aktualno
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Predškolski odgoj
Ravnateljice prve
među jednakima
Broj 38 (2778) • Godina LXI.
Zagreb, 30. studenoga 2010.
1
www.skolskenovine.hr
HPKZ - JESENSKA ŠKOLA
ODGOJITELJA I UČITELJA
Str. 5
Svi na istom
zadatku
180 godina OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Strizivojni
Str. 4
Brže, više, bolje mogu
i žele svi naši učenici
Str. 20-21
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: PRAVILNIK O OCJENJIVANJU
Potvrda učiteljeve
profesionalnosti
i autoriteta
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Silvija Grepl-Šain, Andro Mršić,
Asja Jelaković, Martin Oršolić, Ljiljana Klinger, Vesna Lokner-Kralj, Marinko Plazibat, Blaženka Jelaš, Željko Stipić,
Višnja Francetić, Petar Mladinić, Jadranka Dorešić, Gordana Celinić Haramustek, mr. Nataša Ljubić Klemše, Hermina Koren
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
Znanstveno-stručna
rasprava o nasilju
VELIKI IZAZOVI ZA
OBITELJ, ŠKOLU I CIJELU
ZAJEDNICU
Str. 7
Mali tehnološki kutak
VRIJEME NOSI SVOJE...
Str. 10
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
marijan.simeg@skolskenovine.hr
O
O kurikulumu da
ti pjevam
vih dana, točnije 30. studenoga, bit će puna četiri mjeseca otkako je svekolikoj hrvatskoj javnosti,
a posebno onoj prosvjetnoj, predstavljen Nacionalni
okvirni kurikulum, temeljni dokument našeg odgojno-obrazovnog sustava. Trebao bi nam rečeni dokument donijeti neke nove vjetrove, neke nove modele
i metode učenja i poučavanja, neke nove programske i sadržajne module i još mnogo toga što bi u
konačnici naš školski sustav trebalo učiniti kompatibilnim sa školskim sustavima razvijenih zemalja, a
postignuća, znanja, vještine i kompetencije nas, budućih građana Europske Unije, harmonizirati upravo
s tom Europom kojoj toliko težimo i u koju samo što
nismo ušli. Četiri su mjeseca prošla, a taj reformski
dokument mnogima ne silazi s usana, a čini se da za
mnoge predstavlja i najgoru noćnu moru.
N
Stručno usavršavanje
u Bugarskoj
KAKO INTERAKTIVNO
PODUČAVATI?
Str. 12
Francuska - Kako
motivirati djecu
ADOLESCENTE TREBA
USMJERAVATI I
OHRABRIVATI
Str. 14
OBAVIJEST PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da
pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom
Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i
molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na info@skolskenovine.hr).
Redakcija Školskih novina
isu se još smirile strasti oko toga treba li u nazivu
dokumenta stajati „kurikulum” ili „kurikul” i sve mi se
čini da je mnogima puno važnije kako se dokument
zove nego što u njemu piše. Jezična prenja uvijek su
na ovim prostorima bila zahvalno štivo i tema za raspravu pa i dalje slušamo o „naukovnoj osnovi”, nastavnom planu i programu i još nekim sintagmama
kao vjerodostojnim zamjenama za toliko omraženu
riječ kurikulum. Ili o Okviru nacionalnog kurikuluma
kao boljem nazivu aktualnog dokumenta!? Takvim,
čini se, jalovim raspravama posve se promašuje bit
stvari, a kad se one vode na velikim stručnim skupovima pred stotinama odgojiteljica, učiteljica, učitelja,
profesora, stručnih suradnika, ravnateljica i ravnatelja, onda ih objektivni i imalo upućeni promatrač
može shvatiti ne samo kao podcjenjivanje slušateljstva nego i kao jednostavno pljuckanje po dokumentu pljuckanja radi.
K
ako drukčije shvatiti ostrašćene istupe pred takvom masom prosvjetara u kojima počesto dominira
nekritički ego pojedinaca koji svoje nezadovoljstvo
činjenicom da u kreiranju NOK-a, bez obzira na to
bili u prvom, drugom ili trećem sazivu Nacionalnog
vijeća za kurikulum, netko nije uvažio njihove primjedbe, sugestije ili rješenja određenog problema. I
čim je tomu tako, onda ni dokument nije dobar, jer JA
nisam sudjelovao u njegovoj izradi! Vade se kosturi
iz ormara, nagađa se zašto je raspušteno moje, a
okupljeno sljedeće Nacionalno vijeće uz generalnu
tvrdnju da od svega što je na snazi ništa ne vrijedi,
ništa nije novo, suvremeno. Sve je tobože već viđeno, a kako reče jedan akademik na nedavno održanom velikom stručnom skupu na kojem se govorilo
i o kurikulumu, njegovo je prapočelo u HNOS-u, a
u Vodiču kroz HNOS su svi postulati kurikulumskog
pristupa u promjenama našega školstva.
Z
ašto se onda uopće odustajalo od HNOS-a kad
u njemu imamo sve – od široke i uhodane logistike do bogatog proračuna za njegovu implementaciju!? Osim toga, veliki je grijeh kurikuluma, prema
mišljenjima nekih, što uvodi modularno planiranje
odgojno–obrazovnog rada i razbija te nama toliko prirasle srcu četverogodišnje obrazovne cikluse
koji su višestoljetna tradicija kako nas Hrvata tako
i Austro-Ugarske Monarhije, naših susjeda Mađara
i Slovenaca i Srednje Europe kao takve. Na velikim
stručnim skupovima akademici se često ponašaju
poput političara. Umjesto da javno izgovore čak i teško probavljivu istinu koja se mnogima neće svidjeti,
oni radije govore ono što misle da njihovi slušatelji
žele čuti i čime se valjda dodvoravaju nekome, a zapravo hrane vlastiti ego.
K
ad s akademskih visina govore o kurikulumu
kažu da taj dokument nije u skladu s preporukama
HAZU i da na njegovu temelju nije moguće ni započeti sustavnu preobrazbu hrvatskoga školstva.
Idu i dalje, pa je na nedavno održanom stručnom
skupu upravo jedan akademik, želeći valjda biti na
silu duhovit, a odgovarajući na primjedbe učiteljica
i stručnih suradnika da su rokovi za izradu školskih
kurikuluma jesenas bili nerealni i teško izvedivi,
izjavio k’o iz topa da škole nisu morale pisati svoj
kurikulum, jer u zakonu ne piše u kojoj je godini taj
famozni datum - 15. rujna. Ako je i od akademika,
malo je previše, jer ne možemo se pretvarati da smo
baš svi toliko tupasti. Nije korektno tako se sprdati
s dokumentom koji u Hrvatskoj kasni barem deset
godina i s kojim nisu zadovoljni svi oni akademski,
pedagoški i ini vrhovi koji nisu bili odabrani da sudjeluju u njegovu kreiranju. Pa im je to razlog da ga
popljuju kao nesuvisao, loš i, bez njihova doprinosa,
posve promašen.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
(marijan.simeg@skolskenovine.hr)
UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Vjekoslav Welle
(vjekoslav.welle@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr)
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije (info@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA (pretplata@skolskenovine.hr) i
OGLAŠAVANJE (oglasi@skolskenovine.hr)
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Ovo društvo mora dobro zasukati rukave i raditi na promociji pravih vrijednosti, raditi na lišavanju straha građana od borbe za te vrijednosti, a kad je
riječ o KZ-u [Kaznenom zakonu], bila bih sretna da ga što rjeđe trebamo i
zazivamo.
Dr. Ksenija Turković, profesorica Kaznenog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Vjesnik / 7 dana, 27. i 28. studenoga 2010., str. 23.
aktualno
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
CERNIK ‡ XVII. SUSRET MALIH PJESNIKA SLAVONIJE I BARANJE
Slavonsko-baranjska mlada
lirika
I
ove godine okupili su se mladi
pjesnici i njihovi učitelji/učiteljice (mentori) u Cerniku da bi
pokazali kako se u osnovnim školama Slavonije i Baranje pjesničkim izričajem najmlađih njeguju
vrednote hrvatskoga jezika i razvija
poetsko stvaralaštvo.
Pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, uz potporu Brodsko-posavske
županije, Poglavarstva općine
Cernik, Euroma i Školske knjige,
sedamnaesti po redu Susreti – ponos Osnovne škole „Matija Gubec”
i općine Cernik – imali su završnu
svečanost 26. studenog, a bili su
posvećeni nedavno preminuloj pjesnikinji Vesni Parun. Na raspisani
natječaj ove je godine prispjelo 167
pjesama iz 43 osnovne škole.
Vjerni tradiciji dobrih domaćina, osnovna škola i franjevački
samostan u Cerniku priredili su i
ovoga puta bogat završni program
manifestacije koja afirmira literarno stvaralaštvo i štokavsko narječje. Nakon blagoslova i blagovanja
kruha u franjevačkom samostanu,
vrhunac svečanosti bila je odlično posjećena priredba u školskoj
športskoj dvorani. U dobro osmišljenom i kreativnom programu,
uz domaćine te goste iz Primoštena, Žminja, Zlatara i Usore (BiH),
JO© JEDAN TJEDAN
Slučajne li podudarnosti: nekako u isto vrijeme dok smo
za prošli broj ŠN pripremali osvrt na rezultate GONG-ova
istraživanja političke pismenosti, stavova i orijentacija hrvatskih maturanata, u Bruxellesu je (22. studenoga) predstavljena studija koja se sličnom problematikom bavi na
međunarodnom planu. Riječ je o najnovijem istraživanju
postignuća građanskoga odgoja, točnije znanja, stavova i
ponašanja učenika nižih srednjih škola (8. godina školovanja).
Rezultati
međunarodnog
istraživanja
građanskog odgoja
I. Slišurić dodjeljuje priznanja za ponajbolje pjesme XVII. Susreta
nastupili su svojim literarnim
uradcima natjecatelji iz 26 slavonsko-baranjskih osnovnih škola: u
četiri tematske cjeline (Pjesmom
ću doseći oblake, zvijezde, Moje
srce pjeva, Radosti i muke odrastanja i Pozdrav prirodi), ukupno
četrdeset pjesama i njihovih autora, što je publika oduševljeno pozdravila.
Prema mišljenju ocjenjivačkog
povjerenstva (Željka Horvat Vukelja, Tito Bilopavlović i Ivan Slišurić) ponajboljim mladim pjesnicima
su proglašeni te su posebna priznanja i nagrade Školske knjige dobili: Antonija Sedlar (OŠ Miroslava
Krleže, Čepin, voditeljica Marija
Dorić), Ivana Đulabić (OŠ Josipa
Lovretića, Otok, voditeljica Marica
Pejić), Katja Kasač (OŠ Svete Ane,
Osijek, voditeljica Marija Matić),
Mirna Gusić (OŠ „Matija Gubec”,
Cernik, voditeljica Monika Kovarbašić) i Patricija Eškutić (OŠ Ivana
Filipovića, Osijek, voditeljica Brigita Krnić).
A. Jelin
HrT ‡ proglašeni najljepši školski vrtovi
Jedinstven ekološko-edukativni projekt
P
3
www.skolskenovine.hr
rošlog petka Hrvatska radiotelevizija širom je
otvorila vrata najljepšim školskim vrtovima. Na
zagrebačkom Prisavlju, u prepunom Studiju
„Bajsić” u koji su stigli učenici, učitelji, voditelji školskih vrtova i ravnatelji iz svih dijelova Hrvatske održana je svečanost proglašenja pobjedničkih školskih vrtova za 2010. godinu. Projekt u kojem se u uređenju i
ljepoti školskog okoliša natječu osnovne i srednje škole
iz cijele Hrvatske pokrenuo je Obrazovni program Hrvatskoga radija na prijedlog novinarke Lidije Komes,
urednice ekološke emisije „ Slušaj kako zemlja diše”.
Već šesnaest godina Hrvatska radiotelevizija provodi
ga zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i
športa te uz potporu drugih ministarstava i donatora,
koji nagrađuju najuspješnije škole.
Prvi put u petnaestgodišnjoj povijesti projekta
„Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj”, pobjednik Primorske Hrvatske je Dječji vrtić Jordanovac u Kašel
Lukšiću. Od svih područnih škola najljepša je škola Kamanje, Osnovne škole Žakanje u Karlovačkoj
županiji. Pobjedničku titulu kontinentalne Hrvatske
osvojile su za prelijepi okoliš ravnopravno, prema jednoglasnoj odluci Prosudbenog povjerenstva,
Osnovna škola kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću
te Osnovna škola „Visoko” u mjestu Visokom u Varaždinskoj županiji.
Osim keramičke diplome koju tradicionalno izrađuju
učenici Osnovne škole Oca Petra Perice u Makarskoj,
pod vodstvom svojega nastavnika akademskoga slikara Ante Grčića, svakoj pobjedničkoj školi pripada
i novčana nagrada od 10.000 kuna za daljnje uređenje
školskih vrtova.
Dodijeljene su i posebne nagrade u iznosu od 5.000
kuna, koje su ove godine osvojili: Osnovna škola Nad
lipom iz Zagreba za najljepši vrt koji uređuju djeca s
posebnim potrebama; Centar za odgoj i obrazovanje
„Lug” – Bregana, Samobor za najljepši okoliš odgojnog centra za djecu; Osnovna škola „Mikleuš”, Mikleuš za najljepši vrt na području stradalom u ratu i
Učenički dom „Dora Pejačević” Zagreb za najljepši
učenički dom.
Nagradu za kontinuitet u dugogodišnjem održavanju ljepote svojeg školskog vrta, koji je već jedanput
bio pobjednik, osvojila je Osnovna škola „Vođinci” u
Vođincima, a nagradu za turizam, za školski vrt koji
je postao turistička atrakcija svojega mjesta osvojila je
Šibenska privatna gimnazija s pravom javnosti za samostanski vrt Sv. Lovre.
Čestitke svim školama, učenicima i učiteljima na zasluženim nagradama za njihov trud i uređenje školskih
vrtova u kojima njeguju i čuvaju ljepotu svojega kraja i čitave Hrvatske, kao i projektu „Najljepši školski
vrtovi u Hrvatskoj” koji je osvojio nagradu Europske
federacije turističkih novinara za jedinstven ekološkoedukativni pristup mladima.
R.I.
Anketiranjem provedenim 2008./2009., najopsežnijim dosad, bilo je obuhvaćeno više od 140 000 učenika iz 5 300
škola u 38 zemalja, a uključeni su i stavovi oko 62 000 nastavnika. (Hrvatska, nažalost, nije u tome sudjelovala.) Istraživanje pod nazivom The International Civic and Citizenship
Education Study (ICCS2009), uz sufinanciranje Europske
komisije, provelo je Međunarodno udruženje za vrjednovanje obrazovnih postignuća (International Association for the
Evaluation of Educational Achievement – IEA) s ciljem da
se utvrdi u čemu su i koliko su mladi pripremljeni za buduće
sudjelovanje u građanskom društvu.
– Zemlje u cijelom svijetu pred velikim su izazovima da
pripreme mlade za preuzimanje aktivnih uloga u svojim
društvima 21. stoljeća – kaže izvršni direktor IEA-a dr. Hans
Wagemaker. – Svaka zemlja pokušava odgovoriti na neka
ključna pitanja: što i kako učenici trebaju učiti da bi se pripremili za društveni i politički život u vlastitoj zemlji, u Europi i u svijetu? Koja je uloga školskog sustava u poučavanju
o njihovim pravima i odgovornostima kao budućih građana,
dobrih građana.
Kad je riječ o znanjima koje su učenici stakli o demokratskom građanstvu, studija pokazuje velike razlike u sadržaju i
opsegu, kako među zemljama tako i unutar pojedinih država.
Ponajboljima se se iskazali finski, danski i korenski učenici,
što se tumači posljedicom formalnog obrazovanja, utjecajem
školskog poučavanja na proširenje znanja koje učenici stječu u
društvenom životu svojega okruženja i posredstvom medija.
Učenici iz 24 europske zemlje pokazali su, u prosjeku, bolje rezultate od sveukupnog prosjeka. Oni su također pokazali
da bolje od drugih poznaju činjenice o Europskoj Uniji, iako
su u njihovim odgovorima znatnije razlike kad je u pitanju
dublje poznavanje propisa i politika EU.
Zanimljivo, u većini zemalja učenice su više od učenika
upućene teme građanskog odgoja; tome nasuprot, dječaci bolje poznaju sadržaje vezane za EU.
Od 15 zemalja čiji su učenici sudjelovali i u prošlom istraživanju (1999.), rezultati su u sedam država slabiji, tek u jednoj su bolji (Slovenija).
Istraživanje je jasno pokazalo da velika većina učenika prihvaća demokratske vrijednosti, rodnu ravnopravnosti, jednakost prava etničkih i rasnih skupina i doseljenika te slobodu
kretanja diljem Europe. Ipak, postoji i ne baš neznatna manjina koja ima negativan stav prema jednakim mogućnostima i
slobodi kretanja, uključujući i migracija.
Nadalje, velika većina europskih učenika ima izrazit osjećaj europskog identiteta i ponosni su da je njihova zemlja
članica Europske Unije.
Općenito, učenici pokazuju veće zanimanje za domaća
politička i društvena pitanja nego za politike EU i međunarodne probleme. Čak tri četvrtine učenika iz europskih zemalja izjavljuje da može komunicirati barem na dva europska
jezika te da im škola omogućuje učenje o drugim zemljama,
premda tek manjina ispitanika sudjeluje u aktivnostima i/ili
skupinama vezanim za Europu.
Za budućnost demokratskog života nije sporedno ni sljedeće: više od 80 posto učenika misli da će (nakon stjecanja
prava glasa) izlaziti na izbore, a vrlo malo ih očekuje/želi da
se aktivno uključi u rad političkih stranaka.
– Način na koji pojedine zemlje pristupaju civilnom i građanskom odgoju pokazuje njihove preokupacije i interese.
No, svima je zajednička potreba osigurati to da obrazovanjem
mladi postanu u potpunosti sudionici, aktivni članovi društva
– zaključio je dr. Wagemaker prošloga tjedna na predstavljanju velike međunarodne studije o građanskom odgoju.
Anđelko Jelin
Za najbolje školske ekološke projekte
nagrade Novoga lista i Ine zaslužili su:
OŠ „Antun Nemčić Gostovinski”
iz Koprivnice, OŠ Vladimira Nazora
iz Crikvenice i Hotelijersko-turistička
i ugostiteljska škola iz Zadra
Katolički vjernici pale prvu
svijeću adventskog vijenca.
Radosno vrijeme iščekivanja
Božića, nada - usprkos svemu…
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
HPKZ - Jesenska škola odgojitelja i učitelja
U
Svi na istom zadatku
organizaciji Hrvatskoga pedagoško–književnog zbora u Opatiji od
22. do 24. studenoga održana je
već tradicionalna Jesenska škola odgojitelja i učitelja, na kojoj se okupilo više
od tristo odgojitelja, učitelja, stručnih
suradnika i ravnatelja u dječjim vrtićima
i osnovnim školama iz cijele Hrvatske.
Otvarajući skup, predsjednik HPKZ–a dr.
Nevio Šetić istaknuo je značaj ove najstarije prosvjetarske udruge koja će uskoro
proslaviti i 140 godina svoga postojanja
i kontinuiranog rada na unapređivanju
odgojno–obrazovnog sustava i koja i danas potvrđuje svoju odanost i predanost,
a sve s ciljem da naše obrazovanje bude
još bolje. Izrazio je zadovoljstvo što se na
stručnom skupu okupio širok tim stručnjaka – od odgojiteljica, učitelja razredne
i predmetne nastave, stručnih suradnika
i ravnatelja u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima,
predstavnika lokalne vlasti pa do sveučilišnih profesora i akademika – i to je
samo dokaz da nam je potreban cjelovit
pristup u promjenama u kojima trebaju participirati uistinu svi koji djeluju u
obrazovnoj vertikali.
Upravo na tom zajedničkom obrazovnom rastu moguće je procijeniti i ocijeniti
te razvijati hrvatski obrazovni sustav koji
nije tako loš kakvim ga neki žele opisati.
Najgore je iz teorijskih visina savjetovati školama kako da rade. Puno je bolje
svima otvoriti mogućnosti da škole same
iznutra mijenjaju svoju praksu, mijenjaju
sebe i upravo se kroz tu ravnotežu između teorije i prakse može najkvalitetnije
unaprijediti hrvatsku školu. Promjene se
moraju događati u školi i to je pokazao
i HNOS, a sad imamo Nacionalni okvirni kurikulum, koji je samo okvir koji će
pratiti brojni dokumenti, ali je najvažnije
da svaka škola u njima pronađe sebe i da
kroz svoj kurikulum iskaže sve svoje posebnosti i specifičnosti. Upravo zato pozivamo sve stručnjake na javni dijalog, na
polemiku o stručnim pitanjima, a u tome
i Hrvatski pedagoško–književni zbor daje
svoj doprinos kroz organiziranje stručnih
skupova koji su upravo javna tribina o
svim važnim obrazovnim pitanjima – rekao je Šetić.
Trodnevni skup ponudio je sudionicima
pregršt vrijednih i zanimljivih sadržaja. U
plenarnom dijelu o preobrazbi hrvatskoga školskog sustava, njegovoj naukovnoj
osnovi i metodama poučavanja govorio je
akademik Leo Budin. Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje,
kulturu i sport Grada Zagreba, koji je i
glavni pokrovitelj ovoga skupa, govorio
je o kurikulumu i ulozi osnivača, dr. Arjana Miljak o kurikulumu za rani odgoj
i obrazovanje, a dr. Ante Bežen svoje je
predavanje naslovio U potrazi za kurikulom hrvatskog jezika. Dekan Učiteljskog
Uvodničari na okruglom stolu „Kurikulum - izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju”
Na stručnom skupu okupio se širok tim stručnjaka - od
odgojiteljica, učitelja razredne i predmetne nastave,
stručnih suradnika i ravnatelja u vrtićima, osnovnim i
srednjim školama i učeničkim domovima, predstavnika
lokalne vlasti pa do sveučilišnih profesora i akademika - i
to je samo dokaz da nam je potreban cjelovit pristup u
promjenama u kojima trebaju participirati uistinu svi koji
djeluju u obrazovnoj vertikali
fakulteta u Zagrebu dr. Vladimir Šimović
govorio je o mogućem komparativnom
uzoru u finskom modelu kurikuluma, akademik Vladimir Paar o svjetskim trendovima u obrazovanju i nacionalnom kurikulumu, a dr. Josip Burušić o kvantitativno izvedenim pokazateljima uspješnosti
učenika i školi kao temelju kurikuluma.
Izazov hrvatskom
odgoju i obrazovanju
U okviru skupa održan je i okrugli stol
s temom Kurikulum – izazov hrvatskom
odgoju i obrazovanju, na kojemu su govorili brojni istaknuti stručnjaci, sveučilišni profesori, akademici, odgajatelji,
učitelji i stručni suradnici. Otvarajući
okrugli stol, dr. Nevio Šetić istaknuo je
da je uvođenje nacionalnoga kurikuluma
izazvalo brojne polemike, jer je to vrlo
složen i zahtjevan posao.
„Kurikulum je nemoguće izbjeći, jer
nas sve promjene u svijetu i Europi upućuju na te procese, ali bi trebalo u svemu
izbjeći eksperimente, koji bi oslabili našu
školu te iskoristiti sve prednosti koje kurikulum može ponuditi. Okrugli stol je i
zamišljen kao otvorena tribina na kojoj
bi se kroz raspravu trebalo vidjeti gdje
smo i kamo idemo i u kojem ćemo roku
realizirati sve postavljene ciljeve. Produženje primarnog obrazovanja je nužnost i
moramo osvijestiti neke procese koji nas
okružuju, jer obrazovanje je najveće bogatstvo i najveća snaga svakog društva.
Preobrazbe su u Hrvatskoj započele, ali
postoji previše administriranja koje treba ukloniti te nerazumijevanja njegovih
bitnih elemenata od toga tko će nadzirati
sve te procese. Pitanje je i je li resorno
ministarstvo dovoljno da to obavi ili treba pri Saboru osnovati jedno ekspertno
tijelo koje će sve to nadzirati. U svakom
slučaju, dobro je da je baš oko kurikulum
došlo do zbližavanja i suradnje najkompetentnijih ljudi sa sveučilišta, iz znanosti
i praktičara pa i političara i da se konačno
shvatilo da je to ozbiljan zajednički projekt” – rekao je Šetić.
Uvodničari na okruglom stolu bili su
akademici Leo Budin, Vladimir Paar i
Stanko Popović, dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu dr. Vladimir Šimović, dr.
Ante Bežen, dr. Arjana Miljak, dr. Josip
Markovac i mr. Nenad Marković, a nakon njihovih izlaganja razvila se rasprava
u kojoj je bilo i disonantnih tonova, kako
pohvala tako i prigovora na račun Nacionalnog okvirnog kurikuluma, njegovog
uvođenja i provedbe u našim odgojno–
obrazovnim ustanovama.
Kurikulum nije
u suprotnosti s
tradicionalnom nastavom
U okviru stručnog skupa predstavljena je i knjiga „Odnosi s javnošću u
obrazovanju” autora Vlade Draguna, koja je nedavno objavljena u nakladi
„Školskih novina”. O knjizi su govorili predsjednik HPKZ-a dr. Nevio
©etiÊ, Vinko Filipović, pisac predgovora, urednik Ivan Vavra i autor Vlade
Dragun.
No, iz uvodnog izlaganja i prijedloga
zaključaka što ih je znalački artikulirao
akademik Leo Budin proizlazi da uspješno
ostvarenje obrazovanja koje vodi prema
usvajanju kompetencija nije u suprotnosti
s provođenjem tradicionalne predmetne
nastave kojom se postiže temeljito svladavanje znanja i stjecanja vještina unutar pojedinih disciplina, što je kvalitetna
podloga za razvoj ključnih kompetencija.
Učitelji i nastavnici, bez obzira na njihovu predmetnu specijalizaciju, moraju pritom u međusobnoj suradnji sudjelovati u
razvijanju ključnih kompetencija svojih
učenika u kontekstu cijele škole.
Donošenjem Nacionalnog okvirnoga
kurikuluma trebaju započeti brojne aktivnosti oko njegova postupnoga oživotvo-
renja. Predstoji nam provjera i nadopuna
razrađenim postignućima odgojno–obrazovnih područja i njihovo međusobno
usklađivanje, priprema i izrada predmetnih kurikula temeljenih na razrađenim
postignućima odgojno–obrazovnih područja. Valja napraviti pripremu za izradu
udžbenika i ostali nastavnih materijala,
ali i prilagođavati sveučilišnu izobrazbu
učitelja i nastavnika te pripremiti kvalitetne programe za osposobljavanje učitelja, nastavnika i ravnatelja za primjenu
nacionalnoga kurikula, dok je ne manje
važan posao priprema smjernica za izradu udžbenika i ostaloga nastavnoga materijala.
Potrebno je točno pozicionirati rani
i predškolski odgoj i obrazovanje kao
uvjet za razvoj cjelovite ličnosti u suvremenom društvu, a u sklopu toga valja se
založiti za najvišu moguću razinu obrazovanja odgojitelja u sustavu predškolskog
odgoja, što se može postići sveučilišnim
diplomskim studijem.
Sustav ocjenjivanja treba učiniti transparentnim i što je moguće manje subjektivnim. Tijekom obvezatnog školovanja
bitni naglasak mora biti na usvajanju
trajnih znanja i njihovoj primjeni. Potrebno je stvoriti uvjete za integraciju djece
s posebnim potrebama u redovni odgojno–obrazovni sustav, posebno dodatnim
educiranjem nastavnika i odgojitelja, a
posebno treba paziti da nastavni program
kao i opterećenje učenika u osnovnoj i
srednjoj školi budu primjereni njihovom
uzrastu te da učenici imaju dovoljno vremena za slobodne aktivnosti.
Za obvezno školovanje treba odrediti
zakonske i materijalne preduvjete, posebno glede opremljenosti škola i bitno
povoljnijeg društvenog statusa nastavnika te zaustaviti negativnu i ostvariti pozitivnu selekciju u odabiru nastavničkog
zvanja, kao i ostvariti suvremeno organizirane studije za nastavnike te njihovu
cjeloživotnu izobrazbu.
Nastavnici su najjača karika
Nastavnici moraju biti ponosni na svoj
poziv, predani svome pozivu i kreativni
u radu s učenicima. Vrhunska izobrazba
nastavnika bitna je osnova za unapređenje pozitivnih ishoda u sustavu obveznoga hrvatskog školstva. Stoga je vrlo
važno poboljšati nastavne kompetencije
sveučilišnih nastavnika, koji obrazuju
nastavnike za osnovno i srednje školstvo.
Konačno, uspjeh preobrazbe hrvatskog
školstva ovisi prvenstveno o nastavnicima – rečeno je na okruglom stolu na kojem je podržan prijedlog istaknut u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a to
je da se zbog značenja preobrazbe obrazovanja za dugoročni razvitak hrvatskog
društva i države treba hitno, na najvišoj
razini u Republici Hrvatskoj, formirati tijelo koje će biti nadležno za odobravanje
preobrazbe i praćenje reforme hrvatskog
školstva, a koje će biti izravno odgovorno
Hrvatskom saboru.
Kako je netko rekao, da bi se napravio kvalitetan kurikulum treba se o njemu opredijeliti struka u najširem smislu
i trebaju o njemu raspraviti oni koji ga
provode. Svaka reforma koja nije u osnovi imala takvu najširu stručnu raspravu
i podršku prosvjetnih radnika – propala
je. A mi već dvadeset godina nemamo
nacionalnoga konsenzusa ni kad je riječ
o obrazovanju kao prvom strateškom interesu države, ali čini se ni kad je riječ o
tome kakvu Hrvatsku želimo.
Bez obzira na sve nesuglasice i strahove moramo kroz demokratsku raspravu
propitivati sve probleme, projekte i programe, a to će i ubuduće činiti Hrvatski
pedagoško–književni zbor. No, kako netko reče, moramo puno kvalitetnije komunicirati, jer djecu učimo da se razumiju, a
mi odrasli se niti čujemo niti razumijemo,
premda svi govorimo istim jezikom.
Marijan Šimeg
aktualno
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
PREDŠKOLSKI
ODGOJ
RAVNATELJI
U VRTIĆU
„To je glavna teta i ona je svima šefica, našim tetama i nama”,
poučio je Matej tatu i mamu dok
su prvi puta došli po njega u vrtić.
Mališan je brzo naučio hijerarhiju, prepoznajući u ravnateljici
vrtića autoritet za njega, njegove odgojiteljice i ostalo vrtićko
osoblje. I iz njegove perspektive, ali dakako i općenito, uloga
ravnateljice u vrtiću jedna je od
ključnih u odgojno–obrazovnom
procesu. O nekim aspektima uloge ravnatelja govorilo se i na nedavno održanom stručnom skupu
ravnatelja predškolskih ustanova
održanom u Šibeniku, gdje su
ravnatelji više od sto dječjih vrtića kroz predavanja sveučilišnih
profesora, savjetnika iz Agencije
za odgoj i obrazovanje i svojih
kolega ravnatelja te radom u radionicama imali priliku utvrditi
znanje vezano uz prepoznavanje
novih paradigmi ranog odgoja i
smjernica za poboljšanje rada u
dječjem vrtiću te osnažiti svoje
opće i stručne kompetencije.
Važna je suradnja
s roditeljima
Na skupu se ravnateljima
dječjih vrtića obratila i državna
tajnica Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa Dijana Vican, koja im je objasnila značaj
donošenja Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma te primjenu
NOK–a u praksi. Naglasila je da
NOK određuje što dijete određene dobi može i treba znati i za
što može i treba biti osposobljeno tijekom razvojnog ciklusa.
Pojasnila je da je NOK temeljni
dokument iz kojeg će se razvijati drugi dokumenti, kao što su
kurikulum za predškolski odgoj,
osnovne i srednje škole, strukovne škole te Pravilnik o stručnom
usavršavanju odgojno–obrazovnih radnika.
Jedna od predavačica bila je
i profesorica Dubravka Maleš,
koja je upoznala ravnatelje vrtića s novim paradigmama ranog
odgoja, među kojima je istaknula
promijenjenu ulogu obitelji, na
što je prvenstveno utjecala liberalizacija društva. U tim novim
okolnostima, naglasila je, treba
voditi računa o pravima djeteta
tako da ih uvažavamo i slušamo,
ali istodobno da im postavljamo
granice i zahtijevamo od njih odgovornost. U Agenciji za odgoj i
obrazovanja, kako nam je kazala
viša savjetnica za ravnatelje u
predškolskim ustanovama Inga
Seme–Stojnović, već pripremaju
novi stručni skup, odnosno ciklus
Obrazovni menadžment, koji će
se sastojati od 10 modula za ravnateljice predškolskih ustanova i
provodit će se u nekoliko paralelnih grupa. Na naš upit kakav
je odnos roditelja i ravnatelja i
ima li mnogo primjedbi roditelja
Seme–Stojnović odgovara da je
pritužbi malo, a najčešće se odnose na neupisanu djece u vrtiće.
No, kazala je da su napravljeni
veliki napori da se izađe ususret
roditeljima te ispoštuje propisana procedura.
O iskustvima iz prakse i odnosima s roditeljima govorila nam
je i ravnateljica DV Kustošija
Silvija Grepl–Šain, koja navodi
da je suradnja s roditeljima jedan
od glavnih pokazatelja kvalitete
rada predškolske ustanove.
5
www.skolskenovine.hr
Ravnateljice ‡ prve
među jednakima
Svi se u našem
vrtiću zajedno
borimo protiv klišeja i stereotipa
u odnosima i komunikaciji. U tom
smislu smatram da
ravnateljica nije ni
više ni manje glavna od kuharice,
spremačice ili odgojiteljice ustanove
- navodi ravnateljica DV Kustošija
Silvija Grepl-Šain
– Roditelj je ravnopravan
član naše pedagoške zajednice,
koji ima pravo sve znati i o svemu odlučivati. Kao ravnateljica ustanove trudim se da moja
suradnja s roditeljima ne bude
samo deklarativna već i životna.
A to znači biti roditeljima dostupan u skladu s njihovim potrebama, odnosno kada je god
to moguće. Surađivati za mene
znači biti učinkovit u rješavanju
zajedničkih problema iskrenom
i uvažavajućom komunikacijom. Nadalje, suradnja podrazumijeva uključivanje roditelja
u razne razvojne programe kojima jačam njihove roditeljske
kompetencije, humanitarne akcije ustanove, izlete s djecom,
projekte u radu s djecom, formalna i neformalna druženja i
slično, što je dio razvojne vizije
ustanove, a nezaobilaznu ulogu
i odgovornost na tom putu ima,
dakako, ravnatelj predškolske
ustanove.
Ravnateljica DV Kustošija
navodi da ima problema, ali su
rješivi.
Mijenjati i razvijati
pedagošku praksu
– Naravno da nije lako i jednostavno voditi ustanovu u kojoj participiraju djeca, njihovi
roditelji i stručni djelatnici, kao
i svi vrijedni zaposlenici koji
su dio logistike predškolske
ustanove. Sve probleme koji
nastaju u mom vođenju ustanove svela bih pod nazivnik buke
u komunikaciji ili lošega međusobnog razumijevanja, što
je rezultat nerazvijenih osobnih kompetencija. Taj problem
imaju sigurno svi ravnatelji
koji upravljaju i vode, kako mi
to popularno kažemo, ljudske
resurse, neovisno o tome kojom se djelatnošću bave – kazala je Grepl–Šain, istaknuvši
da rješenje problema vidi u
jačanju profesionalnih kompetencija svih sudionika života i
rada ustanove.
– To znači razvijati pedagoške kompetencije stručnih djelatnika ustanove – odgojitelja,
pedagoga, zdravstvenog vodi-
Ustrajati u izgradnji
međuljudskih odnosa
O svom poslu Silvija Grepl–Šain kaže da je ravnatelj predškolske ustanove poslovodni i stručni voditelj dječjeg vrtića.
– Kao poslovodni voditelj ravnatelj je dužan poštivati zakonsku nomenklaturu, koja se odnosi na sustav predškolskog odgoja i naobrazbe. Uz Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi,
tu je i Zakon o radu i Kolektivni ugovor za zaposlene u predškolskim ustanovama Grada Zagreba te niz internih zakonskih
akata ustanove, kao što su Pravilnik o radu, Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i načinu radu, Poslovnik o radu upravnog vijeća,
Poslovnik o radu odgojiteljskog vijeća... Ravnatelj kao stručni
voditelj predškolske ustanove ima najznačajniju ulogu u procesu
pokretanja i upravljanja promjenama na putu razvoja od tradicionalne prema suvremenoj predškolskoj ustanovi. To znači izgraditi vrtić po mjeri djeteta, u kojem će ono zadovoljavati svoje
primarne potrebe s jedne strane, a razvijati urođene potencijale,
razvojne potrebe s druge strane, uz poštivanje njihovih prava.
Nadalje, biti pokretač promjena znači imati jasnu viziju razvoja
predškolske ustanove, koju su svi stručni djelatnici vrtića na vrijednosnoj razini vrtića prihvatili te u čijoj izgradnji i ostvarenju svi
predano sudjeluju. Konačno, dobar stručni voditelj predškolske
ustanove uz zajednički rad na kvalitetnom podizanju razine odgojno–obrazovnog procesa ustraje u izgradnji međuljudskih odnosa svih djelatnika, pri tome razvijajući kvalitetnu komunikaciju
i timski rad, uz ostavljanje što veće mogućnosti izbora – navodi
Grepl–Šain.
telja, defektologa i psihologa
– poticati roditelje na odgojno
roditeljstvo, jačajući njihove
roditeljske kompetencije i konačno razvijati profesionalne kompetencije ravnateljice
predškolske ustanove, znanje
i vještine, uvažavati osobine
ličnosti ravnateljice, pravednost, otvorenost, humanost,
demokratičnost, kao i stil vođenja ustanove koji nije šefovski
već voditeljski, odozdo prema
gore. Da bismo se svi profilirali u osobe koje profesionalno
obnašaju svoje uloge i pri tome
se dobro razumjeli, moramo
razviti mrežu suradnje i podrške unutar cjelovitog sustava
predškolskog odgoja i naobrazbe. A to meni kao praktičaru
znači sudjelovati u radu svih
stručnih tijela koja su pod ingerencijom našega strukovnog
ministarstva, čiju viziju razvoja
sustava operacionalizira Agencija za odgoj i obrazovanje u
suradnji sa savjetnicama za
predškolski odgoj. Vrijednim
smatram i povezivanje s Učiteljskim fakultetom u Zagrebu,
kao i s Filozofskim fakultetom
Odsjekom za pedagogiju, koji
me jačaju nizom novih znanstvenih spoznaja o djetetu koje
uči i razvija se kao cjelovito
biće. Konačno, ili bolje rečeno,
na prvo mjesto stavljam i dajem prioritet razvoju predškolske ustanove iznutra. A to znači
neprestanim
promišljanjem
stručnih djelatnika predškolske
ustanove mijenjati i razvijati
našu pedagošku praksu kako
bi svakog trenutka odgovarala
stupnju zadovoljenja djetetovih
primarnih i razvojnih potreba.
To smatram ključnim problemom stručnog vođenja predškolske ustanove, koje je pod ingerencijom ravnatelja, a pomoć
vidim u stručnoj literaturi i profesorima s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uloga osnivača
predškolske ustanove je nenadomjestiva, kako u financiranju
sustava tako i davanju stručne
podrške.
Na upit koliko je važan odabir suradnika u poslu, Grepl–
Šain odgovara:
– Naravno da su svi sudionici
odgojno–obrazovnog procesa
važni pri unapređivanju odgojno–obrazovne prakse, a svakako su najvažniji odgojitelji i
članovi stručno–razvojne službe. Svaka ravnateljica svoje
suradnike bira u skladu s vizijom razvoja ustanove i, dodala
bih, iz osobnog uvjerenja te u
skladu sa stavovima i vrijednostima ustanove. U našem vrtiću
vrijednim smatramo kvalitetnu
komunikaciju, prijateljski odnosi i timski rad. Odgojitelji iz
ovakvih ustanova zasigurno će
biti dobar model ponašanja najmlađima.
Moć i odgovornost
O tome kako djeca doživljavaju glavnu tetu u vrtiću Grep–
Šain navodi:
– Ravnateljica predškolske
ustanove po svojoj je ulozi
najmoćnija osoba ustanove, ali
istodobno osoba s najvećom
odgovornošću. Čini mi se da uz
veliku moć ide uvijek i velika
odgovornost. Diskutabilno je,
pak, kako djeci, polaznicima
naše ustanove slikovito predočiti ulogu i važnost ravnateljice. S obzirom na to da sam gotovo svakodnevno u kontaktu s
djecom, svi me poznaju i kažu:
„To je teta ravnateljica, ona će
nam kupiti nove igračke!“ A ja
im se trudim što više približiti,
kako bismo zajedno ostvarili
topao emocionalni odnos. Svi
se u našem vrtiću zajedno borimo protiv klišeja i stereotipa
u odnosima i komunikaciji. U
tom smislu smatram da ravnateljica nije ni više ni manje
glavna od kuharice, spremačice ili odgojiteljice ustanove. A
svojim ponašanjem, govorom
i odnosom upravo takvu poruku pokušavam poslati svakom
djetetu, roditelju ili djelatniku
ustanove – rekla je Grep–Šain i zaključila da je rasprava o
kompetencijama svih stručnih
djelatnika predškolskih ustanova hvale vrijedna, a onda je
u tom kontekstu nezaobilazna
i rasprava o kompetencijama
ravnateljica te da se uz podršku svih djelatnika može mnogo
napraviti ukoliko za to imaju
odgovarajuća znanja, vještine,
sposobnosti i volju za rad.
Ivica Buljan
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje
Ž
Suradničke metode učenja
i poučavanja
elja je svakog nastavnika da
na kraju svoga nastavnog
sata čuje: “Bilo mi je jako,
jako lijepo i to toliko da bih htjela
da se još puno puta ponovi!“, jer
to bi značilo da su njegovi učenici sretni u školi, da vole učiti, da
neće markirati niti biti nasilni, a
to opet njega čini sretnim i motiviranim za rad u nastavi. Upravo
takve i slične poruke dobivaju nastavnici koji polaze seminar Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje
i primjenjuju interaktivne metode
u svojoj nastavi.
Upravni odjel za društvene
djelatnosti, školstvo i predškolski odgoj Grada Velike Gorice i
Forum za slobodu odgoja Zagreb
već sedmu godinu organiziraju
stručno usavršavanje - seminar
Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje za nastavnike i stručne
suradnike osnovnih i srednjih
škola Velike Gorice. Tijekom
osam jednodnevnih radionica,
nastavnici osobnom aktivnošću
upoznaju sedamdesetak suvremenih nastavnih metoda, tehnika i
strategija rada s učenicima. Iako
je projekt već jedanaest godina u
Hrvatskoj, još postoji veliki interes za njega, a Grad Velika Gorica je među prvima koji su odmah
prepoznali njegovu vrijednost i
odlučili sufinancirati edukaciju
svojih nastavnika.
Brzi razvoj tehnologije, znanosti i znanstvenih postignuća, glo-
balizacija koja sve više ubrzava
razvoj interkulturalnih odnosa i
tržišnoga gospodarstva stvaraju ozračje u kojemu uspijevaju
samo spremni (i spretni) pojedinci, oni koji su stekli temeljne
odgojno-obrazovne vrijednosti i
stručne kompetencije. No, odgoj
i obrazovanje takvih osoba zahtijeva stalnu promjenu nastavnih
metoda i oblika rada koji će poticajno djelovati na razvoj svih
područja učenikovih sposobnosti
i osobnosti, a to je moguće samo
ako je učenik aktivan i ravnopravan subjekt učenja/poučavanja i
otvorenog dijaloga, pripremljen i
potican za svoj stil učenja, interdisciplinarni pristup i praktičnu
Učenici su motiviraniji za učenje, pristupaju
mu s više kreativnosti i manje straha od neuspjeha, razvijaju im se komunikacijske vještine i jača samopouzdanje, usvajanje nastavnog sadržaja je trajnije i kvalitetnije, a sve to
dovodi do ugodnijeg ozračja u razredu i školi
i bolje suradnje s nastavnikom
primjenu naučenoga te ima razvijenu sposobnost kritičkog mišljenja i volju za timski rad.
Upravo su to temelji filozofije
projekta Čitanje i pisanje za kri-
tičko mišljenje, a da se takav način rada sviđa i učenicima uvjerili
su se mnogi nastavnici koji organiziraju nastavu prema sustavu i
metodama ovog projekta. Tije-
kom primjene suradničkih metoda rada s učenicima, nastavnici su
primijetili da učenici ove metode
prihvaćaju s oduševljenjem, da
imaju bolju koncentraciju i motivaciju za učenje, da su svi učenici
aktivni na satu, da učenju pristupaju s više kreativnosti, da su
opušteniji te otvoreniji u verbaliziranju svojih misli i osjećaja, a
ima i manje straha od neuspjeha,
manje nediscipline i međusobnog
nasilja. Metode omogućavaju
kvalitetniju komunikaciju među
učenicima, bolje međusobno upoznavanje, razumijevanje i uvažavanje te poštivanje drugačijeg
mišljenja, a to opet dovodi do
razvoja komunikacijskih vještina
i samopouzdanja, samostalnog i
kritičkog promišljanja, trajnijeg
i kvalitetnijeg usvajanja nastavnog sadržaja, odnosno do bolje
uspješnosti, ugodnijeg ozračja u
razredu i školi i bolje suradnje s
nastavnikom.
Samim se time i uloga nastavnika mijenja; nastavnik više nije
jedini izvor znanja i procjenjivač
usvojenog sadržaja već, kako
kažu polaznici seminara, organizator nastavnog procesa i aktivator učeničke aktivnosti/učenja.
Iako treba više vremena za pripremu ovakvog načina rada, nastavnici polaznici seminara naglašavaju veliko zadovoljstvo na kraju
sata zbog zadovoljstva učenika.
A da su učenici sretni i zadovoljni na kraju interaktivne nastave
potvrđuju i njihove evaluacije u
kojima su učenici drugog razreda
osnovne škole napisali: “Bilo mi
je ljepše nego staro!“, “Bilo mi je
jako lijepo i to toliko da bih htjela
da se još puno puta ponovi!“
Polaznici seminara naglašavaju
da je puno lakše raditi ovim metodama u školama u kojima je veći
broj nastavnika završio seminar
i primjenjuju suvremene metode
rada, jer tada su učenici već priviknuti na suradničko učenje i otvorenu komunikaciju. Nastavnici su
također uočili da će se ciljevi Nacionalnog okvirnog kurikuluma
lakše ostvariti primjenom interaktivnih metoda.
N. N.
Iz Agencije za odgoj i obrazovanje - Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji
P
Razmjena iskustava i poticaj na
suradnju
rva hrvatska konferencija
o obrazovanju u kemiji s
međunarodnim sudjelovanjem održana je u Splitu od 10.
do 14. studenoga, a ostvarena je
zahvaljujući zajedničkoj suradnji
s vodećim svjetskim udruženjem
kemičara International Union for
Pure and Applied Chemistry u
sklopu programa Flying Chemists, Prirodoslovno-matematičkim
fakultetom Sveučilišta u Splitu,
Hrvatskim kemijskim društvom
i uz potporu Agencije za odgoj i
obrazovanje. Ovom je Konferencijom započeo dugoročni projekt
usmjeren na kvalitetnije stručno
usavršavanje učitelja i nastavnika kemije u Hrvatskoj, koji će
im omogućiti i lakšu razmjenu
iskustava kako u Hrvatskoj tako
i u široj regiji. Planirana plenarna
predavanja i radionice vodećih
svjetskih i domaćih stručnjaka
prepoznali su učitelji i nastavnici kemije iz cijele Hrvatske, koji
su se odazvali u velikom broju te
svojim doprinosom u diskusijama i sudjelovanjem u radionicama osigurali ostvarivanje postavljenih ciljeva.
O konstruktivističkom modelu
i modelu procesuiranja informacija tijekom učenja i poučavanja
govorio je ugledni profesor Bob
Bucat, predavač na University of
Western Australia. Slijedila su
jednako zanimljiva predavanja
profesorice Marian DeWane, Boise, Idaho, SAD, o odgovorima
koje nastavnici nerado susreću
u testovima svojih studenata odnosno o primjerima studentskih
teškoća i trendova na prijamnom
ispitu iz kemije, te predavanje
profesorice Mei-Hung Chiu (National Taiwan Normal University)
o tome kako poučavani shvaćaju
kemiju, odnosno kako trebamo
poučavati.
Drugi dan rada Konferencije
obilježila su predavanja profesora Toma Greenbowea o učenju u
malim grupama i projektima, a o
hrvatskoj inačici poučavanja ot-
krivanjem, temeljenoj na radu u
malim skupinama učenika, govorio je docent Nenad Judaš, metodičar s Kemijskog odsjeka PMFa u Zagrebu. Izrazito zanimanje
učitelja i nastavnika pobudio
je i profesor Mordechai Livneh
(Bar-ilan University Ramat-Gan)
iz Izraela svojim predavanjem o
kemijskim pokusima s malim količinama reagensa i jednostavnim
aparaturama te ekološki prihvatljivoj (zelenoj) kemiji.
Ravnatelj Nacionalnog centra
za vanjsko vrednovanje Goran Sirovatka, zajedno sa svojim suradnicima Nenadom Markovićem,
dr. Ivanom Vickovićem i Petrom
Vrkljanom, upoznao je učitelje i
nastavnike kemije s rezultatima
kvalitativne analize nacionalnih
ispita 2008. iz područja prirodnih
predmeta. Izabrana usmena priopćenja, primjerice, prof. dr. sc.
Tomislava Cvitaša s Kemijskog
odsjeka PMF-a u Zagrebu o poučavanju kemije u Hrvatskoj nekad i danas, Marine Stojanovske
sa skopskog sveučilišta o pokusu
kao sredstvu razbijanja zabluda,
Melihe Zejnilagić-Hajrić s Prirodno-matematičkog fakulteta u
Sarajevu o Prethodno razvijenim
kemijskim i fizikalnim koncepcijama kod studenata prve godine
praćena su s velikim zanimanjem
nazočnih kao i sva izlaganja nastavnika, studenata i znanstvenika.
Upravo se takvim načinom
rada nastojalo potaknuti učitelje i
nastavnike kemije na suvremeni
pristup stručnom usavršavanju
putem odabira i raščlambe strategije učenja i poučavanja na svim
razinama obrazovanja u kemiji.
Neposredno sudjelovanje učitelja i nastavnika kemije, sudionika Konferencije u radioničkom
dijelu trećeg dana Konferencije,
primjer je kako u nastavnom procesu izabrati odgovarajuću strategiju poučavanja i pritom poticati istraživačko učenje i učenje
otkrivanjem u malim učeničkim
skupinama. Nositelji radioničkog
dijela koji se održavao u učionicama Osnovne škole Bol u Splitu
bili su dr. Metodija Najdoski sa
skopskog sveučilišta, dr. Krešimir Molčanov, dr. Nenad Judaš i
Petar Vrkljan.
Pokazalo se da je održavanje
Prve hrvatske konferencije o
obrazovanju u kemiji pun pogodak, jer je otvorila mogućnost
razmjene iskustava i primjera dobre prakse među učiteljima i nastavnicima kemije kao i poticanje
suradnje između škola i vodećih
institucija u području kemijskog
obrazovanja.
A. N.
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Negativno ponašanje
roditelja može
izravno utjecati na
pojavu nasilnog
ponašanja kod
djece, ali moguće je i
posredno djelovanje
koje se očituje u
izboru prijatelja
s kojima djeca
provode vrijeme
G
rad Osijek proteklog je vikenda bio domaćin trećega
znanstveno-stručnog skupa o nasilju pod nazivom Psihosocijalni aspekti nasilja u suvremenom društvu – izazov obitelji, školi i zajednici. Riječ je bila o trećem
bijenalnom skupu, nakon prva dva
održana 2006. i 2008. godine,
kojeg su organizirali Filozofski
fakultet u Osijeku kao domaćin i
Društvo psihologa Osijeka.
Tijekom tri dana skupa predavanja i rasprave bile su otvorene
svim profesijama koje bi mogle
naći najbolje metode prevencije
te sanacije rana koje nastaju zbog
sve učestalije pojavnosti nasilja
u društvu. Tako su se mogla čuti
izlaganja psihologa, pedagoga,
socijalnih radnika, defektologa,
liječnika, pa čak i kriminologa
te pravnika. Intencija je trećega
bijenalnoga znanstveno-stručnog
skupa ponovno bila sustavan prikaz problematike svih varijeteta
nasilja, poručili su organizatori i
istaknuli da se s nasiljem moguće
boriti jedino na sustavnoj razini,
uređenim sustavom edukacije,
prevencije i sanacije, jer se nasiljem ne može i ne smije baviti
samo jedna škola, jedna institucija
ili nekoliko entuzijazmom ponesenih pojedinaca.
Roditelji s „kratkim fitiljem”
Andreja Magoč, psihologinja
iz OŠ Antuna Bauera u Vukovaru,
održala je predavanje o izravnoj
povezanosti između vršnjačkog
nasilja u školi i roditeljskih odgojnih postupaka.
- Vrlo je zahtjevno biti roditelj
djeteta 21. stoljeća. Roditelji koji
su nespremni te im kronično nedostaju adekvatne odgojne vještine
još su skloniji primijeniti fizičko
kažnjavanje nasuprot iskrenom
i povjerljivom razgovoru s djetetom, a kad se pojave problemi
prelako odustaju, s izjavama po-
aktualno
aktualno
7
www.skolskenovine.hr
OSIJEK ‡ ZNANSTVENO-STRUČNA RASPRAVA O NASILJU
Veliki izazovi za obitelj,
školu i cijelu zajednicu
put „Ima sve što poželi, ne znam
što mu je! Sve smo probali, više
ne znamo što ćemo s njim!” Naročito je to prisutno na ovom ratom
najviše stradalom području, koji je
ostavio velike traume na roditelje
i ponekad imaju „kraći fitilj”, odnosno manje razumijevanja nego
roditelji iz ostalih krajeva Hrvatske.
Zbog velike koncentracije djece
i brojnih interakcija kao i količine vremena kojeg djeca provode
u njoj, škola je iznimno povoljno
mjesto gdje djeca mogu iskazati
mnoge neprimjerene oblike ponašanja kojima na različite načine
Andreja Magoč
povređuju jedni druge. Škole ipak
ne smiju zaboraviti ključnu ulogu
roditelja kao primarnih socijalizacijskih agensa, koji svojim odgojnim postupcima mogu ostvariti značajan utjecaj na to hoće li
njihovo dijete postati nasilnik ili
žrtva nasilja.
U OŠ Antuna Bauera provedeno
je istraživanje postoji li povezanost
između počinjenog odnosno doživljenog nasilja i tri dimenzije roditeljskog ponašanja: prihvaćanja,
odbacivanja i psihološke kontrole.
Roditelji koji šalju odbacujuće poruke svom djetetu u odgoju dominantno koriste kritiziranje, prema
djetetu iskazuju malo pozitivnih
Adrijana ViπnjiÊ-JevtiÊ
i Eleonora Glavina
emocija te ga zanemaruju. Roditelji koji, pak, u odgoju djece iskazuju visok stupanj psihološke kontrole nepovoljno djeluju na razvoj
djetetove samostalnosti i individualnosti. Istraživanje je pokazalo,
primjerice, da se nasilno ponašaju
dječaci čije ih majke odbacuju i
pokazuju visok stupanj psihološke
kontrole nad njima. Kod djevojčica je nađena pozitivna povezanost
između nasilnog ponašanja i dimenzije kontrole majke i oca, što
znači da što u većem stupnju roditelji nastoje pratiti djetetove emocije, misli i unutarnje doživljaje to
će djevojčice u svom ponašanju
više koristiti različite oblike nasilnih postupaka.
- Potvrđeno je, dakle, kako veću
vjerojatnost da postanu žrtve nasilja imaju djeca čiji roditelji često viču bez razloga, nazivaju ih
pogrdnim imenima, kažnjavaju
bez razloga ili ih zanemaruju i
ne pokazuju zanimanje za njihov
svakodnevni život, a isto tako
sputavaju i razvoj psihološke samostalnosti i nezavisnosti djeteta,
zaključila je Magoč.
Nažalost, u školi, u vršnjačkoj
skupini nasilno ponašanje djeci
može donijeti status i moć te ono
postaje alat za komunikaciju s
okolinom. U tom začaranom krugu teško je prekinuti lanac nasilja
koji se proteže od roditeljskog
doma do skupine vršnjaka.
Dobno heterogene skupine
umjesto homogenih
Dilema koja se javlja kod svih
stručnih djelatnika u organiziranju
rada i provođenju kurikuluma u
predškolskim odgojno–obrazovnim skupinama jest raspoređivanje djece u dobno heterogene ili
homogene skupine. Na osječkom
su skupu o socijalnim kompetencijama djece spram homogenosti
odnosno heterogenosti skupine
govorile odgojiteljica mentorica
Adrijana Višnjić-Jevtić i psihologinja Eleonora Glavina iz
Dječjeg vrtića Čakovec, koje su
provele istraživanje u kojem je sudjelovalo 86 djece koja pohađaju
heterogene i 83 djece koja pohađaju homogene skupine u Dječjem
vrtiću Čakovec, u dobi od treće do
sedme godine života. Utvrđena je
statistički značajna razlika u socijalnoj kompetenciji između djece
koja pohađaju homogene skupine
i one koja pohađaju heterogene.
Zbog čega su djeca koja pohađaju heterogene skupine socijalno
kompetentnija?
- Prvenstveno zbog poticaja
vršnjaka različite dobi i boljih točnije raznovrsnijih kompetencija.
U heterogenim skupinama uvijek
postoji određeni broj djece različite dobi koji skupinu pohađaju
neko vrijeme te prenose socijalno prihvatljive oblike ponašanja
na novoupisanu djecu, zaključuju
Glavina i Višnjić-Jevtić.
Odgojitelji koji biraju rad u dobno heterogenim skupinama i sami
su bolje osviješteni o važnosti socijalno kompetentnog ponašanja
te se stoga više trude oko razvoja
socijalne kompetencije kod djece.
Djeca koja pohađaju heterogene
skupine u predškolskim ustanovama potencijalno mogu razviti
veću socijalnu kompetenciju od
one koja pohađaju homogene skupine, jer je socijalna kompetencija
razvojna, stječe se i uči upravo u
predškolskoj dobi. Dijete predškolske dobi najintenzivnije usvaja regulaciju emocija, socijalna
znanja i socijalno razumijevanje,
socijalna umijeća, socijalne dispozicije kroz interakcije s djecom
različite dobi.
Dobno heterogene skupine, naposljetku, daju mogućnost djetetu
da istodobno nekome bude pomagač i onaj kome se pomaže. Na
taj način, kroz različite situacije i
iskustva dijete razvija empatiju i
prihvaća sugestiju od kompetentnijeg, često starijeg djeteta u prirodnoj situaciji koja je najsličnija
obiteljskom okruženju.
B. Nađ
vrednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA
Piše Višnja Francetić
načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita
u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja
Kako mijenjati svijest?
Dok ovo čitate, Nacionalni
centar za vanjsko vrednovanje
obrazovanja sažima zaključke netom održane konferencije „Nacionalni ispiti - potpora
promjeni obrazovnog sustava i
razvoja gospodarstva Republike
Hrvatske” kojom je zaključena
suradnja na projektu Razvoj suvremenih politika i praksi procjena znanja ivještina u RH, koji
je Centar proveo uz savjetodavnu
pomoć stručnjaka nizozemskog
CITO-a, a financirala Kraljevina Nizozemska. Projekt koji je
trajao deset mjeseci dao je rezultate koji pokazuju da je Centar
ustanova koja ima mogućnosti,
potencijale i zna na koji način i
kojim putem treba kročiti kako
bi se rezultati nacionalnih ispita
koristili u svrhu razvoja ljudskih
potencijala u suvremenom društvu, gdje je obrazovanje prioritet
i gdje je nužna suradnja s gospodarstvom.
Naime, model koji Centar izgrađuje u provedbi nacionalnih
ispita zahtijeva promjene kako
u odgojno-obrazovnom sustavu,
tako i u uključivanju gospodarskih čimbenika koji moraju reći
kakvog stručnjaka žele, koje
kompetencije mora imati mladi čovjek koji nakon završene
srednje škole ulazi u svijet rada i
pred kojim je četrdesetogodišnji
radni vijek. Brzi razvoj tehnike
i tehnologija, kretanja u gospodarskom razvoju kako u Europi, tako i u svijetu, nameće nam
osposobljavanje učenika na potpuno drugačiji način od dosadašnjeg. Jesu li znanja koja pruža-
mo u ovome trenutku učenicima
dovoljna za njihov profesionalni
razvoj u idućih pet, deset, trideset godina? Možete li zamisliti
da će mladi čovjek koji je prošle
godine završio srednjoškolsko
obrazovanje i zaposlio se moći
samo s onime što smo ga naučili
tijekom četiri godine odgovoriti
izazovima struke bez daljnjega
osposobljavanja? Odgovor je
svima jasan.
Što nam je činiti? Prvi koraci
u promjeni svijesti hrvatskoga
društva učinjeni su provedbom
državne mature. Državna matura je učinila najsnažniji poticaj
promjeni slike koja je prikazivala
Hrvatsku korumpiranom, a upise
na visoka učilišta povlasticom
onih kojima je samo prezime donosilo prednost pri upisu ili zapo-
šljavanju. Vrijeme je da se krene
dalje. Projekt koji je predstavljen
na konferenciji daje posve novu
definiciju nacionalnih ispita čiji
ciljevi društveno-gospodarskom
sustavu omogućavaju upravljanje znanjem. Obrazovanje mora
biti poput najkonkurentnijeg
poduzetnika, spremno za nove
izazove, brze promjene ciljeva
i osposobiti učenike, a buduće
stručnjake, za trajno usvajanje
novih znanja i brzu prilagodbu
novim zahtjevima struke.
Upravo zbog toga i ispiti državne mature traže od učenika
koji završava srednjoškolsko
obrazovanje tri osnovne kompetencije neophodne za daljnje
učenje: jezičnu pismenost u
materinskom i stranom jeziku,
kojom se ostvaruje mogućnost
komuniciranja te matematičku
pismenost. Pri izradi programa
gospodarskog oporavka hrvatska
vlada znala je da su obrazovanje
i ljudski kapital nositelji promjena. I tu je neprocjenjiva uloga
odgojno-obrazovnoga sustava i
gospodarstva, koji zahvaljujući
vanjskom vrednovanju imaju ne-
procjenjive podatke temeljene na
rezultatima koji su vjerodostojni
i nepobitni. Radom na ovome
projektu Centar je uložio puno
truda u razvoj stručnih kompetencija upravo iz navedenih razloga, kako bi mogao zadovoljiti
potrebe društva za promjenama.
Vanjskim vrednovanjem ishoda obrazovanja postavljen je
izazov pred Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo gospodarstva, ali i ostale
čimbenike gospodarskoga razvitka Hrvatske. Centar je spreman
za izazove i preuzimanje svojega
dijela odgovornosti koja mu je
dana u zadaću prije pet godina,
kada je osnovan kao institucija koja će sustavom vanjskoga
vrednovanja pokrenuti promjene, ne samo u programskom
smislu, već i promjenom u svijesti naše javnosti koja mora početi
vjerovati sustavu koji je pravedan, transparentan i omogućava
svojim učenicima, najvrednijem
kapitalu naše zemlje, uspjeh isključivo na temelju osobnih postignuća, znanja i vještina koje
stječe tijekom školovanja.
aktuakno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Prvi školski radio u Splitu
SPLIT – U Splitu je prošlog tjedna zaživio prvi
školski radio. Pioniri tog posla u gradu pod Marjanom
su učenici OŠ Dobri, koji su slušatelje svoga Dobrog
radija pozdravili uobičajenim pozdravom: „Dobar dan,
upravo ste u eteru Dobrog radija, radija Osnovne škole
Dobri.” Potom je uslijedila glazba dobrih vibracija popularnog Gibonnija, a potom je uslijedilo upoznavanje s
poviješću škole i podsjećanje na vrlo važnu osamdesetu obljetnicu škole. Do ovoga hvale vrijednog projekta došlo je kroz suradnju roditelja i ravnateljice Ivanke
Zaper, kojoj je jedna od vrijednih mama predložila da
se pokrene školski radio. Nakon što je nabavljena
tehnika, započeo je odabir voditelja i novinara, a kandidata nije manjkalo pa je proizvodnja mogla startati.
Dobri radio odmah je stekao vjerne slušatelje među
učenicima i nastavnicima, a emitirat će svakog tjedna
program u isto vrijeme, u 10.15 sati, i trajat će za vrijeme velikog odmora.
Pad broja učenika u
Osječko-baranjskoj
županiji
OSIJEK – Na području Osječko-baranjske županije
tijekom proteklih devet godina, od 2001., dramatično
je smanjen broj učenika u osnovnim školama: sa
30.954 na 26.333, koliko učenika ove godine pohađa
osnovne škole u toj županiji. To znači da je nestao
4621 učenik ili 15 posto. Istodobno, smanjio se broj
učenika i u srednjim školama, gdje ih je 2001. bilo
15.448, a sada je upisano 13.844 učenika, odnosno
1604 manje. Kako navodi Ksenija Zboži, pročelnica
Županijskog upravnog odjela za prosvjetu i kulturu, ako se uzme u obzir da po važećem državnom
pedagoškom standardu škola ima oko 400 učenika,
ispada da je u proteklih devet godina u županiji
iščeznulo više od devet osnovnih škola te četiri srednje.
– Naravno da je takav pad vrlo zabrinjavajući, a
još više zabrinjava činjenica da će se takav trend
nastaviti, jer će prema projekcijama u školskoj godini 2015./2016. biti još 3000 učenika manje - kazuje
Zboži, koja dodaje da je dosadašnja politika bila da
se ne gase područne škole iako ima malo učenika.
No, ovakvim tempom pada broja učenika moglo bi se
dogoditi da nastavnici postanu višak.
Ambulanta za studente
ZADAR – Zadarski studenti uskoro bi, nakon godina čekanja, konačno mogli dobiti ambulantu. Naime,
Studentski zbor krenuo je u realizaciju okupivši predstavnike Grada i Sveučilišta kako bi se dogovorili na
koji će način riješiti ovaj problem i odakle naći sredstva.
Studenti već godinama upozoravaju na ovaj problem,
ali do sada nije bilo nikakvog odjeka. Kako navode
u Studentskom zboru, brojni studenti im se svakodnevno obraćaju, jer ih odbijaju čak i na Hitnoj, gdje im
kažu da ih ne mogu primiti. Sada se traži adekvatan
prostora u kojem bi studenti imali ambulantu, a dok se
to ne dogodi snalažljivi studenti pokrenuli su virtualnu
ambulantu, preko koje putem e-maila mogu postavljati
pitanja, raspitati se za savjete i eventualno dobiti dijagnozu za svoje probleme.
Stipendije za deficitarna
zanimanja
RIJEKA – Grad Rijeka otvorio je natječaj za stipendije u iznosu 1100 kuna mjesečno, koje će dobiti
deset studenata koji se obrazuju za zvanje logopeda,
socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora te socijalnih radnika. Kako objašnjavaju u Odjelu za odgoj i
školstvo te Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb, Grad
je prvi put raspisao natječaj za stipendiranje studenata koji se obrazuju za deficitarna zanimanja, jer je
utvrđeno da takvi kadrovi nedostaju u školama i gradskim ustanovama. Prema planu, budućim logopedima
i socijalnim pedagozima bit će dodijeljene po dvije stipendije, dok će po tri stipendije biti dodijeljene onima
koji pohađaju studij za edukacijske rehabilitatore i socijalne radnike. Prvi su puta uvedeni socijalni kriteriji,
pa će prednost pri dodjeli stipendija imati studenti u
obiteljima s malim prihodima, obiteljima koje primaju
stalnu socijalnu pomoć te osobe s invaliditetom. Prednost će imati i studenti završnih godina studija, jer se
ranije mogu zaposliti. Nažalost, stipendistima se ne
može jamčiti zaposlenje, jer ustanove u Rijeci u kojima
je zabilježena potreba za deficitarnim kadrom ne mogu
raspisati natječaj za posao bez suglasnosti nadležnog
ministarstva.
Ivica Buljan
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
SINDIKAT PREPOROD O PRORAČUNU ZA OBRAZOVANJE
Godina beznađa u odgoju
i obrazovanju
N
akon svakakvih državnih
proračuna dosad, od socijalnih do kriznih, proračun
za 2011. godinu je proračun apsurda, i služit će samo za održavanje
hladnog pogona, odnosno novca
neće biti praktično ni za što osim za
plaće koje će u obrazovanju, da paradoks bude veći, biti i dalje među
najnižim plaćama korisnika proračunskih sredstava. Poručio je to
Željko Stipić predsjednik Sindikata
zaposlenika u hrvatskom školstvu
Preporod.
Upozorio je da su pojedine stavke
u proračunu Minisitarstva znanosti,
obrazovanja i športa smanjene do
apsurda, a neke su potpuno ukinute.
- Najviše su smanjene kapitalne investicije, prevencija nasilja i
ovisnosti, poticanje izvannastavnih
aktivnosti i stručno usavršavanje
nastavnika i učitelja, a potpuno se
staje sa sufinanciranjem naobrazbe
u privatnim školama, financiranjem
Nacionalnog vijeća učenika i izobrazbom zaposlenika u školama za
korištenje ITC-a.
Podsjetio je Stipić da je sadašnja
vlast s prethodnim resornim ministrom Draganom Primorcem izborno obećavala sve i svašta, poput
toga da do 2011. godine u Hrvatskoj
neće biti škola koje rade u tri smjene. To se očito neće dogoditi, jer se
u idućoj godini na kapitalne investi-
cije planira potrošiti tek 47 milijuna
kuna, što je dovoljno za cjelovito
opremanje i izgradnju tek jedne
škole. O jednosmjenskoj nastavi da
i ne govorimo, jer je ovim tempom
nećemo dočekati ni do polovice 21.
stoljeća - smatra Stipić.
Najviše je ugrožena sigurnost
učenika i nastavnika, odnosno stvaranje sigurnog okruženja, budući
da se za prevenciji nasilja i ovisnosti izdvajaju nikad manja sredstva,
pa se za prevenciju nasilja planira
potrošiti oko 300 tisuća kuna, a za
prevenciju ovisnosti oko 322 tisuće
kuna, što iznosi smiješnih 0.55 kuna
po učeniku.
- Unatoč činjenici da se evidentirani broj slučajeva nasilničkog
ponašanja u osnovnim i srednjim
školama kreće u rasponu od dvije do dvije ipol tisuće godišnje i u
2011. godini nastavlja se sa smanjenjem sredstva predviđenih za
borbu protiv ovisnosti i nasilničkog
ponašanja. U zadnje su dvije godine
iznosi za ovu namjenu i više nego
prepolovljeni, te u okvirima predviđenih sredstava nije moguće realizirati niti postojeće, a kamo li uvoditi
neke nove sadržaje. Budimo svjesni
da se dnevno u hrvatskim školama
događa 12 do 15 slučajeva nasilja,
a tek svaki deseti dospije u novine
- ističe Stipić.
U posljednjih godinu dana pro-
računima i rebalansima proračuna
više su nego prepolovljena sredstva
namijenjena poticanju izvannastavnih aktivnosti. U osnovnom školstvu će se za ovu namjenu potrošiti
svega nešto više od dva milijuna
kuna, odnosno 5.5 kuna po učeniku,
a u srednjem školstvu oko 10 kuna
po učeniku. S ovakvim sredstvima
boravak će se naših učenika u školama i školskim sportskim dvoranama svoditi na vrijeme provedeno na
nastavi. O svim posljedicama ovog
restriktivnog rješenja suvišno je i
govoriti.
- Unazađeno je stručno usavršavanje, a o vjerodostojnosti aktualne
vlasti, kada je u pitanju odgoj i obrazovanje, vrijedi se prisjetiti dvaju
obećanja iz 2007. godine, čija se
realizacija vezala uz 2011. godinu.
Dokidanje rada škola u tri smjene,
odnosno porast plaće nastavnika.
Nastavnik je, s 15 godina staža, u
2011. godini trebao imati neto plaću u iznosu od 6.786 kuna, prema
famoznoj knjizi tadašnjeg ministra
Primorca “Pregled postignuća”.
Samo u Zagrebu pet osnovnih škola
još uvijek radi u tri smjene, za Hrvatsku u globalu da ne govorimo, a
plaća spomenutog nastavnika iznosi 5. 454 kuna, odnosno 1332 kuna
manje od lažnog predizbornog obećanja - zaključio je Stipić.
B. Nađ
Zdravstvena edukacija učenika u Oš Pantovčak u Zagrebu
P
Ti ne uzimaš drogu...
droga uzima tebe
rošle školske godine dr. Jasna Stoić Brezak iz Kliničkog bolničkog centra Rebro
u Zagrebu inicirala je uspješno
predavanje o doniranju organa u
Osnovnoj školi Pantovčak, kojim je ujedno započeo program
zdravstvene edukacije učenika.
Ove smo godine uz podršku ravnateljice škole Romane Marin nastavili takvu edukaciju i uvrstili je
u naš školski kurikulum. Tako je
za učenike sedmih i osmih razreda
dr. Stoić Brezak održala predavanje pod naslovom Što znam o ovisnostima?, čime se škola ujedno
uključila u aktivnosti u povodu
Mjeseca borbe protiv ovisnosti
(od 15. studenoga do 15. prosinca).
Dr. Stoić Brezak ispričala je tri
nemile životne priče ovisnika iz
zagrebačkog okruženja, osvrnuvši
se i na sklonost mladih da oponašaju svoje glazbene i filmske idole
u čijim se životopisima konzumiranje različitih sredstava ovisnosti navodi kao nešto što
se podrazumijeva sâmo po sebi, kao da je to normalno,
dok je prava istina da nitko od nas ne bi želio živjeti takvim napornim životom koji nerijetko odražava prazne
vrijednosti bez istinskog sadržaja upakirane u blještavu
medijsku ambalažu.
U sličnom je tonu predavanje nastavila i dr. Petra Folnegović Grošić, psihijatrica u KBC Rebro. Naglasak je
stavila na psihološke i socijalne čimbenike odrastanja
mladih, posebno se osvrnuvši na vršnjački pritisak, želju za uklapanjem i pripadanjem grupi te radoznalost.
Nije propustila spomenuti ni snažnu želju mladih za
osamostaljenjem od svijeta odraslih, težnju za razvojem osjećaja vlastitog, ali i grupnog integriteta, kao i
njihovu težnju za uspostavom svog, od svijeta odraslih,
neovisnog sustava vrijednosti. U želji da ostvare ove
prirodne težnje mladi ne pronalaze uvijek i primjerena
rješenja i načine. Jasno je poručila da svatko od nas
treba izgraditi čvrst osobni, jasni stav
protiv sredstava ovisnosti, i na taj način reći „ne” bilo kakvom pritisku ili
lažnoj sreći, kako bi prevladali sve
rizike odrastanja i razvijali zdrave stilove življenja.
Oko 120 učenika sa svojim je učiteljima zainteresirano pratilo predavanje i različitim se pitanjima uključivalo u diskusiju sa željom da se onima
koji su ušli u pakao droge pomogne
vratiti ih na pravi put, a neki od njih
odvažno su stali pred novinare, koji
su popratili događanje, kako bi poručili svojim vršnjacima, ali i starijima,
da je droga veliko zlo koja mijenja
život na lošije dok potpuno ne preuzme kontrolu nad njim te da najčešće
gubimo bitku s njom.
U okviru prevencije protiv ovisnosti uz školski preventivni program
kojim koordinira profesorica biologije Tatjana Polchert, školska liječnica
dr. Ružica Orlović iz Doma zdravlja
Črnomerec održala je predavanje o
pubertetu i ovisnostima za roditelje
učenika petih razreda. Planirano je i predavanje stručnjaka Zavoda za javno zdravstvo, sociologinje Marije
Cahunek-Žunec, suradnice Agencije za odgoj i obrazovanje, te stručnjaka Obiteljskog centra grada Zagreba
namijenjeno roditeljima učenika sedmih i osmih razreda.
Svim spomenutim aktivnostima škola podržava i
uključuje se u Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu te
djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od
2010. do 2014. godine. Svjesni su da se jedino znanjem
kao moćnim oružjem može spriječiti zlouporaba različitih sredstava ovisnosti i pomoći svakom djetetu da izgradi zdrav i pozitivan stav o sebi čime će steći osjećaj
vlastite vrijednosti i sigurnosti. Jer, kako što se čulo na
predavanju, zadovoljstvo, sreća, različitost i posebnost
nikada ne dolaze izvana, već iznutra!
Vesna Rak, psihologinja, OŠ Pantovčak, Zagreb
Jedino znanjem kao
moćnim oružjem možemo spriječiti zlouporabu različitih sredstava
ovisnosti i pomoći svakom djetetu da izgradi
zdrav i pozitivan stav o
sebi te tako stekne osjećaj vlastite vrijednosti i
sigurnosti
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
Reagiranje: Ima li u matematici demokracije? (3)
Matematika je izgrađena i stalno se
izgrađuje na stalnom propitivanju
dostignutog. U matematici nema povjerenja na riječ ili
skrivanja iza titula,
udruga, autoriteta
ili „demokratske
većine“ - tvrdi Petar
Mladinić u svome
odgovoru Šimi Šuljiću na njegov članak Nečasna rabota
(ne)poznatog kolege
(ŠN, broj 35., od 9.
studenog 2010.)
Piše Petar Mladinić, Zagreb
Z
amislite da vam netko daruje klavir s tipkama koje
sviraju krive note! Ili džepno računalo čije tipke ispisuju
krive znamenke! Ili softver za
pisanje koji piše kriva slova! Što
biste mislili o darovima? Što biste mislili o darovatelju? Biste li
uporabljivali darove za sviranje,
računanje ili pisanje iako ti darovi funkcioniraju u slučajevima
kad ne rabite krive tipke?
Što da pomislimo o onome
koji svjesno ili iz neznanja daje
djeci softver s krivim tipkama i/
ili s njime poučava matematiku?
Šime Šuljić javio se da je on jedan od takvih i da je softver koji
ima krive tipke Geo Gebra! U
Školskim novinama u br. 31 od
12. listopada 2010. u članku Ima
li u matematici demokracije? i
u br. 35 od 9. studenoga 2010.
Nečasna rabota (ne)poznatog
kolege naznačeno je nekoliko
temeljnih stvari matematike i/ili
poučavanja i učenja matematike
od interesa i za širi krug čitatelja
(a ne samo nastavnika matematike). No, najprije treba upozoriti
na nekoliko stvari.
Tko (ne)smije
postavljati pitanja?
U prvom se tekstu nigdje „ne
izriču uvrede nemalom broju
nastavnika“ kao ni „nastavnim
materijalima tisuća kreativnih
nastavnika diljem svijeta“, niti
„izradi interaktivnih internetskih stranica“. Šimi Šuljiću to se
priviđa, jer toga u tekstu nigdje
nema! U tom se tekstu problematiziraju softverska rješenja
nekih matematičkih pojmova
kao i pitanje vide li nastavnici
to. I jesu li svjesni mogućih i
nemogućih posljedica u svojem
poučavanju uporabom takvoga
manjkavog softvera. Ne spominju se konkretni nastavnici
(imenom i prezimenom), niti se
imenuje softver. Radi se o tekstu
koji prakticira ad rem raspravu, a
ne ad hominem kakvu pokušava
prakticirati Šime Šuljić u svojem
tekstu.
Na ironično-sarkastične hiper-
crni vrag s najzločestijim motivima)?
Pa, matematika je izgrađena
i stalno se izgrađuje na stalnom
propitivanju dostignutog i na
mogućnosti da svatko iznese
svoje argumente i protuargumente (dokaz i kontraprimjer)
ili elaborira nove činjenice. U
matematici nema povjerenja
na riječ ili skrivanja iza titula,
udruga, autoriteta ili demokratske većine. Upozoravanje na to
nije (niti može biti) uvreda nikome. Sve što je i postignuto u
matematici rezultat je manjine/
pojedinca koji je uspješno argumentirao svoje tvrdnje i na mogućnosti provjere njegovih tvrdnji. (Odatle i aktualni prijepori u
matematičkoj zajednici o tome
može li se računalo uporabiti u
matematičkom dokazu!)
Je li velikom Euleru bila uvreda kad su mu (ne)poznati rušili
tvrdnje? Za one koji ne znaju,
Euler je jedan od najvećih i najproduktivnijih matematičara svih
vremena. Poznat je i po tome da
Klavir s krivim
tipkama
bole u dvjema anegdotama Šuljić se prepoznao, a nakon toga
se bacio u potragu za identitetom
autora prvoga članka Ima li u
matematici demokracije? Smiju
li „potpuno anonimne osobe ...
postavljati pitanja“? Šuljić smatra da ne smiju.
Što je simetrala kuta?
Stručno elaboriranje tehničkih
i metodičkih dostignuća Geo Gebre i usporedbe s drugim softverom kao alata za nastavu može
se vidjeti na internetskoj stranici http://www.keypress.com/
x25230.xml. S takvim stvarima
nastavnici trebaju biti upoznati
prije nego donesu svoju odluku
odnosno odluke o uporabi alata.
Još jedanput treba naglasiti da je
ovdje riječ o nastavi matematike i učenju, poučavanju djece
(koja ne znaju matematiku!), a
ne o blogerima i internetskim
stranicama matematičara (koji
znaju matematiku!). Usporedba
je načinjena samo na temeljnim
pojmovima nastave matematike.
Svatko može razmotriti sine ira
et studio taj elaborat i argumente
te donijeti svoj sud i odluku.
Još na nešto treba upozoriti!
Šime Šuljić svojim je tekstom
eksplicitno potvrdio da su Geo
Gebri ugrađene krive tipke.
Pokušava samo zamutiti i relativizirati primjedbe svojom interpretacijom. Ilustracije radi,
dovoljno je osvrnuti se na prva
dva primjera i Šuljićevo relativiziranje.
Simetrala kuta jest zraka s početkom u vrhu kuta kojoj je bar
još jedna (dakle sve) točka jednako udaljena od krakova kuta.
Ovo je citat iz Matematičkog
rječnika, Zagreb 1995., str. 214.,
autora Ivice Gusića koje je izdao Element, a recenzirali prof.
dr. sc. Vladimir Devidé, mr. sc.
Alemko Gluhak i prof. dr. sc.
Vladimir Volenec.
Ako to nije dosta da bi se uočilo pogrješno definiranje simetrale kuta koju zagovara Šime
Šuljić, onda se može otvoriti Encyclopedia of Mathematics, vol.
I, str. 104., koju je napisao Eric
W. Weisstein, a izdala 2009. godine izdavačka kuća CRC Press
iz New Yorka.
Usporedite Šuljićevu tvrdnju
s ovom Gusićevom definicijom
i primjedbom iz prvog članka i
Slika simetrale kuta u „Matematičkom rječniku“
zaključite kome se mogu uputiti
ozbiljni prigovori! Tko tu ne razumije o čemu se radi: Šuljić ili
Gusić, Devidé, Gluhak, Volenec,
Element, Weisstein...
Prije donošenja vlastitog zaključka čitateljima predlažem
mali eksperiment, istraživanje:
- nacrtajte kut (na papiru) i
tražite od ispitanika da skiciraju/
nacrtaju simetralu kuta;
- nacrtajte kut (ili dvije dužine
koje se ne sijeku) i dva okomita
pravca koje spominje Šime Šuljić, pa upitajte ispitanike što je
na slici;
- nacrtajte kut i simetralu kuta
(sukladno Gusićevoj definiciji) i
upitajte ispitanike što je na slici.
U obrazloženju/interpretaciji
drugog primjera Šuljić eksplicitno pojašnjava da su zbog potreba softvera dane krive tipke, a ne
zbog nastave.
Temeljna pitanja
Vratimo se temeljnim pitanjima koja se vide u objavljenim
tekstovima u Školskim novinama, a koja mogu biti zanimljivi širem krugu čitatelja.
Principijelno je pitanje treba
li se bespogovorno podrediti
nesavršenosti tehnologije ili je
mijenjati, usavršavati i podrediti je učeniku i nastavi? Mora li
se respektirati dostignuta razina
i iskustvo klasičnog poučavanja, a tehnologijom dati novu
dimenziju poučavanju? Zašto
bi učenik morao nešto dodatno
(i nepotrebno) provjeravati (ili
slijepo vjerovati računalu), jer
to dostignuta razina računalnog
programa ne može učiniti na
pravi način?
Tko u matematici, znanosti,
svakodnevnom poučavanju smije postavljati pitanja, problematizirati određene činjenice i
iznositi svoje mišljenje? Smije
li to samo poznata osoba ili to
smije i nepoznata (pa bila ona i
je objavio stotine netočnih tvrdnji koje su mu oborili i poznati i
nepoznati matematičari. Je li on
zato manje velik?
Smije li se u nastavi olako
ignorirati psihološka razina problema? Primjerice, učenik uvijek
vidi isti pravac, a računalo mu za
različite kombinacije točaka tog
pravca daje svaki put novu jednadžbu. Ili, simetrala je jedan
objekt, a računalo mu daje dva
objekta. Trebaju li geometrija i
algebra biti usklađene i ne zbunjivati učenike?
Argumenti sile ili
sila argumenata?
Treba li edukacijski softver
brusiti matematičke definicije,
pojmove, činjenice oslobađajući
ih natruha didaktičkom materijalizma ili ih treba dodatno zagađivati odnosno komplicirati?
Dakle, predlažem da svatko sam
razmotri i sam sebi odgovori na
neka od sljedećih pitanja.
Treba li se nastavnik i nastava
podrediti alatu i njegovim ograničenjima?
Smije li beskonačno nepoznata osoba (ili izmišljena) ili samo
poznata i priznata (ma što god to
značilo) raspravljati o matematici?
Kako treba raspravljati: argumentima sile ili silom argumenata?
Je li ukazivanje na lošu odluku/aktivnost i njezino problematiziranje napad na osobu ili na
odluku/aktivnost?
Mogu li titule, autoriteti ili
demokratske odluke zaštiti matematiku od netočnosti i gluposti? I treba li im se vjerovati na
riječ?
Na kraju, svaki čitatelj može
još jedanput pročitati oba na početku spomenuta teksta i prosuditi o čemu je riječ.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Terenska nastava: Učenici iz Ivanić Grada u posjetu Varaždinu
Poduzetničke aktivnosti
u praksi
Pišu mr. sc. Jadranka
Dorešić, dipl. oec. i
Gordana Celinić
Haramustek
dipl. ing. preh. teh.
Srednja škola Ivan Švear,
Ivanić Grad
D
ana 15. listopada učenici
četvrtog razreda komercijalnog smjera Srednje
škole Ivana Šveara zajedno sa
svojim predmetnim nastavnicama mr. sc. Jadrankom Dorešić,
dipl. oec. i Gordanom Celinić
Haramustek, dipl. ing. preh.
tehn., bili su na terenskoj nastavi
u Varaždinu. Cilj je bio utvrditi
znanje iz strukovnih predmeta (povezati teoriju i praksu) te
upoznati poduzetničke aktivnosti u praksi. Osim toga, cilj je bio
i proširiti opću kulturu učenika.
Ekološki način
proizvodnje
Posjetili su hladnjaču Podravke Kalnik, gdje su vidjeli načine
skladištenja i čuvanja hrane u
hladnjači, s kojima su se učenici do sada mogli upoznati samo
teoretski na nastavi trgovinskog
poslovanja; transporta, špedicije
i osiguranja; poslovnih komunikacija, vanjsko–trgovinskog poslovanju, marketinga, poduzetništva i u okviru drugih stručnih
predmeta. Učenici su na taj način
dobili kompletan uvid u jednu
Učenici su se na terenskoj nastavi upoznali s proizvodnjom
i načinom skladištenja i čuvanja hrane u
hladnjači, s čime su
se do sada mogli upoznati samo teoretski
na nastavi. Na taj su
način dobili kompletan uvid u jednu vrlo
važnu kariku proizvodnog procesa
vrlo važnu kariku proizvodnog
procesa robe, ali i plasmana robe
na tržište gledano s ekonomskog
i komercijalnog stajališta.
Nakon toga su posjetili tvrtku
Gumiimpeks koja se bavi djelatnošću proizvodnje i reciklaže
te skladištenjem gume. Učenici
su na terenu upoznali bescarinsku zonu Varaždina i uspješni
ekološki način proizvodnje i
reciklažu gume te proizvoda od
gume, kao i način plasiranja robe
na tržište, uglavnom inozemno.
Ova nastavna cjelina teoretski
je obrađena na satovima poznavanja robe iznimno kvalitetno
i zanimljivo prvenstveno zahvaljujući njihovoj internetskoj
stranici koja je bila od velike
pomoći. Teoretska obrade nastavne cjeline guma izvedena je
na jedan zanimljiviji i drugačiji
način koji se učenicima jako svidio i otvorio nove, dosad nepoznate horizonte, a to sve skupa
sada su vidjeli i uživo uz stručno
vođenje zaposlenika. Učenici su
obogatili svoje znanje, imali su
prilike vidjeti nove tehnologije
u tvrtki koja se bavi ekološkom
reciklažom gume jednoj od tri u
svijetu.
U Varaždinu je nezaobilazno
posjetiti uz asistenciju vodiča
jedinu u Hrvatskoj entomološku
zbirku kukaca Franje Košćeca,
gdje su, među ostalim, zastupljene skoro sve obitelji reda leptira
karakterističnih za ovo područje.
Za svaku utvrđenu vrstu dani su
lokaliteti i datumi nalaza. U ovoj
zbirci uvrštena je građa kukaca
skupljena u razdoblju od 1930.
do 1970. godine u okolici Varaždina. Osim kukca, u ovoj su zbirci i priručne naprave kojima se
u svom istraživačkom radu služio sam osnivač Franjo Košćec.
Kroz zbirku vodila ih je kustosica Antica Bregović.
U Gradskom muzeju
Bili su i u Gradskom muzeju
u Starom gradu. Osim pečatnjaka, sudačkih žezla i povijesnih dokumenata, izložene su i
vrijedne zbirke cehova, topova,
kamenih spomenika te hladno-
(3)
MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1)
Vrijeme nosi svoje...
Web 2.0 alati
unutar NOK-a
svoje mjesto
pronalaze u međupredmetnoj
temi Uporaba
informacijske
i komunikacijske tehnologije.
Kao takva ima
mogućnost biti
najsuvremenije
dostupno nastavno pomagalo i sredstvo
u svim odgojno-obrazovnim
područjima
Piše mr. sc. Nataša Ljubić
Klemše
učiteljica savjetnica, I. osnovna
škola Bjelovar
M
ogućnostima
multimedijskih prikaza i
pristupa računalnim
mrežama, osobito internetu,
omogućen je trenutni pristup
golemu i brzo rastućemu broju
informacija iz cijeloga svijeta,
omogućujući ujedno njihovo
pretraživanje. Uz to, pridonosi
razvoju učeničkih sposobnosti
samostalnog učenja i suradnje
s drugima te njihovih komunikacijskih sposobnosti, zatim razvoju pozitivnog odnosa prema
učenju, unapređenju načina na
koji učenici prikazuju svoj rad
te njihovim pristupima rješavanju problema i istraživanju.
Učenik u središtu
učenja
Isto tako, učinkovita i racionalna primjena informacijske i
komunikacijske tehnologije u
različitim situacijama daje bitan
doprinos razumijevanju temeljnih koncepata u području tehnike i informatike.
Stoga je odgovarajući pristup
informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji nužno omogućiti svim učenicima i u svim
predmetima. U svijetu postoji
mnogo dobrih primjera uvođenja novih tehnologija u obrazovni proces. U Hrvatskoj još
ima mnogo problema (tehnološke, pedagoške, organizacijske
prirode) s kojima se susreću učitelji pri uvođenju ICT-a i e-učenja u nastavu, što rezultira nedovoljnim korištenjem e-učenja
u nastavnoj praksi. U primjeni
je treća generacija e-učenja
(e-learning 2.0), čiji je glavni
element primjena Web 2.0 alata, a karakteristika postavljanje
učenika u središte učenja i poučavanja uz pomoć ICT-a i eučećih tehnologija, pri čemu je
uloga učitelja potpuno drugačija od one u tradicionalnoj školi,
koja u svome radu ne koristi i ne
primjenjuje nove tehnologije.
Učitelj je pomagač i poticatelj u
radu svojim učenicima, a taj cilj
realizira korištenjem Web 2.0
tehnologija i društvenog softve-
ra koji uz određene pedagoške i
didaktičke primjene omogućuje
postizanje 95 posto uspješnosti
u učenju (prema navodu William Glassera).
U novoj obrazovnoj sredini
učionici s jednim računalom
na različite načine mogu biti
korišteni Web 2.0 alati. Već od
prvog razreda učenike se može
i potrebno je navikavati na upotrebu i primjenu računala u svojem radu te ih uvoditi u svijet
Web 2.0 kulture. Osim tehničkih preduvjeta (računala i prateće periferije i veze na internet),
osnovno je da učitelj svojim primjerom učenicima pokažu da
su FIT osobe (engl. Fluid in Technology), spretne u ophođenju
informatičkom tehnologijom.
Sljedeći koraci su individualni,
ali ovisni o osobnosti učitelja.
Najvažnije je učenika staviti u
središte učenja i stjecanja iskustva.
Wiki alati
Dugogodišnji korisnici Web
2.0 alata znaju za MOODLE
pri CARNetu kojemu mogu
pristupiti svi učenici na teme-
lju elektroničkog identiteta koji
dobivaju od administratora imenika HUSO (hosting usluga za
osnovne i srednje škole) sustava
CARNeta. U izradu internetskih
stranica škole unutar CMS-a
(Content Management System),
sustava za upravljanje sadržajima pri CARNet-u, a koje karakterizira jednostavno kreiranje
i održavanje stranice škole te
kontrola nad tijekom informacija u zajednici učenja i suradnju
na projektu, upućeni su mnogi
učitelji. Pri tome je zbog pojednostavljenja, ali i omogućavanja rada u pojedinim opcijama
trebalo učenike podučiti kako
raditi s uploadom, kako prenijeti podatke s određenog medija
na računalo i kako iste učitati na
internet. Pri tome su korišteni
mnogobrojni Web 2.0 alati za
audio i video podcasting.
Za one željne spoznaja i izbora Web 2.0 alata magazin
http://web2magazine.blogspot.
com/2007/01/thanks-for-web-2.
htm/ objavljuje listu najboljih
100 najboljih Web 2.0 alata.
Iznimno korisni Web 2.0 alati uporabljivi u nastavi i izvan
nje su Wiki alati. Korisni su u
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe! (13)
ga i vatrenog oružja. U travnju
2007. godine postav je obogaćen
još jednom muzeološkom jedinicom, i to s oko 400 predmeta iz
zbirki stakla, keramike i satova.
Posebnost postava čini desetak
soba koje, kao zasebne cjeline,
kronološki predstavljaju stilska
razdoblja: renesansu, barok, rokoko, empire, bidermajer, historicizam i secesiju. Šetnjom kroz
te sobe doživjeli su duh prošlih
vremena i način onodobnog življenja. Jedna prostorija u Muzeju
posvećena je dvojici znamenitih
Varaždinaca: povjesničaru i ilircu Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom te jezikoslovcu svjetskog
ugleda Vatroslavu Jagiću.
Posjetili su i tiflološku izložbu
u organizaciji Tiflološkog muzeja iz Zagreba, koju je taj muzej
prvi put postavio u svojem prostoru prije godinu dana, kada se
u cijelom svijetu obilježavala
200. godišnjica rođenja izumitelja reljefnoga pisma za slijepe
Louisa Braillea. Izložba govori
o značaju Brailleova otkrića i
djelu Vinka Beka, prvoga hrvatskoga tiflopedagoga, čiju ideju o
obrazovanju i što kvalitetnijem
životu slijepih osoba treba i nadalje promicati.
Bili su i na Varaždinskom
groblju, a s mnogim legendama
i pričama upoznala ih je Mirjana Mikac, stručni vodič. Sve do
dolaska Hermana Hallera, varaždinsko je groblje bilo kao i svako
drugo. Danas na njemu počivaju
mnoge poznate ličnosti. Spomenimo samo Vatroslava Jagića,
Tomu Blažeka i Miljenka Stančića. Groblje je danas zaštićeni
park prirode, a i spomenik kulture. Tome pridonose nadgrobni
spomenici, čija se ljepota međusobno nadopunjuje s prelijepo
oblikovanim zelenilom. Spomenimo reljef kipara Roberta Frangeša Mihanovića te djelo Antuna
Agustinčića, koji daje poseban
sjaj ovoj igri svjetla i sjene, zelenila i spomenika.
Mističnost
varaždinskog groblja
U starom se dijelu groblja, zvanom pekel, mogu pronaći najstariji spomenici, a na spomeniku
Johana Galina može se vidjeti
božje oko, ispod kojeg se nalazi
mrtvačka lubanja s dvjema prekriženim kostima. Ovakvi prizori samo produbljuju mističnost
ovog mjesta. Herman Haller, kao
nekadašnji nadziratelj, groblje je
uređivao od 1905. do 1947., da
bi ono danas moglo imati prepoznatljivi izgled. Zahvalni Varaždinci podarili su mu Aleju lipa,
koja povezuje groblje i stari dio
grada. Njihove se krošnje suvereno nadvijaju nad Hallerovom
alejom.
Sve te priče ponijeli smo u
Ivanić Grad, podijelit ćemo ih
sa svojim prijateljima te sačuvati
uspomene na školske dane.
može tumačiti određena zbivanja u obitelji (kad učenici
dobiju privolu i povjerenje
roditelja počinju iskazivati osobnost, a danas to
biva vrlo brzo, jer roditelji
imaju sve manje vremena
za kontrolu svih djetetovih
aktivnosti tijekom dana).
Nadogradnja
primarnom obrazovanju i na
korisničkoj razini, a s porastom informatičkih znanja i
na uredničkoj razini, što se
posebice odnosi na nastavno
i znanstveno osoblje koje raspolaže relevantnim informacijama koje se mogu objaviti na
Wikiju.
Putem društvenih mreža
učitelj dobiva svojevrstan uvid
obiteljske odnose, sklonosti,
afinitete te na određeni način
Premda se Web 2.0
alati ne dijele na naprednije i manje napredne,
može se izvesti njihova nadogradnja
u primarnom
obrazovanju.
Toj skupini pripadaju alati
za izradu
mentalnih mapa i
blok-dijagrama, kojima će se
učenici u primarnom obrazovanju moći koristiti samo
uz pomoć učitelja koji će ih
usmjeriti na njih i potrebu njihove upotrebe.
Alate za organizaciju vremena učitelji će često koristiti
u svom privatnom i profesionalnom životu, ali neće imati
neposrednog utjecaja na učenike tako da ih oni moraju ili
trebaju ovladati. Vrijeme nosi
svoje...
(Nastavlja se)
Ljubav,
motiviranost i
međusobno povjerenje
u zbornici
Nije dovoljno da budemo kvalitetni u
razredu, moramo to biti i u zbornici.
I tu je važan softer ljubavi, motiviranosti, međusobne suradnje i povjerenja.
U zbornici nam treba iskreno oduševljenje, odano i pošteno partnerstvo te
prijateljska ljubav
Ljubav je način međusobnog ophođenja, središnji faktor timskog suradništva, važniji produktivni faktor negoli strategija i racionalnost.
Ljubav pripada području najvažnijega timskog
softvera. Od članova tima treba ne samo zahtijevati nego i brinuti za njih, poticati ih i pratiti. Ravnatelj treba biti partner, prijatelj i otac.
Motivirani želimo, izabiremo, hoćemo i djelujemo. Moramo biti poticani i usmjeravani jednakomjerno izvana (vanjska motivacija) i iznutra
(unutarnja motivacija). Iznutra smo motivirani
dobivamo li priznanja za svoje uspjehe, doživljavamo li sigurnost i zadovoljstvo u radu, osjećamo li povezanost s drugima u zbornici. Posao
doživljavamo sa zadovoljstvom kada prihvaćamo izazov, rješavamo probleme, prevladavamo
rizik, pretvaramo nesigurnost u sigurnost i ostvarujemo povezanost sa svima u zbornici.
Drugima u zbornici trebamo prilaziti s uvažavanjem, pošteno, iskreno, profesionalno, s prihvaćanjem, pozitivnim stavom, odgovorno, cjelovito, sa suosjećanjem, uz opraštanje. Da bismo
se mogli kvalitetno ponašati u zbornici važno je
imati uvid u sebe, svoje ponašanje i reagiranje,
prihvatiti sebe kakvi jesmo, slobodno i dozirano otkrivati sebe drugima. Pred sobom moramo
imati idealni ja – kakvi bismo htjeli biti, realni
ja – kakvi jesmo, svoje jakosti i slabosti. Sretni kvalitetnije surađujemo nego nesretni. Svoju
sreću trebamo ne samo za sebe nego i za one s
kojima surađujemo.
Ključ sreće nije u genima niti u potrazi za povoljnim vanjskim okolnostima nego u našem
svakodnevnom svjesnom ponašanju. Imamo
40 posto slobodnog prostora da sreću svjesnim
djelovanjem i mislima povećamo ili smanjimo.
Uspješni suradnici proizvode rezultate, razvijaju
nove ideje, motiviraju i povezuju suradnike. Što
ne želiš da suradnici čine tebi, ne čini niti ti njima. Postupaj sa suradnicima kako bi rado da oni
postupaju s tobom.
Timska suradnja je važna u zbornici. Njoj je
potrebna zajednička interpersonalna kvaliteta.
Vrijeme velikih, genijalnih i kreativnih pojedinaca pripada prošlosti. Individualna se kreativnost
mora razviti u timsku. Timska kreativnost nije
zbroj kreativnosti pojedinih članova tima nego
nova kvaliteta različita od one pojedinog člana i
sume njihovih pojedinačnih kvaliteta, vrijednosti
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
i produktivnosti. Discipline bi se lako složile kad
ne bi bilo i njihovih predstavnika.
Da bi zbornica bila više nego samo zbroj njezinih članova potrebno je ono između – međusobna suradnja. Važna je međusobna povezanost,
suradnja, odnosi, komunikacija, prilagođavanje
i doživljavanje suradnika. S optimalnom organizacijom postižemo 20 posto suradnje, a ostalo
ovisi o stavu suradnika, njegovoj osobnoj odgovornosti, svijesti i načinu promatranja. Suradnja
uključuje osobnu odgovornost, unutarnju motivaciju, slobodno prihvaćenu obavezu. Odgovornost pretpostavlja izbor (autonomiju), volju (inicijativu) i kreativno reagiranje suradnika.
Odlučni se odlučuju za ono što im je važnije.
Preuzimaju glavnu ulogu u svom životu. Ako nešto žele i nemoguće postaje moguće. Odlučni se
doživljavaju kao autori, a ne žrtve svog života.
Prihvaćaju posljedice svojih odluka. Ne osjećaju
se upravljanima od drugih. Ne možemo utjecati
na vjetar, ali možemo upravljati jedrima. Ako ne
možemo promijeniti lošu situaciju, možemo svoj
stav prema njoj. Kontrola se premješta izvana
prema unutra. Sami smo odgovorni za naše doživljavanje. Stres ne postoji kao takav nego ga
mi stvaramo.
Izabrali smo takav doživljaj. Svaki kreira stres
na osnovi osobnog iskustva. Stvarima dajemo
individualno značenje. Ako sami ne dopustimo,
nitko i ništa nas ne može naljutiti. Na nas ne djeluju događaji nego naš način reagiranja na njih.
Osobno odgovornu i slobodnu suradnju i obavezu nazivamo obvezivanjem (commitment). Odgovornost se doživljava kao užitak. Međusobno povjerenje u zbornici omogućuje zajednički
i timski rad, čini ga bržim, potiče prihvaćanje
promjena, štedi novac, povezuje i štiti unutarnju
motivaciju i djelotvorno je. Ne uspijeva u modelu
oni gore i oni dolje . Faktor je vjerodostojnosti.
Povremene suradnike pretvara u stalne. Nema
kvalitetu vječnog trajanja. Pametan egoist surađuje i ima povjerenja. Pogreška je vjerovati svima i nikome, previše i premalo. U prvom slučaju
postajemo plijen drugih, a u drugome bez drugih. Kod povjerenja možemo dobiti ili izgubiti, a
kod nepovjerenja uvijek gubimo. Tko ne želi ništa izgubiti ne može ništa dobiti. Nepovjerenjem
izazivamo nepovjerenje. Povjerenje se ne može
pozitivno dokazati. Ako nemamo povjerenja u
povjerenje i nepovjerenje u nepovjerenje, nikad
nećemo doznati je li povjerenje opravdano. Tko
sebi vjeruje i sebi dopusti ranjivost, u sebi je siguran, ima unutarnju opuštenost i jakost, može
izdržati napetost između očekivanog povjerenja
i mogućnosti razočaranja, dobiva povjerenje i
drugih.
Zbornica odražava dušu svake škole. Nju ne
sačinjavaju samo stol i stolci nego i oni koji
na njima sjede za vrijeme odmora i sjednica.
Za tim se stolom moramo snabdijevati novim
idejama, dobivati novu energiju, ali i rješavati
razne nedoumice. Tu bismo trebali dobivati supervizijsku pomoć u našem radu s učenicima.
Sve to je nemoguće bez navedenih pretpostavki,
umijeća i vrlina, odnosno, rada na sebi i svom
ponašanju.
(U sljedećem broju:
Lukavo, naivno i pametno ponašanje učitelja)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
KURIKULUM - Tematska bibliografija
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
Odgojno-obrazovni standardi (3)
•
Šoljan, N. N. (2007). Taksonomija svjetskih razvoja u obrazovanju:
prema (de)konstrukciji pedagogije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom
obrazovanju i društvu znanja. Svezak 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan &
N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 411. – 441.
Društvo znanja: između znanja i neznanja. Standardizacija ili personalizacija obrazovanja. Bolonjski proces. Svjetski prostor obrazovanja.
Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2005). Zagreb:
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
Prema kvalitetnoj hrvatskoj školi. Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Nacionalni nastavni uputnik (kurikulum) i HNOS. Kako je nastao HNOS? Kako primijeniti HNOS? HNOS i nastavne teme. Praćenje
i vrednovanje kakvoće obrazovanja – nužan uvjet za ostvarivanje ciljeva
HNOS-a. Zajednički okvir za procjenu napredovanja u učenju stranih
jezika i za samoprocjenu učenika. Razvoj i provedba HNOS-a.
•
Kompetencije
•
Batarelo, I. (2007). Obrazovanje nastavnika za poučavanje temeljno
na kompetencijama. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i
društvu znanja. Sv. 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb:
Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 16. – 28.
Kompetencije u sustavu odgoja i obrazovanja. Informacijsko komunikacijska tehnologija (ICT). Kompetencije nastavnika.
Buljubašić-Kuzmanović, V. (2007). Očekivani i željeni ishodi učenja:
kompetencijski pristup. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić.
Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 110. – 118.
Polazišta. Konceptualne odrednice, metodološke pretpostavke i predmet
istraživanja. Rezultati istraživanja i diskusija.
Đuranović, M. (2007). Socijalna kompetencija učitelja u suvremenoj
školi. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko
pedagogijsko društvo, str. 174. – 181.
Prema suvremenoj školi. Socijalna kompetencija učitelja
Kuljašević, K. (2007). Ključne obrazovne kompetencije za
cjeloživotno učenje: predškolski pedagog i informacijska tehnologija. U:
Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2.
Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko
društvo, str. 320. – 329.
Informacijska pismenost ili: što je još osim tehnologije potrebno? Informacijski sustavi i tranzicijski procesi. Kompetencije za informatičke
tehnologije. Cjeloživotno učenje i internet.
Luketić, D. (2007). Značenje stjecanja poduzetničkih kompetencija
na razini obveznog obrazovanja. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom
obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N.
Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 381. – 389.
Razvoj i poticanje poduzetničkih kompetencija. Poduzetništvo kao dio
nacionalnoga kurikuluma. Poduzetništvo kao dio školskog kurikuluma.
Kako poučavati djecu i učenike poduzetničkoj kompetenciji?
Mattes, W. (2007). Rutinski planirati – učinkovito poučavati. Zagreb:
Naklada Ljevak.
Planiranje nastave usredotočene na kompetenciju. PISA-ini podaci kao
temelj za poboljšanje kompetencije čitanja. S načelom nastavnika glasovira ostvarit ćete obrazovne standarde.
Mijatović, A. (2005). Od minimalne kompetencije do profesionalne
djelotvornosti učiteljstva. U: Stanje i perspektive obrazovanja nastavnika.
Ur. V. Rosić. Rijeka: Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju, str. 27. – 40.
Pedagoške kompetencije. Nastavnik – činovnik ili kreator? Škola i intelektualni kapital. Nastavnik i odgoj/obrazovanje.
Petljak-Jakunić, B. (2007). Profesionalni razvoj učitelja primarnog
obrazovanja – između motivacije i kompetencije. U: Pedagogija: prema
cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N.
Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 522. – 533.
Učitelj – od motivacije do kompetencije. Kompetencije učitelja. Implementacija kurikuluma. Nove perspektive.
Piršl, E. (2007). Interkulturalna osjetljivost kao dio pedagoške kompetencije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu
znanja. Sv. 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko
pedagogijsko društvo, str. 275. – 292.
Interkulturalizam i interkulturalna kompetencija. Metakognitivne sposobnosti i interkulturalna kompetencija. Razvojni model interkulturalne
osjetljivosti. Metkognitivne sposobnosti i DMIS. Važne pretpostavke u
odgoju i obrazovanju na interkulturalnu kompetenciju.
Prevendar, N. (2007). Socijalno-pedagoška kompetencija suvremenog nastavnika. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i
društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb:
Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 585. – 596.
Razvoj škole, nastave i nastavnika. Suvremena škola. Nepoželjne pojave
u školi. Uloga nastavnika u suvremenoj školi. Stručno-pedagoške kompetencije nastavnika. Socijalna kompetencija nastavnika. Pedagoškosocijalno osposobljavanje nastavnika.
Sever-Carnevali, S. (2007). Suvremene kompetencije pedagoga. U:
Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2.
Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko
društvo, str. 640. – 646.
Nacionalni kurikulum. Školski kurikulum. Nastavnici. Školski pedagog.
Šarić, Lj. & Modrić, N. (2007). Socijalna kompetencija odgajatelja
u dječjem vrtiću. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i
društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan, N. Hrvatić. Zagreb:
Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 685. – 692.
Socijalna kompetencija odgajatelja u prepoznavanju temeljnih potreba.
Rezultati istraživanja.
•
•
•
•
•
•
•
•
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Stručno
usavršavanje
u Bugarskoj
Piše Hermina Koren
pedagoginja u OŠ Antuna i
Ivana Kukuljevića, Varaždinske
Toplice
Kako
interaktivno
podučavati?
Prigoda za razmjenu iskustava i stvaranje novih prijateljstava učitelji i profesori iz cijele Europe na seminaru u Sofiji
Z
ahvaljujući kontinuiranom
informiranju škola o programima i djelatnostima
kojima se bavi, pobliže sam upoznala Agenciju za mobilnost i
programe EU (AMPEU) i otkrila
široku lepezu mogućnosti koje se
nude hrvatskim školama i svima
koji u njima rade.
Odabravši program Comenius
koji je namijenjen svim osobama uključenima u proces predškolskog odgoja i školskog obrazovanja, a čiji su ciljevi, među
ostalim, podizanje razine kvalitete školskog obrazovanja u Europi, poboljšanje kvalitete i broja
mobilnosti učenika, nastavnika
i nenastavnog osoblja u Europi,
učenje i razumijevanje raznolikosti europskih kultura i jezika te
poticanje poboljšanja u pedagoškim pristupima i upravljanju školama, odlučila sam se prijaviti za
sudjelovanje na stručnom seminaru How to teach interactively?
(Kako interaktivno podučavati?),
koji se održavao u glavnom gradu
Bugarske, Sofiji.
Metode učenja
Jedan od ciljeva AMPEU-a,
„poticanje poboljšanja u pedagoškim pristupima i upravljanju školama”, ujedno je profesionalni imperativ u radu svakoga školskog
pedagoga. Potreba za radom s učiteljima početnicima i učiteljima s
malo radnog iskustva, osobito pri
metodičkom kreiranju nastavnog
sata, vodila me pri odabiru teme
za stručno usavršavanje.
U Bugarskoj smo se podsjetili, odnosno naučili smo da interaktivne metode podučavanja
podrazumijevaju odnos, odnosno
dijalog u kojem se između učitelja i učenika, ali i između samih
učenika u grupi, izmjenjuju zna-
nje, informacije na koordiniran i
na temelju zajednički prihvaćenih
pravila usklađen način.
Za interaktivno podučavanje
i učenje potrebno je okruženje u
kojem se aktivnosti mijenjaju prema logičnom redoslijedu, u kojem
je prostor maksimalno iskorišten
za upotrebu vizualnih pomagala,
rada u grupi, u paru ili individualno, u kojem vlada pozitivna,
podržavajuća, stimulativna mikroklima (međuodnosi), u kojem
postoji stalni povrat informacija,
u kojem su učenici vrlo aktivni,
osobito u timskom radu, u kojem
učitelj ima ulogu pomoćnika i
pružatelja podrške, u kojem je potrebna kombinacija različitih vrsta kontrole (samokontrola, grupna kontrola, indirektna kontrola
učitelja) te u kojem učenici imaju
značajan udio slobode pri kreiranju nastavnog procesa.
Motivacija učenika
U procesu interaktivnog podučavanja učenici su motivirani,
timski orijentirani, razvijaju vještine suradnje, tolerancije, pažnje,
prihvaćaju različitosti u mišljenju
i stavovima, spremni su na kompromise, ne izražavaju agresiju.
Učitelji su, pak, sposobni efikasno kontrolirati vlastite emocije i
nezadovoljstvo, prevladavaju predrasude vezane uz autoritet („jedini autoritet je učiteljev, jedina
istina je učiteljeva”) i ne brinu da
će davanjem više slobode i prava
na mišljenje i izbor učenicima njihov vlastiti autoritet biti ugrožen.
Metode koje smo u sedmodnevnom radu proučili i razradili
na praktičnim primjerima bile
su SWOT analiza, 3 (4, 5...) najvažnije stvari, Piramida, Bljesak,
Oluja ideja, Pisanje ideje, Lavina,
Krug, Sastavak, Semafor, Akvarij,
•
Interaktivne metode
podučavanja podrazumijevaju odnos, odnosno dijalog u kojem
se između učitelja i
učenika, ali i između
samih učenika u grupi, izmjenjuju znanje,
informacije na koordiniran i na temelju
zajednički prihvaćenih pravila usklađen
način
Kognitivne mape, Crtanje ideje,
Igra uloga, Igre simulacije, Dramatizacija, Podijeljeni poster, Rasprava i Debata.
Stručnom usavršavanju prisustvovalo je 12 sudionika - učitelja
u osnovnim školama, nastavnika
u srednjim, profesora na fakultetima te jedna prosvjetna inspektorica - iz zemalja Europske Unije:
Portugala, Španjolske, Italije, Rumunjske, Slovenije, Irske, Litve i
moja malenkost (pedagoginja u
OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića
Varaždinske Toplice). Interaktivnosti su nas podučavali prof. dr.
Viara Todorova Gurova, sveučilišna profesorica za obrazovanje
odraslih i menadžment u obrazovanju na Filozofskom fakultetu sveučilišta St. Kl. Ohridski
u Sofiji, zatim prof. Vanya Borisova Bozhilova, asistentica na
Filozofskom fakultetu sveučilišta
St. Kl. Ohridski u Sofiji, obrazovanje odraslih i menadžment u
obrazovanju, i prof. Stoyan Saev,
asistent na Filozofskom fakultetu
sveučilišta St. Kl. Ohridski u Sofiji, ICT u obrazovanju. Organizacija stručnog usavršavanja bila
je pod okriljem udruge National
Association of the Bulgarian European Clubs (NABEC), čija je
osnivačica i predsjednica dr. Krasimira Vasileva sa Sveučilišta u
Sofiji.
Razmjena iskustva
•
•
Za interaktivno podučavanje i učenje potrebno je okruženje u
kojem se aktivnosti mijenjaju prema logičnom redoslijedu, u
kojem je prostor maksimalno iskorišten za upotrebu vizualnih
pomagala, rada u grupi, u paru ili individualno
Očekivanja koja sam imala prijavljujući se za stručni seminar u
Bugarskoj potpuno su se ostvarila,
tim više što sam uočila da neke od
interaktivnih metoda već aktivno
koristim u svom radu, a vjerujem
da je to slučaj i kod mnogih naših
učitelja odnosno nastavnika. No,
moram spomenuti da točku na i
cjelokupnog dojma sa stručnog
usavršavanja stavlja jedanaestero
divnih ljudi, učitelja, profesora iz
cijele Europe koji su ovo sedmodnevno iskustvo učinili nezaboravnim i vrijednim prenijeti ga drugima te ga uskoro ponoviti.
aktualno
regija
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
BOSNA I HERCEGOVINA
Posjet Ministarstvu obrazovanja,
znanosti i športa RH
Pojačati partnerske
odnosne u obrazovanju
Č
elnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti boravili su sredinom studenoga u uzvratnom posjetu Ministarstvu obrazovanja, znanosti
i športa Republike Hrvatske. Tom su prilikom federalna
ministrica obrazovanja i znanosti Meliha Alić i hrvatski
ministar znanosti obrazovanja i športa Radovan Fuchs
izrazili obostrano zadovoljstvo odličnim prijateljskim i
partnerskim odnosima Hrvatske i BiH. Razgovarali su
o poboljšanju i konkretizaciji suradnje u području znanosti i obrazovanja u sklopu već postojećih potpisanih
ugovora u tom području.
Operacionalizacija sporazuma
iz 2002. godine
Posebno se razgovaralo o operacionalizaciji Sporazuma o znanstveno-tehnološkoj suradnji koji je potpisan
2002. godine između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća
ministara Bosne i Hercegovine, koji nudi realizaciju zajedničkih projekata i sudjelovanje u regionalnim, europskim i međunarodnim programima, razmjenu iskustava i
znanja te suradnju znanstveno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih organizacija.
Federalna ministrica istaknula je da Bosna i Hercegovina cijeni snažnu političku i tehničku potporu
CRNA GORA
U
koju joj Hrvatska pruža u cilju što bolje integracije
u euroatlantske organizacije, a posebno je zahvalila
na financijskoj pomoći Bosni i Hercegovini koja se
ostvaruje raznim projektnim podrškama. Važna tema
sastanka bila je državna matura, pri čemu je ministrica
naglasila da je Bosna i Hercegovina zainteresirana za
iskustva koja je Hrvatska imala prilikom provođenja
toga iznimno zahtjevnog projekta. Tema od posebnog
interesa bila je petogodišnje iskustvo u provedbi Bolonjskog procesa i planirani daljnji koraci usmjereni
prema boljem uređivanju sustava visokog obrazovanja.
Zanimanje za NOK
Ministrica Alić iskazala je veliki interes za suradnju
u području povećanja obuhvata djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, provedbe Nacionalnoga okvirnog
kurikuluma i Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. Hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i športa zahvalio je na
posjetu kao i na sadržajnom razgovoru te izrazio još veću
spremnost Ministarstva u konkretizaciji daljnje suradnje
s Federalnim ministarstvom obrazovanja i znanosti BiH.
Prema FMON
Priredio Ivica Buljan
Visoko obrazovanje
Mobilnost studenata
i mladih profesionalaca
Ministarstvu prosvjete i znanosti Crne Gore, u
odjelu za visoko obrazovanje, krajem listopada
održan je informativni sastanak o programu Mediteranski ured za mlade, s posebnim osvrtom na pilotprojekt koji se realizira u okviru programa Mobilnost
studenata i mladih profesionalaca. Sastanak je održan
s ciljem boljeg informiranja predstavnika ustanova visokog obrazovanja o ciljevima i značaju programa i stipendijama koje se osiguravaju u njegovu okviru. Također, pojašnjeni su uvjeti i postupak prijave za ustanove
visokog obrazovanja koje žele konkurirati za sudjelovanje u programu.
Svrha i cilj programa Mediteranski ured za mlade
jesu promocija mobilnosti mladih ljudi, kako studentske tako i radne, na Mediteranu. U početku svog djelovanja Ured će implementirati pilot-program Mobilnost studenata i mladih profesionalaca te informativ-
ni centar o programima mobilnosti za mediteranske
zemlje. Zemlje članice programa su Albanija, Bosna
i Hercegovina, Cipar, Crna Gora, Egipat, Francuska,
Grčka, Hrvatska, Italija, Libanon, Malta, Maroko,
Slovenija, Španolska, Tunis i Turska. Ministarstvo
prosvjete i znanosti nacionalni je operator u programu.
Predstavnici ustanova visokog obrazovanja bliže su
upoznati s ovim programom kroz prezentacije i izlaganja predstavnica Ministarstva prosvjete i znanosti Nade
Kovač i Biljane Mišović, nakon čega su u raspravi prepoznata određena pitanja koja treba podrobnije definirati
te je potvrđeno da će Ministarstvo pružiti svu nužnu podršku u procesu prijave ustanova visokog obrazovanja
koje se žele uključiti u program.
Prema MPNCG
Priredio Ivica Buljan
13
www.skolskenovine.hr
SRBIJA
Velik interes za
učenje hrvatskog
jezika
Međusobno upoznavanje, druženje te razmjena
iskustava bili su razlozi susreta učenika srednjih
škola koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u
Mađarskoj i Srbiji. Susret je održan 19. studenoga
u Pečuhu, u školskom centru i Učeničkom domu
Miroslav Krleža. Član Izvršnog odbora Hrvatskoga narodnog vijeća zadužen za obrazovanje Pero
Horvacki ističe značaj tog susreta.
“Učenici mađarskih, hrvatskih i srpskih škola
međusobno se upoznaju te razgovaraju o problemima, uspjesima i pozitivnim stranama učenja na
hrvatskom jeziku. Ta će im iskustva itekako dobro
doći kada se vrate u svoje škole.“
Antonija Tumbas, učenica 3.f razreda subotičke
gimnazije, kaže da je učiti materinski jezik u potpuno jezično stranom okružju mnogo teže.
“Shvatili smo da je njima teže ne samo naučiti
nego i očuvati vlastiti jezik. Velika je jezična razlika, a nama je mnogo lakše.“
Za učenika istog razreda Vladimira Peića zanimljivo je što je u Mađarskoj mnogo učenika zainteresirano za nastavu na hrvatskom jeziku. Njemu
se također sviđa učenje u školskom centru.
“Pažnju mi je privuklo to što je ovaj učenički
dom gotovo popuRavnatelj ustanove njen. Učenici su
ovdje navikli na
Gabor Gyorvari
drugačije uvjete,
ponosan je na
jer nama je srpski
uspjeh škole te
jezik bliži nego
ističe da je ona
njima mađarski.
doista centar
Zato je nama lakše
očuvanja hrvatskog naučiti hrvatski.
Uvjeti za učenje
jezika i naroda
u školskom cenu Mađarskoj.
tru bolji su nego
Dodaje da je to
kod nas. Jedino je
škola hrvatske
prostor za učenje
tradicije i europske vrlo mali i može se
samo prespavati.“
budućnosti
Ravnatelj ustanove Gabor Gyorvari ponosan je na njezin uspjeh te ističe da je ona
doista centar očuvanja hrvatskog jezika i naroda u
Mađarskoj. Dodaje da je to škola hrvatske tradicije i europske budućnosti. Sastavni je dio mađarskog odgojno-obrazovnog sustava i zadaća joj je
pripremiti učenike za maturalni ispit na srednjem
i višem stupnju, odnosno za klasifikacijske ispite
visokih učilišta. Nastavni jezik je hrvatski, a tradicionalno se na mađarskom jeziku radi na satima
mađarskoga jezika i književnosti. Stručni predmeti predaju se dvojezično.
Prema Subotica Danas
SLOVENIJA
Donesen plan
aktivnosti za
Bolonjski proces
U slovenskom Ministarstvu za visoko školstvo, znanost i tehnologiju na redovitoj sjednici
održan je sastanak članova nacionalne stručne
skupine za Bolonjski proces, na čelu sa Stojanom
Sorčanom, v.d. ravnatelja za visoko obrazovanje.
Izradili su plan aktivnosti do lipnja 2011. godine, za završetak projekta u Bolonji uz potporu
Europske komisije. Dogovoreno je i održavanje
stručnog seminara o sudjelovanju visokih učilišta i gospodarstva u pripremi stručnih tečajeva,
na kojem će se predstaviti primjeri dobre prakse
u području energetike. Seminar će biti posvećen
visokoškolskim ustanovama i studentima.
Sredinom prosinca u Ljubljani će se održati seminar o strukturi studija. Gost će biti David Crosier iz programa Eurydice 2, a u veljači iduće godine
bit će održana nacionalna konferencija o visokom
obrazovanju i internacionalizaciji visokog obrazovanja. Kao dodatnu djelatnost članovi Nacionalne
skupine bolonjskih stručnjaka postavili su sami
sebi obavezu konzultacije za doktorski studij u
Sloveniji i vrednovanje novih doktorskih programa, što se planira provesti u travnju iduće godine.
Prema MVZT
I. Buljan
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
FRANCUSKA
Š
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Kako motivirati djecu?
(2. dio)
Adolescente treba
usmjeravati i ohrabrivati
ok koji donosi pubertet,
njegove posljedice na percepciju vlastitog ja i odnosi s drugima destabiliziraju
adolescenta i čine ga manje raspoloženim za učenje. Tim više
što korištenje novih tehnologija
narušava njegove odnose s odraslima, ali i s radom.
Naučiti dijete da
svladava prepreke
U višim razredima osnovne
škole djetetu je potreban pravi
autoritet, koji uzima u obzir njegove prolazne slabosti. To znači
da je nužno ohrabrivati njegov
rad, ne postavljati ljestvicu ni
previsoko ni prenisko, poticati
njegovu odgovornost, a da ga se
pritom ne prepusti samome sebi,
zanimati se za njega, a da ga se
pritom ne guši. Iznutra destabiliziranom, a privučenom tisućama stvari izvan škole potrebna
mu je jasna orijentacija. To znači da ga treba poticati da redovno radi, ograničiti mu gledanje
televizije, poticati prakticiranje
sportskih ili umjetničkih aktivnosti kako bi se njegova energija kanalizirala. Izazov je za roditelje paziti kako njihovo dijete
napreduje u školi, a da se pritom
ne usredotočuju na krajnji rezultat. Moraju imati na umu da bi
prejaki pritisak mogao izazvati
demotiviranost. Adolescent počinje raditi za sebe, a ne više da
bi udovoljio roditeljima. Stoga
je važno poticati njegovu želju
za učenjem.
Roditelji koji pomažu djetetu otkriti njegove potrebe i naglasiti jake
strane pozitivno utječu na njegovo samopoštovanje, što dijete čini
jačim i pomaže mu da lakše svlada teškoće, kako u školi, tako u životu
općenito. Djetetu treba objasniti da se ne smije usredotočiti na ocjenu
niti dramatizirati zbog svojih pogrešaka. Da bi u tome uspjeli, roditelji moraju imati na umu da se ocjene odnose samo na sposobnosti u
određenom trenutku i da nisu odraz vrijednosti njihova djeteta
Pomoć pri izradi
profesionalnog projekta
Praćenje srednjoškolca u izradi njegova projekta vrlo je važna etapa. On će u tome bolje uspjeti ako mu razdoblje nakon
mature bude manje apstraktno. Roditelji stoga trebaju uzeti u
obzir njegove želje, kvalitete i školski uspjeh, pazeći da na njega
ne projiciraju vlastite ambicije. Mogu ga povesti na susret sa
stručnjacima iz područja koje ga privlači, a koji će mu govoriti
o njihovu zanimanju, potrebnim sposobnostima, zaprekama i
zadovoljstvima koje dotično zanimanje pruža. Obavljanje prakse omogućit će mu da provjeri svoje sposobnosti u doticaju sa
stvarnošću, kao što će ga nekoliko dana eksperimentiranja bez
novih tehnologija povezati s unutrašnjim izvorima.
Kada njegov projekt bude definiran, roditelji ga mogu potaknuti da potraži informacije koje će mu omogućiti ostvarenje tog
projekta, ne zaboravljajući da će prva orijentacija bez daljnjega tijekom vremena evoluirati. Mogućnost da će se adolescent
zatvori u privrednu granu za njega je neprihvatljivo i nadasve
pogrešno. Sociolozi predviđaju da će današnji studenti obavljati
sedam ili osam zanimanja. Neka, dakle, u to istraživanje uđu
odlučno i bez straha.
Usmjeravanje podrazumijeva
čitanje časopisa, romana ili putopisa, rasprave s odraslima u koje
će ga roditelji uključiti potičući
ga da izrazi svoje mišljenje...
Današnje adolescente vrlo je
lako obeshrabriti. Najvažnije je
stoga da ga roditelji podrže kako
bi prihvatio da mora ići polako,
a da se pritom ne obeshrabri, i to
sve dok ne shvati što se od njega
traži i dok ne počne napredovati. Roditelji koji pomažu djetetu
otkriti njegove potrebe i naglasiti jake strane pozitivno utječu
na njegovo samopoštovanje, što
dijete čini jačim i pomaže mu
da lakše svlada teškoće, kako
u školi, tako u životu općenito.
Djetetu treba objasniti da se ne
smije usredotočiti na ocjenu niti
dramatizirati zbog svojih pogrešaka. Da bi u tome uspjeli, roditelji moraju imati na umu da se
ocjene odnose samo na sposobnosti u određenom trenutku i da
nisu odraz vrijednosti njihova
djeteta. Dakle, dijete nije nitko
i ništa ako je dobio lošu ocjenu
niti je genijalan ako je dobio odličnu ocjenu.
Suradnja roditelja
i profesora
Kako adolescent može poštivati
profesore ako mu roditelji govore da su nekompetentni? Kako
se može zainteresirati za njihovo
poučavanje ako se njihova vrijednost neprestano umanjuje? Adolescenti imaju potrebu osjetiti povezanost odraslih - roditelja i profesora - kako bi i u učenju pronašli
smisao. Na roditeljima je stoga da
izbjegavaju obračune sa školom, a
na profesorima da roditelje prebrzo ne osuđuju za popustljivost...
Da bi dijete ostvarilo uspjeh
u školi, nužno je da se roditelji
i profesori redovno susreću, i to
ne samo da bi govorili o ocjenama i vladanju. Ako primijeti da
mu roditelji i profesori, dakle
odrasli s kojima dolazi u kontakt,
daju ključeve za razumijevanje
svijeta u kojem živi i nalaženje
svoga mjesta u njemu, više će se
zalagati.
Dijete u višim razredima
osnovne škole ima manjak motivacije ako pokazuje nekoliko od
sljedećih znakova:
• ne vidi smisla u tome što uči;
• omalovažava svoje profesore;
• ujutro ne želi ustati iz kreveta;
• zaboravlja zabilježiti što ima
za domaću zadaću;
• zaboravlja predati zadaće, čak
i one koje je napisao;
• ne nadoknađuje propuštene satove;
• ne sluša na nastavi i neopravdano izostaje iz škole;
• za vrijeme odmora ostaje u razredu;
• satima sjedi pred televizijom;
• često ide liječniku;
• žali se na umor i spava na
satu.
Umoran zbog teškoga gradiva i
zabrinut za budućnost, srednjoškolac se lako može obeshrabriti.
Stoga ga hitno treba motivirati
osobnim projektom. Adolescent
koji sanja o tome da što prije
uzleti teži, čini se, samo jednome: da pobjegne od školskih i
obiteljskih obaveza koje su mu
postale preteške. Na tom su putu
dvije neprilike: suviše često izlazi pa njegovi prijatelji i aktivnosti u slobodno vrijeme prevladavaju nad školskim obavezama ili
nedovoljno izlazi i zatvara se u
virtualni svijet videoigara i društvenih mreža, udaljavajući se od
stvarnosti. Ta dva zastranjenja
mogla bi ga povući unatrag.
Nužno je, dakle, prije nove
školske godine s adolescentom
utvrditi okvir njegova rada, i to
na temelju ugovora kojim će se
obvezati da će uravnotežiti društveni i školski život. Ako prekrši
pravilo, bolje je tražiti od njega
da odvoji dio svog vremena ili
svoje osobnosti negoli ga, primjerice, potpuno lišiti sporta, što
je izvor neravnoteže njegove životne higijene. Tako bi, primjerice, mogao dobiti zadatak da tijekom tjedan dana usisava stan,
pregledava zadaće svoga mlađeg
brata, ide u kupnju... Preuzete
odgovornosti omogućavaju da
adolescent upozna samoga sebe,
stekne pozitivnu sliku o sebi i
ponovno uspostavi kontakt sa
stvarnošću. Iz istih razloga roditelji mogu poticati rad udvoje, s
kolegom ili u maloj grupi, što je
u toj dobi idealno za povećanje
motivacije.
Motivacija je nužna
za napredak
Prije nego što izradi osobni
projekt (odabir fakulteta ili zanimanja), adolescenta je potrebno
potaknuti da se zapita o svojim
adutima, potrebama, željama, prioritetima, vrijednostima, ukusima
i interesima. Nakon tog procesa,
objektiv će sâm izroniti. Iako neprecizan, donosi motivaciju koja
je nužna da bi mogao napredovati. Roditelji imaju presudnu ulogu tijekom te etape. Da bi razvili
široku viziju djetetovih sposobnosti, ne trebaju se držati samo
njegovih školskih rezultata, već
uzeti u obzir umjetničke, sportske
i druge aktivnosti. To mu priznati i pokazati znači pomoći mu da
uvidi svoje adute i potrebe koje
će moći artikulirati tijekom svoga srednjoškolskog puta. Transfer
sposobnosti priznatih u nekoj drugoj domeni u školski rad važan je
čimbenik motivacije.
Dijete u srednjoj školi ima
manjak motivacije ako pokazuje
nekoliko od sljedećih znakova:
• redovno kasni na satove i ponekad markira;
• zatvara se u sebe ili naljuti čim
mu počnete govoriti o školi;
• već je predao dvije prazne stranice tijekom testa;
• ne uspijeva se koncentrirati;
• teško mu je planirati obaveze
za iduća tri dana;
• razmišljanje o profesionalnoj
orijentaciji za njega je stresno;
• boli ga glava u dane kada piše
test;
• nema društvenog života ili on
prevladava nad životom srednjoškolca;
• napustio je sve izvanškolske
aktivnosti ili se bavi gotovo
isključivo njima;
• većinu vremena provodi na internetu.
Prema Psychologies
Priredila Marina Suman
tema
broja
aktualno
Tema broja: Pravilnik o ocjenjivanju
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Potvrda učiteljeve
profesionalnosti
i autoriteta
Pravilnik u središte stavlja nastavnike, iako se dugo govorilo da su marginalizirani i da
samo učenici i roditelji imaju brojna prava. Pošlo se od činjenice da onaj tko poučava
daje elemente ocjenjivanja i donosi odluku o ocjeni i u tome nije ništa čudno, jer se
kreće od pretpostavke da su učitelji i nastavnici stručno najosposobljeniji za planiranje,
donošenje kriterija i izbor metode te provedbu i nadzor ocjenjivanja učenika
N
akon punih petnaest godina naš je obrazovni sustav krajem rujna, dakle
u vrijeme kad je nastava u našim
osnovnim i srednjim školama
već bila u punome jeku, dobio
posve nov i moderan Pravilnik
o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u
osnovnoj i srednjoj školi – kraće
rečeno Pravilnik o ocjenjivanju.
Petnaest dugih godina na snazi
je bio stari pravilnik koji je, kako
mnogi kažu, bio pun rupa i loših
rješenja, prepun s jedne strane
administriranja i marginaliziranja učitelja, a s druge strane pun
želje da se što više ugodi učenicima i njihovim roditeljima,
da se ispoštuju sve konvencije
o pravima djece, da se uzmu u
obzir moguće posljedice svih teorija o preopterećenosti učenika
ili njihovoj izloženosti stresu.
Predstavljajući prije dva mjeseca ovaj dokument, državni
tajnik Želimir Janjić naglasio je
Pripremili Marijan Šimeg i Branko Nađ
da je iz Pravilnika maknuto sve
ono što se moglo smatrati činovničkim dijelom posla nastavnika
te da se željelo napraviti ravnotežu između onoga što sami
nastavnici u praćenju i vrednovanju učenika već rade i onoga
što se općenito smatra pravima
učenika s čime učenici moraju
biti upoznati, jednostavno da bi
znali kako će se njihov rad vrednovati. Mora se reći da je novi
pravilnik znatno izmijenjen u
odnosu na svog neslavnog prethodnika. Primjerice, u starom
pravilniku postojao je zahtjev
koji je bilo teško provediv, jer je
sadržavao odredbu da svaki učenik u svakom polugodištu mora
imati najmanje po dvije ocjene
po jednom elementu. Za hrvatski
jezik to je značilo deset ocjena
po učeniku pa bi prema tome na
svakom satu učitelj trebao dati
barem šest ocjena. To je bilo nerealno i gotovo nemoguće ostvariti pogotovo u predmetima s
malom satnicom, a ako nije bilo
ispunjeno prosvjetna inspekcija
je mogla poništiti ocjenu, što
se je i događalo. Takve odredbe
više u pravilniku nema.
Novi Pravilnik donosi i novost u vezi ocjene iz vladanja
te o njoj sada zajednički odlučuju razrednik i čitavo razredno
vijeće, premda u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj
i srednjoj školi stoji da tu ocjenu donosi isključivo razrednik,
no kreatori Pravilnika valjda
su željeli ukloniti mogućnost
neopravdanog nagrađivanja ili
kažnjavanja bilo kojeg učenika
od strane pojedinog nastavnika.
Usmena provjera trebala bi u
pravilu trajati najviše deset minuta, ali zbog prirode zadataka
može biti i neznatno dulja. Kad
je riječ o pisanim provjerama, u
starom je pravilniku bilo određenje vezano za godišnji fond
sati u pojedinom predmetu i to
je bilo nepotrebno, jer postoje
kratke i dulje pisane forme između kojih sam nastavnik može
odabrati onu koju procijeni kao
najbolju. Sada će za to nastavnici imati slobodne ruke, a pravilnik ih jedino ograničava na
najviše četiri pisane provjere u
jednome tjednu.
Najviše dva ispita
u jednome danu
Ispitivanje učenika ograničeno
je na najviše dva ispita u jednome danu, a kako bi se učenici
na vrijeme mogli pripremiti za
svaki od ispita, nastavničko vijeće škole je na početku školske
godine dužno donijeti vremenik
pisanih provjera koji mora biti
takav da ne dopusti nagomilavanje ispita u samo jednome tjednu. Tako se već od rujna, istina
s malim zakašnjenjem, na razini
nastavničkog vijeća planiraju
sve provjere znanja tijekom nastavne godine uz obvezu da se
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
ne preklapaju međusobno i da ih
tijekom svakog tjedna ne bude
više nego što je propisano i dopušteno. No, jedno je propis, a
drugo je sam život. U školama
prigovaraju tom cjelogodišnjem
planiranju pismenih ispita, jer
mogu se dogoditi razne nepredviđene situacije. Primjerice, učitelj
procijeni da učenici neko gradivo
nisu svladali na zadovoljavajućoj
razini pa nekoliko sati posveti
ponavljanju i utvrđivanju gradiva
što automatski za sobom povlači
moguće odgađanje davno tempiranog pismenog ispita. Učitelj,
također, može završiti na bolovanju, a njegova nestručna zamjena
ne uspije obraditi sve zacrtane
nastavne jedinice.
Prema novom pravilniku o ponavljanju pismenog ispita ubuduće će samostalno odlučivati
nastavnik te se ukida odredba
iz starog pravilnika prema kojoj
se ispit automatski ponavlja ako
više od polovice učenika na ispitu dobije nedovoljnu ocjenu. Pokazalo se da je ta odredba često
mogla biti predmet manipulacije
učenika, jer se događalo da učenici namjerno napišu loš pismeni
ispit, pa su tako učitelja zavlačili
do iznemoglosti. Upravo stoga je
ostavljeno nastavnicima da sami
procijene i utvrde jesu li učenici
svladali znanja potrebna za normalno praćenje daljnje nastave ili
to znanje treba dodatno utvrditi pa
i opetovano pismeno provjeriti.
Na tragu
kurikulumskih načela
Novi pravilnik prati strateška
načela iz Nacionalnog okvirnog
kurikuluma, u kojem se predviđa
da učitelji na svim razinama, od
školske do nacionalne, usklađuju načine, postupke i elemente
praćenja i ocjenjivanja učeničkih
postignuća. To bi trebalo omogućiti usporedivost ocjena učenika
na svim razinama, te pridonijeti i
smanjenju broja odlikaša. Propisano je da svi kriteriji i elementi
ocjenjivanja moraju biti javno
obznanjeni učenicima početkom
školske godine, kako bi oni mogli znati što se točno od njih očekuje u pogledu usvojenih znanja
iz pojedinih predmeta ili nastavnih sadržaja.
Novim pravilnikom je utvrđeno da u zadnjem tjednu nastavne
godine nema potrebe za roditeljske ili informativne sastanke s
roditeljima. Pokazalo se da u tom
razdoblju zna biti puno pritisaka
na nastavnike te ih valja zaštititi
i pustiti da odrade taj zadnji tjedan na miru. Roditelji tijekom
cijele godine mogu dolaziti na
roditeljske sastanke ili individualne informacije, s čijim rasporedom je svaki roditelj upoznat već
na početku školske godine i to je
njihova dužnost, a ne samo pravo.
Obiteljskim se zakonom također
reguliraju obveze roditelja i ako
roditelj tijekom cijele godine ne
dolazi u školu da bi se informirao o postignućima svoga djeteta,
onda o tome škola mora obavijestiti socijalnu službu, jer je očito
da se roditelj ne brine o svome
djetetu.
Kad se te odredbe pretoče u
život onda to znači da razrednici
više nisu dužni roditeljima koji
ne dolaze u školu slati pismene
obavijesti o uspjehu njihova djeteta. I nije stvar u tome da netko
dobije ocjene putem SMS-poruke, već da pokaže interes za svoje
dijete, da se brine o njemu i da
zbog toga dolazi u školu na raz-
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
govor s razrednikom. A ako se
ne pojavljuje u školi, znači da je
nemaran prema svom djetetu i da
ga zapostavlja na razne načine.
Manje posla za
inspekciju
Najlakše je reći da je škola za
sve odgovorna i od toga ne treba bježati, međutim neki zadaci
nisu isključivo u domeni škole.
Primjerice, odgojna zapuštenost
doista nije samo stvar škole ili
razrednika. Pravilnik obuhvaća
obrazovnu vertikalu koju čine
osnovna i srednja škola, a svaka se specifičnost regulira kroz
kućni red i sve ostale akte koje
škola mora propisati i koji vrijede za učenike i nastavnike. I to
treba biti kodeks ponašanja kojega se svi pridržavaju i poštuju ga.
Cilj je odgajati djecu da pošteno
odrade svaki svoj zadatak, a ne
da prepisuju, da varaju na testovima, odnosno da se djecu odgoji
i da prihvate određeni vrijednosni sustav. Učenici moraju osvijestiti i taj proces ocjenjivanja i
znati što mogu, što ne mogu, koja
su im prava i obveze kako se ne
bi događalo da na kraju nastavne godine u njihovo ime u školu
dolaze roditelji i rođaci kako bi
isposlovali da im se ocjena iz nekog predmeta poveća ili ispravi.
Važno je naglasiti da Pravilnik
u središte stavlja nastavnike, iako
se stalno govorilo da su marginalizirani i da samo učenici i roditelji imaju brojna prava. Pošlo se
u Pravilniku od činjenice da onaj
tko poučava daje elemente ocjenjivanja i donosi odluku o ocjeni
i u tom smislu sve je u rukama
nastavnika. Nema u tome ništa
čudno, jer novi pravilnik kreće
od pretpostavke da su upravo
učitelji i nastavnici stručno najosposobljeniji za planiranje, donošenje kriterija i izbor metode
te provedbu i nadzor ocjenjivanja
učenika te se očito ovim pravilnikom počelo govoriti o profesionalizmu učitelja kao temelju
njegova autoriteta.
Stari je pravilnik davao veliku
mogućnost za poništavanje ocjena u slučaju da je netko uložio
prigovorio. Novim pravilnikom
prosvjetna inspekcija više ne
može biti autoritet iznad nastavnika i ne može niti smije ulaziti
u tako specijalistički posao kao
što je ocjenjivanje. Vjerojatno će
u novim okolnostima inspekcija
imati manje posla, a još će manje
nesporazuma, prigovora i žalbi
od učenika i roditelja biti ukoliko nastavnik na početku objasni
učenicima što moraju napraviti
i što se od njih očekuje do kraja
nastavne godine. Onda se nitko
neće moći pozivati na to da nije
znao što mora raditi, niti tražiti
intervencije izvana kako bi popravio lošu ocjenu. Novim se
pravilnikom nastavnika konačno
počinje tretirati kao znalca, stručnjaka i profesionalca koji zna
svoj posao, a ne kao osobu koja
samo traži načina da zagorča život učeniku i njegovu roditelju.
Vrijeme će pokazati jesu li
tvorci Pravilnika o ocjenjivanju
imali pravo. Dva mjeseca doista
nije dovoljno da se Pravilnik kvalitetno provede i ocijeni, no bez
obzira na tu činjenicu upitali smo
nekolicinu prosvjetnih djelatnika,
učitelja, ravnateljica i ravnatelja o
tome kako oni doživljavaju novi
pravilnik, o tome koje su njegove
vrline, a koje mane. Njihova razmišljanja donosimo u nastavku
teme broja.
Asja Jelaković,
ravnateljica Škole za
medicinske sestre
Mlinarska, Zagreb
Skala od
jedan do
pet nam je
preuska
Svaki Pravilnik prilagođen je
vremenu u kojem živimo i tako
je i s ovim dokumentom. Pravilnik o ocjenjivanju svakako
nam je potreban, jer, ako ništa
drugo, vodi nas dosljednosti, što
je osnova svakoga pedagoškog
rada. I Pravilnik regulira barem
tu dosljednost. Praćenje i provjeravanje kao elementi vrednovanja u svakom slučaju su potrebni.
Ipak, mislim da ocjenjivanje nije
trebalo i dalje biti ograničeno na
brojčano, od jedan do pet, naročito u novom obrazovnom programu strukovnih škola. Riječ je
o preuskoj skali ocjena i mislim
da bi mnogo kvalitetnije ocjenjivanje bilo da se koriste postoci.
Kompetencije koje se usvajaju
teško je ocjenjivati od jedan do
pet, jer je prekratak put napredovanja. Ako netko počinje s kompetencijom nula ili jedan, vrlo
brzo dođe do pet. Čini mi je da
je trebalo ostaviti više prostora za
prave omjere svladavanja. Kada
krenemo u stručnu nastavu, počinje dodjela ECTS bodova, pa je
ovaj Pravilnik u budućnost za nas
preuzak po skali ocjenjivanja.
Posebno mi se ne sviđa obavezno planiranje, upisivanje i
poštivanje kalendara događanja,
vremenika. Takav način administrativnog planiranja je prekrut.
Škola je živi organizam, kotač
koji se stalno vrti, i vremenik,
kalendar događanja i najavljivanja, primjerice, pismenih provjera znanja, ne treba vezati unaprijed za striktno određeni datum.
Ne traju ni polugodišta jednako,
a nama se mijenja i raspored
sati svaka dva tjedna, jer imamo
mnogo vanjskih suradnika.
Kod elemenata i kriterija ocjenjivanja reda treba biti i zato ponavljam – dobro je što imamo
Pravilnik, jer će biti uvedena dosljednost. Moramo imati kostur
dosljednost. Ne treba, dakako,
iznova učiti nastavnike kako da
ocjenjuju, ali im treba pomoći u
tome.
Dobra je stvar novog Pravilnika što je roditelj sada obvezan
dolaziti redovito u školu na informiranje o uspjehu i ponašanju
svog djeteta. To je vrlo dobro baš
za našu školu, jer mnogo roditelja živi izvan Zagreba i dosad ih
je jako teško bilo privući u školu,
dolazili bi uglavnom pred kraj
nastavne godine. Stoga je dobro
da više nismo dužni informacije
davati ni roditelje primati tijekom zadnjeg tjedna nastave ili
pred popravne ispite, što su mno-
gi roditelji zloupotrebljavali da bi
eventualno utjecali na konačnu
ocjenu svog djeteta.
Dobro je da se i regulira pitanje dopunske nastave, u slučaju
ponavljanja pismenih ispita zbog
prevelikog broja negativnih ocjena, a znam da učitelje najviše raduje odredba u Pravilniku prema
kojoj bi održavanje te dopunske
nastave trebalo biti plaćeno.
Martin Oršolić,
ravnatelj Treće
gimnazije, Zagreb
Puno
pozitivnih
pomaka
Prvo, dobro je to što je nakon
punih 15 godina donesen novi
pravilnik. Stari pravilnik o ocjenjivanju imao je dobrih učinaka u
uspostavljanju reda i rada u pojedinim segmentima vrednovanja,
praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja učenika, ali je normalno
da se javila potreba za određenim
korekcijama. Definirani su pojedini pojmovi zbog veće transparentnosti u radu škola, a dobro je
i to što su neki oblici rada posebno precizirani. Dobro su određeni
oblici vrednovanja učenika s teškoćama kao i oblici inicijalnog
provjeravanja znanja učenika
prvih razreda na početku školske
godine, ali nije dobro što se inicijalna provjera ne ocjenjuje.
Mislim da učenicima i njihovim
roditeljima treba jasno i precizno
dati na znanje rezultate inicijal-
nog provjeravanja u obliku ocjene
kako bi i učenici i roditelji znali
koliko su njihove ocjene s kojima
su došli u srednju školu iz, primjerice, matematike i fizike u skladu
s njihovim stvarnim znanjem; a
sve to s temeljnim ciljem da im se
pomogne nadoknaditi „praznine”
iz osnovne škole i tako olakša
redovno praćenje srednjoškolske
nastave. Od istine ne treba bježati.
S istinom se treba suočiti i naći načina i mogućnosti da se stanje poboljša. Posebice je dobra odredba
da se kod usmenog provjeravanja
znanja ispitivanje ograničava do
10 minuta, jer je ponekad u praksi
bilo i loših oblika ispitivanja koji
su znali potrajati i cijeli školski
sat, što je značilo određenu diskriminaciju učenika i „mrcvarenje”
na cijelom satu.
Kod pisanog provjeravanja
znanja dobro je što se na početku školske godine treba napraviti
vremenik pisanih provjera i da
se u jednom tjednu mogu pisati
četiri pisane provjere kako bi svi
profesori mogli krajem studenoga i početkom prosinca obaviti
sve pisane provjere, ali je nedostatak to što nije precizirano da
se zadnja dva tjedna nastave u
prvom i drugom polugodištu ne
mogu pisati pismene provjere,
kako bi se u ta dva zadnja tjedna
učenicima omogućilo usmeno ispitivanje kao mogućnost eventualnih popravaka ocjena. Isto tako
nije dobro precizirana kratka pisana provjera koja bi trebala imati status kao i usmeni odgovori.
Mislim da kratke pisane provjere
nemaju nikakvog smisla ako se
najave pet dana prije kao što je to
propisano, jer njihov glavni cilj
bi trebao biti spoznaja profesora
kako su neku tematsku jedinicu
ili pojmove u njoj učenici shvatili. Smatram da bi trebalo ograničiti broj kratkih pisanih provjera
kako bi se generalno smanjila testomanija.
Bilo je bolje dosadašnje rješenje da se nakon pismene provjere
učenika u razrednom odjelu u kojem je više od polovice učenika
ocjenjeno negativnom ocjenom
pisanu provjeru ponovi.
Trebalo je više pozornosti posvetiti usmenim oblicima provjeravanja znanja, jer su oni
višestruko značajni za učenike:
ne samo kao mogućnost izravnog odgovora na dodatna pitanja
profesora već i za razvoj komunikacijskih vještina te razvijanje
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
tema
broja
aktualno
Željko Stipić,
Sindikat zaposlenika
u hrvatskom
školstvu Preporod
Novi
Pravilnik
bolji je od
starog, ali...
kulture dijaloga. U članku 13.,
gdje se govori o pravima i obvezama učenika, nije dovoljno
precizirana obveza učenika da se
mora pridržavati određenih pravila koja se odnose na korištenje
nedopuštenih pomagala, prepisivanje, razgovaranje i ometanje,
predavanje rada drugog učenika
ili zamjenu identiteta. Trebalo je
precizirati što učenik smije ili ne
smije koristiti u vrijeme pisanog
oblika ispitivanja kako bismo ih
mogli pripremiti i za ispite na
državnoj maturi. Dobro je što je
školama ostavljeno da takve prekršaje rješavaju izricanjem pedagoških mjera.
Konačno, u školi se nisu dogodile značajne promjene osim
obveze da na internetskim stranicama objavimo rokovnik pisanih
provjera u prvom polugodištu,
što smo i do sada činili informirajući učenike na prvim satima i
roditeljskim sastancima na početku školske godine.
Blaženka Jelaš,
ravnateljica OŠ
Retfala, Osijek
Pravom
učitelju
Pravilnik
ne treba!
Mislim da jednom dobrom
učitelju Pravilnik o ocjenjivanju nije niti potreban. Jer učitelj
treba osjetiti svoje učenike, nisu
svi učenici jednaki i ne može se
uvijek prema svakome učeniku
jednako ponašati niti ophoditi.
S druge strane, upravo zbog te
različitosti koja je dobra i poželjna, dokument poput Pravilnika o
ocjenjivanju postoji.
Dobro je to što je Pravilnik u
neku ruku „natjerao” učitelje da
razmišljaju unaprijed i što moraju planirati svoje pismene provjere, moraju ih najaviti i moraju se
onda tih vremenika doista i pridržavati. Dosad su također morali
najavljivati provjere, ali ih se često nisu držali. To je u redu, neka
sve bude transparentno, tko, što,
kada i kako radi na školi.
Doduše, pismene provjere su
prečeste, a činjenica je da djeca
gotovo i ne znaju govoriti. Naučena su samo odgovarati s „da” ili
„ne”, ne uči se djecu odgovarati, ne
uči ih se detaljnijoj verbalnoj komunikaciji, pogotovo što je novim
Pravilnikom povećan broj pismenih provjera s tri na četiri tjedno.
To je bilo nepotrebno. Najveći je
problem u tome što je donesen isti
unificirani Pravilnik i za osnovne i
za srednje škole, a to su dva različita svijeta. Jednostavno je previše
sadržajnih razlika i mnoge stvari nisu istodobno primjenjive na
osnovne i na srednje škole.
Dobro je što su ograničeni dolasci roditelja u školu, naročito
u zadnjem tjednu. Iako moram
reći da je u našoj školi uvijek bila
takva situacija, rekla bih svojevrsno međusobno uvažavanje
roditelja i učitelja. U zadnjem
tjednu nastave roditelji su znali
da „nemaju što tražiti u školi”. I
nikad nije bilo nekih pritisaka na
učitelje kod zaključivanja ocjena.
Ako je, pak, roditelj pravodobno
obaviješten o svemu, o svim usponima i padovima svog djeteta,
ako razrednik odradi taj dio posla
kako treba, onda niti nema iznenađenja, šokova, pa ni potrebe za
takvim pritiscima.
Zaključno, vjerujem da će trebati proći određeno razdoblje da
vidimo kako Pravilnik funkcionira u praksi. Jer, teorija je jedno, a
praksa često nešto sasvim drugo.
Ali ponavljam, pravom učitelji u
principu Pravilnik nije potreban.
Ako postoji kvalitetna komunikacija škola - roditelj - učenik,
kada je taj trokut zatvoren, onda
nema jaza ni nepoznanica. Jedni drugima moramo vjerovati, a
tome sâm Pravilnik ne može ni
odmoći ni pomoći.
Polazišni stav Preporoda zapravo je da nikakav Pravilnik o
ocjenjivanju nije potreban. I danas sam uvjeren da bismo najmanje problema imali kada bismo iz
prakse isključili ovaj pravilnik.
Naime, svaki predmet odnosno
svaka struka ima svoje specifičnosti, određeni specifikumi proizlaze i iz različitog fonda sati i
jako je teško napraviti Pravilnik
koji bi pomirio sve interese. Zato
se obično teži rješenjima prema
kojima će se normativno odrediti
neke stvari, primjerice propisati
koliko ocjena mora biti u kojoj
rubrici, koliko testova mora biti
održano, sve kako bi se izbjeglo
pitanje sadržaja. Tako se provođenje Pravilnika svodi na administriranje, koje je samo nova i
dobrim dijelom nepotrebna obveza za učitelje i nastavnike.
Pravilnik o ocjenjivanju ipak
smatram kvalitetnijim od prijašnjih. Nekim rješenjima nismo
zadovoljni, ali ima i pozitivnih
pomaka, poput nepostojanja
odredbe da iz svakog predmeta,
kao dosad, više ne moraju postojati najmanje dvije ocjene u polugodištu. To je bilo jako teško ispunjavati, osobito u predmetima
koje učenici slušaju samo jedan
sat tjedno. Budući da Pravilnik
nije poznavao te nijanse, takvo
rješenje bilo je instrument u rukama prosvjetnih inspektora koji su
poništavali nastavničke ocjene.
Drugi je pozitivan iskorak da
su „hodočašćenja” roditelja i
brojni pritisci pred kraj godine
ograničeni odnosno da su učitelji
pošteđeni silnih pokušaja intervencije. Po starome Pravilniku
ograničenje nije postojalo, roditelji su mogli dolaziti do zadnjeg
dana pa i sata, informirati se, a
zapravo raditi pritisak da se već
zaključene ocjene promijene ili
da se zaključe onako kako to
roditelji žele. Sada više nema
informativnih dolazaka niti roditeljskih sastanaka u zadnjem
nastavnom tjednu, a mislim da
bi to razdoblje trebalo i produljiti. Roditelji su uvijek dobrodošli u školu, ali pojedinci su
zloupotrebljavali tu mogućnost.
Ne bi dolazili kroz cijelu godinu, već samo pred kraj, da „poprave” ocjenu za svoje dijete.
U tom smislu cijeli sustav treba
unaprijediti, da bude osigurana
i zaštićena autonomija učitelja
i nastavnika kod tog krajnje odgovornog posla - zaključivanja
ocjena.
Dobro je što je broj pisanih
provjera povećan, poglavito
17
www.skolskenovine.hr
tamo gdje je 16 ili 17 predmeta i gdje nastavnici teško mogu
kvalitetno provoditi usmeno ispitivanje. Dobro je i to što nema
automatskog poništavanja ocjena kod pisanih testova, a odluka
o tome je prepuštena učitelju,
koji je jedini u stanju objektivno
sagledati razloge zašto je iz neke
pisane provjere bilo više negativnih ocjena i treba li onda taj test
ponoviti.
Što je loše? Kao nastavnik hrvatskog jezika u gimnaziji smatram da je loše što je striktno propisano desetminutno ispitivanje
učenika. Naime, ako učenik zbog
bolesti nije duže bio u školi, morate ga ispitati opsežno gradivo
i mislim da ovakvo vremensko
ograničenje nije dobro.
Nije dobro niti to što nastavnicima probleme stvaraju razni
vremenici, nametnuto planiranje
vremenika. Sve se mora upisivati, najavljivati. Nisam protiv planiranja, ali nisam siguran da se
sve aktivnosti moraju upisivati po
točnim datumima, poglavito pred
kraj polugodišta, a ni polugodišta
nisu simetrična. Pred nastavnika
se stavljaju identične obveze,
a razlika u trajanju polugodišta
ipak je značajna. Na kraju, opet
ostaje pitanje treba li učiteljima
Pravilnik o ocjenjivanju. Treba li
ih učiti kako ocjenjivati? Trebaju
li poduku iz znanosti o ocjenjivanju? Dokimologija je znanstvena
disciplina koja ozbiljno pristupa
problemu kojim se bavi, a to je
procjenjivanje i mjerenje znanja.
Mnogo je naših nastavnika u svome školovanju osposobljeno i za
taj dio nastavničkog posla. Ono
što svima nama nedostaje jest
stručno usavršavanje, upoznavanje s novim metodama, novim
dokimološkim spoznajama. A iz
najnovijeg proračuna za 2011.
godinu vidimo da se za stručno
usavršavanje izdvaja sve manje i
time ni na koji način ne možemo
unaprijediti naše školstvo, odnosno rad naših učitelja.
Vesna Lokner-Kralj,
ravnateljica Osnovne
škole Samobor
Čemu
vremenik
pisanih
ispita za
godinu
unaprijed
Tri su kritične točke u Pravilniku koje, prema mome mišljenju, nisu dobro riješene. Prvo je
pitanje koliko je vijeće roditelja
kompetentno razmotriti svaku pisanu predstavku roditelja koja se
odnosi na načine i postupke vrednovanja učenika. U kojem segmentu je Vijeće roditelja toliko
kompetentno da bi razmatralo ili
postupke učitelja ili ocjenu samu?
Doista me zanima što bih ja kao
ravnateljica trebala reći članovima Vijeća roditelja o tome što oni
mogu rješavati i na što se mogu
žaliti. Voljela bih da mi to objasni
netko tko je sudjelovao u kreiranju Pravilnika, kako bih znala što
roditeljima reći. Može se povući
paralela s ulogom Vijeća roditelja
pri odabiru udžbenika. O čemu bi
oni to trebali raspravljati i odlučivati? O kvaliteti, o metodičkom
pristupu pojedinog udžbenika
ili samo o njegovoj cijeni? I zašto bi o ovom pravilniku trebali
raspravljati roditelji kad nitko
učitelje nije pitao što misle o njemu!?
Druga je problematična stvar
vezana za Pravilnik okvirni vremenik pisanih provjera znanja.
Najprije, u samom pravilniku dva
se članka sudaraju, jer jedan kaže
da je škola dužna do kraja trećeg
tjedna nastave objaviti vremenik,
a zatim da se u vremenik upisuju i kratke pisane provjere koje
se u vremenik upisuju samo pet
dana prije provedbe. Ako se kratke pisane provjere pišu gotovo
svakodnevno u svim školskim
predmetima, tko je taj tko bi svakodnevno mogao i trebao ažurirati rečeni vremenik? Mislim da
se je tu išlo na normiranje koje se
pokazalo lošim i u bivšem pravilniku i sad bi valjda svaki datum
iz vremenika trebao biti sveto
pismo, no to je nemoguće, jer se
učitelj može razboljeti, gradivo
se ne stigne obraditi na vrijeme,
učitelj procijeni da neke lekcije
nisu usvojene na zadovoljavajućoj razini pa ponavlja gradivo i
utvrđuje ga, a mora se držati datuma zacrtanog u rujnu. Ako se
ispit ne realizira u definiranom
terminu, propada stvar i mora se
odustati od pisanog ispita i tražiti
termin za novi, a o tome odluku
donose nastavnik, stručni suradnik i ravnatelj škole.
Jako je teško uskladiti vremenik u velikim školama gdje je
puno razrednih odjela i učitelja
pa bi bilo bolje da se u pravilnik
samo stavila odredba da se svaka pisana provjera mora najaviti
sedam ili četrnaest dana ranije.
Uostalom, mi tako već godinama
radimo, planiramo i najavljujemo
pisane ispite. Takvo rigidno planiranje ispita je u suprotnosti s
kurikularnim pristupom u kojem
se ne moramo k'o pijan plota držati nastavnog plana i programa
i u kojem učitelj treba biti fleksibilan i prilagođavati ritam nastave djeci i tome u kojoj su mjeri
usvojila određeno gradivo.
Treća stvar koja mi se ne čini
logičnom je zahtjev da se kriteriji
ocjenjivanja dogovore i utvrde na
školskoj, lokalnoj i nacionalnoj
razini. Trebalo se i u tome, kao
i u kurikulumu, krenuti s nacionalne prema lokalnoj razini, a ne
obrnuto, jer mi u školi na aktivima smišljamo naše kriterije koji
uopće ne moraju biti usklađeni
s onima na županijskoj i nacionalnoj razini. Bilo bi bolje da su
definirani kriteriji na nacionalnoj
razini prema kojima bismo mogli modificirati kriterije u svakoj
školi, biti zahtjevniji ili manje
zahtjevni u odnosu na njih u svakom pojedinom predmetu.
Pravilnik je eksplicite odredio
da se roditelj više ne može zbog
ocjene žaliti inspekciji ili ministarstvu nego izravno u školu, no
i dalje se događa da roditelji ne
poštuju proceduru i da se obraćaju za pomoć u te institucije zaobilazeći škole namjerno ili slučajno. Nemam ništa protiv toga da
mi se roditelji javljaju s prigovorima koje ćemo vrlo brzo riješiti,
ali nisam za to da zaobilaze školu
i traže rješenja tamo gdje ih neće
dobiti.
aktualno
tema
broja
18
www.skolskenovine.hr
Marinko Plazibat,
učitelj hrvatskog
jezika u Osnovnoj
školi Retfala, Osijek
Prevladalo
stručno
stajalište
U odnosu na stari, a još više u
odnosu na prijedloge koji su mu
prethodili, novi Pravilnik o načinima, postupcima i elementima
vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, unatoč nekim nedorečenostima, svakako
predstavlja napredak. Najviše
zbog toga što su uvažene mnoge
učiteljske primjedbe pa on učenicima i roditeljima, za razliku
od prijedloga, ne ostavlja puno
prostora za različite pritiske
na učitelja. Naime, Pravilnik o
ocjenjivanju kod nas je iznimno
važan dokument - prije svega
roditeljima i učenicima. Često
predstavlja prostor u kojemu se
pod mikroskopom traže propusti učitelja koji mogu poslužiti
kao sredstvo pritiska na njih u
slučajevima kad netko nije zadovoljan Njegovim Veličanstvom
Ocjenom. Koja se u javnosti nametnula kao najveća i najvažnija
vrijednost obrazovnog procesa.
Prijedlozi koji su prethodili
Pravilniku bili su vrlo naklonjeni spomenutom doživljaju
ocjene učenika, roditelja i javnosti. Čini se da su priređivači
pokušali što više smanjiti stres
učenika i roditelja zbog lošije
ocjene, nedovoljnog broja bo-
dova i slično. Pritom im je bilo
manje važno što bi predloženi
pravilnik nekim odrednicama
vrijeđao dignitet učiteljeva rada
i omogućavao češće učenikovo izbjegavanje obveza, štetno
kalkuliranje ili nastavak inflacije odlikaša. Mnogim svojim
odredbama prihvaćeni Pravilnik
učiteljima znatno pomaže. Primjerice, snažnije ozakonjuje individualni pristup vrednovanju
učenika s teškoćama. Ne propisuje stroge uvjete za ponavljanje
pisanih provjera ili obvezu pisanja inicijalnoga ispita. I nadalje
dopušta usmenu provjeru znanja
na svakomu nastavnom satu.
Zahtijeva timski rad, i na razini
školskoga i županijskoga aktiva,
pri donošenju mjerila, odnosno
elemenata praćenja te načina i
postupaka vrednovanja, što učitelju svakako olakšava posao.
Nezadovoljne ocjenom upućuje
prvo na ravnatelja, a ne na prosvjetnu nadzornu službu.
S druge strane, međutim, Pravilnik ima i značajnih propusta.
On ostavlja, što nije dobro, dosta
mogućnosti učiteljima za zlouporabu nekih neodređenih ili
prefleksibilnih obveza. Uopće se
ne spominje, naime, broj pojedinačnih ocjena na temelju kojih se
može donijeti zaključna ocjena,
odnosno kad učenik mora ostati neocijenjen! Zatim, moraju li
se pisati pisane provjere iz svih
predmeta, i koliki mora biti njihov broj - „kontinuirano tijekom
nastavne godine” prilično je nedefinirana odrednica? Mora li,
može li i kada, učenik koji zbog
odsutnosti nije pisao neku pisanu
provjeru nju pisati naknadno ako
je, primjerice, sljedećih tjedana
po vremeniku pisanih provjera
predviđen maksimalan broj ispita? Budući da zaključna ocjena
iz nekoga nastavnog predmeta
„ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine upisanih ocjena”,
može li prosjek ocjena 4,2 biti
zaključen kao ocjena dobar? I
tko takvu ili neku drugu učiteljevu ocjenu može promijeniti? I u
kojim još slučajevima?
Kako bi spriječili zaživljavanje određenih rješenja koja
doživljavaju kao loša, ograničavajuća, štetna te kao sredstvo
neopravdanoga i suvišnoga pritiska, učitelji su se ovaj put javili
vrlo glasno. Ovo je bilo valjda
prvi put da su odlično iskoristili
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
i internet kao medij, vrlo sadržajno diskutirajući na forumi te
prikupljajući potpisnike peticije
protiv predloženoga pravilnika.
Rezultat ove pobune jest pomalo iznenađujući novi Pravilnik.
U njemu su ostale samo one razumne, općeprihvatljive i neprijeteće odredbe kojima se doista
nema što prigovoriti iz perspektive nedoživljavanja ocjene presudnim smislom odgoja i obrazovanja.
Moglo bi se reći da Pravilnik u
odnosima s učenicima i roditeljima učiteljima donosi puno mira.
Njegovo je značenje i u tome što
je o stručnim pitanjima prevladalo stručno, a ne stajalište najšire javnosti. Možemo se samo
nadati da će se u skorije vrijeme
moći do kraja, u stručnoj tišini i
bez pritisaka, donijeti i neka poboljšanja.
Ljiljana Klinger,
ravnateljica Osnovne
škole Matije
Gupca, Zagreb
Sve je u
rukama
učitelja
Mislim da su se učitelji i svi
koji rade u školi razveselili Pravilniku, jer je to dokument koji
određuje jasna pravila igre i u
kojima se uz određena prava kriju i obveze, a to je ključna riječ
za kojom mi u školama vapimo.
Pravilnik je odredio jasne naputke učiteljima kako ocjenjivati,
djeca također znaju što im je činiti, a i roditelji dobivaju puno
jasniju sliku pa ćemo i njima
kroz primjenu pravilnika dati
jasno do znanja, gdje je njihovo
mjesto i odgovornost u odgoju i obrazovanju djece. To nam
pravilnik omogućuje i time smo
ustvari učinili veliki iskorak u
kurikularnim promjenama.
Druga važna stvar koja će zasigurno dugoročno unaprijediti sustav jest nužnost da se sve
jasno isplanira, jer nema kvalitetnog obrazovnog procesa bez
kvalitetnog planiranja. Stvaranje vremenika pismenih ispita
daje mogućnost i roditeljima i
djeci da unaprijed isplaniraju
svoje obveze i učenje. I učitelji
imaju jasniju sliku o tome kroz
koje razdoblje djecu mogu dobro poučiti, utvrditi gradivo, ponoviti što je potrebno i napraviti
pisanu provjeru. Veselimo se i
kriterijima vrednovanja, koji su
na tragu kurikularnih promjena
i koji će sigurno biti posljedica
njihova kvalitetnog provođenja.
Pozdravljam odluku da se unaprijed planiraju testovi i odredi njihov broj i sasvim sigurno
iskorištena analiza europskih
školskih sustava prije donošenja
pravilnika, jer jasno je da uvođenjem nacionalnih ispita i državne mature vreba opasnost od
svojevrsne testomanije.
Recimo, u Njemačkoj je silna
testomanija pokazala da su rezultati u školama jako loši, jer
su učitelji poučavanje i načine
ispitivanja podredili ostvarenju
dobrih postignuća, ali to je bio
obrazovni sustav usmjeren na
dobre rezultate, a ne na cjeloživotno učenje, trajna znanja,
vještine, kompetencije. Ovim
pravilnikom to je anticipirano i
izbjegnuto, ali je sve u rukama
učitelja i morat ćemo taj proces
prilagođavanja novom pravilniku svi zajedno proći.
Dobro je i to što je određena
maksimalna duljina usmenoga
ispitivanja. Vjerujem da autori
Pravilnika nisu željeli poručiti
da nemaju povjerenje u učitelje
nego nešto suprotno, a to je da
je usmeno ispitivanje nešto za
što učenici moraju biti spremni
svakoga dana i time se pojačava
redovito učenje i trajna znanja.
Kad ne bi bilo toga, učitelji ne
bi mogli redovito ispitivati djecu
i opet bismo ušli u zamku testomanije, periodičnog procesa, te
se tako vratili na fragmentarno
ispitivanje.
Novim pravilnikom uređuje
se uloga roditelja, koji su suodgovorni za uspjeh svoga djeteta
u školi. Kad govorim o uspješnosti, ne mislim na odlikaše, jer
uspješno dijete je svako ono koje
redovito usvaja nastavni plan i
program, koje ima stalnu potporu roditelja i učitelja te razvija
visoku razinu samopoštovanja i
samopouzdanja. Nema li potpore
roditelja, mala je šansa da dijete
bude uspješno. A potpora roditelja izostaje ne zato što oni zanemaruju svoje dijete nego zato što
je način života postao takav da
su nam prioriteti negdje drugdje.
Zato moramo dijete vratiti u njihov fokus.
Usudila bih se reći da je Pravilnik i velik korak prema prevenciji neprihvatljivog ponašanja,
jer znamo da takvo ponašanje
uglavnom ispoljavaju ona djeca
koja imaju niži školski uspjeh.
Logično, niži školski uspjeh takvu djecu dovodi do pada samopoštovanja i povjerenja u sebe, a
u želji da postignu uspjeh takva
se djeca okreću i devijantnim ponašanjima kroz koja se „afirmiraju” u negativnom smislu. Zato
škola mora biti mjesto pozitivne
afirmacije i škola i roditelji to
moraju poticati.
Naravno da za cjelovitiju ocjenu Pravilnika treba proći više
vremena. Moramo prihvatiti činjenicu da je trenutačno ocjena
jako važna i za dijete i za roditelje, jer je jedino mjerilo na temelju kojega netko napreduje u
obrazovnoj vertikali. No, ocjena
ne smije biti odraz nečije impresije, pa željno očekujemo i jasne
kriterije ocjenjivanja koji će tu
impresiju svesti na minimum.
savjetnici
aktualno
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Divergentno i konvergentno mišljenje (1)
Obrazovni proces bi trebao omogućiti
znanja (materijalni zadaci) i sposobnosti
(funkcionalni zadaci). Potrebno je stvarati
odnose i veze među materijalnim i funkcionalnim zadacima (znanje - činjenice
i generalizacije; sposobnosti - mišljenje). Naš se sustav uglavnom temelji na
znanjima i učenici često ne uvježbavaju
mišljenje. Rad s darovitim učenicima u
radionicama vrlo je zahtjevan, ali donosi
puno zadovoljstva, jer s učenicima otkrivate i stvarate nešto novo i zanimljivo. Iz
svoga rada s darovitim učenicima mogu
navesti primjer učenika Sergeja, koji je
na vrlo kreativan i sebi svojstven način
obavljao zadatke. Jednom prigodom
učenici su dobili zadatak prikazati svoje
područje interesa. Sergej je odabrao vjetrenjače, proučio ih je i prezentirao kroz
tipove vjetrenjača, umijeće građenja,
povijest, zemljopisna područja u kojima
se grade, kulturno okruženje, likovna i
literarna dijela o vjetrenjačama. Sve je
napravio kao predavanje, kroz modele
vjetrenjača od lego-kocaka koje je sam
izradio i na kraju je proveo zabavan kviz
o vjetrenjačama.
Na koji način misle daroviti i koji su
putovi njihova razmišljanja? Možda je
mišljenje darovitih najbolje predočiti kao
krošnju vrlo razgranatog drveta koja ne
stane u naše vidno polje. Zadatak je nas
učitelja koji radimo s takvim učenicima ne
rezati grane tog drveta i sužavati „krošnju
razmišljanja” darovitih. Njihovo je bogatstvo mogućnost pogleda na svijet iz različitih kutova i na originalan način, bez
shematizma. Oni nas uvijek iznenađuju.
Mišljenje može biti - konvergentno
(logičko zaključivanje, traženje točnog
rješenja) i divergentno (stvaranje novih
ideja, uživanje u procesu traženja - što
više točnih rješenja). Divergentno mišljenje imaju kreativne osobe. Osobe koje
koriste konvergentno mišljenje, iako inteligentne i posjeduju vještinu mišljenja,
mogu biti i netolerantne: smatraju kako
postoji „ispravan i neispravan način rješavanja zadatka”. Evo priče o studentu koji divergentno razmišlja i njegova
profesora koji razmišlja konvergentno.
Znanstvenik Murray Gell-Mann, dobitnik
Nobelove nagrade za fiziku i veliki zaljubljenik u matematiku, priča o nezgodama
jednog studenta. Profesor ga pita: „Kako
ćeš izmjeriti visinu tornja s pomoću barometra?” Mladić odgovara: „U džepu
imam klupko konca, za nj vežem barometar, popnem se na toranj i spustim ba-
Divergentno mišljenje
imaju kreativne osobe.
Osobe koje koriste konvergentno mišljenje, iako
inteligentne i posjeduju
vještinu mišljenja, mogu
biti i netolerantne: smatraju kako postoji „ispravan i neispravan način
rješavanja zadatka”
rometar, a zatim izmjerim dužinu konca.”
Profesor nemilosrdno odgovara: „Pao si!”
Profesor je od učenika očekivao sljedeći
odgovor: barometar mjeri tlak, a tlak se
mijenja s visinom. Na svakih deset i pol
metara stupac žive spušta se za milimetar; pa ako je tlak na zemlji 760 mm, a
757 na vrhu tornja, to znači: 760 - 757
= 3; 10,5 x 3 = 31,5: toranj je visok 31,5
metara.
Student se ipak nije predao. Obratio se
komisiji koja mu je dopustila da još jednom ide na ispit. Ovoga puta ispitao ga
je osobno profesor Gell-Mann. Obratio
se studentu ovako: „Zaboravimo što je
bilo na prošlom ispitu. Evo barometra,
ovdje vani je toranj, reci mi kako ćeš barometrom izmjeriti visinu tornja.” Student
je napravio bilješke i rekao: „Našao sam
21 rješenje pa ne znam koje je najbolje.
Prvo rješenje: čekat ću sunce, staviti barometar na zemlju i izmjeriti njegovu sjenu pa usporediti sa sjenom tornja i tako
odrediti visinu na način kao je to uradio
Tales. Drugo rješenje: popet ću se na vrh
tornja s kronometrom, bacit ću barometar, izmjeriti vrijeme pa po formuli zakona
o sili teži i ubrzanju izračunati visinu tornja. Četvrto... Peto... Šesto... A na kraju
je ono koje možda nije odveć pošteno.
Otići ću do čuvara tornja, pokazati mu
barometar i darovati mu ga - ako mi kaže
koliko je toranj visok!”
Ova priča opisuje koliko nas i na koje
sve načine daroviti iznenađuju kada od
njih tražimo da riješe probleme. Moramo
biti fleksibilni, ali i znati procijeniti u kojem
trenutku i koliko ih moramo korigirati, jer i
to je ponekad nužno.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Radno vrijeme stručnog suradnika
?
Zaposlena sam u srednjoj školi kao stručna suradnica puno
radno vrijeme. Molim da mi pojasnite kakvo je radno vrijeme stručnih suradnika u srednjoj školi unutar najnovijih zakona, pravilnika...
Prema evidenciji dolaska/odlaska
s posla, koliko vremena trebamo
provesti na radnom mjestu u školi
(pet, šest ili osam)? Na što se pozivati ukoliko se takav problem javi
na poslu? Očito je da svi različito
interpretiramo zakonske propise
kao i to da status stručnih suradnika, osobito u srednjoj školi, već
duže nije jednoznačno reguliran.
Donedavno sam radila šest sunčanih sati u školi. Nakon obveze vođenja evidencija dolaska na posao i
odlaska s posla, u školi moram biti
osam sunčanih sati. Ostajala sam
na poslu uvijek duže kad sam radila
s učenicima i nastavnicima (do 15
sati), dolazila sam redovito na roditeljske sastanke u popodnevnim
satima i time imala dvostruke troškove putovanja.
Sukladno članku 104. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („NN” br. 87/08.,
86/09., 92/10., 105/10. dalje u tekstu:
ZOOOSŠ), ukupne tjedne obveze učitelja, nastavnika, odgojitelja i stručnih
suradnika u školskim ustanovama
utvrđuju se u 40–satnom radnom
tjednu godišnjim planom i programom
rada u skladu s nacionalnim kurikulumom, nastavnim planom i progra-
19
www.skolskenovine.hr
mom i školskim kurikulumom, o čemu
se učitelju, nastavniku, odgojitelju i
stručnom suradniku izdaje rješenje
o tjednom i godišnjem zaduženju na
poslovima neposrednoga nastavnog
rada i ostalim poslovima koji proizlaze iz neposrednog nastavnog i odgojno–obrazovnog rada i iz izvršenja
aktivnosti i poslova iz nastavnog plana i programa i školskog kurikuluma.
Isti članak 104. stavak 8. ZOOOSŠ–a
propisuje da tjedne radne obveze učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj
školi propisuje ministar.
Sukladno članku 13. stavak 1.
Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi („NN”
br. 94/10., dalje u tekstu: Pravilnik o
normi), poslovi stručnog suradnika u
srednjoškolskoj ustanovi utvrđuju se u
okviru 40–satnoga radnog tjedna. Obveza vođenja evidencija o radnicima
i radnom vremenu radnika na temelju
odredbi Zakona o radu propisana je
Pravilnikom o sadržaju i vođenju evidencije o radnicima („NN” br. 66/10.,
dalje u tekstu: Pravilnik o evidencijama). Pravilnik o evidencijama propisuje da evidencija o radnom vremenu
radnika mora sadržavati najmanje
sljedeće podatke propisane člankom
8. navedenoga Pravilnika, a početak i
završetak rada radnika neki su od podataka koji su obvezni.
Obveza vođenja evidencije o radnom vremenu radnika otvorila je niz
problema u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama s obzirom
na specifičnost struke: neposredni odgojno–obrazovni rad i ostale poslove.
ZOOOSŠ je propisao da se ukupne
tjedne obveze stručnih suradnika (uz
ostale odgojno obrazovne radnike)
utvrđuju u 40–satnom radnom tjednu,
a da ministar propisuje tjedne radne
obveze. Pravilnik o normi razradio
je tjednu normu nastavnika, no ne i
stručnih suradnika. Pravilnik o normi
propisao je obavljanje poslova stručnih suradnika u srednjoškolskoj ustanovi u okviru 40–satnog radnog tjedna, tj. punog radnog vremena – osam
sati dnevno, bez strukture tih obveza,
npr. neposredni rad s učenicima, nastavnicima i roditeljima, stručno usavršavanje (koje se obavlja izvan školske ustanove), vođenje pedagoške
dokumentacije i slično.
Navedeni nedostatak u praksi rezultira različitim načinima određivanja
radnih obveza stručnih suradnika u
srednjoškolskim ustanovama glede
dnevne obveze rada u školi. U osnovnim školama obveze učitelja i stručnih
suradnika ministar još nije propisao
pa se kao produžena pravna pravila
i dalje primjenjuju odredbe granskoga
kolektivnog ugovora prema kojemu
su obveze stručnih suradnika razrađene sadržajno i vremenski. Dopuna
Pravilnika o normi rada nastavnika u
srednjoškolskim ustanovama glede
tjednih obveza stručnih suradnika i
strukture tih obveza, sadržajno i vremenski, nedvojbeno bi razriješila ovaj
problem.
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Pravilnik o načinima,
postupcima i elementima
vrednovanja učenika (2)
Pravilnik o načinima, postupcima i elementima
vrednovanja učenika, uz već navedene probleme, treba primjenjivati pa ćemo analizirati mogućnost njegove primjene u uvjetima već usvojenoga godišnjeg plana i programa rada škole
sa svim propisanim sastavnicama. Zbog lakšeg
praćenje i usporedbe u tekstovima koji slijede,
starim pravilnikom
nazivat će se Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja
učenika u osnovnoj
i srednjoj školi, dok
će novi biti Pravilnik
o načinima, postupcima i elementima
vrednovanja učenika
u osnovnoj i srednjoj
školi.
Novi, kao i stari,
pravilnik nalaže da
je ravnatelj škole
na početku školske
godine dužan informirati sve učitelje
stručne suradnike o
odredbama
ovoga
pravilnika, pa je logično da je analiza i
usporedba pravilnika
prvi korak u njegovoj
provedbi, bez obzira
na to što je školska
godina u tijeku, na
razini učiteljskog vijeća.
U novom su pravilniku definicije pojmova vrednovanje,
provjeravanje, praćenje i ocjenjivanje
usklađene s Nacionalnim okvirnim kurikulumom, odnosno
razinama kompetencija koje se za učenike postavljaju. Stari
pravilnik odredio je konkretno osnovne elemente
ocjenjivanja učenika u postupcima provjeravanja,
mjerila koja utvrđuje Ministarstvo, a ako ne, onda
sami učitelji. Novi je pravilnik, pak, omogućio da
elemente ocjenjivanja određenoga nastavnoga
predmeta te načine i postupke vrednovanja izrađuju učitelji istoga nastavnog predmeta i područja na lokalnoj, regionalnoj, odnosno nacionalnoj
razini te posebno naglašava potrebu ocjenjivanja
na temelju primjene učenikova znanja.
Stari pravilnik određivao je da ocjena iz likovne,
glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike,
vjeronauka te izbornih i fakultativnih predmeta
trebaju biti poticaj u osobnom razvoju, a u postupcima provjeravanja i ocjenjivanju zahtijevao
poštivanje učenikove sposobnosti i mogućnosti,
što novi pravilnik ne definira zasebno.
Članak 5. novog pravilnika govori o vrednovanju učenika s teškoćama, pri čemu naglašava
odnos prema radu i postavljenim zadacima te
odgojnim vrijednostima, što ne mora nužno značiti da se primjenjuje samo za navedenu skupinu
učenika, ali ih ovako sročenim člankom izuzima.
U starom pravilniku naglašeno je bilo da provjeravanje i ocjenjivanje učenika treba provoditi da
se poštuje učenikovu ličnost i potiče učenikovo
samopouzdanje i njegov osjećaj napredovanja i
aktivno sudjelovanje u nastavi i izvannastavnim
aktivnostima, što je uključivalo i učenike s teškoćama.
Novi pravilnik u istom članku jasno definira i
obvezu provjeravanja primjerenim oblicima i preporukama stručnog tima što se ne mora odnositi samo na učenike s teškoćama. U doslovnim
interpretacijama ovoga članka možemo se naći
pred formalnim prepoznavanjem njegove primjene samo na učenike koji imaju izdano rješenje
o primjerenom obliku odgoja i obrazovanja, čime
se gubi smisao individualiziranog pristupa učeniku.
Novi je pravilnik
omogućio da
elemente ocjenjivanja određenoga nastavnoga
predmeta te
načine i postupke vrednovanja
izrađuju učitelji
istoga nastavnog predmeta
i područja na
lokalnoj, regionalnoj, odnosno
nacionalnoj razini te posebno
naglašava potrebu ocjenjivanja
na temelju primjene učenikova
znanja
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
Brže, više, bolje
ANE
OŠ IV Ć
A
N
I
NI
OD
180 G -MAŽURA I
BRLIĆ RIZIVOJN
U ST
Školu ove godine pohađa 300 učenika u 17
razrednih odjela, za koje brinu 42 djelatnika,
od čega 26 učitelja te stručni suradnici. Područnu školu Soljak, pak, pohađa svega pet
učenika i jedan predškolac, a za njih brine
učiteljica Itana Tomšić. Od njih pet, dva su
prvašića te po jedan učenik drugog, trećeg i
četvrtog razreda, pa za istovremeni rad s njima treba dosta pažljive pripreme
Š
kola koju smo posjetili
proteklog tjedna djeluje u
općinskom mjestu od 3000
stanovnika, no imaju sreću da je
demografska slika dobra i obećavajuća, pa je oko deset posto
stanovništva još uvijek osnovnoškolskog uzrasta. Osnovna
škola Ivane Brlić–Mažuranić u
Strizivojni nedaleko od Đakova
nalazi se u najduljoj hrvatskoj
Ulici braće Radića, dugačkoj
čak 7,8 kilometara. Smješteni
su na broju 166, dok zadnji kućni broj premašuje čak i brojku
600.
Iako po broju učenika spadaju
u red prosječnih srednje velikih
škola u Hrvatskoj, ravnatelj Andro Mršić ističe da su po standardu i znanju već godinama u
gornjem domu. Vrlo su dobro
opremljeni, primjenjuju se najmodernije metode izvođenja
nastave:
- Cilj nam je i svojevrsno geslo
brže – više – bolje. To se dokazuje kroz ocjene i nastupe naših
učenika po brojnim natjecanjima i smotrama, iako nam to nije
primarna zadaća. Nije primarno
biti prvi, već pokazati najviše što
se može u određenom trenutku.
Geslo škole vjerojatno potječe
od radnih navika samog ravnatelja, bivšeg nastavnika tjelesne
i zdravstvene kulture, gdje je također uvijek potrebno biti brži,
bolji i jači.
- Ne treba se zadovoljavati
prosjekom ako postoje mogućnosti za bolji, kvalitetniji rezultat. Ne treba stajati na mjestu,
ako možeš hodati. Nije sramota
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Projektni dan posvećen slavonskom hrastu
Kod nas nema zločeste
djece
Ravnatelj Andro Mršić
nekad i pasti, ali je sramota ostati ležati. Tim se vrijednostima
vodimo i one su nam uvijek motiv, uvjerljiv je Mršić.
Zadovoljna djeca ne
znaju za agresiju
Tako je i kod opremanja škole. Unatoč ne naročito dobrom
proračunu, kako škole tako i cijeloga kraja, uspjeli su nabaviti
suvremenu informatičku opremu pa je uređen specijalizirani
kabinet, budući da među učenicima vlada veliki interes za informatiku.
Novi, sadašnji objekt otvoren
je 1999. godine, sportska dvorana je otvorena prije tri godine.
Ipak, postignuće kojim su u školi u Strizivojni najponosniji jest
odnos škole i đaka te njihovih
roditelja. Učenici su toliko privrženi školi da je doživljavaju kao
Crtice iz povijesti
Prvi poticaji za osnivanje škola u Vojnoj Krajini dolaze od Marije Terezije 1764. i Josipa II. 1780. godine; tada se traži da se
u svakom poduzeću osnuje njemačka trivijalna škola koja će se
izdržavati iz dohodaka krajiške proventne zaklade. Prema povjesničaru Cuvaju, već je 1833. godine u Brodskoj regimenti bilo
60 slavonskih škola, uz dvije njemačke (Brod, Vinkovci), šest
srpskih i jednu evangeličku. U sva tri sela vrpoljačke župe (Vrpolje, Strizivojna, Čajkovci) škola je otvorena istodobno, 1830.
godine. Prvi je učitelj u Strizivojni bio isluženi graničarski kaplar
Đuro Ivanetić, koji je primao plaću od 24 forinte za cijelu godinu.
Biskupska vizitacija 1833. daje nam kratak, ali dragocjen izvještaj: u Strizivojni tada službuje 18-godišnji Ilija Damjanović koji
- budući da je rodom iz sela - stanuje kod roditelja, a plaća mu
iznosi tri forinte. Škola u Strizivojni djeluje u graničarskoj kući,
većoj građevini tipičnoj za to vrijeme.
Pedagoginja Zorica Banjanin odnedavno je u ovoj školi, od ove školske godine, ali brzo je pohvatala sve konce
i sada se u punom opsegu može posvetiti djeci, njihovim
potrebama i problemima.
- Srećom, zbog pitomosti ovoga kraja nemamo problema
s disciplinom, ali neka djeca imaju teškoća u učenju, koncentraciji, organizaciji slobodnog vremena. Djeca će uvijek
biti djeca, pomalo nestašna, ali uglavnom vrijedna, traže
pažnju, ali i savjete i pomoć. Radimo mnogo na prevenciji
nasilja, ovisnosti i mogu iskreno reći da kod nas nema zločeste djece, ni u kojem pogledu definicije te riječi!
svoju i zapravo nikakve devastacije ni šaranja zidova ili klupa u ovoj školi nema. Slično se
odnose i međusobno, pa su međuvršnjačke tenzije svedene na
minimum. I sve je to postignuto
edukacijom i osvještavanjem, a
ne prisilom i represijom.
- Težnja je kvalitetna škola u
maloj slavonskoj sredini, gdje
je život ponešto drugačiji od
ostatka države. Kada dođu turobni, hladni jesenski i zimski
dani, život ovdje stane. Pa, ako
ne postoje dodatne aktivnosti,
prvenstveno u školi, jer škola ovdje zaista jest kulturno i
društveno središte, onda djeci i
život postane dosadan i turoban.
Zato planiramo raznovrsne cjelogodišnje aktivnosti, školske i
izvanškolske, povezujemo cijelo
mjesto sa školom.
Organiziraju se tako u školi
predstavljanja knjiga, surađuje se s kulturno-umjetničkim
društvom, udrugama, pjevačkim skupinama Strossmayer,
tu je Osnovna glazbena škola.
Jednom godišnje organizira se
i veliki glazbeni dječji festival
Stribor, koji okupi cijeli kraj,
i s godinama je postao možda
najiščekivaniji događaj školske
godine.
- Sve to radimo da djeca budu
motivirana, zainteresirana i prvenstveno zadovoljna. A čim
je prisutno zadovoljstvo, manje
je agresije i negativne energije,
koja, svjedočimo iz dana u dana,
sve više nagriza odgojno-obrazovni rad u većim sredinama,
smatra Mršić.
Školi nedostaju još barem tri
učionice za prelazak u jedno-
Knjižničarka Ivanka Ratković
smjenski rad, pa se zasad nastava još uvijek održava u dvije
smjene, gdje viši razredi uvijek
idu prijepodne, a niži poslijepodne. To je dobro i zbog velikog broja učenika putnika, i
zbog racionalnosti, budući da
niži razredi imaju kraću nastavu,
pa završavaju dva sata ranije. A
zadovoljni su i roditelji.
Nedovoljno su opremljeni kabineti kemije, biologije, fizike,
i to ponajviše u vidu potrošnog
materijala, a nedostaje im i pametna ploča, koja uvelike upotpunjuje suvremeno izvođenje
nastave.
Svemu tome ipak prethodi čovjek i sve zapravo ovisi o znanju, volji, entuzijazmu i pristupu
učitelja. Koliko u svemu treba
biti prisutna i presudna tehnologija, pita se ravnatelj:
- Za učitelja nije uvijek presudno koliko zna. Za učitelja
znanje nije znati, nego dati!
Svaka ocjena je
zaslužena, ne
poklonjena
A po primljenom znanju učenici su vrlo dobri, iako statistika
ne pokazuje „poplavu” odlikaša
kao u nekim drugim osnovnim
školama. Međutim, ravnatelj
Mršić objašnjava da se ovdje
slika ne uljepšava, a ocjene ne
poklanjaju. Između 37 i 44 posto
učenika svake godine nastavu
završava s odličnim uspjehom,
ali svaka je realna i zaslužena.
- To je stvar kriterija. Digli
smo kriterije pa se svaka ocjena
mora zaraditi. Nismo određivali maksimum, ali smo odredili i
propisali minimum koji učenik
mora znati za prolaz, ocjenu dovoljan. Uz znanje, to ima veze i
s odgojnom komponentnom, zalaganjem, pa i pristojnošću. Ako
je učenik zdrav, sposoban doći
u školi, nositi svaki dan školsku
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
reportaæa
aktualno
21
www.skolskenovine.hr
mogu i žele svi naši učenici
Dani kruha
torbu, smatram da mora biti sposoban i znati za dvojku. Vjerujem da takav pristup ima pozitivan odjek i među učenicima!
Zbog trajne brige o zaštiti
okoliša i usađivanja ekološku
svijet kod učenika i nastavnika
škola je dobila status međunarodne ekološke škole, pa je s
ponosom istaknuta zelena zastava. Rijetka je ovo škola, barem
među seoskim školama, koja je
cijelo desetljeća bila županijski
prvak u šahu. A vrlo su se dobri rezultati postizali u šahu i
na državnim natjecanjima. Vrlo
dobar uspjeh videosekcija je postizala na Lidranu, informatičari matematičari o Strizivojni su
Učiteljica Darinka Vučković
Dan jabuka
diljem Hrvatske pronijeli dobar
glas. Naravno, dobri su bili i u
svim drugim područjima gdje su
nastupili, jer su se za svaki akademski i sportski nastup uvijek
dobro pripremili, iz materije, fizički, ali i psihički.
- Rano se uči strani jezik,
engleski, i kada se dijete nađe
među tridesetak najboljih u županiji koja ima 30 tisuća stanovnika onda je i to hvalevrijedan
rezultat. Drugi strani jezik je
njemački, a i tu se pokazuje solidno znanje.
Kadar je stopostotno stručno
zastupljen te se redovito ide na
stručna usavršavanje, najmanje
dvaput godišnje na seminarima
Agencije za odgoj i obrazovanje. Među njima je i učiteljica
razredne nastave Darinka Vučković, koja je voditeljica županijskog aktiva razredne nastave.
- Ovdje radim 11 godina, ove
sam godine postala učiteljica
mentorica, a prije dvije je godine naša škola postala Centar za
stručno usavršavanje. To nam
je vrlo bitno, jer učitelj uvijek
mora biti u tijeku, pratiti suvremene nove trendove. Uvjeti su
nam ovdje divni, imamo sve što
nam treba, čak i više nego druge
škole, a posebno sam sretna zbog
vrijednog i složnog kolektiva!
Stručno se usavršava čak i
tehničko osoblje, jer škola ima
plinsko centralno grijanje, ko-
“Veliki” kolektiv područne škole Soljak
tlovnica je vrlo zahtjevna, pa se
onda usavršavaju i domari odnosno ložači, što je nekad bilo
nezamislivo.
Glazbena škola
Racionalnost
kod planiranja
svih aktivnosti
Među brojnim izvannastavnim
aktivnostima učenicima su tradicionalno najprivlačnije sportske,
iako su vrlo vrijedni i kroz Lidrano, klub mladih tehničara, glazbene sekcije, mali i veliki pjevački
zbor i folklor, ritmiku, itd. To se,
pak, nadovezuje na izvanškolske
aktivnosti, također ponajprije
kroz sport u školskoj dvorani, u
kojoj nema praznog hoda odnosno puna je aktivnosti od jutra do
mraka - od odbojke, košarke, nogometa, pa čak do brazilskog jiu
jitsua.
Tijekom našeg posjeta školi održavao se projektni dan posvećen
slavonskom hrastu, koji uključuje
gotovo sva nastavna područja, od
hrvatskog do matematike, biologije, kemije preko informatike do
glazbe. Uza sve đake, primijetili
smo da je školu tijekom tog dana
posjetilo i mnogo mještana, što
nam je još jednom dokazalo da je
škola kulturno i društveno središte ovoga kraja.
Barem jednom godišnje ide se
na terensku nastavu. Okružena je
Strizivojna poznatim slavonskim
šumama, u kojoj se može na-
praviti niz pokusa, uz praktično
izvođenje nastave.
- Radimo najbolje s onime što
nam je dostupno i racionalnost je
zapravo u samoj srži naše škole,
kazao je ravnatelj.
Suradnjom s roditeljima Mršić
je vrlo zadovoljan i ima samo riječi hvale za Vijeće roditelja, koje
unapređuje i pomaže rad škole
kad god stigne. A na razini razreda previđene su jednom tjedno
konzultacije razrednika s roditeljima, tako da su stalno upućeni u
akademska i odgojna postignuća
svoje djece.
Knjižničarka Ivanka Ratković
prije je radila u nastavi matematike i fizike, a zadnjih desetak godina radi u knjižnici. Govori nam
da djeca rado dolaze u knjižnicu,
Učenici rado uređuju okoliš
koja je središte brojnih aktivnosti.
- Od edukacijskih programa do
motivacije djece na samo čitanje,
tu je i dramska skupina, igraonica,
pričaonica, pa čak i smijaonica.
Pomažemo i samim nastavnicima
kod projekata, a od ukupnog fonda od 5200 svezaka lektira nije toliko zastupljena, budući da su se
obavezni naslovi dosta mijenjali.
Možda se najviše čitaju djela koja
nisu propisana lektirom, recimo
svi obožavaju Guinessovu knjigu
rekorda.
Profesor likovne kulture Josip
Ivandić pohvalio je učenike, vrlo
su kreativni u svim likovnim tehnikama, a posebno se njihov rad
ističe prilikom zajednički školskih projekata. Tako je Ivandić uz
pomoć učenika osmislio i izradio
i školski ekosimbol škole, poveznicu zdrave zemaljske kugle i
stabla, kao simbola slavonskih
šuma.
Dakle, vrlo dobar standard i
opremljenost unatoč maloj seoskoj sredini. Ali kroz dobru povezanost s lokalnom zajednicom
i vlastitom sposobnošću uspijeva
se nadoknaditi vječiti nedostatak
sredstava u obrazovanju.
- Školstvo bi moralo biti primat
kod financiranja. Jer, ako je u ratu
to bila vojska i policija, zdravstvo,
onda danas moramo ulagati u
obrazovanje. Ipak, još se gledaju
partikularni interesi, tko je bliže
vatri bolje se grije, premda bi se
dugoročno svi trebali odmaknuti od te vatre da se ne opečemo,
uvjeren je ravnatelj Andro Mršić.
I to je argument koji ide u prilog školi u Strizivojni, biseru
slavonskoga kraja.
Branko Nađ
suradnici
javljaju
aktualno
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
CRIKVENICA Postignuća i trenuci novi je,
15. broj školskoga ljetopisa koji je izdala Srednja škola dr.
Antuna Barca u Crikvenici. U knjizi tiskanoj na 230 stranica zabilježena su raznovrsna događanja u prošloj školskoj
godini. Godišnjak sadrži izvješća o nizu zbivanja i uspjeha
učenika i njihovih profesora mentora, a sve je to potkrijepljeno dokumentarističkim prilozima. Učenici i njihovi
profesori strpljivo su bilježili sve što se događalo u školi i
izvan nje i tako sačuvali od zaborava. Svoje su mjesto u
ljetopisu našli i učenici generacije Marin Mihalić, Denis
Mršetić, Nina Mamula, Marita Tomljanović i Iris Mrzljak
te uspješni sportaši Sara Ivančić i Mauro Veljačić, kao i
zaposlenici koji su se umirovljenjem oprostili od dugogodišnjeg rada u školi. Navedena su i imena dobitnika jubilarnih i gradskih nagrada u povodu Svjetskog dana učitelja.
Objavljeno je i nekoliko kvalitetnih učeničkih literarnih i
likovnih radova, a izdvojeno je i nekoliko nagrađenih uradaka. Vrijedno je spomenuti i prilog profesora povijesti
Petra Pavlića koji je autor zapažene monografije o 90 godina djelovanja Nogometnoga kluba Crikvenica, kao i knjigu
profesorice hrvatskoga jezika Marije Gračaković naslovljenu Tražim nekog dječaka poznatog književnika Vladimira
Nazora. Ovaj koristan presjek događanja završava popisom
zaposlenika škole, imenikom učenika popraćenog fotografijama i spomenima na preminule djelatnice Milenu Marčec
i Marijanu Miharija-Pavlić. (I. Š.)
VODNJAN Šesti
dani mladog maslinovog ulja odr-
žani u Vodnjanu od 19.
do 21. studenoga 2010.
godine oduševili su
mnoge posjetitelje, među
njima i učenike četvrtoga
razreda poljoprivrednog
smjera Srednje škole
Mate Balote iz Poreča i
njihovu profesoricu Nadu
Baksa, koja ih je pratila na tom stručnom obilasku. Nakon
svečanog otvaranja izložbe učenici i ostali posjetitelji
mogli su kušati mlado maslinovo ulje raznih proizvođača,
pršut, sir, suhe smokve i slične proizvode. Osim izložbe
maslinovog ulja, učenici su posjetili i uljaru Grubić u
Balama. U uljari obitelji Grubić vidjeli su uljaru iz tridesetih godina te usporedili staru tehnologiju prerade maslina i
najsuvremeniju liniju za dobivanje ulja visoke kakvoće
Pieralisi. (Marinela Srdoč)
OSIJEK Ugodno iskustvo Učenici drugoga
razreda Osnovne škole Augusta Šenoe iz Osijeka, koja
ima međunarodni ekološki status, uče o zanimanjima
ljudi, a kako to u stvarnosti izgleda uvjerili su se u pratnji
svojih učiteljica Mirte Ćosić i Biljane Pavić, posjetivši
tvornicu keksa i slanih grickalica Karolinu d.o.o.
Djelatnici Karoline dočekali su ih lijepo i s veseljem.
Prije ulaska u pogon pomoćnica u marketingu Silvija
Lauš podijelila im je kape i zaštitne ogrtače i upoznala ih
s mjerama sigurnosti. U Karolini su vidjeli kako se proizvodi keksi Moto i Jadro, medenjaci, bobi flips i druge
slane grickalice. Posebno su ih zadivili veliki strojevi i
miješalice za tijesto i kreme. Vidjeli su i veliko skladište,
gdje se čuvaju proizvodi. Saznali su da skladište mora
biti u polumraku, a u njemu određena temperatura. Roba
stoji na visokim policama do kojih može doći samo poseban viljuškar. Vidjeli su i kako se pakirani proizvodi
odvoze u kamione. Svi su se počastili sokovima i
Karolininim proizvodima i na veliko veselje dobili i darove. Proveli su ugodno i korisno prijepodne koje će im
vjerojatno ostati u lijepoj uspomeni. Sljedećih su dana
crtali što im se najviše svidjelo u Karolini, izrađivali plakate o posjetu i pisali dojmove. Zajedno s učiteljicama
izradili su Power Point prezentaciju i izložbu fotografija,
crteža i plakata u školskom predvorju i tako podijelili sa
svima ovo lijepo iskustvo. (B. P.)
OTOK
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Osnovna škola
Josipa Lovretića
Tribina protiv nasilja
Sklonost nasilju djeca
izražavaju u različitoj
životnoj dobi pa se o
tomu nikada ne govori
prerano ni dovoljno
Učenici i roditelji na zajedničkoj tribini
S
vjetski dan borbe protiv nasilja nad djecom obilježen je
u Osnovnoj školi Josipa Lovretića u Otoku javnom tribinom
Stop nasilju za učenike sedmoga
i osmoga razreda te njihove roditelje. Budući da Ministarstvo unutarnjih poslova tijekom studenoga
provodi kampanju Živim život bez
nasilja, ova je tribina bila prilika
za nastavak vrlo uspješne dosadašnje suradnje škole i Policijske postaje Otok. Zajednički je cilj smanjiti sve učestalije nasilje djece i
mladeži pa je takav vid suradnje
poželjan i potreban.
Predavanje popraćeno brojnim
napisima iz tiska, fotografijama
i primjerima iz života održala je
učiteljica Daria Gongeta, a vrlo
dojmljiv bio je i učenički scenski
izričaj. Nakon toga su djelatnici Policijske postaje Otok Ivan
Mijatović, Tunjo Džijan i Ivan
Abramović govorili o posljedicama nasilja, zakonskim odredbama
koje ga prate, kako se može pomoći žrtvi nasilja, kako reagirati kao
promatrač, komu i kada se obratiti
zbog nasilja.
Govorilo se i o zanemarivanju
djece, prikazani su kratki filmovi,
a sve je završilo pjesmom Srebrnih
krila Nek živi ljubav. Tema je vrlo
aktualna, sveprisutna i zahtijeva
ozbiljan pristup, dijalog i suradnju u nekoliko smjerova. Sudionici su pokazali veliko zanimanje i
vrlo je izgledno da će se upriličiti
GEROVO
U
nove tribine u koje će biti uključeni i ostali učenici i roditelji. Ako
u idućih nekoliko dana spriječimo
barem jednu tučnjavu, uvrede i
ponižavanja djece, napravili smo
korak na dugom putu sprječavanja
nasilja među vršnjacima.
Zaključili smo zajednički da
sklonost nasilju djeca izražavaju
u različitoj životnoj dobi pa se o
tomu nikada ne govori prerano ni
dovoljno. Za nasilje nema opravdanja! Žrtvi nasilja, zlostavljanja
ili zanemarivanja treba pomoći!
Svi smo jednako odgovorni!
Daria Gongeta
Devetnaesto
dijalektalno sijelo
Govor mog zavičaja
z Mjesec hrvatske knjige,
delnički ogranak Matice hrvatske organizirao je u Gerovu 19. dijalektalno sijelo Govor
moga zavičaja. U prepunom predvorju Područne škole Gerovo čuli
su se svi dijalekti Gorskog kotara.
Učenici su govorili na čabarskom,
prezidskom, tršćanskom, gerovskom, brodmoravičkom, skrad-
skom, ravnogorskom, lokvarskom
i delničkom mjesnom govoru te
fužinskom čakavicom i mrkopaljskom štokavicom. Sudjelovali su
učenici iz skoro svih osnovnih škola Gorskog kotara te Željezničkotehničke škole iz Moravica.
Domaćin sijela, ravnatelj Osnovne škole iz Čabra Ivan Kvesić, pozdravio je sve nazočne, a posebno
inicijatoricu dugogodišnjih sijela
Nives Marjanović, predsjednicu
delničkoga ogranka Matice hrvatske. Učenike su vrlo rado poslušali i predsjednik Matice hrvatske
u Čabru Ivan Janeš i ovogodišnja
gošća sijela Zlata Bujan Kovačević, književnica podrijetlom iz Fužina, a ovom je prigodom pročitala
ulomak iz svoje najnovije knjige
Fužinarski Bunjevci koja je kao i
Rječnik govora čabarskog kraja
Slavka Malnara, pisca iz Čabra,
darovana svim školama.
Vodeći kroz program Ivan Kvesić zahvalio je svim učenicima,
njihovim voditeljima, a najviše
njihovim bakama i djedovima na
očuvanju govora u svojim sredinama te izrazio želju i podršku da i
dalje ustraju u nastojanjima da se
ne zaborave stari običaji i naše jezično bogatstvo, usprkos sve manjem broju ljudi koji ovdje žive.
Dijana Arbanas
U spomen
Štefica Topljak 1933. - 2010.)
(
Dana 15. studenoga pokopana je na trsatskom groblju umirovljena učiteljica Štefica Topljak. Rodila se 2.
kolovoza 1933. godine u Senju u obitelji Devčić. Nakon završene osnovne škole, upisala je učiteljsku školu u
Rijeci i 1952. stekla zvanje diplomirane učiteljice. Radila je kao učiteljica u Medulinu i Kanfanaru, a njezin rad
u Istri ostavio je vrlo pozitivne rezultate. U ljeto 1956. zajedno sa suprugom Krešimirom, također prosvjetarom,
dolazi u Područnu školu Praputnjak, kojoj je matična škola u Hreljinu, u kojoj je 1993. dočekala mirovinu, radeći
u mjestu punih 36 godina.
U toj maloj primorskoj sredini ostavila je neizbrisive tragove i pozitivne rezultate u učiteljskom, kulturnom,
društvenom i političkom radu. S mnogo volje i smisla za zvanje obavljala je učiteljski posao. Isticala se društvenim angažmanom u raznim udrugama i društveno-političkim organizacijama. Bila je velika ljubiteljica čakavštine
i kao voditeljica čakavske sekcija redovita gošća Čakavskog sabora u Žminju. Humana djela bila su joj svojstvena u radu Društva Naša djeca i u organizaciji Crvenoga križa. Jedna je od osnivačica dječjeg zbora Praputnjarski slavići koji djeluje i danas. Uz rad završila je i Pedagošku akademiju u Rijeci.
Nije mirovala ni u mirovini. Bila je predsjednica umirovljenika Praputnjaka i odradila četverogodišnji mandat
kao članica Mjesnog odbora Praputnjaka. U školi i u privatnom životu bila je cijenjena i voljena, vesela i srdačna,
komunikativna i druželjubiva osoba. Imala je osjećaj za pravdu i socijalnu osjetljivost. Za svoju bogatu prosvjetnu i društvenu djelatnost dobila je mnoga priznanja. Dugogodišnji skladni brak pun ljubavi i razumijevanja sa
suprugom Krešimirom, koji je preminuo prije pet godina, okrunjen je kćerkom Dubravkom, liječnicom, i sinom
Edom, također prosvjetnim djelatnikom, te unucima Ivom, Vinkom, Petrom i Pavlom.
Plemenit i dragi lik ostat će u sjećanju svima koji su je poznavali i s kojima je surađivala, kao i brojnim generacijama učenika kojima je darovala dobrotu i ljubav.
Ivan Šamanić
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
DONJA VO∆A
N
suradnici
javljaju
aktualno
Osnovna škola
Andrije Kačića Miošića
Djeca za djecu
akon uspješno provedenog UNICEF-ova projekta
Škole za Afriku, učenici
matične i područne Osnovne škole
Andrije Kačića Miošića iz Donje
Voće na poticaj ravnateljice Rahele Blažević, koja je i sama dugogodišnja humanitarna djelatnica u
Gradskom društvu Crvenoga križa
Ivanca, kao i u Županijskom društvu Crvenoga križa, uključili su se
u školski projekt Djeca za djecu.
Ravnateljica je predložila da se
ponovi prošlogodišnji sajam rabljenih učeničkih sitnica te da se
po simboličnim cijenama proizvodi ponude učenicima, a sva prikupljena sredstva uplate u zajedničku
blagajnu iz koje će se sufinancirati
izvanškolski programi siromašnijim učenicima, poput izleta, odlazaka u kazalište, školu u prirodi,
školu plivanja i slične akcije.
Učenici su u školu donijeli mnogo svojih potrepština kojih su se
odlučili odreći u korist druge djece, napravili svoje vlastite izložbene prostore u svakoj učionici
te je u vrijeme odmora moguće
obići onoliko prodavaonica koliko
u školi ima učionica s mnoštvom
zanimljivih sitnica. Tako se na
školskom sajmu može naći nakit,
marame, kape, šalove, novčanike,
CD s igricama, punjače za mobitele, časopise, čestitke, novčanike,
parfemske bočice i druge sitnice.
Učenici su u školu
donijeli mnogo svojih
potrepština kojih su se
odlučili odreći u korist
druge djece
Izvoli, što želiš od ponuđenoga
Bogatstvu ponude pridonijele su i
majke učenika koje su na školski
sajam poslale i kućanske potrepštine, vaze, šalice, kutije za kekse i
slične predmete.
Sada samo predstoji svakom razrednom odjelu napraviti što bolju reklamu i zainteresirati druge
učenike da kupe baš njihove sitnice. Da bi uspješno prodali svoje
izloške, učenici daju i raznovrsne
popuste na prvotnu cijenu pa tako
u praksi vježbaju i matematiku.
Učenici razvijaju i solidarnost kao
i poduzetnički duh, jer se o svakoj prodanoj sitnici vodi precizna
evidencija, s veseljem se na kraju
dana prebrojava prikupljen novac,
a svakodnevno se prodajni prostori dopunjuju novim sitnicama. No,
kriza se osjeća i u učeničkim džepovima, jer bi mnogi rado ponešto
kupili, ali ni sami nemaju dovoljno
za svoje potrebe s obzirom na to da
se donjovoćanska škola nalazi na
području od posebne državne skrbi
koje je taj status steklo na temelju
kriterija ekonomske nerazvijenosti. Prodajna mjesta obogatile su
i učiteljice koje, osim što su dobri
kupci, daruju i svoje sitnice.
Međutim, učenici se ipak rado
odazivaju na sve humanitarne akcije, svi su učlanjeni u Crveni križ,
u predbožićno vrijeme sudjeluju u
akcijama Caritasa te imaju razvijen osjećaj empatije i potrebe da
pomognu onima kojima je pomoć
potrebna.
- Sretna sam zbog toga što je solidarnost naših učenika na visokoj
razini. I sama sam donijela u razred
koji pohađa moj sin mnogo proizvoda privlačnih učenicima i raduje me što će oni naći mjesto kod nekoga novog vlasnika, a novac pridonijeti da netko od mojih učenika
otputuje na besplatan izlet - ističe
ravnateljica Rahela Blažević.
B. J.
Predstavljen dosad nepoznat
roman o banu Jelačiću
Francuski roman o Jelačiću,
Hrvatima i Mađarima
U
NA©A SVAKIDA©NJICA
Čestitke i
čestitanja
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
ZAPREŠIĆ
z Mjesec hrvatske knjige
i Jelačićev rođendan zaprešićka Matica hrvatska
objavila je prijevod povijesnog
romana Sličice o banu Jelačiću i
ratu u Mađarskoj1848. – 1849., za
koji se u Hrvatskoj nije znalo, iako
je objavljen u Parizu prije više od
150 godina! Da je prijevod ove
knjige važan kulturni događaj za
francusko-hrvatske odnose, najbolje potvrđuje to što je u predstavljanju romana u Gradskoj vijećnici
u Zaprešiću, dan uoči Jelačićeva
rođendana, 14. listopada, sudjelovao i francuski veleposlanik
23
www.skolskenovine.hr
Jérôme Pasquier sa svojim suradnicima. Uz priređivača Stjepana
Laljka, povjesničare Miru Kolar i
Željka Holjevca te prevoditeljicu
Sanju Hoić, o knjizi je govorila i
Gabrijela Vidan, donedavna predsjednica Francuske Alijanse u Zagrebu, ulomke iz romana čitao je
Joško Ševo, a glazbeni program,
veleposlaniku u čast, izvela je Tereza Kesovija.
Francuski povjesničar Philarète
Chasles (1798. – 1873.) roman je
napisao po zapisima austrijskog
časnika iz Tirola, koji je pristupio
Hrvatima i Jelačićevom naredbom
Priređivač Stjepan Laljak, prevoditeljica
Sanja Hoić i rancuski veleposlanik u
Hrvatskoj Jérôme Pasquier
postao satnik. O Hrvatima, Jelačiću, vođama mađarske revolucije i
zbivanjima u Beču taj nam satnik
pripovijeda u 12 slika-poglavlja.
Povijesna vrijednost romana je u
tome što nije pisan pristrano, kao
što je to slučaj s hrvatskim ili mađarskim povjesničarima, koji ovaj
rat – s obzirom na nacionalnu pripadnost – interpretiraju sasvim različito.
Razloge tome zašto je roman, tiskan u Parizu 1855. i 1879., ostao
u Hrvatskoj nepoznat sve do danas,
vjerojatno bi trebalo tražiti i u već
poslovičnom hrvatskom nemaru,
zbog kojega hrvatski čitatelji, ali i
znanstvenici i stručnjaci punih 150
godina nisu znali što o hrvatskoj
povijesti i nacionalnim junacima
(među koje nedvojbeno spada i
Jelačić) pišu zapadnoeuropski povjesničari.
Da bi današnji čitatelj razumio
povijesne okolnosti hrvatsko-mađarskoga sukoba 1848., opširne
pogovore o romanu napisali su
povjesničari Mira Kolar i Željko
Holjevac. Ovaj roman „otkrio“ je
priređivač i urednik Stjepan Laljak, koji je objavio Pjesme / Gedichte Josipa Jelačića (2009.), zbirku prigodnica o Jelačiću Ustani
bane (2001.) te napisao monografiju o Jelačiću i Novim Dvorima
(1990.).
I. Dorić
Martinje je prošlo, tuste guske su
očerupane i završile su na ražnju, ali
gaganje kod nas ne prestaje. Kao da smo postali eldorado za raznovrsne gage i mage koji se iz bijela svijeta
nekako kod nas udomaćiše i malo, pomalo pa eto veselja, gostuju vesele spodobe i educiraju i odgajaju našu
mladež po svojoj mjeri. Čim jedno ode, drugo se već najavljuje i reklamira, gledaju nas pokraj putova, blistaju s
ekrana malih i velikih, nude se po plaćenim i besplatnim
tiskovinama, najavljuju, hvale, zovu sebi.
Šarene slike, obnažene starlete, narogušeni rokeri,
pankeri, donose nam svoj stil života, a traže koješta,
netko led, netko maserke, netko sirovo meso, krv pravu i umjetnu. Za njih se
nađe sve. Zna se da je narod oduvijek volio cirkuse
i cirkusante, ali ovoliko
toga što se navadilo na
naše recesijske prilike i
neprilike, teško je probaviti. U redu, odabrali smo
slobodu i demokraciju pa
možemo mirne duše uživati u tim spektaklima.
Jedino se bojim da ti napirlitani i bizarni stvorovi
možda donose nama nešto
čega se poslije nećemo moći lako otresti i osloboditi.
Sipaju oni svoje zakone i pravila, svoje poruke i pouke,
a naša mladež to upija mnogo lakše nego infinitezimalni
račun. Istina, dijete može preživjeti i bez računa, ali će
teško steći onu nauku za koju se zalaže naš kurikulum.
Po pravilu su se ti moderni cirkusanti okušali gotovo u
svim porocima, isprobali sve što život pruža pa se javno
hvale da su se drogirali, pili, prodavali svoje meso i kosti. Jedan, svjetski poznat pjeva o tome da je svoju dragu
morao ubiti i zakopati u vrtu, jer ju je previše volio. To
se kod nas prodaje, a još gore to se kod nas već i događa. A mi s druge strane organiziramo okrugle stolove,
radionice, parlaonice o tome da želimo odgajati čednu,
sretnu, pristojnu, uljuđenu, kompetentnu dječicu.
Primjerice, te naše kompetencije nekako nam teško
idu od ruke, djeca nam nisu više socijalno kompetentna,
što će reći nije im društveni život na visini, ne vole se,
ne druže se, međusobni odnosi su na niskoj razini, socijalno ozračje je negativno, nasilje svake vrste vidi se u
svakoj školi. Po uzoru na svjetske zvijezde, naša mladež
želi sve isprobati, odmah i sad, ako nema, onda je frustrirana, ako ima, onda luduju u skupim automobilima,
oponaša gage i mage, obnažuje grudi i stražnjice, jer je
ljepše biti drugačiji, a nije joj baš do socijalne kompetencije.
Na to sve mi našoj dječici, maloj i velikoj, dovodimo
baš takve socijalno nekompetentne gage i mage, koji
nemaju pojma o tome da mi želimo socijalnu kompetenciju. Možda priželjkujemo kompetenciju, ali ona nije
korisna onima koji žele samo lovu do krova po svaku
cijenu. Mi mislimo da možemo u školama odgajati
djecu, ali odgoj se događa negdje drugdje. Taj odgoj i
ti doživljaji vriske, omame, nisu nikako u skladu ni s
našim kurikulom, ni s našom tradicijom, a još manje s
našim plemenitim namjerama da budemo zemlja znanja
i izvrsnosti.
Nisu naša djeca lijena, nisu nesposobna, nisu glupa,
nadarena su i vrijedna. Ne obožavaju baš svi tuđe šarene krpice, nego vrijedno vježbaju, treniraju, natječu
se, pišu, slikaju, pobjeđuju po svijetu i donose medalje,
priznanja, pohvale. Ali to nije popraćeno blistavim glamurom, o tome ne pišu tiskovine, ne slikaju naše mlade
veslače, košarkaše, plivače, matematičare, informatičare i druge afirmirane pojedince.
Na međunarodne turnire naša djeca idu o roditeljskom
trošku, plaćaju put i nose svoje sendviče. O tim mladim
pregaocima ne zna se gotovo ništa kao da to nije najbolji primjer socijalne i druge kompetencije. Možda bi uz
malo truda i dobre volje takva djeca mogla poslužiti za
primjer i biti uzor drugima, samo kad bismo se i upola
manje oko njih potrudili i medijski ih bar ponekad popratili. Naša djeca zaslužuju mnogo više pažnje i brige
nego što im pruža ovo društvo.
Dužni smo naše
učenike uputiti
na stvarne vrijednosti, to će im
biti najvrednija i
najbolja čestitka
24
www.skolskenovine.hr
suradnici
javljaju
aktualno
UKRATKO
ČAKOVEC
K
BROD MORAVICE Učenici i učitelji Osnovne škole u
Brod Moravicama oduvijek su posvećivali pažnju zavičajnim
piscima pa su ove godine obilježili život i rad Viktora Jurkovića (1927. - 1999.), učitelja, novinara i književnika iz Brod
Moravica. Pred brojnim mjesnim posjetiteljima i članovima
obitelji Viktora Jurkovića, pokušali su dočarati njegov život
i književni opus. Recitirajući ulomke iz njegovih knjiga, izričući vlastite tekstove isprepletene nastupom pjevačkog zbora
i folklora, prikazali su sve značajne pojedinosti protkane kroz
život i rad Viktora Jurkovića - ljubav, majku, zavičaj i domoljublje. U svemu su im pomogli i članovi Tamburaškog sastava Lipica iz Brod Moravica u čijem sastavu sviraju i osnovnoškolci. Nakon uspješne priredbe ravnateljica Indira Rački
Joskić zahvalila je nazočnima te ih pozvala da zajedno posjete
spomen-sobu u kojoj se nalaze rukopisi i osobna ostavština
Viktora Jurkovića. Na poticaj etnološke udruge Turanj iz
Brod Moravica, na rodnu kuću postavljena je 2007. spomenploča. Viktor Jurković volio je svoj zavičaj više od svega te
svoju ljubav prema njemu prenosi i sada kroz mlade naraštaje
putem svojih knjiga i sjećanja na njega. (Dijana Arbanas)
NAŠICE Dan sjećanja na Vukovar obilježen
je u Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama zapaženim
prigodnim programom u školskom predvorju. Ravnateljica
Blaženka Kapetanović pozvala je sve učenike i djelatnike na
minutu šutnje za sve poginule branitelje. Program je nastavljen sadržajima koje je osmislila učiteljica povijesti Anica
Dundović pod nazivom Vjera i nada. Učenica sedmoga razreda Monika Antolović pročitala je svoju pjesmu Vukovaru,
grade junački. Tekst o Vukovaru i hrvatskoj povijesti čitala je
učenica osmoga razreda Tihana Mihaljević. Priredba je završila paljenjem lampiona, od kojih su učenici načinili veliki
križ ispred škole i izmolili Očenaš. (Đurđica Zailac)
ZAGREB Metodičke radionice HMD-a
Hrvatsko matematičko društvo sukladno odlukama sva
četiri dosad održana kongresa nastavnika matematike te
na tragu Matematičkih procesa i koncepata razrađenih u
Nacionalnom okvirnom krikulumu organizira metodičke
radionice kao oblik stručnog usavršavanja nastavnika matematike. Tijekom zimskih praznika, od 3. do 5. siječnja
2011. godine planirane su metodičke radionice Mislimo geometrijski, Igrajmo se podatcima, Elementi vizualizacije,
Abeceda uporabe računala u nastavi i Elementi statistike
s ukupnim trajanjem od 18 sati po radionici odnosno za
svakog učitelja / nastavnika / sudionika. Svi sudionici će
dobiti prateće radne materijale, kao i tekstove predavanja,
te potvrdu o stručnom usavršavanju s određenim brojem
bodova. Radionice (predavanja i vježbe) će se održati u
zgradi XV. gimnazije u Zagrebu, s početkom rada u 9 sati
svakoga dana. Sudionici će biti podijeljeni u skupinama sukladno njihovoj želji, predznanju i iskustvu, a prijaviti se
mogu faxom (01/4680335) ili e-mailom (na adresu hmd@
math.hr) najkasnije do 23. prosinca 2010. godine. Više o
Metodičkoj radionici na web adresi www.matematika.hr.
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
Graditeljska
škola
Zanimljiva
promocija i izložba
ao i svake godine, Graditeljska
škola Čakovec je Mjesec hrvatske knjige obilježila s više
aktivnosti usmjerenih čitanju, knjizi
i kulturi življenja, nastojeći proširiti
okvir škole i biti prisutna u široj životnoj zajednici. U suradnji s mjesnim
Ogrankom Matice hrvatske te Knjižnicom i čitaonicom Nikole Zrinskog organizirala je promociju pretiska knjige
dr. Anđele Horvat Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju. Predstavljanje knjige popratila je
izložba fascinantnih fotografija Damira Klaića Međimurski pilovi, kojom se već predstavio
međimurskoj, ali i svjetskoj javnosti. Međimurski krajputaši, kako su popularno nazvani, nastali su od 17. do
20. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i primjeri su umjetnosti koja polako nestaje. Autor izložbe predstavio je
neke od najzanimljivijih primjera snimljenih diljem
Međimurja.
Svečani dio programa uveličale su i recitatorice Graditeljske škole Čakovec koje su pod vodstvom profesorica Emilije Kovač i Katarine Horvat izvele recital
pjesama iz opusa Nikole Pavića Međimurski kipci. U
edukativnom dijelu priredbe, predsjednik čakovečkoga
ogranka Matice hrvatske dr. Stjepan Hranjec, govorio
je o kulturološkoj važnosti knjige Anđele Horvat u zavičajnoj nastavi. Ta je knjiga nezaobilazna literatura i
svima onima koji se zanimaju i bave djelima likovne
umjetnosti i arhitekture u Međimurju.
Tajnica Povijesnog društva Međimurja Ivana Puzak
osvrnula se na graditeljsku baštinu Međimurja iscrpnim predavanjem, a ravnatelj Zoran Pazman govorio
je o obrazovanju za graditeljsko naslijeđe u Graditeljskoj školi Čakovec, uz prigodnu prezentaciju programa
te prikazom stručnih ekskurzija na kojima su učenici stjecali i primjenjivali
znanja o graditeljskom naslijeđu.
Budući da se ove školske godine obilježava 510. obljetnica nastanka Marulićeve Judite, remek djela starije hrvatske
književnosti, taj su događaj naglasili integriranom nastavom hrvatskoga jezika
izvan učionice, uz sudjelovanje četiriju
odjela drugoga razreda.
Učenici su, uz vodstvo profesorica,
aktivno sudjelovali u nastavi. Uz pomoć
prezentacije, iznosili su svoja zapažanja, informacije koje su prikupili o Juditi i Maruliću, čitali su ulomke iz djela, a na kraju su
i uprizorili ulomak iz Judite Mire Gavrana, pokazujući
time povezivanje tradicije i sadašnjosti. Te su priredbe
ujedno i obilježavanja 50. obljetnice Graditeljske škola
Čakovec, događaja koji je okosnica radne koncepcije
ove ustanove u aktualnoj nastavnoj godini.
Z. P.
Bogatim aktivnostima i izvan učionica, proširuje se
okvir škole i ona
je sve prisutnija u
široj životnoj
zajednici
ZAGREB
Tehnička škola
Ruđera Boškovića
Simultanka velemajstora
i učenika
G
eneracijama učenice i učenici Tehničke škole
Ruđera Boškovića uspješno nastavljaju školovanje i pronose ime Škole kako u zemlji tako
i u inozemstvu, te mnogi od njih stasaju u vrsne tehničare, inženjere, umjetnike, vrhunske sportaše. Uz
mnogobrojne vrhunske rezultate na svim razinama
natjecanja, susreta, smotri i izložbi u području inovatorstva, tehničkog stvaralaštva mladih, računalstva,
elektrotehnike, mehatronike, matematike, fizike,
stranih jezika, sportskih disciplina, posebno se ponose humanitarnim radom i provođenjem akcija dobrovoljnog darivanja krvi koje se uspješno organiziraju
u Školi, već više od trideset godina.
Mogu se pohvaliti i školskim listom Ruđer info,
dramskom skupinom Industrijska zona, estetsko ekološkom skupinom Ruđer, školskim bendom Teacher’s
little mistak, Klubom mladih inovatora Ruđer, Udrugom za promicanje znanja i vještina mladih CroatiaSkills. Posljednjih godina jedna od istaknutijih izvannastavnih aktivnosti je i šah. Šahovski susreti subotom zanimljivi su i za učenike i za nastavnike. Kako je
šah izazov posebno u intelektualnom smislu, organiziran je i šahovski susret na 12 ploča s državnim prvacima u šahu i velemajstorima FIDE Robetrom Zelčićem i Mladenom Palcem. Posebni gost na navedenom
susretu bio je i predsjednik zagrebačkog šahovskog
saveza Filip Kovačević, bivši učenik Ruđera.
M.Š.
U spomen
POREČ Suvremeni način prehrane nazvana
je radionica održana u Srednjoj školi Mate Balote u Poreču u
kojoj se pod vodstvom psihologinje Marijane Rajčević,
raspravljalo o utjecajima fast food hrane. Prisutni su najprije
ispunili anketu o načinu života i prehrani, a kasnije se analizom pitanja pokušalo dobiti uvid u suvremenu hranidbu mladih. Uslijedila je prezentacija o fast food hrani, nekim činjenicama vezanim uz nju i štetnim utjecajima. Najzanimljiviji je
bio kratki dokumentarac o čovjeku koji si je dao zadatak da će
se mjesec hraniti u McDonaldsu. Supersize me pokazao je
šokantne posljedice pa je nakon samo jednog mjeseca taj
čovjek imao problema s jetrom, krvnim tlakom i srcem.
Uslijedio je razgovor o zdravoj prehrani. Psihologinja je predložila da svi zajedno pronalaze načine zdravog života, što je
bilo vrlo zanimljivo. (Anja Ipša)
Ana Flatz (1947. - 2010.)
Iznenada, 30. listopada 2010. godine oprostili smo
se na groblju Markovu polju od učiteljice engleskog
jezika, kolegice i prijateljice, brižljive majke i supruge,
naše drage Ane Flatz. Rođena je 2. svibnja 1947. u Koprivnici, gdje je završila osnovnu i ekonomsku školu, a
1970. diplomirala je engleski jezik u Čakovcu. Radila je u
raznim ustanovama, a želja za radom u školi ostvarila joj
se 1994. kada je s radnoga mjesta bankovne službenice
došla u našu Osnovnu školu Ante Kovačića u Zagrebu.
Došla je tiho i skromno, bila učiteljica s ljubavlju, razrednica i majka mnogim učenicima od prvog do osmog
razreda, dijelila svoju brižnost i dobrotu svima nama i
zadužila nas svojom plemenitošću. Hrabra Podravka,
naočita i srdačna, cijeli je svoj život proživjela darujući
se drugima. Svoju aktivnost i životnu snagu crpila iz
neizmjerne ljubavi i privrženosti svojoj obitelji.
Posebno će nedostajati kćerki Tamari i sinu Robertu te suprugu Krsti i njezinoj rodnoj Podravini, koju
je zadužila plemenitošću i dobrotom. Znala je voljeti
ljude, naročito svoje učenike, cijeniti prijatelje, blago i
uzorno podnositi sve nedaće ovog narušenog života
i svijeta. Narušenog zdravlja, na početku ove godine
odlazi u zasluženu mirovinu.
OŠ Ante Kovačića imala je čast punih 15 godina
živjeti i raditi s iznimno omiljenom učiteljicom, a njezin
dragi lik ostat će trajno u sjećanja i ljubavi prema dragoj učiteljici. Njezina iznenadna smrt nenadoknadiv je
gubitak kako za obitelj, kolege i prijatelje, učenike
naše škole, tako i za cjelokupno hrvatsko školstvo.
Nedostajat će nam svojom vedrinom, optimizmom,
druželjubivošću, radinošću i kreativnošću.
J. H.
mediji
aktualno
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
U»ITELJI
PISCI
Ljerka Totch
Naumova
25
www.skolskenovine.hr
Izložba - „Radost žrtve” Ane Krželj u Domu kulture u Dugopolju
Estetika
patnje
U
Ljerka Totch Naumova rođena je u Daruvaru.
Završila je Ekonomski fakultet, postdiplomski
studij, magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Skoplju i postala magistrica ekonomskih
znanosti. Dugogodišnji sudionik u ulozi profesora i koordinatora mnogobrojnih znanstvenih
projekata Vlade R.Makedonije, Ekonomskog
fakulteta iz Skoplja i inozemnih fondacija.
Ljerka Totch Naumova je pjesnikinja, eseistica i prevoditeljica. Članica je Društva književnika i Književnih prevodilaca Makedonije.
Predsjednica je Odbora za projekte Zajednice Hrvata u Makedoniji i uredništva glasila
Hrvatska riječ. Piše na makedonskome i hrvatskome jeziku. Objavila je do sada desetak
knjiga poezije, a pjesme su joj prevedene na
engleski, talijanski, francuski, turski,vlaški i
druge jezike.
Dobitnica je prestižnih nagrada za poeziju i
uvrštena je u projekt vlade RM „130 tomova
makedonske književnosti” u knjizi Suvremena makedonska poezija.
Živi i radi u Skopju.
Između dvojbi
Unutar korjenitosti začarane
svjetiljke ostavljene u brazdama
kleče kroz nepravdu
u vječnost
Odskakanja naježenog crva
nove zemlje
u iskri približenosti
zbunjuje atmosferu
poznatim pjesmama
nalik na
pridružene glasove daljina
između dvojbi
Lice živi iza lica
Razapeti glas.
Ne zaustavljaju se zvijezde.
Bijele zvijezde!
Govorim li ono što mislim?
Bože, osveta Sna!
Kao otpadnik razmišljam.
Nijedna boja ne bi razgorjela veselje.
Bjelina zrije.
Bijesno Nebo - predvodnik –
bujicu izlijeva - tumač zagonetke.
Pjeva prestvaranje.
Koga bih volio osim tebe, osim tebe?šapuće San i slijedi jednu pjesmu
žednu za Snom,
iščezavajući onamo gdje je prekinut.
Isprani vlastiti lik pred zrcalom –
lice živi iza lica.
Postajem bljesak...
San li bijaše to?
Pješčani sat
Umnoženost mreža pretaka
umiveni pješčani sat
čekajući probuđeni mir
na kamenu nezasjenjenu
Tada beskraj vremena dojuri
bezimeno sjećanje peče
uzburkana krv traži
neuhvatljivu munju
u zrnu pijeska.
prostorijama Doma kulture u Dugopolju 20. studenog otvorena je
izložba Ane Krželj naslovljena
„Radost žrtve”. Izložba je dio bogatog
Programa osamnaestih dana Ogranka
Matice hrvatske (Split) koji su se odvijali
od 11. studenog do 13. prosinca.
Krželj ima bogato fakultetsko obrazovanje, a između ostalog profesorica je
likovnog odgoja i likovnih umjetnosti,
diplomirala je grafiku u klasi prof. Petra
Jakelića i umjetnost dvadesetog stoljeća. Članica je Hrvatske udruge likovnih
umjetnika (HULU) Split i Matice hrvatske. U Agenciji za odgoj i obrazovanje –
Podružnici Split – radi kao viša savjetnica
za stručne suradnike školske knjižničare.
Ovo joj je sedma samostalna, a sudjelovala je i na nekoliko skupnih izložbi.
U ciklusu „Radost žrtve” Ana Krželj
problematizira estetiku patnje i ulazi u filozofsko preispitivanje o smisla žrtve. To
nisu samo propitkivanja žene već i umjetnice, a umjetnici su često neslušani i teško razumljivi u svojim tajnama pa čak i
onda kad govore univerzalnim jezikom. I
slikarsko propitkivanje Ane Krželj tek je
jedno u nizu, no nju osobito zanima motiv
i smisao žrtve dok traži odgovor na pitanje zbog čega žrtva uvijek i nužno ide s
patnjom.
Oslanjajući se na čvrste temelje svojih
likovnih učitelja i vlastitog životnog iskustva, Krželj istražuje potencijalnu osobnu
i likovnu katarzu. Spoznavši višekratnu
bol buđenja, iskusivši neumitni susret sna
i jave u poprištu golih istina i razočarenja,
Ana Krželj pokazuje da život nije jednodimenzionalan iako je jednosmjerna, vrtložna cesta.
Ana Krželj slika starom tehnikom enkaustike koja traži izuzetnu vještinu i brzu
reakciju. Naime da bi se na papir nanio
vrući sloj boje pomiješan s ugrijanim i rastopljenim voskom, umjetnik treba imati
jaku koncentraciju i jasnu viziju buduće
slike. Osim toga, Krželj ulaže i napor
kako bi došla do onog lucidnog slikarskog trenutka kada je moguće prihvatiti
da istina prelazi u fantastiku, a fantazija
metamorfozira u istinu.
HTV
Školski program
(izbor)
Drugi program, četvrtak,
2. 12. 2010. - 8.50 i 14.15
KOKICE - emisija o
filmu za djecu i mlade
U 308. emisiji Kokice donose reportažu sa snimanja filma za djecu i mlade
“Koko i duhovi” u režiji Danijela Kušana. Zatim predstavljamo hit film u
kinima “Maksim Um” i podsjećamo na
najveća suparništva na filmu. Razgovaramo s glumicom Zrinkom Cvitešić u
povodu nominacije za Europsku filmsku
nagradu i otkrivamo koje su najpoznatije filmske nagrade. Na kraju emisije
pogledajte insert iz igranog filma “Nona
i komp (ne) idu zajedno” mladih filmaša
iz Videodružine Nazorwood, OŠ Vladimira Nazora, Rovinj.
Voditeljica: Sandra Bosnar
Scenarist: Boško Picula
Redateljica: Sanja Aničić
Urednica: Zinka Kiseljak
Montessori pedagogija
Montessori pedagogija poznata je već
100 godina, a temelji se na učenju kroz
igru i uvažavanje djetetove osobnosti.
To je alternativan način usvajanja gra-
Ona gradi svoju likovnu grafiju snagom
šapata, a ne krikom. No ipak ostaje sugestivnost njezinih slika u sakralnim simbolima, motivima, blagoj ritmici slike, ujednačenom koloritu. Krželj sažimlje sliku
na bitno i esencijalno, fokusirajući svoju
likovnu meditaciju u sakralnim motivima,
kontemplaciji i intimi molitve. Fizičkom
samodisciplinom traži duhovnu ravnotežu
u sjecištu vertikale i horizontale - u križu i
diva, a provodi se već od vrtićke dobi.
Kako to izgleda u stvarnosti, čut ćemo
od učenika i nastavnika Osnovne Montessori škole “Barunice Dédée Vranyczany”.
Urednica: Ksenija Burcar
Novinarka: Tina Zlatar
ABECEDA EU
- Slovo P-2
Počinjemo s Portugalom. Smješten na
Iberskom poluotoku, najzapadnija je
zemlja kontinentalne Europe, poznat po
melankoličnom fadu, nogometu, Portu,
specijalitetima s bakalarom. Zaštitni
znak Portugala je pjetlić. Legendu o
pjetliću ispričat će vam Maja.
P kao Povelja o temeljnim ljudskim
pravima - prihvaćena je u Nici i predstavlja dokument u kojem su navedena prava i slobode svakog europskog
građanina.
P kao pravna stečevina Europske unije. Važna je jer je moraju prihvatiti sve
kandidatkinje koje će postati punopravne članice.
Voditeljica: Maja Valjak
Scenaristice: Ksenija Andrašević Pataran i Ivana Gudelj
Redateljica: Jasna Zastavniković
Urednica: Marija Vukelić Božičković
Kristu na njemu. No ipak njezin Krist djeluje monolitno u napuštenosti i suvereno
u patnji. „Radošću žrtve“ umjetnica nas
upućuje na bipolarnost života, kontrastnost dobra i zla, izdaje i oprosta, Golgote
i Uskrsnuća. U tome lako prepoznajemo
umjetičin credo - jaku izdržljivost i snagu
prkosa naspram vrtoglavosti u boli i intimnoj ranjivosti u rezignaciji.
Vanja Škrobica
Najavljujemo...
Drugi program, petak, 3.
12. 2010. - 8.50 i 14.10
PUNI KRUG
I ovoga petka možete gledati pregled
najvažnijih vijesti i zanimljivosti iz zemlje, svijeta, ali i iz vaših školskih dvorišta. Kroz temu tjedna “Kod gosta u
gostima!” provest će vas “leteća reporterka”. A studijski dvojac “prošetat” će
vas kroz sve važno što vam je možda,
zbog školskih obveza, promaknulo vidjeti, čuti ili pročitati.
Ali da ne bi samo gledali nego i sudjelovali u stvaranju Punog kruga, vaše prijedloge, pozive i komentare, također ćemo
uvrstiti u naših zajedničkih 15 minuta.
Novinarka: Sanja Nakić
Redateljica: Natali Cikoja Zahratka
Urednica: Silva Skender
GLAZBECEDA - Duo
Njih su dvije, a kada zajedno zasviraju,
postaju - duo. Pogledajte Glazbecedu u
kojoj ćete upoznati Doru Weiss i Maju Šišetu, studentice flaute na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od kada sviraju zajedno,
što ih privlači zajedničkom muziciranju,
kako biraju skladbe i još ponešto - doznat
ćete u ovoj emisiji.
Urednica: Anamarija Simonelli Milković
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Dobri: i spisatelj
i redatelj i glumci
Amir Bukvić: Tko je srušio
Berlinski zid, u redateljstvu
Zorana Mužića, Glumačka
družina Histrion, Zagreb,
2010.
O
Media on Demand
http://mod.carnet.hr
CARNetov servis nazvan Media
on Demand (MoD) može biti zanimljiv i koristan i odgojno-obrazovnim ustanovama budući da nudi
rješenja i savjete za primjenu multimedijskih tehnologija, posebice
ako postoji potreba za multimedijskom produkcijom ili potreba za
potporom u dizajnu, izgradnji i uporabi sustava za proizvodnju i distribuciju multimedijskih sadržaja.
Kao korisnicima, pojedincima ili
ustanovama, dostupni su materijali pohranjeni na MoD poslužitelju;
CARNet im osigurava transparentan pristup multimedijskim sadržajima, pruža obavijesti o materijalima
te čini dostupnima alate potrebne
za reprodukciju pohranjenih sadržaja. Kao autorima sadržaja, što
mogu biti i odgojno-obrazovne
ustanove ili skupine unutar njih,
MoD servis omogućava dodava-
nje tih sadržaja na središnji MoD
poslužitelj, ali im može i pomoći –
savjetom i alatima – u proizvodnji
multimedijskih sadržaja.
Među sadržajima zasad dostupnima na stranicama MoD-a niz
je multimedijskih produkcija, ponajviše CARNet-ovih (primjerice
Edu.hr, ELA, Tesla u školi…), zatim nekih visokoškolskih ustanova,
MZOŠ-a, te nekoliko srednjih škola i učenika osnovnih škola.
Istina, može se požaliti da sadržaja odgojno-obrazovnoga karaktera i namjene ondje nema više.
S tim u vezi i sve većom proizvodnjom i uporabom multimedijskih
sadržaja u školama, razložno je
postaviti pitanje jesu li škole i prosvjetni djelatnici u dovoljnoj mjeri
upoznati s ovim servisom i mogućnostima koje im pruža.
A. Jelin
NAJAVLJUJEMO
Webinar
6. svjetsko natjecanje
inovativnosti u obrazovanju
Četvrtak, 2. prosinca 2010. u 12.30 sati
Od 24. do 30. listopada 2010. u Cape Townu se održalo 6. svjetsko
natjecanje inovativnosti u obrazovanju (Worldwide Innovation Education Forum) na kojemu se okupilo više od 500 inovativnih nastavnika
i predstavnika inovativnih škola iz šezdesetak zemalja. Među njima
bila je i peteročlana hrvatska delegacija. Kakva su bila njihova očekivanja o natjecanju, kakve su rezultate postigli, s kakvim iskustvima su
se vratili te koje savjete imaju za inovativne nastavnike i inovativne
škole, saznajte posredstvom webinara o inovativnim školama.
Webinar će voditi Arjana Blažić, prof. u IX.gimnaziji iz Zagreba i
Željka Knezović, prof., viša savjetnica za informatiku u Agenciji za
odgoj i obrazovanje
Sve informacije potrebne za uključenje pronaći ćete na portalu
www.ucitelji.hr, na stranici Webinari.
Glazba
Jubilej koncertnog ciklusa Mladi za mlade
Četvrtak, 2. prosinca 2010. u 20 sati
Svečanim koncertom u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog, Hrvatska glazbena mladež obilježit će jedan važan događaj – četvrt stoljeća
koncertnoga ciklusa Mladi za mlade i isto toliko stare suradnje s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu, s kojom Hrvatska glazbena
mladež taj Ciklus ostvaruje od samoga početka.
Početni koncept programa toga Ciklusa, a koji se zadržao sve do danas, jest da se koncert uvijek odvija uz voditelja koji djeci približuje djelo koje slušaju i glazbena tijela koja ih izvode. Ciklus Mladi za mlade,
kao što to i samo ime pokazuje, mladu publiku suprotstavljenu mladim
izvođačima iste generacije potiče ne samo na slušanje već i razvijanje
interesa za bavljenje glazbom. S druge strane, mladi glazbenici osvajaju
i stječu svoju publiku, grade samopouzdanje kroz činjenicu da njihovu
umjetnost prihvaćaju i cijene njihovi vršnjaci.
Svečani koncert u povodu obilježavanja 25. obljetnice ciklusa Mladi
za mlade, pod nazivom 25 nam je godina tek, održat će se u četvrtak, 2.
prosinca 2010., u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, s početkom u 20 sati. U programu svečanog koncerta sudjelovat će
gošće pijanistice Katarina Krpan i Eva Kirchmayer, nekadašnje solistice
u ciklusu Mladi za mlade, te sadašnji studenti Muzičke akademije: ansambl flauta, ansambl klarineta, solisti i dirigenti uz Zagrebački komorni
zbor “Bersa”. (RI)
snovni je problem nove
drame Amira Bukvića
u tome što u osnovi zapravo nije nadahnuta pojedinačnim sudbinama ljudi iz kojih bi
se mogle očitavati i društvene i
političke prilike, nego je (mladalački!) nadahnuta upravo
društvenim i političkim prilikama (što sugerira i naslov), a
pojedinačne sudbine ih zapravo
ilustriraju. No, to ne znači da
drama nije dobra, štoviše: lanjska je dobitnica Držića, obasuta
brojnim komplimentima! Svršetak koji upućuje na zaključak:
čovjek ima svoju ženu (ako je
ima) i žena ima svog čovjeka,
obitelj, djecu (ako ih ima), a sve
ostalo je luk i voda - dobar je
zaključak.
Drama pokazuje privođenje
hrvatskoga pisca Pavla (s podsjećanjem na Havela!) u policiju gdje mu istražitelj nudi
suradnju u zamjenu za odustajanje od progona. (Taj je toliko
dobro proučio tekst da je pisac
uvjeren kako jedino on zapravo i razumije u potpunosti to
što pisac piše te konačno svom
najboljem čitatelju isipa na stol
sve što je napisao: to je bio sjajan trenutak, šteta što priča tu
gubi nit!) Umjesto pisca (iako
se već ruši Berlinski zid!), preko grane šmugne zakonita mu.
U daljnjem “imamo svoju državu te onaj udbaš postaje ministar, a zatim lupež, optužen
pa, naravno, oslobođen, žena se
u Švedskoj bogato udala, ona i
kći joj prevode tekstove pisca na
švedski, on se izvodi i doma...
Satiričke su žaoke dobar začin
tekstu, a loš što mu je ipak trebao lektor (kći/kćer npr.!). Pisan
je postmodernistički, kao niska
prizora; najbolji dio je odnos inspektora/udbaša i pisca...
Zoran Mužić to je postavio
redateljski vrlo pročišćeno, suvereno vladajući mizanscenskim prostorom s minimumom
neophodnih predmeta, sve pred
tamnom pozadinom, u čemu
mu je dobar suradnik bio Mar-
ko Vodeničar (ton). Dakle, bez
ikakvih suvišnosti, da usredotočenje na radnju bude potpunije.
Ovdje nebitnu, odjeću je osmislila Đurđa Janeš, ostalih suradnika i nema.
Glumci su odlično odabrani:
nervozni, nesređeni, izbezumljeni pisac je Dragan Despot, iznimno angažiran (na premijeri 19.
studenoga). No, nadmašio ga je
(jer je bolje napisan!) Siniša Popović kao inspektor, zaradivši
najjači pljesak! Dvojici prvaka
HNK al pari bila je kolegica im
Barbara Vicković (žena). Kći joj
Lena vrlo je nadarena Tara Rosandić.
Srednjoškolcima bi uz nastavu književnosti itekako vrijedilo
pogledati ovu dramu iz naše suvremene zbilje.
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Na kraju Chopinove godine
Mladenačka virtuoznost
N
isu svi veliki skladatelji romantizma fa- koje skriva tajne, a potom je slijedila Balada br.
vorizirali ličnosti kakve su bili Berlioz i 3 u As-duru, op. 47 o sireni koja mami mladića u
Liszt. Frédéric Chopin uživao je skladati uzburkane valove. Ovu muzičku poemu znalački
minijature što je izraz intimnijeg Chopinovog sti- je odsvirao Dario Sabol (Zagreb, 1988.).
la. Premda je katkad skladao za orkestar, glas i koOn je učio klavir u klasi prof. Ivanke Brkanović
morne ansamble, većina njegovih najboljih djela na Glazbenom učilištu Elly Bašić, a sada je stusu skladbe za glasovir.
dent pete godine klavira u klasi prof. Đure Tikvice
Na koncertu Frédéric Chopin – na kraju Chopi- na MA. Baladu br. 4 u f-molu, op. 52, nadahnutu
nove godine u ciklusu koncerata studenata Muzič- Mickijewiczevom poemom Tri brata lijepo je inke akademije u Zagrebu Virtuoso (Hrvatski glaz- terpretirala Ana Čehil (Zagreb, 1988.), studentica
beni zavod, 14. studenog
pete godine klavira u klasi
2010.) nastupilo je sedam
prof. Ide Gamulin.
izvođača, tri studentice i čeU drugom dijelu koncertiri studenta sa odjela za klata odsvirana su dva Chovir, izvodeći sedam Chopipischerza. Scherzo br. 3 u
novih skladbi za klavir solo.
cis-molu, op. 39 maštovito
Bile su to četiri balade dva
je odsvirao Robert Batelić
scherza i jedna poloneza.
(Pula, 1987.). Dobitnik je
Prva je nastupila najmlađa
Rektorove nagrade. Schersudionica u programu Ivana
zo br. 4 u E-duru, op. 54
Šenk (Gladbeck, Njemačodsvirala je vrlo dobro Una
ka, 1992.) studentica druge
Smrekar, studentica četvrte
godine klavira u klasi Rugodine klavira u klasi prof.
bena Dalibaltayana. Ona je
Đorđa Stanettija, opisujući i
majstorski izvela Baladu br.
ozbiljni, a ne samo lepršavi
1 u g-molu. op. 23. Balade
tretman Chopinovih djela
je Chopin skladao inspiriove vrste. Posljednja točka
ran poezijom sunarodnjaka
ovog koncerta bila je skladslavnog Adama Mickiewiba Andante spianato i velika
cza. Karlo Ivančić (Banja
Poloneza u Es-duru, op. 22
Luka, 1989.), student četvru briljantnoj interpretaciji
te godine klavirau klasi prof.
Nikole Kosa, studenta pete
Dalibora Cikojevića, odsvigodine klavir au klasi prof.
rao je Baladu br. 2 u F-duru
Ljubomira Gašparovića.
op. 38, skladbu tako miste- Ivana Šenk, studentica druge godine klarioznog sadržaja – o jezeru vira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu
Milica Jović
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Prološka školska
spomenica
P
Viktor Vito
Grabovac
Povijest pučke škole u
Prološcu
Matica hrvatska
Ogranak Imotski,
Državni arhiv Zadar
Zadar, 2010.
Grabovčeva
knjiga, s obiljem podataka,
spomenica je
svim naraštajima koji su pronosili prološko
ime diljem svijeta te zahvala
njihovim
učiteljima
ravnik i publicist Viktor Vito
Grabovac i u svom šestom
naslovu obasjava davnu i
nedavnu povijest svoga imotskog
zavičaja te u knjizi Povijest pučke
škole u Prološcu, u nakladi Imotskog ogranka Matice hrvatske i
Državnog arhiva Zadar prikazuje
povijest školstva u svome rodnome mjestu.
Koristeći se s više arhivskih
izvora, Grabovac je prikupio niz
dokumentarne građe i povijesnih
činjenica o razvoju imotske i prološke prosvjete, čiji su začetci
vezani za djelovanje franjevaca.
Makarski biskup fra Bartul Kačić
Žarković spominje franjevačku
školu 1626. na Prološkom blatu
(Manastiru), a zanimljiv je podatak da je u to vrijeme pod Turcima 1630. u Prološcu bila vjerska
škola u kojoj je imam Halil-efendija poučavao mlade islamu. Franjevci su i pod mletačkom vlašću
podučavali nadarene mladiće i
buduće svećenike, a dolaskom
Austrougarske (1797.) stižu bolja
prosvjetiteljska vremena pa općine ubrzo osnivaju škole, koje su
i u Prološcu vezane za franjevce
(rodom iz susjednih mjesta). Tako
fra Anđeo Udiljak (spomenik mu
je postavljen u rodnim Studencima) otvara prvu privatnu pučku
školu 1828., a fra Karlo Grančić
(iz Glavine) 17. studenoga 1873.
otvara državnu školu u kući Frane
Franceschija uz most na istočnoj
strani Suvaje.
U knjizi se kroničarski bilježe
odrazi političkih previranja na
mjesno školstvo, a na 255 stranica
pretiskani su popisi učenika i učitelja, među njima su često suprug
i supruga, jedan od njih, Dinko
Sirovica, bavio se i književnim
radom. Dan škole postaje župni
Blagdan sv. Mihovila (29. rujna).
Godine 1939. otvara se četvrto
odjeljenje škole koju pohađa 350
učenika, a te godine učitelj je Proložanin Ivan Leko, kasniji ministar
prosvjete u Republici Hrvatskoj,
po kojem je škola ponijela ime
1995. godine. Do Drugoga svjetskog rata iz te je škole poniknuo i
sveučilišni profesor Vice Rako te
više poznatih učitelja i pravnika,
a nakon tog rata školu su pohađali
i mnogi umjetnici, znanstvenici i
neki danas popularni pisci, među
njima Mario Bilić i Ante Tomić.
Državna pučka škola u Prološcu u svojoj 137 godina dugoj
povijesti ucijepilo je prva znanja
brojnim uspješnim Proložanima,
akademskim građanima i umjetnicima, pa je tako i ova Grabovčeva
knjiga, s obiljem podataka, spomenica svim naraštajima koji su
pronosili prološko ime diljem svijeta, zahvala njihovim učiteljima i
profesorima, ali je ujedno pozivnica mlađim istraživačima da nastave proučavati odraze prološkog
školstva na društvene, političke,
sociološke, kulturne i druge prilike cijele Imotske krajine.
Mladen Vuković
Veliko djelo o
povijesti našega sela
P
Dragutin Pavličević
Hrvatske kućne/
obiteljske zadruge I. i II.
Golden marketing Tehničke knjige
Zagreb 2010.
Velik i važan
prilog našoj
socijalnoj povijesti temeljen
na tisućama
dokumenata
rije 19 godina u našem je
listu F. Mirošević objavio
kratku recenziju prve knjige
ovoga djela (do 1881.) pod naslovom Povijest običnog čovjeka i
pozitivno ocijenio važnost istraživanja „povijesti hrvatskog sela”
kojem je u središtu bio „hrvatski
seljak na kojem je počivala struktura tadanjega hrvatskog društva”.
I dodao kako je to zanimljiva materija koja „ne opisuje povijest
kraljeva i careva, istaknutih političkih ličnosti već povijest običnog čovjeka, što je dotada bilo
uglavnom zanemarivano”. Osim
njega tu su knjigu vrlo povoljno
ocijenili povjesničari, sociolozi,
pravnici i u drugim zemljama, a
da su te ocjene bile ispravne potvrđuje i činjenica da je knjiga
dobila prvu nagradu u demokratskoj Republici Hrvatskoj 1992.
nazvanoj po jezikoslovcu B. Kašiću, koji je tu tradicijsku ustanovu života i rada opisao još 1612. u
svom putopisu.
Sada se kod istoga izdavača pojavljuje II. izdanje prve knjige i
druga knjiga koja razrađuje raspadanje i nestajanje zadruga na kraju
19. i u prvoj polovici 20. stoljeća.
Nestajanje zadruge bio je neminovni proces u razvoju te ustanove
koja je nastala u dubokoj prošlosti
ljudskog roda kod raznih naroda,
a održala se najduže kod južnoslavenskih i balkanskih naroda, npr.
Albanaca. Međutim, kad su ukinuti feudalni odnosi, kad je nestalo
vojničkog feudalizma u Vojnoj
krajini, kad je počeo proces nastajanja kapitalističkih odnosa, kućne
ili obiteljske zadruge koje su imale i po nekoliko desetaka članova,
morale su nestajati kao preostatak
bivših životnih i proizvodnih odnosa. Dioba i nestajanje kućnih
zadruga dovodila je do siromašenja sela, do iseljavanja, seobe
u gradove, uopće do radikalnih
promjena hrvatskog društva što su
opisali ne samo povjesničari nego
i brojni hrvatski pisci poput Šenoe,
Kozarca, Pavlinovića, Tadijanovića, pa i drugih.
Time su se kao našom specifičnošću bavili i brojni inozemni
pravnici, sociolozi i etnolozi i zato
autor tvrdi da nema naše institucije koja bi kao zadruga i Vojna krajina izazivali zanimanje u svijetu.
Opravdano je zadrugu nazvao kućnom, jer je kuća, velika kuća, bila
temeljna osobina zadruge, a hrvatskom zato što je jedino u Hrvatskoj i Slavoniji te za Vojnu krajinu
bilo doneseno dvadesetak zakona.
U Srbiji i Crnoj Gori po jedan,
dok zadružnih zakona u Dalmaciji, Dubrovačkoj Republici i Bosni
i Hercegovini nije bilo. Sve se ravnalo po običajnom pravu.
Ukratko, to je veliki i važan prilog našoj socijalnoj povijesti temeljen na tisućama dokumenata te
na anketama koje je autor proveo
prije 30 godina dok su još bili živi
mnogi zadrugari. Nažalost, iako
smo još donedavno bili agrarna,
seljačka zemlja, knjige o povijesti sela mogle bi se u posljednjih
100 godina nabrojiti na prste jedne
ruke i zato su ove knjige tim dragocjenije.
Ivna Dorić
©kolski vjesnik
Časopis za pedagoška i
školska pitanja
god. 59., broj 3., Split,
srpanj - rujan 2010.
S
mijeh, humor sastavni je dio
života svakoga čovjeka. Duhovitost je poseban dar koji nema
svatko i spretnost u baratanju humorom smatra se posebnom društvenom vještinom. Kakva je uloga i
značenje humora u svakodnevnom
životu mladih istraživali su doc. dr.
Renata Relja i Danijel Baturina i o
tome objavili raspravu u novome
broju splitskoga pedagoškog časopisa Školski vjesnik. Empirijskim
istraživanjem obuhvaćena su 503
ispitanika na području Splita. Unutar istraživanja utvrđeno je da se
humor javlja kao ključan element
komunikacije i društvenih odnosa, a
duhovitost kao ključan konstitutivni
element osobnosti.
U procesu unapređivanja odgojno–obrazovne djelatnosti neizostavnu ulogu imaju pedagozi kao
najšire profilirani stručnjaci koji bi
trebali kontinuirano raditi na razvoju
odgojno–obrazovne ustanove u kojoj su zaposleni. S tim u vezi učinkovitom se pokazala provedba raznih
akcijskih istraživanja o kojima piše
Tonća Jukić, dajući pregled važnijih
znanstvenih spoznaja o tim istraživanjima. Doc. dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović i Sanja Simel
u svome se članku bave odnosom
univerzalnih i ponašajnih vrijednosti
mladih, a Anđela Gilić i Ivan Bošković osvrću se na antologičarski rad
Josipa Pupačića. Slavica Vrsaljko u
svome članku donosi pregled proučavanja u stilistici, a dr. sc. Esmeralda Sunko istražuje utjecaj okolinskih
čimbenika na konzumaciju sredstava ovisnosti kod adolescenata. Na
kraju Snježana Dimzov komentira
pismenost mladih u Hrvatskoj prema PISA istraživanju 2006.
Metodika
Časopis za teoriju i
praksu metodikȃ u
predškolskom odgoju,
školskoj i visokoškolskoj
izobrazbi
broj 20 (1-2010).
P
rvi prilog u novome broju časopisa Metodika posvećen je metodici likovne kulture – Miroslav Huzjak piše o obrazovanju na daljinu i
e–učenju u likovnoj kulturi. Metodikom glazbene kulture bave se Lidija
Nikolić i Gordana Ercegovac–Jagnjić koje istražuju ulogu glazbenih
sposobnosti u glazbenom obrazova-
nju učitelja primarnog obrazovanja.
U području kineziološke metodike
Ivan Prskalo, Josip Babin i Tonči
Bavčević opisuju metodičke organizacijske oblike rada i njihovu učinkovitost u kineziološkoj edukaciji.
Metodika stranih jezika predmetom
je istraživanja Ines Jelovčić koja
analizira stavove studenata prema
učenju stranoga jezika kao jezika
struke kao i oblike nastavnoga rada
koje studenti smatraju poželjnima i
učinkovitima.
Vesna Grahovac–Pražić bavi se
poviješću metodika, a tema njezina
rada su gramatike slavonskih autora B. Tadijanovića, A. M. Reljkovića i M. Lanosovića koje autorica u
njihovoj višestrukoj funkcionalnosti
opisujući ih kao priručnike za učenje stranoga i materinskoga jezika
s udžbeničkim sadržajima. U rubrici
Ugledni metodičari predstavljena je
Mirjana Vilke, plodna metodičarka
engleskoga jezika s kojom je razgovarala Jelena Mihaljević Djigunović,
koja je napisala i kraći portret ove
ugledne metodičarke te napravila bibliografski popis svih njezinih
radova. Na kraju časopis donosi i
Preporuku Europskog parlamenta i
Savjeta o ključnim kompetencijama
za cjeloživotno učenje, a svi članci
objavljeni su dvojezično, na hrvatskom i na engleskom jeziku.
Hrvatska revija
Časopis Matice hrvatske
godište X., broj 3., Zagreb,
2010.
J
akša Kušan (1931.), dugogodišnji
politički emigrant, novinar i publicist, koji je 1959. godine u Londonu
pokrenuo Novu Hrvatsku, najraširenije glasilo u hrvatskoj dijaspori,
gost je ovoga broja Hrvatske revije.
S njim je razgovarao urednik Mladen Klemenčić, a razgovor je objavljen pod indikativnim naslovom Deficitarni smo u idealizmu i idealima.
Apetiti i predrasude naslov je članka
Branka Salaja o ulozi zapadnih sila
u urušavanju Jugoslavije i priznanju
Hrvatske (1987. – 1992.).
Inače, glavna je tema broja novi
naslov Globalne priče. Uvod u temu
broja napisao je glavni urednik HR
Mladen Klemenčić, koji je okupio
nekoliko inozemnih autora, političkih geografa, koji uglavnom rade
kao sveučilišni profesori i predaju
predmet koji se uglavnom zove „politička geografija”. Tako je nastao
zanimljiv prilog u kojemu svatko od
njih opisuje neko svoje neobično
putovanje ili neki doživljaj s putovanja, ili pak zanimljivu osobu koju
su negdje upoznali ili susreli. John
O’Loughlin (Sveučilište Colorado)
piše o zadovoljstvima terenskoga
rada, koje je spojio sa zadovoljstvom trčanja. Vladimir Kolosov,
vodeći ruski politički geograf, piše o
svojim posjetima samoproglašenoj
Abhaziji. Gerard Toal (Sveučilište
Virginia Tech) u svome prilogu dotaknuo se rušenja njujorških blizanaca Elena dell’Agnese (Milano) pozabavila se granicama, smjestivši
svoju geopolitičku priču u Zambiju,
a tu su još prilozi Revaza Gachechiladzea (Gruzija), Antona Gosara
(Slovenija), Colina Flinta (SAD), Clivea Schofielda (Australija) i drugih.
Od ostalih, pak, priloga izdvajamo
članak Velimira Cindrića o slastičarskom Zagrebu.
Pripremio Ivan Rodić
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
OBLJETNICE
GODINA
Br. 5 / 1. prosinca 1869.
PRIJE
100
GODINA
Protivnici radne škole
Škola s pomoću rada nailazi u Njemačkoj na mnoge
protivnike, a naročito u onim krugovima učiteljstva, koji
su se zagrijali za uzgoj s pomoću umjetnosti. „Kunstwarte“ priopćuje članak Ernsta Webera iz Münchena, kojim se
osuđuje škola s pomoću rada i dopušta tek toliko utjecaj
rada na uzgajanje, koliko taj rad može da bude izjava individualnoga unutrašnjeg života djeteta. U tom se članku
kaže između ostaloga i ovo: „Ona mnogo ocrnjivana škola, u kojoj se samo učilo, uzgajala je usprkos prekomjernom učenju napamet više za samostalan rad, nego većina
tako zvanih škola rada s dječinskim igrarijama ili prisilnim privikivanjem duha kakvoj ukočenoj obrtnoj šemi.
Protivnik sam škole, u kojoj se samo uči, ali držim, da je
za više uzgojne ciljeve još škodljivija ta moderna uredba,
koja za nečim teži, što joj u njezinoj pedagoškoj nevinosti
nije suđeno postići.“
Hrvatski učiteljski dom
150 godina gimnazije u Gospiću
Od male realke
do velike gimnazije
U Austriji ne vlada neznanje
Kako se u Austriji dižu pučke učione, može se suditi
po broju bukvarah (početnicah), što izidoše iz osrednjega
skladišta školskih knjiga god. 1859. Prodano je bukvarah
njemačkih 337, 318 komadah; českih 180,306; magjarskih 93,865; talijanskih 56,775; poljskih 34,417; hrvatskih 21,898; slovenskih 27,291; srbskih 13,045; rusinskih
14,639; rumunjskih 11,780. Tudier se mora spomenuti, da
se u prenapravi obučnih knjigah u hrvatskom, slovenskom,
srbskom, rusinskom i rumunjskom knjižtvu nije bilo česa
držati; već se moralo sve snova stvoriti. Glavno skladište
za knjige pučkih učiona jest u Beču i Pragu, te dočim je
u Beču god. 1847. prodano 487,895, god. 1854. prodano
je 1,547,040 knjigah. Njemačkih ubožkih knjigah, koje se
šalju po učionah, da se bezplatno razdiele, odpremljeno je
god. 1859. iz Beča 978,450, iz Praga 241,547 komadah.
Českih iz Beča 170,258. iz Praga 366,589; magjarskih iz
Beča 182,335; talijanskih 124,850; poljskih 99,300; hrvatskih 77, 452; slovenskih 63,513; srbskih 52,408; rusinskih
30,722 komada. Ova prava istina budi dovoljan dokaz, da
je onaj prigovor, kao da je tobože u Austriji neznanje, te se
zanemaruje puk, zlobna kleveta.
Napredak
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
P
rije 150 godina, osnivanjem dvorazredne male realke, postavljeni su temelji
gimnazijskog obrazovanja u Gospiću.
Zasluga za to, kako navode izvori, pripada
Adolfu pl. Bermannu, pukovniku bivše ličke pukovnije, „koji je u svom izvještaju na
više oblasti od 8. prosinca 1859. toplo zagovarao, da se na previšnjem mjestu uznastoji
oko osnutka male realke za ličku pukovniju
i za obližnje satnije otočke pukovnije.“ Bermannov je zagovor urodio plodom i već je u
veljači 1860. godine car Franjo Josip I. potpisao dopuštenje za osnivanje male realke, a
1. listopada iste godine započela je nastava u
prvom razredu novoutemeljene škole.
Određeno je da se radi prema propisanom
nastavnom planu i programu za male realke,
da se odmah namjeste dvojica učitelja - jedan
za gramatikalnu, a drugi za tehničku struku
te da rimo-katoličke i grčko-istočne učenike
u nauku vjere podučavaju dvojica vjeroučitelja, dok je poučavanje u hrvatskom jeziku
trebalo bit povjereno učitelju gospićke glavne učione. Nastavni je jezik bio njemački, uz
iznimku vjeronauka i povijesti, gdje je bilo
dopušteno poučavati na hrvatskome jeziku.
Za ravnatelja realke, a ujedno i ravnatelja
ostalih mjesnih škola (Lokalschulendirektor) postavljen je Josip Welko, dotadašnji
učitelj pančevačke realke, a za razrednog
učitelja Franjo Vodopivec, dotadašnji namjesni učitelj realke u Gorici. Sljedeće školske
godine, kada je otvoren i drugi realni razred,
pridružio im se učitelj Ivan Balaško, a nakon
otvorenja i trećeg razreda, školske godine
1862./63., primljeni su učiteljski pripravnici
Ivan Jamnicki i Josip Witasek. Budući da u
Gospiću nije postojala viša djevojačka škola,
bilo je dopušteno da od 1864./65. malu realku
Zgrada gospićke
pohađaju i djevojčice.
gimnazije 1939. godine
Škola je 1869. godine dobila novu dvokat(Hrvatski školski muzej,
nu zgradu u kojoj će ostati sve do 1947. goZbirka fotografija)
Priredila
Štefka Batinić
Gospićka se
gimnazija
osamdesetih godina
19. stoljeća
našla u
društvu
malobrojnih
elitnih
hrvatskih
gimnazija
Br. 23. / 5. prosinca 1910.
Učiteljice žele vlastiti dom
Upravni odbor Udruge učiteljica nabavio je veoma
zgodno zemljište u površini od 388 četvornih hvati, te
je sva prilika, da će se već ovoga proljeća moći pristupiti gradnji vlastitoga doma. Dakako da radi te izvanredne
zgode mora odbor ne čekajući naredni dječji dan, potražiti
pomoći plemenitih i darežljivih srdaca.
Domaće ognjište
PRIJE
50
Br. 12. / prosinac 1910.
Umro Lav Nikolajevič Tolstoj
Dne 20. studenoga 1910. u 6 sati i 5 časaka u jutro umro
je u Astapovu Lav Nikolajević Tolstoj, „savjest Rusije“,
u kršćanstvu „trinaesti apostol“, a u pedagogici „ruski
Rousseau“. Čovjek, koga su u Rusiji sve stranke štovale, ma da se i kolju međusobno, kolos, koji se uspeo sam
na prijestolje i zajedno s carem Nikolom vladao Rusima,
sacrosanctus, ali bez tjelesne straže. Rodio se 28. kol. (po
starom, 9. ruj. po novom) 1828., napisao 205 književnih
djela, umro je neizmirivši se s crkvom ni državom. Za
života izrazio je želju, da ga sahrane na njegovu imanju
Jasnaja Poljana na brežuljku, na kom se najviše igrao kao
dijete. Tamo, gdje je vidio svijet kao nešto lijepo, tamo
želi da se preko svega života opet vrati i nađe mir svoje
djetinjske duše.
Preporod
Br. 12 / prosinac 1910.
Televizija u službi stručnog
obrazovanja
U Italiji se provodi zanimljiv naučno-odgojni eksperiment. Riječ je o kursu za profesionalno obrazovanje u
trajanju od tri godine koji se prikazuje na televiziji šest
dana u sedmici pod nazivom „Telescuola“, a namijenjena je dječacima i djevojčicama sa završenom osnovnom
školom. Na ovom se kursu predaju predmeti kao i u
državnim školama takozvanim „Scuola di avviamento
profesionale“. Među predmetima se nalaze talijanski,
francuski, povijest, geografija, građanski odgoj, praktički radovi, tehničko crtanje i dr. Za djevojčice je uveden
sat ekonomike domaćinstva za koji se kaže da je postao
vrlo popularan.
Dva sata po trideset minuta emitiraju se svako poslije podne. Njima uvijek prisustvuju u studiju i učenici.
Ovi su sati praćeni i zornim pomagalima. Koriste se npr.
materijalima iz laboratorija ili predmeti pozajmljeni iz
muzeja, zatim domaći i strani nastavni filmovi, a i alat i
dine, kada je svojoj funkciji vraćena školska
zgrada izgrađena 1939. godine. Tu je modernu funkcionalnu gimnazijsku zgradu, u kojoj
se gimnazija nalazi i danas, projektirao zagrebački arhitekt Berislav Odić.
Trogodišnja je realka 1872. godine proširena na četiri razreda, a četiri godine kasnije,
zahvaljujući zalaganju generala Franje baruna Filipovića, stiglo je dopuštenje za njezino
pretvaranje u veliku osmorazrednu gimnaziju. Tako se od školske godine 1878./79. Gospićka gimnazija našla u društvu malobrojnih
elitnih klasičnih gimnazija u Hrvatskoj. Prvi
privremeni ravnatelj bio je Ivan Pakosta,
dotadašnji profesor Vinkovačke gimnazije,
a prvi ispit zrelosti održan je 1886. godine.
Među deset maturanata, koliko ih je položilo
prvu maturu, samo je jedan ocijenjen najvišom ocjenom – zreo s odlikom.
Do 1911. godine ispit zrelosti s uspjehom je
položilo 176 učenika, među njima književnik
Milan Ogrizivoć, slikar Miroslav Kraljević,
znanstvenik Valentin Vouk i drugi. Gospićku je malu realku pohađao i Nikola Tesla. U
prvih pedeset godina kroz zbornicu Gospićke
gimnazije prošlo je više od sto učitelja i profesora, među kojima i mnoga poznata imena
hrvatske znanosti i kulture kao što su: Julije
Adamović, Artur Gavazzi, Stjepan Gjurašin,
Koloman Rac, Ferdo Šišić i drugi.
Godine 1893. u Gospiću je na poticaj
predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu
Isidora Kršnjavoga otvoren internat da bi se
siromašnim a nadarenim učenicima omogućilo gimnazijsko obrazovanje. Osnivanje internata izravno je utjecalo na povećanje broja
gimnazijalaca. Godine 1897., kada je sagrađena nova zgrada internata, upisana su 284
učenika, što će dugo ostati rekordan broj upisanih učenika. Uzdržavanje internata postalo
je preskupo, pa je 1900. godine ukinut, što je
dovelo do smanjenja broja učenika. Pomaganje siromašnim učenicima dalje se provodilo
kroz različita humanitarna društva i zaklade.
Proces ukidanja klasičnih na račun realnih
gimnazija nije zaobišao ni gospićku gimnaziju. Do 1927. radila je po programu klasičnih
gimnazija, a zatim je nastavila djelovati kao
Državna realna gimnazija. Od 1948. godine
nosi naziv Gimnazija Nikole Tesle. Sedamdesetih godina 20. stoljeća, uslijed tzv. Šuvarove reforme, gimnazija, zajedno s ostalim
srednjoškolskim ustanovama gospićke općine postaje sastavnicom Centra usmjerenog
odgoja i obrazovanja „Nikola Tesla“. Vraćanjem gimnazija u hrvatski školski sustav, početkom devedesetih godina, gospićka gimnazija ponovno počinje djelovati kao samostalna ustanova pod svojim današnjim nazivom
Gimnazija Gospić.
GODINA
instrumenti dopremljeni u studio radi neposrednog upoznavanja gledalaca s načinom njihove upotrebe.
Đaci „Telescuole“ podvrgnuti su svake godine strogim ispitima poput đaka državnih škola. Ako polože
ispite, oni kao i svi drugi učenici prelaze u viši razred.
Na kraju treće godine, u slučaju da dobiju pozitivne
ocjene, dobivaju svjedodžbu o svršenoj srednjoj školi
za profesionalnu orijentaciju („Avviamento professionale“).
Školske novine
Br. 38 / 25. studenoga 1960.
Novine u nastavi
U toku prošlog ljeta četiri velika sveučilišta u SAD
organizirala su za nastavnike petnaestodnevno proučavanje koje se odnosilo na upotrebu novina u nastavnom
radu u školi. Većina tih nastavnika upotrebljavala je već
nekoliko godina novine u školskom radu. Spomenuti seminar imao je zadatak da prouči najuspješnije metode
upotrebe novina namjesto udžbenika kako bi se unijelo u
nastavu više živosti.
Školske novine
Br. 38 / 25. studenoga 1960.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
I
on jest jedan od krasne one četice,
koja je budila i osvješćivala hrvatsko pučko učiteljstvo. Osobito se ga
dobro i ugodno sjeća sadanji mlađi učiteljski naraštaj. Još ga i sad živa gledamo
pred sobom, ma da mu i ne bismo vidjeli
vjerne slike njegove, kako nas voljko,
kako nas lagodno i kako nas zanosno
upućuje na dužnosti službene, stališke,
čovječne, a nada sve, kako nam otkriva
ljepotu jezika našega, kako nas upućuje u
tančine njegove, kako nas bodri i nutka,
da se laćamo pera, osjećamo li spreme i
sposobnosti, da i tim radom pokoristimo
narodu svomu. Živo se i sad još sjećamo, kako nam je znao predočivati i crne
i jasne strane našega rada, kako nas je
upozorivao na prijatelje i dušmane naše,
makar da nam je bio samo učiteljem hrvatskoga jezika. Ta osjećao je, da nije lih
pedantni i dosadni stručnjak, a zašto?
Jer uz nauke svoje, mnogo je toga crpao
iz živoga vrutka – iz života. Bio je iskusan, a nevolja gola, najbolja škola. Zato
mu i jest pripovijedanje i poučavanje
bilo toli živo, toli zanimljivo. [...]
God. 1865. pozvala ga zemaljska vlada u Zagreb, na mušku učiteljsku školu,
koja je kasnije preuređena i raširena i na
žensku učiteljsku školu. Na ovim se zavodima koncentrovao glavni učiteljski
rad Fabkovićev, koji je kano „obrazujući učitelj” budućih učitelja bio duša svega obrazovanja učiteljskoga. Pa i kasnije, kad je podučavoa samo u hrvaštini,
nije Fabković zaboravio, da učitelj učiteljskoga podmlatka nije samo dosadni
stručnjak, već da mu je iskrenim savjetnikom za njegovo mučno buduće zvanje,
koje iziskuje ne smao puno stručnoga i
svestrana znanja, nego i vrlo – vrlo
mnogo plemenita zanosa, a kud i kamo
još i više zataje. To pak može budućemu
pučkomu učitelju ucijepiti onako iskreno i onako srdačno opet samo onaj, koji
je odlično službovao kano pučki učitelj.
Buduće učitelje valja za njihovo zvanje
većma odgajati nego li natrpavati kojekakvim beskorisnim i suvišnim formalnim
naucima i apstraktnim teorijama, koje ne
može u budućem svom pozivu ni sam da
upotrebi, a niti ih može svojim učenicima i puku da priopći.
J
est, učitelj pučki mora više da znade,
nego li njegovi učenici i puk, no to
znanje treba da je protkano nježnim
osjećajem i srdačnom toplinom, koja
ogrijava i staro i mlado blagim svojim
tracima. Njegovo znanje treba da je upotrebljivo (praktično), jer puk, ta jezgra
svega ljudskoga života, jest pronicav i
on sudi o svem, što se oko njega zbiva
i što mu se pripovijeda, pak što spoznaje
kao suvišno ili beskorisno, to i ne sluša i
ne cijeni onoga, koj mu to „ gospodske
petljanije” saopćuje, jer da gospoda od
duga časa izmišljavaju kojekakve nepotrebne „mudrije”, od kojih seljaku ni želudac sit, ni kesa puna. Zato treba, da se
učiteljski podmladak snabdije jezgrom
korisna znanja iskustvenim (pokusnim,
eksperimentovanim) putom, kako se uistinu pravo utvrđeno znanje crpilo, a i
danas još crpi. I samo će se tako prava
naravnost obučavanja srasti s budućim
učiteljem, koj će tako umjeti bez kojekakvih „petljanija” (kojih zaista ima već
i u „metodici” kao suvišnih i štetnih nadomjetaka ili surogata zlatnoga onoga i
neosporiva Komenskova pravila „obučavaj naravno”) da razvija u dječice svoje
znanja i vještine onako naravno, lagano
i neprisiljeno, da ne će ni on, a ni dje-
Skender Fabković
Foto: Hrvatski školski muzej
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Priređuje Anđelko Jelin
29
www.skolskenovine.hr
[Ulomci]
Julije Varžička
Topla sjećanja puna zahvalnosti što su je pojedinci dugovali svojim negdašnjim učiteljima
i učiteljicama zrcale se u mnogim tekstovima naše školske i pedagoške periodike. Takav
je i prilog iz pera Julija Varžičke o znamenitom i zaslužnom hrvatskom učitelju Skenderu
Fabkoviću (1826. – 1905.), objavljen 1898. godine u karlovačkoj Školi, listu za učiteljstvo
i prijatelje škole.
ca osjećati da uče, već da se zabavljaju.
Učiteljska se škola ne smije da isporedi
s gimnazijom ili realkom. Ona ima sasvim posebnu svrhu, a toj posebnoj svrsi
za volju, treba i posebne uredbe naučne, dakle i učitelje, ne puke teoretičare,
nego učiteljske učitelje, koji shvaćaju to
zvanje, koji su nikli iz njega, jer pravo
kaže Nijemac: „Selbst essen macht fett”,
praktičar Kehr: „Ein Jahr Praxis ist mehr
werth als zehn Jahre Kathederweisheit”,
a Goete u Faustu: „Grau theuerer Freund
ist alle Theorie, grün des Lebens goldʼner
Baum”. Ne misli se time, da budu učitelji
učiteljske škole neznalice i da budu zapostavljeni onima inih srednjih zavoda,
ali narav toga zavoda zahtijeva, da budu i
učitelji njegovi inako osposobljeni, nego
li oni gimnazijski i realni.
šan, neka čita valjanu knjigu o ponašanju, no najvrijednije je ipak, promatra li
općenje pristojna svijeta, te da se po tom
ravna. Naročito je svjetovao, da se učitelj
ne miješa u ničije raspre i da ne pristaje
uz nikoje stranke, jer onaj, kojemu je danas povladio, onaj će se sutra na njega da
nabaci kamenom, te će tako iz jedne trzavice da pada u drugu. Njegovim će srcem
da zavlada nemir, a mir mu je duše toliko potreban u njegovu radu. Namjesto
kojekakvih ispraznih ovacija neka radije
savjesno vrši svoje dužnosti u školi, pak
će si tim steći trajne ljubavi i simpatiju.
Služiti Bogu i školi, a po njoj narodu,
neka je sva njegova politika. Učitelja kao
takova cijeni svatko napokon ipak najviše po onom, što on uradi u školi, jer školski mu je rad prava dužnost. I bolje bi
mu bilo, da se nije ni rodio, tko se je dao
na učiteljsku stolicu, a ne služi punim
srcem Bogu i narodu.
U
I
Fabković je bio takav, koji je prošao
kroz vatru i vodu, koj je i malu djecu
podučavao i uzgajao prije, nego li je
počeo da obrazuje buduće pučke učitelje,
al je zato shvaćao svoj zadatak, a mi negdašnji njegovi učenici još danas osjećamo
(a što smo iskusniji i stariji sve većma),
da je Fabković bio naš pravi učitelj, ne
po imenovanju, već po radu. Mnoga njegova uputa, mnogi njegov savjet vrijedi
nam i danas kao zlatno zrnce, što nam ga
je podao iz bogata svoga iskustva, da ne
bludimo toliko u svom zvanju. Da Fabković nije bio ono, što smo mi danas,
jamačno da nas ne bi bio mogao tako da
savjetuje. Fabković bio je kano stariji naš
prijatelj i obrazovatelj, koj nije nikada
zaboravio na to, da učitelj ima u društvu
da živi, pak je svaku zgodu upotrebio, da
upućuje omladinu svoju, kako treba da
se ponaša u raznim zgodama života, a da
ne bude smiješna ili pak ropska, nego je
vazda želio i naglašivao, da budu učitelji
svagda i svagdje prijazni, uljudni, uslužni, ali ne podli, da se ne razmeću i da ne
budu bahati, no da su muževni i odlučni,
kako to zahtijeva čast osobna ili stališka. Učitelj neka nastoji da i spoljašnošću
svojom predobiva. Neka je vazda čisto i
pristojno odjeven. Kroj neka mu je ukusan i pristao. Ne mora da se ravna po hirovima mode i da se kicoški odijeva, no
opet neka ne bude stari journal (žurnal)
na ruglo drugima, a sebi na sramotu. Ako
sav svijet nosi kapute, koji ne sežu do
koljena, onda se njegov nek ne vuče do
peta. Neka pazi na to, kakav će da stupi
na pozornicu svijeta u svečanim, a kako
u žalobnim zgodama. Da ne bude smije-
čitelj neka ne razlikuje surinu od
kaputa, već neka cijeni plemenito srce i zdrav razum u krpežu, a
prostotu, surovost i glupost u svili i kadifi
neka suzbija svom oštrinom uma svoga.
Učitelji neka iskreno i prijazno opće zajedno. Mlađi neka poštuju starije, a ovi
neka cijene mlađe. Stariji su iskusniji,
a mlađi su učeniji možda. Među njima
neka ne vlada mržnja, svađa, prezir i
nasilje, već prava iskrena bratska sloga.
Ako ih je više zajedno, pak jedan mora
da ravna zborom, neka ne nameće silom
svoje nazore, a često svoje kaprice (mušice) drugima, već neka dogovorno radi
sa svima, jer će tako i sebi i drugima
olakšati i zasladiti i onako dosta gorke časove učiteljskoga života. Žalosno
je, gdje jedan drugomu prkosi, pak se
tuže nadležnim poglavarima i oblastima
zbog kojekakvih sitnica i razmirica, a
upravo je nedostojno uzgojitelja naroda,
da denuncuje druga svoga. To je podlo, to
je rugoba najveća, te nema riječi, kojom
bi se ovaka kukavština mogla da okrsti i
nema načina, kojim bi se dosta osjetljivo
mogao denuncijant da kazni. Od njega
neka se svatko kloni kao kuge. I onako
će ga stići kazna, jer sami oni, kojima
denuncuje, preziru ga i odvraćaju se od
njega gnjušenjem... Ovako je Fabković
upozorivao svoje đake.
Učitelj neka ljubi svoju mladež, a ona
će njega. Djeca dobro pogađaju, tko im
je prijatelj, pa makar bio kadšto i oštar.
Gdje treba blagosti, neka bude majka, a
gdje treba strogosti neka bude otac. Neka
mu ne dosadi jednu te istu stvar da razjašnjuje i po više puta, jer evo i vi ste već
poodrasli, brčiće izvlačite ispod kože,
hoćete, da vas već nazivamo (tituliramo)
gospodom, a koliko se puta dogodi, da
vam se mora po gdjekoja stvar opetovati.
Budite i vi s djecom obzirni, pak se ne žestite, ako vam nejaki onaj mališ ne bude
odmah znao baš onako da reče, kako si vi
to mislite. Ne može bogče odmah da znade sve onako, kako ste vi to nakon mnoge vježbe zapamtili. Bit ćete mnogo obzirniji i smilovniji, budete li se potrudili,
da ispitate prilike, u kojima živi svaki vaš
mališ, naročito ako je slabićak, pa teško
shvaća i pamti. Često ćete da otkrijete
tako žalosne prilike, poradi kojih ćete se
začuditi, da ovako bogče jošte može da
živi i ne ćete biti već tako okrutni, da se
podrugivate, da ga osramoćujete ili da
ga neumjesno kaznite. Vi mu ne ćete i
onako tužan životić njegov još većma da
ogorčite žaokom svojom. Siroče će osjećati to i nositi u svom srcu sliku vašu, a
to je pobjeda učiteljeva. Ne mučite djece
s filozofiranjem, već ju učite malo, ali temeljito i shvatljivo, pa zbilja samo ono,
što može slabi njihov duševni želučić
da prokuha. Žalosno je po današnji naš
vijek, te je to nazadak roda ljudskoga, a
ne napredak, da slabićak ovaki mora već
sobom da nosi čitavu knjižnicu. Od same
lekcije ne može da se pravo najede i jelo
da prokuha, malo da se poigra i proskače,
pak zato i zamrzi knjigu, pak mu smrdi
kao „vragu tamjan”. Sami su to mladi
starci.
Zato je on nama tako priprosto objašnjivao oblike i sintaksu, stil (slog) i poetiku, povjest knjige naše i metodiku
jezične obuke, da nam se sve to činilo
posve prirodno. Odabirao bi zgodne primjere za sama čitanja i onako nenadano,
kao za poslasticu objasnio koje pravilo,
te nijesmo niti osjetili, da nas podučava,
već smo mislili, da nam samo neuzgredice pripovijeda, a kad je bio gotov, osjetismo, da je to bilo naučanje.
Zašto je slovnica toli pusta i gorka?
Jer je skup samih pravila. Kosti su to
bez mesa. To nije probavljiva hrana.
Djeca, mladež, puna je života, pak ne
može da shvaća toga mrtvaca živoga
govora. Dà, gramatiku valja osobito u
pučkoj školi primijenjivati, a ne učiti ju.
Učitelj ju neka poznaje, da po njoj može
da popravlja pogrješke govora i pisma,
no djeca ne treba da joj znadu ni za
ime. Ta i narod nije po slovnici naučio
da govori, već je narodni govor stvorio
slovnicu. Govor je čin, rad, a slovnica
je apstrakcija, pojam. Za takove pak
apstrakcije slabašno dječje pojimanje,
koje se još ne može umom da nazove,
nije dovoljno razvijeno, da bi ga moglo
da shvaća. One se mogu da utuve dresurom, ali duševnom svojinom ne mogu
da postanu. Što se pak u duši ne sljubi s
ostalim spoznajama, to nije trajno, to se
usprkos sili gubi iz nje. [...]
F
abković je značaja čeličnoga, prava „hrvatska korenika”, ćudi blage,
nježne, a vedra ga misao i danas još
resi, te ga nije ostavljala ni u časovima
kušnje. Teške udarce udesa podnosio bi
mirno, a poradi materijalne štete, koju
trpi s krvnje drugih, tješi se još i danas
ovako: „Imam, što trebam. Valja uvijek
gledati dolje, pa misliti na one, kojima i
to najpotrebnije manjka. Sretniji sam od
onih, koji su mi štetu prouzročili. Oni se
u svojoj duši grizu, a ja mirno spavam
zadovoljan”.
Prijatelju od mladosti ostao je vjeran do
sijede starosti, ma da ga poradi toga i koj
put snašla koja neugodnost i šteta. Kako
je Fabkovića pratila sreća u materijalnim
njegovim prilikama, pokazuje ovaj događaj. U natječaju za preparandijalno mjesto nijesu bili spomenuti ni kvinkvenali
ni decimali, pak ih nije dobio, a da ne dobije i posljednji mu priznati kvinkvenal,
pobrine se za to, kako on veli, dobar „prijatelj”, te je bio datum njegovog umirovljenja pomaknut za dan nazad, naime na
30. rujna mjesto na 1. listopada. Manjkao
mu dakle do potpuna kvinkvenija jedan
dan i time se Fabkoviću umanjila mirovina za 200 for. na godinu, ili kako on veli
„mrtva plaća” njegova, o kojoj čil i zdrav
živi već od g. 1888.
„Moderno” natjecanje i utrkivanje
za srećom t. j. za blagom i častima Fabkoviću nije poznato. Kako je skroman
i čedan, vrijede za nj riječi Sirahove 44:
„Prava mudrost i krijepost ne hrli za hvalom i slavom”.
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Putovanja
Nagradni izlet u
Zagreb
Zabavili smo se, bilo je prekrasno
i ništa nije moglo pokvariti naše
odlično raspoloženje
Učenici Srednje škole Mate Balote iz
Poreča krenuli su u subotu, 6. studenoga 2010., u rano ujutro prema Zagrebu.
Bilo je to nagradno putovanje za učenike
razreda koji su najuspješnije obilježili i realizirali Dan hrane 21. listopada u svojim
razrednim prostorima. Na izlet su krenuli
učenici 2. jezične gimnazije, koji su osvojili
prvo mjesto, zatim učenici trećeg i četvrtog razreda poljoprivredne struke, koji su
bili drugi te učenici 2. opće gimnazije zahvaljujući osvojenom trećem mjestu.
U Zagrebu smo u Muzeju za umjetnost
i obrt posjetili izložbu pod nazivom Zbirka
hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća. Nakon izložbe smo mogli prošetati ulicama
grada. Zagreb je slavio blagdan Sv. Martina, zaštitnika vina i vinograda. Imali smo
priliku uživati u atmosferi štandova, kušati vino i kobasice. Zabavile su nas ulične
plesne točke i folklorni nastupi. Svemu je
tome pridonijelo i vrijeme, sunčano, hladno, ali prekrasno, jer nam ništa nije moglo
uništiti naše odlično raspoloženje.
Navečer smo u teatru Exit gledali predstavu Preko trnja do zvijezda u izvedbi
Nataše Janjić i Ivana Glowatzkog. Izvrsno
smo se zabavili, predstava je bila zanimljiva, dojmljiva i smiješna, upravo zato što
je prilagođena mladima poput nas. Nakon
predstave, oko 21 sat, krenuli smo prema
zavičaju, zadovoljni, sretni i prepuni raznobojnih dojmova.
Ana Mihatović, Poreč
Aktivnosti
Autorsko
stvaralaštvo
Odavno smo spoznali da je vlastito zalaganje jedini način na koji
možemo utjecati na svijet oko
sebe
Posljednjega dana Mjeseca knjige,
15. studenoga 2010. godine, u školskom
predvorju Ekonomske i trgovačke škole u
Čakovcu predstavili smo radove naših djelatnika. Kao autori, suautori i recenzenti,
brojni su djelatnici naše škole sudjelovali
u objavljivanju udžbenika i knjiga. Nakon
uvodnog upoznavanja, svaki je iznio svoja iskustva vezana uz vlastiti istraživački i
spisateljski rad, podsjećajući na priliku da
se u sasvim konkretnom obliku sudjeluje
u oblikovanju nastavnih sadržaja koji su
ponuđeni učenicima tijekom obrazovnoga
procesa.
U nepunih deset godina objavljene su
42 recenzije, a u pisanju udžbenika i priručnika za nastavnike sudjelovalo je 25
školskih zaposlenika. Iznenađuje podatak
da je tako mnogo upravo naših profesora
aktivno uključeno u oblikovanje nastavnih
sadržaja trogodišnjega, četverogodišnjega i srednjega strukovnog obrazovanoga
programa, a manjim dijelom pokrivaju i
gimnazijski.
Uz predstavljanje, bili su izloženi i svi
radovi, knjige, udžbenici i brošure. Sve su
to aktualna izdanja, u predavačkim krugovima jedna od najčešće biranih. Zamjetno
je da su upravo naši kolege, autori ili suautori među prvima uvidjeli nedostatak zanimljivih, pedagoški prihvatljivijih izdanja
i hrabro krenuli u sastavljanje boljih, po
uzoru na prosvjetno najrazvijenije zemlje,
ali poštujući specifičnosti vlastitog okružja. Svaki njihov iskorak značio je mnogo
u razvoju načina na koji se nastavni sadržaji prezentiraju učenicima. I mnogi drugi
djelatnici zaposleni u nas kao predavači
povijesti, zemljopisa, biologije ili stranoga
jezika aktivno sudjeluju u postojećim županijskim udrugama, društvima i aktivima
te svojim radom nastavljaju promicati i razvijati ljubav prema znanju i učenju.
Susreti, kao što je bio ovaj, prilika su da
kažemo hvala svim kolegama na njihovu doprinosu u stvaranju slike škole koju
gradimo, a koja ove godine obilježava
90 godina svog postojanja. Velika hvala i
svima onima čiji rad nismo predstavljali, a
koji vrijedno pišu, objavljuju svoje radove
u tjednicima, u školskim novinama, stručnim časopisima, vjesnicima, kalendarima,
almanasima ili na brojne druge načine
sudjeluju u radu s ljudima i ne odustaju,
ponukani vlastitim idealima unatoč svim
teškoćama. Odavno smo spoznali da je
vlastito zalaganje jedini način na koji možemo utjecati na svijet oko sebe. Kritika,
ma kako se opravdanom činila, bez odgovarajuće akcije da se kritizirano izmijeni,
ostavlja mjesta za rast upravo onome od
čega zaziremo.
Lea Resman-Borković, Čakovec
Poticaj
Medena pobjeda
Mladi su inspiracija, jer i običan
jesenski dan znaju pretvoriti u
bajkovitu priču
Jesen je već odavno pokucala na naša
vrata, udomaćila se u našim domovima, postala dio naše svakodnevice. Iako su neke
od prvih asocijacija na jesen tmurno i promjenjivo vrijeme koje uglavnom kvari planove i raspoloženje, učenici Srednje škole
Mate Balote iz Poreča odlučili su pronaći
poticaje u jesenskim motivima i to godišnje
doba doživjeti na potpuno drugačiji način.
Predvođeni profesoricom Marinom Čanić,
svojim razrednicima i drugim profesorima,
učenici su se usredotočili na raskoš plodova i boja te tako obilježili Dan hrane.
Ove je godine program zamišljen tako
da svaki razred odabere jednu namirnicu
ili temu vezanu uz hranu i plodove zemlje
te ju obradi na sebi svojstven način kako
bi ju kasnije mogao prezentirati. Tako se u
samo nekoliko trenutaka škola pretvorila
u zgradu u kojoj su se na jednom mjestu
mogle doživjeti čari američkog Dana zahvalnosti i Noći vještica, mjesto na kojemu
se svatko mogao zasladiti raznim voćnim
koktelima ili brzom hranom, ali i mjesto na
kojemu se mogao osvijestiti problem gladi
i siromaštva u pojedinim dijelovima zemljine kugle. Također, u školi se moglo sresti
pčelice koje se ponose svojim medom i
njegovim proizvodima, putem navratiti do
tržnice ili se zabaviti na partiju banana.
Dok se većina učenika u školi borila za
naklonost stručne komisije, koja se sastojala od pojedinih učenika i profesora škole
te obilazila sve razrede i projekte, ostatak
se učenika na školskom dvorištu nadmetao u raznim, posebno za tu priliku osmišljenim igrama trudeći se skupiti što više
bodova. Zbroj bodova koje su učenici za
svoj projekt zaslužili po mišljenju stručne
komisije ili u osmišljenim igrama upućivao
je na pobjednika. Ovog su puta najuspješniji bili učenici drugoga razreda jezične gimnazije, koji su se bavili medom, proizvodima i kozmetičkim pripravcima na bazi
meda, a na svoju su prezentaciju doveli
i profesionalnog pčelara Franka Ventina
koji je održao prikladno predavanje.
Drugo mjesto podijelili su učenici trećeg
i četvrtog razreda poljoprivrednog smjera
u središtu čijeg je interesa bila jabuka, a
na trećem su se mjestu našli učenici drugog razreda opće gimnazije koji su za
svoju temu izabrali bananu kao zdravu
hranu. Za svoj su rad ti učenici nagrađeni
jednodnevnim izletom u Zagreb.
Cijela je priredba imala i humanitarno
obilježje pa su učenici tijekom toga dana
na različite načine skupljali sredstva za
malu vilu, Maju Ladenlajter. Ukupno je
skupljeno 4782,25 kuna. Projekt je nadmašio očekivanja i odaslao niz pozitivnih poruka. Ovime su učenici još jednom
broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010.
dokazali da se uz malo inspiracije, dobre
volje i predanoga rada mogu osmisliti hvalevrijedni, kreativni projekti te zanimljivo
projektno učenje. Stoga, neka mladi budu
inspiracija, jer i naizgled običan jesenski
dan znaju pretvoriti u bajkovitu priču za
sve one koji kroz bajku žele prošetati, ako
žele i sudjelovati u bajci!
Nina Čuš, 2. r. SŠ Mate Balote, Poreč
Reagiranje
Otvoreno pismo
Petru Bonačiću
U povodu članka Ima li u matematici demokracije (ŠN br.
31/2010)
U Školskim novinama broj 31 od 12.
listopada 2010. pročitao sam vaš sramni
članak, profesore Petre Bonačiću. Promislio sam kako bi bilo bolje da pokušam
saznati vašu adresu i što prijateljski, a što
profesionalno korektno povesti s vama
razgovor o vašem pitanju Ima li u matematici demokracije? Počeo sam određenim redom slagati pitanja za razgovor s
vama:
1. Kako vam nije neugodno pozivati se
na dvije otrcane anegdote s početka teksta? Što kazati nego da je to bilo glupo
i neumjesno. S ove dvije anegdote željeli
ste skrenuti pozornost na ponašanje nastavnika koji nekritično šire i koriste edukacijski softver, koji očito nije po vašoj
volji, na način kao i učitelj iz prve dvije
anegdote. Da se razumijemo, aludirate na
Geo Gebru, softver kojeg koriste mnogi
nastavnici. Vi se pitate tko su ti koji tom
softveru daju podršku i tko daje stručno
odobrenje za uporabu tog softvera u nastavi.
2. Postavljate pitanje kako širitelji ove
matematičke izmišljotine diljem Hrvatske
nisu uočili ono što vi uočavate, čime dovodite u pitanje njihove matematičke i nastavničke kompetencije.
3. Preispitajte se, profesore Petre Bonačiću, kako ste se obrušili na Simetralu
kuta, ili Pravac kroz tri kolinearne točke,
ili Dužinu između točaka A i B, ili Crtanje
kružnice, ili Duljinu dužine. Ovdje ste kliznuli.
Ovdje sam prekinuo nizati pitanja, jer su
mi u ruke dospjele Školske novine broj 35
od 9. studenoga 2010. godine s člankom
Nečasna rabota (ne)poznatoga kolege kojeg potpisuje Šime Šuljić, prof. matematike, savjetnik u Gimnaziji i strukovnoj školi
Jurja Dobrile u Pazinu. Taj članak je kriv
što reduciram veliki dio osmišljenog sadržaja kojeg sam vam želio uputiti (možda
za to bude zgode). Naprosto sam odustao
zbog dijela članka profesora Šuljića koji
moram doslovno citirati zbog javnosti:
“Najvjerojatnije Petar Bonačić i ne postoji. Barem kao matematičar i pisac ovog
pamfleta. Moglo bi se zaključiti kako se
radi o skrivanju, o lažnom predstavljanju
pisca. A zbog čega skrivanje, čemu lažno predstavljanje ukoliko postoji poštena
namjera? Samo je jedan razuman i logičan odgovor: riječ je o svjesno nečasnoj
raboti s ciljem blaćenja jednog (nekomercijalnog) softvera kako bi se pogodovalo
drugom (komercijalnom) čiji je distributer
sin jednog, u prosvjetnim krugovima očigledno utjecajnog oca.“
Nije li vas sram baviti se ovakvim rabotama? Sramite se barem zbog gospođe
simetrale, koja je zaista pravac, a ne polupravac.
Vinko Bajrović, Split
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
HRVATSKI
ŠKOLSKI MUZEJ
raspisuje
NATJEČAJ
za prikupljanje likovnih radova
te poziva škole i druge odgojno-obrazovne
ustanove na suradnju
Hrvatski školski muzej prikuplja likovne radove za potrebe slanja na 39.
međunarodnu izložbu dječjeg likovnog stvaralaštva Lidice 2011.
u Češkoj. Pravo na sudjelovanje imaju djeca i učenici od četiri do 16
godina. Tema je ovogodišnjeg natječaja Tu živim, to sam ja (sudionici
mogu slati radove nadahnute sljedećim temama: Moja zemlja i njezine
prirodne, arhitektonske i povijesne znamenitosti i posebnosti;
UNESCO spomenici u mojoj zemlji; Grad, selo u kojem živim i koji/
koje volim; Moj dom – tamo gdje živi moja obitelj; Moja soba – moje
kraljevstvo).
Mogu se poslati sljedeći radovi: crteži, slike, grafike, fotografije, keramika,
kombinirane tehnike (skulpture, radovi od metala, keramika, drvo, staklo,
tekstil, papir). Maksimalni format rada 2D je 70x50 cm. Broj radova
iz ustanova nije ograničen. Poslani radovi moraju biti u originalu, reprodukcije i kopije neće se uzimati u obzir. Fotografije moraju biti izrađene
na kvalitetnom fotografskom papiru.
Rok za slanje radova je 31. siječnja 2011.
Svaki rad na poleđini treba imati:
ime i prezime djeteta (prvo ime, pa prezime)
godine i spol
puno ime i adresa škole ili ustanove
adrese po načelu: ime škole, ulica, broj, poštanski broj, grad, država
e-mail ustanove
(sve pisano velikim slovima)
Radove treba poslati na adresu HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ,
Trg maršala Tita 4, 10000 Zagreb.
Pristigle radove pregledat će i odabrati stručno povjerenstvo,
uz napomenu da radove ne vraćamo.

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok

IX. gimnazija Zagreb

Informator za roditelje (decembar 2014.)

Dragi/e, Pozivamo osnovne i srednje škole iz grada Zagreba da se

Preuzmite primjer projekta u PDF formatu

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

VODIČ ZA RODITELJE - Osnovna škola Ljudevita Gaja Zaprešić

„ZA ŽIVOT BEZ NASILJA PROMOTIVNO