GEOLOGIJA - skripte.in

GEOLOGIJA
Fosili - ogledalo geološke prošlosti
- fosili - ostaci životinja i biljaka iz proteklih razdoblja; otisci organizama u naslagama sedimentnih
stijena
- fosili omogućuju da se rekonstruira prošlost Zemlje; zahvaljujući znanosti o evoluciji koja je utvrdila
da su se organizmi razvijali od jednostavnih prema složenijima
- provodni fosili (karakteristični za manja geološka razdoblja) -> na osnovi fosila moguće je odrediti
relativnu starost stijena
- apsolutna starost stijena određuje se novim metodama koje se temelje na vremenu raspada
radioaktivnih elemenata (radija, uranija, rubidija)
- posebice je raširena metoda koja se temelji na vremenu (polu)raspada izotopa ugljika C14 - vrijeme
poluraspada je 5730 godina te se može izračunati starost do 70 000 godina
- povijest Zemlje dijeli se na eone -> ere -> periode -> epohe -> doba
- eoni:
Hadij (4,5 milijardi g. pr. Kr. - 3,5 milijardi g. pr. Kr.)
Arhaik (3,5 milijardi g. pr. Kr. - 2,5 milijardi g. pr. Kr.)
Proterozoik (2,5 milijardi g. pr. Kr. - 550 mil. g. pr. Kr.)
Fanerozoik (550 mil. g. pr. Kr. - do danas)
- prva tri eona nazivaju se još prekambrij - iz tog razdoblja je 20% današnjih stijena
- izdignuti dijelovi predstavljaju štitove bogate rudama (Kanadski i Baltički štit), a spušteni dijelovi
platforme ili ploče (Ruska ploča)
- fanerozoik se dijeli na 3 ere: paleozoik (545 mil. g. pr. Kr. - 245 mil. g. pr. Kr.), mezozoik (245 mil. g.
pr. Kr. - 60 mil. g. pr. Kr.) i kenozoik (60 mil. g. pr. Kr. - danas)
- u paleozoiku su se događale 3 orogeneze (proces izdizanja gorja):
- takonska u ordoviciju
- kaledonska u siluru i devonu
- hercinska u karbonu u permu
- kaledonskom orogenezom nastala su sljedeća gorja: Skandinavsko gorje, sjeverni dijelovi Velike
Britanije i Irske, sjeverni Apalači (Sj. Amerika)
- hercinskom orogenezom nastali su: južni Apalači, Marutanidi (Afrika), Veliko razvodno gorje
(Australija), Ural, Središnji masiv (Francuska), Ardeni (Belgija), Vogezi (Francuska), Njemačko-češko
sredogorje, Rodopi (Bugarska), Altaj (Azija - granica Kine i Mongolije), dijelovi južne Poljske i
dijelovi Ukrajine
- početkom mezozoika svi su kontinenti bili spojeni - Pangea
- zatim se zbog tektonskih pokreta počinju razdvajati (trijas)
- u mezozoiku je alpska orogeneza (nastale Alpe)
- u kenozoiku je alpska orogeneza bila najizraženija (završila je u paleogenu)
- stvorila je mlada ulančana gorja - planinski pojasi: Kordiljeri (Ande u J. Americi), Alpe (od Pireja do
Kavkaza), Himalaja (od Kavkaza do Istočne Azije)
- kontinenti su došli u današnji položaj u kenozoiku, a u epohi pleistocena pojavljuju se homo habilis i
homo erectus (ljudi)
- pleistocen su obilježila izmjena ledenih i međuledenih doba, po završetku ledenog doba razina mora
se je podigla za oko 130 m (u literaturi se navodi 100 m, ali to je pogrešno)
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
Minerali i stijene
MINERALI
– minerali predstavljaju osnovne dijelove od kojih su izgrađene stijene Zemlje
- izgrađeni su od atoma, iona i molekula pa im se sastav može izraziti kemijski
- obično su pravilnog oblika, a ukoliko se dogodi da nisu, nazivamo ih amorfnim (nepravilnim)
- najčešći elementi koji izgrađuju minerala su: kisik, silicij, željezo, aluminij, kalcij, natrij, magnezij i
kalij
- od devet grupa minerala, najznačajniji su silikati, oksidi, hidroksidi, karbonati, samorodni elementi
(izgrađeni od samo jednog elementa)
- silikatni minerali zastupljeni sa 75% u građi Zemlje
- oksidi i hidroksidi zastupljeni sa 17% u građi Zemlje
- karbonati (CO3) sudjeluju s 1,7% u građi Zemlje - najčešći vapnenac/kalcit (CaCO3) i dolomit
[CaMg(CO3)2]
STIJENE
- nakupine jedne ili više vrsta minerala nazivaju se stijene
1. vulkanske stijene (magmatske, eruptivne)
- nastaju hlađenjem (kristalizacijom) magme ili lave
a) intruzivne: nastaju u Zemljinoj unutrašnjosti, dugo i polagano hlađenje magme, lijepa i zrnata
struktura (granit, peridot)
b) efuzivne: nastaju na Zemljinoj površini, kratko i brzo hlađenje lave, nema kristalizacije ili ako do nje
dođe nastaju sitna zrna minerala (bazalt, andezit)
c) žične: nastaju u „dimnjacima“ koji povezuju Zemljinu unutrašnjost sa Zemljinom površinom
2. sedimentne stijene (taložne)
- nastaju taloženjem ili sediemntacijom minerala
- prepoznatljive po slojevima
- nastaju na i pri Zemljinoj površini (najveći dio stijena na Zemlji)
- nastaju taloženjem i okamenjivanjem (dijageneza) materijala nastalog:
a) trošenjem već postojećih stijena -> klastične stiene (šljunak - konglomerat; pijesak - pješčenjak; mulj
- šejl - vezivni materijal velikog broja stijena)
- prapor ili les -> crnice (nastao otpuhivanjem materijala sa zemljišta nastalog djelovanjem ledenjaka
(Ukrajina, Kina, Rusija, Amerika)
- lapor ili tupina -> cement (kalcit, dolomit i glina) (Našice, blizina Splita)
b) kristalizacijom -> kemijske stijene (gips i kuhinjska sol)
c) od živih organizama -> biogene stijene (vapnenac i dolomit)
- vapnenci se sastoje od komadića kostura organizama koji su ih za života izgradili od kalcij-karbonata,
uzimajući ga iz vode (stijene najčešće nastaju u vodi)
- vapnenac i dolomit nalazimo u kršu (54% površine naše domovine)
- gubljenjem vapnenca nastaje crvenica (gorska, primorska i zapadni dio panonske Hrvatske)
- ugljen nastaje procesom karbonizacije močvarne vegetacije (treset, smeđi ugljen, kameni ugljen,
antracit)
- karbon (naslage kamenog ugljena) - povećanje koncentracije ugljika tokom nekog razdoblja
- nafta nastaje na dnima zatvorenih mora gdje vladaju anaerobni uvjeti
3. metamorfne stijene (preobražene)
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
- nastaju preobrazbom već postojećih stijena u Zemljinoj unutrašnjosti pod utjecajem visokog tlaka i
temperature
- od vapnenca je nastao mramor, a od granita gnajs
- prepoznatljive po škriljavoj strukturi (minerali poredani okomito u obliku listića ili štapića na
djelovanje tlaka - stresa)
Zemljina građa
- Zemljina unutrašnjost je izgrađena od 3 glavna dijela (lupine): jezgra, plašt i kora
- granične plohe između navedenih dijelova Zemljine unutrašnjosti zovu se plohe diskontinuiteta
- između kore i plašta je Mohorovičićeva ploha diskontinuiteta
- između plašta i jezgre se nalazi Gutenbergova ploha diskontinuiteta
JEZGRA
- izgrađena od teških metala: nikal i željezo
- temperatura u jezgri dolazi do 5500 °C
- unutrašnja jezgra proteže se od 6371 km do 5080 km - u čvrstom je stanju
- vanjska jezgra proteže se od 5080 km do 2900 km - u tekućem je stanju
PLAŠT
- od 2900 km do otprilike 40 km u dubinu
- dijeli se na:
a) gornji plašt - od 100 km do 40 km
b) donji plašt - od 2900 km do oko 200 km
c) „srednji plašt“ (astenosfera) se nalazi između donjeg i gornjeg plašta; sastoji se od tekuće magme;
gibanja magme u astenosferi pokreću litosferne ploče
ZEMLJINA KORA
- ima svoj gornji i donji sloj
a) gornji sloj - sastavljen uglavnom od granita, a po glavnim kemijskim elementima od kojih je
sastavljen nazivamo ga sial
b) donji sloj - sastavljen je uglavnom od bazalta, a po glavnim kemijskim elementima od kojih je
sastavljen zovemo ga sima
- s obzirom na sastav, Zemljinu koru dijelimo na:
a) oceanska kora - izgrađena je samo od bazaltnog sloja i prekrivena morskim sedimentima (debljine
od 4 do 20 km), a zauzima 59,5% površine Zemlje
b) kontinentska kora - izgrađena od granitnog i bazaltnog sloja (debljina joj doseže do 70 km), a
zauzima 34,5% površine Zemlje
c) prijelazni tip kore - karakterističan je za prostore dodira oceanske i kontinentske kore (područja
podvlačenja oceanske pod kontinentalnu koru), a zauzima 6% površine Zemlje
- gornji dio plašta (u čvrstom stanju) i Zemljina kora čine čvrstu (stjenovitu) cjelinu koja se zove
litosfera (grč. lithos = kamen, stijena)
Globalna tektonika ploča i reljef Zemlje
- zbog gibanja magme u astenosferi i litosferne ploče su u pokretu
- horizontalno kretanje magme pokreće litosferne ploče
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
- danas je poznato da se litosfera sastoji od oko 20 manjih ili većih litosfernih ploča
- kretanje ploča i njihov aktivnost najizraženija je duž njihovih granica (rubova), a na to upozorava
raspored potresa i vulkana u svijetu
- razlikujemo tri tipa granica litosfernih ploča
KONSTRUKTIVNE GRANICE
- označuju područja gdje se litosferne ploče međusobno udaljavaju
- kroz razmake, pukotine, izbija magma gradeći i oblikujući oceanska gorja uz snažne potrese
- ta oceanska gorja nazivaju se srednjooceanski hrptovi (jasno izražen smjer pružanja)
- središnji dio tih gorja je žljebasto udubljenje kroz koje izbija magma stvarajući novu Zemljinu koru
-> konstruktivne granice -> nastanak oceana (proces oceanizacije)
- Atlantski ocean je nastao razmicanjem Pangee - odvajanjem Amerika i Afrike
– Island je oceanski hrpt -> oceanski hrptovi najduži lanci na svijetu, također tu je i veća razina
mora
DESTRUKTIVNE GRANICE
- obilježava podvlačenje jedne ploče pod drugu, uglavnom na rubovima oceanskih primorja pri čemu
nastaju dubokomorski jarci (11 022 m)
- ploča koja se podvlači lomi se i puca pa se javljaju potresi, a na površinskoj ploči pojavljuju se
vulkani i nastaju ulančani planinski lanci i otočni nizovi
- to je najnestabilnije područje na Zemlji, jer se litosfera razara
- brzina podvlačenja može doseći i do 37 cm godišnje
- jedan od glavnih dokaza podvlačenja jesu žarišta potresa u području podvlačenja, vezana uz kosu
plohu (prosječni nagib 45°) što je nepobitan dokaz u kakvom je položaju ploča koja se podvlači
- Benioff zona
- može doći do povlačenja oceanske pod kontinentsku ploču, oceansku pod oceansku i kontinentsku
pod drugu kontinentsku ploču
KONZERVATIVNE GRANICE
- označene su rasjednim pukotinama duž kojih dolazi do smicanja dviju litosfernih ploča što izaziva
česte i jake potrese
- nema stvaranja nove ni nestajanja stare Zemljine kore -> otuda naziv (lat. konservare = očuvati)
- primjer ovakve granice predstavlja oko 1000 km dug rasjed San Andreas u Kaliforniji
- duž njega dolazi do smicanja Pacifičke i Sjevernoameričke litosferne ploče -> glavno potresno
područje uz pacifičke obale SAD-a
- središnji prostori kontinenata stariji su od njihovih rubova jer se na njima ne zbiva tektonika ploča
- kratoni - karakterizira ih mali broj potresa, jako trošenje stijena i nizak reljef (štitovi i platforme)
Endogeni ili unutrašnji pokreti i oblici
- označavaju gibanja Zemljine kore izazvana endogenim silama - dijele se na tektonske pokrete
(nabiranje, rasjedanje, navlačenje), epirogenetske pokrete, vulkanizam i potrese
- sloj je osnovni pojavni oblik litosfere i karakterističan je za sedimentne stijene
- omeđen je sa dvije slojne plohe
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
BORE
- bore su strukturne jedinice litosfere koje nastaju nabiranjem, predstavljaju savijene slojeve
- nastaju pod utjecajem bočnih pritisaka ili kompresije koje dolaze iz dva suprotna smjera u litosferi
- dijelovi bore: lijevi krak, desni krak, krilo, antiklinala, tjeme, sinklinala
- podjela bora:
a) s obzirom na položaj osne plohe prema vodoravnoj ravnini:
- uspravna
- kosa
- prebačena
- polegla
- utonula
b) s obzirom na položaj krila (krakova) prema osnoj plohi:
- normalna
- izoklinalna
- lepezasta
RASJEDI
- rasjedi su strukturne jedinice litosfere koje nastaju izdizanjem, spuštanjem ili uzdužnim pomicanjem
dijelova Zemljine kora duž pukotine koju nazivamo paraklaza
- nastaju kao posljedica kompresije (zbijanja), ekstenzija (razmicanja) i gravitacije
- dijelovi rasjeda:
- rasjedna ppukotina ili paraklaza, rasjedna krila
- s obzirom na smjer duž paraklaze, dijelimo ih na:
- normalne
- reversne
- horizontalne ili transkurentne (imaju samo horizontalni pomak)
- sustavi rasjeda se češće javljaju od osamljenih rasjeda:
1. tektonska graba ili rov (npr. dio doline Rajne, dolina Save)
2. stršenik ili horst (npr. Vogezi, Schwarzwald, panonske gore)
NAVLAKE
- navlake su strukturne jedinice litosfere koje označavaju stijene koje su bile jedna pored druge, a sada
su jedna na drugoj
- mogu nastati boranjem, reversnim rasjedanjem i gravitacijskim klizanjem
- česte u Alpama
EPIROGENETSKI POKRETI
- grč. epiros = kopno
- dugotrajna, vertikalna boranja Zemljine kore bez boranja, rasjedanja i navlačenja
- najuočljiviji su na priobalnim područjima
- ukoliko dolazi do epirogenog spuštanja Zemljine kore, razina mora se izdiže i plavi dijelove kopna
(transgresija)
- ukoliko dolazi do epirogenog izdizanja Zemljine kore, more se povlači (regresija)
- naziv Jadranskog mora - prema gradu Adria
Vulkanizam i potresi
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
VULKANIZAM
- odnosi se na sve pojave i procese vezane uz izbijanje užarene magme na površinu Zemlje
- na mjestima gdje postoje duboke pukotine u Zemljinoj kori do izbijanja magme na površine Zemlje
VULKANI
- magma na Zemljinu površinu može izbijati duž dugih i uskih pukotina
- izljevi - njima nastaju ploče od ohlađenje lave - Island (srednjooceanski hrpt)
- kad lava izbija iz jednog kanala (dimnjaka) ili više njih, tada se lava nagomilava i hladi te oblikuje
uzvišenje (vulkanska kupa) - ta uzvišenja nazivamo vulkani
- dijelovi vulkana: na vrhu je ljevkasto udubljenje (krater) koje je s kanalom (dimnjak) povezano sa
vulkanskim ognjištem
- ognjište - dio Zemljine kore u kojoj je nakupljena magma
- sporedni dimnjaci omogućuju bočne izljeve (parazitske kupe)
RING OF FIRE
- najveći vulkanski niz je tzv. Pacifički vatreni prsten
- vezan je uz granično područje litosfernih ploča na rubovima Pacifika -> dodiruje se velik broj ploča
- unatoč opasnostima, vulkanska područja su gusto naseljena zbog velike plodnosti tla
POTRESI
- potresi su iznenadna i kratka podrhtavanja tla, a nastaju zbog naglog oslobađanja energije u litosferi
- potrese prema postanku dijelimo na:
1. urušni - dio podzemlja se uruši; krški oblici - najslabiji
2. vulkanski - izbijanje magme na površinu Zemlje
3. tektonski - javljaju se na rasjedima, najjači su i najčešći, nastaju zbog tektonskih gibanja
- mjesto u litosferi gdje nastaje potres zove se hipocentar
- iz hipocentra se oslobođena energija valovima prenosi u obliku koncentričnih kružnica
- mjesto na površini Zemlje gdje se potres najjače osjeti zove se epicentar, nalazi se točno iznad
hipocentra
KAKO IZBIJA MAGMA NA ZEMLJINU POVRŠINU?
- izbijanje magme na Zemljinu površinu naziva se erupcija, može biti mirna (Hawaii), ali i eksplozivna
- to ovisi o količini vodene pare u lavi
- ako magma sadrži velike količine vodene pare, erupciju prati tutnjava i lakši potresi (eksplozija)
- iz vulkana izbija ogromna količina piroklastičnog materijala
- od velikih količina vodene pare nastaju golemi oblaci iz kojih, uz munje i gromove, pada kiša
- kada se ta kiša pomiješa s pepelom, stvara vrelu kašu koja putuje niz padinu (lahari)
- nakon toga svega izbija magma (lava)
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
KALDERA; MIRNO IZLAŽENJE MAGME
- jaka eksplozija može raznijeti dio vulkanske kupe i tako nastaje prošireni krater (kaldera)
- sadrži li lava manje količine vodene pare, lava iz kratera izbija mirno i sporo (vulkani havajskog
otočja)
- vulkani havajskog otočja nastali su prelaskom pacifičke ploče preko jedne vruće pjege (točke)
JESU LI AKTIVNI VULKANI AKTIVNI, A UGASLI UGASLI?
- aktivni i ugasli vukani
- aktivni su oni koji danas djeluju ili imamo povijesne podatke o njihovoj aktivnosti
- ugasli vulkani nisu aktivni i nemamo pisane tragove o njihovoj aktivnosti
POPRATNE POJAVE VULKANA
- fumarole su mjesta na kojima, kroz pukotine ohlađene lave, izbija vodena para
- uz vulkane se pojavljuju i termalni izvori, izvori vruće vode zbog topline Zemljine unutrašnjosti koju
uzrokuje magma
- poseban tip termalnih izvora predstavljaju gejziri - iz njih voda i vodena para izbija periodički u
obliku vodoskoka - npr. Old Faithful Geyser -> izbacuje vruću vodu i paru svake 63 minute
KAKO SE MJERI JAČINA POTRESA?
- jačina potresa se mjeri na dva načina:
a) na temelju ljudskog doživljavanja učinka potresa na površini Zemlje i mjeri se Mercalli-CancaniSiebergovom ljestvicom, ima 12 stupnjeva
b) na temelju određivanja jačine oslobođene energije u hipocentru (naziva se magnituda) i mjeri se
Richterovom ljestvicom, ima 9 stupnjeva, instrument se naziva seizmograf
POSLJEDICE POTRESA; IZOSEISTE
- pomicanje tla utječe na njegovo pucanje, jedan od najuočljivijih takvih pukotina jest rasjed San
Andreas dug oko 1000 km
- podmorski potresi uzrokuju valove - tsunamije
- najviše potresa nalazimo na granicama litosfernih ploča jer tu je litosfera najnestabilnija
- crte koje na karti povezuju mjesta iste jačine potresa zovu se izoseiste
Egzogeni procesi i reljef
- reljef oblikovan endogenim silama biva mijenjan vanjskim ili egzogenim silama
– egzogene sile su: Sunčeva energija i sila gravitacije (Zemlje, Mjeseca i Sunca)
- Sunčeva energija utječe na pokrete zraka, vode i leda, a to su čimbenici koji oblikuju reljef u
egzogenim procesima
- postoje različiti tipovi reljefa oblikovani vanjskim procesima: fluvijalni, marinski, glacijalni, krški,
eolski reljef
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
TROŠENJE STIJENA
- označava mrvljenje i razaranje stijena
- može biti:
a) mehaničko ili fizičko
- karakteristično za sušna područja s velikim dnevnim amplitudama temperature te za područja gdje se
temperatura spušta ispod 0 °C (razaranje stijena ledom)
b) kemijsko
- karakteristično je za topljive stijene (vapnenac i dolomit - one koje raspada voda) i tropska područja
gdje su visoke temperature i visoka vlažnost (česte padaline)
- korozija je proces kojim voda u krškim područjima otapa stijene
- topljenjem vapnenca i dolomita zaostaje crvenica - talog
c) biološko
- kombinacija prethodna dva trošenja jer biljka svojim korijenjem drobi stijenu, a istodobno je otapa
svojim kiselinama
- mrvljenjem stijena nastaje regolit (erozija stijena)
PADINSKI ILI DERAZIJSKI PROCESI
- procesi na padinama su potaknuti silom gravitacije Zemlje
a) spiranje
- označava ispiranje materijala (regolita) padalinskim vodama na padinu
- ovisi o sastavu zemljišta, nagibu padina, intenzitetu padalina i vegetaciji
- nastaju žljebasta udubljenja: vododerine (manje) i jaruge (veće)
b) puženje
- javlja se kada se razmrvljeni materijal jako navlaži ili kada se ispod njega nalazi zaleđeno zemljište
- godišnji pomak je 1-2 cm, uočava se „pijanim stablima“
c) tečenje (soliflukacija)
- javlja se u područjima gdje je u dubljim dijelovima tlo stalno zaleđeno (permafrost ili merzlota)
- površinski sloj toga tla se ljeti otopi i teče, giba se preko zaleđenog sloja - nabori na tepihu
4) kliženje
- javlja se na padinama gdje se ispod površinskog sloja nalazi glina koja zbog padalinskih voda postane
skliska pa površinski sloj naglo sklizne
- klizišta su opasna u naseljenim područjima
5) odronjavanje
- javlja se na strmijim padinama, do njega dolazi ako se kompaktne stijene nađu na mekoj podlozi koja
mijenja volumen zbog upijanja vode
6) urušavanje
- karakteristično je za strmce, pri čemu dolazi do razaranja donjih stijena, a gornje gube oslonac i ruše
se
- u podnožju padina nakupljeni materijal tvori blage kosine (uzvišenja koja zovemo predgorske
stepenice ili pedimenti)
Fluvijalni reljef
- lat. fluvius = rijeka
– reljef nastao radom tekućica
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
- rijeka svojom razaralačkom snagom (erozijom) oblikuje reljef, ali rijeka oblikuje reljef i nakupljanjem
(akumulacijom) materijala nastalog erozijom
- erozijski učinak je najveći u dijelovima s većim padom, a najmanji u ravnicama
- na temelju odnosa erozije i akumulacije tok tekućice dijelimo na: gornji (izvor), srednji i donji
(akumulacija snažnija)
- najznačajniji erozijski oblici su korito i dolina tekućice
GORNJI TOK
- veliki nagibi, dubinska erozija (produbljivanje korita i dolina), bočna erozija je slaba
- u poprečnom profilu korito i dolina imaju oblik slova V
- materijal koji voda nosi je krupan i vučen
- za gornji tok su karakteristični vodopadi i slapovi
- na vodopadima se javlja regresijska ili unazadna erozija
- ponekad rijeka regresijskom ili unazadnom erozijom probije razvodnicu i prema sebi skrene tekućicu
drugog porječja - gusarstvo ili piraterija
- poseban tip slapova i vodopada su sedrene barijere - Plitvička jezera - stijene koje su nastale u
koritima rijeka koje teku kroz krš (vapnenac)
SREDNJI TOK
- zbog smanjenog nagiba tekućica otječe sporije pa sve više dolazi do izražaja bočna erozija (proširuje
korito i dolinu)
- dolinske strane postaju blaže, a korito šire
- javljaju se riječni zavoji ili meandri - zbog bočne erozije
- meandar se ne može beskonačno bočno razvijati, već u određenom trenutku dolazi do prirodnog
presijecanja grede, a odsječeni dio zaostaje (mrtvaja)
- u srednjem toku rijeka može formirati dva rukavca (korita) i tako između njih nastaje otok erozijskog postanka
DONJI TOK
- erozija najslabija, a akumulacija najsnažnija
- dolinske strane još blaže, doline i korita široki
- česti mrtvi rukavci ili stara korita - prvotno korito postane plitko
AKUMULACIJSKI FLUVIJALNI OBLICI
- karakteristični za donji tok
1. sprudovi
- taloženi materijal na izbočenjima u koritu, ako izbije na površinu - riječni otok (ada) ->
akumulacijskog postanka
2. naplavne ravni (poloji)
- nastaju tijekom visokih vodostaja kada se rijeke izlijevaju i plave dna dolina pri čemu dolazi do
taloženja pijeska i mulja
- poznate su naplavne ravni rijeka Po, Mississippi i Gangesa
3. delte
- nastaju na ušćima, gdje transportna snaga tekućice u potpunosti prestaje
- u plićim i mirnijim dijelovima mora, prepoznatljive po razgranatom ušću
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
Marinski i jezerski (limnički) procesi i oblici
- djelovanje mora i jezera ograničeno je na uski pojas kopna koji graniči s morem i jezerom = obala
- činioci koji djeluju na obalu: valovi, morske struje i morske mijene
- najveće značenje imaju valovi
- razorno djelovanje valova zove se abrazija (lat. abradere = ostrugati)
– u razini mlata valova stvaraju se udubljenja (potkapine)
- stijene iznad potkapine s vremenom gube oslonac i ruše se te nastaje klif
- ovaj proces se ponavlja i klif se postupno povlači - živi klif
- u isto vrijeme se usitnjava materijal od srušenih stijena i taloži uz obali stvarajući obalnu ili abrazijsku
ravan
- s vremenom je dubina mora sve manja, abrazijska ravan sve prostranija, a valovi oslabljeni trenjem o
abrazijsku ravan više ne mogu rušiti klif - mrtvi klif
- otporniji dijelovi stijena mogu zaostati – ostjenjaci
AKUMULACIJSKI OBLICI
- stjenovita građa nastala abrazijom miješa se u moru s nanosima koje donose rijeke
- nakupljanje materijala započinje na mjestu gdje slabi i prestaje prijenosna snaga mora i vjetra
1. sprud ili lido - nanosi materijala u blizini obale
2. lagune - obalni plićaci od ostatka mora odvojeni sprudovima - Venecija
3. prevlaka, tombolo i li primošten - označuju otok spojen s obalom preko spruda - Primošten
4. žal - obala s nanesenim šljunkom i pijeskom, karakteristična za zaljeve
- obale prema načinu nastanka:
1. ingresijske
2. abrazijske
3. organogene
4. kombinirane
INGRESIJSKE OBALE
- nastaju potapanjem kopna (ingresijom)
- postoje tektonske i abrazijske
- tektonske nastaju potapanjem reljefa nastalog tektonskim pokretima (npr. potapanjem rasjeda,
vulkana, boranih struktura)
- naša obala je nastala potapanjem boranih struktura -> sinklinale su pretvorene u zaljeve i kanale, a
antiklinale u otoke i poluotoke
- dalmatinski tip obale (usporednost pružanja otoka, poluotoka i zaljeva uz obalu)
- erozijske - nastale su potapanjem reljefa nastalog erozijom -> fluvijalne, krške, glacijalne i eolske
- fluvijalne - vezane za ušća:
a) estuariji - potopljena riječna ušća, duboko uvučena u kopno, ljevkasto se šire prema moru, niskih
obala, pogodni za luke: London na Temzi, Hamburg na Labi, Antwerpen na Šeldi, Rotterdam na Rajni
b) rijasi - potopljena riječna ušća, strmih strana, nisu tako duboko uvučeni u kopno (Šibenski zaljev,
Raški kanal u Istri)
c) delte - prostrane ravnice nastale na ušćima, oblik grčkog slova delta: Nil, Volga
- glacijalne - nastale potapanjem reljefa nastalog djelovanjem leda
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
- potapanjem donjih dijelova ledenjačkih dolina prilikom izdizanja morske razine nastali su duboki,
usko, dugački, morski zaljevi - fjordovi - norveški tip obale
ABRAZIJSKE OBALE
- označavaju obale na kojima je prvobitni reljef izmijenjen abrazijskim djelovanjem - prepoznatljive po
klifovima, abrazijskoj terasi ili ravni, žalovima, …
ORGANOGENE OBALE
- izgrađuju ih živi organizmi
a) koraljne obale
- topla, tropska mora, do 50 m dubine
– posljedice nakupljanja koralja koji stvaraju koraljne grebene
- najpoznatiji je Veliki koraljni greben uz obalu Australije
- nastaju i oko otoka stvarajući atole koji zatvaraju lagune
b) mangrovski tip obale
- u ekvatorijalnom području, neposredno uz obalu
- stabla mangrove imaju gusto korijenje koje uzrokuje nakupljanje materijala
RAZVEDENOST OBALE
- predstavlja odnos između stvarne i zračne dužine obale
sd
- koeficijent razvedenosti -> k r =
sd = stvarna udaljenost, zd = zračna udaljenost
zd
- koeficijent razvedenosti hrvatske obale je 527 km zračne udaljenosti i 1777,7 km stvarne udaljenosti,
tj. 11,07 km
- naša je obala, iza norveške, druga po razvedenosti u Europi
Glacijalni i periglacijalni procesi i oblici
- lat. glacies = led
- u polarnim krajevima i na visokim planinama, gdje su temperature niže od 0 °C, prevladavaju snježne
padaline, a pri oblikovanju reljefa glavnu ulogu ima led
- led je voda u krutom stanju
- još izraženiju ulogu u oblikovanju reljefa led je imao tijekom hladnijih razdoblja Zemljine prošlosti glacijala ili ledenih doba - najmlađe je bilo tijekom pleistocena
- led se danas nalazi na Antarktici i Grenlandu, a u nižim geografskim širinama na visokim planinama
- do stvaranja leda dolazi iznad snježne granice - iznad nje je područje u kojem padne više snijega nego
što se može otopiti
- zbog nagomilavanja snijega, isti se u donjim dijelovima počne otapati, dio tako nastale vode ponovno
se zamrzne i tako nastaje led
- na površini kopna razlikujemo 2 tipa ledenih masa: dolinski ledenjaci i ledenjački pokrovi
- glacijalna erozija naziva se egzaracija, a potpomognuta je otrgnutim komadićima stijena koje se
nalaze u ledu i zovu se til
- dolinski ledenjaci obuhvaćaju manju površinu leda na Zemlji
- njihov nastanak vezan je za postojanje riječnih dolina, koje su nastale prije stvaranja ledenjaka
- dolinski ledenjaci su ledene rijeke koje sse zbog sile teže kreću niz dolinu prema nižim predjelima
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
- brzina ledenjaka je različita, tako se alpski ledenjaci kreću od 0,1 do 0,4 m dnevno, a himalajski 2 do
3,5 m dnevno
- unutar samog ledenjaka brzina kretanja nije svugdje ista - brži je na površini i u središnjim
dijelovima, a zaostaje na dnu i rubovima zbog otpora podloge - nastaju pukotine u ledenjaku
EGZARACIJSKI RELJEFNI OBLICI
- led i stijene koje nosi u sebi razaraju stijene oko sebe i pod sobom stvarajući čitav niz reljefnih oblika
1. cirkovi ili krmice
- polukružna udubljenja u vršnim dijelovima visokih planina, nastala pod utjecajem težine nakupljenog
snijega i leda
- cirkovi su „izvori“ ledenjaka
2. uglančane ili polirane površine
- otporne stijene se pod pritiskom leda glačaju
3. strije
– stjenoviti materijal koji led vuče po dnu, stvara ledenjačke brazde koje se zovu strije
4. komčići
- zbog toga što su stijene različite otpornosti, otpornije stijene zaostaju kao povišena ispupčenja
- zovu ih još i mutonirane stijene jer podsjećaju na leđa ovce
5. ledenjačka dolina
- led riječnu dolinu V oblika preoblikuje u dolinu U oblika
AKUMULACIJSKI GLACIJALNI OBLICI
- nastali su taloženjem komadića stijena (tila) nastalih struganjem leda
- najčešći akumulacijski reljefni oblici jesu morene
- treba istaknuti da se materijal taloži kada se led otapa
- morene se razlikuju prema mjestu gdje nastaju
- bočne morene nastaju na rubovima ledenjaka, a u slučaju kada se 2 ledenjaka spoje nastaje središnja
morena
- podinska morena nastaje na dnu ledenjaka
- završna morena označava trenutni domet ledenjaka, a najisturenija među njima označava maksimalni
domet ledenjaka
- iza završne morene često nastaju ledenjačka jezera jer je njome pregrađena ledenjačka dolina - npr.
jezera na sjeveru Italije
- ledeni pokrovi su velike mase leda s vrlo malim kretanjem uz rubove
- karakteristični su za Antarktiku i Grenland
- ledena masa utječe i na spuštanje kopna pod prostranim i debelim pokrovima
- utvrđeno je da je nakon posljednjeg ledenog doba u pojedinim dijelovima Skandinavije došlo do
izdizanja Zemljine površine za 300 m
– upravo je Skandinavija poznata po specifičnom reljefnom obliku koji je nastao djelovanjem
ledenog pokrova - fjeld (uglančana i izbrazdana stjenovita visoravan)
–
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
PERIGLACIJALNI OBLICI
- grč. peri = oko, okolo, kod
- periglacijalni prostori nastavljaju se na područja zahvaćena ledom i imaju prosječnu godišnju
temperaturu nižu od 0 °C
- karakterizira ih trajno smrznuto tlo - permafrost ili merzlota (Sibir, Aljaska i sjeveroistok Kanade)
- dubina permafrosta može biti i nekoliko stotina metara, a za kratkog toplog razdoblja otapa se do
dubine od 1-2 m - karakteristična vegetacija je tundra
Krš, krški procesi i oblici
- krš je naziv za reljef na topljivim stijenama (npr. vapnenac)
- osnovni proces trošenja stijena je korozija - otapanje stijena pod utjecajem vode
- što je količina ugljikovog dioksida (CO2) u vodi veća, to otapanje je snažnije - čvrsti vapnenac prelazi
u topljivi kalijev hidrokarbonat CaCO3 + H20 + CO2 -> Ca(HCO3)2
- zbog tektonskih pokreta vapnenci su stijene pune pukotina što pospješuje cirkulaciju vode u kršu
- voda svojim djelovanjem stvara površinske i podzemne krške reljefne oblike
POVRŠINSKI RELJEFNI OBLICI
a) škrape
- najmanji, ali najbrojniji reljefni oblici na površini krša
- rebraste škrape izgledaju poput žljebova, odvojene su oštrim bridovima, nalaze se na strnim stijenama
– mrežaste škrape nastaju na ravnim i blago nagnutim krškim stijenama gdje postoje brojne
pukotine
–
- dio krškog reljef u kojem prevladavaju dublje škrape nazivamo škrapar ili ljuti krš zbog teže
prohodnosti
b) kamenice
- plitka udubljenja konkavnih strana, podsjećaju na plitku i široku posudu u kojima se zadržava
padalinska voda
c) ponikve (vrtače ili doci)
- udubljenja u kršu u obliku tave, lijevka ili bunara
- nastaju korozijskim djelovanjem vode koja ponire ili korozijskim djelovanjem vode i urušavanjem
svodova podzemnih pukotina ili šupljina
- širina i dubina varira im od nekoliko metara do nekoliko stotina metara
- ako je na maloj površini izuzetno velik broj ponikava, takvo područje nazivamo boginjavi krš
d) uvale
- izdužena udubljenja u kršu
- katkad su duge i nekoliko kilometara, a širina im je znatno manja
- nastaju kao posljedica korozijskog djelovanja vode duž većih rasjeda ili spajanjem većeg broja
ponikvi
- dna uvala često su ispunjena tlom (neotopljenim tvarima: oksidi željeza i aluminija, kremen, glina)
koje je nastalo raspadanjem vapnenca
- crvenica ili terra rosa - takva dna služe kao poljoprivredne površine
e) krška polja
- prostrana i zaravnjena udubljenja u kršu okružena uzvišenjima
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
- najveći površinski reljefni oblici u kršu umjerenih širina
- dužina im iznosi i desetke kilometara, a širina im je znatno manja
- nastaju duž rasjeda ili na mjestima gdje se oni presijecaju i to na područjima gdje su vododržive ili
nepropusne stijene (lapor, glina) okružene vapnencima
- kroz krška polja protječu rijeke koje izviru na jednom kraju polja, a na drugom poniru - ponornice
- zbog nanesenog rastresitog materijala fluvijalnim i padinskim procesima, polja su vrijedna u
argrarnom smislu
f) krške zaravni
- prostrane ravničarske kamenite površine na vapnencima, a karakteristične su za tropske krajeve
- nastaju na dodiru nepropusnih stijena i vapnenca, pri čemu voda sa nepropusnih stijena donosi
naplavni materijal i zatrpava pukotina na vapnencu, čime je onemogućeno poniranje vode u
vapnenačke stijene
- događa se vodoravna korozija koja otapa vapnenačka uzvišenja na rubovima i tako se širi zaravan
PODZEMNI KRŠKI OBLICI
a) jame
- okomita podzemna udubljenja strmih strana dublja od 5 metara
- najdublja jama u Hrvatskoj je Lukina jama (1431 m)
b) spilje
- podzemna udubljenja razvijena pretežno u vodoravnom smjeru, dulja od 5 metara
c) kaverne
- zatvorene šupljine u kršu i bez otvora koji ih povezuje sa površinom
- sve podzemne krške oblike jednim imenom nazivamo speleološki objekti
- speleološke objekte ukrašavaju spiljski ukrasi:
stalaktiti - spuštaju se sa svodova
stalagmiti - uspinju se s podova
stalagnati - stupovi nastali spajanjem stalaktita i stalagmita
- u Hrvatskoj reljef nalazimo u gorskoj, primorskoj i rubnim dijelovima panonske Hrvatske prema
gorskoj Hrvatskoj (24%)
Vlaga u zraku i padaline
- vlaga zraka označava količinu vodene pare u zraku
- tu količinu iskazujemo kao apsolutnu i relativnu vlagu zraka
- apsolutna vlažnost zraka pokazuje broj grama vodene pare u 1m3 zraka
- relativna vlažnost zraka pokazuje postotak zasićenosti zraka vodenom parom
- kada se u zraku nalazi najveća moguća količina vodene pare, kažemo da je zrak zasićen vodenom
parom -> ako se u stanju zasićenja poveća količina vodene pare, počinje njezino pretvaranje u kapljice
vode (kondenzacija) ili u kristaliće leda (sublimacija)
- topli zrak može primiti više vodene pare nego hladni, a temperatura na kojoj zrak postaje zasićen
vodenom parom zove se rosište
Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu