broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Dubrovnik - stručni skup ravnatelja
osnovnih škola
U službi hrvatskoga
školstva
Str. 6
Broj 34 (2774) • Godina LXI.
Zagreb, 2. studenog 2010.
aktualno
Stjepan Radić
Temelj i zadaća
pučke škole u
narodnoj
prosvjeti
(1926.)
Str. 29
1
Pola stoljeća Dječjeg vrtića
www.skolskenovine.hr
Velika GoricA
Sve je usmjereno na
djecu i za njih Str. 20-21
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja:
NACIONALNI PROGRAM PREVENCIJE OVISNOSTI
Škola, obitelj i cijelo
društvo na
zajedničkom zadatku
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Radovan Fuchs, dr. Pavao Brajša, Višnja Biti, Višnja Francetić, Milijana Kovačević,
Ivan Janjić, dr. Vladimir Strugar, Ivan Janjić, Tamara Puhovski, Tanja Manović, Dubravko Klarić, Jadranka Ivandić Zimić,
mr. Đurđica Petran, dr. Marina Kuzman, Valentina Kranželić, dr. Slavko Sakoman, Siniša Brlas, Miroslav Venus
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
Okrugli stol Suspenzija
učenika - nova
pedagoška mjera
KAKO DO ZAŠTITE
UČENIKA I UČITELJA Str. 4
Preškolski odgoj
SOCIJALIZACIJOM
PROTIV HIPERAKTIVNOG
SINDROMA
Str. 7
Vanjsko vrednovanje
obrazovanja u zrcalu
gimnazijske lektire
GREGOR SAMSA PIŠE
DRŽAVNU MATURU Str. 9
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
marijan.simeg@skolskenovine.hr
Izmjene zakona
kao Sizifov posao
P
si laju, a karavane prolaze. To je dobro nam znana sintagma kojom se oslikava čak i Sizifov posao,
odnosno uzaludan trud, nepotrebno trošenje energije. A na to sve više sliče i vapaji osnovnoškolskih i
srednjoškolskih ravnatelja vezani za promjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji je donesen u Saboru usred ljeta gospodnjega
2008., a ovoga ljeta doživio i prve kozmetičke promjene. Kažem kozmetičke, jer ništa se značajno ovim
izmjenama nije promijenilo. Dodirnute su pedagoške
mjere, uvjeti za učitelje razredne nastave i odredbe
vezane za status ravnatelja imenovanih prije i poslije
donošenja rečenog Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
školi.
U
Političko obrazovanje
POVIJEST EUROPSKE
UNIJE I VAŽNE STAVKE U
NJEZINU POUČAVANJU
Str. 12
OBAVIJEST PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da
pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom
Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i
molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na info@skolskenovine.hr).
Redakcija Školskih novina
proteklih mjesec dana i srednjoškolski i osnovnoškolski ravnatelji održali su stručne skupove na
kojima su raspravljali i o vlastitom statusu nakon izmjena Zakona i zaključili su da im je pozicija jednako
klimava, da su ostali na vjetrometini, nezaštićeni i da
prosvjetna vlast kao predlagač i zakonodavna kao
donositelj svih zakona nisu učinili ništa da se takvo
loše stanje promjeni kvalitetnim zakonskim rješenjima. Takvih jednostavno nema! I više gotovo da i nije
važno ima li ravnatelj višu ili visoku stručnu spremu,
jer s početkom 2012. godine svi će ići u reizbor, bez
obzira na to koliko im do tada mandat trajao. Kažu
zakonodavci da to traži Europa i mi to moramo ispoštovati. Pa i po cijenu toga da jedino ravnatelji osnovnih i srednjih škola budu diskriminirani time što jedino
s njima poslodavac zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, a nakon isteka mandata mogu jedino
na ulicu, ali ne i natrag u zbornicu.
R
avnatelji veterinarske stanice, doma zdravlja ili
bolnice bez problema se mogu vratiti u ambulantu iz
koje su privremeno preselili u ravnateljsku fotelju, ali
ravnatelji odgojno-obrazovnih ustanova jedini u državi ne mogu koristiti tu mogućnost. Istina, mogu si oni
čuvati radno mjesto zapošljavajući nekoga na zamjenu, ali i to može trajati samo tri godine. A što poslije
toga!? Zbog toga ravnatelji traže da se što žurnije
promijeni ta neracionalna odluka o radu ravnatelja na
određeno vrijeme kao i ona da se 1. siječnja 2012. godine odredi kao datum kad će se raskinuti svi ugovori
o radu sklopljeni s postojećim ravnateljima. Problem
su i ravnatelji s višom spremom koji se nisu uspjeli
doškolovati do sedmoga stupnja, jer u državi nema
obrazovne visokoškolske vertikale na studijskoj grupi
koju su oni nekad završili, pa se neki školuju u susjednoj nam Bosni, a neki se uopće ne školuju.
L
ogično bi bilo da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u suradnji s nadležnim visokoškolskim
ustanovama u Republici Hrvatskoj omogući stjecanje visoke stručne spreme osmišljavanjem i otvaranjem takvih studijskih programa, pa i to ravnatelji
opravdano traže od svojega poslodavca. Traže oni
da se konačno osmisli kvalitetan sustav licenciranja
ravnatelja, provjere njihovih znanja, kompetencija i
sposobnosti te da se jednom za svagda riješi i pitanje tko može biti ravnatelj - onaj koji se cjeloživotno
obrazuje, osposobljava, usavršava, uči, tko ima rezultate iza sebe ili onaj koji uspijeva lobirati ili osvojiti
pet ruku u školskom odboru bez obzira na to što i
kako radio za svoga mandata. Jer, ruku na srce, ni
izbor i imenovanje ravnatelja nisu u zakonu najsretnije riješeni.
N
aime, puno manje problema bilo bi i kod prijava
na natječaje, i kod odlučivanja na školskim odborima
pa i prilikom davanja suglasnosti resornog ministra
kad bi se u zakon ubacilo deset, dvadeset ili pedeset elemenata i kriterija za izbor ravnatelja i u kojima
bi bilo taksativno nabrojeno što sve budući ravnatelj
mora znati, koje vještine imati, kojim kompetencijama vladati, kad bi se točno utvrdilo i kako će se svi
ti elementi pratiti i vrednovati. Za sada toga u Zakonu nema, a ministar daje ili uskraćuje suglasnost na
temelju mišljenja tročlanog povjerenstva koje čine
državni tajnik, ravnatelj u ministarstvu i ravnatelj prosvjetne inspekcije. A to nikako ne vodi profesionalizaciji ravnatelja, već se zaustavlja na vječnoj dilemi treba li školski odbor imati devet, sedam ili pet članova,
dilemi koja je irelevantna!
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
(marijan.simeg@skolskenovine.hr)
UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Vjekoslav Welle
(vjekoslav.welle@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr)
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i
OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
PODCRTANO
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
Stare trublje proljeća, mlada zvona slobode
Zvonite, zovite ljubav, neka se u njoj smiri
Crna misao čovjeka, metalna duša svijeta.
Vesna Parun (1922. - 2010.)
Iz pjesme Manifest ljubavi
aktualno
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
IZ MINISTARSTVA ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ©PORTA RH
Pet milijuna eura
za inovacije
i transfer
tehnologije
U
sklopu prvog roka za dostavu projektnih prijedloga programa dodjele nepovratne pomoći Fond za ulaganje u
znanost i inovacije, hrvatskim je znanstvenicima odobreno 2,6 milijuna eura za provedbu pet odabranih znanstvenorazvojnih projekata. Financijsku potporu od 484.230,96 eura
dobit će projekt Višnja Maraska kao sastojak funkcionalne
hrane, koji se provodi pri Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu (centar Zadar). Projekt Razvoj infrastrukture za potporu
inovacijama, transferu tehnologije i istraživanjima - Karlovac,
koji se provodi pri Veleučilište u Karlovcu, dobit će 996.113,35
eura; projektu Kartiranje tehnologije na Sveučilištu u Zagrebu,
koji se provodi pri Sveučilištu u Zagrebu, osigurano je 240.964
eura; projektu Razvoj inovacijskog sustava, koji se provodi u
suradnji Instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu i Sveučilišta
u Rijeci, osigurano je 411.912,50 eura, a projektu Izgradnja
istraživačke infrastrukture za translacijsku medicinu i primijenjenu genomiku, koji se izvodi pri Institutu Ruđera Boškovića
u Zagrebu, osigurana su sredstva u iznosu od 491.485,24 eura.
Cilj je projekata povezivanje znanstvene zajednice s industrijom, odnosno korištenje rezultata znanstvenih istraživanja
za potrebe industrijskog sektora. Program nepovratne pomoći provodi se u okviru pretpristupnog programa EU IPA IIIC
(Regionalni razvoj - Regionalna konkurentnost). Ugovore o
dodjeli nepovratnih sredstava s čelnicima akademskih i istraživačkih ustanova na kojima će se projekti odvijati potpisali
su predstavnici Središnje agencije za financiranje i ugovaranje
RH i predstavnici Delegacije Europske komisije.
Fond za ulaganje u znanost i inovacije pokriva aktivnosti
na području inovacija i transfera tehnologija, a na javni poziv
mogu se prijaviti isključivo visokoškolske obrazovne ustanove
i javne istraživačke organizacije. Ukupna vrijednost programa
iznosi 5 milijuna eura. Program provodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u okviru dva ugovora koja financira
EU: sheme dodjele nepovratnih sredstava i tehničke pomoći
za SIIF.
R. I.
Dobitnici Državne
nagrade Ivan
Filipović za 2009.
O
dbor za dodjelu Nagrade Ivan Filipović, u sastavu predsjednik Odbora
dr. sc. Petar Selem te članovi dr. sc.
Mladen Boban, dr. sc. Josip Brana, Petar
Mladinić, dr. sc. Vlatko Previšić, Nevenka
Pašalić, dr. sc. Ružica Razum, Goran Sirovatka i Ivan Šutalo, donio je na svojoj drugoj
sjednici, održanoj 21. listopada, odluku o dodjeli Nagrade Ivan Filipović za 2009. godinu, prema kojoj su nagradu za životno djelo
dobili Marija Šuveljak, učiteljica matematike
i fizike u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića u
Zagrebu, za područje osnovnog školstva, te
dr. sc. Ivan Perić, umirovljeni znanstvenik na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
u području znanstvenoga i stručnoga rada.
Godišnjom državnom Nagradom Ivan Filipović nagrađeni su u području predškolskog odgoja Marija Filipović, profesorica
psihologije i pedagogije (Dječji vrtić Tatjane Marinić, Zagreb), u području osnovnog
školstva Senka Pintarić, nastavnica razredne
nastave (Osnovna škola Antuna Nemčića
Gostovinskog, Koprivnica, Jakov Grbeša,
nastavnik hrvatskoga jezika (Osnovna škola
Jakova Gotovca, Unešić), u području srednjeg školstva Roksanda Smolčić Krnić, dipl.
ing., ravnateljica 10. gimnazije Ivana Supeka
u Zagrebu, Mirjana Režić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti (Srednjoškolski
đački dom Osijek), Ljubica Banović, profesorica sociologije i pedagogije, ravnateljica
Učeničkog doma Marije Jambrišak u Zagrebu, te u području visokog školstva dr. sc.
Zlatko Miliša (Sveučilište u Zadru, Odjel za
pedagogiju, Zadar).
Ukupno je dodijeljeno sedam godišnjih
nagrada i dvije nagrade za životno djelo za
2009. godinu. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa i povelje. Novčani iznos nagrade
za životno djelo iznosi 45.000 kuna, a za godišnju nagradu 25.000 kuna.
R. I.
Tjedan Međunarodne škole Matije Gupca u Zagrebu
P
Bogatstvo u različitosti
rije punih petnaest godina tadašnja ravnateljica Osnovne
škole Matije Gupca u Zagrebu Mirjana Pavlinović Pivac zajedno sa svojim suradnicima pokrenula je i utemeljila hrvatsku školu na
engleskom jeziku koja je već tada
unosila posebnosti školskoga kurikuluma u svakodnevni život škole
te je ubrzo od hrvatske škole na
engleskom jeziku prerasla u školu
koja provodi međunarodni licencirani program IBO. Stopama bivše
ravnateljice nastavlja i aktualna
ravnateljica Ljiljana Klinger, unapređujući školu i zajedno sa suradnicima te unoseći u rad škole stalno neke nove elemente. Škola ima
doista pregršt programa, projekata
i aktivnosti kojima stalno dokazuje
da je otvorena za različite inicijative, za promoviranje tolerancije,
suživota, prihvaćanja različitosti,
različitih kultura, svjetonazora,
običaja...
Jedna od aktivnosti je i Međunarodni tjedan škole, koji se uvijek
veže za obilježavanje Dana Ujedinjenih naroda. Tako je prošlog
četvrtka u školi održan još jedna
manifestacija kojoj je cilj pokazati
svo bogatstvo različitosti učenika
koji pohađaju školu i koji osim iz
Hrvatske dolaze iz čak dvadeset
zemalja svijeta. Manifestacija je to
koju priređuju učenici i njihovi roditelji kako bi jedni drugima predstavili svoju domovinu u najboljem
svjetlu kroz hranu, običaje, kulturna blaga, folklor, pisane materijale.
Kako nam je rekla ravnateljica
škole Ljiljana Klinger, učenici škole
koji dolaze iz 21 države najsnažniji
su veleposlanici Hrvatske, jer politika uvijek samo piše dokumente, a
oni to u školi žive iz dana u dan.
„Demokratske norme, multikulturalnost, tolerancija, suživot,
poštivanje različitosti, briga za
vlastitu tradiciju, odgoj za demokratsko građanstvo, upoznavanje
drugih naroda i kultura, upoznavanje drukčije hrane, običaja - sve su
to ne samo prazni pojmovi nego i
vrijednosti koje u školi gajimo i za
koje se svakodnevno zalažemo. I to
je samo jedan od sastavnica našega
školskoga kurikuluma po kojemu
je Osnovna škola Matije Gupca itekako prepoznatljiva“ - rekla je rav-
nateljica Ljiljana Klinger.
Bilo je lijepo, bilo je zanimljivo, poučno, zabavno i informativno za sve koji su se te večeri našli
u prostorima škole, jer mogli su
čuti puno toga vezanog za države
iz kojih dolaze učenici, mogli su
probati i slatke, i slane i sve druge delicije iz dvadesetak zemalja,
upoznati se s nekim još neotkrivenim tajnama i naučiti puno jedni
o drugima, a krajnji je rezultat da
se svi međusobno bolje upoznaju. Jer, što više znamo, manje je
predrasuda, barijera, isključivosti,
a sve više svijesti da je različitost
naše bogatstvo koje trebamo poštivati i čuvati kao veliku dragocjenost.
M. Š.
3
www.skolskenovine.hr
JO© JEDAN TJEDAN
U prošlom broju na ovom smo mjestu, u povodu predstojećeg donošenja Državnoga proračuna za 2011. godinu, naznačili okolnosti u kojima se taj dokument donosi
i što se - s tim u vezi - u našem odgojno-obrazovnom
sustavu može očekivati dogodine. Ako je o tome reći
ukratko, bitno je da (a) godišnje planiranje u nas nema
okvir i uporišta u usvojenim dugoročnijim programima i
ciljevima, (b) javna (proračunska) sredstva za obrazovanje se smanjuju i (c) postojeće planiranje je parcijalno,
što znači da izostaju unapređenja (ili barem namjera da
se nešto poboljša) u nizu važnih segmenata, sukladno
strukturnoj promjeni cjelokupnoga sustava. Već te tri
činjenice dovoljno pokazuju da se planiranje razvitka u
hrvatskoj obrazovnoj politici prakticira drukčije nego na
razini Europske Unije.
Obrazovni programi
u EU 2011.
Prošloga tjedna (27. listopada) Europska komisija raspisala je natječaj za obrazovne programe u 2011. godini.
Riječ je o pozivu za predlaganju aktivnosti koje bi se
dogodine mogle (su)financirati iz zajedničkih sredstava
EU. Pritom, jedan od uvjeta jest da te aktivnosti pridonose ostvarivanju kompleksnog Programa za cjeloživotno učenje (LLP) koji je 2006. usvojen za razdoblje
2007. - 2013., a svojim potprogramima Comenius, Erasmus, Leonardo da Vinci, Grundtvig, Transversal Programme osigurava potporu razvitku svih oblika i razina
obrazovanja i osposobljavanja u EU. Taj je dakle okvir,
svojim jasno i iscrpno definiranim ciljevima, uporište
za aktivnosti subjekata (ustanova, udruga i pojedinaca)
koji računaju na potporu EU-fondova. (A u nas? Gdje
je i koji je to doista strateški dokument s ciljevima
koje se u obrazovanju želi postići? Na nacionalnoj i/ili
na regijskim razinama. Plan razvoja sustava odgoja i
obrazovanja 2005. - 2010. kao da je zaboravljen; niti
ga aktualna vlast više spominje, niti su ciljevi - što ih je
ondje gotovo ista vlast zacrtala - bili ozbiljno shvaćeni i
u znatnijoj mjeri ostvareni.)
Druga, također važna stavka planiranja, jesu raspoloživa godišnja sredstva za postupno ostvarivanje prihvaćenog strateškog programa. Od 2007. ona se u EU iz
godine u godinu povećavaju, a u 2011. bit će približno 5
posto veća od ovogodišnjih i iznosit će milijardu i šezdeset pet milijuna eura. (U nas bi se sada samo nekim
neočekivanim preokretom i uz čvrstu odlučnost ključnih socijalnih partnera - Vlade, sindikata i poslodavaca
- moglo dogoditi da se sredstva za obrazovanje ne smanjuju, ne samo u državnom proračunu nego i u regijskim
odnosno lokalnim proračunima.)
Treće, možda najvažnije, i aktualni natječaj za aktivnosti LLP-programa pokazuje da se obrazovanju pristupa cjelovito. Dosljedno se obuhvaćaju svi bitni segmenti i ne zapostavljaju se jedni na račun drugih. (O takvoj
praksi u nas, nažalost, ne možemo svjedočiti. Jer, u ovdašnjoj se obrazovnoj politici, s ciljem „održive kvalitete obrazovnog sustava“, planira premalo, bez ambicije da se sustav sagleda kao cjelina te planiraju rješenja
koja će njegove slabosti otkloniti, potencijale osnažiti i
novosti uvesti te time sustav dugoročno transformirati.
Osim toga, zar pouke ranijih iskustava o učincima planiranog ne prizivaju sumnju da će se u hrvatskom obrazovanju do 2013. postići zacrtani ciljevi, koliko god bili
parcijalni i skromni, a zvučno nazvani „strateškima“.)
Sve u svemu, aktualni natječaj Europske komisije još
je jedna prilika da preispitamo što se i kako u nas planira
kad je riječ o aktivnostima u odgojno-obrazovnom sustavu. Sadržajno, taj natječaj ujedno može biti svojevrsno,
neizravno upozorenje da se u nas ne radi dobro. Promijeniti u tom pogledu stvari nabolje - sad je, po svoj prilici,
prekasno za sljedeći državni proračun. I za sadašnju Vladu također je prekasno. Stoga otvoreno i važno pitanje
ostaje hoće li buduća Vlada (koja/čija god ona bila) znati
i moći cjelovito artikulirati prave nacionalne ciljeve u
obrazovanju te planiranjem i ostvarivanjem planiranog
pokazati da joj je obrazovanje doista važan prioritet. I
dugoročno, i srednjoročno, i kratkoročno... Svakako.
Anđelko Jelin
Sudeći po broju sudionika, dobroj
organizaciji, raspravama i zaključcima
skupa ravnatelja osnovnih škola
u Dubrovniku, HUROŠ se afirmira
kao važan čimbenik našega
odgojno-obrazovnog sustava.
Ako lažu i kradu drugi, čak i “oni
gore”, zašto ne bismo i mi - tu su
“lekciju” primijenila trojica učenika
jedne slavonske škole: prikupljene
novčane priloge (tobože) za Crveni
križ zadržali su u vlastitim džepovima.
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Okrugli stol Suspenzija učenika - nova pedagoška mjera
Kako do zaštite učenika i
učitelja
U Hrvatskoj učenik i učitelj
nemaju pravo na zaštitu
uz pomoć suspenzije, nego
im preostaje samo trpljenje
i beskrajno iscrpljivanje.
Postojeće mjere samo su
mrtvo slovo na papiru i u
praksi su neprovedive
U
čitelji su nemoćni u sankcioniranju
ekstremnih slučajeva nediscipline
pojedinih učenika i stoga su sve više
izloženi stresu pa je pojedincima već narušeno zdravlje, a prave zaštite nema - moglo
se čuti na okruglom stolu Suspenzija učenika - nova pedagoška mjera Udruge učitelja
osnovnih škola održanom prošlog tjedna, na
kojem je donesen zaključak da se ulože sve
snage u inicijativu o uvođenju mogućnosti
suspenzije za učenike, one ekstremnog ponašanja, kao novoj pedagoškoj mjeri koja
će biti upućena na sve relevantne adrese.
Da se glas učitelja slabo čuje i da je sve
manje utjecajan pokazuje i izostanak predstavnika svih važnijih obrazovnih institucija, kao i pozvanih saborskih zastupnika,
koji se bave obrazovnom problematikom,
a koji su se ispričali drugim važnijim obavezama. Predsjednica Udruge Vlasta Vuk
u uvodnom izlaganju govorila je o genezi
promjena koje počinju krajem osamdesetih,
kada se mijenja pristup prema učitelju, a
dolazi i novi tip roditelja.
Nedostatne mjere
“Mi se sada moramo prilagođavati novom naraštaju roditelja i djece. Meni se kao
početniku u boravku dogodilo da sam se
susrela s takvim učenikom za kojega mi je i
iskusni pedagog koji je bio pred mirovinom
rekao da on tako nešto i tu vrstu ponašanja
nije vidio u svojih pedeset godina rada. Ti
pojedini ekstremi koje doživljavamo i susrećemo u svom pedagoškom radu čine nas
nemoćnima i istodobno se počinjemo pitati
jesmo li u pravom pozivu i jesmo li toliko
nemoćni ili ne znamo s tom djecom“ - kazala je Vuk.
Inicijatorica pedagoške mjere uvođenja
suspenzije za učenike Ana Majnarić kazala
je da voli svoj poziv, ali uhvati je jeza kada
pročita naslove u novinama koji govore o
nasilju u školi.
“Muči me odgovornost zbog mogućih
postupaka vlastite djece, jer ne bih željela
da oni terorizirati druge. Svakodnevno možemo u tisku pročitati naslove i tekstove
nad kojima se čovjek zgrozi: Učenici profesorici prijete smrću, Četrnaestogodišnjak
pretukao djevojčicu i učiteljicu, Profesoricu usred sata pretukao metalnom šipkom,
Nasilje u školi: osmaš pretukao učitelja
tjelesnog, Učenik terorizira učitelje i svoje
kolege u školi... To su sve istiniti događaji
i strah me i za vlastitu djecu, i za vlastitu
sigurnost, i za sigurnost svojih kolega“ kazala je Majnarić te naglasila da postojeće
pedagoške mjere ne štite ni djecu ni roditelje od ekstremnih slučajeva.
Postavlja se niz pitanja: je li se ovo dogodilo odjednom, je li nasilnik identificiran
još u vrtiću i prvim razredima osnovne škole, je li itko zaštitio svu dobru djecu u razredu od dugogodišnjeg uskraćivanja prava
na učenje, je li itko zaštitio ljudsko dostojanstvo i sigurnost učiteljica i učitelja, jesu
li postojeće pedagoške mjere učinkovite,
znači li danas što izricanje pedagoške mjere
nasilnom učeniku ili njegovim roditeljima?
“Odgovor na sva ova pitanja je negativan“ - ustvrdila je Majnarić, dodavši da
postojeće mjere koje uključuju usmenu i
pismenu opomenu, ukor, strogi ukor, odgojno-obrazovni tretman produženog postupka te preseljenje u drugu školu nemaju
stvarnu snagu. Osim toga, učenika se ne
može preseliti bez suglasnosti druge škole
i roditelja te ističe kako ne trebaju svi drugi
učenici, učitelji i učiteljice trpjeti nasilje u
svih osam godina.
“U našim školama osvanuli su plakati s
natpisima Nulta stopa tolerancije na nasilje, a mi se svakodnevno suočavamo s time
da se za vrijeme malog i velikog odmora
često sedmaši i osmaši pod tim plakatom
uhvate za vratove. Kada im se pokušaju
nametnuti sankcije, oni kažu kako se samo
igraju“ - navodi Majnarić, dodavši da bi
se se uz takav natpis svako nasilje trebalo
sankcionirati i da bilo kakvoj tučnjavi, makar i fingiranoj, nije mjesto u školi.
Ako netko provodi nasilje u razredu i
ostane u njemu, to nije nulta stopa tolerancije nego tolerancija takvog ponašanja. Kakav
primjer onda šaljemo? Škola je mjesto gdje
se detektira nasilje, ali učitelji nisu policajci, psiholozi, psihijatri niti socijalni radnici,
a društvo nam nameće da sve to budemo i
Isključenjem do mira u školi
U Australiji se primjenjuje kratka suspenzija od četiri dana te duga suspenzija,
koja traje dvadeset. Uvjeti za dugu suspenziju su fizičko nasilje, korištenje ili posjedovanje oružja, ozbiljno kriminalno ponašanje, uporno loše ponašanje. Učenik ima
pravo biti saslušan uz prisustvo promatrača. U Kanadi postoji kodeks ponašanja
u školi koji u svojoj osnovi ističe kako se prema svakom članu školske zajednice
treba odnositi s poštovanjem i dostojanstvom, a posebno prema osobama koje su
u poziciji autoriteta. Trenutačna suspenzija primjenjuje se zbog izazivanja materijalne štete, posjedovanja oružja, vrijeđanja učitelja, posjedovanja alkohola. Suspenzija se primjenjuje i u Velikoj Britaniji, a u Španjolskoj suspenzija s određenog
predmeta od šest do 14 dana, isključenje iz škole od šest do trideset dana. U
Švedskoj nema isključenja s nastave.
U svim ovim zemljama učenici imaju mogućnost obrane, žalbe i upute o pravnom lijeku, ali to ne odgađa izvršenje pedagoške mjere. Briga za učenike pod
suspenzijom i nadoknađivanje gradiva prelazi na roditelje. Sve mjere suspenzije
izriče ravnatelj pismom o suspenziji, a škola dogovara s roditeljima strategije kojima će učenik promijeniti stav, a učenik ne smije natrag na nastavu nakon isteka
suspenzije bez provjere je li zadovoljio kriterij povratak u školu.
obavljamo posao svih tih stručnjaka, iako za
to poslove nismo ni školovani ni adekvatno
osnaženi“ - zaključuje Majnarić i dodaje da
kod nas učenik i učitelj nemaju pravo na zaštitu uz pomoć suspenzije, nego im preostaje samo trpljenje i beskrajno iscrpljivanje.
Antipedagogija
Potpredsjednica Udruge Ines Ivkić kazala
je da je učinkovitost takvih mjera u nas loša
i odgovornost se sve više prebacuje na učitelje, a sve manje na roditelje.
“Trebamo reagirati na vrijeme i mislim
da vrijedi pokušati sa suspenzijom, jer djeca
vole poštivati pravila samo kad su im dana
na ispravan način. Samo je pitanje sustava
kako funkcionira“ - kazala je Ivkić.
U svom istupu Marija Ajša Peuc istaknula je da učitelji imaju razloga i da se brinu
sami za sebe.
“To što se nitko od mjerodavnih nije
odazvao na ovaj skup govori kako je zadnji trenutak da sami nešto poduzmemo,
jer ćemo inače početi razmišljati o tome
da sami sebe suspendiramo s nastave. Kad
dođemo do toga onda je odlazak na bolovanje jedino rješenje, a pitam se tko s nama
radi kada smo izloženi stresu. Mi moramo
izdržavati one koji su naporni, nervozni,
lijeni, bezobrazni i takvima nitko ništa ne
može, čak im ne možemo dati lošu ocjenu
iz vladanja. To su mjere koje nam je dala
ova moderna, nazvala bih je, antipedagogija. Pričom o pravima učenika dovela je
do toga da se samo potiče njegovo vulgarno i bezobrazno ponašanje. I to počinje u
osnovnoj školi, a mi smo nemoćni“ - kazala
je Marija Ajša Peuc te apelirala na sve da se
uvede mogućnost suspenzije u škole, jer to
će pomoći svima, a najviše djeci.
Predsjednica Udruge Vlasta Vuk također
je poduprla ovaj prijedlog, jer ova pedagoška mjera ide u korist djece i roditelja.
“Niti jedan roditelj ne želi da njegovo
dijete ide u razred u kojem postoji učenik
koji sustavno provodi nasilje samo zato
jer se ne pronalazi način i metoda da ga se
sankcionira“ - zaključila je Vuk, pozivajući
sve sudionike da se u svojoj sredini maksimalno založe za uvođenje ove mjere, što
je ujedno bio zajednički apel svih sudionika
Okruglog stola.
Ivica Buljan
vrednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA
Piše Višnja Francetić
načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita
u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja
U
Iskustva iz Nizozemske
prethodnom broju obećala sam
napisati nešto o iskustvima vanjskoga vrednovanja u Nizozemskoj i Irskoj. U rujnu su predstavnici
Centra posjetili nizozemski CITO (Central Institute for Test Development),
ustanovu koja se bavi sličnim poslovima
poput nas i koja je po tome prepoznata
diljem svijeta, s obzirom na iskustvo u
pripremi ispita vanjskoga vrednovanja
koje su započeli još 1968. godine. Svi
oni koji započinju ovaj proces obvezno
stječu prva znanja upravo u CITO-u, čiji
stručnjaci imaju bogato iskustvo u izradi
ispitnih pitanja te razvoju instrumenata
u edukacijskih mjerenjima.
Od 2006. godine do danas bili smo
u stalnim kontaktima, a radili smo i na
zajedničkom projektu vezanom uz razvijanje nacionalnih ispita. Što se od
tada do danas promijenilo u nizozem-
skom sustavu vanjskoga vrednovanja i
s kojim su se izazovima susreli? Nizozemski obrazovni sustav sa 6400 škola
i 161.000 učenika poznat je po ranom
početku osnovnoškolskog obrazovanja. Naime, obvezna škola slična našoj
osnovnoj školi počinje s navršene četiri godine djetetova života i traje osam
godina. Nakon toga nizozemski učenici,
12-godišnjaci, polažu završni ispit koji
provjerava postignuća učenika iz nizozemskog jezika, matematike, vještina
učenja, a kao četvrti ispit mogu odabrati
ispit iz geografije, povijesti ili biologije.
Testiranje se provodi tri dana. U školama je ovaj ispit izvrsno prihvaćen, jer
ima vrlo veliku savjetodavnu ulogu te na
temelju postignutih rezultata učenici dobivaju uvid u njihove izglede za uspjeh
u nastavku obrazovanje s obzirom na vr-
stu škole u koju bi se željeli upisati, bilo
da su to njihove ili roditeljske želje. Sve
ispite priprema CITO te pomaže školama, učenicima i roditeljima u donošenju
pravilne odluke o upisu u srednju školu
koja će najbolje odgovarati djetetovim
mogućnostima. Jednostavnim riječima,
učenik dobiva povratnu informaciju je li
on za određenu vrstu škole ili nije. Iako
ispit nije obvezan, mnoge ga škole koriste kao eliminacijski ispit.
Obrazovni sustav nudi tri vrste srednjoškolskog obrazovanja: škole koje
pripremaju za fakultet (gimnazije) u
trajanju šest godina, strukovne škole u
trajanju četiri godine (više strukovne
škole) te trogodišnje strukovne škole u
kojima stječu zvanja (poput naših obrtničkih škola). Činjenica je da gimnazije
upisuje 12 posto učenika, što znači da
toliki postotak učenika nastavlja obra-
zovanje na sveučilišnim studijskim programima, budući da su učenici gimnazija obvezni polagati državnu maturu
koja je većini fakulteta dovoljan uvjet
za upis. Svaki je učenik tijekom školovanja testiran dva puta i dobiva izvještaj
o tome koliko je napredovao u odnosu
na generaciju, jesu li njegovi rezultati
unutar granica prosjeka generacije, ispod ili iznad prosjeka.
Pozitivan stav prema ovakvom načinu mjerenja postignuća učenika i mogućnostima koje nude rezultati testiranja u poboljšanju obrazovnog sustava
postavio je pred nizozemske stručnjake
novi izazov. Strukovno obrazovanje na
nižem stupnju od ove godine završava
polaganjem završnog ispita, u kojem
će učenici polagati nizozemski jezik i
aritmetiku, jer su utvrdili da im učenici
nakon završene škole ne znaju osnovne
aritmetičke operacije. Pri tome su sigurni da će ovakav način pridonijeti poboljšanju sadašnje situacije i kvalitetnijem
strukovnom obrazovanju.
Ovih će dana predstavnici Centra posjetiti ispitni centar u Irskoj, razgovarati
o njihovim iskustvima u provedbi ispita vanjskog vrednovanja, o čemu ćete
moći čitati u idućem broju.
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Akademska
zajednica
protiv nacrta
triju zakona
o visokom
školstvu I
ZNANOSTI
aktualno
5
www.skolskenovine.hr
Aleksa Bjeliš, Petar Pervan i Danica Ramljak
Ovime se spremamo za
izlaz iz Europske Unije!
S
enat Sveučilišta u Zagrebu,
ali i Sveučilišta u Splitu te
ravnatelji javnih instituta,
predvođeni Institutom Ruđera
Boškovića i Institutom za fiziku
u Zagrebu, oštro su istupili protiv
prijedlog nacrta triju zakona o visokom školstvu koje je nedavno
objavilo Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa. Nakon prvotnog šoka što je MZOŠ za javnu raspravu predvidio tek 13 radnih dana o datuma objave nacrta,
akademska zajednica temeljito je
proučila nacrte Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanosti te pronašla niz nepravilnosti i nelogičnosti
zbog čega zahtijeva promptno
povlačenje nacrta i daljnju kvalitetniju doradu.
Danica Ramljak, ravnateljica Instituta Ruđera Boškovića u
Zagrebu, kazala je da je na ovom
pitanju ujedinjeno i suglasno više
od 80 posto cjelokupne znanstveno-istraživačke i akademske zajednice u Hrvatskoj. Velika javna
rasprava održana prošlog tjedna u
prostorijama Medicinskog fakulteta u Zagrebu usuglasila je stavove ravnatelja 22 javna instituta
te zagrebačkog sveučilišta (nekoliko dana kasnije nacrte zakona
odbacilo je i splitsko sveučilište,
op. a.).
Ramljak govori da su na javnu
raspravu bili pozvani predstavnici
MZOŠ-a i sam ministar Fuchs, ali
nisu došli pod izgovorom da je rasprava još u ranoj fazi.
- Akademsko-istraživačka zajednica podupire resorno ministarstvo i shvaćamo da su promjene nužne, ali mislimo da predloženim zakonima to nije moguće
postići. Kada su se donosili nacrti
zakona, MZOŠ nije kontaktirao
čelnike institucija niti se konzultirao s akademskom zajednicom
tko su najbolji ljudi, najkvalitetniji prominentni znanstvenici koji
bi ušli u radnu skupinu za izradu
prijedlog tih triju zakona. MZOŠ
je privatnim pozivom odabrao
neke naše kolege. Poštujemo njih
i njihov posao, ali s tim se rezultatima nikako ne slažemo, izravna
je bila Ramljak.
Politika se na
velika vrata miješa
u naš posao
Pripadnici
akademsko-istraživačke zajednice upozoravaju
da se nacrtima ovih zakona krši
ustavom zajamčena autonomija
sveučilišta i sloboda znanstvenog,
kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Neprihvatljivim smatraju
da se politika na velika vrata gura
i uvodi u akademsko-istraživačku
zajednicu, da se politika miješa u
ustroj ustanova i osobna rješenja.
Možda je najbizarnije rješenje
koje u nacrtima predlažu autori
spomenutih zakona da se Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje te Nacionalno vijeće za
Predloženim zakonima
ugrožava se autonomija sveučilišta, politika
se upliće gdje joj nije
mjesto, omogućava se
nejasna privatizacija,
a nejasni su i načini
financiranja znanstveno-istraživačke
djelatnosti, dok upisnina umjesto školarina
poništava dosadašnje
napore da se uvede
sustav pravednog participiranja studenata u
troškovima školovanja
znanost, tehnologiju i inovaciju
objedine u jedno tijelo, jedno vijeće, pod izravnim utjecajem politike. Tako se predlaže da na čelu
tog vijeća bude premijerka i neki
ministri, iako je praksa pokazala
da onda takva tijela ne sastaju i ne
rade dobro. O potrebnim kompetencijama za vođenje takvih tijela
i da ne govorimo.
- Nema pomaka u boljitku Hrvatske, nema pomaka u gospodarstvu bez kvalitetnog obrazovanja
i znanosti. Predloženi zakoni nigdje ne ističu da su ovo strateški interesi Republike Hrvatske. Hrvatska je zemlja s niskom razinom
inovativnosti, hrvatska sveučilišta
nisu među najboljima u Europi,
hrvatski instituti nisu na europskoj sceni izvrsnost i za nas je
ovo pitanje budućnosti. Nije nam
svejedno, tkogod da je na vlasti,
tkogod da je ministar, što će biti
u budućnosti s ovom zemljom,
njezinom edukacijom i znanosti,
zaključila je Ramljak.
Akademska zajednica također
osuđuje otvaranje mogućnosti
privatizacije i segmentizacije zagrebačkog sveučilišta.
- Ovim zakonskim prijedlozima bitno se narušava autonomija
sveučilišta u svim njezinim aspektima, organizacijskim, financijskim, akademskim slobodama,
samostalnosti pri zapošljavanju.
A otvara se mogućnost privatizacije tih naših nacionalnih dobara.
Sveučilište je nacionalno blago,
koje se dosad dobro čuvalo, i u
puno težim vremenima. Cijelog
Domovinskog rata i poraća se to
blago uspješno sačuvalo. U tom
su razdoblju zemlje u istoj tranzicijskoj poziciji, a koje nisu bile
pogođene ratom, imale ozbiljnih
problema, jer se to blago počelo
rasprodavati, došlo na udar predatora, koji su vrlo brzo našli interes
da ga privatiziraju, otmu od drža-
ve i društva. Tako su države imale
niz problema s velikim brojem
studija i programa, koji nisu imali
nikakve svrhe osim brzog profita.
To se mora spriječiti, poručio je
zagrebački rektor Aleksa Bjeliš.
Naglašava da se predlaže odustajanje od binarnog sustava. Odnosno, postoji tendencija da se svi
studiji svedu na stručne.
- Time se do neprepoznatljivosti
dovodi istraživačka komponenta
sveučilišta. Ako sveučilište neće
imati sveučilišne studije, istraživačke, studije koji potiču kreativnosti i traženje novih znanja, onda
postoji upitno što će nam istraživanje?!
Rješenja suprotna
europskoj praksi
Bjeliš govori da se očito želi
odustati visokog obrazovanja kao
javnog dobra. Stoga je Bjeliš naveo i najveće zamjerke koje su na
sjednici Senata iznijeli predstavnici studenata. Njih najviše brine
što se uvodi naplata studija pod
nazivom upisnina.
- Te upisnine zapravo su kaucije za ulazak na studij, što je sasvim sasvim drugačiji aspekt od
pravilnog participiranja, koje se
važe i povezuje s uspjehom odnosno odgovornošću prema studiju.
Dakle, apsolutno su se poništava
napor cijele akademske zajednice u prošlim godinama da uvede
pravedan sustav participacije studenata u troškovima studija.
Rektor Bjeliš podsjetio je na
snagu sveučilišta i tradiciju, jer je
svjestan posebne odgovornosti u
procesu donošenja ovih zakona,
a koji su od presudne važnosti
za budućnost našega visokoškolskog i istraživačkog prostora.
Tako je naglasio da je zagrebačko
sveučilište najstarije i najveće u
Hrvatskoj, koje obrazuje oko 60
tisuća studenata, ima 7000 zaposlenih, od čega oko 4500 u akademskim zvanjima, te predstavlja
85 ukupne sveučilišne istraživačke odnosno 50 posto naše ukupne
znanstvene produktivnosti. Sve te
činjenice stavovima sveučilišnog
Senata daju posebnu težinu.
A Senat smatra da je neprihvatljivo predlaganje i donošenje
zakona bez konteksta, odnosno
smjernica, bez ikakvih projekcija
učinka zakona, u tajnosti, isključivanjem akademske zajednice, bez
obrazloženja načina implementacije i troškova, s neadekvatnim
prijelaznim odredbama.
- Bez konteksta rasprave mogu
postati besmislene, nesvrhovite
svode se na međusobna obračunavanja, koja su se već pojavila
između dvije strane, pojedinaca
koji su izradili nacrte i onih koji
kritiziraju, govori Bjeliš.
Primjerice, na nekim skupovima autori triju spomenutih zakona prozivani su fašistima, što akademska zajednica osuđuje.
- Mora se povesti bitna, suštinska i dubinska rasprava u cijeloj
zemlji o tome što je budućnost i
kamo ide hrvatski istraživački visokoobrazovni sustav. A moramo
upozoriti i na internacionalni aspekt cijele ove teme. Na sjednici
Senata mogao se čuti dojam da se
Autori zakona predlažu da se Nacionalno
vijeće za visoko obrazovanje te Nacionalno
vijeće za znanost, tehnologiju i inovaciju
objedine u jedno tijelo, jedno vijeće,
na čelu kojeg bi bila premijerka?!
ovakvim zakonskim rješenjima
Hrvatska priprema na IZLAZAK
iz Europske Unije iduće godine,
a ne ulazak. Jer, većina prijedloga u nacrtima zakona suprotno je
europskoj praksi. Ne samo u akademskom smislu, nego i u smislu
političkih odluka i promišljanja
na razini EU, Europske komisije, Vijeća Europe... Čudno je da
osjećamo raskorak onoga čime se
bavimo u europskom prostoru s
onime čime se moramo baviti kod
kuće. To je nepotrebno, objasnio
je prvi čovjek zagrebačkog sveučilišta.
Petar Pervan, ravnatelj Instituta za fiziku, također je upozorio
da se ovakvim zakonima otvara
put privatizaciji, po moguće nejasnim uvjetima.
- A u hrvatskim uvjetima znamo
kako izgleda nejasna privatizacija,
kada se omogući prostor pojedinim privatnim skupinama da izađu na scenu. Sveučilišta su javna
dobra i svi moram paziti na njih.
Za Pervana je vrlo problematičan način financiranja predložen u zakonima. U svaki zakon
treba ući stavka prema kojoj se
sva javna sredstva budu podložna transparentno načinu trošenja.
Javnim institutima neprihvatljivo
je financiranje prema podjeli na
državne i nacionalne institute. U
drugim državama doista postoje
nacionalni instituti, ali ovim se
zakonima ne definira koji su kriteriji za određivanje koje je istraživanje od nacionalnog interesa, a
koje nije.
- Kod financiranja projekata i
institucija treba postojati međunarodna evaluacija, a nikako kroz
domenu politike, što se dosad često događalo. Ocjena kvalitete i
rangiranja projekata mora biti u
domeni struke, na razini međunarodnih evaluacija, prvenstveno
jer smo premala zajednica koja je
isprepletena raznim interesima,
smatra Pervan.
Potpuna dorada
zakona uz suradnju
akademske zajednice
Ono što na neki način ugrožava
buduću perspektivu znanstvenoistraživačke djelatnosti jest predložen vrlo rigidan ustroj radnih
mjesta, piramida koja ne omogućava institucijama dovoljnu fleksibilnost koja bi onda rezultirala
kvalitetnim radom.
- Takav ustroj predstavljat će
veliki problem mladim znanstvenicima koji će na taj način biti
zapriječeni u svom napredovanju.
Bez toga naša znanost nema šanse u budućnosti! Moramo mlade
ljude ohrabrivati da se bave znanošću, da vide perspektivu te da
mogu napredovati, a da u tome
nisu ograničeni ovakvim zakonskim rješenjima.
Zbog svih navedenih problema
koje predloženi zakoni ne rješavaju, već i sami nameću, akademska
zajednica traži povlačenje nacrta.
Odnosno da javna rasprava produlji barem do 1. prosinca. Pa čak
i dulje, uz partnerski dijalog svih
strana te međusobno obvezujuće
konzultiranje. Predlaže se formiranje nove radne skupine, koja bi
onda imala obvezu konzultiranja
s kompletnom sveučilišnom te
znanstveno-istraživačkom zajednicom, kao što je običaj u europskom zemljama. Korišteni su kao
primjeri i zakoni stranih zakona,
konkretno austrijski zakon iz kojeg su određeni dijelovi doslovno prepisani. Ali to ne možemo
napraviti, jer treba imati na umu
hrvatske uvjete, naš sustav vrijednosti i norme. Radna skupina
koja je izradila ove zakone nije
se konzultirala s nikim. To je suprotno europskoj praksi, složni su
predstavnici najvećeg dijela akademske zajednice.
Branko NAĐ
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
DUBROVNIK - Stručni skup ravnatelja osnovnih škola
U službi hrvatskog školstva
Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Agencijom za odgoj
i obrazovanje i Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje
obrazovanja organizirala je jesenski stručni skup za ravnatelje
osnovnih škola s glavnom temom Ravnatelji u službi hrvatskog
školstva, koji je od 25. do 27. listopada održan u Dubrovniku
S
udionike skupa pozdravila je
Ivanka Roksandić, saborska
zastupnica i članica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, a skupu su nazočili
dr. Dijana Vican, državna tajnica u
Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, ravnatelj Agencije za
odgoj i obrazovanje Vinko Filipović i viši savjetnici za ravnatelje
vlade Matas i Mario Rogač, župan
Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, Branka
Renko Silov, pročelnica za odgoj
i obrazovanje grada Rijeke, Božica Šimleša, pomoćnica pročelnika
Gradskog ureda za obrazovanje,
kulturu i sport Grada Zagreba te
prvi predsjednik HUROŠ-a Boro
Stipić.
Državna tajnica u Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i športa dr.
Dijana Vican održala je uvodno
predavanje na temu Primjena Nacionalnog okvirnog kurikuluma u
odgojno-obrazovnoj praksi. No,
prije toga pozdravila je okupljene
ravnatelje, odala im počast rekavši
da se skrbe za gotovo 400 tisuća
učenika u osnovnim školama, a
indirektno i o više od milijun ljudi
ako se računaju i njihovi roditelji
te da vrijede puno više nego što i
sami misle ili kakvima ih vidi najšira javnost.
Za kurikulumski
pristup u obrazovanju
“Nacionalni okvirni kurikulum
za predškolski odgoj, osnovno i
srednje obrazovanje je dokument
koji pokriva tri razine i koji je vrlo
transparentan te govori o tome što
sve treba odraditi u školi i kao takav čini okvir u kojemu svatko
treba naći svoje mjesto i u kojemu
treba razraditi odgojno-obrazovnu
djelatnost prema kompetencijama,
svatko za svoju razinu, te odrediti
u kojem vremenu može odraditi
zacrtani plan i program. Dosad su
odgoj i obrazovanje bili temeljeni
na nastavnom planu i programu
čije je težište sadržaj. U kurikulumskom pristupu težište je na
jasnom izražavanju i definiranju
očekivanja razvoja djeteta. Dakle,
što očekujemo da, recimo, jedan
petogodišnjak treba znati, u čemu
treba biti vješt, za što sposoban i
koje su njegove predispozicije da
to postigne. Ne da tražimo da zna
određenu pjesmu, određeno štivo ili matematičku formulu nego
da kažemo koje su kompetencije
kojima mora ovladati, a onda će
nastavnici smisliti najbolji način,
metode, sadržaje i organizaciju
rada kojima će to postići“ - rekla je
državna tajnica dr. Vican.
Ravnatelj Agencije za odgoj i
obrazovanje Vinko Filipović govorio je o sustavu stručnog usavršavanja te istaknuo da će od iduće
godine novost biti ne samo prijavljivanje za stručne skupove putem
interneta, nego da će se i kroz educiranje stotinjak stručnih suradnika
pedagoga, psihologa i svih ostalih
prorađivati brojne teme te ih tako
Predstavljena knjiga ”Odnosi
s javnošću u obrazovanju”
Na skupu u Dubrovniku svečano je predstavljena knjiga ”Odnosi s javnošću u obrazovanju” autora Vlade Draguna, ravnatelja
Osnovne škole Sućidar u Splitu, koja je nedavno tiskana u nakladi ”Školskih novina”. O knjizi su govori njezin urednik Ivan Vavra,
direktor ”Školskih novina”, autor predgovora Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje i autor Vlade Dragun.
Nakon promocije, uz čestitke autoru, državna tajnica Dijana
Vican javno je knjigu preporučila svim školama te naglasila: ”U
njoj je poruka i pouka i MZOŠ-u da se izmijene i dopune propisane norme jer odnosi s javnošću, dosad totalno zapostavljeni,
a sada vrlo važni za naše ustanove, ne nalaze se niti u jednom
pravilniku za priznavanje kompetencija u obrazovanju, posebice
kad je riječ o ravnateljima.”
pripremiti kao predavače zadužene za određena područja, koji će
dolaziti u svaku školu. Time će
se stručno usavršavanje približiti
i onim prosvjetnim djelatnicima
koji nikada nisu imali priliku sudjelovati na stručnim skupovima.
Naravno, stručna usavršavanja na
specijalističkim temama iz pojedinih predmeta će se nastaviti i nitko neće biti zakinut, ali opće teme
svaki nastavnik u našim školama
mora čuti.
Status ravnatelja
Status quo
U radnome dijelu skupa o samovrednovanju rada ravnatelja
govorila je Suzana Hitrec, ravnateljica Upravne i birotehničke škole
iz Zagreba i predsjednica Udruge
hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja. CARNet-ov program informatičkog obrazovanja nastavnika
ICT Edu predstavila je voditeljica
projekta Renata Ivanković. O temi
obrazovanje i izvrsnost govorio
je svjetski poznati znanstvenik dr.
Ravnatelji ravnateljima
Posebno je dojmljivo bilo na svečanoj akademiji kojom je obilježena petnaesta obljetnica postojanja i rada Hrvatske udruge
ravnatelja osnovnih škola. O tome kako je i kada Udruga osnovana govorili su aktualni predsjednik Udruge Nikica Mihaljević i
njezin prvi predsjednik Boro Stipić. Nakon uvodnih govora počeo
je program pod naslovom Ravnatelji ravnateljima, u kojem su
neki članovi udruge pokazali što znaju. Tako je Nada Šimić, ravnateljica OŠ Trnjanska u Zagrebu, odsvirala na klaviru Chopinov
Valcer u a-molu, a Tihana Sarošević, ravnateljica OŠ za ritmiku
i balet u Zagrebu, Mjesečinu Claudea Debussyja. Andrej Peklić,
ravnatelj OŠ Pavao Belas Brdovec, i Milivoj Magerl, ravnatelj
OŠ Ivana Meštrovića u Zagrebu, otpjevali su uz gitaru nekoliko pjesama, Alen Matušek, ravnatelj zagrebačke OŠ Špansko
- Oranice, odsvirao je na klaviru nekoliko jazz standarda Dukea
Ellingtona, a Jasmina Hamer, ravnateljica OŠ Tina Ujevića u Zagrebu, otplesala je najprije sama uz klavirsku pratnju Nade Šimić Sanjarenje u plavom, a zatim zajedno s Tihanom Sarošević
suvremeni ples pod naslovom Može li to biti stvarnost?. Sjajan
kulturno-umjetnički program završio je zajedničkom pjesmom
svih izvođača. Sve to osmislio je i režirao Ante Brešan, ravnatelj
OŠ Ive Andrića u Zagrebu.
Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola na svojoj redovitoj
Skupštini održanoj 25. listopada 2010. godine u Dubrovniku sukladno ciljevima i zadacima Udruge upoznaje prosvjetnu i širu
javnost sa svojim stajalištima glede upravljanja i rukovođenja u
osnovnim školama te je utvrdila i donijela sljedeće
ZAKLJUČKE
Tražimo ista prava iz radnog odnosa kakva imaju ostali zaposlenici u sustavu odgoja i obrazovanja. U postojeći Zakon treba
vratiti odredbu o zasnivanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme.
Tražimo u najkraćem zakonski mogućem roku pokretanje postupka izmjene Zakona kojim se prekida radni odnos ravnatelja
s 1. siječnja 2012. godine.
Tražimo za ravnatelje s višom stručnom spremom odgodu
stjecanja uvjeta visoke stručne spreme najmanje do 1. siječnja
2015. godine.
Tražimo od Ministarstva znanosti obrazovanja i športa da u
suradnji s nadležnim visokoškolskim ustanovama u Republici
Hrvatskoj omogući stjecanje visoke stručne spreme.
Treba profesionalizirati rad ravnatelja, regulirati status sukladno ostalim europskim zemljama te nakon provjere stručnih kompetencija ravnatelja izdati mu licencu.
Stručno usavršavanje ravnatelja uskladiti s uvjetima za stjecanje i produženje licence.
Uključiti u novi Pravilnik o napredovanju u zvanje mogućnost
napredovanja u ravnateljskoj profesiji.
Postupno (bez novog zapošljavanja) uvesti u sustav radno
mjesto pomoćnika ravnatelja.
Obvezujemo Predsjedništvo HUROŠ-a da žurno pokrene postupak provjere ustavnosti čl. 128., čl. 159.i čl.167. Zakona o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Obvezuje se Izvršni odbor HUROŠ-a da s navedenim zaključcima upozna Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu te sredstva javnog
priopćavanja.
Predsjedavajući Skupštine
Davor Pavuna, o temi Zašto je ravnatelj kriv za sve mr. Predrag Pale,
o tome zašto nam treba odgoj za
medije dr. Zlatko Miliša, izvanredni profesor na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, a Darko
Janeković o suradnji i projektima
sa školama iz Europske Unije. Na
brojna pitanja odgovarao li su u
okviru aktualnog sata državna tajnica Dijana Vican i Krešimir Topić,
savjetnik u Upravi za inspekcijske
poslove u resornom ministarstvu.
Sudionici skupa imali su prigodu pogledati kazališnu predstavu
Teštament Vanče Kljakovića, koju
su samo za njih izveli glumci dubrovačkoga Kazališta Marina Držića u režiji. Na skupu je svečano
predstavljena i knjiga Odnosi s
javnošću i obrazovanje autora Vlade Draguna, ravnatelja Osnovne
škole Sućidar u Splitu, koja je nedavno tiskana u nakladi Školskih
novina.
U okviru skupa održana je i redovna godišnja izvještajna skupština na kojoj su usvojeni izvještaj
o radu Udruge u proteklih godinu
dana, zatim novi Statut, Etički kodeks i Poslovnik o radu tijela Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih
škola. Ipak, najviše je riječi bilo o
statusu ravnatelja koji se nije poboljšao otkako Udruga postoji, bez
obzira na sve akcije koje je udruga
poduzimala u tom periodu i unatoč
svim konzultacijama i razgovorima
s ministrima i državnim tajnicima
kojima je cilj bio predlaganje kvalitetnijih rješenja vezanih za status
ravnatelja u zakonima i prilikom
izmjena i dopuna tada važećih zakona. Istaknuto je u brojnim raspravama da kvalitetnih rješenja glede
upravljanja i rukovođenja, pogotovo onih koja bi se odnosila na poboljšanje statusa ravnatelja, i dalje
nema, a i u posljednjim izmjenama
i dopunama aktualnog Zakona o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i
srednjoj školi ništa se nije promijenilo. Stoga su ravnatelji na svojoj
skupštini donijeli zaključke koje
će uputiti resornom ministarstvu,
predsjedniku Republike, predsjednici Vlade, predsjedniku Sabora i
saborskom odboru za obrazovanje
i kulturu, a mi ih donosimo u integralnom obliku.
Može se slobodno reći da je
trodnevni skup bio ispunjen kvalitetnim stručnim sadržajima te
su ravnatelji osnovnih škola mogli osvježiti svoja znanja nekim
novim spoznajama, međusobno
razmijeniti iskustva što će im zasigurno, kako su to mnogi gosti, ali
i sudionici rekli, pomoći u svakodnevnom radu i u rješavanju brojnih
složenih situacija i problema.
Marijan Šimeg
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
aktualno
aktualno
7
www.skolskenovine.hr
PREDŠKOLSKI ODGOJ - Hiperaktivnost kod djece
Socijalizacijom protiv
hiperaktivnog sindroma
Za dijagnozu hiperaktivnosti, odnosno ADHD-a treba biti
prisutno barem šest simptoma nepažnje ili šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Važno je da navedeni simptomi
traju najmanje šest mjeseci i da nisu u skladu s razvojnim
stupnjem djeteta
R
oditelji i odgajatelji u vrtićima često prepričavaju
slučajeve djece koja su
preživahna i koja su uvijek u središtu pozornosti, a ne tako rijetko
mnoga se djeca žale na ponašanje
nekog od takvih koji ih zadirkuje,
stalno priča i traži pažnju. Psihologinja u jednom zagrebačkom
vrtići ističe da se često susreće s
vrlo živahnom djecom, ali da su
to uglavnom granični slučajevi
te se maksimalnom posvećenošću djetetu sve može popraviti
do određene zrelije dobi. Kada se
govori o takvim poremećajima u
ponašanju, obično se kaže da je
to dijete hiperaktivno, odnosno
u stručnoj se literaturi govori o
hiperaktivnom poremećaju ili
ADHD-u. Danas sva djeca u vrtću
trče, skaču, vrište i plaču, a sve su
to i simptomi hiperaktivnosti, pa
je pitanje kako ju dijagnosticirati.
Profesorica Tanja Manović, socijalna pedagoginja s Poliklinike za
zaštitu djece grada Zagreba, kaže
da se stoga dijagnoza ADHD-a ne
postavlja prije djetetove navršene
sedme godine, što se uglavnom
podudara s polaskom djeteta u
prvi razred osnovne škole.
- Ranije je nemoguće razlikovati simptome ADHD-a od razvojne
zaigranosti i znatiželjnosti, djeca
su motorički nemirnija, karakteristična ponašanja su varijabilnija,
a i postavljeno im je manje zahtjeva za trajnijim održavanjem
pažnje.
Manović navodi da je ADHD
skraćeni naziv za niz ponašanja
koja nazivamo sindromom poremećaja pažnje i hiperaktivnim
poremećajem.
- Naziv se odnosi na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene
psihomotornim nemirom i impulzivnošću. Uzrok ADHD-a još
nije poznat, no važno je naglasiti
da pogreške roditelja i propusti u
odgoju nisu uzrok ovih teškoća,
niti je ADHD sy. znak djetetove
zločestoće. ADHD nije razvojni,
već stvarni, biološki uvjetovan
poremećaj. Često se događa da
živahno ponašanje djeteta, njegovu nekoncentriranost na određeni
sadržaj i nepažljivost zamijenimo
sa simptomima hiperaktivnog
djeteta - navodi profesorica Manović.
Takva se ponašanja događaju
kada je djetetu dosadno, kad ima
neku fiziološku potrebu, kada je
jako veselo, kad je školsko gradivo teško ili je dijete općenito
u prezahtjevnoj situaciji, kada ga
prekinemo u njemu važnoj aktivnosti, kada je pod stresom ili se u
obitelji događaju promjene.
Šest simptoma
- Dijagnozu ADHD sy. moguće je postaviti nakon što su dijete
pregledali stručnjaci specijalizira-
ni za ovakvu vrstu teškoća, najčešće nakon multidisciplinarne, timske obrade u kojoj su neizostavni
psiholog, psihijatar, pedijatar i
defektolog. Kako bi se hiperaktivnom djetetu mogla pružiti adekvatna pomoć i podrška, potrebno
je multidisciplinarnom obradom
procijeniti potrebu uključivanja i
vrstu tretmana za dijete.
Za dijagnozu ADHD-a treba
biti prisutno barem šest simptoma
nepažnje ili šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Važno je da navedeni simptomi traju
najmanje šest mjeseci i da nisu
u skladu s razvojnim stupnjem
djeteta, da su neki od simptoma
postojali prije djetetove sedme
godine te da se neke teškoće,
kao posljedica simptoma, očituju u dvije ili više sredina (npr.
kod kuće, u školi). O tome kakva
je uloga roditelja i njihov odnos
prema hiperaktivnom djetetu naša
sugovornica kaže:
- Mnogi roditelji hiperaktivnog
djeteta imaju osjećaj nesposobnosti, nesigurnosti i stresa, uz osjećaj
beznađa i bespomoćnosti koji dominira u odnosu s djetetom. Roditelji koji ne znaju o kakvom se
poremećaju radi skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili
neposlušnim, nazvati ga napadom
na njihov autoritet, inatom i slično i onda reagiraju iz takvog stava neprimjerenim metodama kao
što je vikanje, vrijeđanje ili batine. S druge strane, neki roditelji
djetetovo ponašanje procjenjuju
kroz vlastitu krivnju, kao nešto za
što su isključivo oni odgovorni pa
se počinju osjećati loše, ponekad
pretjerano popuštaju djetetu i ne
postavljaju granice.
Manović dodaje da je iz opisanih razloga važno i roditeljima hiperaktivnog djeteta pružiti podršku i pomoć te ih usmjeriti kako bi
bili ustrajni i dosljedni.
- Roditeljske upute djetetu
trebaju biti jasne, jednostavne i
razumljive kako bi iz njih dijete moglo zaključiti što od njega
očekujete. Kod djeteta je potrebno razvijati samopoštovanje kroz
pohvale, primjećivanje djetetovih
pozitivnih osobina, ponašanja i
postignuća. Nužno je da roditelji
djetetu pruže i omoguće rutinu,
strukturu i predvidivost kroz pažljivo isplanirani dan školskih
obaveza uz minimalne ometajuće faktore, slobodnih aktivnosti i
kućnih obaveza.
Roditelj koji koristi obrazac
odlučne komunikacije, siguran je
u svoja vjerovanja i znat će izraziti svoje ideje, potrebe i želje na
jasan i izravan način koji poštuje
tuđa prava i osjećaje. Takav roditelj osigurava potrebnu strukturu
svojoj obitelji time što je izravan,
pravedan u pravilima i očekivanjima od svog djeteta. Također,
sposoban je nametnuti pravila i
standarde na način koji dopušta
djetetu razmišljati i djelovati neovisno uz preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje. Dakle,
važno je da roditelj bude jasan u
vezi s posljedicama, a odgovornost za promjenu jest na djetetu
- kaže Manović.
Roditeljska (ne)briga
O tome koliko to može biti trajni poremećaj profesorica Manović kaže:
- Simptomi ADHD-a s odrastanjem i sazrijevanjem djeteta slabe, no u održavanje pažnje i organizacijske vještine i u odrasloj je
dobi potrebno uložiti puno truda.
O svom iskustvu sa sada 12-godišnjim Markom ispričala nam je
mama Mirela, koja je prolazila
burne godine vrtićke dobi svoga
djeteta.
ADHD zastupljeniji kod dječaka
Kako piše časopis Vaše zdravlje, razne su studije pokušale
dati odgovor na pitanje kolika je učestalost tog poremećaja. Iako
se brojke dobivene različitim studijama ponešto razlikuju, čini
se da je ADHD zastupljen kod 1 - 5 posto populacije. Pri tome
se pokazalo da je izraženiji kod dječaka nego kod djevojčica, a
omjer je oko 2-1. Neki autori smatraju da je ovakav nalaz posljedica činjenice da postoji veća vjerojatnost identifikacije poremećaja kod dječaka, jer su oni češće nasilni, pa se teškoće lakše
zamijete.
Djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti mogu imati teškoće kod kuće. Često njihovi roditelji isprobaju razne metode.
Hiperaktivnoj je djeci često potrebno manje sna nego ostalim
ukućanima, što rezultira time da su ostali članovi obitelji kronično umorni. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe.
Stalno pričanje, buka, skakanje, uništavanje igračaka i drugih
vrijednih stvari neizbježan su dio obitelji s hiperaktivnim djetetom. One često imaju i ozbiljne bračne probleme, koji su barem
djelomično posljedica djetetova poremećaja pažnje s hiperaktivnošću. U mnogim je obiteljima ovaj poremećaj uzrok rivalitetu
među braćom i sestrama. Ostali članovi obitelji imaju pune ruke
posla oko takve djece.
Slabiji rezultati
Postoje razlike u ponašanju djeteta s ADHD-om koje su specifične za određenu kronološku dob. U predškolskoj su dobi
izražene sljedeće teškoće: dijete je izrazite motoričke aktivnosti,
nemirno, loše predviđae posljedica svojih aktivnosti, ne sluša odgojitelja, na pitanja odgovara prebrzo, ne promišlja dovoljno, ne
gleda drugu djecu prije nego što nešto pokuša sam uraditi, često
se ne zna sam obući, pokazuje slabije rezultate u pripremama
za školu kod usvajanja boja, brojeva, slova ili korištenja škara,
nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa druge u
obavljanju zadataka i aktivnosti.
- Nisam znala što ću s njim.
Uvijek je bio u pitanju neki problem, posvađao se, gnjavio drugu djecu, nije htio spavati... No,
zahvaljujući
odgojiteljicama,
psihologinji i ostalima uspijevali smo to držati pod kontrolom.
Savjeti koje su nam davali stručnjaci bili su vrlo korisni i danas
je moj Marko pristojan dječak,
dobar đak i poslušan sin - navodi
Mirela.
No, ima djece koja budu zapuštena, a roditeljska briga nije
na takvoj razini, o čemu nam je
ispričala odgojiteljica Ksenija,
koja je imala težak slučaj djeteta
sa simptomima ADHD-a:
- Sada je to već 18-godišnji
mladić, ali i dalje vrlo problematičnog ponašanja. Živi u blizini pa
sam ga mogla pratiti od vrtića do
današnje dobi. Njegovi su roditelji bili potpuno nezainteresirani,
kao da su uživali u svim njegovim nestašlucima, koja su za drugu djecu bila i opasna, što smo mi
jedva suzbijali. No, kada su roditelji nezainteresirani i ne pokazuju volju za suradnju, gotovo je
nemoguće riješiti takav problem.
Kada bismo razgovarali s njima,
oni bi samo rekli da je s njihovim djetetom sve u redu i grubo
bi nam odbrusili kako oni plaćaju
vrtić te da se nemamo što miješati
nego čuvati njihovo dijete. To su
bile jako neugodne situacije i svi
smo u vrtiću priželjkivali da se to
što prije riješi. No, mi smo ga se
samo riješili, a dobili su ga drugi
učitelji u osnovnoj školi i kasnije
u srednjoj - kazala nam je sugovornica, koja je iz razumljivih razloga željela ostati anonimna.
O tome koliko se u vrtiću može
učiniti da se takva djeca potpuno
socijaliziraju profesorica Manović kaže da nije nužno da svako
dijete koje je ponekad nemirno, impulzivno i ima teškoće s
pažnjom i koncentracijom ima
ADHD.
- Postoje i druga ponašanja i
stanja koja se mogu zamijeniti s
poremećajem pažnje i hiperaktivnosti, npr. prkosno ponašanje,
poremećaji učenja, MR, poremećaj vida ili sluha, traume glave,
nuspojave uzimanja lijekova i
slično. Važno je izbjeći bilo kakvu stigmatizaciju djeteta zbog
postojećih teškoća i potpuno ga
prihvatiti. Uz razumijevanje okoline i podršku stručnjaka, roditelja i nastavnika, teškoće iz kruga
ADHD-a mogu se prevladati bez
dodatnih problema u socijalizaciji - zaključuje Manović.
Ivica Buljan
aktuakno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Zadarski festival za djecu
ZADAR - Prošli je tjedan više od 600 mališana
vrtićke i predškolske dobi nastupilo na manifestaciji
Prvi zadarski dani djece, u sklopu kojeg je održan i
Zadarski festival za djecu i sajam za bebe i mame
pod nazivom Sunce moje malo. Na ovu ideju došli su
u agenciji Mediaymix, koji su uvidjeli da takva manifestacija nedostaje Zadarskoj županiji. Događaj je
zamišljen na godišnjoj razini, koji bi promovirao sve
aktivnosti i znanja u kojima djeca aktivno sudjeluju
ili mogu sudjelovati u toj županiji, a na kojem bi se
mogle predstaviti sve škole, vrtići, institucije, udruge, sportski klubovi, privatne tvrtke te ostale sekcije
i aktivnosti namijenjene djeci i mladima. Tijekom trajanja manifestacije u dvorani Višnjik bile su održane
projekcije filmova, cjelodnevne igraonice za djecu i
roditelje, natjecanje u presvlačenju beba...
Fakulteti useljavaju
u kampus
OSIJEK - Ivan Bogut na prvoj je sjednici Senata osječkog sveučilišta u ovoj akademskoj godini
potvrđen u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora iz znanstvenog područja Biotehničkih znanosti, znanstvenih područja poljoprivreda i stočarstvo
na Poljoprivrednom fakultetu Osijek te su izabrani i
novi članovi Senata Ana Pintarić, redovita profesorica i dekanica Filozofskog fakulteta, i Nela Malatesti,
docentica i v.d. pročelnice Odjela za kemiju. Također
je jednoglasno izglasan ustroj dva poslijediplomska
specijalistička studija, Elektroenergetske mreže u
tržišnom okruženju na Elektrotehničkom fakultetu
i Klinička epidemiologija na Medicinskom fakultetu.
Odobreno je pokroviteljstvo 4. kongresa hrvatskih
dermatovenerologa koji će se u svibnju 2011. održati
u Osijeku te se razgovaralo o organizaciji 14. smotre
Sveučilišta. Potvrđena je odluka povjerenstva da
će nagradu Sveučilišta Adolf Veber Tkalčević dobiti
prof. dr. Ivo Pranjković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zgrade u sklopu sveučilišnog kampusa koje
su gotove i u kojima su radovi pri kraju dodijeljene
su Učiteljskom, Medicinskom, Elektrotehničkom
fakultetu te Umjetničkoj akademiji, Odjelu za kemiju i
Odjelu za biologiju te Studentskom zboru.
Poliklinika za zaštitu
djece i dalje na čekanju
SPLIT - Grad Split i Splitsko-dalmatinska županija
i dalje ne pokazuju interes za otvaranje Poliklinike
za zaštitu djece po uzoru na zagrebačku. Jedna od
glavnih inicijatorica, splitska psihijatrica Silvana Krnić
i dječja pravobraniteljica Mila Jelavić navode da iz
Županije i Grada redovito dobivaju odgovore kako
za tu inicijativu nema novca. Navodi da je njezina ordinacija svaki dan puna mladih pacijenata, posebno
onih koji zbog nesređenih odnosa u obitelji i duševno
oboljelih roditelja trebaju psihijatrijsku pomoć. U Splitu je predstavljen i zbornik Djeca i konfliktni razvoj,
pri čemu su stručnjaci govorili o posljedicama koje
na djecu imaju posvađani roditelji te pokušaji manipuliranja najmlađima za vrijeme i nakon rastave.
Prema podacima, od ukupnog broja razvoda 10 do
30 posto je konfliktnih. Uglavnom se radi o duševno
oboljelim roditeljima, koji ne izražavaju želju ni potrebu za liječenjem i izbjegavaju tretmane. Za vrijeme
rasprave spomenuta je i nepovoljna okolnost što se
svi razvodi u Hrvatskoj provode na sudovima.
Učenici učili donositi odluke
RIJEKA - U okviru Dana akcije 80 učenika iz 16
srednjih škola prošli je tjedan u Rijeci osmišljavalo
novi proizvod ili uslugu u riječkoj turističkoj ponudi.
Dani akcije središnji su događaj projekta Mislim
globalno, djelujem lokalno, što ga provode udruge
GONG i Delta u suradnji s Gradom. Kao i proteklih godina, srednjoškolci su i ove zaposjeli gradsku
upravu na jedan dan, a projektom im je pružena
prilika za sudjelovanje u donošenju odluka, ali i
izjašnjavanju mišljenja i ideja koje bi potaknule
napredak turizma u gradu u kojem žive i školuju
se. Srednjoškolcima je dobrodošlicu poželio i
gradonačelnik Vojko Obersnel, a oni su nakon toga
podijeljeni u osam grupa te su uz mentorstvo GONGovih i Deltinih volontera razvijali projekte na odabranu temu. Na kraju su nakon cjelodnevnog rada
na prijedlogu projekta srednjoškolci uživljavajući
se u ulogu gradskih vijećnika predstavili svoje projekte, boreći se da dobiju glas i što bolju ocjenu.
Nagrađene grupe imat će priliku realizirati svoj projekt, a Grad je za najbolje izdvojio 10 tisuća kuna te
za cijelu akciju dodatnih 40 tisuća kuna.
I. Buljan
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Tehničko stvaralaštvo mladih Grada Zagreba
Sedmi
“Memorijal Damira Šiška”
U
čenici zagrebačkih osnovnih
i srednjih škola demonstrirali
su u I. tehničkoj školi Tesla što
su naučili te koja su praktična znanja
usvojili u nastavnim i izvannastavnim
pa i izvanškolskim aktivnostima tehničke kulture. Riječ je bila o sedmoj
po redu smotri tehničkog stvaralaštva
mladih Grada Zagreba pod nazivom
“Memorijal Damira Šiška”. Smotra
je održana u znak sjećanja na prerano
preminulog profesora Damira Šiška,
učitelja tehničke kulture i informatike
koji je predano radio na promicanju
tehničke kulture među zagrebačkim
učenicima.
- Smotra svake godine pokazuje
velik broj inovacija, pa su neki učenički radovi toliko inovativni, praktični i korisni da bi odmah mogli ići
u proizvodnju i naći se na tržištu. Naravno, kada bi se za to našli ulagači,
bilo ustanove bilo privatna poduzeća,
rekao nam je Zoran Krivačić, ravnatelj I. tehničke škole Tesla. Primjerice, štedni energetski kabel koji je
već odabran za međunarodnu izložbu
u Nurnbergu, a koji je rad Vedrana
Adamića, učenika četvrtog razreda
upravo I. tehničke škole Tesla.
Primjetan je veliki trud učenika, u
svim kategorijama. Problem je jedino što se smotra relativno rano održava kalendarski. smatra Krivačić.
Pa učenici strukovnih škola, a kamoli
osnovci još nemaju radove spremne
za izložbu, jer je školska godina tek
počela. A i maturanti svoje praktične
radove na pregled u škole moraju dati
tek u travnju.
- Bilo bi zgodnije da se ova smotra
održava malo kasnije, pa bi odaziv
bio veći te bi bilo zasigurno prikaza-
Veliku pažnju
privlačio je
električni karting
no više radova, zakljugrafija), Luka Kveštak
čuje Krivačić.
(graditeljstvo), Lucija
Među brojnim raPrskalo
(keramika),
dovima posebnu je
Filip Miholić (makepažnju - doduše izvan
tarstvo), Valentino Dekategorije - privukao
mović (modelarstvo),
karting bolid na elekDavor Grabovac (protričnu energiju. Takometna tehnika) i Josip
zvani ekokart zajedOgnjan
(robotika),
nički je prošlogodišnji
dok su najzapaženije
Zoran Krivačić, ravnatelj
I. tehničke škole Tesla
rad četiriju srednjih
radove izložili sredzagrebačkih strukovnjoškolci Ruben Filinih škola; Srednje škopović (elektrotehnika),
le Sesvete, Želježničko tehničke ško- Tomislav Španić (grafika), Matija
le, Tehničke škole Ruđer Bošković i Smilaj (graditeljstvo) i Marijan Gotal
I. tehničke škole.
(robotika).
Ocjenjivački sud na kraju smotre
Ovogodišnja smotra održana je
proglasio je najbolje radove, a njiho- u organizaciji Zagrebačkog saveza
ve autore nagradio zlatnim, srebrnim klubova mladih tehničara i njegovog
i brončanim medaljama. Među uče- člana KMT Dubrava, Društva pedanicima osnovnih škola najuspješniji goga tehničke kulture Grada Zagreba
su bili Marko Gabud (kategorija: te domaćina I. tehničke škole Tesla.
elektrotehnika), Ema Skočilić (fotoB. Nađ
O položaju
hrvatskog jezika
Göteborg
N
a poziv Odbora učitelja pri Savezu hrvatskih
društava u Švedskoj savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje Tihana Radojčić boravila je
u Göteborgu gdje je 16. listopada održala predavanje
o položaju hrvatskoga jezika, učenju hrvatskoga kao
drugoga i stranog jezika, hrvatskoj kulturi u nastavi
(učenju) hrvatskoga jezika te odabiru tekstova u nastavi
(učenju) hrvatskoga jezika. Time je nastavljena dobra
suradnja koju Agencija ima s odgojiteljima, učiteljima
i nastavnicima hrvatske manjine, iseljeništva i Hrvata u
BiH za koje se svake godine organizira stručno usavršavanje u Hrvatskoj. Savjetnica Radojčić na tim skupovima vodi predavanja i radionice iz hrvatskoga jezika.
Na večeri hrvatskog jezika i književnosti predavanje je
održao i veleposlanik RH u Švedskoj Vladimir Matek
koji je govorio o Mariji Jurić Zagorki. Domaćin je bio
HŠKD ”Croatia-Katarina Zrinski”, a pridružili su se i
gosti iz Hrvatskog društva ”Velebita”, također iz GöteR.I.
borga.
NAJAVA - Okrugli stol Foruma za slobodu odgoja
Edukacija u Europskoj Uniji
U okviru projekta ”Edukacija o Europskoj Uniji uključivanje edukacije o europskoj uniji u hrvatski
obrazovni sustav” Forum za slobodu odgoja organizira
okrugli stol pod nazivom ”Edukacija u Europskoj Uniji”, koji će se održati u petak, 5. studenoga, u Novinarskom domu u Zagrebu.
O značaju obrazovanja o Europskoj Uniji za Republiku Hrvatsku i ulozi civilnog društva na okruglom
stolu uvodno će govoriti Vesna Mihoković-Puhovski,
predsjednica Foruma za slobodu odgoja, Zrinka Vrabec Mojzeš, savjetnica Predsjednika RH za društvene
djelatnosti, Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog
odbora za praćenje pregovora o pristupanju Hrvatske
Europskoj uniji, Paolo Berizzi, voditelj Sekcije za politiku, ekonomiju, trgovinu i informiranje Europske delegacije, Andrej Plenković, državni tajnik za europske
integracije u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih
integracija, Igor Vidačak, predstojnik Ureda za udruge
Vlade Republike Hrvatske i Mario Bajkuša, direktor
razvoja i programa Foruma za slobodu odgoja ”Rezultati projekta Edukacija o Europskoj uniji”.
O obrazovanju o Europskoj uniji i način na koji ga
možemo/želimo provoditi te o iskustvima u svojim
obrazovnim ustanovama govorit će Tamara Puhovski,
stručna suradnica Foruma za slobodu odgoja, Sonja
Damašek-Padjen, ravnateljica Osnovne škole Trsat u
Rijeci, Ivana Veldić, studentica Učiteljskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Marinela Fabijan, pedagoginja u
Osnovnoj školi Sisak u Sisku, Dunja Kučan, nastavnica
u Osnovnoj školi Dolac u Rijeci i Petra Goran, izvršna
direktorica Europskog edukacijskog foruma.
R.I.
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
Vanjsko vrjednovanje obrazovanja U ZRCALU gimnazijske lektire
Piše Ivan Janjić, prof.
Otac, dakako, u njegovu trenutnom
raspoloženju, nije ni pomišljao na to da
otvori i drugo krilo, da bi Gregoru načinio dovoljno širok prolaz. Njegova je fiksna ideja bila samo to da Gregor mora
što brže u svoju sobu. Nikada ne bi Gregoru dopustio da poduzme sve one velike
pripreme što mu bijahu potrebne da se
uspravi i, možda, na taj način prođe kroz
vrata.
(F. Kafka, Preobražaj)
Č
esto se dogodi da uhvatimo sami
sebe kako stvarni život i svakodnevicu promatramo i shvaćamo u
kontekstu onoga čime se bavimo, točnije naš posao i profesija bitno utječu na
poimanje i tumačenje životnih okolnosti. S obzirom na to da sam gimnazijski
profesor hrvatskog jezika, imam neizmjernu mogućnost, pa svakako i sreću, gledati „na stvari koje pokraj mene
prolaze“ očima pročitane gimnazijske
lektire. Kad kažem sreću, to podrazumi-
Gregor Samsa piše
državnu maturu
jeva gledati na život homerski ili očima
grčkih tragičara, renesansnih optimista
ili pjesnika baroknih plačeva, uštogljenih klasicista ili razuzdanih romantičara,
opširnih realista ili opijenih modernista.
Biti tjedno u društvu klasika hrvatske i
svjetske književnosti, propitivati mlade
te slušati njihove „nove“ interpretacije
pročitanoga – nije li to izuzetno življenje
života.
“Osmorica veličanstvenih“
Posljednjih je nekoliko godina hrvatski školski sustav obilježila priprema
državne mature, a prošlu školsku godinu
i njezina provedba. Bilo je sasvim očekivano da se i spomenuta državna matura
iščita (naše metodike upravo inzistiraju
na aktualizaciji nastavnog gradiva!) u
odnosu na lektirne naslove. Ono što je,
međutim, bilo sasvim neočekivano jest
činjenica da se proces (Eh, Kafka, Kafka!) provedbe državne mature nevjerojatno poklopio s teatrom apsurda (čitali
smo Ionesca i Godota) i egzistencijalističkim romanom (čitali smo Camusova
Stranca i komentirali Mit o Sizifu).
Kao što to kod nas inače biva, nešto
se odjednom pojavi i postane prevažno,
kao da prije nije bilo ničega. (Čista avangarda.). Tako je bilo i s državnom maturom koja je svojom pojavom istisnula
sve ono iz nastavnog plana i programa
što svojom veličinom nije obuhvatila.
Kao predložak za pisanje školskog eseja iz hrvatskog jezika odabrano je osam
lektirnih naslova iz četverogodišnjeg
programa (gimnazijski program traži
petnaestak djela godišnje!) čime su sva
ostala književna djela učenicima postala nevažna. Maturanti su bili stiješnjeni
vremenom i samo su „osmorica veličanstvenih“ postali predmet njihove pozornosti.
Održavanje je nastave iz hrvatskog
jezika nakon sudbonosnog 18. ožujka
(milenijski je prijelaz iz drugog u treće
tisućljeće za datum pisanja eseja na državnoj maturi samo običan dan!) počelo postajati apsurdno. Kada su se počeli
nizati datumi pisanja mature iz ostalih
predmeta, besmisao održavanja nastave
dosegao je vrhunac! Naime, počeli su
se redati izostanci učenika koji su se za
predstojeće ispite pripremali kod kuće.
Imali su pametnijeg posla: državna je
matura doista prevažna! Liječničkim su
isprikama, naravno, opravdali sve izostanke.
Komedija zvana Politika
i gospodarstvo
Ako sam osjetio tragove nezainteresiranosti na nastavi hrvatskog jezika, koji
je obavezni predmet na maturi, što je tek
onda bilo s ostalim nastavnim predmetima. Kako je bilo predavati predmet iz
kojeg se već ranije pisao ispit, a još nije
odslušan do kraja? Što reći za činjenicu
da je nastavni predmet broj jedan postao
Politika i gospodarstvo koji je u najvećem postotku izabran kao izborni predmet. (Sustav je učenicima omogućio
biranje izbornog predmeta, a oni su, naravno, odabrali onaj čije gradivo mogu
najbrže i najlakše naučiti.) Predmeti koji
su učenici slušali osam godina postali su
beznačajni, a predmet koji se sluša jednu
nastavnu godinu jedan sat tjedno, došao
je u prvi plan.
Ogorčen situacijom napao sam učenike koji bi me na početku školskog sata
najnormalnije pitali ulazi li gradivo nastavne jedinice u državnu maturu. Moj
niječan odgovor značio bi automatski
drukčiji pristup satu. Njima jednostavno
to nije bilo “od koristi“! Odgovor je učenika bio jednostavan i hladan: sustav nas
je na to natjerao!
Forma je eseja, i to školskog eseja,
otvorila probleme drukčijeg tipa. Naime
velikoj većini profesora hrvatskog jezika nije bilo sasvim jasno kako metodički
pristupiti zadanu obliku te kako učenicima objasniti na koji način što točnije napisati školski esej. Time se stvorilo plodno tlo za pseudopoznavatelje eseja tako
da se u vrlo kratku vremenu pojavilo
„brdo literature“ s naslovima „kako naučiti pisati školski esej u tren oka“ koje
su nudile nadasve praktična i fundamentalna rješenja. (Sami naslovi priručnika
neodoljivo podsjećaju na bezbrojne na-
čine smanjenja povišenih kilograma, zarađivanja prvog milijuna ili pronalaska
idealnog partnera u „par koraka“.)
Teatar apsurda
Kad su se u biznis uključili i programi privatnih tečajeva s istim namjerama,
nastao je kaos. Učenici jednostavno nisu
znali čije savjete treba slušati: „priučenih“ profesora, autora priručnika ili predavača privatnih tečajeva. Situacija je
postajala dodatno zamršenijom jer je činjenica da se u svim slučajevima moglo
raditi o istoj osobi, tj. o profesoru hrvatskog jezika koji radi u nastavi, dodatno
zarađuje na tečajevima, a uz to se i prijavio kao ispravljač eseja na državnoj maturi. U spomenutoj se problematici, osim
apsurda, odlično uklopio Brechtov epski
teatar i njegova Majka Hrabrost. Tko ne
riskira, taj ne profitira.
Ideja državne mature, a onda i pisanje
školskog eseja kao provjere učenikova
znanja iz hrvatskog jezika, svidjela mi
se i smatram ju prilično dobrom. Međutim, postupak provedbe mature sigurno
treba mijenjati i to se ubuduće namjerava učiniti. Zasada se sustav državne
mature shvaća poput stranog tijela unutar postojećeg školskog sustava, a ljudi
koji ju provode spominju se „kao ljudi u
crnom“. Pasivnom je školskom sustavu
bilo najlakše proglasiti državnu maturu misterijem, stoga se državna matura
mora demistificirati.
Kritički osvrt nije upućen samo „ljudima u crnom“ (na kraju krajeva, to su
naše kolege), nego svima uključenima u
obrazovni sustav. To uključuje i mene,
profesora, i učenike, a onda i roditelje.
Kriterij isključive korisnosti prilikom
stjecanja znanja u današnjem školovanju
prisutan je kao problem već duže, ali mi
se čini da je s državnom maturom samo
jasno isplivao na vidjelo. Kome su potrebni takvi budući intelektualci? Sebi ili
drugima?
Karakter, a ne učenost!
Završit ću riječima Michela de Montaignea (1533. – 1592.), začetnika eseja
Položi bez frke!
(ili zarada bez muke)
O beskorisnosti dobrog dijela priručnika polaganje državne mature
svjedoči analiza jednog koji mi je
dopao u ruke. Na početnoj stranici
je, naravno, parola: Položi bez frke!
Nakon toga slijede opće upute prepisane iz ispitnog kataloga, a zatim
i upute za pisanje eseja, naravno,
s parolom: Pet koraka do uspjeha!
Predlošci su interpretativnih eseja
koji imaju ogromne citate od deset redova unutar kompozicije više
diskutabilni, a manje dobri primjeri
eseja. Ipak najveći se biser čuva na
posljednjim stranicama u poglavlju
naslovljenom Najčešće pogreške na koje treba paziti pri pisanju
eseja. Složit ćemo se svi da nema
eseja iz hrvatskog jezika u kojem
učenici neće upotrijebiti, na primjer,
riječ brijest te množinu spomenute
riječi u kojoj se jat ne krati (brijestovi). Još je češća upotreba riječi
cjelcat u kojoj se jat pak krati. Jeste
li znali da riječ brijest ima i zbirnu
imenicu briješće (fantastično!) ili da
je umanjenica od riječi cijev cijevka? Slijede najčešće pogreške u
pisanju glasa č i ć na koje treba paziti pri pisanju eseja. Evo primjera:
vokativ od riječi Vrbnik je Vrbniče,
imperfekt od glagola peći je pečah,
izvedenica od trica je tričarija, od
daska daščurina, a od lisica lisičurina. Kad je u pitanju pisanje velikog
početnog slova, znajte da se tako
pišu prometna sredstva Boeing 747
i Voyager 2!? Svaki bi komentar bio
suvišan.
(kakva koincidencija!), koje govore o
dobru učitelju i njegovu načinu poučavanja: „Za dijete iz plemićke kuće koje
se obrazuje ne novčane koristi radi (jer
tako nizak cilj nedostojan je milosti i
blagonaklonosti muza, a osim toga zavisi i od drugih), ni toliko radi vanjskih
prednosti koliko radi sebe sama, da bi
se duhovno obogatilo i ukrasilo, za dijete, dakle, koje želimo da postane prije
mudar nego učen čovjek, volio bih da se
brižljivo odabere odgojitelj koji bi imao
radije dobro izgrađenu nego dobro napunjenu glavu, te da se od njega traži i
jedno i drugo, ali prije valjan karakter
i pamet nego učenost, kao i da obavlja
svoju dužnost na jedan nov način.“
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Mediji i odgoj za medije (2)
Nije važno što,
nego kako gledamo
Mediji su tu gdje jesu i ne može se to izbjeći.
Oni djeluju i pozitivno i negativno, a važno
je ne mistificirati niti banalizirati previše
njihovu ulogu. Nužno je obrazovati se za što
bolji prijem njihovih sadržaja
Piše Višnja Biti
novinarka Hrvatskoga radija
Z
amislite prezentaciju rata
u vizualnim medijima. Ne
treba posebno isticati kako
slika vrijedi više od tisuću riječi.
Kako su nam te slike predstavljene i zašto? Sjetimo se samo
Domovinskog rata i kako smo se
brzo navikli svakodnevno gledati ružne prizore u središnjem
„Dnevniku“. One scene od kojih
smo nekada u filmovima sklanjali glavu, postale su nam normalne i svakodnevne. I kako se onda
čuditi djeci i njihovim nasilnim
igricama s kojima započinju već
u predškolskoj dobi! Koliko ste
puta odigrali neku računalnu
igru zajedno s njima da biste se
uvjerili kakva su sve znanja za
to potrebna i kakve vještine vaše
dijete igrajući te igrice svakodnevno razvija. Nije upitna pozitivna strana takvih igara, ali kako
kritički prihvatiti onu negativnu.
Iznova se vraćamo na medijsku
pismenost, jer je ona naprosto
neizbježna tema kada je riječ o
medijima.
Medijski proizvod kompleksna tvorevina
Manca Košir u priručniku o
odgoju za medije pod naslovom
„Život s medijima“ posebno ističe kako nije važno ŠTO gledamo, slušamo, čitamo, mnogo je
važnije KAKO to radimo, a najvažnije je TKO to čini. Naime,
svako izvještavanje uglavljeno
je u proces koji teče od izvjestitelja i njegova viđenja događaja
preko vijesti pa do onoga koji ih
prima u svojem socio-kulturnom
kontekstu.
Može se slobodno reći da medijski sadržaj nije niti izdaleka
samo ono što njegovi producenti
nude, već je medijski proizvod
kompleksna tvorevina u koju je
uključeno više aktera na različitim pozicijama. Stoga ne čudi niz
rasprava koje su i kod nas vođene u smislu negativnog utjecaja
Iz dnevnika školskog psihologa
(2)
Odrasli, otvorite oči!
Piše Milijana Kovačević
psihologinja savjetnica, OŠ
Kman Kocunar, Split
N
isu svi roditelji tako revni.
Znam, na primjer, jedan
bračni par s troje djece.
Najstarije dijete, sin, već je završio školu i sad, nakon što je napustio svoj prvi posao, jer je bio
slabo plaćen, vrlo strpljivo čeka
da ga dođu doma moliti prihvatiti
drugi posao, ovog puta jako dobro
plaćen. Čeka to spavajući barem
do podne. Vrlo je strpljiv i ustrajan u provođenju pomno osmišljenog stila traženja posla s očitom
nakanom da ga nikad ne nađe. A
roditelji? Oni mu se uopće ne miješaju u izbor. Odrastao je i punoljetan. On zna što radi.
Kad roditelji
pojma nemaju...
Tu su i dvije djevojčice. Jedna
je sedmašica, druga osmašica. I
njih roditelji, držeći se strogo na
distanci, nastoje osamostaliti. Taj
odgojni stil iščitava se iz svega
što rade, pa i iz pitanja nabavke
udžbenika djevojčicama za slje-
Ako odrasli doista kvare djecu, očito je da se to radi u individualnom, grupnom, ali i masovnom aranžmanu. To je zapravo cijela
zbrka u kojoj odrasli, u ime djece, rade zapravo za sebe. Djece je tu
vrlo malo ili ih uopće nema. Ona samo osjećaju posljedice i od njih i
zbog njih (možda i cjeloživotno) pate
deću školsku godinu. Od srpnja
je bilo ostalo još samo nekoliko
dana. Škole su već opustjele,
knjige se razvukle - gotov posao
- kadli slučajno (a možda i nije?)
saznah da otac pojma nema da
treba nabavljati knjige za sljedeću školsku godinu i još obijanjem
pragova brojnih splitskih osnovnih škola. Majka je od djevojčica
načula da nešto tako treba učiniti, ali ima za to vremena, govorila je. Pa, eto, sutra će otići do
škole (čisto sumnjam), kad sam
već navalila, reče mlako.
Gledamo li sa svjetlije strane onako kako mase uči suvremena
instant-psihologija i po sadržaju,
tehnologiji i orijentaciji srodne
joj discipline - zaključit ćemo
da su to roditelji posve suprotni
onima koji su već ušli u priču.
Čista logika, dakle, nameće zaključak da su oni, kojeg li olakšanja, ti koji ne kvare djecu. I,
da nije riječ o zanemarivanju, s
lakoćom bi se ustvrdilo da oni
svojim djevojčicama (naravno, i
sinu) pružaju ničim ometane mogućnosti za osamostaljivanje. A
djevojčice? One su dobre. Uopće
ne opterećuju svoje roditelje. Po
cijeli dan su vani. Na moru su s
prijateljicama, starija i s prijateljima. Uživaju u ljetu. Nikako da
ih vidim, ali vjerujem da su posve preplanule od sunca i, onako
dugokose, plavokose - prelijepe.
A knjige za sljedeću školsku godinu? Ma, koje knjige... Nema u
njihovim dražesnim glavicama
ni „k“ od knjiga. Ljeto je, treba
uživati!
Naravno, ni to nije sve!
Festival taštine
i koječega još
Bio je 5. srpnja ove godine. I bio je Mali Split, u sklopu Splitskog festivala zabavne
glazbe. Prvi sam ga put gledala
i slušala, ali me se nimalo nije
dojmio. Beskrajno dugo traje.
Djeca pjevaju pjesme odraslih
i scensko-glazbenim nastupom
silno se trude u hipu nadrasti
sebe i ući u kožu odraslih, po
mogućnosti kao njihove vjerne
kopije. Šteta je tratiti godine na
djetinjstvo (i tko li nam ga tako
dugo dade?!), kad se uz medijski čiri-bara može začas postati
odrastao!
Pobjednici se uopće ne vesele, zdrma me nekako odveć
naglo neugodna spoznaja s lica
mjesta... Je li moguće da tu nešto nije u redu? - zloslutni mi
se upit kristalizira u svijesti.
U intermezzu djeca plešu na
pjesmu Hej, salaši. I Splitski
ples. Nema atmosfere. Publika
je „mrtva“. Mnogi od njih već
kimaju glavama, samo što ne
zaspe, ima tu i pokoje usnulo
djetešce čiji ga roditelji (ima i
baka) još nisu odnijeli doma u
meki krevet, nego ga muče spavanjem na plastičnim sjedalicama u svim mogućim i nemogućim pozama.
Na početku gledalište je bilo
popunjeno, ali se broj posjetitelja s vremenom sve više osipao.
Stvar je jednostavna: kako je čije
dijete završilo s nastupom, tako
je grup(ic)a ljudi koja je pratila
njegov nastup odlazila. A i kako
ne bi? Kakav je to Mali Split koji
traje skoro do ponoći? Ono malo
djece što je ostalo napola je spavalo, a bilo je i onih koji su, kako
već rekoh, stvarno spavali. Zašto
su neki ipak ostali? Iz pristojnosti ili...
Teško mi je povjerovati da
je, kako kažu glasine, sve baš
tako kako ne smijem napisati,
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
medija, naročito na mlade. Pritom se često odabiru sasvim pogrešna polazišta, jer mediji su tu
gdje jesu i ne može se to izbjeći.
Oni djeluju i pozitivno i negativno, a važno je ne mistificirati niti
banalizirati previše njihovu ulogu. Nužno je obrazovati se za što
bolji prijam njihovih sadržaja.
Odrasli će to zbog svog životnog iskustva i znanja činiti drugačije nego mlađi naraštaji. Sve
to ne znači da mladima treba pod
svaku cijenu braniti konzumiranje nekih sadržaja. Važno je kako
određene sadržaje i s kim gledaju, slušaju i čitaju, razgovaraju li
sa svojim roditeljima i nastavnicima o tome ili su prepušteni sebi
samima, a što se najčešće događa. I tu nastaju problemi. Kako
će dijete prihvatiti pornografske
sadržaje ili scene nasilja ako nije
za to pripremljeno? Mnogima će
biti neugodno što to uopće gledaju, pa će to tajiti. Slično je i
s njihovim životnim iskustvima
do kojih dolaze prerano i nepripremljeni. Posljedice toga mogu
osjećati čitav život.
Opasnost od interneta
Veliko područje takvih izazova je internet, o kojemu djeca
i mladi najčešće znaju više od
svojih roditelja, pa se roditelji u
to ne usude petljati, već su ponosni na svoju informatički pismenu djecu. Malo je onih koji
su osjetili koliko se tu opasnosti
krije i kako se mladi kreću nepoznatim putovima kojima ih nitko
ne vodi, sreću nepoznate ljude
te čak ulaze u intimnu komunikaciju misleći da su zaštićeni.
„Opasnost od interneta“ jedna je
od najčešćih tema o kojima raspravljaju psiholozi i pedagozi,
organizirano je niz stručnih skupova na tu temu, izdane brošure,
letci i upute. Za tako nešto nikad
nije dovoljno rano, ali nikad nije
ni kasno zbog generacija koje
dolaze.
Kad ljudi čitaju časopise, slušaju radio i gledaju televiziju,
najčešće ne razmišljaju o tome
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
na koji način masovni mediji
odabiru događaje i kako ih prezentiraju. Vrlo se često susreće
pitanje: „Kako znaš je li to istina?“ Odgovor je dobro poznat:
„O tome sam čitao u novinama,
rekli su na radiju ili gledao sam
na televiziji.“
Neki će autori reći da vijesti
nisu istine, nego medijski proizvodi. Riječ je o interpretaciji
stvarnosti, a ne o stvarnosti samoj. Budući da je za mlade odlučujući proces traženja i oblikovanja identiteta, zadržimo se na
onome što im mediji nude. Mladi prije svega žele idole, modele
ponašanja - tko su oni? Osobe
koje se pojavljuju u medijima
- pjevači, manekeni, glumci,
sportaši. Idoli ne moraju apriori
imati negativan predznak, ovisi
kako na njih gledamo i po čemu
smo baš njih izabrali. Vode li nas
naprijed ili se zbog njih osjećamo frustrirano i poniženo. Što će
nam idoli ako ugrožavaju naše
samopouzdanje?
Zavodljive “zvijezde“
i “zvjezdice“
Podsjetit ću na emisije u kojima gledamo razne zvijezde i
zvjezdice, posebno drage mladim ljudima. Kakva se pitanja
njima postavljaju, o svemu osim
o njihovu radu i stvaralaštvu?
Rad i sve što se tiče napora mladih oko savladavanja nekih problema gotovo i nije više tema
kojom bi se novinari bavili, jer
to nikoga ne zanima. Zanimljiviji su sadržaji vezani za ljubavne
afere i seksualni život tih zvjezdica, možda i vodeća tema na
ljestvici zanimljivih sadržaja.
Pitate li srednjoškolce o pjevačima, glumcima iz aktualnih sapunica ili sportašima, oni će u tančine znati što se s njima događa
u njihovim privatnim životima,
od toga s kojim su partnerom do
toga koji model mobitela imaju, koju šminku koriste, imaju
li kućnog ljubimca i što najviše
vole jesti.
(Kraj u sljedećem broju)
Zašto se mnoga djeca trude da se pod svaku cijenu
ponašaju poput starijih
jer nemam dokaza. A opet, prisjećam se one: gdje ima dima,
ima i vatre. To što se priča da su
neki kupovali i stotinjak karata
(ili više?) i nije me potreslo, ali
nedostatak ushita, ovacija, suza
radosnica, grljenja, ljubljenja i
svega drugoga što se prigodno
priliči kad netko pobijedi na festivalu - to mi je najjače hranilo
crv sumnje.
Roditelji gledaju
samo sebe
I sad, kad je sve to skupa „daleka prošlost“, pitam se zašto se
baš na mene u tako kratko vrijeme sasulo toliko argumenata da
odrasli doista kvare djecu. Očito
je da se to radi u individualnom,
grupnom, ali i masovnom aranžmanu. Ma, to je cijela zbrka
u kojoj odrasli, u ime djece,
rade zapravo za sebe. Djece je
tu vrlo malo ili ih uopće nema.
Oni samo osjećaju posljedice i
od njih i zbog njih (možda i cjeloživotno) pate. A odraslima iz
ovoga vrzina kola, nikako da se
otvore oči. Ili da barem drugima daju da im ih otvore kako bi
progledali.
A jesu li djeca doista dobra?
Budimo ozbiljni, 21. je stoljeće.
O djeci se već toliko toga zna da
je doista neozbiljno tako pojednostavljivati stvari.
(Kraj)
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe! (9)
U školi nam
treba i emocionalni
mozak
Što je s emocionalnim mozgom u našim
školama? Koliko smo njemu prostora dali
u našem svakodnevnom radu s učenicima?
Ne bi li trebalo i tu tražiti razloge „krize i
recesije“ ne samo u našim školama nego i
u društvu općenito? Možda nije toliko važno koliko volimo učenike, mnogo je važnije
kako ih volimo
O
dgoj i obrazovanje učenika nije samo intelektualni racionalni proces.
Odgajati i obrazovati treba čitav
mozak učenika (ali i učitelja!),
a to znači njegov i kognitivni i
emocionalni dio. Bilo bez prvog ili drugog, i mi i učenici
teški smo invalidi, nesposobni
preživjeti ne samo u školi nego
i u životu općenito. Paralelno s
učenicima moramo razvijati i
održavati njihov i svoj ne samo
kognitivni nego i emocionalni
mozak.
Gerhard Roth razlikuje kognitivni i emocionalni mozak. Prvi
je centar naših svjesnih stanja
i povezan je s emocionalnim
mozgom. Pod jakim smo utjecajem emocionalnih vrijednosnih
sustava i motivacije. Emocionalni mozak je centar emocionalnoafektivna stanja, s predodžbama,
sjećanjima,
vrjednovanjima,
izborom i upravljanjem našim
svjesnim i podsvjesnim djelovanjima. Emocionalni mozak je
povezan i s vegetativnim sustavom, osnovom naših somatskih,
afektivnih i emocionalnih reagiranja. Emocionalna stanja nisu
svjesna bez aktiviranja kognitivnog mozga. Emocije su posljedica naših vegetativnih reakcija
na vanjski događaj, a ne njihov
uzrok. Postoje i nesvjesna zapažanja s izazvanim emocionalnim i vegetativnim reakcijama.
Osvješćivanje emocija omogućuje nam svjesno zapažanje,
fleksibilno djelovanje, trajnije
planiranje djelovanja.
Donja razina emocionalnog
mozga s vegetativnim sustavom
upravlja našim afektivnim reakcijama i elementarnim emocijama. Srednja ih razina može
kontrolirati i vrjednovati. Gornja razina emocionalnog mozga
može se osvijestiti. Svjesno vrjednovanje događanja na osnovi
zapažanja i sjećanja pod jakim
je utjecajem donje i srednje razine emocionalnog uvjetovanja
uz mali vlastiti utjecaj na njih.
Naše svjesno ponašanje i odlučivanje većim je djelom nesvjesno
emocionalno kondicionirano!
Svjesni JA ima mali ili nikakav
uvid u porive iz emocionalne
iskustvene memorije a ipak sebi
pripisuje tu nastale želje, namjere i planove. JA ima malu ili
nikakvu moć svjesno mijenjati
emocionalne porive. Cenzor između nesvjesnog, podsvjesnog i
svjesnog u drugoj je razini emocionalnog mozga. Emocionalni
mozak vrjednuje sve što radimo,
u smislu dobrog ili ugodnog i
zato poželjnog ili lošeg, bolnog
i štetnog i zato nepoželjnog. Rezultate vrjednovanja posprema
u memoriju emocionalnih iskustava.
Emocije utječu na stjecanje,
učvršćivanje i brisanje našeg sjećanja. Kod učenja imaju utjecaj
na uspjeh neovisno o sadržaju.
Stvari su tim bolje memorirane,
čim su jasnije praćene emocijama. Prejake emocije poremećuju
a ne potiču sjećanje. Pozitivni se
sadržaji bolje memoriraju nego
negativni. Konfabulacije kao
lažna sjećanja nastaju pod utjecajem emocionalnih raspoloženja. Zbog obrane ljudi toliko
dugo i detaljno mijenjaju događaje dok nisu uvjereni da se to
stvarno dogodilo.
Emocije vladaju razumom
jače nego razum emocijama.
Ljudi koji prividno reagiraju
samo razumski i neemocionalno
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
psihički su bolesni. Bez emocija i motivacije mi smo pasivna
bića. Vrjednovanje u kontroli
našeg ponašanja pripada emocionalnom zahvaćanju sadašnje situacije i uspoređivanju
s emocionalnom memorijom.
Čim je veće značenje problema
i očekivanih posljedica emocije postaju važnije. Upravljanje
pažnjom važni je dio sustava vrjednovanja, jer ono što nije njome zahvaćeno ne može nas niti
pokrenuti. Normalno ophođenje
sa svijetom i s nama, počiva na
kompliciranoj ravnoteži emocionalnog vrjednovanja i kognitivne analize stvarnog stanja.
Svijest i uvid mogu samo uz privolu emocionalnog sustava biti
pretvoreni u djelovanje! Svjesno
JA nije u stanju mijenjati strukture svog emocionalnog ponašanja uvidom ili odlukom volje. To
se može dogoditi jedino preko
emocionalno pokrenute interakcije. Subjektivno doživljavana
sloboda naših želja, planova i
htijenja kao i aktualnog akta volje jest iluzija.
Mozak i osobnost paralelno se
razvijaju. Razvoj osobnosti počinje u prvim tjednima embrionalnog razvoja s nastajanjem moždanih struktura koje su osnova
našeg emocionalnog sustava,
koji nas osposobljava za emocionalno uvjetovanje našeg ponašanja. Porod, događaji tokom
prvih sati, dana, tjedna, mjeseca i godina nakon toga djeluju
kao vanjski podražaji i oblikuju
osnovu naše osobnosti. Ljudi ne
mogu vlastitim snagama mijenjati strukturu svoje osobnosti,
ali se mogu sami pobrinuti da se
njihova osobnost što bolje prilagodi socijalnim okolnostima.
Nakon iznesenih rezultata
istraživanja spomenutog njemačkog istraživača mozga na
Bremenskom sveučilištu, iznesenih u knjizi Osjećati, misliti
i djelovati, morali bi smo se
zapitati a što je s emocionalnim mozgom u našim školama?
Koliko smo njemu prostora dali
u našem svakodnevnom radu s
učenicima? Ne bi li trebalo i tu
tražiti razloge „krize i recesije“
ne samo u našim školama nego
i u društvu općenito? Možda
nije toliko važno koliko volimo
učenike i domovinu koliko je
mnogo važnije kako ih volimo.
Mislim da je krajnje vrijeme da
počnemo misliti i svojim emocionalnim, a ne samo racionalnim mozgom!
(U sljedećem broju:
Emocionalno uvjetovani
tipovi ponašanja učitelja)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
KURIKULUM - Tematska bibliografija
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Političko obrazovanje (3)
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
Programiranje i strukturiranje
sadržaja odgoja i obrazovanja
•
Jurić, V. (1988). Promjene u programiranju i strukturiranju sadržaja
odgoja i obrazovanja. U: Odgoj i obrazovanje na pragu 21. stoljeća. Ur.
J. Pivac, N. N. Šoljan i H. Vrgoč. Zagreb: Pedagoško-književni zbor;
Savez pedagoških društava SR Hrvatske, str. 41 - 50.
Pristup razvoju kurikuluma. Polazne teorije kurikuluma-programa.
Strukturiranje sadržaja odgoja i obrazovanja. Razine stručnosti i nastanak suvremenih programa.
Jurić, V. (1988). Za suvremeniji pristup programiranju u osnovnoj
školi. Pedagoški rad (Zagreb), CXXIX, br. 4, str. 544 - 550.
Programski ciljevi. Suvremeni programi. Čimbenici kompetencije za
nastavu.
Jurić, V. (1993). Planiranje i programiranje rada škole. U: Priručnik
za ravnatelje. Ur. B. Drandić. Zagreb: Znamen, str. 321 - 336.
Pojam planiranja i programiranja: plan - program - kurikulum. Teorijske
osnove programiranje nastave i odgojno-obrazovnog procesa.
Kyriacou, C. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa,
str. 35 - 55.
Planiranje i priprema: elementi planiranja i pripreme (kako zadovoljiti
potrebe učenika, kompetencije u planiranju, pedagoški ciljevi). Svrha i
funkcije planiranja. Planiranje nastavnog sata. Pripremanje nastave.
Lavrnja, I. (1996). Poglavlja iz didaktike. Rijeka: Pedagoški fakultet,
Odsjek za pedagogiju, str. 20 - 31.
Pristupi i smjerovi planiranja i programiranja. Proces planiranja i programiranja. Izbor nastavnih sadržaja. Kurikularno orijentirani planovi i
programi.
•
•
Povijest Europske Unije
i važne stavke u njezinu
podučavanju
•
Piše Tamara Puhovski
•
„Moj je argument da povijest
stvaraju muškarci i žene, da ju
mogu i poništiti ili ponovno napisati, uvijek s različitim momentima šutnje i izbjegavanja, uvijek
s nametnutim oblicima i toleriranim izobličenjima“
Edward W. Said
Nastavni plan i nastavni program (1)
•
Baranović, B. (2006). Nastavni programi iz perspektive nastavnika i
učitelja. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj:
različite perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena
istraživanja u Zagrebu, str. 107 - 179.
Nastavnici. Rezultati istraživanja i rasprava. Učitelji. Rezultati istraživanja i rasprava.
Bognar, L., Matijević, M. (2002). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga,
str.168 - 193.
Sadržaji odgoja i obrazovanja: odnos zadataka i sadržaja, sadržaj i aktivnosti, strukturiranje odgojno-obrazovnih sadržaja i aktivnosti. Odgojnoobrazovni program. Teorija kurikuluma i nastavni program. Vrste odgojno-obrazovnih programa. Kriteriji i smjernice za izbor sadržaja.
Carré, C. (2001). Što valja naučiti u školi? U: Uspješno učenje i
poučavanje: psihologijski pristup. Ur. C. Desforges. Zagreb: Educa, str.
37 - 56.
Izbor sadržaja koji se planira poučavati. Kako organiziramo iskustvo?
Činjenice i tvrdnje. Pojmovi: povezanost znanja, priroda proceduralnog
znanja. Nastavni sadržaji i njegova struktura. Supstantivno znanje. Sintaktičko znanje. Poznavanje dječjeg ustroja znanja.
Glasser, W. (1994). Kvalitetna škola: škola bez prisile. Zagreb: Educa., str. 123 - 124.
Kurikulum.
Glasser, W. (1999). Nastavnik u kvalitetnoj školi: posebne sugestije
nastavnicima koji u razredu pokušavaju primijeniti ideje iz knjige Kvalitetna škola. Zagreb: Educa, str. 55 - 68.
Sposobnosti nasuprot činjenicama. Poučavanje sposobnosti.
Hrkalović, R. (1986). Neka osnovna pitanja u vezi s izradom nastavnog programa. U: Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja. Beograd:
Institut za pedagoška istraživanja.
Planiranje nastavnog programa. Ciljevi nastavnom programu. Problem
definiranja nastavnog programa, Problem izbora sadržaja za nastavni
program.
Jokić, B. (2006). Osnovne karakteristike nastavnih programa za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: rezultati empirijskog istraživanja. U:
Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite
perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja
u Zagrebu, str. 89 - 105.
Cilj i metodologija istraživanja. Međusobna povezanost nezavisnih varijabli.
Marušić, I. (2006). Motivacija i školski predmeti: spolne razlike među
učenicima u kontekstu teorije vrijednosti i očekivanja. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Ur.
B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str.
219 - 253.
Kurikulum i motivacija. Teorija vrijednosti i očekivanja kao okvir istraživanja motivacije u obrazovanju. Istraživanja spolnih razlika u motivaciji za pojedine predmete. Rezultati istraživanja.
Marušić, I. (2006). Nastavni programi iz perspektive učenika. U:
Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite
perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja
u Zagrebu, str. 181 - 217.
Svrha i ciljevi istraživanja. Metodologija istraživanja. Rezultati istraživanja i rasprava.
Meyer, H. (2002). Didaktika razredne kvake: rasprave o didaktici,
metodici i razvoju škole. Zagreb: Educa, str. 17 - 18.
Što treba učiti? Odakle dolaze sadržaji? Prema kojim se kriterijima odabiru sadržaji? Tko donosi odluku?
•
•
•
•
•
•
•
•
•
stručna suradnica na programu
Edukacija o EU
Forum za slobodu odgoja
U
vid u povijest - koja je
odraz naše sadašnjosti,
a sadašnjost odraz naše
prošlosti - iznimno je važan kao
prvi korak u podučavanju povijesti Europske Unije. Naime, kad
se radi o toliko velikom području s toliko različitih nacionalnih
povijesnih interpretacija vrlo je
važno osvijestiti i relativnost kao
dimenziju povijesnih saznanja i
njihove postavke učiniti otvorenima, prijemčivima za raspravu pa
i kritiku.
Između “kršćanskog
kluba“ i “kluba
bogatih“
Iznimno su dobar primjer različite pozicije koji se navode kao
razlozi i povodi za osnivanje Europske Unije. S pozicije Zapadne
Europe, to može biti potraga za
mirom nakon strahota Drugoga
svjetskog rata. S pozicije ondašnjeg SAD-a može prevladavati
postavljanje granica prodoru socijalizma, s pozicije SAD-a nešto
kasnije ili od drugih stručnjaka to
može biti činjenica da je SAD-u za
trgovinu trebalo komplementarno
(veliko, bezgranično) tržište.
Iz pozicije bivših kolonija ujedinjenje Zapadne Europe može
se interpretirati kao ujedinjenje s
ciljem osmišljavanja zajedničke
Naša prošlost nije uvijek i naša povijest u
smislu u kojem je povijest interpretacija
prošlih događaja iz pozicije sadašnjosti sa
svim vrijednostima, saznanjima, ciljevima
i vokabularom koji danas imamo i kojim se
koristimo. Prema tome nužno je razumjeti
da je naša povijest odraz naše sadašnjosti, a
sadašnjost odraz naše prošlosti
vanjske trgovinske politike koja
se danas često kritizira kao neokolonijalistička. S pozicije Turske
europsko ujedinjenje može se činiti kao osnivanje „kršćanskoga
kluba“, a s pozicije Istočne Europe „kluba bogatih“. Prošlost
Europske Unije vrlo je vjerojatno uključivala sve te čimbenike,
a razne verzije povijesti odabiru
jednu od interpretacija kao dominantnu.
Mehanizmi europskih
integracija
Ono čime započinje neka pripovijest dobar je pokazatelj za njezinu interpretaciju. Naime, drugi je
korak koji je vrlo važan u podučavanju povijesti Europske Unije
početak pripovijesti. Uobičajeno
i pretežno kreće se od razvoja i
procvata starogrčke kulture ili
posljedica i kraja Drugoga svjetskog rata. Iako se može dokazivati kako su se između ovih dvije
točaka u vremenu odvijale mnoge stvari koje su iznimno važne
za povijest europske integracije
i koje mogu služiti kao početak
pripovijesti. Naglašavajući Grčku
kao početak, vjerojatno naglašavamo pripadnost istom (europskom) kulturnom/civilizacijskom
krugu kao presudnu za pripadanje
Putovanje kroz vrijeme
Pripremite vremenski kontinuum povijesti EU koji završava nekom
točkom u budućnosti (npr. 2020.). Svako od razdoblja koje ste
odredili na kontinuumu dodijelite jednoj skupini učenika. Učenici
neka pripreme prezentaciju tog razdoblja. Unutar skupine učenicima podijelite različite uloge kako biste naglasili važnost analize
povijesnih događaja. Ovo su samo neke od ključnih uloga, a popis
je beskonačan:
Tko - predstavlja ključne aktere koji su sudjelovali u razdoblju;
Kada - objašnjava kada se događaj dogodio na način da govori o
tom vremenskom razdoblju i povezuje s drugim važnim događajima;
Zašto - naglašava razloge, motive, povode, i razloge za događaj;
Kako - govori o mehanizmima i tehnologiji koja se koristila;
Gdje - raspravlja mjesto događaja, geopolitičke i strateške razloga
njegova odabira;
Zaključak - daje sažetak događaja i izvlači pouke za budućnost te
glavna pitanja i rasprave koje događaj nameće.
europskom projektu i time Europskoj Uniji. Započinjući s Drugim
svjetskim ratom, vrlo je vjerojatno da naglašavamo novitet političkog projekta o kojem govorimo
(EU) i odabir pripadanja njemu
kao presudan.
Europska Unija neprepoznatljivo je dijete Europske zajednice
za ugljen i čelik. Osim vrijednosti
koje igraju važnu ulogu u podučavanju povijesti, važno je naglasiti
i mehanizme europske integracije
koji su doveli do ove, uistinu nevjerojatne, promjene u posljednjih 60 godina. To su prije svega
isprepletenost dvaju specifičnih
mehanizama - mehanizma produbljivanja i proširivanja. U EU
žargonu produbljivanje s jedne
strane znači razvoj sve više javnih
politika na koje značajno utječe europska dimenzija i s druge
strane davanja sve većih ovlasti
institucijama na europskoj razini.
Proširivanje znači jednostavno
prihvaćanje novih zemalja članica
- dakle širenje teritorija Europske
Unije. Ovi procesi međusobno su
isprepleteni pa tako svako novo
proširenje zahtjeva pripremanje
Unije u institucionalnom smislu,
a svako produbljivanje određuje privlačnost i otvorenost Unije
prema novim članicama.
Od euforije do
euroskleroze
Povijest Europske unije konstantno oscilira od euforije do euroskleroze. Drugi je mehanizam
koje se čini vidljivim i važnim za
povijest EU ponavljanje istog ciklusa integracija koji kreće iz pozicije osmišljavanja i definiranja
novih ideja, nakon čega dolazi do
pregovora i kompromisa zemalja
članica. Sljedeći je korak konsolidacija i testiranje tih rješenja, a
nakon toga kritika rješenja i uviđanje potrebe za novim rješenjima
koja dovodi do novih ideja i tako
se čitav ciklus ponavlja. Hoće li
se ovaj ciklus nastaviti i na koje
sve nove načine možemo saznati
promatrajući nove korake produbljivanja i proširenje ili možda
njihovo izostajanja.
aktualno
regija
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
SRBIJA
Reforma gimnazijskog
programa
Novi obrazovni
paket za Europu
Najveća je novost u ponuđenom prijedlogu što će gimnazijalci moći birati što će na trećoj i četvrtoj godini htjeti učiti od
ponuđenih kombinacija predmeta, a to će, svakako, ovisiti o
afinitetima i opredjeljenjima za nastavak školovanja
K
ako će izgledati gimnazija u novom ruhu od
iduće jeseni znat će se
najkasnije do kraja godine. Za
sada je poznato da će se reformirani gimnazijski koncept zasnivati na zajedničkom i izbornom
paketu obrazovanja koje ostaje
omeđeno četverogodišnjim učenjem i predavanjem. U prvi dio
spada opće obrazovanje za sve
učenike, a nakon toga slijedi
usmjeravanje kroz izborne pakete predmeta.
Polagano
usmjeravanje
Prema riječima Bogoljuba Lazarevića, pomoćnika ministra
prosvjete za srednje obrazovanje
u Srbiji, prve dvije gimnazijske
godine bit će djelomično opće,
odnosno prva će biti ista za sve
učenike, a nakon toga će uslijediti i polagano usmjeravanje.
Na taj način petnaestogodišnjaci
dobivaju barem jednu, pa čak i
dvije godine više za razmišljanje
o tome čiji je indeks za njih najprivlačniji kad jednoga dana napuste gimnazijske klupe. Novi
je koncept istodobno i zahtjevniji, jer izborni predmeti zapravo
ukidaju mogućnost lutanja u potrazi za pravim pozivom između
prirodnih i društvenih znanosti.
- Izborni predmeti, odnosno
paketi predmeta predviđeni su
od trećeg razreda gimnazije. To
znači da će se učenici već od
sredine gimnazijskog obrazovanja polako usmjeravati prema
društvenim, odnosno prirodnim
znanostima i to će na neki način
biti usmjeravanje prema budućem akademskom obrazovanju,
jer je gimnazijsko obrazovanje
13
www.skolskenovine.hr
BiH
Nova sredstva
za znanstveni
rad
P
redstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti
potpisali su ugovore o sufinanciranju programa i projekata
iz područja znanosti s direktorima deset javnih znanstvenih
ustanova u FBiH. Riječ je o dijelu projekata namijenjenih razvoju
znanosti i znanstveno-istraživačkog rada u FBiH za koje je Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u 2010. osiguralo sredstva, a koji će se realizirati putem javnih znanstvenih ustanova.
To su projekti nabave prioritetne opreme za znanstveno-istraživački rad i uređenje prostora, znanstveno usavršavanje kadra te
različiti programi i projekti iz područja znanosti, kao što su podrška istraživanju značajnog za FBiH, organizacija i sudjelovanje
na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, izdavanje
referentnih časopisa te znanstvene i stručne literature, znanstveno-tehnološka suradnja međunarodnoga karaktera kao i podrška
radu biblioteka i njihovo uključivanje u bibliotečno-informacijski
sustav COBISS.
Federalna ministrica obrazovanja i znanosti Meliha Alić kazala
je da se ministarstvo opredijelilo za izradu reformskog i strateškog
dokumenta Strategija razvoja znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine za razdoblje 2011. - 2021. upravo uvažavajući potrebu
da svoju podršku još više uskladi s prioritetima i zahtjevima znanstvene zajednice u Federaciji Bosne i Hercegovine.
- Sa zadovoljstvom mogu naglasiti da je izrada Strategije, koju
priprema tim stručnjaka, u završnoj fazi i da će do kraja godine
biti ponuđena na uvid akademskoj i znanstvenoj zajednici, kao
i javnosti u Federaciji BiH. Vjerujem da će taj dokument biti
kvalitetna osnova za utvrđivanje strateških smjernica u kreiranju politike razvoja znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine poručila je ministrica Alić.
Prema FMON
I. Buljan
MAKEDONIJA
po sada važećem zakonu obrazovanje koje nakon opće mature
i završene gimnazije osigurava
prohodnost prema akademskim
studijama. O detaljima još ne
mogu govoriti, jer nova Komisija za nastavni plan gimnazija, koja ima mandat predložiti
koncept budućega gimnazijskog
obrazovanja, radi na prijedlogu
s kojim ćemo vjerojatno izaći
prije Nove godine, da bi Zavod
za unapređivanje obrazovanja i
odgoja odnosno Centar za programe i udžbenike mogao na
osnovu našega plana pripremiti
programe za prvi razred - rekao
je Lazarević.
Prohodnost po
vertikali i horizontali
Najveća je novost u ponuđenom prijedlogu što će gimnazijalci moći birati što će na trećoj
i četvrtoj godini htjeti učiti od
ponuđenih kombinacija predmeta, a to će, svakako, ovisiti o
afinitetima i opredjeljenjima za
nastavak školovanja.
- To je praktično najveća izmjena i tu kombiniramo izborne
i obavezne predmete. Određena
će usmjerenja postojati i kada
su obavezni predmeti u pitanju.
Postoje fakulteti koji zahtijevaju da učenici iz srednjih škola
imaju određenu razinu znanja
koja će biti podešena prema
profilu fakulteta. Jer, nije isto
učiti za elektrotehniku, strojarstvo, povijest, arhitekturu... U
Mađarskoj fakulteti, na primjer,
sudjeluju čak i u utvrđivanju
koncepta opće mature i propisuju razinu znanja koje učenici trebaju ponijeti iz srednje škole da
bi sutra mogli pristupiti akadem-
skim studijama. Što se tiče paketa izbornih predmeta, moram
biti vrlo obazriv, jer iako sustav
učenicima dopušta prohodnost
po vertikali i horizontali, ona
će, kako godine prolaze, biti sve
manja - najavljuje pomoćnik ministra za srednje obrazovanje.
Fond sati u reformiranoj gimnaziji ostat će isti, s time da
postoje i obavezni izborni predmeti, vjerska nastava i građanski odgoj, koji će i dalje ostati
u školskom rasporedu u istom
statusu. Dosad su školske promjene u srednjem stručnom
obrazovanju podrazumijevale i
usavršavanje nastavnika i profesora, ali i opremljenije kabinete.
Na pitanje planiraju li prosvjetne vlasti stručno usavršavanje i
kupnju opreme u gimnazijama,
odnosno ima li za to novca, Lazarević kaže da Ministarstvo
ima nešto sredstava iz proračuna
za stručno usavršavanje. Smatra
da je dodatno osposobljavanje
potrebno kao i to da profesori i
nastavnici gimnazija konačno
pronađu svoje mjesto u priči o
reformi.
Prioritet su računala
Gimnazije mogu očekivati
novu opremu, ali najprije će se
to odnositi na računala, jer bi informatika trebala biti zastupljena u svim predmetima, ocijenio
je Lazarević. Priznaje da su kabineti za fiziku i kemiju prilično
zastarjeli, ali ne može precizirati hoće li nabava biti obavljena
novcem iz proračuna i u kojoj će
se mjeri moći koristiti sredstva
iz fondova Europske Unije.
Prema Prosvetnom pregledu
Priredio Ivica Buljan
Za uspješnije
učenje
engleskog jezika
P
otpisivanje Memoranduma o razumijevanju između Ministarstva obrazovanja i znanosti te Britanskog vijeća za razvoj nastave engleskog jezika pridonijet će novoj, inventivnoj i konstruktivnoj suradnji na poboljšanju kvalitete nastave
engleskog jezika te će se poboljšati
stručnost nastavnika engleskog jeBritansko vijeće
zika u osnovnim i srednjim školadonirat će 260
ma u Makedoniji. Studij engleskog
jezika bit će promocija kroz različikompleta paketa
te oblike potpore i aktivnosti koje
materijala za
poduzimaju u Britanskom vijeću.
osposobljavanje
To uključuje provedbu regionalnastavnika te će
noga 25-satnoga certificiranoga
biti promovirani
trening-paketa materijala i pružai elektronički
nje stručnog usavršavanja za sto
resursi i materijali nastavnika u nastavi za početnike
koji su proizvod
na engleskom jeziku s manje od pet
Britanskog
godina radnog iskustva. Britansko
vijeće donirat će 260 kompleta pavijeća za stručno
keta materijala za osposobljavanje
usavršavanje
tih nastavnika te će biti promoviranastavnika
ni i elektronički resursi i materijali
koji su proizvod Britanskog vijeća
za stručno usavršavanje nastavnika
i njihovo korištenje u nastavi za sve uzraste i razine.
Suradnja u ovom području pružat će stručnu podršku za razvoj
standarda engleskog jezika u organizaciji maturalnih ispita i provođenje obaveznog predmeta državnog stručnog ispita na engleskom
jeziku. Također će se raditi na dokumentu o strateškom partnerstvu s
britanskim Ministarstvom prosvjete i Britanskog vijeća u radu mladih i nastavnika te komunikacija sa svojim vršnjacima i kolegama
širom svijeta putem interneta - portala Global Gateway. Na taj će
se način omogućiti studentima i nastavnicima da nauče više o mogućnostima za rad na zajedničkim projektima s više od 11.000 škola širom svijeta. Osim dodatnih strukovnih tečajeva za nastavnike
engleskog jezika uz polaganje međunarodnih ispita na engleskom
jeziku, provodit će se i edukacija za srednjoškolske nastavnike.
Prema MON
I. Buljan
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr

NOVOSTI IZ EU

Eurydice ‡ godišnji
pregled strukture
europskog
obrazovnog sustava
Mreža Eurydice, koja pruža informacije i
analize vezane uz obrazovne sustave i politike u Europi, objavila je godišnji pregled
strukture europskih obrazovnih sustava zemalja članica Euripske Unije, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Turske. Ti referentni
alati pružaju važne informacije studentima
koji se žele uključiti u programe akademske mobilnosti kao i obiteljima koje sele u
inozemstvo. Mreža Eurydice sastoji se od
35 nacionalnih jedinica zastupljenih u svakoj od zemalja koje sudjeluju u Programu
cjeloživotnog učenja pod okriljem EU te od
središnje koordinacijske jedinice u Izvršnoj
agenciji EU za obrazovanje, audiovizualnu
djelatnost i kulturu.
Konferencija ICT 2010
- Digitally Driven
Najnovije informacijske i komunikacijske
tehnologije (ICT) bile su tema konferencije
ICT 2010 - Digitally Driven, održane u Bruxellesu od 27. do 29. rujna. Poticanje inovacija
u sektoru informacijskih i
komunikacijskih tehnologija jedna je od ključnih
inicijativa strategije Europske Unije, čiji je cilj
održavanje konkurentnosti i prosperiteta Europe.
Na konferenciji su istraživači, vodeći ljudi
tvrtki, ulagači i stvaratelji politika raspravljali
o budućnosti digitalnih tehnologija, digitalnoj
agendi i financiranju istraživanja i inovacija
na području ICT-a.
Europski dan
jezika posvećen
stranim jezicima u
malom i srednjem
poduzetništvu
Aktivnosti obilježavanja Europskog dana
jezika na razini Europske Unije bile su posvećene važnosti poznavanja stranih jezika
u poslovanju, posebno u malom i srednjem
poduzetništvu. “Procjenjuje se da 11 posto
malih i srednjih tvrtki gubi poslove zbog nepoznavanja stranih jezika, što ih može stajati
stotine milijuna eura i ugroziti radna mjesta“,
izjavila je povjerenica Europske komisije za
obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade
Androulla Vassiliou prilikom sudjelovanja na
konferenciji Jezici za male i srednje tvrtke
koja je 24. rujna održana u Bruxellesu. EU
ima 23 službena jezika i više od 40 regionalnih i manjinskih jezika, što je čini jedinstvenom višejezičnom zajednicom. Europski dan
jezika pokrenut je 2001. godine kako bi se
ukazalo na važnost očuvanja te raznolikosti
i općenito istaknula važnost jezika u privatnom i profesionalnom životu.
Prema EU bilten
I. Č.
NJEMAČKA
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Problem nepismenosti
Vjerojatno je brojka od četiri milijuna nepismenih u Njemačkoj uljepšana
stvarnost, jer kriteriji definiranja nepismenosti nisu posve jasni. Većina od
njih je, čini se na prvi pogled, integrirana u društvo, ali su u mnogim situacijama izolirani. Vrlo često žive povučeno,
zbog straha da bi novi prijatelji, kolege
ili susjedi mogli otkriti njihovu slabost
Z
nati čitati i pisati u Njemačkoj se samo po sebi smatra razumljivim, ali i u ovoj visoko razvijenoj zemlji
ima mnogo ljudi koji muku muče s nepismenošću. U
Njemačkoj živi ukupno četiri milijuna nepismenih. Jedan
od njih je 45-godišnji Ralf Kramp, koji je više od 30 godina radio u transportu. Mnogi njegovi kolege nisu znali za
njegov problem. On ga je od njih skrivao, zbog straha da ga
neće razumjeti.
“Čovjek se uvijek mora pretvarati i nikada ne pokazivati
da ima problem. Nikad nisam ništa o tome rekao, uvijek
sam izbjegavao takve situacije. Sramio sam se zbog svog
problema“, priča Kramp o svojim iskustvima.
Međutim, sada to želi promijeniti. Prvi put u životu ide
na tečaj na kojem uči čitati i pisati, i to već godinu dana.
No, na svaku priču s pozitivnim ishodom poput ove nađu se
Završili školu,
a ne znaju čitati i
pisati
tisuće onih koje ne završe sretno, jer ljudi nemaju dovoljno
hrabrosti, poput Ralfa Krampa.
Tečajevi opismenjavanja
Većina od četiri milijuna nepismenih u Njemačkoj je, čini
se na prvi pogled, integrirana u društvo, ali su u mnogim
situacijama izolirani. Tako imaju problema u svakodnevnoj
kupnji u trgovinama, primjerice kada proizvođač iznenada
promijeni ambalažu proizvoda. Ili kad žele unajmiti stan
- kako će pročitati ugovor? Veliki je problem, naravno, i
traženje posla, kao i pokušaj polaganja vozačkog ispita i
stjecanja vozačke dozvole. Ljudi koji ne znaju čitati i pisati
u Njemačkoj vrlo često žive povučeno - iz straha da bi novi
prijatelji, kolege ili susjedi mogli otkriti njihovu slabost.
Vjerojatno je brojka od četiri milijuna uljepšana stvarnost, jer kriteriji definiranja nepismenosti nisu posve jasni.
Da bi stručnjaci uopće mogli doći do neke brojke, započeli
su studiju Leo - Level One, a prvi rezultati očekuju se u
veljači 2011. godine. Katinka Bartl iz Njemačkog centra za
zračne i svemirske letove koordinira istraživačke projekte u
cijeloj Njemačkoj. Studije poput programa Organizacije za
gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za mjerenje uspjeha 15-godišnjih učenika u zemljama članicama, poznatog
pod skraćenicom PISA, ukazuju na negativni trend. Bartl
objašnjava da je Level One prva studija u Njemačkoj koja
sustavno provjerava znanje čitanja i pisanja kod odraslih.
“Bitno je da se zna red veličine problema. To do sada nismo znali“, naglašava Bartl.
Premalo novca za obrazovanje
Uzrok nepismenosti može biti neuspjeh doživljen u prvim
godinama škole, ali i zapostavljanje od obitelji i učitelja. U
Njemačkoj 14 posto svih 15-godišnjaka, prema rezultatima
PISA-e, ne može svladati najjednostavnije tekstove. A čak
25 posto učenika koji uspješno završe školu spada u rizičnu
skupinu koja ni nakon završetka školovanja neće znati čitati
i pisati. Kasnije 20.000 njih godišnje pokuša nadomjestiti propušteno na tečajevima na Narodnom sveučilištu. Toj
brojci treba dodati još 2000 migranata koji pohađaju posebne integracijske tečajeve za opismenjivanje.
Unatoč brojnim ponudama, broj nepismenih ne pada,
upozorava pedagoginja Cordula Löffler, profesorica na Pedagoškom fakultetu u Weingartenu. Ona se bavi uzrocima i
prevencijom nepismenosti i smatra da je glavni problem što
u vrtićima i školama nema dovoljno preventivnih mjera.
Učitelji u prvim razredima nisu dovoljno kvalificirani da
bi mogli prepoznati probleme djece. U kasnijem školovanju
polaze od pretpostavke da djeca znaju čitati i pisati i shodno
tome se više ne osjećaju nadležnima ni odgovornima da ih
Nepismenost ili analfabetizam jest nepoznavanje
pisma te neupućenost u vještinu čitanja i pisanja. Kriterij po kojem se neka osoba svrstava u nepismeno
stanovništvo različit je od države do države. Negdje
se smatra da je nepismena ako ne zna čitati ili pisati,
a negdje ako ne zna oboje. U nekim državama, kao
što su Japan, Hong Kong i Gvajana, osoba se smatra
nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje. UNESCO, pak, svojom
rezolucijom iz 1958. godine
preporučuje da se nepismenima nazivaju ljudi koji ne
znaju pročitati ili napisati
jednostavan tekst u vezi sa
svakidašnjim životom. Oko
20 posto svjetske populacije je nepismeno. Najviše
je nepismenih u Aziji, ali je
najnepismenije stanovništvo
Afrike, jer pojedine države
imaju vrlo visoku stopu nepismenosti.
tomu nauče. Löffler stoga traži više poticajnih programa za
svladavanje čitanja i pisanja te posebnu izobrazbu učitelja
koji se suočavaju s problemima nepismenosti.
Nepismenost ne znači glupost
Problem je i to što u Njemačkoj nema jedinstvenih standarda u pedagogiji. Naime, u međunarodnoj usporedbi Njemačka, s obzirom na svoju gospodarsku razvijenost, troši
mnogo manje na obrazovanje od prosjeka u zemljama članicama OECD-a. Direktor Savezne udruge za opismenjivanje
Peter Hubertus zato traži da se poduzmu veći napori kako bi
se doprlo do ljudi koji imaju problem s pismenošću.
“Mnogi odrasli misle da su jedini koji imaju problem s
pisanjem i čitanjem. Moramo senzibilizirati društvo za taj
problem, jer trenutačno vlada predrasuda da je glup onaj tko
ne zna dobro čitati i pisati. A to moramo brzo promijeniti,
jer takva tvrdnja nije točna“, kaže on.
Većina analfabeta koji ponovno odluče krenuti u školu
moraju biti dovoljno jaki da izdrže sram i bol zbog mogućih
uvreda kojima su izloženi. Ralfu Krampu iz naše priče to je
uspjelo.
Prema dw-world.de
Priredila Ivana Čavlović
tema
broja
aktualno
Tema broja: Nacionalni program prevencije ovisnosti
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Škola, obitelj
i cijelo društvo
na zajedničkom
zadatku
Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade prvi je dokument koji objedinjuje
preventivne strategije vezane uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti i kojem je cilj
suzbijati i sprječavati pojavu svih oblika ovisnosti te rizično ponašanje djece i mladih, što
uključuje prevenciju ovisnosti o drogama, alkoholu, pušenje, internetu, klađenju kao i sve
druge vrste ovisnosti kod djece i mladih
S
ukladno Akcijskom planu suzbijanja i zloporabe opojnih droga od
2009. do 2012. godine, koji je
Vlada RH donijela u veljači
prošle godine, i Provedbenom
programu Akcijskoga plana
za 2009., usvojenim u ožujku
prošle godine, Vladin Ured za
suzbijanje zloporabe opojnih
droga u suradnji s mjerodavnim ministarstvima i ostalim
tijelima osnovao je multidisciplinarnu stručnu radnu skupinu
i izradio Nacionalni program
prevencije ovisnosti za djecu
i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu te djecu i mlade u
sustavu socijalne skrbi za razdoblje od 2010. do 2014. godine, koji je Vlada Republike
Hrvatske usvojila na sjednici,
održanoj 4. lipnja 2010., kao
prvi dokument koji objedinjuje
preventivne strategije vezane
Pripremio Ivan Rodić
uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti i kojem je cilj
suzbijati i sprječavati pojavu
svih oblika ovisnosti te rizično
ponašanje djece i mladih, što
uključuje prevenciju ovisnosti
o drogama, alkoholu, pušenje,
internetu, klađenju kao i sve
druge vrste ovisnosti kod djece i mladih.
S prevencijom
početi od vrtića
S ciljem da širu javnost upozna s ovim dokumentom, kao
što smo izvijestili u prošlome
broju Školskih novina, Ured
za suzbijanje zloporabe droga u suradnji s Ministarstvom
znanosti, obrazovanja i športa
i Agencijom za odgoj i obrazovanje organizirao je u srijedu,
20. listopada, u prostorijama
Ministarstva znanosti, obra-
Ministar Radovan Fuchs:
”Provedba i uspjeh Programa
uvelike će ovisiti o zajedničkom
radu škole, fakulteta, obitelji i
društva u cjelini.”
zovanja i športa jednodnevni stručni skup pod nazivom
Prevencija ovisnosti u odgoj-
no-obrazovnim ustanovama.
Skup je otvorio ministar znanosti, obrazovanja i športa dr.
sc. Radovan Fuchs, a bio je
namijenjen županijskim koordinatorima i voditeljima školskih preventivnih programa te
županijskim koordinatorima
programa prevencije ovisnosti
za djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi.
- S prevencijom ovisnosti
treba započeti vrlo rano, još u
vrtićkoj dobi, i nastaviti dalje
na svim razinama školovanja
i sa svim dobnim skupinama
- naglasio je ministar Fuchs,
napomenuvši pritom da se
odgojno-obrazovne ustanove
brinu o odgoju i obrazovanju
mladih, ali kada je riječ o ovakvim programima kao što je
Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade, njegova provedba i uspjeh
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
uvelike ovisi o zajedničkom
radu škole, fakulteta, obitelji i
društva u cjelini.
U ovome cijelom programu
jednu od ključnih uloga imaju
županijski koordinatori kojih
do sada nismo imali, a Ministarstvo će, kroz tu suradnju sa
županijskim uredima i drugim
tijelima lokalne uprave i samouprave, imati dobar instrument
za suzbijanje ove nemile pojave u društvu - zaključio je ministar Fuchs.
Program prilagođen
mogućnostima
provedbe
Prema riječima mr. krim.
Dubravka Klarića, predstojnika Vladina Ureda za suzbijanje
droga, to je strateški dokument
koji je donesen za razdoblje od
četiri godine, pri čemu će se
glavne aktivnosti provoditi na
lokalnoj sredini.
- Nećemo dopustiti nikakve
aktivnosti na terenu ni programe ili akcije u školama koje
nisu u skladu s ovim Nacionalnim programom i koje nisu
usuglašene s Ministarstvom
znanosti, obrazovanja i športa
RH - naglasio je Klarić, napomenuvši da je mnogo truda uloženo u izradu programa, koji je
nekoliko puta i skraćivan, jer je
cilj bio da sadrži samo ono što
se doista može provesti, a ne da
to bude popis lijepih želja.
- Program nije nepromjenjiv,
a njegove promjene ovisit će u
prvom redu o povratnim informacijama koje budemo dobivali s terena - dodao je Klarić,
istaknuvši da u provedbi programa prevencije naglasak treba stavljati na promicanje zdravoga života djece i mladih.
Predstavljajući podrobnije
programe prevencije u Republici Hrvatskoj, Klarić je kazao
da se ti programi ostvaruju prije svega na razini lokalne zajednice kao multidisciplinarne
aktivnosti u čijoj provedbi sudjeluju različiti sektori (školstvo, zdravstvo, socijalna skrb,
obiteljske ustanove, nevladine
organizacije i mediji). Usmjereni su na opću populaciju djece i mladeži, rizične skupine te
na obitelj, nastavnike, učitelje
i odgojitelje. Provode se kroz
suradnju i povezivanje između
institucija za odgoj i obrazovanje sa službama koje u svom
djelokrugu rada imaju područje zaštite djece i mladeži i rada
s obitelji i ovaj Nacionalni program daje jasne smjernice za
ostvarivanje te suradnje. Koordinacija provedbe programa
prevencije u djelokrugu je županijskog povjerenstva za suzbijanje zloporabe droga.
Sastavni dio
Godišnjega plana
rada škole
Nacionalni program zasniva se na iskustvima prevencije
ovisnosti ne samo o drogama
nego i o drugim ovisnostima.
Iskustva su, međutim, pokazala da se programi prevencije u
nas provode segmentirano, povremeno i bez učinkovitih evaluacija i standarda - upozorio je
Klarić.
Glavni je cilj Nacionalnoga
programa, kao što smo rekli,
suzbijanje i sprječavanje svih
oblika ovisnosti među djecom
i mladima te rizično ponašanje
Dubravko Klarić
djece i mladih vezano uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti, a kao što mu i sam naziv
govori, obuhvaća djecu predškolske dobi, djecu školske dobi,
studente visokih učilišta kao i
djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi. Sadrži evaluacijske
kriterije i metode te standarde
prevencije ovisnosti kao i kriterije za izradu izvješća o programima prevencije koji se provo-
de na nacionalnoj i lokalnoj razini te kriterije i standardizirane
načine prikupljanja podataka za
bazu projekata/programa prevencije, što uključuje kriterije
za EDDRA (Exchange on Drug
Demand Reduction Action)
bazu projekata EMCCDA.
Nacionalni program prevencije ovisnosti detaljno razrađuje i taksativno nabraja
ciljeve i glavne mjere u pro-
vođenju prevencije za sve
ciljane skupine, od predškolskoga odgoja i obrazovanja
do sveučilišta.
Preventivni programi i prevencija svih vrsta ovisnosti
sastavni su dio Godišnjeg plana rada škole, a uz planove za
ciljanu i primjerenu edukaciju
nastavnika, odgojitelja i stručnih suradnika, moraju sadržavati i druge mjere, kao što su
vježbe socijalnih vještina kod
djece i mladih, interaktivna
predavanja, radionice i slične
aktivnosti za roditelje na temu
zaštite zdravlja i prevencije
svih oblika ovisnosti i drugih
rizičnih ponašanja, stručne
smjernice za izradu programa
za rad s rizičnim skupinama
djece i mladih te stvaranja poticajnog školskog okruženja i
uspostavljanje dobre suradnje
s drugim relevantnim institucijama na lokalnoj razini - da
ne radi svatko na svoju ruku
i da se pri tom ne zna tko što
radi - upozorava Klarić.
Najveća odgovornost
na županijama
S obzirom na to da se glavnina aktivnosti u provođenju
Nacionalnog programa prevencije ovisnosti spušta na razini
županija, to će svaka županija
Stanje ovisnosti među mladima u Hrvatskoj (u brojkama)
Iznad europskog prosjeka
U Republici Hrvatskoj uočen je stalan
trend porasta broja osoba liječenih zbog
zloporabe droga. Prema svim pokazateljima, u Republici Hrvatskoj posljednjih se
godina povećala ponuda droga, koja je postala i raznovrsnija, a istodobno se time povećala i dostupnost droga, što je prouzročilo
povećan trend konzumiranja droga, osobito
među mladima.
Prema istraživanjima koja su provedena
u Republici Hrvatskoj u 1994./1995. godini,
broj osoba ovisnih o drogama u znatnom je
porastu u odnosu na prijeratne godine. Godine 1995. govorilo se o 10.000 ovisnika o
drogama. Također, od 2000. do 2006. bilježi
stalno povećanje broja osoba koje su bolnički i ambulantno liječene u sustavu. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo, u registru za praćenje ovisnosti
do kraja 2007. zabilježeno je 25.720 osoba koje su liječene zbog zloporabe droga,
dok je tamna brojka ovisnika dva do tri puta
veća. U 2001. broj osoba koje su liječene
zbog ovisnosti i zloporabe droga povećan
je 27 posto u odnosu na 2000., u 2002. u
odnosu na 2001. godinu za 9,2 posto, da
bi se u 2003. u odnosu na 2002. broj osoba
smanjio za 2,3 posto, što znači da je ukupno
povećanje broja osoba u sustavu tretmana
od 2000. do 2003. godine bilo 34 posto, odnosno svake se godine u sustav za liječenje javilo od 1800 do 2500 novih ovisnika
(najviše 2001., kada ih je bilo 2548, od kojih
1066 opijatskih). Od 2004. do 2008. broj novih osoba u sustavu raste sporije i kreće se
od 1619 u 2004. do 2001 u 2006. godini.
Broj novih osoba koje na liječenje dolaze
zbog opijatske ovisnosti relativno je stabilan
i u posljednjih nekoliko godina kreće se prosječno oko 800 godišnje. Najviše je osoba
liječeno zbog heroina (oko 76 posto), zatim
zbog zloporabe marihuane (oko 13 posto), a
ostala su sredstva malo zastupljena.
Nadalje, rezultati ESPAD-ova istraživanja
za 2003. godinu (ESPAD - European School
Survey Project on Alcohol and Other Drugs)
pokazuju da je Hrvatska po raširenosti uzimanja droga kod mladih među europskim
zemljama s uzlaznim trendom. Hrvatska je
po uzimanju marihuane 1999. godine bila
u prosjeku europskih zemalja, dok je 2003.
godine iznad europskog prosjeka za jedan
posto. Raširenost uzimanja ekstazija među
mladima je četiri posto te je Hrvatska po uzimanju te droge na osmom mjestu u Europi.
U 2007. u Hrvatskoj je, kao i u većini drugih
europskih država, došlo do smanjenja uporabe ekstazija te broja učenika koji su uzeli
marihuanu barem jednom u životu, ali se
povećao broj mladih koji su problematično
konzumirali marihuanu, odnosno uzeli je 40
puta i više u životu. Premda su ti udjeli pet
posto za dječake i dva posto za djevojčice,
zabrinjavajući je podatak da u otprilike tri
prosječna razreda srednje škole postoji pet
dječaka i dvije djevojčice koje problematično koriste marihuanu i koji su iznimno rizični
za pojavu ovisnosti (ESPAD 2007.).
Prema podacima ESPAD-ova istraživanja
za 2007. godinu, u posljednjih 12 mjeseci
barem je jednom pilo alkohol 84 posto mla-
dih, dok se barem jednom u posljednjih 12
mjeseci opilo 43 posto mladih, što je više
od prosjeka europskih zemalja koje su sudjelovale u istraživanju. Sve to govori da je
iznimno važno razvijati programe prevencije
ovisnosti usmjerene na prevenciju svih oblika ovisnosti, a posebice prevenciju ovisnosti o alkoholu, cigaretama i drugim legalnim
sredstvima.
U novije vrijeme sve su učestaliji i drugi
oblici „modernih ovisnosti“, od kojih su najznačajniji ovisnost o kockanju i ovisnost o
internetu, međutim o raširenosti te problematike među djecom i mladima još nema
egzaktnih pokazatelja, a programi prevencije tih oblika ovisnosti provode se u sklopu redovitih preventivnih programa, najviše
kroz odgojno-obrazovni sustav i zdravstveni
sustav.
(Izvor: Na Nacionalni program prevencije
ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu te djecu i mlade u sustavu
socijalne skrbi - http://www.uredzadroge.hr/
publikacije)
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Jadranka Ivandić Zimić
predložiti Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa osobu koja
će biti imenovana županijskim
koordinatorom za provođenje
programa prevencije ovisnosti
u osnovnim i srednjim školama,
dok će u svakoj odgojno-obrazovnoj ustanovi biti imenovan
voditelj programa prevencije
koji treba okupiti malo školsko
povjerenstvo (čine ga učenici, roditelji, nastavnici, liječnik
školske medicine i istaknuti lokalni stručnjaci). Voditelj treba
izraditi godišnji plan i program
prevencije ovisnosti za svoju
školu za iduću školsku godinu.
Nacionalni program prevencije donosi i smjernice za opću
strategiju daljnjeg razvoja preventivnih programa u Republici
Hrvatskoj, u kojima se, među
ostalim, naglašava kako prevencija ovisnosti treba uključiti sve
sektore društva na rješavanju
ovog problema, poglavito one
koji najsnažnije utječu na odgoj
mladeži, a to su obitelj, škola,
vršnjačke skupine, lokalna zajednica i mediji.
- Na medije i njihovu uređivačku politiku, međutim, mi ne
možemo previše utjecati - napominje Dubravko Klarić. - Nije
dovoljno na televiziji staviti
u gornji desni kut brojku koja
označuje dobnu granicu ispod
koje dotična emisija nije primjerena za gledanje, nego treba voditi računa i o vremenu emitiranja. Godinama pokušavamo neke
stvari u tome pogledu popraviti,
ali bez rezultata. Televizijski se
program sve više komercijalizira i urednicima je stalo samo do
toga da određena emisija ide u
udarnom terminu, a što se tiče
njezine neprimjerenosti za određenu dob, urednici se „pokriju“
onom brojkom i smatraju da su
time sa sebe skinuli svaku odgovornost - kaže Klarić.
Što je zapravo
prevencija?
Preventivni programi u sustavu, kaže se dalje u tim Smjernicama, trebaju biti izrađeni s
ciljem da se učenici motiviraju
za odabir zdravih stilova života,
pravilnog organiziranja slobodnog vremena, razvijanja samopoštovanja i socijalnih vještina,
trebaju biti nadopunjeni s programima u zajednici usmjerenim
na različite supkulturne skupine
mladih rizičnog ponašanja, a posebice trebaju biti usmjereni na
rješavanje krize suvremene obi-
Droga i alkohol među
mladima u Zagrebu
Prevenciju obogatiti
novim sadræajima
Đurđica Petran
Prema podacima što ih je na
ovome stručnome skupu iznijela mr. sc. Đurđica Petran iz
Centra za socijalnu skrb grada
Zagreba, među maloljetnicima i mlađim punoljetnicima s
problemima ovisnosti, u 2009.
godini, na području Zagreba
zabilježena su 423 slučaja da
su mladi do 18. godine imali
problema s alkoholom, a 475
ih je uzimalo drogu. Među malo
starijima, u dobi od 18. do 21.
godine, njih 260 imalo je problema s alkoholom, a 576 s
drogom. Od ukupnog broja njih
1325 (76,4 posto) počinitelji su
kaznenih djela i prekršaja. U
ukupnom, pak, broju počinitelja
(4435), oni čine oko 30 posto.
Djevojaka je među njima oko
15 posto.
Kad je riječ o poduzetim mje-
rama, 41 osoba bila je smještena rješenjem centra na liječenje
i postupak odvikavanja u dom/
ustanovu/terapijsku zajednicu,
a 326 osoba bilo je podvrgnuto
stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od
droge ili drugih ovisnosti. Ostali
su, pak, bili obuhvaćeni nekim
drugim oblikom tretmana.
I pri mnogim centrima za socijalnu skrb provodili su se u
suradnji sa školama preventivni programi namijenjeni djeci u
riziku na pojavu poremećaja u
ponašanju. Ukupno je u 96 grupa bilo uključeno oko 1500 djece i mladih različite dobi. Rad
se odvijao u malim skupinama
jednom tjedno, u trajanju od
dva školska sata te jedan-dva
puta mjesečno s roditeljima.
- Mislimo da dosadašnji rezultati preventivnih programa
govore o potrebi njihova širenja i u one sredine u kojima se
do sada nisu provodili uz obogaćivanje novim sadržajima
i sustavnu evaluacija sukladno kriterijima iz nacionalnog
programa - ističe Petran, koja
osobito važnim smatra pravodobno obavješćivanje centra o
obiteljima za koje škole imaju
saznanja da ne brinu na zadovoljavajući način za svoju djecu. - Vjerujemo - kaže ona - da
će nam provedba ovog Nacionalnog programa dati novi vjetar u leđa i dodatno unaprijediti
suradnju stručnjaka iz ova dva
sustava.
tema
broja
aktualno
telji, kao i na što ranije otkrivanje i pružanje pomoći rizičnim
skupinama djece i mladih.
Preventivni programi trebaju
biti dugotrajna, kontinuirana i
planirana aktivnost sa ponavljajućim intervencijama s ciljem pojačanog ostvarivanja
preventivnih ciljeva - naglašava
se u Programu prevencije, jer u
protivnom to se pretvara u kampanju koja nikada ne donosi rezultata.
A što je zapravo prevencija?
Dr. sc. Jadranka Ivandić Zimić, savjetnica u Vladi Republike Hrvatske i u Vladinu Uredu
za suzbijanje droge, navodi da
postoji nekoliko definicija pre-
17
www.skolskenovine.hr
vencije, ali se manje-više svi
stručnjaci slažu da pojam „prevencija“ uključuje svaku aktivnost koja teži smanjivanju ili
odgađanju početka uporabe droga u određenom razdoblju, kao
i svaku aktivnost za smanjenje
potražnje, namijenjenu modificiranju ponašanja pojedinca i
na taj način smanjivanju želje za
uporabom i zloporabom droga.
Nova klasifikacija
prevencije
Medicinski institut (IOM,
nevladino tijelo osnovano
1970. godine u SAD-u) predložio je 1994. novu klasifikaciju
prevencije na univerzalnu, selektivnu i indiciranu, koja zamjenjuje prijašnji i uvrježeniji
koncept primarne, sekundarne
i tercijarne prevencije. Nova
klasifikacija usredotočena je
na ciljane skupine prema pretpostavci rizika za zloporabu
droga i pojavu ovisnosti.
Univerzalna prevencija namijenjena je općoj populaciji (svi
su u jednakom niskom stupnju
rizika), selektivna je usmjerena
na marginalizirane etničke zajednice i mlade u depriviranim
okruženjima i slično, dok je indicirana prevencija usmjerena
na rizične pojedince s nekom
„dijagnozom“ koja upućuje na
Kako hrvatski učenici
doživljavaju školu?
Svi odlikaši, a mrze školu!
Prim. dr. sc. Marina Kuzman (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) govorila je o
suradnji škole i zavodâ za
javno zdravstvo u prevenciji ovisnosti. O tome zašto
je i koliko je važna škola
najbolje govori podatak da
djeca i mladi u školi provode nekoliko desetaka tisuća
sati tijekom redovitog školovanja. To se školovanje
odvija upravo u najburnijem i najvažnijem razdoblju
odrastanja i sazrijevanja. U
školi se susreću, isprepliću
i međusobno djeluju utjecaji
obitelji, zajednice i pojedinaca, odražavajući društvene,
ekonomske, pa i političke
utjecaje okoline. Promicanje
zdravlja stoga može biti primijenjeno na sve one koji u
njoj žive i rade.
Kako, međutim, naša djeca doživljavaju školu, kakav
je njihov odnos prema školi?
O tome postoji jedno međunarodno istraživanje koje
je provedeno u europskim
zemljama u suradnji s Regionalnim urednom Svjetske
zdravstvene organizacije za
Europu. Svrha je istraživanja
bila pružiti uvid u zdravlje
djece i adolescenata te što
bolje razumjeti ponašanje
u vezi sa zdravljem kao i
stilove življenja u određenom društvenom kontekstu
i okruženju. Istraživanjem su
bila obuhvaćena djeca od 11,
13 i 15 godina, i to oko 1500
djece u svakoj dobnoj skupi-
Marina Kuzman
ni, iz 41 europske zemlje.
Što se tiče odnosa prema školi i doživljaja škola,
hrvatski su učenici prema
spomenutom istraživanju na
vrlo niskom mjestu po iskazivanju ljubavi prema školi.
Zanimljivo je da je u sve tri
spomenute dobne skupine
učenika na prvome mjestu
Makedonija, dok je Hrvatska
u kategoriji jedanaestogodišnjaka na 35. mjestu (od
41 zemlje), a u ostale dvije
kategorije (13 i 15 godina)
tek je na 40. mjestu (od 41
zemlje). Primjerice, među
hrvatskim 15-godišnjacima
samo 6,4 posto djevojčica i
5,9 posto dječaka izjavljuje
da jako voli školu, a usporedbe radi među njihovim
makedonskim vršnjacima to
izjavljuje čak 57,9 posto djevojčica i 52 posto dječaka.
Na toj ljestvici visoko su rangirani i naši susjedi Slovenci
(na drugome mjestu među
15-godišnjacima), dok su od
Hrvatske lošije plasirane Italija, Estonija, Češka i Finska,
u kojoj 4,5 posto djevojčica
i tek 4 posto dječaka u dobi
od 15 godina izjavljuje da
jako voli školu. (U Hrvatskoj
se posljednjih godina stalno
ističe finski model školstva
kao primjer škole po mjeri
učenika koji bismo kao i mi
trebali slijediti, a nakon ovih
podataka postavlja se logično pitanje kakva je to škola
po mjeri učenika koju tek četiri posto učenika voli!? Možda bi korisnije bilo skoknuti
po iskustva u daleko bližu
Makedoniju!)
Izgleda, međutim, da naši
učenici ipak ne osjećaju školu kao veliki teret, jer gledajući njihov školski uspjeh koji
ih svrstava na drugo ili treće
mjesto po generacijama,
među 41 zemljom u Europi (i
tu je Makedonija na prvome
mjestu!), čovjek može zaključiti da im učenje ide kao
od šale, ali da ih nešto drugo
u školi muči zbog čega ne
vole školu.
- Treba vjerojatno redefinirati poimanje školskog
uspjeha - ističe Kuzman - jer
će mnogi odlikaši iz osnovne škole kad dođu u srednju
postati tek dobri ili dovoljni,
neki će i ponavljati razred,
a osim toga moramo svi biti
svjesni činjenice da ocjene
ne odražavaju uvijek znanje.
aktualno
tema
broja
18
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
rizično stanje, npr. poremećaj
pažnje, hiperaktivni poremećaj (ADHD) koji korelira s kasnijom pojavom ovisnosti.
Navedenu klasifikaciju prihvatio je i Europski centar za
praćenje droga i ovisnosti o
drogama (EMCDDA) te ostale
europske institucije, pa je ona
integrirana i u ovaj Nacionalni
program.
Temeljne
pretpostavke za
dobru školsku
prevenciju
Prof. dr. sc. Slavko Sakoman, koji za sebe kaže da se
ponekad osjeća da više pripada školskom nego zdravstvenom sustavu, gotovo cijeli
svoj radni vijek bio je angažiran na podizanju standarda
zaštite djece i mladih od svih
oblika ovisnosti kroz odgojnoobrazovni sustav.
Kad je riječ o odgoju u prevenciji, Sakoman je definirao
neke temeljne pretpostavke
za dobru školsku prevenciju
ovisnosti koje bi svaki kreator
školske prevencije trebao imati na umu.
Tako bi, po njegovu mišljenju, školsku prevenciju trebalo
utemeljiti na poznavanju etiologije ovisničkih ponašanja,
a kreatori školske prevencije
morali bi dobro znati koji su
mentalni sklopovi pogodni za
uzimanje droge, u kojoj mjeri
i kakva škola može utjecati na
smanjenje potražnje za „drogama“ poboljšanjem kvalitete
života djece tijekom školovanja, u kojoj mjeri škola može
smanjiti potražnju za drogama provođenjem posebnog
programa Školske prevencije ovisnosti (ŠPPO), kako
kreirati provediv ŠPPO, itd.
Valentina Kranželić
Smanjenje potražnje za psiho-aktivnim sredstvima teško
je postići - smatra Sakoman ako ne nađemo načina na koji
ćemo djecu u procesu odrastanja učiniti odgovornijima,
svjesnijima i prirodno radosnijima.
Odgojni konsenzus
između škole
i obitelji
Gotovo 40-50 posto djece u
Hrvatskoj proba drogu do svoje 18. godine, tvrdi Sakoman.
Ponuda droge na lokalnoj razini jedan je od temeljnih faktora koji čine razliku u riziku
i pojavnosti broja teških ovisnika o drogama u Hrvatskoj.
Razlika u broju teških heroinskih ovisnika, u odnosu na
broj stanovnika, između najrazvijenije i najnerazvijenije hrvatske županije, iznosi više od
stotinu puta. Zašto? Zato što je
ponuda droge veća tamo gdje
je veći životni standard, gdje
je kupovna moć veća.
Roditelji i škola moraju
stvoriti konsenzus o tome kojim metodama se boriti protiv
toga zla? Praksa je pokazala
Miroslav Venus
da je najbolji autoritativni pristup, koji ne smije biti ni previše permisivan ni odveć autoritaran i koji će jasnije odrediti
granice do kojih djeca u svome
ponašanju mogu ići. Ali zato
naš odnos prema djeci mora
nedvojbeno biti utemeljen na
ljubavi i poštovanju.
Škola bi se trebala više prilagođavati djeci, njihovoj različitosti i zadovoljavanju njihovih
najvažnijih životnih potreba
u procesu odrastanja. Nesretna, frustrirana djeca, s niskim
samopoštovanjem sklona su
riziku, „lošem društvu“, neka
uopće ne vole što postoje. Kod
njih, ako probaju, droge ostavljaju dublji trag.
Potrebno je izbjeći zablude
onih koji umjesto sustavnog
odgojnog i obrazovnog rada,
koji je u funkciji prevencije,
zagovaraju kojekakve projekte, kampanje... Ustrajan rad i
što bolja briga za djecu tijekom
školovanja nema alternativu.
Prevencija mora
biti sveobuhvatna
Što je zapravo dobra primarna
prevencija, prema Sakomanu?
Sakomanova škola života
Više naučio od vlastite
djece nego iz knjiga
- Godine 1988. počeo sam
obilaziti škole i do danas sam
odradio oko tisuću tribina,
što s učiteljima i nastavnicima, što s roditeljima, što sa
samom djecom, posebice
s tinejdžerima - kaže prof.
Sakoman. - Sažimajući ta
iskustva, doživljaj zbornice,
razgovore s roditeljima izradio sam bio program koji je
prihvaćen 1996. godine i postao dijelom Nacionalne strategije u borbi protiv ovisnosti.
Nisam ga, dakle, izvukao iz
prsta, a osim toga imao sam
i vlastitu djecu od koje sam
naučio, kad je riječ o načinu
pristupa djetetu, više nego iz
mnogih knjiga. Svi koji imaju
svoju djecu znaju kakvu su
školu života prošli brinući se
za njih. Osim toga, učitelji i
nastavnici svakodnevno imaju pred sobom tuđu djecu, od
kojih mnoga dolaze u moju
liječničku ordinaciju. A dolaze
onda kad svi sustavi zakažu,
kad se dogodi najgori ishod,
između 27. i 30. godine života
i tek tada ti nesretnici drogirani, izbodeni i razvaljeni na
svaki mogući način prvi put
upadaju u sustav liječenja od
ovisnosti.
Slavko Sakoman
Da je moguće učiniti nešto
više kroz taj čarobni posao
koji zovemo odgojem, morali bismo mnogo više znati o
mentalnom sklopu svakoga
djeteta, o tome kako funkcionira njegov mozak, kako percipira stvarnost koja ga okružuje. Mozak svakoga djeteta
je različit, a razlike su ponekad
tolike da nas zbunjuju i ne znamo što da radimo s nekim djetetom. Nedavno su objavljeni
rezultati istraživanja u svijetu
koje je provedeno među odgojiteljicama u dječjim vrtićima.
Istraživanje je trajalo dvadeset
godina i imalo je za cilj sabrati
iskustva tih odgojiteljica u radu
s djecom, odnosno njihova
predviđanja o životnom putu te
djece. Odgojiteljice su trebale
samo promatrati djecu kroz
određeno razdoblje i izdvojiti
onu za koju su procijenile da bi
u kasnijoj životnoj dobi mogla
imati određenih problema. Tu
„rizičnu“ skupinu stručnjaci su
pratili u sljedećih dvadeset godina i ustanovili su da su djeca
iz te skupine dvadeset puta
više dolazila u sukob sa zakonom nego ona djeca za koju su
tete u vrtiću procijenile da ne
spadaju u rizičnu skupinu. Tete
nisu znale reći što je s tom
djecom, u čemu su ona malo
„pomaknuta“, ali su na temelju
svoga dugogodišnjeg iskustva
predvidjele s kojom bi djecom
kasnije u životu moglo biti problema. I nisu pogriješile.
Na koji način, dakle, djelovati preventivno kod takve djece?
Jedino tako da se prema svakom djetetu uspostavi takav
pristup koji će biti prilagođen
njegovoj osobnosti i posebnosti. Takav posve prilagođen
pristup u koji će biti ugrađena
dosadašnja iskustva i stečeno
znanje može donijeti fenomenalne rezultate.
Siniša Brlas
To je odgoj za zdravo i nerizično samozaštitno ponašanje.
Znanje „o“ je u drugom planu.
U fokusu prevencije je dijete i zadovoljavanje njegovih
potreba u procesu odrastanja
a ne neko znanje i „priča o
drogama“. Informiranje, znanje i strah od štetnih posljedica nisu dovoljni samo po sebi
(osobito kod rizičnije djece)
i slabo pridonose smanjenju
pojavnosti rizičnih ponašanja.
Koji tinejdžer ne zna o štetnosti pušenja duhana, pa ipak će
više od 80 posto njih staviti
cigaretu u usta. Informiranje
i strah dobivaju na važnosti
samo ako se odgojem „pripremi teren“.
Govoreći o planiranju i evaluaciji preventivnih programa
dr. sc. Valentina Kranželić
(Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
založila se za sveobuhvatne
programe prevencije koji djeluju na različita okruženja i
obuhvaćaju različita područja
života pojedinca, kao što su
zdravlje, obrazovanje, socijalni odnosi, itd., te uključuju
široki spektar aktivnosti. Takvi sveobuhvatni programi
prevencije zasnivaju se na raznolikim metodama učenja, pri
čem je u prvome planu razvoj
kognitivnih i komunikacijskih
vještina te vještina odupiranja
negativnom ponašanju, kao i
neposredno iskustvo korisnika.
Takvi programi iziskuju više
sati rada, odnosno kontakta s
korisnicima i dostatno traju s
obzirom na razinu rizika.
Primjeri dobre
prakse
Na kraju savjetovanja sudionicima su predstavljeni i
„primjeri dobre prakse“. To su
preventivni programi i aktivnosti na prevenciji ovisnosti u
školskom okruženju u Virovitičko-podravskoj županiji, čiji
su autori Vesna Šerepac, dipl.
ped., Siniša Brlas, prof. i mr.
sc. Miroslav Venus, dr. med.,
koji je i predstavio spomenute programe novoimenovanim
županijskim koordinatorima
na zagrebačkome skupu.
Školski preventivni programi uključuju specifičnu
edukaciju učenika, učitelja i
nastavnika te edukaciju koordinatora školskih preventivnih
programa kao i roditelja učenika i afirmaciju karijere uspješnog roditeljstva.
Specifična edukacija učenika provodila se kroz radionice u suradnji sa stručnjacima
iz Zavoda za javno zdravstvo
Sv. Rok Virovitičko-podravske
županije, koji su za tu svrhu
pripremili nekoliko brošura,
primjerice Vodič u borbi protiv
ovisnosti - Gdje se kriju opasnosti, Kroz život bez nasilja
- deset protunasilnih poruka
već spomenute autorske trojke
- Venus, Šerepac, Brlas.
Za edukaciju učitelja i nastavnika te roditelja izrađeni
su posebni vodiči kao pomoć
u radu s djecom i u odgoju
djeteta. Slične brošure - pod
zajedničkim naslovom Iskoristi dan (u Virovitici, u Virovitičko-podravskoj županiji...) - pripremljene su i kao
pomoć u organizaciji slobodnog vremena djece i mladih,
a u suradnji sa školskim koordinatorima ŠPP-a provedi
se kontinuirano od školske
god. 2004./2005. i posebna
anketa o ovisnostima u koju
su uključeni svi učenici šestih razreda osnovnih škola i
drugih razreda srednjih škola,
čiji rezultati služe za kreiranje
preventivnih aktivnosti.
Iskustva pretočena
u knjige
Siniša Brlas govorio je o
svojim iskustvima koja su
postala primjenjiva na široj
razini zahvaljujući knjigama i
brošurama u kojima je sabrao
ta svoja iskustva.
Knjiga Kako pronaći izlaz
(2008.) vodič je kroz postupke prevencije i suzbijanja ovisnosti, posebno među djecom
i mladima, a namijenjena je
stručnim osobama koje se u
svojemu radu susreću s problemom ovisnosti među djecom i mladima.
Knjiga Kako znati kamo
ćemo (2010. ) donosi potpuno
novi koncept evaluacije stručnoga rada s ovisnicima koji se
temelji na iskustvenom pristupu i namijenjena je stručnim
osobama koje rade s ovisničkom populacijom.
I na kraju, brošura Važno je
ne započeti (2010.) razmatra
osnovne pojmove ovisnosti i
ovisničkog ponašanja i jedna
je od prvih knjiga naših autora
koja problemu ovisnosti i ovisničkom ponašanju pristupa
iz perspektive psihologijske
struke.
Iznoseći najčešće i najteže
probleme koji se tiču prevencije, Brlas je iznio i neke podatke koji govore možda više
od bilo kojih riječi i daju najbolji odgovor na pitanje „zašto
je važno ne započeti“.
Cijela škola ovisnika
Primjerice, prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo u Hrvatskoj je 2008.
godine, među osobama koje
su liječene zbog zloupotrebe
psihoaktivnih droga, bilo 605
dječaka i djevojčica mlađih od
19 godina, odnosno 8,1 posto
od svih liječenih (7506 osoba
ukupno). Godinu dana kasnije, 2009., taj je broj doduše
bio nešto manji - 507 dječaka i
djevojčica mlađih od 19 godina, odnosno 6,6 posto od svih
liječenih (7733 osobe ukupno)
- no slika drugačije izgleda
ako se ima na umu podatak da
otprilike 60 njih ide u školu i
da je to približno 10 razrednih
odjela ovisnika! No, još više
zabrinjava spoznaja da je mladih ovisnika možda još toliko
za koje ne znamo, jer nisu svi
registrirani. Dakle, jedna cijela škola ovisnika!
savjetnici
aktualno
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Velik utjecaj učitelja na
darovitog učenika
Jednako bitno kao identifikacija darovitosti jest i pružanje uvjeta i materijala djeci za rad, pomoći im, truditi se
uvijek biti u korak s njima. Genetska
studija poduprla je tvrdnju da su dobri
učitelji i te kako bitni i pokazala da loši
učitelji mogu štetiti čak i vrlo darovitim
učenicima, tvrde znanstvenici. Studija,
koju je objavio časopis Science, pokazala je da dobri učitelji pomažu djeci
s najboljim genima da čitaju još bolje,
a loši učitelji ih sputavaju. Jeanette
Taylor s Floridskog sveučilišta i njezini
kolege zaključili su da se u razredima
izvrsnih učitelja uspjeh u čitanju razlikuje ovisno o genetskim predispozicijama. “No, loši učitelji sprječavaju
sposobnost djeteta da dosegne svoje
mogućnosti“, istaknuli su.
Da bi dokazali svoju teoriju, znanstvenici su u ispitivanje uključili blizance. Jednojajčani blizanci imaju
potpuno isti DNK, a dvojajčani dijele
približno polovicu DNK kao i ostali
braća i sestre. Hipoteza u istraživanju je sljedeća: ako je jedan od jednojajčanih blizanaca uspješniji od brata
ili sestre u različitim razredima, za tu
je razliku odgovoran učitelj. Znanstvenici su proučili 280 parova jednojajčanih i 526 parova dvojajčanih
blizanaca u prvom i drugom razredu.
Kad su učitelji bili dobri, geni u djece doista su bili bitni. Ako je jedan od
jednojajčanih blizanaca bio izvrstan
u razredu dobrog učitelja, izvrstan
je bio i drugi. No, ako je jedan imao
dobrog učitelja, a drugi lošeg, djeca
velikoga genetskog potencijala postizala su prosječne rezultate u razredu
lošeg učitelja.
Baldwin je od stručnjaka u području
darovitosti tražila da razvrstaju poželjne osobine učitelja darovite djece
i dobila četiri takve skupine osobina.
1. Filozofske osobine: svjestan filozofskih pitanja vezanih uz darovitost,
sklon obrazovanju darovitih, ima točne ideje o darovitosti. 2. Profesionalne osobine: osposobljen za rad s
darovitima, fleksibilno koristi vrijeme,
pokazuje potrebu za postignućem,
dobro poznaje svoje područje, sposoban poticati učenike, dobro poznaje
strategije poučavanja, razvija blizak
odnos s učenicima, osigurava dobru
okolinsku potporu. 3. Profesionalne
osobine: ima kompetenciju i interes
za učenje, orijentiran na proces, znatiželjan u učenju, poticajan, razumije
stres i neuobičajena ponašanja, ima
pozitivan stav prema učenicima, dobro obrazovan, dobro organiziran,
Učitelji su ti zbog kojih
najbolji program može
propasti, ali isto tako i
relativno loš program
može uz njih izazvati
odlične rezultate
širokih je interesa, razumije želju za
znanjem, motivira učenike. 4. Osobne osobine: ima kvocijent inteligencije 130 ili više, samopouzdan, topla
je osoba, bez negativizma, ima originalne zamisli, entuzijast, ima dobar
smisao za humor, ima sposobnost
analize, intuitivan, ima istraživački
um, samodiscipliniran, sklon perfekcionizmu u vlastitom radu, sklon
introspekciji, sklon otporu vanjskom
autoritetu, nenasilan i bez želje da
kažnjava, kreativan, visokih verbalnih
sposobnosti, pokazuje darovito ponašanje, empatičan, fleksibilan, ima
visoku razinu energije.
Što čine ljudi, prema Arambašić,
koji pomažu rast i razvoj darovite djece? Pokazuju djetetu da su mu važna
njegova uvjerenja, osjećaji i postupci.
Pomažu djetetu otkriti, izraziti i prihvatiti svoje osjećaje. Pokazuju da ih
razumiju i prihvaćaju svoje osjećaje.
Jasno pokazuju da cijene dijete kao
“cjelinu“, a ne samo njegove sposobnosti i postignuća. Izražavaju da cijene njegove jedinstvene kvalitete. Dopuštaju im razvijati posebne interese
ili ih potiču u tome. Odvajaju vrijeme
koje će posvetiti samo djetetu. Ohrabruju i podupiru pokušaje, a ne samo
uspjehe. Ističu vrijednost produktivne
suradnje i sami su modeli da suradnja
vodi uspjehu.
Učitelji su ti zbog kojih najbolji program može propasti, ali isto tako i
relativno loš program može uz njih
izazvati odlične rezultate. Nelson
i Cleland drže da učitelj organizira
okolinu koja može različito djelovati:
poticati ili uništavati samopouzdanje,
ohrabriti ili suzbijati interese, razvijati
ili kočiti sposobnosti, kreativnost, kritičko mišljenje i postignuće (Psihologija obrazovanja, 2003).
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Raspisivanje natječaja za radno mjesto
?
Mora li škola natječaj za radna
mjesta objaviti i u Narodnim
novinama prema članku 25. Temeljnoga kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim
službama? Ako mora, računa li se
kao početak roka natječaja objava
u Narodnim novinama, kao što je to
određeno stavkom 2. navedenoga
članka 25. TKU?
Sukladno članku 25. stavak 2. novog Temeljnoga kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim
službama (NN br. 115/10., koji je stupio na snagu 4. listopada 2010. dalje
u tekstu: TKU), potreba za zasnivanjem radnog odnosa za sve poslove u
javnim službama oglašava se putem
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,
na internetskim stranicama odnosno
na oglasnim pločama ustanova i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te u
Narodnim novinama. Međutim, postupak zasnivanja radnih odnosa u školskim ustanovama propisan je odredbom članka 107. stavci 1-11. Zakona
o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i
srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09.,
92/10., 105/10.) koji je posebni propis koji propisuje djelatnost školstva.
Stoga odredbe članka 25. novog TKU
ne mijenjaju postupak zasnivanja radnog odnosa u školskim ustanovama,
budući da je postupak zasnivanja
radnog odnosa propisan odredbama
19
www.skolskenovine.hr
posebnog zakona. Slijedom navedenoga nema obveze objavljivanja natječaja u Narodnim novinama za djelatnost školstva.
Trebamo zaposliti pedagoga škole na određeno vrijeme kao zamjenu zbog rodiljnog dopusta. Može li
se sa zamjenom ugovoriti probni
rad od šest mjeseci?
Sukladno članku 35. Zakona o radu
(NN br. 149/09.) prilikom sklapanja
ugovora o radu može se ugovoriti
probni rad (stavak 1.). Probni rad iz
stavka 1. ovoga članka ne smije trajati
dulje od šest mjeseci (stavak 2.). Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(NN br. 115/10.) člankom 26. stavak
2. podstavak 4. određuje da probni
rad može trajati najviše šest mjeseci
za radna mjesta prve vrste za koje je
opći uvjet visoka stručna sprema stečena prema ranije važećim propisima,
odnosno završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani
preddiplomski i diplomski sveučilišni
studij. Prema navedenome, s pedagogom škole koji ima stručnu spremu prve vrste pri sklapanju ugovora
o radu može se ugovoriti probni rad
od šest mjeseci, bez obzira na to što
sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme.
U školi nepuno radno vrijeme
radi učiteljica čijim radom rav-
?
natelj škole nije zadovoljan, a ima i
mnogo primjedbi roditelja na njezin
rad. Dobili smo odobrenje MZOŠ-a
za povećanje satnice predmeta koji
ona predaje do punoga radnog vremena. Mora li ravnatelj škole toj učiteljici ponuditi sklapanje ugovora o
radu do punoga radnog vremena ili
za to radno mjesto možemo objaviti
natječaj uz prethodni zakonom propisani postupak?
Sukladno članku 107. stavak 10.
podstavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi
(NN br. 87/08., 86/09., 92/10.,105/10.)
iznimno od odredbe stavka 1. ovog
članka (zasnivanje radnog odnosa na
temelju raspisanog natječaja), radni
odnos može se zasnovati ugovorom o
radu i bez natječaja: do punog radnog
vremena, s radnikom koji u školskoj
ustanovi ima zasnovan radni odnos
na neodređeno nepuno radno vrijeme. Zakon o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi navedenim
člankom 107. stavak 10. podstavak 3.
propisuje mogućnost sklapanja ugovora o radu do punoga radnog vremena s osobom koja ima nepuno neodređeno radno vrijeme u školi, ali ne
i obvezu sklapanja takvog ugovora o
radu, što znači da možete, ali ne morate dopuniti ugovor o radu do punoga
radnog vremena učiteljici zaposlenoj
u vašoj školi.
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Pravilnik o sadržaju i
načinu vođenja
evidencije o radnicima (2)
Poštivanje odredbi Pravilnika o sadržaju i načinu
vođenja evidencije o radnicima obveza je temeljena
na Zakonu o radu. U školskim ustanovama za nastavnike vrlo je složena primjena evidencije o radnom
vremenu u skladu i na način kako je predviđeno ovim
Pravilnikom. Temelj za uspostavljanje ove evidencije
je broj sati u ugovoru o radu, koji osim punoga radnog
vremena često može biti i ugovor s nepunim radnim
vremenom odnosno nadopunom do punog, u nekim
slučajevima u jednoj ili
čak i dvije škole. Ovisno o tome, nastavnici
mogu raditi samo na
jednoj ili više lokacija,
u jednoj ili više smjena,
a ponekad i dvokratno.
U skladu s nastavnim planom i brojem
odjela, nastavnici imaju
tjedna zaduženja, koja
uz redovitu nastavu
sadržavaju i sve ostale moguće oblika nastave, odnosno ostala
zaduženja ovisno o
mogućnostima kolektivnog ugovora. Tako je
tjedno zaduženje i raspored rada po lokacijama, opseg ugovorenoga radnog vremena
temelj izrade rasporeda sati za nastavnika.
Rasporedi sati su stalni
te su trajna evidencija
o vremenu prisustva nastavnika na nastavi, koja se
potvrđuje bilješkama o sadržaju rada na određenom
satu, za određeni predmet i odjel u razrednim knjigama u dnevniku rada te ju je uvijek moguće provjeriti.
Stoga razredna knjiga može biti dokument potvrde
prisustva nastavnika na poslu i kao takva oblik evidencije o radnom vremenu nastavnika. Sljedeći dokument
koji se u tu svrhu može koristiti jest u slučaju potrebe
zamjena za odsutnog nastavnika - knjiga zamjena. I
razredna knjiga kao i knjiga zamjena obvezni su dokumenti koji se u školskim ustanovama moraju voditi
u skladu s Pravilnikom o pedagoškoj dokumentaciji.
Svi slučajevi opravdanih izostanaka s rada nastavnika potkrepljuju se odgovarajućom dokumentacijom,
primjerice potvrdama o početku bolovanja, odnosno
zaključnim doznakama liječnika o vremenu bolovanja,
pozivi za stručna usavršavanja, a odsustva s posla
zbog korištenja prava u skladu s kolektivnim ugovorima potvrđuju se odlukama ravnatelja.
Kolektivni ugovori za nastavnike razdvojili su neposredan rad nastavnika s učenicima koji se odvija u
skladu s kalendarom rada škola u vremenu najmanje
35 tjedana godišnje, od ostalih obveza učitelja u neposrednom odgojno-obrazovnom radu. U praksi vođenja
podataka o radnom vremenu najlakše je utvrđivanje
podataka koji se odnose na neposredni odgojno-obrazovni rad s učenicima. Već je teže iskazati broj sati koji
se dnevno ili tjedno realizira na području razredništva,
jer je ovaj dio obveza povećan u određenim dijelovima
nastavne godine. Kontinuirano tjedno obavlja se i dio
poslova koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog
odgojno-obrazovnog rada, no najčešće se taj dio,
kao i dio poslova vezan uz razredništvo ne obavlja u
prostoru školske zgrade te ga je teško svakodnevno
evidentirati. No, ove oblike rada moguće je pratiti kroz
različite propisane oblike pedagoške dokumentacije o
nastavi (pripreme) i učenicima, a evidentira se i prisustvo nastavnika na svim skupnim sastancima stručnih
i poslovodnih tijela školske ustanove u različitim oblicima zapisnika i dokumenata.
Kolektivni ugovor prepoznaje i definira i niz posebnih poslova koji proizlaze iz ustroja rada, među kojima su satničarski i voditeljski poslovi ili poslovi sindikalnog povjerenika koji su određeni brojem sati, no
u stvarnosti se ne odvijaju kontinuirano zbog prirode
aktivnosti koje zahtijevaju. Ako doslovno primjenjujemo Pravilnik o evidenciji, onda će satničari u prvim
tjednima nastave u izradi i korekcijama rasporeda
sati zasigurno premašiti tjedni fond, pa će se realno
gledajući ponekad moći evidentirati i noćni rad, kao
što ponekad zbog stabilne organizacije neće imati što
raditi u svojstvu voditelja smjene.
U skladu s nastavnim planom
i brojem odjela,
nastavnici imaju
tjedna zaduženja,
koja uz redovitu
nastavu sadržavaju i sve ostale
moguće oblika
nastave, odnosno
ostala zaduženja
ovisno o mogućnostima kolektivnog
ugovora
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
toljeća
s
Polajeg vrtića
ca
Dječ
Gori
Velika
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje intenzivna stambena izgradnja u
Velikoj Gorici, a priljev stanovništva s djecom
predškolske dobi raste iz godine u godinu. S
raspoloživim kapacitetima gradski vrtić ne
može zadovoljiti narasle potrebe, stoga se pronalaze razna rješenja, i kadrovska i prostorna. Danas Dječji vrtić Velika Gorica djeluje na
čak 14 lokacija, ima ukupno 46 dobnih skupina s upisanih 1020 djece te 190 zaposlenih
M
ožda smo i sami krivi što radimo u ovako
skučenim i prostornom nedostatnim uvjetima, jer
je oduvijek filozofija našeg vrtića da roditeljima maksimalno
izlazimo u susret odnosno da
oduvijek upisujemo maksimalan
mogući broj djece. Priznaje nam
to Suzana Čujev-Šipušić, ravnateljica Dječjeg vrtića Velika
Gorica od 1991. godine. Pojašnjava ipak kako je zbog velikog
entuzijazma, stručnosti i prvenstveno ljudskosti svi zaposlenih
raditi u ovom vrtiću pravi užitak. Zadovoljna je ravnateljica
opremljenošću, iako priznaje da
uvijek može bolje i kvalitetnije.
Grad Velika Gorica prati sve njihove potrebe, osim one najveće,
izgradnje novoga velikog vrtića. A tome ipak se mogu nadati
kada (jednog dana) ova zemlja
konačno izađe iz krize.
Do tada rade kako najbolje
znaju i umiju, iako raspršeni i
dislocirani po čak 14 lokacija.
A to je, kao što smo se uvjerili
osobno ih posjetivši proteklog
tjedna, vrlo impresivno.
Mališani uče - čineći
Od 1991. godine donošenjem
Programskog usmjerenja odgoja
i obrazovanja predškolske djece
u vrtiću se odgojno-obrazovni
rad temelji na humanističko-razvojnom pristupu uz poštivanje
individualnosti svakog djeteta.
Odgojitelji imaju slobodu u pla-
Ravnateljica Suzana
Čujev-Šipušić
niranju, programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojnoobrazovnog rada. Humanost,
marljivost, odgovornost i stručnost svih djelatnika spremnih na
promjene vlastite prakse u timskom djelovanju u skladu s potrebama i pravima djece rezultirao je stvaranjem kurikuluma
usmjerenog na dijete.
O vrtićkom kurikulumu najviše brine pedagoginja Vedrana
Debijađi, koja ističe da u vrtiću
radi već 12 godina te da uživa u
dječjoj iskrenosti, neposrednosti, kreativnosti, humoru.
- Moj se posao najviše temelji na kreiranju kurikuluma, koji
u duhu suvremene predškolske
pedagogije mora biti usmjeren
na dijete. Sve u vrtiću mora biti
kreirano na način da djeca mogu
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Sve je usmje
Skupina za djecu s teškoćama u razvoju, s voditeljicom Ivanom Miloš (prva slijeva)
Ljubica Lovreković vrtićka je
psihologinja
zadovoljavati svoje potrebe. Odgojitelj tu ima najveći zadatak,
da stvara upravo takve uvjete,
da prepoznaje djetetove razvojne mogućnosti i da ih potiče - od
kreiranja konteksta preko odabira različitih aktivnosti, podržavanja djetetovog interesa, volje
i želje za učenjem. Djeca su se,
naravno, promijenila, nekako
su danas sve radoznalija i brže
upijaju nova znanja, ali se i brže
prilagođavaju zahtjevima suvremenog vrtićkog boravka.
U kreiranju cjelokupnoga
konteksta poticajnog za razvoj
djeteta, dijete se potiče na istraživanje i slobodu izbora prostora, poticaja i materijala za igru.
Dijete u vrtiću Velika Gorica uči
i spoznaje svijet oko sebe vlastitom aktivnošću, ono uči čineći.
Crtice iz povijesti
Počeci organiziranoga predškolskog odgoja na području Velike Gorice sežu još iz
1954. godine, kada je u naselju JNA, na
inicijativu oficira i podoficira zrakoplovne
baze, osnovan Dječji vrtić u baraci u samom naselju. Vrtić je pohađalo samo tridesetak mališana iz tog naselja, o kojima se
brinula jedna odgojiteljica. Ipak, taj se vrtić
zatvara 1957. godine zbog nedovoljnih sanitarnih i pedagoških uvjeta rada.
Današnji Dječji vrtić Velika Gorica osnovao je Narodni odbor općine Velika Gorica
15. rujna 1960. godine, na inicijativu Kon- Prve odgajateljice vrtića u Velikoj Gorici - Božena
ferencije za društvenu aktivnost žena. Prvi Barac, Dragica Fuks, Mara Jelušić i Nada Mišerić
dječji vrtić počeo je s radom u prostorijama
bivše zgrade Turopoljac u vrlo skromnim uvjetima. Oko 35 djece u dobi od tri do sedam godina raspoređeno je u dvije odgojne skupine, a o njima su brinule četiri odgojiteljice.
Pedagoginje Tajana Stepanić i Vedrana Debijađi
U interakciji s drugom djecom i
odraslima u vrtiću, stvara pozitivnu sliku o sebi, razvija komunikacijske i socijalne vještine,
emocionalnu inteligenciju i na
taj način gradi svoju osobnost.
Iz takve koncepcije rada proizašlo je mnogo projekata, poput
“Prevencije zlouporabe sredstava ovisnosti“, nastalog u skladu
s potrebama i zahtjevima suvremenog društva, “Polazišta odgoja za ljudska prava“ s ciljem
stvaranja uvjeta u vrtiću u kojem dijete živi i uči svoja prava,
njihovoj zaštiti i odgovornosti
zajedno sa svojim roditeljima,
“Prvi dani u vrtiću“ s ciljem senzibilizacije odgojitelja i ostalih
zaposlenih u vrtiću na posebne
potrebe djece i njihovih roditelja u razdoblju prilagodbe, te
edukacije roditelja o potrebama
i ponašanju djeteta u razdoblju
prilagodbe. Ili pak “Roditelji u
vrtiću“, kako bi se omogućilo
roditeljima i obitelji ostvarivanje prava na sudjelovanje u kreiranju programa rada s djecom,
realizaciji i vrednovanju programa te osiguralo im se načine da
prate rast i razvoj svog djeteta, te
život i rad djeteta u vrtiću.
Pomoć roditeljima
21. stoljeća
Godine 1985. godine zaposlen
je prvi psiholog u vrtiću, koji je
od početka odgojiteljima bio pomoć u prepoznavanju razvojnih
potreba djece i podrška u odabiru primjerenih odgojnih postupaka, a od 1988. zaposlen je
i logoped čime je kvaliteta rada
na poticanju razvoja govora djece u vrtiću poboljšana.
Danas posao psihologa obavlja Ljubica Lovreković, koja
nam je rekla kako su u posljednje vrijeme intenzivirali kontakte i suradnju s roditeljima, koji
imaju sve više pitanja i potrebe
za stručnim savjetima.
- Suvremeni roditelji svaki se
dan suočavaju s raznim dilemama u odgoju svoje djece, tako da
taj rad s roditeljima osim individualnih konzultacija obuhvaća i
grupni rad, u skupnim radionicama. Tu roditelji i međusobno
izmjenjuju iskustva, dolazimo
svi zajedno do novih ideja i rješenja. U suradnji s UNICEF-om,
primjerice, u našem se vrtiću
održavaju radionice za roditelje
pod nazivom “Rastimo zajedno“. Naša skupina ima petnaestak roditelja i počeli smo seriju
radionica s prvom temom Roditelji 21. stoljeća. Naime, vidjeli
smo da su suvremene obitelji
opterećene raznoraznim problemima, koji prije nisu bili takva
poteškoća i zapreka kvalitetnom
odgoju. Kompleksnije radno vrijeme roditelja, danas su mnoge
obitelji jednoroditeljske, ili u
obitelji zajedno žive djeca iz dva
ili više brakova, što traži dodatnu energiju i roditeljsko umijeće.
Na našem prvom sastanku zajedno smo, uz zaista zadivljujuću
dozu entuzijazma, ali i humora, izradili mozaik roditeljstva,
gdje su isticali sve pozitivne, ali
i one manje pozitivne emocije i
trenutke koji im dolaze tijekom
njihova roditeljskog staža. Vjerujem da kroz takve radionice
oplemenjujemo i produbljujemo
suradnju s roditeljima, što je velika dobrobit i za njihovu djecu.
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
reportaæa
aktualno
21
www.skolskenovine.hr
reno na djecu i za njih
drugim roditeljima te samouvidom u svoje roditeljstvo, ističe
Lovreković.
Posebni programi
Likovne aktivnosti
U skladu sa suvremenom koncepcijom predškolskog odgoja
i zahtjevima modernog društva,
koji naglašava značaj cjeloživotnog učenja, danas je dječji
vrtić Velika Gorica mjesto gdje
roditelj uči, jača i usavršava
svoje roditeljske kompetencije. Saznali smo da je ovaj vrtić
mjesto koje svojom strukturom
i organizacijom te kompetentnim stručnjacima odgovara na
pitanja i dvojbe roditelja u njihovoj roditeljskoj ulozi. Roditeljima se omogućava da svoje
roditeljske vještine i roditeljsku
kompetenciju uče i usavršavaju
kroz komunikacijske roditeljske
Zimske radosti u dvorištu vrtića
Izlet na samoborski vrh Okić
Poticanje samostalnosti i tijekom ručka
sastanke, predavanja za roditelje organizirana u suradnji sa
širom društvenom zajednicom s
gostima predavačima poput pedijatara, stomatologa, psihologa
te predstavnika drugih odgojnoobrazovnih ustanova. Posebno
su pak simpatične zavičajne
igraonice, odnosno zajednička
druženja djece, roditelja, odgojitelja i gostiju sa zavičajnom
tematikom.
- Povratne informacije dobivene od roditelja ukazuju na
njihovo zadovoljstvo sudjelovanjem u ponuđenim aktivnostima,
mogućnošću izmjene iskustava s
Vrtić u Velikoj Gorici već niz
godina provodi i dva posebna
programa. Vodeći brigu o primjerenom odrastanju djece s teškoćama u razvoju, uvažavajući
suvremena znanstvena, stručna
i praktična znanja i postignuća,
od 1994. godine, među prvima
u Hrvatskoj, ovaj vrtić provodi poseban program za djecu s
teškoćama u razvoju. Pod nazivom “Pomozi mi, i ja mogu“
toj se djeci osigurava ugodniji
i kvalitetniji boravak u vrtiću,
ali i izvan njega, kazala nam je
voditeljica ove posebne skupine
Ivana Miloš, profesorica rehabilitatorica i defektologinja. Provođenje ovoga posebnog programa organiziran je u tri dobne
skupine s devetnaestero djece s
različitim teškoćama u razvoju.
Program provode defektolozi,
logoped, odgojitelj i pomoćni
radnik za njegu, skrb i pratnju,
rekla nam je Miloš.
- Djeca su ovdje sretna i primjećuje se njihov napredak, pa
vjerujem da su onda zadovoljni i roditelji. Stoga ih detaljno
upoznajemo sa svim našim aktivnostima i uključujemo ih u
sve naše napore. Jer njihov rad
doma, u obitelji s djecom s teškoćama je najvažniji, mi smo tek
dodatna pomoć i usmjeravanje
roditelja kako da najbolje pristupaju određenim fazama razvoja
svojih mališana.
Svake se godine nabavlja nova
oprema, didaktika, igračke, specifične za djecu s teškoćama
u razvoju, a dosta tih vrtićkih
pomagala izrađuju i same odgojiteljice. Provodi se i program
inkluzije s ciljem uključivanja
djece s teškoćama u razvoju u
život i rad djece redovne skupine. Ravnopravno sa svojim
prijateljima iz redovne skupine
posjećuju kazališne predstave
i odlaze na izlete. Tako se istodobno u vrtiću živi i uči tolerancija, prihvaćanje različitosti i
ojačavanje socijalnih kompetencija djece i odraslih.
Vrlo je vrijedna i program ranog učenja njemačkog jezika.
Prateći i poštujući interes roditelja te zahtjeve života i rada u
suvremenom društvu, ovaj cjelodnevni program provodi se od
1994. godine. Program rada proizlazi iz programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja predškolske djece, temelji se na humanističko-razvojnom pristupu,
a prema C modelu ranog učenja
stranog jezika. Dakle, program
se ostvaruje na hrvatskom jeziku s postupnim rastom udjela
stranog jezika. Komunikacija
na njemačkom jeziku uključuje
se u sva razvojna područja uvažavajući djetetove potrebe, mogućnosti i interese. Naglasak je
na igri i planiranim aktivnostima
u maloj grupi, dok se situacijski
pristup učenja stranog jezika
najčešće koristi i pokazao se kao
najučinkovitiji.
Učenjem stranog jezika potiče se razvoj samopouzdanja, sigurnosti, samosvijesti, pozitivne
slike o sebi kod djeteta. Važno je
da dijete ima osjećaj uspješnosti i
napredovanja te da je motivirano
komunicirati na njemačkom jeziku.
U programu učenja njemačkog
jezika velika pažnja posvećuje
se izgrađivanju osjećaja za zavičaj i domovinu. Da bi dijete, ali i
njegovi roditelji, u neposrednom
kontaktu s prirodom i kulturnom
baštinom proširilo svoju spoznaju
o rodnom kraju i prihvatilo ih kao
svojinu, od 1999. godine program
rada obogaćen je zavičajnim radionicama i igraonicama za djecu i
roditelje. Učeći strani jezik dijete
spoznaje različitost svijeta i stvara pozitivan stav prema različitosti, poručuju u vrtiću.
Posjeti kazalištima,
klizalištima,
bazenima...
Velika pažnja u vrtiću Velika
Gorica posvećuje se likovnom
izražavanju i stvaralaštvu djece.
Dječji radovi nastali samostalno ili uz pomoć roditelja često
budu eksponati na izložbama.
Uspješnosti tih nastojanja najviše svjedoči 2004. godina kada
je zajednički likovni rad djece
i roditelja Velika Gorica - moj
grad uvrštena u veliku izložbu
Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku Razglednice iz
Hrvatske kao najbolji rad predškolskih ustanova na području
Hrvatske.
Za mališane koji se, pak, spremaju za odlazak u prvi razred
sustavno se provodi program
predškole. Prema dostupnim
podacima, još od 1975. godine
brine se o odgojno-obrazovnim
potrebama djece u godini pred
polazak u školu te organizira i
realizira program predškole. Često se izlazi i van, a ti manji izleti
kod mališana rezultiraju radošću
i veseljem. Posjećuju se kazališta, knjižnice, muzeje, škole i
druge kulturne i javne ustanove.
- Družimo se i veselimo na
izletima, zimovanjima i ljetovanjima. Sportske vještine usvajamo, pak, na klizalištima, bazenima i drugim sportskim terenima.
Već niz godina veselimo se sudjelovanju u svim aktivnostima
u organizaciji Grada Velike Gorice i Turističke zajednice. Sve
da bi stvorili poticajno, veselo i
razigrano okruženje u kojem će
rasti i razvijati se zdrava, sretna
i zadovoljna djeca, složno poručuju djelatnici Dječjeg vrtića
Velika Gorica.
Branko NAĐ
suradnici
javljaju
aktualno
22
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
UKRATKO
ZADAR Dani psihologije na Sveučilištu u Zadru
okupili su više od 400 sudionika i predstavljeno je 150 radova uz tri okrugla stola, a u Sv. Donatu održana je radionica
projekta Dolazak u baštinu, koja se bavila tematiziranjem
prvoga hrvatskoga romana Planine Zadranina Petra Zoranića.
Vrlo zanimljive bile su i radionice posvećene umijeću pričanja priča, potpuno iščezlom u današnje digitalno doba.
Projekt je okupio petnaestak sudionika iz različitih zemalja,
a organizirao ga je odjel za izobrazbu učitelja i odgajatelja
Sveučilišta u Zadru. Direktor projekta je Robert Bacalja,
umjetnički direktori su Josip Zanki i Bojana Vukojević, a
kustos je Jasna Jakšić. (Dragutin Karanči)
Zahvaljujući svima, na sajmu je skupljeno oko 7000 kuna pomoći
ŠPIŠIĆ BUKOVICA
RIJEKA Izlet turističkim autobusom u
sklopu programa adaptacije oduševio je učenike Učeničkog
doma Kvarner iz Rijeke, za koje su odgojitelji organizirali
obilazak Rijeke i Opatije. U kratkom su roku dobili pregršt
informacija o gradu kojeg su odabrali kao destinaciju za
svoje školovanje. Intencija odgojitelja mogla se svesti na
slogan Upoznajmo grad da bismo ga voljeli. Tog je jutra
mnogo učenika prvi put posjetilo Marjansko svetište, najstarije svetište u Hrvata, Trsatsku kulu i prošetalo Opatijom
bajnom. Popraćena stručnim predavanjem, ova šetnja negdašnjom Tarsaticom i starom damom hrvatskog turizma,
obogatila je i uljepšala još jedan dan srednjoškolaca
Učeničkog doma Kvarner. (Eva Stilinović Delić)
SOLIN Borba protiv globalne gladi
značajna je za 2010. godinu,
jer se obilježava 30 godina
od 1. svjetskog dana hrane te
65 godina od utemeljenja
Agencije Ujedinjenih naroda
za hranu i poljoprivredu. U
povodu Svjetskog dana hrane
(FAO) održan je projektni
dan u Osnovnoj školi don
Lovre Katića u Solinu na
temu Med kao hrana, sladilo
i lijek. Učitelji i učenici su
različitim aktivnostima obradili ovu temu: radili su PP prezentacije, plakate, pekli medenjake, kuhali čaj i sladili ga medom te imali zajednički
medni doručak. Vrlo zanimljivo bilo je i predavanje biologinje Olivere Tančev-Crmarić o proizvodnji meda i njegovoj
hranidbenoj vrijednosti. Školski gost bio je i Bruno Čakić
Medenko, koji je učenicima ispričao priču o medu te njegovim ljekovitim svojstvima. Učenici su imali priliku degustirati različite vrste meda te upoznati ljekovite trave o kojima
ovisi njegova boja, okus, aroma i tekstura. Govorio je i o
uporabi meda u kozmetičkim preparatima. Učenici su se
bavili istraživačkim radom tražeći podatke na internetu te
koristeći obveznu pomoćnu literaturu za učenike, prije
svega časopise u školskoj knjižnici. (Ina Vuković)
SVETI IVAN ZELINA
Smotra dječjega kajkavskog pjesništva
Dragutina Domjanića održana
je po jubilarni trideseti put 23.
listopada 2010. u Svetom
Ivanu Zelini. Skup je organiziralo Pučko otvoreno učilište
u Zelini, a na natječaj je pristiglo 259 učeničkih radova.
Članovi
ocjenjivačkoga
povjerenstvo dr. Ivo Kalinski,
dr. Joža Skok i Božica Pažur
za objavu u zbirci odabralo je
53 rada, od kojih je 30 predloženo za javnu izvedbu. U dvorani Kraluš postavljena je i izložba likovnih radova. U programu koji je vodio Vid Balog, sudjelovali su HPD Zelina i
Ad Gloriam Brass. Prikazan je i igrokaz Internet u izvedbi
glumaca Male scene Zelinskog amaterskog kazališta ZAmKa.
Najuspješnijim pjesnicima dodijeljene su nagrade. Na toj
smotri sudjelovao je i učenik trećega razreda PŠ Adamovec
Lovro Zenko, koji je dobio kao nagradu godišnju pretplatu
na časopis Radost. Cijelu smotru budno je pratio ravnatelj
učilišta Ivica Kukovačec koji se pobrinuo za nagrade.
Predstavljene su i knjige Ignaca Kristijanovića Ezopuševe
basne, priredio Joža Skok, i Četverolisni četveropreg Ive
Kalinskog. Svi su se sudionici vratili u Adamovec prepuni
lijepih sjećanja i toplih dojmova. Želja je svih da se kulturna
kajkavska baština prenosi na mlade i da se tako sačuva identitet kajkavskoga kraja. (Ankica Dmejhal)
U
Osnovna škola
Augusta Cesarca
Pomoć djeci Etiopije
Osnovnoj školi Augusta
Cesarca u Špišić Bukovici
još prošle školske godine
počela je humanitarna akcija za
djecu Ruande, Škole za Afriku.
Tim se projektom željelo osigurati
temeljno pravo na obrazovanje. U
akciju su se uključili svi učenici
škole zajedno s učiteljima i ostalim djelatnicima. Velika podrška
bili su i roditelji. Akcija je trajala
do Božića i završila božićnim sajmom i koncertom. Skupljeno je
17.000 kuna.
Ove je godine projekt trajao kraće, a pomoć se skupljalo za djecu
Etiopije. Opet su se svi uključili.
Organiziran je rukometni turnir
Projektom Škole za
Afriku učenici, učitelji,
roditelji i mnogi darovatelji pomažu da
i siromašna afrička
djeca steknu uvjete za
školovanje
za učenike viših razreda, što je
bio velik događaj i užitak za sve.
Završna priredba bila je uz Dan
zahvalnosti za plodove zemlje. Uz
priredbu na kojoj su sudjelovali
GORNJA VOĆA
svi učenici nižih razreda održan
je i bogati prodajni sajam jabuka,
oraha, kolača, zimnice, sokova,
ukrasnih predmeta i nakita.
Sve su to napravili i donijeli
učenici uz pomoć svojih učitelja i
roditelja. Na tom sajmu, zahvaljujući svima, skupljeno je oko 7000
kuna. Tako su učenici, učitelji i
roditelji pokazali svoju humanost
pomažući u ovim teškim danima
onima kojima je pomoć potrebnija.
Svi su bili zadovoljni i sretni, jer
omogućuju djeci Etiopije da idu u
školu kao i djeca u drugim državama. Veliku zahvalnost izrazili su
svima sudionicima toga projekta.
Novinari OŠ Augusta Cesareca
Područna škola
Antuna Gustava Matoša
Nova informatička oprema
Učenici i njihov učitelj informatike zadovoljni su što konačno i oni
imaju računala koje nije pregazilo
vrijeme
N
a velikoj svečanosti u Koncertnoj dvorani
Vatroslava Lisinskog u Zagrebu ravnateljica
Osnovne škole Andrije Kačića Miošića u Donjoj Voći Rahela Blažević primila je darovnicu za sedam računala namijenjenih područnoj školi. Naime,
na poticaj načelnice Odjela za poslovanje s visokim
učilištima pri Ministarstvu obrazovanja Anice Hunjet,
bivše zaposlenice donjovoćanske škole, Veleučilište
Vern darovalo je tri računala školi u Klenovniku, a
sedam školi u Donjoj Voći.
To je tradicija ovog veleučilišta koje na promocijama svakoga novog naraštaja svojih prvostupnika i
specijalista već deset godina daruje jednu hrvatsku
obrazovnu ustanovu. Učenici područne škole kao i
njihov učitelj informatike zadovoljni su što konačno
i oni imaju bolja računala od dosadašnjih koje je vrijeme već uvelike pregazilo. Kao i u središnjoj školi u
kojoj je informatičku učionicu opremilo Ministarstvo
obrazovanja te Varaždinska županija, i ovdje svaki
učenik ima svoje računalo. Stara računala koja nešto
vrijede darovat će učenicima koji ih nemaju kod kuće,
a ostala će se koristiti za vježbe ili zbrinuti u otpad.
Na primanju darovnice, ravnateljica je istaknula da
je škola odgojila i obrazovala vrsne učenike koji nastavljaju srednjoškolsko i visoko obrazovanje. Trenutačno s općinskoga područja studira pedesetak studenata, što je u odnosu na broj stanovnika velika brojka.
Ravnateljica ističe da sva djeca u županiji zaslužuju
podjednake uvjete za rad te pohvaljuje suradnju s pročelnikom ureda za prosvjetu Miroslavom Huđekom,
kao i brojnim darovateljima podrijetlom iz Donje
Voće koji uvijek imaju razumijevanja za potrebe učenika i škole.
Dotadašnjem dekanu Verna dr. Miji Vrhovskom
uručila je ravnateljica tradicionalan dar, nekoliko zagorskih hižica u terakoti, proizvoda Učeničke zadruge
Hižica, kao i ulje na platnu akademskog slikara Danka Merina, učitelja likovne kulture u školi, koje predstavlja jedan od varaždinskih portala.
- Ovakve vrijedne donacije poticaj su nam da i dalje
pružimo maksimum našim učenicima koji u svojemu
mjestu nemaju mogućnost za bavljenjem bilo kakvim
dodatnim aktivnostima, osim nogometom i uključivanjem u Dobrovoljno vatrogasno društvo te crkveni
zbor. Njihove potrebe su daleko šire, a mogućnosti roditelja da ih upisuju u programe u Varaždinu i Ivancu
vrlo skromne. Škola im je ponudila niz raznovrsnih
projekata i radionica te sedamnaest grupa izvannastavnih aktivnosti, jedanaest grupa dodatne i devet
Ravnateljica prima darovnicu školi
grupa dopunske nastave te tri izborna predmeta. No,
interesi današnjih učenika su raznovrsni te bi i šira
društvena zajednica trebala pridonijeti sufinanciranju
dodatnih edukatora ili prijevoza u druge sredine - ističe ravnateljica.
Bez obzira na sve teškoće, škola je dobro opremljena nastavnim pomagalima te je i ova donacija više
nego dobrodošla.
R. B.
suradnici
javljaju
aktualno
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Dječji istraživalački
centar Petrinjčica
PRNJAVOR ČUTNIĆKI
Miris iz krušne peći
Dane kruha učenici
Osnovne škole Augusta
Šenoe iz Zagreba proveli su u istraživanju
Tek ispečeni kruh učenici su ponijeli u svoju školu za užinu
sljedećeg dana Snimio: B. Ličina
mještankama sela Prnjavora Čuntićkoga, gdje se nalazi Dječji centar, mijesili i pekli domaće kolače
prema starim receptima. Posjetili
su i pekaru Beriša na proputovanju
kroz Petrinju, a u selu Hrastovici
kod stijene Bartolovac kroz riječi
profesora Matije Bučara s Učiteljskog fakulteta, putovali su kroz vri-
jeme - od doba Panonskoga mora i
ostataka života u okaminama stijene, do plodnoga tla danas, u kojemu
od sjemenke nastaje zrno i brašno.
Naravno, bilo je i izviđačkih šatora, igara i pečenja kobasica i kestena, kako i priliči posjetiteljima
Dječjeg istraživalačkog centra.
Berislav Ličina
Osnovna škola
Druženje s bakama
ombinirani razredni odjel
prvoga i drugoga razreda
Osnovne škole u Bolu na Braču ima samo troje prvašića, nažalost
već nekoliko godina zaredom. S četvero drugaša čine malu ekipu đaka
spremnih na suradnju s roditeljima i
bakama. Tako je tijekom listopada uz
Dane kruha školu posjetila mama Anđelka Karninčić i detaljno pokazala
kako se sprema kruh, od kvasca do finalnog proizvoda, kojeg su potom svi slasno degustirali.
Bilo je neobično tog dana doći u školu bez sendviča kad
su svi znali da ih čekaju tople kiflice. Naučili su važnost
kruha i nedostatke nezdrave prehrane, kao što su čips i
smoki. Sutradan su imali sat s bakama. Nažalost, samo
VINKOVCI
jedna nona nije mogla doći, a jedva
su čekale doći u školu. Pričale su o
tome kako su one dok su išle u školu
imale toplu marendu, namaz i napitak od punomasnoga mlijeka, čuli su
učenici i o siromaštvu u nabavci oštrila, gumica, bilježnica. Knjige su se
čuvale i za sljedeće naraštaje. Puno
se igralo na otvorenom, pomagalo
roditeljima, bez televizije i računala.
- A zašto i mi ne bismo tako? upitao je jedan učenik.
Na kraju sata svi su poželjeli da none otplešu jedan
starinski ples, ali kao da su znali da ih malo bole noge,
drugaši su spremno otplesali mazurku na svoj način.
Meri Biliš
Dani Josipa i
Ivana Kozarca
Jutro poezije mladih pjesnika
Bila je to prigoda i za afirmaciju
darovitih srednjoškolaca
J
Poslovice
i zagonetke
U
BOL NA BRAČU
K
NA©A SVAKIDA©NJICA
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
N
akon gotovo četrdeset godina
zamirisao je kukuruzni kruh
iz krušne peći u petrinjskom
selu Luščanima na Banovini. Bilo je
to finale bogatog programa uz ovogodišnje Dane kruha, što su ga učenici četvrtoga razreda Osnovne škole Augusta Šenoe iz Zagreba proveli
u Dječjem istraživalačkom centru
Petrinjčici nedaleko od Petrinje.
- Djeco moja, zadnji smo put pekli kruh u krušnoj peći još s našim
majkama, a onda su došle trgovine
pa svaki dan u selu imaš kruha koliko ti treba - kažu gotovo uglas bake
Danica Đukić i Ljuba Vujanović,
osamdesetogodišnjakinje koje su
nakon mnogo godina opet mijesile
kruh i upalile krušnu peć kako su to
radile u mladosti, u čast svojih malih gostiju iz Zagreba.
Dan je inače bio sav u znaku kruha i plodova zemlje. Učenici su s
23
www.skolskenovine.hr
utro poezije već je tradicionalno sastavni i završni dio Dana Josipa i Ivana Kozarca koji promiču
živu pjesničku riječ književnika podrijetlom iz
Vinkovaca i njihovih prijatelja pjesnika, pisaca i književnih znanstvenika iz čitave Hrvatske. Jutro poezije afirmira mlade darovite literate - učenike srednjih
škola. Ovogodišnje je Jutro poezije bilo posvećeno
Vinkovčaninu Ivanu Kozarcu, pjesniku i piscu romana Đuka Begović, čiju 125. godišnjicu rođenja i 100.
obljetnicu prerane smrti obilježavamo ove godine.
Učenicima Gimnazije, Ekonomske i trgovačke škole
te Zdravstvene i veterinarske škole pridružili su se i
već afirmirani mladi pjesnici koji su ne tako davno i
sami bili pjesnici srednjoškolci. Bili su to Vinkovčanin Franjo Nagulov te mladi Osječani Marina Tomić i
Jurica Vuco. Iako vrlo mladi, već imaju mnogo objavljenih tekstova i zbirki pjesama. Oni su srednjoškolce okupljene u Gradskoj kavani upoznali sa svojim
pjesničkim putem i sazrijevanjem te ih na taj način
ohrabrili za daljnji književni razvoj.
Svoje je radove čitalo dvanaest učenika. Budući da
su svi učenici pokazali visoku darovitost i zaslužili
pohvalu, organizacijski je odbor imao težak zadatak
odabrati sadržajno i interpretativno najuspjeliji rad.
Nagradu je dobila gimnazijska maturantica Tea Parać
za kratki tekst Mama i ja. Vrijednu knjigu Vinkovački
spomenar u izdanju slavonske naklade Privlačice uručio joj je predsjednik organizacijskog odbora Branimir
Bošnjak. Program je pripremila i vodila profesorica
hrvatskoga jezika Nikolina Maletić, a glazbeno su ga
obogatili učenici Gimnazije i Srednje glazbene škole
Matea Kovačić, Tin Ujević i Matej Magdić te učenički
sastav Ugrožena vrsta. Učenici su pokazali da književna riječ u Vinkovcima ima itekako svijetlu budućnost.
Nikolina Maletić
Tea Parać čita nagrađeni tekst Mama i ja
školama se oduvijek poslovicama i zagonetkama upućivalo
učenike na osnovne narodne mudrosti i spoznaje.
Služile su učiteljima i odgajateljima da predoče slikom,
na šaljiv i duhovit način, ono što je čovjek tijekom života otkrio i na svojoj koži naučio. Poslovice su služile
ponekad i kao teme za domaću zadaću, a zagonetke su
pak izoštravale um i tako kroz zabavu i igru poučavale
i podučavale mlade o tome što je dobro i lijepo, a što ne
valja.
Sad je došlo nekakvo nezgodno vrijeme kad nam se
poslovice počinju vraćati s najviših mjesta i udaraju nas
po glavi stanovnika, javno, ali i tajno. Padaju poslovice
kao mudro slovo valjda s namjerom da nam izoštre umove. Podsjećaju nas da nismo dovoljno mudri i učeni pa
smo zato svi skupa strašno deprimirani, osjećamo
se krivi i dužni što nismo
dobro zapamtili narodne
mudrosti i pouke.
A još su nam stari Grci
i Rimljani lijepo zapisali
tolike mudrosti i ostavili
nam tolika književna djela
u kojima su nas upozoravali da postoje uvijek i oni
koji će žedna prevesti preko vode.
Eto, ne možemo reći da
nam nije rečeno, a pustili smo da nas tako dugo vodaju
žedne i gladne preko svakakvih mutnih voda. Sad kad su
nas tako preveslali bez vesala i čamaca na pustu i sušnu
obalu, pali smo u jamu, a ne znamo tko nam ju je iskopao
i zašto baš nama? Ta mi smo tako poslušni i mirni, kolike
smo samo reforme preživjeli, koliko planova i programa,
preinaka, savjeta, preporuka. Sve smo napravili kako
nam je rečeno, a dobili smo što kaže poslovica, od šake
do lakta.
S pravom se pitamo, ako zaista bude oštra zima i snijeg
prekrije brijeg, koje ćemo sve zvijeri moći po tragovima
prepoznati, pa i ako ih prepoznamo, što im mi možemo?
Kako ćemo naše učenike naučiti da se čuvaju zvijeri i da
je beskorisno ako nisi rogat da se bodeš s rogatima.
Znamo sigurno da učitelji i učiteljice nisu nikome kopali jamu, a opet smo u nju pali i to tako duboko da smo pri
samom dnu i još ne znamo kud i kako bismo se izvukli.
Ne vrijedi nam ni ono da se uzdamo u se i u svoje kljuse,
kad su mnogi drugi oko nas pojahali i naše kljuse, popalili nam banke, naftu, telefoniju, more i planine i sve što
je bilo zgodno za lako i brzo zgrtanje. Nama je još ostala
voda koja je, nažalost, već prilično mutna s velikim postotkom da izvinete, gnoja (tako kažu nalazi stručnjaka) i
tu vodu treba razbistriti. No, to basnoslovno košta, a još
k tome nemamo ni stručnjaka pa smo od svijeta povukli,
pazite sad, samo jedan posto onoga što su nam ponudili
za pročišćavanje naših mutnih voda. To je valjda zato što
još mnogi vole loviti u mutnom.
Sad ti vidi dokle su nas doveli naša mudrost i naše narodne poslovice?! Kad god zagusti, onda se uvijek netko
sjeti da je za sve kriva škola koja nije dovoljno odgojno
djelovala.
Mislim da smijem reći da svaka škola djeluje odgojno,
ali svaka škola košta, a mi imamo besplatno školovanje,
jer učitelji dio posla rade gotovo besplatno. Daruju svoje slobodno vrijeme društvu, a darovanom se kljusetu ne
gleda u zube.
Po onoj narodnoj, da magare može i crknuti dok trava
naraste, čekamo da nam se zazelene trave, ali onda udare
poplave, suše, recesija pa je opet teško povezati kraj s
krajem. Kad se nešto i zazeleni, navale svrake i vrane,
čopaju i grakću, grabe se za ono malo, ali vrana vrani
opet očiju ne vadi.
Ipak, sjetimo se da ničija nije do zore gorjela i da vrijeme liječi sve pa će i ovo proći samo od sebe. Optimizam
je najbolji lijek i njega možemo dobiti bez recepta i doplate, naći ćemo ga i u narodnoj poslovici da veselo srce
kudelju prede.
O zagonetkama ne vrijedi ni govoriti, njih je tako mnogo, a nitko ništa ne zna i to je olakotna okolnost. Tu smo
potpuno bespomoćni, mi učitelji ipak pokušavamo živjeti
od znanja.
Došlo je nezgodno vrijeme kad
nam se poslovice
počinju vraćati s
najviših mjesta i
udaraju nas po
glavi stanovnika
suradnici
javljaju
aktualno
24
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Osnovna škola
Ane Katarine Zrinski
RETKOVCI
Veliko zanimanje za kreativno izražavanje
(a tu su negdje i krošnje)
Terenska nastava
VIROVITICA
Strukovna
škola
Umjetnošću
čuvaju biološku
raznolikost
S
vaki dio te Zemlje svet je za moj narod - poručili su
učenici Strukovne škole iz Virovitice navodeći riječi
indijanskoga poglavice višesatnim programom ispred
školske zgrade u čitalačkoj, likovnoj i literarnoj radionici,
obilježavajući tako Mjesec hrvatske knjige posvećen ove
godine biološkoj raznolikosti Zemlje. Primarni sadržaj
upriličen je pod motom Mjeseca knjige Čitajmo pod krošnjama, a čitani su prozni i poetski tekstovi u kojima književnici u najrazličitijim kontekstima spominju motive iz
prirode - od breza, vrba, šuma, preko oblaka, rijeka, mora,
potoka pa do jelena, roda, bubamara, a u jednoj se pjesmi
našao čak i - puž.
Priroda kao inspiracija poslužila je mladim literatima u
stvaranju pjesama i priča. Svi su radovi stvoreni tijekom
prijepodneva postavljeni da krase panoe školskog hodnika. Marljive su učenike tijekom školskih sati organizirano
dolazili čuti i vidjeti njihovi kolege s profesorima, kao i
ravnateljica koja je, u znak odobravanja provedbe takvih
projekata, koji proizlaze iz školskoga kurikula, osigurala
nabavku svega potrebnog materijala za rad i okrjepu marljivim umjetnicima.
U cjelodnevnoj radionici koju su organizirale profesorice
iz školskog stručnog vijeća hrvatskoga jezika sudjelovalo
je pedesetak učenika, dobrovoljaca iz svih razreda i usmjerenja ove velike virovitičke srednje škole.
Marija Karacsonyi
SPLIT
U
U
čenici šestoga razreda
Osnovne škole Ane Katarine Zrinski iz Retkovaca
zajedno sa svojim nastavnicama
hrvatskog jezika i vjeronauka
posjetili su 14. listopada 2010.
sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zanimljiv i bogat program započeo je obilaskom nove,
suvremeno uređene knjižnice
Katoličkoga bogoslovnog fakulteta gdje su učenici imali prigodu
vidjeti mnoga vrijedna izdanja
knjiga te čuti kratko izlaganje o
počecima pismenosti u Hrvata.
Detaljno i živopisno razgledanje
neoromaničke katedrale Sv. Petra
pod stručnim vodstvom bogoslova
Damira Stanića zaključeno je pred
skulpturom velikih misionara i
donositelja pismenosti slavenskim
narodima sv. Ćirila i Metoda, o čijoj su važnosti već čuli na nastavi
hrvatskoga jezika.
povodu Mjeseca knjige od 15. listopada do 15. studenoga širom Hrvatske organizirane su različite aktivnosti. Budući da je ovogodišnje promicanje knjige i čitanja bilo posvećeno Međunarodnoj godini biološke
raznolikosti, knjižnice su nizom programa i projekata isticale važnost očuvanja ekološkoga sustava. Najmasovnija
akcija ovogodišnjeg kulturnog događanja nazvana je Čitajmo pod krošnjama. Knjižnice su projekt izvukle na ulice
i trgove, na otvorene gradske
prostore, pred spomenike i
pred kulturne ustanove.
Gradska knjižnica Marka
Marulića u Splitu, obogaćena
prošlogodišnjim iskustvom
akcije Čitajmo pod zvijezdama, pozvala je na druženje
ljubitelje knjige i čitanja u
središte grada, u popularni Đardin, odnosno u Park Josipa
Jurja Strossmayera. U akciju su se uključili brojni učenici,
mladi knjižničari i novinari, školske knjižničarke te učiteljice hrvatskoga jezika. Mladi su javno recitirali najdraže
stihove ili su čitali naglas dijelove omiljenih knjiga. Neki
su bili kreativniji i čitali šetajući, drugi su čitali u paru,
uključivali su se i mladi i stari, pa čak i slučajni prolaznici.
Pozivu organizatora odazvali su se književnik Renato Baretić, novinar Milorad Bibić Mosor, Tanja Mravak
i televizijska voditeljica i pjevačica Mirela Meić te drugi
poznati splitski javni i kulturni radnici. Svrha je tih projekata njegovati kulturu čitanja. Film, televizija i internet ne
pružaju nam toliko emocija, ne potiču maštu, ne obogaćuju
rječnik. Knjigu možemo nositi na plažu, u park, u avion ili
u krevet. Akcijom se potiče i glasno i razgovijetno čitanje i
samoslušanje, razbijanje treme javnog istupa. Zato je ovogodišnje čitanje na javnoj gradskoj površini, kod fontane i
na kamenim klupama pod krošnjama stogodišnjih stabala
bilo izuzetno zanimljivo. I zaista, zašto bismo morali čitati
samo u čitaonicama ili u fotelji i tišini sobe?!
Vanja Škrobica
Dojmljivo druženje
Osobit dojam na učenike ostavio je susret s biskupom Đurom
Hranićem, koji ih je dočekao kao
vrlo drage i važne goste. Obilazak restauriranih salona nadbiskupijskog dvora pretvorila se u
šetnju kroz prošlost nadbiskupije
i upoznavanje s mnogim važnim
povijesnim i duhovnim velikanima koje je iznjedrila. Terenska je nastava završila posjetom
samostanu Milosrdnih sestara
sv. Križa. Ljubazna s. Gabrijela Tea Damjanović potrudila se
upoznati učenike s poviješću i
KAMENICA
Mjesec
knjige
Čitanje pod
krošnjama
Knjižnice su projekt izvukle na
ulice i trgove, na
otvorene gradske
prostore
Na kraju dana provedenog u prikupljanju
zanimljivih informacija učenici su zaključili
da je terenska nastava
iznimno dobar način
učenja
U
djelatnošću svoje družbe te im
dočarala jedan dan u životu redovnice.
Na kraju dana provedenog u
prikupljanju zanimljivih informacija i druženju s osobama koje
su odabrale način življenja koji u
današnjem svijetu ne nalazi uvijek
na razumijevanje i prihvaćanje,
učenici su zaključili da je terenska
nastava iznimno dobar način učenja koji pomaže da školsko gradivo ne postane suho i ne izgubi
privlačnost.
Sani Bošnjak
Osnovna škola
Ivana Rangera
Dan otvorenih vrata
Osnovnoj školi Ivana Rangera u Kamenici održan je
7. listopada Dan otvorenih
vrata za roditelje, bake, djedove i
slučajne prolaznike da bi vidjeli
djelić života koji se događa u jednoj osnovnoj školi. U pripremama
za taj dan učenici su s učiteljima
prikupljali recepte za stara autohtona jela, šumske plodove, stare
alate i istraživali. U školskim je
prostorima postavljena izložba
plodova zemlje užeg zavičaja,
Roditelji, bake, djedovi i slučajni prolaznici
navraćali su da bi vidjeli djelić života u školi
Tradicionalna izložba kruha i
plodova zemlje i ove je godine
ponudila izobilje raznovrsnih proizvoda spretnih dječjih ruku s mrvicom pomoći roditelja i vanjskih
suradnika. Održan je i niz radionica. Najmlađi su učenici umijesili i
ispekli vlastite krušne proizvode
Rad uz osmijeh
krušnih proizvoda te starih alata
koje su upotrebljavali mještani ili
su i dalje u uporabi.
uz stručnu pomoć pekara. Učenici trećeg i četvrtog razreda slikali
su plodove jeseni te ih izrađivali
od različitih sjemenki. Na ulazu u
školu mnogi su se okušali u piljenju drva starinskom pilom, mljevenju žita starinskim žrvnjem ili
ribanju zelja.
Učilo se o glikemijskom indeksu namirnica i piramidi zdrave
prehrane. Proizvodila se prava
ekološka jabučnica od starinskih
sorti jabuka na tradicionalan način, izložili ekološki proizvodi.
Predstavljena su i jela tradicionalne kuhinje, a svaki posjetitelj radionice dobio je zbirku recepata I ti
dodaj zrno svoje. Prikazan je bonton ponašanja za stolom i pravilno
serviranje stola uz savjete i stručnu
pomoć roditelja profesionalnoga
konobara.
Učenici su izložili krušne proizvode koje su za ovu prigodu
ispekle njihove mame i bake, a
kamenički župnik Dragutin Joč
blagoslovio je sve izložene proizvode i pozvao na blagovanje, pa
je ukusna izložba potrajala. Veliki
odaziv roditelja, njihova pomoć i
nazočnost u radionicama samo je
korak bliže željenoj suradnji škole
i roditelja.
A da sve prođe u duhu zahvalnosti, kruh i krušne proizvode darovani su i Caritasovu domu za starije i nemoćne osobe u Ivancu.
Mirjana Posavec
mediji
aktualno
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Pula - Izložba grafika AKADEMSKOG SLIKARA
I SVEUČILIŠNOG PROFESORA Josipa Butkovića
Suhozidi
kao
inspiracija
25
www.skolskenovine.hr
Najavljujemo...
HTV
Kulturna
baština
Šibenski đardini
Prvi program, subota, 6.
studenog 2010., u 14.40 sati
Josip Butković
sa svojim grafikama
koje čsto polaže po tlu
J
osip Butković, istaknuti hrvatski grafičar, redoviti sveučilišni profesor i mentor
na poslijediplomskim studijima
predstavio se u petak, 22. listopada, samostalnom izložbom u
pulskoj galeriji Milotić. Zanimljivo je da ovaj priznati likovni
umjetnik, stručnjak grafike i pedagog, prvi put izlaže u Puli unatoč činjenici da je dugogodišnjim
radom na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti iznjedrio
nemali broj stručnjaka u polju
grafike, a koji su na neki način
vezani uz Istru.
Na samom otvaranju Butković
je osobno objasnio publici proces
U srednjovjekovnim gradovima opasanim zidinama gdje
je prostor bio dragocjen i pomno isplaniran obično nije
bilo perivoja ni većih zelenih površina. Tek kada su bedemi i kule postali suvišni i kada su okolnosti to dopustile,
mogle su se početi osvajati nove površine izvan povijesne
jezgre.
Tako je potkraj 19. stoljeća nastao i šibenski „đardin“, perivoj koji danas nosi ime Roberta Visianija, botaničara rođenog ovdje 1800. godine. Ako je ljepota obećanje sreće,
Šibenčani su doista mogli biti sretni u svojoj maloj oazi
zelenila uređenoj po uzoru na talijanske javne parkove.
Scenaristica i urednica: Edda Dubravec
Redatelj: Luka Marotti
HTV
Program za
djecu i mladež
Butkoviću je velika inspiracija
suhozid Veli Mrgar (tor za
ovce na otvorenom) na otoku
Krku (slike gore)
Grafika u čijem su nastajanju sudjelovale ovce i kokoši (lijevo)
Uz Dan mrtvih
stvaranja budući da se u tri izložene serije radi o neuobičajenom
načinu produciranja grafike koji
uključuje i rad sa životinjama.
Ovaj put to su kokoši i ovce.
Akteri u činjenju finih grafičkih
znakova su kokoši, dok otisci
s dubljim tragovima pripadaju
ovcama. Njih je, kaže Butković,
malo teže pridobiti da sudjeluju
u radu od kokoši, koje je s nešto
više lakoće naveo da kljucaju i
jedu s ploča.
Osim te dvije serije, izložio je
i seriju klasične grafike koju je
sam radio, a na temu genijalne
pastirske gradnje Velog Mrgara,
kraj Baške na otoku Krku, tog
kamenog cvijeta u suhozidu koji
je etnološki važan kao spomen na
nekada vrlo zastupljenu tradiciju
uzgoja ovaca i koza na tom otoku.
Josip Butković rođen je u Rijeci 1950. godine. Diplomirao je na
Akademiji za likovne umjetnosti u
Novom Sadu, a postdiplomski
studij grafike završio na Fakultetu
za likovne umjetnosti u Beogradu. Od 1980. godine u stalnom je
radnom odnosu kao asistent, a potom docent i izvanredni profesor
na Odsjeku za likovne umjetnosti
Pedagoškog fakulteta u Rijeci.
Od 2004. do 2010. godine radio
je u svojstvu vanjskog suradnika
na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u
Osijeku. Uz to je mentor-profesor
na poslijediplomskom studiju na
Akademiji za likovne umjetnosti
u Ljubljani i redoviti profesor grafike na Akademiji primijenjenih
umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
– Ova je godina značajna za
mene – kaže. – Obilježavam 60
godina života, ali i trideset godina pedagoškog rada. Zaista volim
biti učitelj, drago mi je kada se
susrećem sa svojim učenicima,
koje vidim i ovom prilikom. Što
se tiče grafike, ona je specifičan
medij u kojem, ako niste dovoljno
vješti, krajnji rezultat uvijek ostaje neizvjestan.
Pulska izložba ostaje otvorena
do 4. studenoga.
(RI)
Voditelji: Žan Jakopač i Jasna Bilušić
Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan Gulić
Scenarist: Andrija Škare
Redatelj: Vladimir Kleščić
HR
Radioigra
za djecu
Dramatizacija: J. Zlodre
Skladatelj: D. Rocco
R: S. Jamnicky
Urednica: Nives Madunić Barišić
2. Kamen
Vi ste umirali u očaju, potamnjeli,
ali je za vama uvijek ostajao
neugašen
tračak svjetlosti. I sunce je pronosilo
U današnjoj emisiji predstavljamo još dvije nove ekipe prvašića. Učenici OŠ Davorina Trstenjaka odjenuli su plave
majičice. Bijele nose iz OŠ Petra Zrinskog dječaci i djevojčice. Obje ekipe očarale su Žana i ptice. Pokazali su da
su pravi prijatelji i prijateljice. A želite li znati koja će ekipa slaviti, u nedjelju u 8 sati Prijatelje morate pogledati!
Nedjelja, 7. studenog 2010.,
13,15 - 13,55 sati
(ulomci)
10. Nada
Prvi program, nedjelja, 7.
studenog 2010., u 8.05 sati
H. C. ANDERSEN: „Palčica“
Nikola Milićević:
Elegija za moje mrtve
Ovdje su moji mrtvi. Tražim ih
u snu i kamenu. Prstima kopam zemlju
da nađem svoj korijen, svoju jezgru
u njihovu pepelu;
da nađem trag isušene vlage
koja me hranila dok sam se otvarao
suncu i vjetrovima. Udaram po kamenu,
on tutnji, muklo, i slušam
odziva li se netko iz dna
njegove tvrdoće? Ima li tu nekoga
tko razumije jezik kojim govorim,
riječ kojom plačem, kojom budim
srce ovog mrtvog života?
Prijatelji (sedma epizoda)
iz dana u dan kapljice vaše krvi.
I niste posve iščezli. Smrt je jaka,
ali život je jači. Njegov dah ostaje,
vazda, živ, nad grobovima, i teče
kroz ljeta i zime, i hrani se vjetrom,
snijegom, morem, bilo čime, ali traje
i teče, i živi za život, nepobjediv.
Ovu napetu priču, punu obrata, za radio je dramatizirao
pisac Jakša Zlodre koji je svoj literarni nerv pokazao karakterizirajući lica oko Palčice kao smiješna, dobrohotna,
nježna ali i opasna. Režije se prihvatila mlada redateljica
Stephanie Jamnicky koja je okupila doista veliku glumačku ekipu – čak trinaest zagrebačkih glumaca koje kao Palčica «predvodi» Katarina Bistrović Darvaš. Davor Rocco
je pak emisiju obogatio simpatičnim rep songovima, pa
je tako «Palčica» dobila moderno ruho, pazeći da se zbog
duhovitosti i modernosti ne izgubi osnova poznate bajke
o nagradama dobra koje uvijek čekaju one strpljive i ponizne.
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM
I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR
talk; http://www.hrt.hr; E-mail: djecja.drama.hr@hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Matišić - dramski
značajnik
Mate Matišić, Balon, u redateljstvu Mislava Brečića,
Teatar Exit i Teatar 2000,
Zagreb, 2009.
P
Za kvalitetno obrazovanje
osoba s invaliditetom
http://www.zamisli.hr
»Strah? Najveći strah u životu
je da ne ostanemo sami s neiskorištenim prilikama…« – na to
je nedavno, u Kutku za članove,
podsjetio Edin Okanović, aktivist
te (s bratom Amirom) počasni
član udruge Zamisli.
Osnovana 2005. godine, udruga za promicanje kvalitetnog
obrazovanja mladih s invaliditetom Zamisli zalaže se za donošenje i ostvarivanje minimalnih
standarda u obrazovanju osoba
s invaliditetom. Radi toga razvija
i međunarodnu suradnju, prevodi relevantne dokumente o obrazovanju mladih s invaliditetom iz
zemalja EU, organizira predavanja stručnjaka i edukativne radionice te vodi niz projekata (Ljetni
kamp za mlade s invaliditetom,
Klub za mlade s invaliditetom u
Zagrebu, Stručna literatura za
mlade s invaliditetom na školovanju, Budilica…).
Na obnovljenoj stranici Udruge
posjetitelji bivaju upućeni u aktualna zbivanja kad je riječ o pitanjima važnim za osobe s invaliditetom u obrazovanju, dostupni su
im službeni dokumenti i informativne brošure, mogu pratiti aktivnosti članova Udruge i razmjenu
njihovih iskustava.
Prelistavanje mrežnih stranica Zamisli potvrđuje da je riječ
o udruzi vrijednoj ne samo pozornosti nego i šire društvene
potpore u ostvarivanju projekata
njenih članova. Uz ostalo, da im
se pomogne i u projektu Moj invaliditet nije moj identitet.
A. Jelin
GLAZBA
Edukativni
koncerti za najmlađe
H
rvatska glazbena mladež,
Zagrebačka
filharmonija
i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog pripremaju dva
edukativna koncerta za mladu i najmlađu publiku. Prvi će biti održan
u srijedu, 10. studenog, s početkom
u 9,30 i 11 sati, a na programu je
orkestralna svita Moja majka guska Mauricea Ravela. Ova čarobna
fantazija u 5 stavaka potaknuta je
pjesničkim pripovijetkama o vilenjacima, čarolijama i čudima, koje
je prema motivima narodne predaje obradio francuski pisac Charles
Perrault u djelu Pripovijesti majke
guske. Koncert je namijenjen za djecu predškolske dobi i učenike nižih
razreda osnovne škole, pa je prije
dolaska na koncert poželjno djecu
upoznati s kratkim sadržajem poje-
Maurice Ravel
dinih stavaka:
I. stavak: Princeze u
usnuloj šumi, dočarava atmosferu
nestvarnosti bajke. Dvorjanke plešu oko usnule princeze (uz pratnju
roga, pa zatim pizzicata na violini,
flauta počinje sjetnu melodiju kojoj
se pridružuje klarinet.);
II. stavak:
Palčić. Palčić je zalutao u šumi jer
su mu ptičice pojele mrvice kruha
koje su trebale biti putokaz za povratak. U tišini šume, oboa tugaljivom
melodijom prikazuje Palčićevo probijanje kroz gustu šumu;
III. stavak:
Zelena zmija. Carica Pagoda zahtijeva da joj jedan od patuljaka svira
dok se ona kupa. Pagode su svirale
na različitim instrumentima, flautama načinjenim od orahove ljuske i
na violinama izrađenim od badema;
IV. stavak: Ljepotica i zvijer. Priča
o zvijeri za koju će se uspostaviti da
je začarani princ;
V. stavak: Vilinski
vrt aludira na jednu epizodu iz priče
o Uspavanoj ljepotici.
Zagrebačkom filharmonijom ravnat će Marija Ramljak, pripovjedač
je Damir Markovina, a koncert je likovno opremila akademska slikarica
i grafička dizajnerka prof. Morana
Kukec.
Dva dana kasnije, 12. studenog,
Zagrebačka će filharmonija u istome
terminu pod ravnanjem maestra Dinka Appelta izvoditi glazbu iz filmova
Harry Potter i Gospodar prstenova,
a koncert je namijenjen učenicima
viših razreda osnovnih škola te srednjih škola i gimnazija. (ir)
remijera je bila u prosincu prošle godine i nije mi
izmakla, nego jednostavno - predstāvā je više nego li
je tjedana u školskoj godini, no
budući da je riječ o uspješnici
(nekoliko nagrada glumcima
npr.) koja se sve više gleda - i ja
sam je još jednom pogledao (24.
listopada).
Mladi glumački par u uobičajenoj je bračnoj krizi. On (Vilim
Matula) pijančuje s prijateljima
dok ona (Ana Maras) doma čeka
bebu i baš u tome trenutku anonimni susjed s kata iznad (Krešimir Mikić) zamoli glumca da
za njegovu duševno oboljelu
ženu (Ksenija Marinković) odglumi nešto, privatno, platit će,
ona je bila ljubiteljica kazališta
i obožavala je baš toga glumca. Bahat i sebeljubiv, kakvi
glumci već jesu, ali principijelan i pošten, glumac konačno
pristane - bez honorara zabaviti
susjedu koja se pojavi s velikim
balonom u naručju i ne ispušta
ga do kraja predstave. Tijekom
prisjećanja na svoje uloge, kojima nastoji oraspoložiti potonulu
dušu, glumac u igru upliće suigrača (opet Mikić) u dvojnoj
ulozi braće blizanaca; jedan je
policijski inspektor, a drugi građevinski poduzetnik, oba kriminalci i u predstavi - Hercegovci
(to je, nažalost, jednoplošan pristup tome svijetu, jer Hercegovca je mnogo i te kako vrijednih
i poštenih).
Pružila se prigoda ne samo
piscu da razobliči kriminalce
i prevarante, nego i glumcu da
praktično esejizira o glumi, ali
i da razotkrije neka suvremena
društvena izopačenja - što treba pripisati autorovu iznimnom
umijeću pisanja, da je komad
moguće uvijek suvremen! Međutim, smisao priče je u drugom
- bolesnica je umislila da je u balonu dah njezina umrlog djeteta,
jer ga je ono napuhalo te ga muž
svako malo potajice nadopuhuje
kako bi joj održao iluziju da i
dalje „ima dijete“. To je i prigoda da se glumac uozbilji i shvati
veličinu i odgovornost očinstva
njegova još nerođena djeteta.
Vrlo dojmljiva suvremena
naša priča, sjajno napisana i
misanscenski odlično postavljena kao tragikomična (Mislav
Brečić). Marinković se ne miče
sa stolca, ali ostvaruje iznimno
pamtljivu ulogu. Plesno razigrani dijelovi predstave (s Mikićem, Irma Omezo) pojačavaju
komičnost, no dvojbeno je koliko je to bilo nužno, a osobito
je dvojbeno i suvišno uplitanje
videa. Glazba (Stanko Kovačić)
znalački prati radnju. Matula
je doista rođeni glumac, a svi
su odlični. Gledateljstvo živi s
izvedbom, pljesak je spontan!
U zaključku: Mate Matišić (i
ovim komadom!) dokazuje se
kao najznačajniji, a trenutačno i
najbolji hrvatski dramatik. Ako
kao primjer suvremene drame
viši razredi srednjoškolaca pogledaju ovu predstavu - na dobitku su.
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBENO KAZALI©TE U KAZALI©TU Trešnja
P
Dobri novi Veli Jože
opularna legenda Veli Jože
koju Vladimir Nazor (1876.1949.) piše u dvije verzije,
kao priču za odrasle (1908.) i kao
bajku za djecu (1912.), obnovljena
je u izvedbi Kazališta Trešnja kao
scenski prilagođena verzija izvornog teksta. Radi se o staroj slavi u
novom izdanju pjesničke simbolike hrvatskog, posebno istarskog
otpora sili mletačke i uopće tuđinske vladavine. Veli Jože svakako je
značajna legenda slobode, romantična, ali i puna stvarnih sadržaja.
Predstava sa svojom temom borbe
dobra i zla, sukobom crnih i bijelih
likova, vođena glasom dobre vile
Stoimene, stare je slike rodoljubne
patetike odigrana na suvremeno
stilizirani način, scenski svježe i
uvjerljivo.
Vilu Stoimenu - pripovjedačicu
poletno je igrala Daria Knez Rukavina, u alternaciji s Darijom Lorenci Flatz. Naslovnu ulogu Velog
Jože, kmeta, roba i borca za slobodu, igra Jerko Marčić. Galiota Iliju,
koji presudno utječe da se Veli Jože
počne boriti za slobodu, igra Đuro
Rogina. U ulogama ostalih kmetova (ili divova), koji su robovali po
drugim istarskim gradovima, nastupaju Rakan Rushaidat (Div Jurić),
bio je Hrvoje Barišić (Div Liberat)
i Krunoslav Klobučar (Div Toma).
Nasuprot njima stoje Mlečani. To
su Kamaglengo Civetta i providur
Barbabianka, koji su prikazani kao
patuljci (dakle unaprijed osuđeni
da izgube bitku protiv neustrašivih
istarskih divova) i zadivljujuće je
kako su ih sjajno odigrali Radovan
Ruždjak i Božidar Košćak. Tu i
mletački simbol Lav (Đuro Rogina) metaforični lik, simbol zločinačke moći i mržnje. Igrali su još
Ranko Stojić (Grof Odo), Dragana
Marković Roić (Parona), Toni Šestan (Paron) te Mario Šipuš i Nenad Levak (Građani). Predstavu je
režirao Zoran Mužić, dok je dramatizaciju i adaptaciju napravila
Marijana Nola. Već na prvi pogled
pažnju privlače raskošna, vagnerijanska scenografija i kostimi, što je
rad Željka Zorice i Danice Dedijer.
Glazba istarskog miljea pratila je
sve bitne motive radnje, a autor
glazbe je Igor Karlić. Koreograf-
kinja je Snježana Abramović Milković. Oblikovanje tona i svjetla
odradili su Daniel Biffel i Zvonko
Brnas. Izradu lutaka izvele su Gordana Krebelj i Sunčana Vrtarić.
Predstavu Veli Jože gledali smo
24. listopada, u terminu rezerviranom za pretplatnike Hrvatske
glazbene mladeži, ciklus Glazbeno
kazalište. Sva događanja predloženog programa događaju se u glazbenim i kazališnim pozornicama
na kojima su i nastali, što je poseban umjetnički doživljaj. Ciklus je
namijenjen učenicima nižih razreda osnovne škole, ali je poželjno
da ga vide i stariji osnovci, pa i
gimnazijalci.
Milica Jović
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Didaktički priručnik
iznimne vrijednosti
O
Franz Petermann,
Urlike Petermann
Trening s agresivnom
djecom,
Naklada Slap
Jastrebarsko 2010.
Knjiga sadrži
zbirku materijala u koje su
ugrađni novi
znanstveni
rezultati o
uzrocima
agresivnog
ponašanja
va knjiga namijenjena je
ne samo praktičarima nego
i studentima koji su zainteresirani za razvoj i prakticiranje
treninga za djecu osnovnoškolske
dobi. Slijedeći općenitu definiciju agresije, agresivno ponašanje
usmjereno je na ugrožavanje jedne
ili više osoba. Oblici agresivnog
ponašanja pri tome odlučujuće ovise o dobi djeteta ili mlade osobe.
Već kod dojenčeta mogu se promatrati oblici izražavanja srdžbe,
koji u daljnjem razvoju mogu biti
povezani s agresivnim oblicima
ponašanja. Najveća čestoća agresivnog ponašanja je već u predškolskoj dobi, a najteži oblici mogu
se ipak promatrati tek u mladenaštvu i u ranoj odrasloj dobi.
Za razliku od agresivnih načina ponašanja, koja su usmjerena
na različite žrtve, mobbing (među
učenicima govorimo o bullyingu)
opetovano je usmjeren na određene osobe. Naročito česti oblici
bullyinga su ruganje i sramoćenje,
slijede udaranje i širenje glasina,
ali i drugi oblici isključivanja iz
grupe.
Materijali se mogu dobro primijeniti u razrednom okruženju i to
od trećeg razreda osnovne škole
pa do dobi oko 13 godina (osobito
u višim razredima osnovne škole
i u školama za djecu s posebnim
potrebama). Kao didaktički oblik
može se izabrati individualni, rad
u paru i grupni rad ili frontalna
nastava. Ako postoji aktualni kon-
flikt, učitelj treba iz priloženog
materijala izabrati jednu odgovarajuću situaciju i podijeliti ju djeci
kao radni materijal. Nakon što se
obradi odabrana situacija, može se
prijeći na konflikt, koji se dogodio.
Prethodno prorađena rješenja sada
se prenose na konkretne konfliktne
situacije. Materijali se mogu dobro
koristiti ne samo u nastavi jezika
nego i u drugoj stručnoj nastavi.
Kao pristup liječenju agresivne
djece i njihovih obitelji izabrana je
dječja terapija ponašanja i savjetovanje roditelja, dakle od početka
jedan dvotračni postupak. Taj se
pristup održao tijekom godina, iako
su obiteljsko-terapijski koncepti uvijek iznova navodili da mogu
puno izravnije i jednostavnije riješiti probleme. Nažalost, terapijska
stvarnost izgleda potpuno drugačije: agresivno ponašanje stabilan je
poremećaj ponašanja, koji se već i
u djetinjstvu jako teško mijenja.
Knjiga koja je pred vama isprobana je zbirka materijala koji su tijekom godina, a i u ovom izdanju,
aktualizirani korak po korak. Aktualizirano znači da su pri planiranju elemenata terapije uvažavani
novi znanstveni rezultati o uzrocima agresivnog ponašanja. To znači
i da su materijali za praktičan rad s
djecom i obiteljima dalje razvijani
u skladu s vremenom.
Uz knjigu je priložen CD na
kojem se nalaze pripadajući radni
listovi.
Ivna Dorić
Plima uspomena
O
Marijana Jaić
Iza oblaka, roman
ALFA
Zagreb, 2010.
Djelo ima
elemente
društvene
kronike s
psihološkim,
pedagoškim
i didaktičkim
nijansama
dakle krenuti u iščitavanje
ovoga slojevitoga djela čija
se priča vrti oko učiteljice
i novoga učenika koji se pojavi u
razredu i koji ne uči i ne sluša i na
svakom koraku krši sva pravila dobroga odgoja i lijepog ponašanja?
Možda od prošlosti kao sastavnice života svakog pojedinca, od
borbe protiv prošlosti, od rata i njegovih nepreglednih posljedica, od
djetinjstva i istih takvih posljedica,
od svakodnevnih sitnica, od razlika ljudskih karaktera, od kratkih
rečenica koje tvore jednako kratka
poglavlja u fizičkom smislu, ali
prebogata emocijama i obratima,
ili od metafora koje nas tjeraju na
iščitavanje, a ne površno čitanje...
Oblačan dan..., vatromet munja..., vremenske su prognoze kojima počinje ili završava nijema
ili nedorečena komunikacija Nje
(autorice) i Matije. Nje, koja se
najradije vraća tišini ispod mosta, i
Matije, koji je sve osim tišine. Kao
da joj nije dovoljan njihov, samo
linearno, oksimoronski spoj, ona
ga pojačava prolomima oblaka,
prekida nezavršenim razgovorima,
lupanjem vrata i svojim tihim koracima na putu kući.
Nedorečenost mnogih dijaloga
pridonosi nabujalim emocijama,
koje kidaju nametnute interpunkcijske zakone prezentirane brojnim točkama. Iritantnim točkama,
jer su one u djelu prisutne baš kao
i zakoni u državi - puka forma, dok
je život nešto potpuno suprotno.
Upravo taj život zadivljujućom
snagom ruši slova zakona, daje
smisao ponovnom pokušaju nakon
pada:
I to je bio život, njihov mali svijet u kojem su osjećali bliskost,
mnogi od njih veću nego što su ju
imali u vlastitom domu. A ona je
bila dio tog svijeta i zato je voljela
svoj posao.
Opipljivo vezanje za djecu možemo tumačiti kao još jednu frontu
u borbi s prošlošću, bitku kojoj možemo uvjetno dati i naziv: Majka;
pokušavala je nadomjestiti propuste vlastite majke kroz toliko davanje sebe svojim učenicima (vlastita
pobjeda ili nesebična pomoć?), a
sve znajući da će ih izgubiti, da će
ju oni neminovno ostaviti.
Djelo ima elemente društvene
kronike s psihološko-pedagoškodidaktičkim nijansama, jer u svojim slojevima obrađuje društvene
probleme, od nasilja u obitelji i
društvu, međuljudskih odnosa, čija
je glavna karakteristika površnost
koja vodi u globalno otuđivanje
pojedinca, što onemogućava rješavanje zajedničkih problema, pa svi
završavamo u začaranom krugu,
čiji izlaz vodi samo u novi, dublji
krug.
Ona je iznimka u toj priči, ali
samo iznimka koji potvrđuje pravilo, neshvaćena od kolega koji
slijede slovo zakona.
Jedino što je mogla ispraviti u
toj priči jest vlastiti doživljaj svoje
prošlosti, i samo ona može znati je
li uspjela.
Ivana Golić
Kaj
Časopis za književnost i
umjetnost
godina XLIII., broj 1 - 2,
Zagreb, 2010.
S
adržajno je ovaj broj Kaja podijeljen na nekoliko poglavlja,
odnosno tematskih cjelina. Tematska cjelina Suvremena kajkavska
književnost donosi rukovet novih
kajkavskih pjesama Emilije Kovač
pod zajedničkim naslovom V krugohodenje... pesemčinjenje. Tu su
zatim kratki prozni uradci Marije
Drobnjak Posavec, Ivice Jembriha
Cobovičkog i Slavice Sarkotić s 5.
natječaja Kajkavkoga spravišča za
kratku kajkavsku prozu te ulomak
iz veće poeme Ivana Večenaja Na
ovom tlu.
Tematska cjelina naslovljena
Bartolićiana donosi radove sa
znanstvenoga skupa u prigodi 80.
obljetnice rođenja prof. dr. sc. Zvonimira Bartolića (1930. - 2009.),
održanoga 19. veljače ove godine u
sklopu Tribine Kajkavskoga spravišča, kojom su priodom o ovom iznimnom i samozatajnom znanstveniku i književniku govorili Joža Skok,
Zvonko Kovač, Denis Peričić, Mijo
Lončarić, Dragutin Feletar, Đuro
Vidmarović, Stijepo Mijović Kočan,
Tomo Blažeka i Ernest Fišer, čiji
rad međutim nije objavljen u ovome
broju Kaja.
Rurika Jezičnica kajkaviana donosi rezultate osmog natječaja za
kajkavske književne radove učenika srednjih škola Republike Hrvatske kao i rezultate prvog natječaja
za čakavske književne radove učenika srednjih škola RH. U istoj rubrici Đuro Blažeka i Erika pišu o koncepciji Rječnika pomurskih Hrvata
(Budimpešta, 2009.) koji je nastao
kao plod višegodišnjih istraživanja
kajkavskih mjesnih govora hrvatske
manjine uz rijeku Muru u Republici
Mađarskoj.
Mogućnosti
Časopis za književnost,
umjetnost i kulturne
probleme
god. LVII., broj 4 - 6, Split,
travanj - lipanj 2010.
M
ate Maras, književnik, urednik
u nakladničkim kućama, diplomat i nadasve vrsni prevoditelj s
engleskoga, talijanskoga i francuskoga jezika, koji je prvi na hrvatski preveo sabrana djela Williama
Shakespearea - 38 drama, sonete
i druge pjesme - objavio je novome broju splitskoga književnoga
časopisa Mogućnosti scenarij za
igrani film o Grguru Ninskom koji je
nastao još 1979. godine, ali očito u
ono vrijeme nije bilo mogućnosti za
snimanje filma po tom scenariju.
Pod naslovom Marin Sabić,
obraćenik osamljenik akademik
Mirko Tomasović piše o Marinu Sabiću (Stari Grad na Hvaru, 1860.
- Vis, 1923.), po struci diplomiranom pravniku, koji kao književnik
nije ostavio velik opus, ali se jasno
izdvaja od stihotvorstva u Dalmaciji na prijelazu stoljeća. Nažalost,
Sabić spada među najnepoznatije
pjesnike iz toga razdoblja, premda
i kao pjesnik i kao književni esejist
zaslužuje istaknutije mjesto u kontekstu hrvatskoga modernizma, tvrdi Tomasović.
Hrvoje Čulić piše o Miri Glavurtiću, pjesniku i slikaru, iznimnoj i
osebujnoj umjetničkoj pojavi druge
polovice 20. stoljeća. Rođen u Kotoru, Hrvat po nacionalnosti, školovao se i najveći dio života proživio
je u Beogradu, odakle se 1992.
godine iselio u Hrvatsku, odnosno
u Rovinj. Čulićev tekst je zapravo
prošireni pogovor Glavurtićevim
izabranim pjesmama koje bi uskoro
trebale izići iz tiska. Od ostalih priloga izdvajamo zanimljiv tekst Jošue
Trahtenberga o srednjovjekovnim
predodžbama o Židovima i njihovoj
povezanosti sa suvremenim antisemitizmom.
Obnovljeni život
Časopis za filozofiju i
religijske znanosti
vol. 65., broj 3., Zagreb, 2010.
Č
ak četiri članka u novome broju
časopisa za filozofiju i religijske
znanosti Obnovljeni život posvećena su temama iz književnosti, odnosno poznatim hrvatskim i svjetskim književnicima. Ove godine
navršava se 100 godina od smrti
dvaju planetarno slavnih pisaca Amerikanca Marka Twaina i Rusa
Lava N. Tolstoja. Vladimir Lončarević u uvodniku pod naslovom Mark
Twain - između talenta i mudrosti
ističe veliko značenje koje M. Twain
ima u američkoj i svjetskoj književnosti, posebice se osvrće na njegov
smisao za humor te odnos prema
vjeri i Bogu. “Može se reći da je na
neki svoj način vjerovao u Boga, ali
nije vjerovao Bogu“ - piše Lončarević i dodaje kako će mnogo toga
o njegovu životu i radu rasvijetliti
opsežni memoari koje je napisao
potkraj života, zabranivši njihovo
objavljivanje do stote godine od
svoje smrti.
O “slučaju Tolstoj“ pod naslovom
Kroz filozofiju do smisla života piše
Josip Berdica koji nastavlja nova filozofska iščitavanja L. N. Tolstoja u
hrvatskoj filozofskoj misli prigodom
stote godišnjice Tolstojeve smrti.
Dean Slavić bavi se strukturom
romana Vježbanje života Nedjeljka
Fabrija, a Ivica Raguž daje kratki
teološki pogled na misao Alberta
Camusa prigodom pedesete obljetnice smrti, stavljajući u središte promišljanja Camusov ateizam i njegovo poimanje kršćanstva. Od ostalih
priloga izdvajamo članak Petra Tomašića o strukturalnim uzrocima
siromaštva u Republici Hrvatskoj te
članak Dubravka Arbanasa o bitnim
odrednicama filozofijsko-teologijskog mišljenja njemačkoga filozofa
i teologa Paula Tillicha.
Priredio I. Rodić
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
OBLJETNICE
GODINA
Prijemni ispit za gimnaziju
Čujemo iz pouzdana izvora, da se je ravnateljstvo i ove
godine poslužilo pravom, što mu dava čl. 60. osnove gimnazijalne, te je izpitu podvrglo sve dječake, što su iz
četvrtoga pučkoga razreda stupili u prvu latinsku školu.
Po istom se čl. zahtieva, da takov učenik umije okretno
čitati i pisati ne samo hrvatski, nego i njemački, gdje se
taj jezik uči u pučkih školah; zatim da znade početke iz
slovnice materinskoga jezika, da umije okretno tumačiti
proste i popunjene izreke, da umije pisati po diktiranju,
izbjegavajuć takove pogreške, koje se daju po glavnih pravilih izpraviti, pače da znade i glavne razstavnike metati.
Iz računstva se traže četiri glavne vrsti s cielimi brojevi i
sa slomci, napokon i jednostavne proporcije.
Napredak
Br. 3 / 1. studenoga 1860.
Njemačko-hrvatski rječnik
Njemačko-hrvatski riečnik g. Bogoslava Šuleka gotov
je već sa svim. Iznosi do 100 tiskanih tabakah i stoji 10 st.
50 nv. Može se dobiti kod izdatelja Franje Župana knjižara
u Zagrebu. „Ovo je kao što veli „Danica“ dosada na svaki
način najbolji riečnik hrvatski (ili srbski, što je sve jedno),
jer je vriedni g. sačinitelj uzeo u njega i one rieči, koje su u
srbsko-hrvatskoj književnosti stekle pravo gradjanstva.“
Napredak
Priredila
Štefka Batinić
100
GODINA
Naučno putovanje
Sudrug Iv. Tomašić i naš urednik preduzeli su naučno
putovanje Moravskom, Češkom, Donjom Austrijom i Štajerskom. Svrha putovanja bijaše im, da razgledaju i prouče
zavode za uzgoj zapuštene djece i druge novije školske
uredbe. Pregledali su škole u Brnu, Pragu, Libnu i Karlinu, Eggenburgu, Beču i Grazu. O tom putovanju priopćit ćemo više poučnih crtica. Našli smo prekrasnih stvari,
koje su nas upravo zadivile, naročito moderno uredjenje
školskih zgrada.
Škola
Br. 11 i 12 / studeni i prosinac 1910.
Viktor Car Emin
Viktor Car Emin
(1870. - 1963.)
Dobri duh Družbe
sv. Ćirila i Metoda
Plodan
književni i
prosvjetni
rad obilježili
su dugi
radni i
životni
vijek
Viktora Cara
Emina
Br. 4 / 15. studenoga 1860.
PRIJE
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
U
čitelj, pisac i publicist Viktor Car
Emin jedan je od najpoznatijih
istarskih kulturnih djelatnika koji
je više od 70 godina zastupao prava i interese istarskih Hrvata. Rođen je 1. studenoga 1870. godine u selu Kraju nedaleko od
Lovrana, gdje je završio talijansku osnovnu školu, a zatim jedan razred mađarske
gimnazije u Rijeci. Nakon napuštanja gimnazije i dvogodišnjeg staža trgovačkoga
šegrta, upisao se na hrvatski odjel trojezične učiteljske škole u Kopru, koju je završio
1889. godine. Do 1900. radio je kao učitelj
u Sovinjaku, Lipi i Voloskom. Istodobno u
Našoj slozi objavljuje prve pripovijesti i rodoljubnu poeziju.
Književni i prosvjetni rad obilježili su
dugi radni i životni vijek Viktora Cara Emina. Njegovo prosvjetno djelovanje prelazilo je okvire učiteljskog rada. Godine 1895.
postao je tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda
za Istru i na toj dužnosti ostao više od dva
desetljeća. Družba je osnovana 1893. godine s ciljem osnivanja i uzdržavanja hrvatskih škola u Istri. O svom radu u Družbi
Car Emin će kasnije zapisati: „Ništa me u
životu nije tako zaokupljalo kao ova naša
ustanova, i ni jednoj se nisam misli posvetio takvim zanosom kao napretku ove naše
institucije.“
Učitelji u Družbinim školama bili su i
učitelji naroda. O tome u svojim „Uspomenama“ Car Emin piše:
Ali naše ravnateljstvo svraćalo je sa svoje strane nemalu pažnju i na izvanškolski
rad svojih učitelja. Taj se rad kretao u tri
pravca: u kulturnom, gospodarskom i političkom. Družbin je učitelj držao tečajeve za
nepismene, pobijao neznanje kod odraslih,
priređivao predavanja, proslave i druge
kulturne svečanosti. Budući u najtješnjem
doticaju s narodom, on mu je čitao novine
i poticao ga, da ih i sam čita, obavještavao
ga o dnevnim svjetskim i narodnim događajima, pripravljao ga za izbore, vodio ga
na javne skupštine - u svemu bio je s njime
jedna duša, jedno srce.
Zbog odbijanja premještaja u Sveti Matej kod Viškova 1900. godine ostao je bez
učiteljske službe, što je rezultiralo intenzivnijim političkim i publicističkim radom.
Od 1905. godine ponovno je u školi, i to
kao upravitelj Škole za daljnju naobrazbu u
Opatiji, zatim kao ravnatelj osnovne škole
u Ičićima (1911.) te od 1915. do 1918. godine kao gimnazijski nastavnik u Opatiji i
konačno od 1921. do 1925. kao nastavnik
ženske gimnazije u Sušaku. Posebno je teško bilo za vrijeme ratnih godina. O tom Car
Emin kaže:
Teški su to bili dani. U gimnaziji 26 sati
na sedmicu, onda briga oko Družbe, oko
izgladnjele djece i još k tome novinarski
rad (u ono vrijeme već su bile počele
izlaziti na Sušaku „Primorske novine“
- sve je to bilo iznad mojih fizičkih sila.
Ali me je držala vjera u konačni uspjeh
pravde, vjera koju sam ulijevao i u sve
oko mene. Držao sam se one: nadaj se,
kao da će se već sjutra sve sretno svršiti,
a radi kao da će ova ratna strahota potrajati cio vijek.
Neposredno pred rat prestao je izlaziti i
dječji časopis Mladi Hrvat kojeg je Viktor
Car Emin pokrenuo 1909. godine i uređivao zajedno s Rikardom Katalinićem Jeretovim. Prvo je godište časopis izlazio pod
imenom Mladi Istranin, ali je već od drugog godišta promijenio ime u Mladi Hrvat.
Među suradnicima tog zanimljivog dječjeg
lista bili su Vladimir Nazor i Ivana Brlić
Mažuranić. Dvadesetih godina Viktor Car
Emin ponovno pokreće i uređuje dječji
časopis. Novi Mladi Istranin izlazio je od
1922. do 1928. godine kao prilog Pučkog
prijatelja, Istarske riječi i Veza.
Književni opus Viktora Cara Emina obuhvaća pjesme, drame, romane te kratku i
memoarsku prozu, često nacionalno angažiranu i tendencioznu. Jedan je najvažnijih
predstavnika druge generacije istarskih
preporoditelja. Za svoj je rad dobio brojna
priznanja, a od 1951. godine član je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
U svojoj je autobiografiji zapisao: „Dok pišem razne novinske članke i feljtone, čini
mi se ponekad, kao da pišem neko poglavlje iz romana mojeg malog ugroženog zavičaja, a pomalo također i iz romana mog
vlastitog života“, a zatim i sljedeće: „Moj
je rad išao uvijek usporedo s mojim nacionalnim osjećajem. Ja mislim, da je u tome
sve rečeno i da je to u mojoj biografiji prvenstveno važno.“
Viktor Car Emin je umro u Opatiji, 17.
lipnja 1963. godine.
Predavanje o esperantu
Gosp. Josip Anschau predavao je dne 15. rujna o. g. u
jesenskoj skupštini osječkoga učiteljskog društva „Zajednice“ o esperantu i učiteljstvu. To je predavanje štampano
u godišnjaku „Mi“, štono ga je ovih dana u vrlo ukusnoj
opremi izdao „Klub hrvat. književnika“ u Osijeku. Na to
predavanje osvrnuo se u najnovijem broju pariskog esperantskog lista „La Revuo“ hrvatski književnik Mavro Špicer, pa pohvalno ističe prednosti toga lijepog predavanja.
Hrvatski učiteljski dom
Br. 22 / 20. studenoga 1910.
Iz svjetskog pedagoškog tiska
U „Rassegna nationale“, 15. rujna crta A. Ghignoni uzgojni zavod nove vrste u Veneciji (Giudeca). U zavodu će
se razvijati darovi djeteta prekinuvši s predrasudama dosadašnje škole i ne odaljujući dijete nikad od obiteljskoga
života. Danas se u školama niveliraju inteligencije prenapravljajući ih sve prema istom tipu, svi učenici obučavaju
se po jednakoj rutini, ne obazirajući se ni malo na značaje,
ne proučava ih nitko, čitav uzgoj je jednolična disciplina,
ne brine se nitko za higijenu kao ni za uzgoj volje. „Obiteljska škola“ neprestano će paziti na dijete, kao što to čine
otac i mati: odbijat će od njega sve zlo, a okružit će ga
svim, što bi moglo uvećati njegovu dobrobit u sadašnjosti
i budućnosti, a kad pokaže sklonost za koju vrstu života,
razvijat će ga u tom smjeru.
Preporod
Br. 11 / studeni 1910.
PRIJE
50
Najskuplja škola na svijetu
Najskupljom školom u svijetu smatra se danas poznati engleski koledž Harow u kojemu se školovao i
Winston Cherchil. Školovanje u toku jedne školske godine stoji po učeniku u toj školi oko 900 hiljada dinara, tako da je ta škola nešto skuplja i od ekskluzivnog
koledža Eton koji je dosad važio kao najskuplja škola
na svijetu.
Školske novine
Br. 34 / 28. listopada 1960.
Akcija opismenjavanja na
Kubi
Kada je pobijedio na Kubi revolucionarni pokret
Fidela Castra prije 22 mjeseca, Kuba je imala oko 40
posto nepismenih na 6 i pol milijuna stanovnika, od
čega preko pola milijuna djece siromašnih seoskih porodica koja uopće nisu mogla pohađati školu. Sada je
Kubanska vlada odlučila da u toku 1961. godine likvidira nepismenost. Ovaj bi cilj trebalo ostvariti, prema
planu Vlade, otvaranjem velikoga broja škola za svu
djecu koja podliježu školskoj obavezi i dobrovoljnim
GODINA
akcijama učitelja i studenata na opismenjavanju odraslih.
Hiljade i hiljade škola dobilo je od Ministarstva prosvjete velike kredite da bi nabavile namještaj i nastavna
pomagala. U tu su svrhu lanjske godine krediti za prosvjetu povećani za dvanaest puta. Udžbenike i pribor
dobili su svi obveznici besplatno.
Školske novine
Br. 34 / 28. listopada 1960.
Priznanja Viktoru Caru
Eminu
Član Izvršnog vijeća Sabora Pero Car predao je u utorak 1. o. mj. u Opatiji Orden bratstva i jedinstva prvog
reda našem poznatom književniku i borcu za slobodu
Istre Viktoru Caru Eminu, kojim ga je odlikovao predsjednik Republike Josip Broz Tito. Pero Car je ujedno
čestitao Viktoru Caru Eminu devedesetgodišnjicu života
i 70 godina plodnog aktivnog bavljenja književnim radom.
Povelju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti predao je slavljeniku član Prezidijuma ove institucije
Gustav Krklec. Predsjednik Narodnog odbora riječkog
kotara Franjo Širola uručio je slavljeniku povelju Narodnog odbora ovog kotara.
Školske novine
Br. 35 / 4. studenoga 1960.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Priređuje Anđelko Jelin
Odlični hrvatski zbore, vrlo poštovane gospođe i gospodo!
V
i ste svi školovani, pa će i vama svima poznato biti kako se je naš Gaj,
kad se je vratio iz Graca dotično
iz Praga, hvalio, da mu je tadašnji najveći
pjesnik, a možda još i danas najveći slavenski pjesnik, Jan Kolar, namazao usta kao
medom i da je on zato postao tako veliki
Slaven. I kako je taj pjesnik Kolar namazao
Gaju usta medom, tako je to učinio sada
nama svima, a i meni naš časni starina profesor Klaić. Za njegovog govora pomislio
sam, od kolike bi koristi bilo, kad bi naši
političari često dolazili na ovakove divane.
Pokojni Rački imao je taj običaj, kad bih
ja došao k njemu, da je najvolio govoriti
baš o onom, što nam je danas spremio profesor Klaić, naime o unutarnjem uređenju
hrvatske države za narodne dinastije, a napose o školstvu. Pokojni Rački bi običavao
kazati: »Čujte vi stekliši, da vi stekliši na
sveučilištu samo prolistate ono o uređenju
hrvatske države za narodne dinastije, bili
bi i svjesniji i pametniji, a tako ste vi sada
samo nekakav mošt, koji uvijek vrije, a šta
će iz toga mošta biti, da li vino ili ocat, to
se ne zna. Da vam je ta historija poznata,
onda biste bili smjeliji, pametniji i odvažniji. [...]
Vidite, gospođe i gospodo, kad je nama
malo prije vaš predsjednik Tomašić govorio
ovu povijest učiteljskoga društva i spomenuo
one zakjučke na Ozlju gradu, bilo je tamo i
to, da će oni sastaviti jednu osnovu školskoga
zakona, koja će biti napredna, moderna i doista smo mi danas iz ovoga predavanja kao iz
onoga prilikom prošle proslave više saznali,
nego da smo pročitali jedan savršeni školski zakon, jer smo dobili onaj pravi duševni
kontinuitet ili onu neprekidnost duhovnoga
života, koja je narodima tako potrebna kao
i svakom pojedincu. Pojedini čovjek, kad se
slomi, to je tragika, sad bio to čovjek gospodin, aristokrata, činovnik ili jedno jednostavno čeljade, a isto vrijedi i za narod. Strašno je
bilo, to se je prije viđalo, ali danas toga više
nema, da na primjer jedan seljački momak
ide zagrebačkom Ilicom i pusti svoju majku
naprijed, jer se stidi, da ne bi ljudi rekli, da je
seljakinja njegova majka.
Ja vam velim, gospodo, tko se stidi svoje
majke, taj će sutra izdati domovinu. (Tako
je!) I sve teškoće samo od tuda nastanu.
M
i smo također historizirali previše, a premalo smo znali. Moje je
duboko uvjerenje, da mi ne bismo
imali bili onakovih prilika u našoj novijoj
prosvjetnoj politici, a reći ću i one sramote, da dotični gospodin ministar, koji je
radio, nije bio tako lud i htio provesti, da
svi žitelji od Maribora do Gjevgjelije moraju biti isti. To nije pedagogija, odgoj, jer
pedagogija ne smije značiti eliminiranje ili
uništavanje tisućgodišnje hrvatske kulture. (Burno odobravanje i pljesak). I vidite,
gospodo, kad su meni neki dan došli izaslanici Jugoslavenskog udruženja i stali se
tužiti, kako ja gonim i gonim njihove članove, da sam protjerao 700 učitelja i t. d.,
ja sam ih saslušao, a kada su svršili rekao
sam im: »Draga gospodo, to nije istina na
vašu i moju sreću. Toga nije i ne će biti.
Vas imade tude različitih stranaka. Vi ste si
postavili jedan cilj, a ja bih rekao, da je taj
cilj skoro politički više nego kulturni, ali ja
vam velim, vaši drugovi Hrvati, kojih nije
500 nego nekoliko hiljada, sedam hiljada,
oni predstavljaju jednu etičku silu. Vi znate o onoj ptici, koja u svoje gnijezdo nešto
radi. Velim vam, da nema prosvjete bez etike i tko je kadar pljunuti na svoje, taj nije
pedagog.« (Burno odobravanje, pljesak.)
29
Temelj i zadaća pučke
škole u narodnoj prosvjeti
www.skolskenovine.hr
Stjepan Radić
Budući da je 1925. godine Savez hrvatskih učiteljskih društava bio pod tzv. »Obznanom« te njegovim organizacijama i članovima rad onemogućen, Hrvatsko učiteljsko društvo za grad Zagreb i
okolicu 11. ožujka 1926. svečanom je skupštinom u zagrebačkoj gornjogradskoj vijećnici obilježilo
tisućgodišnjicu hrvatskog kraljevstva.
Na tom skupu oduševljeno pozdravljen, Stjepan Radić – tada ministar prosvjete u jugoslavenskoj
»vladi Narodnog sporazuma« – obratio se hrvatskim učiteljima nadahnutim, vizionarskim govorom
koji prenosimo (skoro u cjelosti) prema tekstu objavljenom u Hrvatskom učitelju (br. 1-12. / 1925.).
Ja sam tima učiteljima rekao na koncu: »Vi
ste došli k meni uime učiteljstva, a mogli
ste doći k meni kao Srbi, a ja vam kažem,
da se nijednome Srbinu ne će zato ništa dogoditi, ako je dobar Srbin, ali i ako je dobar
pedagog, dobar učitelj, ali ja vam kažem,
da se ni Hrvatima ne smije ništa dogoditi
samo zato, što su Hrvati, a kraj toga dobri
pedagozi.« (Burno odobravanje, pljesak.)
Tom sam prilikom upozorio gospodu na
ustanove ustava, a to je pozitivni zakon, to
je razvoj, to je život, a naš život ne smije
ići i ne ide za tim, da ruši, da nivelira, već
mora ići za tim da stvara, da koncentrira.
Ja sam za koncentraciju ne samo nas Slavena Srba, Hrvata i Slovenaca, nego svih
naroda. Nisam za to samo ja, nego i veći i
jači su za to.
Š
to se je radilo u Ženevi? Cijelo čovječanstvo ide za jednim zakonodavstvom, ide za formulacijom zahtjeva i
potreba. Naravski da svima državama ostaje
potpuni suverenitet. Ono što se radi u Ženevi u velikom, treba da mi radimo kod kuće
u malom. Osobito na području školstva. Ja
sam u tom pravcu ovih dana dobrim dijelom već završio onaj pripravni rad, u kojem
sudjeluje i ovo društvo učiteljsko, rad, koji
nam ima dati školsko zakonodavstvo u potpunom smislu riječi, dakle zakon za pučke
škole i t. d., sve to u jednom zakonu. Sve
ono, što ste vi na tom polju radili, sve što su
na tom polju radili ne samo srpski učitelji
prije ujedinjenja, nego i moji predšasnici za
prijašnjih vlada, skupit će se, a ima u tome
mnogo dobra, prem nije sve dobro. Reći ću
vam, da znate, koju će nastavu – ako Bog
da – imati sveukupno školstvo. Vidite i
znate, čuli ste, da je u parlamentu meni bilo
prigovarano, da ja najedamput ne ću tako
zvanih državnih školah, državnih gimnazija, državnih osnovnih škola, a to da je baš
najveći triumf demokracije, jugoslavenske
misli, a to da ja hoću porušiti. Što je državna škola? Mi smo svi država. Kada je narod
organiziran, kad ima svoj suverenitet, svoga vladara, svoj parlamenat, svoju vladu,
svoju administraciju, svoje uređenje, onda
je to država. Narod je država. Kad toga
nema, onda je raja ili poluraja ili je u kaosu i metežu. Nema države bez naroda, a
kamoli protiv naroda. (Tako je!) I državna
škola to ne može značiti drugo nego narodna škola, a narodne škole su u Hrvatskoj
hrvatske narodne škole. (Burno odobravanje i pljesak.) Može da se misli na školu
kao državnu obzirom na taj moment, tko će
se za školu brinuti. Ja sam to razložio. Ako
će se brinuti samo država, koja ima toliko
drugih velikih briga, a to je vojska, naša
narodna obrana, bez koje ne možemo biti,
jer se moramo braniti; to je saobraćaj, jer
bez saobraćaja nema demokracije, nema
civilizacije; to sve mora biti, onda to ne će
biti dobro. Jer, gospodo, školskih obvezanika imade 1,200.000, a na papiru ih ide
u školu u 800.000. Po našoj statistici ne
ide 40 posto djece u školu, a u stvari ih ne
ide 50 posto. Nama treba odmah sagraditi
500 do 600 novih škola, da možemo naše
školske sposobnjake u njima smjestiti. To
bi stajalo 400 do 500 milijuna, a dalo se je
20 milijuna. Prema tome kad se znade, da
država ne može više dati, ne bi ovim putem
nikada kod nas prestao analfabetizam, a to
je užas, da polovica naše djece moraju izostajati iz škole. Treba prema tome da škole
gradi sam narod, selo, općina, županija, zajedno sa državom, da država i narod učine
sve, što mogu. Na taj način će se podići i
tisuću škola. Ako narod dade sve, kao što
ljudi sve daju, što mogu, materijal, kamen,
težake i t. d., onda može država nadoplatiti
kako gdje, negdje 20.000, a negdje 50.000
i škola je gotova. To nije pitanje vlasti, nije
to ono pitanje, što je neki gospodin mislio,
da državna škola znači jednu filijalu državne žandarmerije. To je mnogo jača stvar,
to je duh svih naših vijekova, koji treba da
harmonički skladno rade. Harmonija nije
niveliranje. Ne može biti sloge, ljubavi i
jedinstva, ako to znači uništenje. (Tako
je, živio!). Gospodo, ja vam velim da po
osnovi, koja se sada izrađuje, škola ne će
biti u tom smislu državna kako se htjelo.
Škole su u prvom redu narodne škole i to
onoga naroda, šta više onoga sela, koje ih
gradi. One treba da izrastu iz naroda, a ne
da se nameću narodu odozgora, jer sve, što
se nameće odozgora to je kržljavo, a demokracija znači život, znači graditi odozdola,
to znači prikupljanje i moralnih i svih drugih snaga.
Ovdje je jedno vrlo važno pitanje, hoćemo
li mi ostaviti škole ovakove kakove su sada,
to jest hoćemo li ostaviti djecu kao do sada u
školi svojih 4, 5 godina, ili ćemo se za tu djecu brinuti i dalje od 11, 12 godina sve tamo
do 18. godine, u kojim se godinama stvara
čovjek. U tim godinama on postane ili pravi
čovjek ili nevaljanac. To pitanje su svi kulturni narodi kao amerikanski i engleski riješili.
Ja mislim, da o tom, da bi prestala pučka škola sa 10. godinom, nema ni govora. Neka se
ide u školu do 16. godine. Odrasliji neka idu
zimi u školu, jer u ljetu imaju posla kod kuće,
a mala djeca neka idu u školu preko ljeta, a
ne preko zime, jer prostorije su i onako iste.
Na te se stvari mora misliti. Onda je važno
pitanje glede čitanka. Primorci neka imadu
svoje čitanke sa svojim dijalektom. Srijemci
i Bačvani opet svoje. Čitanka mora biti i sadržajem i jezikom udešena prema svojoj okolini, mora dijete, kada dođe u školu, da misli
kao da je došlo samo iz jedne sobe u drugu
svoje kuće.
U
Italiji, Francuskoj, gdje su najveći
centraliste, imaju osnovne čitanke
za prvi i drugi razred u dotičnim
dijalektima. A državni jezik je kod nas
ijekavština isto tako kao i ekavština, kao
i slovenački jezik, kao i latinica i ćirilica.
To je zahtjev pedagogije, zahtjev kulture.
Tako je radio pokojni Filipović, a u tom su
duhu radili i srpski učitelji. Njima je jedino falio, što i vama fali, da njihovo obrazovanje akademsko nije bilo u skladu sa
njihovim pedagoškim obrazovanjem. Priznajem, da to nije bilo moguće, jer kako su
prije izgledale preparandije, tko je tamo bio
učitelj? Ako se je metnulo srednjoškolskog
profesora, on nije bio dobar pedagog, jer
na sveučilištima se misli, da ne treba pedagogije. I ti profesori nisu bili dobri. Ako
se je pak metnulo na preparandiju jednog
učitelja za profesora, koji je recimo morao predavati fiziku ili matematiku, ni on
to nije znao. Znao je taj predmet za sebe,
ali ga nije umio predavati, jer nije imao
metode. Mi smo improvizirali tako zvane
više pedagoške škole, u kojoj su kandidati
učitelji. Samo moramo stvar još malo bolje usavršiti, da one ne traju 3 do 4 godine,
nego 5 godina, da se recimo prve tri godine
dobiva opća naobrazba, koja se u četvrtoj
godini zaokruži, a u petoj godini dolazi na
red sama pedagogija. Dosad se je od jednoga mladića sa 18 godina tražilo da bude već
definitivan čovjek, to je isto tako kao kad bi
mi jednoga čovjeka, koji ne zna plivati bacili u more. Taj bi se udavio. To ne ide tako.
Mora se tako raditi, da taj mladi čovjek
dođe jednom starijemu drugu i da bude pod
njim recimo godinu dana, ne dvije godine,
od takvoga će onda biti dobar učitelj. Do
sada je praksa učiteljska bila martirij, mu-
Stjepan Radić
čenje i za učitelja i za đaka. Te nam stvari
moraju biti na umu.
Mi treba da u školstvu prikupimo svu snagu, svu vedrinu, svu radost života i svijest naroda, koju nam daje samo dobro poznavanje i
pravilno shvaćanje narodne povijesti.
Onda treba imati ravnotežu, ekvivalent sa našim ostalim svijetom. On negdje juri naprijed, negdje se spotiče.
Nisu veliki narodi tako harmonični, kako se
nama čini, jer veliki narodi imaju jačih potresa i težih zadaća, a krivo je mišljenje, da u
kulturi moraju veliki narodi voditi. U kulturi
treba da mali narodi vode, jer je očita stvar,
da cvijetnjak može biti bolje obrađen, nego
njiva. Mali narodi su cvijetnjaci čovječanstva; voćnjaci, ako hoćete i vinogradi, a veliki
narodi su njihove šume i džungle.
Mali narodi treba da svu svoju moralnu
snagu, svu svoju umnu snagu ulože u svoje
škole. Sve je drugo također do neke mjere potrebno, ali ovo je prvo.
K
ad se razvije politika narodnoga
sporazuma, ne ću reći do kraja, nego
samo na četvrtinu, tad će nestati u
Beogradu straha pred nečim čega nema,
pred nekim sablastima – a oni su dosad vidili sablasti, – gdje se god javilo hrvatstvo,
nazivali su to separatizmom, a ja vam kažem, da što smo mi jači kao Hrvati, to će i
država biti jača. (Odobravanje i pljesak)
Što smo bogatiji, prosvjećeniji, to mi nosimo veću ideju u ovu našu zajednicu i to će i
država biti jača i čvršća, nego da u nju dođemo praznom torbom.
Mogu prema tomu reći, da je Hrvatska bila,
da Hrvatska jest i da će Hrvatska biti (Burno
odobravanja i pljesak) samo bih još tu dodao:
Hrvatska je bila i svoja i sa svojim susjedima.
Znadete, da smo za Ljudevita Posavskoga bili
na Timoku; bili smo za kralja Tvrtka u Bosni,
jednom riječju bile su nam različite granice,
ali ovakovih granica, kao što ih imademo danas, toga još nije bilo. Nikada nismo bili tako
ujedinjeni, nikada nismo imali toliko mora u
svojoj vlasti, niti toliko prirodnih bogatstva,
a nikada nismo ni imali ove pameti, koju danas imademo, a niti još danas nije do kraja
razvita.
Samo jedno mora biti, u politici mora biti
etike.
Sad imamo u parlamentu na dnevnom redu
proračun, koji mora da bude skoro gotov. Odmah poslije toga će doći na dnevni red školstvo [...]
S
reća je, da nije došlo do građanskog
rata, jer bi to bila propast i hvala
Bogu, da se je spriječilo, da do toga
nije došlo. Došlo je do suradnje, do kooperacije, a to je najljepša stvar, naročito za
nas slavenske narode, kojima je čitavi život
jedna suradnja. [...]
Samo jedna godina plodnoga zakonodavnoga rada naročito na polju naše narodne
prosvjete i to u skladu sa pedagogijom i iskustvom zapadne demokracije i vidit ćete, kako
će se stvari razviti. Onda ne će biti moguće i
nema toga čovjeka, zvao se kako mu drago,
da vodi ministarstvo prosvjete poput ministra
policije, jer tu ste vi, tu je vas 22.000 učitelja,
koji činite generalni štab, koji ne ćete dozvoliti upotrebu žandarskih metoda. Milijuni pak
naše djece čine našu armadu, a i uzora imamo
gotovih, jer čovječanstvo nije od danas. Naše
korijenje je dublje od hiljadu godina. I krošnja našega stabla diže se visoko, da dosegne
do samog dragog Boga, a svi vi osjećate, što
to znači imati krošnju, koja se diže u visinu.
Crvići pak neka i dalje po podu puze, a mi
ćemo biti i ostati što i jesmo, ljudi i Hrvati.
Živili! (Burno odobravanje i pljesak. Dugotrajno klicanje: Živio Radić!)
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Nedoumice
Izlasci - zabava
ili bijeg od
stvarnosti
Zašto se neki napiju do te mjere
da ne znaju za sebe
Svi smo mi mladi željni dobre zabave,
novih avantura, poznanstava, izlazaka
i ludih provoda. Ponekad smo spremni
na sitne nestašluke, a ponekad pod
utjecajem društva pristajemo na različite nagovore i činimo stvari koje nas zapravo, naposljetku, uopće ne čine sretnima. Pobornica sam mudrosti da se na
greškama uči i uvjerena sam da neke
stvari ne možemo u potpunosti shvatiti ili prihvatiti ako ne opečemo vlastitu
kožu. Svi smo se mi kao djeca uporno
motali oko mamina štednjaka, pegle ili
se neumorno igrali sa svijećama poput
pravih malih piromana, sve dok nismo
zaradili prve opekotine i mjehuriće koje
smo morali liječiti i hladiti nekoliko dana,
zar ne?
Međutim, ta je opekotina bila rezultat
bezazlene dječje radoznalosti, a zaradili smo je vlastitim, svjesnim kršenjem
postavljenih pravila i ispitivanjem granica. To je greška koju nismo učinili
ni pod čijim utjecajem, sami smo se
opekli, sami snosili posljedice i iz toga
za sebe izvukli odgovarajuću pouku.
Danas nam, pak, za neke pogreške i
odluke, naivnost i neiskustvo ne mogu i
ne smiju biti prihvatljiva ili uvažavajuća
opravdanja. Svatko od nas tko dospije
u srednju školu već ima životno iskustvo. Ono može biti manje ili veće, no
to je potpuno nebitno, jer je u svakom
slučaju dovoljno da nas uputi na to da
neke nevolje izbjegnemo već u startu.
Trebao bi to biti rezultat niza preventivnih programa i radionica u koje smo
uključeni otkako krenemo u više razrede osnovne škole ili barem niza vijesti i
informacija koje svakodnevno slušamo
i primamo.
Ipak, bez obzira na to mnogi od nas
skloni su posrtanju. Opće je poznato da
smo svi mi pomalo skloni hedonizmu,
što je u određenim granicama prihvatljivo, jer je povremeno prepuštanje sitnim
užicima jednako potrebno i važno, kao
i održavanje samodiscipline ili posvećenost određenom radu. Svima je jasno
da smo često izloženi najrazličitijim
vrstama pritisaka i očekivanja sa svih
strana i logično je da nam je ponekad
potrebno pomalo se udaljiti i odmaknuti
od svega, opustiti se i zabaviti. Osobno,
nemam ništa protiv najrazličitijih zabava sve dok one ispunjavaju svoj osnovni uvjet, a on je zabava u pravom smislu
te riječi.
Jasno mi je da to ponekad znači i konzumaciju alkohola, ali uporno ne uspijevam shvatiti zašto se takve zabave sve
češće pretvaraju u nekontrolirana opijanja koja naposljetku rezultiraju svime,
osim zabavom. Njihov je rezultat najčešće nekakav nesretan događaj ili, u
najboljem slučaju, završe sramoćenjem
pojedinaca. Ipak, svi ti negativni učinci
na sprječavaju mlade osobe da uvijek
nanovo prolaze takva ili slična neugodna iskustva. Voljela bih znati koja je
svrha besciljnoga opijanja? Zašto bi se
netko odlučio napiti do te mjere da ne
zna za sebe?! Može li netko uistinu biti
sretan i zabaviti se uz mamurluk, mučninu, glavobolje i sve slične simptome
koje nose takva opijanja? Kako možemo tvrditi da smo sretni, a da pritom
uopće nismo svjesni sebe?! Ne bismo
li trebali imati niz ljepših, kompleksnijih
i produktivnijih ciljeva od samog opijanja?!
Sreća i zadovoljstvo pozitivni su i predivni životni ciljevi kojima teži većina
nas. Bojim se, međutim, da ih mnogi
od nas poistovjećuju s potpuno pogrešnim stvarima, ponašanjima, osjećajima.
Nužno se zapitati što nas zapravo čini
sretnima, zadovoljnima, ispunjenima?
Što nam pruža užitak i zabavu, koju ne
nadmašuju brojna negativna iskustva i
posljedice? Sreća nije zaboraviti se ili
na trenutak izgubiti u rijekama opojnih
sredstava. Sreća je spoznati tko smo,
nositi se sa svojim lošim stranama, prihvatiti sebe kao jedinstveni dio svemira. Sreća je osjećati i dobro i loše, to
nas čini živima. Sreća nije bježanje od
stvarnosti, nego suočavanje s njom.
Sreća je svoje nedostatke pretvoriti u
svoje prednosti, svoje slabosti izraziti
kao svoju snagu, jer ranjiv je svatko od
nas. Sreća je znati što želimo, sreća je
sanjati, sreća je postojati.
Sreća je još mnogo toga, usudite se
i možda prvi put u životu, krenite joj u
susret! Tražite je u malim stvarima,
stvarajte je i darujte drugima, a onda će
vam se njezina vrata početi sama otvarati, jer je ona namijenjena i unaprijed
poklonjena svakome od nas, samo se
mnogi zbog straha od razočaranja boje
u to povjerovati.
Nina Čuš, 2. r. SŠ Mate Balote, Poreč
Iskustva
Inspektorica na
vratima
- Moram u razred i pozivam vas,
dođite među moje mališane, bez
mene ili sa mnom, razgovarajte s
njima, pogledajte što i kako rade
U zbornici smo za vrijeme odmora s
inspektoricom, nazovimo je N. N. Razgovaramo veoma ugodno o svemu.
Gledajući svu našu potrebnu dokumentaciju, kod mene je u jednom trenutku
uočila predviđano - da je za sat matematike pisalo samo: Pismeni kontrolni
ispit - ponavljanje gradiva prvog razreda.
Jasno, odmah joj se tlak digao poput
plimnog vala:
- Ali, kolegice, to za mene nije priprema!
- Za mene je to ovaj put sasvim dovoljno, jer je moj jedini zadatak održavati samo radnu disciplinu tihog rada
da bih dobila nakon mjesec dana ponavljanja, uvježbavanja i utvrđivanja
prošlogodišnjega gradiva matematičku
sliku razreda radi kvantitativne i kvalitativne analize te na osnovi te analize,
radi daljnjega planiranja, ako zatreba i
diferenciranog rada, poduzeti sve potrebno - mirno sam reagirala temeljnom
činjenicom jasnom kao dan.
- Ali to nije dovoljno, mora se vidjeti
artikulacija sata, kolegice!
- Da i nemam 33 godine radnog iskustva, za taj ili njemu sličan sat - isto bih
i samo to napisala! - ponovno sam verbalizirala svoju realnu istinu.
U tom je času zvonilo, dignula sam se
i u hodu rekla:
- Moram u razred. Evo, ako želite
pogledajte bar naše Cvjetiće! - pružila
sam joj prolazeći pokraj nje prošlogodišnji broj našeg razrednog lista u čijoj
je osnovici Freinetova ideja odgovorne
slobode rada djece i učitelja, što vjerojatno kod nje neće naići ni na kakvo
plodno tlo. - I pozivam vas, dođite među
moje mališane bez mene ili sa mnom,
razgovarajte s njima o čemu god želite,
pogledajte što i kako rade, pogledajte
njihove uratke, bilježnice, panoe pa na
osnovi toga razgovarajmo o tome što i
kako bi bilo bolje da radim ili ne radim,
pišem ili ne pišem, to bi bilo efikasno,
ljudski i stručno vrijedno! - dodala sam.
- Ne idem ja u razred, nije mi to potrebno, ali i vama i meni potrebna je pri-
broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010.
prema iz matematike kakva treba biti!
Zar niste znali da ću danas biti ovdje?
- Jesam - rekoh već u odlasku, mirno,
bez trunke uzbuđenja.
I otišla sam u razred kao da se ništa
nije dogodilo, jer se nije imalo što više
reći ili slušati. Vrijeme leti, većina nam
je učenika putnika pa se nastava ne
može produžiti ni trenutak nakon dolaska autobusa, a još sam imala toliko
toga dovršiti u razredu.
Davno je završio taj sat matematike,
završio je i sat prirode i društva. Negdje
prije kraja zadnjeg sata, a bio je hrvatski, trgne nas kucanje na vratima. Ne
rekosmo još niti - naprijed, a već se
usred poluvratnog okvira fizički objelodani - naša inspektorica N. N. Pa tako
i ostade. Ondje na pragu. Neočekivana
vizualizacija pokreta u stavu tišine, kao
trodimenzionalna i skamenjena statua.
Trenutak zatim - kao došavši k sebi nakon što se zagrcnula u gutljaju vode ili
zraka, stavi desnu ruku na prsa i reče:
- Ja sam fas-ci-ni-ra-na! Još ni u jednoj zagrebačkoj školi nisam vidjela da
svi učenici na klupama ispred sebe
imaju istu knjigu iz lektire!
Uzbuđeno isprekidanim riječima izgovorila je samo to, zaustavivši oči na djeci, a djeca na njoj. Poput verbalizirano
oživljene freske ili ikone bez dolaznog ili
odlaznog pozdrava, još pogledom dotače i mene nedaleko od ploče te se okrene na peti onako još uvijek na pragu - i
nestade. Bljesnu kao vizualni trenutak
munje s ehom neke kao iz sna jeke.
Još samo u praznini prostora ruka
jedne od mojih kolegica zatvori vrata
poput nevidljivog i bezglasnog duha.
Poput paučinasto meke magle nekog
prozračnog paža iz bajke. Posve bešumno.
Djeca i ja - ne pomakosmo se. Kao
zaustavljena slika s malog ekrana,
možda je to stvarni trenutak nepokreta
i bezglasa.
Ostao je i moj pogled u okviru vrata
kao sporovozna fotomontaža. Vrijeme
bez ikakvoga teksta - misaonog ili verbalnog. I sama sam zatečeno zaustavljena. Apsurdom kao gromom iz vedra
neba: Kakva ju je to banalna stvar toliko
opčinila!?! Tek knjige na klupama?!
Kakav li je to teški formalizam! Da se
smrzneš. Na suncu jesenskom. Kao da
je knjiga uopće toliko važna, u ovom
slučaju samo jedan od brojnih elemenata u cijeloj priči. Najvažnije je valjda
ono što je u djetetu, u čovjeku.
Elvira Ančić, Dragonožec
Sjećanja
Onih već davnih
godina
Možda će vrijedni, etosu svojega
zvanja odani nastavnici, u liku
naše profesorice Marije Lukšić
naći uzor, poticaj, ohrabrenje i
nadu i za sebe
Sada već davnih godina u IV. muškoj
realnoj gimnaziji u Zagrebu matematiku i
fiziku predavala je profesorica Marija Lukšić. Ostala su do danas sjećanju na nju
mnogih učenika, a ovo je samo djelić tih
uspomena njenih prvih maturanata. Ostala je uz nas kad smo polagali i usmeni dio
mature, pratila i bilježila kako smo odgovarali - i kako nismo odgovarali - na pitanja i iz drugih maturalnih predmeta.
I sada se u njezinim zapažanjima i opisima prepoznajemo kakvi smo onda bili,
kako smo, netko sigurnije netko bojažljivo,
izvlačili maturalna pitanja, kako smo, net-
ko s pouzdanjem, a netko uz pomoć ovaaaj i onaaaj i hvatajući pojas za spašavanje što bi nam ga dobacili naši profesori,
odgovarali na sretno ili nesretno izvučeno
pitanje. Prepoznajemo u bilješkama naše
profesorice kakvi smo bili, kako nas je ona
pronicljivošću odgajatelja i dobrog čovjeka
vidjela i skoro nekima i proricala sudbine.
Radovala se s dečkima koji su bili oslobođeni usmenog polaganja mature.
Horvat bi možda kazao - Pa nije to niš,
ali ipak emitira radost, mladu, sjajnu, nesavladivu. Dorfer, da ima vremena, valjda
bi mi rekao kako se neki primjer može još
i na četvrti drugačiji način riješiti. Ciko se
zagrcnuo od veselja... za sve one satove
mira i šutnje. Sve će nas čistih misli on jedanput voditi srebrnim stazama.
Postao je svećenik i - pratili smo njegov
život - pomagao je ljudima i vodio srebrnim stazama. A i svakoga od nas koji smo
morali izvlačiti pitanja i sigurno ili zbunjeno iskazivati što smo naučili i šeprtljati kad
nismo znali, pratila je i opisala naša profesorica matematike. Negdje s pohvalom,
a negdje s dobronamjernim humorom komentirala je naša zamuckivanja. Tako da
se i sada mi sami sebi podsmjehujemo ili
s ponosom čitamo riječi što nam je posvetila naša profesorica. Kako nas je vidjela i
kako nam je budućnost nazirala:
Stisnutim kratkovidnim očima, uredno
začešljan deklamirao je o Matošu, pa kao
pučki govornik o Khuenu i sličnima.
Postao je Vaupotić profesor književnosti
i pisao vehementne tekstove i književne
kritike. Kao onda kad je na maturi govorio
o Khuenu i sličnima.
Faber ne voli ni glazbe ni književnosti
kao tehniku. U čemu će se odmarati duša
njegova. Možda mu Bog dade uz tehniku
nešto dobro, nježno, zemaljsko da ne zastrani među same kotače i poluge.
Postao je inženjer strojarstva, ali se
ostvarila i želja njegove profesorice. Ne
može zatomiti svoju naklonost kad komentira govor što ga je održao Čižek:
... dragi, dobri, svjetlokosi Jan! Gržina
Grgom zovu, a meni je vezan samo uz jedrilice i modro nebo.
I zaista Grga, je život posvetio tom modrom nebu.
A kad je Mrkšić - kako je zabilježila naša
profesorica - u govoru svojem na maturalnoj večeri kod Mlinarice započeo:
Prošlo je vrijeme kad smo profesore držali samo automatskim vagama za ocjene
... kad smo držali u djetinjstvu svojem da
je đak vreća a profesor mlinar... ona je u
svojim zapisima popratila: On vlada riječima. I zaista kao da je u nekoj čarobnoj
kugli vidjela budućnost njegovu: napisao
je knjige, knjige o Thaliji.
I tako... S posebnom naklonošću pratila
nas je, opisivala pa i budućnost nazirala
naša profesorica matematike i fizike. Zajedno s nama radovala se kod Mlinarice
gdje smo skromno proslavili taj naš izpit
zrelosti. Radovala se, ali i strepila za nas:
Svi su u vojsku pozvani. Rat je. Tuga mi
srcem prolazi. Posljednje su riječi nama
posvećene.
A mi učenici njezini, koliko nas je još
živih, posežemo i sada za knjigom što je
napisala o nama, o našoj mladosti. Razgovaramo s poštovanjem o našoj profesorici matematike i fizike. A i ovo smo u suton naših života napisali da joj još jednom
izrazimo zahvalnost.
I još zbog nečega: možda će vrijedni,
etosu svojega zvanja odani nastavnici u
liku njezinu vidjeti uzor, poticaj, ohrabrenje
i nadu da će i njihovi današnji učenici, ma
kako nestašni i ponekad nesmotreni, kakvi
smo i mi bili, znati cijeniti njihovu brižljivost
i odgajateljsku naklonost svojih nastavnika. I da će poučeni životom pamtiti ono što
su od svojih profesora ponijeli vrijedno u
životu. Kao što i mi pamtimo našu profesoricu Mariju Lukšić.
U ime negdašnjih njezinih učenika
Božidar Perharić, Zagreb
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

CILJ NAM JE: TAJNA MOĆI JE U TRAŽENJU

IMG_20141007_0003_NEW

KJU „Porodično savjetovalište“ - Porodično savjetovalište Sarajevo

Privremena lista za financiranje_prioritetno područje 1.2.1

izbor literature o (ne)nasilju.pdf - Komercijalna i trgovačka škola

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

„POGLED U BUDUĆNOST: DRUŠTVENI MEDIJI – BUDUĆNOST

Pregled

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok

„Zajednice - prijatelji djece“