Program Europske unije za Hrvatsku
Žene na tržištu rada
EuropeAid/128290/D/SER/HR
Položaj žena na hrvatskom
tržištu rada
Sažetak studije
Lipanj 2011
Ovaj projekt financira
Europska unija
Projekt provodi konzorcij pod vodstvom WYG
International, u suradnji sa YTKO
POLOŽAJ ŽENA NA
HRVATSKOM TRŽIŠTU RADA
SAŽETAK STUDIJE
LIPANJ 2011.
Ova studija izrađena je uz potporu Europske unije. Za njezin sadržaj
odgovora konzorcij kojeg čine WYG International Ltd i YTKO te ona
ni na koji način ne odražava stavove Europske unije.
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
Studija „Položaj žena na hrvatskom tržištu rada“ rezultat je rada tima uključenog u
provedbu projekta „Žene na tržištu rada“ u sklopu programa Europske unije za
Hrvatsku pod nazivom Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA), Komponenta IV –
Razvoj ljudskih potencijala, koji se provodi u suradnji s Hrvatskim zavodom za
zapošljavanje (HZZ).
Autorice studije:
Vanja Hazl
Sanja Crnković Pozaić
Branka Meštrović
Angela Taylor
Hrvatski zavod za zapošljavanje
Ankica Paun Jarallah
Cjelovita studija i popratna dokumentacija nalaze se i na web-stranicama HZZ-a
hzz@hzz.hr i projekta http://www.wlmcroatia.eu/.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
ZAHVALE
Članovi projektnog tima željeli bi se zahvaliti zaposlenicima Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje, kao i sudionicima fokus grupa. Posebnu zahvalu željeli bismo uputiti
svim nevladinim organizacijama i klijentima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji
su ispunili upitnike, kao i širokom nizu dionika koji su svojim sudjelovanjem
doprinijeli nastanku ove važne studije.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
KRATICE I SIMBOLI
LFS
Anketa o radnoj snazi (Labour Force
Survey)
BDP
Bruto domaći proizvod
CARDS
Pomoć Europske zajednice u obnovi,
razvoju i stabilizacji (Community Assistance
for Reconstruction, Development and
Stabilisation)
DZS
Državni zavod za statistiku
EU
Europska Unija
EU-27
27 država članica Europske unije
GEM
Praćenje globalnog poduzetništva (Global
Entrepreneurship Monitor)
HDI
Indeks ljudskog razvoja (Human
Development Index)
HZZ
Hrvatski zavod za zapošljavanje
ILO
Međunarodna organizacija rada
(International Labour Organisation)
IPA
Instrument pretpristupne pomoći
(Instrument of Pre-accession)
JAP
Zajednički memorandum o prioritetima
politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj
(Joint Assessment of the Employment Policy
Priorities of the Republic of Croatia)
JIM
Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti
Republike Hrvatske (Joint Memorandum on Social
Inclusion of the Republic of Croatia)
Indeks ukupne poduzetničke aktivnosti
(Total Entrepreneurial Activity Index)
TEA
UNDP
Program za razvoj Ujedinjenih naroda
(United Nations Development programme)
WLM
Projekt ‘Žene na tržištu rada’
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
SADRŽAJ
SADRžAJ
2
1.
UVOD
1
2.
METODOLOGIJA
2
3.
Opći podaci
4
3.1.
Ekonomska situacija
4
3.2.
Demografske karakteristike
4
3.3.
Životni standard, siromaštvo i dohodovna nejednakost
5
3.4.
Usklađivanje rada i obiteljskog života
4.
ZAKONODAVNI, STRATEŠKI I INSTITUCIONALNI OKVIR
5.
ŽENE NA TRŽIŠTU RADA U HRVATSKOJ
6
7
10
5.1
Usporedba Hrvatske i EU-a (stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti) 10
5.2.
Opće karakteristike tržišta rada u Hrvatskoj s obzirom na spol
14
5.3.
Ekonomska aktivnost prema spolu
15
5.3.1. Ekonomska aktivnost prema godinama obrazovanja, dobi i položaju
prema aktivnosti
16
5.3.2. Ekonomska aktivnost i odgoj djece
5.4.
5.5.
16
Zaposlene žene
17
5.4.1. Žene zaposlene u formalnom sektoru
17
5.4.2. Žene poduzetnice u Hrvatskoj
20
5.4.3. Žene zaposlene u neformalnoj ekonomiji
21
Nezaposlene žene na evidenciji HZZ-a
21
5.5.1. Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u
21
5.5.2. Osnovna obilježja žena prijavljenih na evidenciju Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje
23
5.5.3. Rezultati ispitivanja nezaposlenih žena prijavljenih na evidenciji
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
24
5.6.
Neaktivne žene u evidenciji nezaposlenih
36
5.7.
Ostale osjetljive skupine
37
5.8.
5.7.1. Žene iz ruralnih područja
37
5.7.2. Romkinje
37
Istraživanje nevladinog sektora koji se bavi problematikom žena u Hrvatskoj39
5.8.1.
Posljedice problema za žene
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
39
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
5.8.2. Potencijalna područja za otvaranje radnih mjesta za žene prema
mišljenju udruga
6.
40
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
41
6.1.
41
6.2.
Zaključci
6.1.1. Rodne osobine tržišta rada
41
6.1.2. Rodno segregirano tržište rada
41
6.1.3. Razlike u visini plaće
42
6.1.4. Zaposlenost
42
6.1.5. Rodna diskriminacija pri zapošljavanju
43
6.1.6. Poduzetnice
43
6.1.7. Nezaposlenost
43
6.1.8. Žene iz ruralnih područja
45
6.1.9. Romkinje
46
6.1.10. Neaktivne žene
46
6.1.11. Usklađivanje rada i obiteljskog života
46
6.1.12. Okruženje rodne ravnopravnosti
47
6.1.13. Usluge HZZ-a
47
Preporuke
47
6.2.1. Unapređenje istraživanja i statističkih podataka
47
6.2.2. Pojednostavljenje naknada
48
6.2.3. Poboljšanje pristupa plaćenim poslovima
48
6.2.4. Ostvarivanje cilja jednakog tretmana žena i muškaraca na radnom
mjestu
49
6.2.5.
Unapređenje sudjelovanja žena u osnivanju i razvoju poduzeća
49
6.2.6.
Unapređenje mjera za poticanje zapošljavanja žena
50
Tablica 1: Ciljne skupine s kojima rade nevladine organizacije ............................................ 9
Slika
Slika
Slika
Slika
1:
2:
3:
4:
Razlike u stopama aktivnosti kod stanovništva radne dobi, 15-64 ........................... 11
Rodno uvjetovane razlike u stopama zaposlenosti stanovništva radne dobi, 15-64 ... 12
Razlike u stupama nezaposlenosti žena i muškaraca, 2007. - 2009. ........................ 13
Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.-2010. ...... 22
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
1.
1
UVOD
U rujnu 2010. započela je provedba projekta „Žene na tržištu rada“ u okviru IV. komponente
Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) „Razvoj ljudskih potencijala”. Hrvatski zavod za
zapošljavanje je korisnička institucija projekta, a projekt provodi konzorcij predvođen
partnerom WYG International Ltd. Provedba projekta će trajati 18 mjeseci.
Ukupna vrijednost projekta je 3.000.000 € (ugovor o uslugama: 1.000.000 €, program
darovnica 2.000.000 €).
Opći cilj ovog projekta je povećanje zapošljivosti osjetljivih skupina žena i pomoć pri
(ponovnom) ulasku na tržište rada. Njegova svrha je poduprijeti razvoj učinkovitije politike
tržišta rada kao preduvjeta socijalne uključenosti i pristupu tržištu rada osjetljivih skupina
žena.
Ciljne skupine: Djelatnici javne i državne uprave (HZZ, centri za socijalnu skrb, ministarstva,
agencije), socijalni partneri, komore i nevladine udruge.
Krajnji korisnici: Žene iznad 40 godina, dugotrajno nezaposlene žene, neaktivne žene,
Romkinje i žene iz ruralnih područja.
Aktivnosti:
U sklopu ovog projekta provedena je sveobuhvatna analiza položaja žena na tržištu rada,
kojom će se dati jasna slika o sudjelovanju žena i njihovim mogućnostima na tržištu rada.
Također, definirat će se i analizirati posebno osjetljive skupine žena na tržištu rada. Kreiranje
aktivne politike tržišta rada prilagođene ciljnim skupinama temeljit će se, između ostaloga, i
na ovoj analizi.
Kroz ovaj se projekt, također, želi ocijeniti učinkovitost već provedenih mjera aktivne politike
tržišta rada namijenjenih ženama, s posebnim naglaskom na osjetljive skupine (npr. žene
starije od 40 godina, neaktivne žene, dugotrajno nezaposlene žene, Romkinje i žene iz
ruralnih područja). Nakon evaluacije spomenutih mjera, te na temelju najbolje prakse u
Hrvatskoj i EU, pripremit će se prijedlog novog seta mjera aktivne politike tržišta rada
prilagođenih za ciljne skupine žena koristeći pri tom tzv. „odozdo prema gore“ pristup. Vrlo
značajna komponenta ovog projekta je i razvoj prilagođenih usluga za osjetljive skupine
žena na tržištu rada koje će pružati javne institucije kao što su HZZ, centri za socijalnu skrb,
komore, razvojne agencije i drugi. Relevantni dionici iz ovih institucija, uz asistenciju
tehničke pomoći, odabrat će najbolje metode, modele i usluge koje bi mogle biti uključene u
redovan rad javnih službi. Predložit će se model uključivanja novih usluga u redovan rad
službi, te razviti modeli suradnje između tih institucija. Kako bi se osnažili kapaciteti
djelatnika javnih službi u pružanju novih usluga u radu s osjetljivim skupinama žena, provest
će se osposobljavanje djelatnika tih institucija na nacionalnoj i regionalnoj razini (poglavito
HZZ-a i centara za socijalnu skrb).
Rezultati koje očekujemo od ovog projekta su:
Osmišljene rodno osjetljive mjere aktivne politike tržišta rada i nove metode rada s teže
zapošljivim skupinama žena i promovirane na nacionalnoj i regionalnoj razini.
Novi pristupi rada temeljeni na suradnji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Centara za
socijalnu skrb u pružanju usluga primijenjeni na osjetljive skupine žena.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
2.
2
METODOLOGIJA
Studija “POLOŽAJ ŽENA NA HRVATSKOM TRŽIŠTU RADA“ prva je analiza u okviru
Komponente 1 projekta Žene na tržištu rada. Ova studija donosi sveobuhvatnu analizu
položaja žena na hrvatskom tržištu rada fokusirajući se na tri glavna cilja:
•
Pružanje dubinskih informacija o pokazateljima sudjelovanja žena na tržištu rada;
•
Pružanje dubinskih informacija o mogućnostima koje ženama stoje na raspolaganju na
tržištu rada;
•
Precizna identifikacija i analiza žena u najranjivijem položaju na tržištu rada, poput
nezaposlenih žena preko 40 godina starosti, dugotrajno nezaposlenih (dulje od godinu
dana), neaktivnih žena, nezaposlenih žena iz županija s najvećom stopom
nezaposlenosti te nezaposlenih žena pripadnica nacionalnih manjina, u prvom redu
Romkinja.
Analiza je započela u listopadu 2010. godine, a proces prikupljanja informacija završen je u
travnju 2011.
Oslanjajući se na kvantitativne i kvalitativne podatke, studija donosi prikaz položaja žena na
hrvatskom tržištu rada s naglaskom na glavne prednosti i nedostatke sadašnjih politika,
programa i mjera. Osim toga, studija definira i izazove na koje će morati odgovoriti reforme
tržišta rada koje će se provoditi u budućnosti.
Za potrebe prikupljanja relevantnih informacija korišten je niz metoda i alata. Istraživačke
metode i metode prikupljanja podataka uključivale su sljedeće:
1. Analizu postojećih informacija i statističkih podataka, uključujući Anketu o radnoj snazi,
kao i strateških i pravnih dokumenata te rezultata novijih istraživanja širokog niza
hrvatskih i stranih institucija.
2. Intervjue i sastanke s predstavnicima ministarstava, agencija i nacionalnih institucija
na kojima je bilo riječi o kontekstu i uvjetima provođenja politika, kao i o postojanju
nacionalnih programa/mjera i drugih oblika potpore.
3. Tri fokus-grupe dionika koje su održane na početku analize uz sudjelovanje širokog
niza predstavnika lokalnih i regionalnih institucija i organizacija, u Rijeci (18. studenoga
2010.), Zagrebu (19. studenoga 2010.) i Osijeku (7. prosinca 2010.). Fokus-grupe su se
bavile sljedećim temama: lokalnim/regionalnim socijalnim i gospodarskim uvjetima;
prirodom lokalnog/regionalnog tržišta rada; najosjetljivijim ciljnim skupinama na
lokalnom/regionalnom tržištu rada; lokalnim uslugama; lokalnim projektima
(zapošljavanja); pogledima sudionika na položaj žena u Hrvatskoj; te iskustvima u radu s
različitim ciljnim skupinama žena. U radu fokus-grupa sudjelovala je ukupno 21 osoba.
4. U Rijeci je (25. svibnja 2011.) održana fokus-grupa dionika s ciljem potvrde rezultata
prije dovršetka same studije. U radu ove fokus grupe sudjelovalo je ukupno 6 osoba.
5. Fokus-grupe sa savjetnicima HZZ-a iz područnih službi i ispostava. Održana su i
tri grupna sastanka sa savjetnicima HZZ-a, u Rijeci (18. studenoga 2010.), Zagrebu (19.
studenoga 2010.) i Osijeku (7. prosinca 2010.). Cilj ovih fokus-grupa bilo je: razumjeti
ulogu savjetnika HZZ-a u praksi; ispitati njihovu razinu poznavanja lokalnog
gospodarstva i lokalnih poslodavaca; porazgovarati o uslugama koje pružaju ne samo
HZZ, nego i njihovi partneri dionici; te procijeniti kakva im je dodatna potpora kao
savjetnicima potrebna da bi bili u stanju bolje odgovoriti na potrebe osjetljivih žena na
tržištu rada. U radu ovih fokus-grupa sudjelovalo je ukupno 17 savjetnika HZZ-a.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
3
6. Anketa radne snage. Napravljena je analiza Ankete radne snage iz 2008. godine s
ciljem utvrđivanja stvarnog stanja aktivnosti žena na tržištu rada prema standardima
ILO-a. Anketa omogućava da se izbjegne donošenje zaključaka na temelju formalnog
statusa žena prema podacima o zaposlenosti i registriranoj nezaposlenosti. Konkretno,
2008. godina je izabrana kako bi se izbjegao utjecaj recesije koja je počela u
posljednjem tromjesečju te godine. Tržište rada otada je doživjelo ozbiljne potrese, pa
bi, iako bi analiza stanja iz kasnijih godina u ovoj studiji vjernije oslikavala sadašnji
položaj žena na hrvatskom tržištu rada, ona isto tako umjesto uobičajenih zapravo
odražavala recesijska kretanja. Cilj ove studije ipak je analiza položaja žena na tržištu
rada u uobičajeno, a ne u recesijsko vrijeme, kad je potražnja za radom, kao što je bio
slučaj i 2008. godine, za svakoga pozitivna.
7. Upitnik za nezaposlene žene. HZZ je napravio uzorak od 3.517 žena, što predstavlja
nešto više od 2,2 % ukupnog broja nezaposlenih žena prijavljenih u registru HZZ-a.
Sastavljeni su upitnici, koji su poslani na adrese 22 područna ureda HZZ-a. Podaci koji
su iskorišteni u studiji obuhvaćaju odgovore 2.978 nezaposlenih žena. Upitnikom su
pokrivena sljedeća pitanja:
•
1. dio: Opće informacije;
•
2. dio: Položaj na tržištu rada;
•
3. dio: Mjere aktivne politike zapošljavanja; i
•
4. dio: Prilike u lokalnoj sredini.
Dodatni dokumenti ove studije svezak B Popratni dokumenti studije sadrže cjelovitu
analizu upitnika koji su ispunile nezaposlene žene prijavljene na HZZ-u, uključujući i
primjerak upitnika, kao i niz tablica i grafikona koji su napravljeni, a mogu se pronaći i
na web-stranicama HZZ-a hzz@hzz.hr, odnosno projekta http://www.wlmcroatia.eu/.
8. Upitnici za nevladine organizacije. Napravljen je i upitnik koji je poslan na adrese
92 nevladine organizacije. Skup podataka koji su iskorišteni u studiji obuhvaća odgovore
40 nevladinih organizacija koje su odgovorile na upitnik. Upitnikom su pokrivena sljedeća
pitanja:
•
1. dio: Informacije o instituciji;
•
2. dio: Položaj žena na tržištu rada;
•
3. dio: Postojeća podrška ženama; i
•
4. dio: Partnerski pristup.
Dodatni dokumenti ove studije svezak B Popratni dokumenti studije, sadrže cjelovitu
analizu upitnika poslanih nevladinim organizacijama koje se bave osjetljivim skupinama
žena na tržištu rada, uključujući i primjerak upitnika, kao i niz tablica i grafikona koji su
napravljeni, a mogu se pronaći i na web-stranicama HZZ-a hzz@hzz.hr, odnosno
projekta http://www.wlmcroatia.eu/.
Rezultati ove studije, zajedno s izvještajem „Ocjena mjera aktivne politike zapošljavanja za
osjetljive skupine žena (2007. - 2010.), predstavljaju osnovu za daljnji rad u projektu,
uključujući i razvoj novih mjera aktivne politike zapošljavanja za osjetljive skupine žena na
tržištu rada. Te mjere oblikovat će 2011. godine Radna skupina u kojoj će, pored HZZ-a,
sudjelovati i drugi dionici.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
3.
OPĆI PODACI
3.1.
Ekonomska situacija
4
Tijekom razdoblja od 2000. do 2007. prosječna stopa ekonomskog rasta u Hrvatskoj bila
je znatno viša od stope u Europskoj uniji, što je Hrvatsku približilo prosjeku EU-a. Prema
procjenama Eurostata, hrvatski BDP (bruto domaći proizvod) po glavi prema paritetu
kupovne moći rastao je od 40,9 % prosjeka EU-a u 2000. do 48,9 % u 2006. godini. U 2008.
zabilježena je ekonomska stagnacija gospodarstva zbog globalne ekonomske krize, a realni
je rast BDP-a iznosio samo 2,4 %. U 2009. godini stopa rasta realnog BDP-a iznosila je
minus 5,8 %. Negativna ekonomska kretanja nastavila su se i u prvom kvartalu 2010., kada
je ekonomski rast iznosio minus 2,5 %.
Struktura gospodarstva mijenja se prelaskom s poljoprivrede prema trgovini i uslugama.
Udio poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjio se, dok se udio industrije, uključujući
rudarstvo, proizvodnju i komunalne usluge, neznatno povećao. U 2008. godini udio
poljoprivrede iznosio je 6,4 %, što je znatno više od 1,8 % u EU. U tom je pogledu Hrvatska
slična slabije razvijenim državama poput Rumunjske i Bugarske.
Prije krize, u 2007. godini, udio industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti bio je 20,4 %, što je
blizu prosjeka EU-a od 20,2 %. Međutim, kriza je smanjila udio industrije i u Hrvatskoj i u EU
pa je razlika ostala ista. Udio građevinarstva bio je viši u Hrvatskoj nego u EU, iako je on u
nekim državama članicama EU-a, poput Španjolske, bio znatno viši nego u Hrvatskoj. S
druge strane, Hrvatska kao mediteranska zemlja ima veliki udio tržišnih usluga poput
smještaja i ugostiteljstva, prijevoza, trgovine i komunikacija. U tom je pogledu Hrvatska
slična Malti i Grčkoj. Sektor financija i poslovnih usluga i dalje je slabije razvijen nego u EU
unatoč snažnom rastu posljednjih godina. Udio obrazovanja, zdravstvene skrbi i
administrativnih usluga također je znatno ispod prosjeka EU-a. Poslovi u javnom sektoru
razmjerno su ravnomjerno raspoređeni po svim regijama.
3.2.
Demografske karakteristike
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Republika Hrvatska je imala 4.437.460
stanovnika1. Prema spolnoj strukturi, žene čine 52 %, a muškarci 48 % stanovništva.
Prema etničkom sastavu, najbrojniji su Hrvati (89,63 %), slijede Srbi (4,54 %), Bošnjaci
(0,74 %), Talijani (0,44 %), Mađari (0,37 %), Albanci (0,34 %), Slovenci (0,3 %) i ostali.
Samo 0,21 % stanovnika izjasnilo se kao Romi.
Životni vijek muškaraca u Hrvatskoj iznosi 72 godine, a žena 79,4 godine, što je neznatno
ispod prosjeka EU-a gdje je životni vijek u trenutku rođenja u državama članicama EU-a
iznosio 78 godina 2007. godine.
U Hrvatskoj je najuočljiviji trend starenja stanovništva te je u tom pogledu Hrvatska
slična većini ostalih europskih zemalja. Udio stanovnika starijih od 64 godine u ukupnom
stanovništvu 2009. godine je iznosio 17,3 %. Populacijska kretanja ne nude optimistična
očekivanja. Demografske prognoze najavljuju nastavak starenja stanovništva; do 2031.
1
Prema preliminarnim rezultatima broja stanovnika Državnog zavoda za statistiku »Popis 2011, Jer zemlju čine ljudi, popis stanovništva, kućanstva i stanova 2011, prvi rezultati po naseljima« Državni zavod za statistiku, Republike Hrvatske, Zagreb 2011, Republika Hrvatska je u 2011. godini imala 4.290.612 stanovnika. Svi ostali podaci će biti dostupni sredinom 2012. godine Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
5
godine udio starijeg stanovništva u Hrvatskoj mogao bi biti u rasponu od 21,8 %, u
najboljem slučaju do čak 25,4%, u najgorem slučaju2.
3.3.
Životni standard, siromaštvo i dohodovna nejednakost
Indeks ljudskog razvoja (The Human Development Index - HDI) u 2010. za Hrvatsku iznosi
0,7673, što ukazuje na visoku razinu ljudskog razvoja4.
UNDP-ovo izvješće5 o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti za Hrvatsku
identificiralo je sljedeće skupine s najvećim relativnim rizikom siromaštva: jednočlana
kućanstva, nezaposleni, obitelji koje se sastoje od jednog roditelja i jednog djeteta ili više
njih (jednoroditeljske obitelji), osobe s nižim stupnjem obrazovanja, starije osobe (65 i više
godina), umirovljenici, parovi s troje ili više djece, parovi s jednim djetetom te djeca i mladi
u dobi od 0 do 24 godine. Nezaposleni su jedna od skupina s najvišim relativnim rizikom
siromaštva, skoro duplo višim od prosjeka te nižim jedino od relativnog rizika siromaštva
jednočlanih kućanstava. Razlozi prezastupljenosti nezaposlenih i ekonomski neaktivnih osoba
među siromašnima leže u ograničenim prilikama za zapošljavanje – manjak radnih mjesta u
gospodarstvu te slaba dinamika tržišta rada u smislu da osobe bez posla imaju teškoće
prilikom pronalaska novih zaposlenja. Čini se da nezaposlenost ima veći štetni utjecaj na
materijalni status muškaraca nego žena. Jedino u ovoj kategoriji muškarci imaju značajno
viši relativni rizik siromaštva nego žene. Nadalje, navedeni se rizik povećava iz godine u
godinu, dok se rizik za nezaposlene žene čak i smanjio, iako neznatno. Prilikom
nezaposlenosti žene su vjerojatno više u mogućnosti osloniti se na financijske prihode
bračnog druga ili ostalih članova obitelji budući da su prosječne plaće muškaraca značajno
veće od prosječnih plaća žena. Međutim, žene i stanovnici ruralnih područja neravnomjerno
su zastupljeni među socijalno isključenima.
Profiliranje socijalno isključenih u Hrvatskoj ukazuje na osobe s niskom razinom
obrazovanja, kojima posebno prijeti rizik isključivanja u slučaju da žive u malim, ruralnim
zajednicama. Žene su neravnomjerno zastupljene među isključenima, što proizlazi iz
činjenice da je veliki broj žena, ponajprije onih rođenih prije 1970. godine, završio samo
osnovnu školu. Budući da za njima ne postoji potražnja na tržištu rada, one su osuđene na
ranjivu ulogu kućanice.
Razlike u pojavi siromaštva među regijama ukazuje na značajne regionalne razlike u
životnim uvjetima. Istraživanja Svjetske banke pokazuju da je siromaštvo u Hrvatskoj
primarno ruralni fenomen, pri čemu su stope siromaštva u ruralnim područjima tri puta veće
od stopi siromaštva u gradskim područjima – 6,2 % u odnosu na 18,3 %. Siromaštvo je
koncentrirano u ruralnim područjima istočne Hrvatske, odnosno Slavoniji, koja je pretrpjela
izravne ratne štete, te gorskoj Hrvatskoj, gdje živi više od 50 % siromašnih. Najmanji udio
2
Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti Republike Hrvatske (Joint Memorandum on Social Inclusion of the Republic of Croatia), Zagreb, 5 March 2007, stranica 9, dostupno na: http://www.delhrv.ec.europa.eu/images/article/File/Microsoft%20Word%20‐%20JIM‐en_032007(1).pdf 3
Hrvatska je na 51. mjestu od 169 4
Klugman, J. at al, Human Development Report 2010. The Real Wealth of Nations: Pathways to Human Development, UNDP, November 2010, dostupno na: http://hdr.undp.org/en/reports/global/hdr2010/chapters/en/ 5
UNDP, Poverty, Unemployment and Social Exclusion, Croatia, 2006, dostupno na : http://www.undp.hr/upload/file/104/52080/FILENAME/Poverty,%20Unemployment%20and%20Social%20Exclu
sion.pdf Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
6
siromašnih nalazimo u Istri i Zagrebu. Stanje u Dalmaciji nije ujednačeno. Siromaštvo je
češći problem u dalmatinskom zaleđu nego u priobalnim područjima.
U slučaju kada su korisnici socijalne pomoći pokazatelj regionalne raspodjele
siromaštva, još je jednom vidljivo da je broj korisnika socijalne pomoći iznadprosječan u
županijama izravno ili neizravno pogođenima ratom, npr. Šibensko-kninskoj županiji,
Sisačko-moslavačkoj županiji, Brodsko-posavskoj županiji, Virovitičko-podravskoj županiji,
Karlovačkoj županiji te Osječko-baranjskoj županiji. Jedina županija koja nije pogođena
ratom s iznadprosječnim udjelom korisnika socijalne pomoći je Međimurska županija, gdje
koncentracija romskog stanovništva objašnjava veliki broj korisnika socijalne pomoći.
3.4.
Usklađivanje rada i obiteljskog života
U današnje vrijeme u Hrvatskoj rođenje djeteta predstavlja izražen rizik za (re)integraciju
majki, i u slučaju da se ipak vrate na posao, žene se suočavaju sa značajnim poteškoćama u
usklađivanju radnog i obiteljskog života6. Iako je doživljaj poteškoća prilikom usklađivanja
obaveza na poslu i u kućanstvu skoro jednako raširen među spolovima, očito je da žene
realno obavljaju kućanske obaveze u mnogo većoj mjeri. Primjerice, 35 % žena
svakodnevno je uključeno u brigu o djeci i njihovom obrazovanju u usporedbi s 22,6 %
muškaraca. Čak 80,7 % žena obavlja kućanske poslove svakog dana u usporedbi sa samo
32,8 % muškaraca. Udio je žena u Hrvatskoj koje obavljaju kućanske poslove svakog dana
visok, ali sličan kao u drugim europskim zemljama.
Stavovi o tradicionalnim ulogama očeva kao hranitelja obitelji i majki kao kućanica i onima
koje vode brigu o djeci još uvijek su prisutni u Hrvatskoj. S ciljem daljnjeg povećanja
sudjelovanja očeva u brizi o djeci, Hrvatska je promijenila sustav roditeljskih dopusta kako bi
osigurala jače poticaje za očeve da sudjeluju u brizi o djeci.
I u Hrvatskoj majke imaju vodeću ulogu u odgoju predškolske djece, ali i bake i djedovi,
također, pružaju pomoć u čuvanju unučadi, posebno oni koji žive u zajedničkom kućanstvu.
Udio profesionalnih usluga brige o djeci u Hrvatskoj je nizak. Nedostatna razvijenost usluga
brige o obitelji i djeci proizlazi iz dva osnovna faktora – financijskog (javne su usluge skupe)
te faktora vrijednosti (tradicionalna struktura hrvatskog društva omogućila je ovisnost o
obitelji i njezinoj podršci, posebice u aspektu brige i odgoja djece)7.
U Hrvatskoj usluge brige o djeci nisu dostatno razvijene, što predstavlja problem zaposlenim
roditeljima koji su prisiljeni pronaći ravnotežu između obitelji i radnih obaveza. U školskoj
godini 2009./2010. ukupna pokrivenost djece predškolske dobi redovnim programima u
6
Izvori: Bejaković P., Šućur Z., The Social Dimension in Selected Candidate Countries in the Balkans:
Country report Croatia, ENEPRI Research report No 39, December 2007, dostupno na:
http://www.ceps.eu/files/book/1604.pdf; Leuter, Z. and I., The position of women between the worlds
of labour and family, South East Europe Review, 2/2005 ; 23-40, dostupno na:
http://www.boeckler.de/pdf/seer_2005_02_leutar.pdf; Bejaković P., Quality of life in Croatia: Key
findings from national reasearch, European Foudation for the improvement of Living and Working
Conditions, 2007, dostupno na:
http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2007/29/en/1/ef0729en.pdf i Brajdić –Vuković,
M.,Birkelund, G., Štulhofer, A. Between tradition and Modernization: Attitudes to Women's
Employment and Gender Roles in Croatia, Memorandum No 3: 2006, University of Oslo, Department of
Sociology and Human Geography, 2006, dostupno na:
http://www.sv.uio.no/iss/forskning/publikasjoner/memoranda/pdfs/memorandum03.pdf
7
Izvori: razgovori sa zaposlenima i nezaposlenim ženama, poduzetnicima te predstavnicama organizacija iz civilnog sektora i različiti domaći i strani objavljeni radovi (Bejaković, Leuter, Izvještaj UNDP‐a) Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
7
trajanju od pet, odnosno deset sati iznosila je 56,64 % djece predškolske dobi, što i dalje ne
zadovoljava potrebe svih roditelja za smještajem djece u vrtiće. Međutim, treba napomenuti
da 99,60 % djece u Republici Hrvatskoj u godini prije upisa u školu pohađa programe
predškolskog obrazovanja.
Analiza zakonodavnog okvira pokazuje kako su institucije predškolskog obrazovanja
ponajprije organizirane kao usluge na raspolaganju zaposlenim roditeljima, dok djeca
nezaposlenih i neaktivnih roditelja nemaju pristup – izravno zbog kriterija za upis, povlastica
i neizravnih troškova sudjelovanja u navedenim uslugama. U skladu sa zakonskim
odredbama o financiranju, obitelji s nižim primanjima zbog činjenice da jedan roditelj ili oba
roditelja ne rade, imaju ograničen pristup predškolskom sustavu, posebice u siromašnijim
zajednicama i gradovima, gdje subvencije lokalne samouprave nisu toliko izdašne. Takva
situacija ne potiče aktivaciju budući da roditelji često nemaju na raspolaganju navedene
usluge tijekom potrage za poslom. Strateški dokumenti koji se odnose na područje socijalne
uključenosti, zapošljavanja i obiteljske politike prepoznaju važnost razine usluga brige o djeci
zaposlenih roditelja, što se, međutim, ne očituje u konkretnim i sustavno implementiranim
mjerama.
4.
ZAKONODAVNI, STRATEŠKI I INSTITUCIONALNI
OKVIR
Tijekom posljednjih nekoliko godina usvojen je niz zakona koji uređuju pojedine aspekte
socijalnog položaja žena, ili, preciznije, njihovog položaja na hrvatskom tržištu rada.
Zakonodavni i institucionalni okvir za jednaki tretman žena i muškaraca u skladu je s
ustavnim odredbama o ravnopravnosti spolova i nizom zakona.
Uz postojeće zakone, sljedeći strateški dokumenti također se smatraju dijelom okvira za
reguliranje ravnopravnosti spolova:
• Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljni strateški
dokument Republike Hrvatske za uklanjanje diskriminacije prema ženama i uspostavu
stvarne ravnopravnosti između žena i muškaraca
• Strategija razvoja ženskog poduzetništva za razdoblje između 2001. i 2013. s idejom za
povećanje broja žena poduzetnica i stvaranje uvjeta za uključivanje većeg broja žena na
tržište rada.
Mjere usmjerene na reguliranje ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena uključene su,
također, i u ostale nacionalne strategije i dokumente poput Nacionalnog plana za poticanje
zapošljavanja za 2011. i 2012. godinu, Strateškog okvira za razvoj 2006. – 2013.,
Zajedničkog memoranduma o prioritetima politike zapošljavanja Republike Hrvatske (JAP),
Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske (JIM), Nacionalnog
programa za Rome te Akcijskog plana desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.
Hrvatska je ustanovila snažne nacionalne mehanizme za pitanja spolne ravnopravnosti na
centralnoj razini i na lokalnim razinama. Najvažnije su institucije/organizacije kako slijedi:
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Saborski odbor za ravnopravnost spolova, Ured
za ravnopravnost spolova Vlade RH, koordinatori za ravnopravnost spolova na razini svih
ministarstava, povjerenstva za ravnopravnost spolova na razini županija i inspekcije rada.
Pravno okruženje predstavlja snažan mehanizam za djelovanje na motivaciju za gospodarsku
aktivnost ako postoje odredbe koje zahtijevaju strogo pridržavanje zakona. To je osobito
važno za žene na tržištu rada koje imaju višestruke društvene uloge. Signali koji se šalju
obiteljima u obliku naknada i subvencija ponekad su kontradiktorni, kao u slučaju mjera za
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
8
promicanje populacijske politike, koje potiču na rađanje većeg broja djece, i mjera aktivne
politike zapošljavanja, cilj kojih je povećanje stope ekonomske aktivnosti žena. Nadalje, tu je
institut dječjeg doplatka, koji ima učinak čistog dohotka i smanjuje motivaciju za rad, osobito
kod žena koje ne mogu očekivati veću zaradu na tržištu rada. Tendencija prema pasivnosti
povećava se s dolaskom prvog, trećeg i svakog daljnjeg djeteta. S druge strane, postoji
blago povećanje aktivnosti nakon dolaska drugog djeteta u obitelj. S obzirom na to da
najveći broj današnjih obitelji ima jedno do dva djeteta, čini se da je dobro poticati sklapanje
brakova u kojima se rađa većina djece, a nakon toga poticati rađanje drugog djeteta. To ima
dvostruki pozitivni učinak – osim povećanja aktivnosti žena, raste i broj djece.
Međutim, od iznimne je važnosti koji se mehanizam koristi za provedbu politika. Pri kreiranju
populacijske politike glavni je motiv bio uklanjanje diskriminacije žena, bez obzira jesu li one
zaposlene, nezaposlene ili neaktivne. Iako to predstavlja dobar pristup, način na koji se
pristupilo ovim različitim skupinama žena doveo je do neželjenih posljedica.
Kao naknada za koju ne postoji dohodovni prag, ona je osobito zanimljiva ženama koje već
primaju dječji doplatak i druge naknade. Manje obrazovani muškarci i žene na tržištu mogu
zaraditi tek nešto više od ukupnog iznosa naknada koje mogu ostvariti, što je jasan
pokazatelj da se tim skupinama u Hrvatskoj ne isplati raditi. Osim toga, aktivnost sa sobom
donosi visoke troškove, od poreza do školskih knjiga, tako da ti troškovi prijelaza s naknada
na ekonomsku aktivnost trebaju biti u posebnom fokusu aktivacijske strategije.
Ukupni troškovi aktivacije još više rastu ako im pridodamo troškove aktivne politike
zapošljavanja i administrativne troškove koje snose sve institucije koje se bave raspodjelom
naknada, kao i troškove korisnika koji moraju izdvojiti znatnu količinu vremena za
potvrđivanje svog statusa putem različitih obrazaca u brojnim državnim ustanovama. Taj je
sustav skup, spor i za posljedicu ima visoke stope poreza i doprinosa, nisku razinu dohotka i
začarani krug siromaštva.
Analize pokazuju da su mjere u cilju pružanja boljih usluga brige za djecu značajnije za
povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada od dječjeg doplatka, a da pritom ne smanjuju
želju za rađanjem više djece. Stoga ciljeve politike i mjere koje se provode treba revidirati na
način da više podupiru jedni druge, s krajnjim ciljem da se sudjelovanje na tržištu rada
ženama učini isplativim, odnosno da rad nadmašuje korist koju je moguće ostvariti
neaktivnošću, imajući na umu prosječan broj djece u hrvatskoj obitelji.
Mnoge nevladine organizacije igraju značajnu ulogu u promicanju i implementaciji
politike ravnopravnosti spolova i unapređivanju položaja žena. Za potrebe sastavljanja ove
studije pripremljena je anketa za nevladine organizacije koje se bave ženama u nepovoljnom
položaju na tržištu rada i dostavljena je na adrese 92 nevladine organizacije. Uzorak
nevladinih organizacija kojima je dostavljena anketa sastojao se od svih nevladinih
organizacija koje su do prosinca 2010. sudjelovale u aktualnim ili prethodnim programima
pretpristupne pomoći EU-a (PHARE, CARDS, IPA). Nadalje, na temelju vlastitih istraživanja
identificirali smo dodatne nevladine organizacije koje aktivno pružaju usluge ženama u
nepovoljnom položaju koje nisu predale projekte za dobivanje subvencija ili čiji su projekti
odbijeni. Ukupno je 40 nevladinih organizacija dostavilo popunjenu anketu do isteka roka za
predaju, što čini stopu odgovora od nešto iznad 43 %.
Od ukupnog broja nevladinih organizacija koje se odgovorile na anketu (40) 37 organizacija
dostavilo je broj djelatnika. Ukupno 1.264 osoba rade u navedenih 37 nevladinih
organizacija: 591 na ugovor na neodređeno (46,8 %); 133 na ugovor na određeno (10,5 %)
te 540 (42,7 %) na dobrovoljnoj osnovi. Većina nevladinih organizacija koje su odgovorile na
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
9
ovo pitanje, njih 46 %, imale su između 10 i 20 djelatnika (na neodređeno, na određeno te
volontera).
Dvije glavne prijavljene aktivnosti bile su obrazovanje i osposobljavanje (50 % nevladinih
organizacija) te informiranje i podizanje svijesti (47,5 %). Nije bilo značajnih razlika između
aktivnosti s obzirom na zemljopisna područja. Nevladine organizacije provode većinu svojih
aktivnosti na razini županija (28 nevladinih organizacija ili 70 %) te na lokalnoj razini (26
nevladinih organizacija ili 65 %).
Nevladine organizacije dobivaju sredstva iz različitih izvora: 31 nevladina organizacija (77,5
%) dobiva sredstva iz državnog proračuna; 25 nevladinih organizacija (62,5 %) iz lokalnog
proračuna; 22 nevladine organizacije (55 %) iz fondova EU-a te 21 nevladina organizacija
(52,5 %) od ostalih donatora i sponzora. Niže su brojke navedene za članarine (27 %),
prodaju proizvoda i usluga (22 %) te strane donacije i ambasade (15 %).
Nevladine organizacije odgovarale su s kojim ciljnim skupinama žena rade, pretežno,
povremeno ili često. Nevladine organizacije imale su izbor od 12 mogućih ciljnih skupina, ali
su također mogle navesti dodatne ciljne skupine u slučaju potrebe.
Tablica 1: Ciljne skupine s kojima rade nevladine organizacije
Koje su ciljne skupine žena s
kojima radite?
Povremeno
Pretežno
Nikad
19
4
3
16
10
1
15
12
1
13
10
2
Žene s invaliditetom
17
6
1
Učenice srednjih škola
12
6
4
Žene koje žive u ruralnim sredinama
13
10
4
Žene poduzetnice
13
2
5
Neaktivne žene
17
4
3
Žene pripadnice nacionalnih manjina,
molimo navesti
16
5
4
Samohrane majke
16
4
3
Žene žrtve obiteljskog nasilja
11
9
4
Ostale ciljne skupine, molimo navesti
0
3
1
Ukupno
178
85
36
Registrirane nezaposlene žene –
tražiteljice prvog zaposlenja
Registrirane nezaposlene žene starije
od 40
Dugotrajno nezaposlene žene (duže
od 1 godine)
Žene
kojima
prijeti
socijalna
isključenost
Dvije nevladine organizacije navele su spolno nasilje (navedena ciljna skupina iz ankete
navodi samo obiteljsko nasilje), a jedna je nevladina organizacija navela ciljnu skupinu
'spolnih i rodnih manjina'. Ukupno je 38 nevladinih organizacija odgovorilo na ovo pitanje.
Nevladine su organizacije zamoljene da pobliže navedu manjine na koje ciljaju. Od
navedenih je odgovora pet nevladinih organizacija navelo da rade isključivo s Romima, tri
nevladine organizacije sa Srbima i Romima, dvije sa Srbima i Mađarima, dvije samo sa
Srbima, jedna nevladina organizacija sa Srbima i Bošnjacima, dvije nevladine organizacije s
Mađarima, Srbima i Rusima te dvije s Mađarima, Srbima i Romima.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
10
5.
ŽENE NA TRŽIŠTU RADA U HRVATSKOJ
5.1
Usporedba Hrvatske i EU-a (stope aktivnosti, zaposlenosti i
nezaposlenosti)
Ovo poglavlje donosi međunarodne usporedbe tri najvažnija pokazatelja tržišta rada – stopu
aktivnosti, stopu zaposlenosti i stopu nezaposlenosti.
Da bismo napravili usporedbu, prvo smo zemlje poredali prema vrijednosti odabranih
pokazatelja kod muškaraca. Tako na svakoj slici zemlja koja se nalazi najbliže okomitoj osi
ima najvišu stopu aktivnosti ili stupu zaposlenosti, odnosno najnižu stopu nezaposlenosti,
kod muškaraca. Na taj način, pokazatelji kod muškaraca služe kao vrijednosti za određivanje
pokazatelja kod žena. Pretpostavka je da bi žene mogle dostići pokazatelje koji se odnose na
muškarce da u navedenim zemljama postoji potražnja za radnom snagom. Na primjer, ako
muškarci imaju nisku stopu nezaposlenosti, to znači da je bilo slobodnih radnih mjesta koja
su im omogućila da pronađu posao i zadrže nisku stopu nezaposlenosti. Ako žene tu
mogućnost nisu iskoristile, to ukazuje na moguće postojanje rodnih prepreka u
zapošljavanju.
Razlika između pokazatelja za žene i muškarce onda je izračunata i prikazana za razdoblje
od tri uzastopne godine. Zemlje s vrlo dobrim pokazateljima tržišta rada nisu nužno one s
najmanjim rodnim razlikama, i obratno. One koje imaju razmjerno nepovoljne pokazatelje
tržišta rada koji se odnose na muškarce tako mogu imati relativno male rodne razlike.
Stope ekonomske aktivnosti i razlike prema spolu: Najvažnija je odrednica ponude
rada stopa aktivnosti koja određuje ukupnu veličinu radne snage, odnosno relativan broj
pojedinaca oba spola koji mogu sudjelovati u gospodarskoj aktivnosti neke zemlje.
Kao mjerilo je korištena stopa aktivnosti muškaraca iz 2009. godine, a odabrane zemlje
razdvojene su na način da se zemlje s najvišim stopama aktivnosti kod muškaraca na Slici 1.
nalaze na lijevoj strani, dok se one s najnižim stopama aktivnosti kod muškaraca nalaze
krajnje desno.
Prema navedenom pokazatelju najbolje je rangirana država Nizozemska, dok se Hrvatska
nalazi na kraju popisa. Visina pojedinog stupca označava stupanj rodno uvjetovanih razlika u
stopama aktivnosti. Možemo zaključiti sljedeće:
•
Premda Nizozemska ima najviše stopu aktivnosti kod muškaraca, a time i potencijal
za najmanje rodne razlike, tri zemlje koje nisu tako dobro plasirane - Slovenija,
Portugal i Danska - imaju niži stupanje rodno uvjetovanih razlika u stopama
aktivnosti;
•
Grčka i Italija imaju najveće rodne razlike, iako Grčka ima iznadprosječnu stopu
aktivnosti kod muškaraca u odnosu na EU-27, dok je u Italiji ta stopa niža od
prosjeka;
•
Hrvatska, koja ima najnižu stopu aktivnosti kod muškaraca, ima slične rodne razlike
kao i EU-27, Mađarska, Poljska i Austrija; i
•
Vremenske promjene stopa aktivnosti znatno su manje nego kod stopa
nezaposlenosti (kao što ćemo vidjeti), iako postoji opća tendencija prema manjem
smanjivanju razlika u stopama aktivnosti tijekom vremena u gotovo svim odabranim
zemljama.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
11
Slika 1: Razlike u stopama aktivnosti kod stanovništva radne dobi, 15-64
Izvor: Crostat8
Viša stopa aktivnosti općenito je preduvjet za smanjenje rodnih razlika. Ako nema povećanja
ponude ženske radne snage, stope zaposlenosti kod žena ne mogu porasti, a položaj žena
ostaje nepovoljniji od položaja muškaraca, koji su zbog brojnih i često vrlo složenih razloga
skloniji ekonomskoj aktivnosti.
Razlike prema spolu s obzirom na stopu zaposlenosti. Najvažniji je pokazatelj
položaja tržišta rada stopa zaposlenosti9.
Usporedba broja osoba koje rade i broja onih koji čine određenu demografsku kategoriju,
odnosno stanovništvo radne dobi, predstavlja možda najvažnije mjerilo rodno uvjetovanog
uspjeha na tržištu rada. Kod ovog pokazatelja u pravilu dolazi do većih rodnih razlika, budući
da je on mnogostruki odraz položaja žena na tržištu rada u odnosu na muškarce. Sasvim je
drugo pitanje, pak, kakve vrste poslova žene imaju u odnosu na muškarce i kolike su razlike
u plaći žena i muškaraca kod istog tipa posla.
Na Slici 2. prikazane su stope zaposlenosti žena i muškaraca, i to na isti način kao u
prethodnom primjeru. Zemlje su poredane prema stopi aktivnosti kod muškaraca 2009.
godine, a visina pojedinog stupca označava stupanj rodnih razlika kod ovog pokazatelja.
8
Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 – Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr Stopa zaposlenosti određuje se kao broj zaposlenih u odnosu na ukupan broj osoba radne dobi unutar određene dobne skupine. Ovdje u svrhu usporedbu koristima dobnu skupinu 15+. 9
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
12
Slika 2: Rodno uvjetovane razlike u stopama zaposlenosti stanovništva radne
dobi, 15-64
Izvor: Crostat10
Kao i u prethodnom primjeru, najviša stopa zaposlenosti kod muškaraca 2009. godine
zabilježena je u Nizozemskoj, dok je najniža bila u Mađarskoj, tako da se te dvije zemlje
nalaze na dva suprotna kraja Slike 2. Najvišu stopu zaposlenosti muškaraca i najmanju
razliku nalazimo u Danskoj. Slovenija je primjer države s iznadprosječnom stopom
zaposlenosti muškaraca i malom razlikom s obzirom na spol. Njemačka se nalazi na trećem
mjestu. Hrvatska, s drugom najnižom stopom zaposlenosti muškaraca, u prilično je dobroj
situaciji s obzirom na razliku po spolu budući da je on na istoj općoj razini kao i u državama
EU-27, EU-25 te neznatno niži od onoga u Austriji, koja ima treću najvišu stopu zaposlenosti
muškaraca11.
Razlike prema spolu s obzirom na stopu nezaposlenosti: Stopa nezaposlenosti je
politički najosjetljiviji pokazatelj koji najčešće predstavlja glavni razlog za uvođenje mjera
aktivne politike zapošljavanja. Na Slici 3. možemo vidjeti razlike u stopama nezaposlenosti
kod žena i muškaraca u odabranim zemljama u razdoblju od tri godine12. To razdoblje
uključuje vrijeme dobrih gospodarskih rezultata 2008. godine, ali i početak ozbiljne recesije
2009. godine.
10
Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 – Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 11
Najviše stope zaposlenosti 2009. godine zabilježene su u Nizozemskoj (82,4%), Danskoj (78,3) i Austriji (76,9%), dok Hrvatska bilježi tek 62,4%. 12
Neke zemlje, poput Nizozemske i Danske, uključene su zbog veličine i otvorenosti svojih gospodarstava, koja se mogu usporediti s hrvatskim. Uključene su i neke nove zemlje članice, i to zbog istog tranzicijskog puta koji su morale prijeći kao i Hrvatska, kao i najčešći hrvatski trgovinski partneri ‐ Njemačka, Italija i Austrija. Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
13
Slika 3: Razlike u stopama nezaposlenosti žena i muškaraca, 2007. - 2009.
Izvor: Crostat13
Odabrane države poredane su na temelju stope nezaposlenosti muškaraca u 2009. od
najniže prema najvišoj. Stoga je Nizozemska na prvom mjestu, budući da ima najnižu stopu
nezaposlenosti muškaraca, dok se Slovačka nalazi na posljednjem mjestu s najvišom stopom
nezaposlenosti muškaraca te godine14. To nam omogućava da otkrijemo koliko su se žene, u
smislu stope nezaposlenosti, približile položaju muškaraca na tržištu rada. Države koje imaju
vrlo niske stope nezaposlenosti muškaraca time pokazuju da je potražnja za radom općenito
visoka te da bi i žene mogle to jednako dobro iskoristiti kao i muškarci. Iz navedenog
proizlazi da bi Nizozemska trebala imati najmanju razliku prema spolu, dok bi Slovačka
trebala imati najveću razliku. Međutim, navedeno nije točno. Njemačka, koja ima najmanju
razliku prema spolu i višu stopu nezaposlenosti muškaraca nego žena, tek je na 9. mjestu
među odabranim državama s obzirom na razinu stope nezaposlenosti muškaraca.
To znači da su dostupne mogućnosti zapošljavanja žene bolje iskoristile od muškaraca.
Obrnut je slučaj u Grčkoj, gdje je stopa nezaposlenosti kod muškaraca niža od njemačke, ali
su rodno uvjetovane razlike u stopi nezaposlenosti gotovo dvostruko veće nego u Slovačkoj,
koja je zabilježila najvišu stopu nezaposlenosti.
Stopa nezaposlenosti muškaraca u Hrvatskoj u 2009. bila je nešto niža od one u državama
EU-27. Ipak, razlika prema spolu s obzirom na nezaposlenost bila je dvostruko veća od one
u državama EU-27. To, međutim, nije ništa neobično, s obzirom na to da su zemlje s nižom
13
Rezultati ankete o radnoj snazi, Hrvatska 2009 – Europa 2009, Crostat, www.dzs.hr 14
Razlog zašto je za pregled stope nezaposlenosti kod muškaraca odabrana 2009. godina je u dobro poznatoj činjenici da muškarci u prosjeku imaju niže stope nezaposlenosti od žena. To se onda može iskoristiti kao referentna vrijednost za stope nezaposlenosti koje trebaju dostići žene. Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
14
stopom nezaposlenosti muškaraca, poput Italije, imale gotovo identične rodno uvjetovane
razlike u stopi nezaposlenosti.
Na Slici 3. možemo uočiti još nekoliko zanimljivih stvari:
•
Unatoč recesiji krajem razdoblja, u svim uključenim zemljama od 2007. do 2009. je
došlo do smanjivanja razlika, što ukazuje na to da su muškarci bili više pogođeni
recesijom od žena;
•
U nekim zemljama, poput Hrvatske, Danske, Poljske i Slovačke, od 2007. do 2008. je
došlo do povećanja razlika, da bi se one 2009. ponovno smanjile; i
•
Stopa smanjivanja razlika bila je vrlo neujednačena; najprimjetnija je bila u Danskoj,
Sloveniji, Austriji i Češkoj, a najmanja u zemljama koje nisu ni imale velike rodne
razlike.
Ukratko, u usporedbi s drugim uključenim zemljama članicama EU, Hrvatska ima niske stope
aktivnosti i zaposlenosti, te relativno visoku stopu nezaposlenosti muškaraca. Kao što smo
mogli vidjeti, kad se pokazatelji tržišta rada kod muškaraca koriste kao vrijednosti za
određivanje pokazatelja kod žena, i kad se zemlje prema pokazateljima kod muškaraca za
2009. godinu poredaju od najviših do najnižih, Hrvatska se kod sva tri pokazatelja redovito
nalazi na jednom od posljednja dva mjesta. Posljednja je prema stopama aktivnosti i
nezaposlenosti te pretposljednja prema stopi zaposlenosti. S obzirom na takvu relativno
nisku vrijednosti u odnosu na druge zemlje članice EU, rodne razlike kod svakog su
pokazatelja prosječne ili čak ispod prosjeka. Dakle, ima zemalja članica EU koje imaju bolje
pokazatelje tržišta rada kod muškaraca u sva tri slučaja, no u sva tri slučaja imaju i veće
rodne razlike.
5.2.
Opće karakteristike tržišta rada u Hrvatskoj s obzirom na spol
U 2009. u Hrvatskoj je bilo 1.385.000 radno sposobnih žena, što predstavlja maksimalni
okvir za formiranje ponude ženske radne snage. U isto je vrijeme bilo 1.347.000 radno
sposobnih muškaraca, odnosno 103 radno sposobne žene na 100 radno sposobnih
muškaraca. Navedeni veći broj žena preslika je demografskog stanja, koje se, pak, ne
reflektira pozitivno na položaj žena na tržištu rada.
Prevladavajuća mjera aktivnosti radno sposobnog stanovništva je stopa aktivnosti ili stopa
aktivnosti koja pokazuje broj osoba u dobi između 15 i 64 koji su spremne raditi u bilo kojem
trenutku, bez obzira jesu li ili nisu zaposlene, te tako čine radnu snagu. U 2009. bilo je
792.000 žena u radnoj snazi, što je tek 58,8 % i predstavlja stopu ekonomske aktivnosti
žena.
Položaj prema aktivnosti po spolu: Postoje značajne razlike prema spolu u položaju
prema aktivnosti radno sposobnog stanovništva (dobna skupina od 15 do 64 godine). Jasno,
najveća razlika između muškaraca i žena odnosi se na vezu između aktivnosti i neaktivnosti.
Dok je samo 32 % muškaraca neaktivno, 43 % radno sposobnih žena ima isti status. S
druge strane, u navedenoj dobnoj skupini ima više zaposlenih muškaraca nego žena. Iako
ima više nezaposlenih žena, udio nezaposlenih muškaraca u skupini aktivnih muškaraca i
udio nezaposlenih žena u skupini aktivnih žena jednak je i iznosi 6%.
Razlike u zaposlenosti prema spolu: U 2000. godini bilo je zaposleno više od 73 %
muškaraca i 75 % žena, a navedeni su udjeli narasli na 77,4 %, odnosno 79,7 % u 2008.
godini. Oko četvrtine zaposlenih muškaraca i 15,4 % zaposlenih žena bili su samozaposleni.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
15
Navedeni su se udjeli smanjili kod muškaraca te neznatno porasli na 16,7 % kod žena u
2008. godini. Neplaćeni obiteljski radnici bili su najmanje brojni među zaposlenima, ali je u
navedenoj kategoriji velika razlika s obzirom na spol budući da je samo 2,4 % muškaraca i
9,6 % žena bilo u toj kategoriji 2000. godine. Od tada razlika između muškaraca i žena i
dalje postoji, ali su oba udjela značajno pala – za polovicu kod muškaraca i skoro trostruko
kod žena.
Kada promatramo javni i privatni sektor možemo vidjeti da se udio zaposlenika u privatnom
sektoru povećao za 51,4 % među zaposlenim muškarcima i za 49,3 % među zaposlenim
ženama. U isto vrijeme dogodio se pad od 28,1 % u udjelu zaposlenih u javnom sektoru te
sličan pad od 20,5 % među ženama zaposlenim u javnom sektoru. Navedeno je u skladu s
procesom privatizacije, kao i politikom smanjivanja broja zaposlenih u javnim poduzećima.
Još jedno interesantno obilježje je rastuća važnost samozaposlenih žena. I dok je vidljiv
značajan pad udjela samozaposlenih poljoprivrednika za 27,4 % u ukupnom broju zaposlenih
muškaraca, kod žena vlasnica farmi vidljiva je suprotna tendencija, odnosno rast udjela od
30,8 %. Navedeno nije slučaj kod obrtnika i vlasnika firmi gdje je udio žena pao, a udio
muškaraca narastao.
Obrazovanje i spol: U Hrvatskoj neaktivni muškarci imaju najniži stupanj obrazovanja: 42
% neaktivnih muškaraca ima osnovnoškolsko obrazovanje ili niže, 28 % ima 1 do 3 godine
strukovne škole, 14,7 % ima četverogodišnju strukovnu školu te 9,9 % ima. S druge strane,
samo 16,1 % zaposlenih muškaraca ima osnovnoškolsko obrazovanje, 41,4 % ima 1 do 3
godine strukovne škole, 23,8 % ima četverogodišnju strukovnu školu te 16,6 % ima
Kod žena je situacija jednaka, jedino su brojke znatno ekstremnije – čak 60,5 % neaktivnih
žena ima osnovnu školu ili niže. Među zaposlenim ženama njih samo 20,7 % ima
osnovnoškolsko obrazovanje, 22,3 % ima 1 do 3 godine strukovne škole, 30,1 % ima
četverogodišnju strukovnu školu te čak 22,8% ima više ili visoko obrazovanje, u usporedbi
sa samo 16,6 % zaposlenih muškaraca.
Jedna od najvažnijih odrednica aktivnosti s obzirom na spol i obrazovanja jest dob. Žene u
dobnoj skupini između 50 i 64 godine imaju visok postotak osnovnoškolskog obrazovanja,
dok je u dobnoj skupini između 25 i 49 godina taj postotak 18,9 %, što je neznatno više od
16,2 % kod muškaraca. Međutim, ono što treba naglasiti kod ove skupine jest da u starijoj
dobnoj skupini muškarci imaju samo 23,9 % osoba s osnovnoškolskim obrazovanjem, dok je
taj postotak kod žena skoro dvostruki i iznosi 41,5 %. Stoga je niži stupanj obrazovanja
posebnost starijih žena. Razlike u obrazovanosti prema spolu osoba iste dobi manje su nego
razlike u obrazovanosti žena iz različitih dobnih skupina.
5.3.
Ekonomska aktivnost prema spolu
Stope ekonomske aktivnosti mladih žena i muškaraca u dobi od 15 do 19 godina vrlo su
slične i niske, što je očekivano budući da mlade žene i muškarci u toj dobi još uvijek
pohađaju školu. Najveća stopa ekonomske aktivnosti s obzirom na dob nalazi se među
muškarcima od 30 do 34 godine te među ženama između 35 i 39 godina. Stopa aktivnosti
žena u dobi od 55-59 godina i muškaraca u dobi od 60-64 godine značajno je niža od
prosječne zbog ulaska dijela skupina u dob kada se odlazi u mirovinu.
Skoro svi neaktivni muškarci i žene u dobnim skupinama od 15 do 19 te 20 do 24 učenici su
i studenti. U dobnoj skupini između 25 i 29 godina vidljivo je da su većina muškaraca
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
16
studenti, a ostali ili nisu sposobni za rad ili su sposobni za rad, ali su nezaposleni15, dok su u
istoj dobnoj skupini većina žena također studentice, ali su ostale domaćice, sposobne za rad
ali ne rade. U dobnoj skupini od 30 do 34 godina većina je muškaraca sposobna za rad, ali
ne rade ili nisu sposobni za rad, dok su većina žena domaćice ili sposobne za rad, ali ne
rade. U sljedećoj dobnoj skupini od 35 do 54 godine većina su neaktivnih muškaraca
umirovljenici, dok su većina žena domaćice. Također je važno naglasiti da je u svim
navedenim dobnim skupinama mnogo više žena koje su sposobne za rad, ali ne rade, u
usporedbi s muškarcima. U dobnoj skupini između 55 i 64 godine i među ženama i među
muškarcima prevladavaju umirovljenici.
5.3.1.
Ekonomska aktivnost prema godinama obrazovanja, dobi i položaju
prema aktivnosti
Promatrajući muškarce i žene u Hrvatskoj 2008. godine prema prosječnom broju godina
obrazovanja i položaju prema aktivnosti vidljivo je da u prosjeku zaposlene i nezaposlene
žene imaju 3 do 4 mjeseca duže obrazovanje nego muškarci, dok neaktivne žene imaju 2
mjeseca kraće obrazovanje nego muškarci. Iz navedenog je vidljivo da je položaj aktivnosti
blisko povezan s trajanjem obrazovanja.
Stupanj obrazovanja snažno utječe na ekonomsko aktivnost muškaraca i žena. Stope
ekoninske aktivnosti imaju tendenciju rasta s višim obrazovnim postignućem tako da
muškarci i žene s fakultetskim diplomama i višim stupnjevima obrazovanja imaju najviše
stope aktivnosti. Jaz u ekonomskoj aktivnosti između muškaraca i žena i dalje postoji, ali se
vidljivo smanjuje s rastom obrazovnog postignuća, što ukazuje da je stupanj obrazovanja
vrlo snažna odrednica ekonomske aktivnosti žena.
5.3.2.
Ekonomska aktivnost i odgoj djece
Promatramo stope ekonomske aktivnosti muškaraca i žena dobne skupine između 20 i 40
godina prema ukupnom broju djece u Hrvatskoj 2008. godine. Ova je dobna skupina
odabrana iz jednostavnog razloga – većina ljudi postaje roditeljima u navedenoj dobi, a
kategorija ljudi bez djece odabrana je kao kontrolna skupina prilikom mjerenja utjecaja
roditeljstva na aktivnost u radnoj snazi. Čini se da je ekonomska aktivnost žena niža od
aktivnosti muškaraca u svim kategorijama. Naša kontrolna skupina ljudi bez djece pokazuje
da je ekonomska aktivnost muškaraca i žena bez djece niža od ekonomske aktivnosti ostalih
kategorija i iznosi 79 % u odnosu na 63 %. Što se tiče ostalih kategorija, vidljivo je da je 93
% muškaraca s jednim djetetom ekonomsko aktivnih u usporedbi s 85 % žena, 94 %
muškaraca s dvoje djece u usporedbi s 84 % žena te 92 % muškaraca s troje ili više djece u
usporedbi sa 67 % žena.
Primjećujemo da ekonomska aktivnost muškaraca kad postanu roditelji ostaje više ili manje
ista, dok ekonomska aktivnost žena s troje ili više djece značajno opada u usporedbi s
ostalim ženama. Dakle, prisutnost djece različito utječe na muškarce i žene.
Također možemo analizirati ekonomsku aktivnost prema spolu prema broju djece za dobnu
skupinu između 15 i 64 godine te uzeti u obzir samo djecu mlađu od 15 godina umjesto
ukupnog broja djece. Stopa ekonomske aktivnosti muškaraca s jednim djetetom varira od 85
do 95% i najviša je kod muškaraca koji imaju jedno dijete do 2 godine starosti. U isto
vrijeme, stopa ekonomske aktivnosti žena s jednim djetetom varira između 78 i 83 posto i
15
Osobe koje su neaktivne, ali sposobne za rad, često su obeshrabreni radnici koji su prestali aktivno tražiti zaposlenje. U gospodarstvima gdje je potražnja za radnom snagom relativno mala mnogi mladi ljudi također odgađaju ulazak na tržište rada produžavanjem svog obrazovanja. Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
17
najniža je kod žena koje imaju novorođenčad. Navedeno dovodi do zaključka da prvorođeno
dijete ima tendenciju povećati stopu aktivacije muškaraca i sniziti stopu aktivacije žena.
Ekonomska aktivnost muškaraca s dvoje djece varira između 87 i 99 posto i ponovno je
najviša kod muškaraca s vrlo malom djecom. Ekonomska aktivnost žena s dvoje djece varira
između 80 i 86% i u prosjeku je najviša u usporedbi sa ženama s manjim ili većim brojem
djece, ali nema vidljive poveznice njihove aktivnosti s dobi najmlađeg djeteta.
Ekonomska aktivnost muškaraca s troje ili više djece kreće se oko 87 do 90 posto i najviša je
kod muškaraca koji imaju djecu do 2 godine starosti. U isto vrijeme, ekonomska aktivnost
žena s troje ili više djece kreće se od 59 do 70 posto i raste s dobi najmlađeg djeteta.
5.4.
Zaposlene žene
Kategorija zaposlenih žena vrlo je heterogena. Sastoji se od žena koje rade kod
poslodavaca, bez obzira na vrstu vlasništva tvrtke, vrstu ugovora o radu (na određeno ili
neodređeno), formalni ili neformalni status zaposlenja, žena poduzetnica ili samozaposlenih
žena, kao i onih angažiranih u obiteljskim tvrtkama ili poljoprivrednim gospodarstvima, kao
takozvanih pomažući članovi kućanstva itd.
5.4.1.
Žene zaposlene u formalnom sektoru
Pristup žena zapošljavanju je teži zbog percepcije potencijalnih poslodavaca da žene imaju
obiteljskih obaveza. Bez obzira na to, zaposlenik je i dalje najčešći oblik položaja u
zaposlenosti među zaposlenim muškarcima i ženama. Više od 75 % žena bile su zaposlenice
2000. godine, a taj je udio narastao na 79,7 % u 2008.
Prema podacima Eurostata stopa zaposlenosti u dobnoj skupini od 15 do 64 godine pala je s
57,8 % u 2008. na 56,6 % u 2009. godini. Podaci o registriranoj zaposlenosti, dobiveni od
Državnog zavoda za statistiku, potvrđuju značajne promjene u trendovima zapošljavanja.
Broj osoba u registriranoj zaposlenosti na kraju prosinca 2009. bio je 6,1 % niži nego istog
mjeseca prethodne godine. Tijekom samo jedne godine izgubljeno je skoro 94 000 radnih
mjesta. Broj zaposlenih muškaraca pao je za 6,9 %, a broj zaposlenih žena za 5 %.
U prosincu 2010. broj osoba na plaćenim poslovima u pravnim
Republici Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega su 524.229 bile žene.
5.4.1.1.
osobama
u
Zapošljavanje prema sektoru gospodarske djelatnosti
U 2008. godini muškarci su bili značajnije zastupljeni u proizvodnji, građevinarstvu, prometu
i skladištenju: 46 % muškaraca radilo je u navedenim sektorima u usporedbi s 20 % žena.
Za razliku od navedenog, žene su se značajno lakše zapošljavale u veleprodaji, maloprodaji,
obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi: 38 % žena bilo je u navedenim sektorima u 2008.
u usporedbi sa 17 % muškaraca. U prosincu 2010. godine, broj osoba na plaćenim
poslovima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega su
524.229 bile žene. U usporedbi s 2008. godinom, 46,6 % svih zaposlenih žena radilo je u
sljedećim sektorima: veleprodaja i maloprodaja (99.882), obrazovanje (80.596), i zdravstvo i
socijalna skrb (63.703). 2010. godine u ovim je sektorima bilo zaposleno 21,1 %
muškaraca16.
Analiza distribucije muškaraca i žena po sektorima gospodarske djelatnosti pokazuje da su
žene zastupljenije u javnom sektoru, poput obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, što
16
Crostat, Izvještaj br. 9.2.1/12, Osobe na plaćenim poslovima prema djelatnostima, prosinac
2010., Zagreb 28. siječnja 2011.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
18
ukazuje da su žene sklonije zanimanjima koja im omogućavaju ne samo sigurnost, nego i
više vremena za brigu o obitelji.
5.4.1.2.
Stope zaposlenosti prema spolu i izboru obrazovanja
Ranije navedeni dokazi jasno pokazuju da stupanj obrazovanja ima presudan utjecaj na
položaj osobe na tržištu rada. Nadalje, najmanje razlike s obzirom na spol nalaze se na
visokim stupnjevima obrazovanja gdje žene često postižu čak i izraženije uspjehe.
Promatrajući izbor obrazovnog područja prema spolu, vidljivo je da većina žena starijih od
15 godina ima tendenciju odabira kvalifikacija iz općih obrazovnih programa. U Hrvatskoj
nalazimo dvije vrste takvih obrazovnih programa – osnovnoškolsko obrazovanje ili niže te
gimnazija na srednjoškolskoj obrazovnoj razini – oni ne pružaju određeno zanimanje, nego
su zamišljeni kao priprema za daljnje obrazovanje. Većina žena starijih od 15 godina, njih
48,9%, ima navedenu vrstu obrazovanja, u usporedbi s 30,79 % muškaraca. Na drugom su
mjestu žene koje upisuju programe grupirane pod nazivom društvene znanosti, ekonomija i
pravo, dok treće mjesto zauzimaju tehnika, proizvodnja i građevinarstvo. Kod muškaraca
posljednja je kategorija najčešća, pri čemu je 40 % svih radno sposobnih muškaraca
odabralo navedene obrazovne programe.
Stope zaposlenosti osoba oba spola s kvalifikacijama iz općih programa imaju najniže stope
zaposlenosti, pri čemu je stopa zaposlenosti žena ispod 20 %. Na području društvenih
znanosti, koje su mnoge žene odabrale, stope zaposlenosti s obzirom na spol vrlo su
izjednačene i iznose između 53 % i 54 %. Na trećem najpopularnijem području, primjerice
tehnici itd., za koje se odlučuje mnogo muškaraca, ali i žena, stopa zaposlenosti žena iznosi
52,3 %, a muškaraca 62,5 %. Znatno više stope zaposlenosti uobičajene su za neke od
rjeđih obrazovnih programa, poput matematike i statistike, gdje posebno žene imaju visoku
stopu zaposlenosti u iznosu od 89,5 %, pri čemu značajno nadilaze svoje muške kolege.
Međutim, broj radno sposobnih osoba s navedenim kvalifikacijama zaista je malen. Žene s
kvalifikacijama iz bioloških znanosti, informatike, zdravstva i socijalne skrbi, stranih jezika,
obrazovanja i korištenja računala imaju višu stopu zaposlenosti od muškaraca. Međutim,
najveći broj zaposlenih žena ima stope zaposlenosti niže nego kod muškaraca, što je osobito
prisutno kod većine žena sa završenim općim obrazovnim programima, odnosno
gimnazijskim obrazovanjem koje pojedinca ne priprema za tržište rada.
5.4.1.3.
Plaće
Hrvatska kao postsocijalistička država dijeli mnoge karakteristike tržišta rada s ostalim
državama srednje i istočne Europe. Stoga ne iznenađuje da je jaz u plaćama prema spolu
relativno nizak. Prosječna mjesečna plaća žena bila je 11 % niža od iste muškaraca u 2008.,
što je jedan od najnižih jazova u Europi, čak jedan od najnižih među bivšim socijalističkim
državama.
Plaće s obzirom na stupanj obrazovanja: zarade žena u svim obrazovnim kategorijama
niže su od onih muškaraca, osim medijana zarade u kategoriji nefakultetskog obrazovanja.
Vidljivo je da jaz u plaćama prema spolu ima tendenciju pada s porastom stupnja
obrazovanja. Budući da smo ranije vidjeli da veći udio žena, posebno starijih, ima samo
osnovnoškolsko obrazovanje, prisutnost nejednakosti u plaćama s obzirom na spol mora biti
prilično visoka. S druge strane, učestalost žena s 1-3 godine srednjoškolskog obrazovanja
znatno je niža nego kod muškaraca, te stoga navedeni jaz u plaćama (plaće žena iznose 76
% plaća muškaraca) neće imati veliki utjecaj na položaj žena na tržištu rada.
Plaće s obzirom na godine: zarade žena svih dobnih skupina, osim medijana zarada
dobne skupine od 55 do 64 godine, niže su od onih kod muškaraca. Jaz u plaći prema spolu
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
19
najveći je u dobnoj skupini od 25 do 34 godine. Kod muškaraca se primjećuje trend oštrog
rasta plaća u dobnoj skupini od 35 do 44 godine, dok su žene na vrhuncu između 25 i 34
godine na nižoj razini plaća, nakon čega rast plaća stagnira kod oba spola te ponovo raste
tek u dobnoj skupini između 55 i 64 godine.
Plaće prema zanimanjima: Skupine zanimanja predstavljaju različit sadržaj poslova, ali i
različite razine složenosti. Obično, ali ne uvijek, stupanj obrazovanja povezan je s
navedenom složenošću, što znači da osobe trebaju više kvalifikacije da bi obavljale složenije
poslove. Navedeno se možda ne odnosi na menadžerska zanimanja budući da svi direktori,
čak i malih tvrtki, potpadaju pod ovu kategoriju, iako možda nemaju visok stupanj
obrazovanja za obavljanje navedenih poslova do prilično visokih standarda. Poduzetničke
vještine često se ne uče u školi, ali su presudne za dobro upravljanje, posebno u slučaju
malih i srednjih poduzetnika.
U ovoj kategoriji, za razliku od svih ostalih, ne nalazimo jaz u plaći, a žene i muškarci se čine
jednakima kada se nalaze na upravljačkim pozicijama. Također su vrlo blizu u kategoriji
stručnjaka, tehničara i službenika. Ispod navedene razine jaz u plaći postaje značajan i
varira između 60 % kod poljoprivrednih zanimanja do 83 % kod osnovnih zanimanja.
5.4.1.4.
Ugovori
Zakonske odredbe o zaštiti radnih mjesta do nedavno su u Hrvatskoj bile vrlo stroge. Zakon
o radu izmijenjen je 2010. godine s ciljem povećanja fleksibilnosti tržišta rada. Indeks
zakonske zaštite zaposlenja je smanjen kao rezultat tih promjena, ali i dalje ostaje iznad
razine EU-a.
Udio zaposlenika s ugovorima na određeno vrijeme u Hrvatskoj usporediv je s EU-om te
navedena vrsta zaposlenja prevladava među novozaposlenima. Od ukupnog broja zaposlenih
udio zaposlenih na određeno vrijeme nije se značajno promijenio, samo je neznatno pao s
12,1 % u 2008. na 11,6 % u 2009 godini. Navedeni je udio niži nego u EU, gdje je iznosio
14,1 % u 2009. godini. Što se tiče udjela zaposlenih koji rade kraće od punog radnog
vremena, on se povećao s 8,8 % u 2008. na 9,0 % u 2009. godini, što je neznatna
promjena. Navedeni je udio ponovo znatno niži nego u EU, gdje je iznosio 18,2 % u 2009.
godini, posebno kad se radi o zaposlenim ženama – 9,1 % u usporedbi s 30,9 %. Jedan od
razloga za takvu situaciju vjerojatno je razlika između visine stvarnih plaća u Hrvatskoj i EU.
Kao i u EU, rad kraći od punog radnog vremena pretežno je pojava među ženama.
Pronalaženje načina za povećanje zapošljavanja u vremenu kraćem od punog radnog
vremena bez smanjivanja rada na puno radno vrijeme treba biti tema buduće politike
zapošljavanja.
5.4.1.5.
Diskriminacija na razgovoru za posao i na radnom mjestu
Rasprave na sastancima ciljne skupine, koje su potvrdile analize navedene u ovoj studiji,
ukazuju da postoje mnoge situacije gdje poslodavci, prije svega vlasnici malih i srednjih
tvrtki, ne poštuju zakonske odredbe ili svoje obaveze prema zaposlenicima u smislu njihovih
radničkih prava. I muškarci i žene izloženi su navedenim nepovoljnim uvjetima. Međutim,
opće je uvjerenje da su žene, na različite načine, više izložene nepovoljnom tretmanu na
radnom mjestu nego muškarci. Jedan je od značajnijih problema kod zaposlenih žena
njihovo nedovoljno poznavanje vlastitih radničkih prava. Poslodavci često propuštaju
obavijestiti zaposlenike o njihovim pravima i obavezama te često krše svoje obaveze
ostvarivanja radničkih prava propisanih zakonom.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
20
U travnju 2010. izrađena je studija „Rasprostranjenost i priroda diskriminacije na
hrvatskom tržištu rada“ na temelju opsežnog istraživanja u Hrvatskoj. Provedena su dva
terenska istraživanja – anketa među nezaposlenima i anketa među poslodavcima – i na
temelju njihovih rezultata i drugih podataka partneri u projektu pokušali su ustanoviti stanje
diskriminacije na hrvatskom tržištu rada s obzirom na spol, dob, invaliditet, nacionalnu
pripadnost te vjersku i spolnu orijentaciju.
Rezultati projekta ukazuju na razmjerno slabo razumijevanje i od strane poslodavaca i od
strane nezaposlenih pojma diskriminacije, kao i relevantnih zakona i institucija te prava
potencijalnih žrtava diskriminacije. Ostali su ključni rezultati izvještaja:
5.4.2.
•
Nezaposleni i poslodavci smatraju da je na tržištu rada od šest razloga za diskriminaciju
navedenih u anketi najraširenija diskriminacija prema dobi. 62 % nezaposlenih i 66%
poslodavaca smatraju da je dobna diskriminacija snažno ili prilično raširena na
hrvatskom tržištu rada. Slijedi diskriminacija s obzirom na invaliditet – 51 %
nezaposlenih i 65 % poslodavaca smatra je raširenom te diskriminacija s obzirom na
spol (49 % nezaposlenih i 57 % poslodavaca smatra je raširenom).
•
Od različitih aspekata tržišta rada, nezaposleni i poslodavci smatraju da je diskriminacija
najraširenija tijekom postupka zapošljavanja, zatim, u manjoj mjeri, u osiguravanju
jednakih mogućnosti za zaradu i napredovanje na radnom mjestu.
Žene poduzetnice u Hrvatskoj
Broj žena poduzetnica u posljednjih se šest godina povećao tri puta. Krajem 2008. bilo je
20.696 žena poduzetnica koje su zapošljavale 127.800 zaposlenika, ostvarile prihod od 76
milijardi kuna te dobit od 2,1 milijardu kuna. Hrvatska sudjeluje u istraživanju Praćenje
globalnog poduzetništva (Global Entrepreneurship Monitor GEM) od 2002. godine.
U 2007. godini muškarci su imali veću vjerojatnost uključivanja u poduzetničke aktivnosti od
žena. Istraživanje GEM navodi da, usprkos brojnim inicijativama za promicanje
poduzetništva, hrvatsko društvo još uvijek ne djeluje kao poduzetničko društvo te je
potrebno poduzeti mnogo toga da bi se stvorila povoljna poduzetnička klima. Osim
navedenog, mnoga druga istraživanja navode različite prepreke za razvoj poduzetništva i
rast malih i srednjih poduzetnika u Hrvatskoj.
Kako bismo pružili što sustavniji pregled prepreka za žensko poduzetništvo, podijelili smo ih
na četiri područja:
• socijalne prepreke: manjak samopouzdanja, manjak vizije i aspiracija, manjak
spremnosti na akciju, manjak hrabrosti, nespremnost na rizik;
• obrazovanje i vještine: manjak odgovarajućih poduzetničkih vještina i kvalifikacija;
• okruženje: administrativni su postupci složeni, financijska je potpora implementacije
različitih programa razvoja poduzetništva od strane države nestabilna, negativna
medijska prezentacija poduzetništva u društvu, nedovoljno promicanje pozitivnih
primjera i dobre prakse, nedovoljna suradnja između različitih institucija, nedovoljna ili
nekvalitetna poslovna infrastruktura (inkubatori, tehnološki centri, itd.);
• financijske prepreke: manjak početnog kapitala i ostalih izvora financiranja pokretanja
poslovanja, neodgovarajuće informacije o postojećim državnim financijskim potporama,
slaba ponuda poduzetničkog kapitala, nepovoljan sustav oporezivanja, neprimjeren
odnos banaka prema malim poduzetnicima.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
5.4.3.
21
Žene zaposlene u neformalnoj ekonomiji
Prema Državnom zavodu za statistiku, neformalna ekonomija čini od oko 10 do 15 posto
BDP-a u Hrvatskoj. Neformalna je ekonomija jedini izvor prihoda za niz socijalnih skupina s
manjim osobnim ili obiteljskim prihodom – umirovljenike, korisnike naknada za nezaposlene
ili korisnike socijalne pomoći. Navedene skupine koriste neformalnu ekonomiju za povećanje
svojih prihoda. Pretpostavlja se da nezaposleni nemaju mnogo prednosti čak ni u
neformalnoj ekonomiji – njihova znanja i vještine ne mogu im osigurati zaposlenje u
formalnoj ekonomiji, što ih čini relativno neprivlačnima i u neformalnoj ekonomiji.
5.4.3.1.
Registrirane nezaposlene osobe koje rade
Više muškaraca nego žena aktivno traži posao. Međutim, kada se govori o ekonomskoj
aktivnosti i prihvaćanju zaposlenja od strane registriranih nezaposlenih osoba, mnogo je više
jednakosti među spolovima. Ponovno su starije dobne skupine najčešće angažirane u
ekonomskim aktivnostima pa je zanimljivo promatrati status zaposlenosti kao i ostale radne
karakteristike.
Na temelju podataka iz 2008. godine znamo da oko 38.000 registriranih nezaposlenih osoba
radi, od čega je 46,5 % žena. Većina su žena i muškaraca poljoprivrednici koji rade na
vlastitim farmama ili rade za druge za plaću u naravi. Takvi radnici ne dobivaju financijsku
naknadu i nemaju zaradu od svog posla pa se u ovom slučaju radi o uzgoju hrane za vlastite
potrebe. Zajedno s neplaćenim obiteljskim radnicima koji ne dobivaju financijsku naknadu,
ovi radnici čine 77,1 % muškaraca koji rade i 76,3 % žena koje rade. Pitanje prijavljivanja
poljoprivrednika kao nezaposlenih dok u isto vrijeme rade na vlastitoj zemlji ne može se lako
riješiti budući da mnogi od navedenih poljoprivrednika imaju niže od prosječnih kvalifikacija i
radnog iskustva, što je uglavnom povezano s tradicionalnom poljoprivredom. Navedeni je
problem moguće riješiti tako da se komercijalni poljoprivrednici ne prijavljuju kao
nezaposleni, posebno ako ostvaruju pravo na poljoprivredne poticaje. Također, postoji
problem raspoloživosti za rad, pri čemu poljoprivrednici mogu biti u mogućnosti prihvatiti
zaposlenje tijekom zime, dok tijekom ljeta rade, slično kao studenti.
5.5.
Nezaposlene žene na evidenciji HZZ-a
5.5.1.
Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema Anketi o radnoj snazi
Dva su izvora koji služe kao pokazatelji zaposlenosti i nezaposlenosti u Hrvatskoj:
registrirana stopa nezaposlenosti koju izračunava Državni zavod za statistiku i Anketa o
radnoj snazi (ARS), koju od 1996. godine svake godine provodi Državni zavod za statistiku
(DZS). Metodologija ARS-a usklađena je s pravilima i uputama Međunarodne organizacije
rada (ILO) i Eurostata. Glavni uzrok razlika između registrirane nezaposlenosti i
nezaposlenosti koja se mjeri uz primjenu međunarodnih standarda je nacionalno
zakonodavstvo. Dok standardi ILO-a zahtijevaju istovremeno zadovoljavanje triju uvjeta da
bi se neka osoba smatrala nezaposlenom (odsustvo rada, aktivno traženje posla i
raspoloživost za posao u sljedeća dva tjedna), hrvatski zakoni u pravilu se drže znatno
manje strogih kriterija. Registrirana nezaposlenost u Hrvatskoj zato je viša od nezaposlenosti
mjerene kriterijima ILO-a.
Prema podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti stanovništva od 15 do 64 godine starosti
porasla je s 9,1 % 2009. na 11,8 % 2010. godine. Stopa nezaposlenosti kod muškaraca
porasla je s 8,0 % na 11,5 %, dok je stopa nezaposlenosti kod žena porasla s 10,3 % na
12,3 %, što znači da je porast nezaposlenosti kod muškaraca bio viši od porasta
nezaposlenosti kod žena.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
22
Ako usporedimo brojke o nezaposlenosti prema spolu iz dvaju izvora od 2004. do 2010.
godine, doći ćemo do sljedećih zaključaka:
• Postoje značajne razlike u registriranoj nezaposlenosti između žena i muškaraca, no one
se pred kraj ovog razdoblja smanjuju, budući da je recesija snažnije pogodila ‘muške’
sektore;
• Rodne razlike koje pokazuju podaci ARS-a znatno su manje; i
•
Razlika između podataka dvaju izvora znatno je manja kod nezaposlenosti muškaraca
nego kod nezaposlenosti žena.
Očito je da je broj registriranih nezaposlenih osoba nerealno visok, i to znatno više kod žena
nego kod muškaraca. Najveće razlike postoje kod žena starijih od 25 godina, pri čemu je
osobito visok broj žena od 25 do 49 godina koje prema međunarodnim standardima nisu
nezaposlene. Razlike u broju registriranih nezaposlenih muškaraca i onih koji su nezaposleni
i uz primjenu međunarodnih standarda nisu tako velike kao kod žena, osim u najstarijoj
skupini, koja, dakako, uključuje veliki broj muškaraca koji zapravo nisu nezaposleni.
Slika 4: Registrirana nezaposlenost i nezaposlenost prema ARS-u po spolu 2004.2010.
Izvor: ARS u Hrvatskoj, Crostat
Ima nekoliko faktora koje treba razmotriti da bi se razumjelo ponašanje registriranih
nezaposlenih osoba, a posebno žena. Kao prvo, treba se pozabaviti mogućnostima za prijavu
u evidenciju nezaposlenih. U Hrvatskoj postoji širok opseg mogućnosti za prijavu u
evidenciju nezaposlenih, što je i normalno s obzirom na to da mjere za povećanje
sudjelovanja zahtijevaju da se neaktivnim osobama omogući registracija, odnosno ulazak na
tržište rada, bez ograničenja.
Postoje dva faktora koji utječu na sklonost osoba prijavljenih u evidenciji nezaposlenih da
ostanu registrirane tamo: dostupnost pravih vrsta poslova i/ili dostupnost naknada
povezanih s pravima nezaposlenih. Nepostojanje ravnoteže između ponude i potražnje za
posljedicu ima dugotrajnu nezaposlenost, osobito kod nekih skupina nezaposlenih. S obzirom
na činjenicu da je trajanje prava na naknade kod najvećeg broja nezaposlenih kraće od
trajanja njihove nezaposlenosti, prioritet postaje pitanje kako preživjeti u okolnostima koje iz
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
23
toga proizlaze. Budući da niska potražnja u sektoru prijavljenog rada mnoge osobe vodi u
pravcu dugotrajne nezaposlenosti, niske i neodgovarajuće naknade potiču njihovu aktivaciju
u sektoru neprijavljenog rada. Kod žena to, međutim, može značiti više neplaćenog rada, što
često ojačava socijalne mreže nužne za preživljavanje onda kad na raspolaganju nema
uređenog tržišta rada.
Iako je niska potražnja za radom možda jedna od najvažnijih odrednica dugotrajne
nezaposlenosti, postoje još barem dva važna faktora koja treba uzeti u obzir. Prvi je od njih
stupanj obrazovanja, čija struktura ne ide na ruku nezaposlenim osobama, s obzirom na to
da osobe s nižim kvalifikacijama imaju posebno visok rizik dugotrajne nezaposlenosti.
Drugo, postoji čitav niz beneficija koje su povezane sa statusom prijave na evidenciju
nezaposlenih. U Hrvatskoj ima gotovo 20 različitih vrsta naknada na koje je moguće ostvariti
pravo prijavom na evidenciju nezaposlenih. Za one koji ne mogu pronaći redovan ili bilo
kakav drugi posao te naknade mogu biti vrlo važne. Tako, na primjer, niža cijena javnih
dječjih vrtića i besplatan javni prijevoz obiteljima s mlađom djecom predstavljaju značajnu
prednost. Treba napomenuti i da svi korisnici socijalne pomoći moraju biti prijavljeni na
evidenciji nezaposlenih kako bi ostvarivali pravo na naknadu. Takvih osoba ima između 40 i
50 tisuća. Unutar sfere socijalne skrbi postoje brojni faktori koji funkcioniraju kao prepreke
korisnicima socijalne pomoći pri ulasku na tržište rada. Osim obično niže razine vještina i
dugotrajne izloženosti nezaposlenosti, te brisanja sa evidencije u slučaju da korisnici
socijalne pomoći prihvate poslove od nekoliko mjeseci, što je obično jedina vrsta posla koju
mogu očekivati, predstoji im nekoliko mjeseci birokratske procedure da bi ponovno dokazali
dohodovni cenzus i ostvarili pravo na socijalnu pomoć. To je velika prepreka njihovoj
aktivaciji i često siromašnije obitelji gura još dublje u siromaštvo.
Kod žena u dobi za rađanje najvažniji je razlog za prijavu na evidenciju nezaposlenih
porodiljna naknada, odnosno još nekoliko naknada povezanih s rađanjem. Ta populacijska
mjera potpuno je krivo smještena u područje rada, što dovodi do paradoksalne situacije da
su žene motivirane da se prijave na evidenciju nezaposlenih onda kad žele rađati djecu! U
početku provedbe ove mjere žene su čak morale biti prijavljene na evidenciji nezaposlenih
najmanje 6 mjeseci. Danas je sve što trebaju učiniti jednom se prijaviti i ostvariti pravo na
porodiljnu naknadu, nakon čega ih se uklanja iz evidencije kao nesposobne za rad. Sve se
tako svodi na iskorištavanje administrativnih kapaciteta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i
utjecaj na statističke podatke o priljevu i odljevu s evidencije nezaposlenih osoba.
5.5.2.
Osnovna obilježja žena prijavljenih na evidenciju Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje
Premda posljednjih godina (2008. - 2010.) na evidenciji nezaposlenih HZZ-a prevladavaju
žene, u posljednje dvije godine zabilježen je veći postotni porast nezaposlenosti kod
muškaraca. Žene se nalaze u opasnosti od dugotrajne nezaposlenosti češće nego muškarci,
uzrok čega je relativno manja fluktuacija nezaposlenosti kod žena. Prema podacima HZZ-a
za 2010. godinu, gotovo 50 % prijavljenih nezaposlenih žena tražilo je posao duže od godinu
dana. Najveći udio žena u ukupnom broju nezaposlenih osoba zabilježen je krajem 2010.
godine u sljedećim županijama: Splitsko-dalmatinskoj (57,9 %), Zadarskoj (57,1 %) i
Primorsko-goranskoj (59,3 %). Očito je riječ o županijama na obali, u kojima se nudi veći
broj sezonskih poslova u području usluga smještaja i ugostiteljstva.
Čini se da obrazovanje ne štiti žene od nezaposlenosti. Nezaposlene žene bile su 2010.
godine bolje obrazovane od nezaposlenih muškaraca. Gotovo 41 % prijavljenih nezaposlenih
žena imalo je barem četiri godine srednjoškolskog, odnosno više ili visoko obrazovanje, dok
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
24
se taj broj kod muškaraca kretao oko 30 %. Štoviše, najveći je porast u posljednje dvije
godine zabilježen kod nezaposlenih žena s višim i visokim obrazovanjem.
5.5.3.
Rezultati ispitivanja nezaposlenih
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
žena
prijavljenih
na
evidenciji
Ispitivanjem je obuhvaćeno 2945 žena koje su ispunile upitnike u službama HZZ-a širom
Hrvatske. Od 3517 podijeljenih upitnika ispunjeno je i predano njih 2982, 37 nije uzeto u
obzir, a 2945 je ocijenjeno valjanima. Uzorkom je tako obuhvaćeno 1,96 % prijavljenih
nezaposlenih žena, pri čemu je taj postotak među županijama varirao od 1,8 % do 2,4 %.
Dobna i obrazovna struktura uzorka otprilike odražava strukturu ukupne nezaposlene
populacije, uz varijaciju od 12 % do 0,1 % u dobnoj strukturi i nešto veće razlike u
obrazovnoj strukturi uzorka (najveća je razlika 25 % veći udio žena u uzorku s
četverogodišnjim strukovnim obrazovanjem i gimnazijom nego što je to slučaj u ukupnoj
populaciji žena).
5.5.3.1.
Opće osobine ispitanica – prijavljene nezaposlene žene
Dob i obrazovanje: Među ispitanicama je bilo 14,8 % žena od 15 do 24 godine starosti,
62,3 % žena od 25 do 49 godina starosti i 22,9 % žena preko 50 godina starosti. Velika
većina njih ima završenu srednju školu (64 %), dok ih 12 % ima visoko obrazovanje, a 24 %
osnovno obrazovanje. Najveći je broj najslabije obrazovanih žena u starijoj dobnoj skupini.
Broj žena s osnovnim ili nižim stupnjem obrazovanja povećava se s dobi, dok se broj onih s
visokim obrazovanjem s dobi smanjuje. Međutim, i u skupini od 25 do 49 godina može se
pronaći značajan broj nezaposlenih žena s visokim obrazovanjem, a može se očekivati da će
njihov udio biti velik i kod mlađih generacija žena.
Bračno stanje: Najveći broj ispitanica (62 %) čine udane žene, no i tu postoje razlike
između dobnih skupina. Tako je, na primjer, udano svega 17 % žena od 15 do 24 godine,
dok taj postotak kod onih preko 50 godina iznosi 78 %. Kod neudanih žena situacija je
obratna. Većina njih dolazi iz skupine od 15 do 24 godine, no ipak ima 20 % žena iz skupine
od 25 do 49 godina koje nisu udane, dok je neudanih žena iz skupine preko 50 godina svega
5 %. Čini se, isto tako, da je bračni status u negativnoj korelaciji sa stupnjem obrazovanja.
Dok je više od 70 % žena s osnovnim obrazovanjem udano, kao i 62 % žena sa srednjim
obrazovanjem, svega 46% nezaposlenih žena s visokim obrazovanjem je u braku. Brak
obično zahtijeva odvajanje značajnog vremena za obiteljske obaveze kao što su briga za
djecu i/ili starije osobe. Očekuje se da će udane žene imati različita radna iskustva od
neudanih žena, naprosto zato što su zbog obiteljskih u stanju posvećivati manje vremena
radnim obavezama.
Obiteljske obaveze: Manje od polovice žena u uzorku (41,9 %) ima djecu o kojoj brine, i
daljnjih 22 % brine o starijim osobama, dok 36 % ispitanica nema osoba koje o njima ovise.
Međutim, između ovih skupina postoji određeno preklapanje, budući da neke od žena koje
brinu o djeci u isto vrijeme brinu i o starijima. Svega 19,5 % žena ima djecu između 0 i 7
godina starosti, dok 26 % ima djecu između 7 i 15 godina starosti. Velika većina žena koje
imaju djecu ispod 7 godina starosti dolaze iz skupine od 25 do 49 godina, dok svega 14,1 %
žena iz skupine od 15 do 24 godine ima tu vrstu obaveze, što je u skladu s povećanjem dobi
sklapanja braka i dobivanja djece kod mladih ljudi. Kad je riječ o brizi o djeci, daleko najveća
odgovornost leži na ženama iz skupine od 25 do 48 godina, dok je briga za starije osobe
ravnomjernije podijeljena na njih i žene iz skupine preko 50 godina.
Trajanje nezaposlenosti: U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti kod žena viša nego kod
muškaraca. Krenemo li od najdužeg trajanja nezaposlenosti od 5 i više godina, možemo
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
25
vidjeti da u ovu skupinu spada 49,4 % žena preko 50 godina, kao i 30,1 % žena od 25 do 49
godina te svega 4,1 % žena od 15 do 24 godine. Žene iz najmlađe dobne skupine najčešće
imaju trajanje nezaposlenosti od 3 do 6 mjeseci (27,1 %), odnosno od 1 do 3 godine (26
%). Ukupno gledano, čak 58,1 % žena od 15 do 24 godine imaju trajanje nezaposlenosti
kraće od godinu dana. Na drugom kraju spektra, čak 79,2 % ispitanica iz skupine preko 50
godina nezaposleno je u razdoblju dužem od godinu dana. Nažalost, svega 36,6% žena iz
primarne dobne skupine od 25 do 49 godina ima trajanje nezaposlenosti do godinu dana, što
znači da ih je čak 62,4 % nezaposleno duže od jedne godine.
Možemo zaključiti da se dob nalazi u upravno proporcionalnom odnosu s očekivanim
trajanjem nezaposlenosti – što je osoba starija, to je vjerojatnije da će biti duže
nezaposlena. Mlade osobe imaju kraća razdoblja trajanja nezaposlenosti, što se može
pripisati njihovoj spremnosti da prihvate različite vrste poslova, dok starije osobe nisu tako
prilagodljive ili nisu prihvatljive poslodavcima. Dobne skupine pokazuju najveću sličnost
pogledamo li trajanje nezaposlenosti od 1 do 3 godine, što ukazuju da negdje u tom
razdoblju treba potražiti prosječno trajanje nezaposlenosti. U svim dobnim skupinama
najmanji je udio žena koje su nezaposlene u razdoblju od 3 do 5 godina.
Možemo vidjeti da nezaposlene žene starije od 50 godina čine 23 % ukupnog broja žena
prijavljenih na evidenciji nezaposlenih. Većina tih žena nezaposlena je duže od godinu dana,
za što treba potražiti razloge. Stupanj obrazovanja žena iz ove dobne skupine niži je od
prosjeka i ta činjenica može imati utjecaja na postojanje dugih razdoblja nezaposlenosti i
prisustva na evidenciji HZZ-a. Ono što više zabrinjava je položaj žena u dobi od 25 do 49
godina, budući da je čak 30,1 % njih nezaposleno duže od 5 godina.
Trajanje zaposlenosti prema dobi i stupnju obrazovanja: Jasno je da trajanje
zaposlenosti u bitnoj mjeri ovisi o životnoj dobi, pa mlađe generacije mogu imati tek
ograničen broj godina radnog iskustva. Tako najveći broj, odnosno 34,4 % ispitanica iz
mlađe dobne skupine ima manje od 6 mjeseci radnog iskustva, dok ih 51,1 % ima manje od
godinu dana radnog iskustva. Daljnjih 31,9 % ima 1 do 3 godine radnog iskustva, što znači
da 80 % ispitanica iz ove skupine ima manje od 3 godine radnog iskustva, premda su do
trenutka provođenja ispitivanja (siječanj 2011.), ovisno o godinama provedenim u
obrazovanju, mogle imati od 0 do 9 godina radnog iskustva.
Kod ispitanica iz sljedeće dobne skupine, onih od 25 do 49 godina, njih 55,3 % ima od 3 do
5 godina radnog iskustva, premda su dosad mogle imati od 10 do 34 godine radnog
iskustva. Ni to nije osobito ohrabrujući podatak.
Više od 3 godine radnog iskustva ima 80% ispitanica iz dobne skupine preko 50 godina, dok
ih 61,7 % ima više od 20 godina radnog iskustva.
Prijašnje radno iskustvo: Većina žena u uzorku ima neko radno iskustvo (89,2 %), no
nepostojanje prijašnjeg radnog iskustva najčešće je u dobnoj skupini od 15-24 godine, gdje
35 % mladih žena nema nikakvo takvo iskustvo. S druge strane, samo 3 % žena preko 60
godina nikada nije radilo.
Pogledamo li radno iskustvo onih žena koje su već radile, možemo vidjeti da tek 15 %
nezaposlenih žena ima manje od godinu dana radnog iskustva, dok 30,8 % ima 3-5 godina
iskustva, isti postotak ima 5-10 godina iskustva, a 19,5 % ima više od 20 godina iskustva.
Čini se da nema nikakve razlike između žena s djecom i onih bez djece u smislu radnog
iskustva, iako zbog obiteljskih obaveza može biti razlike u načinu na koji traže posao.
Disperzija po stupnjevima obrazovanja pokazuje da je većina žena s osnovnim obrazovanjem
(23 %) radila više od 20 godina, što je znatno više nego kod skupina s drugim stupnjevima
obrazovanja, tj. kod žena sa srednjim obrazovanjem (19 %) i onih s visokim obrazovanjem
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
26
(13 %). Pogledamo li, međutim, trajanje nezaposlenosti kod žena s osnovnim i nižim
stupnjem obrazovanja, vidjet ćemo da je njih 45 % nezaposleno preko 5 godina, odnosno da
ih je 73 % nezaposleno duže od godinu dana. S druge strane, i oko polovice žena s visokim
obrazovanjem ima trajanje nezaposlenosti duže od godinu dana. To ne čudi, budući da je
prosječno trajanje nezaposlenosti u Hrvatskoj duže od godinu dana, pa i oni najobrazovaniji
mogu biti nezaposleni duže od godinu dana.
Kakav je međusobni odnos zaposlenosti i nezaposlenosti?
U jednom od pitanja u upitniku od ispitanica se tražilo da zbroje trajanje svih svojih
dosadašnjih poslova kako bi dobile ukupan broj godina radnog iskustva. Taj je podatak onda
iskorišten za usporedbu s trajanjem nezaposlenosti.
Dobna skupina od 15 do 24 godine: Žene iz mlađe dobne skupine mogu imati od 0 do
10 godina aktivnosti na tržištu rada. Najveći dio ispitanica iz ove skupine (35,2 %) nema
nikakvo radno iskustvo. Većina ovih žena (54,9 %) su manje od godinu dana nezaposlene,
no ima i onih koje su duže nezaposlene - 22,2 % čeka prvi posao od 1 do 3 godine, a
daljnjih 17 % nije uspjelo pronaći posao duže od 3 godine. Možemo vidjeti, isto tako, da je
22,5 % nezaposlenih žena iz ove dobne skupine uspjelo prikupiti manje od jedne godine
radnog iskustva, dok one najuspješnije među njima s 3 do 5 godina radnog iskustva čine tek
20,7 % ove dobne skupine. To znači da od maksimalno 10 godina mogućeg radnog iskustva
najveći dio nezaposlenih žena iz ove dobne skupine nije uspio pronaći nikakav posao, dok je
većina ostalih uspjela prikupiti 1 do 5 godina radnog iskustva. Osobito zabrinjava trajanje
nezaposlenosti od preko godinu dana kod više od trećine mladih žena u svakoj od kategorija,
bez obzira na radno iskustvo.
Kratak pogled na stavove žena iz ove dobne skupine o razlozima njihova ulaska u dugu
nezaposlenost ukazuje na tri prevladavajuća mišljenja: 91 od 225 ispitanica (koje su
odabrale jedan ili više odgovora) drži da je potražnja za radom preniska; 38 od 225 misli da
razlog za to što nisu uspjele pronaći posao leži u činjenici da ne znaju prave ljude (što
pokazuje da otvoreni natječaji s jasnim kriterijima nisu uobičajena praksa); 38 od 225
smatra da je glavni razlog za to što nisu pronašle posao njihov nedostatak radnog iskustva
(iako su sve imale određeno radno iskustvo, ono očito nije bilo odgovarajuće za dobivanje
posla).
Međutim, postoje i neki osobni faktori koji su mogli utjecati na njihovu nezaposlenost. Na
primjer, 98 od 225 ispitanica ne bi bilo spremno zbog posla promijeniti mjesto stanovanja.
Glavni su navedeni razlozi za to obiteljske obaveze i veze obitelji sa sadašnjim mjestom
stanovanja. Većina ispitanica radila je na ugovore na određeno vrijeme, a samo 16% je
imalo ugovore na neodređeno vrijeme.
Učestalost kratkotrajnih poslova možda je posljedica potražnje na tržištu rada na određeno
vrijeme ili pak svjesnog izbora mladih žena s obzirom na njihovu nespremnost za selidbu i
obaveze koje imaju u kućanstvu. To znači da je njihov izbor sužen na potražnju na lokalnom
tržištu rada, a možda se radi i o nedostatku vještina kao posljedici obrazovnog sustava
neosjetljivog na potražnju na tržištu rada.
Dobna skupina od 25 do 49 godina: Kod žena iz ove dobne skupine povezanost sa
svijetom rada trebala bi biti najsnažnija. Najveći broj ispitanica (24,9 %) iz ove skupine ima
1 do 3 godine radnog iskustva, 17,8 % ima 5 do 10 godina radnog iskustva, a 15,9 % ima
10 do 20 godina radnog iskustva.
Kako žene iz ove dobne skupine potencijalno mogu imati od 10 do 35 godina radnog
iskustva, a 54 % njih ima tek od 1 do 10 godina radnog iskustva, čini se da su ispitanice
manje aktivne no što bi se to moglo očekivati od žena iz ove dobne skupine. Nadalje,
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
27
pogledamo li trajanje nezaposlenosti, vidjet ćemo je značajan dio žena s kratkim radnim
iskustvom nezaposlen duže od 5 godina. 51,8 % ispitanica iz skupine dugotrajno
nezaposlenih ima radno iskustvo od 1 do 5 godina, što znači da su radile manje vremena
nego što su nezaposlene. Na drugom kraju spektra, samo 34,7 % ispitanica koje su
nezaposlene kraće od godinu dana ima radno iskustvo od 1 do 5 godina, dok ih 49,3 % ima
radno iskustvo od preko 5 godina. Ovi podaci podupiru pretpostavku da snažnija povezanost
s tržištem rada u prošlosti povećava izglede za zaposlenost, odnosno smanjuje izglede za
nezaposlenost, što je i logično.
Poseban su slučaj žene bez ikakvog radnog iskustva. Njihov je udio u skupini ispitanica s
manje od godinu dana nezaposlenosti tek 2,8 %, što na prvi pogled nije logično, budući da
veliki broj mlađih žena završava studiranje u kasnim 20-tim godinama, pa se može očekivati
da imaju malo ili nimalo radnog iskustva i da su nezaposlene kraće vremensko razdoblje. No
zato postoji iznenađujućih 17 % žena koje su nezaposlene duže od 5 godina, a nisu nikada
prije radile!
Dobna skupina preko 50 godina: Već smo vidjeli da je 22,2 % svih nezaposlenih žena iz
uzorka starije od 50 godina. Posljednjim izmjenama mirovinskog zakonodavstva izmijenjeni
su i uvjeti umirovljenja nezaposlenih žena. Ranije su nezaposlene žene mogle otići u
mirovinu po stjecanju prvih uvjeta za rano umirovljenje, dok sada moraju zadovoljiti uvjete
godina starosti. Starosna granica umirovljenja danas se u Hrvatskoj svake godine pomiče za
6 mjeseci. To će svakako povećati opće trajanje nezaposlenosti, budući da je potražnja za
nezaposlenim osobama preko određene starosne dobi niska, pa je vrlo malo vjerojatno da će
se one uspjeti uključiti u radnu snagu bez posebnih aktivnih mjera zapošljavanja u smislu
pozitivne diskriminacije u korist osobito teško pogođenih skupina nezaposlenih.
Više od 80 % ispitanica iz ove dobne skupine čine žene s 10 godina radnog iskustva, a
većina ima i preko 20 godina radnog iskustva, premda bi zapravo potencijalno mogle imati i
više od 35 godina radnog iskustva.
Međutim, povezanost s tržištem rada žena sa značajnim radnim iskustvom u ovom trenutku
nije dobra, budući da je većina njih nezaposlena više od godinu dana, a više od pola je bez
posla duže od 3 godine. To jasno pokazuje da postoje prepreke s kojima se starije žene
suočavaju na tržištu rada i/ili možda su ekonomski aktivne u sivoj ekonomiji ili uključene u
brigu o djeci, starijim osobama ili drugim obiteljskim aktivnostima.
5.5.3.2.
Metode traženja posla
Kad usporedimo udio nezaposlenih žena koje su koristile pomoć HZZ-a pri traženju
prijašnjeg posla i sada, taj se postotak povećao s 20,9 % na 64,7 %, što predstavlja iznimno
visok porast od 300 %. Još je izraženija promjena u načinu traženja posla putem internetportala, gdje se postotak ispitanica koje koriste ovu metodu povećao s 4,9 % na 42,1 % (što
predstavlja porast od 859 %). Učestalost uobičajenih načina traženja posla, kao što su
pisanje molbi i izravno kontaktiranje poslodavca, donekle je smanjena, no ove metode i dalje
zauzimaju treće mjesto.
Među ostalim metodama traženja posla koje su ponuđene kao opcija najčešće je navedeno
samozapošljavanje, praćenje novinskih oglasa (što zapravo predstavlja nastavak odgovora
'slala sam molbe') i čekanje sezonskih poslova, što ukazuje da ispitanice imaju dogovorene
poslove u budućnosti itd.
Dobne razlike u metodama traženja posla pokazuju da se mlađe osobe više oslanjaju na
slanje molbi i mrežu svojih poznanstava, za razliku od starijih žena koje se više oslanjaju na
pomoć HZZ-a i osobno kontaktiranje poslodavaca. Kako što se može pretpostaviti, postotak
ispitanica koje su ranije koristile internet vrlo je nizak (1 %), no do trenutka provedbe
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
28
ispitivanja popeo se na 21 %. Kod mlađih žena ta je promjena još drastičnija, budući da je
svega 7 % ispitanica iz dobne skupine od 15 do 24 godine koristilo internet za pronalaženje
svog prvog posla, dok danas internet koristi 64 % žena iz ove dobne skupine. Zanimljivo da
su razlike između dobnih skupina koje se odnose na pronalaženje posla uz pomoć HZZ-a
uglavnom vrlo male. Danas usluge HZZ-a koristi 64 % ispitanica iz mlađe dobne skupine,
kao i 64 % onih iz skupine preko 50 godina, dok je ranije taj odnos bio 16 % naprama 23
%. Očito da sajmovi zapošljavanja, kao nova usluga kao nova usluga HZZ-a, dobivaju na
važnosti, premda više kod mlađih nego kod starijih žena.
Razlike zabilježene u metodama traženja posla povezane s dobi prisutne su i u slučaju
stupnja obrazovanja: dok su stare metode, poput slanja mobi, ostale na istoj razini,
najveći porast dogodio se kod traženja posla uz pomoć HZZ-a, putem interneta i preko
prijatelja i poznanika. Čini se da su žene s osnovnim i nižim obrazovanjem koristile različite
metode traženja posla gotovo jednako kao i ranije (uz iznimku privatnih agencija i sajmova
zapošljavanja), dok su se obrazovanije žene više oslanjale na pisanje molbi te mrežu
prijatelja i poznanika.
Čini se da dvije metode traženja posla u znatnoj mjeri ovise o trajanju nezaposlenosti.
Ispitanice koje su nezaposlene duže od 5 godina u većoj mjeri ovise o podršci HZZ-a u
traženju posla (34,7 %), dok te usluge koristi svega 22,7 % kratkotrajno nezaposlenih.
Druga se razlika odnosi na trajanje nezaposlenosti i korištenje interneta. Dok 21,1 %
kratkotrajno nezaposlenih koristi internet za traženje posla, ovu metodu koristi 12,4 %
dugotrajno nezaposlenih. Zanimljivo je primijetiti da je i dugotrajno i kratkotrajno
nezaposlenim ispitanicama pronalaženje posla preko prijatelja i poznanika jednako važno
kao i tradicionalna metoda slanja molbi.
Zadovoljstvo dugotrajno i kratkotrajno nezaposlenih žena uslugama koje im nudi HZZ, u
smislu razumijevanja njihovih potreba od strane savjetnika, prilično je veliko. 70 %
dugotrajno nezaposlenih (preko 5 godina) i 68,1 % kratkotrajno nezaposlenih žena (manje
od godinu dana) smatra da njihovi savjetnici dobro razumiju njihov položaj na tržištu rada.
5.5.3.3.
Razlozi nenalaženja posla
Izbor metoda traženja posla usko je povezan s navedenim razlozima nenalaženja posla.
Nezaposlene osobe obično koriste one metode traženja posla za koje očekuju da će na kraju
biti i uspješne. Kad to ne bude tako traže se drugi načini, koje je moguće smjestiti u skupinu
pitanja gdje su ispitanice navele svoje mišljenje o tome zašto nisu uspjele pronaći posao.
Navedeni su sljedeći razlozi za nenalaženje posla.
A. Niska potražnja za radom ili slabo plaćeni poslovi – 33 %
B. Nedostatak znanja i vještina povezanih s traženjem posla – 7 %
C. Nepostojanje važnih veza, mreža prijatelja – 17 %
D. Neodgovarajuće ili nepostojeće vještine, odnosno nedostatak radnog iskustva – 24 %
E. Osobni razlozi: zdravlje, dob, obrazovanje – 6 %
F. Udaljenost od posla – 5 %
G. Nedostatak službi za brigu o djeci/starim osobama, odnosno briga o obitelji – 8 %
H. Ostalo (između ostalog diskriminacija, eksploatacija, korupcija, čekanje umirovljenja,
pokretanje vlastitog posla), sve u vrlo malom postotku – 0 %.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
29
Najvažnija je skupina razloga koji ukazuju na to da je potražnja za radom preniska ili
neodgovarajuća. Drugi je najčešći razlog onaj pod točkom D, odnosno uvjerenost da znanja,
vještine ili radno iskustvo ne odgovaraju onome što se traži na tržištu rada, dok se treći
najčešći razlog odnosi na nepostojanje potrebnih veza, prijatelja, pripadnosti političkim
strankama i sl. Zanimljivo da je svega 8 % ispitanica navelo da su im obiteljske obaveze
prepreka pronalaženju posla, iako smo mogli vidjeti da 42 % nezaposlenih žena ima djecu, a
daljnjih 22 % brine o starijim osobama. To ukazuje na činjenicu da bi se, u slučaju da
postoji odgovarajuća potražnja za radom, te obaveze nekako riješile. Nizak postotak
ispitanica koje su navele da u ovom trenutku ne traže posao (zato što čekaju umirovljenje ili
sezonski posao, odnosno studiraju) manji je nego kod izravnog pitanja kojim se tražio
odgovor jesu li ispitanice aktivno uključene u traženje posla. Na ovo je pitanje čak 14,1 %
žena odgovorilo da nisu aktivno uključene u traženje posla.
Najveći broj nezaposlenih žena (53 %) imao je prije nezaposlenosti posao na određeno
vrijeme, dok je 36 % imalo stalni posao. U oba slučaja radilo se o poslovima na puno radno
vrijeme, a u vrlo malom postotku o poslovima u radnom vremenu kraćem od punog. Treća
najčešća vrsta posla bio je neprijavljeni rad (5 %) te rad uz različite tipove ugovora
(studentski ugovori, autorski honorari ili ugovori o djelu - oko 4%), dok je 2 % bilo
samozaposleno.
Žene iz mlađe dobne skupine imale su poslove na određeno vrijeme u više od 60 %
slučajeva, dok su žene preko 50 godina u 57 % slučajeva imale poslove na neodređeno
vrijeme. Mlađe žene, isto tako, češće od žena iz starijih dobnih skupina obavljaju
neprijavljene poslove, a spremnije su i na različite tipove ugovora o radu. U ovom slučaju
mlađe žene su te koje rade u najjeftinijoj vrsti radnog odnosa, odnosno preko studentskog
ugovora.
Iznenađuje da postotak žena iz primarne skupine 25-49 koje su radile preko ugovora na
neodređeno vrijeme iznosi svega 31,3 %, što je niže nego kod ukupne populacije zaposlenih
žena. Budući da većina žena traži sigurnost u poslu (vidi dolje), moramo zaključiti da se
poslovi na neodređeno vrijeme, koji su nekada bili sinonim za sigurnost, više ne mogu
smatrati takvima, odnosno da sigurnost treba potražiti u različitim oblicima sudjelovanja na
tržištu rada, što potvrđuju i dolje navedeni razlozi prestanka nezaposlenosti.
Zanimljivo je razmotriti i način kako stupanj obrazovanja utječe na vrstu ugovora o radu.
Kod žena s osnovnim i nižim obrazovanjem postoji najveća učestalost poslova na određeno
vrijeme. Poslovi na neodređeno vrijeme gotovo su jednako učestali kod žena s osnovnim i
srednjim obrazovanjem, dok su kod onih s visokim obrazovanjem nešto niži, 29,9 %. Kao što
je bio slučaj s tipom zaposlenja i dobi, žene s visokim obrazovanjem su u pravilu mlađe, što
smo mogli gore vidjeti, i više ih je među ispitanicama koje rade preko drugih vrsta ugovora.
Čini se da je postotak žena koje rade u neformalnoj ekonomiji relativno ravnomjerno
distribuiran po različitim stupnjevima obrazovanja.
Kod većine ispitanica posao je okončan odlukom poslodavca (47 %), kod daljnjih 40 %
nezaposlenih žena došlo je do isteka ugovora o radu (na određeno vrijeme i sezonskih), a
samo 8 % žena prekinule su zaposlenje vlastitom odlukom.
Kratka analiza drugih navedenih razloga pokazuje veliki udio žena koje su izgubile posao
zbog rata ili napuštanja ranijeg mjesta stanovanja iz drugih razloga. Većina tih drugih
razloga odnosi se na obiteljske obaveze, zdravstvene probleme, trudnoću, studiranje itd.
5.5.3.4.
Posljedice nezaposlenosti
Ispitanicama je postavljeno pitanje, što smatraju neposrednim posljedicama njihove
nezaposlenosti. 87,7 % ispitanih žena je odgovorilo da je neposredna posljedica
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
30
nezaposlenosti ekonomska ovisnost o drugima. Najčešće se radi o ovisnosti o partneru,
roditeljima, rođacima i socijalnoj pomoći.
Često je riječ o ekonomskoj ovisnosti iz više izvora. Tako je, na primjer, među 1413 žena
koje su izrazile ovisnost o partneru ima onih koje su u isto vrijeme ovisne i o roditeljima
(139), rođacima (41) i socijalnoj pomoći (9). Samo 28,6 % nezaposlenih žena je odgovorilo
da prima neku vrstu socijalne pomoći, i te žene u pravilu imaju manje potpore iz drugih
izvora, tj. svega 20 % njih je odgovorilo da dobivaju potporu od partnera ili roditelja.
Čak 39,6 % ispitanica iz skupine preko 50 godina su primateljice socijalne pomoći, a 75,8 %
njih se nalazi na evidenciji nezaposlenih duže od godinu dana (zapravo je 51,1 % njih na
evidenciji duže od 5 godina). Podatak o stupnju obrazovanja tih žena pokazuje da ih 43,8 %
ima osnovno obrazovanje, 49,4 % srednje obrazovanje i 4,5 % visoko obrazovanje.
Oko 23 % nezaposlenih žena iz skupine od 26 do 49 godina isto tako prima socijalnu pomoć,
dok samo 11,3 % onih iz mlađe skupine spada u tu kategoriju.
Još neke od posljedica nezaposlenosti koje su spomenute mogu se grupirati u 7 različitih
skupina:
• Psihološke posljedice (depresija nezadovoljstvo, bijes, razočaranje, letargija,
psihosomatski simptomi itd.);
• Ekonomske posljedice: financijska ovisnost
• Socijalne posljedice (izolacija, nedostatak komunikacije s drugim osobama,
isključenost);
• Strah za budućnost (mirovina, školovanje djece);
• Strah od gubitka vještina, radnog iskustva i mogućnosti razvoja karijere; i
• Pozitivne posljedice nezaposlenosti (provođenje više vremena s djecom, mogućnost
stjecanja obiteljske mirovine, više slobodnog vremena).
Tri su najčešće skupine posljedica koje ispitanice navode psihološke posljedice (32 %), strah
od gubitka vještina i mogućnosti razvoja karijere (23,7 %) i ekonomske posljedice (22,7 %).
5.5.3.5.
Očekivanja od svijeta rada
Ovo poglavlje započinjemo podatkom o tome da su žene kao najvažniju osobinu posla
istakle sigurnost, odnosno sigurnost radnog mjesta. Ta je činjenica iz perspektive
unapređenja položaja žena na tržištu rada prilično razočaravajuća, s obzirom na to da je tek
8,9 % žena kao najvažniji aspekt posla navelo razvoj karijere. Popis najvažnijih osobina,
dakle, započinje sa sigurnošću, nakon čega slijedi visina plaće i usklađenje poslovnog i
obiteljskog života. Takav pristup tržištu rada neće žene dovesti u konkurentniji položaj u
odnosu da druge, uspješnije skupine na tržištu rada.
Izbor organizacija u kojima bi žene željele raditi: u skladu s činjenicom da su na prvo mjesto
stavile sigurnost, većina žena navela je kao najpoželjnije zapošljavanje u javnom sektoru,
koje nudi predvidljive vrijednosti: visoki stupanj sigurnosti, prosječna, ali stabilna primanja,
vladavinu zakona u smislu poštivanja prava žena, majki/roditelja. Drugo najpoželjnije mjesto
zapošljavanja, male privatne tvrtke, predstavljaju svojevrsno iznenađenje, a razlog za takav
izbor možda je u očekivanim dobrim odnosima s kolegama u malim tvrtkama i mogućnosti za
održavanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života premda je poznato da je
sigurnost rada u takvim tvrtkama niska. Nisu daleko ni one ispitanice koje bi željele raditi u
velikim tvrtkama, dok je oko 13,1 % ispitanica navelo da bi željele pokrenuti vlastito
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
31
poduzeće. To i nije tako nizak postotak, s obzirom na to da je vrlo malo žena prije prijave na
evidenciju nezaposlenih bilo samozaposleno i da žene kao poduzetnice nisu zastupljene u
mjeri kao i muškarci. Indeks ukupne poduzetničke aktivnosti za Hrvatsku iznosi tek 8.5.
5.5.3.6.
Fleksibilnost u prihvaćanju drugog izbora posla
Već smo vidjeli koji su prioriteti nezaposlenih žena u izboru posla. Međutim, kako će javne
službe biti prisiljene smanjiti broj zaposlenih i povećati učinkovitost svog djelovanja, može se
očekivati da će se zapošljavanje u javnom sektoru u budućnosti smanjiti. Isto tako, i realni
sektor trenutno prolazi kroz recesiju, pa analitičari predviđaju vrlo spor oporavak na polju
zapošljavanja. Zato se može očekivati da broj novih radnih mjesta neće biti velik te da će
njihov izbor biti ograničen u smislu radnih uvjeta, plaće i drugoga. Stoga će zapošljivost
ovisiti o individualnoj fleksibilnosti u prihvaćanju drugog izbora posla.
Odgovori ispitanica pokazuju da oko 6,3 % nezaposlenih žena nije spremno prihvatiti onu
vrstu posla koja ne odgovara njihovim zahtjevima. Oko 43 % ispitanica je u potpunosti
fleksibilno i neće praviti nikakvu razliku između različitih vrsta posla koji im se nude. Dvije
daljnje skupine pokazuju određeni stupanj fleksibilnosti. Prvu od njih motivira plaća i te će
ispitanice prihvatiti svaki dobro plaćen posao, dok će one iz druge skupine prihvatiti samo
one poslove koji su povezani s njihovim zvanjem.
I ovdje ima dosta dodatnih odgovora, koji mogu pomoći u boljem razumijevanju potreba
nezaposlenih žena. Značajan broj žena (25 %) zabrinut je da iz zdravstvenih razloga neće
moći raditi u ponuđenim radnim uvjetima. Druge su (29,5 %) prilično probirljive u smislu
izbora zanimanja i zapravo spadaju u kategoriju onih koje su spremne prihvatiti samo one
poslove koji su povezani s njihovim zvanjem, treće (10,5 %) su osjetljive na redovitu isplatu
plaća, normalno radno vrijeme i posao bez rada u smjenama, a četvrte (5,3 %) traže fizički
manje zahtjevne poslove. Oko 11,6 % ispitanica iskazalo je želju za 'pristojnim' poslom, što
je u pravilu eufemizam za redovnu i pristojnu plaću, normalno radno vrijeme, posao u kojem
nema iskorištavanja itd. Tu je i mali postotak žena koje inzistiraju na poslu koji će im pružiti
veću mogućnost za postizanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života.
Fleksibilnost prema dobi i stupnju obrazovanja
Većina žena, bez obzir na dob, odgovorila je da su spremne prihvatiti bilo kakav posao.
Nešto su manje fleksibilne one žene koje bi prihvatile bilo kakav posao koji je povezan s
njihovim sadašnjim zvanjem. Mlađe žene, koje su stekle svoje kvalifikacije relativno
nedavno, nešto su sklonije potražiti posao u područjima gdje se te kvalifikacije mogu
iskoristiti. Od 14 do 20 posto ispitanica navode dobru plaću kao najvažniji razlog za
prihvaćanje posla. U ovom su segmentu starije žene najskromnije u svojim zahtjevima,
budući da bi samo 14 % ispitanica iz ove dobne skupine prihvatilo samo dobro plaćene
poslove. Istovremeno, žene iz ove dobne skupine gotovo u istom postotku nisu spremne
prihvatiti bilo kakav drugi posao od onog koji traže što znači, uzmemo li u obzir njihovu dob i
pretežno nizak stupanj obrazovanja, da ostaju praktički nezapošljive. Daljnja analiza
stvarnog ponašanja onih žena koje su odgovorile da bi bile spremne prihvatiti bilo kakav
posao pokazuje drugu stranu. Njih 5,7 % uopće aktivno ne traže posao, 8,8 % ih je odbilo
ponude za posao zato što su im bile neodgovarajuće, 6,7 % je odbilo poslove zbog niske
plaće, 10 % ne može raditi zato što nema službi koje bi brinule o njihovoj djeci i daljnjih 2,9
% ima obaveze brige o starijim osobama. Sve u svemu, ukupno više od trećine žena koje su
odgovorile da su spremne prihvatiti bilo kakav posao uopće ne bi mogle ili htjele raditi.
Žene s nižim stupnjem obrazovanja u pravilu su spremnije prihvatiti bilo kakav posao, dok su
žene s visokim obrazovanjem najmanje sklone to učiniti. Što se tiče plaće kao faktora u
prihvaćanju posla, tu različit stupanj obrazovanja ispitanica ima relativno malu ulogu, budući
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
32
da je svega 17 do 19 posto njih odgovorilo da bi bile spremne prihvatiti samo dobro plaćene
poslove. Karakterističan je slučaj starijih žena kod kojih bi 53 % bilo spremno prihvatiti samo
one poslove koji su povezani s njihovim zanimanjem, što ukazuje na nedostatak volje za
prekvalifikacijom i stjecanjem neophodnih vještina. Zanimljivo je da, iako su žene s
osnovnim ili nižim obrazovanjem iskazale veću spremnost za prihvaćanje bilo kojeg posla (53
% u odnosu na 28 %, odnosno 44 % kod drugih obrazovnih skupina), kod njih je zabilježen
i najveći postotak (11 %) onih koje nisu pokazale nikakvu fleksibilnost u prihvaćanju bilo
kojeg drugog posla osim onoga koji žele.
5.5.3.7.
Fleksibilnost u smislu putovanja na posao
Putovanje na posao u većini zemalja nije uključeno u plaćeno radno vrijeme. Takav je slučaj
i u Hrvatskoj, iako poslodavci često pokrivaju troškove samog putovanja. U Zakonu o
zapošljavanju i naknadama za nezaposlene iz 2003. godine postoji članak kojim se navodi da
je osoba dužna prihvatiti posao do kojega se javnim prijevozom putuje manje od sat
vremena, odnosno posao koji nije udaljen više od 50 kilometara. Iako je 36,7 % ispitanica
odgovorilo da im vrijeme putovanja nije važno te da bi prihvatile svaki posao bez obzira na
udaljenost, detaljnija analiza otkriva da ih je oko 6 % kao jedan od razloga za neuspjeh u
pronalaženju posla navelo udaljenost od kuće do posla. Zato takve odgovore treba uzeti s
određenom dozom rezerve.
Preko 68 % ispitanica navelo je da bi za putovanje na posao koristile javni prijevoz, dok bi
32 % koristilo vlastiti prijevoz. Žene u ispitivanju ne samo što daju prednost javnom
prijevozu nego su, u slučaju da je on na raspolaganju, spremne do posla putovati duže.
Najduže vrijeme koje bi ispitanice bile spremne odvojiti za putovanje javnim prijevozom je 1
do 1,5 sat, dok bi većina žena javnim prijevozom najradije putovala 30 minuta do 1 sat.
Manje od 10 % žena bilo bi spremno koristiti javni prijevoz od kuće do posla u trajanju od
1,5 do 2 sata, dok bi 9,7 % žena iz ove kategorije bilo spremno putovati na posao duže od 2
sata.
Znatno manji broj žena koje su izabrale vlastiti prijevoz spremno je putovati na posao duže
od 1.5 ili 2 sata, dok tek mali postotak žena insistira na trajanju putovanja do 30 minuta.
Ovi odgovori ukazuju na značajnu fleksibilnost kod nezaposlenih žena u smislu putovanja na
posao, premda to ne mora značiti da bi ta fleksibilnost postojala i u slučaju stvarnih ponuda
za posao koji bi zahtijevao dugo putovanje. Razlika između dobnih skupina ispitanica ovdje
nije značajna.
5.5.3.8.
Spremnost na promjenu mjesta stanovanja zbog posla
Prostorna mobilnost u Hrvatskoj je relativno niska pa je katkad teško popuniti prazna radna
mjesta iako u drugim županijama ima osoba s odgovarajućim kvalifikacijama. Najčešće je
riječ o kretanju iz manje razvijenih županija u regionalna središta, a osobito u glavni grad
Zagreb. Odluka o selidbi nije laka, s obzirom na to da prekidanje veza s porodicom i mrežom
prijatelja i poznanika može imati znatno veće financijske i socijalne posljedice nego što je to
moguće kompenzirati pronalaženjem posla u drugom dijelu zemlje.
Oko 23,3 % ispitanica izrazilo je spremnost na promjenu mjesta stanovanja radi
pronalaženja posla. Spremnost na selidbu izrazilo je 47,4 % žena iz mlađe dobne skupine,
samo 22,1 % žena iz skupine od 25 do 49 godina i 11 % žena iz skupine preko 50 godina.
Čini se, dakle, da su mlađe žene znatno otvorenije prema prostornoj mobilnosti od žena iz
primarne i starije dobne skupine.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
33
Isto tako, visok je i utjecaj obrazovanja na spremnost na promjenu mjesta stanovanja. Čak
59,6 % žena s visokim obrazovanjem izrazilo je spremnost da se presele, dok bi to uradilo
tek 12,9 % žena s osnovnim ili nižim obrazovanjem.
Navedeni su sljedeći razlozi protiv promjene mjesta stanovanja:
•
Obiteljski razlozi (briga o djeci i starijima, zdravstveno stanje člana obitelji, suprug bi
izgubio vlastiti posao, djeca idu u školu u sadašnjem mjestu stanovanja) – 76 %;
•
Financijski razlozi (unajmljivanje stana je preskupo, jeftinije je živjeti u vlastitoj kući,
plaće su premale, izgubila bih dječji doplatak) - 7.9 %;
•
Ne želim se seliti (i ovdje ima poslova, djeca bi se morala navikavati na novu sredinu,
volim svoj grad, ovdje studiram, ovdje imam poljoprivredno gospodarstvo itd.) -6 %;
•
Zdravstveni i drugi osobni razlozi (bolest roditelja, djeteta, supruga, strah od
promjene mjesta stanovanja itd.) - 7.9 %; i
•
Drugi razlozi (stalno se selim, već sam se selila, dosta mi je seljakanja) -2.2 %.
Jasno je da obiteljski razlozi predstavljaju najveću prepreku preseljenju, dok svi ostali razlozi
imaju gotovo jednaku važnost, što donekle iznenađuje. 6 % ispitanica jednostavno se ne želi
seliti, a financijski i zdravstveni razlozi bilježe jednak postotak. Ne iznenađuje činjenica da su
mlađe žene bez obiteljskih obaveza znatno mobilnije od udanih, što se može zaključiti na
temelju usporedbe s bračnim statusom. Možemo vidjeti da je među ispitanicama koje nisu
spremne na promjenu mjesta stanovanja samo 14,9 % neudanih i čak 76,7 % udanih žena.
5.5.3.9.
Prihvaćanje posla prema tipu zaposlenja
Nezaposlenim je ženama najinteresantniji bio rad od kuće, osobito onima iz dobne skupine
25-49 (65,2 %). Na drugom je mjestu kod ispitanica bio privremeni posao, nakon čega
slijede javni radovi i na kraju redovno zaposlenje. Taj podatak iznenađuje, budući da su žene
na drugom mjestu u upitniku istakle da žele sigurne i dobro plaćene poslove, po mogućnosti
u javnom sektoru. Međutim, kad im se ponude određene vrste poslova, žene postaju
'realnije' i odabiru one poslove koji više odgovaraju realnosti umjesto onih koje priželjkuju.
Ipak, činjenica da je svega 757 žena odabralo opciju traženja redovnog zaposlenja pokazuje
da ispitanice imaju niska očekivanja.
Kada pogledamo ostale odgovore, možemo vidjeti da je najveći broj žena odabrao
kombinaciju javnih radova, rada od kuće i privremenog zaposlenja. Mali broj ispitanica
odabrao je svih pet ponuđenih opcija, iako se neke od njih u biti isključuju. Tako se, recimo,
teško može očekivati da će netko tko traži redovno zaposlenje biti zadovoljan volontiranjem.
Što se tiče razlika prema stupnju obrazovanja, možemo vidjeti da je vrlo malo žena s visokim
obrazovanjem (6,9 %) spremno prihvatiti posao u javnim radovima, dok bi, što je neobično,
samo 12 % žena s visokim obrazovanjem bilo spremno prihvatiti samo redovno zaposlenje.
Jedan je od razloga zašto su ispitanice dale ovakve odgovore možda i u činjenici da se ne
radi o tipovima zaposlenja kakve očekuju da će pronaći na tržištu rada, već o poslovima na
sekundarnom tržištu rada, gdje one nemaju mnogo iskustva. Dobiveni odgovori mogu se
interpretirati na način da je iskazan značajan interes za 'neredovan' rad, što bi moglo
poslužiti kao osnova za kreiranje novih politika zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih žena.
Iz dobivenih odgovora može se iščitati interes za rad od kuće, što može imati osobito
zanimljive konotacije.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
34
5.5.3.10. Podrška HZZ-a
HZZ je jedna od najvažnijih institucija za provedbu mjera aktivne politike zapošljavanja u
Hrvatskoj. Sustav rane identifikacije i kategorizacije nezaposlenih predstavlja jedan od
glavnih kanala za prepoznavanje potencijalnih korisnika mjera aktivne politike zapošljavanja.
Korištenjem
instrumenata
poput
razgovora,
akcijskih
planova
zapošljavanja,
osposobljavanja, prekvalifikacije i drugih oblika podrške prati se aktivnost nezaposlenih
osoba i svakih se šest mjeseci rade izmjene plana zapošljavanja. Na taj način prepoznaju se
ciljne skupine kojima treba pružiti podršku u pronalaženju posla i usmjeriti ih prema
programima aktivne politike zapošljavanja.
Iako bi se moglo očekivati da žene s kraćim trajanjem nezaposlenosti možda nisu zadovoljne
koliko su njihovi savjetnici upoznati s njihovom situacijom, podaci ne pokazuju veća
odstupanja u smislu trajanja nezaposlenosti. Čini se da zapravo žene s dužim trajanjem
nezaposlenosti misle da savjetnici nisu upoznati s njihovom situacijom, budući da to navodi
njih 8,3 %, u usporedbi s 5,2 % žena koje su nezaposlene kraće od 3 mjeseca. I pogled na
razlike u mišljenju prema dobi i stupnju obrazovanja ukazuje na opću sliku, osim činjenice da
natprosječno visok udio žena s visokim obrazovanjem (16 % u odnosu na prosjek od 7 %)
nije zadovoljan načinom na koji savjetnici razumiju njihovu situaciju17. Ta činjenica možda
ukazuje na različita očekivanja koja različite skupine nezaposlenih žena imaju od HZZ-a.
Obrazovanije nezaposlene žene imaju veća očekivanja, što se možda odražava i u ocjenama
koje daju svojim savjetnicima.
Većina žena je navela da bi željele imati više informacija o dostupnim poslovima i
potencijalnim poslodavcima, a drugo najvažnije očekivanje odnosi se na dobivanje više
informacija od HZZ-a nego što je to sada slučaj. Podijelimo li očekivanja u 4 skupine, tj.
zahtjeve za informacijama, financiranjem, stjecanjem vještina i personaliziranim pristupom,
možemo vidjeti sljedeću podjelu prema trajanju nezaposlenosti.
Budući da je na ovo pitanje bilo nekoliko odgovora pa nije lako izravno prikazati rezultate
prema trajanju nezaposlenosti, možemo razmotriti različita očekivanja i vidjeti koliki je
postotak ispitanica iz određene skupine odabrao koji od pristupa. Očekivanja su prikazana po
učestalosti odgovora pa možemo vidjeti da su najvažnije informacije koje žene očekuju od
HZZ-a one o slobodnim radnim mjestima i poslodavcima, s 1417 odgovora. Najveći broj ovih
žena nezaposlen je duže od 5 godina (26 %), nakon čega slijede one koje su nezaposlene
od 1 do 3 godine. Ukupno je 57,9 % žena koje su dugotrajno nezaposlene, odnosno onih
nezaposlenih duže od godinu dana, odgovorilo da im je to najvažniji oblik podrške HZZ-a.
Oko 40 % ovih žena čine ispitanice s kraćim trajanjem nezaposlenosti, što se poklapa s
prethodnim pitanjem o načinima traženja posla, kod kojeg je bilo jasno da dugotrajno
nezaposlene žene kod traženja posla više ovise o podršci HZZ-a.
Potrebu za dobivanjem više informacija od HZZ-a izrazila je 771 ispitanica. Što se tiče
podjele prema trajanju nezaposlenosti, i ovdje prevladavaju dugotrajno nezaposlene žene.
Zanimljivo da su dva tipa podrške, pomoć u pronalaženju programa obuke i financiranja
programa obuke, prilično traženi, a da su pomoć u traženju posla putem interneta, odnosno
razvoj vještina vođenja intervjua, tražile svega 284, odnosno 334 ispitanice.
S obzirom na to da su mnoge ispitanice kao razlog za nespremnost na promjenu mjesta
stanovanja, odnosno za rad od kuće, navele veliku važnost koju pridaju obiteljskim
obavezama, iznenađujuće je da je zabilježeno najmanje odgovora kod pitanja o pružanju
pomoći u pronalaženju usluga za brigu o djeci. Isto tako, ispitanice koje su navele rad od
17
Za detaljnije podatke vidi Statistički izvještaj u prilogu. Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
35
kuće nisu izrazile želju za samozapošljavanjem, jer da jesu, više njih bi tražilo financiranje
samozapošljavanja ili barem više informacija o poduzetništvu. Stoga se čini da su na umu
imale poslove koje bi obavljale od kuće kao zaposlenice.
5.5.3.11. Očekivanja nezaposlenih u smislu stjecanja vještina i preporuke za
budućnost
Odgovori ispitanica na pitanje o potrebama stjecanja novih vještina pokazuju da se najviše
traže vještine rada na računalu. Tu je potrebu kao prvu istaklo više od 1416 nezaposlenih
žena u ispitivanju. Nakon toga slijedi potreba za poboljšanjem vještina povezanih s
postojećim zvanjem (1166 odgovora) i potreba za stjecanjem novih kvalifikacija (939
odgovora). Univerzalna važnost pridaje se i poznavanju stranih jezika, gdje je na prvom
mjestu engleski, na drugom njemački i na trećem, kao znatno manje važan, talijanski jezik.
Od 8 ponuđenih tipova vještina povezanih s traženjem posla ispitanice su najveću važnost
pridale vještinama pronalaženja slobodnih radnih mjesta. Svi ostali tipovi vještina imaju vrlo
slične odgovore i nijedan od njih se svojom učestalošću ne ističe, osim činjenice da je
najmanje interesa iskazano za razvoj vještina povezanih s razgovorom za posao. Ispitanice iz
mlađe dobne skupine više zanima kako sastaviti životopis (25 % žena iz mlađe i samo 16 %
onih iz druge dvije dobne skupine), napisati molbu za posao (28 % žena iz mlađe i samo 10
% onih iz starije dobne skupine), planirati karijeru (23 % žena iz mlađe i 12 % iz druge dvije
dobne skupine) i razviti vještine traženja posla putem interneta (20 % žena iz mlađe dobne
skupine u odnosu na prosjek od 15 %). Što se tiče stupnja obrazovanja, ispitanice s visokim
obrazovanjem zanima planiranje karijere (22 % u odnosu na prosjek od 12 %) i poznavanje
zakonodavstva (27 % u odnosu na prosjek od 12 %). Ispitanice sa srednjim obrazovanjem
najviše su zanimanja iskazale za vještine traženja posla (40 % u odnosu na prosjek od 36
%), vještine sastavljanja životopisa (18 % u odnosu na prosjek od 16 %) i vještine pisanja
molbi (20 % u odnosu na prosjek od 19 %). Ove razlike pokazuju da se potrebe za
vještinama razlikuju prema dobi i stupnju obrazovanja i da usluge podrške HZZ-a treba
prilagoditi tim različitim potrebama.
Važnost stjecanja osnovnih vještina povezanih s osobnim razvojem iznimno je velika.
Ispitanice su istakle izgradnju samopouzdanja kao najvažniju vještinu za poboljšanje svog
položaja na tržištu rada. To se s obzirom na trajanje nezaposlenosti kod većine žena u
uzorku moglo i očekivati.
Ispitanicama iz mlađe dobne skupine važniji su motivacija i određivanje ciljeva (37 %), javni
nastup (21 %) i komunikacijske vještine (40 %), dok je onima iz primarne dobne skupine
važnije stjecanje samopouzdanja i upravljanje vremenom. Žene iz starije dobne skupine
iskazale su osobito malen interes za timski rad, javni nastup i upravljanje vremenom, i
općenito pokazuju ispodprosječno zanimanje za osobni razvoj u odnosu na druge dvije
skupine.
Zanimljivo je pogledati kako dugotrajna nezaposlenost utječe na percepciju potrebe za
osobnim razvojem. Najizraženiju potrebu za poboljšanjem svog položaja na tržištu rada kroz
osobni razvoj iskazale su žene koje su nezaposlene duže od 5 godina. Na polju motivacije za
rad i izgradnje samopouzdanja one čine oko trećinu svih odgovora. Oko 25 % dugotrajno
nezaposlenih žena iskazale su veće zanimanje za razvoj vještina timskog rada, upravljanja
vremenom te komunikacijskih vještina. Sličan interes iskazale su i žene koje su nezaposlene
od 1 do 3 godine, dok ispitanice s kraćim trajanjem nezaposlenosti pokazuju više zanimanja
za vještine timskog rada, upravljanja vremenom i javnog nastupa.
Poduzetničke vještine nedvojbeno su pokazale svoju važnost, ne samo za žene koje žele
postati poduzetnice, nego i za sve osobe koje traže novi posao i nove mogućnosti na tržištu
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
36
rada. Ispitanice su iskazale najviše zanimanja za vještine prepoznavanja prilika (20 %).
Uzmemo li taj postotak kao prosjek čitave populacije, možemo vidjeti da žene iz mlađe
dobne skupine iskazuju iznadprosječan interes ne samo za ovu vještinu, nego i za sve druge
ponuđene tipove poduzetničkih vještina. Žene iz mlađe dobne skupine iskazale su najviše
zanimanja za razvoj poslovne ideje (18 % u odnosu na samo 10 % kod drugih dviju
skupina). Žene iz starije dobne skupine općenito su iskazale ispodprosječan interes za
poduzetničke vještine, a posebno za poslovne financije (3 %), poslovno planiranje (4 %) i
marketing (5 %). To je možda posljedica pogrešne pretpostavke da je riječ o vještinama
koje su potrebne isključivo osobama koje pokreću vlastiti posao. Kako one nemaju namjere
za samozapošljavanje, ovim vještinama su dale tako niske ocjene.
5.5.3.12. Mogućnosti u lokalnoj sredini
Upoznatost s mogućnostima koje se ženama pružaju na lokalnoj i regionalnoj razini ne samo
što povećava vjerojatnost pronalaženja posla, nego pomaže i u rješavanju drugih problema s
kojima se žene susreću u vezi s brigom o djeci i starijim osobama.
Samo 9,5 % ispitanica odgovorilo je da su upoznate s dodatnim uslugama ili mogućnostima.
Žene iz mlađe dobne skupine još su lošije informirane, budući da ih je svega 6,7 % pozitivno
odgovorilo na to pitanje. Ispitanice koje su svjesne da osim HZZ-a ima i drugih institucija
gdje mogu dobiti informacije o tržištu rada, samozapošljavanju i drugome najčešće znaju za
postojanje nevladinih organizacija (46 %) i županijskih programa (19 %), dok ih svega 14 %
zna za programe za žene koje provode regionalne razvojne agencije i jedinice lokalne
samouprave. 6 % ispitanica spomenulo je privatne agencije za zapošljavanje, centre za
socijalnu skrb, web-portal 'Moj posao' te Hrvatske gospodarsku komoru i druge državne
institucije.
Razlike prema dobi pokazuju da su žene iz mlađe dobne skupine bolje upoznate s nevladinim
organizacijama i županijskim programima, a slabije s ulogom regionalnih razvojnih agencija i
jedinica lokalne samouprave u pružanju podrške ženama. S druge strane, žene iz starije
dobne skupine bolje su upoznate s programima lokalne samouprave, a slabije s onima
drugih institucija.
Utjecaj obrazovanja na upoznatost s radom institucija je značajan. Žene s visokim
obrazovanjem iznadprosječno su informirane o svim opcijama osim županijskih programa za
žene, o kojima su najslabije informirane (10 %). S druge strane, žene s osnovnim i nižim
obrazovanjem prilično su dobro informirane o radu nevladinih organizacija koje se bave
ženama, a slabije o regionalnim razvojnim agencijama i lokalnoj samoupravi. Svega 73 žene
iz čitavog uzorka sudjelovale su u nekim od ovih programa. Izraženo relativnim brojevima,
riječ je o 3,2 % žena iz primarne, 1% žena iz mlađe i 1,6 % žena iz starije dobne skupine.
Nadalje, 1,2 % žena s osnovnim, 2,2 % žena sa srednjim i 5,8 % žena s visokim
obrazovanjem je navelo da su sudjelovale u nekima od ovih programa.
5.6.
Neaktivne žene u evidenciji nezaposlenih
Na evidenciji nezaposlenih ima nešto više od 40 tisuća prijavljenih žena koje zbog određenih
razloga aktivno ne traže posao.
Više od polovice žena u ispitivanju koje ne traže posao starije su od 45 godina. Kao razlog
netraženja posla te žene najčešće navode osobne ili obiteljske razloge. Na drugom je mjestu
uvjerenost da za njih nema poslova na tržištu rada, što pokazuje da na ovu skupinu
nezaposlenih snažno djeluje efekt obeshrabrenog radnika. Ostali navedeni razlozi netraženja
posla povezani su s time da ispitanice misle da nemaju odgovarajuća znanja i vještine ili da
ne znaju kako potražiti posao. Oba ova pitanja povezana su s mjerama aktivacije koje bi se
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
37
mogle uvesti s ciljem povećanja zapošljivosti tih žena kroz razvoj vještina i uputa o
djelotvornijem traženju posla.
Treći je najvažniji razlog netraženja posla briga o djeci ili starijim osobama u kućanstvu, što
navodi 17 % ispitanica, i to, ponajprije, žene između 25 i 34 godine starosti. Jedan je od
najčešćih odgovora koje navode žene iz starije dobne skupine bolest, što treba detaljnije
istražiti da bi se otkrilo koliko su te bolesti prolazne ili stalne i na koji način djeluju na
njihovu radnu sposobnost.
5.7.
Ostale osjetljive skupine
5.7.1.
Žene iz ruralnih područja
Žene iz ruralnih područja ne čine homogenu skupinu. One imaju različite uloge i zanimanja,
vrste zaposlenja, aktivnosti u zajednici, kao i različite potrebe i interese ovisno o dobnoj
skupini, te veličini i sastavu obitelji. Međutim, sve te žene imaju višestruke uloge i često
'najduži' radni dan, budući da imaju važnu ulogu u ekonomiji i održavanju seoskih
kućanstava.
Postoji nekoliko prepreka s kojima se žene iz ruralnih područja suočavaju i koje ih
sprečavaju da se potpunije uključe u zajednice u kojima žive. Istraživanje pod nazivom
'Doprinos žena ruralnom razvoju u Hrvatskoj' provedeno 2009. godine ukazalo je na sljedeće
probleme ruralnih sredina:
• U kućanskim poslovima nema gotovo nikakve podjele obaveza između spolova – riječ je
o strogo ženskom zadatku;
•
•
•
•
Nema kvalitetnih usluga brige o djeci i starijim osobama;
Nedostaju kvalitetne usluge podrške (za samozapošljavanje, poduzetništvo);
Nepostojanje pouzdane prometne mreže; i
Praktično nepostojanje aktivnosti za zabavu/slobodno vrijeme i usluga interneta.
Žene iz ruralnih sredina nalaze se u posebno teškom položaju, jer često moraju obavljati
poslove vezane uz kućanstvo (kućanski poslovi, briga o djeci i starijim osobama), kao i
'krpati' kućni budžet, što im najčešće ostavlja malo vremena za išta drugo (npr. pokretanje
vlastitog poduzeća, putovanje, uživanje u aktivnostima za slobodno vrijeme i pristup
informacijama putem interneta).
Osim toga, njihove su mogućnosti zapošljavanja ograničene nedostatkom odgovarajućih
obrazovnih kvalifikacija. Još je jedan problem u tome da su često bez pristupa internetu te
ne mogu doći do informacija koje bi im bile korisne.
U svakom slučaju, u ruralnim područjima programi za obrazovanje odraslih nisu dovoljno
razvijeni, a nezaposlenima su na raspolaganju slabije mogućnosti za dodatnu obuku i
obrazovanje. Osim ograničenog pristupa izvorima financiranja, manjka iskustva i kontakta s
mrežama za podršku, žene inhibiraju i prevladavajuće društvene norme te ih marginaliziraju
vrijednosti dominantne ruralne kulture.
5.7.2.
Romkinje
Povijesno govoreći, Romi u Hrvatskoj predstavljaju autohtonu nacionalnu manjinu sa
specifičnom tradicijom i zasebnim kulturnim identitetom. Broj Roma iz godine u godinu se
povećava, pa ih je prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj živjelo 9463, odnosno 0,21 %
ukupnog hrvatskog stanovništva. Neslužbene procjene, međutim, navode brojke između 30 i
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
38
60 tisuća18. Iako Romi žive na području svih županija, najviše ih ima u Međimurskoj županiji,
gdje je njih 2,887 činilo 2,4% ukupnog županijskog stanovništva19. Unutar same romske
populacije žene sudjeluju s 49,5 %, a muškarci s 50,5 %.
Istraživanje potreba i očekivanja te mogućnosti na tržištu rada nezaposlenih Romkinja, koje
je u sječnju 2011. među 152 romske ispitanice provela područna služba HZZ-a u
Zagrebačkoj županiji20, pokazuje svu težinu situacije u kojoj se one nalaze.
Tipična Romkinja u istraživanju starosti je od 15 do 32 godine (51,9 %), rođena je i odrasla
u Zagrebu (65,1 %), udana (47,4 %) i ima djecu (76,9 %). Među njima je najviše onih s
troje ili četvero djece (36,7 %). Gotovo 77 % ispitanica prima socijalnu pomoć, a za 57,2 %
njih to je i glavni izvor prihoda. Usporedimo li troškove života s iznosom socijalne pomoći
koji primaju, jasno je da on nije dovoljan ni za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Zbog
toga za svaku četvrtu ispitanicu povremeno prikupljanje otpada predstavlja drugi izvor
prihoda.
Iako je obrazovanje važan element konkurentnosti i zapošljivosti na tržištu rada, razina
obrazovanja Romkinja uključenih u ispitivanje izuzetno je niska. Većina njih (65,8 %) nije
završila ni osnovnu školu, 25 % ima završenu osnovnu školu, 7 ima završenu srednju školu,
a samo jedna visoko obrazovanje. Ova činjenica ukazuje na nužnost promjene svijesti kod
Romkinja o važnosti obrazovanja i pronalaženja načina za uključenje u obrazovne aktivnosti.
Većina ispitanica (68,7 %) nema nikakvo radno iskustvo, a i kod ostalih je radno iskustvo
kraće od godinu dana najčešći odgovor. Romkinje koje imaju radno iskustvo najčešće su ga
stekle obavljajući jednostavna zanimanja kao što su: čistačica, prodavačica, fizička radnica u
proizvodnji, konobarica, frizerka, skupljačica sekundarnih sirovina, pralja i sl.
Većina (89 %) nezaposlenih Romkinja je na evidenciji HZZ-a duže od godinu dana, a 72 %
je na evidenciji duže od 5 godina. Detaljnija analiza pokazuje da je jedan od razloga
nenalaženja posla njihova pasivnost. U posljednjih šest mjeseci njih 82 % nijednom nije
konkuriralo za posao.
U rješavanju siromaštva i svakodnevnih problema one očekuju pomoć od Grada Zagreba (66
%), Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (64 %) i centra za socijalnu skrb (63,1 %). Svega 15
% ispitanica očekuje podršku i pomoć u rješavanju problema od svoje obitelji, a niti jedna
nije navela da bi joj prijatelji mogli biti izvor pomoći. Također, visok postotak (36,8 %)
ispitanica očekuje pomoć od romskih organizacija, što ukazuje da njihove aktivnosti u
romskoj zajednici imaju određenog uspjeha.
Možemo zaključiti da je u slučaju Romkinja diskriminacija višestruka pojava koja se očituje
kako na nacionalnoj, tako i na rodnoj osnovi. Živeći kao manjina s vrlo različitom kulturom i
životnim navikama od većinske populacije, Romi su predmet negativne percepcije i
predrasuda dijela neromske populacije. Osim toga, položaj Romkinja dodatno opterećuju
specifičnosti romske kulture zasnovane na tradicionalno strogo podijeljenim ulogama u
zajednici koje mogu biti ugrožavajuće za razvoj ličnosti romskih djevojčica i žena. Ovo
osobito vrijedi za neke romske zajednice koje se zbog svoje povijesne i kulturne pozadine
18
Neslužbene procjene bilježe 30 do 60 tisuća Roma; izvor: Štambuk M. Kako žive Hrvatski Romi/How do Croatian Roma live, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2005., str. 206 19
Štambuk M. Kako žive Hrvatski Romi/How do Croatian Roma live, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2005., str. 38/39 20
Halić M., Anketa Romkinja u cilju ispitivanja mogućnosti za uključivanje na tržište rada, projekt “Bolja perspektiva za Romkinje na tržištu rada” Zagreb, siječanj 2011. Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
39
strogo pridržavaju tradicionalnih običaja. Najznačajniji aspekt položaja žena u nekoliko
romskih zajednica odnosi se na njihov neravnopravan položaj u obitelji. Tradicionalno je
romska obitelj izrazito patrijarhalna: žena ima podređen položaj i postoji jasna podjela na
muške i ženske poslove. Tradicionalno muškarac zarađuje za obitelj i on je predstavnik
obitelji izvan kuće, dok se uloga žene uglavnom svodi na obavljanje kućanskih poslova i
brigu o obitelji, kao i prenošenje tradicionalne romske kulture i tradicionalnih vrijednosti na
novu generaciju. Djevojčice u dobi od 11 godina preuzimaju ulogu odraslih žena i od njih se
očekuje da se udaju mlade i u dugom bračnom životu rode mnogo djece. Ove tradicionalne
kućanske i obiteljske obaveze sprečavaju Romkinje da pristupe redovnom tržištu rada i
postaju otežavajući faktor za usklađivanje poslovnog i obiteljskog života. Posebno je akutan
problem samohranih majki, udovica ili žena koje su pobjegle od obiteljskog nasilja, koje bez
sigurnog posla nastoje osigurati ekonomsku sigurnost svoga kućanstva.
5.8.
Istraživanje nevladinog sektora koji se bavi problematikom
žena u Hrvatskoj
U istraživanju je udrugama postavljeno sljedeće pitanje: 'Koji su po vašem mišljenju najveći
problemi žena u vašoj županiji?' U upitniku je navedeno 11 mogućih problema, uz
mogućnost da udruge označe onoliko problema koliko smatraju relevantnima za svoju
županiju, a mogle su navesti i dodatne probleme. Svih 40 udruga odgovorilo je na ovo
pitanje. 'Nezaposlenost' kao najveći problem navela je 31 udruga (77,5 %), nakon čega je
navedeno sljedeće:
5.8.1.
•
28 udruga (70 %) navelo je ‘nedostatak informacija vezanih uz povećanje
zapošljivosti žena';
•
•
•
•
•
•
•
27 udruga (67,5 %) navelo je ‘tradicionalno viđenje uloge žena u društvu';
•
•
•
12 udruga (30 %) navelo je ‘nepostojanje usluga podrške ženama';
20 udruga (50 %) navelo je ‘nedostatak obrazovanja';
17 udruga (42,5 %) navelo je ‘nedostatak usluga brige o djeci';
17 udruga (42,5 %) navelo je ‘nedostatak motivacije da se pronađe posao';
17 udruga (42,5 %) navelo je ‘nedostatak usluga brige o starijim osobama';
15 udruga (37,5 %) navelo je ‘nepostojanje poduzetničkog duha';
13 udruga (32,5 %) navelo je ‘nedostatak informacija o mogućnostima
zapošljavanja';
10 udruga (25 %) navelo je ‘neriješeno stambeno pitanje', i
a samo jedna udruga navela je dodatni problem ‘apatije, nezadovoljstva'.
Posljedice problema za žene
U upitniku je navedeno 6 mogućih posljedica problema žena, a udrugama je ponuđena
mogućnost da označe onoliko posljedica koliko smatraju relevantnima za svoju županiju, a
mogle su navesti i dodatne posljedice. Svih 40 udruga odgovorilo je na ovo pitanje.
Ukupno 38 udruga (95 %) navelo je 'ekonomsku i socijalnu ovisnost o partneru' kao
glavnu posljedicu, nakon čega je navedeno sljedeće:
•
•
•
•
'nisko samopoštovanje' (29 udruga - 72,5 %);
‘pasivnost žena' (27 udruga);
'nedostatak socijalne sigurnosti' (23 udruge); i
‘socijalna isključenost' (23 udruge).
Samo jedna udruga (2,5 %) vidjela je kao posljedicu ‘preseljenje u drugu županiju'.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
40
Udrugama je postavljeno i sljedeće pitanje: 'Zašto je ženama u vašoj županiji teško pronaći
posao?'. U upitniku je ponuđeno 13 mogućih razloga, a udrugama je ponuđena mogućnost
da označe onoliko razloga koliko smatraju relevantnima za svoju županiju, a mogle su
navesti i dodatne razloge.
Glavni je razlog kojeg je navelo 26 udruga, odnosno 66,6 % onih koje su odgovorile na ovo
pitanje, to da 'u županiji nema dovoljno poslova', nakon čega je navedeno sljedeće:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
‘poslodavci kod zapošljavanja daju prednost muškarcima' (19 udruga ili 48,7 %);
‘žene brinu o roditeljima/obitelji' (19 udruga ili 48,7 %);
‘ženama nedostaju znanja i vještine potrebne na tržištu rada' (17 udruga ili 43,6
%);
‘žene nemaju organiziranu dnevnu brigu o djeci' (17 udruga ili 43,6 %);
‘ženama nedostaju vještine potrebne za traženje posla' (16 udruga ili 41 %);
‘ženama nedostaje odgovarajuće radno iskustvo' (15 udruga ili 38,5 %);
‘nedostatak fleksibilnih mogućnosti za rad' (15 udruga ili 38,5 %);
‘ženama nedostaju odgovarajuće veze i poznanstva, koja bi im omogućila da
pronađu posao' (14 udruga ili 35,9 %);
‘nedostatak specijaliziranih usluga za žene' (8 udruga ili 20,5 %);
Udruge označile su i slijedeče razloge: 5 udruga (12,8 %) je navelo da ‘poslova ima, ali žene
nemaju dovoljno informacija o raspoloživim poslovima'; 5 udruga (12,8 %) je navelo da
‘žene nisu motivirane za pronalaženje posla'; 5 udruga je navelo da ‘su plaće u županiji
(pre)niske'; dvije udruge su navele druge razloge, poput 'ugovori nisu humani, njima se krše
ljudska prava i stvaraju neregularni uvjeti' i 'udaljenost od HZZ-a, budući da žive u ruralnim
područjima i nemaju novca za putovanje u grad'. Brojke koje slijede pokazuju postotak
udruga u svakoj od tri zemljopisne regije koje su navele svaki pojedini razlog.
5.8.2.
Potencijalna područja za otvaranje radnih mjesta za žene prema mišljenju
udruga
Udrugama je ponuđeno 8 mogućih odgovora, kao i mogućnost da označe onoliko područja
koliko smatraju relevantnima, a mogle su navesti i dodatna područja. 39 udruga odgovorilo
je na ovo pitanje.
Da najveći potencijal imaju 'turizam', 'usluge' i 'poduzetništvo i samozapošljavanje'
odgovorilo je 27 udruga (69,2 %), no treba reći da se u svakom od slučajeva ne radi o istih
27 udruga. Iza toga slijede 'poljoprivreda', koju navodi 19 udruga (48,7 %); 'socijalno
poduzetništvo', (17 udruga ili 43,6 %); 'nove tehnologije', (15 udruga ili 38,5 %); 'prodaja',
koju navodi 13 udruga (33,3 %); i 'tekstil', koji navodi 8 udruga (20,5 %), dok je samo
jedna udruga navela dodatno područje s potencijalom za zapošljavanje žena – 'stari zanati'.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
6.
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
6.1.
Zaključci
41
Studija daje uvid u položaj različitih ciljnih skupina žena na hrvatskom tržištu rada, kao i u
njihove obrasce ponašanja te stavove kako percipiraju prilike za poboljšanje svog položaja,
odnosno kako njihove temeljne osobine određuju ono što ih očekuje na tržištu rada.
U Hrvatskoj se žene susreću s većim teškoćama u pristupu, povratku i ostanku na tržištu
rada zbog različitih socijalnih faktora, koji, između ostaloga, uključuju probleme u
usklađivanju radnog i obiteljskog života. Nesrazmjerno visok broj žena radi na privremenim,
nesigurnim i neprijavljenim poslovima, što ih čini ranjivijima i jače izloženima siromaštvu ili
vanjskim utjecajim kao što je bila nedavna gospodarska kriza.
Glavne prepreke ravnopravnom sudjelovanju žena na hrvatskom tržištu rada mogu se
podijeliti u dvije kategorije:
6.1.1.
•
Praktične prepreke, poput dostupnosti povoljne i fleksibilne brige o djeci i fleksibilnog
radnog vremena; i
•
Kulturalne prepreke, koje uključuju oslanjanje na neformalne mreže ih kojih su žene
isključene, neprihvaćanje žena na nadređenim položajima i nastavak radne kulture u
kojoj se žene ne potiče da uspiju ili se od njih to ne očekuje.
Rodne osobine tržišta rada
Godine 2010. ukupna stupa zaposlenosti u Hrvatskoj je iznosila 54,1 % (59,5 % kod
muškaraca i 48,8 % kod žena), pri čemu je razlika između muškaraca i žena bila 10,7
postotnih bodova.
Usporedba gospodarske aktivnosti žena u Hrvatskoj s prosjekom Europske unije pokazuje da
je stopa ekonomske aktivnosti žena u Hrvatskoj niža od one u Europskoj uniji. U Hrvatskoj
žene u odnosu na muškarce imaju nižu stopu ekonomske aktivnosti, nižu stopu zaposlenosti,
višu stopu nezaposlenosti i nižu mjesečnu zaradu. To znači da žene imaju konzistentno
nepovoljnije indikatore tržišta rada u odnosu na muškarce.
Možemo zaključiti i da u Hrvatskoj postoje značajne rodne razlike u stopi aktivnosti u odnosu
na životnu dob. One su veće kod mlađe i starije životne dobi, a najmanje u najaktivnijoj
radnoj dobi. Životna dob i stupanj obrazovanja važne su odrednice sudjelovanja radne
snage, a može se reći i da su te dvije odrednice međusobno povezane. To je posebno
izraženo kod skupine žena starije životne dobi, kod kojih je sudjelovanje na tržištu rada
znatno niže nego kod muškaraca, a i njihov stupanj obrazovanja u odnosu na muškarce je
znatno niži.
Analiza utjecaja broja i dobi djece na sudjelovanje spolova na tržištu rada pokazuje da djeca
na žene i muškarce djeluju na različite načine. Sudjelovanje muškaraca manje ili više nije u
odnosu s brojem djece, dok je sudjelovanje žena s troje ili više djece znatno niže nego kod
žena s manjim brojem djece i u negativnoj je korelaciji s dobi djece.
6.1.2.
Rodno segregirano tržište rada
Već sam izbor obrazovnog područja određuje nepovoljniji položaj žena na tržištu rada.
Obrazovna područja za koja žene pokazuju najviše interesa imaju za posljedicu ishode na
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
42
tržištu rada koji su ispod prosjeka u odnosu na muškarce, dok s druge strane, izbor
obrazovnih područja koja nisu tipična za žene imaju za posljedicu ishode na tržištu rada koji
su bolji u odnosu na muškarce. Nažalost, najveći broj žena ne odabire takva obrazovna
područja. Tržište rada i dalje je obilježeno fenomenom horizontalne i vertikalne segregacije
koji odražava glavna područja nejednakosti između žena i muškaraca, u prvom redu u smislu
pristupa poslu, poklapanja razine obrazovanja kod žena s kvalitetom poslova koje one
obavljaju, napredovanja, visine plaće i iskustva diskriminacije i uznemiravanja na radnome
mjestu. Neplaćene poslove u kućanstvu i dalje obavljaju pretežno žene, koje su još uvijek
natprosječno zastupljene u nekim sektorima, poput poslova vezanih uz brigu i njegu te
poslova na pola radnog vremena, poslova koji traže niži stupanj vještina i poslova s
netipičnim ugovorima i/ili ugovorima na određeno vrijeme, dok su ispotprosječno zastupljene
u drugima, poput primjerice sektora znanosti, tehnologije i inženjerstva.
6.1.3.
Razlike u visini plaće
Studija pokazuje da još uvijek postoje velike razlike u visini plaća između žena i muškaraca,
unatoč činjenici da hrvatsko zakonodavstvo jamči ravnopravnost u visini plaće. S obzirom na
to da su uočene razlike povezane s dobi, stupnjem obrazovanja i zanimanjem, faktor koji
objašnjava rodno zasnovane razlike u visini plaće mogao bi biti u diskriminirajućoj praksi.
Rodno zasnovana diskriminacija prevladava u zanimanjima s nižim stupnjem obrazovanja i
nižom razinom vještina, a čini se da po spolovima postoji i kontinuirana dobno zasnovana
diskriminacija kroz cijeli životni ciklus.
Isto tako, nedostaju mehanizmi za provođenje postojećih zakonskih i institucionalnih odredbi
(uključujući nepostojanje kazni za oni koji se ne pridržavaju zakona), što sve rezultira time
da ravnopravnost u visini plaće ostaje tek mrtvo slovo na papiru.
6.1.4.
Zaposlenost
Pristup žena zapošljavanju otežan je zbog percepcije potencijalnih poslodavaca o tome da
žene imaju obiteljske obaveze. Status 'zaposlenika' inače je najčešći oblik statusa pri
zapošljavanju i kod žena i kod muškaraca. Više od 75 % žena koje su radile 2000. godine su
bile zaposlenice, a ta brojka se do 2008. popela do 79,9 %. Žene su najčešće zaposlene u
veleprodaji i maloprodaji, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi. Tako je 2008. u tim
sektorima bilo zaposleno 38 % posto žena, u odnosu na 17 % muškaraca. U prosincu 2010.
godine, broj osoba na plaćenim poslovima u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj iznosio
je 1.131.041, od čega je 524.229 bilo žena. U usporedbi s 2008. godinom, 46,6 % svih
zaposlenih žena radilo je u sljedećim sektorima: veleprodaja i maloprodaja (99.882),
obrazovanje (80.596), i zdravstvo i socijalna skrb (63.703). Godine 2010. u ovim je
sektorima bilo zaposleno 21,1 % muškaraca21.
Udio zaposlenika na određeno vrijeme u Hrvatskoj može se usporediti s onim u Europskoj
uniji, pri čemu taj tip zaposlenosti prevladava kod novozaposlenih. Fleksibilni oblici
zaposlenosti uključuju povremeni rad i rad na određeno vrijeme. Od ukupnog broja
zaposlenih (odnosno osoba koji nisu samozaposlene), udio osoba koje su povremeno
zaposlene nije se značajnije izmijenio. On se tek nešto smanjio, s 12,1 % 2008. godine na
11,6 % 2009. godine. Taj je udio niži nego u Europskoj uniji (14,1 % 2009. godine).
21
Crostat, Izvještaj br. 9.2.1/12, Osobe na plaćenim poslovima prema djelatnostima, prosinac 2010.,
Zagreb 28. siječnja 2011, by activity December 2010, Zagreb, 28th January 2011
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
6.1.5.
43
Rodna diskriminacija pri zapošljavanju
Jedan od značajnih problema u Hrvatskoj je relativno slabo razumijevanje pojma
diskriminacije (kako kod poslodavaca, tako i kod zaposlenih), kao i relevantnih zakona i
institucija te prava potencijalnih žrtava diskriminacije. Nepovoljnim uvjetima rada izložene su
i žene i muškarci, pri čemu ima malo sustavnih pokazatelja koji bi nedvosmisleno ukazali na
to da su žene izloženije različitim oblicima nepovoljnog tretmana na radnom mjestu. Što se
tiče različitih aspekata tržišta rada, i nezaposleni i poslodavci vjeruju da je diskriminacija
najraširenija u samom postupku zapošljavanja, a u manjoj mjeri i kod osiguravanja jednake
plaće i uvjeta za napredovanje na radnom mjestu.
6.1.6.
Poduzetnice
U Hrvatskoj je relativno visok postotak poduzeća koja su osnovana zbog nužde i relativno
nizak postotak poduzeća koja su osnovana zbog poslovnih mogućnosti. Unatoč brojnim
inicijativama za promicanje poduzetništva, hrvatsko društvo još uvijek ne funkcionira kao
poduzetničko društvo. Zbog toga treba mnogo uraditi na stvaranju povoljnije poduzetničke
klime.
Broj žena poduzetnica u posljednjih se šest godina povećao tri puta. Premda su tvrtke i obrti
u vlasništvu žena 2008. godine predstavljale četvrtinu ukupnog broja tvrtki i obrta, udio
ženskog poduzetništva u broju zaposlenih te ukupnom prihodu i dobiti bio je znatno niži
nego kod muškaraca. Tvrtke u vlasništvu žena zapošljavaju 13 % radnika, sudjelujući s 11,1
% u ukupnom prihodu i s 9,3 % u dobiti svih tvrtki u Hrvatskoj.
Osim uobičajenih prepreka za razvoj poduzetništva, žene se u pravilu moraju suočavati i s
drugim problemima i preprekama, i to osobito u sljedećim područjima: socijalne prepreke,
prepreke povezane s nedostatkom potrebnih znanja i vještina, prepreke u okolini i
financijske prepreke.
6.1.7.
Nezaposlenost
Dva su izvora indikatora zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti u Hrvatskoj: evidentirana
nezaposlenost koju bilježi HZZ i ona koju bilježi Anketa radne snage. Prema podacima
Eurostata, stopa nezaposlenosti stanovništva od 15 do 64 godine starosti porasla je s 9,1 %
2009. na 11,8 % 2010. godine. Stopa nezaposlenosti kod muškaraca porasla je s 8,0 % na
11,5 %, a stopa nezaposlenosti kod žena s 10,3 % na 12,3 %, što znači da je porast
nezaposlenosti kod muškaraca bio veći od porasta nezaposlenosti kod žena22.
Podaci o evidentiranoj nezaposlenosti pokazuju da posljednjih nekoliko godina (od 2008. do
2010.) žene prevladavaju na evidenciji nezaposlenih osoba prijavljenih na HZZ-u. Žene se
nalaze u opasnosti od dugotrajne nezaposlenosti češće nego muškarci, a uzrok tome je
relativno niska fluktuacija nezaposlenosti žena. Prema podacima HZZ-a za 2010. godinu,
gotovo 50 % prijavljenih nezaposlenih žena traži posao duže od godinu dana. Čini se da u
prosjeku obrazovanje ženama ne pruža zaštitu od nezaposlenosti. Nezaposlene žene bile su
bolje obrazovane od nezaposlenih muškaraca. Godine 2010. gotovo 41 % prijavljenih
nezaposlenih žena imalo je završenih najmanje četiri godine srednjoškolskog obrazovanja,
odnosno više ili visoko obrazovanje, dok je taj postotak kod muškaraca iznosio 30 %.
Štoviše, najveći je porast u posljednje dvije godine zabilježen kod prosječnog broja
nezaposlenih žena s visokoškolskim obrazovanjem.
22
Eurostat, Zaposlenost i nezaposlenost (LFS), Tablica: Stopa nezaposlenosti prema spolu, dostupno na available at: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/employment_unemployment_lfs/data/main_tables Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
44
Istraživanje u koje je bilo uključeno 2945 nezaposlenih žena prijavljenih na evidenciji HZZ-a
pokazalo je sljedeće:
•
Od ukupnog broja ispitanica njih 14,8 % su žene od 15 do 24 godine starosti, 62,3 %
žene od 25 do 49 godina starosti, a 22,9 % žene starije od 50 godina. Ta struktura
odgovara dobnoj strukturi ukupne populacije nezaposlenih žena;
•
Velika većina ispitanica ima završeno srednjoškolsko obrazovanje (64 %), dok 12 % ima
visokoškolsko, a 24 % osnovnoškolsko obrazovanje;
•
Broj žena s osnovnoškolskim ili nižim stupnjem obrazovanja se smanjuje s dobi, dok se
broj onih s visokoškolskim obrazovanjem povećava s dobi. Međutim, i u skupini žena od
25 do 29 godina mogu se naći žene s visokoškolskim obrazovanjem, a može se
pretpostaviti da će taj udio biti velik i kod mlađih generacija žena;
•
Što se tiče bračnog statusa, većina ispitanica je udana (62 %), iako tu ima razlika kod
dobnih skupina. Na primjer, svega 17 % mladih žena od 15 do 24 godine je udano, dok
taj postotak kod onih preko 50 godina iznosi 78 %. Kod neudanih žena situacija je
obratna. Većina njih dolazi iz skupine od 15 do 24 godine, no ipak ima 20 % žena iz
skupine od 25 do 49 godina koje nisu udane, dok je neudanih žena iz skupine preko 50
godina svega 5 %;
•
Manje od polovice žena iz uzorka (41,9 %) ima djecu o kojima brinu, dok 22 %
ispitanica mora brinuti za starije osobe, a 36 % njih nema osoba koje o njima ovise.
Međutim, među ovim skupina ima određenog preklapanja, budući da neke žene koje
brinu o djeci isto tako brinu i o starijim osobama. Može se reći da je briga za djecu i
starije osobe važna sastavnica životnog ciklusa, s obzirom na to da ispitanice iz mlađe i
radno najaktivnije skupine žena brinu o djeci u dobi kada rađaju, dok starije žene brinu
o unucima, ali i o svojim roditeljima, i to obično u isto vrijeme. Daleko najveću
odgovornost u vezi s djecom imaju žene iz skupine od 25 do 49 godina, dok
odgovornost za brigu o starijima podjednako dijele sa ženama iz skupine preko 50
godina;
•
Na evidenciji HZZ-a je duže od 5 godina prijavljeno 49,4 % žena iz skupine preko 50
godina, kao i 30,1 % žena iz skupine od 25 do 49 godina i samo 4,1 % žena iz skupine
od 15 do 24 godine. Ispitanice iz najmlađe skupine najčešće su prijavljene na evidenciji
HZZ-a od 3 do 6 mjeseci (27,1 %), odnosno od 1 do 3 godine (26 %). Čak 58,1 %
ispitanica iz skupine od 15 do 24 godine nezaposleno je u razdoblju kraćem od jedne
godine. S druge strane spektra, čak 79,2 % ispitanica iz skupine preko 50 godina
nezaposleno je u razdoblju dužem od jedne godine. Nažalost, i kod žena iz skupine
primarne radne dobi (od 24 do 49 godina) 36,6 % ispitanica ima trajanje nezaposlenosti
do jedne godine, dok je njih 62,4 % nezaposleno u razdoblju dužem od godinu dana.
Možemo zaključiti da se dob nalazi u upravno proporcionalnom odnosu s očekivanim
trajanjem nezaposlenosti – što je osoba starija, to je vjerojatnije da će biti duže
nezaposlena. Mlade osobe imaju kraća razdoblja trajanja nezaposlenosti, što se može
pripisati njihovoj spremnosti da prihvate različite vrste poslova, dok starije osobe nisu
tako prilagodljive, odnosno prihvatljive poslodavcima. Dobne skupine pokazuju najveću
sličnost pogledamo li trajanje nezaposlenosti od 1 do 3 godine, što ukazuju da negdje u
tom razdoblju treba potražiti prosječno trajanje nezaposlenosti;
•
Većina ispitanica ima neko radno iskustvo (89,2 %), a nepostojanje radnog iskustva
najučestalije je u skupini od 15 do 24 godine, gdje 35 % ispitanica nema nikakvo radno
iskustvo. S druge strane, samo 3 % žena starijih od 50 godina nije nikada radilo.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
45
Nedostatak iskustva postaje sve veći problem s kasnijim ulaskom na tržište rada.
Nedostatak radnog iskustva i poodmakla životna dob u pravilu predstavljaju veliku
poteškoću za žene koje pristupaju tržištu rada;
6.1.8.
•
Žene s niskom razinom obrazovanja (sa završenom ili nezavršenom osnovnom školom)
provode najviše vremena čekajući posao. Nadalje, postoji jasna veza između trajanja
nezaposlenosti i izgleda za pronalaženje posla. Što je osoba duže nezaposlena, to je
vjerojatnije da će ostati nezaposlena. Uzroci dugotrajne nezaposlenosti su sljedeći: niska
razina zapošljivosti zbog neodgovarajućeg obrazovanja i nedostatka iskustva;
nespremnost poslodavaca da zaposle dugoročno nezaposlene osobe zato što njihova
dugoročna nezaposlenost ukazuje na nedostatak motivacije i druge nepoželjne osobine
ličnosti; pasivan stav prema traženju posla i nespremnost za prihvaćanje ponuđenih
poslova (koji su često loše plaćeni); nespremnost za prihvaćanje moguće promjene
načina života (nezaposleni zaziru od promjena, jer se boje da bi im moglo biti još gore);
u pojedinim slučajevima nezaposlene osobe ostvaruju neke oblike neprijavljenih prihoda
(radom u sivoj ekonomiji ili na poljoprivrednim gospodarstvima);
•
Čini se da su metode traženja posla više određene dobi nezaposlenih žena nego
trajanjem njihove nezaposlenosti. Suvremene metode traženja posla osobito su važne
ženama iz mlađe skupine nezaposlenih. Osobito treba naglasiti važnost podrške HZZ-a u
traženju posla, koju više nego ranije koriste mlade, bolje obrazovane i kratkoročno
nezaposlene žene;
•
Mlađe i bolje obrazovane žene imaju neizvjesnije ugovore o radu, a često rade na
studentske ugovore i neprijavljene. Starije žene koje su slabije obrazovane uglavnom su
radile na ugovore na neodređeno, ali ako pronađu posao, jednako su izložene
povremenom radu i sličnim tipovima ugovora kao i mlađe žene;
•
Tri su najistaknutije posljedice nezaposlenosti: psihološki učinci (32 %), strah od gubitka
vještina i razvoja karijere (23,7 %) i ekonomski učinci nezaposlenosti (22,7 %); i
•
Ispitanice su jasno naznačile svoje prioritete i očekivanja od tržišta rada, stavivši na prvo
mjesto sigurnost i odgovarajuću plaću, no izrazivši spremnost i na prihvaćanje
neredovitih tipova zapošljavanja poput volontiranja, povremenog rada i osobito rada od
kuće. Iskazale su priličnu nespremnost za odlazak iz sadašnjeg mjesta stanovanja,
uglavnom zbog obiteljskih i financijskih razloga, ali i fleksibilnost u prihvaćanju dužeg
putovanja javnim prijevozom na posao. Mlađe žene općenito pokazuju više fleksibilnosti
od starijih, no žene s višim stupnjem obrazovanja manje su spremne za prihvaćanje
poslova koji bi bili ispod njihove razine obrazovanja i izvan područja za koje su se
obrazovale.
Žene iz ruralnih područja
Gospodarstvo ruralnih područja obilježeno je strogom podjelom rodnih uloga i visokim
udjelom žena koje sudjeluju u gospodarskim djelatnostima. Žene iz ruralnih područja
susreću se s određenim brojem prepreka koje ih sprečavaju da se u potpunosti uključe u
zajednice u kojima žive, poput sljedećih:
•
Nepostojanje praktički nikakve ravnoteže u rodnoj podjeli kućanskih poslova – oni su
strogo ženska zadaća;
•
•
•
Nedostatak kvalitetnih usluga brige i njege u selima (djece, starijih);
Nedostatak kvalitetnih usluga podrške (samozapošljavanje, poduzetništvo);
Nepostojanje pouzdane mreže javnog prometa; i
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
•
46
Nepostojanje praktički nikakvih aktivnosti za zabavu i slobodno vrijeme, kao ni pristupa
internetu, u ruralnim zajednicama.
Žene iz ruralnih područja nalaze se u osobito nepovoljnom položaju zato što često moraju
obavljati kućanske poslove (spremanje, čišćenje, briga o djeci i starijima), kao i 'krpati'
prihode kućanstva, što im u pravilu ostavlja vrlo malo vremena za išta drugo (npr.
pokretanje vlastitog poduzeća, putovanje, aktivnosti za slobodno vrijeme ili pristup
informacijama na internetu).
6.1.9.
Romkinje
Diskriminacija je kod žena pripadnica romske etničke skupine često složena pojava, koja se
zasniva na narodnosti i spolu. Kao manjina s kulturom i životnim navikama koje se uvelike
razlikuju od većinskog stanovništva, Romi su izloženi negativnoj percepciji i predrasudama
od strane neromske populacije. Pored toga, Romkinje se suočavaju s problemima koje pred
njih postavlja romska kultura zasnovana na 'tradicionalnim', strogo podijeljenim rodnim
ulogama unutar zajednice i koji mogu značajno otežati njihov osobni razvoj. Najznačajniji je
aspekt situacije u kojoj se nalaze žene u mnogim romskim zajednicama njihov
neravnopravan položaj unutar romske obitelji. Tradicionalna romska obitelj izrazito je
patrijarhalna. Žena se nalazi u podređenom položaju i postoji jasna podjela posla između
muškaraca i žena. Tradicionalne kućanske i obiteljske obaveze onemogućavaju Romkinjama
prihvaćanje poslova na 'službenom' tržištu rada, ili čine nemogućim usklađivanje poslovnog i
obiteljskog života. U nedostatku sigurnog posla, Romkinje samohrane majke, udovice ili one
koje su pobjegle od nasilja u obitelji suočavaju se s osobito velikim teškoćama pri osiguranju
egzistencije za svoje kućanstvo. Istraživanje Područne službe HZZ-a provedeno u
Zagrebačkoj županiji u siječnju 2011. godine u kojem su sudjelovale 152 nezaposlene
Romkinje potvrđuje ove podatke i ukazuje na potrebu promjene svijesti Romkinja o važnosti
obrazovanja i pronalaženja načina za njihovo uključenje u obrazovne aktivnosti23.
6.1.10.
Neaktivne žene
Neaktivna skupina žena su žene koje ne traže aktivno posao. Uzrok njihove neaktivnosti
najvjerojatnije je nepostojanje odgovarajuće potražnje na tržištu za uslugama koje nude,
osobito kad postoji jedna ili više prepreka za njihovo zapošljavanje, poput dobi, stupnja
obrazovanja i trajanja nezaposlenosti. Od žena se još uvijek očekuje preuzimanje brige o
djeci i kućanskim obavezama, pa one u pravilu imaju kraće karijere ili veće prekide
zaposlenosti u odnosu na muškarce. To ih može učiniti ranjivijima u odnosu na siromaštvo.
Postoji niz faktora koji tome doprinose, poput neravnopravnog položaja žena na tržištu rada
te njihove ovisnosti o sustavu socijalne zaštite i ograničenim mirovinama. Financijska
ovisnost ključni je problem rodne nejednakosti, a prihvaćanje takvih uloga u obitelji obično
se odražava i na buduće generacije.
6.1.11.
Usklađivanje radnog i obiteljskog života
Očigledna je veza između nedostatka odgovarajućih socijalnih službi i mogućnosti žena da
aktivno sudjeluju na tržištu rada, budući da žene u Hrvatskoj još uvijek obavljaju najveći broj
poslova vezanih uz brigu o djeci i kućanstvu u svojim obiteljima. Postojeće socijalne usluge
ne samo da ne pomažu ženama da rade izvan kuće, nego ih često i prisiljavaju da duže
vremensko razdoblje ostanu izvan tržišta rada. Sukob između obiteljskih i radnih obaveza
kod žena je očigledan. Da bi se taj problem riješio, te ženama omogućilo da ne moraju birati
23
Halić M., Anketa Romkinja u cilju ispitivanja mogućnosti za uključivanje na tržište rada, projekt ‘Better perspective of Roma women on the labour market’, IPA Žene na tržištu rada, siječanj 2011. Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
47
između obitelji i zaposlenja, nužno je za svu djecu osigurati mjesto u javnom sustavu
subvencioniranih dječjih vrtića.
6.1.12.
Okruženje rodne ravnopravnosti
Posljednjih su nekoliko godina na nacionalnoj i lokalnoj razini uspostavljeni institucionalni
mehanizmi za provedbu politike rodne ravnopravnosti te su usvojene izmjene zakona kojima
su uklonjene sve vrste diskriminacije žena.
Pravno okruženje predstavlja snažan mehanizam za djelovanje na motivaciju za gospodarsku
aktivnost ako postoje odredbe koje zahtijevaju strogo pridržavanje zakona. To je osobito
važno za žene na tržištu rada koje imaju višestruke društvene uloge. Signali koji se šalju
obiteljima u obliku naknada i subvencija ponekad su kontradiktorni, kao u slučaju mjera za
promicanje populacijske politike, koje potiču na rađanje većeg broja djece, i mjera aktivne
politike zapošljavanja, cilj kojih je povećanje stope aktivnosti žena na tržištu rada. Nadalje,
tu je institut dječjeg doplatka, koji ima učinak čistog dohotka i smanjuje motivaciju za rad,
osobito kod žena koje ne mogu očekivati veću zaradu na tržištu rada. Analize pokazuju da su
mjere u cilju pružanja boljih usluga brige za djecu značajnije za povećanje sudjelovanja žena
na tržištu rada od dječjeg doplatka, a da pritom ne smanjuju želju za rađanjem više djece.
Važnu ulogu u procesu promicanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena igraju i
nevladine organizacije koje podižu osjetljivost javnosti zalažući se za određene politike i
sudjeluju u rješavanju određenih problema. Provedba politike rodne ravnopravnosti nužno
uključuje suradnju između nevladinih organizacija i njihov kvalitetan partnerski odnos s
tijelima državne uprave i lokalne samouprave.
6.1.13.
Usluge HZZ-a
Očekivanja nezaposlenih žena od HZZ- razlikuju prema dobi, budući da su mlađe sklonije
neovisnom traženju posla, dok su starije žene u pravilu pasivnije i očekuju više interakcije s
HZZ-om. Nezaposlene žene, a poglavito osjetljive skupine žena sa višestrukim uzrocima
nezaposlenosti, trebaju personalizirani pristup prilagođen potrebama svake žene.
6.2.
Preporuke
Cilj rodne ravnopravnosti ostvaruje se u prvom redu naglaskom na povećanje broja žena
koje sudjeluju u radnoj snazi. On uključuje tri glavna cilja:
•
•
•
6.2.1.
Uklanjanje prepreka za pristup žena tržištu rada;
Poticanje žena na aktivnije sudjelovanje u programima osposobljavanja i prekvalifikacija;
Promicanje mjera koje omogućavaju usklađivanje radnog i obiteljskog života kroz
poticanje obiteljski usmjerenih radnih standarda i praksi zapošljavanja.
Unapređenje istraživanja i statističkih podataka
U studiji su prepoznate određene teškoće i ograničenja što se tiče trenutno dostupnih
podataka o položaju žena na tržištu rada. Potrebna poboljšanja uključuju ona povezana s
razvojem statističkog sustava, osobito na regionalnoj, odnosno županijskoj razini, kao i ona
povezana s novim podacima i analizom namijenjenom prepoznavanju i razumijevanju rodno
uvjetovanih razlika.
U Hrvatskoj zapošljavanje predstavlja jednu od dimenzija koje se koriste za ocjenu napretka
u približavanju milenijskim razvojnim ciljevima, osobito Cilju 3, koji govori o osnaženju žena i
rodnoj ravnopravnosti. Postoji nekoliko zasebnih, rodno odvojenih pokazatelja zaposlenja i
siromaštva koji služe za ocjenu napretka i usporedbu s drugim zemljama Europske unije, a
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
48
uključuju razlike u plaćama, segregaciju zaposlenja i usklađenost poslovnog i obiteljskog
života.
Studija, međutim, pokazuje da su za određena područja podaci vrlo ograničeni:
•
•
•
Podaci o zaradama različitih kategorija samozaposlenih osoba;
Podaci o pristupu tržištu rada s fokusom na nacionalne manjine i druge skupine, među
kojima posebnu pažnju treba obratiti na žene;
Podaci o neprijavljenom radu: konvencionalna statistika koja se oslanja na službene
izvore podataka o zaposlenosti u pravilu zanemaruje ili podcjenjuje broj osoba koje rade,
a da nisu prijavljene; neprijavljeni rad, kao i onaj prijavljeni, snažno je rodno obilježen,
budući da žene i muškarci rade u različitim segmentima sive ekonomije.
Jedan od prijedloga odnosi se na daljnju analizu nekih konkretnih rodnih tema:
6.2.2.
•
Veza između zaposlenosti i obiteljskog života: olakšati analizu podjele poslova u
kućanstvima i veze između tržišnog i neplaćenog rada vezanog za njegu koji žene i
muškarci obavljaju u obitelji;
•
Presjek rodnih i drugih izvora obespravljenosti: nacionalnost te zemljopisne i vjerske
odrednice presijecaju se s rodnima i na taj način zajednički pozicioniraju žene na
osjetljivo mjesto na tržištu rada. Tu su posebno teško pogođene čitave skupine, poput
manjina, a osobito Roma. Hrvatska je 2006. godine bila jedna od osam zemalja
inicijatora Dekade uključenja Roma (2005.-2015.). Iako su dostupni podaci o brojnim
indikatorima, i dalje postoje značajne praznine, osobito što se tiče redovitog prikupljanja
podataka umjesto ad hoc studija. Položaj žena iz manjinskih zajednica nije dovoljno
istražen; i
•
Ova studija između ostaloga ukazuje i na potrebu za stalnim praćenjem položaja žena na
tržištu rada u Hrvatskoj. Praćenje nacionalne socijalne i politike zapošljavanja nužno je
za osiguranje rodne ravnopravnosti na tržištu rada, kao i za uvjerenje da rješenja koja
vlada predlaže u okviru svojih strateških dokumenata odgovaraju okolnostima na
hrvatskom tržištu rada i položaju u kojem se nalaze žene u Hrvatskoj. Zbog toga postoji
potreba za daljnjim istraživanjem koje će se fokusirati na mehanizme usmjerene na
osiguranje jednakih mogućnosti na tržištu rada (poput rada u vremenu kraćem od punog
radnog vremena, fleksibilnog radnog vremena) i biti provedeno u suradnji sa
znanstvenim istraživačima, ženskim udrugama, socijalnim partnerima i osobama koje
donose odluke.
Pojednostavljenje naknada
Ciljevi politike i mjere koje se provode moraju se revidirati na način da više podupiru jedni
druge, s krajnjim ciljem da se sudjelovanje na tržištu rada ženama učini isplativim, odnosno
da rad nadmašuje korist koju je moguće ostvariti neaktivnošću, imajući na umu prosječan
broj djece u hrvatskoj obitelji.
Glavne preporuke odnose se na pojednostavljenje naknada, odnosno smanjenje broja
institucija koje ih dodjeljuju s 5 na 1. Nadalje, bilo bi isplativo imati naknade za nezaposlene
osobe na višoj razini i na dulje vremensko razdoblje, što bi osiguralo neku vrstu sigurnog
prihoda samo za one koji se ne mogu brinuti sami za sebe. Sustav socijalne skrbi ne bi
trebao brinuti o pojedincima radne dobi koji mogu raditi.
6.2.3.
Poboljšanje pristupa plaćenim poslovima
Pristup žena tržištu rada, kao i smanjenje udjela neaktivnih žena, moguće je unaprijediti na
različite načine. Između ostalih, oni uključuju sljedeće:
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
49
•
Osiguranje brige za djecu i starije osobe. Sve dok su žene u prvom redu zauzete
brigom o djeci i starijim osobama, pri čemu im nisu na raspolaganju kvalitetne i
dostupne usluge, po opsegu svog sudjelovanja u radnoj snazi neće se nikad približiti
muškarcima, osobito one iz siromašnijih kućanstava. Opcije za poboljšanje te situacije
uključuju sljedeće: povećanje izdvajanja za brigu o djeci i drugim uzdržavanim osobama;
osiguranje (državnih) poticaja poduzećima za izgradnju i održavanje prostora za brigu o
djeci; pružanje podrške poslodavcima koji svojim zaposlenicima nude mogućnost
neplaćanog odmora; unapređenje službi za brigu o djeci i obitelji; te stvaranje liberalnijih
uvjeta za pružanje privatnih usluga brige o djeci (npr. priznavanje stručnog obrazovanja
dadilja).
•
Fleksibilnost. Premda ima različitih mišljenja o dugoročnim posljedicama rada u
vremenu kraćem od punog radnog vremena na rodnu ravnopravnost, svakako treba
promicati fleksibilne uvjete rada koji omogućavaju bolje usklađivanje radnog i
obiteljskog života. Između ostaloga, fleksibilni uvjeti rada uključuju sljedeće:
ƒ Fleksibilno radno vrijeme: rad kraći od punog radnog vremena, klizno radno vrijeme,
ƒ
ƒ
rad u smjenama...
Fleksibilno mjesto rada: rad na daljinu, komunikacija na daljinu, više izvršitelja na
jednom radnom mjestu, rad od kuće; i
Fleksibilne ugovore o radu: na određeno vrijeme, projektne ugovore, rad preko
agencija, slobodno zaposlenje, postupno umirovljenje...
Međutim, uvjete i kvalitetu fleksibilnih oblika rada treba strogo regulirati u smislu ostvarenja
socijalne sigurnosti, tj. ravnopravnog pristupa dobro plaćenim poslovima i zajamčenog
jednakog tretmana koji imaju zaposlenici s punim radnim vremenom (tj. oni u 'nefleksibilnim
oblicima rada') što se tiče plaće, beneficija i mogućnosti napredovanja, kao i mogućnosti za
jednostavan prelazak iz jednih uvjeta rada na druge.
6.2.4.
Ostvarivanje cilja jednakog tretmana žena i muškaraca na radnom mjestu
Treba ojačati institucionalne mehanizme rodne ravnopravnosti tako da ta tijela imaju ovlasti
djelovati u slučajevima diskriminacije, osigurati potrebna sredstva i provesti reforme
pravosuđa, npr. na način da se suce obrazuje da postanu rodno osjetljiviji.
6.2.5.
Unapređenje sudjelovanja žena u osnivanju i razvoju poduzeća
Kada je riječ o stvaranju okruženja koje će djelovati kao podrška za razvoj poduzetništva i
osnivanje ženskih poduzeća, treba osobito istaknuti potrebu za pružanjem relevantnih i
cjelovitih informacija, kao i potrebu prilagodbe poduzetničkih usluga stvarnim potrebama
korisnika.
U budućnosti bi aktivnosti i mjere koje stvaraju poticajno okruženje trebale, između
ostaloga, biti orijentirane na sljedeća ključna područja:
•
Reorijentacija i preoblikovanje usluga (financijskih i tehničkih) za malo i srednje
poduzetništvo kako bi one bolje odgovarale potrebama žena koje žele osnovati i razvijati
poduzeće;
•
•
Unapređenje financijskih usluga za žene koje osnivaju i razvijaju poduzeća; i
Podrška mrežama i udruženjima poslovnih žena, kao i mentorskim aktivnostima žena i za
žene.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Položaj žena na hrvatskom tržištu rada
6.2.6.
50
Unapređenje mjera za poticanje zapošljavanja žena
Postoji potreba za unapređenjem postojećih usluga koje se pružaju pri zapošljavanju, i to na
slijedeći način
•
•
Povećanjem broja žena u programima osposobljavanja i prekvalifikacije;
Povećanjem fleksibilnosti u načinu pružanja mjera osposobljavanja i prekvalifikacije kako
bi one bile dostupne i ženama koje su slabije prometno povezane;
•
Pružanjem podrške tvrtkama u unapređenju kvalifikacija i uvjeta rada zaposlenika s
radnim vremenom kraćim od punog radnog vremena, te u drugim fleksibilnim oblicima
rada; i
•
Promicanjem posebnih programa/projekata usmjerenih na povećanje sudjelovanja žena
na tržištu rada, osobito u suradnji s jedinicama lokalne samouprave i drugim interesnim
skupinama.
Europe Aid/128290/D/SER/HR (E1896)
Žene na tržištu rada
lipanj 2011.
WYG International Ltd
Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije
isključiva je odgovornost konzorcija kojega predvode konzultanti tvrtke WYG I
ne može se ni na koji način smatrati da odražava gledišta Europske unije.

sindikat nezaposlenih - Demokratska stranka žena

javni radovi-radom za zajednicu i sebe "niste sami uz nas"

„Radom za zajednicu i sebe“ – zapošljavanje u

Psihološke posljedice nezaposlenosti

muškarci i dječaci za rodnu ravnopravnost deklaracija iz delhija i

Preuzmi - Wolf Theiss

MUŠKARCI, TRPJETI I PRIKRIVATI BOL NIJE HRABROST!

ovdje - VPI BH

Preuzmi dokument