EuropaColon

COLON
Kontakt adresa udruženja:
UG „Colon“ u Bosni i Hercegovini
Kolodvorska br.12
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
telefon: 033 710 360
fax: 033 710 361
1
2
Uvod
Pred Vama je vodič koji će Vam pomoći u snalaženju u situaciji u
kojoj se osobno nalazite ili u kojoj se nalazi neko od Vama bliskih
osoba. Ovaj vodič namijenjen je svim oboljelima, članovima
njihovih porodica, zdravstvenim radnicima i uopće svima čiji se
život mijenja uz bolest kao što je rak debelog crijeva.
Liječenje raka debelog crijeva postavlja mnoge nove odluke,
dileme i izazove pred oboljele, ali i pred sve koji ih okružuju i žele
im pomoći.
Stranice koje slijede pomoći će Vam savjetima, informacijama
o bolesti, njezinu otkrivanju i liječenju te iskustvom oboljelih koji
su već prošli ili upravo prolaze sve faze prilagođavanja na nova
pravila života.
U izradi ovoga vodiča učestvovali su liječnici, bolesnici i članovi
udruženja „Colon“ sa željom da Vam pomognu na putu ka
izlječenju. Taj isti put u ovom trenutku prolazi više od 700.000
ljudi diljem Evrope.
Nadamo se da će uz ovaj vodič izazovi koji su pred Vama ili kroz
koje već prolazite biti lakše prebrodivi te da će Vam vodič služiti
kao dobar izvor informacija.
3
Nešto o nama
Udruženje Građana „Colon“
u Bosni i Hercegovini
UG „Colon“ je nezavisno, neprofitno udruženje osnovano 2008.
godine, radi podizanja svijesti javnosti o raku debelog crijeva te
kao podrška svim građanima kako Bosne i Hercegovine tako i
Evrope u borbi protiv te bolesti.
Namjera je osnivača udruženja da u sljedećih pet godina
sve zemlje članice EU i zemlje pristupnice EU imaju svoje
predstavnike oboljelih osoba, zdravstvenih djelatnika, političara i
drugih članova u borbi protiv raka debelog crijeva i rektuma.
UG „Colon“ surađuje i s drugim europskim organizacijama kao
što je EUROPACOLON, a koje se bave rakom općenito, te rakom
debelog crijeva.
Želja je udruženja objediniti sve zainteresirane osobe u Evropi
kako bi postali snažan činilac u rješavanju problema nastalih kao
posljedica raka debelog crijeva i rektuma te da se njihov glas čuje
na najvišim razinama odlučivanja unutar EU.
Udruženje poziva sve oboljele, liječnike, zdravstvene djelatnike,
medije, javnost, vlade i Evropsku komisiju da rak debelog crijeva
postave kao prioritet te da se aktivno uključe u borbu protiv te
bolesti.
4
Ciljevi udruženja „Colon“ u Bosni i Hercegovini su:
• omogućiti bolesnicima i svim zainteresiranima pristup
najnovijim informacijama
• podići svijest javnosti o problemu raka debelog crijeva te o
mogućnostima njegovog rješavanja
• potaknuti društvo u cijelini na podizanje kvalitete zdravstvene
zaštite oboljelih
• pravovremeno pružanje pomoći i podrške ne samo oboljelima
nego i članovima njihovih porodica
• uticati na vladu, na ministarstva i druga tijela državne uprave
koja sudjeluju u donošenju odluka o esencijalnim listama lijekova,
a koje bi mogle poboljšati stepen zdravstvene zaštite oboljelih i
• omogućiti drugu potporu oboljelima i članovima njihovih
porodica.
Svoje ciljeve udruženje „Colon“ namjerava ostvariti brojnim
informativno-edukativnim aktivnostima kao što su:
• otvaranje internetske stranice sa svim korisnim informacijama
za oboljele i ostale zainteresirane
• aktiviranje otvorenog telefona za kontakt s udruženjem
• organiziranje tribina i predavanja za ljekare, članove i ostale
građane
• organiziranje medijskih kampanja za informiranje javnosti
• štampanje letaka / novina s novostima iz područja liječenja
raka debelog crijeva i rektuma te uopće bolesti
• članovi UG „Colon“ imat će mogućnost korištenja besplatnog
liječničkog savjeta.
5
Debelo crijevo
i rektum
Debelo crijevo (intestinum crassum) dugo je oko 1,5 do 2 m i
završni je dio probavnog sistema. U debelom crijevu događa se
reapsorpcija vode iz crijeva u krvotok te oblikovanje i pohrana
izmeta (fecesa). Žljezdane stanice sluznice debelog crijeva luče
sluz koja je važna za oblikovanje izmeta i zaštitu same sluznice
od kiselina koje nastaju zbog djelovanja bakterija.
Na debelome crijevu razlikujemo slijepo crijevo (cekum) s
crvuljkom (apendix), zatim slijedi kolon (colon), koji se dijeli na
uzlazni, poprečni i silazni dio, te na kraju dolazi završno crijevo
(rectum) koji završava analnim otvorom (anus).
Prehrana i način života imaju utjecaj
na povišenje rizika od pojave raka
debelog crijeva.
6
Poprečni dio
debelog crijeva
Omentalna
tenija
Polumjesečasti
nabori
Lijeva krivina
debelog crijeva
Haustre
Desna krivina
debelog crijeva
Omentalne
epiploike
Ulazna grana
ileokolične arterije
Ileokolična arterija
Uzlazni dio
debelog crijeva
Silazni dio
debelog crijeva
Prednja i zadnja cekalna
grana ileokolične arterije
Mezokolična
Tenija
Ilealna grana
ileokolične arterije
Gornja
Donja
Slobodna
Tenija
Ileocekalna
udubina i nabor
Cekum
početni dio debelog crijeva
Mezoapendiks
Apendikularna arterija
Sigmoidni dio
debelog crijeva
Rektum
Slijepo crijevo
Pogled sprijeda
7
Šta je rak
debelog crijeva?
Stanice se tokom svog postojanja dijele, rastu i stare, a poneke
budu i oštećene. U normalnim okolnostima stanice crijeva kao i
sve stanice živih organizama imaju svoj “rok trajanja”, odnosno
imaju svoj život od trenutka nastajanja pa sve do umiranja stanica
i odstranjivanja njihovih ostataka iz tkiva. Tijelo ima mehanizme
kojima odstranjuje oštećene, stare i mrtve stanice. Ponekad ti
mehanizmi zakazuju pa oštećene stanice ostaju u organizmu
i nastavljaju svoj život oštećujući okolne stanice i tkiva. Tako
nastale nove stanice dalje se dijele i stvaraju nakupine koje
nazivamo tumor. Tumor nije nužno zloćudan, ponekad je riječ o
bujanju stanica koje se ne šire na druge dijelove tijela, ne ugrožava
život bolesnika, niti razara okolna tkiva. Takve tumore nazivamo
benignima ili dobroćudnima. Ponekad dobroćudni tumori iz još
nepoznatih razloga mogu postati zloćudni. Moguće je i da tumor
već od samoga nastanka nosi zloćudan karakter.
Tumori koji brzo rastu, razaraju okolno tkivo, šire se u druge
dijelove tijela i predstavljaju opasnost za život bolesnika, nazivaju
se maligni ili zloćudni tumori ili rak (karcinom). Najveći dio
slučajeva raka debelog crijeva nastaje iz polipa koje nazivamo
adenomima i koji strše u šupljinu (lumen) crijeva.
Prema posljednjim podacima GLOBOCAN-a iz 2008. godine, u
BiH je otkriveno gotovo 1500 novih bolesnika s rakom debelog
crijeva i rektuma. Rak debelog crijeva i rektuma prema učestalosti
je, u odnosu na sve zloćudne bolesti otkrivene u Bosni i
Hercegovini, na drugom mjestu i kod žena i kod muškaraca.
8
Polipi u
debelom crijevu
Uzroci nastanka
i činioci rizika
Iako, kao i za većinu drugih vrsta raka, uzrok nastanka raka
debelog crijeva i rektuma nije definitivno poznat, postoje neki
činioci koji povećavaju vjerovatnost obolijevanja od te bolesti.
• U trenutku otkrivanja raka debelog crijeva čak je 90% bolesnika
starije od 50 godina. Sa starošću se rizik za pojavu te zloćudne
bolesti povećava.
• Postojanje polipa debelog crijeva ili rektuma također povećava
rizik pojave raka debelog crijeva, s obzirom na to da navedene
dobroćudne promjene mogu preći u zloćudne.
• Ako osoba u krvnom srodstvu (majka, otac, brat, sestra, baka,
djed) ima nekoga ko je obolio od raka debelog crijeva ili rektuma,
njegov rizik za razvoj iste zloćudne bolesti je veći u odnosu na
9
osobe koje nemaju takvih bolesnika u krvnome srodstvu. Postoji
nekoliko formi nasljednog karcinoma debelog crijeva od kojih
su najznačajniji sindrom familijarne polipoze (FAP), hereditarni
nepolipozni kolorektalni karcinom (HNPCC, syndrome Lynch) i
Gardnerov sindrom.
• Prehrana i način života imaju utjecaj na povišenje rizika od
pojave raka debelog crijeva i rektuma. Prehrana u kojoj nema
dovoljno vlakana, voća i povrća, a koja je bogata mastima,
posebno životinjskog porijekla, te šećerima može povećati rizik
pojave raka debelog crijeva i rektuma. Pravilan način prehrane
i zdrav život općenito, s dovoljno tjelesnih vježbi i održavanjem
primjerene tjelesne težine, smanjuje taj rizik.
• Metabolički sindrom: prekomjerna tjelesna težina, hipertenzija,
povišen šećer i masnoće u krvi mogu povećati rizik za nastanak
raka debelog crijeva i rektuma.
• Pušenje je također jedan od činioca koji povećava rizik od
pojave raka debelog crijeva.
• Upalne bolesti debelog crijeva kao što su ulcerozni kolitis
ili Crohnova bolest također povećavaju rizik za razvoj raka
debelog crijeva i rektuma. Rizik od nastanka karcinoma raste sa
proširenošću osnovne bolesti.
10
Rano otkrivanje
raka debelog
crijeva i rektuma
Rak debelog crijeva i rektuma može se vrlo uspješno liječiti i
izliječiti ako se otkrije u ranoj fazi. Otkrivanje raka u ranijim fazama nastanka osigurava učinkovitije, jednostavnije i, konačno,
jeftinije liječenje.
Postoji nekoliko metoda za otkrivanje raka debelog crijeva u
početnoj fazi, odnosno za otkrivanje stanja koja vrlo lako mogu
prijeći u rak debelog crijeva.
Najjednostavnija metoda je uzimanje uzoraka stolice i testiranje
na tragove krvi u stolici, tj. pregled na okultno krvarenje (fecal
occult blood test ili FOBT). Test otkriva male tragove krvi u stolici
koji nisu vidljivi golim okom. Krv u stolicu može doći iz raznih dijelova probavnog sistema i kao posljedica različitih bolesti i stanja kao, npr., hemoroida, crijevnih polipa, čira na želucu ili dvanaestercu ili raka crijeva/ rektuma. Stoga taj test nije specifičan, ali
upućuje na postojanje neke bolesti u probavnom sistemu te daje
prvu orijentaciju o tome u kojem dijelu probavnog sistema postoji
krvarenje. Ako je taj test pozitivan, tj. pronađeni su tragovi krvi u
stolici, tada je potrebno učiniti daljnje testove i preglede za tačno
utvrđivanje uzroka krvarenja. Pregled stolice na tzv. okultno krvarenje treba redovito obavljati nakon navršene pedesete godine
života.
11
Simptomi raka
debelog crijeva
U ranim fazama razvoja raka debelog crijeva i rektuma najčešće
nema nikakvih znakova i simptoma. Kada se već simptomi pojave, oni ovise o tome u kojem dijelu debelog crijeva se tumor nalazi.
Tumori koji se razvijaju na desnoj strani debelog crijeva često
se prikazuju uz povišenje tjelesne temperature, znojenje, opće
loše osjećanje, slabokrvnost, gubitak tjelesne težine, a rjeđe i
grčeve u trbuhu te krv u stolici.
Tumori lijeve strane debelog crijeva uzrokuju grčeve, bolove u
trbuhu, krv u stolici, slabost i povraćanje te izmjenjivanje zatvora
i proljeva.
Tumori završnog dijela debelog crijeva ili rektuma izazivaju
osjećaj punoće završnog dijela crijeva, krvarenje, bolne grčeve i
promjene u promjeru stolice.
Zajedničko im je obilježje da bez obzira na lokaciju rak debelog
crijeva može uzrokovati dugotrajno krvarenje koje za posljedicu
ima anemiju (slabokrvnost). Zbog toga se bolesnici često osjećaju
umorno i slabo, imaju glavobolje, šum u ušima, blijedi su i pate
od vrtoglavice. Svi su ovi simptomi nespecifični i mogu se pojaviti kao posljedica niza drugih bolesti i stanja, ali svakako upućuju
na to da treba otići liječniku na pregled.
12
Metode otkrivanja
raka debelog crijeva
Digitorektalni pregled često je dio ukupnog fizikalnog pregleda.
Liječnik pri izvođenju tog pregleda nježno ulazi prstom u anus i
pregledava područje analnog otvora i završni dio debelog crijeva.
Na taj način može otkriti izrasline, hemoroide i slične promjene
tog područja, a koje često uzrokuju smetnje u vidu krvarenja iz
probavnog sistema.
Endoskopski pregled (Anoskopija, rektoskopija i sigmoidoskopija) ili pregled završnog dijela debelog crijeva, ovisno o visini do
koje se pregleda, provodi se krutim instrumentom koji se uvodi
u analni otvor te se njime ulazi u debelo crijevo zavisno od toga
do koje se visine obavlja pregled. Ukoliko se tim pregledom uoče
polipi, oni se mogu tokom pregleda i odstraniti, što opet ovisi o
veličini polipa, njihovu izgledu i položaju.
13
Kolonoskopija je endoskopski pregled debelog crijeva koji se
provodi uvođenjem savitljive cijevi u kojoj se nalaze leće i sistem
kamera. Na vrhu kolonoskopa također se nalazi izvor svjetla kojim
se osvjetljava područje pregleda. Postoji i mogućnost uvođenja
dodatnih instrumenata kojima se može obaviti manji zahvat na
stjenci debelog crijeva. Sluznica crijeva prikazuje se na ekranu
i na taj način liječnik može detaljno pregledati cijelu površinu
sluznice debelog crijeva. Da bi vidljivost crijevne sluznice bila što
bolja, u crijevo se upuhuje zrak kako bi se stjenke crijeva odvojile
od kolonoskopa i izgladili svi nabori crijevne sluznice.
Kolonoskopija je najpouzdanija metoda za rano otkrivanje
promjena sluznice debelog crijeva i svaka bi je osoba nakon
pedesete godine života trebala obaviti. Ukoliko je nalaz uredan,
kolonoskopiju bi trebalo ponavljati svakih 5 godina, dok bi je
osobe kod kojih su otkriveni polipi trebali ponavljati svake 2 do
3 godine. Ako je bolesniku dijagnosticiran rak debelog crijeva,
kolonoskopiju bi u dogovoru s liječnikom i uz provedeno liječenje
trebalo obavljati u redovitim intervalima.
Bolesnik prije provođenja kolonoskopije dobiva detaljne upute o
prehrani i načinu čišćenja crijeva uz primjenu lijekova i pripravaka
za tu svrhu. Kolonoskopija može biti neugodna pretraga jer može
izazvati osjećaj napuhnutosti koji traje nekoliko sati nakon same
pretrage. Tokom kolonoskopije mogu se uzeti uzorci tkiva za
pato-histološku analizu (biopsija) ili se, ovisno o položaju i veličini
polipa ili sličnih tvorbi, iste mogu u cijelosti odstraniti.
14
Kolonoskopija
Debelo crijevo
Rektum
Kolonoskop
Anus
Prikaz metoda pregleda: kolonoskopija
15
Rendgensko snimanje uz primjenu kontrastnog sredstva
ili irigografija pretraga je kod koje se debelo crijevo ispuni
kontrastnim sredstvom i/ ili zrakom te na taj način tumorske
tvorbe postaju vidljive na rendgenskoj snimci. Tom se pretragom,
ovisno o veličini i smještaju, može otkriti oko 70 do 80% tumora,
dok se kolonoskopijom mogu otkriti gotovo svi i najskriveniji
tumori u debelom crijevu.
Metode kontrolisanja
i procjene otkrivenih
tumora debelog
crijeva i rektuma
Kada se kod bolesnika otkrije rak debelog crijeva, za planiranje daljnjih postupaka važno je odrediti koliko se rak proširio na
okolne organe i tkiva te ima li metastaza u drugim organima i
dijelovima tijela. Kako bi se to utvrdilo, odnosno kako bi se odredio stadij bolesti, koriste se pretrage kojima se detaljno prikazuje
područje u kojem je otkriven rak debelog crijeva i/ ili rektuma (CT
ili NMR, ultrazvuk) ili područje za koje se sumnja da je zahvaćeno
metastazama (jetra, pluća, kosti).
Ultrazvuk: Za grubu orijentaciju o proširenosti raka na okolne
strukture najčešće se koristi ultrazvuk abdomena/ trbuha,
pretraga koja koristi ultrazvučne valove za prikazivanje struktura
unutar tijela.
Endorektalni ultrazvuk: Za detaljniji prikaz lokalne proširenosti
raka završnog dijela debelog crijeva moguće je napraviti
16
endorektalni ultrazvuk. Ta se pretraga provodi tako da se
ultrazvučna sonda uvodi kroz anus u završni dio debelog crijeva
i pregledava se crijevna stjenka i okolne strukture.
CT ili kompjuterska tomografija pretraga je koja koristi
rendgensko zračenje tako što radi “presjeke” po slojevima
kroz određeno područje tijela. Ta pretraga pomaže u otkrivanju
i najmanjih metastatskih promjena koje se ne bi mogle vidjeti
rendgenskim i ultrazvučnim pregledima.
NMR ili nuklearna magnetska rezonanca pretraga je slična
CT-u, no koja ne koristi rendgensko zračenje nego magnetska
polja.
PET (pozitronska emisijska tomografija) jedna je od metoda
otkrivanja proširenosti raka koja uz proširenost bolesti može
odrediti i aktivnost otkrivenih promjena. Može se izvoditi uz
pomoć kompjuterske tomografije.
Kada se kod bolesnika otkrije
rak debelog crijeva, za planiranje
daljnjih postupaka važno je
odrediti koliko se rak proširio na
okolne organe i tkiva te ima li
metastaza u drugim organima i
dijelovima tijela.
17
Stadiji raka debelog
crijeva i rektuma
Stadij bolesti se često može definitivno odrediti tek nakon operativnog zahvata.
Proširenost raka debelog crijeva i rektuma opisuje se na sljedeći
način:
Širenje u druge organe
Limfni čvorovi
Stadij 0
Seroza
Stadij I
Mišićni
sloj
Stadij II
Submukosa
Mukoza
Stadij III
Stadij IV
18
Normalno
Krvni
sudovi
Prikaz razvoja karcinoma po stadijima
Stadij 0
Stadij I
(CIS, carcinoma in situ) Postoji na sluznici debelog crijeva maleno
izdignuće, viđeno prostim okom kod kolonoskopije.
Na patohistološkom pregledu vidljive su zloćudne stanice koje su zadržane
samo na površini sluznice debelog crijeva.
Stanice raka debelog crijeva zadržane su na sluznici i dijelu podsluznice
crijeva. (Stadij I ponekad se zove Dukes A)
Stadij II Dijeli se na dva podstadija II A i II B
II A Zloćudne stanice zahvatile su cijelu širinu crijevne stijenke
II B Zloćudne stanice probile su cijelu stijenku i zahvatile strukture izvan
stijenke crijeva 1-2 limfna čvora ili okolno tkivo oko vanjske strane crijeva.
(Stadij II ponekad se zove Dukes B)
Stadij III Dijeli se na III A i III B III C
III A Zloćudne stanice probile su stijenku crijeva i nalaze se u više od 3
limfna čvora.
III B Zloćudne stanice zahvatile su više od 3 limfna čvora u trbušnoj
šupljini, okolno tkivo ili druge okolne organe u trbušnoj šupljini.
III C Zloćudne stanice zahvatile su više od 4 okolna limfna čvora i okolno
tkivo ili druge okolne organe u trbušnoj šupljini zahvaćajući i unutrašnjost
trbušne stijenke (Stadij III ponekad se zove Dukes C).
Stadij IV Zloćudne stanice metastazirale su (presadile su se) po cijelom tijelu, a ne
samo lokalno. Najčešće metastaze su u jetri i plućima.
(Stadij IV ponekad se naziva Dukes D)
Plan liječenja određuje se prema
stadiju bolesti, dobi i općem stanju
bolesnika.
19
Liječenje raka
debelog crijeva
Liječenje raka debelog crijeva ovisi o stadiju bolesti. Ovisno o
stadiju bolesti u kojem se započne s terapijom šanse za potpuno
izlječenje mogu biti visoke. Ako se rak debelog crijeva otkrije u
ranom stadiju i odmah započne s liječenjem, izgledi za izlječenje
su čak do 95%.
Budući da liječenje raka debelog crijeva i rektuma podrazumijeva
primjenu više načina liječenja, to je jedna od rijetkih zloćudnih
bolesti kod koje je, i u poodmakloj fazi uznapredovale bolesti,
moguće bolest staviti pod dugotrajnu kontrolu, a kod jednog
broja oboljelih možemo govoriti čak i o izlječenju.
Liječenje može biti lokalno, kada se zračenjem ili operativnim zahvatom odstranjuje tumorsko tkivo u crijevu ili metastaze u drugim
dijelovima tijela. Sistemsko liječenje podrazumijeva primjenu lijekova (kemoterapije i bioloških lijekova) koji se raspoređuju po
cijelom tijelu. Primjenjuju se četiri osnovne metode u liječenju
raka debelog crijeva i rektuma – samostalno ili se međusobno
kombinuju. Plan liječenja određuje se prema stadiju bolesti, dobi
i općtem stanju bolesnika te ostalim bolestima od kojih bolesnik
boluje i posljedičnim oštećenjima organa. Plan liječenja zajednički
trebaju donijeti oboljela osoba, onkolog, hirurg, patolog, radioterapijski onkolog i gastroenterolog-onkolog.
20
Prije početka liječenja potrebno je s liječničkim timom razgovarati
o sljedećim pitanjima:
• stepen proširenosti raka i zahvaćenost drugih organa
• mogućnosti liječenja za stadij raka koji je utvrđen
• hoće li se primijeniti samo jedna metoda ili će se kombinovati
više njih i na koji način
• koje su koristi od primjene odabranih metoda liječenja
• koje se nuspojave ili neželjeni učinci mogu očekivati kod primjene odabrane terapije
• koja je priprema za odabranu terapiju i metodu liječenja
• u kojoj će mjeri liječenje utjecati na dnevne aktivnosti
• koliko će liječenje koštati i pokriva li troškove odabranog
liječenja ZZOiR ili neki drugi izvor financiranja.
Ako se rak debelog crijeva otkrije
u ranom stadiju i odmah započne
s liječenjem, izgledi za izlječenje
su čak do 95%.
21
Hirurško liječenje
Dok je rak debelog crijeva i rektuma u ranoj fazi te se nije proširio
izvan crijeva, najčešća je terapijska metoda operativni zahvat
kojim se odstranjuje tumor. Vrsta operacije ovisi o položaju tumora u crijevu. Tokom zahvata hirurg odstranjuje zahvaćeni dio
debelog crijeva i pripadajuće limfne čvorove te spaja preostale
krajeve crijeva. Ponekad nije moguće spojiti preostale krajeve
crijeva pa se u tom slučaju crijevni otvor izvodi na stjenku trbuha
(kolostoma ili anus praeter) te se sadržaj crijeva prazni u posebnu
vrećicu koja se pričvrsti na otvor crijeva. Takav zahvat može biti
samo privremen te se nakon određenog vremena otvor na trbuhu
operativno zatvara, a krajevi crijeva spajaju i uspostavlja se normalan način eliminacije sadržaja crijeva. Kolostoma može biti i
trajna. Uz postojeća pomagala i dobro obavljen hirurški zahvat
bolesnici s trajnom kolostomom mogu nastaviti živjeti potpuno
normalno i bez ograničenja. Kod bolesnika s rakom rektuma odluka o privremenoj ili trajnoj kolostomi ovisi ponajprije o položaju
i veličini tumora.
Operativni zahvat izvodi se također i u kasnijim stadijima raka
debelog crijeva s ciljem sprječavanja razvoja komplikacija (zapetljaja crijeva i sl.), širenja tumora u lokalne strukture, ali i radi
odstranjivanja metastaza u drugim organima i dijelovima tijela.
Najčešće se metastaze raka debelog crijeva nađu u jetri. Kako
bi odstranjivanje jetrenih metastaza bilo što uspješnije i uz minimalno oštećenje jetrenog tkiva, prije operativnog zahvata često
se primjenjuje kemoterapija s biološkim liječenjem u cilju smanjivanja metastaza, a tek se nakon toga pristupa operaciji.
22
Nakon operacije debelog crijeva ili rektuma bolesnici se često
osjećaju iscrpljeno, slabo, imaju proljev ili pak zatvor. Poslije operativnog zahvata može se pojaviti krvarenje i/ ili infekcija ili druge komplikacije. Ako je napravljena kolostoma, bolesnik na koži
oko otvora može osjećati iritaciju i može doći do infekcije. Zbog
toga je potrebno savjetovati se s bolničkim osobljem o pravilnoj
higijeni otvora kolostome.
Prije operativnog zahvata potrebno je razgovarati s kirurgom o
sljedećim pitanjima:
• kakav operativni zahvat liječnik predviđa u liječenju
• što će sve ukloniti (limfne čvorove, koliki dio crijeva, okolna tkiva…)
• koji su rizici operacije
• hoće li biti potrebno napraviti kolostomu i hoće li ona biti trajna
• o toku liječenja nakon operacije
• o boli nakon operacije i kako se ona može liječiti
• o trajanju bolničkog liječenja nakon operacije
• o povratku na normalne dnevne aktivnosti
Karcinom
Karcinom i
okolno tkivo
otklonjeno
Slobodni
krajevi crijeva
spojeni
23
Zračenje
Zračenje ili radioterapija je postupak kod kojeg se koriste zrake
visoke energije za uništavanje stanica raka. Kao i kod hirurškog
liječenja i ovdje je riječ o lokalnoj terapiji koja se može primjenjivati za liječenje raka rektuma, ali i za liječenje ili ublažavanje
posljedica metastaza raka u druge organe i dijelove tijela.
U pravilu se bolesnici liječe radioterapijom ambulantno, što znači
da ne ostaju na bolničkom liječenju nego na terapiju dolaze prema
dogovoru s liječnikom. Iznimka su bolesnici koji uz radioterapiju
primaju kemoterapiju čija primjena zahtijeva bolničko liječenje
(npr. primjena kemoterapije putem krvnih žila – infuzijom).
Najčešće se primjenjuje za liječenje raka završnog dijela debelog crijeva ili rektuma i to u kombinaciji s kemoterapijom i/ ili
hirurškim liječenjem.
Neoadjuvantna radioterapija je ona koja se može primijeniti
prije operacije s ciljem da se tumor smanji i na taj način omogući
poštedni hirurški zahvat.
Adjuvantna radioterapija je ona koja se primjenjuje nakon operacije, što je rjeđe.
Palijativna radioterapija je radioterapija koja se primjenjuje
za liječenje metastaza rektalnog karcinoma ili za ublažavanje
posljedica metastaza ili širenja tumora u okolna tkiva s ciljem
poboljšanja kvalitete života bolesnika.
Ovisno o trajanju radioterapije, dozama koje su primijenjene kao i
o dijelu tijela koji se zrači moguća je pojava raznih nuspojava koje
mogu biti različitog intenziteta. Kod ozračivanja trbuha i zdjelice
24
najčešće se javljaju povraćanje, mučnina, proljev, krvave stolice
ili grčevi u crijevima. Mogu se pojaviti i nuspojave koje su vezane
uz mokraćni sistem kao, npr., nemogućnost mokrenja. Koža na
mjestu zračenja može biti crvena, osjetljiva, suha i napeta, što se
posebno odnosi na kožu u blizini anusa.
Bolesnici koji su na terapiji zračenjem često se osjećaju iscrpljeno i umorno. Velik se dio navedenih nuspojava ove terapije može
ublažiti, a ponekad i u potpunosti otkloniti. Važno je znati da se
većina nuspojava povlači nakon prekida terapije.
Prije početka radioterapije dobro je razgovarati s onkologomradioterapeutom o sljedećem:
• zašto je potrebna ta vrsta terapije
• kada će terapije početi i do kada će trajati
• o nuspojavama radioterapije
• kako će se provjeravati uspjeh terapije
• kako se ponašati tokom terapije – prehrana, tjelesna aktivnost i sl.
• kakav je uticaj terapije na svakodnevne aktivnosti
• trajne posljedice primjene radioterapije
Bolesnici koji su na terapiji zračenjem
često se osjećaju iscrpljeno i umorno.
Velik se dio navedenih nuspojava ove
terapije može ublažiti, a ponekad i u
potpunosti otkloniti. Važno je znati da
se većina nuspojava povlači nakon
prekida terapije.
25
Kemoterapija
Kemoterapija podrazumijeva primjenu određenih lijekova
koji uništavaju tumorske stanice te zaustavljaju njihov rast i
razmnožavanje. Za razliku od hirurškog liječenja i zračenja, kemoterapija ima sistemski učinak na tijelo, tj. osim na tumorske stanice
djeluje i na zdrave stanice u tijelu, posebice na one koje se brzo
dijele (primjerice, na stanice koštane srži, sluznice probavnog sustava ili vlasišta). Zbog toga se u bolesnika liječenih kemoterapijom
javljaju tegobe (nuspojave) kao što su mučnina i povraćanje, umor,
manjak leukocita i sklonost infekcijama, manjak eritrocita (anemija)
i trombocita, upala sluznice usne šupljine, proljev, opadanje kose
i drugo. Ponekad primjena određenih lijekova može izazvati pojavu crvenila i bolnosti kože na dlanovima i stopalima. Ako bolesnik razvije neku nuspojavu, to nije znak da se primjena kemoterapije odmah treba prekinuti. Mnoge nuspojave mogu se uspješno
spriječiti, ublažiti ili potpuno ukloniti. Danas su dostupni lijekovi čija
primjena ne zahtijeva bolničko liječenje (5-fluorouracil, irinotekanCampto i oksaliplatina –Eloxatin, Oxaliplatin), odnosno lijekovi
koji se primjenjuju u obliku tableta (kapecitabin-Xeloda). Količina i
raspored davanja kemoterapije kao i dužina trajanja terapije ovisi o
tipu raka, lijeku i općem odgovoru bolesnika na terapiju. Ponekad
se terapija može dati u jednom danu, a nekada terapija traje nedjeljama, mjesecima pa čak i godinama. Neki se lijekovi daju u ciklusima koji uključuju i razdoblja neuzimanja lijeka radi odmora i regenerisanja tijela.
Kemoterapija se može primjenjivati kao dodatak liječenju hirurškim
zahvatom i/ ili zračenjem ako bolesnik i nema znakove proširene
bolesti te se takva kemoterapija zove adjuvantna kemoterapija.
Svrha takve primjene kemoterapije je smanjenje rizika od naknadnog ponavljanja bolesti, radi toga što kemoterapija uništava i stanice raka koje su eventualno zaostale nakon hirurškog zahvata i/ ili
zračenja, kao i one koje “lutaju” tijelom.
26
Biološka terapija
ili imunoterapija
U posljednje se vrijeme razvijaju i primjenjuju nove metode tzv.
ciljanog liječenja primjenom pametnih lijekova. U njih ubrajamo
monoklonska protivtijela, terapiju usmjerenu protiv stvaranja tumorskih krvnih žila i uništavanja postojećih, inhibitore faktora
rasta.
Monoklonalna antitijela djeluju tako da se vežu na vezna mjesta
na tumorskoj stanici ili na krvnoj žili koja tumorsko tkivo opskrbljuje krvlju. Postoje dvije vrste monoklonalnih antitijela.
Jedna vrsta protutijela (bevacizumab-Avastin) veže se na vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF) koji igra važnu ulogu u nastanku
tumorskih krvnih žila. Svojim vezanjem na taj faktor sprječavaju
prijenos informacije za stvaranje novih krvnih žila i omogućavaju
dostavu kemoterapije do tumorskih stanica.
Druga se vrsta protivtijela primjenjuje u kasnijim fazama liječenja
(cetuksimab-Erbitux i panitumumab-Vectibix). Ona se vežu na
samu tumorsku stanicu i to na receptor za epidermalni faktor
rasta (EGFR) (anti-EGFR terapija), čime sprječavaju prijenos informacije za rast tumorskih stanica.
Navedene terapije u većoj ili manjoj mjeri zahvaćaju samo tumorske stanice, dok zdrave stanice bolesnikova organizma u većoj
ili manjoj mjeri ostaju pošteđene. Radi toga su, pored dokazane
učinkovitosti, novi, biološki lijekovi i lakše podnošljivi od kemoterapije. Osim toga nuspojave koje se javljaju kod primjene novih
27
lijekova uveliko se razlikuju od onih koje se javljaju kod primjene
kemoterapije. Biološki lijekovi ne izazivaju opadanje kose, a
mučnina i povraćanje se pojavljuju rjeđe nego kod primjene kemoterapije. Najčešće se od nuspojava primjećuju: povišeni krvni
pritisak, osip, glavobolja, proteini u mokraći, zaduha, suha koža,
vrućica, slabost i dr.
Biološka terapija primjenjuje se u kombinaciji s kemoterapijom
jer je na taj način povećan učinak terapije i uspješnost liječenja.
Primjena bioloških lijekova obavlja se putem infuzija koje se ponavljaju svakih nedjelju dana do tri nedjelje, ovisno o vrsti terapije, učestalosti nuspojava i drugim faktorima. Trajanje biološke
terapije može biti i više godina.
Prije početka primjene kemoterapije i/ili biološke terapije s
liječnikom treba razgovarati o sljedećem:
• koji će se lijekovi primijeniti i kako oni djeluju
• kada će terapija početi, koliko često će biti primjenjivana i koliko
će dugo trajati
• gdje će se terapija primjenjivati (u kojoj ustanovi)
• o sposobnosti upravljanja vozilom nakon primjene terapije
• kako prilagoditi životne navike prema terapiji
• kako će se provjeravati učinak terapije
• koje nuspojave treba očekivati i kako postupati kada se pojave
• hoće li biti trajnih posljedica primjene te terapije
• u slučaju primjene anti-EGFR terapije neophodno je također
provesti određena molekularno-genetska testiranja kako bi se
mogao predvidjeti odgovor na ciljanu terapiju
28
Prehrana i tjelesna
aktivnost
Prehrana bolesnika s rakom debelog crijeva i rektuma mora biti
uravnotežena i sadržavati dovoljno proteina, vitamina i minerala.
Osim toga hrana mora osiguravati dovoljan unos energije.
Nikako nije dobro izgladnjivati se radi ideje da će se na taj način
smanjiti tumorsko tkivo ili da će ono “odumrijeti”. Štoviše, to
može biti izrazito opasno jer može oslabiti organizam bolesnika.
U tu svrhu postoje lijekovi koji se primjenjuju za liječenje raka
debelog crijeva i rektuma, a koji ciljano ograničavaju dovod hranjivih tvari (krvi) tumoru a da pritom ostatak tijela i dalje ima normalnu opskrbu svim tvarima potrebnim za uspješnu borbu protiv
bolesti. Prema tome, navedeni lijekovi ciljano i izolirano “izgladnjuju” tumor, a za njihov maksimalan učinak i poboljšanje uspjeha
terapije, bolesnik treba održati snagu i tjelesnu izdržljivost uz normalnu ili čak pojačanu prehranu.
Terapija raka debelog crijeva i rektuma često dovodi do niza
nuspojava koje otežavaju održavanje uravnoteženog unosa svih
potrebnih elemenata. Ponekad je zbog terapije promijenjen osjet okusa hrane ili je zadržavanje hrane u tijelu otežano zbog
povraćanja i/ ili proljeva. Radi toga je potrebno hranu unositi više
puta dnevno u manjim obrocima. Najbolji savjet o prehrani i prevladavanju svih poteškoća svakako će dati liječnik i dijetetičar.
Umjerena tjelesna aktivnost uveliko pomaže održavanju tjelesne izdržljivosti, boljem psihičkom stanju i pozitivnom stavu te
je svakako treba nastojati održati. Fizička aktivnost koju bolesnik
odabere ovisi o dobi, prijašnjoj kondiciji bolesnika i o terapiji koja
se primjenjuje. Plivanje, šetnje, joga i slične aktivnosti mogu pridonijeti općem poboljšanju stanja. Prije početka bilo koje tjelesne aktivnosti treba se posavjetovati s liječnikom.
29
Život s rakom
debelog crijeva
Život s teškom bolešću kao što je rak debelog crijeva i rektuma
nije lagan. Najčešće oboljeli osim što brinu o svom zdravlju brinu
i o tome kako će prenijeti tu vijest najbližima, kako će nastaviti
život s bolešću, hoće li se moći brinuti za porodicu, hoće li moći
nastaviti raditi i sl.
Važno je biti dobro informisan o samoj bolesti i mogućnostima
liječenja kao i o mogućnostima financiranja liječenja. Velik dio informacija moguće je naći u brošurama namijenjenim bolesnicima,
ali svakako o svim problemima treba razgovarati s liječnikom koji
provodi liječenje. Osim toga mnogo informacija može se dobiti
na internetu, iako treba biti pažljiv s time s koje stranice podaci
dolaze. Stranice medicinskih fakulteta, državnih/ nacionalnih instituta kao i stranice Ministarstva i drugih stručnih i znanstvenih
ustanova najčešće daju provjerene i kvalitetne podatke.
Preporučujemo vam i da posjetite sljedeće internet adrese:
http://www.europacolon.com/
http://www.cancerhelp.org.uk/
http://www.fda.gov/default.htm
http://www.emea.europa.eu/
http://smk.mef.hr/
http://www.hzjz.hr/
http://www.almp.hr/
http://www.mayoclinic.com/
http://www.cybermed.hr/
30
Tokom terapije raka debelog crijeva i rektuma treba biti disciplinovan i terapiju uzimati prema uputi liječnika, odnosno odlaziti
na redovite kontrole. Kada terapija završi, također treba nastaviti
s redovitim kontrolama i praćenjem bolesti, odnosno ranim otkrivanjem moguće ponovne pojave bolesti.
Uspjeh terapije ovisi u velikoj mjeri o tome koliko bolesnik vjeruje u njezino djelovanje i koliko sarađuje s liječnikom na svom
liječenju. Pozitivan stav i objektivna očekivanja temelj su uspješne
terapije.
Iako je teret suočavanja, svladavanja i prihvaćanja bolesti na
oboljeloj osobi i iako niko taj teret ne može preuzeti od bolesnika,
mnogi mogu pomoći u tom procesu.
Udruženja oboljelih od raka debelog crijeva kao i udruženje „Colon“ pružaju podršku svojim članovima te je dobro kontaktirati ih,
a u slučaju potrebe zatražiti njihovu pomoć kao i pomoć liječnika
koji provodi terapiju. Ponekad je, naime, najlakše podijeliti svoje
strahove, osjećaje i iskustva s onima koji su to već prošli ili upravo prolaze. Porodicu treba također uključiti u borbu s bolesti,
a pomoć svakako potražiti i kod psihologa, jer je riječ o izrazito
teškoj, a novoj životnoj situaciji.
Rak nije samo problem pojedinca,
nego i čitave zajednice. Protiv te opake
bolesti moguće se boriti isključivo
djelovanjem svih nas, a ne samo
ljekara, medicinskih sestara i oboljelih.
31
Rječnik
abdomen – trbušna šupljina
adenokarcinom – zloćudni tumor žljezdanog porijekla
adenom – dobroćudni tumor žljezdanog porijekla
anemija – snižena koncentracija hemoglobina u krvi. Simptomi su:
umor, kratak dah, glavobolje, zujanje u ušima, mršavljenje;
znakovi su: blijeda koža i sluznice, ubrzan ritam rada srca.
anus – čmar, završni otvor debelog crijeva
anus praeter – kolostoma, otvor na stjenci trbuha na koji je hirurškim
putem izvedeno debelo crijevo
appendix – crvuljak
cekum – slijepo crijevo
colon – debelo crijevo
Crohnova bolest – hronična upalna crijevna bolest
CT – kompjuterska tomografija, dijagnostička pretraga koja koristi rendgenske zrake za prikaz anatomskih struktura unutar tijela
eritem – crvenilo kože
konstipacija – otežano pražnjenje stolice
laparotomija – presijecanje i rezanje trbušne stjenke radi izvođenja
različitih intraabdominalnih operacija
magnetska rezonancija (MR, NMR) – neinvazivna dijagnostička metoda prikaza tijela pomoću snažnih magnetskih polja. Ta je metoda
posebno indicirana za prikazivanje mozga, kralježnice, zglobova i abdominalnih organa.
nausea – mučnina koja prethodi povraćanju. Praćena je bljedilom,
znojenjem, pojačanim slinjenjem.
polip (polypus) – uglavnom dobroćudna tumorska tvorba koja izgleda
poput čvorića na peteljci
rectum – završni dio debelog crijeva
ulcerozni kolitis – hronična upalna bolest crijeva
UZV – ultrazvučna sonografija, dijagnostička metoda koja koristi
ultrazvučne valove za prikazivanje struktura unutar tijela
32
Plava traka (Blue Ribbon)
je međunarodni simbol svih udruženja ili individua
koji podržavaju borbu protiv raka debelog crijeva.
33
Bilješke
34

Download Report