Food and Agriculture Organization of the United Nations Project GCP/RER/019/LUX Development Assistance to Farmers in Remote Areas of Montenegro and Kosovo MEHANIZACIJA MEHANIZACIJA Project GCP/RER/019/LUX Development Assistance to Farmers in Remote Areas of Montenegro and Kosovo Regional Office for Europe and Central Asia Food and Agriculture Organization of the United Nations This publication has been produced with the assistance of Mr. Ranko Koprivica, core consultant. FAO is grateful for his contribution to this project and its forerunners over a six-year period. Results of the project mechanization activities stand as lasting testament to his knowledge and commitment. 1 The designations employed and the presentation of material in this publication do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part of the Food and Agriculture Organization on of the United Nations (FAO) concerning the legal or development status of any country, territory, city or area or of its authorities, or concerning the delimitation of its frontiers or boundaries. The mention of specific companies or products of manufacturers, whether or not these have been patented, does not imply that these have been endorsed or recommended by FAO in preference to others of a similar nature that are not mentioned. All rights reserved. FAO encourages reproduction and dissemination of material in this publication. Non-commercial uses will be authorized free of charge. Reproduction for resale or other commercial purposes, including educational purposes, may incur fees. Applications for permission to reproduce or disseminate FAO copyright materials and all other queries on rights and licences, should be addressed by e-mail to copyright@fao.org or to the Chief, Publishing Policy and Support Branch, Office of Knowledge Exchange, Research and Extension, FAO,Viale delle Terme di Caracalla, 00153 Rome, Italy. 2 SADRŽAJ MEHANIZACIJA ZA ZASNIVANJE KRMNOGA BILJA .......................................................................5 MEHANIZACIJA ZA PRIPREMU ZEMLJIŠTA ................................................................................................5 Plugovi ..........................................................................................................................................5 Načini oranja.................................................................................................................................7 Glatki valjak ..................................................................................................................................9 Sjetvospremač ..............................................................................................................................9 Rasturač stajnjaka ......................................................................................................................10 Rasipač mineralnog đubriva .......................................................................................................12 Sejalice za strna žita ...................................................................................................................14 Pneumatska sejalica za sjetvu okopavina ..................................................................................20 Mašina za zaštitu bilja-Prskalice .................................................................................................24 MEHANIZACIJA ZA SPREMANJE STOČNE HRANE .....................................................................................28 Kosačice .....................................................................................................................................28 Prevrtači, okretači i sakupljači sijena (grablje) ............................................................................33 Samoutovarne prikolice ..............................................................................................................36 Pick-up prese ..............................................................................................................................37 Rol prese ....................................................................................................................................39 Silažni kombajni ..........................................................................................................................40 Jednoredni silažni kombajn za kukuruz ......................................................................................48 TIPOVI SILO-OBJEKATA ..................................................................................................................50 SILO-JAME ........................................................................................................................................50 SILO-TRENČ (SILO-ROV , SILO-KANAL) ..................................................................................................51 SILO-TORANJ ....................................................................................................................................51 OBJEKTI I OPREMA NA SPECIJALIZOVANIM FARMAMA .............................................................52 STAJE ZA VEZANI SISTEM DRŽANJA KRAVA ...........................................................................................52 Dugačko ležište ..........................................................................................................................53 Srednje ležište ............................................................................................................................54 Kratko ležište ..............................................................................................................................55 Jasle ...........................................................................................................................................55 Hranidbeni hodnik .......................................................................................................................56 Kanal za izđubravanje ................................................................................................................56 Manipulativni hodnik ...................................................................................................................57 OPREMA ZA VEZIVANJE KRAVA ............................................................................................................57 SLOBODAN NAČIN DRŽANJA KRAVA ......................................................................................................58 Staje sa boksevima za ležanje....................................................................................................58 STAJE SA LEŽIŠTIMA DO JASALA ..........................................................................................................62 MUŽA KRAVA ....................................................................................................................................64 APARAT ZA MUŽU ...............................................................................................................................65 Tipovi aparata za mašinsku mužu ..............................................................................................68 NAPAJANJE GOVEDA ......................................................................................................................69 MIKROKLIMA I VENTILACIJA U OBJEKTIMA .................................................................................71 SISTEMI IZĐUBRAVANJA TEČNOG STAJNJAKA ..........................................................................74 Rešetkasti podovi .......................................................................................................................74 Tehnika izđubravanja čvrstog stajnjaka ......................................................................................75 LAGEROVANJE ČVRSTOG STAJNJAKA ...................................................................................................77 3 OBJEKTI I OPREMA ZA OVCE .........................................................................................................79 Objekti za ovce ...........................................................................................................................79 Klima u objektu ...........................................................................................................................81 Oprema u ovčarniku ...................................................................................................................81 Pregrade (ograde) ......................................................................................................................83 4 Mehanizacija za zasnivanje krmnoga bilja Mehanizacija za pripremu zemljišta Plugovi Plugovi se koriste za osnovnu obradu zemljišta sa kojom treba da se obezbijede najpovoljniji uslovi za rast i razvoj biljaka. Raoni nošeni plug sastoji se iz niza međusobno povezanih djelova koji na taj način čine jednu funkcionalnu cjelinu. Osnovni zadatak pluga kao cjeline je da vrši oranje zemljišta. Pod oranjem se podrazumijeva horizontalno i vertikalno odsijecanje trake-plastice zemljišta, koja se usled rada pluga podiže, drobi, prevrće, sitni, mrvi i miješa posredstvom-pomoću pojedinih radnih djelova pluga. Nadzemni biljni ostaci i ravnomjerno rastureno đubrivo se usitne, zatrpaju i djelimično izmiješaju sa zemljištem. Obradu zemljišta treba izvoditi u pravi čas, kada je zemljište fizički zrelo za obradu sa najpovoljnijim momentnom vlage. Raoni nošeni plugovi se sastoje iz sledećih djelova: uređaja za prikopčavanje pluga za traktor, rama, plužne daske, pera plužne daske, plaza sa petom, kozlaca, crtala i uređaja-ručice za podešavanje radnog zahvata. Pored ovih djelova na plugu se mogu naći i predplužnjak, podrivač i točak za podešavanje dubine rada. Raonik je najvažniji radni dio pluga. Postavljen je koso prema dnu i zidu brazde, a za kozlac je pričvršćen zavrtnjima sa ukopanom glavom, kako bi stvarali manji otpor pri radu. Od ukupnog otpora pluga u toku oranja na raonik dolazi 50%. Raonik radi tako što se kao klin zariva u zemljište, horizontalno odsijeca plasticu, izdigne je, djelimično izmrvi i preda plužnoj dasci. Raonici se rade od kvalitetnih legiranih čelika gdje je donji dio zadebljan i služi kao rezerva za iskivanje-oštrenje. Kod nekih raonika gornja strana oštrice se pravi od mekšeg materijala u odnosu na donju, koja je tvrđa. U toku rada mekša strana se brže troši i na taj način raonik ostaje uvijek oštar, zbog čega su dobili ime - samooštreći raonici. Kod ovih raonika posebnim postupkom nanosi se tvrdi sloj na oštricu raonika ili se na nju zavari dio od tvrđeg materijala koji mu produžava trajnost za 8-10 puta. Plužna daska prihvata plasticu od raonika, izdiže je, prevrće, pomjera-odbacuje u stranu, pri čemu je izmrvi i donekle izmiješa. Na nju odpada 10% od ukupnog vučnog otpora pluga. Plužna daska ima najveći uticaj na kvalitet oranja. Da bi rad plužne daske bio što bolji, na nju su postavljeni dodaci za bolje prevrtanje plastice. Diskosno crtalo, verikalno odsijeca plasticu pri oranju, a takođe i biljne ostatke usitnjava, pa ne dolazi do zagušenja pluga. Od ukupnog vučnog otpora na plugu, na crtalo dolazi 15-25 %. Ako se crtalo odstrani sa pluga, zemljište se cijepa, kida, vučni otpor se povećava na plužnoj dasci pa je vijek njenog trajanja kraći. Sl.1 Priprema traktora i pluga za oranje 5 Prikopčavanje pluga Nošeni plugovi se prikopčavaju u tri tačke na hidraulik traktora i to na sledeći način: prvo se spoji donja lijeva, a desna traktorska poluga za osovinu za prikopčavanje. Na kraju se spoji gornja traktorska poluga – topling za vertikalni stub ili piramidu pluga, preko klina i ušice. Podešavanje pluga u horizontalnoj ravni - po širini Pravilan položaj prednjeg plužnog tijela je kada je peta (kraj) raonika u istoj liniji sa unutrašnjom stranom prednjeg i zadnjeg točka traktora, to jest da ih ta linija dodiruje. Tada se kaže, da se linija vuče traktora i linija otpora pluga poklapaju i da je plug dobro podešen. To se lako može provjeriti postavljanjem kanapa ili letve i dovođenje pluga u taj položaj. Ako peta prelazi preko te linije, brazda je uska, plug ide u desnu stranu, a traktor vuče u lijevu. Pomjeranjem tijela pluga po poprečnoj osovini, pravac plužnih tijela ostaje isti samo se povećava ili smanjuje širina radnog zahvata. Širinu brazde treba povećati pomjeranjem ručice po lučnoj nazubljenoj ploči ili pomoću ručice sa navojnim vretenom. Kod nekih plugova širina brazde podešava se pomjeranjem pluga po gredi na kojoj se nalaze rupe radi stavljanja pluga u najpovoljniji položaj. Ako se na ovaj način ne postigne poklapanje linija vuče i otpora, onda se vrši pomjeranjem noseće grede, uz predhodno odvijanje zavrtanja na graničniku (kod IMT plugova). Pojedini plugovi se podešavaju na taj način što se izvadi utvrđivač i plug se pomjera u lijevu ili u desnu stranu (kod nekih plugova koje proizvodi Lemind, Batuje i OLT). Na taj način smanjuje se ili povećava širina brazde prvog plužnog tijela. Plužna tijela moraju biti istih dimenzija i svi razmaci na njihovim djelovima moraju biti jednaki. Ovo se odnosi na razmake između gornjih ivica prednjih i zadnjih krajeva raonika, razmaci između zadnjih krajeva plužnih dasaka. Sva plužna tijela moraju da rade na istoj dubini. Položaj pluga u brazdi reguliše se pomoću desne ručice hidraulika traktora. Zid brazde u odnosu na dno mora uvijek da bude pod pravim uglom . Podešavanje pluga u vertikalnoj ravni – po dužini: Podešavanje pluga u vertikalnoj ravni vrši se gornjom traktorskom polugom hidraulika - toplingom. Plug se postavi u horizontalan položaj u odnosu na zemljište, tako da sva plužna tijela leže u istoj ravni i rade - oru na istoj dubini. Radi toga treba kontrolisati razmak između vrhova raonika i grede rama, koji moraju biti jednaki kod svih plužnih tijela. Ako je plug nagnut naprijed “pobijen na nos” težiće da dublje ponire u zemljište. Ako je zabačen pozadi onda će prednje plužno tijelo raditi pliće pa topling treba produžiti. Sl.2 Ručica za podešavanje širine brazde 6 Dubina rada se reguliše pomoću male ručice hidraulika za kontrolu dubine rada, kod traktora koji imaju klipnu pumpu hidraulika (kao kod IMT). Kod traktora koji imaju zupčastu pumpu hidraulika (kod Rakovice), ne može da se kontroliše dubina rada pomoću hidraulika, već na plugu mora da postoji točak za regulisanje dubine rada (podizanjem i spuštanjem točka). Podešavanje crtala Položaj crtala zavisi od dubine oranja. Pri dubljem oranju crtalo treba podići, toliko da glavčina crtala treba da bude iznad zemlje oko 4 cm. Kod plićeg oranja, crtalo se spusti prema raoniku na visinu od 3 cm. Diskosno crtalo treba da bude tako postavljeno da mu je centar iznad vrha raonika. U odnosu na pravac rada, mora biti za 10 do 25 mm pomjereno u lijevu stranu (ka neoranom dijelu) u odnosu na ivicu raonika, odnosno plužne daske. Kod lakih - mekših zemljišta crtalo je više pomjereno 20-25 mm, a kod težih od 5 10 mm. Kada je crtalo pravilno podešeno dobija se vertikalan zid brazde i ne dolazi do osipanja - rušenja zemljišta, pa brazda bude čista. Podešavanje položaja crtala vrši se zaokretanjem koljenaste osovine crtala kada se otpuste zavrtanji na ramu. Održavanje pluga - Po završetku rada plug treba pregledati i očistiti od zemlje i biljnih ostataka Svakih 10 časova podmazati obrtnu osovinu Svakih 40 sati kontrolisati klinove i zavrtnje Vansezonsko održavanje: - Plug dobro očistiti, podmazati i zaštititi od korozije premazivanjem bojom, starim uljem ili mašću - Provjeriti da li su svi djelovi pluga ispravni - na vrijeme obezbijediti rezervne djelove i zamijeniti neispravne djelove - Tupe raonike naoštriti (klepati) ili koristiti samooštreće raonike; plug smjestiti ispod nadstrešnice ili šupe Načini oranja Kod nas se u praksi ore uglavnom na dva načina i to na: razor i slog. Prilikom oranja mora da se vodi računa da ne ostane ni malo neuzoranog zemljišta, da oranje bude ravno bez visokih grebena i dubokih razora. Oranje na slog Sl.3 Izgled prve brazde kod oranja na slog u prvom prohodu Pre otvaranja prve brazde plug se podesi tako, da prvo plužno tijelo ore pliće od drugog. Gornju traktorsku polugu - topling prvo zaviti do kraja, a zatim odvrnuti za 12 do 15 krugova, da bi za toliko prvo plužno tijelo radilo pliće. Kod oranja na slog u četiri prohoda počinje se od sredine parcele. Prilikom izoravanja prve brazde plastica se odbacuje na desnu stranu, odnosno na neorani dio parcele. Pri povratku traktor opkorači točkovima prvu brazdu. Takođe u povratku, izorava se prva brazda, gdje plug 7 plasticu odbacuje na desnu stranu pluga, a na lijevu stranu neuzoranog dijela parcele. Na kraju prvog prohoda prva brazda izgleda kao razor, odnosno kao otvorena knjiga ili oblik slova "V". Prva brazda je najplića i iznosi 1/3 zadate dubine rada. Kod otvaranja prve brazde vodi se računa da ona bude prava, jer od nje zavisi i pravac ostalih brazdi. U drugom prohodu poveća se dubina rada na 2/3 zadate dubine. Posle otvaranja prvog prohoda, traktor se okreće da ore sa lijeve strane prvog prohoda i ulazi sa lijeve strane, (gledano u odnosu na sredinu parcele). Prohod se izvodi tako što prednji desni točak ide brazdom napravljenom u povratku prvog prohoda. Sada se plug reguliše pomoću toplinga da prvo plužno tijelo ore i dalje malo dublje u odnosu na zadnje koje ore na punu dubinu. Gornja traktorska poluga - topling se odvije još za tri do pet krugova tako da prednje plužno tijelo ore dublje u odnosu na prvi prohod. U drugom prohodu zahvataju se brazde uzorane u prvom prohodu i vraćaju se na svoje prvobitne položaje prije oranja, koje se zatrpavaju novo zahvaćenom zemljom. To znači da se prvo zahvata plastica koja je izorana u prvom prohodu (u povratku ), a koja je odbačena na neorani dio parcele, kada istu tu plasticu vraćamo nazad u brazdu - razor. Sl.4. Drugi prohod kod oranja na slog U drugom prohodu pri povratku, prvu brazdu koju smo uzorali u prvom prohodu, pri čemu je plastica pala na desnu stranu, na neorani dio parcele, vraćamo nazad prema oranom dijelu. Na kraju drugog prohoda kada traktor izađe iz brazde oranje ima izgled sloga. Na ovaj način izore se sva zemlja ispod sloga i slog ne smije da bude viši od ostale uzorane zemlje. U trećem prohodu podesimo plug da prvo i zadnje plužno tijelo rade na punu (zadatu) dubinu i oremo na toj dubini do kraja parcele. Na ovaj način, dobije se ravna površina poorane parcele, na kojoj se ne primjećuje prva brazde niti greben sloga. Oranje na razor Kod oranja na razor, počinje se sa krajeva parcele i ide ka sredini. Na kraju razor ne smije da bude previše dubok ni širok, kako bi se lakše izvršila dopunska obrada zemljišta. Da bi se ovo postiglo, dvije zadnje brazde treba pliće izorati. Predposlednju brazdu treba izorati što je moguće pliće, jer tada poslednja brazda (poslednji prohod) može biti za 5 cm dublja. Na ovaj način plaz pluga ima bolji oslonac, pa se bolje održava pravac kretanja traktora, a time i pravac brazde. Pored toga, na ovaj način se postiže, da grebeni poslednjih brazda budu izravnati sa ostalim brazdama, pa dobijemo ravno pooranu parcelu. Na završetku oranja razor mora da bude čist i u njemu ne smije da bude grudvi i zemlje od odronjenog zida brazde. Sl. 5 Oranje na razor 8 Glatki valjak Koriste se za razbijanje grudvi, za sabijanje zemljišta, za valjanje prije ili posle sjetve u cilju ostvarenja boljeg kontakta sjemena sa zemljištem i uspostavljanju kapilariteta, pri čemu vlaga iz dubljih slojeva dolazi u zonu sjemena, čime se stvaraju povoljni uslovi za njegovo kljijanje. Valjci se mogu koristiti za valjanje ozimih usjeva u slučajevima kada dođe do "podlubljivanja" usjeva posle izmrzavanja zemljišta. Valjak se ne smije koristiti kada je povećana vlažnost zemljišta, kako ne bi dolazilo do lijepljenja zemlje za valjak. Farmeri su shvatili značaj valjanja zemljišta posle sjetve krmnoga bilja, posebno trava, pa su ga sami pravili od tvrdog drveta, betona, a najčešće od čeličnog lima. Mogu biti jednodjelni ili višedjelni, nošeni i vučeni. Svaki valjak ima ram, osovinu koja se zajedno sa valjkom okreće u svom ležištu, čistače brisače blata i uređaj za prikopčavanje. Višedjelni valjci su uglavnom vučeni, a povezivanje pojedinih djelova ili elemenata između njih je zglobno, najčešće pomoću lanaca. Kod vučenih valjaka povezivanje za traktor vrši se pomoću jarmaca za poteznicu traktora. Nošeni valjci se povezuju preko posebnih nosača na ramskoj konstrukciji (piramide ili vertikalne uporne grede) u tri tačke za hidraulične poluge traktora. Valjci napravljeni od čeličnog lima su šuplji, sa strane imaju otvor sa čepom. U njih se može sipati voda ili pijesak radi povećanja mase valjka i specifičnog pritiska na zemljište. Priključivanje i podešavanje valjka Nošeni valjak treba pravilno priključiti za traktor po horizontali tako da bude paralelan sa površinom zemljišta. Ovo podešavanje se vrši pomoću desne poluge hidraulika. Takođe, ga treba pravilno podesiti po vertikali, pomoću gornje traktorske poluge - toplinga. Održavanje valjka: - podmazivanje ležajeva valjka - voditi računa da valjak nije negdje probušen kako voda iz njega ne bi isticala - posle rada valjak očistiti i zaštiti od korozije zaštitnom bojom ili starim uljem Sjetvospremač Sjetvospremač je kombinovano oruđe koje se sastoji iz više radnih organa različitih vrsta pojedinačnih oruđa, uglavnom za dopunsku obradu. U velikom broju slučajeva posebno na jesenjem oranju dovoljan je jedan prohod sjetvospremača u proljeće, pa da se zemljište kvalitetno pripremi za sjetvu. Ukoliko bi se predsjetvena obrada zemljišta obavila pojedinačnim samostalnim oruđima (tanjirača, ravnjač, drljača valjak i dr. ) morala bi da se izvede sa većim brojem prohoda, pri čemu bi se zemljište više gazilo, sabijalo i potrošnja goriva bila veća. Sa ovakvim načinom obrade zemljišta kvalitet predsjetvene pripreme zemljišta bi bio lošiji, nego kada se koristi samo sjetvospremač. Sjetvospremači rade na principu "tvrda postelja, a mek pokrivač", gdje rešetkasti valjci šipkama sabijaju u donjem i neznatno drobe i rastresaju zemlju u gornjem sloju (ovo je posebno važno za sjetvu trava). Zemljište se obradi tako, da se sjeme poseje na istoj dubini i prekrije sa jednakim slojem rastresitog zemljišta, što utiče na ravnomjerno nicanje biljaka i dobijanje ujednačenog usjeva. Sjetvospremač se sastoji od ramske konstrukcije na koju je naprijed postavljena greda - daska za fino ravnjanje, u sredini kultivator sa opružnim motičicama u obliku slova "S", a pozadi rešetkasti valjci postavljeni u dva reda. Podešavanje sjetvospremača Svako oruđe na sjetvospremaču može se posebno podešavati i po potrebi i skinuti ili premjestiti (što nije za preporuku). Daske za ravnjanje mogu da se podese po visini, podizanjem i spuštanjem na vertikalnim nosačima. Takođe, daska može da se izbaci - iskosi naprijed ili nazad pomjeranjem na kosim nosačima. 9 Sl.6 Podešavanje sjetvospremača Dubina rada kultivatora sa opružnim motičicama podešava se podizanjem i spuštanjem točkova pomoću navojnog vretena - gvinta. Pri tome voditi računa da točkovi budu u istoj ravni, kako bi dubina rada svih motičica bila jednaka. Dubina rada rešetkastih valjaka vrši se postavljanjem u odgovarajući položaj na vertikalnoj gredi i na kosom nosaču, povećanjem pritiska opruga. Održavanje sjetvospremača se sastoji u sledećem: - Redovno podmazivanje ležišta na valjcima - Podmazivanje navojnog vretena - gvinta za podizanje točkova - Kontrolisati spojeve radnih organa za ramsku konstrukciju - Zamjena dotrajalih djelova - Zaštita od korozije Predsjetvena priprema sa sjetvospremačima može da se obavi u pravcu osnovne obrade, popreko na predhodnu obradu, dijagonalno u jednom ili dva pravca i pod nekim - određenim uglom. Rasturač stajnjaka Rasturač stajnjaka SIP-Orion je jednoosovinska prikolica na kojoj je postavljen uređaj za rasturanje. Dakle, on služi za prevoz i ravnomjerno rasturanje stajnjaka. Osnovni djelovi rasturača stajnjaka su: transportni sanduk, lančasto - letvičasti transporter, uređaj za rasturanje i prenosni mehanizam. Nosivost prikolice - transportnog sanduka može da bude različita: od 1,2-10 t. Na dnu prikolice nalazi se lančasto - letvičasti transporter sastavljen od dva ili tri lanca, preko kojih su popreko postavljene letvice. Zadatak transportera je da stajnjak transportuje od prednjeg ka zadnjem dijelu prikolice na uređaj za rasturanje. Transporter se kreće suprotno od kretanja traktora sa rasturačem i njegova brzina može da se mijenja, a time se reguliše količina rasturenog stajnjaka. Uređaj za rasturanje je postavljen umjesto zadnje stranice sanduka rasturača - prikolice. Uređaj za rasturanje je sa vertikalnim rotorima, na kojima se nalaze segmentne lopatice, koje se mogu mijenjati. Pogon radnih organa ide od priključnog vratila traktora preko kardanskog vratila sa sigurnosnom spojkom, do glavnog vratila, odakle sa jedne strane ide pogon za lančasti transporter, a sa druge na uređaj za razbacivanje. Uređaj za rasturanje moguće je jednostavno i brzo demontirati - skinuti, pa se prikolica može upotrijebiti za transport postavljanjem zadnje stranice. 10 Podešavanja rasturača stajnjaka Podesiti priklop-kratku rudu u gornji ili donji položaj u zavisnosti od tipa traktora. Rasturač prikopčati za traktor na priklop - kratku rudu koja mora biti iznad ili ispod izlazne kardanske osovine na odgovarajućoj visini, što zavisi od tipa traktora. Vučno uvo - otvor na priklopu - kratkoj rudi podesiti po visini u zavisnosti od visine priključka na traktoru. Takođe, ono može da bude fiksirano i pokretljivo - vrtljivo. Okretljivi priključak štiti rasturač stajnjaka od eventualnog prevrtanja pri radu na vrlo strmim terenima. Sva podešavanja podesiti, dok je rasturač na ravnom terenu, oslonjen na potporni točak. Prije početka rada, kada je rasturač prikopčan za traktor, potporni točak, pomoću ručice i navojnog vretena podići i fiksirati. Podesiti kočnicu pomoću zavrtnja i navrtke na ručici kočnice. Ručicu postaviti u konzolu na nosaču rasturača stajnjaka ili u kabini traktora, na dohvat ruke rukovaocu. Prije početka rada prekontrolisati ispravnost kočnice, laganim zatezanjem-kočenjem. Broj obrtaja priključnog vratila traktora podesiti ručicom gasa na 540 o/min. Podesiti brzinu pomjeranja lančastog transportera u zavisnosti od željene količine rasturanja stajnjaka po jedinici površine, kvaliteta i stanja đubriva (specifične težine), visine utovarenog đubriva i brzine rada traktora. Što se traktor sporije kreće, a lančasti transporter brže rasturiće se veća količina đubriva i obrnuto. Podesiti dužinu i ugao ručice za uključivanje i promjenu brzine pomjeranja lančastog transportera. Pomicanje transportera se ostvaruje sa 4 brzine za nazad i 2 brzine za naprijed. Kod natovarenog rasturača pomjeranje stajnjaka naprijed, može biti samo kratkotrajno, jer može doći do oštećenja rasturača. Pomjeranje stajnjaka naprijed prema smjeru kretanja traktora je samo u izuzetnim situacijama, kada hoćemo da rasteretimo zadnji kraj rasturača. Podešavanje zategnutosti lanca vrši se pomoću zavrtnjeva koji se nalaze na prednjem dijelu ispod dna rasturača. Lanac se zateže tako, da se prvo odvije navrtka, a zavrtanj zavije, čime se osovina sa lančanicima pokreće naprijed. Lanci transportera moraju biti podjednako zategnuti. Lanac je pravilno zategnut kada se rukom podigne najviše za 5 cm iznad vodećeg profila. U slučaju kada je lanac istegnut pa ga nije moguće više zategnuti, može se izvršiti njegovo skraćivanje, po dva članka na oba lanca. Rad sa rasturačem stajnjaka Rasturač je najbolje, pravilno puniti sa stajskim đubrivom od zadnjeg kraja ka prednjem. Treba ga puniti ravnomjerno po cijeloj dužini i širini, maksimalne visine 10 cm iznad stranica. Nikada ne tovariti više đubriva od visine vertikalnih rotora. Đubrivo se pri utovaru ne smije gaziti i sabijati. Takođe đubrivo se ne smije nabaciti na uređaj za rasturanje i blokirati ga, već mora da bude najmanje 10 cm udaljeno od njega. Treba izbjegavati utovar smrznutog đubriva. Ukoliko u đubrivu ima stranih predmeta cigle, kamena, drveta i dr. treba ih odbaciti prije utovara. Ako je đubrivo neravnomerno zgorelo, rasturač puniti đubrivom što ujednačenije zgorelosti, kako bi se obezbijedilo fino i ravnomjerno rasturanje, posebno kod đubrenja livada. Na početku rada prvo treba postaviti ručicu u određeni položaj - određenu brzinu za pomjeranje lančastog transportera, a zatim uključiti priključno vratilo traktora. Kada počne izuzimanje stajnjaka po cijeloj visini, uključiti određenu brzinu traktora i krenuti sa razbacivanjem đubriva. Prilikom okretanja rasturača na uvratinama, izbjegavati oštre krivine i isključiti priključno vratilo traktora, kako ne bi došlo do oštećenja kardanskog vratila. 11 Sl. 7 Rasturač stajnjaka Poslije završenog rada i prilikom odvajanja rasturača stajnjaka od traktora, prvo mora da se spusti potporni točak, toliko da ruda može da se slobodno i lako odvoji od poteznice traktora. Održavanje rasturača stajnjaka - Poslije svake upotrebe rasturač stajnjaka dobro očistiti i oprati, kako ne bi došlo do korozije metalnih djelova - Redovno i prema preporukama proizvođača određena mjesta - djelove na rasturaču stajnjaka treba podmazati. Rasipač mineralnog đubriva Nošeni rasipač mineralnog đubriva Ferti 400 koristi se za lakše, brže, sigurnije i ravnomjernije rasturanje mineralnih đubriva na manjim površinama individalnih poljoprivrednih proizvođača. Može se koristiti za razbacivanje mineralnih đubriva prije oranja, neposredno prije sjetve, za prihranjivanje biljaka u toku vegetacije na oranicama, livadama, pašnjacima, lucerištima i dr. Glavni djelovi rasipača su: uređaj za prikopčavanje za traktor, sanduk, mješač, uređaj za razbacivanje i dozator za podešavanje količine đubriva. Sanduk je izrađen od čeličnog lima i u obliku izvrnute kupe. Na donjem, najužem dijelu, nalaze se otvori, koji se pomoću zasuna otvaraju i zatvaraju u zavisnosti od norme đubriva. Đubrivo pada kroz otvore na horizontalni disk sa lopaticama, pomoću kojih se vrši rasipanje đubriva. Priključno vratilo traktora daje pogon disku sa lopaticama koje zahvataju đubrivo i usled nastale centrifugalne sile, odbacuju ga nazad i u stranu. Količina i ravnomjernost rasipanja đubriva zavisi od veličine izlaznog otvora na dnu sanduka, preciznosti uređaja za rasturanje, brzine kretanja traktora, širine radnog zahvata, uslova rada, fizičkohemijskih osobina đubriva i dr. Svojim promjenljivim položajem, lopatice za distribuciju i usmjeravanje, imaju mogućnost regulisanja širine rasipanja, na način da zadrže preciznost i ravnomernost u zavisnosti od specifične težine mineralnog đubriva. Prikopčavanje rasipača - Prikopčati donje i gornju polugu traktorskog hidraulika na uređaj za prikopčavanje rasipača đubriva i osigurati ih Spojiti kardansko vratilo uverivši se da je zahvatio sigurnosni klin Provjeriti da se kod kardana u slučaju maksimalnog izvlačenja, dva njegova dijela moraju preklapati najmanje od 15 - 20 cm. Pri njegovom maksimalnom uvlačenju, razmak između dva dijela treba da bude najmanje 7 – 10 cm 12 Podešavanje rasipača - Regulisati rasipač đubriva po vertikali i horizontali tako da on u radnom položaju bude od 70-80 sm podignut od zemlje - Količina rasipanja đubriva reguliše se pomjeranjem ručica po skali, kojima se vrši povećanje ili smanjenje otvora pomoću zasuna. Položaj ručice naći u tabeli 1 u kojoj se nalaze orjentacione količine rasturanja đubriva. Za ravnomjerno rasturanje đubriva po dužini i širini potrebno je održavanje stalne brzine kretanja i širine radnog zahvata. Na primjer ako hoćemo da rasturimo 360 kg /ha nekog granuliranog đubriva. U tabeli nalazimo, da predviđenu količinu đubriva možemo ravnomjerno da razbacamo, samo u slučaju ako ručicu dozatora postavimo na skalu 4,5 zatim ako se traktor kreće brzinom od 16 km/h sa ostvarenom širinom rasturanja od 8 m - Podesiti ručicu za gas i stepen prenosa menjača, tako da traktor ima konstantnu brzinu rada i stalni broj obrtaja priključnog vartila na 540 o/min, jer se njihovom promjenom mijenja i količina rasutog đubriva - pomjeranjem (otvaranjem) samo lijeve ili samo desne ručice za regulaciju količine rasipanja postiže se usmjereno rasipanje samo u lijevu ili desnu stranu Tab. 1 Podešavanje količine mineralnog đubriva Tabela za podešavanje količine đubriva Širina radnog zahvata 18 16 12 8 10 10 Položaj ručice za podešavanje Brzina km/h 1.5 4 8 12 16 1.5 4 8 12 16 1.5 4 8 12 16 1.5 4 8 12 16 1.5 4 8 12 16 1.5 4 8 12 16 1.5 225 106 58 39 23 198 95 52 33 19 375 131 77 50 34 161 69 32 26 17 161 69 32 26 17 2 375 156 78 60 39 523 197 118 82 60 324 137 68 46 34 620 249 127 86 61 852 341 169 113 83 642 254 130 83 66 2.5 691 277 145 96 72 896 370 192 127 92 550 229 121 105 59 1144 468 237 159 114 1255 515 260 168 127 1050 424 214 139 107 3 1139 465 230 156 120 1279 525 265 183 130 926 382 200 137 98 1855 751 374 253 194 1859 752 337 248 189 1581 633 319 215 162 3.5 1455 580 292 197 150 1635 671 340 223 174 1195 494 252 172 128 2294 927 473 318 236 2295 919 462 309 232 2022 814 411 274 204 4 4.5 1795 2175 720 887 360 441 245 292 192 225 2027 2258 830 927 422 469 284 321 212 232 1507 1766 619 727 315 364 217 248 154 189 2940 3436 1197 1387 607 698 414 472 312 361 2095 3259 1129 1316664 562 441 378 328 285 2499 2963 1007 1182 504 590 335 396 252 298 5 2628 1050 530 363 270 2624 1062 537 365 276 2125 866 445 296 224 4094 1643 829 557 413 3801 1526 764 510 382 3478 1395 699 475 350 5.5 2890 1155 586 385 290 2894 1167 590 398 300 2392 971 496 334 263 4583 1842 933 621 464 4874 1714 858 571 427 3812 1531 762 513 382 6 3250 1305 675 450 335 3169 1281 652 449 331 2743 1122 561 382 288 5086 2947 1031 689 517 6.5 3560 1450 742 485 369 3352 1350 684 465 350 2980 1217 608 415 317 5577 2242 1124 755 564 7 4005 1628 835 552 420 3686 1495 753 512 382 3317 1332 677 454 335 6144 2470 1241 827 624 4281 1718 860 577 429 4590 1842 919 618 466 5138 2057 1033 690 515 Provjera rasipača đubriva - Sanduk rasipača se napuni mineralnim đubrivom Ručicu dozatora po uputstvu fabrike podesiti na odgovarajući položaj za određenu količinu rasipanja đubriva ( u našem slučaju na skali 4,5) Ispod i iza rasipača postaviti foliju za prihvatanje đubriva Uključiti priključno vratilo traktora na 540 o/min da radi jedan minut Ako je poznata norma rasipanja mineralnog đubriva od Q=361 kg/ha sa radnim zahvatom B=8 m i brzinom kretanja od v=16 km/h. 13 Za vrijeme testiranja od jedne minute, t= 1 min, na foliji treba da ispadne određena količina đubriva koji ćemo izračunati po formuli: q= ( Q x B x v x t)/600= ( 364 x 8 x 16 x 1)/ 600= 77,65 kg - Pokupimo i izmjerimo đubrivo koje je palo na foliju. Ako rasuta količina mineralnog đubriva odstupa od količine dobijene proračunom, treba izvršiti korekciju na dozatoru - pomjeranjem ručice i probu ponoviti Rasipač možemo provjeriti i na parceli - da li izbacuje određenu količinu đubriva, na taj način, što ćemo postaviti folije ili posude određenih dimenzija po cijeloj širini radnog zahvata. Podesimo ručicu dozatora na odgovarajući položaj skale širine rasipanja đubriva, ručicu za gas i ručicu stepena prenosa menjača postavimo u odgovarajući položaj kako bi brzina kretanja bila konstantna 16 km/h i širina radnog zahvata od 8 m. Rastureno đubrivo po foliji ili u kutije pokupimo sa određene površine, izmjerimo i vidimo da li izmjerena količina odstupa od predviđene norme. Održavanje rasipača Prije svakog korišćenja rasipača, provjeriti da dno sanduka nije blokirano eventualnim stranim tijelima. Na kraju rada očistiti sanduk od zaostalog đubriva da se dno ne bi začepilo i blokiralo zasun otvora. Svakih 10 sati treba podmazati mazalice na kardanskom vratilu, a svakih 50 sati treba provjeriti zategnutost zavrtnjeva I provjeriti stanje istrošennosti lijevka za izbacivanje. Na kraju sezone ili u slučajevima dugih perioda mirovanja, potrebno je: - Rasipač rasklopiti i detaljno dio po dio očistiti; djelove na kojima se nahvatalo đubrivo sastrugati ili oprati u toploj vodi - Provjeriti istrošene ili oštećene djelove i eventualno ih zamijeniti; djelove sa kojih se skinula boja dobro očistiti i prefarbati - Prije početka rada u novoj sezoni , sve djelove koji su bili podmazani, dobro očistiti kako se ne bi đubrivo lijepilo za njih Pravilan rad rasipača zavisi od fizičkih osobina đubriva što znači da ne smiju da budu zgrudvana, vlažna, lepljiva. Zgrudvano đubrivo se prije stavljanja u sanduk rasipača mora isitniti. Treba izbjegavati rasipanje đubriva po vlažnom i vjetrovitom vrijemenu. Prije početka rada moraju se objeležiti uvratine. Na početku parcele, rasipač uključiti najmanje na jedan metar prije granice uvratine, a isključiti ga na samoj granici uvratine. Pored toga, treba voditi računa, o pravilnom spajanju prohoda kako ne bi ostajale nepođubrene površine. Pođubrene trake u predhodnom prohodu, dodiruju se i preklapaju sa trakama u sledećem prohodu. Na ovaj način obezbijedjuje se ravnomjernost rasturanja đubriva po cijeloj površini. Sejalice za strna žita Sjetva je jedan od najvažnijih agrotehničkih zahvata, od čijeg kvaliteta znatno zavisi količina i kvalitet zrna. Nedostaci učinjeni pri sjetvi, najčešće se ne mogu ispraviti ostalim agrotehničkim radovima. Sjetvi se u našem narodu od davnina pridavao veliki značaj, pa otuda je i poznata izreka "Kako posiješ, tako ćeš i žnjeti". Pravilno obavljenom sjetvom, sjeme biljaka se postavlja na određenu dubinu, na ravnomjerno rastojanje između pojedinih sjemenki, čime su stvoreni optimalni uslovi za ujednačeno nicanje, rast i razvoj biljaka i postizanje najvećeg prinosa. Kvalitet sjetve zavisi od predsjetvene pripreme zemljišta, kvaliteta sjemena, tipa sejalice i njenog pravilnog podešavanja. 14 Sejalice za strna žita IMT 634.17 sa 15 i IMT-634.773 sa 17 redova namijenjene su za sjetvu: pšenice, ovsa, ječma, tritikale i raži. Pored toga sa ovim sejalicama može uspješno i precizno sejati: uljana repica, heljda, lucerka, djetelina, trave kao i stočni grašak i grahorica u čistoj kulturi ili u mješavini sa ječmom i ovsom. Sejalica se sastoji od: uređaja za prikopčavanje, prenosnog mehanizma, ramske konstrukcije, točkova, aparata za izbacivanje sjemena, lula - cijevi za sprovođenje sjemena, ulagača sjemena, markera, uređaja za regulisanje količine sjemena, uređaja za podešavanje dubine sjetve, uređaja za regulisanje otvora prema veličini zrna, zasunima za pojedinačno zatvaranje lula i zasuna za pražnjenje sanduka. Kod sejalice sa 15 redova aparat za izbacivanje sjemena je valjkasti sa kosim rebrima, a kod sejalice sa 17 redova bradvičasti. Rebrasti valjci su postavljeni na osovinu koja se u toku rada okreće. Rebrasti valjci žljebovima zahvataju određenu količinu sjemena iz kućišta na dnu sanduka i izbacuju u cijevi - lule za sprovođenje sjemena, koje pada u brazdicu, a koju je predhodno napravio diskosni ulagač. Količina isijanog - izbačenog sjemena zavisi od dužine, odnosno od dodirne radne površine rebrastog valjka sa sjemenom i njegove brzine okretanja. Ako je dodirna površina valjka sa sjemenom veća, onda je i norma sjetve veća i obrnuto. Valjkasto - rebrasti aparat za izbacivanje sjemena i mješalica (kod sejalice sa 15 redova) dobijaju pogon od nagaznih točkova preko vertikalnog vratila i prenosne ploče sa tri koncentrična perforirana kruga. Kod sejalice sa 17 redova, bradavičasti aparat za izbacivanje sjemena dobija pogon od nagaznog točka preko lančanika i lanca na varijator brzine okretanja aparata. Sejalice su u transportu nošene, a u radu se oslanjaju na točkove. Prikopčavanje sejalice Sejalica se na hidraulik traktora prikopčava u tri tačke. Stabilizacione poluge - lance na hidrauliku traktora zategnuti toliko da ne smetaju prilikom podizanja sejalice. Nakon prikopčavanja za traktor podići pomoćnu - oslonu nogu. Sl.8 Ručica za podešavanje količine sjemena Podešavanje sejalice Podesiti hidraulik traktora u plivajući položaj. Izravnavanje sejalice u horizontalnoj ravni izvršiti pomoću desne ručice hidraulične poluge, tako da sanduk za sjeme po dužini bude postavljen horizontalno u odnosu na površinu zemjišta. 15 Izravnavanje sejalice u vertikalnoj ravni vrši se pomoću toplinga, kako bi svi ulagači radili na istoj dubini. Kada je sejalica u sjetvi nagnuta nazad, opruge na ulagačima će biti jače pritisnute pa će sjetva biti dublja od potrebne. U ovom slučaju mora se skratiti gornja traktorska poluga - topling. Za povećanje razmaka između redova zatvoriti svaki drugi sjetveni aparat, spuštanjem pregradnih limova - vratanaca u donji položaj. Na ovaj način razmak između redova će biti dva puta veći od 12 cm, (koliko je fabrički). Izlazna vratanca podesiti u zavisnosti od krupnoće sjemena u jedan od tri položaja. Gornji položaj je za sitna sjemena, srednji za žitarice i grahoricu, a gornji za krupna sjemena, grašak i dr. Dubina rada se podešava pomoću ručice sa navojnim vretenom - gvintom, njegovim zavijanjem ili odvijanjem tj. podizanjem i spuštanjem svih ulagača. Pojedinačno podešavanje dubine rada, za svaki ulagač, vrši se povećanjem i smanjenjem pritiska opruge. Da bi se to postiglo, podiže se opruga na gore, okrene se dvokraki lim - utvrđivač na okrugli prorez, tako da se može povući uz polugu koja nosi oprugu. Kada se opruga povuče u određeni položaj, osigura se okretanjem dvokrakog lima i ubacivanjem pravougaonog proreza u jedan od žljebova na šipci nosača opruge. Podešavanje dubine rada podrivača (motičica iza tragova točkova) vrši se njihovim podizanjem i spuštanjem. Podrivače treba postaviti po visini tako da se omogući njihovo prodiranje u zemljište na dubinu od 3-5 cm. Sl.9 Ručica za podešavanje dubine rada Podešavanje količine sjemena Vrši se pomoću zupčanika i perforirane ploče sa 4 (IMT 634.17 koje su predmet daljeg teksta) ili 6 koncentričnih krugova kod starijih tipova (IMT 632.17) sejalica, kojom se podešava brzina okretanja osovine i ručice sa 10 mogućih položaja kojom se izvlače i uvlače valjkasto - rebrasti aparati u kućište sa sjemenom. U tabeli 2 su date orijentacione količine sjemena za sjetvu žitarica, uljane repice i lucerke. Iz tabele 2 za određenu količinu sjemena, neke kulture po hektaru, treba odabrati položaj ručice aparata i zupčanika u perforiranoj ploči, koji obezbijedjuje zasejavanje željene norme sjemena. Na primjer, neka za sjetvu pšenice treba norma - količina od 270 kg/ha. U tabeli tražimo tačno predviđenu ili približno veću količinu sjemena za sjetvu pšenice. Iz tabele se vidi da je najbliža vrijednost predviđenoj normi sjetve 278 kg/ha. Ovu količinu sjemena sejalica će posejati samo u slučaju kada je položaj lančanika na pogonskoj ploči u trećem koncentričnom krugu, a položaj ručice na 7,5. 16 Sl.10 Prenosna ploča kod sejalice Tab.2 Orjentacione količine sjemena za sjetvu različitih kultura kod sejalica IMT 634.17 NORMA SJETVE SEJALICE ZA ŽITO IMT POSIJANA KOLIČINA SJEMENA (kg/ha) PRI RUČICI U POLOŽAJU POGONSKOJ NA LANČANIKA POLOŽAJ OVAS JEČAM LUCERKA ULJANA REPICA V R S T A S JE M E N A PLOČI PŠENICA 1 1.5 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 2.5 3 3.5 4 4.5 5 5.5 7 7.5 8 101 113 124 138 152 167 182 196 210 103 117 132 148 165 184 203 223 244 260 270 110 132 154 177 201 226 252 278 305 334 363 99 122 146 175 204 230 256 288 319 352 385 427 470 70 76 83 94 103 89 101 114 126 137 114 131 149 166 183 62 70 6 6.5 78 86 8.5 90 9 9.5 98 101 105 113 123 133 140 148 149 161 179 191 206 221 200 217 128 136 145 121 139 158 177 196 211 227 125 143 162 182 203 230 257 284 311 330 350 115 140 166 190 216 244 272 307 343 10 17 23 NAPOMENA: ODREĐIVANJE NORME SJETVE PO KATASTARSKOM JUTRU SE VRŠI MNOŽENJEM VRIJEDNOSTI IZ TABELE SA KOEFICIJENTOM K = 0.575 2 3 4 1 2 3 4 14 25 31 9 20 12 27 8 16 22 11 20 28 TABELA VAŽI ZA PROIZVODE 9 10 16 32 27 10 IMT – 634 17; 18; 21; 23; 502; 503 634 06 799 Ručicu za određivanje norme sjetve pomjerićemo u jedan podeok više na 8, pa zatim vratiti nazad na 7,5. Na ovaj način se poništavaju zazori u sjetvenom kućištu aparata i dobija se tačnija norma sjetve. Zupčanik za regulisanje brzine obrtanja sjetvenog aparata postavićemo u treći koncentrični krug na ploči. 17 U tabeli nemamo podatke za sjetvu svih kultura koje možemo da sijemo sa ovom sejalicom. Kulture za koje nema podataka o količini sjemena u tabelama, moramo sami orjentaciono da pronađemo odgovarajuće položaje. Na primjer, u tabeli nemamo podatke za sjetvu mješavine grahorice (100 kg) i ovsa (80 kg) u ukupnoj količini od 180 kg/ha, pa ćemo zato sami morati da pronađemo odgovarajuće položaje. Ručicu za određivanje norme sjetve postavićemo orjentaciono u podeok 6 na skali. Zupčanik za regulisanje brzine obrtanja sjetvenog aparata postavićemo u rupe drugog kruga na ploči. Kada smo podesili sejalicu za tačno izbacivenje sjemena u određenim položajima ručice i lančanika na ploči, vršimo provjeru sejalice. Kontrola količine sjetve – sjetveni ogled - proba Da bi kontrolisali sejalicu u mjestu potrebno je znati: - Radni zahvat sejalice IMT 634.17 sa 15 redova je (1,80 m) i obim točka (1,95 m). Ove podatke treba provjeriti (izmjeriti) na samoj sejalici. - Računamo površinu koja se zasije sa jednim obrtajem točka. To je pravougaona površina, čija je jedna stranica obim točka, a druga širina radnog zahvata sejalice: - Radni zahvat obim točka = 1,80 1,95 = 3,51m2 Za sjetvu površine od 10000 m2 (jednog hektara) točak sejalice će da se okrene: 10000 : 3,51 = 2849 puta, a za sjetvu jednog ara (100 m2 približno 29 puta). Kada se zna ovaj podatak provjerava se sejalica: - Napuniti saduk sa sjemenom tako da pokrije sve aparate za sjeme - Podići sejalicu na hidraulik traktora i postaviti ispod nje gredice - klocne - Ispod ulagača postaviti platno ili najlon za prihvatanje sjemena - Okrenuti točak 29 puta u pravcu kretanja traktora, istom brzinom kojom bi se obavila sjetva - Sjeme koje je ispalo na platno pokupiti i izmjeriti, to je količina potrebna za sjetvu 100 m2 . Ako dobijenu količinu pomnožimo sa 100, dobiće se količina sjemena potrebna za sjetvu 1 ha Uporediti sa količinom sjemena koja se želi posejati. U našem slučaju izmjerena količina treba da je 2,78 kg po aru ili 278 kg/ha. Ako izmjerena količina sjetve ostupa do 3% potvrđuje se da je sejalica dobro podešena. Isto tako pojedinačno provjeriti svaki od aparata koliko sjemena zasijava: - Količinu sjemena koju je sejalica isijala za 100 m2 podijeliti sa brojem ulagača - redova i dobija se koliko treba svaki aparat da isije - Na svaku lulu pojedinačno postaviti kese, okrenuti točak 29 puta, time se posije površina od 100 m2 - Sjeme koje je upalo u kese izmjeriti, utvrditi koliko je posijao svaki aparat i da li ima odstupanja od srednje vrijednosti – dozvoljeno je 3 % Podešavanje dužine markera Dužina markera se računa po formuli: L = Rz – B gdje je: L - dužina markera koja se mjeri od sredine sejalice do vrha markera; Rz – radni zahvat sejalice; B - polovina rastojanja prednjih točkova traktora 18 Podešavanje sejalice IMT-634.773 sa 17 redova : -Kod ove sejalice norma sjetve se podešava samo brzinom okretanja aparata za sjeme, koje se podešava na varijatoru brzine. Ako hoćemo da sijemo neku kulturu sa određenom normom sjemena, iz tabele treba videti koji će položaj varijatora od mogućih 46 obezbijediti isijavanje odgovarajuće količine sjemena. Sl.11 Ručica varijatora za podešavanje norme sjetve IMT-634.773 Tab.3 Orjentacione količine sjemena za sjetvu različitih kultura IMT-634.773 NORMA SETVE Psenica 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 173 179 186 190 196 203 210 215 222 229 235 241 247 255 260 267 274 279 284 291 297 304 310 316 323 332 340 346 351 357 370 381 390 399 497 Ovas 77 81.5 84 87 90.3 94 97 103 106.5 113 116 119.5 122 127 132 136 141 146 151.5 156 161 166 170.5 Jecam Grasak 101 108 118 127 136 145 153 Uljana repica 10.3 15.4 19.3 22.4 27.3 32.3 36.9 Lucerka 16 18,6 24.8 30.5 35.3 40.1 122 128 133 137 143 148 154 159 163 170 178 185 191 197 204 NAPOMENA: Odredjivanje norme sjetve po Jutru dobija se mnozenjem vrednosti iz tabele sa koeficijentom K=0.575 19 Praktična kontrola -provjera sejalice Postupak podešavanja je isti kao kod predhodne sejalice uz male razlike koje u daljem tekstu navodimo: - Ručicu varijatora postaviti u određeni položaj prema željenoj količini - normi sjetve - Skinuti zaštitni polkopac aparata za sjeme, a koji će poslužiti kao posuda za prihvatanje zrna prilikom testiranja sejalice - Povlačenjem unazad skinuti nosač cijevi - lula za sjeme. Na njegovo mjesto ispod aparata za izbacivanje sjemena postaviti poklopac-posudu za prihvatanje sjemena - Širina radnog zahvata sejalice je 2,04 m, a obim točka 1,93 m, što znači da se za jedan obrtaj točka posije površina od 3,93 m2 - Za sjetvu 100 m2 (jednoga ara) točak treba da se okrene 100 : 3,93= 25,45 puta (približno 26 puta) - Ubaciti kurblu - ručicu u određeno mjesto na varijatoru i okrenuti je 26 puta u pravcu kretanja sejalice - Sjeme koje je palo u posude izmjeriti i pomnožiti sa 100, što odgovara količini sjemena za sjetvu jednog hektara; Provjera sejalice na njivi: - Sipati u sanduk sjeme do određenog nivoa i obilježiti taj nivo - Pustiti sejalicu da radi na određenoj dužini na njivi - Sejalica je zasijala određenu pravougaonu površinu, čije su stranice širina radnog zahvata i dužina parcele i utrošila je određenu količinu sjemena - U sanduk dosuti sjeme iz vreće poznate težine do nivoa koji je obeležen prije ispitivanja - provjere sejalice; izmjeriti sjeme koje je ostalo u vreći; razlika u težini predstavlja stvarnu utrošenu količinu sjemena za tu površinu. Održavanje sejalice za strna žita Po završetku rada sejalicu treba očistiti od zemlje, korova, isprazniti sanduk i očistiti sjetvene aparate. Pregledati sejalicu i ustanovljene kvarove otkloniti. U vansezonskom periodu sejalicu staviti pod krov na potporne noge ili klocne. Svakodnevno podmazivati ležajeve osovine aparata za sjetvu: mazalice osovine ručice i gvinta za podešavanje dubine rada. Povremeno provjeriti nivo ulja u kućištu konusnih zupčanika kod sejalice sa 15 redova i nivo ulja na vodomernom staklu kod varijatora. Napomena: nikada sa sejalicom ne ići unazad kada je ona spuštena u radni položaj Pneumatska sejalica za sjetvu okopavina Pneumatska sejalica IMT-634.542 je dvoredna univerzalna sjelica za sjetvu kukuruza, soje, suncokreta, šećerne repe i drugih kultura. Sa njom se može sijati i nekalibrirano sjeme što nije slučaj sa mehaničkim sejalicama. Prilikom sjetve ne oštećuje se sjeme koje je posijano na ujednačenom rastojanju u redu i na istoj dubini. Istovrijemeno sa sjetvom u zemljištu se može unositi startna doza mineralnih đubriva, kao i mikrogranuliranih pesticida. Sejalica se sastoji od rama na kome se nalaze sjetvene sekcije, uređaja za prikopčavanje, pogonskih točkova, markera, ventilatora, sanduka za mineralno đubrivo, uređaja za doziranje, izbacivanje, sprovođenje i ulaganje mineralnog đubriva, cijevi i crijeva za vazduh. Sjetvena sekcija je za četvrtastu ramsku konstrukciju spojena zglobno i paralelogramski, što joj omogućava da pri radu vrši kopiranje terena. Sjetvena sekcija se sastoji od kutije za sjeme, kućišta sa sjetvenom pločom, mehanizma za pogon sjetvene ploče, skidača viška sjemena, ulagača, nagaznih 20 točkova i zagrtača. U kućištu sjetvene sekcije, na sjetvenoj osovini, vertikalno je postavljena sjetvena ploča sa otvorima pri obodu. Veličina i broj otvora na sjetvenoj ploči zavisi od kulture koja se sije (za kukuruz se koristi ploča sa 18 rupa). Sjetvena osovina dobija pogon od pogonskog točka sejalice preko lanaca i lančanika. Vertikalna ploča dijeli kućište na dva dijela - dvije komore. Na jednoj strani je dio kućišta, koja je povezana sa kutijom za sjeme, tako da je ploča u dodiru sa sjemenom. Druga strana kućišta je rebrastim plastičnim crijevom povezana sa usisnom stranom ventilatora gdje vlada podpritisak. Ventilator dobija pogon od priključnog vratila traktora pri 540 o/min. Prilikom rada, ploča se okreće i prolazeći pored sjemena, usled djelovanja usisne vazdušne struje (podpritiska) ono se privuče - prilijepi i zadrži na otvorima sjetvene ploče i podiže zajedno sa njom. Na otvoru sjetvene ploče mogu da se prilijepe dva ili više zrna. Na gornjoj strani kućišta postavljen je skidač viška sjemena, koji višak zrna skida i vraća nazad, tako da na otvoru ploča ostaje samo jedno zrno. Sjeme će da bude priljubljeno na sjetvenu ploču sve dok taj otvor okretanjem ploče ne dođe u zonu prestanka podpritiska i nastanka normalnog atmosferskog pritiska. Tada sjeme, pod uticajem gravitacije pada u brazdicu koju je otvorio ulagač. Iza ulagača idu dva nagazna točka koja će da pritisnu zemlju uz sjeme, čime se obezbijedjuje da vlaga iz dubljih slojeva dođe u zonu sjemena i omogući mu normalno klijanje i nicanje. Sjetvena ploča dobija pogon od nagaznih točova preko prenosnika koji daje 32 stepena prenosa i različitih razmaka zrna u redu. Prikopčavanje sejalice za traktor Hidraulik postaviti u plivajući položaj, što sejalici omogućava kopiranje i prilagođavanje terenu. Na samoj sejalici postoji dvokraka poluga u obliku slova "L" opružno opterećena, a služi za deblokiranje transportnog i stavljanje u radni položaj (njenim pomijeranjem naprijed). Pravilan horizontalan i vertikalan položaj izabrati pomoću donjih podiznih poluga hidraulika i toplinga. Zategnuti bočne stabilizacione poluge. Podešavanje sejalice Razmak zrna u redu dobija se pravilnim izborom ploče za određenu kulturu sa odgovarajućem brojem rupa i kombinacijom lančanika u mjenjaču. Ploče mogu biti sa različitim brojem i prečnikom otvora u zavisnosti od kulture koja se sije i krupnoće sjemena (za kukuruz i suncokret sa 18, šećernu repu sa 24, soju sa 72 rupe). Otvori na ploči moraju biti manji od sjemena. Ako se zna potreban broj biljaka po hektaru (npr. za kukuruz 62.870) i razmak između redova 70 cm onda će razmak u redu biti 22,7 cm. Ovaj podatak o broju biljaka po 1 ha i razmaku zrna u redu pročitamo iz tabele koja se nalazi na vrećama u koje je upakovano sjeme. Razmak zrna u redu možemo da izračunamo po formuli: X 10.000 10.000 0,227 m Broj biljaka po 1ha razmak redova 62.870 0,70 ; Na poklopcu mjenjača sejalice, zalepljena je tabela 4 iz koje se vidi, da željeno rastojanje zrna u redu od 22,7 cm možemo dobiti kombinacijom lančanika u položaju C4, sa pločom za kukuruz koja ima 18 otvora. Ručicu zatezača lanca staviti u donji položaj i olabaviti lanac. Zatim lanac prebaciti na lančanik u gornjem snopu lančanika u položaj 4, a u donjem naspram slova C. Lanac zategnuti i voditi računa da ne bude usukan, već prav i u istoj liniji sa lančanicima preko kojih je prebačen. 21 Sl. 12 Lančanici menjača sejalice Kontrola sejalice se vrši tako što se pusti da radi nekoliko metara na mekanoj podlozi - zemljištu. Rastojanje sjemena u redu koje je palo na zemljište izmjeriti i utvrditi da li je sejalica dobro podešena. Brzinu rada sejalice prilagoditi u zavisnosti od broja otvora na ploči i razmaka zrna u redu. Preporučuje se za manje razmake zrna do 10 cm ploča sa 72 otvora, brzina rada do 5 km/h, a za veće razmake preko 20 cm do 8 km/h. Tab. 4 Podešavanje razmaka zrna u redu TABELA ZA PODEŠAVANJE RAZMAKA ZRNA U REDU Položaj varijatora A1 A2 A3 A4 B1 B2 B3 B4 C1 C2 C3 C4 D1 D2 D3 D4 E1 E2 E3 E4 broj rupe na ploči 18 22 27 31 33 48 57 70 100 12 9.8 8 7 6.5 4.5 3.8 3 2.2 12.8 13.5 14.3 15.2 16.2 17.1 18.1 19 10.4 11 11.7 12.4 13.2 14 14.8 16 8.5 9 9.5 10.1 10.8 11.4 12 13 7.4 7.8 8.3 8.8 9.4 9.9 10,5 11 7 7.4 7.8 8.3 8.8 9.3 9.8 10 4.8 5.1 5.3 5.7 6.1 6.4 6.8 7.1 4 4.3 4.5 4.8 5.1 5.4 5.7 6 3.3 3.5 3.7 3.9 4.2 4.4 4.6 4.9 2.3 2.4 2.6 2.7 2.9 3.1 3.2 3.4 20.2 21 16.5 18 13.4 14 11.7 12 11 12 7,6 8 6.4 6.8 5.2 5.5 3.6 3.8 22.6 24 25.5 27 28.5 18.5 19.6 20.9 21.1 23.3 15 16 17 18 19 13.1 13.9 14.8 15.7 16.6 12.3 13.1 19.9 14.7 15.6 8.5 9 9.6 10.1 10.7 7.1 7.6 8.1 8.5 9.0 5.8 6.2 6.6 6.9 7.3 4.1 4.3 4.6 4.9 5.1 30.4 24.9 20.3 17.7 16.6 11.4 9.6 7.8 5.5 33.3 26.4 21.5 18.7 17.6 12.1 10.2 8.3 5.8 34.2 28 22.8 19.8 18.6 12.6 10.8 8.8 6.2 Podešavanje skidača viška sjemena Pošto svaka rupa na sjetvenoj ploči treba da ponese samo po jednu sjemenku potrebno je uraditi slijedeće: - U kutiju nasuti sjeme i podići sejalicu toliko da njeni točkovi budu odignuti od zemljišta - Postaviti posudu ispod ulagača koja će da prihvati sjeme - Uključiti priključno vratilo traktora na 540 o/min da bi ventilator počeo da radi i povlači sjeme na otvore ploče - U pravcu kretanja traktora ručno okretati točak; zajedno sa njim okreće se i sjetvena ploča koja na svojim otvorima nosi sjemenke Ručica skidača viška sjemena nalazi se na zadnjoj strani kutije za sjeme gdje se nalaze i plastična vratanca. Otvoriti vratanca i pratiti rad skidača viška sjemena. Podesite poluge skidača sjemena tako da na sjetvenoj ploči posle dejstva skidača ostane na svakom otvoru samo po jedno zrno. Ako se za rupu sjetvene ploče, ne privuče ni jedna sjemenka onda je skidač blizu rupa i skida zrna sa njih. Tada, ručicu skidača treba postepeno pomjerati i udaljavati ga od rupa. Skidač viška sjemena se pomjera - udaljava od rupa sve dok svaka od njih ne ponese samo po jednu sjemenku. Ako se na rupe sjetvene ploče prilepe privuku dvije sjemenke treba poluge skidača viška sjemena približiti rupama, sve dotle dok na rupama ne bude po jedna sjemenka. Pritegnuti zavrtanj i fiksirati poluge skidača sjemena u određeni položaj. Skidače 22 36.1 29.6 24 21 19.7 13.5 11.4 9.3 6.5 viška sjemena na svim sekcijama treba postaviti u isti položaj i provjeriti njihov rad. U radnom položaju odblokirati sjetvene sekcije pomjeranjem male dvokrake opružno opterećene poluge prema naprijed. Dubina rada se podešava pomoću ručice gvinta, podizanjem i spuštanjem nagaznih točkova sekcije. Prvo odviti ručicu sa zavrtnjem, osloboditi osigurač i okretati ručicu u smjeru kretanja kazaljke na satu kada se povećava dubina rada. Nakon postizanja određene dubine sjetve, ručicu sa zavrtnjem pritegnuti i osiguračem blokirati ručicu za regulisanje dubine. Sve sekcije podesiti da rade na jednakoj dubini postavljanjem na isti broj skale. Provjeriti dubinu sjetve na parceli. Podesiti pritisak sjetvene sekcije na zemljištu pomoću opruge postavljanjem u odgovarajući položaj u zavisnosti od krupnoće sjemena i dubine sjetve. Podesiti zagrtače sjemena. Podešavanje količine izbačenog đubriva Količina izbačenog đubriva zavisi od položaja regulatora - valjkasto rebrastog dozatora i njegove brzine okretanja. Dozator dobija pogon od nagaznog točka sejalice preko lančanika. Položaj ručice regulatora se fiksira na brojčanoj skali koja je postavljena sa strane kutije za đubrivo. Za određivanje količine đubriva koristiti podatke iz tabele. Ako se đubrivo lijepi za valjak treba poklopce sanduka podići. Podesiti dubinu rada ulagača đubriva i daljinu-razmak ulaganja lijevo i desno od ose reda. Sl. 13 Ručica za podešavanje dubine rada sekcije Podešavanje dužine markera Prilikom sjetve potrebno je da razmak između dva susedna prohoda sejalice bude jednak međurednom razmaku sekcija sejalice, odnosno razmaku između redova. Podešavanje dužine markera se vrši pomoću formule: A (n 1) B 2 gde je: L L - dužina markera; A - razmak između redova; n - broj redova; B - rastojanje prednjih točkova traktora; 23 Primjer izračunavanja dužine markera: Razmak između redova je 75 cm, broj redova 4, razmak prednjih točkova traktora 140 cm. Izračunavanje dužine markera: L A (n 1) B 75 (4 1) 140 117,5 cm 2 2 - Dužina markera mjeri se od sredine ulagača krajne sekcije sa jedne i druge strane sejalice do diska markera - Dužinu lanca podesiti tako da vrh diska markera bude u nivou ulagača sjemena, kada je sekcija deblokirana - stavljena u radni položaj, a podignuta na hidraulik traktora - Dužina čeličnog užeta na ručici za stavljanje u radni položaj treba da bude takva da disk markera koji nije u radu bude podignut od zemlje 20 cm - Kada se sejalica transportuje, sekcije treba postaviti u zabravljen - blokiran položaj, tako što ćemo opružno opterećenu, dvokraku ručicu u obliku slova "L" povući unazad. Sekciju podizati u vis sve dok se sama ne blokira. Deblokiranje se vrši potiskivanjem ručice naprijed i ručno podizanje sekcije sejalice u vis. Održavanje sejalice - Nakon završene sjetve očistiti ulagače od zemlje, isprazniti kutiju sa sjemenom Na kraju svakog radnog dana izbaciti đubrivo iz sanduka, dobro ga očistiti i oprati čistom vodom Pregledati sejalicu i ustanovljene kvarove otkloniti Korodirana mjesta treba očistiti i premazati zaštitnom bojom Proveriti cijevi za vazduh da nisu oštećene, presavijene ili loše spojene na sastavima sa drugim djelovima sejalice. Sve to može da dovede do promjene pritiska u njima i nepravilnog rada sejalice Ako usled preopterećenja dođe do pucanja sigurnosnog klina na kardanskom vratilu sekcije treba ga zamijeniti odgovarajućim novim Provjeriti i po potrebi podesiti remen ventilatora (ugib od 5 - 10 mm) Podmazati sve djelove transmisije na sejalici Kontrolisati pritisak u gumama Po završetku sjetve sejalicu ostaviti pod nastrešnicu ili u šupu. Napomena: nikada sa sejalicom ne ići unazad kada je ona spuštena u radni položaj Mašina za zaštitu bilja-Prskalice Prskalice se koriste za zaštitu biljaka koje su ugrožene od štetočina, bolesti i korova, nanošenjem zaštitnih sredstava. Zadatak prskalica je da jednolično, ravnomjerno rasporedi radnu tečnost po čitavoj tretiranoj površini na svim djelovima biljke i da se na njima zadrži potrebno vrijeme. Prskalica se sastoji od sledećih djelova: rezervoara za tečnost, pumpe, razvodni uređaj sa ventilima-slavinama, regulator pritiska, manometra, hidromešača (povratne cijevi za tečnost), crijeva, cijevne armature - krila sa rasprskivačima diznama, ramske konstrukcije i uređaja za prikopčavanje za traktor. Pumpa dobija pogon od priključnog vratila traktora sa 540 o/min. Pumpa usisava radnu tečnost iz rezervoara kroz filter i potiskuje je do razvodnika sa slavinama i regulatorom pritiska. Preko slavine hidromešača dio radne tečnosti se vraća u rezervoar i vrši njeno miješanje. Drugi dio tečnosti dolazi do regulatatora pritiska, na kome se vrši podešavanje odgovarajućeg radnog pritiska. Višak tečnosti iz regulatora koja ne ode na rasprskivače, povratnim vodom preliva se u rezervoar, pa i na taj način dolazi do miješanja radne tečnosti. Tečnost kroz 24 slavine odlazi na rasprskivače - dizne koji se nalaze na nosećoj konstrukciji – armaturi - krilima. Krila su napravljena iz tri sekcije, na kojima se rasprskivači po potrebi mogu preko slavina isključivati da ne rade. Prikopčavanje prskalice za traktor Prikopčavanje na traktor se vrši u tri tačke. Donje traktorske poluge hidraulika moraju biti izjednačene kako bi sekcije - krila prskalice sa rasprskivačima bila na istoj visini od zemlje ili usjeva. Prikopčati kardansko vratilo traktora. Preliminarno podešavanje prskalice Kada se prskalica prvi put pušta u rad, posle montaže djelova treba je testirati na slijedeći način: - Sipati u rezervoar čistu vodu - Provjeriti boju ili fabrički broj dizni; dizne na krilima moraju biti sve iste boje – broja; ne koristiti dizne različitih boja jer im je prečnik otvora različit, a time i kapacitet - količina izbačene tečnosti se razlikuje - Okretanjem ručice otvoriti glavnu slavinu - ventil - Odvrnuti regulator pritiska - ne do kraja, već 2/3 kruga - Zatvoriti slavine - ventile sekcija. Podešavanje prskalice Izravnavanje prskalice po dužini i širini vrši se toplingom i desnom ručicom hidraulika. Podešavanje visine armature (krila) vrši se pomoću hidraulika traktora. Krila od površine zemlje, usjeva treba da budu podignuta 0,50 m, to jest onoliko koliko je rastojanje između rasprkivača na krilima. Izbor rasprskivača dizni u zavisnosti od kapaciteta pumpe i vrste zaštitnog sredstva. U uputstvu proizvođača zaštitnog sredstva nalazi se količina sredstva i vode potrebnih za jedan hektar. Na primjer: 3 kg/ha sredstva i 202 l vode. Prethodno je utvrđeno da su dizne na rasprskivačima 11004. Iz tabele 5 vidi se da količinu od 200 l/ha možemo ostvariti pri različitim brzinama i pritiskom radne tečnosti. Prema uslovima rada, odlučujemo da brzina bude 7 km/h, pritisak 2,0 bara i da svaka dizna mora da izbaci 1,17 lit/min.T Tab. 5 Podešavanje prskalice za prskanje određene količine tečnosti Dizna 11004 sa plasticnim filterom – S filter br. 08643 l/ha 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Km/h Km/h Km/h Km/h Km/h Km/h Km/h Km/h Km/h 200 at.dizne litara/min 300 at.dizne litara/min 400 at.dizne litara/min 1.50 1.00 500 at.dizne litara/min 2.30 1.25 600 at.dizne litara/min 700 at.dizne litara/min 3.15 1.50 4.25 1.75 a b e l a t r 2.55 1.33 1.50 1.00 2.00 1.17 2.55 1.33 2.30 1.25 3.15 1.50 4.25 1.75 5.60 2.00 3.90 1.67 5.60 2.00 3.15 1.50 3.90 1.67 4.70 1.80 Kontrola brzine voznje 3 km/h =0.83 m/s = 120 sek. na 100m 4 km/h =1.11 m/s = 90 sek. na 100m 5 km/h =1.39 m/s = 72 sek. na 100m 6 km/h =1.67 m/s =60 sek. na 100m 7 km/h =1.94 m/s = 51.5 sek. na 100m 8 km/h =2.22 m/s = 45 sek. na 100m 9km/h =2.50 m/s = 40 sek. na 100m 10 km/h =2.78 m/s = 36 sek. na 100m 11 km/h =3.05 m/s = 32.8 sek. na 100m 25 Kapacitet dizne može i da se izračuna ako se zna: K - norma prskanja ( 202 l/ha); V - brzina kretanja (7 km/h); R - razmak između dizni (0,5 m); q K V R 202 7 0.5 1,18 l/min . 600 600 Kontrola dizni-rasprskivača Može se obaviti na mjestu, tako da se ispita svaka dizna posebno: - Nasuti vodu, zatvoriti glavnu slavinu, otvoriti ventile grana-sekcija, spustiti sekcije u radni položaj - Uključiti priključno vratilo traktora da se okreće od 450 - 600 o/min - Podesiti pritisak pomoću regulacionog ventila na 2 bara Pošto se ispituje svaka dizna posebno, da li protok odgovara onom iz tabele, potrebno je obezbijediti određenu graduisanu posudu i štopericu. Razmak između dizni je 0,5 m, pa toliko treba podići i cijelu prskalicu od površine zemljišta. Uključiti glavni ventil i pustiti da voda pritiskom od 2 bara teče iz dizne u posudu u vremenu od jedne minute. Vodu iz posude izmjeriti i u ovom slučaju treba da bude 1,18 l. Dozvoljeno odstupanje iznosi do 5 %. Po potrebi ispitati i ostale dizne. Ako su istrošene dizne, veći otvori na njima izbacivaće više vode. Zato treba smanjivati pritisak tečnosti i ponoviti mjerenje, sve dok se ne postigne odgovarajući - tačan protok na diznama. Kod narednih prskanja, koristiti smanjeni pritisak, kako je to testiranjem i utvrđeno. Ako je međusobno odstupanje kod dizni veliko, zbog njihove istrošenosti ili začepljenja treba ih očistiti mlazom vode, četkicom za zube ili ih treba zamijeniti. Drugi način testiranja je da se istovremeno ispituju sve dizne, tako što se krila prsaklice podignu na visinu od 0,5 m, a ispod njih se postavi neka velika posuda da uhvati cjelokupnu vodu iz svih dizni. Pored toga prati se lepeza rasprskavanja i preklapanje mlazeva susednih dizni. Podaci iz Tab. 5 važe samo za prskalicu sa radnim zahvatom od 12 m (Rz=24 dizne x 0,5 m = 12 m). Ako se smanji radni zahvat, onda se moraju naknadno izračunati parametri za prskanje, koristeći prethodnu formulu. Na primjer: radni zahvat- Rz je 8 m; brzina rada V je 7 km/h; kapacitet pumpe q je 28 l/min (25 dizni puta 1,17 l/min ); Količina tečnosti potrebna za 1 ha izračunava se po formuli: K 600 q 600 28 300 l/ha Rz V 87 . Znači, da će prskalica pod određenim pritiskom od 2 bara u ovim uslovima, sa smanjenim radnim zahvatom izbaciti 300 l/ha tečnosti. Zbog komplikovanosti teoretskih izračunavanja prema tabelama ili kada tabelu uopše nemamo, tada preporučujemo da se prskalica provjeri na njivi. Prije puštanja prskalice u rad u rezervoar sipati 100 litara vode i izračunati površinu koja će se poprskati sa tom količinom. Prilikom prskanja ručica za gas mora da bude u položaju koji obezbijedjuje da se priključno vratilo traktora okreće sa istim brojem obrtaja, za sve vrijeme prskanja. Da bi se voda prilikom testiranja ravnomjerno raspršila po cijeloj površini, potrebno je da 26 traktor ide - radi uvijek istom brzinom i da pritisak radne tečnosti na manometru prskalice bude konstantan. Ujednačena - jednaka brzina kretanja traktora postiže se na taj način što se odabere odgovarajući stepen prenosa (brzina) ručice menjača. Prije početka testiranja prskalice na parceli, označiti bijelom linijom zadnji točak traktora i izmjeriti obim točka, kako bi znali dužinu puta koju smo prešli da bi utrošili 100 l. Primjer: Obim točka je Ob=5 m, što znači da se sa jednim okretom točka pređe put od 5 m. Voziti traktor istom brzinom, sa uključenom prskalicom, sve dok se ne potroši 100 l vode. U toku vožnje brojati okretaje zadnjeg točka. Na primjer: za utrošak 100 l vode točak se okrenuo 40 puta. Traktor je, prema tome, prešao put: L = Ob 40 = 5 40 = 200 m. u slučaju upotrebe krila prskalice sa 15 rasprskivača-mlaznica, postavljenim na rastojanju od 0,5 m, ostvariće se širina rada od 7,5 m, odavde proizilazi: 7,5 m 200 m = 1.500 m2 = 0,15 ha. Dakle, sa 100 litara vode poprskano je 1.500 m2 , odnosno 0,15 ha površine. Iz ovoga proizilazi da će se na jedan hektar utrošiti 6,66 puta više vode tj. 666 litara. 10.000 m2 : 1.500 = 6,66 100 = 666 l. Svaki proizvođač sredstava za zaštitu bilja, propiše određenu količinu sredstva koja treba da se primijeni na jedan hektar. Neka u našem slučaju propisani utrošak sredstva za prskanje iznosi 6 kg/ha. Na osnovu toga možemo da izračunamo koliko sredstva treba da se sipa na svakih 100 l vode: 6 kg/ha : 666 l/ha x 100 l = 0,9 kg. To znači da se mora na svakih 100 litara vode dozirati 0,9 kg sredstva za prskanje. Ovo je vrlo bitno znati kada se prskaju površine manje od jednog hektara, zbog toga da bi doze sredstava bile iste. Da bi se dobila dobra homogenost sredstva, preporučuje se da se zaštitna sredstva prvo rastope u manjoj količini vode, pa ih posle toga sipati u rezervoar. Na prskalici prvo ručicu postaviti u položaj za miješanje. Zatim uključiti prskalicu da radi jedan minut, kako bi se zaštitno sredstvo dobro pomiješalo sa vodom, tek posle radna tečnost je pripremljena za primjenu-upotrebu. Za kvalitet prskanja vrlo je bitna brzina rada. Ona se može izračunati pomoću naprijed pomenute formule uz poznavanje svih ostalih parametara ili praktično odrediti. U perthodnom primjeru izmjereno je da je traktor prešao 200 m za 90 sec. Njegova brzina rada je: V Predjeni put x 3,6 200 3,6 8 km/ha Vrijeme za koje je predjen put 90 . Pošto je prskalica pravilno podešena i testirana na njivi - parceli, može se dosuti u rezervoar prskalice potrebna količina vode i tačna doza sredstva. Sve to treba dobro izmiješati uključivanjem pumpe pri čemu su zatvoreni svi ventili sekcija, a uključen hidromešač. Nivo krila prskalice treba da bude 50 cm od usjeva ili zemljišta pošto je razmak između dizni 50 cm. Visina sekcija se podešava pomoću hidraulika traktora ili čeličnih sajli koje se nalaze na ramu kod prskalica sa većeom širinom radnog zahvata. Održavanje prskalice Posle svake upotrebe i na kraju sezone prskalicu i ostale djelove treba isprati čistom vodom unutra i spolja. Isprazniti vodu iz rezervoara prskalice i pomoćnog rezervoara za pranje ruku. Unutrašnjost 27 prskalice se pere tako što se naspe u rezervoar određena količina vode i pusti pumpa da radi nekoliko minuta. Detaljno pregledati i utvrditi neispravnosti na prskalici kako bi se na vrijeme obezbijedili rezervni djelovi. Redovno čistiti filtere. Kontrolisati pritisak na ventilu akumulatora (zvono) pritiska. Treba da bude 1 bar (max 2 bara). Pred zimu napuniti cijevi i pumpu antifrizom ili iz njih potpuno izbaciti vodu (ručnim okretanjem pumpe). Voda ne smije da ostane u pumpi, da se na niskim temperaturama ne bi zaledila i izazvala oštećenja (pucanja) pumpe. Redovno podmazivati kardan na 10 časova rada. Provjeravati nivo ulja u pumpi na 10 časova rada. U slučaju opadanja nivoa doliti ulje. Svakih 300 časova promijeniti ulje u pumpi (SAE 30). Kada prskalica ne radi i u vansezonskom periodu treba je ostaviti u šupu ili pod nadstrešnicu. Mehanizacija za spremanje stočne hrane Za spremanje stočne hrane, korišćenje odgovarajuće mehanizacije ima poseban značaj. Kod višegodišnjih trava i leguminoza, podešenost mašina za košenje i visina košenja u značajnoj mjeri utiču na smanjenje gubitaka biomase, a posebno na trajnost usjeva. Potpunom primjenom mehanizacije do konzervisanja stočne hrane, ljudski rad je sveden na najmanju mjeru, pa je uspješnost u stočarskoj proizvodnji maksimalna. Zbog toga se, u ovom poglavlju ističe najvažnija mehanizacija za spremanje kabaste stočne hrane. Kosačice Prva operacija spremanja sijena, travne silaže i sjenaže je košenje krmnih biljaka, čemu treba posvetiti posebnu pažnju, a naročito kada se radi o lucerki, crvenoj djetelini, i drugim leguminoznim biljkama. Zbog toga su kosačice prve i osnovne mašine u liniji za spremanje stočne hrane. One su namijenjene za odsijecanje (košenje) i ostavljanje zelene biomase u otkosima pogodnim za sušenje ili ubacivaje u komoru za sjeckanje kod silokombajna . Značaj i poznavanje kosačica ogleda se u tome što se režući aparat (uređaj za odsijecanje stabljika) koristi u istom ili modifikovanom obliku za odsijecanje stabljika biljaka za spremanje sijena, ili košenje biljaka za spremanje silaže. Uz predpostavku da su kosačice “idealne”, optimalna visina košenja višegodišnjih leguminoza (lucerka, crvena djetelina ...) i trava je od 6 cm do 8 cm, ponekad se kose pri visini 10 - 15 cm, što utiče na visinu gubitaka biomase na parceli. U zavisnosti od vrste, 1 cm nepokošene biomase utiče na visinu gubitaka od 60 kg do 300 kg/ha suve materije, dok su gubici značajno veći ako je biomasa polegla. Međutim, do sada nije definisana visina dozvoljenih gubitaka biomase na parceli, ali se smatra da ne bi trebalo da budu veći od 5%. Zbog toga je važno poznavanje tipova kosačica (klasične, rotacione) i sagledavanje ponašanja pojedinih varijanti reznih aparata u stvarnim uslovima rada. Konstruktivno i tipski, kosačice se mogu svrstati u različite grupe, od kojih su najvažnije: I Prema uređaju za odsijecanje stabljika: 1. Kosačice sa pravolinijsko-povratnim kretanjem noža, i to: - klasične kosačice (sa prstima), - kosačice sa dva noža (bez prstiju), i to: standardnog i pomaknutog registra. 2. Kosačice sa jednim aktivnim elementom (rotacione kosačice). II Prema načinu pogona: 1.Traktorske kosačice (frontalno, bočno i zadnje nošene i vučene), 2. Samohodne širokozahvatne kosačice, 3. Motorne kosačice malog radnog zahvata (motokosačice). 28 U zavisnosti od tipa, traktorske kosačice mogu dobijati pogon na više načina, i to: od priključnog vratila traktora (PVT) (vučene, pozadi nošene i bočne), od radilice motora (frontalne), od menjačke kutije (bočne kosačice) i hidrostatički pogon uz korišćenje hidrauličnog sistema traktora. Traktorske klasične oscilatorne kosačice Klasične traktorske kosačice (kosačice sa prstima) nastale su na osnovu usavršavanja zaprežnih kosačica, a princip odsijecanja stabljika je ostao isti. Odsijecanje stabljika vrši se pomoću aktivnih elemenata (segmenata noža) i pasivnih elemenata (proturežućih ploča). Odrezivanje stabljika vrši se na principu “smicanja” (princip rada makaza). Nož se kreće pravolinijski od jedne do druge mrtve tačke ( od jednog do drugog prsta), i natrag, pa se ostvaruje oscilatorno kretanje noža. Put pomjeranja noža u jednom smjeru naziva se hod noža. Pri tom, segment povija stabljike, a odsijecanje se vrši na susednoj proturežućoj ploči. Što je veća povijenost biljaka, visina odsijecanja je veća. Stabljike kod proturežućih ploča na kojoj se trenutno vrši odsijecanje, najmanje su povijene, pa su odsječene na najmanju visinu. Odnosno, ukoliko je povijenost stabljika manja, visina odsijecanja je niža. Za odsijecanje stabljike pokretni radni djelovi - noževi imaju manje brzine osciliranja 2-3 m/sec, što se ostvaruje sa manjim brojem obrtaja pogonske osovine 800-1200 o/min. Pogon dobija od priključnog vratila traktora sa 540 o/min. Utrošak snage za pogon je mali 2,0-2,3 kW po metru širine radnog zahvata. Brzina rada 4-8 km/h. Kosačice sa dva noža Kosačice sa dva noža izrađuju se bez prstiju . Noževi se kreću pravolinijski - povratno, ali u suprotnim smjerovima. U odsijecanju stabljika učestvuju dva pokretna elementa, odnosno 2 segmenta, a povijanje stabljika vrši se prema sredini razmaka između segmenata. U ovom slučaju, manja je povijenost stabljika i niža visina odsijecanja. Kosačice se izrađuju sa hodom svakog noža od 38,1 mm i 76,2 mm, mada je druga varijanta znatno zastupljenija. Konstruktivno, ove kosačice izrađuju se u dvije osnovne varijante, i to: - standardna kosačica sa odnosom broja segmenata gornjeg prema donjem nožu 1:1 i - kosačica sa tzv. pomaknutim registrom, gdje je ovaj odnos 6:5 (kosačica firme Busatis, BIDUX sistem). Kod drugog rješenja, sječenje stabljika po dužini krila je postupno, manja su udarna opterećenja, što utiče na angažovanu snagu i vibracije. Utrošak snage za pogon je nešto veći oko 2,2 - 2,5 kW po metru širine radnog zahvata kose. Sl.14 Kosačica sa dva noža Princip rada kosačica sa dva noža daje veću pokrivenost površine segmentima noža, a pri manjim radnim brzinama dolazi do višestrukog sječenja stabljika i usitnjavanja biomase. Odnosno, u bujnom usjevu dolazi do povećanih gubitaka sitno isjeckanih djelova biljaka. Zbog toga treba usaglasiti brzinu kretanja agregata i linearnu brzinu noža. Optimalna brzina kretanja agregata pri košenju je od 10-12 km/h. Pri ovoj brzini i širini radnog zahvata kosačice od 2,5 m, postiže se učinak od 1,5 ha/h pa i više, zavisno od uslova rada. 29 Podešavanje oscilatorne kosačice: - Svi prsti režućeg aparata moraju biti u istoj ravni. Kontola se vrši vezivanjem kanapa na krajnim prstima; ako je neki spušten dolazi do gužvanja trave i zagušenja, a ako je podignut kosa se preko njega uvija te je više opterećena; ispraviti prste cjevastom polugom ili blagim udarom čekića - Kod kosačica visokog reza nož treba da se kreće od sredine jednog do sredine drugog prsta (hod kose), pri čemu se jedanput vrši sečenje; hod kose treba da bude 76,2 mm; ovo podešavanje vrši se u glavi kose na ekscentru (promjenom dužine poluge kretače) - Poluga kretače treba da stoji pod uglom od 900 u odnosu na osovinu ekscentra - Zazor između pritiskivača - žabice i pokretnog noža treba da bude 0,3-0,5 mm; podešavanje ovog razmaka vrši se stavljanjem i skidanjem pločica - podmetača ili pomoću zavrtnja - Zazor između pruta kose sa pokretnim noževima i vođice - pločice treba da bude 0,3 mm; primicanjem ili odmicanjem pločice sa elipsastim otvorima zazor može da se smanji ili poveća - Visina košenja podešava se ručicom za naginjanje grebena - režućeg aparata, a kod nekih i stavljanjem klizne papučice grede kose u gornji ili donji položaj - Kada se kosi nizbrdo ili kada je trava niska, polegla ili zamršena, kosu treba navaliti naprijed, vodeći računa pri tome da ne dođe do zarivanja prstiju u zemljšte; kada se kosi uzbrdo kosu treba navaliti malo nazad - Momenat uključivanja sigurnosnog uređaja podešava se sabijanjem opruge u kućištu na vučnoj poluzi; sigurnosni uređaj za isključivanje prenosa treba da bude tako podešen da kosa , kada se u nju pri punoj brzini ubaci čamova letvica debljine oko 1 cm preseče, a da se pri tom ne isključi prenos - U neopterećenom stanju spoljašnji dio režućeg aparata treba isturiti nešto naprijed za 20 odnosno (kod kosačica zahvata 2,10 m) za oko 40-50 mm. Ovo se podešava promjenom dužine vučne poluge - Prenosni remeni treba da budu zategnuti samo toliko da pri radu ne klize; ako u radu sigurnosni uređaj otkaže, a nastane preopterećenje kose da remeni mogu da proklizaju i tako spriječe veća oštećenja kose; pravilno zategnut remen kada se pritisne palcom ruke ugiba se 12 mm - Broj priključnog vratila traktora mora da bude 540 o/min, kako bi brzina osciliranja noževa bila od 2-3 m/sec Održavanje kosačice Posle rada kosačicu očistiti od zemlje i trave. Zatupljene noževe naoštriti, a oštećene zamijeniti. Oštrenje tupih noževa izvoditi pod nagibom od 20º. Podmazivanje vođice glave kose obavljati na svaka 2 sata rada kose u čistoj travi i uređenoj parceli. Podmazivati pritiskivače - žabice i prut kose. Podmazivati mazalice na kosačici prema upustvu proizvođača. Po završenoj sezoni kosačicu očistiti i podmazati. Skinuti pokretni prut kose sa noževima i podmazati. Klinaste kaiševe skinuti i staviti ih na suvo mjesto. Smjestiti kosačicu ispod nadstrešnice. Rotacione kosačice Za razliku od oscilatornih tipova kosačica, kod rotacionih kosačica u odsijecanju stabljika učestvuje samo jedan aktivni element – nož (bez kontranoža ) koji ima kružno kretanje. Odsijecanje se vrši usled velike periferne brzine noža oko 60-80 m/sec ( 1500-3000 o/min) i inercije stabljika koje se opiru povijanju. Pošto nož istovremeno vrši kružno kretanje (relativno) i pravolinijsko kretanje (prenosno), u tom slučaju, oštrica noža u radu pravi cikloidne površine. Noževi rotacione kosačice smješteni su na vertikalno vratilo na nosačima i obrću u horizontalnoj ravni. Po konstrukciji, radni organ ove kosačice može biti postavljen na bubanj ili disk. U prvom slučaju, ove kosačice su najčešće sa dva bubnja . Kod diskosnih kosačica broj diskova se kreće od 1-6, a ređe više, što zavisi od radnog zahvata i prečnika diskova. Kosačice sa više od 2 diska imaju manji prečnik diskova. 30 Rotacione kosačice rade sa većim brzinama što im omogućava princip rada, a nema neizbalansiranosti pogona kao kod klasičnih kosačica. Radna brzina kreće se najčešće od 8-12 km/h. U zavisnosti od broja rotora (2-6), radni zahvat ove kosačice je od 1,5 m do 4 m, pa se ostvaruje učinak preko 2 ha/h. Međutim, zbog velikog broja obrtaja rotora i velike radne brzine, rotacione kosačice iziskuju znatno veću snagu za pogon. Specifični utrošak snage za pogon kreće se od 8-15 kW/m , što zavisi od uslova rada. Sl.15 Rotaciona kosačica Širokozahvatne kosačice su namijenjene za košenje na velikim površinama gdje je potrebno ostvariti veći učinak. Kosačice gnječilice - kondicioneri Kosačice gnječilice imaju zadatak ne samo da dobro i kvalitetno kose, već i da mehanički tretiraju pokošenu travnu masu i utiču na njeno brže sušenje u polju. Ovo je naročito važno za košenje leguminoznih biljaka. Zbog toga se dodaci kosačicama za kondicioniranje biomase izvode u obliku lomilica ili gnječilica ili kombinovano. Kod kosačice gnječilice uređaj za gnječenje je izrađen od dva para glatkih ili rebrastih valjaka između kojih prolazi pokošena travna masa i gnječi se. Kod kondicionera iza kose postavljeni su rotoudarači Ovakvim načinom košenja i spremanja sijena postiže se: - brže i ujednačenije sušenje stabljike i lišća; skraćuje se vrijeme prosušivanja za više od 40%, ukoliko je vrijeme naklonjeno sušenju - značajno se smanjuju kvantitativni gubici u lišću i drugim nežnijim, hranljivijim djelovima stabljika, pa se dobija kvalitetnije sijeno - po završetku sušenja, stabljike su izlomljene, mekše pa ih domaće životinje radije jedu - poboljšava se stepen iskorišćavanja sijena u jaslama; gnječenjem se i cijepanjem-kondicioniranjem grublji i nežniji djelovi biljke izmješaju međusobno, pa životinje ne mogu da biraju, već su prinuđene da sve jedu; gubitka sijena u jaslama skoro da nema. Prikopčavanje kosačica - Rotacione diskosne kosačice prikopčavaju se na traktor u 3 tačke za poluge hidraulika traktora uz obavezno osiguranje spojeva - Prikopčati kardansko vratilo - Podići oslonu nogu - Kod kosačica ‘’SIP’’ priključiti hidraulična crijeva na traktor - Kod prikopčavanja poštovati mjere bezbjednosti na radu 31 Podešavanje kosačica Transportni položaj: Kosačica ‘’SIP’’: - Podići kosačicu hidraulikom traktora - Podići radni dio pod uglom od 900 u odnosu na horizontalu pomoću hidrauličnog uređaja - Osigurati transportni položaj okretanjem ručice ventila hidrauličnog cilindra na kosačici (položaj poprečan na cilindar) Kosačica ‘’IMT’’: - Zabravnu osovinu - klin na plivajućoj poluzi postaviti u ležište za transportni položaj bliže opruzi i osigurati osiguračem; na ovaj način se blokira plivanje poluge - Prednji dio zaštitne cerade podići - Podići kosačicu hidraulikom - Skinuti lanac za rasterećenje sa traktora i postaviti ga na kosačicu - Izvršiti osiguranje transportnog položaja – zabravljivanjem Radni položaj: Kosačica ‘’SIP’’: - Okrenuti ručicu ventila u pravcu hidrauličkog cilindra i spustiti radni dio kosačice - Povući omču užeta i zakrenuti kosačicu da zabravi Kosačica ‘’IMT’’: - Namjestiti zabravnu osovinicu - klin u položaj za rad; time se oslobađa opruga i omogućava kosačici da kopira teren - Povući lanac i odbraviti kosačicu - Spustiti rezni aparat u radni položaj pomoću hidrauličnog uređaja - Ručno zabaciti kosačicu naprijed - Zategnuti i vezati lanac u prorez u gornju tačku na zateznoj kuki traktora (pored toplinga) - Visina košenja se podešava promjenom visine klizne površine bubnja postavljanjem ili skidanjem čeličnih prstenastih pločica ispod bubnja; kod kosačica kod kojih to nije moguće obaviti na ovaj način, visina košenja se podešava pomoću toplinga ( skraćivanjem i produžavanjem); pri tome se vodi računa da se diskovi mnogo ne zaokrenu i udaraju u zemlju kako ne bi došlo do oštećenja noževa; takođe mora da se podesi visina donjih poluga hidraulika i one treba da budu na visini od 40 - 45 cm od zemljišta - Lanac se veže za gornju tačku na traktoru i zategne - Provjeriti plivajuću polugu sa oprugom da li funkcioniše kako bi kosačica mogla da kopira teren - Klinasti remen treba da bude pravilno zategnut sa ugibom od 19 mm; pritezanje remena vrši se pomoću navrtke zavrtnja koji je opružno opterećen; prethodno se odvije kontra navrtka - Ako u toku rada rezni aparat udari u neku prepreku aktivira se sigurnosni uređaj koji iskopča rezni aparat i kosačica se zabacuje u stranu; uređaj treba tako da se podesi da dužina opruge bude 100 mm tako da u normalnim radnim uslovima sigurnosni uređaj ne dejstvuje; da bi se kosačica ponovo vratila u radni položaj treba isključiti priključno vratilo, traktor vratiti malo unazad, podići kosačicu i zanjihati je prema traktoru tako da se sigurnosni sistem vrati u prvobitni položaj - Moguća je zamjena tupih noževa. - Kod kosačica gnječilica moguće je regulisati pritisak gnječenja mase pomoću valjaka; pritisak valjaka na biljnu masu se podešava natezanjem opruga i primicanjem valjaka - smanjenjem razmaka između njih. Održavanje kosačica Posle rada kosačicu očistiti od zemlje i trave i provjeriti noževe i po potrebi ih naoštriti ili zamijeniti. Podmazati sve okretne, klizne i zglobne spojeve na ramu kosačice. Svakih 10 časova podmazati 32 kardansko vratilo, a svakih 100 časova rada zamijeniti ulje u reduktoru i kućištu reznog aparata. Kućište mora da bude u vertikalnom transportnom položaju prilikom zamjene ulja (kod kosačice “IMT”). U vansezonsko vrijeme: Mjesta gdje se pojavila korozija očistiti i premazati bojom. Skinuti klinasto remenje i čuvati ih na suvom mjestu. Kosačicu ostaviti ispod nadstrešnice ili u šupi i to da bude u radnom položaju sa spuštenom potpornom nogom. Prevrtači, okretači i sakupljači sijena (grablje) Za okretanje i rastresanje biomase tokom sušenja mogu se koristiti posebne mašine: okretači i prevrtači, odnosno za skupljanje sijena koriste se sakupljači. Međutim, većina tipova ovih mašina koriste se kao univerzalne i mogu izvoditi sve ove operacije. Postoji više tipova grablji koje mogu biti samo skupljači pokošene biomase ili za sakupljanje osušene biomase (sijena) na parceli. Grablje mogu obavljati i druge operacije kao što su: rastresanje otkosa, okretanje i prevrtanje biomase u cilju sušenja u polju. Međutim, osnovna funkcija grablji je sakupljanje sijena (osušene ili pak provenute biomase) u valjke sijena. Na osnovu principa rada, grablje mogu biti: trakaste, zvezdaste bočne (“ Sunce”) i čigraste. Trakaste grablje Koriste se za rastresanje, prevrtanje i sakupljanje sijena. Najčešće se izrađuju kao nošene ili polunošene mašine. Mogu se agregatirati za dvoosovinske i jednoosovinske traktore (motokultivatore). Pogon dobijaju od priključnog vratila traktora ili od radilice motora kod motokultivatora.. Pogodne su za rad na livadskom sijenu, odnosno za rad na nagnutim terenima. Radni organ se sastoji od četiri klinaste remenice, od kojih se dvije nalaze sa lijeve, a dvije sa desne strane. Preko remenica prebačena su dva klinasta remena na kojima su na određenom rastojanju postavljeni elastični čelični prsti. Svi ovi djelovi se okreću i čine jednu beskrajnu traku, pa se zato i ovi prevrtači nazivaju trakasti. Kada želimo da nam mašina sakuplja pokošenu masu u zboj postavljamo sa strane zavjesu. Podešavanje trakastih grablji: - Visina rada se podešava pomoću pneumatskih potpornih točkova grablji (podizanjem i spuštanjem po vertikalnom nosaču) - Širina i visina zboja se podešava pomoću cjevastog teleskopskog nosača platna; ako je platno bliže elastičnim prstima dobiće se viši (deblji), ali uži zboj, a ako je dalje dobija se niži-tanji i širi zboj - Uklanjanjem zavjese sa grablji nosača, mašina će da rastrese, prevrne i premjesti pokošenu masu, dakle radiće kao rasturač i prevrtač sijena - Zatezanje remena sa prstima vrši se pomoću zateznog zavrtnja sa kontra navrtkom - Održavati pritisak od 2 bara u gumama točkova Održavanje trakastih grablji: - Posle rada mašinu pregledati i oštećene djelove zamijeniti novim - Podmazati sva mjesta na sakupljaču - Posle sezone sakupljač očistiti, konzervirati i staviti pod nadstrešnicu 33 Zvezdaste bočne grablje Zvezdaste bočne grablje mogu da vrše prevrtanje, rastresanje i sakupljanje sijena promjenom ugla biomasi. Radni organi su zvezdasti točkovi, sastavljeni od elastičnih zubaca - prstiju. Točkovi su pojedinačno preko rukavca postavljeni na nosačima, pa se nezavisno prilagođavaju terenu.Točkovi su postavljeni koso u odnosu na pravac kretanja. Pogon dobijaju trenjem zubaca o podlogu, a ne prinudno od priključnog vratila traktora. U odnosu na druge tipove grablji, ove nježnije zahvataju djelove biljke i stvaraju manje gubitke biomase pri sakupljanju. Sa ovim tipom grablji ostvaruje se bolje poprečno kopiranje terena - dobro se prilagođavaju konfiguraciji terena. U zavisnosti od uslova rada grablje mogu da se kreću većom radnom brzinom 10-12 km/h. Veoma su pogodne za krmne biljke bogate lisnom masom, kao što su lucerka, crvena djetelina i druge. Sl.16 Zvezdaste grablje Prikopčavanje zvezdastog sakupljača - okretača (sunce) - Sakupljač - okretač se priključuje u tri tačke hidraulika traktora - Podići oslonu nogu Podešavanje zvezdastog sakupljača-okretača ‘’IMT’’ Radni položaj može da bude za sakupljanje i okretanje. Za sakupljanje sijena glavni nosač sakupljača postavlja se 30 - 40º (u srednjem položaju graničnika) u odnosu na uzdužnu osu traktora. Ovo je ujedno i podešavanje širine rada. Sakupljanje u veće otkose može se ostvariti tako što će sakupljač da prođe u jednom pravcu, a u povratku novi otkos spaja sa prethodnim. Za okretanje sijena sakupljač mora da se podigne hidraulikom traktora, izvrši zaokretanje nosača i položaj nosača osigura postojećim graničnikom. Transportni položaj: - dok je prevrtač u radnom položaju izvršiti skraćivanje lanca na priključnom nosaču tako da pri podizanju opruga bude rasterećena; zaokrenuti graničnike (klinove) položaja na lijevom i desnom kraju glavnog nosača tako da se oslobode nosači okretnih točkova; pomoću hidraulika podići sakupljač u gornji položaj izvlačenjem graničnika (klina) i osloboditi glavni nosač, zaokrenuti ga i postaviti u vertikalni položaj; osigurati ga oslobađanjem graničnika. Visina od zemljišta podešava se skraćivanjem lanaca. Podešavanje lanca vrši se na slijedeći način: - Polako podizati hidraulik sve dok se ne zategne lanac; za lanac je prikačena opruga i ona ne smije da bude zategnuta - Otkačiti sigurnosti lanac od kuke u gornjem položaju; zategnuti ga rukom i utvrditi koja alka dolazi do kuke za zakačinjanje - Lanac zakačiti drugom ili trećom alkom od prethodno utvrđenog mjesta; na ovaj način opruga je pravilno opterećena i sabirni elementi mogu dobro da kopiraju teren. 34 Održavanje zvezdastog sakupljača-okretača (sunce) Poslije rada izvršiti pregled sakupljača-okretača i oštećene djelove zamijeniti (najčešće elastične prste). Ležaji u glavčini okretnih točkova su zatvoreni i ne treba ih podmazivati. Paziti da u njih ne uđe voda. Van sezone sakupljač očistiti, mjesta sa skinutom bojom obojiti, neobojene djelove zaštititi univerzalnom masti i staviti sakupljač pod krov. Čigrasti rotacioni prevrtači i sakupljači Čigraste grablje su tip grablji kod kojih se zupci (radni elementi) obrću u horizontalnoj ravni. U zavisnosti od širine zahvata, sastoje se od jednog, dva ili više horizontalnih rotora. Kod više rotora nosač rotora je zglobne izrade, tako da se pojedini rotori nezavisno prilagođavaju terenu. Svaki rotor je oslonjen na svoje točkove. Svaki sklop se satoji od nosača zubaca (3-6) na kojima su postavljeni zupci (3-8 zubaca po nosaču). Vile sa zupcima se zaokreću, tako da dolaskom u prednji položaj pri zahvatanju sijena, zupci zauzimaju uspravan položaj, zahvaćeno nose bočno prema sakupljaču sijena, zaokreću se - izdižu i sijeno ostavljaju uz zavjesu. Kod univerzalnih grablji za rastresanje, prevrtanje i sakupljanje sijena mašine imaju dva rotora sa većim brojem vila, koje imaju po dva elastična zubca. Zubci mogu biti fiksni i ugao im se podešava ručno, a kod nekih konstrukcija su samopodesivi i pod djelovanjem centrifugalne sile se zakošavaju u određeni položaj. Sl.17 Čigraste grablje Širina zahvata ovih grablji može biti do 5 m i više, što zavisi od konstrukcije. Radna brzina kreće se 10-15 km/h, pa se ostvaruje visok površinski učinak (do 5 ha/h), što zavisi od širine zahvata grablji i prinosa sijena koji utiče na radnu brzinu. Pošto se osnovni noseći elementi ovih grablji uglavnom izrađuju od cijevnih nosača, izuzev horizontalnih vođica, one su veoma lake (masa grablji do 300 kg, rijetko više) Prikopčavanje čigrastog sakupljača-okretača Sakupljač – okretač ‘’SIP’’ prikopčava se u tri tačke na traktorske poluge hidraulika: - Priključiti kardansko vratilo za pogon čigri - Podići oslonu nogu Podešavanje čigrastog sakupljača-okretača ‘’SIP’’ - Podešavanje točkova za prevrtanje je kada su oni u donjem, a za sakupljanje u gornjem položaju; ovo podešavanje uraditi kada je sakupljač podignut za 10 - 15 cm od zemljišta - Visina prstiju od zemljišta reguliše se na točkovima postavljanjem u određeni položaj nosača točkova; ako točkova nema onda hidraulikom trakora odnosno toplingom rotore spustiti u prednjem dijelu. 35 - Podešavanje opružnih prstiju vrši se pomoću zglobno povezanih poluga na kojima se oni nalaze. Pomjeranjem jednog elementa - prsta (onog pored koga se nalazi opruga i prorezana poluga) pomjeraju se svi prsti istovremeno Položaj za sakupljanje zauzima se povlačenjem prstiju nazad Položaj za prevrtanje zauzima se pomjeranjem prstiju naprijed Kod nekih čigrastih grablji položaj za sakupljanje se ostvaruje pojedinačnim prebacivanjem prstiju u gornji položaj Podešavanje zavjese (ako je ima) za oblikovanje redova vrši se spuštanjem i odmicanjem za 30 – 35 cm od radnih prstiju što omogućava kvalitetno sakupljanje; zavjesa je podignuta pri prevrtanju i transportu. Pri otkopčavanju sakupljača - okretača od traktora spustiti oslonu nogu. Broj obrtaja priključnog vratila traktora mora se povećati ako je pokošeno više mase i ako je ona vlažnija. Održavanje čigrastih sakupljača-okretača: Nakon rada pregledati sakupljač-okretač da li ima oštećenja i po potrebi izvršiti popravke (najčešće opružni prsti). Kontrolisati pritisak u pneumaticima – treba biti 2,5 bara. Povremeno prekontrolisati zavrtnje. Podmazivanje: Svakih 10 radnih časova podmazati kardansko vratilo. Svakih 10 - 15 časova podmazati reduktor (LIS-2), mehanizam za podizanje i spuštanje točkova i gibljivi priklop (ostali ležajevi su zatvoreni i trajno podmazani) Van sezone staviti sakupljač-okretač pod nadstrešnicu ili u šupu. Samoutovarne prikolice Samoutovarne prikolice su namijenjene za utovar i transport svježe, zelene biomase za svakodnevnu ishranu domaćih životinja, a prvenstveno za utovar i transport sijena skupljenog u valove. Samoutovarne prikolice sa noževima mogu da se koriste se i za spremanje travne sjenaže. Samoutovarna prikolica sastoji se iz pick-up uređaja, uređaja za prihvat i ubacivanje biomase u tovarni sanduk, sanduka i podnog lančastog transportera sa letvama. Pick-up uređaj podiže masu i prebacuje je do transportnog uređaja. Pick-up uređaj se oslanja na kopirne točkove. Pogon osnovnih radnih organa je od priključnog vratila traktora preko kardanskog vratila. Zbog naprijed postavljenog pickup uređaja, samoutovarne prikolice su uglavnom jednoosovinske. Sl.18 Samoutovarna prikolica sa letvičastim sandukom 36 Većina samoutovarnih prikolica je opremljena noževima za usitnjavanje sijena i zelene mase. Dužina usitnjene mase se kreće oko 6-30 cm što zavisi od broja noževa. Što je veći broj noževa to je sjeckanje mase sitnije. Noževa ima od 8-16 i smješteni su u transportnom prihvatnom kanalu. Noževi mogu biti kruti i pokretni (obično su kruti). Nepokretni noževi su postavljeni u jedan ili dva reda na koje nailazi masa i secka ih. Pokretni noževi su postavljeni iznad kanala, složenije su građe, skuplji i zahtijevaju veću snagu. Podešavanje samoutovarne prikolice Podešavanje visine pick-up uređaja na 5 cm od zemljišta vrši se pomoću kopirnih točkova. Vrši se isključivanje - skidanje noževa ili stavljanje noževa u radni položaj. Naoštriti tupe noževe. Posle svakih 50100 utovarenih prikolica, noževe treba naoštriti. Brzina kretanja transportne trake može se mijenjati čime se podešava vrijeme istovara. Pick-up prese Sijeno koje nije presovano u rinfuznom stanju spada u kabaste meterijale, jer ima zapreminsku masu 5070 kg/m3. U takvom stanju sijeno nije podesno za transportovanje i skladištenje S druge strane, manipulacija sa sijenom je otežana, počev od skladištenja, izuzimanja i distribucije domaćim životinjama, za šta je potreban značajan utrošak ljudskog rada. Nasuprot tome, balirano sijeno zauzima manji skladišni prostor pa je moguće mehanizovati pojedine radne operacije (utovar, transport, skladištenje, distribuciju sijena). Bale sijena formirane presom niskog pritiska imaju zapreminsku masu 80-120 kg/m3, a bale formirane presama visokog pritiska 100-260 kg/m3. U balama se sijeno bolje čuva, manje je izloženo kvarenju, pa su gubici hranljivih djelova biljke svedeni na minimum. Prema obliku i sabijenosti bala prese se dijele na: - Standardne prese niskog pritiska koje formiraju bale u obliku pravouglog paralopipeda-četvrtaste bale; pojedinačna masa bala se kreće od 10-40 kg, sabijenosti 50-110 kg/m3 - Prese visokog pritiska koje formiraju velike bale u obliku pravouglog pipeda; prosječna masa bala 450-700 kg, sabijenosti 170-260 kg/m3 - Prese koje formiraju bale u obliku valjaka - rolobaleri. Prečnik bala je od 60-180 cm, a masa od 25700 kg Prese u jednom prohodu obavljaju nekoliko operacija. Podižu masu iz vala, presovanjem mase formiraju balu, zatim bale vezuju i tako zavezanu balu ubacuju u transportno sredstvo ili odlažu na tlo. Za podizanje travne mase iz vala presama služi pick-up podizni uređaj. Uzdignuta masa dolazi do uređaja za prihvatanje, transport i uvlačenje - ubacivanje mase u komoru za presovanje. Postoje više tipova ovih uređaja, od kojih se najviše koristi vilasti, pužni, kombinovani i dr. Komora za presovanje je pravougaona - četvrtasta. Kroz komoru se kreće klip, koji pravi do 110 pokreta - udara u minuti. Klip sijeno periodično u slojevima presuje i potiskuje ka izlazu komore. Na samom izlazu iz komore nalazi se uređaj za regulisanje dužine i sabijenosti bala. Kod ovog tipa prese niskog i visokog pritiska, biomasa od ulaska u presu pa do izlaska formirane bale, dva puta mijenja pravac i smjer kretanja pod uglom od 90°. Klip prese kreće se pravolinijski, povratno. Komora prese za sabijanje biomase je dugačka i uska pa se sabijanje vrši slojevito (sloj po sloj). Vezivanje bala je po dužini sa dva veza kanapa ili žice. 37 Sl.19 Klasična presa visokog pritiska Prikopčavanje prese Mašina je vučena i prikopčava se za poteznicu traktora. Prikopčati kardansko vratilo za pogon prese. Podići oslonu nogu (pomoću ručice) i fiksirati je. Uvlačenje kanapa za vezivanje bala: - Isključiti priključno vratilo traktora - U posebno kućište ubaciti klupka kanapa koja mogu biti prirodni sisal tip 180 - 200 m/kg i plastična 450 m/kg. Pošto se stavljaju 4 klupka, krajeve četvrtog klupka povezati sa drugim, a krajeve trećeg povezati sa prvim - Provući kanap kroz igle i krajeve vezati za poprečnu osovinu Podešavanja prese - Sinhronizacija prese - prije početka rada provjeriti sinhronizaciju rada svih djelova prese okretanjem zamajca rukom; posebno obratiti pažnju da vile i igle ne dodiruju klip - Podešavanje visine prstiju pick-up uređaja (5 cm od zemljišta) pomoću hidrauličnog uređaja ili mehanički rukom - Podešavanje dužine bala vrši se pomoću regulatora. Odvije se prvo kontra navrtka, a zatim odvije zavrtanj, čime se bala skraćuje i obrnuto; za presovanje suve slame i sijena treba smanjiti bale, a povećati pritisak; dužina bale može varirati od 80 - 100 cm; dimenzije bala su 36 x 46 x 100 cm (tip “P” komore) - Podešavanje sabijenosti bala postiže se sužavanjem i proširivanjem komore - kanala za presovanje pomoću ručice gvinta; preporuka je da se pri presovanju vlažne mase smanji pritisak kako ne bi došlo do stvaranja plesni u unutrašnjosti bale, a poveća pritisak kod presovanja sitne i suve trave - Težina bale zavisi od dužine, zbijenosti i materijala koji se presuje; od podešavanja noževa i stanja njihove oštrice zavisi spoljni izgled bala; razmak između fiksnog noža pričvršćenog na kanalu prese i pokretnog noža pričvršćenog na klipu mora biti 8 - 10 mm; razmak između igala i zuba na klipu treba da bude od 30 - 70 mm. Sigurnosni uređaji Sigurnosni klin na zamajcu se kida kada dođe do preopterećenja prese. Na taj način se prekida prenos snage na ostale radne djelove prese. Najčešći uzroci su: 1. Nepravilno podešeni i tupi noževi; 2. Prekomerni pritisak bala s velikim hranjenjem 3. Klip ne klizi lagano jer su vođice loše podešene 4. Loša podešenost uređaja za zaustavljanje klipa 5. Loša podešenost igala 38 Sigurnosni klin ili zavrtanj na osovini vezača ima zadatak da ga isključi i zaštiti od loma ako dođe do povećanog otpora i greške pri vezivanju. Sigurnosni uređaj kod igle se aktivira kada ona prodre u komoru za presovanje. Održavanje prese Podmazivanje prese: - Svakih 10 časova podmazati kardan - Svakih 10 časova podmazati: vezač, klip, pokretnu osovinu, sakupljački uređaj itd. - Svakih 100 časova i na početku sezone provjeriti zategnutost svih lanaca i podmazati ih Vansezonski period: Presu očistiti od slame i prljavštine, mast i prašinu oprati naftom sa svih mjesta kućišta ležaja. Sva mjesta za podmazivanje temeljno podmazati sve dok mast ne počne izlaziti iz ležajeva i presu nakon toga staviti u kratkotrajni rad. Lance oprati i podmazati. Sve sjajne dijelove, kao što su: kanal za presovanje, petljač, kočnica vratila stezača, kardansko vratilo, kočnica zamahača igala, vrhovi igala, klizne šine i površine klipa, radi zaštite od rđe temeljno namazati mašću. Pregledati mašinu radi ustanovljenja eventualnih oštećenja i izvršiti popravke. Gume premazati zaštitnim lakom ili zaštitnim sredstvom. Presu, radi rasterećenja točkova (guma), podići od tla i gume ispustiti na 0,5 bara. Ako se presa ne podiže i podupre održavati u gumama pritisak od 2 bara. Presu uskladištiti na suvom mjestu u prostoriji zaštićenoj od nevremena u kojoj nema veštačkih đubriva i drugih hemikalija. Rol prese Prese za formIranje bala valjkastog oblika ili tzv. rol prese mogu biti: (1) rol prese sa konstantnom zapreminom komore i (2) rol prese sa promjenljivom zapreminom komore. Prese sa konstantnom zapreminom komore oblikuju valjkastu balu koja je u sredini rastresita, a po obodu zbijena. Ovakva struktura bale nastaje tako što se komora prese postupno puni, a biomasa sijena u komori vrti se u krug. Kada se komora napuni, biomasa se nabija na obodne ivice komore i sve više sabija. Na taj način dobijaju se bale čija je unutrašnjost rastresita, a spoljni dio sabijen. Kod ovih presa, jezgro bale je rastresito, obično karakterističnog zvezdastog oblika. Komora prese može biti različita i to: od traka ili baterije valjaka, što je pogodno za presovanje sijena kod skoro svih krmnih biljaka. Takođe može biti u obliku lančastog elevatora koji je pogodan za baliranje slame i livadskog sijena. Prednost ovog tipa prese je što se bale mogu naknadno prosušiti u polju, posebno ukoliko vlažnost sijena nije bila skladišna pa su pogodne za baliranje sijena leguminoza. Prese sa promjenljivom zapreminom komore sabijaju masu od samog početka ulaska biomase sijena. Komora ovih presa je najčešće od trakastog elevatora, a posebni zatezni mehanizam omogućava širenje komore uz istovremeno sabijanje biomase sijena. Zbog toga je moguće formiranje bala različitog prečnika, od 60-180 cm, dok je dužina bala ograničena širinom komore (kod uobičajenih konstrukcija širina bala je od 100 cm do 160 cm). Valjkaste bale se mogu vezivati kanapom, mogu se omotavati mrežicom, a u novije vrijeme postoje riješenja sa omotavanjem folijom pri pravljenu travne silaže. 39 Silažni kombajni Namjena silažnog kombajna je da vrši: odsijecanje, odnosno košenje krmnih biljaka ili da podigne već pokošenu biomasu, da transportuje biomasu do uređaja za sjeckanje, da sjecka biomasu i da isjeckanu biomasu ubaci u prikolicu. Silažni kombajni se koriste za: - pripremu biomase za siliranje, - pripremu biomase za dehidraciju, i - ubiranje biomase za svakodnevnu ishranu domaćih životinja. U sva tri slučaja, zahtjevi za dužinom sjeckanja biomase su različiti. Biomasa za siliranje trebalo bi da bude iseckana na dužinu 10-20 mm, a za dehidraciju 20-30 mm. Za svakodnevnu ishranu domaćih životinja nije neophodna određena dužina sjeckanja. Odnosno, pri direktnoj raspodeli zelene hrane u jasle, potrebno je da se obezbijedi dobar rad samoistovarnim prikolicama sa bočnim istovarom pomoću poprečnog transportera. U ovom slučaju, najčešća dužina sjeckanja je oko 50 mm. Silažni kombajni trebalo bi da se odlikuju univerzalnošću primjene, odnosno, trebalo bi da odgovaraju zahtjevima i mogućnostima ubiranja različitih vrsta biljaka za stočnu hranu i podešavanja dužine sjeckanja. Na osnovu pojedinih kriterijuma, silažni kombajni se mogu svrstati u sledeće grupe, i to: a) Prema uređaju za sjeckanje - silažni kombajni sa noževima na bubnju - silažni kombajni sa noževima na disku - silažni kombajni sa rotoudaračima U prethodnom periodu postojao je tip kombajna sa noževima na ventilatoru. Međutim, zbog svojih nepovoljnih eksploatacionih karakteristika (neujednačena dužina sjeckanja) sada se ovakvi kombajni ne proizvode. Na osnovu ovog kombajna, nastale su ventilatorske sječke koje se često koriste kod punjenja silotornjeva i sijenotornjeva. b) Prema pogonu, postoje kombajni: - traktorski silažni kombajni - frontalni nošeni silažni kombajni - pozadi nošeni kombajni – varijante sa kretanjem traktora unaprijed koje su zastupljene kod nas i sa kretanjem traktora unazad (za traktore kod kojih se sedište i upravljač mogu okrenuti – podesiti za ovakvo upravljanje) - vučeni silažni kombajni - samohodni silažni kombajni (sa sopstvenim pogonskim motorom i hodnim mehanizmom). c) Prema projektovanom kapacitetu, odnosno projektovanoj propusnoj spsobnosti: - silažni kombajni malog kapciteta (do 30 t/h) - silažni kombajni srednjeg kapaciteta (30-60 t/h) - silažni kombajni visokog kapaciteta (60-100 t/h) - silažni kombajni vrlo visokog kapaciteta (preko 100 t/h) Za spremanje i konzerviranje biomase krmnih biljaka koriste se: kombajni malog kapaciteta (jednoredni nošeni traktorski silažni kombajni) i traktorski nošeni i vučeni kombajni koji su srednjeg kapaciteta. Kombajni visokog kapaciteta su troredni, a sa više od tri reda su vrlo visokog kapaciteta i obe grupe su samohodni silažni kombajni. Sastavni djelovi silažnih kombajna kod kojih je uređaj za sjeckanje sa noževima na bubnju i sa noževima na disku, mogu se svrstati u dvije grupe: 40 a) Osnovni dio mašine - uređaj za transport pokošene biomase do uređaja za sjeckanje - uređaj za sjeckanje - uređaj za transport isjeckane biomase u prikolicu b) Priključci ili adapteri - priključak za niskorasle gusto sijane krmne biljke - priključak za visokorasle širokoredne krmne biljke - priključak za berbu klipa kukuruza - pick-up uređaj Ukoliko se na određenom silažnom kombajnu priključci mogu mijenjati, tada on ima univerzalnost primjene. Ukoliko ima samo jednu vrstu fiksno vezanog priključka, a to je obično za visokorasle širokoredne usjeve, takav kombajn nema univerzalnost primjene i namijenjen je za ubiranje samo određene vrste krmnih kultura. Uređaj za niske kulture koristi se za spremanje travne silaže. Sastoji se od vitla, kose i pužnog transportera. Vitlo naginje stabljike na kosu, pridržava ih pri odsijecanju, a zatim prebacuje na korito gdje masu prihvata pužasti transporter. Svojom lijevom i desnom spiralom dovodi masu na sredinu gdje je prihvataju pick-up prsti i predaju je uređaju za transport biljne mase. Visina košenja se reguliše podizanjem ili spuštajem cijelog priključka. Položaj vitla, spiralnog transpostera i njegovih prstiju može se podešavati u zavisnosti od uslova rada. Pravljene sjenaže od lucerke, crvene djeteline, trava vrši se tako što se prvo pokose kosačicama i ostave da masa provene. Zatim se pick-up uređajem i pužnim transporterom biomasa podiže i predaje uređaju za transport do sječke. Čitav priključak se može podizati i spuštati od zemljišta i obezbijediti podizanje biljne mase bez gubitaka i oštećenja pick-up prstiju. Uređaj za transport biljne mase prihvata masu od jednog od dodatih uređaja i unosi u uređaj za sjeckanje. Pri tome se biljna masa ujednačava po debljini i pravilno raspoređuje po cijeloj širini sječke i sabija. Uređaj može biti različite izrade. Najčešće je to transportna traka - lančasti elevator, a iznad njega nazubljeni valjak. Na samom ulazu u sječku nalazi se par valjaka, od kojih je jedan nazubljen, a drugi gladak, koji stiskaju biljnu masu i uvlače u uređaj za sjeckanje. Uređaj za sjeckanje-sječka silažnog kombajna je postavljena u kućištu. Najčešće se koristi sječka sa noževima na bubnju i sječka sa noževima na disku, ređe sa noževima na ventilatoru. Noževi mogu biti ravni, postavljeni paralelno sa osovinom, ali je sječenje ravnomernije i manje opterećenje motora kada su noževi postavljeni pod uglom od oko 30-350. Kontranož je postavljen sa unutrašnje strane ulaznog otvora. Broj obrtaja rotora uređaja za sjeckanje kreće se kod izvedenih konstrukcija od 800-1500 o/min, zavisno od prečnika uređaja. Broj noževa na rotoru kreće se od 6-12 kom (najčešće 6-9), što omogućava veliki broj rezova. Zbog toga ova sječka, kod iste brzine ulaženja, daje upola kraću silažu, a duplo veći učinak u odnosu na sječku sa noževima na disku. Nedostatak sječke sa noževima na bubnju je što ima manju zamašnu masu pa kod neravnomernog otkosa često dolazi do zagušenja. Radi toga je potrebna veća rezerva pogonske snage za siguran rad. Uređaj sa noževima na disku ima disk postavljen popreko na pravac ulaženja mase. Disk se pri radu okreće od 550-1000 o/min. Na disk je postavljeno 6-12 noževa. Kontranož je postavljen na ulaznom otvoru kućišta sječke. Između noževa na disku postavljene su posebne lopatice, koje stvaraju jaku vazdušnu struju za transport i izbacivanje isjeckane mase u prikolicu. 41 Podešavanje silokombajna: Dužina sjeckane mase se može podesiti od 4-20 mm i to promjenom broja noževa na bubnju (skidanjem noževa povećava se dužina sjeckanja, pri čemu treba voditi računa o balansiranju bubnja), promjenom brzine ulaženja biljne mase u sječku (smanjenjem brzine kretanja uređaja za transport i uvlačenjem mase dužina sjeckanja je manja), promjenom obodne brzine noževa (povećanjem broja obrtaja bubnja smanjuje se dužina sjeckanja) i pomjeranjem - približavanjem ili udaljavanjem noža na disku od kontranoža. Zazor između kontranoža i noža treba da bude 0,2 - 0,5 mm. Podešavati provodne - izduvne cijevi i usmjerivača mase u prikolicu. Naoštriti tupe noževe tocilom na uređaju za sjeckanje, bez skidanja noževa i podesiti sigurnosnu spojnicu. Travna silaža i sjenaža se može pripremiti na nekoliko načina primjenom određenih linija mašina i to: Linija I : Kosačica, sakupljač provenute travne mase, samoutovarna prikolica sa noževima, silo objekat i traktor za gaženje Linija II : Kosačica, sakupljač travne mase, presa za baliranje i omotač bala sa rastegljivom folijom Linija III : Kosačica, sakupljač travne mase, silažni kombajn sa pick-up uređajem, silo objekat i traktor za gaženje Linija IV : Silažni kombajn sa uređajem za nisku silažu, silo objekat i traktor za gaženje Linija V : Kosačica, sakupljač travne mase, samoutovarna prikolica bez noževa, silosječka, silo objekat i traktor za gaženj silaže Prema mogućnostima korisnika linije, izbor može biti različit. Bilo koja varijanta da je u pitanju, krajni proizvod je po kvalitetu isti. Pravi izbor je onaj koji je najisplativiji. Silažni kombajn sa rotoudaračima "Corner machinery-1300” i "Uzel-1300" Silažni kombajn sa rotoudaračima "Corner machinery-1300” i "Uzel-1300" namijenjen za pripremanje silaže od različitih biljaka: trava, leguminoza, žitarica, leguminoza u smješi sa žitaricama, sirka i drugih biljaka, kao i uništavanje raznih korova, održavanje travnog pokrivača između redova u voćnjacima (mulčiranje) i košenje trava za ishranu životinja u zelenom stanju. Masu koja se silira, kombajn istovrijemeno odsijeca - kosi, sitni i ubacuje u transportno sredstvo. Radni organ je rotor (cilindar) na kome su zglobno postavljeni noževi u tri reda. Rotor je postavljen u kućištu, koje sa prednje strane ima poklopac, a sa gornje se nastavlja u izduvnu cijev sa usmjerivačem usitnjene mase. Noževi dobijaju pogon od priključnog vratila traktora preko reduktora i klinastih remena i remenica. Noževi se okreću u smjeru pravca kretanja traktora. Zbog velikog broja obrtaja rotora, periferne brzine i centifugalne sile noževi odsijecaju stabljiku, pri čemu stvaraju jaku vazdušnu struju koja isjeckanu masu kroz izduvnu cijev ubacuje u prikolicu. Izbacivanje silomase može da bude direktno nazad u prikolicu koja je zakačena za kombajn ili sa bočne strane u prikolicu koju vuče drugi traktor. Pri radu kombajna sa rotoudaračima i direktnim košenjem biljaka postoji mogućnost da dođe do zahvatanja zemlje, krtičnjaka, ostataka stajnjaka, kamena i drugih predmeta koji se zajedno sa pokošenom masom ubacuju u prikolicu. Pravilnim podešavanjem kombajna, a posebno dobrim uređenjem - ravnjanjem zemljišta prije sjetve i održavanjem livada, ovo može da se izbegne. Teorijska propusna moć kombajna prema tehničkim podacima fabrike je 16 t/h, ali u praksi ona je 50% manja. Sa dobrom organizacijom rada ovaj kombajn može da dnevno silira površinu od jednog hektara. U toku rada kombajna rijetko je dolazilo do zastoja i najčešće se zastoj javljao kada je vlažnija masa, a broj obrtaja rotora sa noževima mali zbog slabog gasa. U takvim slučajevima vazdušna struja ne može masu da izbaci u prikolicu, već ona ostaje zaglavljena u sprovodnu - izduvnu cijev. Do ovoga je dolazilo samo u onim slučajevima kada farmer pri ulasku kombajna u parcelu nije obezbijedio pravilan rad traktora, odnosno odgovarajući broj obrtaja motora (mali gas). 42 Prikopčavanje silažnog kombajna za traktor Prikopčavanje noseće konstrukcije vrši se pomoću uređaja za priključavanje za donje i gornju polugu hidraulika traktora kod "Cornera 1300". Prikopčavanje silažnog kombajana "Uzela-1300" i novije serije "Cornera 1300” vriši se postavljanjem orginalne poteznice kombajna za donje poteznice hidraulika. Pored toga, kod ovih kombajna povezivanje za traktor može da se ostvari i preko krute poteznice traktora. Na prikladnom mjestu u kabini traktora priključiti i montirati komandnu ploču sa ručicom za okretanje i podešavanje usmjerivača na izduvnoj cijevi za izbacivanje mase. U transportnom položaju kućište sa rotorom se prikači pozadi za kombajn (kod "Corner"-a). Predhodno se kućište odvoji od noseće konstrukcije kombajna koja je prikopčana na poteznice hidraulika traktora. Kod silažnog kombajna "Uzel" i nove serije "Corner" prebacivanje u transporti položaj vrši se pomjeranjem rude za vuču u odgovarajući položaj na polukružnoj perforiranoj ploči, kako bi širina bila što manja. Podizanje kućišta silažnog kombajna od zemljišta i stavljanje u transporti položaj vrši se preko hidrauličnog klipa i hidraulične instalacije traktora. Sl.20 Silažni kombajn u radu Podešavanje kombajna Dužina sjeckanja mase za siliranje se u principu ne može podešavati, pa je zato njena dužina različita. Indirektno na dužinu sjeckanja mase može se uticati pomjeranjem kontranoža (primicanjem ili odmicanjem od rotoudarača), promjenom broja obrtaja rotora (u određenim granicama) i brzinom kretanja kombajna. Visina rezanja - odsijecanja stabljika podešava se na nosećoj perfoiranoj gredi podizanjem i spuštanjem kućišta, a sa njima i rotora sa noževima (kod Cornera). Kućište se u radu sa bočne - desne strane oslanja na kombajn, a sa zadnje strane na dva vozna točka, čija se visina može regulisati na perforiranom nosaču. Podešavanje visine rezanja kod "Uzel" kombajna i novog tipa "Corner" kombajna vrši se pomoću točkova, a stavljanje u radni položaj vrši se preko hidrauličnog cilindra sa klipom. Polukružno pomjeranje izduvne cijevi i podešavanje usmjerivača silo mase je hidraulično, pomoću sopstvenog hidro motora i ostale prateće instalacije koja se nalazi na kombajnu. Prije ulaska u parcelu, kao i u toku rada ostvariti konstantan i dovoljan broj obrtaja priključnog vratila traktora, kako ne bi dolazilo do zagušenja kombajna. Podesiti zategnutost klinastog remenja - kaiševa. 43 Održavanje silažnog kombajna sa rotoudaračima - Svakodnevo podmazivanje ležajeve rotora sa noževima Podmazivaje kardanskog vratila Podmazivanje ležišta izduvne cijevi Podmazivanje pogonske remenice Podmazivanje ležajeva točkova kombajna i kontrola pritiska u gumama Oštrenje noževa na rotoru Provjera osigurača osovinica noževa pričvršćenih za rotor Kontrola nivoa ulja u rezervoaru hidromotora Zamjena polomljenih noževa na rotoru Provjera hidrauličnih cijevi, spojeva i ventila na komandama za rad sprovodne cijevi. Prednosti primjene kombajna sa rotoudaračima Angažovanje kombajna u toku godine nije vezano samo za sezonu pripremanja silaže trava, već se može koristiti i za druge poslove na farmi i to više dana u toku godine. Kombajn se može koristiti za kosidbu različitih usjeva: zelene travne mase za direktnu ishranu krava, krmne biljke za silažu, postrnog kukuruza, mehaničko uništavanje korovskih biljaka košenjem, održavanje i njegu voćnjaka. Siliranje sa ovim kombajnom može se vršiti bez obzira na vremenske prilike i onda kada ne bi moglo da se sprema sijeno ili silaža iz otkosa. Ranijim košenjem trava za silažu omogućuje bržu regeneraciju - podmlađivanje biljaka i dobijanje više otkosa u toku godine sa iste parcele. Kod pripremanja silaže direktnim košenjem trava sa kombajnom, bolje se čuvaju Omega-3 masne kiseline u odnosu na pripremanje sijena ili silaže od provenute mase. Siliranjem travne mase sa ovim kombajnom smanjuje se vrijeme rada u polju za 70% u odnosu na baliranje sijena. Pripremanje travne silaže ovim kombajnom se obavlja u jednom prohodu košenje, sjeckanje i ubacivanje mase u prikolicu. Kod klasičnog načina pripremanja sijena to može da bude 4 - 5 prohoda košenje, prevrtanje, sakupljanje, baliranje i odvoženja bala sa parcele. Kod pripremanja silaže iz otkosa od prosušene trave mora da bude najmanje tri prohoda - košenje, sakupljanje i siliranje kombajnom ili samoutovarnom prikolicom. Smanjenjem brojem prohoda u pripremanju krmnoga bilja smanjuje se oštećenje travnjaka nastalo gaženjem zemljišta mehanizacijom, a povećavaju prinosi. Lakši je rad čovjeku i manje je angažovanje fizičkog rada u pripremanju trava na ovaj način i sa ovim kombajnom. Bržim pipremanjem silaže uštedi se u vremenu, tako da farmer ima dosta slobodnog vremena za ostale aktivnosti na farmi. Farmeru ostaje više vremena za odmor i druženje sa porodicom, upravljanje farmom, stručno usavršavanje, vođenje evidencije, uređenje pašnjaka, pripremanje sijena namijenjenog tržištu, pružanje usluga i pomoć drugim farmerima sa mašinama. Angažovanje većeg broja mašina u pripremanju sijena i silaže iz otkosa, u startu iziskuje i veće investicije za njihovu nabavku. Primjenom manjeg broja mašina u pripremanju silaže smanjuju se ukupni troškovi proizvodnje. Manji je utrošak goriva i maziva i manji su troškovi za održavanje mašina (za popravku i nabavku rezervnih djelova). Kombajn je vrlo jednostavna mašina, bez složenih sklopova sa vrlo malo poktretnih djelova, što iziskuje manje vremena, a i uloženog novca za njihovo održavanje - rezervne djelove. Zbog proste konstrukcije, farmeri kombajn mogu sami da popravljaju i održavaju bez angažovanja majstora - stručnog lica. Rezervni djelovi za ove kombajne se mogu naću i na domaćem tržištu, tako da nema potrebe za njihovim uvozom. Zadovoljavajući kvalitet rada kombajna i relativno niska prodajna cijena daje mu prednost u odnosu na druge kombajne za travnu silažu 44 Nedostaci primjene kombajna sa rotoudaračima Nedostatak siliranja direktim košenjem kombajnom za trave je u tome što se siliranje obavlja sa velikim procentom vlage biljaka (70-80 %), pa se u silo-objekat unosi manje suve materije, a više vode. Prilikom siliranja zbog velike vlažnosti mase dolazi do cijeđenja sokova i gubitka hranljivih materija od 5-10%. Pored toga ovi sokovi mogu da budu štetni za životnu okolinu, ako se pravilno ne prihvataju i skladište. U procesu pravljenja silaže od trava potrebno je u isto vrijeme angažovati najmanje tri traktora. Direktnim košenjem trave sa silažnim kombajnom postoji opasnost da dođe do miješanja silomase sa zemljom i smanjenja kvaliteta silaže. Pravilnim podešavanjem visine košenja i uređenjem livada ova opasnost se potpuno isključuje. Sa ovim kombajnom se ne preporučije siliranje već pokošene i prosušene silomase, jer dolazi do zagušenja i lošeg kvaliteta rada kombajna. Za razliku od drugih silokomajna, kod ovog kombajna oštrenje noževa se ne može vršiti u polju, već samo na ekonomskom dvorištu. Silažni kombajn za siliranje mase iz otkosa Silažni kombajn ovog tipa (npr. Feraboli), namijenjen je za pripremanje silaže iz otkosa raznih krmnih biljaka: trava, djeteline, lucerke, miješavine jednogodišnjih leguminoza sa žitaricama i drugih kultura. Veoma često, demontiranjem adaptera za siliranje iz otkosa sa pick-up uređajem i postavljenjem adaptera za visoku silažu, sa ovim kombajnom može da se silira i cijela biljka kukuruza. Glavni djelovi kombajna su uređaj za podizanje pokošene mase (pick-up uređaj), uvlačeći pužni transporter (spirala-pužnica), uvlačeći valjci, sječka-bubanj sa noževima, kontra noža, uređaj za oštrenje, transportne cijevi i deflekor-usmjerivača. Pick-up uređaj svojim prstima podiže silažnu masu, rasprostire je po širini i debljini i ujednačenom brzinom (po mogućnosti bez proklizavanja) predaje spiralnom transporteru koji masu prebacuje dalje na valjke za uvlačenje mase. Na samom ulazu u sječku nalazi se par valjaka koji silažnu masu ulažu u sječku. U tom paru gornji valjak je nazubljen, a donji je gladak. Gornji ima funkciju pritiskivača i ulagača, a donji zbog glatke površine olakšava ulaz mase u sječku. Sl.21 Šematski prikaz rada kombajna sa noževima na bubnju (lijevo) i disku (desno) Brzina okretanja uvlačnih valjaka se može mijenjati. Ta promjena se može izvoditi promjenom prenosnog odnosa na mehanizmu za prenos obrtnog momenta, izmjenom lančanika. Gornji valjak, 45 nazubljeni, poseduje pritisnu oprugu kojom se obezbijedjuje pritisak na biljnu masu. Razmak između valjaka se može podešavati promjenom pritiska opruge. Gornji valjak za uvlačenje nije fiksiran, već se u toku rada može podizati i spuštati u zavisnosti od količine mase koja prolazi između njih i ulazi u sječku. Takva konstrukcija transportera je obezbijedila znatno smanjenje proklizavanja mase pri transportu i pri samom ulazu u sječku i sprečava zagušenje kombajna. Time se direktno poboljšava (ujednačava) dužina sječenja mase i povećava propusna moć sječke kombajna, a samim tim i njegov ukupni učinak. Na pogonskoj osovini pick-up-a nalazi se kandžasta sigurnosna spojka, opružno opterećena, koja štiti djelove kombajna od pucanja prilikom njihovog preopterećenja. Njenim uključivanjem prestaje pogon na radne djelove uređaja za podizanje i spirale. Sječka silažnog kombajna se sastoji od nepokretnog kontra noža i pokretnih noževa postavljenih na bubnju. Nepokretni kontra nož je postavljen na ulazu (ustima) sječke sa donje strane neposredno iza ulagačkih - uvlačnih valjaka. Ovaj nož zauzima cijelu širinu (usta) sječke. Rezanje silažne mase se ostvaruje na principu makaza u trenutku kada pokretni noževi prelaze preko sečiva kontra noža. Sječka sa noževima na bubnju je u stvari poprečno postavljen bubanj (u odnosu na pravac ulaska silažne mase u sječku). Na bubnju se nalaze 8 noževa. Noževi su postavljeni u odnosu na osovinu bubnja pod uglom sa lučno izvijenim sečivima. Kod takvog načina postavljanja noževa, obezbijedjuje se ravnomjerno sečenje u kontinuitetu, bez preopterećenja motora traktora. Kombajn je opremljen sa uređajem za oštrenje noževa na bubnju. Taj uređaj se sastoji od brusnog kamena, njegovog nosača i podešavajućeg vijka. Oštrenje noževa se obavlja pri radu sječke (na prazno) pod malim brojem obrtaja, pomjeranjem brusnog kamena uzduž sječiva noža. Ručica uređaja za oštrenje se nalazi iznad bubnja sječke. Bubanj sa noževima stvara dovoljno jaku vazdušnu struju kojom se isječena biljna masa transportuje kroz cijev i preko usmjerivača-deflektora ubacuje u prikolicu. Transport isječene silažne mase se izvodi zahvaljujući vazdušnoj struji kao i sili udara noževa o isječenu silažnu masu. Povećanjem broja noževa i broja obrtaja bubnja uz smanjenje brzine dopremanja mase, smanjuje se dužina sjeckanja. Povećanje broja obrtaja bubnja sječke i broja noževa je moguće jedino pod uslovom da to dozvoljava konstruktivna izvedba kombajna i pogonska snaga motora. Sl.22 Kombajn u radu Smanjenje brzine dopremanja biljne mase u sječku kombajna, uslovljava proporcionalno smanjenje proizvodnosti mašine. Propusna moć kombajna u eksploatacionim uslovima je od 8-12 t/h, što zavisi od vlažnosti mase koja se silira. Do zagušenja kombajna može da dođe kada pokošena masa koja se silira 46 nije dovoljno prirodno suva ili je površinski vlažna od jutarnje rose. Odgušivanje sječke kombajna vrši se pomoću kurble, laganim okretanjem bubnja naprijed - nazad. Svi radni djelovi kombajna dobijaju pogon od priključnog vratila traktora preko kardanskog vratila do kombajna, a zatim preko kardana kombajna do prenosnog mehanizma. Na strmim terenima, na kojima kombajn ne može da radi, silažna masa može da se pokosi, sakupi, doveze do silo objeka i da se siliranje vrši na licu mjesta, ručnim ubacivanjem mase u kombajn. Prikopčavanje kombajna Kombajn je nošenog tipa u transportu, a u radu se na podlogu - zemljište oslanja na točak. Prikopčavanje za traktor se vrši na donje trakorske poluge hidraulika i gornju polugu-topling. Podešavanje kombajna u vertikalnoj ravni vrši se pomoću gornje traktorske poluge hidraulika- toplinga. Na prikladnom mjestu u kabini traktora priključiti i montrirati komandnu ploču sa ručicom za okretanje transportne cijevi za izbacivanje mase u prikolicu. Na traktoru mora da postoji izveden hidraulični priključak sa ventilom i ekspres spojkom, kako bi se spojila hidraulična instalacija kombajna (crijeva) sa traktorom. Priključiti i prilagoditi dužinu kardanskog vratila traktora sa silažnim kombajnom. Prije ulaska u parcelu, kao i u toku rada, ostvariti konstantan i dovoljan broj obrtaja (540 o/min) priključnog vratila traktora, kako ne bi dolazilo do zagušenja kombajna. Podešavanje silažnog kombajna Feraboli Podešavanje dužine sjeckanja mase za siliranje, vrši se promjenom broja obrtaja vratila, izmjenom lančanika i skidanjem-smanjenjem broja noževa na bubnju(tabela 6) Tab. 6 Podešavanje dužine sjeckanja silirane mase Broj zuba na lančaniku Dužina seckanja mase u mm Z=10 Z=14 Z=18 Z=23 Z=28 4,0 6,0 8,0 10,0 12,0 Z=14 Z=18 Z=23 Z=28 12,0 16,0 20,0 24,0 Z=18 Z=23 Z=28 32,0 40,0 48,0 Broj noževa na bubnju 8 4 2 Podešavanje visine rada vrši se tako što se silažni kombajn podesi tako da pick-up bude paralelan sa površinom zemljišta i dovoljno podignut da ne kači zemljište, a i da ne ostavlja nepokupljenu masu. Podešavanje usmjeravanja silo mase se vrši mehaničkim putem pomoću ručice i čeličnog užeta pomjeranjem lima – deflektora na vrhu sprovodne-transportne cijevi. Podešavanje okretanja sprovodne transportne cijevi za siliranu masu vrši se hidraulično preko jednosmjernog klipa. Položaj transporne cijevi može da bude bočni, kada se masa ubacuje u prikolicu koju vuče traktor. Zadnji položaj cijevi se koristi kada je za kombajn prikopčana prikolica u koju upada silirana masa. 47 Podešavanje razmaka između kontra noža i noževa na bubnju vrši se tako što se posle podešavanja zazora, laganim okretanjem bubnja pomoću ručice-kurble provjeri da noževi ne dodiruju kontra nož. Provjeri se i reguliše zategnutost prenosnog mehanizma – lanaca. Podesiti sigurnosne spojke na kombajnima. Sva podešavanja i održavanja, na kombajnu (osim oštrenja noževa) obaviti kada motor traktora ne radi i kada je kardansko vratilo isključeno. Podmazivanje svih mjesta – mazalica vrši se prema upustvima proizvođača silažnog kombajna Održavanje silažnog kombajna Zamijeniti polomljene i iskrivljene pick-up prste na uređaju za podizanje mase. Istupljene noževe na bubnju naoštiriti. Oštrenje noževa obaviti tako da se predhodno oslobodi ručica za pokretanje brusnog kamena po vertikali i horizontali. Zatim skinuti zaštitni poklopac, uključiti kardansko vratilo traktora sa manjim brojem obrtaja. Pomoću podešavajućeg vijka spustiti brusni kamen tako da tare - dodiruje oštricu noža. Sa šipkom se brusni kamen ravnomjerno pomjera po dužini bubnja, tako da se noževi izoštre po cijeloj njihovoj dužini. Postupak ponavljati sve dok se noževi ne naoštre. Po završenom oštrenju postupi se obrnutim redosledom. Prilikom oštrenja noževa treba biti pažljiv, jer je pogon traktora uključen. Zamijeniti istrošeni brusni kamen za oštrenje noževa sa novim. Oštećene noževe na bubnju za sjeckanje mase zamijeniti sa novim orginalnim. Posle svake zamjene noževa za sjeckanje mase, bubanj se mora uravnotežiti-balansirati. Prilkom otkačinjanja kombajna od traktora obavezno spustiti potpornu nogu i nasloniti ga na nju. Prije toga komandnu pločicu, sa ručicom za okretanje cijevi i deflektora, izvaditi iz kabine i staviti na predviđeno mjesto na kombajnu. Pri transportu kombajna, skinuti kardansko vraitlo od traktora i kombajna izvaditi zavrtanj - klin na šarki, pick-up uređaj gurnuti nazad, prikopčati ga na noseću gredu i osigurati. Pri skladištenju kombajna, gornji dio izduvne cijevi se može skinuti i smanjiti njena visina. Jednoredni silažni kombajn za kukuruz Jednoredni silažni kombajn SIP SK-80 B je nošenog tipa, namijenjen za pripremanje silaže od cijele biljke kukuruza. Glavni djelovi kombajna su: razdeljivači, hvatači sabljike, bubnjevi sa noževima za odsijecanje, bubnjevi za uvlačenje mase, sječka-bubanj sa noževima, uređaj za drobljenje klipa, kontra nož, uređaja za oštrenje, transportne cijevi i deflektora za transport isjeckane mase u transportno sredstvo. Prilikom rada kombajna razdeljivači odvajaju i usmjeravaju biljke na dva bubnja sa noževima koji odsijecaju stabljiku. Odsječenu stabljiku prihvataju na dva valjka, od kojih je donji gladak, a gornji nazubljen, ubacuju masu u sječku to jest bubanj sa noževima. Sl.23 Silažni kombajn za kukuruz u radu 48 Brzina okretanja uvlačnih valjaka se može mijenjati izmjenom lančanika i promjenom prenosnog odnosa na mehanizmu za prenos obrtnog momenta, tj broja obrtaja. Razmak između valjaka se može podešavati promjenom pritiska opruge na gornji plivajući-slobodan valjak. Stabljika kukuruza zajedno sa klipom dolazi do uređaja za sjeckanje-sječke. Sječka kod ovog kombajna je sastavljena od bubnja na kome se nalaze noževi. Ispod bubnja nalazi se podbubanj sa uređajem za dopunsko sjeckanje mase i drobljenje klipa. Noževi su na bubnju postavljeni segmentno i koso pod određenim uglom, što obezbijeđuje rezanje biljne mase ravnomjerno i kontinuirano. Takav način rada uslovljava i radijalno podizanje uvlačnog - ulagačkog valjka koji zahvaljujući spiralnoj pritisnoj oprugi u kontinuitetu vrši pritisak na biljnu masu. Time se postiže gladak rez na biljnoj masi (po širini usta sječke) i ujednačena dužina sječenja silažne mase. Iz tog razloga sječke sa većim brojem noževa segmentno postavljenim, imaju mogućnost znatno kraćeg sječenja biljne mase u odnosu na sječku u obliku diska sa noževima. Prikopčavanje kombajna Jednoredni nošeni kombajn za siliranje cijele biljke kukuruza za traktor se prikopčava pomoću uređaja za priključavanje za donje i gornju polugu hidraulika. Podešavanje kombajna u vertikalnoj ravni vrši se pomoću gornje traktorske poluge hidraulika- toplinga. Silažni kombajn podesiti tako da razdeljivači budu paralelni sa površinom zemljišta. Na prikladnom mjestu u kabini traktora priključiti i monitrirati komandnu ploču sa ručicom za okretanje izduvne cijevi za izbacivanje mase u transportno sredstvo. Na traktoru mora da postoji izveden hidraulični priključak sa ventilom i ekspres spojkom, kako bi se spojila hidraulična instalacija kombajna (crijeva) sa traktorom. Priključiti i prilagoditi dužinu kardanskog vratila traktora sa silažnim kombajnom. Podešavanje silažnog kombajna za kukuruz sa noževima na bubnju Podešavanje dužine sjeckanja mase za siliranje vrši se promjenom broja obrtaja uvlačnih valjaka. Fabrički je kombajn regulisan na dužinu sjeckanja mase od 6 mm. Ako hoćemo da ta dužina bude 4 mm, potrebno je postojeći lančanik zamijeniti sa lančanikom koji ima 38 zuba. Podesiti hvatače stabljike prema visini biljaka. Kada su stabljike više hvatač pomjeriti naprijed. Podešavanje okretanja sprovodne - transportne cijevi za siliranu masu vrši se hidraulično preko jednosmjernog klipa. Podešavanje usmjerivača silo mase se vrši mehaničkim putem pomoću ručice i čeličnog užeta, pomjeranjem lima - deflekora na vrhu sprovodne cijevi. Regulisati razmak između kontra noža i noževa na bubnju za usitnjavanje mase za siliranje. Regulisati zategnutost lanaca. Svi djelovi na kombajnu osigurani su sigurnosnom spojkom (zavrtnjem M8 x 35), koja usled opterećenja puca. Održavanje silažnog kombajna Oštrenje noževa obaviti tako da se predhodno oslobodi ručica za pokretanje brusnog kamena po vertikali i horizontali. Zatim skinuti zaštitni poklopac, uključiti kardansko vratilo traktora sa malim gasom motora i manjim brojem obrtaja priključnog vratila traktora. Pomoću podešavajućeg vijka spustiti brusni kamen tako da tare - dodiruje oštricu noža. Sa šipkom se brusni kamen ravnomjerno pomjera po dužini bubnja, tako da se noževi izoštre po cijeloj njihovoj dužini. Postupak ponavljati sve dok se noževi ne naoštre. Po završenom oštrenju postupi se obrnutim redosledom. Prilikom oštrenja noževa treba biti pažljiv, jer je pogon traktora uključen. 49 Zamijeniti istrošeni brusni kamen za oštrenje noževa sa novim. Oštećene noževe na bubnju za sjeckanje mase zamijeniti sa novim orginalnim. Posle svake zamjene noževa za sjeckanje mase, bubanj se mora uravnotežiti-balansirati. Zamjeniti noževe na bubnjevima za odsijecanje stabljike, kada rezanje biljaka pri dnu nije ravnomjerno i odsečno. Kontrolisati nivo ulja u reduktoru glavnog pogona. Podmazivati sva mjesta-mazalice prema upustvima proizvođača silažnog kombajna. Vršiti kontrolu zategnutosti lanaca. Prilikom otkačinjanja kombajna od traktora obavezno spustiti potpornu nogu i nasloniti ga na nju. Prije toga komandnu pločicu sa ručicom za okretanje cijevi, izvaditi iz kabine i staviti na predviđeno mjesto na kombajnu. Pri transportu i skladištenju kombajna, izduvna cijev se može spustiti, kako bi smanjili transportnu visinu. Sva podešavanja, održavanja i popravke na kombajnu obaviti kada motor traktora ne radi i kada je kardansko vratilo isključeno. Tipovi silo-objekata Postoje više različitih tipova objekata za spremanje silaže. Prije svega, objekti za spremanje silaže moraju biti funkcionalni, pristupačni za punjenje i uzimanje silaže. Siliranje kabaste stočene hrane može se obavljati na veliki broj načina u pogledu objekata, mjesta i načina siliranja. To se može raditi na vrlo jednostavan i skoro potpuno improvizovan način, što znači i bez potrebe da se posjeduje bilo kakav objekat (siliranje u kamare). Ali, isto tako za siliranje se izgrađuju i posebni specijalizovani vrlo skupi objekti ( silo-jame, silo-rov, silo-toranj, harvestor silosi ). Od tipa i kvaliteta silo objekata zavisi veličina gubitaka, a time i kvalitet silaže. Najveći gubici od 1520% i najlošiji kvalitet silaže je pri siliranju u kamarama. U silo-jamama i silo -trenčevima gubici su 10-15%, a u silo tornjevima i harvestor silosima do 5%. Siliranje u plastičnom crijevu od folije u vidu silo kobasice zahtijeva specijalne mašine i upotrebu skupe folije. U novije vrijeme silaža i sjenaža se spremaju u balama obavijenim folijom, što se smatra najsavremenijim vidom siliranja. Ovakav način ne zahtijeva postojanje silo objekta, ali su mašine - omotači bala i folija dosta skupi za naše proizvođače. Prema nekim istraživanjma - kalkulacijama za 30% skuplji u odnosu na siliranje u silo-trenču. Silo-objekti se grade od drveta, cigle, betona, betonskih, metalnih i plastičnih elemenata. Siliranje može da se obavi i u privremenim objektima tipa kalupa. Oni se grade u vidu trenčeva, s tim što su bočne stranice pokretne. Kada se završi punjenje, gaženje i pokrivanje silaže sa folijom, kalupi se uklanjaju i postavljaju na drugom mjestu za pripremanje novih količina silaže. Silo-objekti mogu biti smješteni u zemlji, na površini zemlje (delimično ukopani) i iznad površine zemljišta. Prilikom izgradnje silo-objekta mora se voditi računa o tipu i veličini silo objekta, njegovom položaju i udaljenosti od staje, kao i načinu punjenja, izuzimanja i transporta silaže do staje. Posebnu pažnju obratiti na konfiguraciju terena, nivo podzemnih i površinskih voda. Silo-jame Silo-jame kao podzemni objekti se sve manje u praksi koriste zbog mnogih nedostataka. Preporučuju se samo u slučajevima ako je potrebno silirati male količine stočne hrane i ako se ne raspolaže sa mnogo prostora oko staje. Podiže se samo na mjestima gdje ne postoji opasnost od podzemnih voda i gdje nema kamena. Radi sprečavanja ulaska povšinskih voda u silo-jamu, gornje ivice izgraditi iznad površine okoline. Prilikom izgradnje silo-jame treba iskopati i odvesti sa ekonomskog dvorišta velike količine zemlje, što zahtijeva veliki rad i finansijski izdatak. Punjenje silo-jame se obavlja jednostavno i brzo, direktnim pražnjenjem prikolica, ali je problem gaženja, a posebno izuzimanja silaže iz dubokih jama. Silo-jama se pravi najčešće u obliku cilindra - valjka sa prečnikom od 2,5 m. 50 Silo-trenč (silo-rov , silo-kanal) Najčešći objekti koji se koriste u praksi za siliranje kabaste stočne hrane su silo-rovovi. prije svega zbog njihove jednostavne, brze i jeftine gradnje, kao i lakog punjenja, sabijanja i izuzimanja silaže. To su površinski objekti za siliranje, ponekad polu ili potpuno ukopani, što zavisi od konfiguracije terna. Silo-trenč čine dva dužinska zida, dok jedna čeona strana može biti zatvorena ili ne. Zatvaranje čeone strane vrši se u cilju povećanja kapaciteta silosa i smanjenja gubitaka. Najmanja širina silo-rova je 3 m ako se masa sabija traktorom, odnosno 1,5 širina traktora. Tada se pomoću traktora može ravnomjerno da sabije cjelokupna površina, preklapanjem tragova točkova, prilikom kretanja traktora naprijed-nazad i lijevo-desno. Visina silo-objekta je druga dimenzija, koja se uzima kada se vrši obračun ukupnog kapaciteta. Visina silo-objekta treba da bude od najmanje 1,6-2,0 m, mada može da bude i veća. Dužina silo-rova zavisi od broja, kategorije i proizvodnosti životinja kao i broja hranidbenih dana i dnevnih količina silaže potrebne po grlu.. Da bi sabijanje bilo dobro, a gubici mali predlaže se da najmanja dužina bude 10 m. Za izgradnju silo-rova koristi se: armirani beton, razne vrste blokova, cigla, drvo i plastika. Najbolje je graditi silo-objekte od armiranog betona jer su čvrsti i trajni, a relativno se lako i brzo grade. Ukoliko se grade od betona preporučuje se da donja širina bude manja od gornje tj. da vertikalni zidovi budu iskošeni prema spoljašnoj strani. Na taj način prilikom sabijanja, guma traktora bi mogla da priđe skroz do zida. Zidovi treba da budu glatki - izgletovani. Dno silo-rova treba da ima pad 0,5-1% prema izlaznoj- čeonoj strani kod manjih objekata. Kod većih i širih objekata dno silo-trenča treba da bude sa padom prema sredini i to sa lijeve i desne strane zida. Kroz sredinu se po dužini ostavlja sabirni kanal koji tečnost odvodi iz objekta. Po završetku siliranja, cijelu silažu treba dobro zatvoriti-pokriti plastičnom folijom i pritisnuti sa zemljom, pijeskom, sirovim repinim rezancima, balama slame, džakovima napunjenim pijeskom, starim gumama i dr. Debljina materijala za pritiskanje folije treba da iznosi 15 cm. Silo-toranj Silo-toranj je nadzemni vertikalni objekat za siliranje stočne hrane. To je najskuplji silo-objekat koji obezbijedjuje najbolji kvalitet silaže uz najmanje gubitke. Kao i silo-jame, tako i silo-tornjevi zauzimaju vrlo malo mjesta u ekonomskom dvorištu. Najčešće su cilindričnog - valjkastog oblika, mada mogu biti i četvrtasti. Za gradnju silo-tornjeva koristi se armirani beton ili blokovi, drvo, metal i plastika. Radi postizanja maksimalnog efekta samosabijanja, visina silo-tornja treba da je najmanje 5-6 m, a odnos visine prema prečniku 2–3 : 1. Ukoliko se vrši ručno izuzimanje silaže , pri gradnji silo tornja ostavljati na svakih 80 cm visine otvore radi pražnjenja. Prilikom punjenja ovi otvori moraju da su hermetički zatvoreni. U velikim silo objektima punjenje, sabijanje i izuzimanje silaže je potpuno mehanizovano. Silo-jame se odzgo zatvaraju folijom i natkrivaju nadstrešnicom. 51 Objekti i oprema na specijalizovanim farmama Šta se očekuje od savremenih farmi za krave? - Da obezbijede što prirodniji način držanja u adekvatnim uslovima smještaja - Da rad čovjeka bude što manji, lakši i lepši - Da nisu skupi - Da su univerzalne-višenamjenske - Da su planske Način držanja krava Muzne krave se mogu držati na dva načina i to vezanim i slobodnim sistemom držanja. Ova dva načina se međusobno veoma razlikuju. U stajama sa vezanim načinom držanja, grla imaju veoma ograničenu površinu i kretanje te je nužno obezbijediti sve procese koji se događaju u staji na način koji dozvoljava sistem držanja. Pod tim se podrazumijeva pravilno riješen sistem ishrane, napajanja, ležanja, muže i izđubravanja u istom prostoru. Vezani način držanja krava u svijetu još uvijek preovladava, ali ga je sve manje i zadržaće se samo na malim farmama do 15 krava i gdje već postoje objekti za držanje. Kod staja koje su već urađene na ovaj način treba razmišljati o rekonstrukciji. Međutim, ovakav sistem držanja ima i svojih prednosti od kojih treba istaći sledeće: moguće je bolje pojedinačno osmatranje, kontrola i njega krava u potpunosti, obzirom da su grla vezana za jedno mjesto, ne postoji mogućnost međusobnog uznemiravanja i eventualnog povređivanja grla, znatno manji potreban prostor po uslovnom grlu u poređenju sa drugim sistemom držanja. Nedostaci vezanog načina su ograničen-mali prostor na kome se odvijaju sve funkcije (ležanje, ishrana, njega, pa čak i teljenje) i veliki transportni radovi-učešće ljudskog rada (donošenje hrane, odnošenje mlijeka i stajnjaka). Kod slobodnog načina držanja, krave se kreću u grupi, odlaze po želji do jasala na ishranu, napajanje i mužu, ležišta biraju po volji i u vrijeme kada im odgovara. Ipak, ovaj sistem ima svojih posebnih obeležja, kao što su: - Prirodan način gdje se krave slobodno kreću do mjesta za hranu, vodu, mjesta za ležanje i mužu - Sve funkcije (muža, ishrana, ležanje...) su odvojene i najbolje se mogu obaviti, time se stvara mogućnost ispravke grešaka, usklađivanje procesa prema najnovijim tehničkim dostignućima - Objekti mogu biti jeftinije građeni, bez termoizolacije, koja se izvodi samo u izmuzištu - Znatno manje transportnih radova u odnosu na vezani sistem i znatno lakše mehanizovanje svih radnih operacija što utiče na manji i lakši rad čovjeka - Kravama se zbog kretanja poboljšava konstitucija, kondicija, zdravlje, ukupna proizvodnja i dužina eksploatacije. Nedostaci slobodnog sistema držanja krava su otežana kontrola i njega svakog grla pojedinačno, potrebna znatno veća površina po uslovnom grlu, ali su staje u gradnji jeftinije od staja u vezanom sistemu, mogućnost međusobnog uznemiravanja pa čak i povređivanja krava. Staje za vezani sistem držanja krava Vezani sistem držanja krava karakterišu neka osnovna obeležja, od kojih je najznačajnije dužina ležišta. U tom pogledu se razlikuju tri osnovna tipa: dugačko, srednje i kratko ležište. Da bi se mogla sa sigurnošću očekivati uspešna proizvodnja mlijeka, mesa i podmlatka, neophodno je ispuniti većinu zahtijeva koje krave imaju po pitanju smještaja. Većina zahtijeva odnosi se na 52 mikroklimatske uslove u stajama, prostor za ležanje ishranu i kretanje kao i na opremu koja se koristi u objektima. Prostor za ležanje krava mora uvijek biti dovoljan za sve moguće oblike ležanja krava na njima, odnosno dovoljno komotan da se krava na njemu lagodno oseća, naravno potpuno usklađeno sa rasnim karakteristikama i uzrastom. Takođe, ležište treba da omogući obavljanje svih normalnih životnih funkcija i tjelesne radnje (udobno kretanje, ustajanje, stajanje, odmaranje, ishranu). Ležište treba uvijek da bude suvo i čisto, a samim tim i životinja je suva i čista. Ležišta za ležanje krava moraju zadovoljiti i neke druge uslove kao što je kvalitetna toplotna izolacija, koja je vrlo bitan element za dobro zdravlje krava i dužinu zadržavanja u eksploataciji. Toplotnu izolaciju ležišta moguće je izvesti sa debljim gumenim pokrivačima ili većom količinom prostirke. Površine ležišta ne smeju biti klizave i uvijek sa dovoljnim nagibom za brzu površinsku drenažu (nagib do 2%). Širina ležišta kao i njegova dužina treba da budu dovoljna za normalno ustajanje i leganje grla. Krave kod tih radnji koriste glavu kao protiv težu, te im je neophodno obezbijediti širinu ležišta od 1-1.2 m, kao i dužinu veću od dužine trupa za bar 1 m. Dugačko ležište Dugačko ležište se može pronaći još samo u starim stajama. Njegova površina nije podijeljena i najčešće je duže od 220 cm. Sve radnje u staji oko krava se izvode prilazom po ležištu i to od pozadi krave (od repa). Stajnjak, odnosno prostirka i izlučevine ostaju ispod krave. Čišćenje se mora izvoditi dva puta dnevno, kako bi se obezbijedili dobri higijenski uslovi. Potrošnja prostirke dostiže 8 kg po grlu dnevno. Jasle za ishranu su visokog tipa 40-50 cm, te iz tih razloga krave u toku boravka na ležištu, zauzimaju dva položaja i to kada uzimaju hranu, odnosno kada stoje, moraju da se pomjeraju unaprijed za cijelu dužinu vrata, a za nesmetano ležanje, moraju da se povuku unazad, tako da u toku ležanja glavu povlače unazad i zadnji dio tijela. Sl. 24 Dugo ležište (gore) i srednje ležište (dolje) sa prednostima i nedostacima Navedeni osnovni položaji tijela krave na dugačkom ležištu, jasno daju njegove opšte karakteristike, koje su vrlo nepovoljne: - krave dok stoje izbacuju ekskremente na ležište, pa je zadnji dio uvijek prljav - kada leže spuštaju vime na površinu na koju su prethodno izbacile ekskremente, usled čega dolazi do njegovog prljanja - za održavanje minimalnih uslova higijene, neophodno je veliko učešće ljudskog rada 53 - postojanje visokih jasala sprečava ili otežava pravilnu i dovoljnu izmenu vazduha u tom dijelu Samo ovih nekoliko karakteristika je dovoljno da se da njegativna ocena za ovakva ležišta . Srednje ležište Srednje ležište je rješenje kojim se sve loše osobine dugog i srednje dugog ležišta eliminišu. Dužina ovog ležišta se kreće od 160 do 180 cm. Glavna karakteristika ovog tipa ležišta su niske jasle. Visina zida jasala do ležišta je oko 35 cm, tako da ne predstavlja poteškoću za krave da glavu drže iznad jasala i u svim pozicijama. Time se i širina jasala uključuje u ukupnu dužinu ležišta. Iza ležišta nalazi se plitki kanal za izđubravanje (dubine do 20 cm). Sl. 25 Srednje ležište sa niskim jaslama Kod ovog tipa ležišta obavezno se koristi prostirka, ali u znatno manjim količinama nego kod prethodnih tipova. Količine prostirke kod ovog tipa ležišta su u granicama od 2-3 kg po grlu dnevno, u zavisnosti od godišnjeg doba. Međutim, za neke varijante ovih ležišta nije predviđeno korišćenje prostirke ili se ona koristi u manjim količinama. Tu se razlikuju dvije varijante: - ležište dužine 160 cm za rase krava manjih dužina, ali sa rizikom od mogućih povreda nogu i vimena, ali sa znatno povoljnijim higijenskim uslovima - ležišta dužine od 180 cm, koja odgovaraju većini rasa krava, ali sa pojavom veće zaprljanosti zadnjeg dijela ležišta Sl. 26 Srednje ležište sa električnim "trenerom" 54 Kod varijante ležišta sa dužinom od 180 cm, a u cilju održavanja higijene, koriste se takozvani električni treneri. To su provodnici pulsirajuće struje, postavljeni na svega 3-4 cm iznad leđa krava. Ti "treneri" ih navode da balegu izbacuju, bez povijanja, u kanal za izđubravanje. U vrijeme obavljanja radova oko muže, kod teljenja ili drugih veterinarskih intervencija napon struje se isključi ili se trener podiže znatno iznad tijela krave. Kratko ležište Kratko ležište ima najmanju dužinu u poređenju na prethodne tipove ležišta. Ta dužina se kreće oko 140 cm do 160 cm. Izbor dužine zavisi od rase krava koje se gaje, kao i od korišćenja "trenera". Bez "trenera" dužine se kreću na granici od 150 cm, dok sa "trenerom" mogu biti i oko 160 cm. Sl. 27 Kratko ležište sa dimenzijama Kod ovog tipa ležišta, niske jasle su obavezne. Površina ležišta se obavezno termoizoluje, jer se prostirka ne koristi. Za to postoje dva osnovna razloga: iza ležišta se nalaze kanali za tečno izđubravanje prekriveni rešetkama, koje bi prostirka zatvorila i prisutnost prostirke u kanalu za tečni stajnjak narušava tehnološko funkcionisanje sistema. Ležišta su pokrivena termoizolacionim materijalom po površini. Najprikladniji su višeslojni kombinovani izolacioni materijali. Osnovni cilj korišćenja kratkih ležišta je svođenje ljudskog rada na najmanju moguću mjeru izuzev onih koje čovjek mora obaviti, a to je muža. Međutim, ovaj tip ležišta se malo koristi, zbog svojih mana koje su sagledane u čestom povređivanju vimena na rešetkama. Jasle Jasle moraju imati dovoljan kapacitet za prihvatanje potrebnih količina hrane bez rasipanja. Moraju obezbijediti nesmetano uzimanje hrane, bez naprezanja iz svih djelova jasala. Jasle treba da budu otporna na vlagu, kiseline, ostatke hrane i da se jednostavno i lako mogu održavati u čistom stanju. Slobodno i bez smetnji držanje glave iznad i na jaslima u ležećem i stojećem položaju. To su najosnovniji pokazatelji dobrih jasala. Oblik jasala i njihove osnovne mjere, zavise od načina držanja krava, tehnologije ishrane i načina distribucije hrane. Kao zajednička osobina za mnoge varijante jasala ističe se sledeće: 55 - dno jasala treba da bude izdignuto od nivoa ležišta za 10-20 cm; time se znatno rasterećuje kičma i olakšava uzimanje hrane kravama dubina jasala je definisana visinom vertikalnog zida (do ležišta), koja se kreće od 32-35 cm. Na vertikalnom zidu jasala po cijeloj njegovoj dužini i širini postavljena je drvena gredica debljine 3 cm. Nad tim zidom ili na njemu, krava drži vrat ili glavu dok leži. Cio ovaj vertikalni zid jasala se može zamijeniti zidom od debele gume (3 cm), u istoj visini kao i betonski, ali znatno elastičniji i udobniji za krave. Sl. 28 Jasle niskog tipa sa osnovnim dimenzijama Širina jasala je ograničena dimenzija, koja uglavnom zavisi od rase krava i njihovih gabarita, kao i načina ishrane. Širina se kreće oko 60-70 cm, što se smatra dovoljnim za prihvatanje hrane bez rasturanja (preko zida na ležište), kao i da krave mogu nesmetano doći do svih djelova. Profil jasala je konusan. Širina pri dnu je oko 40 cm, a u nivou hranidbenog hodnika oko 60-70 cm. Zapremina jasala je određena sa tri osnovne dimenzije, širinom, dubinom, i dužinom ispred svakog grla (odnosno širinom ležišta). Prosječna zapremina jasala se kreće oko 100 l (0,1 m3) i smatra se dovoljnom da prihvati cio obrok (kabaste i koncentrovane hrane) za jedan dan. Hranidbeni hodnik Hranidbeni hodnik je površina preko koje se u objekat unosi i distribuira hrana. U zavisnosti od broja krava, načina distribucije hrane, zavise njegove dimenzije. To je betonska površina oivičena jaslama sa jedne, ili sa obe strane. Širina mu je 140 cm u slučaju da je farma manjeg kapaciteta i da su jasle sa jedne strane, a distribucija hrane u jasle se izvodi ručno. U slučaju da na farmi ima veći broj krava i kada su jasle sa obe strane, pri mehanizovanoj distribuciji hrane, širina hodnika je 240-300 cm. Dužina hranidbenog hodnika je u zavisnosti od broja mjesta (ležišta) i najčešće se prostire cijelom dužinom staje. Po hranidbenom hodniku nije dozvoljeno obavljati ni jednu drugu radnu operaciju izuzev distribuciju hrane. Zbog toga ovaj hodnik mora uvijek biti suv i čist. Kanal za izđubravanje Kanal za izđubravanje se nalazi iza ležišta, kao njegov nastavak. Kod staja u kojima se koristi prostirka i sa mehaničkim izđubravanjem, kanali imaju širinu od 50 cm i dubinu od 20 cm. Na dnu kanala se nalazi 56 rigol za brzo izvođenje viška osoke iz kanala, odnosno staje. Zidovi kanala moraju biri armirani, da bi izdržali opterećenje koje vrši sistem za izđubravanje u toku njegove eksploatacije. Ukoliko se ne koristi prostirka u staji, a ležišta su pored toga i kratkog tipa, onda se grade kanali za tečno izđubravanje koji imaju veće dubine (60-80 cm), dok im je širina oko 100 cm. Kanali su tada obavezno pokriveni metalnim ili betonskim rešetkama u obliku gredica. Sl.29 Izgled ležišta i kanala za izđubravanje (duboki i plitki-dolje) Manipulativni hodnik Manipulativni hodnik se nastavlja na kanal za izđubravanje. Ima višestruki značaj i ulogu. Širina mu se kreće oko 140 cm, a prostire se cijelom dužinom staje. On se svakodnevno koristi za obavljanje procesa muže, kontrole procesa izđubravanja ili samo izđubravanje, razastiranje prostirke ili bili koje druge radnje sa i oko krava. Ovaj hodnik je betonska površina sa nagibom od 1-2% ka kanalu za izđubravanje. Svakodnevno se posle korišćenja čisti ili pere. Oprema za vezivanje krava Oprema za vezivanje krava može bitno uticati na tip i dimenzije jasala, kao i na tip ležišta koje će se koristiti. Bez obzira na izbor opreme za vezivanje, ona bi morala da ispuni osnovne uslove, kao što su: - Nesmetano ustajanje, ležanje i stajanje krave na ležištu - Obezbeđenje pravilne ishrane i napajanja 57 - Obezbeđenje kretanja krave unazad kod izbacivanja ekskremenata Da nije teška i svojom masom ne smeta kravama Da ne ometa negu krava i čišćenje ležišta Da je vezivanje i puštanje krava što jednostavnije (sve odjednom) Za vezivanje krava koriste se dva sistema: "Grabner"-ov vez i vratni ram. Grabnerov vez ili lanac je jednostavniji i jeftiniji način vezivanja krava. Osnovne karakteristike su mu pojedinačno vezivanje i grupno oslobađanje krava. Grabnerov lanac nose vertikalni stubovi od cijevi prečnika 2,5 cola, na visini od 180 cm. Stubovi oivičavaju širinu ležišta za svaku kravu. Stubovi su međusobno povezani horizontalnom cijevi prečnika 50 mm, za koju je zakačen lanac. Grabnerov vez umjesto lanca može da ima trake od čvrstog trajnog materijala. Ova varijanta veza je pogodnija za krave jer je lakša od lanca i ne oštećuje kožu vrata. Drugi način vezivanja je pomoću vratnog rama. Ova varijanta je znatno skuplja od prethodne, ali i sa manjim stepenom prilagođenosti grlima. Sl. 30 Grabnerov lanac Sl. 31 Izgled vratnog rama za vezivanje krava Osnovna karakteristika ovog sistema je grupno oslobađanje i vezivanje grla. Preporučuje se u slučajevima kada se krave češće puštaju van objekta (ispaša). Novija riješenja vratnog rama omogućavaju samovezivanje krava, fizičkim pritiskom na djelove rama. Ovakvo riješenje je pogodno za nezavisno vezivanje jedinki bez prisustva čovjeka. Slobodan način držanja krava Slobodni sistem držanja krava ima prednosti u odnosu na vezani. Neke od njih su već navedene, ali pored tih, svakako je značajan doprinos slobodnog sistema držanja boljoj kondiciji krava i dužem eksploatacionom veku. U principu kod ovog sistema držanja razlikuju se dva tipa. Prvi tip su staje sa ležišta do jasala, gdje se na istom mjestu obavlja ishrana i ležanje kao kod vezanog načina držanja krava. Drugi tip su staje sa boksevima za ležanje (lige boksovi) gdje su ishrana i ležanje odvojeni. Zajedničko za oba tipa je razdvajanje funkcija ležanja od ishrane i kretanja. Dalje razlike među tipovima su po načinu izđubravanja, odnosno sa i bez korišćenja prostirke. Staje sa boksevima za ležanje Staje sa boksevima (ležištima) za ležanje su u prednosti u odnosu na ostale sisteme slobodnog držanja krava. One nude svakom grlu ležište pravilno dimenzionirano i zaštićeno. Zbog toga mogu biti bez ili sa 58 vrlo malo prostirke. Kao i kod vezanog sistema držanja i ove staje imaju hranidbeni hodnik, jasle, prostor za ishranu i kretanje i ležišta. Jasle Jasle se izgrađuju na sličan način kao i kod vezanog sistema držanja. Razlika je u mogućnosti pristupa jaslama i to u zavisnosti od toga da li svako grlo ima svoje mjesto na jaslama ili ga dijeli sa drugim grlom. Nije rijetko da odnos na jaslama pored odnosa 1:1 bude i 1:2 (jedno mjesto za dva grla). Tada se mora koristiti sistem ishrane po volji. Naravno, to znači da u jaslama ima uvijek dovoljno hrane i to istog kvaliteta. Ta činjenica je presudna za dimenzije i oblik jasala. Na jaslama se nalazi krmna zabrana (ograda), koja sprečava grla da napuste objekat, ali i da izvrši pravilan raspored krava na jaslama dok uzimaju hranu, kako ne bi smetale jedna drugoj. Sl. 32 Krmna zabrana na jaslama kod slobodnog sistema držanja krava Krmna zabrana ima visinu oko 125 cm, sa otvorima za vrat od oko 20 cm, i širinom mjesta za stajanje svakog grla od oko 70-75 cm. Ukoliko u staji postoji isti broj mjesta na jaslama sa brojem krava, onda se krmna zabrana koristi i kao mjesto za fiksiranje grla. Ta se mogućnost koristi kod intervencija na grlima ili u objektu. Prostor za kretanje i ishranu Prostor za ishranu i kretanje je u stvari hodnik sa druge strane jasala po kojem se grla kreću slobodno, odlazeći na ležišta ili ka jaslama, odnosno do pojilica ili izmuzišta. Ovaj hodnik može biti sa punim podom ili rešetkast, odnosno pokriven betonskim gredicama. To zavisi od predviđenog sistema izđubravanja. Prostor za kretanje i ishranu treba da bude dovoljno širok da obezbijedi nesmetano kretanje krava pored onih koje se nalaze nad jaslama. Širina prostora za kretanje i ishranu je oko 3-3,3 m i za svaku kravu treba obezbijediti 3 m2. Sl.33 Presjek staje za slobodni sistem držanja sa ležištima u dva i tri reda sa punim i rešetkastim podom 59 Ukoliko je staja koncipirana tako da postoji više redova ležišta, neophodno je obezbijediti hodnik između njih čija je širina oko 2 m. Na površinama tih hodnika krave provode od 2-4 časa u toku dana, pri tome one dnevno pređu oko 500-700 m. Kod većine staja posle svakih 12 -15 boksova za ležanje ostavlja se hodnik za prolaz u širini 2,2-2,4 m. Ležišta Ležišta treba da ispune neke osnovne uslove kao što su nesmetan i lak ulaz (glavom naprijed), leganje, ustajanje i izlaz (povlačenjem unazad) i da budu što je moguće čistija i da se izmet izbacuje van ležišta. Da su za što udobnije, mirnije, neometano i bez povređivanja ležanje na suvoj toploj i elastičnoj podlozi. Da dimenzije ležišta budu usklađene sa standardnim normama gdje se dužina kreće od 230- 260 cm, a širina 115- 125 cm. U pojedinostima treba istaći sledeće: - dovoljan prostor za nesmetano ustajanje pri čemu se misli na ograničeno kretanje naprijed (cijev horizontalna preko ograde ležišta) i jastuk pri vrhu ležišta - ograničenje ležišta pri njegovom vrhu ne bi smjela da bude oštra ivica - dovoljna širina ležišta i ukupan prostor treba da obezbijede nesmetano držanje nogu dok krava leži - podloga ležišta treba da obezbijedi toplotne zahtjeve, sigurnost kretanja, elastičnost i dugotrajnost. U principu ležišta mogu da budu visoka, izdignuta od poda - hodnika za 20-25 cm i sa padom od 2 %. Njihova prednost je što zahtijevaju manje rada, ali su zato skuplja u gradnji. Sl. 34 Visoko ležište kod slobodnog sistema držanja krava Drugi tip su duboka ležišta, koja su ravna sa prostorom za kretanje, odvojena drvenom gredom visine 20-25 cm. Kravama više odgovaraju, međutim, zbog korišćenja duboke prostirke od 0.2 kg po kravi dnevno, zahtijevaju znatno više ljudskoga rada. Dužina ležišta zavisi od rase krava, a potom od položaja u odnosu na jasle. Svako ležište je fizički odvojeno jedno od drugog ogradom od cijevi. Te ograde potpuno obezbedjuju ležište, kao i kravu od povreda i prljanja. 60 Sl. 35 Slobodan način držanja krava sa rešetkastim podom i dubokim ležištem Kod izbora tipa ograde ležišta, treba obratiti pažnju na donju cijev koja određuje poziciju nogu pri ležanju, kao i ukupnu udobnost ležišta. Ta donja cijev treba da bude na visini od 30-35 cm. Poprečna cijev se postavlja odozgo na ograde ležišta. Njena uloga je da spreči kravu da stoji na ležištu, kao i da je prisili da se na ležište spušta tako što se podvlači pod tu cijev, spuštajući se na koljena prednjih nogu. Tako se ležište štiti od prljanja balegom. Sl. 36 Tipovi pregrada ležišta 61 Staje sa ležištima do jasala Druga varijanta staja za slobodni sistem držanja krava je sa ležištima do jasala. Ovaj tip staja ima za cilj da spoji dobre osobine slobodnog i vezanog sistema držanja, prije svega u vezi pojedinačne ishrane i njege krava. Ležišta kod ovog sistema su slična onima kod vezanog, ali kratkog tipa ili srednjeg. Dužina im se kreće od 150-180 cm u zavisnosti od sistema izđubravanja. Jasle se prave potpuno isto kao kod vezanog sistema držanja. Krave ležište koriste za ishranu i ležanje. Prljanje ležišta je prisutno u vrijeme ishrane. Sl. 37 Presjek dijela staje za slobodni sistem držanja krava po sistemu ležišta do jasala i bez prostirke Mogućnost sprečavanja prljanja postoji korišćenjem pravilno odabrane krmne zabrane. Na ležištima se može koristiti prostirka ili mogu biti bez prostirke. Ležišta bez prostirke se pokrivaju termoizolacionim pokrivačem od debele profilisane gume ili nekog drugog sličnog materijala. Dužina takvih ležišta je oko 160 cm. Ležišta sa prostirkom su dužine oko 170 cm. Vrlo su slična ležištima kod vezanog sistema držanja. Prostirka se svakodnevno dodaje, a ležište održava u čistom stanju. Krmna zabrana na jaslama je najčešće sa sistemom samohvatača za povrijemeno zarobljavanje - vezivanje krava na ležištima. Sl. 38 Osnove staje za 40-60 krava sa pratećim kategorijama i izmuzištem 62 Staje za slobodni sistem držanja krava sa ležištima mogu biti izvedene u nekoliko varijanti i to kao zatvorene, sa spoljnim jaslama u slučaju kada se ležišta nalaze odvojena u zatvorenim uslovima, a jasle van objekta u spoljašnjim uslovima. Između ova dva dijela se obično nalazi zavjesa. Ovakav tip staje je pogodan za farme kapaciteta oko 80 do 100 krava, najčešće sa četiri reda ležišta. Odnos na jaslama je uvijek 1:1 tj. jedno mjesto za jednu kravu. Staje sa ispustom su za male kapacitete sa razdvojenim funkcionalnim površinama za kretanje i ishranu od prostora za ležanje - staje sa tri zatvorene stranice, dok je podužna okrenuta na jug potpuno otvorena. Na toj se strani nalaze hranidbeni hodnik i jasle, koje su obavezno natkrivene. Broj redova ležišta je 2-3, i to su uglavnom visoka ležišta. Ispusti jako odgovaraju kravama kao prirodna potreba (vazduh i sunce). Ispusti mogu biti razmatrani sa dva aspekta pri gradnji staja. Uklapaju se u kompletnu tehnologiju, i kao varijanta za poboljšanje stanja kod krava sa dnevnim izlaskom u ispuste u iznosu do 5% ukupnog dnevnog vremena. Krave rado izlaze u ispuste, ali vrlo rijetko preko 75% od ukupnog broja se istovrijemeno nađu u ispustu. I kada su napolju ne pokazuju neku posebnu aktivnost. Za redovno korišćenje ispusta treba imati u vidu neke bitne elemente kao što su: - vrijeme - nepovoljni vremenski uslovi loše utiču u poređenju na sunčano vrijeme - potrebna površina po grlu u ispustu je oko 5 m2, od čega bar polovina treba da bude nadkrivena - oblik ispusta treba da bude kvadratni, odnosno širina ne bi trebala da bude manja od 5 m - čišćenje ispusta treba da bude mehanizovano i redovno Izbor sistema držanja krava i izbor objekta zavisi od više faktora, koji se uglavnom zasnivaju na ocjenama produktivnosti, visini ukupnih ulaganja i rada i sredstava. U pogledu postizanja visine mliječnosti, praktično nema razlike između vezanog i slobodnog sistema držanja. Kada je utrošak rada u pitanju, tu je stvar jasna: u slobodnom sistemu je neuporedivo manji utrošak rada u odnosu na vezani sistem. Norme utroška rada se kod vezanog sistema kreću oko 90 časova po grlu godišnje, dok je kod slobodnog sistema tri puta manji. Kada se radi o visini ulaganja onda i tu postoje razlike. Kod vezanog sistema držanja se više ulaže u objekat, a kod slobodnog sistema u opremu, naravno za isti broj krava. Kada se postavi pitanje izbora za koju se staju odlučiti, onda treba istaći da staje sa vezanim načinom držanja su namijenjene za kapacitete do 40 krava, a staje sa slobodnim sistemom držanja sa ležištima su namijenjene za kapacitete od preko 40 krava. Staje sa dubokom prostirkom ili kosim podom se preporučuju samo za regione gdje se proizvode velike količine slame. Staje sa ležištima do jasala, znači za ležanje i ishranu, su samo neka vrsta prelaznog riješenja od vezanog ka slobodnom sistemu držanja. Kada se razmišlja o planiranju i podizanju novih objekata za muzne krave, tada svakako treba imati u vidu i prateće kategorije i njihovo vrijeme zadržavanja u okviru farme. 63 Muža krava Muža predstavlja višestruko složen rad, gdje istovremeno učestvuje čovjek, mašina i proizvodno grlo, pa ta cjelina mora da se uskladi. Mašinska muža ima zadatak: - da se muža obavi lako i brzo - da se muža svake krave obavi ujednačeno - da se održava konstantan podpritisak i pravilan odnos pulsacija - da se muža obavi sigurno i dobije higijenski ispravno mlijeko Kvalitet aparata za mužu se zasniva u prvom redu na ispunjavanju fizioloških zahtijeva u odnosu na vrlo složeni sastav vimena i proces odavanja mlijeka. Praktična saznanja i ispitivanja pokazala su da je najefikasniji princip rada aparata za mužu koji je sličan sisanju teleta. Za uvođenje i širenje mašinske muže u praksi potrebno je obezbijediti neke preduslove od kojih se ističu slijedeći: - pouzdan izvor električne energije - obezbeđenje kvalitetnog aparata za mužu, kao i dobre servisne službe - pravilno korišćenje aparata u toku postupka muže, kao i pogledu higijene Aparati za mužu uglavnom ispunjavaju sve zahtjeve koji se pred njih postavljaju. Međutim, među proizvođačima aparata za mužu postoji dosta jasna podjela na one koji proizvode aparate boljeg kvaliteta, kao i one koji su manje podobni za široku primjenu. Taj podatak je vrlo značajan naročito u momentu izbora aparata. Nerijetko, najjeftiniji aparati za mužu stvaraju u praksi poteškoće koje mogu da izazovu i značajne štete. Naime, jedna dobra krava je skuplja od najboljeg aparata za mužu, pa kod svake nabavke treba misliti na to da se prije svega sačuvaju krave. Aparatom za mašinsku mužu mlijeko se izvlači iz mliječnih kanala pomoću dvokomornih muznih čaša. Muzne čaše su tako konstruisane da omogućavaju promjenu stanja pritiska na sise unutar same muzne čaše. Takve promjene uslovljavaju pojavu taktova muže i masaže. Takt muže je trenutak kada je u komorama muznih čaša stanje podpritiska, pod čijim se uticajem mlijeko izvlači iz papila. Visina podpritiska se kreće u granicama od 40-50 kPa. U tom trenutku, gornji zadebljali dio sisne gume pritiska papilu-sisu u korijenu, te tako sprečava spuštanje mlijeka u kanal papile. Istovremeno se iz kanala izvlači prethodno spušteno mlijeko. Ovaj takt kod većine aparata traje vrlo kratko, oko 0,5 sec, da bi bio zamenjen taktom masaže. Takt masaže je trenutak kada u komorama muznih čaša dolazi do promjene stanja pritiska. U spoljašnjoj komori muzne čaše u tom trenutku vlada atmosferski pritisak, a u unutrašnjoj podpritisak. Pod uticajem podpritiska, gumeni dio muzne čaše stiska papilu na vrhu, a oslobađa u korenu. Na taj način se praktično oslobađa dotok mlijeka iz vimena u kanal papile, da bi u narednom taktu bilo izvučeno pomuženo. Takt masaže kao i takt muže traje vrlo kratko oko 0,5 sec. Oba takta se ostvaruju u toku jedne pulsacije. 64 Sl. 39 Taktovi muže i masaže sa prikazom promjene stanja u komorama muzne čaše Redosled smjena normalnog pritiska i podpritiska se ostvaruje naizmenično u po dvije muzne čaše. Time se cijela muzna jedinica održava na vimenu u toku celog postupka muže. Postupak muže se ostvaruje u više faza, koje imaju svoj redosled i tok. To svakako treba poštovati kako bi se svo mlijeko izmuzlo iz vimena, a ovo ostalo i održalo se u zdravom stanju. Promjena stanja pritiska u komorama muznih čaša se naziva pulsacijom. U toku jedne pulsacije se dogode dva takta (takt muže i masaže). Imajući u vidu tu dinamiku i njihov značaj, većina aparata za mužu radi sa 50-60 pulsacija u minutu. Takva dinamika podrazumeva normalnu mužu. Rad aparata sa 60-80 pulsacija u minutu podrazumijeva ubrzanu mužu, dok rad sa 120-180 pulsacija u minutu je brza muža. Broj pulsacija, kao ni njegova promjena, ne predstavlja najpogodniji način za skraćenje vremena muže. Ukupno vrijeme trajanja muže zavisi od dužine trajanja taktova muže i masaže. Odnosno, 80% vremenskog trajanja jedne pulsacije je u korist takta muže, a 20% u korist takta masaže. Pri tome je broj pulsacija ostao isti. Muža se mora obavljati uvijek na isti način, redovno i na vrijeme. Aparat za mužu Aparati za mužu su složeni uređaji čiji se djelovi mogu svrstati u dvije grupe i to pogonske i radne. Pogonski dio aparata za mužu sačinjavaju pogonski motor, pumpa podpritiska (vakum pumpa), cilindar podpritiska, ventil podpritiska, merni instrument za očitavanje visine podpritiska. Radni dio aparata za mužu sačinjavaju pulsator, kolektor, muzne čaše, sprovodnici mlijeka i podpritiska i u nekim slučajevima kanta za mlijeko. Potrebna snaga pogonskog elektro motora zavisi isključivo od kapaciteta pumpe podpritiska. Prema rezultatima istraživanja, za pogon pumpe podpritiska koja opslužuje jednu muznu jedinicu, snaga motora se kreće u granicama od 0,25-0,35 kW. Na osnovu tih rezultata utvrđeno je da se mjesečno utroši oko 3 kWh električne energije po kravi samo za proces muže. 65 Pumpa podpritiska ima zadatak da obezbijedi dovoljnu visinu podpritiska u instalaciji aparata, neophodnu za proces muže. Pumpa mora imati dovoljan kapacitet za stvaranje podpritiska koji u toku celog procesa muže, treba da bude ujednačen. Pumpa stvara stanje podpritiska u instalaciji ispumpavajući vazduh iz iste, što se kontroliše manometrom i ventilom podpritiska. Ukupni kapacitet pumpe podpritiska, sastoji se od osnovnog i radnog kapaciteta. Osnovnim kapacitetom pumpe podpritiska, smatra se potreban kapacitet za rad aparata bez opterećenja muznih jedinica, odnosno kapacitet koji obezbedjuje podpritisak u instalaciji za mužu. Taj kapacitet iznosi oko 50 l/min kod aparata za mužu sa kantom i oko 150 l/min, kod aparata za mužu u cijev mlijekovoda. Ovakav kapacitet je obično dovoljan za rad bez dodatnih uređaja (kontrola protoka mlijeka, skidanje muznih jedinica i sl.). Radni kapacitet pumpe je onaj koji u stvari treba da obavi mužu. Ovaj kapacitet je kod svih aparata dosta ustaljen po visini i iznosi oko 60 l/min po jednoj muznoj jedinici. Prema tome kapacitet pumpe podpritiska koja opslužuje jednu muznu jedinicu pri muži u kantu iznosio bi 110 l/min (50 l/min + 60 l/min), odnosno, za mužu u cijev mlijekovoda sa četiri muzne jedinice bio bi 390 l/min (150 l/min + 240 l/min). Visina podpritiska u toku muže treba da bude stalna i u granicama oko 50 kPa (uglavnom ispod). Po svojim posledicama po krave najznačajnije je svakako visina i kontinuitet podpritiska na vrhu papile. Naime, ponekad se pojave znatne razlike u visini podpritiska onog zadatog i stvarnog - radnog. Obično je radni podpritisak niži od podešenog zbog gubitaka - slabljenja, najčešće zbog neispravnosti vodova ili transporta mlijeka ka sabirniku ili dalje kroz instalaciju za mlijeko. Sa protokom mlijeka od 4 l/min, opadanje intenziteta podpritiska ne ugrožava normalan režim rada aparata, a muzne čaše se bez problema zadržavaju na papilama. U suprotnom, ako je protok veći, uz pojavu gubitaka - slabljenja (naprsla crijeva - ulazi vazduh spolja), otpora (visoko postavljen mlijekovod), onda postoji realna opasnost spadanja muznih čaša sa vimena zbog potpunog gubitka intenziteta podpritiska. Pulsator ima osnovnu ulogu da u određenim vrijemenskim intervalima prekine djelovanje podpritiska na papile, tako da ostvari promjenu takta muže sa taktom masaže. Poželjan je stalan broj pulsacija (45-60 pulsacionih ciklusa u minuti) u ujednačenim fazama muže (50-70%). Kolektor - sabirnik je u sastavu muzne jedinice, sa zadatkom da razvodi podpritisak i sakuplja mlijeko. Za razvođenje podpritiska koristi se gornji dio kolektora, a za sakupljanje mlijeka, donji dio. Kolektor je svojim gornjim dijelom povezan sa spoljašnjim komorama muznih čaša (jedan kolektor četiri muzne čaše) i pulsatorom, a donjim dijelom sa unutrašnjim komorama muznih čaša i kantom za mlijeko ili mlijekovodom. Kolektor mora da omogući nesmetano proticanje mlijeka, ali i isto tako da spriječi povratni tok mlijeka. U toku muže, kolektor propušta određenu količinu vazduha u iznosu od 6-10 l/min, sa ciljem bržeg transporta mlijeka, odnosno sprečavanja povratnog kretanja mlijeka ka papilama. Muzna čaša se sastoji iz dva dijela: spoljnjeg u obliku cilindra (hrom-nikl čelik) i unutrašnjeg gumenog dijela. Gumeni dio se uvlači u metalni, a zbog razlike u prečnicima formiraju prostor u obliku prstena cilindra. Taj prostor se naziva spoljašnja komora muzne čaše. Unutrašnjost gumenog cijevastog dijela sačinjava unutrašnju komoru muzne čaše. Taj gumeni dio mora da bude izrađen od vrlo kvalitetne elastične gume, koja mora biti otporna na prskanje kao i uticaje raznih kiselina (iz mlijeka, deterdženata i sredstava za dezinfekciju). 66 Sl. 41 Sastavni djelovi muzne čaše, sa osnovnim dimenzijama sisne gume Sisne gume treba da se što bolje prilagođavaju raznim oblicima i veličini papila. Gornji dio sisnih guma je zadebljala kapa. Može biti različite izvedbe, sa osnovnom namjenom da dobro zatvori - stisne sisu u toku muže, te na taj način spriječi ulazak atmosferskog vazduha u instalaciju za mužu. To se najbolje postiže visokim kapama koje zahvataju i dio vimena. Tok mašinske muže Muža se sastoji od nekoliko faza. Te faze započinju pripremom vimena i aparata, a završavaju se mašinskim domuzavanjem uz istovremenu masažu vimena. Priprema vimena za mužu je vrlo značajna faza, ne samo sa stanovišta higijene vimena, već i radi izmuzavanja prvih mlazeva mlijeka. Izmuzavanje prvih mlazeva je mjera zaštite kojom se iz kanala papile odstranjuje veliki broj klica dospjelih u kanale između dvije muže. Masaža vimena u toku pripreme pozitivno stimuliše kravu na davanje mlijeka. Priprema vimena u stvari počine njegovim pranjem toplom vodom (40-50 ºC). Pranje se izvodi po mogućnosti mlazom ili ručno, ali uvijek sa čistom vodom. Uz pranje se neposredno vrši masaža vimena, ručno pojedinačnim masiranjem četvrti vimena. Nakon pranja, vime se suši suvom čistom krpom. Čisto suvo vime je spremno za mužu, jer je tokom ostvarivanja te dvije radnje krava stimulisana na davanje mlijeka. Prije nego što se stave muzne čaše na vime, prvi mlazevi se izmazaju ručno. Posle pranja i masaže značajno je da se muzne čaše što prije stave na papile. Naime, ukoliko je priprema bila i krava pravilno stimulisana, odmah će početi sa odavanjem mlijeka, a taj momenat treba koristiti bez prekidanja ili zakašnjenja. Priprema aparata za obavljanje procesa muže započinje sa startovanjem motora, koji će preko pumpe podpritiska uspostaviti radni režim u instalaciji. Potom se vimenu prinose muzne čaše. Muzne čaše treba da vise slobodno otvorom na dolje, crijeva na njima ne smiju biti uvrnuta niti savijena. Takođe treba obratiti pažnju da ne dolaze u kontakt sa tijelom krava. U toku postavljanja muznih čaša na papile – sise, treba paziti da se papile ne uvrću, kao i da svaka sisa uđe u cjelosti u unutrašnjost muzne čaše. Duboko (visoko) postavljene muzne čaše izazivaju zahvatanje i dijela vimena. Tada nastaju poteškoće oko odavanja mlijeka i samog toka muže, uz istovremenu pojavu bola kod krava. Plitko postavljene muzne čaše izazivaju istezanje sisa uz istovremeni slab protok mlijeka. Redosled postavljanja muznih čaša je važan jer može izazvati nepravilnosti u toku rada i sam prekid rada. Muzne čaše se uvijek prvo postavljaju na sise na suprotnoj strani od one na kojoj se nalazi muzač i to uvijek u pravcu kazaljke na satu. Muzač kravi treba uvijek da prilazi sa njene desne strane. Pri postavljanu muzne čaše treba držati donjim dijelom šake, a kažiprstom i palcem ih navoditi na sisu. 67 Glavna muža počinje praktično odmah poslije uključivanja aparata. Prva je početna faza – protok mlijeka 0,2 kg/min sa nižim pritiskom 0,33 Ba i 10-15 pulsacija u minuti, takt muže 1:2. Vrlo brzo nakon toga, protok mlijeka dostiže maksimalne vrijednosti od 3-4 l/min kada počinje druga faza glavna muža traje 3-6 minuta, sa 50-60 pulsacija u minuti, pritisak 0,4-0,5 Ba, takt muže 1:1. Količina mlijeka u ovoj fazi je najveća koju krava može da odaje, a da li će ona zaista da se pomuze u velikoj mjeri zavisi od aparata za mužu i od načina njegovog korišćenja. Jer, pored želje da se mlijeko što prije pomuze ne treba zaboraviti ni potrebu da se vime krave očuva. Puni tok mlijeka ne traje dugo. Ukupno trajanje uglavnom zavisi od osobina krave i količine mlijeka koju daje. "Slijepa muža" znači, u stvari rad aparata za mužu i u vrijeme kada je protok mlijeka mali, odnosno i kada potpuno prestane. Faza "slijepe" muže počinje već onda, kada tok mlijeka pada na manje od 200 g/min i pritisak 0,33 Ba sa 10-15 pulsacija. "Slijepa" muža je u svakom slučaju negativna, pošto u velikoj mjeri opterećuje papile, tako što ih muzne čaše pritiskaju, pa nastaje povećano trenje i sabijanje glavnog kanala za mlijeko. U isto vrijeme se pod uticajem podpritiska, koji i dalje dijeluje, opterećuju ćelije alveola vimena sa lošim posledicama. Sprečavanje "slijepe" muže se ostvaruje blagovremenim prekidanjem toka muže i skidanjem aparata sa vimena. U poslednje vrijeme se za ovu operaciju na aparate za mužu ugrađuju posebni uređaji, koji eliminišu njegativni uticaj "slijepe" muže smanjenjem broja pulsacija, smanjenjem podpritiska ili potpunim isključenjem aparata sa ili bez skidanja muznih jedinica sa vimena. Naknadna muža je u stvari izmuzavanje poslednjih količina mlijeka iz vimena uz posebne stimulanse životinje na odavanje te količine mlijeka. Izvodi se pomoću aparata tako što se vime naknadno masira, a cijela muzna jedinica ručno povlači naniže. Masažom se krava ponovo stimuliše na odavanje mlijeka uz otvaranje papila. Ovom mužom se dobija mala količina mlijeka, najčešće oko 0,3 l po jednoj muži, ređe oko 0,5 l. Međutim, ovom mužom se vime potpuno oslobađa sadržaja, a krava brže podstiče na stvaranje novih količina mlijeka. Naknadna muža svakako dopunski angažuje radnika muzača pored njegovih ostalih obaveza u toku muže. Naknadna muža traje oko 1-1,5 min po kravi. Sl. 42 Prikaz muže, kada se obavlja mašinskim putem: glavna muža sa oko 4 l/min traje najčešće 2-3 minuta, "slepu" mužu treba izbegavati, dok se naknadnom mužom dobija najkvalitetnije mlijeko Tipovi aparata za mašinsku mužu Prema načinu korišćenja aparati za mužu se mogu podeliti na: pokretne, polupokretne i nepokretne. Pokretni aparati za mužu su u stvari sklop svih djelova aparata smješten na pokretnu platformu. Najveći broj aparata iz ove grupe ima samo po jednu muznu jedinicu, ređe po dvije. U oba slučaja, koristi se jedan pogonski dio. Ovaj tip aparata ima određene prednosti kao što su niska nabavna cijena, jednostavna primjena u različitim uslovima, jednostavno održavanje i mogućnost korišćenja za mužu do 10 krava. 68 Napajanje goveda Značaj vode u savremenoj stočarskoj proizvodnji posebno je izražen. Pored hrane, voda predstavlja drugi neophodan činilac opstanka. Količina vode koju je potrebno obezbijediti za napajanje goveda uslovljena je sa mnogo različitih faktora. Pored klimatskih uslova, količina konzumirane vode za napajanje značajno zavisi i od drugih faktora, kao što su: sadržaj suve materije u hrani, vrsta hraniva (sadržaj proteina, soli, mineralnih materija), fiziološko stanje životinje (starost, steonost, zasušenje, period laktacije, suprasnost, zdravstveno stanje), produkcija mlijeka kod krava u laktaciji, temperatura vode za napajanje i dr. Osnovno što se mora obezbijediti, je kontinuirano snabdijevanje farme dovoljnom količinom svježe vode odgovarajućih fizičko-hemijskih i bioloških osobina. Kvalitet vode za napajanje domaćih životinja ne smije se ni po čemu razlikovati od kvaliteta vode za ljudsku upotrebu. Voda za napajanje mora biti životinjama dostupna tokom cijelog dana, čime im se omogućuje konzumiranje po volji, prema trenutnim potrebama organizma. Za napajanje goveda mogu da se koriste pojedinačne i grupne pojilice. Tab. 7 Norme dnevne potrošnje vode za napajanje, po grlu Potrošnja vode (l/grlo/dan) Krave u laktaciji (samo napajanje) 70 - 100 Krave u laktaciji (uključujući pranje do 140 sistema za mužu i postupak hlađenja mlijeka) Junad i goveda u tovu 50 - 75 Tijelad 20 - 35 Prasad (5-20 kg) 1-3 Svinje u tovu (20-110 kg) 3 - 10 Krmača ili suprasna krmača (početna 8 - 12 faza) Suprasna krmača (pred prašenje) 10 - 15 Krmača sa prasadima do 50 Ovce 7-8 Jagnjad oko 3 Koke nosilje i brojleri oko 0,6 Guske i patke 1,25 Ćurke 1 Konji 25 - 35 Vrsta i kategorija životinja Primjenom pojedinačnih automatskih pojilica obezbijedjuje se kontinuirano snabdijevanje i napajanje životinja po volji, pri čemu voda u momentu napajanja zadržava zahtijevani kvalitet. Pojilice za pojedinačno napajanje goveda izrađuju se u obliku šolja, koje su izrađene od legura aluminijuma ili livenog gvožđa (emajlirana površina). Postavljaju se na vertikalni stub ležišta, okrenute šoljom nad jasle, na visinu 50-60 cm. Primjenjene su obično u objektima za vezano držanje krava i postavlja se po jedna pojilica na svako drugo ležište. Zapremina šolje treba da iznosi 1-1,5 l, jer kod većih zapremina (2-2,5 l), voda koja zaostaje u šolji postaje podložna zagađenju. Ove pojilice moraju da zadovolje uslov da dotok vode iz ventila u šolju bude identičan brzini kojom goveda konzumiraju vodu (8-12 l/min). Tako se omogućuje nesmetano napajanje. Pritisak vode u mreži treba da iznosi do 3-6 bara. Prema konstrukciji ventila koji se ugrađuje u šolje, postoje pojilice tipa šolje sa tegom i pojilice tipa šolje sa oprugom. 69 Sl. 43 Presjek pojilice tipa šolje sa tegom (lijevo) i oprugom (desno) Pojilice tipa šolje sa tegom eksploataciono su vrlo pouzdane i lake za održavanje. Ponekad, usled neadekvatnog održavanja ili lošeg kvaliteta materijala, dolazi do otežanog kretanja ili zaglavljivanja tega pri vertikalnom kretanju, što dovodi do stalnog isticanja vode. Osim toga, nečistoća (ostaci hrane, prostirke i dr) ispod jezička može dovesti do njegovog blokiranja, pa se time onemogućuje kretanje i grlu se uskraćuje mogućnost slobodnog napajanja. Kod tipa pojilice sa oprugom, prilikom uzimanja vode u toku dana, opruga je jako opterećena čestim sabijanjima. Pored ovoga, ventil je složenije građe nego u prethodnom slučaju. Otud je ova pojilica osetljivija na prisustvo nečistoće u prostoru ispod jezička, što rezultuje nekontrolisanim prskanjem vode iz ventila tokom upotrebe ili naprotiv, začepljenjem. Zato treba posebnu pažnju obratiti na redovno održavanje pojilice. Pri izboru ovakvih pojilica, treba se odlučiti samo za pouzdane proizvođače, kod kojih su opruga i ventil izrađeni od kvalitetnih materijala. U protivnom, opruga brzo propada i javlja se curenje pojilice i u vrijeme mirovanja. Kod pojilica u sistemu spojenih sudova, sudovi su betonski, cilindričnog su oblika, prečnika i visine oko 20 cm. Preko cijevi koja prolazi 2-3 cm ispod kote ležišta vezani su sa rezervoarom na početku staje. Zahvaljujući djelovanju ovako formiranog sistema spojenih sudova, nivo vode u sudovima uvijek je jednak nivou vode u rezervoaru, u kome se pak ovaj nivo konstantno održava preko plovka i automatskog ventila (slično kao kod grupnih pojilica). Sl. 44 Pojilice u sistemu spojenih sudova Primjena ovih pojilica često nije za preporuku, jer se kod njih u sudovima stalno nalazi veća količina (4,5-5 l) vode, koja je otvorena i podložna različitim vrstama zagađenja. Sudovi su obično mjesta gdje se skuplja velika količina nečistoće (pogotovu ostaci hrane posle prolaska distriburter prikolice). Preporučuje se da se temeljno i često vrši čišćenje unutrašnjosti sudova, kako bi se bar sa te strane umanjilo narušavanje kvaliteta vode. Temperatura vode za napajanje jedna je od njenih važnih fizičkih osobina. Generalno, može se zaključiti da životinje nerado konzumiraju jako hladnu vodu. Ovakva voda nepovoljno se odražava na proizvodne rezultate (produkcija mlijeka, prirast i dr.) kao i na zdravstveno stanje životinja (posebno kod mlađih i osetljivijih kategorija). Drugi razlog zbog koga se javlja potreba za zagrevanjem vode je mogućnost smrzavanja vode u dovodnim cijevima i pojilicama tokom zime, što potpuno onemogućuje slobodno napajanje životinja. Zato se obavezno vrši termoizolacija dovodnih cijevi, ukoliko one nisu dovoljno ukopane. Za izolaciju može poslužiti neki od sintetičkih termoizolacionih materijala (staklena 70 vuna, mineralna vuna), piljevina i dr. Na taj način temperatura vode se održava ujednačenijom odnosno, ne dozvoljavaju se velika temperaturska kolebanja kod vode za napajanje. Smrzavanje vode može se spriječiti upotrebom pojilica sa stalnim strujanjem i zagrevanjem vode u dovodnim cijevima ili u samim pojilicama. Ukoliko se voda zagreva u dovodnim cijevima, onda se to postiže ugradnjom električnih grejača u dovodne cijevi i ako se grejanje vode vrši u samim pojilicama, onda se radi o tzv. termopojilicama. Pojilice za grupno napajanje goveda koriste se za više životinja (npr. 25-30 krava) uglavnom kod objekta za slobodno držanje krava i ispustima. Korito može biti polukružnog ili kvadarnog oblika, a izrađuje se od čeličnog lima ili betona. Nivo vode u koritu održava se u određenom intervalu, pomoću plovka koji je vezan sa ventilom. Sl. 45 Grupna pojilica za napajanje goveda (sa grejačem) 1. dotok vode, 2. ventil, 3. plovak, 4. korito, 5. Grejač Mikroklima i ventilacija u objektima Svi uslovi koje treba pružiti životinjama tokom uzgoja od načina držanja, ishrane, napajanja, izđubravanja, zdravstvena zaštita i druge zootehničke mjere čine funkcionalno povezan kompleks faktora, među kojima posebno mjesto zauzima mikroklima u objektima za uzgoj domaćih životinja. Optimalni ambijentalni uslovi u objektima, blagotvorno djeluju na zdravstveno stanje životinja, metabolizam i konverziju hrane, omogućujući maksimalni efekat ostalih faktora u cilju dobijanja najveće dobiti u proizvodnji proizvoda od domaćih životinja. U praksi se, obično, obezbeđenju povoljnih mikroklimatskih uslova ne pridaje dovoljno pažnje. Oni su shvaćeni vrlo proizvoljno i tolerišu se velika odstupanja od vrednosti koje standardi propisuju, shodno zahtjevima pojedinih vrsta i kategorija životinja. Postizanje i održavanje optimalnih mikroklimatskih uslova vrši se ventilacijom objekata. Osnovni zadatak ventilacije je kontinuirana izmjena zagađenog stajskog vazduha, svežim, spoljnim vazduhom. Ovim se, sa jedne strane, u objekat dovodi dovoljna količina svježeg vazduha, tj. kiseonika, koji je potreban životinjama. Sa druge strane, ventilacijom se iz objekta izbacuje stajski vazduh, opterećen sa više različitih zagađivača. Tu se prije svega misli na smanjivanje koncentracije vodene pare, amonijaka, ugljen-dioksida, prašine i patogenih mikroorganizama, dispergovanih u vazduhu. Temperatura vazduha je najznačajniji činilac mikroklime. Optimalna temperatura vazduha u objektima za goveda treba da bude od 8-20 ºC, što omogućuje lako održavanje tjelesne temperature životinja. U slučaju povišene temperature, smanjuje se uzimanje hrane, usporava se metabolizam i smanjuje se konverzija hrane, jer je organizam primoran da se oslobađa suvišne toplote kako bi održao tjelesnu temperaturu. Strujanje vazduha u objektima je neophodno da bi se uopšte vršila izmjena zagađenog, unutrašnjeg, svježim spoljašnjim vazduhom i obezbijedio optimalni kvalitet stajskog vazduha. Ono može da izazove i negativne posledice po zdravlje grla, ako se ispoljava kao usmjereno strujanje kome su grla direktno izložena (promaja), a posebno ako je ulazni vazduh mnogo niže temperature od temperature stajskog vazduha i tijela životinja. Zavisno od vrste i kategorije grla, brzina strujanja se najčešće ograničava na 0,2 71 m/s, a samo tokom leta, kod pojedinih kategorija može iznositi najviše 0,5 m/s. Za jedno uslovno grlo prosječno treba 50 m3/h čistog, svježeg vazduha zimi i 5 puta više ljeti. Intenzitet ventilacije može se izraziti kroz časovni broj izmjena unutrašnje zapremine vazduha u objektu (K): K L V gdje je: K - broj izmjena ukupne zapremine stajskog vazduha na čas, L - intenzitet ventilacije (m3/h), V - zapremina objekta (m3). Pored ovako utvrđenog intenziteta ventilacije, to jest broja izmjena vazduha, neophodno je istovremeno zadovoljiti i potrebu održavanja optimalne temperature stajskog vazduha tokom cijele godine. Ventilacija zatvorenih objekata može se izvoditi prirodnim putem, kada strujanje vazduha izaziva težnja da se izjednače razlike u zapreminskim masama različitih slojeva vazduha, na različitim visinama i pri različitim temperaturama. U osnovi, prirodna ventilacija može se podeliti na: horizontalnu i vertikalnu. . Tab.8 Zapreminski protok vazduha (m3/h) kroz vertikalni kanal, zavisno od njegove visine i prečnika (podaci važe za t = 10C i relativnu vlažnost vazduha od 70%) Prečnik kanala (m) Visina kanala (m) 5 6 360 390 560 610 800 880 0,4 0,5 0,6 3 280 430 620 4 320 500 720 8 450 700 1010 10 500 790 1130 0,7 840 970 1090 1190 1380 1540 0,8 1100 1270 1420 1560 1800 2010 0,9 1390 1610 1800 1970 2280 2550 1,0 1720 1990 2220 2440 2810 3140 Horizontalna prirodna ventilacija ostvaruje se kroz fasadne otvore na objektu (vrata, prozori, ventilacioni otvori) i zavisi isključivo od strujanja spoljnog vazduha, jer se strujanje unutar objekta ostvaruje izjednačavanjem razlike u pritiscima spoljnog vazduha na suprotnim stranama objekta. Vertikalna prirodna ventilacija odvija se zahvaljujući razlici u temeperaturi i pritiscima vazduha na različitim visinama, usled čega dolazi do stalnog kretanja toplijeg, ređeg, lakšeg, stajskog vazduha prema krovu ili tavanici, gdje kroz izlazne ventilacione otvore napušta objekat. Za to vrijeme, kroz ulazne otvore (vrata i prozore) u objekat ulazi hladniji, gušći, teži, svež, spoljni vazduh, pa se na taj način održava kontinuitet cirkulacije vazduha kroz staju. Dakle, za funkcionisanje ovog sistema neophodna je što veća visinska razlika ulaznih i izlaznih otvora i što veća razlika gustina stajskog i spoljnog vazduha. Jasno je da će ova ventilacija biti mnogo intenzivnija tokom zime, zbog veće razlike unutrašnjih i spoljnih temperatura, pa samim tim i veće razlike u gustinama unutrašnjeg i spoljnog vazduha. Tokom ljeta se ova razlika smanjuje, pa jenjava i intenzitet toplotnog 72 uzgona. Vertikalno rastojanje ulaznih i izlaznih otvora za odvod stajskog vazduha mora biti bar dva puta veća od visine otvora za ulaz vazduha Kanali mogu biti kružnog ili kvadratnog oblika, njihov vrh mora se nalaziti najmanje 0,50 m iznad vrha krova, a prečnik ne bi trebalo da izlazi iz intervala 50-100 cm. Broj i površina poprečnog presjeka vertikalnih ventilacionih kanala određuju se prema potrebnom intenzitetu ventilacije, tako da se kroz objekat ostvari ravnomjerno strujanje vazduha, čija brzina ne prelazi dozvoljenu vrijednost. Sa gornje strane, kanali su pokriveni tj. zaštićeni od atmosferskih padavina. Svaki kanal ima pregradu (zasun-leptir) čijim se položajem određuje otvoreni presjek kanala, tj. reguliše brzina protoka vazduha kroz kanal, ili se, po potrebi, kanal potpuno zatvara. Generalna je preporuka da ukupna površina ulaznih otvora mora biti bar dva puta veća od ukupne površine poprečnih presjeka izlaznih kanala. Ukoliko vazduh ulazi kroz prozorske otvore, treba obratiti pažnju na izvođenje samih prozora. Oni se moraju otvarati zakretanjem oko donje horizontalne ose, prema unutrašnjosti objekta. Tako se hladni ulazni vazduh usmjerava i spušta prema podu i delimično grije prije dodira sa životinjama. Između vertikalnog (zatvorenog) i horizontalnog (potpuno otvorenog) položaja prozorskog krila treba da postoji nekoliko položaja u kojima se krilo može fiksirati. Time se pruža mogućnost podešavanja otvorenog presjeka prozorskog okna, tj.regulacija intenziteta ventilacije i brzine strujanja ulaznog vazduha. U objektima bez tavanice može se pojaviti tzv. krovna ventilacija, koja se u principu može svrstati u vertikalnu prirodnu ventilaciju. Ovdje se kao specifičnost javlja to što se, usled nepostojanja tavanice, gornji ventilacioni otvor ostavlja cijelom dužinom vrha krova (lanterne), umjesto pojedinačnih ventilacionih kanala, te on služi za odvod stajskog vazduha. U ovom slučaju se postavljaju strogi zahtjevi u pogledu termoizolacije krovne površine, koja mora biti identična termoizolaciji zidova. . Sl. 46 Krovna ventilacija na objektima Ulazni otvori se obično ostavljaju pri vrhu zida, na spoju sa krovom. U tom slučaju, ulazni vazduh se, kao hladniji i teži, jednim dijelom kreće prema podu, a odmah po zagrevanju se najkraćim putem usmjerava prema izlaznim otvorima u lanterni-šljemenu. Tako se postiže dobro provetravanje prostora u gornjem, ali je slab efekat provetravanja u donjem dijelu objekta, u zoni disanja životinja, gdje se talože teški štetni gasovi, što je veliki nedostatak. Za razliku od prirodnog provjetravanja, postoji i ventilacija koja se ne oslanja na prirodne uslove, već se vazduh ventilatorima prisiljava na strujanje, pa se zato i naziva prinudna (prisilna, vještačka, mehanička) ventilacija. Osvjetljenost objekata je značajna, prije svega, radi obezbeđenja uslova za nesmetano odvijanje aktivnosti zaposlenih. Kod živinarskih objekata postoje posebni režimi u smislu određenog intenziteta osvjetljenja i trajanja svijetlih i tamnih perioda tokom 24 sata. Vrijednosti intenziteta osvjetljenja u pojedinim vrstama objekata i način na koji se postižu takođe su standardizovane. Pored ovog vještačkog osvjetljenja, koje je kod nekih živinarskih objekata isključivo u primjeni, tokom dana se osvjetljenost najvećeg broja stočarskih objekata postiže prirodnim - dnevnim svjetlom. Može se generalno reći da odnos ukupne površine prozora i površine poda treba da iznosi 1 : 15 do 1 : 20, kako bi se u objektu dobilo dovoljno dnevnog svjetla. Vještačka svjetlost može da se obezbijedi vještačko-fluorocentim sijalicama 70-120 Lux ( 5-7 W/m2 površine poda staje). 73 Sistemi izđubravanja tečnog stajnjaka Sistemi izđubravanja tečnog stajnjaka se zasnivaju na korišćenju sklonosti tečnog stajnjaka ka oticanju. Brzina oticanja - kretanja je direktno zavisna od konzistencije tečnog stajnjaka. Povećanjem konzistencije do izvesne granice raste sposobnost oticanja tečnog stajnjaka, zahvaljujući raznolikosti čestica u njemu prema njihovoj veličini i obliku. Brzina oticanja tečnog stajnjaka utiče na viskozitet mase. Smanjenjem brzine oticanja opada viskozitet, nezavisno od odnosa slobodne i vezane vode. Ove osobine tečnog stajnjaka su značajne kod projektovanja sistema izđubravanja i izbora odgovarajuće opreme za manipulaciju sa tečnim stajnjakom. - Sistemi izđubravanja tečnog stajnjaka se svrstavaju u nekoliko tipova kao što su: sistem sa bazenima u objektu sistem samooticanja kanali sa ustavama cirkulacioni kanali recirkulaciono ispiranje kanali sa cijevima Najvažniji uslov za primjenu bilo kog od navedenih sistema jeste postojanje rešetkastih podova u stajama. Pri tome podovi mogu biti polu ili potpuno rešetkasti. Za sve navedene sisteme, pored rešetkastih podova, veoma je važno da se u objektima na zadovoljavajući način riješi ventilacija. Rešetkasti podovi u stajama podrazumijevaju izgradnju odgovarajućih kanala za prihvatanje stajnjaka pokrivenih gredicama. Gredice nad kanalom formiraju rešetkasti dio poda (u njegovom dijelu ili u cjelini). Rešetkasti podovi Rešetkasti podovi su izloženi silama pritiska i drugim vrstama naprezanja. Površine betonskih gredica koje čine rešetku trpe standardna opterećenja zbog prisustva domaćih životinja, postavljene opreme, a povremeno i ljudi koji se preko njih kreću. Gredice rešetkastog poda moraju da zadovolje pored navedenih i još neke uslove, kao što su: - obezbeđenje pogodne širine gazišta (nagazne površine) koja sprečava zamaranje životinja - obezbeđenje sigurnog kretanja životinja preko gredica bez klizanja - gazišta treba da budu uvijek suva i čista. Gredice se izrađuju od armiranih prefabrikovanih betonski elemenata. Armatura (jačina, tip) zavisi od dužine i opterećenja gredica. Gredice su trapeznog poprečnog presjeka. Sl. 47 Poprečni presjek i izgled betonskih gredica Širina nagaznog dijela gredica zavisi od vrste i kategorije domaćih životinja. Takođe i širina šliceva (prostora između dvije susjedne gredice). 74 U govedarstvu širina nagazne površine gredica se kreće od 80-120 mm, rijetko kad do 150 mm, a širina šliceva od 20-35 mm. Za veće kategorije su veće dimenzije. Gredice se mogu izrađivati u vidu pojedinačnih elemenata ili u blokovima od 3-4 elementa u cjelini, ponekada i više. ivice gredica ne smeju biti oštre, jer se u protivnom može dogoditi povreda nogu životinja (papci). Posle montaže gredice nad otvore kanala neophodno je ispoštovati zahtjev da pod bude potpuno ravan. Ukupni udio šliceva (njegova površina) se kreće od 15-20% u odnosu na ukupnu površinu poda boksa. Gredice se postavljaju upravno na jasle zbog ravnomjernijeg rasporeda opterećenja koje stvaraju životinje. Tehnika izđubravanja čvrstog stajnjaka Čvrsti stajnjak predstavlja miješavinu balege i osoke sa prostirkom. Formira se u objektima sa vezanim i slobodnim sistemom držanja domaćih životinja sa punim podom uz manje ili veće učešće prostirke. Čvrsti stajnjak se iz staja čisti svakodnevno ili periodično, zavisno od načina držanja. Za čišćenje objekata koriste se različita univerzalna i specijalna sredstva. Ta sredstva se mogu podijeliti na mobilna i stacionarana. Mobilna sredstva za čišćenje stočarskih objekata su u izvesnoj prednosti u odnosu na stacionirana, jer se jednim uređajem može opsluživati veći broj objekata. Takođe je značajno da raspored prostora i površina koje treba očistiti ne mora biti strogo definisan. Time se dobija mogućnost da jedno sredstvo može čistiti objekte različitog tipa. Međutim, ipak postoje neki zahtjevi za korišćenje ovih sredstava koji se moraju zadovoljiti. To su prije svega ulazno - izlazni otvori. Danas se u proizvodnoj praksi vrlo široko koriste traktori sa prednjim utovarivačem u obliku kašike. Traktor ulazi u objekat (u dio prostora koji treba očistiti) i iznosi stajnjak sukcesivno, zahvatajući izvesnu količinu stajnjaka (i do 150 kg). Ili se u slučajevima korišćenja dasaka koje traktor gura, načini prohod kroz cio objekat, a sav sadržaj stajnjaka izgura van objekta. Stacionirana tehnička sredstva za čišćenje stočarskih objekata imaju dugu razvojnu genezu. Osnovna karakteristika svih rješenja je usko definisan radni prostor. Konstrukciono mogu biti izvedena u nekoliko varijanti kao što su: lopate sa ručnim ili mehaničkim pogonom, potisna greda sa poprečnim daskama, delta skrejper. Kod vezanog načina držanja krava najzastupljeniji način čišćenja zasnovan je na primjeni potisne grede sa poprečnim daskama. Ovo rješenje je prilagođeno za rad u kanalima čija je širina oko 50 cm, a dubina oko 20 cm. Osnovu ovog sistema čini jedna metalna greda kvadratnog ili pravougaonog poprečnog presjeka. Greda se postavlja u kanal do vertikalnog zida. Greda na sebi ima navarene osovinice na koje se postavljaju u labavoj vezi poprečne daske lopatice. Lopatice su izrađene od livenog gvožđa. Na sebi nose klizna ležišta preko kojih se zglobno vezuju sa osovinicama potisne grede. Osovinice na potisnoj gredi su na rastojanju od 1-2 m jedna od druge. Greda u toku rada ima povratno pravolinijsko kretanje. Dužina puta u jednom smjeru je identična rastojanju između lopatica. Pri kretanju u jednom - radnom smjeru, lopatice se zahvaljujući zglobnoj vezi i sili inercije, potpuno otvaraju do normalnog položaja u odnosu na pravac kretanja (90º). Na taj način zahvataju cijelu širinu kanala. U radnom pravcu kretanja lopatice sukcesivno pomjeraju stajnjak naprijed od lopatice do lopatice. Brzina kretanja lopatica je vrlo mala i iznosi oko 10 m/min. Promjenom smjera kretanja potisne grede, lopatice usled trenja o dno kanala zaostaju u odnosu na gredu i zahvaljujući labavoj vezi sa gredom, približavaju joj se. Dužina puta unazad je identična putu pri kretanju unaprijed. Na taj način je obezbeđeno sukcesivno pomjeranje stajnjaka ka izlazu iz staje. 75 Sl. 48 Potisna greda u radnom i povratnom položaju (hodu) Pogon grede se ostvaruje pomoću elektromotora sa reduktorom. Veza pogonskog motora sa gredom može biti pomoću nekog od prenosnika kao što su lanci ili zupčasta letva sa zupčanicima. Snaga motora za pogon grede je zavisna od njene dužine i kreće se od 0,4-0,8 kW/10 m dužine grede. Maksimalna dužina jedne grede ne prelazi 60 m. U slučaju potrebe problem se rešava poprečnim sabirnim kanalom. Zbog visoke nabavne cijene ovog uređaja, opravdanost korišćenja se nalazi kod staja sa 20 i više krava. Potisna greda u nekim varijantama može nositi dvostrane lopatice. U tim slučajevima postiže se bolji efekat čišćenja kanala koji tada mogu imati širinu i do 120 cm. Za čišćenja prostora po kojem se krave kreću u stajama sa slobodnim sistemom držanja koriste se delta skrejperi odnosno dvokrake potisne poluge. Sl. 49 Dvokraka potisna poluga - delta skrejper Uređaj se sastoji od jedne čelične noseće letve na koju se postavljaju dvije poluge u labavu - zglobnu vezu. Noseća letva je povezana pomoću sajle za pogonski motor. Princip korišćenja je sličan principu potisne grede. Postoji radni i povratni hod. 76 U radnom hodu krila - poluge se rašire i zahvate cio prostor koji treba da čiste. U povratnom hodu se približavaju jedna drugoj. Ovaj sistem se može koristiti u kanalima, odnosno u prostorima koji čiste, i do 100 m dužine. Pokretanje poluge se ostvaruje pomoću noseće letve i sajle. Noseća letva se postavlja na žljeb na sredini kanala, a sa pogonskim motorom je povezana pomoću sajle. U toku rada motor namotava sajlu na doboš. U tom kretanju sajla povlači krila poluge koje se šire u prostoru za čišćenje. U povratnom položaju drugi motor sve vraća po istom principu u početni položaj. Dvokrake poluge se u toku dana moraju uključivati više puta. U prostoru koji se čisti ne smije doći do nagomilavanja stajnjaka zbog otpora koji bi ta masa pružala polugama kao i zbog malih visina poluga. Brzina kretanja uređaja u radu se kreće oko 3 m/min. Lagerovanje čvrstog stajnjaka Čvrsti stajnjak se svakodnevno proizvodi i to u značajnim količinama. Obračunato prema UG (uslovno grlo), ta količina se kreće od 40-50 kg na dan, u zavisnosti od učešća prostirke ili 9% od tjelesne mase grla. Količine su kod različitih vrsta domaćih životinja dosta različite, pa čak i u okviru iste vrste zavisno od sistema držanja. Lagerovanje stajnjaka se izvodi isključivo za tu namjenu uređenim prostorima - deponijama. To su definisani prostori koji moraju zadovoljiti čitav niz zahtijeva kao što su građevinski, tehnološki i ekološki. Sa građevinskog aspekta se moraju zadovoljiti potrebe u prostoru, kvalitetu i stabilnosti zidova i poda, uticaj atmosferskih taloga i sl. Deponije su uobičajeno horizontalni objekti, najčešće od betona. Pod deponije mora biti statički stabilan i dovoljno kvalitetan da izdrži sva statička i dinamička opterećenja kojima je izložen u toku manipulacije sa stajnjakom. Podna površina se obračunava prema količini stajnjaka, dužini lagerovanja, načinu njege i visini gomile u koju se stajnjak pakuje. Kod stajnjaka sa manjim učešćem slame planira se 1,5 - 2 m2/UG površine poda deponije za dužinu lagerovanja od 6 meseci. Kod većeg udjela slame, planira se i do 4 m2/UG. Dinamika odnošenja stajnjaka na poljoprivredne površine takođe utiče na veličinu deponije. Uobičajeno je da se stajnjak odnosi dva puta u toku godine što znači da se prostor deponije planira za polugodišnju količinu stajnjaka. Deponija za stajnjak se ograđuje betonskim zidovima do visine od 1 m. Ti zidovi moraju biti statički stabilni da izdrže sva opterećenja. Sl. 50 Deponija za lagerovanje čvrstog stajnjaka 77 Sl. 51 Oblik i dimenzije deponija za lagerovanje čvrstog stajnjaka Čvrsti stajnjak se na deponijama pakuje u gomile visine od 2-5 m. U toku boravka stajnjaka na deponiji moguće je i pored tako velikih visina ostvarivati neki od vidova njege. U najvećem broju slučajeva zastupljen je hladni vid njege uz anaerobno razlaganje organske materije. Za manipulaciju sa stajnjakom na deponijama obično se koriste traktori sa odgovarajućim priključcima u obliku prednjih ili zadnjih utovarivača. 78 Objekti i oprema za ovce Objekti za ovce Objekti za smještaj ovaca imaju prioritetni zadatak da ostvare što bolju zaštitu od padavina i vjetrova, a tek potom od ekstremnih temperatura. Pored toga što objekti treba da budu sklonište za ovce u njima treba još i da se obezbijedi: dovoljno udobnog i suvog prostora za ležanje; dobru ventilaciju bez promaje, dovoljno prostora za jasle, prostor za jagnjenje, dobar pristup čovjeku i mehanizaciji, dovoljno hrane, vode i svjetlosti, da bude u skladu sa svim zakonskim regulativama vezanim za držanje stoke i zaštite životne sredine, da bude jeftin. Iz tog razloga objekti za ovce se redovno podižu kao lake građevine, koje mogu da budu od različitih jednostavnih i jeftinih materijala. Da bi objekti bili što jeftiniji, ne trebaju da se grade od skupih materijala koji imaju dobru termičku izolaciju, pogotovo ako se u objektima koristi prostirka. U takvim situacijama i temperature u objektu ispod 0°C ne mogu da imaju - izazovu negativne posledice za ovce. Objekti najčešće služe za držanje ovaca u toku zime. Tada se formiraju grupe ovaca sa oko 10-15 grla u grupi. Time se omogućava da se ovce jagnje u istom objektu - boksovima, postiže se veća preglednost, troši se manje rada. Farma se gradi na uzdignutom i ocjednom mjestu, koje ne ugrožavaju podzemne vode, tamo gdje nije blokirana zgradama drugih proizvodnji i gdje ima dovoljno vode za napajanje ovaca u svim sezonama godine. Prilikom izgradnje farme vodi se računa o osnovnim zootehničkim uslovima. Izboru lokacije mjesta gradnje: da se obezbijedi voda, struja i putna mreža, da je udaljen od drugih objekata (kuće 50 m, a drugih objekata 250 m), da je zaštićen od jakih zimskih vetrova, položaju objekta prema strani svijeta. Farme moraju biti locirane na razdaljini od 500-1000 m od drugih farmi (svinja, goveda, živine), od 300 do 500 m od glavnih putnih saobraćajnica, od 200 do 500 m od mjesta prolaza druge stoke i ne manje od 400 m od ljudskog naselja. Da bi se izgradili proizvodni objekti farme, mora se utvrditi: pravac proizvodnje (na primjer meso – vuna, mlijeko), tip farme (za reprodukciju, proizvodnju mesa i vune i sl.), broj ovaca i struktura stada, načina držanja (na pašnjacima, dio godine u objektima, a dio na ispaši i samo u objektima). U sastavu farme za ovce treba da budu sledeći objekti: ovčarnik (staja za ovce, dviske, jagnjad, šilježad, ovnove, prostorija za jagnjenje, prostorija za mužu, magacin za koncentrovanu hranu), ispust, senjak, objekti za silažu i objekti za stajnjak. Veličina prostora u objektu zavisi od kategorije ovaca i od toga da li je pod rešetkast ili pun sa prostirkom. Pun pod je izgrađen od nabijene zemlje na podlozi od šljunka. 2 m2 Površina stajskog prostora kod objekata sa punim podom za određene kategorije je za: ovnove 1,5 , ovce 1,2-1,5 m2, ovce sa jagnjetom 2-2,2 m2, jagnjad 0,4-0,5 m2 i šilježad 0,7-0,9 m2 . Površina ispusta treba da bude dva puta veća od površine poda u staji. Kod objekata za ovce sa rešetkastim načinom držanja po pravilu potrebno je manje prostora. Normalna veličina prostora boksa sa rešetkastim podom iznosi približno: za ovcu do 70 kg oko 0,8 m2, za ovcu preko 70 kg oko 1,0 m2, za jagnjad oko 0,3 m2, za tovna grla 0,4-0,5 m2, za ovnove - kod pojedinačnog držanja 3-4, a kod grupnog držanja 1,5 -2 m2. 79 Kod staja sa prostirkom treba računati sa utroškom prostirke od oko 0,3 kg po grlu na dan. Ako se prostirka koristi sa stalnim dodavanjem bez čišćenja, onda se za oko 120 dana formira sloj od oko 70 cm debljine. .Izđubravanje u staji se ne obavlja svakodnevno, već su staje na bazi duboke prostirke, što omogućava iznošenje stajnjaka jednom ili dva puta godišnje. Ovaj način držanja ima značajne prednosti, kao što su: jednostavniji i jeftiniji objekti, lakše postizanje pogodnih uslova i dobra toplotna izolacija, postizanje visoke vrijednosti formiranog stajnjaka, smanjenje troškova za lagerovanje osoke i i stajnjaka, iskorišćenje značajnog dijela vrijednosti prostirke. Nedostaci držanja ovaca sa prostirkom su u povećanom utrošku rada (prostirka, čišćenje, podešavanje visine hranilica i pojilica i dr.), povećani troškovi oko zaštite, teža dezinfekcija objekata i sl. Objekti sa boksevima, koji imaju rešetkaste podove imaju takođe značajne prednosti, kao što su: nema prljanja runa, potreban je manji prostor boksa, čišćenje se obavlja jednom u godini ili čak u dvije godine, manji utrošak ukupnog rada, bolja kontrola grla, naročito papaka, lakša je dezinfekcija objekata, objekti se mogu univerzalno da koriste, ne postoji podešavanje visine hranilica i pojilica. Nedostaci takvih objekata su: veći investicioni izdaci, opasnosti od povređivanja grla veća, zapušenje otvora rešetkastog poda sa sijenom, potrebna bolja termička izolacija objekta, veće uznemiravanje ovaca i stvaranje paničkih situacija. Rešetkasti pod se pravi najčešće od tvrdog drveta ili od betonskih gredica, a u poslednje vrijeme i od plastike. Širina gredica je od 4 do 8 cm, a razmak između njih 15 do 18 mm. Rešetkasti pod može da bude i od žičane mreže. Jačina odnosno debljina žice mora da bude oko 3 mm, a pletivo razmaka 22 do 25 mm. Na sličan način se koriste i metalni podovi sa otvorima odgovarajućih veličina. Drveni rešetkasti podovi se najlakše i najjednostavnije prave, pogotovo ako gazdinstvo raspolaže sopstvenim materijalom za tu svrhu. Tada se izrađuju segmenti određene veličine, na pr. 125 cm x 250 cm, koji se lako postavljaju i skidaju. Visina postavljanja rešetkastog poda je promjenljiva, a minimalno mora da iznosi oko 60 cm. Najčešće se hranidbeni hodnik nalazi na sredini staje, a sa strane su boksevi za smještaj ovaca. Sl. 52 Ovčarska farma – boksevi sa rešetkastim podom 80 Klima u objektu Kod držanja ovaca u objektima značajno je da se spriječe oboljenja disajnih organa i puteva. Iz tog razloga treba nastojati da se vlažnost vazduha održava na što nižim granicama od 60-75% a naročito sadržaj amonijaka. Da bi se ovo postiglo potrebno je pouzdano riješiti pitanje izmjene vazduha u objektima, što se u praksi redovno postiže pravilno regulisanom prirodnom ventilacijom, bez promaje gdje maksimalno strujanje - brzina vazduha može da bude do 0,5 m/sec. U objektima za držanje ovaca treba obezbijediti zapreminski prostor po ovci sa jagnjetom od 6,5 m3. Temperatura zimi u ovčarniku treba da bude minimalnio 6ºC, a ljeti maksimalno 25º C. U prostoriji za jagnjenje temperatura zimi treba da bude između 12-18º C. Osvjetljenje prirodno; na svakih 23-30 m2 poda dovoljno je 1 m2 prozora, a veštačke svjetlosti 70 Luxa (5-7 W/m2 poda). Prozori staja su izgrađeni tako da se može regulisati otvaranje, a time i različit intenzitet provetravanja prostora. Krovna konstrukcija je dovoljno visoka, tako da tavanica staje može da služi za smještaj sijena. Na tavanici mogu da budu ugrađeni otvori za ventilaciju koji se upotrebljavaju i za izbacivanje sijena u hranidbeni hodnik. Oprema u ovčarniku Oprema za ishranu Oprema za ishranu mora da ispuni određene zahtjeve kao što su: da prostor za ishranu bude dovoljne veličine (koji je nekoliko puta veći po uslovnom grlu, nego kod goveda), treba da služi za veći broj vrsta hraniva, da se spriječi zagađivanje hrane, prije svega zbog eventualnog ulaska ovaca u opremu za ishranu i visina opreme mora da bude prilagođena visini grla i visini sloja prostirke. Oprema za ishranu ovaca je, u stvari, oprema za kabastu hranu, prije svega za sijeno, a zatim i za silažu. To su različita jasla, kojima se omogućava nesmetano uzimanje hrane, ali i sprečava njeno rasipanje. Najjednostavniju opremu za ishranu ovaca čine jasle sa rešetkastim stranicama. U jasle se stavlja hrana (sijeno, zelena hrana, silaža), koja se uzima kroz rešetke sa strane. Ove jasle mogu da budu jednostrane ili dvostrane. Mogu da se prave od lakog materijala, najčešće od drvenih gredica i letava. Gornji dio jasala treba da je u većoj mjeri od punog materijala (daske), kako bi se umanjilo prljanje runa ovaca kod stavljanja hrane u jasla. Ispod rešetkastih jasala se obavezno postavlja puni dio jasala, koji ima horizontalno dno. Taj dio jasala služi da se u njemu sakupljaju ostaci hrane, koji padaju iz gornjeg dijela jasala, pa da se tako što potpunije hrana iskoristi bez prljanja. Taj dio jasala služi istovremeno da se u njega stavlja koncentrovana hrana. Sl.53 Izgled i dimenzije dvostrukih jasala sa koritom 81 Postavljanje (raspored) jasala u objektu za ovce ima poseban značaj. Ako se jasla postave tako da se hrana u njih može da stavlja samo ručno, onda se troši veoma mnogo rada oko podijele hrane. Iz tog razloga je svakako za preporuku da se u objektu za ovce ostavlja neka vrsta hodnika za ishranu, kojim se može da kreće neko sredstvo za prenos hrane (prikolica, neki stacionirani transporter). Istina, tada se gubi značajan dio ukupnog prostora objekta, ali je moguća velika ušteda rada. Smatra se da tada treba računati sa ukupnim prostorom objekta od oko 1,6 m2 po ovci. U takvim slučajevima jasla mogu da posluže kao djelovi pregrada bokseva, olakšava se podjela na bokseve, moguća je primjena i u starim objektima itd. Kod ovakvih jasala se omogućava i podjela koncentrovane hrane, koja se ručno raznosi i sipa kroz otvore (rešetke) stranica jasala. Okrugla jasla se često koriste u ishrani ovaca. Imaju okruglo dno, koje se nastavlja u vidu kupe, a okolo je ograda sa rešetkama. Površina jasala je oko 1,5 m2, a ukupna zapremina može da obezbijedi kabastu hranu za određen broj ovaca za 3-4 dana. Znači, punjenje jasala može da bude samo 2 puta nedeljno. Punjenje može da se mehanizuje korišćenjem traktora sa prednjim utovaračem, kojim se pune pojedinačna jasla. I kod ovaca se može koristiti sistem samoposluge kod ishrane. To je svakako moguće samo u slučajevima, ako se kabasta hrana nalazi u neposrednoj blizini prostora za držanje ovaca. U tom slučaju se koriste rešetkaste ograde, koje se postavljaju pored hrane. Ograda se postepeno potiskuje tijelom ovaca, tako da se uvijek nalazi pored hrane na rastojanju da je ovce mogu dohvatiti. Sl. 54 Okrugla jasla Dužina jasala po jednom grlu treba da bude za: ovce 35-45 cm, jagnjad 15-25 cm, šilježad i dviske 30-35 cm i ovnove 50 cm. Širina jasala treba da bude 40-70 cm, a visina jasala od poda treba da bude 40 cm. Dubina jasala korita za koncentrovanu hranu treba da bude 20-30 cm. Oprema za napajanje Ovce zahtijevaju relativno malo vode, pogotovo ako se u ishrani nalazi hrana sa velikim sadržajem vlage (sočna hrana), u toku ispaše, zatim korišćenje zelene košene hrane ili ishrana silažom. Ipak, voda ima značajnu ulogu u proizvodnosti ovaca. Ako se voda ovcama stavlja na slobodno raspolaganje, onda se po82 većava sposobnost uzimanja hrane, što je svakako važno kod proizvodnje mlijeka i kod tova ovaca. Kod ovaca se takođe mogu koristiti automatske pojilice. One su slične kao i za goveda, ali se uspešno koriste samo ako je pritisak vode mali. Naime, ovce sporo piju vodu, pa kod većeg pritiska dolazi do povećanog rasipanja vode. To se dešava bez obzira da li su pojilice u vidu šolja ili sisaljki. Iz navedenih razloga najpogodniji način napajanja ovaca vodom je korišćenjem grupnih pojilica, sudova tipa korita ili valova, koji su povezani sistemom spojenih sudova. Pojilice za napajanje ovaca se lako prljaju. Stoga ih treba postavljati dovoljno visoko, a pored njih postavljati po jednu stepenicu, koja omogućava nesmetano uzimanje vode, a sprečava zagađivanje ili rasipanje. Za zimski period u tzv. hladnim objektima pojilice treba zaštititi od smrzavanja. To se najjednostavnije postiže pomoću električnih grijača. Jedna automatska pojilica je dovoljna za 100 ovaca, ako je voda uvijek dostupna. Međutim, ako se voda daje povremeno, odnosno ako je napajanje samo tri - četiri puta dnevno, onda na jednu pojilicu može da dodje samo oko 20 grla. Pregrade (ograde) Objekat za ovce se pregrađuje u boksove (odjelenja) za manji ili veći broj grla. U tu svrhu se koriste različite pregrade (ograde), koje su najčešće od letava. Pregrade su po pravilu određenih dužina, koje omogućavaju prenošenje i međusobno povezivanje. Dužina pregrada je najčešće 3 do 4 m, a visina oko 90 do 100 cm. Sl. 55 Izgled pregrade u ovčarniku sa prolazom za jagnjad Pored standardnih pregrada od letava u praksi se često koriste i pregrade koje imaju drvene ramove i mrežu od pletene žice. Za razdvajanje ovaca od jagnjadi koriste se posebne pregrade, koje imaju na sebi otvore za nesmetani prolaz jagnjadi. Ti prolazi su širine oko 20-25 cm, dok je visina manje važna. Za jagnjenje ovaca često se prave posebni boksevi, kojima se ovce izoluju i na taj način im se stvaraju povoljniji uslovi za jagnjenje i za prihvatanje jagnjeta. Minimalna veličina prostora boksa je oko 1,4 x 0,9 m, ako ovca ima jedno jagnje, odnosno 1,4 x 1,5 m, ako su dva jagnjeta. 83
© Copyright 2024 Paperzz
