INFORMATIVNO I
STRUČNO GLASILO
LOVAČKOGA I
KINOLOŠKOG SAVEZA
HERCEG BOSNE
MOSTAR,
SVIBANJ - LIPANJ 2010.
GODINA xIII.
BROJ 71
Skupština Lovačkog saveza Herceg Bosne
Jednoglasnom odlukom,
novi mandat čelništvu Saveza
Sve na
jednom
mjestu!
Plaćanje
računa
bez
provizije!
U više od 100 poštanskih ureda Hrvatske pošte Mostar, tijekom cijelog dana, bez provizije možete platiti račune:
Elektroprivreda HZ HB HT Mostar HT Eronet m:tel Internet provideri (Mreža d.o.o., X-net d.o.o.) komunalne usluge (Mostar, Čitluk, Široki Brijeg, Posušje, Grude, Ljubuški, Stolac, Neum, Rama, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč,
Livno, Vitez, Kiseljak, Uskoplje) uplate za javnu rasvjetu (općina Domaljevac, općina Orašje) Croatia osiguranje d.d.
Ljubuški (osiguranje imovine i životno osiguranje).
Dodatne informacije na besplatni info telefon 080 088 088.
Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres
Direkcija: Splitska b.b., Kupres
Tel. + 387 34 274 - 801
Faks + 387 34 274 - 800
e-mail: proizvodnja.hbsume@tel.net.ba
Pogled s č
..... iz sadržaja
..... str. 5.
Skupština Lovačkog saveza Herceg Bosne
Jednoglasno,
novi mandat čelništvu Saveza
eke
Glave, ipak,
postale mudrije
Dragan Naletilić
..... str. 14.
Otvoreno prvenstvo
Saveza u lovnom streljaštvu
Novi obračun starih znanaca
..... str. 17.
Kako loviti srnjaka u parenju
Doček i šuljanje, u kombinaciji
s vabljenjem, daju nadu za trofej srnjaka
..... str. 19.
Srnjak – obrada trofeja
Neprikladnom se obradom
može obezvrijediti i najljepši trofej
..... str. 41.
KD “Vitez“, Vitez:
Seminar o krvosljednicima
Značenje i upotreba pasa krvosljednika u lovstvu
P
išući u svibnju 2008., nakon tada održane Skupštine Saveza, uvodnik za 58.
broj Hoopa, jasno sam izrazio rezerviranost prema tadašnjem radu zastupnika
koji je, u biti, bio posljedicom određenih
odnosa u Savezu i pokušaja da se, ne na
baš sretan način, iskaže vlastito nezadovoljstvo. Vrlo uvjetno rečeno, postojale su
dvije strane, od kojih je svaka unaprijed bila
spremna ne prihvatiti stav ili prijedlog one
druge.
Možda mi i zamjerite na tome, poštovani čitatelji, ali ću citirati dio Luksuza, s
kojim valja prestati, kako sam naslovio svoj
tadašnji uvodnik: “Vrlo je vidljivo da jedan
broj skupštinskih zastupnika, istina malen,
nema namjeru podržati ni jedan prijedlog
aktualnog vodstva Lovačkog saveza Herceg Bosne. Može taj prijedlog biti einsteinovski genijalan, ova će gospoda biti protiv
njega. Može biti i u interesu članstva koje
zastupaju, oni će opet biti protiv. Protiv,
protiv, protiv...
U takvoj situaciji, ni druga strana, u
ovom slučaju velika većina, ne želi ‘nakon
primljenog šamara okrenuti i drugu stranu
lica’. Gotovo da nema mogućnosti da kroz
‘većinsko sito’ prođe bilo koji prijedlog te
manjine, bilo koja njezina inicijativa.“
Pitao sam se tada, otvoreno, komu je
to u interesu i izrazio nadu da će se naći
mudrih glava koje će to promijeniti, koje će
vidjeti dalje od “vlastitog ognjišta“. U jedno
sam bio siguran – to nije bilo u interesu našeg Saveza, još manje naših lovaca, i zato
sam to, blago, nazvao luksuzom.
Srećom, danas je sve to ipak drukčije,
neusporedivo bolje, što su pokazala i događanja na netom završenoj, izbornoj Skupštini Saveza u Mostaru. Ni traga suprotstavljanjima, ni traga “unaprijed“ dignutim
rukama protiv. Apsolutno suglasje, bez obzira na to je li bila riječ o izvješćima, programima ili izboru na dužnosti u Savezu. Svega nekoliko puta vidjeli smo ono “protiv“
ili “suzdržan“. I to je, ako se gleda s ne tako
davne pozicije kad se unaprijed znalo tko
će biti “za“ a tko “protiv“, dobro. Toga, čini mi
se, više nema.
No, ne mislim da je apsolutno suglasje
vrijednost uvijek i samo po sebi. Na ovoj
Skupštini gotovo da i nije bilo rasprave.
Znam, čelništvo Saveza uložilo je golem
trud u pripremu ove Skupštine, što se najbolje vidjelo po vrlo sveobuhvatnim skupštinskim materijalima, pa i u tome treba
tražiti dio razloga za pasivnost zastupnika.
Ali, zar je baš sve bilo po mjeri svih? Sudeći po glasovanju, jest. Sudeći po izostanku
rasprave, jest. Da se razumijemo, nisam za
raspravu samo radi rasprave, i ne mislim da
raspravljati uvijek znači biti protiv predloženog. Ne, raspravljati se može i konstruktivno, s ciljem mogućeg popravljanja predloženog. Zastupnici su, na ovoj Skupštini,
propustili tu priliku.
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: ls-hercegbosne@mocable.ba • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: FOTOSPRING
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
SADAŠNJOST I BUDUĆNOST LJEPOTANA S CINCARA
Konji s Kruga
zaslužuju mnogo više
Godinama gotovo nitko nije vodio brigu o njima.
Trenutačno neke udruge pokušavaju nešto učiniti,
ali bez osnovnih uvjeta za to, teško im ide. Mnogo
ozbiljniji pristup, ponajprije u kadrovskom i financijskom smislu, jedino je jamstvo da ovi konji neće
ostati na milost i nemilost prirodi
– a vrlo je vidljivo koliko su ugroženi – nitko nije poveo pravu
inicijativu da se konji zaštite i da se izradi plan kvalitetnog
gospodarenja nad njima. Godinama su se “zatvarale oči“ kad
bi ta tema došla na red i godinama su se prešutno gurale u
stranu sve namjere da se nešto poduzme. Prave ljubitelje prirode i ovih konja kao i pojedince koji bi nešto pokušali mjerodavne bi institucije, naprosto, ignorirale, tako da su konji
nekoliko puta bili dovedeni na rub opstanka. Trenutačno se
zaštitom ovih konja nastoje baviti pojedine udruge, koje su
financiraju iz općinskog proračuna. Ali one bez pravog plana, bez dovoljnih materijalnih sredstava, bez stručnog kadra
i bez pomoći mjerodavnih institucija ne mogu to, jednostavno, raditi dovoljno učinkovito.
Da bi se sve pokrenulo s mrtve točke, prijeko je potrebno
pravno zaštititi i konje i područje na kojem obitavaju. Treba pronaći udruge ili institucije koje udovoljavaju uvjetima
(stručni kadar, oprema…) da mogu kvalitetno i odgovorno
gospodariti konjima, isto tako treba pronaći izvore iz kojih bi
se financirao cijeli ovaj projekt.
Prije svega, konje treba obilježiti i treba popisati svako
Tomislav Mihaljević
U
podnožju Cincara, na visoravni Krug iznad Livna, obitava
preko 200 konja. To je u ovom
dijelu Europe jedinstvena populacija
konja koja živi u prirodi. Ti su konji
izravni potomci domaćih konja koje
su mještani pustili u prirodu, nakon
što ih je u poljoprivrednim radovima
zamijenila mehanizacija. Ostavljeni
u prirodi i prepušteni sami sebi, oštrom prirodnom selekcijom, na preko 1000 metara nadmorske visine,
od najboljih, najjačih, najotpornijih
i najprilagodljivijih životinja stvorile
su se ove današnje jedinke, superiornije od svojih predaka po otpornosti, izgledu, konstituciji, kondiciji
i habitusu. Križanjem više pasmina
domaćeg konja dobio se genom koji
je specifičan za ovo područje.
Ovi konji, kao svojevrsni raritet,
od početka 80-ih godina prošlog
stoljeća žive pod otvorenim nebom
usprkos surovoj planinskoj klimi,
jakim zimama, vrućim i suhim ljeti-
ma, požarima, velikim snjegovima,
napadima vukova, krivolovcima, ali
i vozačima jer ih i oni svakodnevno
ugrožavaju.
Zanimljivo je da svih ovih godina
Kad zatreba, znaju sići i blizu naselja
4
pojedino grlo. Dalje, treba formirati matična stada i pritom
isključiti sve jedinke koje zbog određenih deformacija ili bolesti nisu za daljnji uzgoj. Treba napraviti pretrage krvi da se
utvrdi postoje li neke bolesti, bilo zarazne, bilo nasljedne, i
ako ih ima na koji ih način liječiti. Isto tako nužno je, kastriranjem ili izlučivanjem iz krda, smanjiti u posljednje vrijeme
prevelik broj muških grla, poglavito je nužno eliminirati one
mužjake koji nose neke spolne bolesti i koji parenjem s više
kobila šire te bolesti na potomstvo i ostatak krda. Dakle, kvalitetnim uzgojno-selekcijskim radom treba pokušati izjednačiti omjer spolova, koji je sada narušen.
Bitno je naglasiti da samo određen broj životinja može
obitavati na nekom području a da to bude u savršenom
skladu s prirodom. S povećanjem broja životinja narušava se
prirodna ravnoteža, povećava se broj bolesti, manje je hrane
i vode pa konji počinju silaziti u okolna sela u potrazi za hranom, pri čemu čine štetu na poljoprivrednim usjevima.
Trenutačno se konji kreću područjem lovišta livanjskih lovačkih društava, što može jako olakšati rad s njima, budući da
ova društva već imaju razvijenu lovočuvarsku službu, infrastrukturu, opremu i stručni kadar koji bi se mogao pozabaviti
ovim pitanjem.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ SAVEZA
SKUPŠTINA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE
Jednoglasno, novi mandat
čelništvu Saveza
Bez i jedne ruke “protiv“ pri glasovanju o Izvješću o radu Saveza
u 2009. godini, Financijskom izvješću Saveza za 2009. godinu i
izvješću Nadzornog odbora o materijalno-financijskom poslovanju Saveza u 2009. godini, Programu rada Saveza za 2010. godinu i Financijskom planu Saveza za 2010. godinu • Za predsjednika
Skupštine ponovno izabran Darinko Mihaljević, a za predsjednika
Saveza Ilija Vrljić
razvoj lovstva i ako to ne shvatimo i
ne uključimo se na adekvatan način,
neće biti dobro. Ne možemo se uvijek
pravdati kako nam je netko drugi kriv.
Imamo problema i propusta, vidljivo
je to i iz izvješća, i u vlastitim redovima. Te slabosti trebamo priznati, a
ne ih marginalizirati, relativizirati ili
opravdavati kojekakvim razlozima.
To je moja prva primjedba. A druga
se odnosi na stalne podjele među
vama, kao da ste se previše ugledali
na nas političare. Svako malo nikne
neko novo lovačko društvo, što nije
dobro. Europa se ujedinjuje, a neki
bi među nama Hrvatima htjeli podizati što čvršće kineske zidove. Kad je
lovstvo u pitanju, nemojte dopustiti
da drugi odlučuju umjesto vas, da
vam donose zakone i pravilnike koje
biste vi, onda, morali provoditi. Vi to
trebate činiti, vi morate biti subjekt.
Dragan Naletilić
H
rvatskom himnom i minutom šutnje za umrle lovce
članove Lovačkog saveza Herceg Bosne, u Poslovnom centru “Sivrić“ u Mostaru, 26. lipnja 2010., počelo je redovito godišnje zasjedanje Skupštine Lovačkog
saveza Herceg Bosne.
Prema Poslovniku o radu Skupštine, na početku je valjalo izabrati njezina radna tijela, tj. radno predsjedništvo, verifikacijsko povjerenstvo, povjerenstvo za izbore, zapisničara
i ovjerovitelje zapisnika. Sastav ovih radnih tijela, jednoga
po jednoga, predložio je Darinko Mihaljević, predsjednik
Skupštine, a zastupnici su glasovanjem, jednoglasno, prihvatili ove prijedloge i time omogućili daljnji rad Skupštine.
Kako je od tog trenutka “skupštinsko kormilo“ u svoje
ruke uzelo novoizabrano radno predsjedništvo, evo i njegovih članova: Darinko Mihaljević, Milan Andrijanić, Ivica
Širić, Pavo Kosić i Mario Herceg.
Da bi Skupština mogla donositi odluke, trebalo je učiniti
još nešto: utvrditi ima li dovoljno zastupnika u klupama, tj.
postoji li kvorum. Bila je to, naravno, obveza verifikacijskog
povjerenstva, koju je ono vrlo brzo i odradilo. Jako Čavara,
predsjednik povjerenstva, izvijestio je da su zasjedanju nazočna 62 zastupnika, od njih 78 koliko ih je u Skupštini, te
da Skupština može valjano raditi i odlučivati.
Među početne “formalnosti“ još se može svrstati i usvajanje dnevnog reda, što su zastupnici učinili bez ijedne primjedbe ili dodatka.
BEZ RASPRAVE O IZVJEŠĆU PREDSJEDNIKA SAVEZA
Druga točka toga dnevnog reda bilo je Izvješće o radu
Saveza u 2009. godini, koje je podnio Ilija Vrljić, predsjednik
Saveza. (Na sljedećim stranicama donosimo ovo izvješće
u cijelosti.) Rasprave o ovom izvješću, koja je trebala – po
prijedlogu predsjednika Skupštine a koji su zastupnici prihvatili – uslijediti tek po okončanju svečarskog dijela Skupštine, nije bilo i izvješće predsjednika Saveza jednoglasno
je prihvaćeno.
Svečarski dio Skupštine protekao je u dva dijela. U prvom je predsjednik Ilija Vrljić uručio članicama Saveza po
jedan primjerak tvrdog uveza svih šest brojeva Hoopa izwww.lovackisavez-hb.ba
Radno predsjedništvo vrlo je korektno obavilo svoj posao
danih u 2009. godini, a u drugom
je uslijedila dodjela odličja prvog,
drugog i trećeg reda. (Popis odlikovanih također donosimo u cijelosti.)
Među odlikovanima bilo je i
onih koji su ta priznanja dobili nekad ranije, ali ih nisu preuzeli pa su
to učinili danas. Jedan od njih bio je
i Dragan Vrankić, ministar financija i
trezora Bosne i Hercegovine, dobitnik Odličja prvoga reda Lovačkog
saveza Herceg Bosne.
– Primio sam dosta priznanja, ali
ovo mi je nekako posebno i prihvaćam
ga s velikim zadovoljstvom. “Što više
daješ, više ostaje tebi“, izreka je koje
se u ovakvim prigodama često sjetim, i vjerujem da se danas osjećamo
sukladno njoj. Pozorno sam slušao
izvješće predsjednika Saveza. Osim o
odlično urađenim stvarima, bilo je u
njemu riječi i o problemima i slabostima. Lovstvo je bitna oblast gospodarstva, imamo izvanredne šanse za
U tom smislu, moja su vam vrata za
uvijek otvorena – poručio je ministar
Vrankić, čestitavši, na kraju, svim dobitnicima lovačkih odličja.
Kao gosti, zastupnike su prigodnim riječima počastili i Mijo Matanović, predsjednik Vlade Županije
posavske i Ivo Miro Jović, zastupnik
u državnom parlamentu, čime je završen svečarski dio Skupštine.
DVIJE-TRI PRIMJEDBE
Nakon kraće stanke, zastupnici
su se vratili u klupe i rad je nastavljen
razmatranjem Financijskog izvješća Saveza za 2009. godinu. Kratka
obrazloženja o tome izvješću dao je
Anto Dolić, predsjednik Nadzornog
odbora. Između ostalog, izvijestio
je zastupnike da je sjednica Nadzornog odbora održana 14. travnja
ove godine, da su članovi odbora
ozbiljno i savjesno odradili svoj zadatak te da je rad Saveza, u pogledu
5
IZ SAVEZA
financija, bio zakonit i sukladan statutarnim odredbama. Predsjednik
Dolić predložio je zastupnicima da
izvješće prihvate u obliku u kojem je
došlo u njihove ruke.
U raspravi koja je uslijedila, tri
primjedbe imao je Dragan Ostojić
iz Čitluka. Prva se odnosila na, kako
je on to objasnio, neslaganje broja
članova i iznosa novca uplaćenog
na ime članarine, druga na rad djelatnika Stručne službe Saveza, a treća na svojevrsnu popustljivost koja
se pokazuje prema onim članicama koje ne izmiruju redovito svoje
financijske obveze. Na Ostojićeve
primjedbe reagirao je Ivica Lučić,
tajnik Saveza i argumentima opovrgao njihovu utemeljenost.
Svojevrsnu primjedbu imao je
i Ivo Zane, zastupnik LD “Vepar“ iz
Prozora-Rame. Njemu je zasmetala stavka o dugu njegove lovačke
udruge prema Savezu. Po njemu,
taj dug ne postoji, izmiren je. Bila je
to prilika da Anto Dolić, predsjednik
Nadzornog odbora, i njemu i ostalima skrene pozornost na to kako,
kad se izvješće analizira, treba imati u vidu trenutak utvrđivanja stanja
koje je ušlo u izvješće. Može se dogoditi da se neka financijska obveza izmiri nakon utvrđivanja stanja,
ali to se onda ne može evidentirati
u izvješću pa iz tog razloga mogu
nastati nesuglasice i nesporazumi.
Nakon što je predsjednik Skupštine dao na glasovanje ovo izvješće, ono je jednoglasno usvojeno.
O sljedeća dva dokumenta:
Programu rada Saveza za 2010. godinu i Financijskom planu Saveza
za 2010. godinu, nije bilo rasprave,
oba su dobila jednoglasnu potporu.
Suglasje i jedinstvo - glavna odlika zasjedanja
Time je ujedno završio tzv. radni dio
Skupštine, a uslijedio je izborni.
KADROVSKI KONTINUITET
Kako je u ovom dijelu zasjedanja
prva točka dnevnog reda bila izbor
predsjednika Skupštine, predsjedanje Skupštinom, samo za tu točku,
preuzeo je predsjednik Saveza.
S te pozicije, Ilija Vrljić upoznao je
zastupnike s prijedlogom Upravnog
odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne, da predsjednik Skupštine i dalje
bude Darinko Mihaljević. Upravni
odbor je, po Vrljićevim riječima, temeljito analizirao ovaj prijedlog i
nudi ga zastupnicima na usvajanje.
Drugih prijedloga nije bilo i Darinko Mihaljević je, uz jedan suzdržani glas, ponovno izabran za predsjednika Skupštine Lovačkog saveza
Herceg Bosne.
Dolaskom na Skupštinu, brojni su gosti pokazali zanimanje za Savez i lovstvo
6
- Uvjeren sam da ću, nastavljajući odličnu suradnju sa svojim suradnicima, i dalje odgovorno, ustrajno i motivirano raditi
na dobrobit svih naših lovaca, učvršćujući jedinstvo Saveza i
gradeći njegovu poziciju na kojoj nam mogu zavidjeti. Savez je
danas svima nama uistinu na ponos i uopće nema sumnje da
ćemo učiniti i više nego dosad da to tako i ostane. Pred nama
su, istina, ključne stvari, ponajprije provedba Zakona o lovstvu
FBiH i dodjela lovišta na gospodarenje, dakle procesi kojima ne
možemo biti zadovoljni, i novo će čelništvo Saveza u tom pogledu imati veliku obvezu i odgovornost, poruka je, odmah
po izboru na dužnost, Darinka Mihaljevića, novog/starog
predsjednika Skupštine.
Nakon predsjednika, trebalo je izabrati i dvojicu dopredsjednika Skupštine. Upravni odbor Saveza i županijska
vijeća za lovstvo za ovu su dužnost predložili Ivicu Širića i
Milana Andrijanića. Kako drugih prijedloga nije bilo, glasovalo se samo o ovom. Jednoglasnom odlukom zastupnika,
Ivica Širić i Milan Andrijanić izabrani su za dopredsjednike
Skupštine. A onda je na red došao i izbor predsjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Kad je prije četiri godine, na Skupštini u Livnu, dotadašnjega višegodišnjeg predsjednika Marinka Hrkaća, demokratskom voljom zastupnika, zamijenio Ilija Vrljić, bilo
je i onih koji su pitali i sebe i druge hoće li i može li novi
predsjednik izvršiti obveze koje su stajale i pred njim i pred
Savezom. Ništa neobično, pogotovo kad odlazi netko tko je
dugo godina bio na čelu, a dolazi netko drugi.
Četiri su godine prošle od tada, sad su poznati i odgovori na ta pitanja i dvojbe. Sa svojim suradnicima, Ilija
Vrljić učinio je nekoliko krupnih koraka naprijed u pravcu
potvrđivanja Saveza na državnoj i međunarodnoj razini,
a unutar Saveza stvari je postavio na svoje mjesto i Savez
sada odlično funkcionira. Jednostavno, svojim pristupom,
svojim stilom rada, svojim ukupnim angažmanom, na kraju krajeva i svojom pozicijom poslovnog čovjeka, Vrljić je
osigurao Lovačkom savezu Herceg Bosne mjesto uz bok
onim savezima koji imaju dugogodišnju tradiciju i na čijim
su područjima lovac, lov i lovstvo u bitno drukčijoj situaciji
od ove koja je u Bosni i Hercegovini.
Prije nego što se pristupilo glasovanju, predsjednik
Skupštine, Darinko Mihaljević, upoznao je zastupnike s odlukom Upravnog odbora Saveza da to tijelo kandidira Iliju
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ SAVEZA
Vrljića za novi četverogodišnji mandat na mjestu predsjednika Saveza. Obrazloženje se, jednostavno, našlo u vrijednosti dotadašnjeg Vrljićeva rada na mjestu čelnika Saveza i
u njegovoj spremnosti da tako nastavi i dalje.
S obzirom na to da Skupština, po Statutu, ima pravo
donijeti odluku o javnom izboru predsjednika, predsjednik Skupštine predložio je zastupnicima da to i učine. Dao
je taj prijedlog na glasovanje, a kako su svi zastupnici bili
“za“, moglo se pristupiti izboru predsjednika Saveza javnim
glasovanjem. Kako nije bilo novih prijedloga kandidata za
predsjedničku dužnost, zastupnicima je ostalo da se izjasne
o jedinom kandidatu – Iliji Vrljiću.
Jednoglasnom odlukom zastupnika nazočnih na Skupštini, Ilija Vrljić ponovno je izabran za predsjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne.
Zahvaljujući svima na povjerenju i izboru, uz napomenu da će dužnost, kao i dosad, obavljati savjesno i odgovorno, Ilija Vrljić spomenuo je nekoliko težišnih zadaća na koje
će u idućem mandatu usredotočiti posebnu pozornost.
Po izboru predsjednika, uslijedila je i jedna mala svečanost. U znak zahvalnosti za doprinos koji je dao Savezu,
predsjednik Skupštine Darinko Mihaljević darovao je Iliji
Vrljiću vrijedan drvorez “Ukazanje svetog Huberta“, a Milan
Andrijanić knjigu “Leptospiroze“.
BITNA TROJKA
No, izborom predsjednika, ma koliko on bio u žiži zanimanja, nije bilo i okončano današnje zasjedanje Skupštine.
Zastupnici su se, naime, još četiri puta morali izjašnjavati o
predloženim kandidatima.
Prvi put kad su se birala tri dopredsjednika Saveza. Jest
da dopredsjednik nije predsjednik, ali u ovom je slučaju to
izraženo manje nego u mnogim drugim. Dopredsjednici
Lovačkog saveza Herceg Bosne doista imaju bitnu ulogu
u kreiranju ukupne lovne politike, poglavito što dolaze iz
različitih regija, čije ponekad i specifične interese treba zadovoljiti i sve to onda uklopiti u jedinstvenu politiku i orijentaciju koju će Savez zastupati i provoditi.
U proteklom mandatu, dopredsjednici Saveza bili su
Slavko Marin (Središnja Bosna), Dragan Guberac (Posavina) i Branko Vukoja (Hercegovina). Opća je ocjena da je ta
trojka dobro radila svoj posao i da zaslužuju ponovno biti
izabrani na te dužnosti.
Na glasovanju, dva su zastupnika bila protiv, jedan je
bio suzdržan, a ostali su svojim glasovima omogućili trojici
dosadašnjih dopredsjednika Saveza da ostanu na svojim
dužnostima. Jedan od njih, Slavko Marin, pozdravljajući zastupnike i zahvaljujući na povjerenju, rekao je i ovo:
– Jedno je razdoblje za nama, sad smo opet na svojevrsnom
početku. Mislim da je dobro što će ekipa koja je i dosad radila ove
poslove nastavi s radom. Program rada Saveza nam je orijentir
i vjerujem da ćemo, nakon nove četiri godine rada, u tadašnjem
izvješću o radu Saveza u proteklom mandatu imati napisano
kako smo uspjeli implementirati Zakon o lovstvu i učiniti još dosta stvari na dobrobit naših lovaca i lovstva u cjelini. Za to imamo i znanja, i snage, i energije.
Još je ostalo izabrati članove Nadzornog odbora, Stegovnog suda i Arbitražnog suda.
U Nadzorni odbor predloženi su, i izabrani (uz jedan
suzdržani glas): Anto Dolić iz Prozora-Rame, Tadija Šugić iz
Dobretića i Zoran Teklić iz Lištana.
Članovima Stegovnog suda, jednoglasnom odlukom
zastupnika, postali su: Zoran Bakula iz Posušja, Mićo Šarac
iz Tomislavgrada i Joso Leovac iz Domaljevca.
www.lovackisavez-hb.ba
Uz jedan suzdržan glas, u Arbitražni sud izabrani su: Marko Bilandžija iz Jajca, Ivo Nikolić iz Štrebaca i
Ivica Bačić iz Neuma.
Nakon trosatnog zasjedanja, zastupnici su pošli na prigodni domjenak. Bilo je živo, i premda su tanjuri
bili u prvom planu, razgovori među
zastupnicima nastavljeni su i ovdje,
lovački i privatni. U prisnom ozrač-
ju, uz međusobno uvažavanje. I u
tome je, sigurni smo, najveća snaga
ovog Saveza, u njegovu je jedinstvu
njegova moć. Pokazano je to i na
ovoj Skupštini, ali i u mnogim drugim situacijama.
A ako se netko “javio za riječ“ za
trajanja domjenka umjesto za trajanja
zasjedanja, nije zgoreg ponoviti mu
onu latinsku: Hic Rhodus, hic salta!
Ilija VRLJIĆ:
OČEKUJEM POTPORU I SURADNJU
Poštovani gospodine predsjedniče Skupštine, poštovana gospodo
zastupnici, dragi prijatelji,
iskreno i od srca zahvaljujem svima vama na ukazanom povjerenju
i na izboru za predsjednika Saveza,
a također zahvaljujem i svima onima koji su u proteklom razdoblju,
na bilo koji način, dali svoj doprinos
radu i jačanju Saveza i njegovih članica, i razvoju i unapređenju lovstva
na ovim prostorima.
Povjerenu mi dužnost nastojat ću
obnašati maksimalno savjesno, odgovorno i pošteno, na dobrobit našega Saveza, naših članica i članova, kao i cjelokupnog lovstva u Bosni
i Hercegovini, a težište svoga rada usmjerit ću na sljedeće aktivnosti:
• provedbu lovnog zakonodavstva kao naše težišne zadaće kroz koju
moramo ostvariti i zaštititi interese naših članica i osigurati da svaka članica dobije lovište na gospodarenje
• uređenje cjelokupne oblasti lovstva u lovno-gospodarskom, normativno-pravnom, personalnom i financijskom smislu
• organizacijsko, personalno i tehničko unaprjeđenje rada Saveza, županijskih vijeća za lovstvo i članica Saveza
• realizaciju projekata uzgoja i zaštite autohtonih vrsta divljači, uređenja lovišta i lovnog gospodarenja, zaštite prirode i ljudskog okoliša s ciljem
stvaranja kvalitetnih staništa i brojne i zdrave populacije divljači u lovištima
• realizaciju edukacijskih programa i projekata i jačanje informativne,
promidžbene i stručne djelatnosti unutar Saveza i njegovih članica
• jačanje institucije Saveza, kao nezaobilaznog čimbenika u kreiranju,
planiranju i provedbi svih segmenata lovstva, na državnoj i međunarodnoj
razini
• stvaranje pretpostavki razvoja lovnog turizma kao preduvjeta samoodrživog financijskog poslovanja naših članica
• organiziranje edukacijskih, znanstvenih i stručnih skupova o temi lovstva i zaštite prirode i divljači
• iniciranje potpisivanja međunarodnih konvencija o zaštiti divljih životinja i njihovih staništa i primjenu suvremenih lovnih standarda
• iniciranje i uspostavu suradnje sa svim relevantnim lovnim, društvenim,
gospodarskim, znanstvenim i kulturnim institucijama na domaćoj i međunarodnoj razini
• zaštitu interesa, promociju Saveza i njegovih članica i popularizaciju
našega lovstva u zemlji i inozemstvu
• njegovanje lovačke etike i običaja, lovne tradicije, povijesne i kulturne
baštine našega lovačkog korpusa u Bosni i Hercegovini.
U provedbi svih ovih aktivnosti i sadržaja očekujem vašu potporu i
suradnju i vjerujem da ona, kao ni do sada, neće izostati.
7
IZ SAVEZA
DOBITNICI ODLIČJA
ODLIČJE PRVOGA REDA dobili
su: Damir Ljubić, federalni ministar
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva; Ljubo Bešlić, gradonačelnik
Mostara; Vesna Pinjuh, ministrica
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Hercegovačko-neretvanske županije; Ivo Jerkić, načelnik Općine
Čitluk; Mijo Matanović, Vlada Posavske županije; Vlado Alilović, načelnik
Općine Vitez; Zoran Galić, komesar
MUP-a Županije zapadnohercegovačke; Mladinko Perković, Šumsko
gospodarsko društvo Šuma Središnje Bosne; Marko Matanović, Županijska uprava za šumarstvo Posavske
županije; Petar Zelenika, Udruga
dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HRHB Mostar; Mijo Matešković, LU Vran, Tomislavgrad; Ljubo
Oroz, HLD Vepar, Fojnica; Bogomir
Barbić, HLD Vepar, Fojnica; Andrija
Jurić, umirovljeni lovočuvar posebnog lovišta Čvrsnica – Prenj; Jako Čavara, LD Zec, Busovača; Anto Dolić,
LD Vepar, Prozor-Rama; Dubravko
Suša, LU Cincar, Livno; Zrinko Brekalo, LD Jarebica, Mostar; Tadija Šugić,
LD Jastreb, Dobretići; Mato Amidžić,
LD Sokol, Seonjaci, Distrikt Brčko;
Stanko Mikić, LU Sava, Orašje; Stipe
Bulić, LD Golub, Čitluk; Zoran Dujmović, LD Jarebica, Mostar; Dragan
Ostojić, LD Golub, Čitluk; Dragan
Kulaš, LU Lisac, Ravno; Pavo Zolota /
posmrtno/, LD Tetrijeb, Glamoč.
ODLIČJE DRUGOGA REDA dobili
su: Mićo Šarac, LU Vran, Tomislavgrad; Đuro Topić, načelnik Općine
Orašje; Ivan Batina, Ivo Burum, Petar Grgurević, Mario Krečak, Jerko
Bender i Mato Burić, svi iz LU Lisac,
Ravno.
ODLIČJE TREĆEGA REDA dobili
su: Dragan Naletilić, glavni urednik
glasila Hoop!; Lovro Ivić, LU Kuna,
Domaljevac; Jerko Protrka, LU Milan Mikulić – Bikan, Vir; Mirko Lešić,
LD Pavlovica, Novi Travnik; Ljubo
Pavković, LD Jarebinjak, Rakitno; Miran Radišić, HUL Orao, Čitluk; Mato
Labudović, LD Fazan, Usora; Matan
Pavlović, LD Jarebica kamenjarka,
Stolac; Josip Marković, LD Lještarka,
Kiseljak; Zoran Teklić, LU Livanjsko
polje, Lištani; Zdravko Arežina, LD
Risovac, Bosansko Grahovo; Dario
Sučić, LD Sokol, Nova Bila.
IZ PROGRAMA RADA SAVEZA U 2010. GODINI
• redovita godišnja Skupština
• sjednice Upravnog odbora
• izrada godišnjih planskih dokumenata Saveza
• sudjelovanje u radu Savjeta lovačkih saveza BiH
• sudjelovanje u radu
međunarodnih lovačkih organizacija (CIC i FACE)
• posjeti mjerodavnim državnim tijelima
• suradnja s MUP-om i lovnom inspekcijom
• kandidiranje projekata i programa
na javne natječaje i javne pozive
• izdavanje nove lovačke iskaznice
• izobrazba lovnih pripravnika i polaganje lovačkog ispita
• izobrazba lovočuvara i polaganje lovočuvarskog ispita
• izobrazba i polaganje ispita za ocjenjivače trofeja divljači
• izobrazba lovnika
• provedba Zakona o lovstvu i podzakonskih akata
• izdavanje šest brojeva Hoopa
• izdavanje lovačkog priručnika
• izdavanje lovačkog kalendara
• izdavanje publikacije o lovno-turističkoj
ponudi članica Saveza
• organiziranje natjecanja u lovnom streljaštvu
• organiziranje lovne kinologije
• organiziranje lovne trofejistike i ocjenjivanje trofeja divljači
• dodjela lovačkih odličja i priznanja
• sudjelovanje na obljetnicama, lovačkim večerima
i sličnim manifestacijama na domaćoj i međunarodnoj razini
• obilježavanje blagdana Sv. Huberta
• organiziranje edukacijskih lovova i posjeta
• nadzor financijskog poslovanja
ZA ZASTUPNIKE U SKUPŠTINI LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IZABRANI SU:
Jozo Putica, LD Mosor, Široki Brijeg, Ivan Primorac, LD Mosor, Široki Brijeg, Željko Ćavar, LD Mosor, Široki Brijeg, Zoran Bakula, LD
Radovanj, Posušje, Ivica Bogut, LD Radovanj, Posušje, Doni Mikulić, HLU Malič, Grude, Emil Jurčić, HLU Malič, Grude, Tomislav Petrović,
HUL Kravica, Ljubuški, Ante Vukšić, HUL Kravica, Ljubuški, Mario Herceg, HUL Kravica, Ljubuški, Zoran Jurišić, LU Milan Mikulić-Bikan,
Vir, Jurica Protrka, LU Milan Mikulić-Bikan, Vir, Branko Vukoja, LD Rujan, Kočerin, Mate Mikulić, LD Rujan, Kočerin, Ljubo Pavković, LD
Jarebinjak, Rakitno, Ilija Vrljić, LD Jarebica, Mostar, Željko Džidić, LD Jarebica, Mostar, Vlado Čuljak, LD Jarebica, Mostar, Dragan Ostojić,
LD Golub, Čitluk, Stipe Bulić, LD Golub, Čitluk, Tomislav Filipović, LD Golub, Čitluk, Gordan Rebac, LD Galeb, Čapljina, Josip Vekić, LD
Galeb, Čapljina, Ivica Bačić, LU Jadran, Neum, Ivo Butigan, LU Jadran, Neum, Matan Pavlović, LD Jarebica kamenjarka, Stolac, Miro Kulaš, LD Jarebica kamenjarka, Stolac, Dragan Kulaš, LU Lisac, Ravno, Ivo Zane, LD Vepar, Prozor-Rama, Ante Dolić, LD Vepar, Prozor-Rama,
Darinko Mihaljević, LU Cincar, Livno, Ilija Mihaljević, LU Cincar, Livno, Anđelko Ištuk, LU Livanjsko polje, Lištani, Zoran Teklić, Livanjsko
polje, Lištani, Miroslav Zelić, LD Risovac, Bosansko Grahovo, Bože Džaja, LD Risovac, Bosansko Grahovo, Zoran Galić, LD Tetrijeb, Glamoč, Nikola Maros, LD Tetrijeb, Glamoč, Marko Jurič, LD Tetrijeb, Kupres, Mijo Matešković, LU Vran, Tomislavgrad, Jozo Gudelj, LU Vran,
Tomislavgrad, Ante Đikić, LU Zavelim, Roško Polje, Jako Čavara, LD Zec, Busovača, Dragan Bilić, LD Zec, Busovača, Slavko Mlakić, LO
Vitez, Vitez, Dragan Grebenar, LO Vitez, Vitez, Dario Sučić, LD Sokol, Nova Bila, Dragan Marijanović, LD Sokol, Nova Bila, Mirko Lešić,
LD Pavlovica, Novi Travnik, Slavko Marin, LD Pavlovica, Novi Travnik, Marko Bilandžija, LU Kuna, Jajce, Ivan Brizić, LU Kuna, Jajce, Tadija Šugić, Jastreb, Dobretići, Drago Šimunić, HLD Vepar, Fojnica, Mladen Malenica, Tetrijeb, Kreševo, Marinko Bošnjak, LD Uskoplje,
Gornji Vakuf-Uskoplje, Ljuban Grbavac, LD Uskoplje, Gornji Vakuf-Uskoplje, Zvonko Udovičić, LD Lještarka, Kiseljak, Branko Cetina, LD
Lještarka, Kiseljak, Ivica Širić, LD Jeleč, Žepče, Antun Dragičević, LD Jeleč, Žepče, Mato Labudović, LD Fazan, Usora, Ilija Gavran, LD
Fazan, Usora, Dragan Guberac, LD Fazan, Odžak, Ivan Marić, LD Fazan, Odžak, Marko Rošić, LU Kuna, Domaljevac, Joso Leovac, LU Kuna,
Domaljevac, Pavo Kosić, LU Sava, Orašje, Zlatko Krištić, LU Sava, Orašje, Tomo Hrgovčić, Sokol, Seonjaci-Brčko Distrikt, Petar Vrhovac,
LD Sokol, Seonjaci-Brčko Distrikt, Ivo Nikolić, LD Jarebica, Štrepci, Brčko-Distrikt, Toma Anđelić, LD Jarebica, Štrepci, Brčko-Distrikt, Miran
Radišić, HLU Orao, Čitluk, Stojan Musa, HLU Orao, Čitluk, Nikola Zovko, PP Hutovo blato, Čapljina, Milan Andrijanić, Veterinarski zavod,
Mostar, Vlado Jolić, Finvest-Ždralovac, Bosansko Grahovo.
8
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ SAVEZA
Izvješće o radu
Lovačkog saveza
Herceg Bosne
u 2009. godini
P
oštovani gospodine predsjedniče, poštovana gospodo zastupnici, cijenjeni gosti, dragi prijatelji, dopustite mi da, sukladno
Statutu Lovačkog saveza Herceg Bosne, podnesem izvješće o
radu Saveza u 2009. godini.
Rad Lovačkog saveza Herceg Bosne u 2009. godini temeljio se
na zakonskim propisima, statutarnim odredbama, planiranim programskim aktivnostima i zadaćama te odlukama i zaključcima radnih tijela Saveza utemeljenim na provedbi jedinstvene lovne politike, razvoju i unaprjeđenju lovstva, uzgoju, zaštiti i korištenju divljači
te zaštiti prirode i ljudskoga okoliša.
Rad Saveza u protekloj godini bio je uvjetovan složenom društveno-političkom situacijom te teškom gospodarskom krizom i globalnom recesijom, koja se odrazila na sve segmente društva pa tako
i na lovstvo. Svjesni takvoga stanja, kao prioritet smo odredili one
aktivnosti i sadržaje koji su značajni s aspekta lovstva i koji su realno
provedivi na prostoru na kojem djelujemo, a koji će doprinijeti razvoju, unaprjeđenju i poboljšanju stanja u lovstvu na razini Saveza
i njegovih članica.
Cijeli niz različitih sadržaja i aktivnosti na domaćem i međunarodnom planu bitno je obilježje Saveza u prošloj godini, a sve one
mogu se svrstati u nekoliko cjelina.
PROVEDBA ZAKONA O LOVSTVU
Provedba Zakona o lovstvu
Federacije Bosne i Hercegovine Ne možemo biti zanametnula se kao naša težišna dovoljni dosadašnjom
zadaća koja već godinama, izrav- provedbom Zakona
no ili neizravno, utječe na rad o lovstvu, poglavito
Saveza i iz koje često proistječu
ne na županijskoj
naše ostale aktivnosti i obveze.
Svjesni sveukupnog značenja razini. Od dugo
lovnoga zakonodavstva, svjesni očekivanog i obećapotrebe njegova razumijevanja i vajućeg projekta, ovaj
aktivnog sudjelovanja u procesu se zakon pretvorio u
njegove provedbe, i u protekloj lovačku noćnu moru
smo godini, u stručnom, informativnom, edukacijskom i tehničkom smislu, poduzeli niz mjera i
aktivnosti kako bismo stvorili kvalitetne preduvjete za primjenu Zakona na terenu.
U tom smislu, inicirali smo, kreirali i vrlo aktivno sudjelovali u
svim procesima vezanim za provedbu lovnoga zakonodavstva na
federalnoj i županijskim razinama, zastupajući interese i prava naših
članica na svim prostorima gdje Savez i njegove članice djeluju i
rade.
Osim toga, samostalno i samoinicijativno poduzeli smo niz aktivnosti i radnji kako bismo omogućili da se unutar Saveza i njegovih članica provedu u djelo odredbe Zakona o lovstvu. U tom
www.lovackisavez-hb.ba
smislu, spomenut ću sve vrste formulara propisanih Zakonom o lovstvu, koje smo
tiskali i dostavili svim našim
članicama i one ih već primjenjuju u praksi. Zatim ću
spomenuti izobrazbu lovočuvara i polaganje lovočuvarskog ispita, kao i nabavku
službenih lovočuvarskih odora, iskaznica i znački, sve za potrebe
lovočuvarske službe u lovištima kojima gospodare članice Saveza.
Želim, također, spomenuti i različite vidove stručne, savjetodavne i
tehničke pomoći koju je Savez pružao svojim članicama, ponajprije
kroz tumačenje zakonskih propisa o lovstvu i izradu stručne dokumentacije, projekata uređenja lovišta i godišnjih planova gospodarenja, kao i pomoć u provedbi lovnogospodarskih mjera i drugih
aktivnosti u lovištu.
Nesumnjivo je da su ove naše aktivnosti umnogome doprinijele
provedbi Zakona o lovstvu, ali u konačnici, ne možemo biti zadovoljni dosadašnjim stupnjem njegove implementacije, osobito na
županijskim razinama odnosno tamo gdje su zakazala resorna ministarstva, tako da se Zakon od dugo očekivanog i obećavajućeg
projekta pretvorio u lovačku noćnu moru i zapreku organiziranom,
planskom i zakonitom gospodarenju lovištima, istodobno otvarajući prostor bezvlašću i nezakonitim radnjama u lovstvu, što je jako
zabrinjavajuće s obzirom na to da je Zakon donesen prije više od
četiri godine.
LOVNA EDUKACIJA
I LOVNO PRIPRAVNIŠTVO
Edukacija, kao naša trajna i
prioritetna zadaća na svim razina- Edukacija našega članma i u svim segmentima lovstva, stva na svim razinama
značajno je obilježila naš rad i u ostaje našom trajnom
2009. godini.
zadaćom i našim trajNa početku godine upriličenim opredjeljenjem.
no je savjetovanje o stručnom i
tehničkom osposobljavanja do- Znanje je, toga smo
pisnika i suradnika Hoopa, naše- posve svjesni, temelj i
ga lovačkog glasila, a potom je zalog našega lovstva
uslijedio, usudio bih se reći povijesni edukacijsko-pokazni lov fazana u Zelendvoru kod Varaždina,
organiziran za čelne ljude naših lovačkih udruga.
Konac godine protekao je u znaku izobrazbe i osposobljavanja
lovočuvara. Ovaj, za naš Savez i njegove članice iznimno značajan
edukacijski projekt, proveden je na visokoj organizacijskoj i stručnoj
razini. Obuhvatio je sve naše članice i njegovom smo provedbom
9
IZ SAVEZA
osposobili 110 lovočuvara, sada kvalificiranih za obavljanje lovočuvarske službe u našim lovištima.
Osim ovih težišnih edukacijskih projekata, u protekloj smo godini uspješno proveli i aktivnosti vezane za izobrazbu lovnih pripravnika i polaganje lovačkog ispita.
U 2009. godini, za polaganje lovačkog ispita prijavio se 451 pripravnik. Njih 427 položilo je ispit, od kojih njih 85, ili 20 posto, nije
položilo lovački ispit u prvom ispitnom roku.
U segmentu izobrazbe lovnih pripravnika i polaganja lovačkih
ispita, iz godine u godinu vidan je napredak u smislu kriterija, discipline, organizacijske razine, a pogotovo pripreme lovnih pripravnika u matičnim udrugama, što ovom bitnom segmentu lovstva daje
željenu dimenziju i što naš Savez čini prepoznatljivim u prostoru na
kojem djeluje.
Edukacija našega članstva na svim razinama ostaje našom trajnom
zadaćom i našim trajnim opredjeljenjem, jer znanje je najbolji temelj i
zalog ispravnog puta našega lovstva i naših lovačkih organizacija.
LOVNO STRELJAŠTVO
Lovnom streljaštvu kao bitnom segmentu lovstva, s razine Organizacija streljačSaveza već godinama se daje kih natjecanja i finanveliko značenje i može se reći da
je protekla godina bila godinom ciranje izgradnje strelinjegove konačne afirmacije. Za šta jasan su pokazatelj
razliku od ranijih godina, kad naše opredijeljenosti
smo organizirali samo jedno, u da i dalje razvijamo i
2009. godini organizirali smo omasovljujemo lovno
dva streljačka natjecanja. Prvo,
streljaštvo
Otvoreno prvenstvo Saveza u
lovnom streljaštvu, upriličeno koncem svibnja na strelištu “Mostarsko blato“ u Širokom Brijegu, koje je nosilo međunarodni karakter
jer su na njemu nastupili strijelci iz Župe dubrovačke (Republika Hrvatska). I drugo, Prvenstvo članica Saveza u lovnom streljaštvu, koje
je početkom kolovoza održano na strelištu “Jeleneži“ u Orašju. Na
ovim su natjecanjima nastupili strijelci iz lovačkih društava članica
Saveza s prostora Posavine, zapadne i Središnje Bosne, te Hercegovine i Neuma, što dovoljno govori o uspješnoj realizaciji planiranih
ciljeva popularizacije i omasovljenja lovnoga streljaštva.
Osim organiziranja streljačkih natjecanja, s razine Saveza inicirali
smo i financirali izgradnju županijskih strelišta za potrebe naših članica, tako da danas sa zadovoljstvom možemo reći kako je u svakoj
županiji izgrađeno strelište za potrebe naših članica i organiziranje
streljačkih natjecanja.
Ove aktivnosti potvrđuju našu organizacijsku sposobnost i
opredijeljenost da i ubuduće razvijamo i omasovljujemo lovno
streljaštvo, odnosno da još više podignemo kvalitetu naših strijelaca
koji već godinama postižu vrhunske rezultate na državnoj i međunarodnoj razini.
LOVNO IZDAVAŠTVO
Sukladno planiranim programskim načelima stručne, eduIzmeđu ostalog, priprekacijske, informativne i promidžbene djelatnosti na razini Saveza mili smo i tiskali šest
i njegovih članica, u 2009. godini brojeva Hoopa, lovački
realizirali smo sve planirane iz- kalendar i sve vrste
davačke projekte. Izdali smo šest formulara i pravilnika
brojeva Hoopa, poštujući pritom propisanih Zakonom o
zadane rokove i nastojeći, u danim okolnostima, maksimalno lovstvu
unaprijediti njegove informativne, stručne, promidžbene, tehničke,
dizajnerske i medijske standarde.
Osim Hoopa, dali smo izraditi sve vrste tiskanica propisanih
10
Zakonom o lovstvu, tiskali smo lovački kalendar i različite vrste diploma, uvjerenja, pohvala i odličja, te osigurali tvrdi uvez Hoopa
za 2009. godinu. Pri kraju je i zahtjevna izrada lovačkog priručnika.
Očekujemo da će biti završen do konca ove godine i da će novi
naraštaji lovnih pripravnika prva znanja o lovu stjecati iz priručnika
našega Saveza. U tijeku su i pripreme za izradu publikacije o lovnoturističkoj ponudi Saveza i njegovih članica.
U kontekstu izdavačkih aktivnosti i projekata, posebno želim
spomenuti našu novu lovačku iskaznicu, koja je za Savez i njegovo
članstvo velik korak naprijed u tehničkom i organizacijskom smislu.
SURADNJA I AKTIVNOSTI
NA DRŽAVNOJ I MEĐUNARODNOJ RAZINI
Kao i prethodnih godina, i u
2009. je, s razine Saveza, ostvare- Uz zapaženu suradna višestruka suradnja s brojnim nju na međunarodnoj
institucijama i predstavnicima za- i državnoj razini,
konodavne i izvršne vlasti na lo- osobito je intenzivna
kalnoj, županijskoj i državnoj razibila suradnja Saveza i
ni, kao i suradnja s nama srodnim
organizacijama poput planinara, njegovih članica, gdje
ribara, ekologa i šumara te s vjer- je Savez preuzeo na
skim, gospodarskim i kulturnim sebe ulogu svojevrsnog
institucijama i predstavnicima servisa i to će činiti i
međunarodne zajednice u Bosni ubuduće
i Hercegovini.
Osobito dobra suradnja ostvarena je s resornim federalnim i
pojedinim županijskim ministarstvima poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva, što je rezultiralo različitim korisnim vidovima potpore i
institucionalnog jačanja Saveza i njegovih članica.
Intenzivna i konstantna, može se reći svakidašnja, suradnja je
Saveza s članicama. Kroz različite aktivnosti i sadržaje – radni posjeti,
lovačke večeri, zajednički lovovi, lovački ispiti, edukacija i izobrazba
lovočuvara, županijske koordinacije – čelnici Saveza kontaktirali su s
članicama Saveza na cijelom prostoru njegova djelovanja, od zapadne Bosne i Posavine, do Središnje Bosne i Hercegovine. Surađujući s
članicama, Savez je u svakom trenutku nastojao biti servis, i to će činiti
i ubuduće. Ali isto tako želim istaknuti da su naše članice svakim danom sve bolje organizirane. Reda je sve više, sve je bolja zaštita divljači, manje je krivolova i bezakonja, radi se planski i organizirano, unosi
se divljač u lovište, gradi se lovna infrastruktura, podižu se uzgajališta,
razvija se lovni turizam, što opet govori u prilog svestrane suradnje i
dobrih odnosa između Saveza i njegovih članica.
Na državnoj razini, glavni događaj bio je preuzimanje predsjedanja Savjetom lovačkih saveza Bosne i Hercegovine, što je našem Savezu veliko priznanje. Kod ovoga, moram spomenuti i poteškoće u radu
Savjeta nastale zbog zahtjeva Lovačkog saveza Republike Srpske za
promjenom imena Saveza lovačkih organizacija BiH i podjelom zajedničke prijeratne imovine lovaca Bosne i Hercegovine. Nadam se i
vjerujem da ćemo ove poteškoće uspješno okončati i da ćemo Savjet
voditi na dobrobit lovaca i lovstva Bosne i Hercegovine.
Međunarodne aktivnosti Saveza u protekloj godini obilježila je,
ponajviše, redovita godišnja Skupština Saveza, održana početkom
svibnja u Mostaru, na kojoj se okupila krema domaćeg lovstva ali
i svjetskog, predvođena predsjednikom Svjetske lovačke organizacije Dieterom Schrammom i njegovim suradnicima, što je doista
veliko priznanje našem Savezu i našem lovstvu.
Značajna međunarodna aktivnost našega Saveza bila je i sudjelovanje na sjednici CIC koordinacijskog foruma za srednju i
jugoistočnu Europu održanoj početkom listopada na Cetinju u
Crnoj Gori, na kojoj je naše izaslanstvo imalo zapažen nastup prezentacijom studije “Naseljavanje i ponovno naseljavanje divljači u
Bosni i Hercegovini“.
Želim, također, istaknuti da su brojna izaslanstva i istaknuti poBroj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ SAVEZA
jedinci iz lovnog, političkog, društvenog, gospodarskog, kulturnog
i javnog života, tijekom prošle godine posjetili Savez, što je najbolji
dokaz njegova institucionalnog razvoja i značenja na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini.
FINANCIJSKO POSLOVANJE
Na temelju Izvješća o financij- Poslujući sukladno
skom poslovanju Saveza u 2009.
zakonskim propisima i
godini i Izvješća Nadzornog odbora, vidljivo je da je Savez u statutarnim odredbaprošloj godini poslovao u skladu ma, Savez je u prošloj
sa zakonskim propisima i statu- godini ostvario značatarnim odredbama i da je ostva- jan višak prihoda nad
rio značajan višak prihoda nad rashodima
rashodima, što bolje od svega
govori kako se, u financijskom smislu, poslovalo i radilo u Savezu.
Na pozitivno financijsko poslovanje, uz veoma dobru financijsku
disciplinu članica, značajno su utjecale novčane donacije Vlade Federacije BiH za implementaciju Zakona o lovstvu, novac Federalnog
ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva za projekte
izobrazbe lovočuvara i izradu lovačkog priručnika te novac Federalnog ministarstva turizma i zaštite okoliša za publiciranje lovnoturističke ponude Saveza i njegovih članica.
Iz financijskog izvješća također je vidljivo da je novac najvećim
dijelom utrošen u zajedničke projekte i programe lovstva, da se ulagalo u lovno izdavaštvo, lovnu izobrazbu, lovno streljaštvo, lovno
zakonodavstvo, državne i međunarodne aktivnosti, nabavku sredstava, opreme i pomagala, kao i promidžbu Saveza, njegovih članica i lovstva u cjelini.
Želim da se ovako domaćinsko poslovanje nastavi i ubuduće i
da novac ulažemo u one sadržaje, programe i projekte koji će doprinijeti afirmaciji, ugledu, razvoju i prepoznatljivosti našega članstva,
naših lovačkih organizacija i cjelokupnog lovstva na našim prostorima.
POTEŠKOĆE U RADU
Već sam istaknuo da su na
Lovišta se formiraju
rad Saveza u protekloj godini
utjecale političke, gospodarske, bez predstavnika lovaekonomske i socijalne prilike u ca, godišnji se planovi
Bosni i Hercegovini, ali svakako odobravaju društvii neke naše slabosti. Stanje u su- ma koja nikad nisu
stavu i prilike na terenu osobito gospodarila lovištima,
su se odrazile na provedbu Zakona o lovstvu od strane resornih društva se ucjenjuju
županijskih ministarstava, zbog političkim dekretima,
čega sam izrazio zabrinutost za lovni inspektori su
stanje u lovstvu. Od donošenja bahati…, sve su to
Zakona o lovstvu prošle su četiri razlozi za zabrinutost
i pol godine, a gotovo se ništa na
županijskim razinama nije uradilo na utemeljenju lovišta i njihovoj
dodjeli. Posebno nas zabrinjava nepoštovanje zakonskih propisa, u
smislu da se lovišta formiraju bez predstavnika lovaca, da se godišnji
planovi gospodarenja odobravaju novoformiranim društvima koja
nikad nisu gospodarila lovištima, da se društva ucjenjuju političkim
dekretima i odlukama, da se lovišta dodjeljuju na korištenje prije
nego su i formirana, bez javnih natječaja i naknada, itd. Dodamo li
ovom i bahatost lovnih inspektora, koji zbog neprovedbe Zakona
kažnjavaju lovačka društva a ne mjerodavna ministarstva, držim da
je moja bojazan i zabrinutost za lovstvo potpuno opravdana.
Stoga, i dalje sve naše snage i resurse moramo usmjeravati na
provedbu lovnoga zakonodavstva u smislu utemeljenja i dodjele
lovišta na gospodarenje, a potom na izradu lovnogospodarskih
osnova i početak organiziranog, planskog, suvremenog i samoodr-
www.lovackisavez-hb.ba
živog lovnog gospodarenja, vodeći računa o zaštititi interesa svih
naših članica u tim procesima.
Kad su u pitanju naše slabosti, moram kazati da još uvijek ne
možemo biti zadovoljni stanjem u jednom manjem broju naših članica, koje nisu dobro organizirane i koje loše gospodare lovištima.
Ne možemo u potpunosti biti zadovoljni ni organizacijom i radom
pojedinih županijskih vijeća za lovstvo. Ta su vijeća neaktivna, ne
rade po poslovniku o radu i svojim lokalnim problemima opterećuju rad Saveza.
U rješavanje ovih slabosti potrebno je uložiti više zajedničkog
truda i napora, napose u poboljšanje rada pojedinih županijskih vijeća za lovstvo i bolje kadrovsko, stručno i tehničko organiziranje
pojedinih naših članica.
SAVEZ DANAS
Osim navedenih, težišnih akSavez je danas nezaotivnosti Saveza, u protekloj se godini svakodnevno odvijao i cijeli bilazan sudionik svih
niz različitih, uobičajenih sadrža- procesa u lovstvu na
ja, jednako značajnih za funkcio- lokalnoj, državnoj i
niranje naše lovačke organizacije. međunarodnoj razini,
Ponajprije mislim na provedbu on je sinonim i zaštitni
svih mjera organiziranog i planskog gospodarenja lovištima u znak svih naših lovaca
smislu uzgoja, zaštite i lova divlja- i svih naših članica
či, ali isto tako i na provedbu onih
sadržaja koji doprinose boljem organiziranju i jačanju našeg Saveza
i naših članica.
Lovački savez Herceg Bosne danas je ugledna građanska udruga s 9.000 aktivnih lovaca i 42 članice. Cilj joj je provedba jedinstvene lovne politike, razvoj i unaprjeđenje lovstva, uzgoj, zaštita i korištenje divljači, lovna izobrazba, njegovanje lovačke etike i običaja te
zaštita prirode i ljudskog okoliša.
U institucionalnom, organizacijskom, personalnom i stručnom
smislu Savez je, nesumnjivo, nezaobilazan sudionik i kreator svih
procesa u lovstvu na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini, i jednako tako, dostojan promicatelj lovnih, kulturnih, povijesnih i nacionalnih znamenitosti hrvatskog lovca i čovjeka u Bosni i Hercegovini
i u svijetu.
Ali, možda vrjednija od svega spomenutog jest spoznaja da je
Savez danas sinonim, zaštitni znak i istinski identitet svih naših lovaca i svih naših članica, što mu daje novu dimenziju i obvezuje sve
nas, i naraštaje koji dolaze, da nastavimo s provedbom onih aktivnosti i sadržaja koje naš Savez, naše članice i naš lovački korpus čine
prepoznatljivim, snažnim i jedinstvenim.
Hvala vam na pozornosti i živjeli!
11
IZ SAVEZA
CIC – 57. GENERALNA SKUPŠTINA
Veličanstvena međunarodna
manifestacija lovstva u Dubrovniku
CITES, FAO, FACE i još neke međunarodne organizacije prezentirale svoje programe ili područja djelovanja koja su u uskoj vezi s lovstvom. Zastupnici jednoglasno usvojili izvješća o
radu i financijskom poslovanju CIC-a te programe i aktivnosti za iduću godinu
Ivica Lučić
M
eđunarodni savjet za lov i
zaštitu prirode (CIC) upriličio je u Cavtatu i Dubrovniku od 6. do 9. svibnja 2010. svoju 57.
Generalnu skupštinu, koja je održana pod pokroviteljstvom Vlade
Republike Hrvatske i u organizaciji
Hrvatskoga lovačkog saveza. Ovom
impresivnom svjetskom lovačkom
skupu odazvalo se oko 500 sudionika iz 50 zemalja svijeta.
Ceremonija otvaranja Generalne skupštine u hotelu “Croatia“ u
Cavtatu otpočela je intoniranjem
himne Republike Hrvatske i novokomponirane himne CIC-a, koja je
ovom prigodom prvi put službeno
predstavljena. Okupljenim sudionicima se, uvodnim pozdravom i
riječima dobrodošlice, prvi obratio
12
predsjednik CIC-a Dieter Schramm.
U ime Vlade Republike Hrvatske
skupu se obratio potpredsjednik
Vlade Božidar Pankretić izražavajući
dobrodošlicu i dajući kratki osvrt na
bogatstvo hrvatske prirodne baštine i bogatu hrvatsku lovnu tradiciju.
Nakon Pankretića, skupu se obratio
predsjednik Hrvatskoga lovačkog
saveza Đuro Dečak, zahvalivši na
povjerenju koje je, dodjelom organizacije ove lovne manifestacije,
ukazano Hrvatskoj i Hrvatskom lovačkom savezu. Uz želje za ugodnim boravkom i uspješnim radom,
Dečak je svima poželio mnogo
obiteljske sreće i profesionalnog
zadovoljstva, pozdravivši nazočne
tradicionalnim hrvatskim lovačkim
pozdravom Dobra kob!
Nazočnima su se, ukratko, obratili i Ivica Todorić, predsjednik uprave Agrokora, te dubrovački domaćini Nikola
Dobroslavić, Andro Vlahušić i Luka Korda. Nakon svečane
ceremonije otvaranja, koja je završena nastupom KUD-a
“Lijerica“ iz Stona, prešlo se na radni dio Skupštine, u čijem
su prvom dijelu nastupali predstavnici srodnih međunarodnih organizacija poput CITES-a, FAO-a, FACE-a i drugih,
predstavljajući svoje programe i područja svoga djelovanja
koja su u direktnoj ili uskoj vezi s lovstvom.
U drugom, članskom dijelu Skupštine, pročitana su
klasična izvješća o radu i financijskom poslovanju CIC-a te
programi i aktivnosti za iduću godinu, koje su zastupnici
jednoglasno usvojili.
Po završetku radnog dijela domaćin je za sve sudionike priredio večeru koja se odvijala u svečanoj atmosferi uz
koktel dobrodošlice, jela od divljači i klapsku pjesmu koja je
oduševila prisutne goste.
U iduća tri dana trajanja programa Generalne skupštine
održani su sastanci po radnim skupinama te niz predavanja koja su se odnosila na očuvanje bioraznolikosti i zaštitu
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ SAVEZA
Pauza za osvježenje i ugodan razgovor: Ivica Lučić, Matko Jažić i Đuro Dečak
prirode i života u njoj. Tako su radne sastanke održali neki
organizacijski dijelovi CIC-a: Odjel za politiku i zakonodavstvo, Odjel za kulturu, Odjel za primijenjenu znanost, Komisija za tropsku divljač i radna skupina Mišljenje mladih, a na
predavanjima se raspravljalo o tuljanima, sjevernom jelenu,
ugroženim područjima i vrstama, održivom korištenju i lovačkom streljivu.
Također je održana i sjednica CIC koordinacijskog foruma za Srednju i Istočnu Europu. Sjednicom je predsjedao
predsjednik Foruma Toni Vrščaj, a raspravljalo se o problemima i dostignućima pojedinih zemalja vezano uz populaciju smeđeg medvjeda.
Kroz sve radne skupine predstavljeno je i promovirano
zalaganje CIC-a za ustanovljenjem i opremanjem zajedničkoga lovačkog muzeja u kojem bi sve zemlje članice bile
na odgovarajući način predstavljene trofejima svoje lovne
divljači te specifičnostima prirodne baštine i lovne tradicije.
U subotu 8. svibnja, u 15 sati,
započela je svečana ceremonija
zatvaranja 57. Generalne skupštine
CIC-a u kojoj su se, sažetim zaključcima Skupštine, sudionicima obratili
predstavnici nazočnih svjetskih organizacija te biranim riječima pohvale organizatorima istaknuli, kako
je savršenom organizacijom omogućeno odvijanje Skupštine prema
zacrtanom planu i programu. Ceremoniju zatvaranja na svojevrstan
su način obilježile dvije značajne
prigode. Prva, nakon što je gotovo
dvanaest godina bio na mjestu prvog čovjeka CIC-a, Dieter Schramm
postao je počasnim predsjednikom
ove organizacije. Druga, novi predsjednik CIC-a postao je Bernard
Loze, predstavnik francuske delegacije, koji je u svojem obraćanju
istaknuo glavne značajke svjetske
lovačke organizacije čiji je novoizabrani predsjednik.
U svečanom dijelu ceremonije
zatvaranja upriličena je i predaja
zastave zemlji domaćinu i organizatoru sljedeće Generalne skupštine
CIC-a, koju je od Hrvatske preuzela
Rusija i time na simboličan način
preuzela ulogu domaćina iduće Generalne skupštine, koja će se održati
od 11. do 15. svibnja 2011. u Sankt
Petersburgu.
Za sve vrijeme trajanja Generalne skupštine Hrvatska se predstavila kao izvrstan domaćin, organizirajući brojne popratne sadržaje,
izlete i gala večere. Tako je, između
ostalog, svakodnevno organizirano
razgledanje Dubrovnika i okolnih
mjesta te izlet na otok Mljet, gdje
je upriličen posjet benediktinskom
samostanu i Nacionalnom parku,
a na dan zatvaranja upriličena je
gala večera na dubrovačkoj Tvrđavi
Revelin, čime je, u ozračju tipično
mediteranske arhitekture popraćene klapskom pjesmom, zaključena
jedna od najuspješnijih i najbolje
organiziranih skupština CIC-a.
Dieter Schramm predao dužnost Bernardu Lozeu
Nakon dvanaest godina uspješnog predsjedanja svjetskom lovačkom organizacijom Dieter Schram proglašen je njezinim počasnim
predsjednikom, a dužnost predsjedavajućeg CIC-a predao je Francuzu
Bernardu Lozeu, poznatom lovcu i uspješnom bankaru.
Predstavnici lovačkih saveza iz BiH prate zasjedanje
www.lovackisavez-hb.ba
13
LOVNO STRELJAŠTVO
OTVORENO PRVENSTVO SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU
Novi obračun
starih znanaca
U momčadskoj konkurenciji, najbolji su bili strijelci Mosora I, drugo su mjesto osvojili strijelci Mosora II, a treće strijelci Župe dubrovačke. Pojedinačno, najbolji je rezultat postigao
Tomislav Mandić, drugi je bio Anđelko Zovko, treći Zoran Mandić, četvrti Nikša Miloslavić
Vlado Bošnjak
D
rugo po redu Otvoreno prvenstvo Saveza u lovnom
streljaštvu – disciplina trap
– održano je 29. svibnja ove godine na strelištu “Bovan“, strelištu LD
“Jarebica“ iz Mostara. Na natjecanju
je sudjelovalo 36 strijelaca svrstanih
u 10 momčadi. Brojčano više nego
prošle godine, premda se među strijelcima osjetio žal zbog nedolaska
strijelaca iz Posavine. U posljednji su
čas odustali od puta u Hercegovinu,
no čvrsto su obećali dolazak na prvenstvo Saveza početkom kolovoza
u Kupresu.
U ime domaćina nazočne je
pozdravio Željko Džidić-Džinks,
predsjednik LD “Jarebica“, ujedno
i izbornik streljačke reprezentacije
BiH. Džidić je izrazio zadovoljstvo
urađenim na strelištu i, ujedno, zahvalio svojim lovcima što su uložili
veliki napor da bi se ovo natjecanje
moglo održati.
U ime Lovačkog saveza Herceg
Bosne, organizatora natjecanja, po-
zdravne je riječi uputio predsjednik Ilija Vrljić. “Drago mi je
da se upravo ovdje u Mostaru, na strelištu gdje sam i sam
kao mlad lovac prije tridesetak godina sudjelovao u natjecanjima i njegovoj izgradnji, održava ovo prvenstvo. U
kontekstu toga, osobito sam ponosan na rezultate u lovnom streljaštvu koje kao Savez postižemo. Evo, svake godine otvorimo po jedno novo strelište, održimo natjecanje
na njemu i tako, uz određenu financijsku pomoć, promoviramo lovno streljaštvo. Ove ćemo godine, ako Bog da,
otvoriti strelište u Kupresu i tako zaokružiti projekt da svaka
županija ima bar jedno strelište…
…I ove godine pozdravljam strijelce iz momčadi Župe
dubrovačke, koji su ovaj put došli s dvije momčadi, a svojim
nastupom ovom natjecanju daju međunarodni karakter“,
rekao je, između ostalog, Ilija Vrljić i proglasio natjecanje
otvorenim.
MEĐU ŠESTORICOM NAJBOLJIH,
PETORICA ŠIROKOBRIJEŽANA
Momčadski pobjednici
14
Pucalo se 2 serije po 15 golubova za momčadski poredak, a prvih 6 strijelaca iz tog dijela natjecanja raspucavalo je
još jednu seriju za pojedinačni poredak.
Na samom startu, voljom ždrijeba, izišli su prošlogodišnji finalisti Ivica Bačić, koji je bio i pobjednik, Zoran Mandić i
Nikša Miloslavić. Publika je mogla uživati u dobrom pucanju
i prekrasnom ambijentu na strelištu.
U prvoj seriji strijelci su se još “tražili“, posebice oni koji
dan ranije nisu bili na treningu i nisu osjetili “bilo“ ovog strelišta. U drugoj seriji, desetak je strijelaca ravnopravno ušlo u
konkurenciju za finalnu seriju. U njoj se pucalo mnogo bolje
nego u prvoj. Nikša Miloslavić iz Župe dubrovačke prvi pogađa svih 15 golubova. Već u sljedećoj grupi revanšira mu
se Vladimir Mandić-Ćada, a ubrzo i Anđelko Zovko, obojica
iz Širokog Brijega. Kako se približavao kraj, na oglasnoj su
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
LOVNO STRELJAŠTVO
Pojedinačni pobjednici: Anđelko Zovko, Tomislav Mandić, Zoran Mandić, Nikša Miloslavić
se ploči sve više pratili rezultati za momčadski poredak. Na
kraju, prvo mjesto osvaja momčad Mosora I s 82 pogotka
(Zoran Mandić, Anđelko Zovko i Slavenko Lasić). Drugo mjesto, s pogođenih 76 golubova, pripalo je Mosoru II (Vladimir,
Tomislav i Predrag Mandić i Vlado Bokšić), a treće, sa 75 pogodaka, momčadi Župe dubrovačke (Alen Franjić, Nikša Miloslavić i Ivica Šabadin). Druga momčad Župe dubrovačke,
HUL “Orao“ iz Čitluka i LU “Jadran“ iz Neuma bili su na korak
do osvajanja pokala. I ostale momčadi: iz Mostara, Gruda, Kiseljaka i Ljubuškog, čiji pojedinci danas nisu imali svoj dan,
bile su zadovoljne nastupom.
Slijedila je završna serija za pojedinačni plasman. U finalnu
seriju plasiralo se 5 Širokobriježana: Vladimir, Zoran i Tomislav
Mandić, Slavenko Lasić i Anđelko Zovko, te Nikša Miloslavić
iz Župe dubrovačke. Kao što i dolikuje, zavrijedili su punu pozornost svih nazočnih na strelištu. U vrlo uzbudljivoj završnici,
najmirniju ruku imao je Tomislav Mandić, drugi je bio Anđelko Zovko, treći Zoran Mandić i četvrti Nikša Miloslavić.
Uslijedila je dodjela pokala (uručio ih je predsjednik Saveza Ilija Vrljić), zajedničko fotografiranje i piće prije puta. Gosti
iz Hrvatske posebno su bili zadovoljni i na polasku nam rekoše da očekuju pozivnicu i sljedeće godine. Kako
je sunce zapalo iza obronaka Mikuljače, mnogima se nije dalo napustiti
ugodan ambijent i druženje. Koja
kapljica više oraspoložila je mnoge,
zapjevala se ganga i bećarac. Neki bi
najradije da je natjecanje u Kupresu
što prije. No ni 7. kolovoza nije daleko. Eto poziva svim članicama na lovačko druženje i “osvježenje“ u vrele
ljetne dane na kupreškoj visoravni.
Na kraju, bila bi nepravda završiti
ovaj tekst a ne zahvaliti domaćinima
ovog natjecanja. Sve je besprijekorno funkcioniralo. Kako ovo strelište
nije korišteno nekoliko godina i sâm
sam bio sumnjičav da će sve štimati.
Trebalo je sve strojeve dovesti u red
i rad. Ako bi, pak, ovdje bila nagrada
za fer plej, onda bi je sigurno zavrijedio Leo Stojčić. Samo dva tjedna prije, na natjecanju u Širokom Brijegu,
Leo je raspucavao za prvo mjesto. I
na ovom je natjecanju bio jedan od
favorita. No kako je, s Markom Cvitkovićem, najviše sudjelovao na remontu strojeva, svoj je hobi podredio sigurnosti natjecanja i uspješno
ga doveo do kraja. U ime svih strijelaca, hvala mu.
Sudionici finalne serije - pojedinačno
Stjepan Kaldrmdžić i SK “Široki Brijeg” prvaci BiH
S
trelište Streljačkog kluba “Široki Brijeg“ na Mostarskom blatu, u svibnju i lipnju bilo je poprištem nekoliko natjecanja, od kojih je
u organizaciji ovoga kluba upriličen jedan pozivni turnir i Prvenstvo BiH u lovnom streljaštvu – disciplina trap.
Ovo posljednje održano je 6. i 7. lipnja. Nakon dvodnevnog natjecanja, strijelci SK “Široki Brijeg“ momčadski su osvojili prvo
mjesto i titulu prvaka BiH, a u pojedinačnoj konkurenciji slavio je Stjepan Kaldrmdžić iz SK “Strijelac“ iz Tuzle.
Evo i konačnog poretka, momčadski dio: 1. mjesto osvojio je SK “Široki Brijeg“ (Tomislav Mandić, Zoran Mandić i Anđelko Zovko)
s 311 pogodaka, 2. mjesto SK “Strijelac“ iz Tuzle (Stjepan, Marinko i Jozo Kaldrmdžić) s 304 pogotka, a 3. mjesto pripalo je momčadi
Tuzlansko-podrinjske županije (Damir Pamukčić, Nedin Pamukčić i Jasmin Moranjkić) s 300 pogodaka.
Pojedinačno, 1. mjesto osvojio je Stjepan Kaldrmdžić s pogođenih 127 golubova, 2. mjesto, nakon raspucavanja, pripalo je Zoranu Mandiću, a treći je bio Anđelko Zovko s pogođena 124 goluba.
Domaćini su se još jednom istakli organizacijskim, ali i natjecateljskim rezultatima, što ih stavlja u sami vrh sportskih klubova u
Širokom Brijegu, ali i na mnogo širem području.
Vlado Bošnjak
www.lovackisavez-hb.ba
15
LOVNO STRELJAŠTVO
STRIJELCI OBILJEŽILI 19. OBLJETNICU ZAUSTAVLJANJA TENKOVA U POLOGU
S obzirom na početak sezone,
odlični rezultati gađanja
Vlado Bošnjak
T
radicionalno natjecanje u gađanju glinenih golubova u povodu obljetnice zaustavljanja
tenkova bivše JNA u Pologu, ove su
godine obilježile tri novine. Prvo, natjecanje je uvršteno u službeni protokol manifestacije Općinskog vijeća
Široki Brijeg “Svibanjska sjećanja“ i
svojom su ga nazočnošću uveličali
Općinski načelnik Miro Kraljević i
predsjednik Općinskog vijeća Nedjeljko Bokšić, sa suradnicima. Drugo, u natjecanje su uključeni i strijelci
iz LD “Jarebica“ iz Mostara simbolizirajući na taj način zajedništvo i 91.
godine kod zaustavljanja tenkova i
tako će se nastaviti i sljedećih godina. I treća je novost, što se ovo natjecanje “preselilo“ s Virča na Mostarsko
blato.
Pozdravne riječi strijelcima uputio predsjednik Povjerenstva LD “Mosor“ Jozo Putica, a natjecanje je službeno otvorio širokobriješki načelnik
Miro Kraljević.
U ovom su se natjecanju strijelci borili na dvije razine. U prvoj,
prvenstvu LD “Mosor“, natjecali su
se pojedinci i momčadi ali bez članova streljačkog kluba, a u drugoj,
za ukupnog pobjednika u pojedinačnoj konkurenciju, sudjelovali su
svi strijelci.
Nakon ispucane dvije serije, Leo
Širokobriješki načelnik, Miro Kraljević, i
najbolji mosoraš, Vladimir Mandić - Ćada
16
U momčadskom dijelu, prvo mjesto osvojila je lovna jedinica
Orovnik, a u pojedinačnom, na razini LD “Mosor” prvi je bio Vladimir Mandić - Ćada. Ukupno najbolji strijelac bio je Anđelko Zovko
Stojčić iz Jarebice i Zoran Mandić iz
Mosora, s po dvije desetke, istakli su
se kao glavni favoriti za finalnu seriju
pojedinaca za ukupnog pobjednika,
a u konkurenciji na razini Društva
bio je to Vlado Bokšić.
I konkurencija za momčadski
poredak unutar lovnih jedinica bila
je zanimljiva. Evo rezultata po svim
kategorijama.
U momčadskom dijelu, prvo
mjesto osvojila je Lovna jedinica
“Orovnik“ (Vladimir Mandić, Leo
Čolak, Edo Duraković i Mario Jurić),
drugo mjesto Lovna jedinica “Blato“ (Ivan Primorac, Mile Bevanda i
Josip Ljubić) i treće Lovna jedinica “Varda“ (Tomislav Zeljko, Marin Zeljko i Ivo Rezić).
U kategoriji za pojedinačnog pobjednika na razini LD
“Mosor“ prvi je bio Vladimir Mandić- Ćada, drugi Mario Jurić i treći Vlado Bokšić.
Za pokale ukupnog pobjednika ovoga natjecanja, za
prvo mjesto raspucavali su Leo Stojčić i Anđelko Zovko,
koji je nakon dugog pripetavanja imao smireniju ruku i
osvojio prvo mjesto. Drugo je pripalo Leu Stojčiću, a treći
je bio Zoran Mandić.
Pokale su pobjednicima uručili Miro Kraljević, Nedjeljko Bokšić, Jozo Putica, Željko Ćavar, Miljenko-Mića Lasić i
Ivan Primorac-Lukić.
U premijernom natjecanju za ovu godinu, u prekrasnom krajoliku strelišta na Mostarskom blatu, zadovoljni su
bili i strijelci i brojna publika koja je pratila ovo natjecanje.
Trećeplasirani, strijelci lovne jedinice Varda
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
LOV SRNJAKA
KAKO LOVITI SRNJAKA U PARENJU
Doček i šuljanje, u kombinaciji s vabljenjem,
daju nadu za trofej srnjaka
Pojedini lovci, najčešće iz neznanja, već od početka lovne sezone hodaju po lovištu, pokušavajući dovabiti srnjaka, misleći da će on u svakom razdoblju reagirati na zov srne. Ne, to se događa
samo u kasnoj fazi parenja, a sve ostalo je plašenje i uznemirivanje srneće divljači u lovištu
renje, da bi našao drugu koja je na
vrhuncu parenja. Tako srnjak u tijeku
jednog ciklusa parenja može opariti
najviše pet srna, ali najčešće opari
dvije do tri srne koje su najbliže njegovu boravištu.
PONAŠANJE SRNJAKA
U VRIJEME PARENJA
Ivica Lučić
S
ezona lova na srnjaka službeno je, prema kalendaru
lovidbe, otpočela početkom svibnja i u većini ravničarskih lovišta lovci su već došli na svoje, omirisali su
barut i stekli nove trofeje. U brdskim i planinskim lovištima
“vrhunac sezone“ očekuje se tek početkom srpnja, što se
vremenski poklapa s početkom parenja srneće divljači.
Upravo bi ovu činjenicu trebali imati na umu lovci koji će,
nošeni iskonskim lovačkim nagonom, srpanj i kolovoz provesti u lovištima, tražeći način da dođu do najdražeg trofeja.
PARENJE SRNEĆE DIVLJAČI
Početak parenja srneće divljači uvjetuju ženke, odnosno aktivnost njihovih spolnih hormona i mirisnih žlijezda, čiji mirisi upozoravaju već uspaljene srnjake da su srne
spremne za parenje. Parenje punim intenzitetom odvija se
u drugoj polovici srpnja i prvoj polovici kolovoza, a smatra
se da se prvo pare mlade, dvogodišnje ženke, a na kraju
stare, zrele srne.
Kad srnjak nađe srnu koja je spremna za parenje počinje je goniti, što često izgleda kao da srnjak progoni srnu,
ali to je samo početak njihove ljubavne igre, koja traje sve
www.lovackisavez-hb.ba
dok srnjak ne oplodi srnu. Početno,
često agresivno i divlje tjeranje se
smanjuje, odvija se na manjem prostoru i srna počinje trčati u manjim
krugovima oko nekog stabla, grmlja
ili velikog kamena, tako da ljubavni
par vrlo brzo ugazi uske staze kojima
se, s pauzama, kreće čitave sate. Ti
krugovi mogu biti promjera četiri do
šest metara i široki oko pola metra.
Posebno su uočljivi u žitnim poljima i
visokoj travi. Oni su znak posljednjeg
rituala nagonskog tjeranja pred samim činom parenja, kad srna dostiže
vrhunac spremnosti, zaustavlja se i
dopušta srnjaku da je opari. Sparivanje se poslije kratkih pauza više puta
ponavlja, po pravilu u tijeku jednog
ili dva dana. Za to vrijeme srnjak se
posveti samo jednoj srni, a napušta
je kad kod nje oslabi nagon za pa-
Srnjaci, nošeni spolnim nagonom, gube ustaljene navike ponašanja, nema više redovitih izlazaka
na pašu, nemirni su i aktivni cijeloga
dana. Kontroliraju i obilježavaju svoj
teritorij nervozno kopajući tlo prednjim nogama i češući rogovima grane i mlada stabla. Pri češanju rogova ponašaju se kao u borbi, cijelim
tijelom pritišću stablo i “bodu“ ga,
oponašajući borbu s protivnikom.
Agresivni su, raste im borbenost i
sve se više zadržavaju u blizini srna,
ćuteći njihove mirise i prateći njihove tragove. Ako se u takvom stanju
srnjak susretne s drugim srnjakom,
dolazi do proganjanja ili borbe. Ako
su suparnici izjednačene snage i ne
bježe jedan od drugoga, dolazi do
borbe u kojoj se srnjaci ne napadaju
bezglavo. Prvo se međusobno obilaze, ispitujući snage, sa savijenom
glavom i ispruženim vratom okreću
jedan prema drugom rogove. Tako
se međusobno predstavljaju i procjenjuju, s ušima položenim unazad
kako bi što više istakli rogove. Koračaju oštro obilazeći jedan drugog ili
krećući se naprijed- nazad, sve bliže
jedan drugom, dok se oštro ne sudare glavama s kosim položajem rogova. Nakon nekoliko pokušaja da
nadjačaju i odbace jedan drugoga,
naglo se razdvajaju i poslije kratkog
promatranja ponovno napadaju.
Tada se obično jasno čuju udari rogova i stenjanje suparnika. Srnjak
koji izbori prevagu nastoji protivni-
17
LOV SRNJAKA
ka, koji se okreće radi bijega, ubosti
u bok ili slabinu i goni ga agresivno
dosta daleko, a onda se ponosno
vraća i uzbuđeno grebe nogama o
tlo.
LOV SRNJAKA VABLJENJEM
U VRIJEME PARENJA
Dobro poznavanje navika i ponašanja srneće divljači za vrijeme parenja preduvjet je uspješnog lova u
tom razdoblju. Srnjaka u parenju najčešće lovimo dočekom i šuljanjem,
a najveći uspjeh imat ćemo ako ove
dvije tehnike kombiniramo s vabljenjem, koje se smatra jednim od najatraktivnijih i najuspješnijih načina
lova srnjaka u vrijeme parenja, uz
pretpostavku da posjedujemo znanje, iskustvo, vještinu i strpljenje potrebno za lov vabljenjem. Vabljenje
je, dakle, imitiranje glasa srne u parenju, ili glasa laneta, koje ima za cilj
privući srnjaka na puškomet lovcu, a
vabiti se može s pomoću prirodnih i
umjetnih vabila kojima se uspješno
imitira glas srne ili laneta.
Rekli smo da su srnjaci u vrijeme
parenja agresivni i uzbuđeni, pogotovo ako nemaju srnu, reagiraju na
sve šumove i pokrete u svojoj blizini. Na imitirajuće srneće piskanje,
koje je u različitim nijansama svojstvo sve srneće divljači, uzbuđeni
srnjaci prilaze vođeni jakim spolnim
nagonom. Na piskanje srnjaci reagiraju posve različito. Neki dojure
odmah, u svega nekoliko sekunda,
ali isto tako odmah i odjure. Drugi se
šuljaju oprezno poput lisice, približavaju se koristeći svaki zaklon, če-
18
sto dođu nekoliko metara do lovca,
promatraju ga skriveni iza nekoga
grma, a on ih i ne primjećuje. Neki
srnjaci “glume“ nezainteresiranost,
ponašaju se kao da se dosađuju, a
zapravo su vrlo sumnjičavi i oprezni,
zaobilaznim putem približavaju se
na zov vabila, a pri najmanjem sumnjivom šumu, mirisu ili lovčevu pokretu, bježe glasno baučući.
Na imitirajuće piskanje laneta,
redovito reagira i dotrči srna koju
prati srnjak, ako je parenje u punom
jeku, jer tada većina srnjaka ima srne
i ne odvajaju se od njih. S obzirom
na to da su srnjaci zajedno sa srnama, neće reagirati na lovčevo imitiranje glasa srne. Dakle, vabljenje
imitiranjem glasa laneta učinkovito
je početkom kolovoza, u fazi parenja, kad su srne spremne za sparivanje i srnjaci se nalaze pokraj njih,
ljubomorno ih prateći u stopu. Zna
se dogoditi da srna, zbog spolnoga
nagona, uvijek ne reagira i ne dotrči
na lovčev zov laneta.
Vabljenje srnjaka oponašanjem
piskanja uspaljene srne, daje najbolje rezultate pri kraju razdoblja
parenja, sredinom kolovoza, kad je
većina srna oparena a srnjaci su još
aktivni i tragaju za neoparenim srnama. Upravo je to razdoblje kad srnjaci najlakše dolaze na vabak i kad
vabljenje daje najbolje rezultate.
Srnjaka se može uspješno vabiti u bilo koje doba dana, od ranog
jutra do kasne večeri, a najbolje je
kad u lovištu vlada mir i kad je srneća divljač u pokretu. Srnjaci najbolje
dolaze na vabak ako je vedro, toplo
i mirno vrijeme, a vrlo je uspješno i vabljenje neposredno
pred početak i nakon ljetnog pljuska ili oluje, kad kiša prestane i počne razvedravanje. Najmanje je uspješno vabljenje za jakog vjetra, kad je srnjak nesiguran jer se ne može
pouzdati u svoja čula, a i vabilo se lošije čuje.
Najbolje je vabiti u blizini mjesta gdje se srneća divljač
zadržava u vrijeme parenja ili gdje leži tijekom dana. Prema
tim mjestima lovac se oprezno prikrada, obvezno prateći
smjer vjetra u odnosu na mjesto gdje pretpostavlja da bi
mogao biti srnjak, nikad ne zastajući na čistinama, livadama ili prosjekama Na udaljenosti od 100 do 150 metara od
toga mjesta odabire pogodan zaklon, iz kojeg ima dobar
pogled i uvjete za gađanje na sve strane. Nakon pažljivo
odabranog i pripremljenog mjesta za vabljenje, koje je preduvjet uspješnog lova, treba se smiriti i sačekati petnaestak
minuta pa tek onda početi vabiti. Vabljenje treba započeti
posve tihim piskanjem 3 do 5 puta i isto ponoviti tri puta
u razmacima od desetak minuta. Pri tome treba izbjegavati
nagle pokrete, osobito glavom, s obzirom na to da treba
vabiti u svim smjerovima. U stankama između vabljenja
lovac pozorno promatra i sluša na sve strane jer se divljač
najčešće prvo čuje, pa tek onda vidi. Posebno oprezno dolazi stari srnjak, skriva se i nastoji se izvoru zvuka približiti
protiv vjetra. Događa se, međutim, da i jak srnjak dotrči odmah na prvi zvuk vabljenja. Po završetku vabljenja, kao i na
početku, na mjestu vabljenja treba ostati miran i oprezan
još petnaestak minuta, jer oprezan srnjak često “ne žuri“ i
tek poslije izvjesnog vremena približi se mjestu gdje je čuo
vabljenje.
Kod vabljenja, kao i kod drugih načina lova srnjaka,
pravilo je da se srnjak prije ciljanja promotri i da se procijeni njegova trofejna vrijednost, bez obzira na to je li riječ
o srnjaku koji dolazi polako i oprezno ili o onome koji naglo dotrči i pokušava pobjeći. Obično, međutim, lovac za
to ima jako malo vremena, zbog čega je potrebno znanje,
iskustvo, rutina i vještina brzog procjenjivanja srnjaka, i naravno brzog ciljanja i ispaljivanja hitca.
Pojedini lovci, najčešće iz neznanja, već od početka lovne sezone hodaju po lovištu, pokušavajući dovabiti srnjaka,
misleći da će on u svakom razdoblju reagirati na zov srne.
Ne, to se događa samo u kasnoj fazi parenja, a sve ostalo
je plašenje i uznemirivanje srneće divljači u lovištu. Zato je
neiskusnom, mladom lovcu najbolje lov vabljenjem naučiti
od iskusnog lovca koji će ga pratiti u lovu, podučiti ga i otkriti mu vještine i tajne uspješnog lova srnjaka vabljenjem.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
LOVAČKI TROFEJI
SRNJAK – OBRADA TROFEJA
Neprikladnom se obradom
može obezvrijediti i najljepši trofej
Obrada rogova ovisi o pravilnom skidanju kože s glave, iskuhavanju lubanje, čišćenju rožnatih grana, izbjeljivanju, itd. Nepažnja pri ovim radovima često upropasti cjelovit izgled trofeja
i on nikad ne postane trajnom uspomenom
Mladen Bešlić
L
ovački trofej je dio tijela divljači ili cijela divljač u vidu
preparata. Prema lovačkim običajima, trofej uvijek pripada onom lovcu koji je ulovio divljač. Pravilno i ukusno obrađen trofej trajna je uspomena na lovački doživljaj.
Zbog toga posebnu pozornost treba posvetiti obradi, čuvanju i zaštiti trofeja. Praksa je da se trofej vrednuje i prema
doživljaju, dakle ne samo po njegovoj veličini, težini i broju
bodova, što je propisano međunarodnim formulama za
ocjenjivanje trofeja.
Hoće li trofej doista biti trajnom uspomenom, umnogome ovisi o njegovoj obradi. Iskustvo nas uči da su mnogi
dobri i lijepi trofeji bivali bezvrijednima upravo zbog neprikladne obrade, što dokazuju trofeji prikazani na različitim izložbama. Trofej treba imati i znanstvenu vrijednost,
ali ovaj će segment biti zadovoljen samo ako su pri obradi
uzreti u obzir svi zahtjevi u pogledu načina i kvalitete rada.
SKIDANJE KOŽE
I ODSTRANJIVANJE MIŠIĆA
Koža s lubanje skida se tako da
se ne ošteti kost. Mišići se najbolje
odstranjuju odmah poslije lova, tupim nožem. Oči se izvade nožem,
prije kuhanja, da krv koja je ušla u
mozak ne bi obojila lubanju. Mozak
se izvadi ovako: kroz otvor na potiljku tvrdim se drvcem nagnječe
moždane opne, a zatim se moždana
masa ispere mlazom tople vode. Mišići se kuhanjem odvoje od kostiju.
Moždani dio lubanje, prije i poslije
kuhanja, ispere se vodom. Preostali
dijelovi opni izvuku se hvataljkom
(pincetom).
TROFEJI SRNJAKA
Osim rogova, koji često ukrašavaju zidove lovačkih prostorija, trofej srnjaka je i koža, od koje se izrađuju prostirke.
Od srnećih nogu prave se različite vješalice za odjeću, drške
za lovačke noževe, a od odbačenih rogova drške za noževe
i različiti ukrasni predmeti.
ISKUHAVANJE LUBANJE
Da rogovi srnjaka ne bi pri iskuhavanju lubanje potonuli u lonac i
da im ne bi voda oštetila boju, vežu
se na štapiće. Prije iskuhavanja sve
se umota u tkaninu, osobito ruže
(vijenci). Lubanja se stavi u hladnu
vodu, koja se postupno zagrijava.
Ne smije se staviti u kipuću vodu, jer
bi pod djelovanjem pare boja lubanje izblijedjela. Pjenu koja se stvara
za vrijeme iskuhavanja stalno treba
odstranjivati.
Vrijeme iskuhavanja je različito
i ovisi o starosti divljači. Primjerice,
lubanja srnjaka iskuhava se pola
sata, ali ako je primjerak stariji, iskuhavanje traje i do 45 minuta. Kad
se mišići mogu odvojiti od kostiju,
iskuhavanje se ipak nastavlja, ali sad
još samo polovinu vremena. Duže
iskuhavanje je štetno (nastaje raspadanje kostiju i ispiranje krečnjaka).
Lubanja se, na kraju, ispire hladnom vodom. Neki stručnjaci za
prepariranje preporučaju u vodu
za iskuhavanje staviti malo sode, ali
drugi pak tvrde da soda u konačnici može samo naškoditi. Mislim da
malo sode ipak neće vidno oštetiti
površinu kostiju.
Oguljena glava, spremna za iskuhavanje
ČIŠĆENJE LUBANJE OD KRVI
Glava srnjaka spremna za guljenje
www.lovackisavez-hb.ba
Lubanja se dobro oslobodi krvi
u tekućoj vodi. Ovo je potrebno
zbog toga što bi prilikom iskuhavanja krv obojila kost i time otežala
daljnji rad. Proces odstranjivanja
krvi može se ubrzati 1- postotnim
rastvorom kuhinjske soli ili 1- postotnom lužinom kalijeva hidroksida na temperaturi od 10 do 18
stupnjeva. Zakrvavljena mjesta u
moždanoj i nosnoj šupljini nikad
ne treba čistiti nasilno, mehanički,
za to treba koristiti vodu.
Iskuhavanje lubanje
19
LOVAČKI TROFEJI
ODMAŠĆIVANJE LUBANJE
Odmašćuju se samo suhe lubanje. To se čini u emajliranim ili
staklenim posudama, triklormetilmetanom (CHCl3) ili benzinom.
Vrijeme odmašćivanja ovisi o starosti životinje i veličini lubanje. Za
odmašćivanje odgovara i tetraklor
(CCl4), koji se može zagrijavati i nije
zapaljiv. Obično se upotrebljava
10-postotni amonijak, a proces traje
24 sata. Masne mrlje nestaju i kad se
premažu benzinom ili ako se nastavi
s iskuhavanjem.
Čišćenje i odmašćivanje lubanje
IZBJELJIVANJE LUBANJE
Lubanja se umota u vatu ili gazu,
koja se utisne i u šupljine kako bi vodik-peroksid (H2O2), tzv. hidrogen,
mogao svuda doprijeti. Preporučuje
se koncentracija 7 – 10 %, pri čemu
se vodik-peroksid alkalizira amonijakom (na litru se uzme 5 ml 25-postotnog amonijaka). S povećanjem
alkaliziranosti ubrzava se raspadanje
peroksida, tako je izbjeljivanje brže.
Izbjeljuje se u tamnim posudama, jer
se vodik-peroksid pod djelovanjem
svjetla pretvara u vodu.
Ako se izbjeljuje mala lubanja,
može se cijela potopiti u peroksid. U
Postavljanje rogova na podmetač
tom slučaju ne mora se umotavati
u vatu ili gazu. Vrijeme izbjeljivanja
je 4 – 5 sati.
Velike se lubanje ne mogu cijele
potopiti u peroksid (zbog uštede),
on se ulije samo na dno posude. Vata
ili gaza kojom je umotana lubanja
upija peroksid i dovodi ga na površinu i u šupljine lubanje. Izbjeljivanje u
ovom slučaju traje 15 – 20 sati.
Vodik-peroksid se može dobiti
u ljekarnama, ali je opasan za oči, a
koža od njega izgara. Dobro bi bilo
zamoliti ljekarnika da ga razblaži u
svrhu izbjeljivanja, to jest na 10 posto rastvora.
Vezano za izbjeljivanje, dobro je
znati sljedeće:
Događa se da na lubanji mlađe
divljači poslije izbjeljivanja ostanu
tamne mrlje (sjenčenje pozadine,
prosvjetljavanje). Ove se mrlje odstranjuju tako što se šupljine iza njih
popune vatom. Ne treba upotrebljavati gips, jer se on pri mjerenju
rogova teško uklanja.
Neki lovci žele da lubanja bude
žućkasto-bijela ili boje slonovače.
Ova se boja postiže ako se lubanja
poslije redovitog izbjeljivanja potopi 3 – 6 dana u 1-postotni rastvor
fosforne kiseline (H3PO4) ili sedam
dana u 10-postotni rastvor kloramina (sredstvo za dezinfekciju). Željena se boja pojavljuje nakon nekoliko dana.
Stari, nepravilan način, koji se na
žalost i danas koristi, jest izbjeljivanje
u mravinjaku. Mravi pojedu mišićna
tkiva lubanje, ali ohrapave njezinu
površinu. Ako se nema vremena za
izbjeljivanje, dovoljno je lubanju staviti u sanduk s drvenim ugljenom u
prahu, gdje će nastupiti razlaganje.
dom čeone kosti (njemački i austrijski način).
Ponekad su ostavljali cijelu lubanju, s donjom vilicom
koja bi bila pričvršćena sa strane lubanje. Ovako obrađen
trofej ima veliko značenje, poglavito pri procjeni starosti.
Polulubanje se danas rijetko ostavljaju, i ovaj način obrade
trofeja smatra se zastarjelim. Ispravno obrađen trofej srnjaka je rogovlje s lubanjom (bez donje vilice).
Obrada rogova zavisi i od pravilnog skidanja kože s
glave, iskuhavanja lubanje, čišćenja rožnatih grana, itd. Nepažnja pri ovim radovima često upropasti cjelovit izgled i
vrijednost trofeja.
Obrađena lubanja s rogovljem se pričvršćuje na podmetač tako da se nepotrebno ne buši kost i da se s čeone
Stari, njemačko-austrijski način postavljanja rogova
strane ne vide vijci. Vijci se uvijek postavljaju s donje strane,
a ako se pričvršćuju žicom, ona se provuče kroz dvije rupe i
zavrne na stražnjoj strani podmetača.
Lubanja se može objesiti na zid i bez podmetača, što
djeluju jako ukusno, osobito u moderno uređenom stanu.
PODMETAČI ZA TROFEJE
Podmetač se stavlja ispod trofeja (glave, rogova), prije
svega zato da bi se pojačao dojam o njegovoj veličini. Dojam je potpuno suprotan ako se podmetač ukrasi, jer ukrasi
privuku više pozornosti nego trofej. To nikad ne treba učiniti. Zbog toga valja obratiti pozornost na to da se trofej ističe
svojom prirodnom bojom (lubanja bjelinom), a podmetač
neka je ukusno napravljen, ali da je po obliku i boji – u usporedbi s trofejem – skroman i neupadljiv.
Podmetači mogu biti različitog oblika, ali se pri izboru
uvijek uzima u obzir namjena prostorije u koju se postavlja
trofej.
OBRADA
I PRIČVRŠĆIVANJE LUBANJE
Izbjeljivanje lubanje
20
U prošlosti, mnogi su lovci prilikom obrade trofeja ostavljali “kratke
lubanje“, odnosno sjekli ih neposredno iza rožišta, s malim koma-
Dva načina rezanja rogova danas
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
LOVIŠTE
LOVNO PLANIRANJE
Kako do točne procjene brojnosti
pojedinih vrsta divljači u lovištu
Dosta je nepodudarnosti u samim zakonskim odredbama, ali je i dosta pogrešnih interpretacija tih odredbi, kako od strane Ministarstava, tako i od strane lovaca. Ovim tekstom želimo
pomoći otkloniti pogrešne interpretacije od strane lovaca, kako bi se time unaprijedilo i planiranje u lovištu
Mr. sc. Vjekoslav Kostijal
T
emeljni zakonski akt koji uređuje lovstvo kao djelatnost je Zakon o lovstvu, koji lovstvo definira kao javnu
djelatnost i navodi “divljač je državno vlasništvo i dobro od općeg interesa koje uživa posebnu brigu i zaštitu“.
Koliko je lovstvo kompleksna djelatnost, svjedoči niz
zakona, podzakonskih akata i rješenja, a materiju kojom
se danas uređuje oblast lovstva regulira sedam zakona,
četrnaest pravilnika, dva rješenja i dva cjenika, pa su stoga (između ostalog) bile i očekivane poteškoće u provedbi
odredbi zakonske regulative.
U ovoj bih prigodi htio ukazati na jedan tehnički detalj,
koji ima neizmjernu vrijednost kod planiranja u lovstvu, a
koji se često u praksi pogrešno interpretira. Riječ je, naime,
o “utvrđivanju“ broja životinjskih vrsta, kako navodi članak
11. Pravilnika o sadržaju, načinu i nosiocima izrade, odnosno odobravanja lovno-gospodarske osnove, godišnjeg i
privremenog plana gospodarenja lovištem.
Prije svega, terminološki bi bilo primjerenije to “utvrđivanje“ nazvati “procjenom“ jer to i jest procjena vrijednosti
osnovnog skupa, bez obzira na to radi li se putem uzorka ili
na neki drugi način.
Članak 11. spomenutog Pravilnika kaže:
• da se utvrđivanje broja vrsta krupne divljači vrši opažanjem, praćenjem i brojenjem tijekom cijele lovne godine
• sitna divljač: zečevi, fazani, jarebice i trčke prebrojava
se metodom uzorka na plohama površine najmanje 50 ha,
čija međusobna udaljenost ne može biti manja od 1000 m
• prepelice prebrojavanjem glasanja u zoru
• divlje patke i crne liske stalnim opažanjem, opažanjem
izlaska na vodenu površinu
• ostala sitna divljač opažanjem, praćenjem i brojenjem
tijekom cijele godine
• ostavlja se mogućnost primjene i drugih načina: snimanje iz zraka, radari, radioodašiljači, markiranje, djelomično markiranje, tragovi, izmet, osluškivanje, povratno računanje na bazi višegodišnjih odstrela.
bonitet staništa i brojnost divljači.
Izračun lovno-produktivne površine i utvrđivanje boniteta staništa
okvirno su riješeni u Stručnoj podlozi za bonitiranje lovišta, a taj zadatak treba povjeriti kompetentnim
osobama i organizacijama jer je to
vrlo stručan posao, dok je procjena
brojnosti divljači u lovištu (bilo kojom metodom) stavljena u zadatak
korisniku lovišta.
U praksi smo svjedoci: prvo, da se suvremene metode i
tehnička sredstva, zbog njihove visoke cijene, teško mogu
primijeniti, i drugo, da se metoda uzorka vrlo često primjenjuje tako što se uzorak aplicira na cijelu površinu lovišta,
što je pogrešno jer daje pogrešne rezultate.
Naime, temelj planiranja u lovištu tri su osnovna podatka za pojedine vrste divljači: lovno-produktivna površina,
Kod primjene uzorka oglednih
ploha ili cjelogodišnjeg praćenja i
promatranja, javljaju se problemi
koji nas dovode u poziciju da pri
planiranju operiramo netočnim podacima, a osnovni razlog pogrešne
procjene brojnog stanja sadržan je
www.lovackisavez-hb.ba
ŠTO REPREZENTATIVNIJI UZORAK
u pitanju: Na koju se ukupnu veličinu površine odnosi naš prebrojani
uzorak nastao na posve konkretnoj,
odnosno zadanoj površini?
Često se isti uzorak primjenjuje
kao valjan i za više različitih vrsta
divljači koje imaju različite zahtjeve
prema staništu, odnosno uzorak se
primjenjuje na cijelu površinu lovišta. To je posve pogrešno iz prostog
razloga što određena vrsta divljači
nema “sve prirodne uvjete za obitavanje, hranjenje, razmnožavanje i
sklanjanje“ na cijeloj površini lovišta,
kako to definira članak 5. stav 15.
Pravilnika o sadržaju, načinu i nosiocima izrade, odnosno odobravanja
lovno-gospodarske osnove, godišnjeg i privremenog plana gospodarenja lovištem. Stoga bi, s ciljem
21
LOVIŠTE
što korektnije primjene uzorka,
bilo nužno broj divljači nađene
na uzorku aplicirati na lovno-produktivnu površinu procijenjenu za
dotičnu divljač. U pitanju je, dakle,
lociranja uzorka u prostoru, kako
bi bio što reprezentativniji.
Drugo pitanje, ne manje značajno, pitanje je veličine uzorka.
Greška procjene uzorkom smanjuje se s porastom veličine uzorka,
ali ne u istom odnosu. Postavlja se,
dakle, pitanje dovoljnosti veličine
uzorka za traženu točnost procjene. Praksa pokazuje i kod drugih
prirodnih znanosti da bi bilo dovoljno procjenu vršiti na uzorku
koji je veličine 2 – 4 posto ukupne
veličine skupa koji procjenjujemo.
To praktično znači da naš uzorak
pri procjeni broja određene divljači na lovno-produktivnoj površini
od 10.000 ha treba poprimiti veličinu od 200 do 400 ha ili 4 do 8
ploha od po 50 ha.
Dakako, ovo se odnosi na kvalitetno i stručno odabranu lokaciju
uzorka. Samo na taj način možemo očekivati rezultate procjene
brojnosti divljači čijom ćemo točnošću moći biti zadovoljni.
U pogledu procjene putem
uzorka (brojenje na plohama), nužno je držati se sljedećeg:
• Uzorke postaviti na teren u
okvire lovno-produktivne površine,
dakle tamo gdje dotična divljač obitava i zadovoljava sve svoje potrebe,
a kako bi uzorak bio reprezentativniji, plohe treba postaviti na lokacije
na kojima su uvjeti za život divljači
najkvalitetniji, ali istodobno i na
mjesta gdje su ti uvjeti loši
• Ne gomilati nepotrebno uzorke, jer nećemo postići osjetno veću
točnost procjene
• Izračun brojnosti divljači bazirati na lovno-produktivnoj površini
tako da se broj divljači (do kojeg se
došlo brojenjem divljači na plohama) pomnoži brojem koji se dobije
kad se lovno-produktivna površina
podijeli s površinom svih uzoraka
(to je faktor brojenja).
Na primjer: Površina lovišta je
18.730 ha; lovno-produktivna površina za zeca je 6.540 ha; postavili smo
4 plohe ukupne površine 229 ha; na
plohama smo izbrojili 8 zečeva; faktor brojenja je 6.540 / 229 = 28,56.
Ukupan broj divljači u lovištu je
8x28,56 = 228 repova, što je točna
HE MOSTARSKO BLATO
22
procjena broja zečeva.
Ako uzorak apliciramo na ukupnu površinu lovišta, dobivamo 18.730 / 229 x 8 = 654 repa zečje divljači, što je,
očito, pogrešno.
Procjena brojnosti divljači putem opažanja, praćenja i
brojenja tijekom cijele lovne godine vrši se za krupnu i sitnu divljač. Ova metoda zahtijeva od opažača (lovočuvara,
lovaca i stručnog osoblja):
• visoku razinu praktičnog, ali i stručnog znanja
• veliku predanost tom poslu, u koji moraju biti utkane
i moralne kvalitete
• mnogo vremena i stalnu prisutnost u lovištu
• kvalitetnu organizaciju lovočuvarske službe potpomognutu i drugim stručnim odlikama korisnika lovišta
• kvalitetnu organizaciju prikupljanja informacija
• vrlo stručnu interpretaciju podataka.
U tom smislu dobro bi bilo da se kod korisnika lovišta
uvede sustav opažanja putem vođenja dnêvnika opažanja,
koje bi opažači barem jednom mjesečno dostavljali stručnoj osobi, a ona bi ta opažanja bilježila na karti prema vrsti
pojave (primjerice: tragovi, vizualno uočavanje divljači, štete,
izmet, glasanje, uzimanje hrane i sl.), datumu događaja te
lokaciji u lovištu. Ove podatke stručna osoba permanentno
unosi na kartu lovišta i na koncu lovne godine uz podatke o
odstrelu i otpadu divljači svodi na 31. 3. iduće godine.
Ovi podaci mogu vrlo korisno poslužiti i za izradu lovne
kronike.
Za opažanja se treba intenzivno služiti promatračnicama pokraj hranilišta, dalekozorima, (eventualno GPS uređajima), a nezamjenjiv je, svakako, vizualni uvid s ophodnji
kroz lovište (lovočuvarski rajon). Bilo bi dobro koristiti i druge izvore podataka: mjesno stanovništvo, terensko šumarsko osoblje i sl.
Kod primjene ovog modela jako je važno da opažači u
svoj dnevnik bilježe sve događaje bez emotivnog naboja
(isključiti lovačke priče) i da taj posao kontroliraju stručne
osobe korisnika lovišta.
Nadam se da će ova iskustva pomoći u podizanju kvalitete jednog ovako značajnog i zahtjevnog posla kao što
je procjena fonda divljači, što bi, dalje, značilo i napredak
procesa planiranja u lovištu.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
UGROŽENE VRSTE
EUROAZIJSKI RIS (Lynx lynx)
Brojnost populacije risa
u Bosni i Hercegovini u stalnom je porastu
Izvorni euroazijski ris (Lynx lynx) u mnogim je europskim zemljama istrijebljen u 18. i 19. stoljeću, znatno prije nego na područjima Balkanskog poluotoka. Posljednji primjerak u Bosni
i Hercegovini odstrijeljen je 1911. godine, a ponovna prisutnost risa na ovim područjima
zabilježena je 1980. godine
Mr. Ivan Jurić
R
isa ubrajamo u red mesoždera (Carnivora), porodicu
mačaka (Felis) i vrstu obični ili euroazijski ris (Lynx
lynx). Ris je bio autohtona vrsta na određenim područjima Balkanskog poluotoka. Međutim, nerazumnim je
lovom i uskraćivanjem svake zaštite potpuno istrijebljen, a
posljednji primjerak izvornoga dinarskoga soja risa u Bosni
i Hercegovini ulovljen je 1911. godine. Ponovna prisutnost
risa (Lynx lynx) na područjima Bosne i Hercegovine bilježi
se krajem prošloga stoljeća (1980. god.). Dolazi kao posljedica naseljavanja risa u Sloveniji (Kočevski rog) 1973. godine. Naseljavanje je obavljeno s tri para risova podrijetlom
iz Slovačke (Karpati). Iste godine nakon reintrodukcije, sve
tri ženke donijele su potomstvo, koje se postupno preko
Hrvatske, prirodnim širenjem prešavši rijeku Unu, nastanjuje i na područja zapadne i centralne Bosne i Hercegovine.
Nasuprot našem tzv. dinarskom soju risa kao ekološkoj varijanti euroazijskog risa, ovi risovi pripadaju nešto većem,
pjegastijem karpatskom soju.
Uz euroazijskog risa koji naseljava Europu i Aziju, poznata je još vrsta crvenog risa (Lynx rufus) koji nastanjuje
južne dijelove Sjeverne i Srednju Ameriku, te karakala (Lynx
caracal), koji prebiva u Africi i srednjoj Aziji, a u Europi, na
Pirinejskom poluotoku, živi iberijski ris (Lynx pardina).
IZGLED I GRAĐA TIJELA
Ris daje dojam lijepe i snažne životinje. Okrugla glava s
kratkom njuškom i krupnim očima odaje njegovu pripadnost mačkama. Trokutasto i okomito stršeće uši, koje završa-
www.lovackisavez-hb.ba
vaju čuperkom crnih dlaka “kićanki“
čija dužina varira od 4 do 6 cm, kratak rep te razmjerno visoke i snažne
noge, glavna su obilježja risa. Također, sa strane glave ima duže dlake
(zaliske). Na prednjim ekstremitetima
ima pet, a na stražnjim četiri prsta. Na
vrhu prstiju su kandže, koje se uvlače. Osnovna boja krzna je žutosmeđa, po hrptu je nešto tamnija, a na
trbuhu i unutarnjim stranama nogu
je blijedo-žuta. Ris se odlikuje i pigmentacijom, tamnosmeđim okruglim risama ili pjegama po cijelome
tijelu, mjestimično raspoređenim u
nizovima. Na leđima su veće, a na
ekstremitetima manje pjege. Boja
krzna može biti svjetlija ili tamnija, a
pjege na krznu od crnih do blijedih
i veličinom od 12x15 mm do 18x30
mm.Vrh repa je crne boje. Krzno risa
čini gusta i meka dlaka, koja je nešto
rjeđa u pazuhu prednjih i stražnjih
ekstremiteta. Dlaka je ljeti kraća, a
zimi duža, s gustom podlakom. Mužjaci su najčešće krupniji i teži od ženki. Dužina trupa risa, s glavom, iznosi
91 – 130 cm, visina mu je 60 – 75 cm,
rep mu je dugačak 15 cm. Težak je
18 – 25 kg, a najveće podvrste i do
32 kg. Ženke su, u prosjeku, lakše od
mužjaka za 2,5 – 3 kg.
STANIŠTE, BROJNOST
I RASPROSTRANJENOST
Ris je prisutan u brdskim i planinskim staništima prekrivenim šumom
(lišćarska, četinarska i mješovita).
Najviše mu odgovaraju stare sastojine s mjestimičnim progalama i
čistinama. Prisutan je i u klisurama i
na slabo pristupačnim i stjenovitim
staništima na visinama od 1000 do
1500 m. U potrazi za plijenom izlazi i
na visoko-planinske pašnjake, ali i na
livade u dolinama. Najvažnije mu je
da u staništu ima dovoljno plijena,
zaklon i mir. Najviše se zadržava na
područjima s više plijena, koje napušta kad se smanji mogućnost ulova.
Staništa risa staništa su i drugih vrsta: srne, divokoze, lisice, kune, divlje mačke, medvjeda, vuka, velikog
i malog tetrijeba, lještarke, sove i dr.
23
UGROŽENE VRSTE
lisicama, psima, mačkama, vjevericama. Stradavaju i ptice,
osobito šumske koke, a povremeno i domaća stoka (ovce i
koze) ako se nađu u blizini njegova teritorija.
Odraslom risu na dan je potrebno 2,5 – 3,0 kg mesa,
ovisno o njegovoj tjelesnoj težini, aktivnostima i godišnjem
dobu. Zimi, u vrijeme visokog snijega, manje se kreće pa su
mu i potrebe za hranom manje.
RAZMNOŽAVANJE
Ukupna veličina sadašnjih staništa
risa je oko 350.000 hektara, a potencijalna staništa obuhvaćaju oko
100.000 hektara. S obzirom na obujam plijena i navike, ocijenjeno je da
na površini od 1000 ha staništa za
risa na području BiH optimalan kapacitet iznosi 0,25 jedinki pa to treba koristiti u planiranju optimalnog
kapaciteta. Brojnost populacije risa u
Bosni i Hercegovini je u porastu. Cijeni se da u BiH obitava oko 60 risova. Uz sadašnju brojnost i potrebne
mjere zaštite, dostizanje optimalnog
kapaciteta može se očekivati za 8
do 10 godina. Područja na kojima je
do sada primijećen nalaze se u planinskim masivima sjeverozapadne,
zapadne i centralne BiH, na područjima općina Bihać, Ključ, Bosanski Petrovac, Banja Luka, Šipovo, Mrkonjić
Grad, Glamoč, Bosansko Grahovo,
Drvar, Bugojno, Donji vakuf i Gornji
Vakuf-Uskoplje. Još uvijek njegovo
prisustvo nije registrirano na desnoj
obali rijeke Neretve, iako, s obzirom
na uvjete, tu postoje prostrana potencijalna staništa za ovu vrstu.
NAČIN ŽIVOTA,
PREHRANA I PONAŠANJE
Ris je teritorijalna životinja.
Uglavnom živi samostalno, osim
u vrijeme parenja, kao i u vrijeme
dok su majke s mladuncima. Zauzima teritorij od 10 km2 do preko
200 km2 i na njemu ne trpi druge
jedinke iste vrste. Dnevno prelazi
od 5 do 25 kilometara. U potrazi za
hranom, prelazi veliki teritorij, pri
čemu se kreće ustaljenim putovima.
24
Ris je lovac iznenađenja i lovi iz zasjede,
nikad s drveta. Skočivši žrtvi na leđa,
pokušava je oboriti na
tlo i ubija je ugrizom
za grkljan, rjeđe za
potiljak. Veći plijen
obično odvuče na
neko skrovitije mjesto
Najveću aktivnost pokazuje u ranim
jutarnjim i večernjim satima, a dan
i noć provodi u odmoru. Ris se ne
vraća na mjesto gdje je prethodnog
dana imao ležište. Svoje područje obilježava sekretom iz analnih
žlijezda i izmetom. Ako prijeđe na
teritorij drugog risa, najčešće nema
sukoba, osim u razdoblju parenja,
kad se bori za naklonost ženke.
Hrani se isključivo toplokrvnim životinjama koje može svladati. Ris je
lovac iznenađenja i lovi iz zasjede,
nikad s drveta. Skočivši žrtvi na leđa,
pokušava je oboriti na tlo i ubija je
ugrizom za grkljan, rjeđe za potiljak.
Veći plijen obično odvuče na neko
skrovitije mjesto, pokrivajući ostatke između dva obroka lišćem, grančicama i zemljom. Ljeti mu najveći
postotak hrane čine glodari, a zimi
dvopapkari (jeleni, srne, divokoze,
mufloni, divlje svinje). Ne prašta ni
U vrijeme parenja ris prestaje živjeti samotno i kreće u
potragu za ženkom. Parenje traje od sredine veljače do kraja ožujka. Ženke su spolno zrele s navršene dvije godine, a
mužjaci u trećoj zimi, s navršene 3 godine života. Bremenitost traje prosječno 73 dana i u svibnju/lipnju ženka donosi na svijet 1 – 5, najčešće 2 – 3 potomka. Leglo pravi na
skrovitu mjestu, u pukotinama stijena, žilištima i prirodnim
rupama. Mladi se rađaju slijepi, težine 250 – 300 g. Progledaju nakon 2 tjedna. O njima se brine samo ženka. Uoči li
opasnost, zubima ih prenese na sigurnije mjesto. Sišu punih 5 mjeseci, a tvrdu hranu uzimaju već s 35 do 40 dana
starosti. S godinu dana teški su oko 12 kg.
Ženka s mladima ostaje u zajednici do sljedećeg razdoblja parenja, tj. do iduće zime. Napušteni jednogodišnjaci
neko vrijeme žive skupa, a s dolaskom proljeća razilaze se i
traže vlastiti teritorij. Gubici su tada najveći. Obično strada i
do 50 posto priploda. Životni vijek risa u slobodnoj prirodi
traje od 15 do 18 godina.
UGROŽENOST I STATUS
Ris se svrstava u kategoriju ugroženih vrsta u Bosni i Hercegovini, zbog njegova globalnog statusa, zbog brojnosti,
ali i zbog krivolova. Krivolov utječe na redukciju brojnosti
risa, gdje je kao rijetka vrsta interesantna za krivolovce, ali
i zbog šteta koje pričinjava domaćoj stoci. Ris se, ako je u
opasnosti, najčešće sklanja na drvo, što se po njega kobno završava ako je krivolovac u blizini. Vrlo često stradaju
mladunci koji još nisu zauzeli svoj teritorij. Osim izravnog
negativnog antropogenog djelovanja na risa, prisutno je i
posredno djelovanje u smislu smanjivanja prirodnog staništa, mira i hrane. Uz čovjeka, najveći neprijatelj risu su čopori vukova, ali i više krupnih ovčarskih pasa.
Hraneći se toplokrvnim životinjama, ris može oboljeti
od bjesnila kao i druge vrste sisara, premda se drži da je
jako značajan njegov doprinos u sprječavanju širenja bjesnila zbog utjecaja na smanjenje brojnosti lisica, pasa i mačaka, glavnih prenositelja ove opasne zaraze. U područjima
gdje se vrši intenzivno prihranjivanje klaoničkim otpadcima nisu rijetke salmonela i trihineloza, koje najčešće indirektno dobivaju preko lisica i divljih svinja. U Europi, najveći
problem za risa je jedna vrsta šuge. Infektacija se događa
u predjelu repa, gdje se oboljele jedinke češu, stvaraju se
kraste, koje su pogodne za drugu vrstu infekcija. Ris čovjeka
izbjegava. Zbog skrovitog načina života, može dugo ostati
neopažen u reviru gdje se prvi put pojavljuje. Tek po tragovima na snijegu ili po posebnim ozljedama žrtava, iskusni
lovci otkrivaju njegovu prisutnost.
U mnogim zemljama pa tako i kod nas ris je zaštićen te
je zakonom propisana stalna zabrana lova, sukladno “Crvenoj listi“. Ipak, prosječni godišnji odstrel iznosi oko 4 jedinke,
a prosječni gubici 3 jedinke, što je oko 12 posto od sadašnje
brojnosti populacije risa, što prema stručnim kriterijima ne
ugrožava opstojnost ove vrste. Kad je u pitanju nadoknada
šteta, iako je ris trajno zaštićen, u Federaciji nije donesen
pravilnik o naknadi, pa su podaci o štetama nepoznati.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
SJEDNICA ŽUPANIJSKOG VIJEĆA ZA LOVSTVO ŽUPANIJE SREDIŠNJA BOSNA
Vijeće je, jednoglasno, podržalo
prijedlog da se Ilija Vrljić ponovno
izabere za predsjednika Saveza
Puna potpora prijedlozima Upravnog odbora Lovačkog saveza
Herceg Bosne • Prihvaćeno mišljenje Muhameda Hodžića
Bez obzira na pokušaje, teško do rješenja problema dodjele lovišta
Dobroslav Vrdoljak
U
srijedu 16. lipnja 2010. zasjedalo je Županijsko vijeće za lovstvo Županije Središnja Bosna. Sjednicom
je predsjedao Jako Čavara, predsjednik Vijeća, a
bili su joj nazočni predstavnici skoro svih lovačkih udruga članica našega Saveza. Sjednicom je dominirala tema
Skupštine Saveza, a s obzirom na to da je ona i izborna,
razumljiv je pojačani interes za nju.
Nakon relativno kratkih i konkretnih rasprava, zaključeno je da se podrže prijedlozi Upravnog odbora Saveza.
Posebice je, jednoglasno, podržan prijedlog da se predsjedniku Saveza, Iliji Vrljiću, obnovi mandat za iduće četiri godine, odnosno da se on ponovno izabere za predsjednika Lovačkog saveza Herceg Bosne. Taj je prijedlog
obrazložen zornim napretkom i afirmacijom Saveza u
svim sferama rada i djelovanja.
I ostali prijedlozi kandidata za čelna mjesta dobili su
potpunu suglasnost nazočnih, prije svega kandidati iz
naše županije.
U nastavku sjednice, Vijeće se posvetilo problemu
otvorenja lova na srnjaka. Ovo je pitanje višestruko prowww.lovackisavez-hb.ba
blematično u skoro svim lovačkim
društvima Županije Središnja Bosna. Lov je, po Zakonu o lovstvu
FBiH, otvoren, ali lovišta nisu kon-
cesionirana pa nemaju vlasnika.
Ne zna se tko čime gospodari, tko
za što odgovara. Praktički, i dalje su
županijska ministarstva vlasnici lovišta. Posebnu su zbrku izazvali dopisi raznih lovnih inspektora, koji
se oglašavaju i ujedno opominju
na zakonske odredbe o lovu. Ima
čak i prijetnji o pokretanju kaznenog postupka.
Na kraju rasprave, prihvaćeno
je mišljenje Muhameda Hodžića,
federalnoga šumarskog inspektora, koje glasi: “Mišljenja sam, da ako
resorna ministarstva nisu u proteklom razdoblju ustupala lovišta
shodno odredbama članka 43. Zakona o lovstvu, da mjerodavni ministar može bez konkursa, privremeno ustupiti lovište na korištenje
pravnom licu koje obavlja djelatnost lovstva ili udruženju, odnosno
organizaciji lovaca na razdoblje ne
duže od jedne godine”.
Sva će lovačka društva probati
usuglasiti svoje planove gospodarenja lovištem s planovima gospodarenja ostalih lovačkih društava
u općini, pa se s tim ugovorom
pojaviti kod županijskog ministra
za dobivanje suglasnosti za nesmetano otvaranje lovne sezone
2010./2011.
Kao posljednje, na dnevni red
je došlo pitanje značenja i uporabe pasa krvosljednika u lovstvu. S
obzirom na to da će se 20. lipnja
u Vitezu održati skup kinoloških
sudaca, ljubitelja lovačkih pasa i,
posebno, zainteresiranih za rad i
uporabu krvosljednika, na kojem će
osim teorijskog dijela biti upriličen i
praktičan načina obuke i korištenja
pasa krvosljednika, zamoljeni su svi
nazočni da ovaj poziv shvate ozbiljno i da na taj seminar pošalju svoje
kandidate. (O rezultatima odziva i
vrijednosti ovoga seminara ima poseban prilog u rubrici Kinologija.)
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
LSUG “Jarebica“, Štrepci: MALA UDRUGA, S VELIKIM OČEKIVANJIMA
Krajnji je cilj zdrava i učinkovita
lovno-sportska cjelina
Od sve divljači, ovdje je najviše fazana, kako autohtonog, tako i onoga ubačenog u lovište.
No, zanimljivo, ovdašnji lovci najradije love divlju svinju, a srnjaka ne love nikako, drže da je ta
divljač najviše stradala u ratu i, zbog njezina brojnog stanja, još je nemaju pravo loviti
prostora za uzgoj
divljači i prave lovačke užitke.
KAKO BEZ ZAKONA
O LOVSTVU
Dobroslav Vrdoljak
L
jeto je u punom zamahu,
temperatura je iznad 30 ºC. U
posjetu smo maloj lovačkoj
udruzi u selu Štrepcima, u Distriktu
Brčko.
Do prošle godine, lovci ove
udruge bili su u sastavu LU “Sokol“
iz Seonjaka (Ravne Brčko), a tada
je, 7. ožujka, u Štrepcima osnovano Lovačko sportsko udruženje
građana “Jarebica“. Zanimao nas je,
naravno, razlog odvajanja i osnivanja novoga društva, pri čemu
smo odmah isključili nacionalnu
netrpeljivost, na što se u Središnjoj
Bosni obično pomisli pri ovakvim
podjelama. Glavni je razlog u tome
26
što je 38 posto članstva “Sokola“
bilo iz Štrebaca i krajeva okolo njih,
dakle u broju lovaca. Novo društvo,
“Jarebica“, ima 150 članova, ima lovište površine 56.000 km četvornih
i ima solidnu osnovu za normalan
i uspješan rad. Organizirano je u
6 sekcija: Štrepci – Katolički Slamovac, Gornji Zovik, Donji Zovik,
Boće, Boderište – Dubravice Donje
i Omerbegovača – Čađavac. Predsjednik mu je Ivo Nikolić, tajnik
Fadil Redžić, a glavni lovnik Tomo
Anđelović. Lovište nije tipično ravničarsko, ravnice su ovdje ispresijecane manjim i većim brežuljcima
pa sve to stvara ugodan osjećaj
Kako nemaju
stalno uposlene
osobe, sve poslove
rade volonterski,
čak je i lovočuvarska služba takva,
pa se u tom smislu
financijski ne iscrpljuju. Ubuduće
će, vjerojatno, biti
nekih naknada za određene poslove, jer se ovako neće
moći unedogled. Udruga, dakle, za sada financijski dobro
stoji, izmiruje sve svoje obveze prema Savezu i drugim
institucijama, a ostavlja se i izvjesna rezerva za uređenje
vlastitih prostorija. Za sada se koriste prostorijama mjesne
zajednice.
Korištenje lovišta regulirano je odlukom mjerodavnog
ministarstva, a sve je to kratkoročnog karaktera. Čeka se
koncesija pa da se zna tko čime upravlja i tko je za što
odgovoran. Ovako, Distrikt Brčko nema svoga zakona o
lovstvu nego se, kako kada, poziva na zakone o lovstvu
Federacije BiH i Republike Srpske, što je neodrživo. Ovdje
je više lovačkih društava, neka su priznata, a neka i nisu,
a ima i samovolje pa pojedinci dovode lovce iz Italije i
love prepelice za svoj račun. U LSUG “Jarebica“ baš je tih
dana kad smo ih posjetili stiglo rješenje o obustavi lova
jer nemaju odluku o korištenju lovišta s točno opisanim
granicama. Morat će se to nekako riješiti s mjerodavnim
subjektima u Vladi Distrikta Brčko.
Razgovarajući s ovim ljudima, zaključujemo da u sferi
života izvan lovstva imaju manje problema nego u lovstvu. Multinacionalna su sredina i u tom pogledu nemaju
problema, ali se u lovstvu pojedinci ponašaju neodgovorno i ne poštuju odluke i dogovore. Kažu nam, u sprječavanju problema imaju potporu policije. Sa susjedima dobro
surađuje i na tom planu nemaju nikakvih problema.
Kane predložiti odvajanje sportskog od komercijalnog
lova, jer su oni relativno mala udruga, a od komercijalnog
lova za sada dolazi u obzir jedino prepelica.
Svi lovci plaćaju članarinu: redoviti 80 KM, počasni 40
KM. Svaki lovac mora odraditi još po jednu dnevnicu ili
platiti dodatnih 20 KM.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
pozornost posvećuju njemačkim
ptičarima, a onda autohtonim goničima, ponajprije posavcima.
Lovno je streljaštvo ovdje dobro
razvijeno. Imaju i svoje uređaje za
izbacivanje glinenih golubova, ali
se uglavnom koriste uslugama jačih
streljačkih sredina: Orašja, Domaljevca i Brke. O radu i aktivnosti streljačke družine najviše se brinu Tomo
Anđelković i Hajrudin Selimbašić.
Planiraju izgraditi bolje i opremljenije strelište.
UZGOJ TRČKE
Članovi ove udruge dobro znaju dokle su došli i što im je činiti
Imaju 8 počasnih članova, koji su to priznanje uglavnom dobili u zajedničkoj udruzi “Sokol“.
KINOLOGIJI MINUS,
STRELJAŠTVU PLUS
Lovište je, rekosmo, ravničarsko, ispresijecano manjim i
većim brežuljcima, intenzivno se obrađuje. Velike su površine pod žitaricama, a i one pod povrćem i voćem. U takvim
uvjetima, mnoge se vrste divljači lako snalaze za hranu.
Brojni su ovdje potoci i potočići pa voda nije neki problem.
Najčešća divljač je fazan, onaj autohtoni i onaj uvezeni, i
ona dostiže puni kapacitet lovišta. Nešto je manje prepelice (domaće i selice), patke, guske, šljuke, zeca, lisice, kune,
jazavca, divlje svinje i srneće divljači. Srnjaka još ne love jer
smatraju da ga nemaju dovoljno, ova je divljač u ratu najviše stradala. Iako je fazana najviše (velik broj fazana uvoze iz
Jedno od novih hranilišta za divljač
www.lovackisavez-hb.ba
fazanerije u Brki), najomiljenija im je
lovna divljač, ipak, divlja svinja. Krivolov nije masovan, ali ga ima. Pojedinci iz susjednih lovišta udružuju
se s domaćim krivolovcima i obično
love u pograničnim područjima.
U prošloj se godini ovdje javilo
bjesnilo kod lisica. Svi su slučajevi
uredno prijavljeni veterinaru. Ove
godine još nema prijave bjesnila ni
kod jedne divljači.
I dok su bili u zajedničkoj udruzi,
udruzi “Sokol“, ovdašnji su lovci radili
na izgradnji različitih lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata. Sad,
kad su samostalni, rade još više. Izgrađeno je niz hranilišta za pernatu
i srneću divljač te dovoljan broj promatračnica i visokih čeka. U lovištu
su izgradili 3 lovačke kuće, a nadaju
su skorom početku gradnje lovačkog doma, za koji su dobili lokaciju.
U graničnim područjima lovišta
ove udruge i dalje su minska polja,
tom je terenu prilaz nemoguć. U
susjednim je lovištima bilo i stradavanja od mina “posijanih“ za nedavnoga rata.
Kad je riječ o kinologiji, njoj ovdje baš i ne “cvjetaju ruže“. S Kinološkim savezom Herceg-Bosne ne
stoje dobro. Smatraju da tamo ima
nekakvih razdora i problema, pa se
više vežu za posavsku regiju, odnosno za Distrikt Brčko. Nemaju ni kinološkog kluba, niti kinološke sekcije, a planiraju odrediti osobu za rad
oko kinologije (to je do sada radio
glavni lovnik). Među psima, najveću
Štrepčane, kao i najveći broj lovaca u Federaciji, za sada najviše zaokuplja misao kako uspješno riješiti
pitanje koncesije za lovište, pa da im
se ne stavlja zabrana lova kad se to
kom inspektoru prohtije. Za to već
odvajaju neki novac, kako ne bi bili
zatečeni.
Žao im je, ali za sada na planu
lovnoga turizma nemaju gotovo nikakvih planova. Možda kasnije nešto
i bude, kad se sve sredi i kad brojnost
divljači dovedu na veću razinu.
Imaju sekciju planinara, u kojoj je dosta mladih. S njima najviše
radi sadašnji predsjednik udruge
Ivo Nikolić, koji ih, osim planinarskim vještinama, uči tajnama lova i
u njima budi ljubav prema lovstvu i
prirodi. Do sada su sudjelovali u zajedničkim lovačkim zabavama i druženjima, ali planiraju uvesti redovito
sastajanje i druženje na razini udruge koje će biti vezano uz nadnevak
osnivanja udruge “Jarebica“.
Zanimljiva je, i ozbiljna, njihova
nakana uzgoja trčke, koje je nekada
ovdje bilo u izobilju, ali joj se broj
smanjio do istrebljenja. U tom je cilju nabavljen inkubator, ali još nisu
našli tvrtku ili pojedinca, od koga bi
nabavili jaja trčke. Bilo bi dobro kad
bi netko od proizvođača traženih
jaja pomogao ovoj udruzi u ostvarivanju njezinih planova na uzgoju
skoro nestale divljači ovoga kraja.
Opći je dojam, nakon posjeta
ovoj lovačkoj udruzi, da je riječ o
jednoj vrlo mladoj, ali odlučnoj grupi
entuzijasta koji su odlučili od novoosnovane udruge napraviti zdravu
i dobro educiranu lovno-sportsku
cjelinu kojoj će, osim boravka lovaca
u prirodi i ugodnih lovnih trenutaka,
u prvom planu biti uzgoj i zaštita
autohtone divljači. Na tome im od
srca čestitamo i želimo im potpun
uspjeh, vjerujući da će im pomoći i
Lovački savez Herceg Bosne.
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD “Mosor“, Široki Brijeg: RADOVI U SEKCIJI LIJEVA OBALA – LISE
Poslije svake radne akcije – “kazan“, pun, pa prazan
Vlado Bošnjak
N
arodna dosjetka kaže, “kako
posiješ, tako ćeš i požnjeti“. A
nje se, umnogome, pridržavaju lovci sekcije Lijeva obala – Lise.
Nakon zaključenja lovne sezone krajem veljače, organizirali su uređenje
svoga lovišta. U nekoliko su navrata
čistili staze, a najveći su posao odradili zasijavanjem žitarica i drugog
Ode zeko iz Brekijevih ruku
U
subotu večer 19. lipnja ove
godine, većina lovaca iz Bosanskog Grahova obvezno je
popratila završetak TV vijesti i rubriku vremenske prognoze. Razlog je
jedan jedini – vremenski su uvjeti
bili poprilično nepovoljni s obilnim
kišama, a za nedjelju 20. lipnja dogovoreno je i organizirano otvorenje lova na srndaća.
Grahovskim se lovcima nikamo ne žuri, ima u Boga dana, kako
bi rekli, ali ovaj se dan nikako nije
mogao odgoditi. Ne zbog lova kao
lova, nego zbog toga što su rijetke
ovakve prigode, gdje se uglavnom
svi lovci iz grahovskih sekcija i gosti
iz šireg okruženja okupe na jednome mjestu i u ugodnoj atmosferi, o
svemu i svačemu dobro se ispričaju.
Kad je lovački skup u pitanju,
onda i osoblje restorana “Balans“ navije budilicu malo ranije i “pristavi“
dovoljno vode za tople napitke, jer
iako je doba ljetno, na surovoj gorštačkoj klimi, ranom zorom godi topli
napitak i malo toplija odjeća, sve dok
se sunce ne ukaže iza Šator planine.
I kao po običaju, na dan otvorenja lova u grahovskim šumama svi
srndaći ostanu na broju, ali zato “glavom plati“ nekoliko debelih janjaca,
28
sjemenja za divljač. Na lokalitetu
Bošnjakovo brdo uzorali su nekoliko vrtača i zasijali ih. Sjeme su dobili
“gratis“ od “Sjemenarne Bošnjak“ iz
Širokog Brijega, koja ih je i do sada
često sponzorirala, bilo sjemenom,
bilo novčano. Na ovom su lokalitetu
napravili i betonske lokve za divljač,
koje se tijekom sušnog razdoblja redovito pune vodom iz cisterni.
Jedan od organizatora radnih
aktivnosti u sekciji, Fabijan Bošnjak,
o svemu ovome kaže: “Teren naše
sekcije nije velik, ali je kao stvoren za
zečju divljač, a ima i kamenjarke. Već
nekoliko godina aktivno ga uređujemo i to se vidi po brojnosti divljači.
Kad počne lovna sezona, milina je
slušati ‘štek’ goniča po Liškoj strani,
kad se nešto i odstrijeli. Ovog smo
proljeća ubacili osam odraslih zečeva. Četiri smo dobili od Društva, a za
četiri smo između sebe skupili novac. Posebice me raduje što mladi
lovci sudjeluju, pa i prednjače“
Jako je vidljiv trud lovaca ove sekcije
Još je jedna zanimljivost vezana za lovce ove sekcije.
Naime, liški su lovci poznati kao veliki gurmani. Poslije svake
radne akcije neizostavno je druženje uz obilan lovački ručak,
redovito u prirodi, tamo gdje se izvode radovi. A Breki, Jole
i Mika u tome su pravi majstori. Zato neki u šali kažu da je
njihov “kazan“ lovcima glavni motiv dolaska na radove u lovištu. Kako god bilo, ova je sekcija našla način, spojiti ugodno s
korisnim, prije svega na dobrobit prirode i divljači.
LD “Risovac“, Bosansko Grahovo: OTVORENJE LOVA NA SRNDAĆA
Družina vesela, svi srndaći na broju
Dragomir Gagi Lončar
čiji se miris s ražnja zavlači u svaki kutak debele bukove hladovine.
Nepromijenjeno, brojno stanje
divljači potvrđeno je već oko osam
sati ujutro, kad su prve grupe lovaca počele pristizati k logorskoj vatri,
čiju je lokaciju ispod krošnji debelih
bukava odavao gusti dim, za koji
netko od lovaca primijeti da je najefikasnije sredstvo protiv komaraca.
Da bi ovo druženje proteklo nesmetano što se tiče padalina, pobri-
nula se ekipa organizatora na čelu s Miroslavom Zelićem,
koji ništa nije prepustio slučaju i svakog je časa iz svog “defendera“ kao iz čarobne kutije izvlačio nova iznenađenja, pa
je na samo nekoliko minuta prije velike kiše, za tili čas smontirao veliku šatru i omogućio ovoj veseloj družini da ovaj susret potraje čitav dan, kako to inače rade grahovski lovci.
I na kraju, ne mogu a da, po tko zna koji put posebno, ne istaknem vedrinu i zdrav humor grahovskih lovaca
veterana na čelu sa starim “lovibašom“ Gojkanom, koji
svakom lovačkom okupljanju daju poseban ton i koji su
uvijek rado viđeni pokraj logorske vatre i rado spominjani
u lovačkoj priči.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD “Pavlovica“, Novi Travnik: AKCIJE U BUČIĆIMA I SEBEŠIĆU
Dvije nove čeke i nove površine
pod žitaricama i krumpirom
Anto Cvitanović
P
rotekla lovna sezona ostat će, nažalost, upamćena kao
sezona u kojoj su ovdašnji lovci i lovišta bili ostavljeni
postrani, a glavnim su akterima postali federalni i županijski dužnosnici koji su svojim jednostranim odlukama o
zabrani lova, pokušali stvoriti javašluk u lovištu i tako dovesti
u nezgodan položaj lovačke udruge, pa i sam Lovački savez
Herceg Bosne.
Da u tome nisu uspjeli, pa su odnosi ostali zdravi i stabilni,
najbolje pokazuje primjer novotravničkih lovaca. Na temelju
godišnjih planova za 2010./2011., ovi su lovci s puno elana
krenuli u izgradnju novih lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih
objekata te u zasijavanje površina žitaricama i krumpirom.
U tom smislu, posebno ćemo izdvojiti sekcije Bučići i Sebešić, koje su samoprijegornim radom svojih članova i dokazanim prijateljstvom na relaciji sekcije – Udruga – Savez,
izgradile po jednu visoku zatvorenu čeku i zasijale velike površine žitaricama i krumpirom.
S ljudima kao što su u sekciji Bučići – na čelu im je Dragan Jukić, lovnik je iskusni Stipo Marin Macko, a kao svojevrsni “začin“ dođu Marko Mlakić i Ivo Kolar, dva stara, iskusna
lovca – uspješan rad u lovištu i dobri međuljudski odnosi
skoro su zajamčeni.
Prije nego što su je počeli graditi, ovi su ljudi obišli čitav
revir sekcije tražeći najbolju lokaciju za visoku čeku. Kako je
Macko objasnio, čeka mora imati pristup koji će omogućiti
dovoženje hrane za medvjeda i divlju svinju, dakle za divljač
koja ovdje obitava.
Nakon pretraživanja revira, odlučili su se za Marinovu
lisku, gdje je i nikla, od hrastovih oblaca sagrađena visoka
zatvorena čeka. U njezinoj izgradnji sudjelovali su: Dragan
Jukić, Stipo Marin Macko, Božo
Radman Krek, Anto Radman, obitelj Mlakića – Marko, Tone-Anto,
Fabijan i Dominko, Ivo Kolar, Fabijan Marin, Tomislav Kolar Bonin,
Zdravko Marin te gospođa Lucija.
Na drugoj strani, u zasijavanju su
sudjelovali: Stipo Bavrka, Željko
Čurak, Ivica Fišić, Mario i Anđelko
Jukić, Tihomir Mlakić i Niko Fišić.
Vrijedni Sebešićani svoju su pre-
lijepu visoku čeku – svojevrsnu mini
kuću – izgradili na platou Kneževića
ravni, a žitaricama i krumpirom zasijali su površine na platou Laza. U
njihovim su radnim akcijama sudjelovali: Stipo, Mijat, Nenad i Josip
Ivoš, Vlado Knežević, Draženko,
Slavko, Lojzo, Dalibor i Anto Jakić,
Ivica Šapina, Marijo Varivoda, Ivica
Božić i Anto Gudelj. A poseban doprinos ovoj akciji dali su: Pavo Ivoš,
Dominik Knežević, Luka Fran Jakić,
Ivica i Josip Radeljić – Jakić, Žarko
Šiško i Marko Slipac, mladi lovci koji
su i budućnost ove sekcije.
Po okončanju radnih akcija u
obje sekcije, nije izostao uobičajeni
lovački ugođaj, ali ni pitanje: Što će
biti s tekućom lovnom godinom i
kako će ona završiti?
Neki od graditelja čeke
LU “Milan Mikulić – Bikan“, Vir: PREHRANA DIVLJAČI
Rad, pa lov
N
Ivica Galić
akon završetka lovne sezone,
a sukladno svojoj lovnogospodarskoj osnovi, lovci ove
udruge, na čijem je čelu Jerko Protrka, počeli su s poslom intenzivne
prihrane divljači. Odluku o nabavci
zrnaste hrane i soli za divljač donijeli
su zastupnici na posljednjem skupštinskom zasjedanju, a njezina realizacija uslijedila je vrlo brzo. Izgrađeno je nekoliko visokih hranilica i solila
za krupnu divljač, a ovdašnji marljivi
lovci – među njima i mladi budući
lovci – raspoređeni po lovnim gruwww.lovackisavez-hb.ba
pama, individualno su se organizirali
i hranom punili hranilišta u lovištima
Zavelim, Podzavelim i Volujak.
Uz ovo, kukuruzom i čičokom zasijana je jedna manja parcela (uskoro
se očekuje i više takvih), a nekoliko
poznatih kaljužišta za divlje svinje
pročišćeno je i dopunjeno vodom.
Sve ovo čini se s ciljem da se divljač zadrži u ovdašnjim lovištima, a
ove akcije mogu biti primjer i poticaj i drugim lovcima – treba raditi,
a ne čekati da to netko drugi uradi.
Ova udruga pruža svima iste uvjete i
mogućnosti, sve ostalo je dobra volja pojedinca.
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU “Sava“, Orašje: OTVORENJE SEZONE LOVA NA VISOKU DIVLJAČ
Peša, Maćun, Ivica i Belaja
iskoristili prvu priliku
Adam Dabić
P
o dobivanju suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja lovištem, koju je izdalo županijsko
Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, LU “Sava“ iz Orašja
krenula je sa svojim ovosezonskim
lovnim aktivnostima, među kojima
je i provedba planiranog odstrela 10
srnjaka i 10 veprova.
Otvorenje lova na ovu divljač,
koje je upriličeno 22. svibnja, iščekivalo se s velikim elanom i zadovoljstvom. U njemu je, naravno, sudjelovao velik broj oraških lovaca.
Prvi srnjak odstrijeljen je odmah
na otvorenju, ranom zorom; pošlo je
to za rukom Peji (Peši) Pejiću, lovcu
sekcije Oštra Luka. Sutradan je odstrijeljen drugi srnjak, također rano ujutro, a strijelac je bio Mato (Maćun)
Oršolić iz sekcije Tolisa. Opet ujutro,
29. svibnja, srnjaka je odstrijelio Ivica
Marković, lovac sekcije Bok. Ni lovci
sekcije Ugljara nisu željeli ostati praznih ruku. Njihov član, strastveni lovac Ivo Baotić (Belaja), poslije 20 go-
dina “posta“ i 14 odstrijeljenih srnjaka
prije rata, odstrijelio je i 15. srnjaka.
Kaže, nije mu bilo lako poslije toliko
godina susresti se sa srnjakom, procijeniti ga, ali je uspio biti precizan,
njegov stari “mauzer“, bez optike, nije
zakazao.
Ostalih 6 sekcija zasad je, što se
odstrela srnjaka tiče, “na čekanju“,
premda je vjerojatno da će i netko
od njihovih lovaca kroz svoj dalekozor uskoro ugledati rogovlje srnjaka i
biti brz i točan na okidaču.
Za zaključak, svi su srnjaci odstrijeljeni u zoru, odnosno u jutarnjem
lovu, iz čega se može izvući i određena pouka o jutarnjoj čeki. Prosječne
su težine oko 28 kilograma, s rogovljem koje i nije osobite trofejne vrijednosti, o čemu bi ubuduće trebalo
voditi posebnu brigu.
Lov srnjaka traje do 31. srpnja
2010. ili dok ih se ne odstreli planirani broj, uz napomenu da u LU “Sava“,
do daljnjeg, nije predviđen odstrel
visoke divljači za strane lovce, u smislu komercijalnog lova, odnosno
lovnog turizma.
Prvi srnjak ...
Drugi srnjak ...
LD “Fazan“, Odžak: ODLUKA ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE
Ustanovljena tri
županijska lovišta
N
Nedžad Garić
a prijedlog posebnoga
povjerenstva, županijsko
ministarstvo mjerodavno za poslove lovstva, izradilo
je prijedlog akta o osnivanju
lovišta, a na sjednici Skupštine
Županije Posavske održanoj 6.
svibnja ove godine, donesena
je Odluka o osnivanju lovišta na
području Županije Posavske.
Ovom je odlukom određen
naziv lovišta, granice i ukupna
površina lovišta, tip i karakteristike lovišta, namjena lovišta,
vrste divljači koje naseljavaju
lovišta i rijetke i ugrožene vrste
30
koje naseljavaju lovišta.
Po toj odluci, u Županiji
Posavskoj ustanovljena su tri
lovišta: lovište “Odžak“ (gospodarsko-športsko), lovište “Orašje“ (gospodarsko-športsko) i
lovište “Domaljevac (športsko).
Lovišta se daju na gospodarenje sukladno Zakonu o lovstvu
(“Sl. novine Federacije BiH“, broj
4/06, 8/10) i Zakonu o koncesijama (“Narodne novine Županije Posavske“, broj 6/03, 10/09).
Postupak dobivanja koncesije
za lovačka društva u navedenim
općinama je u tijeku.
Treći srnjak ...
Četvrti srnjak ...
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD “Vepar“, Prozor-Rama: CILJANJE POKRETNE METE
Pobijedio šezdesetjednogodišnji Nikica Drežnjak
Nikica Drežnjak (četvrti s lijeva) zasluženo na čelu najboljih strijelaca
Stanko Ćurčić
B
io je to veoma ugodno i lijepo proveden dan. A kako
i ne bi, kad je Nikica danima pripremao da bi funkcioniralo dobro. Ubuduće bi moglo biti još bolje jer
je Nikica konačno osvojio prvo mjesto, prvi put u ciljanju
pokretne mete a osmi put ukupno. No krenimo redom.
Nedjelja 6. lipnja, od 10 sati pa nadalje, na lokaciji Palske
livade okupio se velik broj osoba, stotinjak, od toga su se 62
službeno natjecale. “Samo ih je jednom bilo više“, istaknu
u svom obraćanju predsjednik Društva Ivo Zane. Razlozi
tomu su lijep sunčan dan, s malo vjetra taman da rastjera
sparinu nakon dugih kišnih dana i, vjerojatno, pomicanje
datuma ispred otvorenja lova na srndaća u dane monotonije kad nema lova, da se ima neki veći događaj, gdje će se
lovci s gostima opustiti.
Ciljalo se u pokretnu metu vepra, stojeći na udaljenosti
od 100 metara. Brzina mete 3 metra u sekundi, a vrijeme
trajanja vidljivosti mete 10 sekunda. Broj hitaca neograničeno. U prosjeku se ispaljivalo 3 metka.
Natjecalo se pojedinačno i ekipno. Pojedinačni redosli-
Andrija Dolić, najstariji natjecatelj
www.lovackisavez-hb.ba
jed: 1. mjesto osvaja Nikica Drežnjak
s 18 krugova, drugo Drago Lončar
sa 17 krugova, a treće mjesto nakon
raspucavanja, jer su oba imala po
15 krugova, osvaja Mato Filipović
ispred Dinka Raiča. Za najmlađeg,
Tomislava Rotima i najstarijeg, Andriju Dolića, prigodna nagrada po
paket streljiva. Redoslijed ekipa
određen je po zbroju prve trojice
u pojedinačnom ciljanju. Prvo mjesto osvaja sekcija Ploče s 42 kruga,
drugo sekcija Prozor s 36 krugova,
a treće mjesto sekcija Lug s 26 krugova. Nagrade za pojedinačno bile
su redom: hlače i košulja, prsluk i
dukserica, a za ekipe diplome. Ovo
je četvrto, odnosno treće (prvo nije
službeno uspjelo) ciljanje pokretne
mete. Rezultati su trebali biti bolji.
Od oko 180 hitaca kroz metu ih je
prošlo 30, od toga 4 desetke. Nula,
tj. bez pogodaka 150. Vjerojatno bolje ne može ni biti jer ih većina puca
od natjecanja do natjecanja, znači
jednom godišnje. Isto tako vjerojatno bi bilo mnogih koji bi bili na strelištu često da strelište postoji. Valjda
bude uskoro. Nagrade je podijelio
predsjednik Zane, zahvalivši tom
prigodom Nikici Drežnjaku, Marku
Ćališu i Anti Džidžiću koji su pripremili sve što se tiče tehnike, Marku
Barišiću koji je to sve uredno zapisivao i Islamu Kulagiću koji je javljao
pogotke, odnosno promašaje.
Nakon službenog dijela, odmah
se prišlo analizi “zašto je jedan šezdesetjednogodišnjak
pobijedio“.
Pokazalo se da je bio na “balansiranju“ očiju u optici Ivančević, što nije
zabranjeno, a nije uzrok to što je on
sve to skoro sam napravio pa metu
poznaje u “dušu“. Ili, možda čovjek
jednostavno dobro cilja, čega se nitko nije sjetio izreći, ne znam zašto.
Zatražio sam izjavu i citiram ga: “Ja
se ispričavam što sam prvi!!!“
Odmah je i opjevan, a opjevao
ga je Vlado Brizar, vrsni zabavljač i
“kompozitor“:
Ja sam danas na Makljenu bio /
prvo mjesto osvojio / za nagradu odijelo dobio / nosit ću ga do kraja života /
dabogda me dočekala stota.
Bilo je i erotike:
Kolika je kita u obada / pa junicu
istjera iz lada.
ali i “oda“ jelu:
Na mene su pucali bacači / iz tevsije pite i kolači.
I bi mnogo toga i sve tako dugo
do u mrak a neki skoro do rane mise.
Budući lovci i strijelci
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO “Vitez“, Vitez: PLANSKI DOKUMENTI
Radom lovaca do
dodjele lovišta
Ivica Drmić
Č
lanak 48. Zakona o lovstvu Federacije Bosne i Hercegovine
propisao je obvezu korisnika
lovišta da u vremenski određenim
rokovima načine godišnji plan gospodarenja za tekuću lovnu godinu
(do 30. travnja) te izvješće o izvršenju godišnjeg plana gospodarenja
za proteklu lovnu godinu (do 31.
svibnja). LO “Vitez“ pravodobno je
pripremila te dokumente i dostavila
ih županijskom Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
na rješavanje.
Na temelju podataka o proljetnom stanju divljači i usporedbe s
istim pokazateljima iz prethodnih
godina, uočeni su sljedeći trendovi
promjene brojnog stanja glavnih
vrsta divljači:
– unatoč višegodišnjem unosu,
broj jedinki fazanske divljači je u
opadanju, otprilike je na 10 posto
kapaciteta lovišta
– u odnosu na prethodnu godinu, broj jedinki medvjeda, srne, divlje svinje i velikog tetrijeba stagnira; može se
biti zadovoljno brojnim stanjem medvjeda (dostigao je 75
posto kapaciteta lovišta); vukovi su počinili velike štete na
srnećoj divljači i mladim divljim svinjama, a broj tetrijeba
uvjetovan je uništenjem staništa i bioma, neplanskom sječom i uznemirivanjem lovišta
– broj jedinki zeca i lještarke u blagom je porastu
– broj jedinki jarebice poljske i divlje patke u naglom
je porastu; broj jarebice čak je premašio kapacitet lovišta
(poljska se jarebica pokazala znatno fleksibilnijom i otpornijom vrstom, ubacila se na nekadašnje stanište fazana, a
ima i slučajeva da izvede leglo u vrtove ovdašnjih naselja).
Na brojno stanje divljači znatno su utjecale i poplave i
požari prouzročeni paljenjem korova, stradavanja divljači na
prometnicama te od grabežljivaca, krivolovaca i lovokradica.
Rad LO “Vitez“ bio je usmjeren ponajprije na uzgoj i zaštitu divljači, a odstrel odnosno njezino korištenje sveden je
na minimum (kontrolirani odstrel grabežljivaca). Lova nije
bilo zbog nametnutih administrativnih zabrana.
Za potrebe uzgoja divljači, dijelom vlastitim novcem,
dijelom novcem Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, izgrađeno je 10 različitih hranilišta,
16 solila, jedno prihvatilište, 2 kaljužišta, 2 otvorene čeke, 5
zatvorenih čeka, 6 nadstrešnica i 15 kilometara staza. Od
ukupno planiranih 13 t hrane za cijelo lovište općine Vitez,
ova je organizacija iznijela preko 11 t različitih vrsta hrane,
soli i minerala. U lovište je uloženo približno 26.000 KM, od
čega najveći dio kroz rad lovaca u lovištu (preko 21.000
KM). Ovo je najbolji primjer kako se, u uvjetima sve veće
recesije i besparice, lovci ulaganjem vlastitog rada mogu
boriti za svoje lovište.
Na polju zaštite divljači – lovočuvarska služba, ophodnje lovištem, akcije organiziranog odstrela pasa i mačaka
lutalica (na poziv civilne zaštite) – u lovištu te u gradskim i
prigradskim naseljima odstrijeljene su 4 lisice, jedna kuna
bjelica, jedna divlja mačka, 111 pasa lutalica i 23 mačke.
LD “Fazan“, Odžak: SKUPŠTINA
Uobičajeno konstruktivno
i – jednoglasno
Nedžad Garić
S
kupštini LD “Fazan“, održanoj
13. lipnja ove godine u lovačkoj kući na Kadru – a kojoj su
prethodile sjednice sviju sekcija i
dobra priprema – prisustvovalo je
48 zastupnika, od njih 64.
Izvješće o radu Upravnog odbora predsjednika Dragana Guberca
može se, ukratko, svesti na dvije bitne stavke: na ustanovljenje lovišta
na području Županije posavske i na
projekte koji su završeni a za koje je
Društvo dobilo znatan novac.
32
Osman Hažiefendić, predsjednik Nadzornog odbora, prenio je
zastupnicima zaključak Odbora o
zakonitom radu Društva u prošloj
godini, odnosno o radu Društva
sukladno njegovim normativnim
aktima, a Ivo Marić izvijestio je zastupnike o radu Disciplinskog suda,
čiji je predsjednik.
Uz Izvješće o radu LD “Fazan“ u
2009. godini, koje je jednoglasno
prihvaćeno, također jednoglasno
prihvaćeni su i sljedeći dokumenti:
Izvješće o izgrađenim lovno-tehničkim i lovno-uzgojnim objektima u
Predsjednik Dragan Guberac zadovoljan radom Društva
lovnoj 2009./2010. godini, Izvješće o razduživanju poena i
radnih dana u lovnoj 2009./2010. godini, Izvješće o izvršenom lovu u lovnoj 2009./2010. godini, Izvješće o financijskom poslovanju u 2009. godini, Financijski plan za 2010.
godinu te Godišnji plan gospodarenja za lovnu 2010./2011.
godinu, uz dvije napomene: prvo, zadužuje se Upravni odbor da osnuje povjerenstvo za pomoć oko izrade lovnogospodarske osnove, drugo, treba pronaći lokaciju za strelište.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO “Vitez“, Vitez: UČESTALE ŠTETE OD VUKA
Stalna prisutnost vuka
na području općine Vitez
Ivica Drmić
U
posljednjih nekoliko godina zamjetne su sporadične
štete koje vuk čini na području Viteza i njemu susjednih općina. Štete se čine na divljači, stoci i lovačkim
psima. I prošlogodišnji odstrel vuka potvrđuje njegovu nazočnost na ovom području. Ove su godine štete koje čini vuk
sve učestalije.
Naime, sredinom ožujka ove
godine vuk je zadavio ovcu Vinka
Strukara. Koncem svibnja vuk je na
posjedu Kate i Srećka Miškovića
iz Gornje Večeriske na njivi zadavio
kozu, koja je tu pasla zajedno s još
jednom kozom i dvoje kozlića. Njihov se posjed nalazi u neposrednoj
blizini šume. Žena je u sumrak izišla
iz kuće. Pogledom na blago primijetila je da nedostaje koza. Budući da
je ostatak blaga bio na svom mjestu,
smatrala je da se koza uspjela osloboditi te je krenula u potragu. Nastavila je slijediti vidljiv trag kroz povaljanu i ugaženu travu. Nakon što se
udaljila od kuće stotinjak metara u
pravcu šume, počela je dozivati. Svega dvadesetak metara od nje iskočio
je vuk i pobjegao u šumu.
Istu večer organizirano je čekanje, no bez uspjeha jer je bilo
oblačno vrijeme, kiša, mrak. Ujutro
se moglo konstatirati da se vuk noću
vratio na “mjesto zločina“, odvukao
plijen tridesetak metara, odvojio cijelu prednju lijevu nogu s plećkom i
odnio je.
Sutradan je izvršen očevid na
mjestu događaja. Pronađeni jasni
otisci stopala u zemljištu te ostavljeni
tragovi ugriza na vratu koze, nedvojbeno ukazuju da je štetu počinio vuk.
Veličina traga šapa, razmak između
ugriza na vratu koze te činjenica da je
koza bila teška oko 40 kg, ukazuju da
je riječ o visoko vrijednom primjerku
vuka. Niti iduća čekanja nisu urodila
plodom. Vuk se redovito vraćao sve
dok nije pojeo cijelu kozu. Za sada je
ostao nekažnjen za počinjeni “zločin“.
Činjenica da broj srneće divljači i divljih svinja u lovištu stagnira
unatoč zabrani lova te sve učestalije
štete koje vuk čini na domaćim životinjama, potvrđuju da je vuk stalno
prisutan u lovištu na području općine Vitez.
LD “Sokol“, Nova Bila: DANI NOVE BILE 2010.
Otvoren stalni postav lovačkih trofeja
Drago Marjanović
T
rodnevna manifestacija “Dani Nove Bile 2010“ uz blagdan Duhova i Dan župe Nova Bila, organizirana je u
dane 21., 22. i 23. svibnja 2010. godine.
U programu proslave sudjelovalo je i Lovačko društvo
“Sokol“ iz Nove Bile, koje je u svojim novim prostorijama
otvorilo stalni postav lovačkih trofeja.
Tijekom trodnevne proslave, izložbu lovačkih trofeja posjetilo je više stotina zainteresiranih.
Osim izložbe lovačkih trofeja, članovi Društva organizirali su tradicionalno gađanje iz zračne puške u metu. Ukupni
pobjednik je mladi lovac Dario Radeljić. Dodijeljena mu je
pohvalnica i novčana nagrada.
U organizaciji lovačkog društva, na stadionu NK “Nova
Bila“ bile su priređene zabavne igre: utrke u vrećama, bacanje
kamena s ramena i nošenje balvana na daljinu.
Veliki broj posjetitelja uživao je u tradicionalnim zabavnim igrama, a pobjednicima su uručene pohvalnice i novčane nagrade.
Šesnaesta po redu proslava protekla je zabavno, s veoma
dobro organiziranim kulturnim, zabavnim i sportskim sadržajima, a sve to pratio je velik broj posjetitelja.
www.lovackisavez-hb.ba
Bogata zbirka lovačkih trofeja
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD “Sokol“, Nova Bila: GODIŠNJA SKUPŠTINA
Potpora, ali i kritika
Drago Marjanović
R
edovita godišnja programsko-izvještajna Skupština LD
“Sokol“ održana je 25. travnja
2010. u Hrvatskom kulturnom centru u Novoj Biloj. Nakon što je verifikacijsko povjerenstvo utvrdilo da je
od 24 zastupnika sjednici nazočno
19 zastupnika, predsjedavajući je
konstatirao da su se stekli uvjeti za
održavanje Skupštine u smislu donošenja pravovaljanih odluka.
Predsjednik Društva Dario Sučić
podnio je uvodno izlaganje, u kojem se osvrnuo na težišne aktivnosti
Društva između dviju Skupština, ističući aktivnosti vezane za definiranje
granica lovišta i godišnji plan gospodarenja, te aktivnosti federalnoga
lovnog inspektora koji je Društvu
izrekao zabranu lova.
Dario Sučić i Anto Mihaljević
Nakon uvodnog izlaganja predsjednika, prešlo se na rad po točkama dnevnog reda. Tako su zastupnici razmatrali Izvješće o radu
Društva i Financijsko izvješće, koje
je podnio tajnik Drago Marjanović, Izvješće glavnog lovnika, koje
je podnio lovnik Dragoljub Bobaš,
Izvješće Nadzornog odbora, koje je
podnio Srečko Strukar te Izvješće o
radu sekcija Društva, koje su podnijeli predsjednici sekcija: Anto Ivišić,
Žarko Jandrić, Niko Sučić, Anđelko
Vidović i Miroslav Marić.
U raspravi o radu sekcija istaknuta je problematika ulaska lovaca iz
drugih društava u lovište kojim gospodari LD “Sokol“ (Gorčevica, Ponir,
Jelinjak). Istaknuta je i problematika
nedoličnog i neetičnog ponašanja
pojedinih lovaca u lovištu (pijančenje, nedisciplina, psovke), što će
se u idućem razdoblju rigorozno
sankcionirati. Također je istaknuta
i pozitivna aktivnost na izgradnji
lovnotehničkih objekata u lovištu
Ponir, u kojoj su sudjelovali lovci iz
svih sekcija Društva.
Nakon rasprave, sva navedena
izvješća usvojena su jednoglasno.
Na dnevnom redu Skupštine bio
je i Plan i program aktivnosti Društva
u 2010. godini, a nakon rasprave zaključeno je da se on dopuni i usvoji
na sjednici Predsjedništva Društva.
U svečarskom dijelu Skupštine, koji je upriličen u lovačkoj kući Bilakovina, zaslužnim pojedincima dodijeljena su
lovačka odličja i povelje za rad u lovstvu. Također su, lovcima koji su položili lovački ispit, uručene diplome o položenom lovačkom ispitu, a zahvalnice će biti uručene na
otvorenju lova na srnjaka.
Lovac Anto Bajo, ovom je prigodom istaknuo da su
pojedini počasni članovi zatajili u radu i potpori Društvu, i
predložio da se pozovu na razgovor o tome. Predložio je i
da se na razini Društva pokušaju ostvariti prihodi iz drugih
izvora, kako bi ono financijski ojačalo i pomoglo sekcijama
u njihovim aktivnostima.
Odličja prvog reda dobili su Anto Ivišić, Jozo Sučić i
Nine Sučić, Odličje drugog reda dobili su Dragoljub Bobaš
i Vlado Sučić, a Odličje trećeg reda dobili su Slavko Barać,
Živko Barbić i Niko Erić.
Povelje za rad u lovstvu dobili su: Alojz Galić, Kristijan
Lovrinović, Milko Grebenar, Mato Stojak, Mile Sučić, Niko
Sučić, Dragan Jelavić, Željko Matošević, Slavko Blažević i
Stipo Kolenda.
Zahvalnice zaslužnih lovaca dobili su: Dario Radeljić,
Dragan Barać, Božo Palavra, Anđelko Vidović, Bruno Rajić, Žarko Jandrić, Stipo Babić, Dragan Lovrinović, Srečko
Strukar, Franjo Petrović, Goran Kovačević, Josip Topalović,
Niko Topalović, pok. Anto Mišković, Ivan Sučić, Drago Andrić, Nikola Zovko i Dalibor Grganović.
LD “Galeb“, Čapljina: LOVAČKA KUĆA(?) NA JASENICI
Nema kuće
bez dogovora
Jure Musulin
Čeka nastavak gradnje ili - rušenje
G
radnja lovačke kuće na Jasenici počela je prije dvadeset
i nešto godina. Stiglo se do
druge ploče i tu se, nažalost, stalo.
Ni makac više, do danas. Graditelji
se u jednom trenutku više nisu mogli dogovoriti oko nastavka gradnje
34
i ostade kuća bez krova, a brojni
ljubitelji prirode ostadoše bez svoga utočišta. Šteta, jer ipak je u ovaj
objekt uloženo dosta truda i novca.
Kuća se nalazi u lijepom ambijentu, usred lovišta, na Jasenici
(plato nadmorske visine 200-300
metara), podno brda Mitruše (431 m), okružena lijepom
hrastovom šumom. U njezinoj je blizini poznata Trnova lokva, po kojoj taj predio i nosi ime. Pokraj kuće prolazi dosta
loš makadamski put, koji uglavnom služi pastirima, njihovim stadima i, naravno, nama lovcima i koji spaja obližnje
naseljeno mjesto Jasenicu sa zaseocima Planinići, Rupčići,
Bubale i Mijatovići. Već sredinom prošloga stoljeća ovi su
zaseoci opustjeli, a o nekadašnjem životu ovdje svjedoče
samo stare kamene kuće u ruševnom stanju.
Rekosmo, ova “građevina“ nije u funkciji i lagano propada. Kad je već nije htio čovjek, prigrlila ju je priroda odnosno obližnja šuma i spustila svoje ruke (grane) na nju, kao
da je želi pokriti i zaštititi umjesto krova koji joj nedostaje.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
LOVAČKO ORUŽJE
OZNAKE I ŽIGOVI NA LOVAČKIM PUŠKAMA
Nakon ispitivanja,
svaka puška dobije svoj žig
Možemo li iz puške koja nam je u rukama pucati bezdimnim ili crnim barutom, možemo li
rabiti normalno ili pojačano punjenje, informaciju o tome daje nam baš zaštitni žig na pušci
Mladen Bešlić
N
a početku, nekoliko riječi o tome zašto sam se odlučio baš za ovu temu.
Nedavno sam, naime, prisustvovao jednoj raspravi
o vrsti i kvaliteti oružja. Lovci su se bili nadugo i naširoko
raspričali o žigovima i znakovlju koje se nalazi s unutarnje
strane glave puške, tj. ispod drvene zaštite ili malog potkundaka. Jedan od njih – lovac “sveznalica“ – objašnjava
mladom lovcu pojmove i oznake na lovačkoj pušci bokerici
koju je ovaj upravo bio kupio.
Slušajući ga onako sa strane, bio sam zapanjen pogrešnim objašnjenjima značenja oznaka na pušci. Primjerice,
dotični gospodin objašnjava mladom lovcu kako je njegova bokerica kalibra 16, argumentirajući to pokazivanjem na
cijev puške na kojoj je oznaka 16,8! Ovaj to gleda i možda
stvarno i vjeruje da oznaka 16,8 označava kalibar 16. Onako sa strane, upitao sam tog “sveznalicu“, što će se dogoditi
ako uzme pušku kalibra 12 i pogleda ispod potkundačića te
nađe oznaku 18,2. Znači li to da bi ona trebala biti kalibra 18?
Stao je i napokon priznao da nije baš načisto s ovim stvarima.
Kako ne bi bilo nedoumica, pokušat ću objasniti neke elementarne stvari koje se tiču oznaka i žigova
na lovačkoj pušci. Ali ponajprije nekoliko riječi o samom kalibru puške
sačmarice.
Kalibar puške sačmarice određen je brojem kugli koje se mogu
izliti iz jedne engleske funte olova
(453 grama), što znači da se iz jedne
funte olova može izliti 16 kugli, čiji je
promjer jednak promjeru cijevi kal.
16. odnosno 12 kugli, čiji je promjer
jednak promjeru cijevi kalibra 12.,
itd. Promjer cijevi izražen u milimetrima prikazan je u tabeli 1.
Kalibar
Promjer
provrtine
u mm
10
12
19,3
18,2
oznaku maksimalno dopuštenog
tlaka plinova, c) žigovi normalne ili
pojačane probe (zavisno od zemlje
proizvođača).
Sveto je pravilo da se za puške
s ležištem od 70 mm smije upotrebljavati samo streljivo s dužinom
najviše do 70 mm. Streljivo s kraćom čahurom od one za koju je
građeno ležište puške (primjerice
12/65) može se bez rizika pucati iz
puške s dužinom ležišta od 70 mm.
Na svu sreću, sačmarice poslijeratne proizvodnje redovito su, bar u
kalibrima 12, 16, 20, građene s ležištem za streljivo s dužinom čahure
Tabela 1.
16
20
16,8
15,6
24
28
32
14,7
13,8
12,7
(Tolerancija plus/minus 0,4 mm)
Uz kalibar, bitno je znati duljinu
nabojišta (ležište naboja). Starije oružje ima duljinu ležišta 65 mm, a novije
najčešće 70 mm. Kod magnum pušaka, duljina ležišta je 76 mm.
OZNAKE I ŽIGOVI
Sve zemlje koje proizvode lovačko oružje imaju centre u kojima ispituju pouzdanost proizvedenog oružja. O tome, naravno,
postoje i posebni pravilnici. Nakon obavljenih ispitivanja, prema
rezultatima izdržljivosti cijevi i zatvarača oružje se žigoše zaštitnim
žigovima. Oni nas upozoravaju,
možemo li puškom koju imamo
u rukama pucati bezdimnim ili crnim barutom te normalnim ili pojačanim punjenjem.
Oznake na oružju možemo svrstati u dvije grupe:
Informativne oznake: a) ime firme i proizvođača, b) oznaku streljiva odnosno kalibar, c) serijski broj
Oznake sigurnosti i upozorenja:
a) sigurnost cijevi i zatvarača, b)
www.lovackisavez-hb.ba
od 70 mm. Prema tome jedino treba paziti da se ne upotrijebi streljivo “Magnum“ s dužinom čahure od
76 mm.
Osim toga, takvo je streljivo
jasno obilježeno kako na pakirnoj
kutiji tako i na samom metku.
Metak kalibra 12/70 redovito je
punjen s 32 – 36 grama sačme. Najveći dopušteni tlak takvog streljiva
ne smije prijeći 650 bari. Međutim,
čahura od 70 mm maksimalno
može primiti 42 grama sačme, ali
da bi se ovako povećanoj težini
sačme dalo zahtjevno ubrzanje od
300 do 350 m/s na 12,5 metara od
usta cijevi, mora se pojačati barutno punjenje pa time i povećati tlak
barutnih plinova, koji mogu dostići
i do 900 bari. To je istodobno maksimalno dopušteni tlak i za “Magnum“ streljivo s dužinom čahure
od 76 mm i težinom sačme i do 53
grama.
Kako se puške isprobavaju i žigošu (tzv. tormentiranje) na tlak
koji je 30 posto veći od najvećeg
35
LOVAČKO ORUŽJE
dopuštenog, to znači da se sve
puške za “Magnum“ streljivo, bez
obzira na to puca li se “Magnum“
streljivom s čahurom 70 ili 76 mm,
mora isprobati ne na 850 bari (650
plus 30 posto), nego na 1.200 bari
(900 plus 30 posto).
Istini za volju, treba reći da su
neke puške, prije svega one belgijske i talijanske proizvodnje, već
unaprijed isprobane i žigosane žigom “pojačane probe“ pa se iz njih
slobodno može pucati “Magnum“
streljivom. Razumije se samo one
dužine čahure za koju je pravljeno
ležište metka.
Da bi lovac bio siguran koji žig
ima njegova puška i može li koristiti metak “pojačane probe“ (dakle 1.200 bari) ili normalni, dajemo
pregled žigova za većinu proizvođača oružja u tabeli 2.
Svaki lovac treba poznavati svoje naoružanje. Dužan je održavati
ga, brinuti se o njegovoj ispravnosti i sigurnosti. Kod pojedinih nepoznanica, eventualnih oštećenja
i kvarova, treba zatražiti savjet ili
uslugu stručnjaka za oružje. Takvim
odnosom prema oružju učinit
ćemo dobro i sebi i drugima.
36
Tabela 2.
Od svih zemalja, Njemačka ima najveću tradiciju
izrade i proizvodnje vrhunskoga lovačkog oružja. Do
1989., Njemačka je bila razdvojena na Istočnu i Zapadnu, a danas, kao jedinstvena zemlja, posve zasluženo
uživa epitet najtraženijeg proizvođača lovačkog oružja na svijetu. Kako je napredovala njemačka oružana
industrija, tako su se mijenjao izgled službenih žigova
od 1912. pa sve do danas.
Zbog velikog broja proizvođača koji se nalaze u
više njemačkih regija, postoje različite oznake i žigovi
službenih ureda, koje prikazujemo na slici ispod.
Oznake žigova velikih proizvođača oružja
iz 80-tih godina 20. stoljeća
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
DIVLJAČ
KUNOPAS (lat. Nyctereutes procyonoides)
Jedina vrsta iz porodice pasa
koja spava zimski polusan
Kunopas je velik poput jazavca, a šara na glavi slična je onoj u rakuna, pa ga stoga nazivaju i
rakunopsom. Premda nije s njim u srodstvu, njegovo je ponašanje slično ponašanju jazavca
Mirko Filipović
P
o znanstvenoj klasifikaciji, kunopas spada u red mesoždera (Carinovara), podred – psolike zvijeri (Canoidae), porodica – psi (Canidae), rod – kunopsi (Nyctereutes), vrsta – kunopas (Nyctereutes procyonoides).
Kunopas nije autohtona europska vrsta. Njegova je
domovina istočna Azija, Kina, zemlje Indokine i Japan. U
nepoznato vrijeme, kao krznaš, unesen je u Rusiju, odakle
se raširio u Finsku, Švedsku, Njemačku, Poljsku, Mađarsku,
pa sve do istočne Hrvatske.
Teško je pretpostaviti da bi kunopas bez pomoći čovjeka, prirodnim migracijama, mogao naseliti ruske prostore, jer su mu za prirodno širenje staništa na putu bile
teške prepreke: velike sibirske rijeke i nepregledne sibirske
šume.
PREZIMI U JAZBINI
Kunopas je velik poput jazavca, a šara na glavi slična
je onoj u rakuna, pa ga stoga nazivaju i rakunopsom. Za
razliku od rakuna, na repu nema kolutove.
Izgledom se doima zdepasto, jer ima kratke, ali snažne
noge. Dužina tijela mu je oko 60 cm (55 – 65), od čega na
rep otpada oko 15 cm (13 – 17).
Boja dlake je sivo-smeđa, na podvoljku je žuto-crna.
Dlaka je dugačka i gusta, i po cijelom je tijelu i repu jednako obojena.
Kunopas živi u nizinama bogatim vodom, pa i u močvarnim predjelima, ako tamo može kopati svoje nastambe. Ima ga i u brežuljkastim i brdovitim predjelima, gdje
je tlo pjeskovito ili šljunkovito, s kamenom podlogom. U
planinskim ga predjelima nema. Njegov životni prostor su
šume listača i otvoreni prostori s dosta niskog rastinja.
Kunopas je jedina vrsta iz porodice pasa koja spava
zimski polusan, radi čega kopa jazbine. Jazbina je obično
duboka oko 2 m i ima samo jedan ulaz, kotao i jedan hodnik iza kotla. Nekada zna iskopati jazbinu ispod korijena
kakva većeg stabla, ili ispod kamene ploče. Počesto koristi
napuštene jazbine jazavaca. U nedostatku prikladne jazbine, katkad, na skrovitu mjestu, pravi sklonište od granja,
trave i lišća, u kojem prespava zimski san.
U nastambi prezimljuje zimski polusan (hibernacija).
Zimski polusan traje od studenog do ožujka. Ako u tom
razdoblju zatopli, prekida taj polusan. U slučaju vrlo blage
zime, događa se da i ne spava.
Njegovo je ponašanje slično ponašanju jazavcu, s
kojim nije u srodstvu (jazavac spada u porodicu kuna),
ne samo u kopanju jazbine i zimskom snu, nego i u prehrani.
U jednoj jazbini prezimljuje više životinja, a to je najčešće jedna porodica.
www.lovackisavez-hb.ba
LOVE GA RADI MESA
Kunopas, kao i većina mesoždera, osim hrane životinjskog podrijetla jede i biljnu hranu, pa se može
nazvati i svežderom (omnivor), iako
to nije. Hranu traži tijekom noći.
Dobar je plivač. Jede razne kukce
i njihove larve, gliste, vodozemce, gmazove, strvine, male sisavce
– one koje može savladati. U lovištima čini velike štete na mladima
sisavaca i leglima ptica koje se razmnožavaju na zemlji. Osim toga,
hrani se i raznim šumskim plodovima i divljim voćem.
Kunopas se pari tijekom veljače i ožujka, a 60 – 64 dana nakon
toga ženka okoti 5 – 8 mladunaca,
ponekad i više. Mladi su slijepi –
kao i kod ostalih vrsta iz porodice
pasa – 12 do 14 dana, sišu oko 2
mjeseca, a spolno sazrijevaju prije
godine dana. Prve godine života
mladunčad boravi s odraslima, od
kojih uče i stječu osnovna životna
saznanja nužna za samostalno preživljavanje u prirodi.
U njegovoj pradomovini krzno
mu nije osobito cijenjeno. Tu ga
love radi mesa. Za domicilno stanovništvo njegovo je meso, kao
i meso domaćih pasa, jestivo pa
im služi za prehranu, što je uzrok
smanjenja ili nestanka populacije
kunopsa u pojedinim područjima.
U Kini, Tajladnu i Koreji pseće se
meso smatra specijalitetom.
Njegovu širenju i opstanku najviše je doprinio čovjek, naselivši ga
u istočnoj Europi, odakle je kao vrlo
prilagodljiva vrsta svoje životno
stanište proširio i širi na zapad.
Životni vijek kunopsa je 10 do
12 godina.
37
UZGOJ I PRIRODA
Umjetni uzgoj – isplativ trud za uzgajivače
Goran Crnogorac: Isplati mi se uzgajati zečeve
Mladen Bešlić
K
ako se životni prostor životinjskih vrsta jako smanjuje, sve se
više poseže za starim načinima uzgoja: prehranom, kontrolom
grabljivica, naseljavanjem novom
divljači, umjetnim uzgojem, rezer-
vatima i uzgojnim lovištima.
Neki drže da ne treba silovati
prirodu, da to nije učinkovito. Treba – misle oni – raditi na tome da
se autohtona vrsta zaštiti i da se
pomogne njezin razvoj. Drugi, pak,
misle posve drukčije. Oni su privrženici vještačkog uzgoja s ciljem
Hercegovački udav
Blago Lasić
U
Hercegovini se tijekom proljeća i ljeta pojavi velik broj
zmija, kako onih bezazlenih
i barskih, tako i ljutica (otrovnica:
poskok i crnostrik). Međutim, često
su čobani i težaci pričali o velikoj
zmiji koja se krije po špiljama i vlažnim mjestima Trtle i okolnih brda. U
našem narodu postoji priča da su
te veće zmije, a zovu ih kravosac,
neotrovne, ali znaju se obmotati
oko stražnjih nogu krave i podojiti
sve mlijeko iz vimena. Također sam
osobno slušao priču (u koju tada
nisam povjerovao), kako je kravosac savladao mladoga zeca i gutao
ga cijeloga. Tražio sam po literaturi i
nisam našao baš uvjerljive činjenice.
Mislim da je riječ o nekoj vrsti smu-
38
ka, koji se negdje zove i europski
udav, ili gumeni udav.
Bilo kako bilo, ove su goleme
zmije stvarnost i s lovačkog se stanovišta mogu podvesti pod velike
štetočine, jer za njihovu prehranu
su potrebite veće količine hrane
(mladi zečevi, kunići, jaja jarebica i
ptica pjevica…). Ipak, mogu se naći
i opravdanja u prirodnom lancu, jer
su im hrana i štetočine, manje zmije,
žabe krastače, voluharice, pacovi…
Početkom lipnja mnogi su mediji prenijeli vijest o velikoj zmiji koju
su dvojica hrabrih Jarana usmrtili
neposredno kod svojih gospodarskih objekata. Vijest se širila poput
vjetra, jer je uistinu riječ o nezabilježenom slučaju na ovim prostorima. Naime, između Jara i Uzarića je
pedesetak metara duboka kotlina,
naseljavanja onih vrsta divljači koje su nekada obitavale na
određenom području.
Istini za volju, i za jednu sam i za drugu opciju. Za početak, vjerujem da je potrebno uzeti divljač iz umjetnog
uzgoja, ubaciti je na neki od grabljivica očišćeni prostor
i brinuti se o njoj u smislu osiguranja mira, vode i hrane,
kako bi, kroz određeno vrijeme, stekla uvjete za reprodukciju i opstanak. Bitno je, dakle, po svaku cijenu vratiti
divljač na mjesta odakle je nestala. Najgora je varijanta –
višegodišnje iskustvo to potvrđuje – potpuno istrebljenje
divljači.
Domaća uzgajališta divljači tržištu nude najčešće fazana, jarebicu poljku (trčku), zeca i gaterski uzgojenu divlju
svinju. Kvaliteta ove divljači dosta je dobra, posebno pernate divljači i zeca. Za divlju se svinju to ne može reći, ona
je zbog prisnog kontakta s čovjekom tijekom sužanjstva
izgubila mnogo od svojstava koja je čine divljom. Popunjavanje lovišta divljom svinjom nužno je samo tamo gdje
je ove divljači skroz nestalo.
Nedavno smo posjetili posuško uzgajalište divljači
“Hunter“, koje vodi mladi lovac Goran Crnogorac. Na prostoru nešto većem od 2.000 m² (ukupno je ograđeno i više
od 8.000 m²) godišnje se ovdje uzgoji preko 2.000 jarebica
poljki (trčki) i oko 150 zečeva. Goran ističe kako divljač uzgaja isključivo za lovačka društva, a najveći potraživači su
mu iz Hercegovine, Srednje Bosne, te Dalmatinci (najviše
Sinjani) i Dubrovčani.
Sve pohvale za njegov trud i rad. U sveopćoj recesiji i
krizi mnogi bi, poput Crnogorca, sebi mogli priuštiti ugodan i koristan rad na kućnom pragu. Tržište je zajamčeno
jer divljači, posebno one kvalitetno uzgojene, nikad dosta.
oivičena velikim ljutinama, kroz koju u vrijeme velikih kiša
protječe potočina Mokašnica. U tim su ljutinama lovci od
pamtivijeka tražili lisice, kune, jazavce, tamo su bacali leševe uginule stoke i pasa. Na ljutinama su često imali čeke
i osluškivali štektanje svojih ljubimaca, određujući narav i
pravac kretanja šteka.
U neposrednoj su blizini na uzarićkoj strani Zovke i Kosiri a na jarskoj su Lasići.
Mirko, zvani Mirkica Lasić zamijetio je da mu u posljednje vrijeme često stradavaju pilići i jaja od kokošiju, pa je
odlučio sačekati. Mislio je da mu štetu pravi kuna ili tvor, a
možda je i lisica.
Jednoga se jutra jako iznenadio kada je ugledao golemu zmijurinu pokraj svoga kokošinjca. Brzo se snašao i
dograbio vile kojima je probio glavu zmije i pričvrstio je za
tlo, dok mu u pomoć nije priskočio susjed Ivan Lasić. Nakon
kraće borbe, hrabri su ljudi savladali neman, dugačku preko
četiri metra i deblju od litarske boce, a glava joj je bila tako
široka da su dva kraka vila bila zabodena u nju, kako pričaju.
Kada sam razgovarao s ljudima iz Jara, postavio sam pitanje velike opasnosti koja je mogla snaći ljude, jer se zmija
mogla usmjeriti na njih i savladati ih svojim jakim tijelom.
Rekoše mi, kako su to vrlo hrabri i jaki ljudi, i kako bi oni
bili u stanju savladati i veće neprijatelje od te zmijurine. Što
sam drugo i mogao očekivati od Jarana, poznatih u ovome
kraju kao vrlo odvažnih, hrabrih i neustrašivih ljudi.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
LOVAČKA PRIČA
Opasna staza
Blago Lasić
M
irna i šutljiva poput kamena, krivudava stazica ništa
ne pamti, a imala bi što kazati.
Dugačka je svega petstotinjak metara i stara svega
petstotinjak godina, valjda od kada su ovdje stigli prvi nomadi u 16. stoljeću.
Nema živoga stvora koji nije kročio ovom stazicom, štono vijuga kroz škrte grabove i dubove šumarke i okolo sivih
ljutina, raspoređenih kao rukom svakih dvadesetak koraka,
onih muških. Iza svake ljutine je novo i nepredvidljivo bogno, samo Bog znade što vas čeka iza sljedećega! Kročili su
njome natovareni konjići vranci i zauzdani magarci, revući i otimajući se jadnoj dječurliji – kirijašima, gladne ovce
i nemirne koze, mokre čobanice i znojni težaci s motikom
i dikelom na umornome ramenu. Tuda su prolazili bosanski šverceri duhanom, tražeći križače na škripavim avanima
te smrdljive biljke koja je siromašnomu puku život značila.
Tuda se šuljala i “narodna milicija” koja ih je, jedne i druge, i
križače i nosače, često znala zaskočiti. Tuda su se provlačile
mudre lije i brzi zečevi, dok ih je bilo, dok ih nisu lovci bezdušno potamanili! Nema lovca u blizini koji ne zna za ovu
stazicu, a oni stariji su zasigurno ustrijelili ponešto na njoj.
Mati i Bori ova je stazica nešto poput puta do pučke
škole, koju su skupa pohađali negdje iza Drugoga. Mata bijaše bistar, pronicljiv, zagonetan, nadaren i poetski usmjeren. Dovoljno da mu se mladi život skrene s onu stranu
plota i užitka, ako se užitkom može nazivati uljuljkanost u
materijalnom izobilju i žderanju, ukrašenu požudama i pohlepama one druge naravi.
www.lovackisavez-hb.ba
Boro je, pak, tko mu samo dade
to šumarsko ime, bio nekako čudnovato jednostavan, proziran, ponekada priglup i nezainteresiran,
bez snage i želje da se usredotoči na
nešto konkretno, pogotovo produhovljeno. Bijaše snažan i ugojen, za
razliku od mršavoga i tananog Mate,
a kamen – kada bi ga iz praćke pogodio u široka pleća, začuo bi se poput
bubnja, i odskočio bi kao od staroga
gumenoga kotača.
Nikada se njih dvojica nisu sukobljavali, svađali niti mrzili, ali se nisu
baš osobito ni družili, rekli bismo
kako se nisu mogli istinski ni upoznati, jer su im misli i životne preokupacije bile na drukčijim poljima i
išle posve drugačijim putovima.
Mati je otac rano preminuo,
kažu – od trauma iz rata, što je najvjerojatnije bio jedan od glavnih
uzroka prekida njegovoga studiranja i skretanja mlade duše na polje
dezorijentiranosti, potištenosti, dokoličarenja. Psi i boravak u prirodi
bijahu mu jedina životna radost
koju je doživljavao trapajući onom
stazicom, ljeti i zimi, kišom i burom,
krišom i javom. Gotovo uvijek sa
svojim ljubimcem i vrlo rijetko sa
sačmaricom preko ramena. Ona je
ostala sjajuckati se nad njegovim
šporetom, obješena o čađavoj hrastovoj gredi, neugledne i siromašne
kamene kućice.
Borin je otac u Švedskoj zaradio
silne novce, a još više švercajući sve
legalne i zabranjene robe. Dopremao je odozgo: autodijelove, radioaparate, auta, pištolje za djecu i one
prave – ubojite, cigarete, neka odijela, pa neke “likarije i nekakvu bilu
prašinu, da je vala od samoga zlata,
ne bi bila tako skupa” kako to lijepo
kaza tetka mu Stana!
Rano se Boro odrekao motike i
zamrzio je ko najvećega neprijatelja,
premda mu je ona bila jedini prirodni suveznik, s obzirom na njegovo
znanje nakon završena samo tri razreda pučke škole, koja su mu bila
“veliki kapital” za kasnija vremena.
Ali je bio naočit momak, uvijek lijepo
odjeven i nagizdan, troškali i bezgra-
nično ohol. Prvi je selom provozao
Tomosov moped i lijepu Maru iza
sebe. Po seoskim je svadbama jedini
Boro smio potegnuti pištolj i zadiviti
nabrekle dječje oči koje su gledale
čarobnu vatru iz cijevi.
On nije volio pse niti ih je gajio,
ali je svoju “floberku” s optikom (u ta
doba) toliko izazovno i bahato gurao
svima, pogotovo Mati pod nos. Ostali su lovci krišom to osuđivali i rugali
mu se, a Mata je svojim plavim, hladnim i zagonetnim pogledom znao
Boru postidjeti i smiriti mu čudnu i
divlju želju za isticanjem, rođenoj na
tuđem “trudu i poštenju”, iz kojih je
curila sva njegova “pamet i snaga” u
društvu, koje je sve jače i jače vonjalo
na trulež i baru!
..........
Primicao se Božić, toplina, vlaga
i silne se kiše te godine Gospodnje
izlile po gaju ispod sela. Matina duša
postala sva ustajala, naborana od silnih misli i neostvarenih želja. Odavno nije puštao svoga Zelu, tako mu
se zvao bosanski barak, i odavno
nije čuo zvonki štek, tu ugodnu
i nezamjenjivu glazbu za otklon
tmurnih i depresivnih razmišljanja i
dana. E, toga toploga i vlažnoga jutra stazom je Zelo vijugao i štektao
tako strasno i glasno, a Matina duša
se polako migoljila iz onoga bunila,
poput guštera u šušnju na nekom
travanjskom prančioku. U takovim
buđenjima bi on uvijek pomišljao i
na ženidbu, ali – kako ću je zaprositi
i dovesti u nepopravljenu staru kućicu, bez imalo suvremenih uvjeta
za stanovanje?
- Bože, što me Boro ne primi u
svoju firmu, pa nikad mu nažao ništa ne učinih?! Onda se Mata sjeti da
Boru nikada nije ni upitao za posao.
- E, sutradan nakon Božića ću ga lijepo zamoliti, znadem da će mu se
tijekom blagdana i duša malo smekšati i srce ljubavlju nasititi.
Ako je to uopće moguće kod
njega, razmišljao je razmekšani
Mata. Ako me zaposli, onda ću je i
zaprositi, imat ću za to razloga!
Ni osjetio Mata nije kako mu
slatke misli ukradoše više od dva
39
LOVAČKA PRIČA
sata jesenje šetnje i uživanja u šteku,
a Zelo se ne vraća. Zviznu snažno
nekoliko puta a psa nema!
- Doće on, zna je i ranije daleko otić pa bi doša kasno uvečer kad
ogladni, i vrati se Mata u svoju praznu kućicu.
Sutradan Mata rano ode potražiti svoga ljubimca i nakon jednoga
satka vrludanja ga muhe zvrkulje
uputiše na naduveni leš s ovećom
rupom na plećki. Bila je to izlazna
rana malokalibarskoga zrna, brzo
je i točno dijagnosticirao Mata, jer
puška se ovih dana nije čula! Znači,
ustrijelio ga je Boro!
Sahranio Mata svoga psa kod
obližnjega bogna, a sve to Boro kradom i šutke promatrao i pokušavao
nešto suvislo smisliti i primaknuti
mu se s nekakvom pričom. No, iz
suhoga grabova panja nije se dao
iscijediti nikakav sok, takva je, naime, bila Borina duša! Ipak se nakratko susretoše, uz zamjetne kapljice
Matina oznojenoga nosa i smrknute
Borine obrve, poput čađave hrastove grede. Obadvojica su to lijepo
vidjeli jedan na drugomu.
PROBLEMI SA
POTENCIJOM
- Što ćeš, dogodi se i to, neka zla
osoba ubije i čovika, a kamoli neće
ćuku, pokušao se provući ubojica!
- Je, je, moj Boro, ali u ovom slučaju nije čovik ubio psa, već je pas
ubio čovika!
Obadvojica su zašutjeli, nestalo
im je riječi i snage nešto dalje mudrijati, i svatko ode svojim putom. Mata
je razmišljao bolno o svome psu, o
svojoj djevojci, o mogućem poslu
u Borinoj firmi, o uspomenama i slikama koje su bile poštrapane krvlju
divljači na onoj prokletoj stazi, na kojoj je Boro redovito tamanio sve što
mu je na nišan i optiku ispalo.
Boro je, također, imao svoje teške
misli, makar mu glava bijaše olovna,
bezosjećajna, potamnjela i uronjena
u narcisoidnu lažnu samosvijest! Pas ubio čovika!, stalno mu je zvonilo
u glavi. - Znači, ja sam pas, koga on
to tako.., ali može bit da i ne misli na
me, što on zna tko ga je ustrijelio…,
može i on meni neku štetu..., ja ću to
nekako opravdati, ta uskoro će Božić,
blagdan radosti i pomirenja a ja ovako… Pokušao je srediti svoje isprekidane paranoične misli, odbaciti ih i
pretvoriti u zrnce ljudskoga ponosa i kajanja.
Božić došao i prošao, svatko se bavio svojim poslovima i
mislima. Mata nije imao snage upitati susjeda za posao, još
se više ohladio i povukao. Boru je svakodnevno progonila
pomisao na učinjeno, sumnja, optužba i sjeme ćudoređa
koje mu je pobožna majka kao djetetu usadila, tjerali su ga
da nešto učini, i okaje svoj grijeh. S tim više, što mu je Matina
poruka za Božić bila preteška i uvredljiva. Pas ubio čovika!
Negdje oko Jurjevdana Boro pozove Matu u svoj ured,
na čijim vratima je uočljivo bilo napisano da je on direktor
s titulom ekonomista(!) Nadao se i slutio da će tako okajati
svoj grijeh i popraviti odnose sa susjedom, ako mu ponudi
pristojan posao.
Prihvatio Mata ponudu, u duši se pomirio i oprostio Bori
i nastavio vrijedno, savjesno i samozatajno raditi. Brzo prođe mjesec dana i blagajnica Mati dade kuvertu zapečaćenu
s plaćom. Kada je Mata otvorio i prebrojio novac, vidio je
da je duplo više nego što su dogovorili. Uz obračun je bila i
ceduljica sa šlampavim rukopisom: - Znademo obojica što
je bilo, to me muči i iskreno se kajem. Ovi novci su naknada
za Zelu. I sljedeći mjesec ću dati toliko, samo mi nekada na
onoj stazi reci da nije pas ubio čovika…, reci mi da nisam
pas, pa ćemo se kumiti i sprijateljiti za sva vremena!
Za nekoliko se dana susretoše školske kolege na stazi.
Boro s floberkom a Mata sa sačmaricom. Stegoše jedan
drugomu ruku, pogledaše se duboko u oči bez ikakvih riječi
i objašnjenja. - Kume, svadbu sam zakazao za rujan, stidljivo ispod pocrvenjeloga lica procijedi zadovoljni Mata! - Ta,
kako bi se ja kumio s psom, znači da si ti čovik, moj kume!
Što je to što muči
muškarce?
Više od
5
pati po 0% muškarac
v
a
oko 5% remeno od n poslije 40 go
d
a
potpun muškaraca s pada impoten ine
o impote
tarih 5
c
0 godin ije,
kada je
riječ o s ntno, a brojka
a je
ra
edamde
setogod ste na 15%
išnjacim
a
U današnjem
modernom
društvu,i zagađenim
živeći u pretrpanim
i zagañenim
Danas živimo
u pretrpanim
gradovima,
u stalnojgradovima,
smo žurbi, u rapostali
smo
suviše
brzi i u raskoraku
sa nezdravom
prirodom. Hranimo
sesvakodnevno
nezdravom hranom,
skoraku
smo
s prirodom.
Hranimo se
hranom,
uzimakoristimo
svakodnevno
mnogo
lijekova,
konstantno
osjećamo
stres napetost.
i nervnu Već u
mo mnogo
lijekova, stalno
smo
pod stresom
i osjećamo
nervnu
napetost i već u sredini životnog doba osjećamo gubitak snage, energije, optimizma,
sredini životnoga
vijeka osjećamo gubitak snage, energije, optimizma, vitalnosti
vitalnosti
i potentnosti.
i
potentnosti,
što
je
solidnanedostatka
osnova zavolje
nastanak
fizičke
nesposobnosti
odnosno
Većina problema potencije,
i energije
, koji
su posljedica ubrzanog
impotencije.
Stalan
problem se javlja
kod ljudifizičke
koji imaju
organski poremećaj,
načina
življenja,
čine predispoziciju
za nastanak
nesposobnosti
– odnosno a
impotencije.
Stalan
problem To
se su
javlja
kod ljudi
koji imaju
a to
to čini 70 posto
oboljelih.
najčešće:
bolesti
srca,organski
bubregaporemećaj,
i jetara, šećerna
čini
70%povišen
oboljelih.kolesterol
To su najčešće:
bolesti
šećerna
bolest, pubolest,
i povišen
krvnisrca,
tlak.bubrega
Redovitoi jetre,
uživanje
u alkoholu,
povišen
kolesterol itakođer
krvni pritisak.
uživanje
u alkoholu,
pušenje i
šenje i gojaznost,
moguTakoñer,
dovesti redovno
do smetnji
u erotskom
životu.
gojaznost, mogu dovesti do smetnji u erotskom životu.
- djeluje kao afrodizijak i posjeduje
EROKS je prirodni, biljni
preparat na bazi vitamina, stimulativno dejstvo
i ljekovitog bilja sa širokim - podiže nivo raspoloženja i jača
nervni sustav
spektrom djelovanja:
- pomaže kod pojačanih fizičkih,
radnih i seksualnih aktivnosti
- poboljšava mentalne sposobnosti i
cirkulaciju krvi
- jača i regenerira organizam
- jača imunitet i štiti stanice od
starenja
- poboljšava potenciju, seksualnu
želju i izdrživost
EROKS je namijenjen svima onima koji žele VIŠE, DUŽE i BOLJE, kako muškar-
EROKS je namjenjen svima onima koji žele VIŠE, DUŽE i BOLJE, kako
cima, tako i tako
ženama,
ali i svima
onima
koji imaju
bilobilo
koju
vrstu
problema
muškarcima,
i ženama,
ali i svima
onima
koji imaju
koju
vrstu
problemakoji
koji
mogudovesti
dovesti
smetnji
s potencijom: periferna cirkulacija i bolesti krvotoka,
mogu
dodo
smetnji
sa potencijom:
želje i sposobnost
održavanja erekcije, problemi s prostatom, bolesti
-nedostatak
periferna cirkulacija
i bolesti krvotoka
-nervnog
nedostatak
želje dijabetes...
i sposobnost održavanja erekcije
sistema,
- problemi sa prostatom, bolesti nervnog sistema, dijabetes...
Način
korištenja:
preporučuju
se 2 biljne
kapsule
dnevno,
jedna
ujutro,
jedna
Način
korištenja:
preporučuje
se korištenje
2 biljne
kapsule
dnevno,
jedna
ujutro
i
uvečer.
jedna
uveće, odmaknuto od obroka.
40
www.eroks.eu
za sve informacije i narudžbe pozovite na tel:
BiH
063 269 929
066 523 720
Predstavništva u
Austriji: 0720.308964
CH: 043.5002225
D: 089.549986538
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
KINOLOGIJA
KD “Vitez“, Vitez: SEMINAR O KRVOSLJEDNICIMA
Značenje i upotreba
pasa krvosljednika u lovstvu
Vrhunac seminara bio je praktični dio, kad su demonstratori odradili postavljanja vještačkog
traga te rad sa psom na postavljenom vještačkom krvnom tragu, kao i način ocjenjivanja psa
u radu na krvnom tragu
Ivica Drmić
Z
akon o lovstvu FBiH u članku 12. propisuje da je korisnik lovišta dužan “imati lovačkog psa osposobljenog
za praćenje krvnog traga ili krvosljednika s položenim
ispitom, ako u lovištu koje uzima u zakup ima predviđen
odstrjel krupne divljači.“
Kinološka asocijacija – unija u Bosni i Hercegovini je,
na temelju trenutačne situacije lovne kinologije u Bosni
i Hercegovini, 20. lipnja 2010. organizirala seminar o temi
“Značenje i upotreba pasa krvosljednika u lovstvu“. Na
seminaru je bilo 50 sudionika iz oba entiteta BiH, među
kojima su bili kinolozi, kinološki suci i lovci od Novog grada, Bihaća, Cazina, Velike Kladuše, Ključa, Prijedora, Banja
Luke, Jajca, Livna, Prozora-Rame, Gornjeg Vakufa-Uskoplja,
Novog Travnika, Donjeg Vakufa, Travnika, Nove Bile, Čitluka, Međugorja, Širokog Brijega, Konjica, Sarajeva, Ilijaša,
Kreševa, Srebrenika, Tešnja, Busovače i Viteza. Prostor lovačkog doma u Vitezu, gdje je održan teorijski dio seminara, bio je premali za smještaj tolikog broja organizatora,
predavača i sudionika.
Seminar je započeo uvodnim obraćanjem Refeta
Hadžića, tajnika Kinološke asocijacije – unije u Bosni i
Hercegovini. Zatim je uslijedilo obraćanje mr. sc. Stjepana fra Petra Krasića o sadržaju seminara, te predavanje o
temi “Pasmine lovačkih pasa i njihova upotreba u pronalaženju nastrijeljene divljači po krvnom tragu“. Dodatno
je komentiran i Pravilnik o ispitu prirođenih osobina pasa
krvosljednika i svih lovačkih pasa u radu na vještačkom
krvnom tragu. Mr. sc. Saša Kunovac održao je predavanje
o temi “Značenje upotrebe pasa krvosljednika u lovstvu“.
Podatak da psi krvosljednici u Njemačkoj godišnje pronađu ranjenu divljač u vrijednosti od 7,7 miliona € dovoljno govori sam za sebe. Završno predavanje realizirao je
www.lovackisavez-hb.ba
Branimir Reindl, dipl. veterinar iz
Zagreba, o temi “Obuka pasa krvosljednika i postavljanje vještačkog
traga za obuku i ocjenjivanje pasa“.
Posebno je naglasio značenje vodiča pasa, budući da je vodič osoba
koja obučava psa krvosljednika,
pronalazi mjesto nastrijela, usmjerava, a po potrebi i korigira rad psa.
Radi svega toga vodič mora imati
jako široka znanja, počevši od temeljnih fizikalnih zakonitosti, prirodoslovlja divljači, balistike, ciljne
balistike, veterine, itd.
PLJESAK PSIMA I VODIČIMA
Vrhunac seminara bio je praktični dio s dvije demonstracije na
terenu. Branimir Reindl u ulozi vodiča, Stjepan fra Petar Krasić i Stjepan Kos, vlasnik škole za obuku
službenih i lovačkih pasa iz Zagreba, u ulozi pomoćnika i asistenata
vodiču, Gandy, vajmarski ptičar
obučen za praćenje krvnog traga,
odradili su demonstracije postavljanja vještačkog traga te rad sa
psom na postavljenom vještačkom
krvnom tragu, kao i način ocjenji-
Čuvanje odstrijeljene divljači
41
KINOLOGIJA
vanja psa u radu na krvnom tragu.
Određivanje mjesta nastrijela, slijeđenje krvnog traga, prvo zalijeganje ranjene divljači, nastavak kretanja, prijelaz preko zapreke, drugo
zalijeganje te mjesto konačne smrti divljači detaljno su opisani, kao
i postupak nadzora psa od strane
vodiča. Vodič je ponekad namjerno pokušavao otežati rad psa, ali je
pas oblajavanjem dao do znanja da
je pronašao kožu divlje svinje, čiji
krvni trag je slijedio. Uspješan rad
psa i vodiča sudionici su u više navrata nagradili aplauzom na otvorenoj sceni.
Seminar je završen podjelom
certifikata sudionicima seminara, lovačkim gulašom, uz razmjenu iskustava i druženje sudionika.
Seminar je ocijenjen korisnim i
uspješnim. Ukazao je na stalnu potrebu za stručnim usavršavanjem
kinologa, kinoloških sudaca i lovaca, a usmjerio ih je i na dostupnu
literaturu za navedenu oblast. Korisnike lovišta približava ispunjenju
zakonskih uvjeta u vezi s posjedovanjem pasa obučenih za praćenje
B
erlinskim mirovnim sporazumom iz 1878. godine, Bosna i
Hercegovina stavljena je pod
protektorat Austrije. U sastavu njezinih vojnih snaga, u BiH je došao i
mladi satnik Franz Laska – i tu ostao
12 godina. Kao lovac i kinolog, bio
je oduševljen zemljom Bosnom,
njezinim lovištima, a posebno njezinim lovačkim psima (kerovima)
goničima. Svoje dojmove o lovu i
lovačkim psima zabilježio je u knjizi
nazvanoj “Das Waidwerk in Bosnia
und des Hercegovina“, objavljenoj
u Klagenfurtu 1905. godine. Ova
knjiga, objavljena dakle prije više od
stotinu godina, prvo je znanstveno
djelo koje opisuje bosanske lovačke
pse tog vremena. U svom opsežnom radu Laska je predočio biometrijsku analizu anatomskih karakteristika 1.036 pasa, što je u ondašnjim
komunikacijskim uvjetima bio vrlo
težak zadatak. Opisani su psi tada
činili glavninu fonda lovačkih pasa.
Njegovim su istraživanjem obuhvaćene 3 pasmine: 443 glatkodlaka, 307 dugodlakih i 286 oštrodlakih
(kostrušavih) pasa.
BOSANSKI GLATKODLAKI PAS
Bosanskoga glatkodlakog psa Laska opisuje kao psa srednje veličine,
vitka i ispružena tijela, žilava, snažna i
42
Branimir Reindl, Stjepan fra Petar Krasić, Mirko Šarić i Stjepan Kos
krvnog traga. Praktična vrijednost
seminara u cijelosti će doći do izražaja u budućnosti, kada obučeni
psi krvosljednici budu pronalazili
ranjenu krupnu divljač. Time će se podići gospodarenje
odstrijeljenom divljači, ekonomski učinci bit će veći, a
poboljšat će se etički odnos lovca prema odstrijeljenoj
divljači.
FRANZ LASKA – O BOSANSKIM LOVAČKIM PSIMA
Glatkodlaki, dugodlaki
i oštrodlaki (kostrušavi) psi
Iz Laskina opisa bosanskoga glatkodlakog psa možemo prepoznati da se među ovim psima kriju barem 3 pasmine današnjih
goniča, odnosno da je Laskin glatkodlaki gonič njihov predak
Mirko Filipović
izdržljiva. Izraz lica ovoga psa je ozbiljan, inteligentan, ali ne i ljut.
Glava mu je razmjerno krupna,
nos crn, nozdrve relativno široke,
otvorene i pomične. Njuška je na
vrhu uska, postupno se proširuje
prema očnim jabučicama, prijelaz
prema čelu u visini očiju je izrazito
stepenast. Gornji dio glave je širok.
Tjeme više ravno nego oblo. Usne
su napete, ali ne vise. Uši su srednje
duge, mesnate, vise bez zavoja.
Kod ovih se pasa, s uzbuđenjem,
uši pomalo uzdignu od glave, ali
su uvijek ravno priljubljene. Oči su
obično smeđe, bistre, blage i ne pokazuju crvenilo u unutrašnjem kutu.
Vrat je snažan, dosta dug, sa širokim prijelazom prema
tijelu. Koža na guši ne visi. Hrbat mu je dug i ravan, iza pleća
nešto ulegnut. Stražnji dio tijela razmjerno je razvijen i koso
spušten.
Prsa su mu vrlo dobro razvijena, grudni koš dubok i širok, ali nije splošten. Trbuh mu je povučen. Rep dug i dobro
razvijen. Donja strana repa je, kao i kod svih drugih pasa,
svjetlija od donje i obrasla čekinjastom dlakom. Kad pas miruje rep mu je potpuno obješen, a kad lovi uzdigne ga, ali
ga nikad ne presavije preko leđa.
Dlaka mu je kratka, gusta, sjajna i opružena, različite boje.
Većina je pasa sjajno crne boje, samo se nad unutrašnjim očnim kutovima pojavljuju gotovo uvijek okrugle točke jelenje
ili žute boje, koje pogledu daju izraz smjelosti i oštrine. Ovu
boju nalazimo također na usnama, obrazima i nogama.
No, ima i pasa drukčije boje dlake: dlaka je crna samo na
leđima i stražnjem dijelu tijela, odakle prelazi u dosta živahBroj 71, svibanj - lipanj 2010.
KINOLOGIJA
nu crvenu, crvenožutu ili jelenju, koja bez drugih primjesa
zauzima glavu, uši, noge, trbuh i rep. Kod ovako obojenih
primjeraka trbuh je svjetliji, dlaka duža.
Treća grupa pasa iste pasmine su potpuno crveni, crveno-žuti ili jelenje boje, uz potpuno pomanjkanje crne boje.
Među njima se javljaju i potpuno bijeli psi.
Laska navodi da se gotovo kod svih varijeteta bosanskih pasa javlja bijela boja, obično kao biljeg na glavi, prsima, nogama i šapama, te na vrhu repa, a rijetko na hrptu ili
stražnjem dijelu tijela. Za kratkodlake pse srednje Europe –
konstatira Laska – često je karakterističan jednostrani biljeg
na vratu koji nerijetko prelazi u ogrlicu oko vrata i nastavlja
se preko prsa. Zato se svi psi s biljegom na vratu ili ogrlicom
smatraju pravilom, a ne izuzetkom. Uz crnu, crvenu, žutu i
bijelu boju, u bosanskih se glatkodlakih pasa, vrlo rijetko,
javlja i mišja boja.
Zubalo mu je izvanredno snažno, osobito su jaki očnjaci.
Glatkodlaki bosanki lovački psi, prema Laskinim istraživanjima, rasprostranjeni su na području cijele BiH, a druge
dvije pasmine – dugodlaki i oštrodlaki (kostretasti, kostrušavi) – pojavljuju se rjeđe.
Tjelesna težina ovih pasa je različita. Najmanji su primjerci
u krajevima, “srezovima“ uz dalmatinsku granicu, oni srednjih
dimenzija su oko Sarajeva i Foče, a najkrupniji su u tuzlanskom, zvorničkom, srebreničkom i vlaseničkom području.
U lovačkom je pogledu, tvrdi Laska, ovaj pas veoma nadaren. Divljač goni ustrajno, vrlo uporno i sigurno slijedi trag.
U nekim sredinama na području BiH javljaju se psi križanci, kao neka sredina između glatkodlakih i dugodlakih.
Njihova je dlaka poluduga i gusta.
Iz Laskina opisa bosanskoga glatkodlakog psa možemo
prepoznati da se među ovim psima kriju barem 3 pasmine
današnjih goniča, odnosno da je Laskin glatkodlaki gonič
njihov predak. Starijim je lovcima poznato da do prije samo
pedesetak godina lovci, uzgajači pasa, prilikom parenju
svojih pasa nisu poklanjali mnogo pozornosti pasminskoj
pripadnosti psa i kuje. Njima je bilo bitno da je pas dobar
lovac. Prema kazivanju starijih lovaca, u jednom leglu moglo se naći i po 2-3 pasmine. Tek kasnije, propisivanjem
standarda za svaku pojedinačnu pasminu, uzgajači su započeli pariti eksterijerno slične pse. (Premda se zna da su
neki lovci to činili i ranije.) S vremenom su ti psi selekcionirani i dobili su sadašnji izgled.
Laska ove pse naziva glatkodlakim, a mi danas za njih
kažemo da su kratkodlaki.
se ne pokazuje crvena boja. Zbog
čekinjavosti dlaka gornjega očnog
luka, ima oštar i prijeteći izraz.
Vrat je dug, prijelaz prema plećima u blagom luku, pod gušom visi
naborana koža.
Hrbat mu je, u usporedbi s glatkodlakim i dugodlakim psima, nešto kraći i jači. Stražnji dio tijela koso
se spušta.
Prsa su odgovarajuće široka,
grudni koš više okrugao nego dubok, a trbuh nešto povučen.
Rep umjereno dug, sužuje se od
osnove prema vrhu i uvijek je spušten. Donja strana repa obrasla je
rjeđom dlakom od gornje, koja nikada ne tvori barjak ili četku.
Prednje su noge potpuno ravne,
podlaktice nisu savijene. Pleća su
koso postavljena.
Stražnje noge: umjereno jaki butovi, donji dio bedra umjereno dug,
ne poklekne i ravan je, ako ga promatrate sa strane ili straga; paprsti
(ostruge, mamuze, čaporci) često
prisutni. Šape okrugle, više sliče na
zečje nego na mačje, dobro su prikupljene, prsti jaki, s tvrdim jastucima i iskrivljenim noktima. Prostor
između prstiju je dlakav.
Dlaka bosanskoga oštrodlakog
psa je opružena, suha, bez sjaja, gotovo ravna, samo na kraju malo savijena. Na glavi bodljikavo strši 2-3
centimetra duga, opružena dlaka,
poput čekinje i to duž usana, nosnih
kostiju i na podbratku. Iznad očiju
nalaze se čuperci ovih dlaka, a oko
njuške tvore bradu. Dlaka na tijelu
nije kovrčava, ali je nešto odignuta
na stražnjem dijelu tijela.
Ovi su psi različite boje, u 4 varijante: crveni, jelenji, crveno-žuti,
crveno-smeđi i žuti; bijeli sa žutim ili
crvenim pločama; psi boje suhog lišća; crveno-bijelo-crni psi (trikolorni).
U svim tipovima obojenosti često je prisutna bijela boja, najčešće
kao biljeg na glavi, kao prsten ili mrlja na vratu, prsima i nogama, a na
korijenu repa uvijek je prisutna. Opis
ovoga psa, u mnogo čemu, neodoljivo podsjeća na današnjeg baraka.
Uz one iz područja anatomske
građe, manama se smatraju: preduga, mekana i kovrčava dlaka i odveć
nizak, prenježan i ispružen lik.
Prema Laski, područje rasprostranjenosti ovog psa je široko. Na Balkanu ga, osim u Bosni i Hercegovini, posebno ima u Istri. Područje njegove
rasprostranjenosti podudara se s krajevima kroz koje su prošli Kelti, neki su
ga zbog toga zvali keltskim brakom.
Turci, navodi Laska, kostretaste
pse nazivaju “barak“, i ta je riječ još
u srednjem vijeku označavala brakirca, što se navodi u rječniku orijentalnih jezika iz 1683. godine. Nema
sumnje da se riječ “barak“ izvodi
od riječi “bar“ kojom se naziva vrsta
prosa (prohe, proje), koja spada u
floru Balkanskog poluotoka.
Sliku bosanskoga kostretastog
(kostrušavog ) psa F. Laska upotpunjuje njegovim lovačkim odlikama.
To je veoma izdržljiv pas, otporan na
loše vrijeme i vodu, oštar na svaku
divljač, odličnog je njuha, itd.
LASKIN BOSANSKI KOSTRUŠAVI PAS
U svojoj knjizi “O bosanskim lovačkim kerovima“ Laska
je obradio i 286 kostrušavih (oštrodlakih) pasa. Ovi su psi,
prema Laski, najzanimljivija pasmina bosanskih pasa. Po
svojoj vanjštini, stabilan su, prastari oblik lovačkog psa goniča, s izvanrednom snagom nasljeđivanja. Ovaj pas je vatren i bistar pas. Izraz njegovih očiju prijeti ali nije ljutit. Izraz
njegova lica odaje visoku inteligenciju, a kvadratična građa
tijela odaje snažnog i izdržljivog psa.
Glava ovoga psa podsjeća na glavu njemačkoga oštrodlakog (kostretastog) ptičara, samo u predjelu njuške
nije tako duboka, a usne su više napete. Čelo mu je blago
zaobljeno, a sagitalni greben neznatno je razvijen. Koža glave nije naborana, samo u predjelu njuške nije tako duboka,
a usne su više napete.
Uši su visoko postavljene, srednje su duge, široke, dolje
zaokružene i padaju bez zaokreta glatko niz glavu.
Oko mu je bistre, najčešće smeđe boje i u očnom kutu
www.lovackisavez-hb.ba
43
KINOLOGIJA
LO “Vitez“, Vitez: CAC BiH VITEZ 2010
Državna izložba pasa svih pasmina
Na izložbi su mogli sudjelovati čistokrvni psi koji posjeduju rodovnik priznat od FCI-a, psi s
rodovnicima Asocijacije, te psi s rodovnicima Unije kinoloških saveza izdanim do 1. listopada
2007. a koji su na dan izložbe imali najmanje tri mjeseca te bili upisani u katalog izložbe
Ivica Drmić
S
ukladno godišnjem planu manifestacija Kinološkog saveza
Herceg-Bosne za 2010. godinu,
5. lipnja 2010. u Vitezu je održana
državna izložba pasa svih pasmina.
Organizator izložbe bili su Kinološko
društvo “Vitez“ iz Viteza i Kinološki
savez Herceg-Bosne. U ovogodišnjem radu Kinološkog društva “Vitez“, ova je izložba zasigurno kruna
napora 30 njegovih članova. Članovi društva dobrano su se potrudili
još jednom pokazati da riječ kinologija asocira na Vitez. Na izložbi su
mogli sudjelovati čistokrvni psi koji
posjeduju rodovnik priznat od FCIa, psi s rodovnicima Asocijacije, te
psi s rodovnicima Unije kinoloških
saveza izdanim do 1. listopada 2007.
a koji su na dan izložbe imali najmanje tri mjeseca te bili upisani u katalog izložbe. Uz pokrovitelja izložbe
Općinu Vitez te mnoštvo sponzora,
izložba je zadržala visok stupanj u
svim svojim dijelovima. U službenoj
konkurenciji natjecalo se 113 pasa,
od kojih je njih 40 pripadalo najbrojnijoj, VI. FCI skupini.
Izložba je održana u predivnom ambijentu, na platou gradske
športske dvorane, idealnom mjestu
za održavanje ovakve manifestaci-
Pobjednici u kategoriji “Najljepši mladi pas”
je. Vremenski su uvjeti bili pogodni.
Izložbu je, u ime pokrovitelja,
otvorio Općinski načelnik Vlado
Alilović, koji je zahvalio članovima
Kinološkog društva “Vitez“, pozdravio sve izlagače i zaželio im uspjeh
u radu. Posao ocjenjivanja pasa i
izbora pasa po pojedinim kategorijama obavljala su trojica kinoloških
sudaca: Stjepan fra Petar Krasić (I.,
Pobjednici u kategoriji “Najljepši pas izložbe”
44
VII. i VIII. FCI skupina), Refet Hadžić (II., III., IV., V., IX. i X. FCI
skupina) i Julijan Glavočević (VI. FCI skupina). Stručni voditelj izložbe bio je Mirko Čolak.
Prvaci po FCI skupinama su: I. FCI skupina: njemački ovčar Willy von Cromontana, vlasnika Dejana Majstorovića; II.
FCI skupina: veliki šnaucer Aron Mekmaster, vlasnice Lejle
Asić; III. FCI skupina: engleski bul terijer C-No one like me
bully star, vlasništvo Samre i Anesa Škripića; V. FCI skupina:
njemački mali špic Wilby, vlasnika Željka Grabovca; VI. FCI
skupina: slovački kopov Cija, vlasnika Josipa Tadića-Jole; VII.
FCI skupina: njemački kratkodlaki ptičar Blek, vlasnika Josipa
Tadića-Jole; VIII. FCI skupina: zlatni retriver Niki Lauda Anima
Kandida, vlasništvo Dženane i Ognjena Blagojevića; IX. FCI
skupina: maltezer Ch American Star Diamond of Marqess,
vlasništvo uzg. “White Rapsody“, X. FCI skupina: afganistanski hrt Azbelltas Ideal Illusion Ayla, vlasnice Daniele Blažina.
U pobjedničkom krugu izabrani su za: najljepše štene:
srednjoazijski ovčar Bagira “Cisa od Vicana“, vlasnice Blaženke Vican; najljepši izložbeni par: istarski goniči kratkodlaki
Cer i Ceca, vlasnika Ante Borasa; najljepši veteran: dalmatinski pas Lacrima Christy Zip Very Bery, vlasnice Mateje Bulić, najljepši mladi pas, ujedno i najljepši pas izložbe: zlatni
retriver Niki Lauda Anima Kandida, vlasništvo Dženane i
Ognjena Blagojevića.
Suci, stručni voditelj te anketirani izlagači dali su vrlo visoke ocjene za organizaciju izložbe, a žalbi i primjedbi nije bilo.
Nakon završetka proglašenja pobjednika i dodjele pokala upriličena je zakuska, uz poziv za nazočnost na izložbi
sljedeće godine.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
KINOLOGIJA
UDRUGA “PRIJATELJI PRIRODE“ – 1. SPECIJALKA TORNJAKA
Ozbiljne nesuglasice
među “Tornjacima“
Udruga “Prijatelji prirode“ osnovana je 2008. u Prozoru-Rami. Osnovali su je tamošnji ljubitelji prirode i pasa tornjaka, reagirajući tako
na probleme nastale, kako oni kažu, u već postojećem KK “Tornjak“
Stanko Ćurčić
P
ovod ovom tekstu u kojem ćemo, osim izložbe pasa,
predstaviti udrugu “Prijatelji prirode“ i uzrok njezina
osnivanja, jest I. specijalka tornjaka, održana na prijevoju Makljenu 17. travnja u organizaciji navedene kinološke
udruge. Suci su bili Ante Vukadin iz Tomislavgrada i Dino
Haračić iz Travnika, delegat Mirko Čolak iz Širokog Brijega.
Psi su izlagani u desetak razreda:
Razred 6 – 9 mjeseci, mužjaci: 1. Relli, vlasnik Dragiša
Perić, 2. Šaro, vlasnik Ljuban Gudelj; ženke: 1. Šara, vlasnik
Ljuban Gudelj, 2. Cura, vlasnik Danijel Krezo, 3. Ciba, vlasnik
Robert Baraban.
Razred 9 – 18 mjeseci, mužjaci: 1. Bob od Vran Planine,
vlasnik Jozo Matić, 2. Ban-Bigo, vlasnik Marko Bošnjak, 3. VoxŠaro, vlasnik Žarko Milišić; ženke: 1. Cura, vlasnik Miro Radoš,
2. Buba, vlasnik Ivan Tadić, 3. Tatra, vlasnik Perica Jukić.
Razred otvoreni, mužjaci: 1. Tigar, vlasnik Miro Radoš, 2.
Ban-Grivo, vlasnik Ljuban Gudelj, 3. Ajax, vlasnik Miroslav Živak; ženke: 1. Tina od Tomislavgrada, vlasnik Drago Šarić, 2.
Puma, vlasnik Tomo Raič, 3. Liva, vlasnik Tomo Raič.
Razred prvaka CAC: 1. Roni, vlasnik Marinko Landeka;
razred prvakinja: 1. Šara, vlasnik Branko Dijaković.
Razred veterana: 1. Vran, vlasnik Miro Radoš, 2. Ban, vlasnik Šandor Horvat.
Udruga “Prijatelji prirode“ osnovana je 2008. sa sjedištem
u Prozoru-Rami s glavnim ciljem očuvanja ove autohtone
pasmine pasa. Predsjednik je Ivan Tadić, a dopredsjednik
Branko Dijaković. “Udrugu su osnovali ljubitelji i tornjaka i
prirode sve zbog problema nastalih u klubu ‘Tornjak’ zahvaljujući predsjedniku Stipi Jeliću. Napominjem, nismo htjeli
upadati u već dobro poznati ‘naš sindrom’ da uz jednu udrugu pravimo i drugu, ali nismo imali drugog izlaza. Njegovim
bahatim ponašanjem došlo je do osipanja, prvo članova kluba ‘Tornjak’ s područja Tomislavgrada kao i s područja Viteza
te je došlo do osipanja i u našoj općini. Isti je problem bio
www.lovackisavez-hb.ba
i u Savezu, zbog iste osobe, tako da
je predsjednik Jelić s nekoliko članova otišao u Banja Luku. Navodno
se učlanio u neku nepostojeću kinološku uniju tako da je sav rad koji
smo odradili u klubu ‘Tornjak’ propao
i vratio nas na početak“, reče nam
predsjednik Ivan Tadić.
Priredbi je nazočio i veoma cijenjeni gost fra Petar Krasić. “Ovo je
danas jedna u nizu kinoloških manifestacija o našoj najvjerojatnije najvrjednijoj i najljepšoj pasmini pasa,
koja je prihvaćena u međunarodnu
organizaciju kao nova-stara pasmina 22. veljače 2006. pod imenom
bosanskohercegovački - hrvatski
pas tornjak. Opis ove pasmine, bolje
rečeno standard, čak je iz 11. stoljeća (1067.) u Kronici bosanske katoličke crkve. Revitalizacija ove pasmine nakon njezine brojnosti skoro na
ništicu 60-ih i 70-ih godina počela
je upravo tih godina. Bilo je teško,
trajalo je dugo, ali je rezultat upravo
izvanredan, gledajući ovu današnju
izložbu na Makljenu kao i ostale
izložbe tornjaka diljem BiH. Nije bilo
lako, skoro iz ničega doći do ovoga.
Nije bilo lako, također, pokraj već
dobro prihvaćenoga ovčarskog psa
šarplaninca na prostoru cijele Jugoslavije kao pasmine koja bi trebala
biti zastupljena kao možda i jedina,
prihvatiti još jednu i koja je de facto
bila ovdje, puno stoljeća prije šarplaninca. Upornost i entuzijazam
rezultirali su, godine 1981., prihvaćanjem sa strane Jugoslavenskog
kinološkog saveza (JKS) formiranja
komisije za standardizaciju ove nove-stare pasmine. Članovi te komisije, vrlo interesantno, bili su kinološki
suci: Ante Kozina, Hrvoje Perković i
Stjepan fra Petar Krasić. I kao što naprijed rekoh rezultati su danas vidljivi na svakom koraku BiH i Hrvatske.
A tornjak pomalo ulazi i u ostali dio
svijeta. Molim sve uzgajače tornjaka
da poštuju sva pravila o uzgoju i držanju tornjaka i tako omoguće ovoj
prekrasnoj pasmini dobru, sigurnu
i daleku budućnost. I ova je izložba
u cilju toga te, na kraju, čestitam
organizatoru ‘Prijatelji prirode’ Prozor-Rama na ovoj izložbi specijalke“,
ispriča nam susretljivi fra Petar, internacionalni all round kinološki sudac
FCI, predsjednik Kinološkog saveza
Herceg-Bosne i Kinološke asocijacije – Unije u BiH.
Nesuglasice u KU “Tornjak“ objasnio nam je i Mirko Čolak, također
internacionalni all round sudac, potpredsjednik KS HB i član tajništva
Asocijacije – Unije u BiH: “Potrebno je
spomenuti da osim ove udruge postoji još jedna, klub ‘Tornjak’, koja nije
u sustavu Kinološke asocijacije – Unije u BiH iz samo njima poznatih razloga. I slovom i brojem takvih članova,
koji se drugačije deklariraju, ima jedanaest na prostoru KS HB, ništa više
nema ni ‘članova’, koji su nekada pripadali bosanskom KS. Ovako deklarirani članovi imaju sjedište u Banja
Luci, a njihov je predsjednik Dragan
Ostojić iz Bijakovića, Čitluk. Radi istine
reći ću da nikada ne bi došlo do čega
je došlo da nije samovolje ove naše
dotične gospode koja je svoje želje
ostvarila preko istomišljenika iz Republike Srpske. U javnosti su plasirane
teške neistine o pojedinim ljudima iz
ove jedine regularne krovne kinološke organizacije, Kinološke asocijacije
– Unije u BiH. Tako su ti ljudi pretrpjeli
goleme štete na domaćem i međunarodnom planu. Svi pokušaji disidenata da se registriraju kod Ministarstva pravde BiH pod imenom “Unija
kinoloških saveza u BiH“ su odbijeni,
što dovoljno govori. Ovo nije nikakva
privatna organizacija kakvom bi je
mnogi htjeli proglasiti, nego posve
normalno, po zakonu utemeljeno
udruženje građana u kojem ne može
biti ni privatnog ni nasljednog.“
45
PČELARSTVO
M
edvjed (Ursus arctos) naša je
najveća zvijer. U našim krajevima ima status rijetke vrste
i njime se gospodari prema Zakonu
o lovstvu FBiH. Živi u šumskim prostranstvima naše zemlje i rijetko se
približava naseljima. Može narasti u
dužinu i preko 2 metra te težiti preko 300 kg. Po prirodi je mesožder, ali
velik dio svojih potreba u hrani podmiri biljkama pa se s pravom može
reći da je svežder. Jede skoro sve na
MEDVJED U PČELINJAKU
Teško pčelinjaku
na koji se medvjed okomi
Lijepo je čuti ono “država plaća štetu od medvjeda“, ali oštećeni
vlasnik pčelinjaka teško dolazi do naknade
Dobroslav Vrdoljak
Izgled pčelinjaka nakon što medo obavi svoju “vizitu”
što naiđe: razno korijenje, voće, šumske plodove (jagode, kupine, maline,
glog), mladu mliječnu zob, mladi kukuruz, žir, kesten, bukvicu. U pravilu
ide na strvine, ali pojede lane, tele ili
drugu divljač ako je može uhvatiti.
Poneki medvjed ima naviku napadati i ubijati stoku, ali poslastica mu
je pčelinji med pa je stoga čest gost
u pčelinjacima. Opasan je za pčelinjake, jer se slatkog zalogaja lako ne
odriče. Naprotiv, vrlo je nasrtljiv kad
osjeti miris meda u pčelinjaku.
ŽDERE, RAZBACUJE, UNIŠTAVA…
Medvjed je vrlo dobar penjač, plivač, vrlo dobro svladava različite prepreke pa mu je teško onemogućiti
pristup pčelinjaku. Zaštititi pčelinjak
od navale medvjeda vrlo je teško, jer
medvjed pred sobom sve lomi, prevrće, rastura, provaljuje. Golema mu
snaga pomaže da s lakoćom svlada
sve prepreke koje pčelari postave.
Prve noći (jer u pčelinjak dolazi
najčešće noću) napada i razvaljuje
obično 2-3 košnice, nekada samo
jednu. Pčele ga neumorno napadaju,
ali on kao da za to ne mari. Halaplji-
46
vo jede, bolje reći ždere, sve na što
naiđe u košnici. Iz okvira jede saće
s medom, bilo ono zatvoreno ili ne,
jede pčelinje leglo, bilo ono staro ili
mlado, jede peludne okvire, ne razabire mnogo, glavno mu je napuniti
stomak. Razbacuje nastavke, okvire,
sanduke, pri čemu mnoge i potpuno
uništi. Ponekad ne može “s mirom“
jesti u blizini košnice pa uzme okvir s
medom i udalji se 10-ak metara da to
lijepo uradi bez napada pčela.
Pčelari koji imaju pčelinjake blizu šumskih kompleksa, često imaju
probleme s medvjedima, ali imaju
ih i oni koji, zbog bolje paše, odsele
pčele u planinska područja. Često
ih medvjed naprosto “otjera“ s tih
lokacija, jer ne mogu izdržati gubitke koje im on nanosi.
Država, doduše, plaća štetu od
medvjeda, koju zajednički izmiruju
Vlada Federacije, Vlada županije i
korisnik lovišta. Iako je to tako lijepo rečeno, oštećeni vlasnik pčelinjaka teško dolazi do naknade. Da
bi se utvrdila šteta, potrebni su zapisnici o uviđaju: policije, korisnika
lovišta, veterinarske ili agronomske
službe, pa onda je li vlasnik pčelinjaka stvarno učinio sve
kako bi pčelinjak fizički zaštitio od upada medveda, itd.
Kod nas su te zaštite najčešće drvene ili neke druge ograde (razne vrste žičano-pletenih ograda, zatim često žive
ograde propletene raznim vrstama žice). Tamo gdje ima
dosta kamena, podignuti su kameni zidovi. U blizini je privezan pas, a možda je noću i upaljeno svjetlo. Rijetki su
pčelinjaci koji imaju postavljene električne čuvare. Tek kad
bi, uz sve navedeno, vlasnik pčelinjaka instalirao i ogradu
pod električnim naponom, možda bi zakonodavac prihvatio nadoknaditi pričinjenu štetu.
A kolika je odšteta? Nikada dovoljna, jer nemir koji
medvjed napravi svojim dolaskom i stres koji pčele tada
dožive, nitko ne može ni izmjeriti, niti nadoknaditi. Agoniji koju medvjed svojim dolaskom napravi nema kraja, to
traje sve dok je pčelinjak na toj lokaciji, ili dok medvjeda
ne presele. No, ako se šteta i utvrdi, tko će je nadoknaditi,
jer kod nas još nije utvrđen korisnik lovišta pa je vlasnik
lovišta i dalje samo država, a ona nema dovoljno novca i
volje da takve štete namiruje.
NA METI SELO RAVAN
Ovih se dana na jedan dio općine Busovača namamio
medvjed i hara pčelinjacima. Događa se to u jednom dijelu sela Ravan, koje gravitira većem šumskom kompleksu u kojem obitava medvjed. Nešto ga je opredijelilo pa
navraća skoro svaku večer na neki od obližnjih pčelinjaka.
Dolazi čak i danju. Pravi veće ili manje štete, uznemirava
pčelare, djecu i okolno pučanstvo. Do sada je navraćao i
navraća samo na 5 pčelinjaka. Pričinio je poveću materijalnu štetu i uznemirio žitelje sela Ravan. Stalno mijenja lokaciju pa mu se ne može stati ukraj, gdje će koju
noć doći. Svi napadani pčelinjaci u blizini su nastanjenih
objekata, takoreći u dvorištu stambenih zgrada. Ima tu u
dvorištima i svezanih pasa, ponegdje svijetle žarulje cijelu
noć, ali ništa to medi ne smeta. On dođe kad hoće, obavi posao i ode. Dežuraju neki vlasnici pčelinjaka po cijele
noći, ali on tada baš ne dolazi. Do sada je imao nekoliko
susreta s mjesnim pučanstvom, posebno s djecom, ali nije
bio agresivan. No, svijet se boji. Medvjed je ipak medvjed,
nikad se ne zna. Pčelari posebice kukaju, jer im je godina
loša, a uz to i medvjed uzima svoj danak. Očekivati je da
se nešto promijeni. Možda se medo preseli na neku drugu
lokaciju i pronađe neko mjesto, gdje će imati druge izvore
hrane. Oštećeni se pčelari čude otkud sada medvjed a nije
ga bilo nikad prije (neki od napadnutih pčelinjaka stari su
i preko 30 godina). Mora da je neki poremećaj u medvjeđem svijetu, dok se ovako agresivno i slobodno ponaša pa
ne respektira ni naseljena sela.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
BLAŽENI ČKALJ (Cnisus benedictus L Compositae)
Zimska salata i vrlo ukusno varivo
Neopravdano, kao i mnoge druge ljekovite biljke, blaženi se čkalj svrstava u dosadni korov te
ga onda, kao takvoga, treba što prije iskorijeniti. Koje li bogohulne logike?
Blago Lasić
N
aziv blaženi, bez dvojbe potječe od blaženstva kao savršenoga stanja duha i mira kod pojedinca ili skupine
ljudi. Blaženo stanje je krajnji cilj svakoga čovjeka, a
što ova biljka navedenoga imena može doprinijeti takvomu
stanju, pokušat ćemo pokazati u redcima koji slijede.
U narodu blaženi čkalj još zovu: šikalina, benedikta, kostriš, babino zelje, osat.
To je dvogodišnja biljka koja raste svugdje: po pustarama, neobrađenome tlu, po vrtovima i voćnjacima, pokraj putova, potoka i rijeka, u rijetkim šumama. I često se,
neopravdano kao i mnoge druge ljekovite biljke, svrstava
u dosadni korov, kojega onda kao takvoga treba što prije
iskorijeniti. Koje li bogohulne logike?
Ove biljke najviše ima u Dalmaciji i Hercegovini, ali se
može susresti i u unutrašnjosti po osunčanim terenima.
Njemački botaničari naznačuju da je ova biljka stanovnica
suhe mediteranske klime.
U mladosti se pojavljuje kao siva
rozeta s jako nazubljenim, duguljastim listovima do desetak centimetara. Javlja se i zimi, pa je mnoge naše
bake rabe kao zimsku salatu i vrlo
ukusno varivo s dosta vitamina. U
kombinaciji s maslačkom čini pravu
poslasticu, pogotovo za žene koje
imaju neke probleme s mjesečnicom.
Tijekom proljeća iz rozete se izdiže vrlo razgranano stablo, visine i do
jednoga metra, na vrhu grančica se
javljaju pojedinačni žuti cvjetovi, vrlo
slični arnici, manji od maslačka, s dosta vrlo nježnih latica. Cvjeta od lipnja do rujna, onda umjesto cvjetova
nastaje plod, koji je također ljekovit.
Cijelo je stablo obraslo sitnim dlačicama, a listovi su oboružani nježnim
bodljama na svojim bedrima. Prema
vrhu stabla listovi su sve manji.
Biljka se bere tijekom cijele vegetacije, sitno se izreže, poradi svoga
debeloga stabalca i suši u hladu, po
mogućnosti na propuhu. Ta osušena
smjesa ima ugodan miris i vrlo gorak,
trpak okus.
Kemijski sastojci, kao i kod svih
drugih biljaka, nisu još dovoljno istraženi. Do sada se zna za: glikozide,
eterična ulja, vitamine C, B i A, sluz,
smole, tanin, minerale (magnezij, kalwww.lovackisavez-hb.ba
cij, kalij, natrij…).
U zemljama zapadne civilizacije
blaženi se čkalj izuzetno cijeni i intenzivno uzgaja po poljoprivrednim
dobrima za potrebe farmaceutske
industrije. I među divljim i među uzgojenima ima više varijeteta ove biljke, ali svaka na presjeku ispušta mliječni sok i vrlo je sličnoga kemijskog
sastava. Tinkture, čajevi, masti, kapi,
gelovi… sve se to može proizvoditi
od blaženoga čkalja.
Blaženi čkalj djeluje kao diuretik,
aperitiv, tonik, depurativ te vrlo snažno stimulira ukupni živčani sustav.
Posebno se pokazao kod oboljenja jetara, žuči i želudca. Neki biljari
na Zapadu koriste ga kod nekih vrsta
raka želudca. Također se navodi kao
lijek za žuticu, reumu i opstipaciju.
Potiče rad želudca i otvara apetit, liječi histeriju, loš san, slabe živce uopće
(valjda je zato dobio ime blaženi).
Najjednostavniji i najlakši način
primjene jest čaj od isjeckane biljke:
šaka cvijeta se kuha u tri litre crnoga
domaćeg vina, dok se ne ukuha na
pola litre. Kada se to ohladi, ujutro i
uvečer se pije po jedan gutljaj. To je,
navodno, za sve navedene tegobe!
Nije loše oprobati, pogotovo kada je
s dobrim crnim vinom!
47
GASTRONOMSKI KUTAK
Kuskus (couscous)
u umaku buta od vepra
Fra Franjo Mabić
K
uskus (couscous) je egzotično jelo ili prilog jelu podrijetlom iz Magreba (regija afričkog kontinenta, nalazi se sjeverno
od Sahare, a zapadno od Nila). To
je nešto između kukuruzna brašna i krupica ili možda griza, ali je u
svakom slučaju više krupica i to od
biranoga tvrdoga žita. Priprema se
relativno brzo i kao prilog i kao jelo.
Kao prilog ide janjetini, kuniću ili
raznim vrstama ribe, a kao jelo ide
s raznim umacima i onda je jednak
nekoj tjestenini ili puri, recimo, s
divljači.
Za tri-četiri osobe pripremi se
četvrt litre slane vode da prokuha.
U vodu se stave tri žlice ulja. Onda
se skine slana voda s vatre i stavi
četvrt kilograma kuskusa i miješa
polako tri-četiri minute izvan vatre,
da se to sve uzdigne. To se gotovo sve sada udvostruči. Na ovo se
sada dodaje dobra kocka margarina ili maslaca i vraća na blagu vatru
još tri-četiri minute i lagano miješa.
Sada je kuskus spreman ili za
dodavanje umaka da bude prvo
jelo ili se takav stavi kao prilog janjetini, kuniću, divljači ili ribi. Sve u
svemu, jedno lijepo i ukusno jelo ili
lijep i ukusan prilog koji vrijedi unijeti u kuhinju i koristiti jednako kao
tjesteninu, krumpir ili puru.
Nutricioni sastav kuskusa je otprilike 338 kcal po jedinici mjere,
proteini 11,0 i masti 1,5. Dakle, kao
i ostali prilozi koje koristimo; kao
pura ili začinjena tjestenina.
Umak od buta vepra pravi se
na najjednostavniji i klasičan način
počevši o pirjanja češnjaka i povrća
do dodavanja sitno rezanoga buta
divlje svinja.
ije stavljanja
Ovo je kuskus pr nekoliko žlica ulja
du s
u kipuću slanu vo
Ovakav postane uvećan pos
lije
miješanja par minuta
nje – vepra
Umak od buta divlje svi
MALI KUHARSKI RJEČNIK
Blanširati: Kratko stavljanje mesa ili povrća u kipuću vodu kako bi se sačuvala
boja, uništile bakterije ili zbog lakšeg guljenja.
Flambirati: Jela preliti zagrijanim jakim alkoholom (vinjak, konjak, viski), a zatim zapaliti. To profinjuje okus jela.
Gratinirati: Zapeći u pećnici. Jela za gratiniranje često se posipaju sirom i
mrvicama i prelijevaju umakom, primjerice od vrhnja i jaja.
Legirati: Žumanjak izmiješati s tekućinom pa ga, neprekidno miješajući, polako uliti u vruću tekućinu koja, međutim, ne smije više vreti. Inače bi se jaja
mogla zgrušati. Legiraju se juhe, umaci i kaše.
Panirati: Manje komade mesa, ribe ili povrća uvaljati najprije u brašno, zatim
u umućeno jaje i na kraju u krušne mrvice pa pržiti u vrućoj masnoći da dobije
hrskavu koricu.
Pasirati: Protisnuti namirnice kroz fino sito ili napravu za pasiranje.
Pirjati: Postupak kojim se meso ili povrće najprije poprži na masnoći, a zatim
kuha uz dolijevanje malo tekućine (npr. vode ili vina), na slaboj vatri i obično
duže vrijeme. Posuda u kojoj se hrana pirja mora biti poklopljena kako iz nje
ne bi izašla para.
Poširati: Staviti namirnice koje se lako raspadaju (npr. ribu, jaja) u mnogo
zavrele vode, s time da ta tekućina više ne smije vreti nego samo malo “vući“
sitne mjehuriće na površinu.
Sotirati: Metoda pripreme hrane na malo masnoće u plitkoj tavi na relativno
visokoj temperaturi. Sastojci se obično narežu na komadiće ili tanko narežu
kako bi se brže ispekli. Sotirana hrana obično izvana malo posmeđi, no zadržava svoju teksturu, vlažnost i okus.
Ukuhati: Brzo kuhati na jakoj vatri da bi temeljac, umak ili slične tekućine
postale gušće, a njihov okus jači.
Zaprška: Brašno popržimo na masnoći dok ne postane zlaćano (svijetla zaprška) ili smeđe (tamna zaprška).
48
Kuskus je spreman kao pri
log
za umak od buta divlje svin
je
usan objed
Na koncu je tu lijep i uk či
lja
div
aka
um
i
kuskusa
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
ZABAVNI KUTAK
Mariofil Soldo
LOVI SE CIJELU GODINU,
USTRAJOSIM ŽENKE KAD JE VISOKO
NOST,
BREĐA ILI DOK VODI SITNU NEPOPUSTMLADUNČAD (NA SLICI)
LJIVOST
“MINISTARSTVO
UNUTARNJIH
POSLOVA”
obrtnik
koji pIŠE
NATPISE
AMERIČKA
NOVINSKA
AGENCIJA
ORGAN
NJUHA
ŽBUN
1
PAKET
2
VOLAN
3
KARTA
4
DORAT
5
PORIN
6
S
S
S
S
S
S
Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove
riječi koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.
UDOVICA
JOHNA
LENNONA,
YOKO
POMORSKI
POZIV U
POMOĆ
AUTOR:
MARIOFIL
SOLDO
KRILA
DOBITI JARE
DIO
UMJETNIČKA
BIOLOGIJE PRIREDBA
(MOLEKUSVAKE
LARNA ...)
GODINE
MNOGO
PATITI
KRILATICA,
PAROLA
STARAČKO
DOBA
GREBEN,
HRID
TESLA
KONOPAC,
UŽE
VRSTA
VIŠNJE
TITAN
ITALIJA
ODREĐIVAČ
MJESTA
PISAC, IVAN
(“fUKARA”)
POTREBAN PAS
Pacijent koji treba naočale kod očnog liječnika:
- Koje je ovo slovo?
- Kakvo slovo?
- Pa ovo na panou.
- Kojem panou?
- Pa ovom na zidu.
- Kakvom zidu?
- Pa, čovječe, vama treba pas!
SOL SILICIJSKE KISELINE
PTICE KOJE SE
HRANE OSAMA
BILO KAKO
POK. ROCK GLAZBENIK
TURNER
NAGLI ODRAZ TIJELA OD
PODLOGE
PLESNI
RITAM S
JAMAJKE
povremeno
pastirsko
stanište
(mn.)
okoliš
onaj koji
ručno izrađuje drvena
korita
www.lovackisavez-hb.ba
LIJEČNIK ZA OKO I UHO
Skupina lovaca priča lovačke priče, a jedan od lovaca reče:
- Idem sutra kod liječnika za oko i uho.
- Ne postoji liječnik za oko i uho, nego za uho, grlo i nos –
pouči ga kolega lovac.
- Meni ipak treba liječnik za oko i uho jer ne vidim ono što
čujem – objasni lovac.
VUVUZELE
- Joj, jesu mi dosadile one afričke trube, vuvuzele, na Svjetskom nogometnom prvenstvu – reče jedan lovac.
- Još kad dođeš doma pa ti žena počne trubit! – primijeti
drugi lovac.
RIJETKOST
“TONA”
Frano Vukoja
INSTRUKCIJE
Lovac pita kolegu lovca, profesora matematike:
- Je li no ti držiš instrukcije iz matematike?
- Nisam, instrukcije drže mene – objasni profesor lovac i ode
na instrukcije.
MAJKA
OTIS THORPE
Pucanje od smijeha
UBOJITI
NISKI SERVIS
SOKRATOV
TUŽITELJ
MUŽJAK
Pitaju Muju kako se kaže mužjak od zmije.
- Punac – bubnu Mujo.
KIPAR
GUBERINA
SKIJAŠ
SPIESS
STO
ČETVORNIH
METARA
MALI OGLAS
Prodajem novog psa, samo dvaput lajao!
KUPANJE
Ribočuvar “ulovio“ ribiča bez ribičke dozvole.
- Znate li da je zabranjeno loviti ribu bez ribičke dozvole? –
upita ribočuvar.
- Ja ne lovim ribu, ja samo kupam gliste – objasni “divlji“ ribič.
49
IN MEMORIAM
VINKO MANDURIĆ
(1939. – 2010.)
MARIJAN (Pavo) GRBAVAC
(1945. – 2010.)
Nakon kratke i teške bolesti,
u njegovoj 72. godini smrt nam
je oduzela Vinka Mandurića, dugogodišnjeg lovca i počasnog
člana našega društva.
Bio je uzoran lovac, častan
čovjek, zaljubljenik u prirodu,
lov i divljač. Članovi njegove
lovne grupe zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih
trenutaka provedenih s njim u
lovu, a posebno onih u lovačkih
druženjima. Riječima i djelima
neprestance je dokazivao da
voli svoje bližnje i da ima ispravan odnos prema prirodi, divljači i lovstvu.
Ostat će nam zauvijek u sjećanju kao vrijedan i častan član.
Položio lovački ispit 7. siječnja 1979. godine. Lovac s
velikim iskustvom i željom da
sve što je živo i što se kreće ima
svoj životni prostor, a da u tom
prostoru mi lovci budemo samo
jedna karika. Prenosio je svoje
lovačko iskustvo na sve naraštaje lovaca koji su stasali uz njega.
Na svemu što je učinio za
lovstvo i oko lovstva zahvalni su
mu lovci sekcije Teskera i HUL
“Kravica“.
HUL “Kravica“, Ljubuški
LD “Radovanj“, Posušje
IVAN MAMIĆ
(1960. – 2010.)
IVAN BARBARIĆ
(1942. – 2010.)
Iznenadnom smrću, u 68.
godini života, zauvijek nas je napustio dugogodišnji član, počasni lovac i dragi prijatelj.
Bio je vrstan i uzoran lovac, zaljubljenik u prirodu, lov i
divljač. Članovi lovačke sekcije
Čelebić zauvijek će se s radošću
sjećati lijepih i veselih trenutaka
provedenih s njim u lovu, a posebice u lovačkim druženjima.
Ostat će kao uzor istinskog lovca u sjećanjima svih koji su ga
poznavali.
Dragi Ivane, hvala ti za sve
dobro koje si učinio za naše
Društvo, znat ćemo čuvati uspomenu na tebe.
Počivao u miru Božjem.
LU “Livanjsko polje“, Lištani
Iznenada, redove naše
udruge napustio je naš veliki
lovac i ljubitelj prirode Ivan Mamić iz Srđevića. Njegovom smo
smrću izgubili prijatelja, kolegu,
čovjeka koga ćemo se uvijek
rado sjetiti i čiji ćemo lik s poštovanjem u svojim srcima čuvati.
Počivao u miru Božjem!
Dragi Anto, bio si vrlo ponosan što si ljubav prema prirodi, divljači i radu u lovačkom
društvu prenio na svoga sina i
unuka, kako bi oni nastavili ono
što si ti počeo.
Za sve što si dao i uradio za
naše lovačko društvo, neka ti je
vječna hvala.
LD “Lještarka“, Kiseljak
LU “Livanjsko polje“, Lištani
ZDRAVKO (Stipe)
PEHAR
(1939. – 2010.)
MIJO CUCULIĆ
(1935. – 2010.)
Nakon vikenda provedenog s lovcima u lovačkoj kući
sekcije Ugljara, sutradan nas je
zauvijek napustio naš Mijo, naš
“djed Mijo“ kako su ga lovci zvali.
Član LU “Sava“ bio je od
1977., a cijeli svoj lovački vijek
posvetio je prirodi, lovu i brizi za
divljač. Za svoje je zasluge dobio
Odličje trećeg reda.
Kolege lovci priredili su mu
dostojan ispraćaj, svjesni da je
on to zaslužio i da će im biti teško bez njega.
Neka mu je vječna hvala i
slava!
Bio je tih čovjek i lovac koji
je rado ispunjavao sve svoje obveze u udruzi i sekciji. Druženja,
izlasci, kontakti s divljači i sve što
je vezano uz lov bili su mu veliko zadovoljstvo. Lovci, njegovi
prijatelji i članovi sekcije Zvirići,
čiji je bio član od 1973., kad je i
položio lovački ispit, najiskrenije
mu zahvaljuju za sve što je učinio za sekciju i Udrugu. Počivao
u miru Božjem!
HUL “Kravica“, Ljubuški
LU “Sava“, Orašje
LU “Cincar“, Livno
ANTO BARIŠIĆ
(1924. – 2010.)
IVAN ŠARIĆ – ĆIBAN
(1934. – 2010.)
U 76. godini života, iznenada nas je i zauvijek napustio
50
naš dugogodišnji član, počasni
lovac i dragi prijatelj.
Bio je ugledan član Društva
od njegova osnutka, aktivno je
sudjelovao u radu lovačke sekcije Ljubunčić, čiji je bio član.
Njegovom smo smrću izgubili
doista dobrog prijatelja i lovca.
Dragi Ćibane, ostat ćeš zauvijek u našim sjećanjima kao
veseo, častan i plemenit čovjek
i lovac.
Počivao u miru Božjem.
LD “Lještarka“ iz Kiseljaka,
lovna sekcija Lepenica, ostali su
bez još jednoga primjernog i
uzornog svoga člana. U 86. godini života, zauvijek je prestalo
kucati srce izuzetno poštenog
i plemenitog čovjeka, našega
dugogodišnjeg, od 1977. i počasnog člana društva.
Broj 71, svibanj - lipanj 2010.
Skupština
fotoaparatom tamo-amo

02. lipnja 2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

ODRŽAN UPRAVNI ODBOR SAVEZA - Ovce-Koze

21. svibnja 2011. - Lovački savez Primorsko goranske županije

zapisnik

13. sjednica 21.09.2012. - Lovački savez Primorsko goranske županije

ZABILJEŠKE SA SASTANKA DELEGATA

8. sjednica 15.09.2011. - Lovački savez Primorsko goranske županije

SAMI KROJIMO VLASTITU SUDBINU

program rada, 2013. - Rukometni i Odbojkaški savez

SKUPŠTINA 24. 10. 2013. za časopis - Ovce-Koze