Kronika događanja u bošnjačkoj zajednici u Republici Hrvatskoj BOŠNJAČKI GLAS a j n d a r g z i la entra e č o p Za skog c Islam eci u Rij Dan n Bosne ezavisnos i Herc egovin ti e Kultu ISSN 1846-3215 ra Izborna skupština BNZ Hrvatske Rijeka, travanj 2010. Broj: 16 BOŠNJAČKI GLAS informativno glasilo Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske SADRŽAJ Izdavač: Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske 1. Uvodnik Za izdavač: Sead Berberović Suzdavači: Vijeće bošnjačke nacionalne manjine za Primorsko-goransku županiju Glavni i odgovorni urednik: Ibrahim Ružnić E-mail: ibrahim.ruznic@ri.t-com.hr Mob: 098-9626-715 Redakcija: Zemir Delić, Šehrizad Begić, Admir Muhić, Mira Pavlaković Suradnici: Lejla Mustafić, Adem Smajić, Hidajet Hasanović, dr. Ferid Latić, Mustafa Kukuruzović, Ernedina Adžajlić Grafička obrada: IO d.o.o. Adresa: 51000 Rijeka, Vodovodna 15 B, Telefon/fax 051-337-284 Žiro-račun Erste&Steiermärkische Bank, Posl. Rijeka Br.: 2402006-1100127233 Tiskano uz potporu Grada Rijeke, Primorskogoranske županije i Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske Naklada: 1000 kom. 3 2. Započela izgradnja Islamskog centra u Rijeci 4 3. Islamski centar Rijeka 5 4. Cazinska krajina u XX stoljeću - politika, ljudi, događaji ... 6 5. Ususret 4. konvoju "DA SE NIKAD NE ZABORAVI" mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja 2010. 9 6. Obilježili smo Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine 11 7. Grupa "Sevdalije" 16 8. Priprema se izborna skupština Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske 17 9. Održana izborna skupština Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre 20 10. Arif Ključanin promvirao knjigu "Na jugu Ljiljani" 24 11. Promocija knjige: "Tvoj heroj" Edin Okanović 25 12. Promocija knjige: S ovom knjigom o zavičajnoj ljubavi vaš grad je ušao i u moje srce 27 13. Islam i suvremeni problemi čovječanstva 32 14. Aktivna BNZH za Otok Krk 33 15. Pogledi: Sufizam 33 16. Neke crtice iz rada vijeća Bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba 36 17. Izabrali smo predsjednika (2) 41 BOŠNJAČKI GLAS 3 Uvodnik Piše: Ibrahim Ružnić Uvodnik za drugi broj Bošnjačkog glasa u 2010. godini započinjem pisati sa spoznajom o nekoliko bitnih činjenica koje daju razloga za optimizam i dobru perspektivu ovog glasila. Naime, Bošnjački glas je bio dominantna tema posljednje sjednice GO BNZH na kojoj je, po prvi put, dogovoren ozbiljniji pristup ovom projektu. Nema razloga sumnjati da će se sve županijske organizacije BNZH aktivno uključiti u kreiranje forme i sadržaja glasila. To znači da ćemo ubuduće imati kvalitetniju prezentaciju rada županijskih organizacija, te da će Bošnjački glas u svim organizacijama biti prisutniji nego što je to bilo do sada. Do sada smo imali situaciju da su vrlo značajne manifestacije i događanja ostali ne zabilježeni samo zbog činjenice što nitko »na terenu« nije bio zadužen da napiše tekst i sačini foto zapis s tog događanja. odeći ljudi BNZH su preuzeli obvezu da će takva praksa prestati i da će svaka županijska organizacija imati osobu zaduženu za dopisničku aktivnost i svoju, tzv. mini redakciju, čiji zadatak će biti da napravi izbor sadržaja sa „svog terena“. Dakle, optimizam za sadržajniji i informativniji Bošnjački glas u budućnosti, je optimizam s pokrićem, jer su za to preuzeli odgovornost najodgovorniji ljudi BNZH. V Druga važna činjenica koja daje razlog za optimizam leži u Odluci o rasporedu sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2010. godinu u kojoj stoji da je Bošnjački glas dobio, makar polovično »pravo građanstva« u usporedbi s ostalim glasilima koja se sufinanciraju iz istog izvora. Naime, za tekuću 2010. godinu, Bošnjačkom glasu je osigurana potpora u iznosu od 70.000,00 kuna. U usporedbi sa dosadašnjom praksom kada je za naše glasilo odobravano od 20.000,00 do 25.000,00 kn, ovo je napredak od oko 300%. Satisfakcija je to veća što je konačno netko progledao (makar još uvijek samo na jedno oko) i makar djelomično smanjio nepravdu koja je do sada vladala u raspodjeli sredstava. Dakako ima tu još mnogo prostora za ispravljanje nepravdi i stavljanje u istu startnu poziciju svih projekata, bez obzira gdje se i u čijoj »režiji« se realizirali. Kvantiteta i kvaliteta moraju biti kriteriji. Ne smije se pristati da ostane praksa da se neki projekti izdašno sufinanciraju, a da je njihov rad apsolutno ne zapažen (da ne uporabim neku težu riječ). Neka mi ne bude zamjereno, ali navest ću jedan primjer, a koji se odnosi na dječji časopis »Jasmin« kojeg izdaje KDB »Preporod« iz Zagreba za čija su 2 broja, 24 stranice, format A4, naklada 500 kom osigurana sredstva u iznosu od 50.000,00 kn. U usporedbi sa šest brojeva Bošnjačkog glasa, 60 stranica, formata A4 u četiri boje i nakladom od 1000 kom. i odobrenih 70.000,00 kn, svatko dobronamjeran će uočiti nesrazmjer koji se ne može nikakvim argumentima opravdati. Naravno, unaprijed žalim što će moji prijatelji iz KDB »Preporod« negodovati zbog spominjanja njihovog projekta, ali Svevišnji mi je svjedok da ne mislim da bi se njima nešto trebalo sma-njiti, već mislim da bi raspodjelu valjalo učiniti pravednom. Primjer sam namjerno uzeo iz bošnjačkog kruga, ali mogao sam uzeti drastičniji primjera iz programa neke druge nacionalne manjine. Moglo bi se navesti još mnogo drugih primjera. Pjevački zbor »Bulbuli«, Komorni zbor »Bosana«, Mješoviti pjevački zbor »Sevdalije« itd., iako zvuče izuzetno profesionalno, u financijskom smislu dobili su potporu kao i neki KUD-ovi čija je kvaliteta i realizacija programa u debelom znaku pitanja, ili su dobili 300 do 400% više sredstava nego riječke »Sevdalije«. Ali, ova problematika ostaje kao imperativ za nastavak najavljene politike Savjeta za nacionalne manjine da se pri rasporedu sredstava pridržava kriterija stvarnog stanja, a ne startne pozicije koja je, po tko zna kojem kriteriju, nekoj organizaciji davno prije dodijeljena. Uh, da ne skrenem u pesimizam. Nadam se nastavku i tendencijama u dobrom smjeru. Nadam se i pružam punu podršku članu Savjeta za nacionalne manjine iz redova bošnjačke nacionalne manjine, saborskom zastupniku gospodinu prof. dr. sc. Šemsi Tankoviću da u potpunosti ustraje u ispravljanju postojećih anomalija u raspodjeli sredstava, jer će na taj način pripomoći da neki kvalitetni projekti zažive u svoj svojoj punini. Načelo pravednosti mora biti dominantno i ono neka nam bude vodilja u svim našim odlukama i komunikacijama. Neka nam zažive i opstanu kvalitetni projekti. Ugradimo u njih svoj rad, znanje i svoju punu podršku. Ako nas naši projekti nadžive onda smo ispunili svoju zadaću-misiju. U suprotnom, naši životi, naše ambicije i projekti, postaju i ostaju društvena „magla“ za jednokratnu upotrebu. Vaš, Ibrahim Ružnić BROJ 16 4 BOŠNJAČKI GLAS Islamski centar Rijeka - kako se kreće? Započela izgradnja Islamskog centra u Rijeci Piše: Hidajet Hasanović P et mjeseci nakon svečanog polaganja kamena temeljca Islamskog centra u Rijeci održanog 03. 10. 2009. godine sa brojnim visokim uzvanicima vjerskog i državnog svjetonazora, svečano je obilježen i službeni početak gradnje Islamskog centra. Tog dana, 12. 03. 2010. godine na gradilištu Islamskog centra okupili su se predstavnici Mešihata Islamske zajednice u R Hrvatskote čelništvo Medžlisa Islamske zajednice Rijeka sa nekoliko stotina nazočnih vjernika. Imami Medžlisa Islamske zajednice Rijeka neposredno prije svečanosti proučili su hatmu za sve vakife koji su preselili na ahiret a koji su dali svoj doprinos za razvoj Islamske zajednice u Rijeci i koji su nas svojim djelima obvezali da ih se po dobru sjećamo. Svečanost početka gradnje otvorio BROJ 16 je četvrti najljepši glas učača Kur'ana na svijetu, glavni imam zagrebački hafiz Aziz ef. Alili. Hatma dovu proučio je dugogodišnji riječki imam Adem ef. Smajić koji je od davne 1984. godine aktivno vezan za napore realizacije Islamskog centra u Rijeci. Sadašnji glavnim imam riječki Hajrudin ef. Mujkanović uputio je riječi dobrodošlice prisutnim koji je između ostalog kazao: „Godine1984. riječki muslimani po prvi put u javnost iznose svoje ideje o gradnji riječke džamije, upućujući službeni dopis tadašnjim vlastima za dodjelom lokacije za izgradnju džamije... Tako je bilo sve do 2006.godine kada se usvajanjem Generalnog urbanističkog plana grada Rijeke, daje nova nada riječkim muslimanima. Konačno je definirana i GUP-om određena lokacija IC u Rijeci. BOŠNJAČKI GLAS 5 Islamski Centar Rijeka Medžilis Islamske zajednice Rijeka, Trg Grivica 6, 51000 Rijeka Tel: 051/ 212-833; 051/317-059 Žiro račun: 2340009-1410120392 • poziv na broj: 25308-100 Otvaraju se nove mogućnosti za ubrzano djelovanje oko ishođenja dokumentacije za izgradnju Centra. Božjom odredbom prije svega, potom iskrenom voljom, entuzijazmom i upornošću riječkih muslimana, 3. listopada 2009. godine na ovom smo časnom mjestu svečano položili kamen temeljac za početak gradnje Islamskog centra Rijeka. oput toga dana i današnji dan 12. 03. 2010. g ili 26. Rebiul-evvel 1431. h. g. ući će u povijest Islamske zajednice u Hrvatskoj a posebno Islamske zajednice u Rijeci, kao dan kada su i službeno započeli radovi na izgradnji džamije i Islamskog centra u Rijeci. Sreća će biti potpuna kada se otvori riječka ljepotica – koja će svojim aktivnostima i sadržajima P doprinijeti očuvanju islama na ovim prostorima!“ Nakon uvodnog izlaganja glavnog imama, o uloženim naporima Islamske zajednice u Hrvatskoj i riječkih muslimana prezentirao je predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Rijeka h. Mujo Isić koji je istakao put kojim su riječki muslimani kročili od 1984. godine da bi se danas počelo sa gradnjom džamije: „Dok traje procedura i iščekivanje odgovora gradskih vlasti, Medžlis pravi plan prikupljanja milodara za pripreme i druge potrebe ovoga projekta Uz velika odricanja i nadljudske napore i do sredine devedestih uspijeva osigurati sredstva i kupuje dva zemljišta, tri stana, objavljuje dva natječaja za gradnju džamije, povećava se broj članova i stvaraju se temeljni preduvjeti ozbiljnih aktivnosti... BROJ 16 6 BOŠNJAČKI GLAS Početkom ovog stoljeća iznalazi se rješenje koje prihvata Mešihat, Grad Rijeka kao i riječki muslimani a čiju je ideju ponudio akademik pokojni Dušan Džamonja. Svakako treba naglasiti da su riječki muslimani utrošili u pripreme za početak gradnje ovoga centra oko 2 milijuna današnjih eura.“ Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u R Hrvatskoj muftija Ševko ef. Omerbašić je također u svom govoru dao akcent na značaj džamije na ovim prostorima i napore koje je Mešihat uložio da bi se konačno projekt i realizirao. „Iako je ostala nezaboravna svečanost polaganja kamena temeljca Islamskog centra, ovaj današnji čin, početak građenja Islamskog centra mnogo je značajniji jer je konačno dao nadu riječkim muslimanima da će u roku od 18 mjeseci za koliko smo potpisali ovaj Ugovor dobiti svoj davno željeni moderan, funkcionalan, prostor za molitvu, za vjeronauku, za kulturu i druge poslove i aktivnosti koje Islamska zajednica provodi. Svi oni koji su donirali svoje priloge u vrijeme kada su se samo nadali i sanjali o centru, danas su došli na svoje. Pored osiguranih sredstava od države Katar od 5 milijuna eura i do sada utrošenih milijun eura za kupnju zemljišta i izradu projekata i provedbu drugih poslova i aktivnosti u obavezi smo osigurati još 2 milijuna eura kako bi za 18 mjeseci imali centar sa oko 4000 kvadratnih metara. Uvjeren sam da ćete biti ponosni na svoj centar u istoj mjeri kao što su i zagrebački muslimani ponosni na svoj. Da bi, međutim, uistinu bili dostojni takvog jednog projekta nužno je u njemu razviti takvu aktivnost koja će odgovarati utrošenim sredstvima i trudu. Islamski centar bit će velika prilika Riječanima da se upoznaju sa islamom. Budući centar je uistinu jedinstven na obje obale Jadranskog mora... Na kraju programa radove je proglasio otvorenima predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko Omerbašić. Riječka džamija bit će treća u Hrvatskoj, uz one u Zagrebu i Gunji. Na kraju, dragi muslimani, dođite na gradilište Islamkog centra, pomozite gradnju svoje džamije. Mnogo je bilo skeptičnih koji su vrlo često znali kazati da dok ne vide da počne neće niti dati svoje prilog. Pa, evo, imate sada priliku realizirati svoju odluku. Da završim u duhu jedne poznate Cezarove izreke Veni-vidi-vici (Dođoh-vidjeh-pobijedih), a svima nama kažem: „Dođite - vidite - donirajte...“ Najava događanja U susret Simpoziju na temu: Cazinska krajina u XX stoljeću - politika, ljudi, događaji ... K ad ovaj broj Bošnjačkog glasa bude u tiskari, u Zgrebu će uvelike trajati veliki znanstveni skup u organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju i Medžlisa islamske zajednice Zagreb. Znanstveni skup će se održati u Zagrebu 23 i 24. 04. 2010. a bit će u znaku 60 godišnjice "Cazinske bune – 1950 godine" i 23 godine od otvorenja zagrebačke džamije. BROJ 16 BOŠNJAČKI GLAS Za pripremu ovog značajnog projekta zadužen je Organizacijski odbor u sastavu: Dževad Jogunčić, dipl. inž. – predsjednik, Mirsad Srebreniković, dipl. iur., Prof. dr. sc. Sead Berberović, Mr. sc. Mirza ef. Mešić, dr. Merzuk Žunić i dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Namjera organizatora je da ovom Znanstvenom skupu suorganizatori budu: Fakultet političkih nauka Sarajevo, Univerzitet u Bihaću, Filozofski fakultet Tuzla, Pravni fakultet Tuzla, Fakultet islamskih nauka Sarajevo, Institut za narodnostna vpračanja Ljubljana,Skupština općine Cazin, Institut za historiju Sarajevo, Bošnjački Institut Sarajevo, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb, Hrvatski Institut za povijest Zagreb, Arhiv Unsko- sanskog kantona Bihać i Arhiv tuzlanskog kantona Tuzla. U ovom znanstvenom skupu očekujemo sudjelovanje najeminentniji znanstvenika iz područja povijesno-političkog konteksta kojeg obuhvaća tema znanstvenog simpozija. Tako očekujemo da će na skupu sudjelovati: Akademik prof. dr. Enes Karić, prof. dr. sc. Senadin Lavić; prof.dr. sc. Šaćir Filandra; prof. dr. sc Mujo Demirović; prof. dr. sc. Nevzet Veladžić; prof. dr. sc. Ismet Bušatlić; dr. sc. Edina Islamović; prof. dr. sc. Adib Đozić; doc.dr. sc. Adnan Jahić; mr. sc. Fikret Midžić; doc. dr. Izet Šabotić; dr. sc. Vera Kržišnik-Bukić; prof. Sead Muhamedagić; dr. sc. Nikica Barić; dr. sc. Filip Škiljan; dr. sc. Jakša Raguž, dr. sc. Zlatko Hasanbegović; mr. sc. Ahmet Čović; mr. sc. Alaga Dervišević; mr. sc. Admir Mulaosmanović; mr. sc. Smail Kličić; doc. dr. sc. Edin Mutapčić; dr. sc. Denis Bečirević; Hase Čoralić dipl. ing. Moderatori skupa će biti predstavnici Organizatora: prof.dr. sc. Sead Berberović, prof.dr. sc. Džemal Pezerović, prof.dr. sc. Sulejman Čamdžić, dr. sc. Fahrudin Novalić, mr. sc. Alija Hodžić, mr. sc. Mirza Mešić i mr. sc. Dino Mujadžević. 1. OBRAZLOŽENJE INICIJATIVE 1.1. PROSTORNI OKVIR Cazinska Krajina predstavlja brdoviti prostor između rijeka Une, Gline i Korane. Turci Osmanlije su ga osvojili i zaposjeli sedamdesetih godina XVI stoljeća i od tog vremena on se oblikuje kao zasebna regija u Bosni i Hercegovini – prepoznatljiva po svojoj klimi i geografiji, društveno-političkom razvoju, ekonomskim mogućnostima, mentalitetu svojih ljudi, demografskim karakteristikama... U periodu Osmanlija bio je poznat kao Turska Krajina, potom Krajina a onda, po svom najvećem gradu, Cazinska Krajina. Zbog svog graničnog položaja prema Habsburškoj monarhiji, usljed niza godina ratovanja i sukobljavanja, ova regia je stekla obilježja jednog vojnički i politički turbulentnog i nestabilnog prostora čije se historijsko trajanje neminovno prelamalo preko ukupnosti društveno-političkih zbivanja u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama. Naročito je dvadeseto stoljeće bilo historijska manifestacija i zorna potvrda osebujnog identiteta Cazinske Krajine i njenih ljudi – Krajišnika. 2.1. STANOVNIŠTVO Narod Cazinske Krajine je živio od poljoprivrede i stočarstva, kao i većina stanovništva u Bosni i Hercegovini, ali su njen strateški položaj i historijske okolnosti doveli do toga da su mnogim Krajišnicima oružje i ratovanje postali glavno zanimanje, što je uticalo na psihologiju i društvene odnose u ovoj regiji. Za vrijeme Osmanlija Krajišnici su izražavali svoju nemirnu narav i ponos brojnim bunama protiv centralnih osmanskih vlasti. Bili su nezadovoljni socijalnim prilikama, ali i reformama u kojim su gledali prijetnju za svoju sigurnost i 7 opstanak. Kad je Austro-Ugarska u ljeto 1878. godine odlukama Berlinskog kongresa ušla u Bosnu, posljednja nepokorena regija bila je upravo Cazinska Krajina. Uz teške gubitke austrijska carska vojska je konačno uspjela slomiti žilavi otpor ljutih Krajišnika, zaposjesti utvrđena mjesta Podzvizd, Vrnograč i Bužim, a zatim 20. oktobra 1878. i tvrđavu u Kladuši, čime je cijela Bosna sa vojničkog gledišta bila zauzeta i okupirana. Stalno ratovanje – lijeganje i ustajanje s oružjem kraj kreveta – uticalo je na pojavu poligamije među krajiškim muslimanima, koji su ovom vjerozakonskom mogućnošću nastojali osigurati vlastiti opstanak, u nemirnom i nesigurnom prostoru gdje je cijena ljudskog života stalno bila obezvrijeđivana. Cazinska Krajina je oblast s izrazito većinskom bošnjačkom (muslimanskom) etničkom masom. 1879.godine registrirano je 24.902 muslimana, 2867 pravoslavaca i samo 3 katolika, što je imalo značajnog odraza na ukupne političke, vojne, ekonomske i druge tokove u regiju. Poučeni iskustvima muslimana iz Ugarske, Slavonije, Like i drugih zemalja koji su bili predmet progona i istrijebljenja nakon osmanskih vojnih poraza i uzmicanja u XVII i XVIII stoljeću, krajiški muslimani su tvrdokorno vezali svoju sudbinu za osmansku muslimansku državu, usljed čega su hiljade muslimanskih porodica reagirale na austro-ugarsko (katoličko) prisustvo u njihovoj zemlji tako što su se selili na prostore osmanske države. Konzervativni karakter krajiških muslimana, praćen velikim siromaštvom, neukošću i povodljivošću, bio je idealan saveznik ljudi u njihovim namjerama da prodaju svoju imovinu u bescijenje i odlaze daleko od svoje domovine – u čežnji za vremenom, poretkom i odnosima kojih više nije bilo. BROJ 16 8 BOŠNJAČKI GLAS 3.1. VREMENSKI OKVIR Dvadeseto stoljeće je bilo poprište novih izazova za narod Cazinske Krajine. U novom državnom i političkom ambijentu, bez statusa i uloge koje je nekada imala, Cazinska Krajina je postala crna rupa u mozaiku bosanskohercegovačke stagnacije i nerazvijenosti, predmet nečinjenja i zanemarivanja. Razlog tome je u činjenici da je taj prostor naseljavalo stanovništvo prema kojem vladajući režimi nisu imali blagonaklono držanje, ispoljavajući interes i entuzijazam samo kada je trebalo dobiti glasove na izborima odnosno pojačati vojsku koja se borila za uspostavu novog društvenog poretka. Muslimani Cazinske Krajine, kao i muslimani Bosne i Hercegovine, trebali su čekati kasne šezdesete da dožive svoje nacionalno priznanje u novoj Jugoslaviji. Puna nacionalna afirmacija, a to znači i politička, ekonomska, kulturna, ipak, morala je čekati neka bolja vremena. U međuvremenu, Cazinska Krajina je postala arena političkog nasilja, unutarnjeg sukobljavanja, ratnih iskušenja i nove osebujne afirmacije. Znanstveni skup "Cazinska Krajina u XX stoljeću - politika, ljudi, događaji ..." ima za cilj da motivira i potakne znanstvenike i stručnjake različitih profila na izučavanje i predočavanje BROJ 16 saznanja i obavijesti o kompleksnom pitanju modernog društvenopolitičkog razvoja Cazinske Krajine i njenog stanovništva, od austro - ugarske vladavine na ovim prostorima do današnje suverene i nezavisne države Bosne i Hercegovine. Okupljanjem brojnih historičara, sociologa, politologa i drugih stručnjaka iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i drugih zemalja u regionu organizatori ovog skupa posebno Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske želi na ovaj način dati doprinos boljem sagledavanju različitih karakterističnih točaka novije povijesti Cazinske Krajine, kao što su: - uloga JMO i Nurije Pozderca kao građanskog političara i antifašiste; - doprinos reisa Džemaludina ef. Čauševića u organiziranju i prosvjetiteljstvu Bošnjaka i Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji; - mentalitet, psihologija i kultura Bošnjaka u Cazinskoj krajini; - NOB u Cazinskoj krajini; - povijesne činjenice vezane za Husku Miljkovića; - Cazinska buna 1950. godine; - doprinos obitelji Pozderac razvoju Cazinske krajine; - Hamdija Pozderac - uspon i pad, montiranje afere Agrokomerc; - agresije i odbrana cjelovite BiH od 1992 – 1995. godine - unutarbošnjački sukob za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i druge teme koje se tiču društvenih odnosa, kulturnih prilika i mentaliteta krajiških ljudi u prijelaznom vremenu nove institucionalne izgradnje i modernizacije. perspektive pomirenja na istini i pravdi, iznošenjem znanstvenih podataka. Uvjereni smo da će inicirani znanstveni skup pomoći našem boljem shvatanju prošlosti i našim većim nadama u budućnost ispunjenu duhom razumijevanja i zajedništva. Ovo je naše drugo pozivno pismo, a Vas ljubazno molimo da nam pripremite svoje skračeno u trajanju od 20 minuta. Vaš prošireni rad će biti prezentiran u Zborniku radova. U okviru Simpozija će biti otvorena i izložba dokumenata i fotografija o Cazinskoj buni koju iz fundusa Arhiva unsko - sanskog kan-tona Bihać autora mr. sc. Fikreta Midžića. Izložba će se otvoriti 22. 04. 2010. u 18.30. sati u Islamskom centru u Zagrebu. Predsjednik Organizacijskog odbora Dževad Jogunčić dipl. ing. BOŠNJAČKI GLAS 9 Najava događanja Ususret 4. konvoju »DA SE NIKAD NE ZABORAVI« mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja 2010. Priredio: Emir Akšamija, dipl.oec., predsjednik Odbora za informiranje, izdavaštvo i dokumentaciju VBNMGZ sa Organizacijskim odborom IV Konvoja „Da se nikad ne zaboravi“ 2010. Ove godine po četvrti puta organizira se i održati će se Konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja „Da se nikad ne zaboravi“, u sjećanje na srebreničku tragediju i genocid počinjen nad nedužnim bošnjačkim civilima u ljeto 1995. godine u Srebrenici. N amjera je organizatora Konvoja okupiti mlade iz cijele Hrvatske, koji bi u zajedničkom posjetu Memorijalnom centru u Potočarima odali počast nevino stradalim Bošnjacima. Srebrenički genocid, najveće stradanje Bošnjaka u novijoj povijesti, postao je nezaobilazni dio bošnjačkog identiteta o kojem će mladi moći najbolje naučiti iz neposrednog susreta sa preživjelim svjedocima. Ostvaren je cilj Vijeća BNMGZ da Konvoj postane tradicionalno godišnje okupljanje mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja iz cijele Hrvatske, koji se tako ove godine organizira po četvrti put. Europski parlament je 15. siječnja 2009. godine, a netom i Hrvatski sabor, proglasio 11. srpnja Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Ove godine obilježava se jubilarno petnaesta godišnjica najvećeg europskog zločina od II. svjetskog rata. Konvoj je i ove godine u programu projekata Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. U pripremu i realizaciju Konvoja Vijeće je ove godine odlučilo uključiti u Organizacijski odbor uglavnom mlade ljude, koji će svojim aktivnostima i zalaganjima na pripremi i organizaciji, vjerujemo, maksimalno uložiti i doprinijeti, kako bi Konvoj ove godine bio još kvalitetniji, nego prethodna tri. Ove godine odlučili smo u organizaciju nastojati uključiti i ostale bošnjačke asocijacije, udruge i organizacije, i radi financijske potpore organizaciji i sufinanciranju troškova Konvoja. Tako su pripremljeni i službeni dopisi koji će biti poslani našim bošnjačkim asocijacijama i udrugama sa pozivom na potporu pri zaokruživanju potpune financijske konstrukcije potrebne za realizaciju ovog Konvoja. Odlučeno je na jednom od radnih sastanaka Organizacijskog odbora Konvoja „Da se nikad ne zaboravi“ kako ćemo od ove godine počevši, svih narednih godina, kod organizacije Konvoja nastojati animirati svake godine sve naše bošnjačke asocijacije u Republici Hrvatskoj da se tradicionalno uključe u potporu i sufinanciranje ovog Konvoja, relevantnog za cjelokupni bošnjački Korpus u Republici Hrvatskoj i sve pripadnike bošnjačke nacionane manjine u Hrvatskoj, a čime će se kroz jači financisjki proračun za Konvoj, moći postići i viša kvaliteta Konvoja, ovdje prvenstveno misleći na sadržajni koncept BROJ 16 10 BOŠNJAČKI GLAS Konvoja, koji nam je nastojanje kontinuirano poboljšavati. Također, ove godine želimo i nastojati ćemo kao sudionike Konvoja „Da se nikad ne zaboravi“ uključiti i studente i profesore povijesti, koji će kasnije u suradnji s Vijećem bošnjačke nacionalne manjine, ili u suradnji sa Fakultetima povijesti, na ovaj način, moći organizirati ponaosob poseban sat predavanja o tragediji i stradavanju Bošnjaka u Srebrenici. Također, želimo u sudjelovanje u Konvoju uključiti i veći broj predstavnika vlasti lokalnih uprava i samouprava. Ove godine Konvoj „Da se nikad ne zaboravi“ u čast Srebrenici i u sjećanje na srebreničku tragediju bit će organiziran u vrijeme kada se održava i manifestacija „Dani Srebrenice“ te se organizira za 29. i 30. svibnja. Poučeni pozitivnim iskustvom u organizaciji Konvoja prethodne tri godine, Konvoj će i ove godine zadržati sličnu formu kao u prethdnom trećem Konvoju, uz manje preinake radi ispravaka eventualnih sitnih propusta u organizaciji Konvoja prethodnih godina. Naravno, jer nam je u cilju Konvoj dovesti svake naredne godine na još kvalitetniju razinu nego prethodne godine, obzirom je ovaj projekt postao i prepoznatljiv u programu Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba te je već tradicionalan u okviru programa koje se Vijeće bošnjačke nacionalne manjine obvezuje pripremiti i real- BROJ 16 izirati u svom godišnjem planu i programu aktivnosti i djelovanja. Bošnjačkoj omladini iz Zagreba potporu i povjerenje, dali su ove godine u organizaciji članovi Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Zagrebačke županije, kao suorganizatori ovoga već jubilarnog Konvoja. U Organizacioni odbor Konvoja ove godine uključeni su uglavnom mlađi ljudi, a Odbor je podorganiziran u radne odbore, kako bi se ostvarila što bolja kvaliteta organizacije. Formirani su tako Odbor za financije, Odbor za medije, Odbor za kontakte te Odbor za tehničku podršku. Određeni su članovi, podijeljena zaduženja i precizirani su rokovi za realizaciju pojedinih aktivnosti. Svaki od Odbora ima svog koordinatora, a odbori usko surađuju međusobno, iako djeluju samostalno sa preciziranim zaduženjima za pojedine organizacijske segmente. U ulozi glavnih koordinatora organizacije Konvoja ove godine su dr. sc. Aziz ef. Hasanović, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba mr.sc. Ekrem Bećirović, te Adnan Demirović, a u Organizacijski odbor su kroz pojedine odbore uključeni Emir Akšamija, Jasmina Berberović, Damir Muratović (financijska grupa), Kemal Bukvić, Zijad Kazić, Amir Hasanović, Nufik Hasanović, Damir Muratović i Omer Alibašić (tehnička grupa), Amela Handanović (koordinator za promidžbu), Hilmo Hairlić, Nejra Žiga, Ami-ra Omanović, Aldi-jana Bešić i Jasna Buljić (kontakt grupa), Naida Šehović, Alma Srebreniković, Mirsad Dubravić i Sanela Kantarević (medij-ska grupa), a za prijenos svih informacija tijekom pripreme i organizacije preko web stranice Vijeća zaduženi su Emir Akšamija i Mirsad Dubravić. Hilmo Hairlić preuzeo je i ukupnu organizaciju prema Hrvastkom crvenom križu, koji je i prošle godine bio sudionik Konvoja s jednim autobusom predstavnika, koji su sami financirali. I ove godine nastojati će se animirati što veći broj mladih ljudi za prisustvovanje Konvoju, a kao i prošle godine nastojati će se uključiti i predstavnike bošnjačke mladeži i iz Austrije i Slovenije. BOŠNJAČKI GLAS U 3. Konvoju „Da se nikad ne zaboravi“, održanom 2009. godine učestvovalo je preko 800 sudionika. Sudionici su bili brojni, a preko trideset posto svih sudionika bili su u Konvoju iz Vijeća drugih nacionalnih manjina, pripadnici Iranske Ambasade u RH, Mladi SDPa, Mladi HNS-a Zagrebačke županije, predstavnici Vijeća Žena Grada Zagreba, i brojni drugi. Ne dvojimo da ćemo ove godine naići na još veći interes i mogućnost da u Konvoju sudjeluje još veći broj ljudi. Prijave za sudjelovanje u Konvoju mogu se učiniti direktno on-line putem internet stranice Vijeća na adresi www. vbnmgz.hr, putem maila vbnmgz@zg.t-com.hr, ili putem telefona na Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba 01/631 4109 (fax: 01 631 4111) kod tajnice Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba Sebine Sejkić, a najkasnije do 17. 05. 2010. I ovim putem želimo se zahvaliti Behram-begovoj medresi u Tuzli, koja je uvelike pomogla u organizaciji Konvoja „Da se nikad ne zaboravi“ 2009. godine, kao i ove 2010., ponudivši smještaj za sudionike Konvoja, a zahvaljujemo se još jedanput i svim sudionicima Konvoja 2009. godine, kao i svima koji će se uključiti u IV 11 Konvoj „Da se nikad ne zaboravi“ 2010. godine. Obljetnice Obilježili smo Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine Da je 1. ožujak ušao u srca Bošnjakinja i Bošnjaka, kako u Domovini, tako i dijaspori, pokazalo se i ove godine. Brojne udruge i pojedinci obilježili su taj značajni datum za BiH, kada se većina njenih stanovnika na referendumu izjasnila da želi BiH kao nezavisnu i samostalnu državu. Donosimo atmosferu obilježavanja Dana nezavisnosti iz nekih gradova Republike Hrvatske. lavni nositelj organizacije je NZBI-Ogranak Pula uz sufinanciranje Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Istarske županije i Grada Pule. U Subotu 06.ožujka 2010. u 11:00 sati pripadnici Bošnjačke zajednice položili su vijenac na G spomen ploču Bošnjacima poginulima u Prvom Svjetskom ratu na Austro-Ugarskom Mornaričkom groblju. Nakon toga u 19:00 sati u Hotelu Histria održao se kulturno – umjetnički program. Nastupio je folklor iz Buzeta Buzetski biseri koji su oduševili BROJ 16 12 BOŠNJAČKI GLAS prisutne, i glazbeni sastav Mrga bend koji izvodi tradicionalnu bosansku glazbu. Uzvanika je bilo tristotinjak, a među njima su bili i Gosp. Sergio Bernich pročelnik za manjine Istarske županije, Gđa. Nikolina Radulović, šefica kabineta gradonačelnika Miletića, i predstavnici drugih nacionalnih manjina. Ni osjetni pad temperature niti bura nisu zasmetali momcima, predstavnicima nacionalnih manjina da srčano zaigraju mali nogomet na turniru u sklopu obilježavanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Izvan ograde igrališta na Verudi Porat- vremenskim prilikama unatoč, mnogobrojna je publika bodrila i grdila propuštene prilike, kako to već biva na utakmicama. Vještine je odmjerilo ukupno šest ekipa podijeljenih u dvije grupe - pripadnici zajednica Srba, Albanaca, Roma i Bošnjaka iz Pule te pulski bošnjački veterani i predstavnici Zajednice Bošnjaka iz Kršana. U pauzi između utakmica nogometaši su izgubljenu snagu nadoknađivali krijepeći se ćevapčićima. PGŽ - Rijeka sklopu obilježavanja Dana nezavisnosti BiH, a u organizaciji Vijeća žena IZ Rijeka, održana je zabavna večer s bogatim muzičkim programom popraćenim modnom revijom i tombolom. Priredba je održana uoči Dana nezavisnosti i to u subotu, 27. 02. 2010. godine u prostorijama Bošnjačkog doma, Rijeka, Vodovodna 15 B s početkom u 19 sati. U BROJ 16 BOŠNJAČKI GLAS 13 U prepunim prostorima Bošnjačkog doma prisutne je zabavljao čovjek-orkestar Lutvo Lanjgić uz goste pjevače Emina Čovića i Senku Otavijević. Posebnu pozornost publika je pokazala za modnu reviju koju su, na zabavan način, nosile aktivistice BNZ za PGŽ. Naše manekenke su nosile odjeću butika „Mima“ iz Rijeke, koji je ujedno bio i pokrovitelj bogate tombole. Pokrovitelji zabave su BNZ za PGŽ i VBNM za PGŽ. Druga u nizu manifestacija koje BNZ za PGŽ, kao organizator i VBNM za PGŽ kao suorganizator, priređuju Povodom Dana nezavisnosti BiH, u Rijeci gostovao je Kulturno-umjetnički ansambl «BOSANA» iz Zagreba sa spletom igara, poezije i sevdalinke. U Programu je nastupio i Mješoviti pjevački zbor „SEVDALIJE“ iz Rijeke. Koncert je održan u subotu, 13. 03. 2010. godine Rijeci, dvorana «Filodrammatca», Korzo 28/1, s početkom u 17 sati. Veliki broj zainteresiranih koji su došli i doveli svoje prijatelje, uživali su u izvedbama najljepših sevdalinki i spletu poezije i folklora. Nakon koncerta druženje uz prigodni domjenak se nastavilo u prostorima Bošnjačkog doma do kasnih noćnih sati. BROJ 16 14 BOŠNJAČKI GLAS Vrelo Bosne BROJ 16 BOŠNJAČKI GLAS 15 Dobrinj - VEČER SEVDAHA I HUMORA nedjelju, 14.ožujka 2010.godine, povodom Dana nezavisnosti BiH i osnivanja ogranka za općinu Dobrinj Udruge BNZ za otok Krk, priredilo se večer sevdaha i humora sa početkom u 17 sati u centru Dobrinja u domu kulture. U Publika i gosti Opuštanje uoči nastupa U programu su nastupili: Izvođači izvorne glazbe uz saz i violinu, braća Imšir i Enes Ramić Solisti mješovitog pjevačkog zbora Sevdalije iz Rijeke Humorist večeri Razim Muratović Dva tenora: Šehrizad Begić i Zemir Delić BROJ 16 16 BOŠNJAČKI GLAS Programu je nazočilo stotinjak građana otoka Krka. Posebna čast je naglasiti nazočnost glavnog Riječkog imama Hajrudina Mujkanovića kao i ostalih imama. Nakon programa druženje se nastavilo u domu uz jelo i piće, specijaliteti iz Bosne i Hercegovine. Program je održan uz potporu: Općine Dobrinj, Udruge Bošnjačka nacionalna zajednica za otok Krk i BNZ za PGŽ. Dobrinjska veče iz drugog kuta Grupa «Sevdalije» Piše: Adem Smajić D Povodom osnivanja Bošnjačke nacionalne zajednice otoka Krka podružnica Dobrinj, prisustvovao je veliki broj Bošnjaka i ostalih koji su nazočili osnivanju ove udruge. To je veliki iskorak Bošnjaka otoka Krka kojih ima oko tristo. ošli su tu pri-je nekoliko desetljeća, nastanili se, popravili domove, formirali obitelji, djeca im se rodila, integrirali se i daju svoj obol tamo gdje žive u matrijalnom pogledu. Mnogi su postigli zavidnu razinu zahvaljujući upornom radu i racionalnom načinu života. Zahvaljujući Razimu Muratoviću, izabranom predsjedniku BNZ-e za otok Krk, pripremljeno je sijelo za dan 14.03.2010.g., u malom mjestu Dobrinj. Vrijedni Bošnjaci otoka Krk pripremili su izuzetan doček, prisustvo iznad očekivanja, sala dupke puna, hanume Bošnjakinje su pripremile obilato bosanska raznovrsna jela, te kolače i ostale tradicionalne delicije. Osjećali smo se kao da smo na nekom teferiču u našoj dragoj Bosni i Hercegovini. Nastupale su «Sevdalije» pjevačka grupa BNZ za PGŽ, koja nastupa sa svojim programom pod voditeljstvom gosp. Zemirom Delićem, stari sevdah, pjesme iz BROJ 16 sehare. Vjerujem da većina nikada do tada nije ni čula mnoge otpjevane pjesme koje nas vraćaju u našu prošlost, u našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, prisjećajući se naše povijesti, avlija, čaršija, puteva i putića, šuma, gora, livada, bezistana, merezistana, hanova, minareta, zov ezana, naših starih nana i miris kahve ... Program je trajao dva sata, to vrijeme prošlo je vrlo brzo zahvaljujući lijepim glasovima, starom sevdahu, pjesmama koje su sadržajne, misaone s porukama pune elegije, nade koje pune ljudska srca ljubavlju, nadom i nekom iščekivanju, vraćajući čovjeku vjeru, nadu i srce puno topline. Grupa «Sevdalije» u BNZ je najveće pozitivno iznenađenje koje mijenja i budi, koje je nadvisilo sve ostale aktivnosti kod Bošnjaka Rijeke pa i šire. Vjerujem da će navedena grupa doživjeti još veći uspon, biti most u povezivanju Bošnjaka kroz kulturu i starosevdahski melos i doprinijeti u osvješćivanju i omasovljenju te vraćanju odlutalih Bošnjaka svome kulturnom pa čak i vjerskom korpusu. Hamid Dizidar: Sevdalinke…Sarajevo, 1944.g.str.10. između ostalog piše: «Ulazeći pomoću narodne pjesme u evropsku duhovnu zajednicu, naš narod je tek u XIX stoljeću shvatio svu vrijednost svog narodnog blaga. Grimm je odmah rekao da naša ženska narodna pjesma ima u sebi sve ljepote istočne i zapadne lirike. Evropa je otkrila sve vrijednosti BOŠNJAČKI GLAS naše narodne poezije, ukazujući na sve njezine moralne, nacionalne, pjesničke i stilske kvalitete. Njezin udio bio je vrlo velik u formiranju vjere, u stvaralačku snagu naroda i u borbi za narodni jezik. Ona je dala najbolje obrasce stila i jezika našem romantizmu. Vršeći najveće utjecaje na naše pjesnike, ona je istodobno bila i najobilniji izvor za našu povijest. Balade , manje-više, preselile su se u književnu baštinu, sevdalinke i danas istrajavaju, osobito u Bosni i Hercegovini, noseći se sa modernim vremenom i odolijevajući deformacijama i ekspanziji šunda i folka. Muhsin Rizvić: Iznad i ispod teksta, Sarajevo 1969.g.,str.19, «Po svom poetskom karakteru sevdalinke imaju u sebi ponešto od bitnosti od baladenjenu zamračenu tragiku bolnog osjećanja koje je ostavio neki povod ili događaj. Razlika je u tome što sevdalinka nema radnje u njenom izrazitom razvoju i dinamičnom toku, nego samo u podsvijesti događaj-zgodu, u njegovoj punoj sažetosti i prostranosti, više kao povod i rezime, iz koga se izvija ono bitno- ljubavni uzdah kao sudbonosni lirskoerotični ishod. Ona pokazuje preživljavanje događajnog ishoda, bitnog fragmenta događaja, onog koji nosi pun emocionalni, lirski potencijal i rezultira vapajem, čežnje i ljubavnog bola. Zato je sevdalinka, u stvari, lirski monolog žene…» dr. Dragiša Živković, u Jugoslovenskom knjževnom leksikonu, Novi Sad 1971.g., na str.479, zapisao je: «Sevdalinka nastala prvobitno među vladajućim muslimanskim krugovima (agama i begovima) po gradovima (Sarajevo, Mostar, 17 Banja Luka, Travnik,) kasnije raširena i u ostalim slojevima muslimanskog i nemuslimanskog stanovništva i po gradovima i po selima Bosne i Hercegovine. Tokom XVIII i XIX vijeka sevdalinka se i proširila na cijelu teritoriju Balkana, prelazeći na sjever do Mađarske, Rumunije i Besarabije. Ima ih tri tipa: haremska, gradsko-kavanska i seoska.» Riječ Sevdah u turskom jeziku označava ljubavnu čežnju i ljubavni zanos, a ishodište se nalazi u arapskom izrazu ,,sawda,, koji obuhvaća i imenuje pojam ,,crnažuč,,. Našim Riječkim «Sevdalijama» želimo puno uspjeha, ustrajnost u povezivanju bošnjaka i ostalih kroz sevdah i veselje kako su to znali i umjeli stari Bošnjani, a i sadašnji dobri Bošnjaci. Ne daj se Bosno, BEHARA TI TVOG! Iz rada BNZH PRIPREMA SE IZBORNA SKUPŠTINA BOŠNJAČKE NACIONALNE ZAJEDNICE HRVATSKE Na sjednici GO BNZH određen datum održavanja Izborne skupštine a sjednici GO BNZH održanoj 13. ožujka 2010. godine na kojoj su prisustvovali: Berberović Sead (Zagreb), Jogunčić Dževad (Zagreb), Spahić Džemail (Zadar), Salihović Hase (Zadar), Adžikić Amir (Pula), Dervović Munir (Pula), Dervović Šefko (Pula), Pršić Senad (Pula), Omerhodžić Edin (Rovinj), Goražda Dajlina (Sisak), Ribo Zejna (Osijek), Ružnić Ibrahim (Rijeka), Delić Zemir (Rijeka), Jahić Kudić Zumra (Rijeka), Muharemi Tea (otok Krk), Sivić Idriz (otok Krk) i Adžajlić Ernedina (Rijeka), a koja je održana u prostorijama BNZ PGŽ u Rijeci, Vodovodna 15B s početkom u 12:00 sati i pozdravnog uvoda predsjednika BNZ PGŽ Ibrahima Ružnića, koji je u ime domaćina pozdravio prisutne i uvodnih napomena Senada Pršića (Pula) o razlozima velikog protoka vremena između dviju sjednica GO, daljnje vođenje sjednice je preuzeo prof.dr.sc. Sead Berberović, te je predložio slijedeći dnevni red: N 1. Informacije u svezi sa prošlom Izbornom skupštinom, te pripreme za organizaciju nove Izborne skupštine 2. Izvješće o realiziranim programima u 2009. godini, i planirani programi u 2010. godini 3. Fond za stipendiranje studenata, funkcioniranje, i kako dalje 4. Razno BROJ 16 18 BOŠNJAČKI GLAS Dnevni red je usvojen. Diskusije i zaključci: Ad 1) Nakon što su Senad Pršić, izabrani predsjednik na poništenoj skupštini i Sead Berberović, vršitelj dužnosti predsjednika do ponovljene skupštine, iznijeli tijek postupka vođenog kod nadležnih tijela Ureda državne uprave Grada Zagreba i žalbenog postupka u svezi poništenja održane Skupštine BNZH, pa samim time i nevaženja njezinih odluka, prisutni predstavnici županijskih organizacija su informaciju primili k znanju i istu jednoglasno usvojili. Nakon toga otvorena je diskusija u vezi priprema za održavanje izborne skupštine. U diskusijama su sudjelovali gotovo svi prisutni predstavnici, a preovladalo je mišljenje da za vodeće funkcije u tijelima BNZH treba predlagati ljude koji će se odgovorno odnositi prema realizaciji preuzetih obaveza koje stoje pred BNZH. Nakon diskusija doneseni su slijedeći zaključci: - Skupština će se održati 22. svibnja 2010. u Puli, s početkom u 12 sati. - Sve županijske organizacije trebaju na skupštinu dovesti najmanje tri člana, dok gornja granica nije postavljena, - Za novo vodstvo BNZH predloženi su: - Pršić Senad, predsjednik BNZH - Ibrahim Ružnić (ili zamjenski kandidat o čemu će odlučiti IO BNZ za PGŽ) i Sead Berberović, potpredsjednici BNZH - Dževad Jogunčić, tajnik - Ostali članovi GO BNZH su predsjednici županijskih organizacija i po jedan član kojeg će predložiti BNZH-ZG; NZBI; BNZ za PGŽ; BNZ SMŽ; BNZ KŽ Ad 2) Ova točka dnevnog reda izazvala je određene polemičke tonove. Naime, programi koji su prijavljeni za financiranje od strane Savjeta za nacionalne manjine, kao i fond za stipendiranje za koje je BNZH preu- BROJ 16 zela kao vlastiti program, prepušteni su stihijskoj realizaciji. Izraženo je u diskusiji nezadovoljstvo s dinamikom dosadašnjeg rada BNZH, gdje se ažurnost i dogovori nisu baš provodili u djelo. Neki programi i planirani projekti nisu realizirani, kao što se dogodilo i s „Bošnjačkim glasom“, koji je prepušten samo uredništvu Rijeke. Na neki način, Bošnjački glas je tretiran kao glasilo BNZ za PGŽ, bez obzira na skupštinsku odluku i preuzimanje projekta kao zajedničkog. Što se tiče programa za 2010. godinu prisutni su izvješteni da je ove godine aplicirano prema Savjetu s tri programa, a to su Bošnjački glas, Festival bošnjačke kulture i Prikaz izdavačke djelatnosti BNZH. Konstatirano je da bilo bi dobro da se ubuduće svi programi i projekti dobro odmjere, da ne budu prezahtjevni kako bi njihova realizacija mogla biti i ostvariva. U diskusiji je naglašeno da nam je prioritet i podrška, te briga oko financiranja i izdavanja „Bošnjačkog glasa“, te da sve županijske organizacije daju svoju podršku izdavanju istog. Dana je podrška Ružniću, da on uređuje „Bošnjački glas. Ibrahim Ružnić se izjasnio da mu je dovoljan angažman oko uredništva „Bošnjačkog glasa“, te da mu druga funkcija ne treba. Potrebno je oformiti „mini-redakcije“ koje bi bile u Zagrebu, Sisku, Slavonskom Brodu, Puli, Karlovcu, Zadru, Osijeku. Svi su se složili s prijedlogom Ružnića, da svaka županijska organizacija ima svoje dopisništvo, kako bi svi bili zastupljeni, te informacije i događanja prezentirane na vrijeme. Glavna redakcija trebala bi imati bar jednom godišnje sastanak, a da suradnici iz „mini redakcija“ svoje dopise dostavljaju Ružniću. Na ovo je dat prijedlog da je malo godišnje jedan sastanak, nego da bi trebalo sastanke održavati mjesečno, u stvari trebalo bi to biti prije samog izlaska „Bošnjačkog glasa“ Svaka županijska organizacija će morati sama odlučiti kako, na koji način i koliko će nagraditi svog suradnika. Zatim svaka bi županijska organizacija trebala odrediti osobu za komunikaciju i osobu koja bi provjerila sadržaj koji se šalje za „Bošnjački glas“. Svi su se složili s predloženim. Prihvaćen je prijedlog Islamske zajednice Rijeka, za izlaskom „izvanrednog broja“ „Bošnjačkog glasa“, a oni bi učestvovali svojim sufinanciranjem. Povod je izgradnja Islamskog centra u Rijeci. Bio bi to „Tematski izvanredni broj“ s nešto manje sadržaja. Ružnić je preuzeo na sebe to da će napisati uvodni dio i razloge njegovog izlaska. Predloženo je da se na „Bošnjački glas“ pretplate sva Vijeća BNM, te da se ponudi i knjižnicama kako bi i oni imali u svojoj ponudi.a Ujedno je predloženo nekoliko projekata za koje bi valjalo da se razmotri zajednička platforama i eventualna razmjena. Tako je Dževad Jogunčić ponudio da se iznađe mogućnost za realizaciju tri programa u ovoj godini: - Pripreme za popis stanovništva 2011. godine BOŠNJAČKI GLAS - Festival bošnjačke kulture Ujedno je naglasio da BNZH čine ljudi od „ugleda“ te svojim znanjem i zalaganjem mogu ovaj predloženi program i realizirati. Zatim je rekao da se u Zagrebu vode globalni projekti, razni simpoziji, te znanstveni skupovi. Pred nama stoji veliki zadatak, a to je skori popis stanovništva. Još puno našeg naroda se izjašnjava kao Musliman, treba ljude na razne načine prije pripremiti, kako bi se kad bude popis izjašnjavali s „Bošnjak“. Još 1946. godine na 1. Ustavotvornoj skupštini Husaga Čišić Mostarac, tražio je pojašnjenje zašto nedostaje šesta baklja na grbu BiH. Ta baklja koja je nedostajala odnosila se na šesti narod Bošnjake muslimanske vjere. On je bio naš „bakljonošabošnjaštva“. Jogunčić je ponudio drugim županijskim organizacijama dvije gotove izložbe, koje su već u Zagrebu. Jedna je „Povijest Kulina-bana“. Zatim su tu 82 ( osamdeset i dvije) fotografije „Znak ljiljana“ fotoreportera Alije Akšamije, za kojeg malo ljudi zna da je on fotografirao našeg Nobelovca Ivu Andrića na poznatoj fotografiji pored „ćuprije“ u Višegradu. Ta izložba ( katalog) projekt je, koji je vrijedan 40000 kn. Znači, sve za obje izložbe je spremno – spakirano, samo treba odrediti mjesto – dvoranu i vrijeme prezentiranja javnosti. U Zagrebu će se ove godine, točnije 23. i 24. travnja održati značajan skup povodom obilje-žavanja 60 godišnjice „Cazin-ske bune“. Kroz to će se predstaviti i podsjetiti na ljude i događaje 20-og stoljeća Cazinske krajine, a s ciljem približavanja ljudi i života toga kraja. Na tu temu izaći će „Zbornik radova“. Već je skup prezentiran javnosti u Sarajevu, Bihaću, Ljubljani. Postoje 24 ( dvadeset i četiri ) teme i radovi sa kompletnom dokumentacijom i arhivom. Kroz sve ovo dokazujemo da smo integrirani, da imamo svjetski nivo, povelje, heraldiku, te da smo mi ovdje na ovim prostorima oduvijek. Dajlina Goražda je zahvalila na trudu za ove izložbe te izrazila želju i prijedlog da bi to svi trebali u svojim županijskim organizacijama prirediti. BNZ Sisačko-moslavačka imati će svoj dan 26. travnja, gdje smo pozvani u goste. Što se tiče Festivala bošnjačke kulture, to treba realizirati pred više županijskih organizacija, čime ćemo graditi i razvijati zajedništvo i očuvanje bošnjačke kulture i tradicije. Goražda se pohvalila da oni u Sisku već realiziraju gotovo sve od predloženog, a u Sisku se održava i multikulturalni tjedan. Čak su ove godine uveli i predstavljanje dječjih radova. Ad 3.) dnevnog reda odnosi se na stipendiranje studenata iz Fonda „Salim Šabić“. Izraženo je nezadovoljstvo novim izborom studenata na dodijeljenim stipendijama, a koji se ne pridržavaju pravila ugovora. U ugovoru je navedeno da moraju odraditi određen broj sati, a dva riječka studenta odbacuju bilo kakvu suradnju, ili dok su nešto odrađivali, za to su tražili naknadu, rekao je Ružnić. Na to je Berberović predložio da treba s tim upoznati IO i koje su to osobe, pa da se odluči u županijskim organizacijama da li takve osobe zaslužuju daljnju dodjelu stipendije. Predloženo je imenovanje novog odbora Fonda, uključujući i članove 19 iz ostalih županijskih organizacija, a ne kao do sada samo iz Zagreba. Ove godine stipendije je dobilo šest studenata, a ugovor je potpisan na vrijeme od siječnja do srpnja 2010. godine. Ružnić je predložio da se u fond uključi što veći broj ljudi kako bi se Fond financijski ojačao, te da ne treba čekati da donatori budu samo „bogati“ ljudi. Svi mi možemo odvojiti i mali iznos mjesečno, a koji će od malo načiniti puno. Ne treba biti jako bogat da budeš donator, te da veliki broj malih donacija, stvara veliku blagajnu, naglasio je Ružnić. Fond je jedan od najznačajnijih vidova gdje ulažemo u napredne, željne znanja, mlade ljude, gdje su neizostavni rezultati. To bi trebala biti jedna od točaka dnevnog reda svakog sastanka. Županijske organizacije čekaju inicijativu iz BNZH, tako da je potrebno da oni pokrenu, proslijede, a ovi će lakše djelovati na svoje aktiviste. Ne smije se dozvoliti da Islamska zajednica bude najizdašniji donator, smatra Berberović, jer ima uspješnih poduzetnika samo ih treba animirati. Goražda je dala prijedlog da na sljedećem izboru za dodjelu stipendija, prioritet bude i da studenti budu uključeni u bilo koji vid bošnjačke asocijacije, te da su nagrađivani za neki svoj rad. Inače kako stimulirati one naše uspješne studente koji nisu dobili stipendije, a nesebično rade u nekim bošnjačkim asocijacijama. Berberović je naveo da su dosadašnji kriteriji bili uspjeh na studiju, te imovinsko stanje studenta, što će se izgleda morati proširiti. Samo se ne smije nikako dozvoliti da se Fond ugasi. Prijedlozi su usvojeni. Berberović se zahvalio na dočeku i održavanju sastanka u Rijeci.Sve prisutne Ibrahim Ružnić je pozvao za „švedski stol“, da se počaste, a zatim da nakon razgledanja grada mogu doći u Filodramatiku gdje gostuje kulturno-umjetničko društvo „Bosana“ iz Zagreba i naše „Sevdalije“ te uživati u izvedbama naših sevdalinki i spletu igara. BROJ 16 20 BOŠNJAČKI GLAS Održana izborna skupština Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre U Puli 27. ožujka 2010. godine u Hotelu Histria održala se Izborna skupština Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, gdje je izabrano staro – novo vodstvo. Izbornoj skupštini prethodili dvomjesečne aktivnosti i sastanci Izvršnih odbora Ogranaka zajednice, koji su rezultirali podrškom dosadašnjem vodstvu zajednice temeljem rezultata u prethodnom mandatu. Na čelu Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre ostao je Senad Pršić, dok je njegov zamjenik dr. Dervović Šefko. U Izvršni odbor ušli su isto tako stari članovi Senad Pršić, dr. Dervović Šefko, prof.dr.sc. Jusuf Šehanović, mr.sc. Muratagić Muhamed, dipl.ing. Kugić Mirsad, Amir Adžikić, Esad Čolić, Berina Mujkić, Džemal Šehić i Salmir Mrkaljević, koji su upotpunjeni novim članovima Lejlom Duraković i Edinom Omerhodžićem. U Nadzorni odbor su izabrani kao predsjednik prof. Sedić Fadil i kao članovi Munir Dervović i dr. Ljubunčić Zahid. redsjednik je podnio Izvješće o radu u proteklom mandatnom razdoblju u kojem je napravljena reminiscencija na prošlost, sadašnjost i budućnost zajednice, te ga zbog toga u cijelosti prenosimo. Pa, evo što nam je rekao stari-novi predsjednikaNZBI Senad Pršić:“Poštovani članovi Skupštine, dame i gospodo, dragi gosti i predstavnici medija. Dopustite mi da se osvrnem na rad u proteklom mandatu ovoga Izvršnog odbora i mene kao predsjednika NZBI. Ali još prije samog izvješća o radu dopustite mi da kažem nekoliko riječi o radu NZBI prije našeg mandata. Još davne 1993. godine dvadesetak istaknutih bošnjaka je započelo sa realiziranjem ideje o organiziranju Nacionalne zajednice kao krovne organizacije bošnjaka u Istri. Prvi sastanak smo održali u mom uredu kao inicijativni, a nastavili smo sa radom u Beharu kojega je tada vodio rahmetli Salih Agić. Te 1993. godine nismo uspjeli osnovati zajednicu zbog opstruacije nekih naših pripadnika koji nisu mogli dopustiti da se formira neka organizacija u P BROJ 16 kojoj oni nisu bili glavni. Postigli su to da se zajednica nije formirala a neki naši istaknuti članovi otišli razočarani sa nakanom da se više ne vrate u naše organizacije. Među njima su dr. Mulić Hazim i dr.sc. prof. Muratbegović Aida i još neki. Budući da nismo osnovali našu Nacionalnu zajednicu Salih Agić je naš Statut kojeg smo već pripremili poslao u Zagreb. Na temelju tog Statuta BOŠNJAČKI GLAS je dr. Pašalić sa još nekolicinom istomišljenika formirao BNZH. Mi smo 1995. godine ponovno organizirali osnivačku Skupštinu NZBI i tada uspješno formirali zajednicu pod nazivom Nacionalna zajednica Muslimana Istre. Za prvog predsjednika smo u punoj kino dvorani izabrali Asima Čabaravdića. Rad tadašnje zajednice nije dao očekivane rezultate, zbog toga jer je gosp. Čabaravdić bio zauzet poslovnim obvezama te zbog toga nije stigao dovoljno vremena posvetiti programima zajednice. Višekratno smo ga molili da organizira Skupštinu, pa da izaberemo novo vodstvo ako on ne stiže raditi zbog obveza. Nije nas pozivao na Skupštinu samo smo jednog dana čuli da je izabran novi predsjednik Muminović Sadik na nekom uskom skupu od nekolicine članova. Nitko od nas koji smo bili nositelji inicijative za formiranje prve zajednice nije bio nazočan tom činu. Nakon nekoliko godina su me zvali brojni naši ugledni ljudi da pokušamo promjeniti stanje u našoj zajednici kako se nebi crvenili pred našim sugrađanima nekih naših predstavnika koji su nas zastupali u javnom i političkom životu. Tako smo došli do toga da smo se pokušali dogovorom uključiti u red NZBI ali nije išlo zbog osobnih interesa nekih pojedinaca. Ipak smo uspjeli organizirati Skupštinu na kojoj je smjenjen tadašnji predsjednik NZBI Muminović Sadik dok je predsjednik Nadzornog odbora gosp. Velagić Kemal u dogovoru sa nama dao ostavku. Ja sam izabran za predsjednika NZBI, a gosp. Dervović Munir za predsjednika Nadzornog odbora. Budući da je malo članova izvan Pule zbog opstrukcije sudjelovalo u radu Skupštine, 2006. godine je na sljedećoj Skupštini u Izvršni odbor i Nadzorni odbor izabrani članovi izvan Pule po novom Statutu naše zajednice. Kada smo preuzeli zajednicu počeli smo takoreći od nule. Bivši predsjednik Muminović Sadik je pokupio svu dokumentaciju od zajednice skupa sa nošnjama zajednice, a od naše folklorne sekcije sa našim nošnjama je formirao KUD Bosna. Mi smo unatoč svemu, a posebno opstrukciji nekih bošnjaka na lokalnoj razini po gradovima u Istri koji se nisu mirili sa promjenama po kojima oni nisu bili više glavni u svom harmanu pokrenuli aktivnosti NZBI. Već u prvoj godini smo uspjeli izraditi novi Statut, omasoviti članstvo u cijeloj Istri, pridobiti većinu vodećih bošnjaka u lokalnim sredinama te pokrenuti neke projekte koji su postali opće prihvaćeni. Već slijedeće godine smo organizirali Festival bošnjačke kulture u Istri, zatim smo formirali ogranak u svim gradskim središtima u Istri te na taj način smo osigurali povezanost bošnjaka iz cijele Istre i zajedničko upravljanje Zajednicom. Omasovili smo članstvo te dosegli broj od oko 600 članova što je ukazivalo na veliko povjerenje članova naše manjine u NZBI koji u NZBI vide najbolje zastupnike svojih interesa i čuvara svojih kulturnih vrijednosti. Nadalje smo formirali sekcije preko kojih možemo ostvarivati zacrtane programe i projekte radi ostvarivanja ciljeva koji su od trajnog interesa naše manjine, kao što su folklorne sekcije, informatičke sekcije, knjižnička sekcija, sekcija mladih, sportska sekcija i sekcija za gospodarsku suradnju i sekcija za kordinaciju i suradnju. Posebno valja spomenuti napredak po pitanju folklora. Naime folklor se poečo razvijati preko ogranaka pa je tako u Buzetu osnovana folklorna skupina pod nazivom Buzetski biseri koji su već stasali u ozbiljnu folklornu družinu. Imali su i izuzetno dobar nastup u Puli prilikom obilježavanja Dana nezavisnosti BIH i Dana žena. Slična inicijativa se počela razvijati i na području Labinštine (Raša, Labin i Kršan). Ove aktivnosti bi trebalo potaknuti i u ostalim ograncima. Višekratno smo pozivali naše ljude da isprave u matičnom 21 uredu nacionalnu pripadnost na način da naziv Musliman zamjene sa nazivom Bošnjak, što je izuzetno važno radi konzumiranja zakonom zajamčenih prava. Napravljeni su određeni pomaci u tom smjeru ali ne i dovoljni. Iz tog razloga smo u nekim gradovima izgubili Vijeće pa sada imamo predstavnike ( Kršan, Raša). Ipak zahvaljujući našem radu po prvi put imamo predstavnike u Poreču prof. Šehanović i Buzetu gosp. Muratagić. Ono što posebno vrijedi istaći i na što imamo razloge biti ponosni je projekt čiji smo mi autori, a to je Festival bošnjačke kulture u Istri. Održali smo ga prvi put 2006. godine, kao prvo javno predstavljanje nas Bošnjaka u Istri. Festival smo organizirali na terasi Doma hrvatskih branitelja. Bitno obilježje festivala je predstavljanje naše kulture i običaja kroz igre, pjesme sevdalinke i pripremanje bosanskih gurmanskih specijaliteta. Festival danas po uzoru na nas imaju i druge nacionalne manjine u Istri, a i naše manjine diljem Hrvatske. Ove godine je peta godišnjica festivala, vrijedna tradicija koju valja nastaviti. Sada se festival održava kao izlučno takmičenje po našim ograncima, a završnica na nivou Istre u Puli krajem šestog mjeseca, a na nivou Hrvatske krajem godine. Uveli smo i praksu pomoći socijalno ugroženim Bošnjacima sa popisa Centra za socijalnu skrb diljem Istre, i na taj način pokazali da vodimo brigu o najsiromašnijim pripadnicima naše manjine. Isto tako smo organizirali na početku našeg mandata posjet u Srebrenicu kao mjesto najvećeg stradanja Bošnjaka u proteklom ratu. Svake godine sudjelujemo u konvoju „Da se ne zaboravi“, a radi se o posjetu uglavnom mladih iz Hrvatske u Srebrenicu. Redovito nastupamo na Radio Puli u emisiji posvećenoj manjinama radi informiranja naših članova i pripadnika o aktivnostima u NZBI. Imamo u povodu BROJ 16 22 BOŠNJAČKI GLAS svih programskih aktivnosti i konferencije za tisak kako bi pozvali naše članove i pripadnike naše manjine da sudjeluju u programima zajednice. Naši nastupi su redovito popraćeni kako u Glasu Istre tako i na lokalnim radio i TV postajama. Naše članove informiramo o programskim aktivnostima i putem dopisa na kućnu adresu, te u direktnim redovitim kontaktima, a redovito objavljujemo naše aktivnosti na web stranici naše NZBI. Kako bismo harmonizirali odnose između Vijeća naše manjine i naše zajednice nastupili smo na Izborima za Vijeće i predstavnike nacionalnih manjina koji su održani 19.06.2007. godine. Tako smo na županijskoj razini imali 25 svojih kandidata od ukupno 50 kandidata, a izabrani su 22 vijećnika sa naše liste. Po gradovima u Istri također smo ostvarili dobar uspjeh, pa se može reći da od tada imamo izvrsne odnose naše NZBI i Vijeća kako županijskog tako i po gradovima te sa predstavnicima naše manjine. Drugi veliki test za našu NZBI su bili izbori za saborskog zastupnika. Bili smo prvi koji su organizirali sučeljavanje kandidata za Sabor iz redova naše manjine. Odazvali su se većina kandidata, a svi su pohvalili našu inicijativu i ponašanje u ovoj situaciji. Omogućili smo svakom kandidatu koji je to tražio predstavljanje na skupovima koje smo organizirali po gradovima u Istri. Ovim aktivnostima smo postigli cilj da naši ljudi upoznaju kandidate i njihove programe te da sukladno tome donesu odluku za koga će glasati. Ove aktivnosti smo koristili da zajedno sa kandidatima pozivamo naše ljude da odu u Matični ured i upišu svoju nacionalnost Bošnjak ako to već nisu učinili. Budući da smo formirali ogranke u svim većim gradovima u Istri bilo je nužno i naš Statut prilagoditi svakom tipu organiziranja pa smo 2007. godine izvršili određene BROJ 16 izmjene i dopune Statuta u tome smislu. Organizirali smo i susret predstavnika ZE-DO kantona i njihovog Biznis servisa sa našim poduzetnicima u Galižani, a već sljedeće godine smo skupa sa HGK Istre posjetili sajam ZEPS u Zenici na kojem su sudjelovali i naši poduzetnici, te ostvarili trajnu suradnju i kontakte. Po pitanju prostora za rad naše zajednice dogovorili smo se sa VBNMIŽ i VBNMGP da zajednički rješavamo prostor za naše aktivnosti. Tako smo pronašli prostor u Trierskoj 5 u centru Pule od 250 m2. Taj prostor nam je grad Pula dao na besplatno korištenje od 10 godina. Projekt za uređenje je u izradi, Županija je već platila izradu projekta za nas. Imamo izuzetno dobre odnose sa Vlastima kako na nivou Istarske županije tako i po gradovima u Istri. Zbog toga što se naš rad prepoznaje kao društveno koristan, a nas kao vodeće osobe uvažene kao korektne i kooperativne dogovorili smo se sa vodećim strukturama u Županiji da će nam pomoći i u uređenju i opremanju ovoga prostora. Inače prostor bi služio svim našim asocijacijama za programe koji su od interesa za bošnjake kao i za širu društvenu zajednicu, osim naravno političih stranaka. Pitanje prostora je već riješeno u ograncima; Raša, Labin, Kršan, Rovinj i Buzet, a uskoro i Poreč. Ono što svakako valja spomenuti je da smo organizirali i posjet u Sarajevo gdje smo ostvarili značajne kontakte kako u samom gradu tako i u Matici iseljenika, zatim organiziranju okruglog stola na temu „Organiziranost i rad bošnjačkih asocijacija u RH i kako dalje“. Uveli smo praksu obilježavanja značajnih datuma iz naše prošlosti kao što je Dan nezavisnosti BIH, podignuli smo skupa sa drugim našim asocijacijama spomen ploču Bošnjacima poginulima u Prvom Svjetskom ratu na Austro-ugarskom Mornaričkom groblju u Puli. Redovito u prigodama sudjelujemo na malonogometnim turnirima na koje nas pozivaju druge manjine, a i mi putem naše sportske sekcije koju vodi Šehić Džemal organiziramo malonogometne turnire na koje pozivamo i druge manjine u Istri. Nastojimo ostvariti dobru suradnju sa svima, a posebno bih istaknuo dobru i suradnju sa Islamskom zajednicom koja nas podržava u našim programima na očuvanju naše tradicije običaja i identitet. Posebno vrijedno postignuće naše NZBI je knjiga Bosanska tradicionalna kuhinja autora Salih Agića koju smo tiskali skupa sa Inartom d.o.o. iz Poreča. Brojne promocije ovog vrijednog djela smo održali po Hrvatskoj, BIH i Sloveniji. Knjiga je visoko kvalitetna i cjenjena. Nažalost njen autor, naš Salih Agić je iznenada preminuo i zauvijek nas napustio, a bio je čovjek koji je uvijek bio spreman staviti se u službu svake aktivnosti za dobrobit Bošnjaka i naše zajednice u cjelini. Bilo je u našoj aktivnoj NZBI još mnogo drugih manje značajnih aktivnosti koje ne možemo sve niti pobrojati. Unatoč brojnim uspjesima i vrlo aktivnom radu NZBI bili smo izloženi učestalim pokušajima pojedinih grupacija i interesnih skupina iz naše manjine da kroz destruktivno djelovanje prema ograncima i organizacijskim oblicima NZBI ostvare svoje političke ciljeve. Pa su tako omalovažavali naš rad, klevetali rukovodeće članove bošnjačkih asocijacija, kontradiktornim izjavama su nastojali poremetiti odnose unutar bošnjačkih udruga i svojim djelovanjem su unijeli pomutnju među pripadnike bošnjačkog naroda. Opstruirali su provođenje plana i programa NZBI prisvajajući postignuća NZBI. Krenuli su u osnivanje paralelnih zajednica, kao npr. u Poreču, a najavljivali su slično i u drugim gradovima. Sve to rade bez obzira na uspješnost i BOŠNJAČKI GLAS prepoznatljivost naše NZBI čiji su rad prepoznala i šira društvena zajednica, te služimo za primjer drugim srodnim organizacijama. Naše aktivnosti su prepoznate i u široj društveno političkoj zajednici, a tako imamo dobre odnose sa Županijskim vodstvom kao i vladajućom političkom stranakom IDS-SDP u Istri. Isto tako i naši ogranci imaju dobre odnose sa vladajućim strukturama na razini gradova u kojima djeluju. NZBI je po Statutu službena, samostalna i vanstranačka organizacija čiji su ciljevi afirmacija specifičnih prava i zadovoljenje svekolikih nacionalnih, kulturnih, politčkih, ekonomskih i društvenim interesa svojih članova, te samostalno obavlja svoju djelatnost. Kako bi ovu statutarnu odredbu bili smo prisiljeni donijeti odluku da članovi vodstva NZBI (predsjednik, dopredsjednik, predsjednici ogranaka i članovi i predsjednici IO i NO te izabrani predstavnici u Skupštini) nemogu istovremeno biti i u vodstvu neke političke stranke. Oni koji su prihvatili neku vodeću funkciju u političkoj stranci prestao im je mandat u tijelima NZBI, da nebi došlo do zloupotrebe NZBI u političke svrhe svoje stranke. Ova odluka je imala za cilj sačuvati vodstvo zajednice od pritisaka da se priklone nekim stranačkim i pojedinačnim interesima koji iz toga proizlaze. Kako mi u svojem radu nastojimo raditi u interesu svih Bošnjaka neprihvatljiv nam je bilo koji oblik podjele pa tako ni stranački. Sada na našem prostoru djeluju dvije političke stranke sa bošnjačkim predznakom, a to su SDA i BDSH. Mi bi podrškom ili priključenjem samo jednoj od ovih stranaka izazvali opravdan gnjev i ljutnju one druge stranke kao i naših ljudi koji nisu članovi ovih stranaka. Umjesto opredjeljenja za stranku na temelju bošnjačkog predznaka izabrali smo opciju podrške programu kojega stranka ima i nudi te onoj stranci koja može najbolje pomoći zajednici na realizaciji „Platforme o interesima bošnjačke manjine u Istri“. Dakle sačinili smo program potreba naše manjine u smislu kvalitetne integracije u društvu kojem živimo te na temelju ovog programa i razgovora sa političkim strankama dogovorili podršku SDP-u na prošlim lokalnim izborima na nivou Istre, a kao djelu vladajuće koalicije IDS-SDP. Ovakav stav NZBI se pokazao ispravnim jer nam SDP omogućuje realizaciju naših programa i pomaže u rješavanju prostora za rad kao i svih naših potreba kao zajednice u cjelini. Naš interes je dobar odnos sa vladajućim strukturama jer nam male stranke koje nisu u poziciji nemogu pomoći u realizaciji nastojanja da se kvalitetno integriramo u društvu. Dokaz naše uvjerljivosti je i u činjenici da smo bili inicijatori osnivanja Savjeta za nacionalne manjine u Istri koji je osnovala Istarska županija, a koji je nedavno i započeo sa radom. 23 Dosta smo toga već uradili, ali nismo do kraja zadovoljni jer nismo neke projekte priveli kraju. Prije svega poslovni prostor u Puli nije gotov za upotrebu, proces organiziranja NZBI nije dovršen, odnosno vraćen je korak nazad zbog negativnog djelovanja pojedinaca i grupa u zadnjoj godini. Zastupljenost naši pripadnika u tijelima i strukturama društva nije na potrebnoj razini, NZBI nije potpuno oslobođena prije svega, vanjskog utjecaja i osobnih interesa nekih pojedinaca kao ni pojedinih interesnih skupina. Započeli smo i proces priznanja autohtonosti naše manjine u nekim gradovima kao što su Raša, Kršan, Labin. Zbog nedovršenosti navedenih projekata i procesa odlučili smo se kandidirati za još jedan mandat da bi dovršili navedene projekte i procese do kraja. Vjerujemo da ste se i vi kao i brojni drugi bošnjaci spremni uključiti u rad sa nama kako bi zajednički dostigli postavljene ciljeve i dovršili započeti posao. Ove godine se navršava 15 godina od osnivanje naše Nacionalne zajednice. Godišnjica koju svakako treba na pravi način obilježiti te iskoristiti priliku da se sjetimo zaslužnih osoba za razvoj naše zajednice kako iz redova našeg naroda tako i svih ostalih koji su doprinijeli našem razvoju. Ovo je i godina u kojoj trebamo naći odgovore na pitanja kako se dalje razvijati te koji su najbolji načini organiziranja i djelovanja“. BROJ 16 24 BOŠNJAČKI GLAS Kultura Piše:I. Ružnić Arif Ključanin promvirao knjigu „Na jugu Ljiljani“ U četvrtak, 11. 03. 2010. godine u Rijeci, dvorana Filodramatika 28/2 s početkom u 19 sati u nazočnosti tridesetak posjetitelja održana je promocija, nadasve zanimljivog književnog uratka autora Arifa Ključanina. Z birka prekrasnih kratki priča sabrana u književno djelo pod nazivom „Na jugu Ljiljani“ govori o ljudima koje ratni vihor iz rodne im Bosne i Hercegovine, doveo u daleki Novi Zeland. Na vrlo osebujan način, Ključanin oslikava sudbine pojedinaca koji su se obreli u novom svijetu, iskorjenjeni iz svog prirodnog ambijenta, ali neukorjenjeni u ambijentu u kojem su se našli ne svojom voljom, niti vlastitim izborom. Organizator ove promocije je udruga „Vox populi“, a o knizi je govorio predsjednik Udruge Marin Miočić Stošić, riječanima poznatiji po čestim prosvjedima na riječkom Korzu, kad transparentom na leđima i megafonom u ruci, upozorava javnost na društvene anomalije kojima smo svakodnevno svjedoci. Stošić je sa istom strašću govorio o Ključaninu kao čovjeku i kao piscu. Njegov književni izričaj usporedio je i svrstao u rang najboljih pripovjedača ovog podneblja Andrića i Mehmeda Meše Selimovića. Iako se Stošićeve usporedbe mogu učiniti pretencioznim, svatko tko bude imao priliku pročitati Ključaninovu knjigu, ostat će ushićen vještinom kojom autor opisuje ljudske sudbine i njihovo emotivno stanje protkano nostalgijom za izgubljenim zavičajem i ispraznošću podneblja koje im je pružilo materijalnu sigurnost, ali nije napunilo, tu čudesnu dušu bosanskog čovjeka. Samo veliki autori mogu i znaju ispričati tužnu priču na duhovit način. Dakako, Ključanin je autohtoni bosanac, a bosanac se zna i može našaliti Ismet Avdić, Mehmed Sijamhodžić i Munib Purić u očekivanju početka BROJ 16 Arif Ključanin govori tekst iz svoje knjige Arif Ključanin i Marin Stošić Miočić Publika pozorno prati promociju BOŠNJAČKI GLAS i na račun vlastite žovijalnosti izazvane bezizlaznom situacijom u kojoj se našao. Tako i priča u kojoj je dječak, izbjeglica smješten u Karlovcu, iz inata, a i iz potrebe, pod okriljem noći, uhvatio, zaklao i s obitelji skuhao i pojeo crnog labuda, kojeg je zatekla zima u Karlovcu i oko čije je „hude“ sudbine cvilila sva hrvatska i europska javnost, dok istovremeno ljudi – izbjeglice bivaju zaboravljeni u izbjegličkim centrima. Ta priča spada red vrhunskih tekstova sa socijalno tematikom. Istovremeno, čitajući knjigu, pa i priču o crnom labudu, u kojoj se mali Bosanac osvećuje licemjernoj europskoj i svjetskoj javnosti, budi ambivalentan 25 osjećaj. Osjećaj tuge i humora. Ali i spoznaju da na humorističan način kazivati o vlastitoj tuzi je, valjda samo, imanentno pravom Bosancu, kakav je nesporno Arif Ključanin. Autor je to za kojeg će se sigurno još dosta čuti i to kao vrsnom književniku iz redova BiH dijaspore. Promocija knjige »Tvoj heroj« Edin Okanović Piše: Ernedina Adžajlić petak 5. ožujka 2010. godine u prostorijama Transadrije, Rijeka Riva Boduli 1 s početkom u 17 sati održana je promocija knjige „Tvoj heroj“ zbirka poezije i proze Odaziv na promociju knjige „Tvoj heroj“ bio je velik, jednom riječju ispunjena dvorana. Svojim dolaskom skup su uveličali: gradonačelnik grada Rijeke Vojko Obersnel, u ime Ministra za kulturu Božu Biškupića zamijenila je Lilian Stošić, zatim profesor na Učiteljskom fakultetu Marinko Lazarić, te glavni imam Medžlisa IZ Rijeka efendija Hajrudin Mujkanović, i predsjednik VBNM-a Mensur Ferhatović. Sve prisutne prvi je pozdravio efendija Hajrudin Mujkanović, koji se zahvalio Edinu Okanoviću na njegovoj upornosti i dosadašnjem radu. Posebno je istakao njegovu i želju mladih Bošnjaka, njih trinaestoro koji su nesebično učestvovali u izdanju ove prekrasne zbirke. To su Amina Alijagić, Mirela Mahmić, Elmas Okić, Edin Merdanović, Vildana Kadić, Amir Okanović, Nedžad Bašagić, Harisa Murić, Jasmina Adilić, Edin Salkanović, Sabina Burdužić, Aldijana Ridžal i Demir Ferhatović. Njihova želja bila je da sav prihod od prodaje knjige poklone za izgradnju Islamskog centra u Rijeci. Tom prigodom efendija Mujkanović je Edinu Okanoviću uručio „vakufnamu“, uz želje da nastavi s ovakvim radom i dalje. Pretpostavljam da su se svi prisutni osjećali sretni što su svojim prisustvom i kupnjom krasne Zbirke dali svoj doprinos za izgradnju našeg ako Bog da Islamskog centra. Zatim je uz veliki aplauz pozdravljen gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je istakao, da je fasciniran Edinovom upornošću, entuzijazmom, kreativnošću i željom da bude ravnopravan član zajednice. Njegova U „Budi moja snaga, budi moja nada budi moja utjeha, Allahu, svim srcem ponizno molim Te, budi moj heroj. upornost i entuzijazam treba da nam daju poticaj da ustrajemo kad nam je teško. Zaželio mu je još puno uspjeha i puno novih knjiga. Još je naglasio da je sam naziv knjige simboličan, a da su Edin i njegov brat Amir „naši heroji“, a to su posjetitelji pozdravili burnim aplauzom. Lilian Stošić je isto oduševljena njegovom upornošću i radom te mu zaželjela puno sreće u daljem radu. Profesor Marinko Lazarić, iznio je svoja sjećanja o Edinu i Amiru još iz osnovne škole, kad im je kao nastavnik predavao hrvatskoi jezik. Napomenuo je da poznajući te divne, uporne i hrabre ljude, saznao je mnogo više o životu i položaju osoba s invaliditetom. O Zbirci pjesama rekao je da je tematika zbirke religioznog karaktera, ali bez imalo gorčine i BROJ 16 26 BOŠNJAČKI GLAS da Edin vjeru nosi u sebi, iz koje crpi toliku snagu. Nekada je bio njihov učitelj, a sada je životni prijatelj, da danas on od njih dvojice uči „gramatiku života“. Mensur Ferhatović je pozdravio sve prisutne, a posebno se zahvalio gradonačelniku Vojku Obersnelu na odazivu i podršci kroz šest godina kvalitetnog rada VBNM Rijeka. Naglasio je da su u Vijeću četiri stipendista koji su u grupi stipendista „+4“. Dovom je poručio svima da nam dragi Allah dž.š. prosvijetli naše mlade, da izbjegnu razne kušnje, da se čuvaju sumnjičenja, nadmetanja, da se ne mrzimo, da ne okrećemo leđa jedni drugima, da budemo braća – o Allahovi robovi. Recenzenti na knjizi su bili naš poznati pjesnik Enes Kišević, koji se ispričao zbog svog nedolaska, i čestitao Edinu na lijepim pjesmama, te Subhija Selešković i Marinko Lazarić. Pjesnik Enes Kišević je zamolio da se pročita pjesma: BROJ 16 Ljubav bez straha Nema toga što za Tebe ne bih učinio. I nema toga što kraj Tebe ne bih izdržao. Pa ovaj život je ionako Tvoj. Zahvaljujući Tebi… Dobrim nijetom Te volim. Ne bojim se da Ti ne voliš mene. Ja vjerujem u Tvoju ljubav… Svojim izlaganjem sve nas je oduševila Amina Alijagić, urednica Zbirke. Naglasila je da broj okupljene omladine je nusprodukt autorovog entuzijazma, ali bi trebao biti poticaj za nove i ozbiljnije zajedničke pothvate. Rekla je da mladi Bošnjaci sa ovih prostora pripadaju Europskoj kulturi, da im je religija Islam, nacionalnost Bošnjačka, a državljanstvo Hrvatsko, zaista jedno veliko i raznoliko bo-gatstvo. Da se razumjeti i poštovati može samo nekoga koga poznajemo, a tolerirati one koje ne poznamo, rekla je na kraju svog izlaganja mlada i lijepa Amina Alijagić. Sam autor o djelu je napisao: ovo je vjerski motivirana zbirka poezije i proze napisana u ozračju iskrenog prijateljstva i emotivno ispunjena osjećajima, bliskosti, ponosa i radosti. Kao autoru ova knjiga podarila mi je predivno životno iskustvo pisanja, a kao mladom čovjeku ispunjenost svog emotivnog bića, te ću je se sjećati sa širokim osmijehom na licu. Na kraju se obratio i sam autor Edin Okanović, koji se zahvalio na tako velikom odazivu. Pričao nam je o osjećaju pripadnosti Bosni kao djetetu roditelja Bošnjaka, ali i svom rodnom gradu Rijeci. Lijepo je živjeti u takvom gradu gdje ne postoje nikakve predrasude o Islamu. Islam nas uči molitvi i zahvalnosti dragom Allahu dž.š. a vjera se temelji na odricanju i odgovornosti. On sam je zahvalan dragom Allahu dž.š. zbog toga što jest danas ovo što je. Vildana Semić se zahvalila na podršci zajedništva mladih Bošnjaka uz jednu dovu, te sve prisutne pozvala da se počaste kolačima i sokovima uz pjesmu Sevdalinku. Na kraju bih završila ajetom – porukom svima nama da se trudimo da radimo dobro na ovom svijetu: „Ja želim samo popravak onoliko koliko sam u stanju, a moj uspjeh zavisi isključivo od Allaha dž.š., u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.„ (Hud.88.ajet) BOŠNJAČKI GLAS 27 Kultura S ovom knjigom o zavičajnoj ljubavi vaš grad je ušao i u moje srce U Zagrebu je 19. 03. 2010. održana uspješna promocija monografije «Bosanski Novi u našem srcu» autora mr.sci. Ante Milinovića Piše: Rasija Ahmetspahić ošnjačka nacionalna zajednica Zagreba i Zagrebačke županije već niz godina uspješno opslužuje društvene i kulturne potrebe bošnjačke populacije u gradu Zagrebu i njegovoj županiji. To je omogućeno odluko Grada Zagreba o dodjeli pogodnog prostora u Ilici 54. ali i financijskom B i Novljanina, koji danas takođe živi kao prognanik u Zagrebu i koji zbog svojih godina i lošijeg zdravlja nije mogao i lično prisustvovati ni jednoj od dosadašnjih promocija svoje knjige u Americi i Bosni i Hercegovini. Međutim, njegovi zahvalni sugrađani su mu baš zbog toga upriličili do sada šest vrlo potporom Saborske komisije za nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Pored izdavačke djelatnosti, BNZ ima važnu kulturnu funkciju u okupljanju Bošnjaka i njihovih prijatelja na folklornim, muzičkim i književnim priredbama. Sve dosadašnje promocije novih knjiga imale su multidimenzionalni karakter i bile su praćene muzičkim programom, recitovanjem poezije, interpretacijom odlomaka i druženjem sa ljudima iz drugih etničkih grupa, kao važnom odlikom bosansko-hercegovačkog identiteta. U petak, 19. marta/ožujka 2010. godine u punoj sali i u odličnom raspoloženju, uz domaću muziku i sevdalinke u obradi prof. Fuada Ahmetspahića, održana je vrlo uspješna promocija prve knjige zavičajne monografije mr.sci. Ante Milinovića pod znakovitim emotivnim naslovom «Bosanski Novi u našem srcu», koja je štampana uz pomoć donacija bošnjačkih progranika iz ovog prelijepog grada na Uni i Sani, koji su danas pretežno bošnjačka dijaspora u St. Louisu i u Chicagu. To je prvi dio buduće trilogije istoga autora, uglednog historičara uspješnih promocija na koje može s pravom biti ponosan. Možda je najbolju ocjenu monografije dala američko-bošnjačka novinarka iz Chicaga Azra Heljo koja je svoje vrlo pozitivne dojmove o monografiji sažela u zaključak da «… iako nikad nisam bila u vašem gradu, on je preko ove lijepe knjige ušao i u moje srce, te da je ta knjiga dragocjen poklon osvježenju našeg sjećanja, posebno našoj djeci, koja su su naša budućnost i nastavljači tog sjećanja, jer zaborav najviše ubija». Neuspjeli pokušaji diskvalifikacije novske monografije Promotori monografije su bili gospoda Enver Mulabdić, arheolog i direktor Kantonalnog muzeja u Bihaću, te dipl.ing. Jasmin Karabegović, poduzetnik i štampar iz Bihaća. Oni su bez rezerve podržali i preporučili čitaocima ovu knjigu, te odlučno osudili pokušaje nekih antibosanskih lobista da diskvalifikuju ovu knjige zbog njezine navodne jednostranosti, iako BROJ 16 28 BOŠNJAČKI GLAS ona ima naglašeno multinacionalan pristup, a njihove nečasne namjere otkrio je njihov pokušaj da novcem korumpiraju autora kako ne bi pisao istinu o četničkoj agresiji na pretežito bošnjački grad Bosanski Novi i prisvajanju polovine Bosne i Hercegovine, nego da to bude turističko-sportska knjiga na engleskom jeziku koja bi dovela američke turiste u Bosanski Novi. Na sreću, te podvale nisu uspjele, a profesorica Selena Seferović je na promociji ove knjige u Bosansko-američkoj biblioteci u Chicagu, čiji je ona direktor, naglasila da je najsnažniji dio knjige baš onaj koji svjedoči o genocidnom stradanju Bošnjaka u bosansko-novskom kraju, s popisom žrtava tih strašnih zločina. Glavni promotor dipl.arheolog Enver Mulabdić je u uvodnom dijelu svoje recenzije posebno pohvalio sažeti prikaz prirodnih ljepota i drugih atrakcija Bosanskog Novog te sistematični katalog njegove burne prošlosti od antičkog doba do naših dana. On smatra da je autor ove naučne edicije, muzeolog Ante Milinović, svojim poznatim predanim višedecenijskim radom i svojim stručnim znanjem uspio da u ovoj lijepo likovno i grafički uređenoj knjizi odrazi poznatu toleranciju i plemenitost bosanske duše starih Novljana, sve dok na njega nije nasrnula kuga velikosrpskog nacionalističkog ekstremizma, čije strašne zločine i dalje planski minorizira i sramno opravdava Karadžićev američki lobi beskrajnim ponavljanje mitova o Kosovu i Jasenovcu, u čemu naše žrtve nisu imale nikakvog udjela, već je to šovinistička podvala ratnih huškača i njihove otrovne alibipropagande. Ciklično ponavljaje historijskih pojava Promotor Mulabdić je lucidno zapazio ciklično ponavljanje sličnih događaja u višestoljetnoj prošlosti BROJ 16 bosansko-novskog kraja, od periodičnih nasrtaja i razaranja džamija i drugih bošnjačkoislamskih svetinja, preko otpora istoimenih mjesnih vođa centralističkoj vlasti Porte do istih ili sličnih kur'anskih ajeta u novskim džamijama, gradskoj i vidorijskoj, kao što su oni koji su do četničkog razaranja 1. juna 1992. godine bili ispisani na kamenim pločama gradskih džamija i govorili o starim tjeskobnim vremenima u kojima su novljanski vjernici zazivali Božju zaštitu i najbolji izlaz iz tadašnjih teških ratnih situacija “Bože koji otvaraš svaka vrata, otvori nama najljepša vrata») . Vrlo je potresna sličnost surove likvidacije slavnog novskog Džafer-kapetana Cerića po nalogu osvetoljubivog vezira 1746. godine u Jezeru kod Jajca s Karadžićevom likvidacijom novskog čelnika SDA profesora Džaferbega Kapetanovića, pogotovo što su obojica bili iz iste ugledne novske porodice, kao i još dva njegova imenjaka. Novljani su često prednjačili u trgovini, saobraćaju i privredi, jer je Novi na Uni bio trgovačka kapija zapada za Bosnu i Orijent (emporij), prvi je dobio željezničku prugu u Bosni i Hercegovini, a njegova okolina prve goleme moderne pilane, rudnike i termoelektrane u Dobrljinu i Lješljanima. Isto tako Novljani su kao po pravilu prednjačili u pokretanju različitih sportova u Bosanskoj Krajini, od nogometa i košarke, preko kajakaštva i karatea, do raftinga i izviđačko-planinarskog sporta ili skautizma, ciklično postižući u svemu tome najbolje rezultate ne samo u regiji, nego i na nivou države, kontinenta pa i cijelog globusa. Naučno - historijski i psihoterapeutski značaj zavičajne monografije Za mnoge Novljane ova knjiga ima psihoterapeutsku vrijednost, jer ublažava nostalgiju za zavičajem. Utješno je, kazuje nam promotor, «da postoji život iznad fizičkog zakona života i da ono što je najljepše i najuzbudljivije zauvijek ne nestaje, da stvarnost ne postaje ništavilo pa da od nečega velikog ne ostane ništa, jer naša mladost, naše emocije i naša prijateljstva ne prestaju zauvijek da postoje i traju. Činjenica je da nam se život, bez obzira koliko nam godina dodijeli dragi Bog, čini uvijek kratkim, ali ne zbog naše urođene instiktivne želje da živimo po svaku cijenu ili možda što nam života nikada nije dosta, već iz razloga što nam zaborav stalno uzima naše godine i naše uspomene i naše emocije, a u nama, na svu našu sreću, traje „stalni osjećaj“ da smo podjednako stari i kada imamo 25 i kada imamo 55 ili kada imamo 85 godina, jer imamo onoliko godina koliko ih imamo samo u našim sjećanjima. Neumitnim protokom vremena sjećanja je sve manje i manje a mi u stvari uvijek jasno raspolažemo samo ekvivalentom od jedva desetak, petnaestak godina svoga života i sve ostalo je prepušteno propadanju i zaboravu. Profesor Milinović svojim lucidnim pristupom pobuđuje maštu BOŠNJAČKI GLAS čitaoca navodeći kako su u prošlosti Bosanske krajine mnogobrojni ratovi velesila uzrokovali velike lokalne ljudske gubitke, izazivajući takva migraciona kretanja da se u velikoj mjeri mijenjala strukturu stanovništva, a konstelacija novonastalih odnosa je inicirala i izazvala promjenu lokacija starih naselja i njihove nazive, što je još više kompliciralo topografsku situaciju i tako rasplamsalo istraživačku i čitalačku znatiželju. Tragajući za historijskom istinom mr.sci. Milinović je vrlo slikovito opisao kompleksna i burna vremena ovog područja, odnosno krvavu ratnu historiju ovog kraja, ističući hrabrost krajiških serhatlija i kapetana novske tvrđave, koji su se s jedne strane branili od austrijskih vojnih napada, a s druge strane od osmanskih zapovjednika, čuvajući svoju tradiciju i izražavajući odlučan stav u odbrani prastarog identiteta svoje domovine Bosne i svog zavičaja. Velika naučna težina bosansko - novske monografije Kao promotor i recenzent moram pohvaliti izdavača i glavnog urednika dipl.ing. Jasmina Karabegovića, a posebno veliki naučno-istraživački i životni projekat autora mr.sci. Ante Milinovića pod radnim naslovom „Bosanskonovska monografija“ čiji sam nastanak pratio od davne 1979. godine. Godina radeći s autorom u istom bosansko-novskom zavičajnom muzeju, dobro mi je poznat njegov golemi rukopis, ali je on u ovoj prvoj knjizi serije dat vrlo skraćeno, s pregledom u tri velike hronološke cjeline-epohe, koje se sastoje iz mnogo manjih tema, raspoređenih ponekad u nekoliko cjelina a četvrti naknadno pridodati dio nosi naslov „Vrijeme zavičajne tragedije 1992-1995.“. Prvi dio zavičajne monografije nosi naslov „Antička epoha“ i odnosi se na najstariju prošlost našeg kraja, dok drugi dio nosi naslov „Srednjovjekovna epoha“ i obuhvata vrijeme od ranog srednjeg vijeka i dolaska prvih slavensko-avarskih četa na balkanske prostore do definitivnog odlaska jedne od najmoćnijih feudalnih familija, knezova Babonića 1512. godine na zapad. Treći dio je „Bosanska epoha“ koji obuhvata vrijeme od 1512. godine, pa do agresije 1992. godine na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Knjizi je pridodat četvrti dio o ratnoj agresiji u Bosanskom Novom, koji se može čitati i kao pročetni jer smo sudionici strašnog novskog inferna sa stotinama nevinih žrtava. Promotor je zaključio svoje izlaganje konstatacijama da mu je … «Dobro je poznat višedecenijski rad utrošen na ovom projektu, koji pruža mogućnost za cjelokupnu „fundiranu obnovu“i vraćanje historijskog identiteta ovom prostoru na ušću Sane u Unu, koji zasigurno zaslužuje posebnu pažnju. Izbor iz bogate bibliografije dat je na 4 strane, a taj popis arhivskih izvora i ostale dokumentacije sažeto i jasno usmjerava čitaoca u snalaženju i namjeni monografije te njenom osnovnom cilju. Posebno treba istaći da je skraćena verzija knjige pisana pregledno s lijepim jednostavnim stilskim književnim izrazom i da će je svaki zavičajni čitalac čitati s izuzetnom pažnjom. Zato su Novljani zahvalni svom popularnom profesoru Anti Milinoviću, s radošću očekujući nove knjige iz njegove serije. « 29 vih i nestalih Novljana u četničkoj agresiji na bosansko-novske Bošnjake od 1992-95. godine, kao opomena živima da nikad više ne dopuste takve zločine, niti da prestanu tragati za nestalima, ali ni za počiniteljima svih zlodjela, jer po međunarodnom pravu genocidni zločini nikada ne zastarijevaju. To je lekcija za sve zlikovce iz nedavne prošlosti, a posebno uoči početka suđenja glavnom idejnom tvorcu srpskog genocida u BiH zločincu Radovanu Karadžiću. Potreban je brži i odlučan sudski progon svih velikosrpskih zločinaca te jasna konstituivna politika koja ce BiH izvesti iz ćorsokaka i opet omogućiti suživot usklađen s idejama o interesnom zajedništvu u našoj jedinoj i najdražoj domovini Bosni i Hercegovini. Našu knjigu su nedavno u Americi od vođa KBSA primili i pohvalili i naš reis dr. Mustafa Cerić i naš predsjednik predsjedništva Željko Komšić, ističući da je to veliki naučni rad, obzirom na kompleksnu tematiku, dugi period i bogastvo podataka i izvora, a da će neki oponenti iz redova radikalnih ekstremista uskoro otići na đubrište historije kao nacionalistički zločinci, ali će ostati bosanski narod sve tri nacije kao bedem poštenja i patriotizma naše zajedničke države. A o našoj zavičajnoj prošlosti svi naši građani imaju pravo na svoje mišljenje, bez bilo čije tuđinske bahatosti, propale režimske cenzure i politikantskog etiketiranja. Pohvale novskoj monografiji s najvišeg nivoa Pokušaj cenzure monografije i preuzimanja autorskih prava Izdavač bosanskog izdanja monografije, dipl.ing. Jasmin Karabegović je naglasio da je i za njega najvažniji i najbolji dio knjige autorovo originalno istraživanje te hrabro objavljivanje podataka o velikosrpskom genocidu sa spiskom mrt- Na početku svoga izlaganja je dipl.ing. Jasmin Karabegović, Novljanin koji sada živi i radi u Bihaću, objasnio kako je nenadano postao izdavač i urednik bosanskog izdanja ove zavičajne monografije. On je poželio preuzeti tu ulogu onog dana kada BROJ 16 30 BOŠNJAČKI GLAS je, surfajući internetom, na jednom uglednom novljanskom blogu naišao na vrlo vulgarne polemike o monografiji našega zavičajnog grada Bosanskog Novog, usmjerene protiv ličnosti autora magistra Ante Milinovića, kao dobro poznatog časnog čovjeka, sa potpuno lažnim šovinističkim optužbama. Tada je odlučio ponuditi autoru da iz čistog revolta prema tim bahatim napadima on na svoj poslovni rizik bude izdavač monografije, podržavajući autorovu odluku da ne dopusti njeno pretvaranje pomocu cenzorne komisije i korupcije u protubošnjačku knjigu, bez istine o izvršenom genocidu nad novskim Bošnjacima i Hrvatima. Posebno ga je ogorčilo što se taj neuki i bahati klevetnik predstavljao kao veliki Bošnjak i milosrdni tajkun, ucjenjujući autora uskratom donacije za knjigu i svojim pravom na političku cenzuru te knjige, ugrožavajući svojom sabotažom i lažima i samo američko izdanje te knjige. U toj odluci da na svoj poslovni rizik preuzme ulogu izdavača i urednika bosanskog izdanja knjige, ohrabrila ga je i velika podrška naših građana autoru na internetu. Profesor je prihvatio tu ponudu, pa je uz goleme poteškoće ipak odštampana ova lijepa i vrijedna knjiga u oba izdanja, kao pravi zajednički hajrat, koji će donositi obrazovnu i psihoterapijsku korist svim Novljanima, a to pokazuje da je taj rizik bio opravdan. Trajni pijetet prema žrtvama agresije i borcima-šehidima Drugi ali ne manje važan razlog za tu Jasminovu odluku bila je njegova velika želja da kao bosanski patriot i dobrovoljac u ratu od aprila 1992. godine na neki način izrazi trajni pijetet prema svim šehidima i žrtvama agresije, a posebno zahvalnost prema svom ocu rahmetli Zijadu, neka mu Svemogući Bog podari vječni Džennet, pa je bio vrlo sretan kada je autor odobrio i tu molbu, dokazujući širinu i multina- BROJ 16 cionalnost svoje knjige. To je dokazao i uvrštenjem dijela ratnog dnevnika šehida i gazije, rahmetli generala Izeta Nanića, u kome donosi svjetlo istine o tom vremenu naše slave i našeg stradanja, citirajući generala Izeta Nanića, da je pravda spora, ali je dostižna i da istina uvijek pobjeđuje. Ja sam se takođe odazvao borbi protiv agresije kao, u, kada sam se kao pomoćnik komandanta za moral borio za istinu i prenosio je prijateljima. Nažalost, ta istina je koštala života i neke naše časne Srbe iz Bosanskog Novog, kao pokojnog Lazu Kovačevića, Đuru Umićevića i druge. Zato je od srca zahvalan profesoru Milinoviću na širenju istine o nama kao urbanim i tolerantnim građanima, jer svi oni koji više nisu sa nama, sada žive u našim srcima i sjećanjima i kroz naučna djela kao što je ova monografija. Posebnu zahvalnost za moralnu podršku ovom projektu izrazio je glavnom imamu gradskog džemata Bosanski Novi, Elvir ef. Vakufcu. Tako je rođena ova knjiga, koja je nastala kao prva knjiga zavičajne trilogije na molbu novljanske bošnjačke dijaspore u Americi poznatom zavičajnom historiografu, profesoru i Novljanin mr.sc. Anti Milinoviću da napiše to djelo. Ona je u maju 2008. godine objavljena u St. Louisu i odmah bila rasprodata, pa je naše bosansko (bihaćko) izdanje bilo jedini način da domaći čitaoci dobiju tu knjigu. Ona je u pravom smislu multietnička i multikulturalna knjiga, ali je njezin primarni cilj očuvanje bošnjačkog i bosanskog identiteta našeg bosansko-novskog zavičaja, protiveći se svakoj diskriminaciji, a naročito genocidu, kulturocidu i memoricidu. Zato ovu knjigu trebaju imati i svi časni Srbi, a pogotovo svi Bošnjaci koji drže do svoga obraza i dostojanstva. U tom cilju se u monografiji se na više stotina mjesta citiraju srpski autori i detalji srpskog kulturnog identiteta. Skrivanje istine ni jednom narodu nije donijelo sreću niti trajni i zdravi mir u državi, pa tako neće ni Republici Bosni i Hercegovini i njenim dijelovima. Našoj domovini je potrebna puna istina o tom razdoblju našeg stradanja, njegovim uzrocima i posljedicama, prikazana intelektualnim stilom, odmjereno i promišljeno, bez zagriženih generalizacija i poziva na osvetu. Baš tako to čini magistar Ante Milinović – smatrajući da nas do pomirenja i suzbijanja mržnje među sadašnjim i budućim generacijama može dovesti samo istina koja nas poučava i usmjerava prema multinacionalnoj kulturi i toleranciji, kako ne bismo ponovili greške koje vode u zločine i divljaštvo. Visoki naučni rejting autora monografije i međunarodno priznanje Naučni rejting i moralni odnos prema odbrani Bosne i Hercegovine su bili ključni uslovi za podršku BOŠNJAČKI GLAS izdavača monografiji magistra Milinovića, jer ni jedno od njegovih preko 200 objavljenih naučnih i publicističkih djela nije osporeno ili odbačeno, već je za njih dobio brojna društvena priznanja. On je svoju odanost našoj bosanskoj domovini dokazao svojim radom u miru, ali i u najtežim godinama protubosanske agresije. Nedavno je imenovan za člana Kanadskog instituta za genocid i to na prijedlog Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike zbog njegovog naučnog rada o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, pa svi časni Novljani imaju puno razloga da se ponose što imaju takvog sugrađanina, iako je u ovome vremenu postalo normalno da bude i onih koji drugačije misle, jer su na drugoj strani i lobiraju za nju. Većina Novljana je sarađivala s autorom kao s profesorom i direktorom u nekad slavnoj novskoj Gimnaziji ili kao s osnivačem i kustosom bosansko-novskog Zavičajnog muzeja ili u drugim kulturnim programima, bez i jednog sukoba na nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi. Oni najbolje znaju da je upravo profesor a kasnije i magistar Milinović svojim pedagoškim i naučnim radom u prošlosti bitno utjecao na podizanje kulturnog nivoa gradskog života u Bosanskom Novom na vrlo zavidan nivo, o kome tzv. Novi Grad danas može samo sanjati. Primarna želja izdavača je bila da pomogne objavljivanje i popularizaciju knjige istine o našim šehidima, borcima i drugim stradalnicima protubosanske agresije, jer je još uvijek objavljeno malo takvih stručnih knjiga istine o toj temi. Ona će mladim generacijama omogućiti memoriju o svojim precim u tzv. "ratnim" dešavanjima u našem zavičaju, iako to nije bio rat dvije vojske već zločini jedne vojske nad našim golorukim civilima. Zato je njezin cilj da ljudi pamte strahotu stradanja i da nikad više ne ponove iste greške, jer se upamti samo ono što se zapiše, a što se ne zapiše - sigurno pada u zaborav. Mora se znati i zapisati da je vrlo opasna i lažna teza koju neki uporno ponavljaju da "zadnji rat treba zaboraviti" jer su "sve tri strane krive podjednako" i pored svih dokaza da se u Bosanskom Novom nije vodio rat, već teroriziranje nenaoružanog dijela Novljana od strane povampirenih četničkih terorista. Nema boljeg oružja od istine kojim bošnjačka zajednica u domovini i u dijaspori može sačuvati svoj identitet i boriti se za svoja ljudska i etnička prava u svijetu i u našoj zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini. Novljanska monografija je trajno svjedočanstvo istine o novskom multikulturnom zavičaju, i zato je u pravu magistar Milinović kada je u posveti prve knjige napisao da je ona amanet mlađima da nikad ne zaborave naše žrtve i borce-šehide, niti da prestanu biti ponosni sinovi i kćeri svoje zemlje Bosne i Hercegovine, već da se bore za njezinu cjelovitost i provjerenu multinacionalnu ravnopravnost. To je tek početak bogate serije zavičajnih knjiga istine Autor knjige mr.sci. Ante Milinović je na kraju promocije srdačno zahvalio BNZZ na vrlo uspjeloj organizaciji ove lijepe promocije i svim njenim učesnicima, te najavio niz od još tri knjige 31 svoje zavičajne monografije i još šest manjih memoarskih knjiga svojih nekadašnjih učenika i saradnika Zavičajnog muzeja u Bosanskom Novom. On je uz pomoć interpretatorki odlomaka Rasije Ahmetspahić i Dalije Muftić Milonja ukratko prezentirao vrijedni sadržaj fotomonografije i prve od tih knjiga, koju je mladi autor Suvad Hotić nedavno objavio u Kanadi, u gradu Hamiltonu. Posebno srdačno je zahvalio izdavaču Jasminu Karabegoviću i građanima na ukazanom povjerenju, čija je saradnja donijela veliki zajednički uspjeh, kao poticaj na nove uspjehe u izdavačkoj djelatnosti! Posebno je naglasio amanet starije generacije da se nikad ne zaborave naši šehide-borci, niti da prestanemo biti ponosni sinovi i kćeri zemlje Bosne i Hercegovine, već da se borimo do pobjede za njezinu cjelovitost i multinacionalnu ravnopravnost. Zamolio je Novljane da nastave saradnju u ovom projektu svojim dopunama, ispravkama ili posebnim autorskim prilozima drugoj i trećoj knjizi monografije, jer je to borba za istinu o našem zavičaju i našoj dragoj majci-domovini Bosni i Hercegovini, koja će ostati kao naš hajrat mladim naraštajima, našoj djeci i unučadi. Nakon promocije druženje je nastavljeno u opuštenoj atmosferi uz muziku i sevdalinke vrlo popularne interpretarorice Zdenke Ahmetspahić, baš onako veselo i ugodno kao što je bilo i započelo. BROJ 16 32 BOŠNJAČKI GLAS Tribina Islam i suvremeni problemi čovječanstva Mr. Salih ef. Čolaković u Rijeci Piše: Ibrahim Ružnić U petak 16.04.2010.g. u prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice Rijeka, Vodovodna 15 b, s početkom u 18 sati, Izvršni odbor Medžlisa i Muallimsko vijeće Islamske zajednice Rijeka organizirali su tribinu na temu »ISLAM I SUVREMENI PROBLEMI ČOVJEČANSTVA« na kojoj je glavni predavača bio mr. Salih ef. Čolaković. U punoj dvorani, nakon pozdravne riječi i proučene ašare moderatora tribine Hajrudina ef. Mujkanovića, nekoliko crtica iz bogate biografije magistra Čolakovića izrekao je Hidajet ef. Hasanović, naglasivši niz važnih funkcija koje je obnašao i koje obnaša u hijerarhiji Islamske zajednice u BiH, te značajnom sudjelovanju u islamskom obrazovnom sustavu, te publicističkoj, izdavačkoj i znanstvenoj misli koje ga čine zanimljivim i kompetentnim predavačem na najavljenu temu. U jednosatnom izlaganju, mr. Salih Čolaković je upozorio na izvorište niza problema u kojem su se našli zemlje i narodi pripadnici tzv. islamskog svijeta, postavivši retoričko pitanje, zašto je najbrojnija (1.300.000.000) svjetska BROJ 16 populacija –muslimani- inferiorna tzv. zapadnom svijetu u tehničkotehnološkom, znanstvenom, organizacijskom, vojnom, kulturnom i svakom drugom pogledu. Pritom je naglasio da islamske zemlje raspolažu s najznačajnijim prirodnim resursima na kojima počiva suvremena civilizacija, a da iz toga ne izvlače odgovarajuću moć i utjecaj. Razlog tome, po mr. Čolakoviću, leži u činjenici da se muslimani ne drže osnovnih, u Kura'nu propisanih odrednica, a to su jedinstvo muslimana i zablude da za muslimana nije bitan ovozemaljski svijet, već samo ahiret. Naveo je niz primjera kojima potkrepljuje svoje tvrdnje. Povratak istinskoj vjeri, vratit će poziciju muslimanima. Ekonomsko jačanje na ovom svijetu je nužno, jer činiti hajrat može samo onaj koji ima. Da bi moć jedinstvenog islamskog svijeta bila ogromna, potkrijepio je primjerom hercegovačkih muslimana rekavši da je od Mostara, preko Čapljine, Stoca, Jablanice i Konjica ima 100.000 muslimana. Kad bi svaki dan izdvojili po jednu marku, svaki dan bi mogli napraviti po jednu kuću. Na tom primjeru, gradio je i druge primjere političke i druge moći koja bi islamskom svijetu omogućila bolju poziciju u svijetu nego što je danas ima. Također je naglasio, da je vojna snaga izuzetno bitna za pozicioniranje islamskog svijeta, ne zato da bi osvajali ili potčinjavali druge narode ili civilizacije, već da bi odvratili druge od ponižavanja i potiranja koje trpi današnji islamski svijet. Procesi integracija i ujedinjavanja odvijaju se u zapadnoj civilizaciji, dok se islamske zemlje razaraju da se u korijenu osujeti jedinstvo islamskih zemalja. Bosna i Hercegovina je najbolji primjer. Dok se Europa ujedinjuje, BiH se nastoji podijeliti na tri entiteta po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Na kraju izlaganja, mr. Čolaković je u optimističkom tonu naglasio da muslimani ne trebaju očajavati, već da trebaju, u skladu sa svojom vjerom, s jednakim entuzijazmom živjeti i raditi na ovom svijetu ne zaboravljajući ahiret kao konačnu stanicu za svakog od nas. Sam kraj tribine iskorišten je za prezentaciju aktivnosti Islamskog kulturnog centra u Mostaru i njegove izdavačke djelatnosti. BOŠNJAČKI GLAS 33 Iz rada BNZH Aktivna BNZH za Otok Krk Osnovana podružnica Dobrinj ošnjačka nacionalna zajednica za otok Krk je 22. siječnja 2010.godine osnovala podružnicu za Općinu Dobrinj. Za povjerenika i predsjednika podružnice izabran je NEDIM DŽEBO, za potpredsjednika SANEL OKIĆ. Za članove izvršnog odbora izabrani su: Huska Avdić, Ernel Mujčinović, Mersim Mahmutović , Zudija Strasević i Juso Huskić. B Na osnivačkoj skupštini predsjednik Udruge BNZ za otok Krk Razim Muratović i potpredsjednik Idiz Sivić najavili su se kod načelnika Općine Dobrinj, Nevena Komadine i izvijestili ga o svom programu i radu Udruge otoka i podružnice za općinu Dobrinj. Uručili su mu statut Udruge kao i zaključak I.O. sa imenima novoizabranog rukovodstva podružnice. Kako su istaknuli čelni ljudi BNZ za Otok Krk, prijem kod Načelnika je bio odličan, te su dobili punu podršku za rad udruge. Na sastanku je dogovoren i termin za održavanje priredbe u Domu Dobrinj za 14. ožujka 2010. godine povodom osnivanja ogranka udruge općine Dobrinj. Pogledi Piše: Adem Smajić Sufizam uhamedovo a.s. poslanstvo i svijest, odražava se autentično u njegovoj misiji, koja je zasnovana na Kur'anskim odrednicama, životom i moćnom mističnom iskustvu. U medinskoj eri dolazi do postepenog formiranja religiozno-moralnog ideala i do utemeljenja socijalnog poretka novoosnovane zajednice, ovo je u skladu Kur'anske doktrine. Kada se zajednica formirala, nestala je potreba za ovom vrstom opomene. Islam nas podučava M BROJ 16 34 BOŠNJAČKI GLAS da slijedimo moralni naputak na vjersko-islamskoj osnovi, i da se aktiviziramo. Asketska pobožnost dobiva svoj prostor u vremenu kada sredina biva ispunjena luksuzom i svjetovnim uživanjima koja su, uopće uzevši, prevladavala u muslimanskoj zajednici usporedo sa uspostavljanjem i učvršćivanjem prostornog novog carstva, potakla je oštru reakciju na svjetovni i ne suviše pobožan život i prakticiranje i stav nove vladajuće dinastije. U toj fazi, protest pobožnog jezgra zajednice, ulema i ostali praktikanti stavljaju naglasak na individualnu pobožnost i apstinenciju. Ovim protestom i diferenciranjem traži se da vladajuća kasta prihvati vjerski zakon šerijata. Tendencija je, dakle, u tom periodu(kraj I i početak II)-početak VII stoljeća, bilo je čisto produbljivanje duhovno etičke motivacije. Među istaknutim pobožnjacima, najčuveniji je Hasan iz Basre(umro 110/728), koji je stekao veliko priznanje svojih suvremenika, a i poslije smrti malo tko mu je bio ravan u čitavoj duhovnoj povijesti islama. Ovo daje impuls sufizmu, kao reakcija vladajućim i odvodi sufije u izolacionizam. Kur'anski koncept pouzdanja u Boga(tevekkul), kao što je to u etičkom smislu već BROJ 16 naglašava sufizam, razvio se u nekim krugovima u ekstremnu doktrinu odricanja od svijeta i nezavisnost od prirodnih uzroka, doktrina tevekkula,neposredno je dovelo do centralnog sufijskog koncepta odnosa između čovjeka i Boga-riječ je o srodnim konceptima ljubavi i milosti, sažetim u jedno osjećanje. Kažu da je Maruf el-Karhi(umro 200/806)rekao: ,,Ljubav se ne može naučiti od ljudi, ona je dar Božiji i dolazi od Njegove milosti.,, Sufijski izazov ljubavi i čiste odanosti pravničkom konceptu poslušnosti i pridržavanja zakona. Suvremeni islamisti utrošili su dosta vremena utvrđujući o tome koliko je sufizam autentično islamski, a koliko je proizvod spoljnjih utjecaja, kršćanstva i gnosticizma. Uspon sufija do tako značajnog mjesta koje mu je pripalo, bio je rezultat razvoja unutar intelektualnog i duhovnog života zajednice. Kur'an na mnogo mjesta ukazuje na ideal ljubavi prema Bogu, a cilju tome treba se mnogo žrtvovati. U životu Muhammed a.s. veoma je izražena činjenica da je poslanik prakticirao strogi realizam u poređenju sa intenzivnim duhovnim životom(a upravo je to činio zbog duhovnog života).Redovne molitve, noću provodeći u dobrovoljnoj molitvi to je bio normalni i sastavni dio njegovog života.,,Od svega smo stvorili po par, ne biste li se vi opomenuli!,,(LI,49).Kur'an preporučuje brak, ili zbog zaštite žene, ili radi opće svrhe kreposti(tehasun),to jest da bi se izbjegao neuredan seksualni život, formiranje familije je svetost, harmonija, sklad i prirodna reprodukcija. U svojoj kritici monaškog života(LVII,27,Kur,an ne izriče moralnu osudu takvog života, već ga kritizira kao instituciju koja nije ispunila svoju svrhu. Iz ovoga slijedi da Kur'an ne podržava celibat. Počeci institucionaliziranog sufizma Tijekom prva dva stoljeća sufizam je ostao spontani individualni fenomen, ali usporedo sa razvojem formalnih disciplina islamskog zakona i teologije i postepenog formiranja klase,,uleme,,- sufizam se ubrzo razvio u instituciju sa ogromnom privlačnom snagom za mase. Počeci ovog pokreta su povezani sa aktivnošću jedne grupe ljudi koji su se sami izdvojili iz redova ranijih asketa, a koje su nazivali ,asketima,(zuh d),recitatorima,(kura-to jest čitač Kur'ana)koji,,plaču do recitiraju i tumače Kur'an,(beke'un-plakati,).Ovi popularni propovijednici, poznati pod nazivom kusas il pripovedači priča, stekli su jak utjecaj na mase što su priče iz Kur'ana proširivali građom pozajmljenom iz najrazličitijih izvora. Riječ sufi vjerojatno prvobitno potiče od riječi suf ili vuna, grubi matrijal koji su ti ljudi koristili za svoju odjeću, kao znak asketizma i odricanja. Neki kažu da sufi dolazi od korijena ,,safa,,-biti čist, ili ,,sufa,,- kako se zvala uzdignuta platforma u Poslanikovoj džamiji u Medini, gdje su obično sjedili i klanjali muslimani. Počeci sufijske BOŠNJAČKI GLAS 35 intezivanu unutrašnju savijest, kao i Gazali dva i pol stoljeća kasnije. U međuvremenu, još u IX stoljeću, načinjen je unutar sufijskog pokreta napori da se premosti jaz između ortodoksnog islama i sufizma i da se ovaj održi u razumnim granicama. oganizacije su povezani skupovi, održavani radi zikra i diskusije o religiji,ž i duhovne vježbe, nazvane –krugovi-(halaka). Recitiranje religiozne forme nazvane zikr, moglo se obavljati bilo gdje, pa i u džamijama. Antisufijski hadis uglavnom osuđuje pretjerani asketizam, a naročito monaški i kaluđerski duh i povlaštenja od svijeta, istovremeno naglašavajući nadmoć učenjaka u odnosu na asketu. Prvo veliko ime među ovim ortodoksnim sufijama je ime Harisa Muhasibija umro 857.g. ,koji se poslije moralnog obraćanja racionalne teologije ka sufizmu, posvetio uspostavljanju ortodoksne religije usredotočene na Fenomen mističnog učenja susrećemo u svim religijama kao odraz čovjekove težnje da prodre u tajnovitost božanskog, odnosno da odredi relaciju između Boga i čovjeka. U razvoju duhovne kulture i islamske edukacije tasawwuf je odigrao veliku ulogu. Korištenje slobodnog vremena za zikr na okupljanje u tekijama, hanikatima i drugim prostorima u vrijeme kad nisu bili u džamiji. Šejhovi su na čelu tekija, zajedno sa dervišima, vršili i islamsku misionarsku ulogu. U XIX i XX stoljeću kad se islamski svijet oslobađao evropskog kolonijalizma, neki sufijski redovi, kao senusije u Africi, odigrali su značajnu islamsku prosvjetiteljsku ulogu među običnim svijetom. Novija islamska povijest bilježi reafirmaciju sufizma, što je u neku ruku islamski odgovor na sve jaču materijalizaciju suvremenog svijeta koja ne mimoilazi ni islamske zemlje. Nisu rijetki slučajevi da vrlo poznati islamski učenjaci i uvaženi ljudi prilaze sufizmu kao utočištu svojih suptilnijih duhovnih potreba. U Europi i Americi sufizam je u stalnoj ekspanziji. BROJ 16 36 BOŠNJAČKI GLAS NEKE CRTICE IZ RADA VIJEĆA BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA Piše: Fuad Ahmetspahić prof. muz. U Hrvatskoj već nekoliko godina djeluju Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine. O njihovom radu rijetko se piše u bošnjačkim glasilima, pa Bošnjaci, koji su izabrali članove tih vijeća nemaju baš puno uvida u njihov rad. I ako ta vijeća vjerovatno imaju svoju stranicu na internetu, pitanje je koliko Bošnjaka na taj način može pratiti rad svojih izabranika. A i onih, koji to mogu upražnjavati, ipak neće dobiti pravu sliku o radu i ponašanju vijećnika na njihovim sastancima. Ja ču ovdje napisati nešto o radu zagrebačkog Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine čiji sam član, jer smatram da naš rad treba biti javan i da ništa ne smije biti sakriveno od onih koji su nas birali. Možda će ovaj moj napis biti podstrek da saznamo nešto više i o radu drugih Vijeća. u našem Vijeću bude zaista interesantnih scena kad ponekad frcaju i iskre između pojedinih govornika. Neki članovi tu liječe svoje frustracije, drugi kojima nešto fali u životu, u Vijeću traže kompenzaciju dokazujući da su oni najpametniji i ne uvažavajući mišljenja svojih kolega. A jedan je vijećnik, u namjeri da pojača svoju argumentaciju, počeo šakom lupati o stol i pritom razbio svoj ručni sat! Tako ponekad ličimo na Engleski parlament. Nažalost ima i grupašenja za pojedine projekte. A sve se to čini u ime dobrobiti naših Bošnjaka. Ovdje mi pada napamet ona izreka: ˝ I put u pakao (džehenem) popločan je dobrim namjerama ˝! Konstituiranje zagrebačkog Vijeća u drugom mandatu provedeno je na sjednici 28.07.2007.godine. od 25 vijećnika bilo je njih 15 koje je predložila BNZ-ZG i ZGŽ. Shodno tome, rukovodstvo BNZ je odlučilo da predloži svoga čovjeka za predsjednika Vijeća, a to je bio H.Š, inače podpredsjednik BNZ-ZG i ZGŽ. Međutim na sjednici se desilo iznenađenje, jer je mimo prethodnog dogovora svoju kandituru za predsjednicu Vijeća istakla i Sena Kulenović, tajnica i članica glavnog odbora BNZ-ZG i ZGŽ. Ipak je, uz tanku prednost izabran H.Š. ali, na toj funkciji nije ostao dugo, jer je već na sjednici od 19.02.2008. godine dao neopozivu ostavku na mjesto predsjednika i člana Vijeća. Istovremeno se povukao i sa svih funkcija u BNZ-ZG i ZGŽ. Na toj sjednici izabran je novi predsjednik Ekrem Bečirević. Vijeće je nastavilo sa ostvarivanjem zacrtanih programa, od kojih ću izdvojiti nekoliko najvažnijih: 1. Konvoj za Srebrenicu pod nazivom ˝Da se nikad ne zaboravi˝ inicijatora dr. Muhidina Aličehajića 2. Anketa o socijalnom i kulturnom položaju Bošnjaka i Muslimana u gradu Zagrebu inicijator Irhad Meheljić A BROJ 16 Članovi VBNM Grada Zagreba u Rijeci 3. Dani BiH filma u Zagrebu inicijatori Ismet Efendić i Edib Ahmetašević 4. Dokumentarni film o Bošnjacima inicijator Edib Ahmetašević 5. Izložba ˝8372 Nisu došli˝ inicijator Sena Kulenović 6. Pravna pomoć Bošnjacima inicijator Hilmo Hairlić 7. Dopunsko obrazovanje djece iz kulturne i društvene historije naroda BiH inicijator Jasmina Berberović. A poslije ovih uspješnih projekata dolaze na red oni za koje smatram da su čisti promašaj. Dana 07.12.2007. godine, na sjednici koju je vodio zamjenik predsjednika Vijeća Mujaga Mehić,/ jer je predsjednik H.Š. bio na putu/ na dnevnom redu bilo je i obilježavanje Kurban bajrama. Rečeno je da je tadašnji predsjednik Stipe Mesić izrazio želju da bude nazočan svečanom prijemu povodom tog našeg blagdana. Zbog kratkoće vremena rezervirana je dvorana u hotelu ˝Sheraton˝. Shodno tome, ranije predviđena suma od 10 000 kn povećana je na 50 000 kn (kasnije smo čuli da je i ta suma znatno premašena). Na sjed- BOŠNJAČKI GLAS nici predsjedništva odlučeno je da tom prilikom u muzičkom programu učestvuju ˝Arabeske˝ hor Islamskog centra i E. J. uz pratnju orkestra ˝Bosana˝ koga sam ja vodio. Bio sam jako začuđen i revoltiran time zašto laici odlučuju o pitanjima iz moje struke, a mene nitko ništa ne pita? Naime E. J. je prije nekoliko godina igrala folklor, a ponekad i pjevala sa vrlo prosječnom kvalitetom glasa. Već dugo je nema u Zagrebu jer se udala i otišla u Austriju. Ja sam u svom ansamblu imao (i još uvijek imam) boljih solista narodne muzike, koji bi bili primjereniji za takve priliku. je snimila sa sisačkim pjevačem Mehmedom Goraždom, starija članica Senine grupe dala je svoje ˝stručno mišljenje˝: ˝bogme je ona stara kao i ja ˝prema tome ne može pjevati pred predsjednikom. Ne uvažavaju oni činjenicu što je Z.A. prisutna u Kulturno umjetničkom životu zagrebačkih Bošnjaka od 1993 godine, kad je počela raditi u Osnovnoj školi za djecu izbjeglice iz BiH s kojom je zajedno samnom išla kao solista u Fisen. Tamo je ˝Care Deuchland˝ priređivao koncerte na kojima je skupljao pomoć za bolnice u BiH u iznosu od 50 milijuna maraka. 37 zagrebačkoj tv Z1 kod urednice Vesne Kljaić. Taj program je imao dvije reprize i po reagiranjima mnoštva gledalaca, to je bio jedan od ponajboljih novogodišnjih tv programa u Hrvatskoj. Ali ta pjevačica ima jednu tešku ˝falinku˝. Ona je Hrvatica udata za Bošnjaka, a E.J. je imala prijatelje u nekim članovima predsjedništva . Možda se pitate zašto toliko prostora dajem ovom slučaju? Zato što je on povezan sa jednim, škakljivim, pitanjem: mogu li u bošnjačkim KUDovima učestvovati i oni koji nisu Bošnjaci? Ja u svoj ansambl primam one ljude koji vole bosanski Sena Kulenović na dodjeli nagrade Grada Rijeke za izložbu posvećenu stradalnicima Srebrenice pod nazivom ˝8372 Nisu došli˝ Poslije nastupa pitao sam podpredsjednicu vijeća Senu Kulenović, zašto je izabrana E. J., a ne Z.A. inače nastavnice glazbe, koja je završila solo pjevanje u srednjoj muzičkoj školi. Odgovor je bio da je ona, tj. Sena i njena grupa zadužena za program, rukovodila time da nastupi ˝mlada i urbana osoba˝. (mada i ta osoba nije bila u cvijetu mladosti). Po Seninim mjerilima nebi mogla ni Tereza Kesovija u svojim 70-tim godinama pjevati po Parizu, niti Oliver Dragojević po New York i Londonu, kao ni naša Zehra Deović, koja još uvijek prisutna na estradi! ˝Što se tiče urbanosti˝ Z. A. je rođena u Banjaluci nedaleko hotela ˝Palas˝. Ali Sena i njena grupa pretvoriše taj grad u ˝vukohebinu˝. A kad sam pokazao sliku Z.A. na omotu CD-a koji U toj ulozi išla je i sa horom srednje škole za djecu izbjeglice iz BiH koju sam ja vodio. Također zaboravljaju da je ta žena, zajedno sa mojom kolegicom Ljiljom Molnar Talaić i mojim zborom izbjegličke škole u ožujku 1994. godine dvije večeri učestvovala u programu svečanosti otvaranja Kulturnog centra BiH pred brojnim diplomatima i drugim kulturnim i javnim ličnostima Hrvatske i BiH, što je zabilježeno i u monografijama Kulturnog centra. Također je nastupala kao solista sa zborom zagrebačke Medrese na prvoj manifestaciji kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj u dvorani ˝Lisinski˝. I konačno, zadnji njen nastup zajedno sa tri solista i orkestrom ˝Bosana˝ bio je u novogodišnjem programu na folklor, pa makar oni bilo i Kinezi. Kako čujem i u ˝Bulbulima˝ zboru zagrebačkog ˝Preporoda˝ ima samo pola Bošnjaka, a pola onih drugih. Ja sam svojevremeno vodio jedan Makedonski zbor u kojem je bilo samo pola Makedonaca. Sličan je slučaj sa njihovim estradnim sastavom ˝Ezerkite˝, gdje je i glavna solistica moja sugrađanka Kruna, koja je Hrvatica, dok su Makedonci kao što je poznato pravoslavci. U ˝Češkim besedama˝ kojih u Hrvatskoj ima 27 osim Čeha ima i dosta Hrvata. Itd.! Ali što je u svemu tome najvažnije? Najvažniji je program! Ako se taj program sviđa još nekome ja ću mu reći bujrum! Nažalost i kod nas, najčešće u rukovođećim strukturama, ima onih koji su veći BROJ 16 38 BOŠNJAČKI GLAS Pape od Pape, tj. veći Reis od Reisa! Neki smatraju da samo Bošnjaci mogu na pravi način pjevati sevdalinku. A što reći onda za Zoru Dubljević, Nadu Mamulu, i mnoge druge. Ja sam kao student svirao jedno vrijeme sa legendom sevdalinke Ismetom Alajbegovićem Šerbom, koji je vodio narodni orkestar na Radio Sarajevu, pa znam o čemu govo/ rim. Drugi promašaj je opet vezan za Senu Kulenović. Dana 15. 05. 2009. godine u petak radni dan organizirala je Okrugli stol sa temom: ˝Bošnjaci i bošnjaštvo u 21. stoljeću˝. Pozvala je 16 predavača - od Skopja prekon Sarajeva, pa do Zagreba. Ja sam toga dana došao u Novinarski dom i prebrojao u publici nas 16. Ja ne znam koliko je to koštalo Vijeće, ali dovoljno je sabrati putne troškove, dnevnice, noćenja, honorare, pa da se dobije pozamašna cifra za taj okrugli stol, koji je trebao trajati od 09:30 do 18:00 sati sa pauzom za ručak. Sva sreća, pa nisu svi predavači došli. Pitanje kome je trebala ta zaista bombastična tema u radni dan za tako ˝silnu˝ publiku ostavljam vama čitaocima da se pitate i ibretite! Važno je da se Sena može pohvaltiti da je skupila toliko filozofa, politologa, književnika, doktora i drugih zanimanja. Ali to neće biti zadnji put! Treći promašaj je Okrugli stol sa temom ˝Sevdah i sevdalinka˝, koji je održan 19. 12. 2009.godine u hotelu ˝Dubrovnik˝. Interesantno je da je tu temu prijavio dr. Muhidin Aličehaijć u programu za 2008. godinu, ali ona nije realizirana u toj godini nego je prolongirana za sljedeće razdoblje. Međutim prema riječima dr. Muhidina Sena mu je ˝ukrala˝ temu i prijavila je kao svoju u programu za 2009. godinu. Što je tu još interesantno? Dr. Muhidin se čitav život bavi folklorom - obojica smo kao studenti bili članovi sarajevskog AKUD-a ˝S.P. SELJO˝, a u Zagrebu smo BROJ 16 još 1996. također počeli rad s folklornom sekcijom Bošnjaka. On kao koreograf, a ja kao muzičar. A Sena niti svira, niti igra, niti voli folklor. Odakle ta moja tvrdnja? Na sjednici Vijeća u jesen 2007 jedna grupa vijećnika predložila je da za obilježavanje Dana državnosti BiH 25.11. pozove u goste sarajevski KUD ˝Baščaršija˝. Na to je Sena provalila već čuvenu rećenicu : ˝Pa dokle taj folklor˝? ˝Pa do vječnosti˝, odgovorih ja. Puno bi mi trebalo prostora da opišem što sve folklor znači za identitet jednog naroda, a pogotovo naših Bošnjaka u dijaspori. Ovdje ću samo navesti dvije zgode iz Amerike, gdje sam prije tri godine boravio kod sina u St.Louisu. Žena i ja smo gostovali na Bosanskom radiju gdje su urednici puštali pjesme sa CD-a koji je ona snimila sa Mehmedom Goraždom, a pjevalo se ponešto i ˝uživo˝. U jednom trenutku urednica mi je rekla da me netko treba na telefon. S druge strane žice javio se razdragani glas moje nekadašnje učenice iz zeničke Gimnazije Mire P. S oduševljenjem je rekla da i ona pjeva sevdalinke u njihovom KUD-u. U St.Louisu živi oko 60 hiljada Bosanaca od kojih je veliki dio izbjegao poslje nedavnih ratnih strahota u Bosni, a urednici na tom našem radiju takmiče se tko će pronaći više starih bosanskih riječi! ˝O nostalgijo i Bogu si teška ˝ - kako reće jedan Bošnjanin iz Prijedora. Jedan od tih izbjeglih Bosanaca bio je i moj rođak Dževad Hadžibegović, koji je jedva spasio živu glavu, jer je prošao kroz tri logora u Prijedoru. Jedno večer sazvao je sijelo na koje su došli neki njegovi prijatelji i sapatnici. Uz klavir sam pokušao da unesem kap veselja među te napaćene ljude. Jedan rođakov imenjak predložio je jednu elegičnu pjesmu o njihovom gradu Prijedoru. I započne pjesma. Ali, kako je pjesma odmicala, tako je taj čovjek sve teže pjevao, jer su mu suze počele navirati i tako je pjesma završila u grčevitom plaču. Ne mogu ovdje opisati svu mučninu koju sam osjećao u tim trenucima. Ali vratimo se Seni. Bez obzira na sve to, na sjednici od 27. 10. 2009. dato je zeleno svjetlo Seni da organizira pomenuti Okrugli sto. Ja sam bio samo na početku sjednice, jer sam morao voditi učenike Islamske gimnazije na operu „Carmen“ u HNK u Zagrebu. Tako nisam mogao učestvovati u odlukama Vijeća. Poslije sam saznao da je za taj Okrugli stol odobreno 30.000 kuna za nepoznati broj učesnika. Ja sam poslao pismo vjećnicima da preispitaju svoju odluku, jer sam ja ponudio za desetak tisuća kuna najmeritornije predavače za tu temu. To su dr. Tamara Berak Karača, koja je doktorirala sevdalinku, sa Sarajevske muzičke akademije i sa 15 godina staža kao urednica redakcije narodne muzike na RTV Sarajevo. Drugi njen kolega, sa Muzičke akademije dr. Munib Maglajlić koji predaje narodnu tradiciju i pisac je nekoliko knjiga o porijeklu naših sevdalinki. Treća osoba je Maja Baralić, urednica na radio Sarajevu koja je magistrirala na temu ilahije. Sve te podatke dao mi je moj bivši učenik Dr. Senad Kazić prodekan Muzičke akademije u Sarajevu. Iz Zagreba bih angažirao dr. Remziju Hadžiefendić Parić i dr. Muhidina Aličehajića kao inicijatora. Nažalost, nitko tada nije reagirao na moje pismo. I započe taj okrugli stol 19.12.2009. godine u hotelu Dubrovnik bez ikakvog instrumenta. Nema dr. Tamare, nema mr. Maje Baralić. Od muzičara ima Damir Imamović, unuk Zaima, koji je poznat kao pjevač, ali nema muzičku naobrazbu. Došao je i Vanja Muhović, student poslijediplomskog studija etno muzikologije. On je nešto pričao o sazu, ali više bi sazna- BOŠNJAČKI GLAS li o tome od amatera Kemala Tursunovića iz Dubrovnika, koji je skoro imao promociju svije knjige o sazu. Sead Muhamedagić, književni prevoditelj i publicist, sa vrlo zapaženim predavanjima u crkvi u Palmotićevoj ulici / jer je prešao na kršćanstvo/ lijepo nam je otpjevao jednu sevdalinku, ali je ustvrdio da ta pjesma modulira. Ja sam pobio tu tvrdnju, a nitko od prisutnih na to nije reagirao. Tu je još falio neki instrument da potkrijepi moju tvrdnju, za one koji nemaju „unutrašnji sluh“. Sena je pozvala dvadeset raznih dr., prof. i drugih profesija da pričaju o tekstovima sevdalinke. Prisutno je bilo njih 15. Oni su trebali da završe svoja izlaganja u jednom nepunom danu u vremenu od 09-15,45 sati sa pauzom za ručak od 13. do 14 sati. A u 16. sati trebala je početi rasprava i donošenje zaključaka. U prvih sat i pol, trbalo je da govori 6 predavača, tj. svaki po 15 minuta! Oko 16 sati već je bio kraj , i tad sam ja pitao, „mogu li i ja nešto reči“. Poslije kraćeg dogovaranja Sene i njenih susjeda za stolom, rečeno je, da mogu ali vrlo kratko. Ja sam, po naređenju ukratko, izrazio svoje nezadovoljstvo takvim radom, ali mi nitko nije odgovorio. Žurili su da završe, jer su svoje napisane zadaće već odverglali, pa ništa ne bi od planirane diskusije i zaključaka. Bio sam strašno razočaran, nakon svega ovoga, jer sam ostao uskraćen sa odgovorima koja sam očekivao od ovih stručnjaka. Ja se bavim narodnom muzikom još od drugog razreda srednje muzičke škole u Sarajevu, bilo kao svirač, voditelj orkestara i zborova, aranžer, kompozitor. Nedavno sam izdao i zbirku kompozicija na tekstove bosanskih pjesnika, kao i obrade starih bosanskih pjesama za zborove i vokalne grupe. Međutim, muzika je široka i duboka, te ima još stvari koje bih htio saznati od stručnjaka iz određenih muzičkih oblasti. Kao što je poznato, muzika se izražava kroz tri osnovna elementa: ritam, melodiju i haromoniju. Naša sevdalinka ima svoje pravila u tim elementima. Koji su to ritmovi u sevdalinci, što smo preuzeli od Turaka, a što od naših susjeda? Koje su to skale u melodici, je li prekomjerna sekunda preuzeta sa Istoka ili ne. Što je sa ukrasima, /melizmima/. Ja posjedujem knjigu o Vlastimiru Pavloviću Carevcu, dugogodišnjem voditelju Narodnog orkestra Radio Beograda, koju je napisao njegov član Ivo Cenerić. Tu Carevac pored kola i pjesama iz svog repertoara, iznosi i svoje poglede na ukrase. On razlikuje srpski i orijentalni ukras. Nije mi poznato da li je neki naš etnomuzikolog utvrdio koji je to bosanski ukras. Što je s „mekamom“ i „džamijskim ezanom“ ? Kakva je razlika između bosanskog sevdaha i sevdaha Južne Srbije tj. Vranja, kraja koji je najduže opstao pod Turcima i čiji se melos sasvim razlikuje od sjevernijih krajeva Srbije, kao što se recimo, folklor Međumurja i pogotovo Istre, sa svojim istarskom skalom razlikuje od Zagorja i Slavonije. Svojevremeno sam bio primaš vilionista u „Koštani“ Bore Stankovića u Zeničkom pozorištu. U toj predstavi je, u algternaciji sa domaćom glumicom, pjevala i poznata pjevačica iz Beograda Dubravka Nešović. Tom prilikom sam upoznao mnoge pjesme iz Vranja. A priča o ukrasima „melizmima“ vodi nas čak u doba kalifa Haruna al Rašida, koji je vladao dvadesetak godina na prelazu iz osmog u deveti vijek – točnije do 809. godine. Na njegovom dvoru cvjetala je umjetnost, a muzikom su se bavili i ugledni ljudi kao što su prinčevi. Tu su postojale dvije struje, u odnosu na ukrase – jedni su bili za njihovu umjerenu upotrebu, a drugi za što veću. Njihov veliki muzičar Zirjab , otišao je u Kordobu u Španjolskoj, i tamo razvio muzičko školstvo po 39 gradovima gdje su vladali Arapi. Kad su Arapi krajem 15 vijeka, morali napustiti Španjolsku, oni su u zemljama Magreba, nastavili svoj andaluzijski stil u muzici. A 1932. godine u Kairu je održan kongres muzikologa sa temom islamske muzike. Tada su utvrdili i neka njena zajednička stvojstva kao što su, intervali manji od male sekunde, ukrasi, prekomjerna sekunda, komplicirani ritmovi i dr. Što je od svega toga došlo do nas preko Turaka?. Harmonija je muzičaru ono što je boja slikaru, i ona ima svoja pravila u sevdalinci. Međutim, u zadnje vrijeme neki mlađi muzičari upotebljavaju akorde i ritmove koji su strani sevdalinci, a sve u želji da tu našu pjesmu osuvremene. Takvom praksom koristi se i Zaimov unuk Damir Imamović, koga sam slušao kad je prije dvije ili tri godine muzicirao u Novinarskom domu. Međutim, takvim načinom sevdalinka prestaje biti to što jeste, i ne predstavlja više naš bosanski „brand“. Ostalo je još mnogo pitanja, na koje nisam mogao dobiti odgovore, od takvog sastava predavača. Ingteresantno je i pitanje: „Zašto jedna od najpoznatijih bosanskih pjesama „Bembaša“ nema svojstva sevdalinke, a ona druga durska verzija „Kad je pođoh aman, kad je pođoh zeman na Bembašu na vodu“ smatra se pravom sevdalinkom. Je li tu važan kraj pjesme, jer prva završava na tonici a druga na dominanti? Dr. Munib Maglajlić je vrlo malo iskorišten, a bilo bi vrlo interesantno za širu publiku, čuti njegove priče o porijeklu mnogih sevdalinki. Publike , koja je slušala sve te dr. i prof. Bilo je manje od predavača. A članovi Vijeća mogli su se izbrojati na prste jedne ruke. Pitate se koliko je to sve koštalo? Prava sintnica. Honorari za 15 minuta izlaganja – dnevnice – put – noćenje – „tričavih 60.000 kuna“ od kojih je BKUD „Sevdah“ dao BROJ 16 40 BOŠNJAČKI GLAS 9.000 kuna. Kome je sve to trebalo? Opet Seni da se pohvali , koliko je skupila predavača /jedan je trebao doći čak iz Njemačke/. Na sve ovo osim mene, reagirao je jedino Edib A. magistar umjetnosti iz čijeg pisma navodim neke dijelove. „Poštovani Vijećnici, sva ova zavrzlama oko projekata i njihove realizacije je vrlo jednostavno definirana – ne poštuje se procedura. Za svaki projekat koji se predaje kao prijedlog mora postojati detaljno razrađen troškovnik svih stavki i posebna rubrika „nepredviđeni troškovi“, ako je priroda projekta takva da ima nepredviđenih radnji, a koji mogu iznositi do 15% od ukupnih troškova. 1. Projekat je očito predložio netko tko se tim poslom baš i ne bavi. 2. Nije angažirana stručna osoba za pomoć pri planiranju i realizaciji. 3. Uzrok toga su ovoliko veliki troškovi. 4. A, ako ovo gore navedeno nije točno, onda se predlagatelj BROJ 16 malo „preračunao“ na štetu VBNMGZ, a očito u nečiju korist. Koliko mi je poznato kao članu programske komisije od kolegice Sene Kulenović nisam niti vidio troškovnik, što je sasvim normalno, jer ona svoje projekte realizira na takav način, iako smo već nekoliko puta na sjednicama donosili zaključke da bez troškovnika nema odobrenja projekta niti za imenovanu niti za bilo koga, uključujući i mene. To je samo jedan dio poštovanja procedure. Da li je pet ili petnaest gostiju okruglog ili kvadratnog sasvim je nebitno, jer će taj stol vidjeti samo uža porodica i pet umirovljenika koji su se izveli iz kuće. Žalosno je da mi imamo apsolutno stručnu osobu u prof. Fuadu i da pri realizaciji takvih projekata nije konsultiran on i aktivnije uključen u realizaciju. Pa i njegovo očitovanje, potvrđuje sve do sada navedeno“ I, šta reči na sve ovo?! Je li to megalomanija ili nešto drugo. Ja i još neki vjećnici odavno tražimo specifikaciju troškova za ove projekte, ali slabo uspijevamo u tome, i ovaj moj napis nema svrhu da nekoga uvrijedi, nego samo želju da se ovakve stvari više ne ponove. A u predlaganju projekata za 2010. godinu ja sam tražio da za Dan državnosti BiH dana 25.11. pozovemo Kamerni simfonijski orkestar i Hor iz Zenice, koji je čitavo ratno vrijeme držao koncerte po podrumima bez grijanja i uz svijeće, i tako podizao moral gladnim Zeničanima. Tih 50 ljudi na sceni koštalo bi nas oko 12.000 kuna, ali je moj prijedlog odbijen. Nedavno sam čitao u bosanskim novinama da je Hrvatski „Napredak“ organizirao koncert ozbiljne muzike u Mostaru. A gdje smo mi Bošnjaci? Je li naš kulturni domet u muzici Halid Bešlić ili „Teška industrija“. Jer, u zacrtanim programima Vijeća stoji i suradnja sa kulturnim institucijama iz Bosne i Hercegovine, ali po svemu sudeći važnije je održavanje pomenutih kontraproduktivnih raznih „stolova“, nego suradnja sa kulturnim ustanovama matične nam zemlje. BOŠNJAČKI GLAS 41 Reagiranja Piše:I. Ružnić Izabrali smo Predsjednika (2) U prilogu objavljujemo reagiranje VBNM za Grad Rijeku na iznesenu javnu primjedbu BNZ za PGŽ i VBNM za PGŽ vezanu za svrstavanje čelnih ljudi IZ u Republici Hrvatskoj iza jednog predsjedničkog kandidata, te izraženu podršku ovih asocijacija Ivi Josipoviću, tadašnjem kandidatu, a sadašnjem Predsjedniku Republike Hrvatske. Pa evo što i kako to kaže mr. sc. Mensur Ferhatović: VIJEĆE BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE ZA GRAD RIJEKU Rijeka,11. siječnja 2010. Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj Tomašićeva 12, 10000 Zagreb n./r. Predsjedniku gdin. Muftija Šefko ef. Omerbašić PREDMET: Ograđivanje od optužujućeg članka subjektivnog osvrta na predsjedničke izbore i prigovaranje tobožnje pristranosti Muftije naspram kandidata Milana Bandića, potpisanog od gdina. Šehrizada Begića kao predsjednika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine za P.G.Ž. i gdina. Ibrahima Ružnića kao predsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice za P.G.Ž, objavljenog u "Novom listu" 8. siječnja 2010. godine Esselam alejkum, Ovim Vam putem izražavamo ogradu nad navedenim člankom kojim su si dotična gospoda uzeli za pravo napadati i vrijeđati, ne samo demokratska načela sloboda i temeljnih građanskih prava, već i priznati dignitet koji putem zajedništva, međusobnog povjerenja i uzajamne si pomoći naših muslimana, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj zasluženo ima. Iskreno nam je žao da su Muftijine riječi bujruma na kafu gdina. Bandića koji je kao gradonačelnik grada Zagreba doista u mnogome pomagao, shvaćene kao nekakav znak Muftijine pristranosti i zahtijevanja od muslimana u Hrvatskoj da glasuju za njega, a naročito pošto je Muftija jasno poslao poruku da svaki musliman koji živi u Hrvatskoj ima pravo i građansku dužnost glasati za predsjednika države prema svojim stavovima i uvjerenjima. Ovim putem isto tako osuđujemo korištenje Bošnjačkih institucija i njihove infrastrukture za BROJ 16 42 BOŠNJAČKI GLAS promocije bilo koje političke opcije. Izražavamo Vam također potporu i spremnost na svaku suradnju u vjeri, kulturi, društvenom životu naših muslimana u Hrvatskoj i gradu Rijeci. S poštovanjem, Predsjednik Vijeća, mr.sc. Mensur Ferhatović Komentar: Ima jedna izreka koju često čujemo, a ona glasi:“ Da nije žalosno, bilo bi smiješno“. U predmetnom reagiranju, tj. pismu Mešihatu IZ u RH (a isti sadržaj je upućen i Medžlisu Rijeka), kojeg potpisuje mr.sc., a kako kasnije saznajemo autor je dipl.iur. s položenim pravosudnim ispitom, razvidna je žalosna činjenica da netko tko se diči s titulom i diplomom može potpisati i napisati ovakav, po formi i sadržaju, stupidan tekst. To je ona „žalosna“ dimenzija uratka naših vajnih intelektualaca. Sve ostalo je, do suza smiješno. Ne zna insan čemu više bi se smijao, ili formi (pogledaj Predmet:) ili sadržaju. Filozofska misao koju je naš dvo- BROJ 16 jac skovao, a koja glasi: “ Ovim Vam putem izražavamo ogradu nad navedenim člankom kojim su si dotična gospoda uzeli za pravo napadati i vrijeđati, ne samo demokratska načela sloboda i temeljnih građanskih prava, već i priznati dignitet koji putem zajedništva, međusobnog povjerenja i uzajamne si pomoći naših muslimana, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj zasluženo ima.“ zacijelo bi mogla biti predmetom izučavanja na institutima koje se bave izučavanjem društvene misli. A i onima koji se bave sintaksom i to, koristiti kao primjer, kako smislene riječi posložiti u besmislenu cjelinu. Ovaj dvojac ide dalje, pa nudi: “ Izražavamo Vam također potporu i spremnost na svaku suradnju u vjeri, kulturi, društvenom životu naših muslimana u Hrvatskoj i gradu Rijeci.“ Dakle, Mešihat može biti na miru. Ako posustane „u vjeri“ znaju na čiju suradnju mogu računati i tko će ih vratiti na pravi put i osvježiti im poljuljani iman. Također, ako im zašteka nešto u kulturi i društvenom životu, nema brige, tu je mr.sc. i njegov mentor i oni će dati svesrdnu potporu (i rješenja čak). Dovoljno je da u ime Mešihata pišu ovakve dopise i uveseljavaju svekoliko pučanstvo i tako promoviraju maksimu „Smijehom podupiremo vjeru, kulturu i društveni život naših muslimana“. BOŠNJAČKI GLAS Zanimljivosti 43 Metro-Portal javlja Objavljeno: 08. April 2010. 13:04:28 Američki arhitekti traže novu istragu o rušenju tornjeva WTC-a eticija s potpisima više od tisuću arhitekata upućena je u Kongres uz upozorenje da je prikrivanje kaznenog djela ozbiljan prekršaj Pitanje koje mnoge muči od 11. rujna 2001. godine, a kao i svako vezano uz taj datum i New York može imati vrlo ozbiljne političke posljedice, glasi - kako se 200 tisuća tona čelika u samo 11 sekundi uspjelo dezintegrirati i pasti na zemlju? Taj detalj muči tisuće američkih arhitekata i inženjera koji su, prema pisanju Washington Timesa, od američkog Kongresa zatražili pokretanje nove istrage o rušenju 'blizanaca' i zgrade 7 Svjetskog trgovačkog centra. Kontroverzna službena verzija događaja koji su se odvili nakon kobnog napada 11. rujna ovime je još jednom poljuljana, a važno je primijetiti i kako se radi o jednom od prvih normalnih objavljivanja takve vijesti u velikom mediju poput washingtonskog Timesa bez posprdnih komentara i do sada nezaobilaznih implikacija kako se radi o 'kojekakvim teorijama zavjere', čime su u gotovo svim mainstream medijima obilježena sva dosadašnja izvještavanja o dotičnoj temi. Tehnički problemi koji su zamijećeni u 'službenoj verziji' opisa razloga zbog kojih su se srušili tornjevi WTC-a već godinama izazivaju žustre rasprave u stručnim krugovima."Da bi tolika masa materijala bila srušena u tako kratkom vremenu moralo se raditi o kontroliranom rušenju", izjavio je arhitekt Richard Gage iz San Francisca koji je ujedno i osnivač udruge Architects & Engineers for 9/11 Truth. Gage, inače član Američkog instituta arhitekata, prikupio je potpise više od 1.000 svojih kolega koji zahtijevaju pokretanje nove službene istrage o razlozima rušenja tri zgrade u New Yorku 11. rujna. "Službeno izvješće Federalne agencije za krizne situacije (FEMA) i Nacionalnog instituta za mjeriteljstvo i tehnologiju (NIST) pružaju nedovoljne, kontradiktorne i obmanjujuće podatke o okolnostima rušenja tornjeva WTC-a. Zbog toga zahtijevamo i izvođenje tadašnjih dužnosnika NIST-a na svjedočenje pred P porotom", rekao je Gage kojeg kao i mnoge njegove kolege posebno muči slučaj rušenja zgrade 7 WTC-a. To je bio neboder od 47 katova koji se 11. rujna urušio brzinom slobodnog pada iako nije pretrpio udar zrakoplova, a oštećenja koja je pretrpio zbog rušenja obližnjih tornjeva i požara koji je navodno time izazvan, nisu bila dovoljna da prouzroče rušenje zgrade. Još jedna činjenica koja iznimno zabrinjava arhitekte, kao i sve ostale uključene u otkrivanje prave istine o 11. rujnu, je pronalazak čestica vojnog eksploziva nano-termita u prašini koja je prikupljena s mjesta rušenja tornjeva, dodao je Gage. Peticija arhitekata na putu je u američki Kongres, a Gage kaže kako će vladini dužnosnici u njoj biti podsjećeni na to da je 'prikrivanje izdaje', prema kaznenom zakonu SAD-a, vrlo ozbiljan savezni prekršaj te da su svi koji imaju saznanja o nekom činu izdaje dužni iste prijaviti vlastima. BROJ 16
© Copyright 2024 Paperzz
