gravimetrijska mjerenja najmanje jednom u 10 godina. Ovisno o veličini teritorija i financijskim mogućnostima gustoća točaka gravimetrijskih mreža 0. reda razlikuje se od države do države. Prema Torgeu (1989) udaljenost između gravimetrijskih točaka 0. reda iznosi od 100 do 300 km. Treba imati na umu da je taj podatak bio aktualan prije više od 20 godina, te da danas europske države, sukladno svojim mogućnostima, teže većoj gustoći točaka 0. reda. Tako se npr. mađarska mreža 0. reda sastoji od 15 točaka mjerenih apsolutnim gravimetrima koje su međusobno udaljene 100 do 120 km, što osigurava gustoću od 1 točke na 6400 km2 (Csapó i dr. 2003); slovenska od 6 točaka (Medved i dr. 2009), dakle s gustoćom od 1 točke na 3400 km2; švicarska se sastojala od 5 točaka do 2003. godine, kada su otpočeli radovi na reopažanju postojećih i uspostavi novih točaka 0. reda (Marti i dr. 2007). 2.2. Kriteriji za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka Pravilnikom o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne novine 2009) utvrđeno je da se točke 0. reda stabiliziraju u skladu s međunarodnim preporukama, te da ih je potrebno osigurati s najmanje 3 ekscentra. Pri izboru lokacije apsolutne gravimetrijske točke treba poštovati sljedeće međunarodne kriterije (Torge 1989, IAG 2003): 20 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 1)Lokacija mora biti geološki i seizmički stabilna. 2)Lokacija mora biti hidrološki stabilna (male varijacije podzemnih voda, udaljene nekoliko kilometara od rijeka i obala). 3)Treba izbjegavati lokacije s visokom razinom umjetne mikroseizmike (uzrokovane strojevima, dizalicama, željeznicom ili frekventnim cestama). 4)Točku treba smjestiti na najnižem katu postojane zgrade. Zgrada mora biti starija od 10 godina, a veći građevinski radovi ne bi se trebali očekivati nekoliko idućih desetljeća. 5)Zgrada mora biti lako dostupna i pod nadzorom lokalne ispostave geodetske uprave ili znanstvene institucije. 6)Točka mora biti smještena u zasebnoj prostoriji s električnim priključkom (220 V, 1 kW), veličine najmanje 2 × 2 m, visine najmanje 2 m, s vratima minimalne širine 80 cm. 7)Potrebno je osigurati stabilnu podlogu za postavljanje instrumenta veličine 1 × 1 m, horizontalnu do 1 cm/m (po mogućnosti zasebni stup na živom kamenu ili direktno na stabilnim temeljima zgrade), bez ikakvih podnih obloga, udaljenu najmanje 60 cm od zidova. 8)Treba osigurati postojanu temperaturu u prostoriji između 15 i 25 °C, s maksimalnim promjenama od 1 °C/h i 5 °C/dan. 9)Preporuča se postavljanje pijezometra za mjerenje razine podzemnih voda u blizini točke. 10)Točku je potrebno povezati s državnom položajnom i visinskom mrežom. 11)Potrebno je obavljati lokalnu kontrolu relativnim gravimetrijskim vezama na ekscentrične točke, tj. točke osiguranja. 2.3. ECGN postaje Europska kombinirana geodetska mreža (ECGN) trebala bi poslužiti kao realizacija europskoga kinematičkoga referentnog sustava (IAG 2003). ECGN mrežom bi se, kroz povezivanje prostornih i visinskih referentnih sustava s procjenom parametara Zemljina gravitacijskog polja, omogućilo povećanje točnosti referentnih sustava. ECGN mreža trebala bi objediniti vremenske serije prostornih, geometrijskih opažanja (GNSS, Galileo) s opažanjima i parametrima Zemljina gravitacijskog polja (ubrzanje sile teže, plimni valovi, utjecaj oceana) te dopunskim informacijama (meteorološkim i drugim podacima). Na svim ECGN postajama kombiniraju se sljedeća mjerenja (IAG 2003): •određivanje položaja pomoću GNSS-a na 10–9 i bolje (permanentna mjerenja) •ubrzanja sile teže apsolutnim gravimetrima na 0,01 mms–2 (ponavljana mjerenja) •fizikalne visine (nivelmanska veza na European Vertical Reference System – EVRS, tj. repere United European Levelling Network – UELN-a) na 1 mm/km (ponavljana mjerenja). Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 21 K tome, na nekim od ECGN postaja prikupljaju se i dodatni podaci: •plimni valovi i promjene morske razine (permanentna mareografska mjerenja) •visokofrekventne varijacije ubrzanja sile teže (permanentna opažanja supravodljivim gravimetrima) •koncentracija vlage u atmosferi (permanentna mjerenja radiometrima). Dopunski podaci uključuju ciklička opažanja veza između referentnih točaka lokalne mreže te permanentna mjerenja meteoroloških parametara i razine pod zemnih voda. Referentne točke različitih mjerenja na jednoj ECGN postaji čine lokalnu mrežu (slika 2). One se trebaju nalaziti u krugu od 1 km, a veze između njih trebaju se odrediti s preciznošću od 1 mm za sve tri prostorne komponente (IAG 2003, URL 1). Slika 2. Primjer lokalne mreže referentnih točaka različitih mjerenja ECGN postaje (prema URL 1). 22 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 Apsolutne gravimetrijske točke koje su sastavni dio ECGN postaja moraju zadovoljiti međunarodne kriterije navedene u poglavlju 2.2. K tome, apsolutna gravimetrijska mjerenja moraju biti preciznosti od 0,02 do 0,05 mms–2, moraju se ponavljati svakih 12 do 24 mjeseca, a apsolutni gravimetri kojima se obavljaju moraju biti uključeni u usporedbe apsolutnih gravimetara (IAG 2003). GNSS točke moraju zadovoljiti kriterije za EPN (EUREF Permanent Network) postaje, a mareografska mjerenja standarde međunarodnih centara za morsku razinu, kao što su PSMSL (Permanent Service for Mean Sea Level), ESEAS (European Sea Level Service), itd. U Republici Hrvatskoj za sada nije uspostavljena ni jedna ECGN postaja. 3. Stanje gravimetrijske mreže 0. reda RH Gravimetrijska mreža 0. reda Republike Hrvatske (slika 3) sastoji se od 6 točaka: AGT01 (Osijek), AGT02 (Zagreb – Maksimir), AGT03 (Zagreb – Puntijarka), AGT04 (Pula), AGT05E (Makarska) i AGT06 (Dubrovnik) (Bašić i dr. 2006a). Treba napomenuti da je točka AGT05 (Makarska) na kojoj su obavljena mjerenja apsolutnim gravimetrom uništena preuređenjem atomskog skloništa hotela Biokovka pa je umjesto nje u gravimetrijsku mrežu 0. reda uključen njezin ekscentar AGT05E, na kojem nisu obavljena apsolutna mjerenja (Bašić i dr. 2006a). Vrijednost ubrzanja sile teže na toj točki određena je na temelju relativnih gravimetrijskih mjerenja izjednačenjem OGM-a, dakle na isti način kao i vrijednosti gravimetrijskih točaka I. reda. Tablica 1 sadrži podatke o točkama 0. reda. Tablica 1. Koordinate i ubrzanje sile teže gravimetrijskih točaka 0. reda. Broj točke Ime točke j (HTRS96) l (HTRS96) H (HVRS71) g (IGSN71) [m] [mms–2] AGT01 Osijek 45°3240.0410 18°4343.0675 87.670 9 806 586.538 AGT02 Zagreb – Maksimir 45°4938.4012 16°0111.7829 144.767 9 806 622.590 AGT03 Zagreb – Puntijarka 45°5426.3536 15°5805.0613 987.689 9 805 104.397 AGT04 Pula 44°5009.3538 13°5020.9724 14.788 9 806 073.900 AGT05E Makarska 43°1730.9682 17°0120.0872 8.101 9 804 058.590 AGT06 42°3850.0928 18°0444.0143 93.678 9 803 696.439 Dubrovnik Apsolutna gravimetrijska mjerenja na gravimetrijskim točkama 0. reda u sklopu projekta Priključenje Republike Hrvatske na svjetsku apsolutnu gravimetrijsku mrežu obavili su 1996. godine stručnjaci tadašnjega njemačkog Institut für Angewändte Geodäsie (IfAG), danas Bundesamt für Kartographie und Geodäsie (BKG), a mjerenja u sklopu projekta UNIfication of GRAvity systems in Central Europe (UNIGRACE) stručnjaci francuskog Ecole et Observatoire des Sciences de la Terre (EOST) i njemačkog BKG-a 1999. i 2000. godine (Barišić i dr. 2008). Od Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 23 Slika 3. Gravimetrijska mreža 0. reda Republike Hrvatske. strane Republike Hrvatske projekte su vodili stručnjaci Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tablici 2 dan je pregled mjerenja i korišteni instrumentarij. Osim apsolutnih gravimetrijskih mjerenja, na točkama je obavljeno određivanje vertikalnih gradijenata ubrzanja sile teže relativnim gravimetrima, te povezivanje s ekscentričnim točkama (Hećimović 2004). Na žalost, podaci o relativnim vezama na ekscentrične točke nisu dostupni za sve točke. U svrhu očuvanja od eventualnog uništenja, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je za potrebe DGU-a 2004. godine stabilizirao ekscentrične točke osiguranja za apsolutne gravimetrijske točke, i to po tri točke u Osijeku (AGT01), Zagrebu (zajedničke točke za AGT02 i AGT03), Puli (AGT04) i Dubrovniku (AGT06) (Bašić i dr. 2006b). Tijekom 2005. i 2006. godine obavljena je relativna gravimetrijska izmjera mikrogravimetrijskih mreža te povezivanje točaka osiguranja na državni položajni i visinski sustav (Bašić i dr. 2006c). 24 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 Tablica 2. Apsolutna gravimetrijska mjerenja na gravimetrijskim točkama 0. reda (prema Barišić i dr. 2008). 1. mjerenje Datum 2. mjerenje Ustanova Instrument Datum Ustanova Instrument AGT01 Kolovoz 2000. BKG FG5-101 Studeni 2000. EOST FG5-206 AGT02 Lipanj 1996. IfAG FG5-101 – – – AGT03 Lipanj 1996. IfAG FG5-101 – – – AGT04 Lipanj 1996. IfAG FG5-101 – – – AGT05 Lipanj 1996. IfAG FG5-101 – – – AGT06 Kolovoz 1999. EOST FG5-206 Travanj 2000. BKG FG5-101 Od šest točaka gravimetrijske mreže 0. reda (tablica 1), dvije točke ne zadovoljavaju kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka. Naime, prostorija u kojoj se nalazi točka AGT05E (Makarska) nema propisanu veličinu od minimalno 2 × 2 m pa u nju nije moguće smjestiti instrumentarij za apsolutna gravimetrijska mjerenja. Nadalje, točka AGT02 (Zagreb – Maksimir) smještena je u Opservatoriju Maksimir Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u prostoriji s pomičnim krovom, zbog čega je praktički nemoguće ostvariti zahtjeve za postojanom temperaturom. Upravo je zbog problema s temperaturom tijekom apsolutnih mjerenja 1996. godine, kao lokacija za apsolutnu gravimetrijsku točku u Zagrebu ipak izabrana stalna seizmička postaja „Puntijarka“ (Čolić i dr. 1997), tj. točka AGT03. Međutim, na točki AGT02 obavljena su kompletna opažanja u trajanju od puna 24 sata, kao i određivanje vertikalnoga gradijenta ubrzanja sile teže, ali (zbog problema s temperaturom) s manjom preciznošću u odnosu na ostale točke (ibid.). Ostale točke zadovoljavaju spomenute kriterije, ali kako se prostorijama u kojima su smještene služe različite pravne osobe, postoji opasnost da će u budućnosti pristup točkama AGT01, AGT04 i AGT06 biti otežan. K tome, kako se točka AGT04 nalazi u atomskom skloništu hotela Histria, dakle u objektu koji je u privatnom vlasništvu, postoji opasnost uništenja točke prenamjenom prostorije (što se dogodilo s točkom AGT05). Prema tome, može se zaključiti da u Republici Hrvatskoj postoje četiri apsolutne gravimetrijske točke s pouzdano određenim vrijednostima ubrzanja sile teže, koje ujedno zadovoljavaju kriterije za stabilizaciju. To su: AGT01 (Osijek), AGT03 (Zagreb – Puntijarka), AGT04 (Pula) i AGT06 (Dubrovnik). Navedene točke međusobno su udaljene 200 – 400 km, a njihova gustoća odgovara jednoj točki na približno 14 000 km2. Točke pokrivaju raspon ubrzanja sile teže od 2890 mms–2 (s točkom AGT02 2926 mms–2), dok raspon gravimetrijskih točaka I. reda iznosi 4334 mms–2. Apsolutna gravimetrijska mjerenja na točkama obavljena su prije 17, odnosno 13 godina (tablica 2). Na temelju opisanog stanja gravimetrijske mreže 0. reda, mogu se donijeti sljedeći zaključci: •Gravimetrijska mreža 0. reda RH obuhvaća nedovoljan broj (četiri) pouzdano određenih apsolutnih točaka. •Apsolutna gravimetrijska mjerenja na točkama 0. reda obavljena su prije 13, odnosno 17 godina pa je nužno što prije obaviti novu seriju apsolutnih mjerenja. Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 25 4. Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda te ponovne izmjere S obzirom na opisano stanje, treba što prije ponoviti mjerenja i dopuniti gravimetrijsku mrežu 0. reda RH novim apsolutnim točkama. Pritom treba voditi računa da novouspostavljene točke ujedno posluže i za uspostavu nove horizontalne i vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze. Također, s obzirom na europski, ali i svjetski trend povezivanja u kombinirane kinematičke mreže, odnosno sustave, bilo bi dobro da apsolutne gravimetrijske točke ujedno posluže za uspostavu jedne do dvije ECGN postaje na teritoriju Republike Hrvatske. 4.1. Dopuna gravimetrijske mreže 0. reda Nova gravimetrijska mreža 0. reda trebala bi obuhvaćati stare točke koje za dovoljavaju kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka. To su: AGT01 (Osijek), AGT03 (Zagreb – Puntijarka), AGT04 (Pula) i AGT06 (Du brovnik). Međutim, kako se točka AGT04 nalazi u objektu koji je u privatnom vlasništvu, preporuča se točku premjestiti, a kao alternativa predložena je točka AGT11 u Rovinju. K tome, predložena je uspostava još četiri nove apsolutne gravimetrijske točke, i to AGT07 u Čakovcu, AGT08 u Zaboku, AGT09 u Gospiću i AGT10 u Splitu (slika 4, tablica 3). Za točku u Gospiću predložena je i rezervna lokacija. Približne koordinate i približne visine za novopredložene točke i rezervne lokacije (tablica 3) određene su pomoću topografskih karata mjerila 1:25 000 te pomoću obližnjih repera. Ubrzanje sile teže procijenjeno je na temelju ubrzanja sile teže točaka OGM-a koje imaju približno iste koordinate i visinu. Tablica 3. (Približne) koordinate i (približno) ubrzanje sile teže na gravimetrijskim točkama 0. reda. Broj točke Ime točke j (HTRS96) l (HTRS96) 45°3240.0410 18°4343.0675 H (HVRS71) g (IGSN71) [m] [mms–2] 87.670 9 806 586.538 987.6890 9 805 104.397 AGT01 Osijek AGT03 Zagreb – Puntijarka 45°5426.3536 15°5805.0613 AGT04 Pula 44°5009.3538 13°5020.9724 14.788 9 806 073.900 AGT06 Dubrovnik 42°3850.0928 18°0444.0143 93.678 9 803 696.439 AGT07 Čakovec 46°2316 16°2620 165 9 807 063 AGT08 Zabok 46°0149 15°5435 160 9 806 825 AGT09a Gospić – DHMZ 44°3302 15°2222 560 9 804 070 AGT09b Gospić – PUK 44°3308 15°2240 567 9 804 074 AGT10 Split 43°3040 16°2617 5 9 804 400 AGT11 Rovinj 45°0453 13°3828 15 9 806 260 26 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 Slika 4. Nova gravimetrijska mreža 0. reda Republike Hrvatske. Sukladno prijedlogu, gravimetrijska mreža 0. reda sastojat će se od osam apsolutnih gravimetrijskih točaka. Dakle, u konačnu mrežu bit će uključena ili dosadašnja točka AGT04 u Puli ili novouspostavljena točka AGT11 u Rovinju. Udaljenost između točaka (bez točke AGT03) iznosit će od 58 do 209 km, a prosječno 160 km. Gustoća mreže odgovara jednoj točki na približno 7000 km2. Točke će pokrivati raspon ubrzanja sile teže od približno 3370 mms–2, dok raspon gravimetrijskih točaka I. reda iznosi 4334 mms–2. Novopredložene točke AGT07 (Čakovec) i AGT09 (Gospić) trebale bi biti krajnje točke nove horizontalne kalibracijske baze (uz mogućnost uključivanja i točke AGT10 u Splitu), a točka AGT08 (Zabok) bi, zajedno s postojećom točkom AGT03 (Zagreb – Puntijarka), trebala poslužiti uspostavi nove vertikalne kalibracijske baze. K tome bi točke AGT07 i AGT10 trebale omogućiti uspostavu ECGN postaja u Čakovcu i Splitu. Sve novopredložene točke nalaze se relativno blizu autoceste. U nastavku su ukratko izloženi razlozi za izbor predloženih lokacija. Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 27 4.1.1. Točka AGT07 Primarni razlog za izbor lokacije točke AGT07 u Čakovcu je uspostava ECGN postaje. Naime, uz točku AGT10 u Splitu, ni jedna druga točka novopredložene gravimetrijske mreže 0. reda nije pogodna za uspostavu ECGN postaje (osim točke AGT11 u Rovinju, kojom će se možda zamijeniti točka AGT04 u Puli). Postojeće apsolutne točke su ili udaljene mnogo više od 1 km, koliko je dopušteno kriterijima za uspostavu ECGN postaje, od postojeće permanentne GNSS postaje, ili u njihovoj široj okolici nema repera UELN-a. Iako je predložena lokacija točke AGT07 udaljena (zračno) samo 58 km od točke AGT08 u Zaboku (koja je pak nužna zbog uspostave kvalitetne vertikalne kalibracijske baze), pokazalo se potrebnim uspostaviti ovu dodatnu apsolutnu točku na sjeveru Republike Hrvatske. Izabrana je najsjevernija lokacija na kojoj je uspostavljena referentna GNSS postaja Hrvatskoga pozicijskog sustava CROPOS. Takav izbor lokacije osim što omogućuje uštedu na uspostavi ECGN postaje zbog postojeće referentne GNSS postaje, omogućuje i proširenje raspona ubrzanja sile teže gravimetrijske mreže 0. reda. Predložena lokacija nalazi se u zgradi Područnog ureda za katastar Čakovec, gdje je smještena i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja. Ako se naknadno ipak pokaže mogućim uspostaviti ECGN postaju na nekoj od ostalih točaka novopredložene gravimetrijske mreže 0. reda, treba razmisliti o opravdanosti uspostave ove apsolutne gravimetrijske točke. 4.1.2. Točka AGT08 Kako točka AGT02 Zagreb – Maksimir nije prikladna za apsolutna gravimetrijska mjerenja, trebalo je pronaći novu lokaciju za apsolutnu gravimetrijsku točku koja će, zajedno s točkom AGT03 Zagreb – Puntijarka, biti sastavni dio vertikalne kalibracijske baze. Pritom se, uz kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih točaka, vodilo računa da se izborom lokacije ostvari primjereni raspon ubrzanja sile teže vertikalne kalibracijske baze, te da se ujedno pronađe lokacija koja je vremenski što bliža postojećoj točki AGT03. Kao prikladno rješenje pokazala se predložena lokacija u Zaboku. Predložena lokacija nalazi se u zgradi Područnog ureda za katastar Krapina, Ispostava Zabok, gdje je smještena i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja. Kako se predložena lokacija nalazi u istoj zgradi gdje i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja, postoji mogućnost da se nakon obnove Visinskoga referentnog sustava RH ostvare uvjeti za uspostavu ECGN postaje. Naime, ako se u blizini Zaboka uspostavi novi vlak nivelmana visoke točnosti, koji će biti uključen u UELN, uspostava ECGN postaje u Zaboku bit će puno isplativija od uspostave dodatne apsolutne gravimetrijske točke u Čakovcu. 4.1.3. Točka AGT09 Uspostava apsolutne točke u Gospiću pokazala se nužnom, ne samo da bi se ostvarila što homogenija pokrivenost teritorija RH apsolutnim gravimetrijskim točkama, nego da se omogući i uspostava horizontalne kalibracijske baze. Iako za sada blizu Gospića ne prolazi vlak nivelmana visoke točnosti, u Gospiću postoji permanentna GNSS postaja, pa postoji mogućnost da se u budućnosti (nakon obnove Visinskoga referentnog sustava RH) lokacija iskoristi za uspostavu ECGN postaje. 28 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 K tome, lokacija zadovoljava važan uvjet za uključenje u horizontalnu kalibracijsku bazu, a to je blizina autoceste. Predložena lokacija nalazi se u zgradi glavne meteorološke postaje u Gospiću, Državnoga hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Rezervna lokacija nalazi se u zgradi Područnog ureda za katastar Gospić, gdje je smještena i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja. Prednost je dana zgradi DHMZ-a zbog pogodnije lokacije s obzirom na mikroseizmiku, ali i zbog toga što nije potrebno raditi dodatne građevinske zahvate. 4.1.4. Točka AGT10 Lokacija u Splitu za uspostavu apsolutne gravimetrijske točke izabrana je iz više razloga: kako bi se osigurala homogena pokrivenost teritorija RH apsolutnim točkama, zbog eventualnog uključenja u horizontalnu kalibracijsku bazu, te zato što je to idealna lokacija za uspostavu ECGN postaje. Naime, predložena lokacija apsolutne gravimetrijske točke u Splitu udaljena je samo 500 m od mareografa u splitskoj luci, na kojem se od 1956. godine kontinuirano bilježe mjerenja morske razine. K tome, 2004. godine na mareografu je u okviru projekta ESEAS-RI (European Sea Level Service – Research Infrastructure) instalirana permanentna GPS postaja (Mihanović i dr. 2004). Nadalje, u Splitu postoji i CROPOS-ova permanentna GNSS postaja na zgradi Područnog ureda za katastar Split, udaljena od mareografa oko 600 m. Međutim, sama zgrada Područnog ureda za katastar nepovoljna je za stabilizaciju apsolutne gravimetrijske točke jer se nalazi neposredno uz usjek željezničke pruge. Predložena lokacija nalazi se u atomskom skloništu franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja. 4.1.5. Točka AGT11 Kako se točka AGT04 u Puli nalazi u objektu koji je u privatnom vlasništvu, preporučljivo ju je premjestiti zbog opasnosti od njezina uništenja prenamjenom prostorije. Za smještaj premještene točke AGT11 izabran je grad Rovinj jer se u njemu nalazi mareograf, a na kojem se od 1956. godine kontinuirano bilježe mjerenja morske razine. Predložena lokacija nalazi se u crkvici Majke Božje od Milosti. 4.2. Izmjera apsolutnih gravimetrijskih točaka Apsolutna (i relativna) gravimetrijska mjerenja nužno je ciklički ponavljati zbog vremenskih promjena ubrzanja sile teže uzrokovanih geodinamičkim promjenama, kao što su tektonski pomaci i promjena rasporeda Zemljinih masa (Torge 1989). Razdoblje ponavljanja cikličke izmjere ovisi o geodinamici pojedinog područja. Pravilnikom o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova (Narodne novine 2009) utvrđeno je da je na gravimetrijskim točkama 0. reda potrebno provoditi apsolutna gravimetrijska mjerenja najmanje jednom u 10 godina. Međutim, kako u Hrvatskoj još nisu provedena istraživanja na temelju kojih bi se mogao donijeti zaključak o optimalnom intervalu cikličke izmjere ubrzanja sile teže, uputno bi bilo apsolutna gravimetrijska mjerenja ponavljati i češće, dok se ne dobije uvid u stabilnost vrijednosti ubrzanja sile teže na pojedinim lokacijama. S druge strane, na gravimetrijskim točkama u okviru ECGN postaja, apsolutna gravimetrijska mjerenja potrebno je ponavljati svakih 12 do 24 mjeseca (IAG 2003). Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 29 Kako u Republici Hrvatskoj ni jedna institucija ne posjeduje apsolutni gravimetar kojim bi se mogla obaviti potrebna mjerenja, izmjeru za sada mogu obaviti samo inozemne institucije koje nude usluge apsolutnih gravimetrijskih mjerenja. 4.3. Nastavak radova na dopuni gravimetrijske mreže 0. reda RH Bez obzira hoće li se točka AGT04 u Puli zamijeniti točkom AGT11 u Rovinju ili ne, u predstojećem ciklusu izmjere gravimetrijske mreže 0. reda trebalo bi obaviti apsolutna mjerenja i na točki AGT04. Time bi se osigurao uvid u vremenske promjene ubrzanja sile teže na tom području u vremenskom razdoblju između dviju izmjera. Prije same realizacije dopune gravimetrijske mreže 0. reda, trebalo bi odvagnuti koristi naspram troškova uspostave apsolutne gravimetrijske točke u Čakovcu. Naime, primarni razlog za uspostavu točke AGT07 u Čakovcu upravo je uspostava ECGN postaje. Ako bi se prilikom obnove visinskog sustava RH uspostavio vlak nivelmana visoke točnosti koji bi prolazio kroz Gospić te vlak u blizini Zaboka, ostvarili bi se uvjeti za uspostavu ECGN postaje u Gospiću, odnosno Zaboku. U tom bi slučaju jedina prednost uspostave apsolutne gravimetrijske točke u Čakovcu bila njezin krajnji sjeverni položaj i time veći raspon ubrzanja sile teže gravimetrijske mreže 0. reda i hrvatskih ECGN postaja. Međutim, treba imati na umu da će do uspostave novih vlakova nivelmana visoke točnosti i njihove obrade u okviru UELN mreže proći nekoliko godina. Lokacije za uspostavu apsolutnih gravimetrijskih točaka predložene su na temelju položaja točaka i procijenjene vrijednosti ubrzanja sile teže. Pritom se vodilo računa da se točke nalaze što bliže autocestama te da su smještene ili u samim zgradama područnih ureda za katastar DGU-a, odnosno njihovim ispostavama, ili u zgradama drugih državnih institucija koje su u blizini područnih ureda DGU-a, a samim time i lako dostupne njihovim djelatnicima. Također, vodilo se računa o kriterijima za stabilizaciju apsolutnih točaka. Djelatnici Hrvatskoga geodetskog instituta obišli su predložene lokacije i utvrdili da su pogodne za izvođenje apsolutnih gravimetrijskih mjerenja. Potrebni zahvati na pojedinim lokacijama opisani su u studiji o stanju i prijedlogu za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda i gravimetrijske kalibracijske baze Republike Hrvatske. Za predložene lokacije koje nisu u nadležnosti DGU-a potrebno je riješiti zakonski okvir s institucijama u čijim će se prostorijama nalaziti apsolutne gravimetrijske točke, što će osigurati i njihovu zaštitu od uništenja (eventualnom prenamjenom prostorije). S obzirom na iznimnu važnost predloženih radova, visoke financijske zahtjeve i veliki vremenski interval ponavljanja mjerenja (osim za točke koje su uključene u ECGN postaje), treba pomno razmotriti karakteristike predloženih lokacija. Pritom bi za sve točke nove gravimetrijske mreže 0. reda, a pogotovo za novopredložene točke, trebalo zatražiti mišljenje Hrvatskoga geološkog instituta o stabilnosti lokacija. Prije konačnog odabira lokacija sezonska stabilnost ubrzanja sile teže na predloženim lokacijama mogla bi se ispitati i relativnim gravimetrijskim mjerenjima u različitim godišnjim dobima. Naime, svaku predloženu lokaciju trebalo bi povezati s najmanje tri postojeće točke gravimetrijske osnove, i to nekoliko puta godišnje. Međutim, takvo ispitivanje ne bi dalo uvid u višegodišnju stabilnost ubrzanja sile teže. 30 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 Prije same apsolutne izmjere trebalo bi stabilizirati i ekscentre, tj. točke osiguranja za nove točke gravimetrijske mreže 0. reda. Također, trebalo bi u što kraćem roku od provođenja apsolutnih mjerenja obaviti povezivanje svih apsolutnih točaka s točkama osiguranja primjenom visokopreciznih relativnih mjerenja. 5. Zaključak Gravimetrijska mreža 0. reda služi kao osnova za razvijanje gravimetrijskih mreža nižih redova te omogućava sigurno održavanje gravimetrijskog datuma. Na gravimetrijskim točkama 0. reda moraju se provesti apsolutna gravimetrijska mjerenja najmanje jednom u 10 godina. Kao pripremu za novi ciklus apsolutne gravimetrijske izmjere gravimetrijske mreže 0. reda, HGI je 2010. godine za potrebe DGU-a izradio studiju o stanju i prijedlog za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda i gravimetrijske kalibracijske baze Republike Hrvatske. Studijom je utvrđeno da gravimetrijska mreža 0. reda obuhvaća nedovoljan broj (četiri) pouzdano određenih apsolutnih točaka te da su apsolutna gravimetrijska mjerenja obavljena na točkama 0. reda prije 13, odnosno 17 godina pa je nužno što prije obaviti novu seriju apsolutnih mjerenja. Prijedlogom za dopunu gravimetrijske mreže 0. reda predviđena je uspostava četiri nove apsolutne gravimetrijske točke, te premještanje jedne postojeće. Pritom se vodilo računa da točke gravimetrijske mreže ujedno posluže i za uspostavu nove horizontalne i vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze, te da omoguće uspostavu jedne do dvije ECGN postaje. Uzimajući u obzir međunarodne kriterije za uspostavu apsolutnih gravimetrijskih točaka i ECGN postaja, te vodeći računa o uspostavi kvalitetne horizontalne i vertikalne kalibracijske baze, predložene su lokacije koje predstavljaju optimalno rješenje uz minimum financijskih ulaganja. NAPOMENA. Rad je nastao na temelju istraživanja obavljenog u Hrvatskom geodetskom institutu i ne predstavlja službeni stav Državne geodetske uprave. Literatura Barišić, B., Repanić, M., Grgić, I., Bašić, T., Liker, M., Lučić, M., Markovinović, D. (2008): Gravity measurements on the territory of the Republic of Croatia – past, current and future gravity networks, International symposium on Terrestrial g ravimetry: Static and mobile measurements – symposium proceedings, Saint Petersburg, Russia. Bašić, T., Markovinović, D., Rezo, M. (2006a): Osnovna gravimetrijska mreža Republike Hrvatske, Geodetski list, 2, 73–91. Bašić, T., Rezo, M., Markovinović, D., (2006b): Projekt i stablizacija točaka mikrogravimetrijskih mreža na pet apsolutnih gravimetrijskih točaka – I. faza, Izvješća o znanstveno-stručnim projektima 2004./2005. godina, Državna geodetska uprava, Zagreb. Bašić, T., Markovinović, D., Rezo, M., (2006c): Mikrogravimetrijske mreže i projekt gravimetrijske mreže II. reda Republike Hrvatske, Izvješća o znanstveno-stručnim projektima 2004./2005. godina, Državna geodetska uprava, Zagreb. Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 31 Csapó, G., Kis, M., Völgyesi, L. (2003): Different adjustment methods for the Hungarian part of the unified European Gravity Network, 23. IUGG-ov generalni skup, 2003, Sapporo, Japan. Čolić, P. K., Pribićević, B., Špoljarić, D., Medak, D., Markovinović, D., Švehla, D., Lelas, N. (1997): Izvješće o radovima na projektu: Pripajanje Republike Hrvatske u svjetsku apsolutnu gravimetrijsku mrežu, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za geomatiku, Zagreb. Hećimović, Ž. (2004): Izvješće o podacima apsolutne gravimetrijske mreže Republike Hrvatske, drugo, ispravljeno izdanje, Hrvatski geodetski institut, Zagreb. IAG (2003): European Combined Geodetic Network (ECGN) – 1st call for participation – Implementation of the ECGN stations, IAG subcommission for Europe of the Commission X – Global and regional networks – EUREF and IAG subcommission for Europe of the international geoid and gravity commission – IGGC, http://www.bkg.bund.de/nn_162018/geodIS/ECGN/EN/Publications/ /publications__node.html__nnn=true), (13. 7. 2012.). Marti, U., Richard, Ph., Olivier, R. (2007): The National Gravity Network LSN2004, Swiss National Report on the Geodetic Activities in the years 2003 to 2007, IUGG-ov generalni skup, Perugia. Medved, K. (2008): Osnovna gravimetrična mreža Republike Slovenije, magistarski rad, Univerza v Ljubljani, Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana. Medved, K., Kuhar, M., Stopar, B., Koler, B. (2009): Izravnava opazovanj v osnovni gravimetrični mreži Republike Slovenije, Geodetski vestnik, 2, 223–238. Mihanović, H., Domijan, N., Leder, N., Čipić, S., Strinić, G., Gržetić, Z. (2004): CGPS Station collocated at Split tide gauge, prezentirano na Workshop on Observing and understanding sea level variations, St. Julians, Malta. Narodne novine (2009): Pravilnik o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova, 87. Torge, W. (1989): Gravimetry, de Gruyter, Berlin – New York. Mrežne adrese URL 1: ECGN Standards for Local Ties (2003), http://www.bkg.bund.de/nn_162204/geodIS/ECGN/EN/GuidelinesForms /guidelines-forms__node.html__nnn=true, (13. 7. 2012.). 32 Repanić, M. i dr.: Prijedlog dopune gravimetrijske mreže 0. reda Republike…, Geod. list 2014, 1, 17–32 Proposal of Zero Order Gravity Network of the Republic of Croatia Amendment ABSTRACT. Proposal of Zero Order Gravity Network of the Republic of Croatia amendment is depicted in this paper. Overview on domestic regulations and international standards regarding zero order gravity networks, absolute station selection and ECGN station implementation is given. State of the present zero order gravity network is analysed. It is deduced that zero order gravity network comprises insufficient number (four) of accurately determined absolute stations that satisfy international criteria for absolute gravity station monumentation. In addition, absolute gravity measurements have been conducted 13 or 17 years ago (with respect to specific station). Accordingly, it is necessary to conduct new set of absolute measurements as soon as possible. Furthermore, a proposal of zero order gravity network amendment is given, by inclusion of four new stations (in Čakovec, Zabok, Gospić and Split) and allocation of station in Pula to Rovinj. Proposed new stations should also facilitate realisation of horizontal and vertical calibration lines as well as implementation of one or two ECGN station on Croatian territory. Keywords: gravity networks, zero order gravity network, absolute gravimetry, ECGN, gravity calibration line. Primljeno: 2013-07-04 Prihvaćeno: 2014-01-23 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 33 UDK 528.93:623.64:528.915:004.6 Stručni članak Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000 u izdanju Vojnogeografskog instituta u Beogradu Branko PUCEKOVIĆ – Zagreb1 SAŽETAK. Prikazani su postupci i metode u procjeni kvalitete Topografske karte u mjerilu 1:25 000 (TK25) u izdanju Vojnogeografskog instituta (VGI) u Beogradu, koji se odnose na prvo izdanje te karte. Sva mjerenja i ispitivanja točnosti obavili su stručnjaci iz VGI-a. Karta kao konačni proizvod bila je otisnuta na papiru na kojem su obavljena mjerenja; izračunata su odstupanja i srednje pogreške za ocjenu točnosti. Obrađene su tri komponente karte: geografska, matematička i likovna. Ispitana je stvarna položajna točnost koordinatne mreže, osnovnih i detaljnih točaka, te visinska točnost reljefa prikazanog izohipsama i kotama. U današnje digitalno doba definirani su elementi kvalitete prostornih podataka o položaju, svojstvima i odnosima pojava u prostoru. Nakon definicije slijedi mjerenje kvalitete prostornih podataka da bi se konačno pristupilo njihovoj analizi i vizualizaciji. Ključne riječi: topografska karta, VGI, kvaliteta, pogreška, prostorni podaci, točnost. 1. Uvod Topografske karte mjerila 1:25 000 i sitnijega (1:50 000, 1:100 000, 1: 200 000, 1:500 000 i 1:1 000 000) izdao je nakon II. svjetskog rata Vojnogeografski institut u Beogradu (VGI). VGI je obnovljen odmah nakon oslobođenja Beograda 1944. Osim te vojne ustanove, ubrzo se osnivaju nove civilne kartografske ustanove: Učila u Zagrebu (Tlos od 1972. godine) i Geokarta u Beogradu. U kartografskim zavodima na fakultetima u Ljubljani i Zagrebu širi se kartografska djelatnost te se izdaju općegeografske, tematske i školske karte. Jugoslavenski leksikografski zavod radio je velike atlase i karte za svoja izdanja (Peterca i dr. 1974). Sva ispitivanja točnosti koja se navode u ovom prikazu odnose se na prvo izdanje topografske karte u mjerilu 1:25 000 (TK25). Izrada prvog izdanja započela je izmjerom 1947. godine, a završila tiskanjem zadnjeg lista 1968. godine. Nakon 1968. godine pristupilo se sustavnom ispitivanju točnosti TK25 (Grašić i dr. 1971). Ob mr. sc. Branko Puceković, Državna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, e-mail: branko.pucekovic@dgu.hr. 1 34 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 nova prvog izdanja TK25 započela je 1968. godine, a završila je drugim izdanjem te karte (Buder 1979). Definicija topografske karte dana je u 2. poglavlju. U 3. poglavlju navedeni su pokušaji definicije kvalitete karte koji se u literaturi često susreću kao neodređeni pojmovi. Kartografi su teorijski obradili tri osnovne komponente karte: geografsku, matematičku i likovnu (Milisavljević 1971), da bi se njihovom analizom došlo do elemenata kvalitete karte. Jedino se analizom matematičke komponente došlo do konkretnih metoda za ocjenu položajne točnosti. Druge dvije komponente karte, geografska i likovna, samo su teorijski obrađene, ali bez stvarne ocjene točnosti. Osnovni pojmovi o vrstama pogrešaka navedeni su u 4. poglavlju, kao i rezultati konkretnih ispitivanja točnosti TK25. Rezultati se odnose samo na ispitivanje položajne točnosti, koja ima dvije komponente: horizontalnu i vertikalnu točnost. 1.1. Opći podaci o Vojnogeografskom institutu U VGI-u je u 1970-im godinama bila najveća koncentracija najsuvremenije opreme za izradu geografskih karata. Osoblje VGI-a činile su aktivne vojne osobe – oficiri koji su se od 1945. godine školovali na Vojnom geodetskom učilištu, a nakon 1964. godine na Geodetskoj vojnoj akademiji (Petrović 1974). Svoje znanje iz kartografije usavršavali su na studiju kartografije i fotogrametrije na drugim fakultetima. Na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu neki su izradili i obranili svoje magistarske radove i disertacije: Svetislav Lazić, Miodrag Nikolić, Dragiša Nikolić, Filip Racetin, Miodrag Vlajković, Stipan Pleić, Miroslav Peterca i Ivan Buder (Frangeš 2007). Filip Racetin i Stipan Pleić neko su vrijeme radili u Hidrografskom institutu u Splitu. Ulaganje u kadrove i opremu bilo je u interesu obrane tadašnje države, te je samo jedna vojna ustanova, kao što je VGI, mogla odgovoriti na velike potrebe za kartama u navedenim mjerilima. Razvoj fotogrametrije i primjena novih autografa, na primjer Wild A-5 i A-6 (montirani su u prostorijama Hidrografskog instituta u Splitu), označili su prekretnicu u izradi karata. Samostalno aerofotosnimanje započelo je 19. 5. 1952. godine iz zračne luke Pleso (Buder 1984). VGI je obavljao niz teorijskih i praktičnih radova i analiza iz područja geodezije, fotogrametrije, topografije, kartografije, geofizike i geografije. 1.2. Povijest izrade TK25 u VGI-u Topografska izmjera u mjerilu 1:25 000 započela je 1947. i trajala je do 1968. godine. Bio je to mukotrpan i spor posao jer se radilo grafičko-tahimetrijskom metodom (Frangeš 2012). Za ilustraciju spomenimo da je 1956. godine u topografsku izmjeru bilo uključeno oko 200 geodetskih časnika, 1118 vojnika, 315 konja, 41 dvoosovinska kola i 23 motorna vozila. Prvi list TK25 izašao je iz tiska 1951. godine, a zadnji, 3029-i, krajem 1968. godine. Drugo izdanje TK25 radilo se u razdoblju od 1968. do 1980. godine (VGI 1984). Fotogrametrijskom metodom kartirano je 83 % od ukupnog broja listova TK25 (Buder 1984). Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 35 SR Hrvatska bila je u sastavu SFRJ sve do njezina raspada 1991. godine. Do tada su sva izdanja TK25 za teritorij Republike Hrvatske bila otisnuta u VGI-u u Beogradu. Ispitivanje točnosti listova TK25, koje je započelo je 1970-ih godina, izvedeno je tada najsuvremenijim metodama s obzirom na raspoloživu opremu, mjerne instrumente i znanstvena dostignuća. Svjedoci smo gotovo svakodnevnih promjena te korištenja novih tehnologija i softverskih rješenja u svim znanostima, pa tako i u geodeziji, kartografiji i geografiji. Iako su ispitivanja točnosti listova TK25 izvedena prije četrdesetak godina, ona su aktualna i danas jer su principi i metode ispitivanja ostali isti; osim toga, to su jedina ispitivanja točnosti tog izdanja karte. Iz te činjenice proizlazi i vrijednost takvih ispitivanja. Podsjetimo se da tada još nije bilo digitalno doba, svi listovi karte bili su otisnuti samo na papiru i autor kartograf mogao je pratiti cijeli tijek izrade karte od početka do kraja, do finalnog proizvoda, jer nisu postojali GIS alati niti baze podataka. Pojam kvalitete karte bio je izveden na drugačiji način jer su ispitivani listovi karte samo u analognom obliku, a točnost, kao jedan od elemenata kvalitete karte, bila je svedena samo na geometrijsku točnost. 2. Definicija topografske karte Topografska karta opća je geografska karta s velikim brojem informacija o mjesnim prilikama prikazanog područja, koje se odnose na naselja, prometnice, vode, vegetaciju, oblike reljefa Zemlje i granice teritorijalnih područja, sve dopunjeno opisom karte. Svi navedeni objekti prikazuju se na topografskoj karti s jednakom važnošću (Frangeš 2003). Svaka karta može biti vidljiva kao otisak na papiru ili kao slika na zaslonu monitora. Virtualna karta ne može se opipati, a da bi bila vidljiva mora se iz datoteke kartografskih proizvoda transformirati u stanje izravne vidljivosti (URL 1). Svakomu kartografu njegov je proizvod, a to je karta, dragocjen i vrijedan. Osim osobne, subjektivne procjene treba odgovoriti na pitanje je li karta ispunila sva očekivanja koja se odnose na njezinu uporabnu vrijednost, i konačno, koliko je kvalitetna. 3. Pojam kvalitete karte U literaturi je teško naći definiciju za kvalitetu karte; ona se često javlja kao neodređen pojam. Za objašnjenje kvalitete koriste se razni pojmovi: nedvosmislena jasnoća, jednoliko opterećenje karte ili estetski dobro riješena karta. Ti neodređeni izrazi, bez dodatnog objašnjenja, ne znače puno (Milisavljević 1971). O kvaliteti karte Eckert kaže: „Ako istaknemo sve dobre karakteristike karte, loše će se pojaviti same od sebe… Od karte se traži da je točna, potpuna, jasna i razumljiva, čitljiva, lijepog vanjskog izgleda i pogodna za uporabu“ (Eckert 1921–25). Eckert stavlja naglasak na točnost, a potom spominje potpunost i lijepi izgled. Sovjetski kartografi u svojim analizama i procjenama karte nastojali su odgovoriti na mnoga pitanja: je li karta geometrijski točna, geografski vjerna, sadržajno potpuna, suvremena? Milisavljević (1971) navodi da sovjetska kartografkinja 36 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 L. S. Garajevskaja u postupku procjene kvalitete najprije ispituje popunjenost, a zatim točnost i suvremenost. Kvaliteta se može izraziti i odgovorima na ova pitanja: Je li, i u kojem stupnju zadovoljena namjena karte? Jesu li pravilno iskorištene sve mogućnosti koje dopušta mjerilo karte? U kojoj su mjeri prikazane geografske karakteristike za područje kartiranja? Odgovori na ta opća pitanja ne mogu nas zadovoljiti; potrebno je sustavno analizirati sve elemente kvalitete karte (Milisavljević 1971). Kartu možemo promatrati kroz njezine tri osnovne komponente, koje proizlaze iz same definicije, a to su: •geografska komponenta •matematička komponenta i •likovna (estetska) komponenta. Ako bismo zanemarili bilo koju od tih komponenti, tada ne bismo imali kartu nego neki prikaz Zemljine površine: skicu, crtež, snimku ili umjetničku sliku. Velika je razlika između snimke i karte, jer „snimka dajući sve, ne daje ništa“ (Eckert 1921–25). Na snimci ništa nije naglašeno, izdvojeno; fotosloj prima sve važno i nevažno. Naš mozak nije u stanju primiti sve, više mu odgovara karta koja je pregledna i na kojoj je istaknuto ono što je tipično. Karta zbog sažetih pojmova i činjenica olakšava psihičkom mehanizmu čitanje njezina sadržaja i tako daje korisniku veliku uštedu u vremenu. Zbog te činjenice karta će, za korisnika, uvijek biti vrednija od snimke. Današnji korisnici preuzimaju ulogu kartografa i oni će teško, bez informacije o kvaliteti prostornih podataka, odabrati najpogodniji skup podataka. Poznavanje kvalitete prostornih podataka u digitalnim datotekama obuhvaća puno više detalja od položajne točnosti iz analognog doba. Povjerenstvo za kvalitetu prostornih podataka Međunarodnoga kartografskoga društva (International Cartographic Association, ICA) definira pet elemenata kvalitete prostornih podataka: podrijetlo, položajnu točnost, točnost atributa, potpunost i logičku konzistentnost, a zatim uzima u obzir još dva dodatna elementa: semantičku točnost i vremensku informaciju. Kartografi današnjice trebali bi se baviti metodama mjerenja svakog elementa kvalitete, njihovom vizualizacijom i postupcima za analizu skupova prostornih podataka. 3.1. Geografska komponenta Tu komponentu čini geografski sadržaj kao skup svih podataka na Zemljinoj površini: objekti sa svojim vidljivim oblicima i pojave, koje nemaju oblika, ali imaju svoje prostiranje. Na taj način geografski sadržaj odražava geografsku stvarnost. Važno je objasniti tu transformaciju. Geodet kartograf proučava geografske objekte u prirodi, mjeri ih, snima i registrira po posebnim kodovima. Pojedine elemente razlikuje po njihovim svojstvima, klasificira ih i diferencira. Nakon odabira i uopćavanja unosi na kartu geografske elemente pomoću uvjetnih znakova. Tako se dobije geografski sadržaj karte koji nije ekvivalent geografske stvarnosti, već njezina aproksimacija. Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 37 Tu transformaciju Eckert naziva “kartografskom indukcijom”. Kartografija je indukcijska znanost jer se temelji na promatranju i iskustvu (Eckert 1921–25). Objekt istraživanja geografije je izgled, sadržaj i značenje pojedinih dijelova Zemljine površine (Lovrić 1988). Te pojedine dijelove zovemo topografski ili općegeografski objekti: reljef, hidrografija, tlo i vegetacija, komunikacije, naselja, geografski nazivi, područja i granice, koji se na topografskim kartama prikazuju s jednakom važnošću. Topografiju čine svi prikupljeni podaci i atributi topografskih objekata (Frangeš 2003). 3.1.1. Geografska vjernost karte Svaki znanstvenik, pa tako i kartograf, u svojim istraživanjima teži k istini. U ovom slučaju kartograf nastoji što vjernije prikazati geografsku stvarnost. Čim je veći stupanj približenja istini, tim je karta geografski vjernija. Iz toga se može zaključiti da je geografska vjernost element kvalitete karte kojim se može ocijeniti geografska komponenta. Geografska vjernost je stupanj podudarnosti između geografske stvarnosti i geografskog sadržaja karte. Ne možemo je direktno mjeriti nego samo procijeniti pomoću geografskih elemenata: jesu li svi geografski elementi prikazani i na koji način, jesu li nakon generalizacije zadržali svoje geografske karakteristike. Procjena ovisi o vrsti karte, mjerilu i području kartiranja. Geografska vjernost nastaje iz dva odvojena procesa: prvi proces sadrži geografsko proučavanje odabranog područja, dok se drugi koristi metodama kartografske generalizacije. Dakle, da bi karta bila autorsko djelo, potrebno je za svaku kartu posebno provesti geografsko proučavanje područja kartiranja, rezultati kojega bi se koristili za kartografsku generalizaciju. Upravo geografskim proučavanjem i kartografskom generalizacijom nastaje kvaliteta karte koju nazivamo geografska vjernost karte (Milisavljević 1971). Budući da na karti nema mjesta za prikaz svih geografskih karakteristika, kartograf temeljem geografskog proučavanja stječe znanja o geografskoj stvarnosti, koju zatim transformira u sadržaj karte. Dakle, kartograf će odlučiti što i kako će prikazati, pazeći pritom da geografska vjernost bude što potpunija. Eckert je rekao da je izraditi dobru kartu teže nego napisati dobru knjigu (Eckert 1921–25). U suvremenoj literaturi (Başaraner 2002) spominje se objektna i modelna generalizacija. Objektna generalizacija, značenje koje je slično geografskom proučavanju, započinje već prikupljanjem podataka za originalnu bazu podataka. U digitalnim sustavima generalizacija ne utječe samo na grafiku karte, nego i na digitalne podatke. Cilj je modelne generalizacije kontrolirano smanjenje digitalnih podataka za različite svrhe (povećanje brzine računanja i prijenosa podataka, oslobođenje memorije računala). Kartografska generalizacija svojim postupcima pridonosi boljoj geografskoj vjernosti, ali ima negativan utjecaj na geometrijsku točnost. Autori koji su se bavili kvalitetom topografskih karata: Grašić i dr. (1971), Peterca i dr. (1974), Milisavljević (1971), u svojim radovima nisu dali konkretne postupke koji bi rezultirali ocjenom geografske vjernosti karte. Suvremeni autori (Guptil i Morrison 2001) za procjenu kvalitete prostornih podataka ne spominju geografsku vjernost karte. Potpunost kao jedna od osnovnih 38 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 komponenti kvalitete prostornih podataka nije sinonim za geografsku vjernost, ali je novi pojam koji opisuje odnos između svih objekata u skupu podataka i apstraktnog univerzuma svih objekata. Apstraktni univerzum je podskup stvarnosti koji možemo opažati, a njegovo je značenje blisko značenju geografske stvarnosti. Razlikujemo potpunost podataka i potpunost modela. Procjena potpunosti podataka može se podijeliti na procjenu formalne potpunosti, potpunosti objekata i atributa. 3.2. Matematička komponenta Primjenom matematičkih zakona preslikava se Zemljina površina u ravninu. Geometrija karte omogućava mjerenja na njoj: položaje točaka, udaljenosti, kutove nagiba terena, veličine objekata. Matematički su elementi karte: •kartografska projekcija •mjerilo karte •okvir karte i •točke geodetske osnove. Kartografska projekcija određuje zakon preslikavanja i raspored deformacija sa zakrivljene površine (kugle ili elipsoida) u ravninu projekcije. Pomoću matematičkih elemenata karte ispitana je geometrijska točnost prvog izdanja topografske karte u mjerilu 1:25 000 (Peterca i dr. 1974, Grašić i dr. 1971). Postupak ispitivanja detaljno je opisan u 4. poglavlju. 3.3. Likovna (estetska) komponenta Likovni su elementi karte: točka, linija, obojena površina, brojevi i slova. Njihovom kombinacijom dolazimo do oblika i veličine znaka, a kombinacijom znakova ostvaruje se crtež na karti. Na likovnu komponentu utječu još kvaliteta i vrsta reprodukcijskog materijala (papir, boje), te kvaliteta i vrsta otiska. Estetsku komponentu možemo nazvati i vanjskim izgledom karte (Milisavljević 1971). Vanjski izgled karte obuhvaća umjetničku, vizualno-psihološku i praktičnu stranu karte. Veliki kartografi bili su i priznati estetičari, stoga je poželjno pri izradi karte poslušati i savjet estetičara. Karakteristika je dobre karte: da odmah izdvojimo glavno od sporednog, lako i nesmetano promatramo sadržaj karte, dok je karakteristika loše karte: nedovoljno izdiferenciran i nepregledan sadržaj. Ispunjenje uvjeta: lako i nesmetano primanje sadržaja s karte, spada u kompleksno rješavanje likovne komponente. Estetika znači osjećaj za lijepo, profinjenost, ukus, a estetično je ono što sadrži obilježje ljepote, uljepšano, oplemenjeno. Kartografika ili grafika karte tipičan je način grafičkog prikazivanja objekata na karti. Estetičnost, kao jedan od zahtjeva koje mora zadovoljiti bilo koji grafički prikaz, pa tako i kartografika, detaljno je obradio Frangeš (1998) u svojoj disertaciji. Estetske komponente cjelokupne kartografike koje povećavaju uporabnu vrijednost karte jesu harmoničnost ili sklad te ljepota. Harmoničnost općenito znači sklad dijelova cjeline, a nalazi se između dviju suprotnosti: monotonije i kontrasta. Ljepota je kartografike u potpunosti subjektivan pojam: nešto lijepo jednoj osobi ne mora biti lijepo drugoj, i obrnuto. Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 39 Komponente kojima kartograf daje svoj subjektivni grafički izraz ljepote kartografike jesu: simbolika i izbor boja te pismo ili tekst na karti koje nazivamo tipografija. Estetske komponente drugog izdanja TK25 (od 1968. do 1980. godine) Frangeš (1998) je procijenio dobrima. Kao vrlo dobre komponente istaknuo je harmoničnost boja i ljepotu signatura. U radovima Lovrića (1988), Peterce i dr. (1974), Milisavljevića (1971), Eckerta (1924–26), Guptila i Morrisona (2001) nisu navedene metode procjene estetske komponente karte. 3.4. Uporabna vrijednost karte Milisavljević (1971) navodi da uporabna vrijednost karte ovisi o više elemenata: •vrsti karte •području kartiranja •mjerilu kartiranja •epohi i •općoj kvaliteti karte. Ne može se tražiti ista kvaliteta za karte koje se razlikuju po svojoj namjeni, području kartiranja ili mjerilu. Sve karte ne zastarijevaju jednako brzo, kao ni svi elementi karte. Najbrže zastarijevaju karte krupnijih mjerila i područja na Zemlji na kojima je vidljiva čovjekova aktivnost: naselja i prometnice. Nešto sporije zastarijevaju karte sitnijih mjerila i prikazi reljefa i hidrografije, jer je utjecaj čovjekove aktivnosti na njih manji. Umjesto uporabne vrijednosti današnji autori (Guptil i Morrison 2001) koriste pojam pogodnost za uporabu. Definira se kao potpunost skupa koji treba zadovoljiti zahtjeve određene primjene. 4. Ocjena točnosti topografske karte Pojmovi pogreške i kvalitete u kartografiji nisu potpuno identični i jednoznačni kao pri geodetskim mjerenjima i opažanjima. Razlog su za to vrijednosti koje se ne mogu egzaktno mjeriti i procjena kvalitete nije oslobođena subjektivne ocjene (Peterca i dr. 1974). Točnost je kvaliteta o kojoj ovisi uporabna vrijednost karte. Možemo je promatrati kao točnost općih informacija i geometrijska točnost. Nemoguće je naći matematički izraz za točnost općih informacija. Na primjer, pogrešna lokacija naziva ili kote, pogrešna klasa puta, pogreška generalizacije ili pogrešni nazivi objekata. Te pogreške ne utječu na geometrijsku točnost karte. Gdje leže uzroci subjektivizma pri ocjenjivanju točnosti nekih kartografskih operacija? Oni leže u činjenici da rješenje matematičkog zadatka može biti ispravno ili pogrešno, dok rješenje kartografskog zadatka može biti samo dobro ili loše (Peterca i dr. 1974). 40 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 Važnost točnosti prostornih podataka u kartografiji U Međunarodnoj normi za kvalitetu ISO9000 osnovno je pravilo „ne daj ni više ni manje kvalitete nego što je korisnik traži“ (Guptil i Morrison 2001). To je pravilo u potpunoj suprotnosti pokušaju profesionalnih kartografa iz analognog doba da izrade najtočnije karte koje su bile višenamjenski proizvodi. Tada je zanimanje bilo isključivo za položajnu točnost u ravnini kartiranog objekta u odnosu na njegov položaj na Zemlji. Pojam pogreške Prava pogreška ili samo pogreška je razlika između prave i mjerene vrijednosti. Prava vrijednost općenito nije poznata. Umjesto prave vrijednosti može se koristiti tzv. kvaziprava vrijednost, koja može biti rezultat mjerenja visoke točnosti, računanja ili neke kartografske operacije. Važno je naglasiti da je prava vrijednost uvijek višeg stupnja točnosti od one vrijednosti koja se procjenjuje (Feil 1989). 4.1. Klasifikacija pogrešaka Grube pogreške u kartografiji nazivamo propustima. Najčešći su uzroci njihova nastanka umor i nepažnja opažača. Grube pogreške mjerenja lako se otkrivaju ponovljenim mjerenjem i ne upotrebljavamo ih za ocjenu točnosti. Sustavne pogreške sustavno mijenjaju rezultat mjerenja i istog su predznaka. Poznavanjem uzroka nastanka sustavnih pogrešaka, računamo njihove veličine i njima ispravljamo mjerenja, ili podešavamo izvođenje mjerenja kako bismo te pogreške eliminirali ili ih sveli na najmanju mjeru. Slučajne pogreške javljaju se iz nepoznatih uzroka, njihova je pojava slučajna i imaju svojstva slučajnih događaja. Mogu biti pozitivne i negativne, ponajviše male. Uzroci nastanka tih pogrešaka takvog su karaktera da ih ne možemo ispitati, a još manje odrediti veličinu njihova utjecaja. Osnovne su zakonitosti slučajnih pogrešaka: •po apsolutnoj vrijednosti ne prelaze maksimalnu vrijednost •male pogreške po apsolutnoj vrijednosti javljaju se češće nego velike •kod velikog broja mjerenja podjednaka je vjerojatnost pojave pozitivnih i negativnih pogrešaka istih apsolutnih vrijednosti. To svojstvo može se prikazati izrazom: n lim n i1 i n 0 (1) gdje su i slučajne pogreške, a n je broj mjerenja. Mjerila točnosti Ako su u mjerenjima ostale samo slučajne pogreške, kao mjerila točnosti upotrebljavamo prosječne i srednje pogreške. Prema Čubraniću (1980) prosječna pogreška t aritmetička je sredina apsolutne vrijednosti pravih pogrešaka: t 1 n za n , izražena pravim pogreškama . (2) Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 41 Srednja pogreška je najviše korišteni kriterij za ocjenu točnosti, čiji naziv potječe još od Gaussa, a teorijski se definira kao: 2 ± n za n , izražena pravim pogreškama , (3) ili se upotrebljava približna vrijednost: 2 ± n za n , gdje je n broj mjerenja. (4) 4.2. Geometrijska točnost topografske karte Geometrijska točnost element je kvalitete karte kojim kartograf ispituje međusobni geometrijski položaj objekata (Milisavljević 1971). Tijekom izrade karte dolazi do malih pomaka točaka, linija i kontura koji narušavaju geometrijsku točnost karte. Uzroci su tih pomaka kvaliteta geodetske osnove, korišteni instrumentarij, način kartografske obrade, postupak reprodukcijske pripreme i otiska karte, deformacija papira i drugo (Peterca i dr. 1974). Osnovne su komponente geometrijske točnosti karte: •horizontalna (položajna) točnost točaka, linija i kontura objekata •vertikalna (visinska) točnost izohipsi i kotiranih točaka. Guptil i Morrison (2001) definiraju položajnu točnost kao približavanje onim vrijednostima koje su prave (istinite) vrijednosti položaja. Karta se može ocijeniti, s obzirom na način pristupa i svrhu ocjenjivanja, na dva načina: kao prethodna ocjena točnosti i kao stvarna ocjena točnosti (Peterca i dr. 1974). Prethodna ocjena točnosti Uzimajući u obzir pogreške svih operacija u procesu izrade karte, njihovom detaljnom analizom i njihovim sumiranjem, dobivamo veličinu pogreške koja bi se mogla očekivati na gotovoj karti. Svaka operacija podložna je pojavi različitih pogrešaka, a čitav proces izrade karte nije moguće prikazati jednom shemom; zbog toga nije moguće dati jednu konkretnu prethodnu ocjenu točnosti. Rezultati koji se dobiju prethodnom analizom u obliku kvadratnih pogrešaka, mogu poslužiti kao uputa (specifikacija) za izradu karte. Ta ocjena točnosti ima aproksimativni karakter i može se dobiti kao srednja kvadratna pogreška iz sume slučajnih pogrešaka: m ± n m 1 2 i , m = srednja kvadratna pogreška cijelog procesa izrade mi = srednja kvadratna pogreška jedne operacije n = broj operacija u cijelom procesu. (5) 42 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 Peterca i dr. (1974) daju ukupnu prethodnu srednju pogrešku, za TK25, ako je izvornik izrađen fotogrametrijskom metodom, a odnosi se na horizontalnu točnost karte. Stvarna ocjena točnosti Položaj neke točke T određen je koordinatama X, Y i Z u prostornom pravokutnom koordinatnom sustavu. Za tu istu točku mogu se grafički očitati koordinate x i y u projekciji, a visina z dobije se interpolacijom pomoću izohipsi. Prave (istinite) vrijednosti parametara X, Y i Z mogu se dobiti: •iz terenskih mjerenja uz uvjet da su veće točnosti nego pri originalnoj izmjeri •fotogrametrijski (preciznijim metodama) ili •I karata višeg stupnja točnosti (za ocjenu točnosti TK25 upotrebljava se karta 1:5000). Postupak je sljedeći: formiraju se odstupanja, kao razlike između vrijednosti veličina izmjerenih na karti i pravih vrijednosti, te se računaju pogreške. Za ocjenu točnosti upotrebljavaju se srednje pogreške ako su pogreške slučajnoga karaktera i ako su distribuirane po normalnoj razdiobi. Točnost karte može se odrediti ovim veličinama: mx, my = srednje pogreške položaja u ravnini projekcije mz = srednja pogreška visine dobivene pomoću izohipse mq = srednja pogreška kote. 4.2.1. Stvarna ocjena horizontalne točnosti Grafički se očitaju koordinate unutar kvadrata koordinatne mreže. Pravi položaj točaka određen je jednim od tri prethodno spomenuta načina. Razlikom mjerenih i pravih veličina formiraju se odstupanja i računaju pogreške. Za ocjenu točnosti upotrebljava se srednja kvadratna pogreška po koordinatnim osima: mx i my te prosječna pogreška : n 2 m x ± n x m y =± ∑ε 2 y n θ =± ∑| ε| 1 n . (6) Grafička točnost najmanja je veličina točke koja se može nanijeti na kartu ili iz nje očitati bez pomagala, a iznosi 0,1–0,2 mm. U mjerilu 1:25 000 iznosi 2,5 do 5 m. Sve pogreške manje od te veličine mogu se zanemariti (za tu kartu). U VGI-u je izvedeno ispitivanje točnosti TK25 (Grašić i dr. 1971): •pravokutne koordinatne mreže; mjerene se vrijednosti uspoređuju s teorijskim (istinitim) vrijednostima •trigonometrijskih točaka •detaljnih točaka. Za ispitivanje točnosti najviše je korištena 1:5000. 43 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 Ispitivanjem je obuhvaćena: •koordinatna mreža ispitana na 22 lista karte •geodetska osnova ispitana na 58 listova s 2420 točaka •detaljne točke u crnoj boji s 2545 točaka, u zelenoj boji sa 115 točaka i u plavoj boji s 37 točaka. U tablici 1 listovi karte razvrstani su prema metodi izmjere, vremenu izrade i vrsti ispitivanog materijala u sljedeće grupe: A – listovi nastali topografskom izmjerom, korišteni pantografirani planovi 1:2500, B – potpuna topografska izmjera, C – dopunjena topografska izmjera, D – fotogrametrijska izmjera (početno razdoblje), E – fotogrametrijska izmjera (od 1957. do završetka radova), F – pantografirane karte 1:10 000 izrađene fotogrametrijskom izmjerom, G – detalj u zelenoj boji, H – geodetska osnova i detalj u plavoj boji, I – samo geodetska osnova. Rezultati ispitivanja geodetske osnove i detalja (vidi tablicu 1): •Prosječna je pogreška geodetske osnove 2 do 3 m, a ukupna srednja kvadratna pogreška ne prelazi ±5 m •Prosječna je pogreška detaljnih točaka 5 do 8 m, a ukupna srednja kvadratna pogreška ne prelazi ±12 m. Tablica 1. Ispitivanje točnosti geodetske osnove i detalja (Grašić i dr. 1971). Geodetska osnova Detalj Broj ispi Pro Srednja kvadrat Broj Pro Srednja kvadratna Broj Gru tanih ispita sječna ispita sječna pa na pogreška pogreška listova nih po nih po karte točaka greška m my M točaka greška mx my M x A 6 123 2,35 853 5,91 ±8,11 ±8,17 ±11,51 B 1 26 5,03 ±6,29 ±6,84 ±9,29 C 1 14 1,86 ±2,26 ±2,04 ±3,04 46 7,12 ±8,81 ±8,26 ±12,07 D 7 207 E 150 192 2,59 ±2,97 ±3,70 ±4,75 670 6,71 ±8,54 ±8,24 ±11,87 2,08 ±2,53 ±2,75 ±3,74 827 5,97 ±7,11 ±7,24 ±10,14 F 3 295 5,94 ±7,35 ±7,21 ±10,30 G 3 79 H 1 17 2,12 I 250 14290 3,01 ±3,06 ±3,11 ±4,36 ±2,55 ±2,31 ±3,44 10,270 ±12,23 ±8,07 ±14,65 37 4,60 ±5,03 ±6,19 ±7,98 4.2.2. Stvarna ocjena visinske točnosti Visinska točnost izvedena je po istim principima kao i položajna točnost. Iz objektivnih razloga javljaju se poteškoće pri ispitivanju točnosti reljefa: •jer se površina Zemlje ne može egzaktno definirati •pravolinijski nagib terena između izohipsa ne postoji i •izohipse su pogrešne po položaju i po visini. 44 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 Empirička formula Kopea (Peterca i dr. 1974): mH ± A B tan (7) m H = srednja pogreška visine točke čija je visina dobivena interpolacijom na karti A,B = empirički elementi; A je neovisan o nagibu terena, a B je ovisan o nagibu = kut nagiba terena u ispitivanoj točki. Koeficijenti A,B mogu se odrediti rješavanjem jednadžbi po metodi najmanjih kvadrata ili grafički: mp ±(B+A cot ) (8) mp je srednja položajna pogreška izohipse jer je: tan mH mP . (9) Prema (Grašić i dr. 1971) izvedeno je ispitivanje TK25: •reljefa prikazanog izohipsama: 5236 točaka na 50 listova •197 kotiranih točaka na 12 listova. Rezultati ispitivanja: ±1,66 4,69 tan •Kopeova jednadžba za topografsku izmjeru mH •Kopeova jednadžba za fotogrametrijsku izmjeru mH ±1,45 4,14 tan . Kotirane točke: •kotirane točke (60 kom.) za planinski teren (900 m nad. visine) mH ±3,5m •kotirane točke (65 kom.) za blago nagnuti teren (100 m nad. visine) mH ±0,47m . Kao istinite vrijednosti služile su visine identičnih točaka na kartama 1:5000. Može se utvrditi da je za prvo izdanje TK25 (od 1947. do 1968. godine): •Visinski prikaz terena približno iste točnosti bez obzira na razdoblje izrade karte. •Ovisno o nagibu terena, srednje su pogreške visina u intervalu od 1 do 5 m. Iz Kopeovih jednadžbi visinska je pogreška izohipsa od 0,5 do 6 m, a pogreška izohipse po položaju je između 5 i 15 m. •U ravnicama je visinska pogreška manja od 1 m. 5. Zaključak U VGI-u izvedena je kontrola položajne i visinske točnosti prvog izdanja TK25, koja je nastala topografskom i fotogrametrijskom izmjerom. Detaljno su obra đene geografska, matematička i likovna komponenta kvalitete karte. Geografska vjernost je složen proces koji se ne može izravno mjeriti jer ne postoje konkretni Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 45 postupci za njezinu procjenu. Njezina procjena ovisi o vrsti karte, mjerilu i po dručju kartiranja. Suvremeni autori u procjeni kvalitete ne spominju geografsku vjernost karte. Potpunost nije sinonim za geografsku vjernost. Umjesto pojmova kvaliteta karte, uporabna vrijednost i geografska stvarnost, danas se primjenjuju pojmovi: kvaliteta prostornih podataka, pogodnost za uporabu i apstraktni univerzum kao podskup (opažane stvarnosti). U današnje vrijeme, korištenjem suvremenih alata za obradu digitalnih prostornih podataka, moguće je izvesti njihovu kvalitativnu i kvantitativnu procjenu. Kvalitetu analogne, a tako i digitalne karte, potrebno je izraziti prethodnom i stvarnom ocjenom točnosti. Danas, kao i prije 40-ak godina, ne postoje konkretne metode za procjenu estetske komponente karte. Literatura Baaraner, M. (2002): Model generalization in GIS, International Symposium on GIS, September 23–26, Istanbul, Turkey. Buder, I. (1979): Obnova topografskih karata izdanja VGI i primjena fotogrametrije, Zbornik radova, VGI, Beograd. Buder, I. (1984): Utjecaj vojnih činilaca na razvoj fotogrametrije, Zbornik radova, VGI, Beograd. Čubranić, N. (1980): Teorija pogrešaka s računom izjednačenja, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Eckert, M. (1921–25): Die Kartenwissenschaft, Vereinigung wissenhaftlicher Verleger, Berlin, Leipzig. Feil, L. (1989): Teorija pogrešaka i račun izjednačenja, prvi dio, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Frangeš, S. (1998): Grafika karte u digitalnoj kartografiji, doktorska disertacija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Frangeš, S. (2003): Topografska kartografija, predavanja (rukopis), Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Frangeš, S. (ur., 2007): Spomenica Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Frangeš, S. (ur., 2012): Topografske karte na području Hrvatske, Državna geodetska uprava Republike Hrvatske, Zagreb. Grašić, M., Kompoš, S., Nikolić, M. (1971): Ispitivanje tačnosti karte 1:25 000, SGITJ, Savetovanje o kartografiji, Beograd, 181–192. Guptil, S. C., Morrison, J. L. (2001): Elementi kvalitete prostornih podataka (prijevod), Državna geodetska uprava Republike Hrvatske, Zagreb. Lovrić, P. (1988): Opća kartografija, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb. Milisavljević, S. (1971): Pojam kvalitete geografske karte, SGITJ, Savetovanje o kartografiji, Beograd, 45–62. Peterca, M., Radošević, N., Milisavljević, S., Racetin, F. (1974): Kartografija, Vojnogeografski institut, Beograd. 46 Puceković, B.: Ispitivanje točnosti Topografske karte u mjerilu 1:25 000…, Geod. list 2014, 1, 33–46 Petrović, D. (1974): Trideset godina rada Vojnogeografskog instituta, Zbornik radova, VGI, Beograd. VGI (1984): Četrdeset godina rada i razvoja Vojnogeografskog instituta u socijalističkoj Jugoslaviji, Zbornik radova, VGI, Beograd. Mrežne adrese URL 1: Lapaine, M. (2007): Kartografske projekcije, www.kartografija.hr/old_hkd/projekcije_dugo.pdf, (10. 4. 2012.). Testing the Accuracy of Topographic Maps at the Scale of 1:25000 published by the Military Geographical Institute, Belgrade ABSTRACT. This paper presents the procedures and methods used in assessing the quality of topographic maps at a scale of 1:25000 (TK25), published by the Military Geographical Institute (VGI) from Belgrade, which refer to the first edition of this map. All measurements and test accuracy was performed by experts from VGIs. Map as the final product was printed on the paper on which they made measurements, calculate the deviations and mean errors to assess the accuracy. Three components of the map are handled: geographical, mathematical and artistic, and examined the actual positional accuracy of the grid, basic and detailed points, and the vertical accuracy of elevation contour lines and elevations shown. In todays digital era are defined elements in the quality of spatial data on the location, characteristics and the relations phenomena in space. Measuring the quality of spatial data following after definitions, in order to finally approached to their analysis and visualization. Keywords: topographical map, VGI, quality, error, spatial data, accuracy. Primljeno: 2013-07-10 Prihvaćeno: 2013-12-02 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 47 UDK 624.548:620.91(497.6):551.55:528.28 Stručni članak Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti Bosne i Hercegovine Dalibor MARINČIĆ – Mostar1 SAŽETAK. Imajući u vidu potrebe za energijom i snagom u dugoročnom razdoblju, te odgovornost za vlastiti opstanak, rast i razvoj, kao i zadovoljenje potreba kupaca, JP „Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg Bosne“ d.d. (EPHZHB) Mostar više od desetljeća radi na pripremi izgradnje energetskih objekata na bazi korištenja obnovljivih izvora energije (OIE – osobito energije vjetra i vodnih resursa), fosilnih goriva kao i moguće plinofikacije područja na kojem djeluje. U vremenu kada je izvjesna neizvjesnost, važna je orijentacija na projekte danas za bolje sutra s podrškom lokalne zajednice, tijela vlasti u BiH, a osobito međunarodnih institucija. U tom smislu ističe se projekt vjetroelektrana (VE) Mesihovina. U radu će biti dane osnovne značajke projekta VE Mesihovina, prikazane analize vjetropotencijala, tijek i dinamika realizacije projekta s naglaskom na izradu dokumentacije i ishođenje dozvola kao i prepreke tijekom realizacije projekta s prijedlogom mjera za povećanje stupnja realizacije projekata OIE. Ključne riječi: obnovljivi izvori energije, vjetroelektrana, vjetropotencijali, geoistraži vanja, GPS. 1. Uvod EPHZHB pokrenuo je razvojne projekte koji će osigurati perspektivu vlastite budućnosti te ostvariti uvjete za rast i razvoj gospodarstva na prostorima djelovanja. Od srpnja 2004. godine uspostavljen je iznimno vrijedan i važan sustav praćenja parametara energije vjetra na 10 lokacija, na prostoru šest općina u tri županije: Hercegbosanske, Zapadno-hercegovačke i Hercegovačko-neretvanske. Kao rezultat dvogodišnjeg ciklusa istraživanja, konzultantska kuća NIP,SA iz Madrida izradila je studiju Analysis for the use of Wind Power for Electricity Generation in Bosnia and Herzegovina (Analiza mogućnosti korištenja energije vjetra u proizvodnji električne energije u BiH) (NIP,SA 2006). Studiju je revidirala renomirana konzultantska kuća GL Garrad Hassan iz Zaragoze. EPHZHB predstavio je i prezentirao projekt javnosti u svibnju 2006. godine u kongresnoj dvorani hotela Ero u Mostaru. Od 10 lokacija, za daljnja istraživanja i izgradnju prioritetno je odabran lokalitet Mesihovina na području općine Tomislavgrad. Stoga je na lokalitetu Pećinovac, Dalibor Marinčić, dipl. ing. geod., JP „Elektroprivreda HZ-HB“, Mile Budaka 106a, BA-88000 Mostar, Bosna i Hercegovina, e-mail: dalibor.marincic@ephzhb.ba. 1 48 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 iznad naselja Mrkodol, u srpnju 2004. godine instaliran mjerni stup visine 10 m te u srpnju mjerni stup visine 50 m (slika 1). Mjerni su stupovi dobro izloženi svim smjerovima vjetra bez zasjenjivanja, a omogućen je pristup automobilom (NIP,SA 2006). Dalekovod od 110 kV nalazi se na udaljenosti oko 650 m od mjernih stupova. Distribucija vjetroenergije s vjetroelektrane (VE) Mesihovina koncentrirana je većinom na sjeverni–sjeveroistočni sektor (30°) pri čemu se ne smije zanemariti i znatan udio vjetra iz sektora jugoistok–jug (150–180°) (Anemos-Jacob 2008). Slika 1. Mjerni stupovi visine 10 m i 50 m na lokaciji VE Mesihovina. 2. Prihvaćenost projekta od okruženja i obvezujuće odluke Strateškim planom i programom razvoja energetskog sektora Federacije BiH razvojni projekti EPHZHB uvršteni su u prioritetne projekte BiH. Prema Odluci Vlade FBiH od 15. veljače 2010. godine o proglašenju javnoga interesa i pristupanju pripremi i izgradnji 28 prioritetnih elektroenergetskih objekata u FBiH, EPHZHB je nositelj aktivnosti za pripremu izgradnje i izgradnju 11 prioritetnih elektroenergetskih objekata uključujući i VE Mesihovina. VE Mesihovina sastavni je dio svih poslovnih planova EPHZHB od 2006. godine do danas, strateških i planskih dokumenata, energetskih studija i studija razvoja u FBiH i BiH. VE Mesihovina podržana je od strane lokalne zajednice (Ugovor o međusobnoj suradnji s općinom Tomislavgrad za VE Mesihovina br. I-7270/09 od 03.09.2009.), Hercegbosanske županije (Ugovor o koncesiji za VE Mesihovina br. I-7025/09 od 26.08.2009. s Ministarstvom gospodarstva HBŽ), Vlade Federacije BiH te Vijeća ministara BiH. Njemačka državna banka za razvoj (KfW) uz odobrenje i pomoć Njemačkog ministarstva za međunarodnu gospodarsku suradnju osigurala je 72 mil. eura za finan- Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 49 ciranje projekta vjetroelektrane Mesihovina. Za tu investiciju u iznosu od 78 milijuna eura osigurana su financijska sredstva 23. veljače 2010., potpisanim Ugovorom o projektu i kreditu te Ugovorom o financiranju projekta, između Njemačke razvojne banke KfW Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i EPHZHB. Kreditna su sredstva 71 milijuna eura, 1 milijun eura grant sredstava (za konzultantske usluge), dok su vlastita sredstva poduzeća 6 milijuna eura. Na taj način potvrđena je fizibilnost Projekta VE Mesihovina i stečeni su financijski uvjeti za izgradnju. Dakle, u svim relevantnim dokumentima, koji uređuju i određuju korištenje resursa i prostora za energetsku infrastrukturu na svim razinama vlasti u Federaciji BiH i koji određuju energetsku strategiju Federacije BiH, VE Mesihovina je uvrštena i tretirana kao prioritetni proizvodni objekt od javnog interesa. Izrađena je projektna dokumentacija do razine Glavnog projekta i ishođene su potrebne dozvole do građevinske dozvole, i o čemu će biti više riječi u nastavku rada. Sukladno obvezujućim odlukama i poslovnoj politici EPHZHB, formirana je posebna organizacijska jedinica Pogon VE Mesihovina u izgradnji te je u tijeku izgradnja Poslovnog objekta s parterom u Tomislavgradu. 3. Karakteristike VE Mesihovina VE Mesihovina imat će 22 vjetroturbine pojedinačne instalirane snage od 2 do 2,5 MW, što će činiti ukupnu instaliranu snagu od 44 do 55 MW, ovisno o izboru odnosno snazi pojedine vjetroturbine (slika 2). Očekivana godišnja proizvodnja bit će Slika 2. Pregledna karta rasporeda vjetroturbina VE Mesihovina. 50 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 od 128 527 do 150 300 MWh električne energije. Faktor kapacitivnosti iznosi oko 32,0 %, čemu odgovara 2799 ekvivalentnih sati rada s ukupno izračunatim gubitcima od oko 14,5 % (Fichtner & Co. KG 2011b). Svaka će vjetroturbina će imati temelje i plato, kao i pristupne ceste. Također je planirana izgradnja transformatorske stanice 20/110 kV Gornji Brišnik. U neposrednoj blizini VE Mesihovina prolazi 110 kV dalekovod Tomislavgrad – Posušje izveden vodovima Al/Če 150/25 mm2 dopuštenog opterećenja 80 MW, s perspektivom povećanja do 100 MW (NIP,SA 2006). Priključak dalekovoda predviđen je metodom ulaz-izlaz presijecanjem postojećeg DV 110 kV Tomislavgrad – Posušje i uvođenjem u trafostanicu 20/110 kV Gornji Brišnik za VE Mesihovina (EnergoControl 2010). Puštanje u pogon VE Mesihovina očekuje se potkraj 2015. godine. 4. Izbor konzultanta EPHZHB provela je proceduru izbora konzultanta za VE Mesihovina i 23. studenoga 2010. godine potpisala Ugovor za konzultantske poslove na projektu VE Mesihovina s renomiranom njemačkom tvrtkom Fichtner GmbH & Co. KG. Konzultantski poslovi obuhvaćaju izradu projektne dokumentacije, asistiranje i provedbu procedure oko nabave roba i usluga, konzultantske usluge pri ugovaranju s isporučiteljima, provedbu nadzora pri realizaciji ugovora o isporukama i montaži opreme, puštanje u rad i pomoć pri konačnom preuzimanju vjetroelektrane. 5. Realizacija VE Mesihovina VE Mesihovina realizira se u tri (3) lota (Fichtner & Co. KG 2011b): Lot 1a •Inženjering, nabava, isporuka i izgradnja 22 vjetroturbine multi MW klase s temeljima uključujući sustav upravljanja, građevinske i električne radove. Lot 1b •Inženjering, nabava, isporuka i izgradnja TS 20/110 kV Gornji Brišnik s priključkom na EES, SN električne radove, uključujući sustav upravljanja i građevinske radove. Lot 2 •Izgradnja pristupne ceste, internih prometnica vjetroelektrane Mesihovina i platformi za kranove. U tijeku je provedba natječajne procedure za Lot 1a i 1b (iz kreditnih sredstava banke KfW) i Lot 2 (iz vlastitih sredstava EPHZHB). 51 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 5.1. Analize vjetropotencijala Provedene su cjelokupne analize podataka vjetropotencijala na području od interesa za izgradnju VE Mesihovina. Podaci mjerenja za analize vjetropotencijala prikupljaju se od 14. srpnja 2004. Za potrebe izrade rada, osnovni pokazatelji vjetropotencijala od 14. 7. 2004. do 30. 4. 2013. dani su u tablici 1 i na slici 3. Zapisi svakih 10 min redovito se prikupljaju i obrađuju licenciranim softverima Witerm, WAsP i Wind Farmer. Ruža brzina vjetrova Ruža frekvencije vjetrova Distribucija specifičnog toka energije vjetra Slika 3. Ruža brzina vjetrova, ruža frekvencije vjetrova i distribucija specifičnog toka energije vjetra po sektorima (slijeva nadesno) na visini mjerenja od 50 m. Tablica 1. Rezultati mjerenja. Trajanje mjerenja brzine vjetra* od 14. 7. 2004. do 30. 4. 2013. Visina mjernog stupa (m) 50 Srednja brzina vjetra (m/s) 7,2 Srednja vrijednost temp. (°C) 9,5 Maksimalna brzina vjetra (m/s) 32,9 Maksimalna vrijednost temp. (°C) 42,8 Dominantni smjer vjetra SSI (30°) Minimalna vrijednost temp. (°C) Dominantni smjer vjetra S i SSI Dani smrzavanja (%/god) 1,5 Dani tišine (%/god) 15,7 Intenzitet turbulencije V > 3 m/s (%) 10,8 Gustoća zraka (kg/m3) Weibull A [m/s] Weibull k [-] –17,4 0 1,093 8,0 1,75 NRG 10 m: 14. 7. 2004. – 21. 4. 2009., 50 m: 15. 7. 2005. – 24. 3. 2008.; Wilmers 50 m: 26. 5. 2010. – mjerenje i dalje u tijeku * 52 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Iz tablice 1 i sa slike 3 može se očitati da je u mjerenom razdoblju dominantan smjer vjetra sjever–sjeveroistok (30°), i to u 28,7 % slučajeva s izračunatom brzinom vjetra od 7,9 m/s na visini do glave rotora vjetroturbine od 80 m te energetskom osjetljivošću od 653 W/m2. Najveća je iskoristivost, ali i frekventnost, iz smjera sjever–sjeveroistok, zatim slijede vjetrovi iz smjera jugoistok–jug (150°) s udjelom od 13,2 %, i smjera jug (180°) s udjelom od 11,2 %. Iz navedenog je nedvojbeno da je uz dominantni smjer sjever–sjeveroistok iznimno važan udio vjetra iz južnog sektora, što je uvaženo pri optimizaciji rasporeda vjetroturbina. Karakteristike vjetra pokazuju da nema ekstremno jakih udara, te je i vrlo kratko vrijeme trajanja brzina iznad 20 m/s (Anemos-Jacob 2008). Prema potencijalima mjerenja brzina vjetrova, makroprostor VE Mesihovina nala zi se u zoni od 6,2 do 10,0 m/s, a sam prostor VE Mesihovina u zoni 6,8 – 8,0 m/s. Iz atlasa energetske osjetljivosti razvidno je da su rasponi kretanja energetske osjetljivosti makroprostora VE Mesihovina od 325 do 1450 W/m2, a mikroprostor VE Mesihovina kreće se u rasponu od 500 do 775 W/m2 (slike 4a i 4b). Smanjenje brzine vjetra zbog utjecaja “Wake” efekta ukupno iznosi 2,35 %. Slika 4. a) Atlas brzina vjetrova; b) atlas energetske osjetljivosti. 5.2. Aktivnosti u tijeku vezane uz problematiku realizacije izrade projektne dokumentacije i ishođenja dozvola za VE Mesihovina Izrađena je projektna dokumentacija do razine Glavnog projekta i ishođene potrebne dozvole do građevinske dozvole. Dana 17. 12. 2012. Ovlašteno tijelo za provođenje projekata mehanizma čistog razvoja u BiH donijelo je pismeno odobrenje za projekt VE Mesihovina pod rednim brojem 3. Federalno ministarstvo prostornog uređenja 11. 1. 2013. izdalo je Rješenje br. UPI/03-23-2-285/12 SK o izdavanju načelnog odobrenja za izgradnju VE Mesihovina s rokom važenja 5 godina od nadnevka pravovaljanosti Rješenja. Sukladno izdanom Rješenju mogu se izvoditi pripremni radovi za navedene 4 cjeline složenog objekta VE Mesihovina te će se tim slijedom izdavati odobrenja za izgradnju: Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 53 i) Priključak na magistralnu cestu M 6.1, pristupni put s platoima za kranove i vjetroturbine VT1–VT22 ii) Trafostanica 20/110 kV Gornji Brišnik s priključkom na EES (110 kV Tomislavgrad – Posušje) iii)SN-kabeli (20 kV) i komunikacijski kabeli za povezivanje vjetroturbina VT1– VT22 s TS 20/110 kV Gornji Brišnik iv)22 vjetroturbine (VT1–VT22) s temeljima. Osnovana je posebna organizacijska jedinica Pogon VE Mesihovina u izgradnji te je u tijeku izgradnja Poslovnog objekta s parterom u Tomislavgradu. 5.3. Provedba Programa istražnih radova vezanih uz VE Mesihovina Završena je provedba Programa istražnih radova (geodetskih, geotehničkih, geofizičkih, seizmotektonskih, itd.) s trasiranjem pristupnih cesta za Glavni projekt VE Mesihovina. Svrha je istraživanja prikupljanje detaljnih informacija o prostornim, inženjersko-geološkim, seizmološkim i geotehničkim obilježjima terena i ostalih potrebnih podataka za izradu Glavnog projekta VE Mesihovina kao podloge za izvođenje građevinskih radova (Fichtner & Co. KG 2011a). 5.3.1. Geodetski istražni radovi vezani uz VE Mesihovina Stručno osoblje EPHZHB izradilo je Geodetski elaborat – „0“ stanje za Glavni projekt VE Mesihovina i Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina. Ti su elaborati osnova: •za ishođenje građevinske dozvole za vjetroelektranu Mesihovina •za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa •za daljnji nastavak istraživanja i ishođenja potrebnih dozvola. Za provedbu programa geodetskih istražnih radova osigurane su sljedeće geodetske podloge u širem području obuhvata VE Mesihovina: •Topografske karte M 1:25 000 •Geodetsko-katastarski planovi M 1:5000 i 1:2500 (H+V prikaz) •Ortofoto planovi M 1:5000. Sukladno važećim zakonskim aktima, svi geodetski radovi objedinjeni su u Geodetskom elaboratu za Glavni projekt (studeni 2011.) koji je predstavljao podlogu za izradu Glavnog projekta. Stoga je za potrebe izrade Glavnog projekta VE Mesihovina bilo potrebno (Marinčić i dr. 2011): 1. Obaviti ripremne geodetske radove: fiksiranje geodetske osnove (uspostava GPS, trigonometrijske, poligonske i nivelmanske mreže i stabilizacija): a)ispitati stanje geodetske osnove (GPS, trigonometrijske, poligonske i nivelmanske mreže) te ocijeniti njihovu dostatnost za potrebe ažuriranja podloga, b)fiksirati geodetsku osnovu (uspostava i stabilizacija GPS, trigonometrijske, poligonske i nivelmanske mreže) položajne točnosti ±1 cm, c) izraditi stabilnu nivelmansku mrežu radi preciznog utvrđivanja visinskih odnosa na terenu s točnošću određivanja visinskih razlika ±5 mm/1 km. 54 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 2. Obaviti geodetska snimanja situacija i poprečnih profila, računalnu obradu podataka i iscrtavanje u AutoCAD okruženju za lokacije: a)vjetroturbina i. snimiti situacije lokacija vjetroturbina M 1:100; površina snimanja 1 ha po lokaciji vjetroturbine; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju ii.snimiti poprečne profile na lokacijama vjetroturbina M 1:100 dužine oko 100 m (2 po lokaciji vjetroturbine); obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju b)trafostanice TS 20/110 kV Gornji Brišnik i. snimiti situaciju lokacije trafostanice M 1:100 površine oko 3,5 ha; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju c) trasa pristupnih cesta s priključkom na magistralnu cestu M 6.1 i. snimiti situaciju trase pristupnih cesta M 1:500; ukupna dužina trasa snimanja iznosi 24,175 km; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju ii. snimiti poprečne profile duž trase pristupnih cesta M 1:100 na svakih 25 m širine 30 m (±15 m od osi ceste); ukupna dužina trasa snimanja iznosi 24,5 km; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju iii.snimiti situaciju priključka na magistralnu cestu M 1:200 površine oko 2 ha; obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju d)izraditi situaciju M 1:1000 obuhvata VE Mesihovina (VT, TS, pristupne ceste) u CAD okruženju. 3. Točke geodetske osnove kao i detaljne točke snimanja prilagoditi formatu: Br. točke,Y,X,H i dostaviti ih u .TXT ili .XLS formatu podataka. 4. Točke geodetske osnove i detaljne točke snimanja od kojih se sastoje uzdužni profil i poprečni profili moraju biti sastavnim dijelom datoteka .TXT ili .XLS formata podataka ali i dostavljene u zasebnim .TXT ili .XLS datotekama prilagođene formatu: Pr i (i=1...n) Br. točke,Y,X,H 5. Sve grafičke priloge izraditi u CAD formatu. 6. Izraditi Geodetski elaborat – „0” stanje za Glavni projekt, tj. sve izvedene radove objediniti u zaseban geodetski elaborat u obliku tekstualne datoteke u formatu za MS Word za tekstualni dio, te u DWG formatu za podloge koje će se upotrebljavati u AutoCAD-u. 7. Izraditi Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina u obliku tekstualne datoteke u formatu za MS WORD za tekstualni dio, te u DWG formatu za podloge koje će se upotrebljavati u AutoCAD-u. Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 55 Geodetska osnova Na širem području zadatka i u neposrednoj blizini obavljena je revizija postojeće trigonometrijske mreže koja je bila osnova za izvođenje snimanja i transformaciju podataka u državni koordinatni sustav. Na širem području VE Mesihovina smještenom na prostoru k.o. Mokronoge, k.o. Srđani, k.o. Lipa, k.o. Prisoje, k.o. Kovači, k.o. Stipanjići, k.o. Omerovići, k.o. G. i D. Brišnik, k.o. Kolo, k.o. Mrkodol i k.o. Bukovica u općini Tomislavgrad iz nadležnoga katastarskog ureda pribavljene su koordinate trigonometara III. i IV. reda koji su činili geodetsku osnovu mjerenja (slika 5) (Marinčić i dr. 2013). Slika 5. T18 – bolcna u kamenu. Slika 6. Novopostavljena GPS točka BPC2. Na mikropodručju VE Mesihovina novopostavljene su GPS točke stabilizirane klesanim križem u živoj stijeni po pravilima struke, kako bi se progustila mreža, a samim time i povećala njezina točnost, te da bi se mogle upotrebljavati tijekom građenja i nakon njega. Nakon provedene obrade i izjednačenja opažanih vektora te obavljene sedamparametarske 3D Helmertove transformacije dobio se pouzdan i kvalitetan lokalni koordinatni sustav – VE Mesihovina 2011. Na osnovi toga sustava, tj. njegovih transformacijskih parametara, dobivene su konačne (precizne) koordinate za nove baze (NB1–NB8). Također, pomoću toga sustava i njegovih transformacijskih parametara tijekom mjerenja (RTK metodom, o čemu će biti riječi u sljedećem poglavlju) izbačene su nove GPS točke, koje su poslužile za progušćenje mreže, te lakša i pouzdanija mjerenja na mikropodručjima zone obuhvata VE Mesihovina. Novopostavljene GPS točke stabilizirane su klesanim križem u živoj stijeni (slika 6). Ukupno je stabilizirano 69 novih GPS točaka (Marinčić i dr. 2013). Geodetska snimanja situacija i poprečnih profila Nakon provedenog rekognosciranja terena i prikupljanja službenih podataka o geodetskoj osnovi te nadopune osnove novim geodetskim točkama za počela su geodetska mjerenja uvažavajući kriterije postavljene projektnim za datkom. 56 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Za izvođenje GPS mjerenja postavljeni su sljedeći parametri opažanja: •donja elevacija registracije satelita: 10° •interval registracije satelita: 5 sekundi •GDOP < 2. Uvažavajući navedene kriterije i zahtjeve projektnog zadatka prema točnosti, s podešenim parametrima opažanja, u razdoblju od siječnja do kolovoza 2011. godine izvršeno je geodetsko snimanje uz koje je paralelno obavljena i obrada podataka te iscrtavanje u CAD okruženju sukladno zahtjevima naručitelja, a prema obvezama iz projektnog zadatka. Geodetsko snimanje terena izvedeno je naj modernijom, visokopreciznom geodetskom opremom, koja uključuje mjernu stanicu Leica TPS1203+ i komplet Leica GPS1200 sastavljen od bazne stanice i rovera. Snimano je relativnom kinematičkom GPS-metodom u stvarnom vremenu koja podrazumijeva inicijalizaciju mjerenja (određivanje ambiguiteta) (RTK), te stacionarnu referentnu bazu i pokretnog rovera kojemu se trajektorija gibanja određuje u pokretu. Uz spomenutu RTK metodu snimanja, opažanja su obavljena i klasičnom metodom mjerenja kutova i dužina pomoću mjerne stanice i reflektirajuće prizme. Princip se zasniva na tome da se mjerna stanica (tzv. totalna stanica) postavi na prethodno postavljenu geodetsku točku čije koordinate su poznate (dobivena nekom od GPS metoda ili iz poligonskih vlakova) te se s nje izvede orijentacija na točku čije su koordinate također poznate, a nakon toga se mogu izvoditi opažanja na zahtijevanom području slanjem i primanjem infracrvenih zraka sa reflektirajuće prizme. Geodetski radovi na lokacijama vjetroturbina Na svakoj od lokacija vjetroturbina (VT1 do VT22) snimljene su situacije lokacija u mjerilu M 1:100, te su također snimljena po 2 poprečna profila pojedinačne širine oko 100 metara. Prvotno se pristupalo snimanju poprečnih profila, neposredno nakon toga snimanju lokacija, a sama snimanja su obavljena u razdoblju od siječnja do ožujka 2011. godine (slike 7, 8, 9 i 10). Slika 7. Detalji sa snimanja lokacija vjetroturbina. Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Slika 8. Snimljena i iscrtana situacija na lokaciji vjetroturbine VT21. Slika 9. Detalj sa snimanja poprečnih profila na lokacijama vjetroturbina. Slika 10. Iscrtan poprečni profil (VT3-profil sjever–jug). 57 58 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Snimanje situacije lokacije trafostanice TS 20/110 Gornji Brišnik Osim lokacija vjetroturbina, prema projektnom zadatku bilo je potrebno napraviti i geodetsku snimku lokacije buduće trafostanice TS 20/110 Gornji Brišnik u mjerilu M 1:100. Područje obuhvata trafostanice iznosi oko 3,5 ha. Prikaz snimljenog područja lokacije trafostanice dan je na slici 11. Slika 11. Geodetska snimka područja trafostanice TS 20/110 Gornji Brišnik. Geodetski radovi na pristupnoj cesti Na cjelokupnoj dužini trase ceste, koja iznosi 24,175 km, snimljena je situacija za traženo mjerilo M 1:500, zatim su snimljeni poprečni profili po cijeloj trasi širine 30 m (±15 m od osi ceste) u mjerilu M 1:100/100, te je na mjestu pri ključka pristupne ceste na postojeću magistralnu cestu snimljena situacija u mjerilu M 1:200. Svi su podaci nakon mjerenja obrađeni i iscrtani pomoću odgovarajućih CAD alata. Na slici 12 dan je prikaz dijela situacije snimljene na trasi pristupnog puta zajedno s pripadajućim poprečnim profilima na tom dijelu trase. Isto je tako na slici 13 prikazan detalj sa snimanja situacija pristupnih i opskrbnih cesta. Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 59 Slika 12. Situacija snimljena na dijelu trase pristupne ceste zajedno s pripadajućim poprečnim profilima (od stacionaže 15+750 dostacionaže 15+800). Slika 13. Detalj sa snimanja situacija na trasi pristupnih i opskrbnih cesta. Snimanje poprečnih profila duž trase pristupnih cesta Neposredno nakon snimanja situacija na trasi pristupne ceste (svibanj, lipanj i srpanj 2011.), započelo je snimanje 25-metarskih poprečnih profila na cijeloj dužini trase uključujući i odvojke pristupne ceste prema lokacijama pojedinačnih vjetroturbina. Pošto je traženo mjerilo za iscrtavanje poprečnih profila M 1:100/100, vodilo se računa o tome da se profili snime detaljno u skladu s traženim mjerilom (razmak između dviju točaka maksimalno do 6 metara i na najravnijim dijelovima terena), tako da je na svakom profilu snimljeno najmanje 6 točaka, dok je na mjestima gdje je to zahtijevala konfiguracija tere- 60 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Slika 14. Detalj snimanja poprečnih profila duž trase pristupnih i opskrbnih cesta. Slika 15. Iscrtani poprečni profil na stacionaži 10+325. na snimljeno i znatno više točaka. Detalj sa snimanja poprečnih profila prikazan je na slici 14. Primjer iscrtanog poprečnog profila trase pristupne ceste dan je na slici 15. Snimanje situacije priključka na magistralnu cestu M 6.1 Planirana trasa pristupne ceste spaja se s postojećom magistralnom cestom M 6.1 Livno – Tomislavgrad na lokaciji Privala, pa je stoga na širem području lokacije priključka bilo potrebno obaviti geodetska snimanja, kao što i nalaže projektni zadatak. Snimanjem je obuhvaćeno područje površine oko 2,5 ha, te je prilagođeno mjerilu M 1:200. Prikaz snimljenog područja na obuhvatu priključka na magistralnu cestu dan je na slici 16. Posebno je snimljena i postojeća magistralna cesta u Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 61 Slika 16. Snimljena situacija priključka na magistralnu cestu u mjestu Privala. rasponu od 1000 m (po 500 m na obje strane od lokacije priključka pristupne ceste na magistralnu cestu). Prostor obuhvata VE Mesihovina M 1:1000 Cjelokupna snimanja i iscrtane situacije na prostoru obuhvata VE Mesihovina (lokacije vjetroturbina, lokacija trafostanice Gornji Brišnik, pristupne ceste, priključak na magistralnu cestu) dana su i u mjerilu M 1:1000, kao što je i traženo u projektnom zadatku. Na slici 17 prikazan je dio snimljene trase i lokacije vjetroturbine VT16 izvorno sniman i iscrtan u mjerilu M 1:1000. Isto je tako napravljen uzdužni profil trase pristupnih i opskrbnih cesta u mjerilu M 5000/500. Vlastitim radom stručnog osoblja EPHZHB završen je Program geodetskih radova za VE Mesihovina u razdoblju prosinac 2010 – rujan 2011. Terenski je snimljeno više od 45 000 točaka s centimetarskom točnošću do M 1:100. Prikazi količina izvedenih geodetskih radova obuhvaćenih Programom geodetskih radova za VE Mesihovina dani su u tablici 2 (Marinčić i dr. 2013). Geodetski elaborat – „0“ stanje sastavnim je dijelom knjige Glavnog projekta za VE Mesihovina, dok je Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina temeljni dokument korišten u postupku izvlaštenja zemljišta i predstavlja osnovu za izvođenje građevinskih radova. Za potrebe izrade tog elaborata, prilozi Geodetskog elaborata dijelom su prilagođeni i priloženi uz ovaj dokument. 62 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Slika 17. Dio snimljene trase i lokacije vjetroturbine VT16. U nastavku su navedeni prilozi Geodetskog elaborata – „0“ stanje: 1.Pregledna karta obuhvata VE Mesihovina, M 1:25 000 2. Kartografski prikaz smještaja vjetroturbina, pristupnih i opskrbnih cesta i elektrovodova, M 1:5000 3.Situacije lokacija vjetroturbina VT 1 – VT 22, M 1:100 4.Poprečni profili na lokacijama vjetroturbina VT 1 – VT 22, M 1:100/100 (2 po lokaciji vjetroturbine: Pr SJ – Pr IZ) 5. Situacija lokacije TS 20/110 kV Gornji Brišnik, M 1:100 6.Situacija trase pristupnih i opskrbnih cesta, M 1:500 7.Poprečni profili duž trase pristupnih i opskrbnih cesta (956 profila), M 1:100/100 8.Situacija priključka na magistralnu cestu M 6.1, M 1:200 9.Situacija obuhvata VE Mesihovina (VT 1 – VT 22, TS20/110 kV Gornji Brišnik, pristupne i opskrbne ceste), M 1:1000 10. Uzdužni profil trase pristupnih i opskrbnih cesta VE Mesihovina, M 5000/500 11. Popis koordinata točaka postojeće geodetske osnove 12. Popis koordinata točaka novouspostavljene geodetske osnove 13. Popis koordinata detaljnih točaka snimanja 63 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Tablica 2. Prikazi količina izvedenih geodetskih radova obuhvaćenih Programom geodetskih radova za VE Mesihovina (Marinčić i dr. 2013). Red. broj 1 1,1 2 2,1 2,2 3 3,1 4 4,1 4,2 4,3 5 5,1 6 Naziv stavke Jedinica mjere Koli čina pauš. 1 100 ha 22 100/100 kom. 44 100 ha 3,5 500 ha 72,52 100/100 kom. 1064 200 ha 2 1000 pauš. 1 pauš. 1 Mjerilo Pripremni radovi Fiksiranje geodetske osnove (uspostava GPS, trigonometrijske, poligonske i nivelmanske mreže i stabilizacija) Vjetroturbine Snimiti situacije lokacija vjetroturbina M 1:100. Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju Snimiti poprečne profile na lokacijama vjetrotubina M 1:100 dužine oko 100 m (2 po lokaciji vjetroturbine). Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju TS 20/110 kV Gornji Brišnik Snimiti situaciju lokacije trafostanice M 1:100. Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju Pristupne ceste Snimiti situaciju trase pristupnih cesta M 1:500. Ukupna dužina trasa snimanja iznosi oko 24,5 km. Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju Snimiti poprečne profile duž trase pristupnih cesta M 1:100 na svakih 25 m širine 30 m (±15 m od osi ceste). Ukupna dužina trasa snimanja iznosi 24,175 km. Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju Snimiti situaciju priključka na magistralnu cestu M 1:200. Obraditi podatke mjerenja i iscrtati situaciju u CAD okruženju Prostor obuhvata VE Mesihovina Izraditi situaciju M 1:1000 obuhvata VE Mesihovina (VT, TS, pristupne ceste) Geodetski elaborat 6,1 Geodetski elaborat – „0“ stanje 6,2 Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina 14. Transformacijski parametri VE Mesihovina 15. Tablični prikaz: VE Mesihovina – Popis katastarskih čestica za vjetroturbine i TS 20/110 (posjedovni i vlasnički odnosi) s udjelima pojedinih kultura i klasa u pojasu izvlaštenja (s pečatom OJ Proizvodnja el. en.) 16. Tablični prikazi: VE Mesihovina – Popis katastarskih čestica za pristupne i opskrbne ceste i elektrovodove ceste (posjedovni i vlasnički odnosi) s udjelima pojedinih kultura i klasa u pojasu izvlaštenja 17. Fotodokumentacija. 64 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Slijede prilozi Geodetskog elaborata za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina: •Pregledna karta M 1:25 000 •Skica parcelacije pristupnih i opskrbnih cesta VE Mesihovina za Katastar M 1:5000 •Skica parcelacije pristupnih i opskrbnih cesta VE Mesihovina za Zemljišnu knjigu M 1:5000 •Prijavni list za Katastar (obrazac “B”) •Prijavni list za Zemljišnu knjigu (obrazac “A”) •Posjedovni listovi za prostor obuhvata VE Mesihovina •Zemljišno-knjižni izvadci za prostor obuhvata VE Mesihovina •Popis katastarskih čestica za izvlaštenje (podaci iz posjedovnih listova i zemljišnoknjižnih izvadaka te udjeli površina za izvlaštenje) •Rekapitulacija površina za izvlaštenje (udio po kulturama i klasama). 5.3.2. Geotehnička i geofizička istraživanja za VE Mesihovina Geotehnička i geofizička istraživanja za VE Mesihovina u razdoblju lipanj – rujan 2011. izveo je Konzorcij u sastavu: Geo-Marić d.o.o. Mostar (voditelj Konzorcija), Institut IGH d.d. Zagreb, IGH-Mostar d.o.o. i Vran-Dukić d.o.o. Tomislavgrad. Program su tijekom izvođenja pratili projektanti geotehničkog projekta i nadzorni inženjeri EPHZHB. Ukupno je izvedeno 59 geotehničkih istražnih bušotina s ukupno 672 m bušenja. Izvedeno je 97 raskopa i građevinskim strojevima trasirano 23,5 km trase pristupnih cesta širine 3 m. Snimljena su 23 profila MASW metodom, 23 profila primjenom geoelektrične tomografije (IGT 72 m i 120 m) te po 1 profil primjenom seizmičkog testiranja Downhole i refrakcijske seizmike (IRF 55 m). Obavljeno je laboratorijsko ispitivanje fizičko-mehaničkih svojstava stijene (40 uzoraka) i tla (10 uzoraka) (Geo-Marić i dr. 2012). Temeljem provedenih geotehničkih istražnih radova izrađena je i revidirana dokumentacija geotehničkih istražnih radova Misije G21 za Glavni projekt VE Mesihovina (listopad–prosinac 2011.) s pripadajućim revizijskim izvješćem što ga je izradio Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru (travanj 2012.). Detalji provedbe geotehničkih i geofizičkih istražnih radova prikazani su na slikama 17 do 20b. Slika 18. Građevinsko trasiranje pristupnih putova. Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 65 Širi prostor VE Mesihovina izgrađen je od gornjokrednih dobro uslojenih vapnenaca s hondrodontama. Temeljenje vjetroturbina izvest će se uglavnom u srednje trošnoj stijeni podloge (vapnenci), GSI=40–60. Prirodne nestabilnosti nisu registrirane. Površinskih vodnih pojava nema (Geo-Marić i dr. 2011b). Područje istraživanja geofizičkim metodama može se ocijeniti kao područje kompleksne tek tonike, karakterizirano učestalim rasjedanjem i pojavom kraških fenomena. Vjetroturbine su locirane uglavnom između rasjednih zona i vrtača; na tom dijelu nije bilo jake tektonske djelatnosti, pa su karbonatne naslage na poziciji preporučene veličine istražnog područja temelja (25 m x 25 m) uglavnom slabo razlomljene do kompaktne (Geo-Marić i dr. 2011a). Slika 19. a) Istražno bušenje i izrada istražnih raskopa; b) istražni profil. Šire područje oko lokacija vjetroturbina seizmotektonski je aktivno. Koncentracije potresa upućuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. U krugu do 10 km od lokacije „Mesihovina“ registrirano je 112 potresa od početka 20. st., od čega su tri potresa bila magnitude M ≥ 4.0. Izraženija je seizmičnost južno od lokacije, na području Raškog polja, od Bukove Gore do Mesihovine. Najjači lokalni potres ma- 66 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Slika 20. a) Seizmička refrakcija; b) geoelektrična tomografija. gnitude M = 4.6 dogodio se 13. siječnja 1977. blizu Mesihovine, intenziteta u epicentru Imax = VI° MCS (Geo-Marić i dr. 2011c). 5.4. Aktivnosti u tijeku U tijeku su sljedeće aktivnosti: •U tijeku je provedba natječajne procedure za Lot 1a i 1b (iz kreditnih sredstava banke KfW) i Lot 2 (iz vlastitih sredstava EPHZHB). •U tijeku je izrada Glavnog projekta za Lot 1, a završena je izrada i primopredaja Glavnog projekta za Lot 2 u razdoblju kolovoz–listopad 2012. •U tijeku je procedura prijave projekta VE Mesihovina za prihvaćanje CDM statusa projekta kao dio procedure za razmatranje i odobrenje CDM projekata. Ovlašteno tijelo za provođenje projekata mehanizma čistog razvoja u BiH donijelo je pismeno odobrenje za projekt VE Mesihovina, slijedeći korak je Validacija PDD dokumenta od međunarodne akreditirane organizacije (DOE). •U tijeku je procedura ishođenja uvjeta za priključenje VE Mesihovina na 110 kV Tomislavgrad – Posušje kod Elektroprijenosa BiH a.d. Banja Luka, koji je 19. 10. 2012. izdao Načelnu suglasnost za priključenje Vjetroelektrane Mesihovina s planiranom snagom priključenja od 55 MW sukladno Dopisu br. 05-17-2760/12 Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije od 2. 10. 2012. •U tijeku je procedura ishođenja prethodne dozvole za izgradnju proizvodnog objekta VE Mesihovina kod Regulatorne komisije za električnu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine. •Kod nadležne službe općine Tomislavgrad u srpnju 2012. godine pokrenut je postupak izvlaštenja. Općinska služba izradila je rješenja o izvlaštenju zemljišta u privatnom vlasništvu. U tijeku su izrade rješenja o izvlaštenju državnog zemljišta. Ukupno je planirano izvlastiti 25,1576 ha, od čega je u privatnom vlasništvu 0,5305 ha, odnosno 0,021 %. Zemljište je po kulturi pašnjak klase 3, 4, 5 i 6 površine 25,0984 ha (neobradivo poljoprivredno zemljište) i šumsko zemljište klase 7 površine 0,0592 ha. •U tijeku je izgradnja Poslovnog objekta s parterom u Tomislavgradu. Ugovor je potpisan u listopadu 2011. Izvođač radova je konzorcij: KROR d.o.o. Posušje (voditelj konzorcija), Dalekovod d.o.o. Mostar i I.P.N. d.o.o. Posušje. Vrijednost ugovora iznosi 1 796 190,58 KM. Završetak radova očekuje se do kraja 2013. Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 67 5.5. Predstojeće aktivnosti U predstojeće aktivnosti spadaju: •okončanje postupka rješavanja imovinsko-pravnih odnosa •završetak izrade investicijsko-tehničke dokumentacije i ishođenje dozvola •nakon ishođenja dozvola slijedi izgradnja vjetroelektrane koja uključuje i uređenje cestovne infrastrukture, izgradnju platoa za temelje vjetroturbina, izgradnju TS 20/110 kV Gornji Brišnik, transport vjetroturbina do lokacije VE Mesihovina, probni pogon, priključenje na EES. 6. Prepreke za realiziranje projekta VE Mesihovina i uopće projekata OIE Osim problematike koja je navedena u prethodnom dijelu izvješća, postoje prepreke za realiziranje projekta VE Mesihovina izvan nadležnosti EPHZHB, od kojih su najvažnije: •iznimno spore i komplicirane procedure ishođenja potrebnih dozvola •ograničenja pravnog okvira: –– neusklađenost zakonskih propisa ili čak nepostojanje zakonskih propisa –– u BiH ne postoje zvanični dugoročni razvojni planovi prijenosa električne energije –– ograničenja prijenosnih kapaciteta (nedovoljna izgrađenost prijenosne mreže, odobreni iznos instalirane snage vjetroelektrana ograničen na 350 MW za BiH, od čega je odobreno 230 MW u FBiH, a 120 MW u RS) –– ne postoji definiran udio obnovljive energije u ukupnoj energiji u BiH •nepostojanje dokumenata prostornog planiranja (prostorni planovi) •preklapanje i sukob ovlasti različitih razina vlasti – općine, županija, entitet, država. 7. Zaključak Uspješna realizacija projekta VE Mesihovina u znatnoj će mjeri ovisiti o potpori Projektu unutar Društva, Društva spram okruženja i okruženja spram Društva i Projekta. U tom smislu potrebna je potpuna potpora nadležnih institucija, osobito u procesu ishođenja dozvola i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa. Realizacijom projekta VE Mesihovina, osim izgradnje novih proizvodnih kapacite ta u proizvodnom sustavu EPHZHB, poboljšat će se i uvjeti za razvoj poduzetništva i industrije, osigurati nova radna mjesta i poslovi za mnoge tvrtke na izvođenju radova, isporuci i ugradnji opreme. Poboljšat će se i prometna infrastruktura, uz niz drugih prednosti za društvenu zajednicu, posebice lokalnu. Literatura Anemos-Jacob (2008): Expert opinion on long term mean wind resource and the expected mean energy production of wind turbine at the site Mesihovina (Bosnia and Herzegovina), Anemos-Jacob GmbH, Njemačka. EnergoControl (2010): Glavni projekt TS 20/110 kV Gornji Brišnik za VE Mesihovina, EnergoControl d.o.o., Zagreb. 68 Marinčić, D.: Vjetroelektrana Mesihovina – vizija energetske budućnosti…, Geod. list 2014, 1, 47–68 Fichtner & Co. KG (2011a): Geotechnical and Geophysical Investigation Program, Fichtner GmbH & Co. KG, Stuttgart, Njemačka. Fichtner & Co. KG (2011b): Project Manual, Fichtner GmbH & Co. KG, Stuttgart, Njemačka. Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2011a): Geofizički elaborat za Glavni projekt, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad. Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2011b): Geotehnički elaborat za Glavni projekt, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad. Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2011c): Seizmotektonska studija VE Mesihovina, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad. Geo-Marić, Institut IGH, IGH-Mostar, Vran-Dukić (2012): Geotehnički projekt (Misija G21) za Glavni projekt s revizijskim izvješćem, Geo-Marić d.o.o., Mostar, Institut IGH d.d., Zagreb, IGH-Mostar d.o.o., Vran-Dukić d.o.o., Tomislavgrad, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar. Marinčić, D., Marinčić, B., Rezo, A., Bevanda, S. (2011): Geodetski elaborat za Glavni projekt VE Mesihovina, JP “Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d., Mostar. Marinčić, D., Marinčić, B., Rezo, A., Bevanda, S. (2013): Geodetski elaborat za izvlaštenje zemljišta i izvođenje građevinskih radova za VE Mesihovina, JP “Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg-Bosne” d.d., Mostar. NIP,SA (2006): Analysis for the use of Wind Power for Electricity Generation in Bosnia and Herzegovina, studija, NIP,SA, Madrid, Španjolska. Wind Farm Mesihovina – Vision of the Energy Future of Bosnia and Herzegovina ABSTRACT. Having in mind the demand for energy and power in the long-term period, and responsibility for its existence, growth and development, as well as meeting the needs of its customers, JP “Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg Bosne” d.d. (EPHZHB) Mostar has been working for more than a decade on pre-construction of power facilities based on utilization of renewable energy sources (RES – particularly wind energy and water resources), fossil fuels and possible gasification of the area under the responsibility of EPHZHB. At a time when uncertainty is certain, it is important to concentrate on today for better tomorrow projects with the support of the local community, BiH authorities and particularly of international institutions. In this respect, the Mesihovina Wind Farm Project has a special position. The paper deals with the basic characteristics of the Mesihovina Wind Farm Project, wind potential analyses, the project implementation progress and schedule with an emphasis on documents preparation and obtaining permits as well as on obstacles during the project implementation with the proposal of measures for putting renewable energy sources projects at a higher level. Keywords: renewable energy sources, wind farm, wind potential, geo-investigations, GPS. Primljeno: 2013-11-13 Prihvaćeno: 2013-12-10 Geod. list 2014, 1 VIJESTI 69 GEODETI U BAZI PODATAKA SCOPUS Scopus, komercijalna baza podataka tvrtke Elsevier, je najveća bibliografska i citatna baza na svijetu s alatima za pretraživanje, analiziranje i vizualizaciju dobivenih podataka. Scopus je pokrenut 2004, sadrži podatke od 1966, a citati se u bazi vode od 1996. Zahvaljujući Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) Scopus je dostupan Hrvatskoj akademskoj zajednici, a pristup je reguliran IP adresama pa nije potrebno korisničko ime i zaporka (http://www.scopus.com/home.url). Ovdje nećemo navoditi sve mogućnosti pretraživanja te baze podataka već se ograniča vamo samo na pretraživanje po autorima. Radovi određenog autora pronalaze se primjenom Authors search gdje u odgovarajuća polja treba upisati prezime, ime ili inicijale imena. Za neka prezimena i imena postoji u bazi više desetaka autora, a za inicijale imena, ako ne znamo ime, i više stotina autora. Scopus, za lakše pronalaženje traženog autora, ispiše za sve njih prezimena, imena, ponekad samo inicijale imena, znanstveno područje kojim se bave te ustanove u kojima rade ili su radili u trenutku objavljivanja rada. Pritom autorski identifikator objedini u jedan virtualni identitet sve oblike imena kojima se autor služio. Scopus omogućuje i pregled citiranosti pojedinih ili svih radova traženog autora. Da bi se dobili podatci o citiranosti radova pojedinog autora, označi se jedan ili više njegovih virtualnih identiteta i klikne na View citation overview. Dobije se pregled citiranosti svakog pojedinog rada po godinama i ukupan broj citata. Brojevi o citiranosti ujedno su i poveznice na radove koji citiraju tog autora. Postoji mogućnost isključenja samocitata izabranog autora, ali i svih koautora. U ovom prikazu želimo skrenuti pozornost na geodete čiji su objavljeni radovi prikupili najviše citata. Geodetima smo smatrali znanstvenike koji su po obrazovanju geodeti, ali neovisno o obrazovanju i one kojima je primarni istraživački interes jedna od grana geodezije prema podjeli znanosti usvojenoj u Hrvatskoj. Prema toj podjeli grane su geodezije: kartografija, fotogrametrija i daljinska istraživanja, pomorska, satelitska i fizikalna geodezija, primijenjena geodezija i geomatika. Budući da je prema mnogim podjelama znanosti u svijetu kartografija društvena znanost, to geodetima nismo smatrali kartografe koji su po obrazovanju geografi i pretežno se bave društvenim aspektima kartografije. Osim toga podatci o zastupljenosti kartografa u bazi podataka Scopus već su objavljeni (Kartografija i geoinformacije 2012, 17, 136–139). Pretražili smo bazu podataka i u tablici 1 naveli geodete s više od 700 citata, broj njihovih radova uvrštenih u tu bazu i h-indeks. Autor ima h-indeks jednak h ako ima najmanje h radova od kojih je svaki citiran najmanje h puta. To npr. znači da autor ima h-indeks pet, ako ima najmanje pet radova od kojih je svaki citiran najmanje pet puta. Treba naglasiti da se u Scopusu h-indeks izračunava samo na osnovi dokumenata objavljenih nakon 1995. godine. Autori su u tablici poredani po broju citata, pri čemu su izostavljeni samocitati. Geodete kojima smo provjeravali broj citata u Scopusu pronalazili smo služeći se mrežnim stranicama različitih izvora. To su: Međunarodna asocijacija za geodeziju (IAG), Međunarodno društvo za fotogrametriju i daljinska istraživanja (ISPRS), Međunarodno geodetsko društvo (FIG), Njemačka geodetska komisija (DGK), mnoga visoka geodetska učilišta, Wikipedia i Google Scholar. Na kraju smo za sve geodete uvrštene u tablicu 1 dali poveznice na njihove osobne stranice ili stranice s podatcima o njima. Broj citata u Scopusu provjerili smo za oko 140 geodeta u razdoblju od 25. siječnja do 27. veljače 2014. Svjesni smo da u tablicu 1 nismo uvrstili sve geodete koji za svoje objavljene radove imaju više od 700 citata uvrštenih u bazu podataka Scopus. Stoga ćemo biti zahvalni svima koji nas upozore na geodete koje nismo uvrstili u tablicu 1, a trebali smo. 70 Vijesti, Geod. list 2014, 1 Tablica 1. Geodeti s više od 700 citata prema Scopusu. Radovi Citati h-indeks Herring, Thomas A. Autor 72 4077 20 McClusky, Simon C. 49 3553 27 Reigber, Christoph 106 3208 31 Feigl, Kurt L. 51 3138 17 Bevis, Michael G. 87 3079 23 Kahle, Hans Gert 87 2428 17 Shum, C. K. 161 2063 20 Ergintav, Semih 59 2058 16 Bettadpur, Srinivas 43 1776 11 Blewitt, Geoffrey 67 1610 20 Altamimi, Zuheir 63 1587 11 Dehant, Veronique 148 1431 16 Li, Deren 399 1404 14 Teunissen, Peter J. G. 134 1383 15 King, Matt A. 75 1360 18 Rizos, Chris 235 1301 17 Rothacher, Markus 78 1250 19 Andrienko, Gennady L. 111 1182 18 Li, Zhilin 197 1116 18 Visser, Pieter N. A. M. 78 1030 10 Featherstone, Will E. 128 1007 17 Pfeifer, Norbert 49 993 13 Jones, Christopher B. 88 972 16 Tregoning, Paul 49 958 14 Vaniček, Petr 106 935 15 Schrama, Ernst J. O. 38 911 10 Beutler, Gerhard 91 894 15 Cross, Paul A. 74 864 13 Jekeli, Christopher 94 825 13 Kraak, Menno Jan 110 821 13 Weibel, Robert 49 812 12 Geiger, Alain 43 793 13 Sjöberg, Lars 122 777 15 Schuh, Harald 83 774 11 Dykes, Jason 54 755 15 Özener, Haluk 26 753 7 Schindler, Konrad 58 715 14 Maas, Hans-Gerd 65 715 10 Zhang, Yun 79 709 11 71 Vijesti, Geod. list 2014, 1 Poveznice na osobne stranice geodeta ili na stranice s podatcima o njima: Altamimi, Zuheir: http://www.egu.eu/awards-medals/vening-meinesz/2013/zuheir-altamimi/ Andrienko, Gennady: http://geoanalytics.net/and/ Beutler, Gerhard: http://de.wikipedia.org/wiki/Gerhard_Beutler Bettadpur, Srinivas: http://www.csr.utexas.edu/info/staff/bettadpur.html Bevis, Michael: http://www.earthsciences.osu.edu/faculty_bios.php?id=79 Blewitt, Geoffrey: http://www.nbmg.unr.edu/staff/geoff.htm Cross, Paul: http://www.pvpubs.com/archives/files/pdf/GW2010SeptOct_p24.pdf Dehant, Veronique: http://homepage.oma.be/veroniq/ Dykes, Jason: http://www.soi.city.ac.uk/~jad7/web/ Ergintav, Semih: http://jeodezi.boun.edu.tr/?q=en/semihergintav Featherstone, Will: http://spatial.curtin.edu.au/people/will.cfm Feigl, Kurt L.: http://geoscience.wisc.edu/geoscience/people/faculty/feigl/ Geiger, Alain: http://www.ggl.baug.ethz.ch/people/geiger Herring, Thomas: http://www-gpsg.mit.edu/~tah/TAHVita.htm Jekeli, Christopher: http://www.geology.ohio-state.edu/faculty_bios.php?id=80 Jones, Christopher B.: http://users.cs.cf.ac.uk/C.B.Jones/ Kahle, Hans-Gert: https://www.bi.id.ethz.ch/personensuche/detail.do?pid=12ED3&lang=EN King, Matt: http://www.geog.utas.edu.au/geography/staff/mattking/ Kraak, Menno Jan: http://www.itc.nl/personal/kraak/about-me.html Li, Deren: http://en.whu.edu.cn/info/1073/1569.htm Li, Zhilin: http://www.lsgi.polyu.edu.hk/staff/ZL.Li/index.htm Maas, Hans-Gerd: http://tu-dresden.de/die_tu_dresden/fakultaeten/ /fakultaet_forst_geo_und_hydrowissenschaften/ /fachrichtung_geowissenschaften/ipf/photogrammetrie/professur/ /mitarbeiter/Hans-Gerd_Maas McClusky, Simon: https://researchers.anu.edu.au/researchers/mcclusky-sc Özener, Haluk: http://jeodezi.boun.edu.tr/?q=en/halukozener Pfeifer, Norbert: http://www.ipf.tuwien.ac.at/index.php/staff/100-pfeifer-norbert.html Reigber, Christoph: http://de.wikipedia.org/wiki/Christoph_Reigber Rizos, Chris: http://www.gmat.unsw.edu.au/snap/staff/chris_rizos.htm Rothacher, Markus: http://www.ggl.baug.ethz.ch/people/rotmarku Schindler, Konrad: http://www.igp.ethz.ch/photogrammetry/people/Schindler Schrama, Ernst J. O.: http://www.deos.tudelft.nl/AS/ejo/ Schuh, Harald: http://www.gfz-potsdam.de/forschung/ueberblick/departments/department-1/ /gpsgalileo-erdbeobachtung/mitarbeiter/profil/harald-schuh/ Shum, C. K.: http://www.geology.ohio-state.edu/faculty_bios.php?id=83 Sjöberg, Lars: http://www.kiamehr.ir/sjoberg.htm Teunissen, Peter: http://www.gmat.unsw.edu.au/snap/staff/teunissen_cv.pdf Tregoning, Paul: http://rses.anu.edu.au/geodynamics/tregoning/index.php?p=cv Vaniček, Petr: http://www2.unb.ca/gge/Pubs/TR218.pdf Visser, Pieter N. A. M.: http://www.narcis.nl/person/RecordID/PRS1242772/ Weibel, Robert: http://www.geo.uzh.ch/~weibel/weibel_cv.html Zhang, Yun: http://www2.unb.ca/gge/Research/rsgis/rsensing/ Nedjeljko Frančula i Nada Vučetić 72 Vijesti, Geod. list 2014, 1 PRIZNANJE HRVATSKOG INŽENJERSKOG SAVEZA POVODOM 135. OBLJETNICE DODIJELJENO HRVATSKOME GEODETSKOM DRUŠTVU ZA IZUZETNA POSTIGNUĆA Hrvatski inženjerski savez proslavio je 11. prosinca 2013. godine 135. obljetnice postojanja koja je organizirana pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ive Josipovića. Predsjednica Hrvatskog inženjerskog saveza (HIS) prof. dr. sc. Vjera Krstelj istaknula je osobito zadovoljstvo, ali i jasnu poruku da inženjeri imaju svoje mjesto u društvu i da se od njih očekuje doprinos razvoju društva. Slika 1. Predstavnici članica Hrvatskog inženjerskog saveza. Predsjednica HIS-a Vjera Krstelj, između ostalog, je istaknula: Obljetnica proslave odstupa od uobičajenih kojima je HIS obilježavao 25 ili 50 godina od osnivanja, jer 135 godina možda i nije uobičajeno slaviti. Međutim, u situaciji kroz koju prolazimo, uz teškoće koje imaju naše udruge u opstajanju te uz postojeće i nikad tako izrazito zaostajanje industrije, što znači zaustavljanje razvoja i gospodarski pad, koristimo ovu priliku i koristit ćemo svaku sljedeću da Vas pozovemo i uz Vašu kreativnost putem HIS-a osiguramo podršku vodećoj ulozi inženjera i utjecaju inženjera na ključne odluke u društvu, jer time doprinosimo razvoju. HIS je najveća udruga inženjera u Hrvatskoj. HIS danas predstavlja 32 članice različitih inženjerskih struka; ukupno 20 000 inženjera, a putem članstva u FEANI-u (European Federation of National Engineering Associations) povezuje se u veću obitelj od približno četiri milijuna inženjera u Europi. Poruka predsjednice HIS-a svim članicama i članovima je: “Pridružite nam se – neka HIS i njegovi potencijali budu jedno od Vaših uporišta, a multidisciplinarnost nova mogućnost rješavanja problema i izazova. Inženjeri su ti koji mogu uvelike doprinijeti otvaranju u Hrvatskoj potrebnih dodatnih 500 000 radnih mjesta i pri tome ne samo otvoriti radna mjesta, već osigurati kompetentna znanja za popunjenje većeg dijela ovih budućih radnih mjesta”. Vijesti, Geod. list 2014, 1 73 Slika 2. Priznanje Hrvatskog inženjerskog saveza dodijeljeno Hrvatskome geodetskom društvu. Slika 3. Uručenje priznanja predsjedniku Hrvatskoga geodetskog društva doc. dr. sc. Milanu Rezo. 74 Vijesti, Geod. list 2014, 1 Povodom 135. obljetnice djelovanja HIS-a, Hrvatskome geodetskom društvu (HGD) dodijeljeno je priznanje za izuzetna postignuća. Priznanje se dodjeljuje za znakovit doprinos tijekom dugoga vremenskog perioda u ostvarivanju znanstveno-stručne i obrazovne djelatnosti okupljanjem inženjera unutar udruge i područja djelovanja, te suradnje u interesu razvoja gospodarstva. U ime HGD-a priznanje je primio predsjednik Hrvatskoga geodetskog društva doc. dr. sc. Milan Rezo. Milan Rezo MAGISTRI INŽENJERI GEODEZIJE I GEOINFORMATIKE Na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dana 13. prosinca 2013. i 7. veljače 2014. godine, na sveučilišnome diplomskom studiju geodezije i geoinformatike diplomiralo je ukupno 20 pristupnika i time stekli akademski naziv magistar inženjer geodezije i geoinformatike, odnosno magistra inženjerka geodezije i geoinformatike. Pregled magistara inženjera geodezije i geoinformatike: Pristupnik Naslov diplomskog rada Josip Andabaka “GIS potpora odlučivanju u gospodarenju prostorom” Jure Bonaca “Web GIS Vele Palagruže” Igor Budimirov “Trodimenzionalni model planinarskog doma Žitnica/Japetić i okolnog terena” Grgo Dželalija “Određivanje položaja u zgradama uz pomoć bežičnih mreža” Leo Gamboc “Terestričko mobilno lasersko skeniranje željezničkog kolodvora Hrvatski Leskovac” Antonije Ivanović “Primjena NoSQL baze u geoinformatici” Luka Jakovčev “Implementacija sustava proširene stvarnosti na Android platformi” Borna Koružnjak “Servisi na osnovi lokacije” Nikola Marincel “Primjena GIS-a u procjeni lokacije nekretnina” Zoran Pajić “Određivanje površina katastarskih čestica iz koordinata određenih različitim metodama izmjere” Iva Slišković “Primjena UAV (Unmanned Aerial Vehicle) letjelica za izradu 3D modela terena” Jelena Špalj “Prikupljanje podataka novim i pristupačnim metodama izmjere” Datum obrane, mentor 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Drago Špoljarić 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Drago Špoljarić 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Boško Pribičević 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić 13. 12. 2013., izv. prof. dr. sc. Mira Ivković 13. 12. 2013., doc. dr. sc. Almin Đapo 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Damir Medak 75 Vijesti, Geod. list 2014, 1 Luka Švanderlik “Informacijski sustav za procjenu vrijednosti nekretnine u urbanom području” Dino Udovičić “Softverska podrška pri ispitivanju i umjeravanju geodetskih instrumenata prema nacionalnim normama” Sanja Vaclavek “GIS gospodarske jedinice Daruvarske prigorske šume” Marijo Vuljanić “Geodetska izmjera planinarskog doma Žitnica/Japetić i okolnog terena” Marin Žanko “Interaktivni plan grada Sinja” Marina Biočić “Prikupljanje podataka novim i pristupačnim metodama izmjere korištenjem letjelica” Andrea Škugor “Terestričko lasersko skeniranje objekata kulturne baštine” Jan Tolj “Web GIS planinarskog doma Žitnica/Japetić” 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Siniša Mastelić Ivić 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Đuro Barković, doc. dr. sc. Mladen Zrinjski 13. 12. 2013., izv. prof. dr. sc. Brankica Cigrovski-Detelić 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Drago Špoljarić 13. 12. 2013., prof. dr. sc. Stanislav Frangeš 7. 2. 2014., prof. dr. sc. Damir Medak 7. 2. 2014., doc. dr. sc. Almin Đapo 7. 2. 2014., prof. dr. sc. Drago Špoljarić Kratica za ovaj akademski naziv je: mag. ing. geod. et geoinf. Čestitamo novim magistrima inženjerima geodezije i geoinformatike. Mladen Zrinjski 76 PREGLED STRUČNOG TISKA I SOFTVERA Geod. list 2014, 1 STAPANJE GIS-a I DRUŠTVENIH MEDIJA Prelaskom geoinformacijskih sustava (GIS) sa stolnih računala i radnih stanica na World Wide Web postala je mnogo očitija njihova primarna funkcija kao alata za komu niciranje i razmjenu znanja o Zemljinoj površini. Eksplozivan rast Geo Weba i geoinfor macija, kojemu pridonose i korisnici pomoću raznih aplikacijskih programskih sučelja, pridonio je da GIS postane i medij za konstruktivan dijalog i interakciju o društvenim pitanjima. Društveni mediji (social media) obično se definiraju kao skupina internetskih aplikacija, zasnovana na ideološkim i tehnološkim osnovama Weba 2.0, koje omogućuju korisnicima razmjenu sadržaja koje su sami kreirali. Nova uloga GIS-a kao društvenog medija može se sagledati iz dviju perspektiva. Prvo, razni korisnici i suradnici mrežnog (on line) kartografiranja, oformili su vlastite virtualne zajednice za razmjenu informacija. Google Maps, Bing Maps i Yahoo! Maps privukli su milijune korisnika u takve zajednice. Drugo, interakcija mrežnih korisnika GIS-a (neogeografi ili neokartografi) nije ograničena samo na kibernetički prostor. Na primjer, sudionici projekta OpenStreetMap u Sjevernoj Americi i Europi organiziraju tijekom vikenda sastanke na kojima zajednički kartografiraju prometnu mrežu svojih zajednica. Ti novi trendovi, o kojima je ovdje riječ, promijenili su ulogu GIS-a od komplicirane tehnologije kojom se služe profesionalci na popularni društveni medij kojim javnost izvještava o problemima i stvara zajednice. Međutim, posljednjih godina zbiva se još jedna promjena. Mediji u cjelini, a posebno društveni mediji, sve se više koriste suvremenim mogućnostima određivanja položaja i kartografiranja. Drugim riječima mediji sve više postaju poput GIS-a. I taj novi trend medija kao GIS-a može se razumjeti iz dviju perspektiva. Prvo, glavni mediji (TV, novine, itd.) sve se više oslanjaju na GIS i geoprostorne tehnologije u mnogim svojim vijestima. Danas su Google Earth ili Bing Maps gotovo sastavni dijelovi televizijskog emitiranja od vremenske prognoze i stanja na prometnicama do mnogih drugih emisija. Drugo, mediji kao GIS sve su više lokacijski utemeljeni. Društveni mediji na čelu s MySpace, Facebook, Twitter, LinkedIn, itd., opisani su kao jedna od bitnih karakteristika tehnologije Weba 2.0. Fenomen društvenih medija mijenja ne samo scenu računanja već i potiče društvene promjene raznih vrsta. Razvojem lokacijskih društvenih medija (locative social media) posljednjih nekoliko godina društveni su mediji preseljeni iz kibernetičkog u stvarni prostor. Slično funkciji Google Latitude većina lokacijskih društvenih medija omogućuje svojim korisnicima da u određenom trenutku vide na karti gdje se njihovi prijatelji fizički nalaze. Stapanje GIS-a i društvenih medija omogućuje po prvi puta ostvarenje vizije GIS za sve u stvarnom vremenu. To pruža neviđenu mogućnost boljeg razumijevanja prostorne dinamike ljudskog ponašanja i društvene transformacije, ali za postizanje tog cilja potrebni su bolji alati za studij prostorne dinamike. Stapanje GIS-a i društvenih medija uklopit će GIS i lokacijske usluge u dnevnu rutinu građana. Taj trend pruža geoinformacijskoj zajednici neviđenu povijesnu priliku za javni angažman, ali postavlja i neka temeljna pitanja o smislu i ulozi obrazovanja na području GIS-a. Literatura Sui, D., Goodchild, M. (2011): The convergence of GIS and social media: challenges for GIScience, International Journal of Geographical Information Science, 11, 1737–1748. Nedjeljko Frančula 77 Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 STANJE KARTOGRAFIRANJA U SVIJETU Nedavno je objavljen kratki izvještaj o stanju radova na projektu „Status of Mapping in the World“ (Konecny 2013). To je projekt na kojem zajednički rade International Society for Photogrammetry and Remote Sensing (ISPRS) i United Nations Global Geospatial Information Management (UNGGIM), a cilj mu je prikupiti podatke o stanju kartografiranja u svim zemljama članicama UN. Svima zemljama članicama dostavljen je upitnik s 27 pitanja o stanju kartografiranja. Pitanja se odnose na pokrivenost države topografskim kartama mjerila 1:5000 i 1:250 000 te njihovu starost. Traže se i podatci o dostupnosti geoprostornih podataka javnosti, besplatno ili kupnjom, postojanju nacionalnog programa osuvremenjivanja i tehnički detalji, primjeni satelitskih snimaka za osuvremenjivanje, postojanju katastarskog sustava te financijskim i kadrovskim resursima. Od 193 zemlje članice UN-a do sada je 91 odgovorila na upitnik. Iz odgovora je vid ljivo da ograničenja na dostupnost karata javnosti postoje uglavnom u Aziji. U Europi, d ijelovima Azije i Australije karte se prodaju, dok su u Sjevernoj i dijelovima Južne Ame rike dostupne besplatno ili uz minimalnu naplatu. Dok većina zemalja u Sjevernoj i Južnoj Americi nema državne katastarske sustave, takvi sustavi postoje u Europi, Aziji i Australiji. Na kartama dostupnim na internetu u mjerilu 1:130 000 000 prikazana je u postotcima pokrivenost država kartama različitih mjerila (100 %, 60 % <= pokriv. < 100 %, 30 % <= pokriv. < 60 %, < 30 %). Na dvije karte prikazano je stanje dostupnosti karata, također na dvije karte dani su podatci o reviziji. Na posebnim kartama prikazano je radi li se kartografiranje i osuvremenjivanje „u kući“ ili se prepušta drugima, primjenjuje li se fotogrametrija, radi li se digitalnim ili analognim postupcima, primjenjuju li se satelitske snimke i lasersko skeniranje, postoji li digitalni model terena, postoje li ovlašteni geodeti i pokrivenost cijelog područja katastrom, temelji li se katastar na geodetskom koordinatnom sustavu i sl. Hrvatska je među državama koje su odgovorile na upitnik. Treba reći da je Hrvatska po pokrivenosti topografskim kartama bolja od mnogih bogatijih država svijeta. Od 91 države, koje su odgovorile na upitnik, Hrvatska je među samo devet država koje za cijelo područje imaju topografsku kartu mjerila 1:5000. Japan npr. ima pokrivenost između 30 % i 60 %, a Engleska i Škotska između 60 % i 100 %. Hrvatska je i među 14 država koje imaju potpunu pokrivenost listovima karte mjerila 1:25 000, a npr. Italija ima pokrivenost između 30 % i 60 %. Hrvatska je jedna od 32 države koje se u izradi karata služe digitalnim metodama kao i SAD i većina država Europe, dok se npr. u Kanadi i Australiji primjenjuju uz digitalne i analogne metode. Među 64 države koje za cijelo svoje područje imaju digitalni model terena je i Hrvatska. Sve karte i ostali grafički prikazi dostupni su na adresi: http://ggim.un.org/docs/meetings/3rd %20UNCE/ /ISPRS %20Status %20of %20Mapping %20figures.pdf. Literatura Konecny, G. (2013): UNGGIM-ISPRS Project: ‘Status of Mapping in the World’, GIM International 11, http://www.gim-international.com/issues/. Nedjeljko Frančula 78 Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 ODNOS NASTAVE I ISTRAŽIVANJA NA INŽENJERSKIM STUDIJIMA U EUROPI Prema široko rasprostranjenom mišljenju svrha sveučilišta je nastava i istraživanje. Međutim, sveučilišni nastavnici imaju različita mišljenja o odnosu nastave i istraživanja. Aarrevaara i Dobson (2013) daju, na osnovi opsežne ankete provedene 2007. i 2008., podatke dobivene od 2282 sveučilišna nastavnika iz 12 europskih zemalja, a koji su područje svoga rada označili kao inženjersko. U Švicarskoj 85 %, u Austriji i Njemačkoj oko 80 % nastavnika iznosi da je fokus njihova rada na istraživanju, u Poljskoj i Hrvatskoj oko 60 %, a u Portugalu 50 %. Nastavnici su odgovarali i na pitanje jesu li nastava i istraživanje teško kompatibilni i poboljšavaju li istraživanja njihovu nastavu. Oko 40 % nastavnika smatra da su istraživanje i nastava teško kompatibilni, 20 % ih je neutralno, a 40 % se s tim ne slaže. Zatim je istraživano mišljenje nastavnika, koji su u svom radu pretežno fokusirani na nastavu, o kompatibilnosti nastave i istraživanja. Manje od 20 % nastavnika fokusiranih na nastavu u Norveškoj, Irskoj, Italiji, Švicarskoj i Njemačkoj slaže se s tvrdnjom da su nastava i istraživanje teško kompatibilni. U Finskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) s tom tvrdnjom se slaže 40 %, a u Poljskoj preko 50 %. nastavnika. Isti fenomen istraživan je i među nastavnicima fokusiranim na istraživanje. U toj skupini čak u osam država se samo 5 % – 20 % znanstvenika slaže s tvrdnjom o nekompatibilnosti istraživanja i nastave. Jedino u Poljskoj je to nešto više od 40 % nastavnika. Među nastavnicima fokusiranim na nastavu u Poljskoj nešto više od 30 % nastavnika slaže se s tvrdnjom da istraživanje unapređuje nastavu, u UK 40 %, u Hrvatskoj nešto više od 60 %, a u Irskoj čak 90 %. Među nastavnicima fokusiranim na istraživanje u Poljskoj se nešto više od 60 % nastavnika slaže s tom tvrdnjom, u Norveškoj, Hrvatskoj, Austriji i UK oko 80 %, a u Irskoj nešto manje od 100 %. Autori citiranog istraživanja pokušavaju i odgovoriti na pitanja o uzrocima različitih usmjerenosti nastavnika na istraživanje ili nastavu u pojedinim zemljama. Kao jedan od razloga navode da u Finskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj osim univerzalnih sveučilišta postoje i sveučilišta primijenjenih znanosti (universities of applied sciences) koja su više usmjerena na nastavu, a manje na istraživanja. Moguće je stoga da u tim zemljama nastavnici na univerzalnim sveučilištima, a samo su oni obuhvaćeni ovom anketom, imaju veći interes za istraživanja nego za nastavu. Autori, nadalje, ističu da inženjerski studiji uključuju laboratorijsku i praktičnu nastavu pa nastavnicima ostaje manje vremena za istraživački rad. Izvor Aarrevaara, T., Dobson, I. R. (2013): Is there a conflict between teaching and research? The views of engineering academics in Europe, Global Journal of Engineering Education, 15 (2), http://www.wiete.com.au/journals/GJEE/Publish/vol15no2/01-Dobson-I.pdf. Nedjeljko Frančula GLOBALNE INŽENJERSKE KOMPETENCIJE Parkinson (2009) postavlja pitanje zašto studenti inženjerskih studija trebaju steći nove vještine nazvane globalnom kompetencijom. Što te vještine znače za studente i koja su to najvažnija svojstva globalne kompetencije. U uvodu navodi zbivanja koja su u posljednjih dvadeset godina dovela do globalizacije inženjerstva. To su napredak u telekomunikacijama i drugim srodnim tehnologijama, politički događaji koji su otvorili mnoga do sada zatvorena društva, usvajanje ekonomskih politika koje su promovirale otvoreno tržište i ekspanzija multinacionalnih korporacija. 79 Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 Za ilustraciju širine globalizacije u inženjerstvu dani su primjeri iz četiri različite discipline: strojarstva, elektrotehnike, građevinarstva i kemijskog inženjerstva. U odgovoru na pitanje zašto su inženjerima potrebne globalne kompetencije ističe se da će inženjeri u budućnosti često upravljati globalnim inženjerskim aktivnostima, a za to im je potreban prošireni skup vještina. Pobrojano je i 13 dimenzija ili atributa globalne kompetencije od kojih su neki specifični za inženjerske struke. Globalna kompetentnost znači da inženjeri: 1.mogu cijeniti druge kulture 2.mogu komunicirati među različitim kulturama, tj. razumjeti kulturne razlike 3.poznaju državne i ekonomske sustave zemalja s kojima će surađivati 4.govore strani jezik na razgovornoj razini 5.govore strani jezik na stručnoj razini 6.mogu raditi u etnički i kulturno raznolikom timu ili voditi takav tim 7.mogu se učinkovito nositi s etičkim pitanjima koja proizlaze iz kulturnih i nacionalnih razlika 8.razumiju kulturne razlike koje se odnose na dizajn proizvoda, proizvodnju i uporabu 9.razumiju povezanost svijeta i djelovanje globalnog gospodarstva 10.razumiju implikacije kulturnih razlika o tome kako se pristupa inženjerskim poslovima 11.imaju neka saznanja o međunarodnim aspektima tema kao što su logistika nabave, intelektualno vlasništvo, odgovornost i rizik te poslovna praksa 12.imaju inženjersku praksu u globalnom kontekstu bilo međunarodnim stažem, sudjelovanjem na nekom virtualnom inženjerskom projektu ili neki drugi oblik iskustva 13.vide sebe kao „građane svijeta“, ali i građane svoje zemlje, cijene izazove čovječanstva kao što su održivi razvitak, zaštita okoliša, siromaštvo, sigurnost i javno zdravstvo. Budući da je teško moguće razviti sve te sposobnosti u sklopu tipično prepunjenih nastavnih planova i programa inženjerskih studija, bilo bi korisno znati koje su od njih najvažnije. Odgovor je dobiven anketom od sveučilišnih nastavnika i stručnjaka iz industrije. Na taj način dobiveno je pet najvažnijih atributa globalne kompetencije. Bitno je, dakle, da inženjeri: 1. mogu cijeniti druge kulture 2. mogu raditi u etnički i kulturno raznolikom timu ili voditi takav tim 3. mogu komunicirati među različitim kulturama, tj. razumjeti kulturne razlike 4. imaju inženjersku praksu u globalnom kontekstu bilo međunarodnim stažem, sudjelovanjem na nekom virtualnom inženjerskom projektu ili neki drugi oblik iskustva 5. mogu se učinkovito nositi s etičkim pitanjima koja proizlaze iz kulturnih i nacionalnih razlika. Literatura Parkinson, A. (2009): The rationale for developing global competence, Online Journal for Global Engineering Education, 4 (2), 2, http://digitalcommons.uri.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1018&context=ojgee. Nedjeljko Frančula 80 Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 KAKO CITIRATI MREŽNE I DRUGE DOKUMENTE Pojavom i naglim širenjem World Wide Weba (web, mreža) na njemu je sve više dokumenata kojima se u svojim istraživanjima služe znanstvenici pa ih je nužno citirati u objavljenim radovima. Prve upute kako citirati mrežne radove upućivale su na citiranje: URL 1, URL 2, itd. S vremenom se pokazalo da to nije prikladan način citiranja. Dokaz pruža i Web of Science koji u svoju bazu podataka citirane literature (Cited References) ne uključuje tako citirane naslove. Stoga se danas u mnogim časopisima mrežni dokumenti citiraju na isti način kao i ostali radovi (članci u časopisima i zbornicima radova, knjige i dr.). Pregledavši popise literature u člancima mnogih časopisa predlažem način citiranja mrežnih dokumenata prilagođen načinu citiranja ostalih radova u geodetskim časopisima Geodetski list i Kartografija i geoinformacije. Navedeni su primjeri citiranja i drugih dokumenata: akt sabora, vlade i drugih službenih institucija, CD-ROM ili DVD, e-poruka, karta, osobna komunikacija, norma te računalni program, softver ili kod. Akt sabora, vlade i drugih službenih institucija institucija, godina, naslov, broj odluke, izdavač, mjesto izdavanja. Primjer: Hrvatski sabor (2013): Zakon o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka, Narodne novine, 56/13, Zagreb. CD-ROM ili DVD autor/urednik (ako nisu navedeni, korporativni autor), godina, naslov CD-ROM-a, CD-ROM, izdavač, mjesto izdavanja. Primjer: Encyclopaedia Britannica (2003): Britannica 2003, CD-ROM, Encyclopaedia Britannica, Chicago. e-poruka pošiljatelj, godina, e-poruka, primatelj, datum. (Napomena: potrebna je suglasnost pošiljatelja i primatelja za objavljivanje poruke). Primjer: Lapaine, M. (2014): e-poruka N. Frančuli, (11. 1. 2014.). Karta autor (ako nije naveden, organizacija nadležna za kartu ili njena pokrata), godina, naslov, broj lista, mjerilo, izdavač, mjesto izdavanja. Primjer: Državna geodetska uprava (2012): Topografska karta: Tar, 25-1-108-3, 1 : 25 000, Državna geodetska uprava, Zagreb. Karta na mreži autor (ako nije naveden, organizacija nadležna za kartu ili njena pokrata), godina, naslov, broj lista (ako je dostupan), mjerilo (ako je dostupno), naslov mrežnog izvora, mrežna adresa, datum pristupa. Primjer: Google (2013): Google Earth, http://earth.google.com, (15. 1. 2014.). Osobna komunikacija ime osobe, godina, zanimanje, osobna komunikacija, datum. Primjer: Solarić, N.(2014): Professor emeritus, osobna komunikacija, (15. 1. 2014.). Mrežni dokument (ako nije obuhvaćen ostalim primjerima) autor/urednik (ako nisu navedeni, korporativni autor ili njegova pokrata), godina, naziv publikacije, izdavač (ako je naveden), mrežna adresa, datum pristupa. Primjeri: Hrvatsko kartografsko društvo (2013): Sudjelovanje Hrvatske na Međunarodnim izložbama dječjih radova, Hrvatsko kartografsko društvo, http://www.kartografija.hr/djecja-kartografija.hr.html, (15. 1. 2014.). Wikipedia (2014): Map projection, http://en.wikipedia.org/wiki/Map_projection, (17. 1. 2014.). Mrežno mjesto autor/urednik (ako nisu navedeni, korporativni autor ili njegova pokrata), naslov, mrežna adresa, datum pristupa. Primjer: Geodetski fakultet (2012): Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, http://www.geof.unizg.hr/, (15. 1. 2014.). Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 81 Norma ime normirnog tijela ili njegova pokrata, godina, broj norme, naziv norme, izdavač, mjesto. Primjer: Hrvatski zavod za norme (2004): HRN ISO 12858-1:2004, Optika i optički instrumenti – Pomoćni uređaji za geodetske uređaje – 1. dio: Invarske nivelmanske letve (ISO 128581:1999), Hrvatski zavod za norme, Zagreb. Računalni program, softver ili kod autor (ako nije naveden, korporativni autor ili istraživačka skupina), godina, naziv programa, inačica, računalni program, softver ili kod, izdavač ili distributer (ako je naveden), mjesto izdavanja (ako je navedeno), mrežna adresa (ako postoji). Primjer: National Geospatial-Intelligence Agency (2011): GEOTRANS: The Geographic Translator, Verzija 3.1, računalni program, http://gcmd.nasa.gov/records/GEOTRANS.html, (15. 1. 2014.). Potvrda šire prihvaćenosti takvog citiranja mrežnih dokumenata je i broj citata Wikipedie i Googlea uvršten u bazu podataka Web of Science. Wikipedia ima 2138 citata, a Google 890. Literatura Imperial College (2014): How to write references for your reference list and bibliography, Imperial College London, http://www3.imperial.ac.uk/library/subjectsandsupport/referencemanagement/vancouver/references, (15. 1. 2014.). Nedjeljko Frančula OBRAZOVANJE ZA GEOPROSTORNE TEHNOLOGIJE Od pojave geoinformacijskih sustava te srodnih alata i tehnologija postavlja se pitanje najboljeg načina školovanja stručnjaka za to područje. Na sve brže rastućem tržištu, poput geoprostornog, pronalaženje stručnog kadra je teško, a stjecanje temeljnih vještina i kompetencija je bitno za zapošljavanje. Veliki napredak u definiranju potrebnih vještina u različitim fazama karijere je model kompetencija za geoprostorne tehnologije (Geospatial Technology Competency Model – GTCM). Edukativni elementi koje pojedinci moraju imati da bi mogli raditi na tom području jesu: coordinate systems, cartography, geodesy, surveying, remote sensing, photogrammetry, GPS/GNSS, LiDAR, navigation, GIS. Ističe se da većina praktičara nema potpuno razumijevanje tih povezanih tehnologija. Prema terminologiji usvojenoj u SAD-u to je područje geomatičkog inženjerstva, a u SAD-u se može studirati samo na nekoliko sveučilišta. Radi boljeg razumijevanja treba reći da u Europi nikada nije bilo podjele između GIS-a i geomatike (geodezije), dok je to standard u SAD-u. Stoga će tu prazninu donekle popuniti novi studij geomatičkog inženjerstva na sveučilištu u Denveru, savezna država Colorado. U SAD-u je uobičajeno studijske programe na tom području kategorizirati u skupine fotogrametrija, satelitska i fizikalna geodezija (geodesy), praktična geodezija (surveying) i GIS i one se smatraju zasebnim i odvojenim kategorijama. Realno, sve su te discipline, i još poneke, dio geomatičke – prema hrvatskoj stručnoj terminologiji – geodetske znanosti. Specijalizacija u samo jednoj od tih disciplina znači nedovoljno poznavanje ostalih, a šira slika često se mora steći tek na poslu. Osim toga, često sveučilišta zaostaju za tehnološkim napretkom na bilo kojem području i to je dijelom razlog da ne koreliraju dobro s trenutnom praksom. Još je važniji razlog da se rad na području geoprostornih tehnologija promijenio iz temelja. Stoga se postavlja pitanje kako se baviti složenijim zadatcima ako si samo geodetski mjernik, samo fotogrametar ili samo GIS stručnjak. U boljoj poziciji je danas stručnjak koji poznaje principe praktične geodezije, fotogrametrije i GIS-a, nego onaj koji vlada alatima u samo jednoj od tih disciplina. 82 Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 Da bi se dobio odgovor na pitanje koje to znanstvene i tehničke vještine nedostaju mladim inženjerima, provedena je anketa među 700 stručnjaka. Oni su izvijestili da im najviše nedostaju vještine rješavanja problema, upravljanja s više prioriteta i komunikacijske vještine. Stoga nastavnici trebaju postići ravnotežu između tehničkih kompetencija i jednako važnih temeljnih kompetencija kao što su komunikacijske vještine, vještine rješavanja problema i poslovni fundamenti. Slabe temeljne kompetencije u kombinaciji s nedostatkom radnog iskustva stavljaju nedavne diplomante u nepovoljan položaj na geoprostornom tržištu rada. Neuspjeh visokog obrazovanja na tom području može se rješavati uvođenjem prakse u privredi u sklopu formalnog obrazovnog procesa. Izvor Ball, M. (2013): Geospatial Education Continues to Balance Principles, Tools and Job Skills, Sensors & Systems, http://www.sensorsandsystems.com/article/features/32544-geospatial-education-continues-to-balance-principles,-tools-and-job-skills.html. Nedjeljko Frančula Tatjana Kren, Branko Hanžek: OTON KUČERA – Per aspera ad astra (Kroz trnje do zvijezda) U nakladi Gimnazije Matija Antun Reljković iz Vinkovaca tiskana je u rujnu 2013. knjiga Oton Kučera – Per aspera ad astra (Kroz trnje do zvijezda) autora Tatjane Kren i Branka Hanžeka. Knjiga ima 320 stranica i sadrži više od 200 ilustracija, a podijeljena je na devet poglavlja. U prvom je poglavlju predstavljena obitelj iz koje je potekao Kučera te njegov odgoj i obrazovanje. U drugom je opisan Kučerin doprinos hrvatskome srednjoškolskom obrazovanju, a u trećem Kučerino djelovanje u Hrvatskom prirodoslovnom društvu (HPD) te osnivanje i djelovanje na Zvjezdarnici na Popovu tornju. Kučerin doprinos visokoškolskom obrazovanju i tehnici, hrvatskoj znanosti i njenoj popularizaciji te djelovanje na razvijanju i očuvanju hrvatske kulturne baštine opisano je u četvrtom, petom i šestom poglavlju. Kučera kao planinarski teoretičar i praktičar te njegov doprinos hrvatskom planinarstvu prikazan je u sedmom poglavlju. Posljednja dva poglavlja (osmo i deveto) donose izbor citata iz Kučerinih članaka i knjiga i popis posmrtnih priznanja Otonu Kučeri. Na kraju knjige nalazi se bogat popis literature, dokumenata, arhivskih izvora i drugih priloga te imensko kazalo. Autori monografije o životu i djelu Otona Kučere poznati su hrvatskoj astronomskoj javnosti. Profesorica Tatjana Kren dugogodišnja je proučavateljica prošlosti hrvatskoga zvjezdoznanstva, ali i kroničarka suvremenih zbivanja. Njezin je istraživački interes osobito vezan uz zagrebačku Zvjezdarnicu i njezinu ulogu i značaj u hrvatskom zvjezdoznanstvu. Svoja je istraživanja objavila u mnogobrojnim znanstvenim i znanstveno-popularnim člancima i knjigama. Kao i T. Kren i dr. sc. Branko Hanžek stasao je na zagrebačkoj Zvjezdarnici, a daljnji životni put doveo ga je u Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, gdje se bavi istraživanjem povijesti fizike, napose u Hrvata. Suradnja profesorice Kren, vrsne poznavateljice povijesti Zvjezdarnice i života i djela njezina osnivača, i dr. sc. Hanžeka, fizičara, ali i ljubitelja astronomije i istraživača njezine po vijesti, urodila je ovom vrijednom monografijom o hrvatskom velikanu dr. Otonu Kučeri. Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 83 Već je na početku teksta, navođenjem kratkog opisa pojedinih poglavlja, razvidna širina i različitost Kučerina interesa i djelovanja. U knjizi je analiziran veliki broj dokumenata iz riznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatskoga državnog arhiva, arhiva Filozofskog fakulteta, Zvjezdarnice Zagreb, arhiva i zbirke vinkovačke gimnazije i drugo, kao i izlaganja sa znanstveno-stručnog skupa “Život i djelo Otona Kučere (1857.-1931.)”, održanog povodom 150. godišnjice Kučerina rođenja, objavljenih u Zborniku radova, koja su dodatno osvijetlila lik i djelo Otona Kučere. U monografiji su izneseni mnogobrojni novi i nepoznati podatci o Kučerinu djelovanju, a njegov život i rad praćen je u kontekstu znanstvenih i školskih zbivanja, njegova okružja i političke situacije. Dr. Oton Kučera pokazuje se kao najsvestraniji hrvatski prirodoslovac i najveći hrvatski popularizator tehnike i prirodoslovlja – “hrvatski Flammarion”, astronomski romantičar, tvrdoglavi entuzijast, vizionar, lučonoša na hrvatskim prostorima, znanstvenik u okviru mogućnosti koje je imao, profesor, pedagog i prosvjetitelj, izvrstan organizator i pisac brojnih knjiga i udžbenika (22) te članaka (više od 300). Bio je predsjednik Matice hrvatske (1909.-1917.), predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1910.), predsjednik Hrvatskog društva srednjoškolskih profesora (1907.-1910. i 1930.-1931.), preteča modernog alpinizma, planinarski pisac, povjesničar i ideolog te tajnik i pisac spomenice povodom 25. obljetnice Hrvatskoga planinarskog društva, Zmaj petrinjski u Družbi “Braća hrvatskoga zmaja” (1907.-1931.), član-radnik u Hrvatskom književnom društvu Sv. Jeronima, kao i prvi predsjednik Radio-kluba Zagreb (1923.-1926.) i suosnivač prve radijske postaje, Radio Zagreb (1926.) u Kraljevini SHS. Za geodetsku struku posebice je zanimljiva analiza Kučerina doprinosa visokoškolskoj nastavi geodezije u Hrvatskoj koja je predavana na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom fakultetu. Na Šumarskoj je akademiji dr. Kučera predavao fiziku i matematiku, a aktivan je bio i u reorganizaciji Šumarske akademije i ustroja njezina četverogodišnjeg studija. Uz to je s profesorom geodezije Vinkom Hlavinkom i pročelnikom Šumarske akademije Franom Kesterčanekom inicirao 1908. osnivanje samostalnog Geodetskog tečaja u Šumarskom domu, u kojem je djelovala Šumarska akademija. Bio je njegov prvi predstojnik. U Geodetski tečaj uveo je predavanja iz kolegija Viša geodezija i Sferna astronomija, čime je započelo visokoškolsko predavanje sferne astronomije na zagrebačkom sveučilištu. Naime, riječ tečaj u to je doba imala značenje studija. Geodetski tečaj bio je začetak današnjega Geodetskog fakulteta. Na temelju uspjeha svoje astronomske knjige Naše nebo inicirao je Kučera 1903. godine osnivanje Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnog društva na Popovu tornju te je u dva navrata bio njezin predstojnik (1903.-1913. i 1920.-1926.). I na kraju navest ćemo Kučerine riječi iz 1929. u kojima ističe snagu astronomije i njezinu odgojnu vrijednost za sve naraštaje. Premda napisane prije osamdesetak godina nisu nimalo izgubile na aktualnosti. „Dosta je citirati poznatu rečenicu filozofa Kanta, jednoga od najdubljih mislilaca čovjekova koljena do sada na ovom planetu: “Dvije su stvari, koje su nada sve vrijedne, da na se svraćaju pažnju ljudskoga uma i da ga opet i opet napunjuju udivljenjem: moralni zakon u nama i zvjezdano nebo nad nama.” Već se iz te rečenice razbira, da je odnošaj čovjeka prema nauci o zvjezdanom nebu posve drukčiji nego spram makar koje druge nauke. Mogao bi se on usporediti s odnošajem čovjeka i njegovom prirođenom ljubavi za rođenu grudu i širu svoju domovinu. U razmišljanju o posljednjim i najvećim problemima prirode i čovjeka u njoj, na koje nužno dovodi zanimanje za astronomiju, nalazi se i momenat, koji jako utječe na to, da se umire i natrag potisnu strasti, koje nisu ures naobraženih ljudi. A baš u tom je astronomija jača od ma koje druge nauke, u tom je njezina neobično velika uzgojna vrijednost za mlado i staro!“ Drago Špoljarić 84 Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 IZ STRANIH ČASOPISA Acta Geodaetica et Geophysica Hungarica, Vol.48, No.4., 2013. • One-dimensional hydrogeophysical forward model in surface nuclear magnetic resonance (SNMR) computations. M. Gupta. 363.-376. • Establishment of a gravity calibration baseline with the constrain of absolute gravity measurements after 17 August 1999 Izmit earthquake in Marmara region, Turkey. U. Dogan, S. Ergintav, G. Arslan, D. O. Demir, B. Karaboce. 377.-388. • Investigation of crustal motion in Europe by analysing the European VLBI sessions. Hana Krásná, Claudia Tierno Ros, Peter Pavetich. 389.-404. • Determining change of density with depth by using seismic velocity boundaries in 3D gravity inversion calculations. Hasan Çavşak, Ali Elmas. 405.-417. • A new GM-estimate with high breakdown point. Serif Hekimoğlu, R. Cuneyt Erenoglu. 419.-437. • Gas and water reservoir differentiation by time-frequency analysis: a case study in southwest China. Lu Hongying, Cheng Bingjie, Shen Zhongmin, Xu Tianji. 439.-450. • Aeromagnetic mapping of basement topography around the Ijebu-Ode geological transition zone, Southwestern Nigeria. Olakunle Olawale Osinowo, Abel Idowu Olayinka. 451.-470. Allgemeine Vermessungs-Nachrichten, Vol.120, No11-12., 2013. • Untersuchungen zur Indoornavigation mittels aktueller Smartphonetechnologie. Thomas Willemsen, Friedrich Keller, Harald Sternberg. • Automatische Bestimmung der Kameraorientierung eines LiDAR Mobile Mapping Systems. Janetta Wodniok, Sabine Hofmann, Claus Brenner, Thomas Luhmann. • Die Berücksichtigung der Refraktion beim Nivellement und ihre Entwicklungsgeschichte. Oleg A. Mozzhukhin. Geoinformatica, Vol.18, No.1., 2014. • Interactive cartographic route descriptions. Padraig Corcoran, Peter Mooney, Michela Bertolotto. 1.-26. • Active learning of users preferences estimation towards a personalized 3D navigation of geo-referenced scenes. Christos Yiakoumettis, Nikolaos Doulamis, Georgios Miaoulis. 27.-62. • Using spatial data support for reducing uncertainty in geospatial applications. T. Hong, K. Hart, L.-K. Soh, A. Samal. 63.-92. • Guest editorial: location-centric privacy in mobile services. Ali Khoshgozaran, Houtan Shirani-Mehr, Maria Luisa Damiani, Gabriel Ghinita. 93.-94. • Protecting query privacy in location-based services. Xihui Chen, Jun Pang. 95.-133. • Effective mix-zone anonymization techniques for mobile travelers. Balaji Palanisamy, Ling Liu. 135.-164. • User-side adaptive protection of location privacy in participatory sensing. Berker Agir, Thanasis G. Papaioannou, Rammohan Narendula, Karl Aberer. 165.-191. Geomatics Info Magazine (GIM International), Vol.28, No.1., 2014. • Low-speed and Low-altitude UAS: Intertwining UAV and Software. Lomme Devriendt. • Oblique Airborne Photogrammetry: Properties, Configurations and Applications. Markus Gerke, Yoeri Slagboom and George Vosselman. • Lidar Flight Planning: A System with Minimal User Intervention. Ajay Dashora, Bharat Lohani and Kalyanmoy Deb. • Apples Lessons for the Geospatial World: GIM International Interviews Jürgen Dold. Pregled stručnog tiska i softvera, Geod. list 2014, 1 85 Journal of Geodesy, Vol. 88, No.1., 2014. • Spatiotemporal filtering of regional GNSS networks position time series with missing data using principle component analysis. Yunzhong Shen, Weiwei Li, Guochang Xu, Bofeng Li. 1.-12. • Analytical computation of gravity effects for polyhedral bodies. M. G. DUrso. 13.-29. • Comparing seven candidate mission configurations for temporal gravity field retrieval through full-scale numerical simulation. Basem Elsaka, Jean-Claude Raimondo, Phillip Brieden, Tilo Reubelt. 31.-43. • Non-linear station motions in epoch and multi-year reference frames. Mathis Bloßfeld, Manuela Seitz, Detlef Angermann. 45.-63. • A collinearity diagnosis of the GNSS geocenter determination. Paul Rebischung, Zuheir Altamimi, Tim Springer. 65.-85. • IAG Newsletter. Gyula Tóth. 87.-92. Survey Review, Vol.46, No. 334, 2014. • Effect of Thai Ionospheric Maps (THIM) model on the performance of network based RTK GPS in Thailand. T. Charoenkalunyuta, C. Satirapod. 1.-6. • GPS-structural health monitoring of a long span bridge using neural network adaptive filter. M. R. Kaloop, D. Kim. 7.-14. • The impact of the scale factor on the horizontal geodetic coordinates obtained by a three-dimensional similarity transformation. B.-G. Reit. 15.-18. • Iterative algorithm for weighted total least squares adjustment. S. Jazaeri, A. R. Amiri-Simkooei, M. A. Sharifi. 19.-27. • Robust Total Least Squares with reweighting iteration for three-dimensional similarity transformation. J. Lu, Y. Chen, B. F. Li, X Fang. 28.-36. • On ‘decorrelation in solving integer least-squares problems for ambiguity determination. M. A. Borno, X.-W. Chang, X. H. Xie. 37.-49. • Verification technology for topological errors in official databases with case study in Poland. M. Siejka, M. Ślusarski, M. Zygmunt. 50.-57. • Proposed guidebook on established case law for land surveyors on property boundaries. D. OBrien, W. P. Prendergast. 58.-65. • Land administration for housing production: analysis of need for interagency integration. M. E. Agunbiade, A. Rajabifard, R. Bennett. 66.-75. Zeitschrift fur Geodasie, Geoinformation und Landmanagement, Vol.138, No.6., 2013. • Die Integration von GLONASS in SAPOS® – Eine Blaupause für Galileo! Jens Riecken und Bernhard Ruf. • Ingenieurgeodäsie – Definition, Kernkompetenzen und Alleinstellungsmerkmale. Heiner Kuhlmann, Volker Schwieger, Andreas Wieser und Wolfgang Niemeier. • Ausgleichungsrechnung mit Gröbnerbasen. Thomas Fuhrmann und Gerhard Navratil. • Erfassung und Fortführung von 3D-Gebäudemodellen auf Basis von Airborne LiDAR-Daten, ImageMatching und Katasterinformationen Klement Aringer, Josef Dorsch und Robert Roschlaub. • Länderübergreifender Leistungsvergleich gemäß Art. 91d GG für Waldflurbereinigungs verfahren. Silvia Arabella Hinz. • Flurneuordnung und Innenentwicklung am Beispiel Creglingen-Finsterlohr – Bürger schaftliches Engagement als Schlüssel zum Erfolg. Werner Rüger und Thomas Meyer. Vlado Cetl 86 IN MEMORIAM Geod. list 2014, 1 STJEPAN BUČAR, ing. geodezije (1941.–2012.) U Zaboku je 25. srpnja 2012. nakon duge i teške bolesti u 72. godini preminuo Stjepan Bučar, bivši voditelj Odjela za katastar nekretnina Zabok (tada Ispostava Zabok), Područnog ureda za katastar u Krapini. Stjepan Bučar rođen je 2. siječnja 1941. u Donjem Oštrcu, Žumberak. Osnovnu školu pohađao je u Jastrebarskom, a Srednju geodetsku tehničku školu završio je u Zagrebu 1963. Na Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao se 1971., a diplomirao je 1974. i stekao zvanje ing. geodezije. Prvo radno mjesto bilo mu je u Zavodu za izmjeru u Osijeku gdje se zaposlio 1963. Od 1965. do 1966. radio je u Vodnoj zajednici Kupa – Kupčina u Karlovcu, a u Šumskom gospodarstvu Ogulin od 1966. do 1976. Od 1976. do umirovljenja 2006. radio je u Odjelu za katastar nekretnina u Zaboku (tada Ispostava Zabok), Područnog ureda za katastar u Krapini. Stjepan Bučar bio je vrlo aktivan u radu Hrvatskoga geodetskog društva. Na osnivačkoj skupštini održanoj 25. svibnja 1993. u Zagrebu, uz nazočnost 82 predstavnika budućih hrvatskih županijskih udruga i ostalih pozvanih geodetskih stručnjaka iz cijele Republike Hrvatske, osnovano je Hrvatsko geodetsko društvo. Na toj je skupštini Stjepan Bučar izabran u Upravni odbor kao jedan od osam članova. Na VI. saboru Hrvatskoga geodetskog društva održanom 19. svibnja 2000. u Puli izabran je u Sud časti kao jedan od trojice sudaca Vijeća II. stupnja, a na VIII. saboru Hrvatskoga geodetskog društva održanom 15. svibnja 2004. u Solarisu kraj Šibenika ponovno je izabran na tu dužnost. Aktivan je bio i u radu Udruge geodeta Krapinsko-zagorske županije. Na osnivačkoj skupštini te Udruge održanoj 17. rujna 1993. u Grdencima pokraj Zaboka, izabran je za prvog predsjednika. Stjepan Bučar bio je vrlo aktivan i u radu Matice hrvatske. Bio je dugogodišnji predsjednik Ogranka u Zaboku i član Časnog suda Matice hrvatske pa mu je Stjepan Sučić objavio In memoriam u Vijencu – časopisu Matice hrvatske. Iz tog In memoriam citiramo: „Za njega se zaista može reći da je Maticu hrvatsku nosio u srcu i da je svoje rodoljublje izražavao u Matici na najbolji način. Još 1971. sudjelovao je u osnivanju Ogranka u Ogulinu. U obnovljenoj Matici Hrvatskoj pokrenuo je Ogranak Matice Hrvatske u Zaboku te ga promišljeno vodio priređujući sa svojim kolegama prvorazredne kulturne događaje za grad Zabok, surađujući s mnogim ograncima, neumorno putujući kako bi pridonio što većoj povezanosti i sadržajnom kulturnom zajedništvu. Pod njegovim vodstvom u Ogranku Matice hrvatske u Zaboku objavljene su vrijedne knjige, postavljene spomen-ploče, priređivani književni susreti s prvacima hrvatske književne riječi, dramskim umjetnicima i glazbenicima. Vodeći ogranak Matice hrvatske u Zaboku susretao se na sadržajan način s drugim ograncima ne štedeći svojih snaga. Nastojao je da se ono najvrjednije iz Matice hrvatske prenese u Zabok i u Hrvatsko zagorje. Zauzeto je sudjelovao u radu skupština. Bit će zapamćeno njegovo sudjelovanje u Konvoju Libertas 1991. u teškim, ali i slavnim danima obrane Dubrovnika i cijele Hrvatske.“ In memoriam, Geod. list 2014, 1 87 Bio je urednik publikacije Zavičajem Ksavera Šandora Gjalskog, Zabok: Matica hrvatska – Ogranak Zabok (Biblioteka Gredice, knj. 2), 1996., a objavio je i nekoliko priloga u Geodetskom listu. Stjepana sam poznavao više od četrdeset godina. Susretali smo se na raznim druženjima geodeta, a kada je dolazio u Zagreb svratio bi na Geodetski fakultet. Kao glavni urednik Geodetskog lista primio sam 1994. njegov prilog Njegujmo hrvatski jezik za rubriku Terminologija. Imao sam neka pitanja pa smo porazgovarali. Vidio sam koliko poznaje i voli hrvatski jezik i želi da se i u Geodetskom listu piše lijepim hrvatskim jezikom. Ostat će zapamćen kao vrstan geodetski stručnjak i pokretač Ogranka Matice hrvatske u Zaboku, koji je godinama i neumorno vodio. Nedjeljko Frančula 88 PREDSTOJEĆI DOGAĐAJI TRAVANJ INGEO 2014 – 6th International Conference on Engineering Surveying Prague, Czech Republic, 3.-4. 4. Web: http://www.svf.stuba.sk/ E-mail: peter.kyrinovic@stuba.sk The X International Exhibition and Scientific Congress “Interexpo GEOSiberia 2014” Novosibirsk, Russian Federation, 16.-18. 4. Web: http://expo-geo.ru/ E-mail: argina@gmx.de International Conference – Contemporary Achievements in Civil Engineering Subotica, Serbia, 24.-25. 4. Web: http://www.gf.uns.ac.rs/~konferencija/ E-mail: conference@gf.uns.ac.rs EGU General Assembly 2014 Vienna, Austria, 27. 4. – 2. 5. Web: http://www.egu2014.eu/home.html E-mail: egu2014@copernicus.org SVIBANJ 5. hrvatski kongres o katastru s međunarodnim sudjelovanjem Zagreb, Hrvatska, 8.-9. 5. Web: http://www.hgd1952.hr/ E-mail: hgd@inet.hr, hrkk2014@gmail.com LIPANJ 14 European Conference on e-Government Brasov, Romania, 12.-13. 6. Web: http://academic-conferences.org/eceg/ eceg2014/eceg14-home.htm E-mail: info@academic-conferences.org Esri International User Conference 2014 San Diego, California, USA, 14.-18. 7. Web: http://www.esri.com/events/user-conference KOLOVOZ 5 International Disaster and Risk Conference – IDRC 2014 Davos, Switzerland, 24.-28. 8. Web: http://www.idrc.info/ E-mail: idrc@grforum.org th RUJAN 8 International Conference on Geographic Information Science – GIScience 2014 Vienna, Austria, 23.-26. 9. Web: http://www.giscience.org/ E-mail: giscience2014@geoinfo.tuwien.ac.at th LISTOPAD GeoCongres 2014 Quebec City, Canada, 7.-11. 10. Web: http://www.geocongres2014.ca/ E-mail: info@geocongres2014.ca 16th IAMG 2014 Conference New Delhi, India, 17.-20. 10. Web: http://www.jnu.ac.in/conference/iamg2014 E-mail: iamg14@yahoo.com ICEC 2014 World Congress Milano, Italy, 20.-22. 10. Web: http://www.icec2014.it/ E-mail: icec2014@aice-it.org th XXV FIG International Congress 2014 Kuala Lumpur, Malaysia, 16.-21. 6. Web: http://www.fig.net/fig2014/ E-mail: fig@fig.net 14th International Multidisciplinary Scientific GeoConference – SGEM 2014 Albena, Bulgaria, 17.-26. 6. Web: http://www.sgem.org/ E-mail: sgem@sgem.org SRPANJ AfricaGEO 2014 Conference & Exhibition Cape Town, South Africa, 1.-3. 7. Web: http://www.africageo.org/ E-mail: lesley@cebisaconferences.co.za GI_Forum 2014 Salzburg, Austria, 1.-4. 7. Web: http://www.gi-forum.org/ E-mail: office@gi-forum.org Geod. list 2014, 1 STUDENI INTERPRAEVENT 2014 Nara, Japan, 25.-28. 11. Web: http://interpraevent2014.com/ E-mail: info@interpraevent2014.com 2015 FIG Working Week 2015 Sofia, Bulgaria, 17.-21. 5. Web: http://www.fig.net/fig2015/ E-mail: kamara@kig-bg.org ICC 2015 – 27th International Cartographic Conference Rio de Janeiro, Brazil, 23.-28. 8. Web: http://www.icc2015.org/ E-mail: info@icc2015.org 2016 XXIII ISPRS Congress Prague, Czech Republic, 12.-19. 7. Web: http://www.isprs2016-prague.com/ E-mail: info@isprs2016-prague.com rd Mladen Zrinjski
© Copyright 2024 Paperzz
