Dr NENAD BRKIĆ ROSO
doktor biološke medicine,naturopat,sc.ortomolekularne medicine
PRIMUM NON NOCERE
„PRIMUM NON NOCERE“
Pravilo koje se od davnina postovalo u lijecenju ljudi, a koje glasi
"Primum non nocere" (Prvo ne škoditi - latinski) danas je nažalost
potpuno zaboravljeno.
Od 1900 godine pa do danas je nadjeno i sprovedeno blizu tristo
Holistickih ( alternativnih ) terapija raka, a neke su i 100% djelotvorne.
Pogledajte samo sto vam nosi PROTOKOL 13 koji ce te naci na ovom
sajtu.
Svakoj razumnoj osobi sam protokol kazuje, da kada se sve sto u njemu
pise sprovede, pacijent se mora osjecati bolje bar 25-30%.
Protokol 13 ce svakom pacijentu i olaksati i ubrzati oporavak ukoliko se
odluci i za onkolosko lijecenje.
Liječenje u skladu s tim pravilom je lakse i s mnogo manje komplikacija
nego što nudi moderna medicina, a moze da odvede pacijenta, ukoliko se
pridrzava svih uputa i na put ozdravljenja.
Moj savjet pacijentima oboljelim od malignih bolesti ( i od drugih
sistemskih bolesti ) je da ako nista drugo dobro proucite sajt koji je pred
vama i probajte kombinirati ovaj HOLISTICKI pristup lijecenju sa
ALOPATSKIM ( sluzbenim ) nacinom lijecenja.
Ne mozete nista izgubiti, samo ce te sebi olaksati i popraviti zdravstveno
stanje, a olaksat ce te i posao vasim alopatskim lekarima koji vas prate.
PROTOKOL 13
Lijecnici alopatske medicine jednom moraju priznati, ali nece namjerno jer bi ostali
bez posla, da za rak tumor nije toliko vazan.
Velicina tumora bi morala biti sekundarna stvar.
To ne znaci da cilj terapije protiv raka ne treba biti nestanak tumora, ali tumor je
samo posljedica, treba lijeciti uzrok raka.
To nam govori cinjenica da svakodnevno hiljade ljudi umire od raka iako im je u
pocetku primarni tumor nestao nakon primjene kemoterapije ili zracenja.
Jedini moguci nacin da svojom upornoscu pokusate savladati rak je PROTOKOL 13,
koji se nalazi pred vama.
PROTOKOL 13
1.Ciscenje debelog crijeva klistir aparatom. Traje 5-10 dana, ovisno o tome kolike su
nakupine izmeta na stijenkama debelog crijeva. U prosecnih ljudi je to oko 3-5 kg
tvrde stolice kao kamen proljepljene na stijenku debelog crijeva cijelom njegovom
duzinom, oko 162 cm.
2.Ciscenje jetre
3.Kaveni klistiri
4.Klistiri ELDI-R uljima
5.Masaze ELDI uljima
6.Uljno-proteinska dijeta – RADI SE PO SVAKOM PACIJENTU POSEBNO
7.Redovno uzimanje sokova od povrca, 13 puta na dan po 1 dcl na svakih sat
vremena
8.Izbaciti “prirodnu” vodu koju pijete I poceti piti DESTILISANU vodu
9.Izbaciti secer I sol iz prehrane
10.Jedina masnoca koju se smije unijeti u tijelo je Laneno ulje
11.Odrediti Ortomolekularne preparate, ovisno o tipu raka, a vitamin B 17 trebaju
uzimati svi koji imaju maligni poremecaj.Treba ga uzimati I preventivno po jednu
tabletu na dan.
12.Ukloniti amalgamske plombe I srediti mrtve zube koji imaju korijenski
kanal.Obavezno izbaciti amalgamske plombe koje stalno pustaju zivu u krvotok. Tu
su I korjenski kanali(mrtvi zubi) gdje se nalazi bakterija SIFANOSPORA.Ova
bakterija ima jak toksicni ucinak na cijeli organizam i zdravih, a posebno oboljelih
od raka.Trebalo bi povaditi sve mrtve zube I maknuti amalgamske plombe I to samo
jednu na dan.Zubar bi trebao primjeniti busenje sa malom brzinom I stalno usisavati
otpadni material I slinu.Pacijent treba popiti DMSA ( Chemet) ili DMPS ( Dimaval ili
Unithiol ) capsule za izbacivanje I vezivanje teskih metala iz organizma. Uz to treba
uzeti I natrijev selenit I algu Chlorelu koji su cistaci organizma od toksina. Koristite I
pastu za zube bez FLOURA jer je I on vrlo stetan.
13.Pomocu kupki sa Sodom bikarbonom treba uravnoteziti kiselo-luznati odnos u
organizmu
ELDI ULJA sadrze elektronski sustav koji aktivira respiratorne (disajne ) funkcije
stanica. Eldi ulja pomazu aktivno kod stvaranja hemoglobina za hematopoezu –
stvaranje krvnih stanica I plocica.
Masaza ELDI uljem izvanredno suzbija bolove izazvane metastazama.
PROTOKOL 13- osnovni za rak
05.30 – AVEMAR ½ kesice izmutiti u 2 dcl hladne vode
07.00 – 1 DCL SOKA OD POVRĆA
07.30 – B17 2 kapsule
CHYMORAL 4 kapsule
SOD 3 kapsule
500 mg C vitamina
08.00 – 200 gr ELLA sira sa 0% masti i u sir umesati 3 velike kasike lanenog
ulja=sve dobro Izmesati i uz to uzeti:
EKOMER 2 kapsule
ULJE ZUTOG NOCURKA 3 kapsule
OMEGA 3 2 kapsule
09.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
10.15 – 1 DCL SOKA OD POVRĆA
10.45 – FLAVIN 7 popiti jedan cep, prvo drzati pod jezikom 2 minuta pa popiti
11.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
12.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
12.45 – 250 gr kuhane bundeve ili sargarepe + 1 žlica bundevinog ulja + 200 gr
kuhane ribe + SALATA SA ULJEM OD BUNDEVE + pojesti 10 jezgara
od kostice kajsije
13.15 – 1DCL SOKA OD POVRĆA
13.45 – B17 2 kapsule
CHYMORAL 4 kapsule
SOD 3 kapsule
500 mg C vitamina
14.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
15.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
16.15 – 1 DCL SOKA OD POVRĆA
17.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
17.30 – FLAVIN 7 popiti jedan cep, prvo drzati pod jezikom 2 minuta pa popiti
17.45 – B17 2 kapsule
CHYMORAL 4 kapsule
SOD 3 kapsule
CINK HELIRANI 100mg
500 mg C vitamina + 250 mg MAGNEZIJA
18.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
19.00 – 200 gr ELLA sira sa 0% masti i u sir umesati 3 velike kasike lanenog
ulja=sve dobro Izmesati i uz to uzeti:
EKOMER 2 kapsule
ULJE ZUTOG NOCURKA 3 kapsule
OMEGA 3 2 kapsule
20.15 – 1 DCL SOKA OD POVRĆA
21.15 – 1 DCL SOKA OD POVRCA
SOK OD SIROVOG POVRCA
Sada kada je dijagnostikovan rak treba uzimati sirovo povrće i sokove od sirovog
povrća.
To treba da čini 90% prehrane, a 10% neka bude bareni bob, barena šargarepa,
barena ili pečena bundeva.
Sok se pravi od:
šargarepe 1500 gr,
crnog luka 300 gr,
cvekle 300gr,
celera 300gr,
crne rotkve 300gr,
brokule 300gr,
kelja 300 gr i
krompira 300 gr.
Krompir se koristi samo od jula do februara, jer se posle toga u krompiru
nagomilava otrovna materija SOLANIN.
INACE SOK OD KROMPIRA ZAJEDNO SA SOKOM OD SARGAREPE IMA IZUZETNO
DOBRO DELOVANJE NA ORGANE ZA VARENJA .
POMAZE KOD LECENJA CIRA NA ZELUCU, GASTRITISA, GORUSICE, GASOVA,
ZATVORA, KOLITISA I TAKO DALJE.
VEC SAMIM TIME STO KOMBINACIJA SARGAREPE I KROMPIRA POBO;KSAVA
VARENJE, RAZLOG SU EGZOGENI ENZIMI KOJI SE UNOSE TIM SOKOM, TREBAO
BI SVAKO DA ZAPOCNE DAN SA TIM SOKOM.
Sokovi od svežeg povrća proizvode žive enzime koji se lako apsorbiraju i dolaze na
ćelijski nivo u roku od 15 minuta čime se potiče rast i razvoj zdravih ćelija.
Enzimi iz povrća uništavaju se na temperaturi već od 40 stepeni celzija.
Izbegavajte čokoladu, čajeve ( osim zelenog ), crnu kafu.
Treba piti nezagađenu filtriranu vodu da bi se izbegao klor, teški metali i razni
toksini, ima ih oko 19, koji se nalaze u vodi sa česme.
Destilovana voda je kisela pa ju treba izbegavati.
Biološki preparati kao što su IP6, SOD (superoksiddismutaza),
B17(laetrile),Chymoral, Arabinogalaktan, Flavin 7, Avemar, Beta Glukan, Kordiceps,
Cezijev klorid, Stevia, Enzymix, Vitalzym, Kalcij-d-Glukarat, Detox ……..
omogućavaju da se ubrza proces lečenja.
DETOKSIKACIJA
PRVI KORAK U BILO KOJI VID LIJEČENJA JE ČIŠĆENJE DEBELOG CRIJEVA,
TANKOG CRIJEVA, JETRE, BUBREGA, LIMFOTOKA, ZNAČI CELOG ORGANIZMA.
SVI POKUŠAJI LIJEČENJA, NAROČITO ONI KOJE PREDLAŽU LIJEČNICI MEDICINE
SLUŽBENE SU OBIČNA FARSA.
OD MOMENTA KADA SE RODIMO, STARIMO, OBOLJEVAMO I UMIREMO ZBOG
SPOROG TROVANJA HRANOM.
OTROVI IZ HRANE JEDNOSTAVNO DOVODE DO POSTEPENE DISFUNKCIJE, ZNAČI
DO POREMEĆAJA U RADU ORGANA U TIJELU I DO POJAVE BOLESTI.
MI ČAK MOŽEMO IMATI APSOLUTNO ZDRAVLJE I DOŽIVJETI ONOLIKO GODINA ZA
KOLIKO JE PROICIRAN NAŠ ORGANIZAM, A TO JE OKO 190 GODINA, AKO BI
ISPUNILI OVE USLOVE:
1.
90% ISHRANE TREBA DA BUDE SIROVO POVRĆE KROZ RAZNE SALATE UZ
VIŠESTRUKO NEZASIĆENA LANENA ULJA, U OSTALIH 10% ULAZI VOĆE I
PROTEINI I TO OBAVEZNO ONI KOJI SADRŽE SH-SKUPINU, MESO, RIBA, JAJA,
SIR KOJI SU U SKLADU S VAŠOM KRVNOM GRUPOM.
MESO, RIBU I JAJA TREBA MINIMALNO TERMIČKI OBRAĐIVATI, NIKAKO PRŽITI.
2.
SVAKODNEVNA PRIMENA ULJNO-PROTEINKSE DIJETE DR.JOHANNE BUDWIG.
3.
SAVRŠENA DETOKSIOKACIJA, REDOVITO ČIŠĆENJE DEBELOG CRIJEVA, JETRE,
TANKOG CRIJEVA, KAFENI KLISTIRI…
4.
SVRŠENA REPLIKACIJA NOVIH ĆELIJA, KOJA ĆE BITI OMOGUĆENA UKOLIKO
SMO ISPUNILI PRVE TRI STAVKE I
5.
STALAN Ph KOJI TREBA DA SE KREĆE IZMEĐU 7,4 – 7,6
Alex Carrel
U vezi poremećaja pH i bolesti treba se podsjetiti eksperimenta koji je napravio
Francuski hirurg Alexis Carrel koji je 1912. god. dobio Nobelovu nagradu za
medicinu zbog njegovih poboljšanih postupaka u vezi šavova krvnih sudova,
oporavljanja povrijeđenih arterija te za pronalazak postupka transplantacije organa,
1912. godine započeo je interesantan eksperiment koji dovoljno govori o tome
koliko je štetan nizak pH i visoka kiselost.
Od 1912. do 1940. god. naučnik je držao živim komad srca embrija pileta u tečnosti
čiji su minerali bili prisutni u istoj razmjeri kao minerali u krvi pileta – i koja je bila
jednako lužnata (pH od 7,35 do 7,45).
Carrel je pažljivo mijenjao otopinu i kisik svakog dana. Ogled je završio samo zato
što je namjerno zaustavio natapanje srca otopinom nakon 28 godina.
Prirodno, životni vijek pileta nije duži od jedanaest godina (pod pretpostavkom da
ne ugine u dobi od četiri godine od stresa pri polaganju jaja).
Carrel je mogao održavati tkivo srca zdravim i živim jer je otopina mineralâ hranila
stanice, a svakodnevna zamjena tečnosti osiguravala je uklanjanje svog staničnog
otpadnog materijala.
Carrelov eksperiment nam slikovito govori koliko je važno uzimati baznu hranu,
sirovo povrće i sokove od sirovog povrća, a termički obrađivati samo ono što se
baš mora kuhati ili bariti.
Tajna zdravlja i dugovječnosti, dakle, nije samo pravilna ishrana, nego uklanjanje
otpada koji i dovodi do niskog pH i jake kiselosti organizma, znači treba naći dobar
način detoksikacije organizma.
Starenje nije ništa drugo do razlaganje tkiva zbog toksifikacije.
Ako se tijelo drži u svom prvobitnom prirodnom stanju s optimalnim pH 7,4-7,6
usporava se starenje.
Da napomenem da svi s teškim malignim bolestima imaju niske pH nivoe.
AKO TIJELO NIJE SASVIM DETOKSICIRANO, OČIŠČENO OD OTROVA KOJI
NASTAJU KAO NUZ PRODUKTI VARENJA HRANE, NE MOŽE DA OPTIMALNO
SUDJELUJE U TERAPIJAMA LIJEČENJA.
KAKO SAM NAPISAO, PRVI KORAK JE DETOKSIKACIJA DEBELOG CRIJEVA,
ČIŠĆENJE JETRE I ŽUČI TE KAVENI KLISTIRI DEBELOG CRIJEVA KOJI POMAŽU U
AKTIVACIJI I ČIŠĆENJU JETRE I ŽUČI.
KOLON KLISTIR DEBELOG CRIJEVA
Sprovodi se toliko dugo koliko je potrebno da se toksini iz debelog crijeva potpuno
izbace iz debelog crijeva.
To može da traje 3, 4 pa čak i do 10 tretmana.
Ukoliko je pacijent bio na kemoterapiji tada ne smije da ide na klistir kolon aparatom
već mora da se vrši mini klistir po dr.Scalidovu sa 2 l. mlake vode, 30 gr soli i 1,5 dcl
limuna.
Dobiva se otopina koja putem osmoze povuče toksine sa zida debelog crijeva.
Za klistiranje preporučujem rastvor koji je napravio J. Scadilov:
2 litre vode;
20-30 gr soli;
100-150 mililitara soka od limuna.
Rastvor mora da isisava nečistoću iz zidova debelog crijeva.
On to može da radi osmotski (zakon osmoze).
Tečnost sa manjom koncentracijom soli prelazi u tečnost sa većom koncentracijom.
Krvna plazma ima koncentraciju soli 0,9% i zato zidovi debelog crijeva usisavaju sve
rastvore sa manjom koncentracijom.
Koncentracija rastvora treba da je malo veća nego u krvnoj plazmi, 1% ili 1,5%.
Ne treba da bude veća, jer će višak soli učiniti crijevnu sredinu baznom, a to znači
uništavanje mikroflore.
Baznost rastvora se neutralizira sokom od limuna.
Takav rastvor će, s jedne strane, isisavati nečistoću iz zidova debelog crijeva, a sa
druge strane, ne narušava unutrašnju sredinu, tj. njen PH.
Dakle, u toku JEDNE nedjelje treba se klistirati svaki dan, što će biti 7 klistira.
Kako se klistirati?
Pripremite navedeni rastvor (poželjno je da bude mlak), sipajte ga u Esmarhovu
posudu i objesite na zid.
Namažite nevenovim uljem ili mašću kateter i čmar.
Stavite kateter u čmar 7-10 cm duboko, pri čemu treba da ste u položaju na
laktovima i koljenima.
Prvo pustite svu vodu, a zatim treba leći na desnuu stranu i potruditi se da se voda
zadrži 7-8 minuta, posle čega se ispušta.
Kada je debelo crijevo jako zagađeno, biće teško unijeti 2 litra rastvora.
U tom slučaju, prva 3-4 klistira treba koristiti slijedeći rastvor:
1 litra vode
10-15 gr soli
50-75 mililitara soka od limuna.
Nakon toga se ide sa punim obimom klistiranja:
2 litre mlake vode
30 gr soli
1,5 dcl soka od limuna
ULOGA KAVENIH KLISTIRA
Florens Najtingejl koristila kavene klistire na bojnim poljima Krima.
Do sedamdesetih godina klistiri su se nalazili u priručniku Merk, terapeutskoj bibliji
liječnika.
Kaveni klistiri potiču direktno iz Merk priručnika,od 1897 – 1977 g, duboko
poštovanog leksikona tradicionalnih tretmana.
Kaveni klistiri su, naročito tokom dvadesetih i tridesetih godina, korišćeni u SAD i u
Evropi za liječenje spektra bolesti.
Kaveni klistiri su često preporučivani jer su se posle njih pacijenti, bez obzira na
osnovni problem, uglavnom osjećali bolje.
Bukvalno svi pacijenti govorili su da su se posle njih osjećali bolje.
Postoje istraživanja još sa početka dvadesetog vijeka koja su upućivala na
zaključak da kaveni klistiri stimuliraju efikasnije funkcioniranje jetre i pražnjenje
žučne kese i to je njihova primarna teraputska dobrobit.
Ovo je posebno VAŽNO kod pacijenata koji boluju od raka, koji često imaju veliko
opterećenje od tumora, jer se, dok se tijelo oporavlja i ponovo 'gradi' tokom
razgradnje tumora, često stvaraju velike količine toksičnog otpada, čiji veliki dio
mora biti obrađen u jetri.
Kaveni klistiri poboljšavaju proces metaboliziranja toksičnog otpada.
Koji god da je osnovni zdravstveni problem pacijenta, ljudi koji u svoj program
detoksikacije uključuju i kavene klistire najčešće osjećaju simptome slične gripu,
kao što su mala temperatura, upala mišića, bol, osipi, što je odgovor tijela na
oslobađanje otpadnog materijala iz tjelesnih tkiva.
Mnogi pacijenti zapravo tokom klistiranja utonu u san.
OSTALE METODE DETOKSIKACIJE
Kupke od soli i sode – pomažu pacijentima na vegetarijanskoj dijeti i s postignutim
balansom, da mobiliziraju toksine iz kože za vrijeme velike toksikacije. U toplu vodu
dodajte jednu čašu praška za pecivo (sodium bikarbonat) i jednu čašuu obične (ili
morske) soli. Provedite 20 do 30 minuta u kadi. Da biste spriječili sušenje kože
isperite tijelo običnom vodom kada ste završili sa kupkom. Kupku treba ponavljati
sve dok simptomi ne nestanu.
Kupke sirćetom – umjereni mesožderi (pacijenti na dijeti koja uključuje meso) treba
bar dva puta nedjeljno da praktikuju ovu kupku. U toplu vodu dodajte jednu šolju
organskog jabukovog sirćeta. Provodite 20 do 30 minuta u kupki. Sirće će pomoći
izvlačenju toksina iz kože. Tokom perioda jake toksičnosti ova kupka se može raditi
svakodnevno.
Četkanje kože – stimulira i čisti limfni sistem i obnavalja detoksikaciju kože.
Koristite četku od čekinja povrća s dugom drškom ili lufa spužva koji se može naći
u prodavnicama zdrave hrane. Četka ili spužva treba da ostanu suhi. Tijelo treba da
bude suho, a četkom treba prelaziti preko kože kružnim pokretima – a nikako
naprijed-nazad. Četkajte u pravcu abdomena – uz noge, uz ruke i niz vrat i trup. Ne
četkajte lice. Četkanje kože treba raditi jednom ili dva puta dnevno, a u periodima
jake toksičnosti i do četiri puta dnevno.
Potapanje stopala u senf – pomaže kod toksičnih glavobolja, upale i bolova u
mišićima i zadržavanju vode u člancima i drugim dijelovima tijela. U lavor tople
vode dodajte jednu supenu kašiku suhog senfa i jednu supenu kašiku kajenskog
bibera. Sjedite u udobnu stolicu i potopite stopala u lavor 20 do 30 minuta.
Potapanje u senf može se ponoviti 2 do 3 puta dnevno tokom perioda visoke
toksičnosti.
AKO TIJELO NIJE SASVIM DETOKSICIRANO, OČIŠČENO OD OTROVA KOJI
NASTAJU KAO NUZ PRODUKTA VARENJA HRANE, NE MOŽE DA OPTIMALNO
SUDJELUJE U TERAPIJAMA LIJEČENJA.
Uobičajeno je da su pacijenti na punim terapijama sa biološkim lijekovima 21 dan, a
onda ponovo treba ispirati sistem narednih pet dana.
Ovaj ciklus se zatim neprekidno ponavlja.
Pacijenti me pitaju da li moraju da poštuju program i pošto ozdrave.
Mogu da im kažem samo to, da je to neophodno ukoliko žele da ostanu živi.
Kaveni klistiri
Visoki, retencioni klistir od kave treba koristiti da bi se potpomogla eliminacija
toksičnog otpadnog materijala iz tijela.
Kavene klistire treba uzimati svakog dana, dokle god ste na programu liječenja raka.
Kaveni klistir na jetru djeluje jako stimulativno u eliminaciji toksičnog otpada jetre.
Kaveni klistir ne samo da stimulira detoksikaciju jetre, već je koristan i u čišćenju
debelog crijeva.
Kava je odličan rastvarač načičkanog otpada koji se akumulira duž zidova debelog
crijeva.
Kafein takođe direktno stimulira perilstatične mišiće na jače kontrakcije, zbog čega
se ovaj depozit, koji je povremeno vidljiv i u obliku tvrdog crnog materijala i ''užadi''
mukoze, lakše izbacuje.
Kako se vremenom poboljšava tjelesni metabolizam proteina, tako se i mišićni
tonus crijeva normalizira, pa je temeljna evakuacija ovog materijala moguća i bez
pomoći klistira.
U suštini kaveni klistir pomaže jetri da obavi zadatak za koji ona nije ni dizajnirana–
da u roku od godinu ili dvije eliminira otpad koji se, zbog nepoznavanja i
nepoštivanja zakona zdrave prehrane, godinama skupljao u tijelu.
U početku većina ljudi ne voli klistire i ima psihološku barijeru ka njima. Do ove
averzije dolazi zbog nepoznavanja svrhe i funkcije klistira kao i nepoznavanja
precizne procedure sprovođenja klistira.
Pa ipak, primijetio sam da osobe koje se klistirima najviše protive jako brzo obrnu
svoje predrasude, pa postanu najglasniji zagovorenici ove procedure.
U mnogim slučajevima klistiri smanjuju nelagodnosti i pružaju osjećaj zdravlja i
čistoće koji do tad nisu iskušeni.
Valjano uklanjanje toksina i otpadnog materijala iz debelog crijeva je apsolutno
neophodno za liječenje svih bolesti i poboljšanja lošeg zdravlja.
Najpoželjnije je sprovoditi klistire u rano jutro, a proceduru možete ponoviti u rano
posle podne i/ili uveče, u zavisnosti od toksičnosti tijela.
Kako napraviti kavene klistire
Napravite lonče kave svakog dana neposredno pre spavanja u količini 9 dcl.
Ostavite kavu da se hladi na sobnoj temperaturi.
Najbolje je probuditi se dovoljno rano svakog jutra da klistir možete da uradite u
dovoljno vremena, opušteno i bez žurbe.
Treba koristiti običnu kavu, nikako instant ili kavu bez kofeina.
Kava se mora spremiti u emajliranom posuđu, posudi od stakla ili nerđajućeg
čelika. Nikada ne treba koristiti posude od aluminija ili teflona!
Iskustvo govori da je najbolja kava spemljena bez ključanja ili pomoću metode
'kapljanja'.
U 9 dcl destilirane vode stavite tri ili četiri supene kašike samljevene kave.
Za smanjivanje stresa pod kojim su bubrezi od najveće je važnosti izbjegavati vodu
iz česme (ona je uvijek klorirana, a postoje jake indicije da to utiče na stvrdnjavanje
arterija, i često sadrži i fluor, koji je povezivan sa rakom i oboljenjima tiroidne
žlijezde). Čistu destiliranu vodu trebalo bi koristiti i za kuhanje i za piće – pa i za
spremanje klistira, jer postoji mogućnost da se značajan dio vode iz klistira
apsorbuje i zatim flitrira kroz bubrege.
Čak i ako koristite vodu iz bunara ne treba da pretpostavite da je bezbedna.
Čak i ako je bunar sasvim čist često se dešava da se u njemu nalaze toksične
količine bakra, kadmijuma i olova, pokupljene iz vodovodnih cijevi.
Ako se posle kavenog klistira osjećate napeto, drhtavo, nervozno, imate vrtoglavicu
ili ste zbrkani, rastvor kave je previše jak.
U zavisnosti od lične tolerancije količina kave može iznositi između 1 i 4 supene
kašike.
Visoki retencioni kaveni klistir bi trebalo da se sastoji od 9 dcl kave, koji treba
zadržati 15 minuta. Neki ljudi, a posebno djeca, mogu da zadrže samo 2 čaše
rastvora kave od jednom.
Ako je ovo i vaš slučaj, treba svaki put da uradite dva klistira, jedan za drugim, te da
svaki, prema navedenim uputama, zadržite po 15 minuta.
Svakog jutra kada ustanete, zagrijte na kratko kavu, kako bi dostigla temperaturu
tijela; zatim uradite klistir.
Kako uraditi klistir
Ako je moguće, uradite pre klistira neki oblik laganih vježbi, na primjer brzo
hodanje. Ako ste izuzetno onemoćali ili slabi ovaj korak se naravno preskače sve
dok vam se ne vrati snaga.
Pokušajte da obavite nuždu.
Klistir je mnogo efektniji ako je debelo crijevo prazno.
Ipak, ne treba da brinete ako tokom programa liječenja raka metaboličke medicine
nemate često stolicu.
Često se dešava da se ne skupi dovoljno materijala za normalnu stolicu.
Ako nema uobičajene i prirodne stolice klistir će adekvatno pročistiti debelo crijevo.
Posle normalne stolice, ako za njom postoji potreba, ili pre nego što započnete sa
kavenim klistirom, možete uraditi klistir sa 1 litrom tople destilirane vode, jer to
pomaže mnogim ljudima (ovaj klistir ne zadržavajte).
Ova procedura započinje čišćenje debelog crijeva, otklanjanjem većih zadržanih
čestica i većeg dijela gasa.
Kada završite sa ovim, možete otpočeti sa retencionim kavenim klistirom.
Ima nekoliko poza koje možete koristiti pri ubacivanju klistir crijeva.
Jedna od njih je čučeći položaj.
Postoji i koljeno-grudi metoda, gdje su koljena i grudi položeni na pod, dok je
zadnjica podignuta što je više moguće.
Većini ljudi je ipak najlakše ako leže na lijevoj strani sve dok rastvor ne nestane iz
posude.
Zbog oblika i formacije debelog crijeva nekih ljudi ili naravno ako se klistir daje
djetetu, crijevo je moguće gurnuti 3-4 cm, a ne punih 8-10 cm.
Ponekad je ovo trajno, nepromjenjivo stanje.
Često se međutim dešava da se, kako se debelo crijevo čisti i liječi, klistirno crijevo
može ubaciti više.
Klistirno crijevo nikada ne treba gurati na silu.
Klistirno crijevo možete izvaditi kada sva tečnost prođe kroz njega, mada to nije
neophodno.
Bez obzira na to u kom ste položaju bili do tad, sada treba leći na lijevu stranu na
pet minuta, a zatim još pet minuta na leđa, pa onda još bar pet minuta na desnu
stranu.
Pošto ste klistir zadržali 15 ili više minuta možete završiti proceduru.
Sada ste spremni za ostatak svog dana, čisti i osvježeni.
Opstrukcija crijeva
Povremeno se dešava da dođe do opstrukcije crijevnog trakta. Pod ovim uslovima
iz tijela obično ne izlazi ni malo hrane ili izmeta. Posle nekoliko dana osećate
izuzetnu vrtoglavicu i počinjete da povraćate. Osjećate se izuzetno bolesno i obično
imate visoku temperaturu. Na ovo treba obratiti izuzetno veliku pažnju jer je u
takvim slučajevima apsolutno neophodno potražiti hitnu liječničku pomoć.
Nikada ne bi trebalo da dozvolite sebi da dođete u stanje ekstremne toksičnosti. Ali,
da biste mogli da razlikujete toksičnost koja je proizvod liječenja, od opstrukcije
crijeva, čim dođe do vrtoglavice ili povraćanja ili zatvora prestanite na pet dana sa
unosom suplemenata i hrane.
Ako nema povraćanja, ako hrana normalno prolazi kroz tijelo i ako temperatura tijela
ne prelazi 37,7 celzija možete nastaviti sa normalnom ishranom i rutinom i možete
pretpostaviti da nema opstrukcije.
Treba da zapamtite da i pre dostizanja ovakvog toksičnog stanja povremeno treba
napraviti pauzu u uzimanju suplemenata.
Ako tokom pet dana bez suplemenata i čvrste hrane, počnete da osjećate jak
stomačni bol, povraćate i imate visoku temperaturu, trebalo bi da konsultujete
liječnike kako mogli da provjere da li je došlo do opstrukcije crijeva.
Postoje dva biološka preparata za opstrukciju crijeva:
1.CASCARA SAGRADA
2. PSYLLIUM HUSKS
CASCARA SAGRADA
Cascara Sagrada ( Rhamnus purshiani cortex ) je drvo koje raste na pacifičkoj obali
SAD-a .
U ljekovite svrhe se koristi kora drveta , koja se guli pa suši godinu dana . Otkrili su
je Indijanci iz sjeverne Kalifornije , a Španci donijeli u Europu u 16 st. gdje je postala
popularna za liječenje opstipacije .
Godine 1890 . uvrštena je u Farmakopeju SAD-a .
Aktivni sastojci su hidroksiantrahinonski glikozidi koji se zovu kaskaroidi , koji
sadrže rezine , tanine i lipide .
Kaskaroidi potiču peristaltičke pokrete debelog crijeva , čime se ubrzava i potiče
njegovo pražnjenje .
Doza je 1-2 kapsule 3 puta na dan uz jelo . Veoma je važno da se pije najmanje 8
čaša vode od 2 dcl na dan dok traje terapija .
Terapija treba da traje najduže 10 dana , zatim napraviti pauzu pa po potrebi ponoviti
terapiju .
Cascara Sagrada sinergijski djeluje s đumbirom i Psilliumom ( ljuskama sjemena
bokvice ) .
NAPOMENA
Kada netko ima rak, teško je brzo podići pH nivoe, osloboditi se toksina koji su u
suštini i uzrok poremećaja ćelijske biološke frekvencije i gušenja ćelijskog signala
što na kraju dovodi do poremećaja u biokemijskim procesima u telu i do pojave
bolesti. Čak ni uzimanje velikih količina minerala, sirovog povrća i soka od sirovog
povrća neće delovati brzo, jer ćelije raka upijaju mlečnu kiselinu, što stvara još veću
kiselost. Normaliziranje pH nivoa trajat će mesecima, jer kada ih počnete
poboljšavati, telo ponovo oslobađa druge nagomilane otrove-toksine, što opet
povećava kiselost.Zato morate biti uporni i strpljivi. To je za sada jedini put koji vas
može dovesti do izlečenja.
RANO OTKRIVANJE RAKA
Pojam koji ne znaci nista, a evo zasto.
Kod raka je pravilo da se tumorna stanica mora podijeliti 30 puta prije nego se
otkrije .
Jedno dijeljenje traje 130 dana.
Kada se to izracuna znaci da tumor postoji vec oko 10 g. u momentu kada se tumor
otkrije na magnetskoj rezonanci.
Upravo zbog tih pogresnih izjava da se moze bolje lijeciti rak ako se rano otkrije,
mnoge zene trce na mamograf, iako se dobro zna da I zracenje na mamogramu
moze lako da izazove tumor.
Danas svi znaju da rendgenske zrake izazivaju rak.
Logicno je da ako se jako pritisne osjetljivo tkivo kao sto su zenske dojke izmedju 2
ploce na mamogramu doci do minimalnih ostecenja.
Doktor J.P.van Netten iz bolnice ROYAL JUBILEE HOSPITAL u Londonu dokazao je
u svojoj studiji iz 1994 g. da se mogucnost tzv. Duktalnog tumora in situ ili DCIS –
tumor u mljekovodu dojke, kanalicima kojima tece mlijeko, povecava za 200% zbog
mamograma.
Da dodam da u 1 cm kubnom tumora ima oko 1.073.750 000 tumornih stanica.
Obicno tumor moze biti otkriven tek kada mu velicina bude oko 6-7 mm kubnih, a 1
mm kubni ima oko million tumornih stanica.
Sto se tice metastaza, svaki tumor ih pravi vec neko vrijeme prije nego bude I
otkriven.
Metastaze lutaju organizmom I najcesce se pojave na jetri, plucima, glavi I kostima.
Od velikog broja I vrsta tumorskih stanica samo njih oko 150-200 stvaraju nove
tumorske stanice, dok tisuce drugih izdvojenih vrsta tumorskih stanica raka nisu
nikada pravile metastaze.
Sve maticne tumorne stanice imaju u sebi odredeni proteinski marker – CD44 I
CD24.
Dr.Catherine Kousmine dokazala je pokusima da se tumor pojavljuje u tijelu u
momentu kada nasi organi za detoksikaciju ( jetra, pluca, bubrezi, koza )ili ne rade
pravilno ili su prikupili previse otrova.
Dr.Kousmine je eksperimentima dokazala da ako se izreze 1 gram tkiva tumora ono
ima sposobnost neutralizirati 15 puta vecu kolicinu otrova.
U nasem organizmu samo stanice jetre imaju slicnu sposobnost neutralizacije
toksina. Ako se na taj nacin gleda tumor, tada vidimo da je njegova funkcija u
organizmu slicna funkciji jetre, ciscenje I neutraliziranje toksina u organizmu.
Tumor moze ponistiti djelovanje otrova na nacin slican kao sto to radi jetra, pa cak
moze nadmasiti I samu jetru.
To je razlog sto se operacija odstranjivanja tumora ne bi nikako trebala obaviti prije
snazne detoksikacijske terapije debelog crijeva I jetre. Ukratko, prvo treba sprovesti
kompletan PROTOKOL 13, cime ce se smanjiti kolicina tumornog tkiva, a na kraju
sve ce dovesti I do potpunog povlacenja tumora.
Ako se odstrani tumor, odstranit ce se I dio neophodnog odbrambenog mehanizma
protiv otrova.
Time se prisiljava tijelo da stvori novi tumor.
Ovo je odgovor sto vecina bolesnika dobiva metastaze na jetri I plucima.
Uz jetru, pluca su najveci cistac otrova u nasem tijelu.
Da dodam da oboljeli od raka ne moraju pod hitno uzimati preparate za podizanje
imuniteta, bar ne prije snazne detoksikacijske terapije.
Dokaz toga su NENEKE, narod koji zivi na samom sjeveru Rusije. Neneke uopce ne
znaju za rak ili neke druge kronicne bolesti ( osim nekih plucnih bolesti ) I dozive
duboku starost.
Interesantno je da je njihov imuni sustav toliko slab da bi im svaki lijecnik,
pogledavsi prije toga njihovu krvnu sliku I vidjeo da imaju kolicinu limfocita mnogo
manju od normalne, prepisao terapiju za jacanje imuniteta.
Sve ovo objasnjava zasto je onkologija toliko neuspjesna u lijecenju carcinoma, u
sustini onkologe ni ne zanima bilo koji put lijecenja carcinoma osim kemoterapije ,
zracenja I operacije, sto je I normalno, jer oni zive od prodaje onkoloski otrova,
zracenja I od sprovodjenja operativnih zahvata.
No, ako nase tijelo moze proizvesti stanice takve inteligencije kao sto su tumorske
satnice ciji je zadatak ponistavanje djelovanja otrova, onda stvarno mislim da ih je
suludo napadati otrovima kao sto su kemoterapeutici, jer ce tumorske stanice vrlo
brzo stvoriti odbrambeni mehanizam, otpornost n ate otrove.
Dokaz svemu tome je PROTOKOL 13.
Cim se zapocne sa detoksikacijskim terapijama tumor prestaje da raste.
Pacijenti koji nisu dopustili da budu operirani, a otisli su na PROTOKOL 13, kasnije
su potpuno ozdravili.
Kao sto sam vec rekao, postoje mnoge studije koje pokazuju I ubrzani rast tumora
nakon kemoterapije jer je potrebno vise tumorskih celija za detoksikaciju.
Da napomenem da su istrazivanja I nacin lecenja koji je sprovodila dr.Kousmine
mnoge pacijente dovelo do potpunog izlecenja, a detoksikacija I pravilna prehrana
su joj bile glavno oruzje.
Jos godine 1944. dr,Peter Aleksander je opisao sta kemoterapija radi pacijentu.
Kemoterapija toliko osteti kostanu srz d ace pacijent prije ili kasnije umreti upravo
zbog toga.
Ovo se moze naci I u naucnoj literaturi jos iz 1919 godine.Tada je Aleksander
pregledqavao mornare koji su bili u kontaktu sa bojnim otrovom IPERITOM
( diklordietilen sulfide ) koji je bio upotrebljen u prvom svjetskom ratu kod
francuskog grada Ypresa.
Svi mornari su imali teska ostecenja kostane srzi.
Danasnji kemotetrapeutici su napravljeni upravo na bazi bojnog otrova, dusikova
iperita I njegovih derivate.
Pokusat cu da vam na najjednostavniji nacin opisem kako I na koji nacin djeluje
kemoterapija.
Podjimo od nasih stanica.
One su uvijek iznova dijele uz nekoliko iznimaka.
Polovina svih stanica se obnavlja samostalno,a dioba stanica se pojavljuje u tacno
odredjenim fazama: PROFAZA, METAFAZA, ANAFAZA I TELOFAZA.
Mnoge stanice poslije diobe moraju I da sazriju, pa se taj proces diobe I sazrijevanja
stanica zove STANICNI CIKLUS, koji je podijeljen na slijedece faze:
G0 faza, faza odmora;
G1 faza, faza sinteze RNK I proteina;
S faza, udvostrucavanje DNK;
G2 faza, faza popravke DNK I na kraju
M faza, faza konacne diobe stanice.
Razliciti kemoterapeutici dijeluju na razlicite faze stanicne diobe, a stanice su
ranjivije, manje otporne, za vrijeme stanicne diobe.
Kemoterapija tada ometa odredjene metabolicke procese u stanici sto dovodi do
smrti same stanice, a ne da ih vrati u pocetno, zdravo stanje.
Tumorske stanice se brzo dijele pa ih kemoterapeutici lako I brzo uniste.
Ali ima tu jedan problem.
Kemoterapeutici, onkoloski otrovi, koje alopatska medicina naziva “lijekovima”, koji
cinizam, uopce ne mogu prepoznati tumorske stanice. Oni unistavaju sve sto raste
brzo pa zato I dolaxi do teskih nuspojava kod onih koji primaju kemoterapiju, jer
kemoterapeutici unistavaju I druge stanice koje se dijele brzo, a nisu tumorske, a to
su:
1) epitelne stanice u ustima, zelucu, crijevnom traktu I td.
2) Spolne zlijezde sto dovodi do privremene, a cesto I do trajne sterilnosti
3) Limfni sustav, npr. Unistavanje limfocita
4) Koza, kosa, nokti…..
Utjecaj na kostanu srz I lmfni sustav su pogubni I za cijeli imuni sustav.
Posto su mnogi tumori otporni na kemoterapeutike, pacijentu se daju kokteli
kemoterapijskih otrova u nadi da ce neki od tih otrova dijelovati.
Nas organizam ima inteligentne sposobnosti kada se mora stititi od otrova, a jedna
od tih sposobnosti je promijena propusnosti stanicnog zida.
Sto je tumor veci, veci je I broj otpornih tumorskih stanica, a tijekom vremena
primanja kemoterapije, tumorske stanice se nauce braniti od svih citostatika.
Sto je stvar otrovnija vise ce se nas organizam potruditida se odbrani od nje.
Biopsije
Odmah na pocetku price o biopsiji da kazem da su sve vrste biopsija izutetno
stetne i opasne.
Biopsija je otkidanje komada tkiva da bi se se to tkivo ispitalo pod mikroskopom.
Postoje mnogi postupci kao razne tehnike biopsija (engl. - fine-needle aspiration,
core-needle biopsv, stereotactic biopsy, ABBI. Sve imaju zajedničku točku: veoma
su opasne i zato pažljivo procitajte sljedeći tekst:
• Svaka biopsija otpušta milijune stanica raka u krvne žile, koje uvijek dospiju u
različito tkivo upravo zato što liječnici uglavnom ubadaju nekoliko puta istom
iglom.To dovodi do stvaranja mikrometastaza i upravo liječnici koji vrse biopsije
prenose stanice raka cijelim tijelom.
• Upravo biopsijom različite bakterije ili virusi dospiju tamo gdje im nije mjesto, npr.
biopsijom prostate deseci tisuća bakterija debelog crijeva mogu doći u prostatu.
• Postoje zatvoreni (zaliveni) tumori koji nisu agresivni i s kojima pacijenti mogu
živjeti normalno do kraja svog života. Ako se punktira iglom ovakav tumor i
uništimu se kapsula moze doci do opasni problema u organizmu.
Mitohondrijska teorija - zašto naše srce i naš mozak ne mogu oboljeti od raka
Mitohondrijska teorija govori da naše ćelije mijenjaju metabolizam kroz
fermentaciju. Fermentacija je proces kada se šećer (C 6H1206) u mitohondrijima
razlaže na vodu (H20) i ugljični dioksid (C02) višestrukim postupnim procesima.
Procesi fermentacije moraju biti lagani i postupni jer bismo inače razvili toliko
topline u razgrađujućem procesu da bismo izgorjeli.
Naše ćelije su energetski proizvođači u namjeri da održe tjelesnu temperaturu od
36,7°C, a svako od nas ima i rashladni sustav koji određuje kolika će se temperatura
razviti u organizmu.
Svaka naša ćelija proizvodi 192 J (džula) energije umjesto maksimalnih 2.814 J što
našem tijelu pravi energetski problem, s više promjenjivih učinaka na naš
organizam kao što je npr. tumor.
Najvažniji pojedinačni učinak se sastoji od smanjenog naprezanja naše ćelijske
membrane. To smanjeno naprezanje ćelijske membrane igra značajnu ulogu zato
što ćelijska membrana odlučuje što ulazi i što izlazi iz ćelije.
To promijenjeno naprezanje ćelijske membrane je uzrok neulaženju dovoljno kisika
u ćeliju. U ovom momentu samo dvije mogućnosti preostaju ćelijii.
Može odlučiti umrijeti ili započeti život bez kisika, tj. da počne trošiti više energije
nego što sama proizvede. Nusproizvod ove "odluke" je tada besmrtnost ćelije.
Tumori se ne pojavljuju zato što se ćelije dijele prebrzo, već stoga što stare ćelije ne
umiru.
Taj anaerobni sistem za preživljavanje postoji u svim našim ćelijama, život ćelije
bez kisika, on je prirodan i znači sposobnost proizvodnje potrebne energije kroz
fermentaciju u svim našim ćelijama, inače ne bismo mogli preživjeti prve dane
nakon začeća u majčinoj maternici.
Postoje dva mjesta na našem tijelu gdje se ne može razviti rak.
Rak se ne može razviti nikada na srcu i na mozgu. Mozak se sastoji od živčanih
ćelija ( neurona ), koji se ne mogu dijeliti,umnožavati, pa onda ne može ni biti
moždanih tumora. Ono što postoji na mozgu ( ako je u pitanju tumor ) to su tumori
na GLIA ćelijama , koje su baza tkiva mozga, a koje se množe tijekom cijelog života.
Ćelije koje su bazno tkivo mozga nastaju od sloja mesoderma i obuhvaćaju najveći
dio našeg mozga i sastoje se od ćelija kao što su glia ćelije, astrociti ili
oligodendrociti, od kojih potječu i imena tumora na mozgu (glioblastoma,
astrocitoma i dr.).
U slučaju našeg srca čije se stanice stalno množe situacija je drugačija. Ćelijske
membrane imaju napon od -70 mV do -90 mV i sve dok se održava taj napon,
nemoguće je da ćelija počne fermentirati, tj. ne može postati tumorska ćelija.
Srcem prolazi nešto veća snaga struje nego kroz ostale ćelijske strukture, i prema
tomu nije moguće da srčane ćelije degeneriraju.
Ova mitohondrijska teorija nastanka tumora je godinama namjerno zaobilažena i
zanemarivana kao da ne postoje činjenice da se tumor nikada ne pojavljuje na srcu
i nervnim ćelijama i da se metastaze najčešće pojavljuju na jetri i plućima, organima
ćije se ćelije izuzetno brzo razmnožavaju i dijele.
Mitohondrijska teorija potpuno negira teoriju mutacije na kojoj medicina službena i
zasniva svoje namjerno pogrešne metode liječenja jer u protivnom ne bi imali alibi
za prodaju kemijskih onkoloških lekova.
DIJAGNOSTIKA
KOMPJUTERSKA DIJAGNOSTIKA KOJA TREBA DA POKAŽE U KAKVOM SU
BALANSU SIMPATIKUS I PARASIMPATIKUS, DIJELOVI AUTONOMNOG NERVNOG
SISTEMA, SISTEMA KOJI KONTROLIRA SVE ASPEKTE NAŠE FIZIOLOGIJE, IMUNI
SISTEM, KARDIOVASKULARNU AKTIVNOST, ENDOKRINE FUNKCIJE I
GASTROINTESTALNI SISTEM.
TEK TADA MOŽEMO PRISTUPITI PRAVLJENJU PLANA PROGRAMA LIJEČENJA I
PRAVLJENJA DIJETETSKOG PROGRAMA ZA PACIJENTA.
NA PRIMJER, JEDNA DIJETA KOJA ĆE JEDNOM PACIJENTU POMOĆI U
OZDRAVLJENJU ZA DRUGOG MOŽE BITI POGUBNA JER BIOLOŠKI LIJEKOVI,
VITAMINI I MINERALI JEDAN DIO AUTONOMNOG SISTEMA AKTIVIRAJU, A DRUGI
USPORAVAJU.
Simpatikus ima zadatak prilagoditi tijelo naporima i stresu što dovodi do potrošnje
energije,djeluje danju.
Simpatikus aktivira živčani sustav preko HPA ( hipotalamus-hipofizno-adrenalne
žlijezde )što dovodi do jačeg izlučivanja stresnih hormona adrenalina ,
noradrenalina i kortizola.
Stresni hormoni sužavaju koronarne arterije i u prvom redu oštećuju srce
( ishemija ) što dovodi do stanja hipoksije , slabijeg dotoka kisika u srce , što je u
90% uzrok oštećenja srčanog mišića uz nepravilnu prehranu i cigarete.
Hipoksija remeti i energetski metabolizam , dolazi do kroničnog umora ,
iscrpljenosti te pada imuniteta što otvara vrata bolestima
Na primjer, solidni tumori, poput tumora na dojkama, plućima, pankreasu, crijevu,
materici, jajnicima, jetri itd, javljaju samo kod pacijenata koji imaju suviše jak
simpatički nervni sistem i odgovarajuće slab, neefikasan parasimpatički nervni
sistem.
HISTOLOŠKE vrste raka koje poreklo imaju u krvi, poput leukemije, limfoma, raka
krvne plazme, javljaju se kod pacijenata kod kojih je parasimpatički nervni sistem
prerazvijen, dok je simpatički nervni sistem, shodno tome, slab.
Usput parasimpatikus se brine o uspostavi psihičke ravnoteže i štednje energije .
Da ponovim još jednom, osnovni uzrok bolesti je poremećena ravnoteža u
autonomnom nervnom sistemu.
Održavanje balansa u autonomnom sistemu presudno je za zdravlje i uspeh
tretmana svih vrsta bolesti
Neki vitamini, minerali i mikro-elementi, kao što su mnogi vitamini B, magnezij i kal,
stišavaju simpatički nervni sistem i stimuliraju parasimpatički.
Drugi nutritijenti, pogotovo kalcij, fosfor i cink, stimuliraju simpatički sistem, ali
slabe parasimpatički sistem.
U principu simpatička dominanta je pretežno kiselija;
parasimpatička dominanta je pretežno previše bazna.
Ljudi sa dobrim balansom negdje su u sredini.
Stoga je onima sa simpatičkom dominantom obično bolje na hrani bogatoj bazama,
kao što su voće i povrće, dok je onima kod kojih je parasimpatikus aktivniji
potrebna hrana poput crvenog mesa.
Ukratko, simpatički sistem smanjuje pokretljivost gastrointestinalnog sistema i
ubrzava rad srca i silu kontrakcija, stimulira štitnu i nadbubrežnu žlijezdu.
Parasimpatički sistem povećava pokretljivost gastrointestinalnog sistema, usporava
rad srca i sile kontrakcija, stimulira jetru, pankreas i digestivni trakt.
Ljudi kod kojih je simpatikus dominantan su agresivni, ambiciozni i energični,
takozvani A tip ličnosti. Oni cvjetaju u sredini gdje su pod visokim pritiskom.
Oni kod kojih je parasimpatikus aktivniji sasvim su drugačiji. Obično su skloniji
razmišljanju i kreativniji, često im je draži rad koji podrazumijeva manje stresa i
pritiska.
Iako svi imamo genetsku predispoziciju da budemo jedan ili drugi tip, hemikalije,
toksini, pogrešna ishrana i drugi faktori mogu promeniti balans i omesti prirodnu
tendenciju individualca.
Korišćenjem preciznih kombinacija vitamina, minerala, mikro-elemenata, uz dijetu, u
mogućnosti smo da autonomni sistem dovedemo u balans.
Kvantnom Medicinom, TO JEST N.F. GENERATOROM dovodi se u ravnotežu
autonomni živčani sustav što pomaže parasimpatikusu da obavlja regenerativne
funkcije i otkloni nesklad stresni hormona –adrenalina i kortizola te adaptogenih
hormona – aldosterona i prolaktina.
N.F. generatorom dovodimo simpatikus i parasimpatikus u RAVNOTEŽU, što je prvi
preduslov za lečenje i što je bio PRVI UZROK POREMEĆAJA I BOLESTI, NASTAO JE
UPRAVO POREMEĆAJEM U BIOLOŠKOJ ĆELIJSKOJ FREKVENCIJI( izazvanoj
toksinima u hrani i piću koji su doveli organizam u stanje stresa),A TIME I
POREMEĆAJA U VIBRACIJI ENERGETSKOG POLJA.
Sve to će ubrzati i korišćenje preciznih kombinacija vitamina, minerala, mikroelemenata i BIOLOŠKIH lekova uz pravilnu biološku dijetu.
Istraživanja Dr. Francisa Potengera tokom dvadesetih i tridesetih godina
dvadesetog vijeka, ukazivala su da je jedan od glavnih uzroka svih oboljenja
disbalans autonomnog sistema.
Na primjer, vegetarijanska dijeta naglašava upotrebu svježeg voća i povrća,
pogotovo zeleniša, i uključuje velike količine minerala kao što su magnezija i kalija.
Mnoge studije su pokazale da magnezij potiskuje djelovanje simpatikusa, dok kalij
stimulira parasimpatičku aktivnost.
Dalje, pretežno vegetarijanska dijeta sadrži veliki procenat baznog sadržaja, a
neurofiziološka istraživanja ukazuju da je u pretežno baznoj sredini smanjena
simpatička, a uvećana parasimpatička aktivnost.
Dakle, kakve god druge efekte vegetarijanska ishrana imala, ako pričamo o
funkcioniranju autonomnog nervnog sistema, takva dijeta će smanjiti aktivnost
simpatikusa, a stimulirati parasimpatički sistem.
Mesna dijeta je prepuna minerala kao što su fosfor i cink, koji obično imaju
suprotan efekat.
Ishrana bogata mesom stimulira simpatički nervni sistem i smanjuje parasimpatičku
aktivnost.
Osim toga, takva dijeta podrazumijeva veliku količinu sulfata i fosfata koji se u telu
brzo pretvaraju u slobodne kiseline, koje opet stimuliraju simpatički nervni sistem,
istovremeno potiskujući parasipatičku aktivnost.
Pažljivom upotrebom dijeta dolazi do velikih promjena u funkcioniranju
autonomnog sistema i da disfunkcionalni nervni sistem dovedemo u balans.
Kako se u autonomnom sistemu uspostavljaju veća harmonija i balans, kada grane
autonomnog sistema postanu podjednako jake, svi sistemi – od imunog sistema do
kardiovaskularnog sistema – rade bolje, nezavisno od postojećeg problema.
Suštinski gledano, mi dijetu koristimo da bismo došli do bolje fiziološke efikasnosti.
Dugogodišnje iskustvo me je naučilo da nije dovoljno napuniti pacijenta koji boluje
od raka enzimima; treba se pozabaviti i pitanjem disbalnsa autonomnog sistema.
Što se tiče samih pacijenata oboljelih od raka pankreasa, dijeta koja se zasniva na
hrani biljnog porekla obezbjeđuje sve nutritijente koji ispravljaju disfunkcionalnost
autonomnog sistema.
DA PONOVIM JOŠ JEDNOM, PRVI KORAK ROSO TERAPIJE JE KOMPJUTERSKA
DIJAGNOSTIKA KOJA NAM POKAZUJE STANJE AUTONOMNOG NERVNOG
SISTEMA I PUT KOJIM IĆI U LIJEČENJE SVAKOG POJEDINCA.
BEZ PRAVILNE DIJAGNOSTIKE NEMOGUĆE JE NAPRAVITI SIGURAN BIOLOŠKI
PUT LIJEČENJA.
ENZIMI i dr.BEARD
Dr.Berd je 1911., objavio monografiju svog rada, pod nazivom Terapija raka
enzimima.
Iako su ga tada kolege ismijavale, za njegov rad danas se smatra da je bio 100
godina ispred svog vremena.
Danas su histolozi i molekularni biolozi u svakom organu identifikovali Berdove
zagubljene ćelije placente.
Danas ih međutim nazivamo matične ćelije.
Enzimi pankreasa su posebno važni u uspostavljanju izbalasirane fiziologije i u
stvaranju sredine nepovoljne za razvoj raka.
Berd je na osnovu svojih embrioloških studija tvrdio da ćelije raka ne mogu da žive
u prisustvu enzima pankreasa.
Iako su ga tada kolege jasno i glasno napale, nedavno objavljene studije govore u
prilog validnosti njegovog koncepta.
Posle Berdove smrti 1923. liječenje enzimima je uglavnom zaboravljeno i koristili su
ga samo neki alternativni liječnici.
Iako je Berd koristio injekcije enzima, danas se čini da ovaj oblik enzima nije
neophodan.
Dr. Berd je vjerovao da je neophodno enzime unijeti injekcijom, da bi se spriječila
njihova razgradnja od strane klorovodične kiseline u stomaku. Ipak, postoje novi
dokazi u korist teze da su oralno unijeti proteolitički enzimi pankreasa otporni na
kiseline, da nesmetano dolaze do tankog crijeva i da se preko crijevne sluzokože
apsorbuju u krvotok, što se dešava tokom entero pankreasnog procesa reciklaže.
Oni mogu da prođu u tanko crijevo i da se preko crijevne sluzokože apsorbuju i
pređu u krvotok.
Danas je jasno da proteolitički enzimi pankreasa imaju izrazito anti-neoplastično
dejstvo.
Terapija enzimima – važan element liječenja
Džon Berd je do svoje smrti 1923. predavao na Univerzitetu Edinburg.
Nije bio liječnik, već biolog i istraživač, čije je glavno interesovanje bila placenta.
To je točka spajanja između fetusa sisara u razvijanju i majčine materice. To je točka
u kojoj se dovodi krvi majke, koja nosi nutrijente i kisik, spaja sa dovodom krvi
embriona, koji je zasićen završnim proizvodima metabolizma kao što je ugljen
dioksid.
Preko te tačke koja spaja dovode krvi majke sa dovodom krvi embriona, fetus može
da apsorbuje neophodne nutrijente u savršenoj, već svarenoj formi i otarasi se svog
odpada, CO2.
Bez placente bi razvoj u materici bio nemoguć.
Placenta ima kompleksnu strukturu, kada je potpuno razvijena ima oblik diska,
debela je možda oko 2 inča, dok u prečniku ima oko 10 inča i teži oko 500 grama.
Njeno formiranje započinje tokom dana začeća, pošto primitivni fetus – koji se u
ovoj fazi naziva blastocista – stigne do materične šupljine.
U tom trenutku rastući blastocist sastoji se od nekoliko desetina neraspoznatljivih
amebodinih ćelija, koje oblikuju loptu mikroskospke veličine.
Jedan dio tih primitivnih ćelija započinje zatim da luči jake enzime koji embrionu
omogućavaju da se smjesti u matericu.
U tom kritičnom trenutku, jedan tanak, jednostruk sloj ćelija sa površine blastocista,
reagujući na signale iz ćelija koje oblažu materičnu duplju, formira ono što naučnici
nazivaju ćelije trofoblasta, tj ćelije koje će na kraju postati placenta koja fetus
održava u životu.
Ove jako invazivne ćelije brzo formiraju jako uporište u tkivu materice.
Berd je posebno bio fasciniran mikroskopskom pojavom ranih ćelija placente,
tankim slojem trofoblastičnog tkiva koje se tako efikasno lijepi za zid materice.
Berd je primijetio je da su ćelije trofoblasta na mikroskopu jako slične ćelijama
raka.
Ćelije raka se pod mikroskopom od normalnog tkiva razlikuju pre svega po
nedostatku onoga što naučnici nazivaju diferencijacija.
Sve ćelije svih tkiva u svim organizmima imaju specifičan izgled koji je nepogrešivo
jedinstven za tkivo iz koga potiču i koji je uslovljen funkcijom tih ćelija.
Ćelije koje oblažu tanko crijevo izgledaju kao ćelije koje oblažu tanko crevo i samo
kao ćelije koje oblažu tanko crijevo; nervne ćelije izgledaju kao nervne ćelije, ćelije
pankreasa kao ćelije pankreasa, mišićne ćelije kao mišićne ćelije.
Čak i među ćelijama jednog organa mogu postojati varijacije, u zavisnosti od
njihove specifične funkcije.
Tako se na primjer ćelije pankreasa koje luče insulin razlikuju izuzetno od svojih
komšija u pankreasu koji luče digestivne enzime pankresa kao što je tripsin.
Ćelije raka gube ovu specifičnost, ovaj kvalitet koji nazivamo diferncijacijom; ćelije
raka mogu unekoliko da podsjećaju na ćelije organa u kom se razvijaju ali kako
dobijaju na agresivnosti ova sličnost postaje sve manje izražena. Patolozi čak neke
agresivne tumore definiraju kao 'slabo diferencirane', a takve ćelije mogu biti toliko
primitivne i nespecifične izgledom da i iskusni patolog često ne može identifikovati
tkivo porekla tumora, ukoliko ne poznaje historiju uzorka.
Berd je shvatio da sličnost ćelija placente i raka nije samo u njihovom izgledu pod
mikroskopom, već se, što je značajnije, trofoblastične ćelije ponašaju kao ćelije
raka.
Prvo, ćelije raka su invazivne; takve ćelije proizvode enzime koji im omogućavaju da
slome barijere tkiva i da se smrtonosno efikasno prošire širom zdravog tkiva.
Drugo, ćelije raka i tumori, za razliku od normalnih tkiva i organa, rastu bez
ograničenja ili inhibicija; normalna tkiva rastu isključivo koliko i kada je potrebno.
Na primjer, omotač debelog crijeva se na svakih 5-6 dana ljušti i u potpunosti se
zamjenjuje ćelijama iz omotača crijeva.
Ako kirurg odstrani jedan bubreg, preostali bubreg se može uvećati i do dva puta,
pa čak i povećati svoje funkcije da bi nadomjestio gubitak.
Ako se dio jetre odstrani kirurški, makar taj dio bio i 80 posto jetre, ostatak organa
počeće da se umnožava sve dok se jetra potpuno ne regenerra.
Ovakav rast prestaje uvijek u pravo vrijeme, a tijelo za to daje točne znake.
Ćelije raka međutim rastu bez restrikcija i bez obzira na postavljene granice, sve
dok tumor ne ugrozi život organizma-domaćina.
Ćelije trofoblasta, zapravo, kao što je Berd otkrio, napadaju matericu baš kao što bi
to učinio i tumor; placenta, baš kao i tumor na početku svog rasta, počinje da stvara
svoj vlastiti kompleksni dotok krvi, što joj dozvoljava da nesmetano raste i nastavi
svoju invaziju na majčinu matericu.
Ipak, iako na početku placenta agresivno napada matericu, ovaj rast se u principu
usporava i na kraju stane.
I pre sto godina liječnici su znali da se povremeno desi da placenta, baš kao i
tumor, ne prestane da raste kao što bi trebalo, već se pretvori u izuzetno agresivan
rak koji nazivamo horiokarcinom.
To je rak nekontroliranog rasta placente koja bi u Berdovo vrijeme do smrti obično
dovodila u nekoliko mjeseci.
Danas se ova vrsta maligniteta može dosta efikasno kontrolisati hemoterapijom, što
je jedan od rijetkih uspješnih tretmana protiv raka.
Berd je znao da se tokom svog razvoja placenta mijenja iz agresivnog, napadajućeg
tkiva u zdrav, poprilično miran i stabilan organ.
Tokom svojih istraživanja Berd je otkrio fundamentalnu istinu o prirodi rasta
trofoblasta: on je primijetio da je kod svake vrste sisara koju je proučavao placenta
prestajala da raste u jako specifičnom trenutku embrionalnog razvića koje je
različito za svaku vrstu.
On je tvrdio da kod ljudi placenta iz agresivnog u neagresivni oblik prelazi 56. dana
od začeća.
I danas, sto godina kasnije, ovaj kamen temeljac fetalno-placentnog razvoja čini se
istinitim.
Berd je shvatio da se 56 dana od začeća dešava nešto što pretvara tkivo koje sliči
tumoru u zreo i bitan organ. A onda se prepustio sreći: pretpostavio je da bi, ako bi
razumio što to pretvara agresivno, invazivno, slabo diferencirano trofobastično
tkivo u neagresivno, diferencirano tkivo, imao odgovor na problem raka.
Berd je posvetio godine svog života pokušaju da otkrije koji to signal u većini
slučajeva trofoblast pretvara u organ koji ne samo da ne ugrožava život već ga i
omogućava.
Ali činilo se da ništa nema sve dok se nije okrenuo embrionalnom pankreasu.
Pankreas se nalazi u gornjem zadnjem dijelu stomačne duplje, iza stomaka, u dijelu
koji anatomisti zovu retroperitonealni prostor.
PANKREAS je kompleksni organ koji zapravo čine dva organa spojena u jedan,
jedan endokrini( luči glukagon i inzulin ) a drugi egzokrini ( luči digestivne enzime u
tanko crijevo tokom i nakon obroka ).
Postoje tri klase pankreasnih enzima: proteolitičke enzime, kao što su:
-tripsin i himotripsin koji probavljaju proteine,
-lipaze koji razgrađuju masnoće i
-amilaze koje probavljaju škrob.
Čak i u Berdovo vrijeme osnovne klase pankreasnih enzima i njihove pojedinačne
funkcije bile su dobro poznate.
Beard je otkrio da dan kada placenta prestaje da raste, napada i prolazi
metamorfozu iz agresivnog tkiva koje podsjeća na tumor u organ neophodan za
opstanak je isti dan u kome se aktivira pankreas fetusa.
Nedavna embriološka istraživanja potvrđuju da pankreas fetusa u jako ranom
razvoju zaista započinje proizvodnju i lučenje digestivnih enzima.
Ovo je samo po sebi jako interesantan podatak jer u teoriji fetusu nisu potrebni
aktivan pankreas i enzimi pankreasa, sve dok na dan svog rođenja, devet mjeseci
posle začeća, ne pojede svoj prvi obrok.
Fetus sve za rast neophodne nutrijente dobija u savršenoj, već svarenoj formi,
preko majčinog krvotoka; stoga embrionu u razvoju digestivni enzimi zaista nisu
neophodni. Pa ipak, proizvodnja značajne količine ovih enzima počinje u ranom
embrionalnom razviću, već u drugom od devet mjeseci trudnoće.
Berd je bio prvi koji je iznio hipotezu da fetus enzime proizvodi iz jednog primarnog,
životno bitnog razloga, da bi kontrolirao placentu i spriječio njen nekontroliran rast,
koji bi mogao ubiti prvo majku a zatim i bebu.
A ako proteolitički enzimi zaista kontroliraju rast placente, Berd je vjerovao da bi
onda ovi isti enzimi trebalo da budu u stanju da kotroliraju i rak - pošto je bio sve
ubjeđen da rak i nije ništa drugo nego izvjesna količina ćelija sličnih placenti koje
rastu bez kontrolirajućeg utjecaja adekvatnih enzima pankreasa.
Na početku svog rada Berd je koristio analogije: trofoblastične ćelije ponašale su se
kao ćelije raka, placenta je kao tumor.
Ali kako se baza njegovog znanja povećavala počeo je da veruje da je veza između
raka i ćelija trofoblasta još direktnija i da vodi pravo do samog porekla raka.
Posle sto godina istraživanja poreklo ćelija raka i dalje je predmet debata.
Istraživači raka i dalje lupaju glavu pred procesom kojim zrele, diferencirane ćelije
koje u organu normalno obavljaju svoje funkcije – recimo ćelije koje oblažu debelo
crijevo ili ćelije koje oblažu kanale pankreasa, - nekako, kroz genetske promjene,
mutiraju, i postaju manje diferencirane, primitivnije, sposobne za napad i
angiogenezu (formiranje krvnih sudova) i nekontroliran rast.
Takav proces zahtjeva da zrele ćelije postanu manje zrele, manje specijalizirane.
Ćelije raka se javljaju kroz jedan sasvim drugačiji mehanizam koji uključuje
nekontrolirani rast matičnih ćelija.
Matične ćelije su primitivne, nediferencirane ćelije koje se nalaze u svakom organu.
Kada dobiju točan signal, matične ćelije počinju da se dijele i na kraju formiraju
zrelo, funkcionalno organsko tkivo.
Na primjer, kao što je navedeno gore, svakih pet dana omotač debelog crijeva se
ljušti i stoga mora biti zamijenjen.
Cijelom dužinom omotača debelog crijeva su mikroskopska ulubljenja, poznata kao
kripte, u kojima se nalaze zalihe ovih primitivnih matičnih ćelija.
Ove ćelije su u stalnom procesu migracije ka površini crijeva, a dok su u migraciji
mijenjaju se iz ameboidnih ćelija, koje nemaju nikakav specifičan izgled ili
mogućnost obavljanja funkcija, u jako specifične ćelije omotača debelog crijeva.
Rast, razvoj i diferencijacija matičnih ćelija debelog crijeva je veoma pažljivo
sklopljen i veoma pažljivo kontroliran proces.
Ako se matične ćelije, tokom migracije na površinu debelog crijeva, ne bi
diferencirale u zrele ćelije omotača, ostale bi primitivne i razvile mogućnost da
napadnu i rastu bez ograničenja.
Takve ćelije, ako nisu kontrolirane, mogu da postanu smrtonosni rak.
Pored ovoga, iz onoga što razumijemo o matičnim ćelijama znamo i da one tokom
procesa diferencijacije, procesa tokom koga primitivne matične ćelije postaju
odrasle, zrele ćelije, gube sposobnost nekontroliranog rasta.
Sa diferencijacijom dolazi i kontrola rasta.
Matične ćelije su nephodne za život; one su neophodne za normalnu fiziološku
zamjenu tkiva koje se brzo troši, kao što je tkivo koje oblaže crveni trakt.
Matične ćelije su neophodne za oporavak oštećenog tkiva, kao što je na primer jetra
koja je operacijom umanjena, ili koža koja mora da se oporavi od neke rane.
Histolozi su danas identificirali matične ćelije u svakom tkivu svakog tjelesnog
organa, od mozga do kože nožnog palca, i one su dostupne kada je potrebno
zamijeniti ili zaliječiti neko tkivo.
Znamo da postoji mnoštvo različitih signala – hormonski, neurološki, na primjer
peptida - koji mogu stimulirati rad matičnih ćelija.
POREMEĆAJ ĆELIJSKOG SIGNALA DOVODI DO POREMEĆAJA U RAZVOJU
MATIČNIH ĆELIJA GDE SE ONE RAZVIJAJU U NEDIFERENCIRANE ĆELIJE I TVORE
TUMORNO TKIVO UKOLIKO U CIRKULACIJI NEMA DOVOLJNO ENZIMA TRIPSINA I
KIMOTRIPSINA.
Sa druge strane te iste nediferencirane matične ćelije, koje su za život tako
neophodne, mogu u odsustvu valjanih signala nekontrolirano da rastu, bez pravilne
diferencijacije, te da izrastu u ćelija raka i na kraju se pretvore u tumore.
Istraživanje matičnih ćelija je jedno od najproduktivnijih područja medicinskog
istraživanja danas, ne samo samo zbog svoje veze sa rakom već i jer se tiče
regeneracije organa i liječenja tkiva.
Mada nije koristio ovaj naziv, Berd je bio prvi koji prepoznao postojanje onoga što
danas nazivamo matične ćelije.
Jedno od najvećih dostignuća Dr. Berda bilo je to što je prepoznao postojanje legla
primitivnih, neidiferenciranih ćelija u svakom tkivu svake vrste koju je proučavao.
Berd je tvrdio da ove ćelije migriraju iz primitivne žumanačne kesice fetusa sisara
u razvoju i završavaju u svakom tkivu tela. Nije bio siguran koja je svrha postojanja
ovih ćelija, ali ih je nalazio gdje god je tražio.
Berd je tvrdio da maligni tumori ne nastaju kroz proces de-diferencijacije tokom
koga se zrele, specijalizirane ćelije odjednom mijenjaju u primitivno, nezrelo,
agresivno, brzo narastajuće tkivo koje se ne može kontrolirati.
On je ostao pri tezi da svi tumori, bilo da su nastali u mozgu, na koži ili nozi, poreklo
vode od ovih izgubljenih ćelija placente, koje su lišene kontrole.
U posljednjem sumiranju svog životnog djela rekao je da je ultimativni kontrolni
signal, faktor koji određuje ponašanje zagubljenih ćelija placente predstavljaju
upravo enzimi iz pankreasa.
Na kraju Berd je zaključio da svi tipovi raka – a ne samo rak placente o kome je
postojala dobra dokumentacija – nastaju iz ćelija placente, zaostalih iz embrionalne
faze, te da ove ćelije u normalnim uslovima pod kontrolom drži cirkulacija enzima
pankreasa.
Ukoliko pankreas ne uspe da proizvede i oslobodi adekvatne količine proteolitičkih
digestivnih enzima ( tripsina i kimotripsina ), ove ćelije imaju sposobnost da rastu
brzo i nekontrolirano.
Kada je Berd između 1902. i 1915. predstavio svoju teoriju sesijom predavanja i
članka, njegove ideje uglavnom su našle na podsmjeh, nipodaštavanje, ismijavanje i
napade.
Malo je bilo onih koji su mogli da prihvate njegove teorije o rastu placente, sličnosti
između placente i raka, mehanizmima kontrole rasta placente i vezi između kontrole
rasta i aktivacije fetusnog pankreasa.
Niko osim Berda nije u to vrijeme mogao da nađe primitivne 'ćelije placente' za koje
je tvrdio da ih vidi u svakom tkivu sisara.
Berd je bio 100 godina ispred svog vremena; proći će 80 godina pre nego što će
drugi naučnici dokazati da fetalni pankreas aktivnost započinje dosta rano tokom
embrionalnog života.
Proći će decenije pre nego što će histolozi i molekularni biolozi identifikovati
primitivne matične ćelije – Berdove zagubljene ćelije placente – u svakom tkivu
organa.
Skoro 100 godina će proći pre nego što će ove primitivne ćelije, koje je Berd tako
jasno vidio, dobiti status onog tipa ćelija, koji se, ako nije dobro kontroliran, može
pretvoriti u malignitet.
Enzimi pankreasa
Enzimi pankreasa su posebno važni u uspostavljanju izbalansirane fiziologije i u
stvaranju sredine nepovoljne za razvoj raka.
Berd je na osnovu svojih embrioloških studija dokazao da ćelije raka ne mogu da
žive u prisustvu enzima pankreasa.
Iako su ga tada kolege jasno i glasno napale, nedavno objavljene studije govore u
prilog validnosti njegovog koncepta.
Degradiranje ćelija raka
Baš kao što je Berd predvidio, ćelije raka koriste vlastite, mutirane oblike enzima za
'izjedanje' okolnog tkiva.
Ali i sam rak je podložan prirodnim enzimima tijela, pankreasnim enzimima.
Ovi enzimi su (na neki način) jači od enzima raka, jer imaju sposobnost da
degradiraju ćelije raka.
Berd je to nazivao 'antiteza dva varenja'.
Izgleda da borba dva enzima najviše zavisi od pH vrednosti.
Ćelije raka ne mogu da podnesu pH vrijednost sredine koju stvaraju enzimi
pankreasa.
Dr. Berd je vjerovao da je neophodno enzime unijeti injekcijom, da bi se spriječila
njihova razgradnja od strane klorovodinične kiseline u stomaku.
Ipak, postoje novi dokazi u korist teze da su oralno unijeti proteolitični enzimi
pankreasa otporni na kiseline, da nesmetano dolaze do tankog crijeva i da se preko
crijevne sluzokože apsorbuju u krvotok, što se dešava tokom entero pankreasnog
procesa reciklaže.
Pacijenti uzimaju i od 50 do 60 tableta enzima dnevno, tokom tri nedjelje.
Oboljeli od raka treba da šest puta dnevno uzimaju 5-7 kapsula enzima između
obroka.
Noću treba unijeti još jednu dozu enzima.
Enzimi pankreasa mogu smanjiti efikasnost ajkuline hrskavice i antineoplastičnih
peptida Dr. Burzinskog, pa bi pacijenti oboljeli o raka koji primaju druge terapije
trebalo da izbjegavaju unos enzima pankreasa dok su im u stomaku drugi peptidni
lijekovi.
Upravo Birdovo otkriće dokazuje da se ljudska rasa potpuno krivo hrani i da smo
projicirani da jedemo uglavnom sirovo povrće i nešto voća.
Proteine, meso i ribu treba minimalno termički obraditi kroz kuhanje na pari ili
roštilj.
Unosom uglavnom sirove hrane olakšavamo posao pankreasu.
od enzima počinje s v e!
ENZIMI su biološki katalizatori koji utiču na brzinu kemijskih reakcija u našem tijelu
i svih drugih živih organizama na planeti.
Enzimi su neophodni za život kakav poznajemo, jer su mnoge reakcije koje se
odvijaju u ćelijama organizma prespore te bi vodile do bitno drugačijih produkata
koje organizmu ili ne trebaju ili bi štetili.
Pogreška (genetske mutacije, nedovoljna proizvodnja ili hiperprodukcija enzima)
jednog jedinog enzima može biti glavni uzrok teških genetskih poremećaja.
Tako je, primjerice, poremećaj fenilketonurija rezultat pogreške enzima fenilalanin
hidroksilaze, koji katalizira prvi korak u degradaciji aminokiseline fenilalanin.
Ako ovaj enzim ne radi kako treba i ne degradira aminokiselinu na predviđeni način,
neograničena proizvodnja fenilalanina će dovesti do mentalne retardacije.
Postoji čitav niz oboljenja, pod zajedničkim nazivom enzimopatije, čiji je uzrok
mutacija gena, a posljedica nedostatak nekog od enzima.
„NAČIN KAKO SE LJUDSKA RASA HRANI JE PROICIRAN TAKO DA DELUJE NA
UNIŠTAVANJE I OMETANJE ENZIMA U NJIHOVOM RADU.“
Kao i svi katalizatori, enzimi funkcioniraju na način da snižavaju energiju aktivacije
pojedine reakcije, te je na taj način ubrzavaju, i do nekoliko miliona puta.
Enzim ostaje nepromijenjen čitavim trajanjem reakcije na koju utiče što mu
omogućava da, kad se jedna reakcija privede kraju, uključi u drugu potpuno
nepromijenjen.
Enzimi ne utiču na relativnu energiju između reagenata i produkata, pa niti na
odnose reakcije.
Međutim, ono što enzim ističe među svim ostalim katalizatorima je njegova
specifičnost u pogledu stereokemije, kemijske selektivnosti i specifičnosti.
Osnovna ideja enzima je povezivanje molekula u reakciji na koju djeluje stvaranjem
kompleksa.
Na aktivnost enzima mogu uticati različite molekule.
Inhibitori ( blokatori ), prirodni ili vještački stvoreni u laboratoriju, su molekule koje
ili umanjuju aktivnost enzima, ili je potpuno uništavaju – DANAŠNJI NAČIN
ISHRANE, KEMIJSKI LIJEKOVI, DODACI HRANI, PESTICIDI, HORMONI, DODACI
HRANI SA ŠIFROM E I JOŠ MNOGO, MONOGO, MNOGO TOGA.
Aktivatori su pak molekule koje povećavaju aktivnost enzima.
Inhibitori samoubice su inhibitori koji se sami ugrade u enzim i zauvijek ga
deaktiviraju.
KEMISKI LEKOVI SU BLOKATORI ( INHIBITORI ) ENZIMA, A TIME I UZROCI
POČETKA BOLESTI.
Npr. aspirin je inhibitor enzima koji rezultira stvaranjem prostaglandina
(inflamantorna molekula), te tako stopira bol i inflamaciju.
Otrov cijanid deaktivira enzim citohrom C oksidazu i na taj način blokira ĆELIJSKO
disanje.
EGZOGENI ENZIMI
Jedan od vodećih uzroka nastanka teških bolesti je pomanjkanje
egzogenih(vanjskih) enzima, koji se uništavaju kuhanjem i preradom hrane.
U našem tijelu postoje dvije vrste enzima ( bjelančevina-proteina koje su nužne za
kemijske reakcije u ćelijama ):
1 . ENDOGENI (unutarnji ) enzimi koje zovemo i fermenti. Oni, na primjer, nastaju u
žlijezdama organa za probavu, te reguliraju probavu.
2. EGZOGENI ( vanjski ) enzimi. Za razliku od endogenih, egzogene enzime naše
tijelo ne može da proizvede. Oni se mogu jedino unijeti izvana, preko hrane ( sirovo
povrće i voće ).
Bez njih nema diobe ćelija, nema rasta i razmnožavanja.
Oni upravljaju svim kemijskim procesima u pojedinim organima kod čovjeka,
životinja i biljaka, tako precizno kao da imaju razum.
Važni su za ćelijski metabolizam, ukratko egzogeni enzimi znače život.
Sokovi od svježeg povrća proizvode žive enzime koji se lako apsorbiraju i dolaze na
ćelijski nivo u roku od 15 minuta čime se potiče rast i razvoj zdravih ćelija.
Enzimi iz povrća se uništavaju na temperaturi već od 40 stupnjeva celzija.
Prekuhanom i prerađenom hranom vrlo malo unosimo egzogenih enzima u tijelo i tu
počinje bolest, dolazi do velike kiselosti u organizmu te pH arterijske krvi bude
veoma nizak.
To onemogućava ćelijama da uzimaju kisik aerobno-spaljivanjem glukoze, već ga
počinju uzimati anaerobno uz fermentaciju glukoze što dovodi do povećane količine
mliječne kiseline u tijelu.
Kada količina aerobnog uzimanja kisika ćelije padne za 35-40% ona postaje maligna
u roku 48 sati, izgubi biološku frekvenciju koja tada postaje patološka i od zdrave
ćelije dobili smo malignu ćeliju.
Takva maligna ćelija emitira patološku frekvenciju koja je uzrok poremećaja u
biokemijskim procesima što dovodi do poremećaja u replikaciji ćelija, imunosnog
sistema i stvaranja novih malignih nediferenciranih ćelija.
To na kraju znači – RAK!
Da bi se proces liječenja kako karcinoma tako i drugih bolesti ubrzao, bolesniku je
potrebna izrazito bazna prehrana, koja sadrži što više egzogenih enzima koji su
zaduženi za ćelijski metabolizam, diobu ćelija, rast, razmnožavanje, proizvodnju
hormona i td.
Unošenjem sirove što manje prerađene hrane u organizam se unosi vrlo malo ili ni
malo kiselina što je važno za zdravlje jer kako sam rekao u kiselim sredinama se
izuzetno dobro razvijaju bolesti.
Virusi i bakterije ne bi nikada opstali u tijelu bez velikih količina toksina ( otrova )
koji se zadržavaju u velikoj kiselosti i masnom tkivu .
Zato treba uzeti hranu koja stvara najmanje kiselosti, a to je sveže cijeđeni sok od
povrća.
Ne kupovni jer se on greje na 40 - 80 stepeni pa se time ubijaju svi enzimi važni za
ozdravljenje .
OD MOMENTA KADA SE RODIMO, STARIMO, OBOLJEVAMO I UMIREMO SAMO
ZBOG JEDNOG RAZLOGA, SPOROG TROVANJA HRANOM.
Naše telo je proicirano tako da bi mogli doživeti 120, 150 pa čak i 190 godina pod
uslovom da se hranimo isključivo sirovim povrćem i sokovima od tog povrća,
povrće i sokovi od povrća bi trebali da nam čine 85% ishrane, voće 15% i to samo u
prije podnevnim satima.
Belančevine ( meso, riba, jaja, mlečni proizvodi ) koje normalno treba termički
obraditi, ali minimalno, na pari ili roštilju.
Da napomenem da je važno da se bjelančevine biraju u skladu sa genom krvne
grupe.
ZNATE LI ŠTA JE VAŽNO DA BI IMALI GOTOVO APSOLUTNO ZDRAVLJE I DUG
ŽIVOT?
SAVRŠENA DETOXIKACIJA – savršeno izbacivanje svih toksina i nuz proizvoda
probave iz tijela
SAVRŠENA REPLIKACIJA – svakodnevno u našem tijelu se replicira, stvara oko 100
biliona novih ćelija. Normalno je da od te velike mase ćelija će biti i onih koje su
tumorne, ali naš imuni sistem ih prepozna i uništi u roku nekoliko dana, ukoliko je
imuni sistem u redu. Da bi on bio u redu moramo imati savršenu detoksikaciju,
izbacivanje otrova iz ćelija i tijela.
STALAN Ph između 7,4 – 7,6.
Kombinujte hranu koju jedete prema lučenju enzima
Svu hranu koju jedemo treba kombinovati u skladu sa lučenjem odgovarajućih
enzima.
Na primjer, ako se škrob unosi zajedno sa kiselim voćem, pri povlačenju stomačnog
sadržaja u intervalima, tokom varenja, primećuje se smanjena količina ptijalina,
zbog čega se škrob ne razgrađuje, ali zato jod koji škrob sadrži dobija jarko plavu
boju kada jodid reaguje sa grizom koji je uzet iz stomaka. Isti test može se izvesti i
na kombinaciji škroba i proteina – ekstrakcija delova griza u intervalima, što se
dešava tokom procesa varenja, uvek dovodi do prestanka proizvodnje ptijalina, što
znači da se do tada nerazgrađeni škrob nikada neće dobro razgraditi.
hranu unosIte pravilnim redosledom
Ovo podrazumeva odvojeni unos hrane, u pravilnom redosledu.
Najjednostavniju hranu treba jesti na početku i progresivno povećavati
kompleksnost hrane koja sledi, da bi se na kraju obroka unela najkompleksnija
hrana.
SVAKA VRSTA HRANE IMA SVOJ POSEBAN ENZIM KOJI SVOJIM DELOVANJEM
POMAŽE VARENJE
Dr. Herbert Šelton, koji se bavi Prirodnom higijenom napisao je: „Na promene kroz
koje prolazi hrana u procesu varenja utiče grupa agenasa koji su poznati kao enzimi
ili neorganizovani kvasci.
Svaki enzim deluje na specifičan način.
Drugim rečima svaki deluje samo na određenu klasu supstance u hrani.
Enzimi koji deluju na ugljene hidrate ne deluju, niti mogu da deluju na proteine, soli
ili masnoće.
Ova podela još je specifičnija.
Na primer, kod varenja sličnih supstanci, poput različitih disaharida (kompleksnih
šećera), enzim koji deluje na maltozu nije sposoban da deluje i na laktozu.
Svaki šećer zahteva poseban enzim.
Fiziolog Hauel kaže da nema jasnog dokaza da ijedan enzim može da sprovede više
od jedne fermentacije.
Specifično delovanje enzima izuzetno je bitno, jer se varenje hrane sastoji od više
faza, pri čemu svaka zahteva delovanje drugog enzima, koji mogu svoj posao da
obave samo ako su enzimi koji im prethode obavili predhodne faze. Ako, na primer,
pepsin nije pretvorio proteine u peptone, enzimi koji pretvaraju peptone u amino
kiseline neće moći da deluju na proteine.
Osnovna pravila dobrog kombinovanja hrane:
1. Kiseline i škrob jedite u odvojenim obrocima. Kiseline neutrališu alkalnu sredinu
neophodnu za varenje škroba, što rezultuje fermentacijom i teškoćama u varenju.
2. Proteine i ugljene hidrate jedite u odvojenim obrocima. Hrani koju čine pre svega
proteini za varenje je potrebna kisela sredina.
3. Ne jedite više od jedne vrste proteina po obroku.
4. Jedite proteine i kiselu hranu u odvojenim obrocima. Kisela komponenta kisele
hrane blokira lučenje digestivnih kiselina neophodnih za varenje proteina.
Nesvareni proteini trule tokom bakterijske razgradnje, te se stvaraju potencijalni
otrovi.
5. Jedite masnoće i proteine u odvojenim obrocima. Neke namirnice, pogotovo
orasi, sadrže preko 50% masnoće, te njihovo varenje zahteva sate.
6. Jedite šećere (voće) i proteine u odvojenim obrocima.
7. Jedite šećere (voće) i skrob u odvojenim obrocima. Voće ne prolazi kroz proces
varenja u stomaku, nepotrebno se tu zadržava ako se jede sa hranom koja zahteva
stomačno varenje.
8. Dinje i lubenice jedite isključivo same. One se ne mogu kombinovati skoro ni sa
jednom drugom vrstom hrane.
9. Izbegavajte dezerte. Kada ih pojedete na kraju obroka, padaju teško, a kako ne
zahtevaju varenje u stomaku, fermentišu se. Bakterije ih pretvaraju u alkohole, sirća
i sirćetne kiseline.
KADA KOMBINUJETE NEKOMPATIBILNU HRANU TRUJETE SVOJE TELO, A
OTROVI IZ HRANE DOVODE DO DISFUNKCIJE ORGANA ŠTO DOVODI DO
POREMEĆAJA I DO BOLESTI.
Kada se nekompaktibilne vrste hrane mešaju, smanjuje se efikasnost digestivnih
enzima, pa se hrana razgrađuje u digestivnom traktu.
Dolazi do fermentacije i truljenja, a njihovi produkti truju telo čak i kada se
absorbuju u minimalnim količinama.
NE MEŠAJTE KISELU HRANU SA HRANOM KOJOJ JE ZA DOBRO VARENJE
POTREBNA ALKALNA ( BAZNA - LUŽNATA ) SREDINA, JER ĆE OVO UGROZITI
VAŠE ZDRAVLJE
Ako neko pojede paradajz sa krompirom, krompir se neće dobro svariti, jer će
kiselina iz paradajza uništiti alkalnu sredinu koja je potrebna da bi ptijalin radio.
Ptijalin jednostavno ne funkcioniše u izrazito kiseloj sredini, pa krompir mora da
sačeka sve dok ne stigne u tanko crevo da bi se varenje nastavilo. Umesto varenja
u stomaku se dešava fermentacija, te će, ako je digestivni enzimi ne hidroliziju,
bakterije pretvoriti hranu u alkohole i sirćetne kiseline.
Crevne resice tankog creva upijaju ove otrove, koji zatim iritiraju svaki organ i svako
tkivo sa kojim dođu u kontakt.
Nervni sistem upozorava ceo organizam na ovu opasnost, pa se celo telo angažuje
na izbacivanje otrova.
Telo mora naporno da radi da bi eleminisalo toksični materijal, što izaziva
iscrpljenost.
Nervna energija uzalud se troši i na održavanje gastrointestinalne aktivnosti u
situaciji kada je kiselina enzim neophodan za varenje učinila neaktivnim.
Naše zdravlje i snaga grade se od hrane koju možemo da svarimo, absorbujemo i
asimilujemo.
Ako se umesto hranjive materije absorbuje otpad otrovnih bakterija, ne možemo niti
održati ni izgraditi zdravlje
AKO JEDETE HRANU KOJA IRITIRA VAŠ DIGESTIVNI TRAKT, RIZIKUJETE POJAVU
RAKA
Produkti fermentacije iritiraju sva tkiva sa kojima dolaze u kontakt. Svakodnevna
gastrointestinalna iritacija proizvodima fermentacije može iritaciju pretvoriti u
želudačnu upalu, a zatim dovesti do pojave čireva i na kraju, raka.
Temeljnost sa kojom enzimi obavljaju svoj posao zavisi od vremena koje imaju da
posao obave.
Očigledno je dakle da peptičko varenje proteina skraćuje vreme neophodno za
završetak proteinske hidrolize u crevu.
Nekoliko enzima pankreasa i crevnih sokova koji završavaju varenje proteina,
ugljenih hidrata i masnoća u crevu, funkcionišu samo u alakalnoj sredini.
Griz u stomaku je kiseo, ali žuč iz jetre i pankreasni sok su alkalni, pa brzo stvaraju
alakalno okruženje neophodno za rad enzima u crevima.
Najbolja priprema za crevno varenje je dobro pljuvačno i želudačno varenje. Stoga
je kombinovanje hrane najvažnije u odnosu na pljuvačno i želudačno varenje.
NAJVEĆI STEPEN KISELOSTI U STOMAKU SE DOSTIŽE DOK VARITE HRANU
Najveći stepen kiselosti dostiže se tokom varenja hrane, a ne dok je stomak prazan
LABORATORIJSKI TESTOVI POTVRĐUJU DA MEŠANJE ŠKROBA I PROTEINA
SPREČAVA VARENJE
Istraživanje je jasno pokazalo da se, kada se u jednom obroku pomeša visok sadržaj
skroba i proteina, stvori kisela sredina koja je prejaka za kontinualnu reakciju alkala
na skrob, a preslaba za početak varenja proetinskog dela.
Na primer, hlorovodična kiselina stimulisana je proporcionalno količini proteina
prisutnoj u digestivnom traktu.
NE MEŠAJTE KISELINE I ŠKROB JER ĆETE BLOKIRATI VARENJE
Kiselina blokira varenje škroba, a alkali sprečavaju funkcionisanje gastričkih enzima
koji razgrađuju proteine, kao što je pepsin.
Ne kombinujte skrob sa kiselinom i ne kombinujte skrob sa proteinima.
Kada se hrana unosi u nekompatibilnim mešavinama i kada je efikasnost
digestivnih enzima smanjena i blokirana, hrana se razgrađuje u digestivnom traktu.
Ako digestivni enzimi ne mogu da obave svoj posao razgradnje i hidrolize hrane
(dodavanjem vode iz rezerva tela), može doći do bakterijske razgradnje, koja
rezultuje fermentacijom, proizvodnjom alkohola i sirćetne kiseline, koji su prevrtljivi
otrovi.
Zbog visokog procenta škroba zrnevlje ( žitarice ) nikada ne treba unosti sa
kiselinama (npr. paradajz).
NE MEŠAJTE SLATKO VOĆE SA PROTEINIMA, ŠKROBOM I KISELIM VOĆEM, JER
ĆE DOĆI DO FERMENTACIJE
Pojednostavljivanje dijete – manje vrsta hrane po obroku i eliminacija nekih od
najgorih kombinacija hrane (na primer kiseline sa skrobom, šećer sa proteinima) –
poboljšava varenja.
Ne kombinujte slatko voće sa hranom koja zahteva puno vremena za varenje (poput
proteina, skroba, kiselog voća). Šećeri u slatkom voću skloni su fermentaciji ako je
varenje odloženo.
Hemijska analiza fekalnih ostataka ukazuje na to da su škrob i proteini mnogo
upotrebljiviji kada se jedu odvojeno, nego kada ih unosimo zajedno.
Ne može se osporiti da hranu koja zahteva baznu sredinu za varenje ne treba
unositi sa hranom koja za varenje zahteva kiselu sredinu.
NE MEŠAJTE PROTEINE I UGLJENE HIDRATE. ONI SPREČAVAJU VARENJE
Istovremeni unos proteina i ugljenih hidrata otežava, pa čak i sprečava varenje.
Varenje proteina pomešanih sa škrobom u stomaku jako je otežano; stepen
retardacije varenja razlikuje se od osobe do osobe, a zavisi i od specifičnih proteina
i vrste škroba koji se vare.
Analizom izmeta utvrđeno je postojanje i nesvarenih granula škroba i nesvarenih
vlakana proteina, dok, ako se unesu odvojeno, obe materije bivaju svarene.
NE JEDITE DVE VRSTE KONCENTROVANE HRANE ISTOVREMENO- ISTRULIĆE
Princip dobrog kombinovanja hrane samo predlaže sledeće:
Ne želimo da traćimo energiju.
Ne želimo da hrana truli u stomaku 8 sati, a zatim muči creva narednih 20sati.
Ono što stvarno želimo je da hrana po dolasku u stomak tamo provede u proseku tri
sata, bez truljenja, fermentacije, gasova, nadimanja, gorušice i bez potrebe za
lekovima za probavu.
Želimo da hrana kroz creva prođe brzo i efikasno.
Ovo možemo postići ako unosimo samo jednu vrstu koncentrovane (zasićene)
hrane, a ne dve.
Ako simultano jedemo dve zasićene vrste hrane, hrana će početi da truli, a trula
hrana NE MOŽE BITI ASIMILOVANA i dok prolazi kroz tanko i debelo crevo vrši
toksikaciju celog organizma.
Pogrešno kombinovanje hrane drastično ometa cikluse asimilacije i eliminacije.
UNOS HRANE SA RAZLIČITIM VREMENOM VARENJA IZAZIVA DIGESTIVNE
PROBLEME
Šta izaziva loše varenje, stomačnu kiselinu, i gasove?
Postoji obilje faktora koji mogu dovesti do stomačnih problema, gorušice,
podrigivanja, ispuštanja gasova i drugih crevnih problema.
Najčešći uzroci su:
Unos hrane koja je na nivou digestivne hemije nekompatibilna.
Unos hrane sa različitim vremenom varenja, zbog čega se hrana koja se brzo vari
zadržava u stomaku, pa fermentira ili kiseli.
I BIBLIJA KAŽE DA SE PROTEINI I ŠKROB NE MOGU JESTI ZAJEDNO
U starom zavetu (Druga knjiga Mojsijeva) Biblije napisano je: „I Mojsije
reče...Jehova će ti s večeri dati meso da jedeš, a ujutru, hleb da te zasiti...I Jehova
govoraše Mojsiju i reče mu da će uveče jesti meso, a ujutru će ga zasititi hleb.
JEVREJI PRATE PRAVILA DOBRE FIZIOLOGIJE, NE UNOSEĆI ISTOVREMENO
MLEČNE PROIZVODE I PROTEINE
Ortodoksni Jevreji tvrde da prate odličnu fiziološku praksu, jer se uzdržavaju od
istovremenog unosa mleka i mesa.
ZAKLJUČAK
Nekompaktibilna, pogrešna kombinacija hrane dovodi do raznih akutnih poremećaja
i bolesti.
Potisnuta akutna bolest ( potisnuta hemijskim „lekovima“) vremenom se pretvara u
hroničnu bolest.
Hronična bolest vremenom može preći u autoimunu bolest ili maligni poremećaj –
rak.
Ako se oslanjamo na naše „civilizovane“ ideje o ishrani, razbolećemo se.
Trebalo bi da se hranimo što konstruktivnije i zdravije.
Trebalo bi da jedemo samo prirodnu hranu, koju bismo jeli u divljini.
Trebalo bi da jedemo samo svežu, prirodnu, sirovu hranu, koja je ukusna i koja se
sa nama slaže, koja je puna važnih minerala i nutrijenata.
Poljoprivredno komercijalno eksploatisanje i uništavanje zemlje, bioinženjering,
eksperimentalno uzgajanje, kuvanje, hibridizacija, mutacija i zagađenje, uništavaju
vitamine, enzime, minerale, nukleinske kiseine, hlorofil, oštećuje masnoće i od
masne materije prave lokalnu iritaciju.
Prekomerno poljoprivredno komercijalno eksploatisanje i uništavanje zemlje,
bioinženjering, eksperimentalno uzgajanje, kuvanje, hibridizacija, mutacija i
zagađenje izlažu stresu svaku ćeliju našeg tela, što rezultuje oštećenom ishranom i
oštećenim zdravljem.
Alex Carrel-DUGOVJECNOST
Francuski kirurg Alexis Carrel dobio je 1912. god. Nobelovu nagradu za medicinu ne
samo zbog njegovih poboljšanih postupaka šavova krvnih sudova i oporavljanja
povrijeđenih arterija, nego, također i za pronalazak postupka transplantacije organa.
God. 1935. zajedno sa slavnim pilotom Charles Lindberghom, koji je, također, bio i
pobornik odrzanja zdravog zivota i zdravog okoliša i koji bio i izumitelj, Carrel je
izradio umjetno ( vestacko ) srce.
Od 1912. do 1940. god. Carrel je držao živim komad srca embrionskog pileta u
otopini, čiji su minerali bili prisutni u istom omjeru kao minerali u krvi pileta, koja je
bila jednako lužnata, također (pH od 7,35 do 7,45).
Carrel je pažljivo mijenjao otopinu i kisik svakog dana.
Opit je završio samo zato što je namjerno zaustavio natapanje srca otopinom nakon
28 godina, pocetkom drugog svjetskog rata.
Prirodno, životni vijek pileta nije duži od jedanaest godina (pod pretpostavkom da
ne ugiba u dobi od četiri godine od stresa pri polaganju jaja).
Carrel je mogao održavati tkivo srca zdravim i živim jer je otopina mineralâ hranila
stanice, a svakodnevna zamjena tekućina osiguravala je uklanjanje svog staničnog
otpadnog materijala.
Tajna zdravlja i dugovječnosti, dakle, nije samo pravilna prehrana, nego uklanjanje
otpada.
Carrelova otopina minerala uklanjala je sav kiselinski otpad staničnog ( celijskog )
metabolizma!
Tako, teoretski nema ograničenja brojnim podjelama, koje zdrava stanica može
podnijeti, pod pretpostavkom da se održava čistom od otpada metabolizma.
To ima ogromne implikacije u vezi s teorijama starenja.
Što ako tzv. ''starenje'', nije ništa drugo ( a i nije ) do li razlaganje tkiva uslijed
toksifikacije?
Carrel je proveo mnogo godina na radu u Rockfeller institutu za
medicinska istraživanja u New Yorku, dok ga uprava nije prisilila napovlačenje.
Obitelj Rockfeller ima jake veze, a i sama je u farmako biznisu,s
proizvođačima lijekova.
Institut je dodijelio Carrelu mnogo javnih priznanja u vezi s njegovim
neosporivim i upečatljivim kirurškim pronalascima, ali SE NISU SLAGALI SA
NJEGOVIM OTKRICIMA da jednostavno držanje tijela u svojem
prirodnom, prvobitnom stanju, pomocu snazne detoksikacije debelog crijeva i jetre
uz optimalne, biološke, mineralne kupke, CUVA TAJNU ISCJELJENJA,
APSOLUTNOG ZDRAVLJA I DUGOVJECNOSTI.
ZASTO?
ZATO STO JE TO PUT U RIJESAVANJE UZROKA SVAKE BOLESTI NA PRIRODAN
NACIN, BEZ UPORABE BILO KAKVE KEMIJE.
PROTOKOL 13 JE I NASTAO NA TEMELJU PRVENSTVENO CARRELOVIH
ISTRAZIVANJA, PA ONDA dr.WALKERA, dr.BEARDA I OSTALIH.
Proucite dobro na sajtu sto pisem u tekstu koji se zove DETOKSIKACIJA.
ZAPAMTITE: Od momenta kada se rodimo, starimo, oboljevamo I umiremo samo
zbog jednog razloga.
Zbog stalne toksikacije organizma nusproizvodima probave ( varenja ) hrane.
Da bi imali apsolutno zdravlje trebamo imati:
1.savrsenu detoksikaciju debelog crijeva I jetre,
2.stalan, optimalan pH od 7,4-7,6 I
3.savrsenu replikaciju, stvaranje novih stanica ( celija ).
Replikacija ce biti gotovo savrsena ako ispunimo prva dva uslova.
Uz to morate paziti kako se hranite.
Hrana mora biti sto manje termicki obradjena, samo ono sto se bas mora termicki
obraditi, ostala hrana, povrce I nesto voca mora biti u presnom sirovom obliku.
Hranu ( meso, ribu…) obradjujte ili na rostilju ili kuhajte, ali ne na plinu.
Sol I secer potpuno izbacite.
Uzimati obavezno svaki dan 3-5 kasika LANENOG ULJA, jedino ulje koje je zdravo
za ljudsku rasu jer ima 18 atoma ugljika u ugljikovodicnom lancu, tu se jos moze
dodati I BUNDEVINO I RIBLJE ulje.Laneno ulje uzimati sa sirom ili jogurtom sa 0%
masti, POGLEDAJTE GDJE PISEM O DR.JOHANNI BUDWIG.
Da napomenem da se, ukoliko zelite biti zdravi I ako ste vec poceli poduzimati
prve korake po savjetima koje sam dao na sajtu, pocnite se hraniti I po svojoj krvnoj
grupi.
To je prvi korak, za vas mali ali za vase zdravlje VELIK.
Dajte si vremena, proucite dobro sajt koji je pred vama I podjite putem zdravlja, ni
jedan novac ne moze da nadomjesti zdravlje, a za zdrav zivot nije potrebno mnogo
novaca.
I sto je vazno, a to morate rijesiti sami sa sobom, DA LI ZIVITE DA BI JELI ILI
JEDETE DA BI ZIVJELI.
JESU LI VAM REKLI DA IMATE RAK ?
ONDA PROČITAJTE OVO !
Ćelije raka oduvek se stvaraju u našem telu.
Rak je kompleksan hronični poremećaj metabolizma u čitavom organizmu.
To je bolest koja obuhvata čitav organizam, iako se prvo pojavljuje samo na nekom
delu tela, odnosno nekom organu.
Zbog ovakve manifestacije bolesti često se pristupa hirurškom uklanjanju vidljivog
obolelog tkiva, zračenjem okolnih ćelija na mestu rasta kancerogenih ćelija i
hemoterapiji.
Time je zapravo tretirana POSLEDICA bolesti, dok je UZROK opstajao.
U našem telu svaki dan se replicira, stvara, oko 100 biliona novih ćelija. Među njima
postoje i one koje su maligne. To je postupak koji se događa eonima. Zbog toga su
i delovi našeg imuno sistema oblikovani da potraže i unište kancerogene ćelije.
Maligne ćelije su oko nas koliko i postoji ljudski rod, ali tek u drugoj polovini 20-tog
veka broj malignih bolesti (raka) je eksplodirao. Ovoj eksploziji doprinose
prekomerne količine otrova i zagađenja kojima se izlažemo, načini života s velikim
stresovima, koji iznenada udara po imunosnom sistemu, oskudna kvaliteta brze,
nezdrave hrane, pune pesticida, fosfata, nitrita, nitrata, glutamata, glandina, lektina,
a sada i genetski modificirane hrane, patogenih čestica, elektromagnetnog stresa i
svega čega nije bilo do pre 150 - 200 godina.
Sve ovo što sam nabrojao, a ima toga još mnogo, slabi imunitet i menja unutarnju
sredinu u telu u sredinu, koja pospešuje rast ćelija raka.
Ako analiziramo pojavu raka, možemo da se zapitamo da li je dovoljno da se čovek
samo izloži kancerogenom aktivatoru, na primer duvanskom dimu, nekoj hemijskoj
supstanci ili da doživi neki jači psihološki stres?
Ili kako to da neki ljudi u istim situacijama reaguju kancerogeno, a neki ne?
Rak nastaje isključivo kada u organizmu već postoji hroničan poremećaj
metabolozma, odnosno kada jedan od vitalnih sastojaka duže vreme nedostaje.
Kancerogene materije su samo »okidači« koji pokreću »univerzalne ćelije« .
Veliki broj neovisnih biologa i medicinskih stručnjaka smatra da je vitalni sastojak
koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka manjak vitamin B17.
Ljudi su vekovima jeli hleb od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom
B17.
Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje, jabuka i drugih vrsta
voća iz familije Rosaceae (ruže).
Mešale su ih zajedno sa mesnatim delom voćke spravljajući džem.
Prosto, ništa se nije bacalo.
U Bibliji se čak može naći i zanimljiv citat gde Bog, nakon što je stvorio čoveka i
ženu, kaže: "… dajem vam biljke sa semenom, rasutim po čitavoj planeti, i svako
drvo koje ima plod sa semenom biće vaša hrana".
Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hunze uopšte ne pati od raka i
kardiovaskularnih oboljenja.
Ishrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa koščicama kajsije i zrnevlju
prosa.
Ljudi plemena Hunza dobijaju u ishranu 250 do 3000 miligrama vitamina B17
svakog dana.
Na žalost, većina zapadnih civilizovanih kultura, odavno je prešla na hleb od
pšenice, koja uopšte ne sadrži nitriloside i KOJA UOPŠTE NIJE ZDRAVA NI U KOM
OBLIKU.
Evropljani i Amerikanci jedući "civilizovanu" i "fast fud" hranu, primaju jedva 2
miligrama dnevno laetrila, vitamina B17.
Koštice su odavno izbačene iz jelovnika.
Ali zato je došlo do ogromnog razvoja farmakološke industrije.
I šta tu možemo da primetimo?
Možemo da primetimo, što se službena medicina, farmakološka i prehrambena
industrija više „razvijaju“ sve je više bolesti.
Zar vam se ne čini da tu nešto „opasno“ nije u redu!?
Rak nije misteriozna bolest, koja vas iznenada napadne iz mraka, nešto oko čega vi
ne možete ništa učiniti. On ima određene uzroke, koje možete ispraviti, ako vaše
telo ima dovoljno vremena I ako poduzmete SVE ŠTO JE POTREBNO da promenite
unutarnju sredinu u vašem telu, u sredinu koja pogoduje zdravim, a ne malignim
ćelijama.
Neprekidno izlaganje desecima hiljada veštački proizvedenih kemikalija od rođenja
pa nadalje, klorirana i fluorirana voda, cigarete, elektromagnetna radijacija, pesticidi
i drugi otrovi, dovode do stvaranja previše slobodnih radikala i prekomernog broja
malignih ćelija.
Već samo to bilo bi dovoljno za stvaranje podloge za razvoj raka, ali u kombinaciji
sa imunim sistemom oslabljenim rafiniranom ishranom i prekomerno obrađenom
hranom, zemljištem iz kojeg su iscrpljeni minerali i previše izloženom veštačkom
svetlu tokom noći, imunitet u određenom trenutku ne može više držati maligne
ćelije pod kontrolom i one se počinju širiti u vašem telu.
JESTE LI ZNALI? Istraživanja su pokazala da imunosni sistem treba 9,5 sati sna u
potpunom mraku, da bi se potpuno obnovio – objašnjavaju autori knjige Lights Out
(Ugasiti svetla). Kada je bilo posljednji put da ste toliko i tako spavali?
Zbog ovakvog stresa i nakrcanosti otrovima, završavate s lošim radom imunosnog
sistema i telom, koje više nije sposobno uništavati prekomerni broj ćelija raka, koji
raste. Neke, pre ili kasnije, prežive i razmnožavaju se. I onda imate rak. Naravno,
naša ishrana, opterećena šećerima i rafiniranim ugljikohidratima ne pomaže.
Rafinirani ugljikohidrati brzo se vare i deluju poput šećera, a ćelije raka vole šećer.
One imaju oko 8 puta više receptora za hvatanje šećera nego li zdrave ćelije.
Uzimanjem šećera kroz voće i žitarice vi samo hranite vaš tumor.
Savladati i pobediti rak znači okrenuti način života koji je doveo do raka unazad i
potpuno izmeniti uslove života koji su dozvolili gomilanje malignih ćelija. Već samim
tim će doći do početka uništavanja ćelija raka.
Ono što trebate učiniti jest snažno i odlučno prekinuti dosadašnji način života koji
je doveo do bolesti i pokrenuti unazad uslove, koji uzrokuju i pogoduju život i rast
malignih ćelija u telu.
Što je više malignih ćelija, bolest je ozbiljnija – što znači, mnogo toga mora se
učiniti – brzo.
Da li je prekasno, ili ne?
To nitko ne zna.
Nitko ne zna gde je ta granica, jer ponekad se i ljudi, kojima se daje tek nekoliko
dana života, provuku i savladaju rak korišćenjem strategija Roso terapije.
OSNOVNA PRAVILA KOJA TREBA DA POŠTUJE OSOBA KOJA IMA MALIGNU
BOLEST, ALI I OSNOVNA PRAVILA ZDRAVA ŽIVOTA.
1.
Ćelije raka se ne mogu videti standardnim medicinskim testovima, sve dok ne
dostignu broj od nekoliko milijardi. Kada lekari kažu pacijentu da više nema
malignih ćelija nakon kemoterapije ili zračne terapije to znači da se testom ne mogu
pronaći maligne ćelije jer je njihov broj smanjen na nivo koji se ne može
registrovati.
Kada mamograf pokaže da je promena na dojci, ona je tu već 6-8 godina.
Onkološki tretmani deluju samo na POSLEDICU, a ne i na UZROK bolesti, a usput
teško oštećuju već oštećeni imuni sistem.
2.
Svakodnevnim umnožavanjem ćelija u telu, oko 100 biliona na dan, dolazi i do
stvaranja nepravilnih, tumornih ćelija, koje naš imunosni sistem uništava.
Osoba od 50-tak godina dnevno ima i do 100 000 tumornih ćelija koje imuni sistem
uništi, a dete od 10 godina ima oko 1000 takvih ćelija.
Dok je naš imuni sistem u redu on te ćelije redovno uništava.
3.
Kada se pojavi rak to znači da je došlo do poremećaja u biološkoj signalizaciji ćelija
što dovodi do poremećaja u biološkim procesima.
Uzroci su 5% u naslednom faktoru, a 95% u načinu prehrane, načinu života i okoline
u kojoj se živi što je dovelo do stresa koji je uzrokovao poremećaje u ćelijskom
disanju, koji su doveli do pada pH što je sve dovelo do poremećaja u ćelijskoj
signalizaciji.
4.
Jedan od važnih elemenata u mozaiku borbe protiv RAKA je RIFE generator, koji
vraća poremećenu signalizaciju na normalnu, biološki lekovi i pravilan način
ishrane koji podrazumeva Hipokratovu biološku dijetu i Bio Healing, energetski
tretman koji ubrzava oporavak.
5.
Kemoterapija deluje na uništenje ćelija raka ali isto tako i na uništenje zdravih ćelija
u koštanoj srži i digestivnom ( probavnom ) traktu, a dolazi i do oštećenja jetre,
bubrega, srca, slezene, pluća i tako dalje.
U početku kemoterapija i zračenje smanje količinu tumora, koji se za određeno
vreme ponovo vrate, a u međuvremeno je došlo do teških oštećenja zdravog tkiva.
U organizmu ima suviše kemiskih otrova nastalih kemoterapijom i zračenjem koje
usput sagori i uništi i zdrave organe.
Onkološli lekovi ( kemoterapija ) oslobođa na milijarde hidroksid i peroksid radikala
u telu pacijenta što izuzetno oštećuje već oštećeni imunitet.
Sve to dovodi do još većeg poremećaja u imunitetu pa pacijent postaje podložan
raznim vrstama infekcija i upala.
Razlog toga je oštećenje kemoterapijom i zračenjem između ostalog i imunosnih
ćelija CD4 koje su upravo važne za borbu protiv infekcija.
Dolazi i do oštećenja enzima Rpn 13 koji je važan za otkrivanje otrova u ćeliji da bi
ga čistači ćelije izbacili van, ali on ne može da napravi detekciju ( otkrije ) otrov
upravo zbog kemoterapije i zračenja.
Naveo sam samo nekoliko od celog niza poremećaja koji nastaju onkološkim
lečenjima.
6.
Kirurškim zahvatima, operacijom tumornog tkiva, nažalost, može se potaći širenje
malignih ćelija.
7.
Treba paziti kakvu hranu unosite u sebe kada se pojavio rak.
ŠEĆER treba strogo izbegavati jer ćelije raka imaju 8 puta više receptora za
uzimanje šećera od zdravih ćelija te se šećerom ubrzava razvoj malignih ćelija.
To znači da osoba koja ima rak mora izbaciti svo voće i žitarice iz prehrane jer su
oni izvor ugljikohidrata.
Zamena za šećer je biološki preparat po imenu Stevia koji čak i pomaže u lečenju.
Kuhinjska so također ima štetne dodatke koji joj daju belu boju pa bi trebalo uzimati
morsku so, a najbolje je potpuno izbaciti sol.
Natrijev klorid ( sol ) je snažan antiseptik i konzervans te nam to opšte nije potrebno
u telu. Usput sol je toliko toksična da i bakterije beže od nje.
Mleko i mlečni proizvodi potiču proizvodnju sluzi u telu naročito u probavnom
traktu, a ta sluz jako dobro hrani ćelije raka.
Koristite nezaslađeno sojino mleko.
Meso sadrži životinjske antibiotike, hormone rasta i parazite koji su štetni, a
probava mesa u telu stvara kiselo okruženje što dovodi do pada pH, a to sve
izuzetno odgovara malignim ćelijama za razvoj.
Proteini iz mesa zahtevaju i mnogo enzima za varenje pa se izbegavanjem mesa
oslobađa više enzima za uništavanje snažne fibrinske ovojnice ( 15 puta jača od
ovojnice na zdravim ćelijama ) koja se nalazi na ćelijama raka.
Uništavanjem te ovojnice naše obrambene ćelije lakše unište maligne ćelije.
8.
Sada kada je dijagnostikovan rak treba uzimati sirovo povrće i sokove od sirovog
povrća. To treba da čini 90% prehrane, a 10% neka bude bareni bob, barena
šargarepa, barena ili pečena bundeva, sve uz maslinovo ulje.
Sokovi od svežeg povrća proizvode žive enzime koji se lako apsorbiraju i dolaze na
ćelijski nivo u roku od 15 minuta čime se potiče rast i razvoj zdravih ćelija.
Enzimi iz povrća uništavaju se na temperaturi već od 40 stepeni celzija.
9.
Izbegavajte čokoladu, čajeve ( osim zelenog ), crnu kafu.
Treba piti nezagađenu filtriranu vodu da bi se izbegao klor, teški metali i razni
toksini, ima ih oko 19, koji se nalaze u vodi sa česme.
Destilovana voda je kisela pa ju treba izbegavati.
10.
Biološki preparati kao što su IP6, SOD (superoksiddismutaza), B17(laetrile),
Arabinogalaktan, Flavin 7, Avemar, Beta Glukan, Kordiceps, Cezijev klorid, Stevia,
Enzymix, Vitalzym, Kalcij-d-Glukarat, Detox …….. omogućavaju da se ubrza proces
lečenja koji se sprovodi BETA generatorom i Bio Healingom.
11.
Razne telesne vežbe koje dovode do dubokog disanja dopremaju više kisika do
ćelija, a što je veće aerobno disanje, disanje koje dovodi kisik spaljivanjem glukoze,
dolazi do bržeg uništenja malignih ćelija.
Maligne ćelije jako dobro napreduju u kiseloj sredini gde ima malo kisika.
12.
Maligna bolest, rak, je bolest uma, tela i duha.
Pozitivan um i pozitivne misli su jedan veliki korak ka ozdravljenju.
13.
Ne koristite plastičnu ambalažu
Ne korisitie plastičnu ambalažu u grejanju hrane
Ne koristite mikrotalasanu koja je izuzetno opasna
Ne zamrzavajte vodu u plastičnim flašama
DIOXIN je kemijski element koji je snažan otrov za naš organizam i česti uzročnik
raka, naročito raka dojke.
Zamrzavanjem vode u plastičnim flašama dolazi do oslobađanja dioxina iz plastike.
Hrana koja sadrži masnoće ako se zagreva u plastičnim sudovima dolazi do
oslobađanja dioxina koji prodire u hranu te tako i u ljudsko telo.
Umesto plastike trebalo bi koristiti staklo koje ne sadrži Dioxin.
Osim Dioxina plastika sadrži i mnogo ksenoestrogena koji podiže nivoe estrogena u
telu. Estrogen je ženski hormon koji ako mu je nivo povišen prelazi u estradiol i biva
uzročnik raka dojke, maternice, jajnika, prostate i sekundarno raka pluća.
BIOLOŠKI PREPARATI
Arišev arabinogalactan - BUTIRAT
Arišev arabinogalactan je polisaharid u prahu koji se dobiva iz kore drveta arišaLarix vrste.
Sastoji se od D-galaktoze i L-arabinoze , u obliku beta-D-(1-3)-galaktan glavnog
lanca s pobočnim lancima jedinica galaktoze i arabinoze različitih dužina, a sam
galaktan je polimer galaktoze.
Arišev arabinogalactan je danas najbolji poznati izvor prehrambenih biljnih vlakana.
On znatno povećava proizvodnju kratko-lančanih masnih kiselina u debelom crijevu,
osobito butirat, koje su izuzetno važne za naš imunosni sustav.
Butirat je značajan za zdravlje debelog crijeva i kompletnog imuniteta.
Začetak svake maligne bolesti je upravo u debelom crijevu gdje se stvaraju antitijela
na antigene T i Tn, antigene koji potiču maligne promjene u stanicama ukoliko
postaju aktivni, a u debelom crijevu se stvaraju i poliamini, kemijske tvari važne za
obnovu DNK i održavanje cijelog tjelesnog sustava i obnovu tkiva.
Ukoliko crijevna flora nije u redu, ako je nivo dobrih bakterija ispod nivoa loših,
dakle ako više ima loših bakterija, dolazi do pojačane aktivnosti antigena T i Tn i
do pojave maligne bolesti.
U tom slučaju dolazi i do povećane sinteze ( stvaranja veće količine ) poliamina koji
također dovode do veće aktivnosti antigena T i Tn.
Butirat je važan supstrat za stvaranje energije epitelnih stanica debelog crijeva.
Zaštitnik je crijevne mukoze ili sluzne opne protiv patogenih agensa koji podupiru
maligne promjene.
Ispitivanja su pokazala da on smanjuje stvaranje amonijaka te je od kliničke
vrijednosti u tretmanima portal-sustavne encefalopatije , bolesti, koju obilježava
stvaranje amonijaka u jetri.
Podiže i razinu Bifidobacterium longum u crijevnoj flori.
Arabinogalactan i karcinom
Učinkovito pomaže u terapijama malignih bolesti jer potiče aktivnost NK stanica
( stanica prirodnih ubojica )i ojačava mrežu citokina, u prvom redu povećanim
otpuštanjem gama interferona, pa uspješno blokira metastaze na jetri.
Metastaza tumora na jetri češća je nego na drugim organima zahvaljujući
specifičnosti receptora tumornih stanica, koji su slični lektinima , koji se nalazi u
parehimu ( osnovnom tkivu jetre ).
Arabinogalactan blokira mjesta lektin receptora, čime se smanjuje kolonizacija
tumornih stanica jetre.
Brojne kronične bolesti uzrok su smanjenja aktivnosti NK stanica, uključujući
sindrom kroničnog umora, virusni hepatitis, HIV/AIDS, te autoimune bolesti poput
multiple skleroze i td.
Pokazalo se da arabinogalactan u svim slučajevima oslabljenog imuniteta i krivo
moduliranog imuniteta( autoimune bolesti gdje imunosne stanice napadaju vlastito
tkivo ) i jača i modulira imunosni sustav.
Arabinogalactan učinkovito povećava broj imunosnih ćelija CD4, čiji manjak
uglavnom dovodi do raznih infekcija.
Arabinogalactan i pedijatrija
Arabinogalactan je danas i od izuzetne važnosti u zdravlju djece.
Ako malo promislimo kako se hrane današnja djeca, osobito školska koja uglavnom
žive na mesnim prerađevinama, belom hlebu, pecivu, bureku, pici, brzoj hrani,
čipsevima, flipsevima, čokoladicama, gaziranim i običnim sokovima koji su puni
raznih umjetnih aroma i boja i ostalim otrovima koji prate ovo „moderno“ doba.
Normalno je da imunitet te djece ni po kojoj osnovi ne može biti dobar.
Ogroman je porast malignih bolesti baš u dječjoj dobi, a o drugim bolestima da i ne
govorim.
Jedna od čestih bolesti koja se javlja kod djece je danas i dijabetes.
Razlog?
Upravo gore opisani način prehrane.
Arabinogalactan vam ovdje pruža zaštitu za vaše dijete, ali morate povesti i računa i
o pravilnoj prehrani.
Arabinogalactan pojačava imunitet i otpornost na infekcije pojačavanjem
fagocitoze, osobito kod infekcija gram negativnim organizmima poput Escherichia
coli i Klebsiella.
Danas su i česte povratne upale uha kod djece koje se u biti i uvod u ostale
poremećaje.
Arabinogalactan je u svim ovim slučajevima od velike pomoći.
Doziranje
Arišev arabinogalactan u prahu uzima se 1-3 velike žlice 1-3 puta na dan s vodom ili
se može dodati hrani.
Za djecu na isti način, ali mjera uzimanja je čajna žlica.
Arišev arabinogactan treba uzimati i svaka „nazovimo“ zdrava osoba u količini od
1-3 žlice na dan.
Bolesna osoba mora uzimati redovito dok ne dođe do oporavka u količini od 2
velike žlice tri puta na dan iza jela u 2 dcl vode.
Vitamin B17
Pre pedeset godina sintetizovan je vitamin B17 pod imenom Laetril odnosno
Amigdalin.
Učinio je to biohemičar Ernst. T. Krebs.
Njegova borba da se ovaj prirodni lek protiv raka zvanično prihvati, trajala je u
periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog veka.
Bila je to borba entuzijasta - lekara, biohemičara i nekih novinara da plasiraju teoriju
po kojoj je "opaka bolest" – rak, zapravo samo jedna avitaminoza, odnosno hronični
poremećaj metabolizma izazvan nedostatkom jednog vitalnog sastojka u ishrani.
Na žalost, globalizacija, kao proces u kome multinacionalne kompanije sve više
preuzimaju kontrolu i nad lekovima i nad svetskim medijima, zapečatila je protok
svih informacija koje mogu naneti štetu interesima svetskih farmaceutskih profitera.
Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog leka pod imenom Laetril, od
strane američke Administracije za ishranu i lekove (FDA) nazvana je
"šarlatanstvom" i "prevarom".
Gradjanima je predočeno da je lek otrovan i opasan.
Tako je priča o vitaminu B17, Laetrilu, Amigdalinu (svi nazivi označavaju isto) zapečaćena.
Ali, pojavom Interneta, koji se teže može kontrolisati, ponovo je otvorena priča o
Ernstu T. Krebsu, Džonu Berdu, Ralfu Mosu i drugima, kojima je etika bila ispred
interesa.
O svemu ovome pisao je u svojim knjigama »Politika u lečenju raka« i »Svet bez
raka«, Edvard Grifin.
Evo te priče.
KAKO NASTAJE RAK?
Danas je uglavnom poznato da rak nastaje kada neke ćelije u organizmu, koje su do
tada radile sasvim normalno, počinju iznenada nezaustavljivo da se umnožavaju.
Kao uzročnik navodi se virus, razni kancerogeni elementi ili neka spoljna trauma.
Zna se, takodje, da je rak bolest civilizovanog čoveka, i aktivira se brojnim
stresovima i otrovnim materijama, a bez kojih je savremeni život postao nemoguć.
Kozmetika, veštački konzervansi, zagadjena voda, duvanski dim, industrijska čadj...
Evidentno je i da postoje mnogi slučajevi kada dolazi do povlačenja malignog
oboljenja. Skoro sva iskustva onih koji su primenili u lečenju neku alternativnu
terapiju, i koja se pokazala uspešnom, otkrivaju promenu ishrane.
Po shvatanju doktora Krebsa rak je kompleksan hroničani poremećaj metabolizma u
čitavom organizmu. To je bolest koja obuhvata čitav organizam, iako se prvo
pojavljuje samo na nekom delu tela, odnosno nekom organu. Zbog ovakve
manifestacije bolesti često je pristupano hirurškom uklanjanju vidljivog obolelog
tkiva, zračenjem okolnih ćelija na mestu rasta kancerogenih ćelija, hemoterapiji....
Time je zapravo tretirana posledica bolesti, dok je uzrok opstajao.
ZAŠTO SE ĆELIJE NEKONTROLISANO UMNOŽAVAJU?
U ljudskom telu postoje hiljade ćelija koje su na neki način ostale "zarobljene" u
stadijumu embriona.
Nazovimo ih ovde jednostavno "univerzalnim ćelijama".
One služe za popravku eventualno oštećenih delova tela.
Na primer, kada dodje do loma neke kosti, ove ćelije se transformišu u koštane
ćelije i popunjavaju pukotine u kostima.
Ako dodje do oštećenja nekog mekog tkiva, ove ćelije se pretvaraju u ćelije
adekvatne tom tkivu.
U slučaju gubitka krvi, "univerzalne ćelije" se transformišu u ćelije krvi.
Kada dodje do fizičke traume ili hemijskog debalansa u organizmu ove ćelije se
formiraju i aktiviraju povećanje nivoa estrogena i ostalih steroidnih hormona kako bi
se stimulisao njihov dalji rad na poslovima zamene uništenih ćelija.
Kada se oštećeno tkivo ili kost potpuno regeneriše ili se organizam vrati u normalni
hemijski balans, proces umnožavanja ovih "univerzalnih ćelija" se zaustavlja.
Ako je, medjutim, hemijski balans u organizmu i dalje poremećen, ove ćelije
nastavljaju i dalje da se razmnožavaju.
Dobroćudni tumori i polipi su znak da je proces jedne takve obnove zaustavljen, ali
sa malim zakašnjenjem.
Kada se kaže da je rak posledica stresnog načina života, dolazi zapravo do
energetskog i hemijskog debalansa i to je "okidač" koji aktivira "univerzalne ćelije".
Prvi poremećaj koji dovodi do bolesti je poremećaj u vibraciji našeg energetskog
polja.
Taj poremećaj dovodi do poremećaja u biološkoj ćelijskoj frekvenciji te ona prelazi u
svoj patološki oblik.
Poremećaj u ćelijskim signalima dovodi i do poremećaja u biokemijskim procesima
u telu i do poremećaja u ćelijskom disanju.
Da bi ćelija bila zdrava ona mora uzimati kisik
AEROBNO, spaljivanjem glukoze i
samo u tom slučaju njen pH je 7,4-7,7.
No u slučaju poremećaja ćelija počinje disati ANAEROBNO, uzimati kisik
fermentacijom glukoze, kao nuz produkt stvara se velika količina mlečne kiseline
što dovodi do pada pH.
Kada pH padne na pH 6 – 6,5 ćelija postaje maligna za 48 sati.
Poremećaj vibracionog polja se mora dovesti u ravnotežu RIFE GENERATOROM, a
Generatoru će najveću podršku pružiti B17.
Zato pročitajte tekst koji sledi.
Te kancerogene ćelije nisu strano telo u organizmu i ne mogu se nazvati u tom
slučaju bolešću.
Sa biohemijskog gledišta kada počinju da se razvijaju u kancer, one postaju strano
telo.
Postojanje ovih "univerzalnih ćelija" otkrio je još 1902. godine profesor iz Edinburga
Džon Berd.
On je uočio ogromnu sličnost izmedju pre-embrioničkih ćelija i ćelija raka.
On je ove ćelije nazvao tropoblastima.
Te ćelije, upravo svojom sposobnošću da se veoma brzo umnožavaju, odmah nakon
oplodnje formiraju placentu i pupčanu vrpcu, omogućavajući embrionu da se dalje
hrani i razvija čvrsto prikačen za zid materice.
Kada se, nakon osam nedelja kod embirona razvije pankreas i on počne da luči
svoje enzime, ove ćelije iznenada prestanu da se umnožavaju.
Tako je Berd otkrio da dalje umnožavanje ovih ćelije sprečava upravo jedan enzim
koji nastaje u pankreasu.
Ako je imuni sistem organizma oslabljen zbog loše ishrane, ili je starenjem
smanjeno lučenje enzima iz pankreasa, stresom ili traumom aktivirane ove ćelije
počinju da se umnožavaju, ali ne mogu da se zaustave.
Zato je prvi zadatak u terapiji kancera snabdevanje organizma svim potrebnim
hranjivim sastojcima kako bi se svi hemijski procesi stabilizovali čime bi se
zaustavilo umnožavanje kancerogenih ćelija.
Drugi zadatak je njihovo uništavanje.
Ernst T. Krebs, koji je prethodno izdvojio i vitamin B15, analizirajući razne
avitaminoze u ljudskom organizmu uočio je neke sličnosti.
Tako nedostatkom vitamina C nastaje poremećaj poznat kao »skorbut«, nedostatak
PP vitamina nastaje » pelagra«, avitaminoza B1 - berberi itd.
Sve ove bolesti nastaju iznenada, bez ikakvih prethodnih znakova.
Čovek je danas zdrav, a već sutradan može biti smrtno bolestan.
Organizam jednostavno nema nikakvu reakciju, nikakvo upozorenje, kao kod
dejstva nekog virusa ili bakterija.
Za oporavak od "skorbuta", na primer, potrebno je nekoliko dana, ili samo nekoliko
sati davati veće doze vitamina C i veoma teški simptomi bolesti isčezavaju.
Javljaju se ponovo samo ukoliko opet dodje do vitaminskog deficita.
Analizirajući pojavu raka, Krebs se zapitao da li je dovoljno da se čovek samo izloži
kancerogenom aktivatoru, na primer duvanskom dimu, nekoj hemijskoj supstanci ili
da doživi neki jači psihološki stres?
Ili kako to da neki ljudi u istim situacijama reaguju kancerogeno, a neki ne?
Po doktoru Krebsu rak nastaje isključivo kada u organizmu već postoji hroničan
poremećaj metabolizma, odnosno kada jedan od vitalnih sastojaka duže vreme
nedostaje.
Kancerogene materije su samo »okidači« koji pokreću »univerzalne ćelije« .
Vitalni sastojak koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka Krebs je izdvojio kao
vitamin B17.
Kako je došlo do toga da milionima ljudi nedostaje jedan vitalni hemijski element?
Dr Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da su ljudi vekovima jeli hleb
od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom B17.
Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje, jabuka i drugih vrsta
voća iz familije Rosaceae (ruže).
Mešale su ih zajedno sa mesnatim delom voćke spravljajući džem.
Prosto, ništa se nije bacalo.
U Bibliji se čak može naći i zanimljiv citat gde Bog, nakon što je stvorio čoveka i
ženu, kaže: "… dajem vam biljke sa semenom, rasutim po čitavoj planeti, i svako
drvo koje ima plod sa semenom biće vaša hrana".
Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hunze uopšte ne pati od raka i
kardiovaskularnih oboljenja.
Ishrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa koščicama kajsije i zrnevlju
prosa.
Da dodam da voda koju piju ima mnogo više CEZIJA, a on je taj koji kada „vidi“
ćeliju kojoj je pao pH povuće u nju kalijum iz krvi, podigne pH na 8 i ubije ju.
Ali, kada se pripadnici ovog plemena izlože zapadnjačkoj ishrani, nakon što napuste
svoje izvorne prehrambene običaje, počinju da pate od svih ovih bolesti.
Pošto pripadnici ovog plemena inače jedu veoma malo mesa, pobornici
vegetarijanske ishrane su odmah zaključili da je to razlog.
Ali nije tako.
Krebs je zapravo našao da postoje još dve grupe ljudi koje uopšte ne oboljevaju od
raka. Jedni su upravo mesojedi, drugi biljojedi.
Tako u jelovniku Eskima i Indijanaca, naročito iz Hopi plemena u Arizoni i koji
također piju vodu sa više CEZIJA, koji takodje ne pate od ovih bolesti, preovladjuje
meso koje uključuje i divljač.
To je najčešće meso jelena, dopunjeno raznim divljim bobičavim sezonskim voćem.
Što je najzanimljivije, kod ovih ljudi uopšte ne postoji gojaznost, iako svakodnevno
u organizam unose velike količine životinjske masti.
Ipak, i za Himalajce i Indijance i Eskime zajedničko je što koriste hranu tipičnu za
njihovo prirodno okruženje.
Kada se pažljivo analiziraju sastojci te hrane vidi se da je vitamin B17 obavezno
prisutan u svakoj.
Vrsta jelena koja im je u jelovniku, prevashodno se hrani travama koje sadrže
nitriloside koji su izvor vitamina B17.
Razno osušeno voće koje Eskimi i Indijanci jedu, takodje sadrži velike količine
vitamina B17.
Na žalost, većina zapadnih civilizovanih kultura, odavno je prešla na hleb od
pšenice, koja uopšte ne sadrži nitriloside i KOJA UOPŠTE NIJE ZDRAVA NI U KOM
OBLIKU.
Trava koju koriste domaće životinje za ispašu, sadrži samo tragove nitrilosida.
Imala bi ih možda više, da čovek nije počeo veštački da preorava i seje razne vrste
trava, tamo gde one po prirodi nikada ne bi nikle. Tako za razliku od "civilizovane"
stoke, indijanska i eskimska jede samo ono što je niklo u prirodnom staništu.
Tako su čoveku koji jede meso i tu uskraćene mogućnosti da unese vitamin B17.
Pleme Hunza i Eskimi dobijaju u ishranu od 250 do 3000 miligrama vitamina B17
svakog dana.
Evropljani i Amerikanci jedući "civilizovanu" i "fast fud" hranu, primaju jedva 2
miligrama dnevno.
Koštice su odavno izbačene iz jelovnika.
Laetril, Amigdalin, B17 zvanično je prihvaćen kao vitamin 1952.godine.
Ali onda su krenuli žestoki napadi na njega.
Ako se uzme u obzir da se danas obrću stotine milijardi dolara na istraživanja
uzroka nastanka raka, da se u tu svrhu osnivaju brojne fondacije i u njih slivaju
stotine miliona dolara, da veliki broj fabrika u svetu proizvodi, a još više apoteka
prodaje razne hemijske lekove koji se mogu koristiti u skupoj terapiji ove bolesti...,
ispada da od ove »opake bolesti« mnogo više ljudi živi nego što od nje umire.
Čak 200 MILIJARDI dolara godišnje u svetu troši se na istraživanja o nastanku raka,
na lečenje uz pomoć citostatika i ostalih skupih medikamenata, zračenja, hirurške
tretmane, itd.
Američko "Društvo za borbu protiv raka" najbogatija je neprofitna organizacija u
svetu.
Mnoge žrtve ove "opake bolesti" zaveštavale su, i dalje to čine, čitavu imovinu ovoj
organizaciji, verujući u njene iskrene napore da se bolesti stane na put i konačno
pronadje famozni lek.
O naporima miliona obolelih širom sveta koji grozničavo pokušavaju da stignu u
prestižne i skupe američke klinike, specijalizovane za rak i dobiju najbolji (i
najskuplji) tretman, ne treba ni govoriti.
Šta bi se sa čitavom armijom zaposlenih i unosnim farmaceutskim biznisom
dogodilo ako bi se pronašlo da je rak samo posledica pogrešne ishrane i nedostatka
vitamina B17 koji se lako može sinteteizovati iz koštica kajsije, limuna, breskve,
jabuke, tropske kasave...?
Ko može patentirati jabuke i kajsije kao svoj proizvod?
Naravno, niko!
Hemoterapija, zračenja, citostatici, skupa genetska istraživanja (koja se pod
navodnom brigom za zdravlje ljudi više rade zbog ispitivanja bojnih otrova) postali
bi nepotrebni i morali bi se pravdati na drugi način.
U nemogućnosti da patentiraju hemijski sastav Laetrila, kako je Krebs nazvao
izolovani B17, jer ga ima svuda u prirodi, i to jeftino, multinacionalne farmaceutske
kompanije su, uplašene za svoj profit koji su ostvarivale od terapija citostaticima i
zračenjem, krenule u žestoku kampanju protiv ovog vitamina.
Zato je objavljivanje teorije o vitaminu B17 odmah naišlo na žestoka osporavanja u
SAD, o čemu je u svojoj knizi »Svet bez raka« pisao Edvard Grifin, još sedamdesetih
godina prošlog veka.
Predvodnici u ovome bile su velike farmaceutske kompanije, preko američke vlade,
korumpiranih lekara i biohemičara koji su se mimo svake etike trudili da u medijima
Laetril (vitamin B17), prikažu kao veoma otrovan i opasan.
Pokrenuta je žestoka medijska kampanja u kojoj je iznesena tvrdnja da Laetril u sebi
sadrži otrov cijanid.
Nije, medjutim, pominjano da cijanid postoji i u vitaminu B12, pa se on ipak
slobodno prodavao u apotekama.
Na čelu čitave kampanje zapravo se nalazila američka FDA (državna služba za
kontrolu lekova i hrane), a koja je propisivala da je za odobrenje upotrebe nekog
leka i njegovo patentiranje, isti morao proći rigorozne procedure i ispitivanja koja se
vrše nekoliko godina, sa elaboratima na hiljadama stranica.
Čitava procedura farmaceutsku kompaniju bi koštala stotine miliona dolara.
Kompanija koja ovo može da plati ima mogućnost da lek patentira i zaštiti svoje
ekskuluzivno pravo na prodaju, pa se ovako skupo istraživanje samo tako i isplati.
Ako se ne može ekskluzivno prodavati, nema istraživanja, nema leka.
A ko može imati isključivo pravo na ono što dolazi iz prirode, koštice kajsije na
primer?
Sve ovo, naravno nije stvar brige za zdravlje ljudi, kako bi svaki milosrdan čovek
pomislio, već elegantni trik monopolista da patentiraju lek na koji bi imali
ekskluzivno pravo prodaje.
Ako se to ne može ostvariti, istraživanja se ne bi ni vršila.
U tom smislu, ni jedno istinsko istraživanje delovanja Letrila nije ni vršeno.
Nije se isplatilo.
Dr. Ričard Krout iz FDA još 1982. javno je izjavio da ON nikada nije i nikada neće
odobriti za upotrebu lek nekog pojedinca, već samo velike farmaceutske kuće sa
neograničenim finansijama.
Ulog za novi lek je praktično najmanje 100 miliona dolara.
Tako, u slučaju "Laetrila", koji je Krebs sinteteizovao iz koštica kasjije, zapravo
nikada nije vršeno ni jedno ozbiljno istraživanje, a FDA je naložila da se na "Laetril"
stavi etiketa - otrovan.
A Amerikanci, poznato je, veruju svojoj vladi i medijima.
Pošto su farmaceutske kompanije značajni finansijeri predizbornih kampanja
američkih političara, i državna Administracija za hranu i lekove (FDA) lako je potpala
pod njihov uticaj.
Kako su i mediji pod kontrolom istog multinacionalnog globalnog lobija, objavljena
je i priča koju su prenele sve američke novine i televizije o tome kako se jedan
nesrećni par u San Francisku otrovao kampujući u prirodi i jedući sirove koštice od
kajsija. Ipak, nekoliko nezavisnih i sumnjičavih novinara, nikada nije uspelo da
otkrije identitet tih ljudi i šta se stvarno dogodilo.
Tako se Laetril našao u prodaji sa etiketom da je opasan po zdravlje ljudi i njegova
upotreba išla je na sopstveni rizik korisnika.
Ljudi širom sveta od tada veruju da je jedenje koštica od kajsija samoubistveno.
Nije pomoglo ni to što je Dr Krebs sam sebi, šezdesetih godina pred brojnim
novinarima, ubrizgao veliku dozu "Laetrila" i ostao živ.
Umro je 1996. u devedesetoj godini.
Tobožnji napori da se lek protiv raka pronadje potiču još iz vremena Ričarda
Niksona, koji je borbu protiv raka (1971.) proglasio za strateški cilj SAD. Odmah je iz
državnog budžeta odobrio ogromna sredstva za istraživanja.
Ali, ništa se na tom planu epohalno nije dogodilo.
Milioni ljudi i dalje umiru od raka, a broj obolelih se alarmantno povećava.
Kako je to moguće?
Dvostruki nobelovac dr Lajnus Pauling je čak javno izjavio: " Svako treba da zna da
su istraživanja o raku obična prevara."
Dobitnik Nobelove nagrade, dr.Otto Warburg, na susretima Dobitnika Nobelove
nagrade, 30. VI 1966. godine izjavio je :
''Danas nitko ne može reći, da se ne zna šta je rak, njegov osnovni uzrok i kako bi
ga trebalo lečiti.
Naprotiv, danas nema bolesti kojoj se osnovni uzrok bolje poznaje, pa tako danas,
neznanje više nije opravdanje, da se ne može učiniti ništa više od hemoterapije i
zračenja.
Koliko dugo će se izbegavati pravi sistemi lečenja zavisi od toga koliko dugo će
proroci agnosticizma uspevati u sprečavanju primene naučnih saznanja na
području raka, jedini razlog je isključivo njihova zarada.
U međuvremenu, milioni ljudi moraju umreti nepotrebno.''
Štaviše, zna se za nekoliko veoma uspešnih terapija, koje su sve suzbijene upravo
od strane kanceromafije.
Jedna se zasnivala na korišćenju radiotalasa odredjene frekvencije koji su ubijali
maligne ćelije (naprava Rajmonda Rajfa), dok su ostale terapije uglavnom počivale
na lekovitom bilju.
Svi koji su imali rezultate u borbi protiv raka završili su na sudovima, nakon što su
ih bankari iz Vol Strita prethodno obišli i pokušali da dobiju ekskluzivna prava za
patent. Kad im to nije pošlo za rukom ili im se posao jednostavno nije isplatio, stvari
su zataškane, a laboratorije i klinike zatvorene.
Terapija vitaminom B17, odnosno "Laetrilom", bila je najviše osporavana.
Ovaj alternativni lek prikazan je kao "otrovan i opasan", baš kao i jedenje koštica od
kajsija, a teorija doktora Krebsa kao "šarlatanstvo i prevara".
Način kako su se SAD borile protiv ovog alternativnog leka, upravo pokazuje sistem
funkcionisanja društva baziranog isključivo na profitu i lobijima.
Naime sva istraživanja koja su vršena na "Laetrilu", radjena su tako da dokažu da je
otrovan. Ni jedno istraživanje koje bi pokazalo njegovu efikasnost nije radjeno.
Kako bi pred javnošću bili još ubedljiviji, najpoznatija američka bolnica i institut za
rak Sloan - Ketering je svojim neprikosnovenim autoritetom, odlučila da angažuje
vrhunske svetske stručnjake koji su se bavili proučavanjem raka.
Pošto su njihovi nalazi u vezi delovanja "Laetrila" bili pozitivni, bolnica je
falsifikovala njihove izveštaje, a Ralf Mos, zadužen ispred bolnice za odnose sa
javnošću morao je da predstavi laž.
Mos je to odbio, i dobio je otkaz.
Od tada se bavi pisanjem o kanceromafiji.
Najveći donatori i zaštitnici Sloan-Ketering Instituta za rak su kompanije koje
zapravo snabdevaju ovu bolnicu lekovima za hemoterepiju i ostalim
antikancerogenim medikamentima.
Ako se vidi ko su članovi Upravnog odbora Instituta bili u to vreme (1954.), mogu se
lako uočiti bankari iz Vol Strita, poput Rokfelera, Morgana, predstavnici General
Motorsa, Američke komisije za atomska istraživanja, moćnih hemijskih kompanija i
drugi.
Danas, kompanija Bristol-Majers troši preko jedne milijarde dolara godišnje na
istraživanja raka i spravljanje novih lekova.
Bristol - Majers snabdeva pola sveta lekovima za hemoterapiju.
Članovi upravnog odbora ove kompanije istovremeno su i na čelnim funkcijama u
američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI).
Na primer: Pol A. Marks je predsednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Ketering i
istovremeno direktor moćne kompanije Fajzer (Pfizer), koja proizvodi lekove koji se
koriste u hemoterapiji.
Džejms Robinson je član upravnog odbora Sloan - Keteringa i direktor Bristol Mejersa.
Sve to je razlog zašto su Sloan - Ketering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI),
Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i
Administracija za hranu i lekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi
profitera na ovoj bolesti.
Milioni ljudskih života nisu značajni, koliko je značajan profit.
O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi " Svet bez raka" Edvard
Grifin još 1974.
U Australiji su primenili sličnu tehniku, a poznato je da je australijski premijer Džon
Hauard podržan upravo iz bankarskih krugova Vol Strita.
Prodaja "Laeterila" je zvanično zabranjena, ali ako neko baš želi da ga koristi,
državna Služba za lekove (TGA) za svaki poseban slučaj može odobriti dozvolu za
uvoz.
Da nekom ne bi palo na pamet da sam pravi lek, prodaja koštica od kasjije je
zabranjena, a kajsije se u supermarketima prodaju očišćene.
Ali slučaj izvesnog Džejsona Dejvida Vejla, iz Njujorka dostigao je "komični"
vrhunac u radu kanceromafije.
Vejl se od svoje 18 godine lečio od raka.
Koristio je samo prirodne lekove, i to posebno koštice od kajsije, kako mu je
navodno, Bog sugerisao porukom u Bibliji.
Tako je Vejl odlučio da svoje, kako on tvrdi, uspešno izlečenje podeli sa drugim
sapatnicima u SAD.
Osnovao je sopstvenu firmu preko koje je, i putem Interneta, prodavao koštice od
kajsije, propagirajući teoriju dr. Ernsta. T . Krebsa.
Zaradio je oko 500 000 dolara, kada ga je FDA tužila što "medju bolesnima širi lažnu
nadu" pričom o "lažnom leku" (Laetrilu), prodaje "visoko toksičan" proizvod
(koštice od kajsije) i tako zaradjuje pare na tudjoj nesreći(!)
Vejl je osudjen na 63 meseca zatvora i potom još tri godine nadzora.
U presudi se doslovce kaže: "Nema naučne potvrde da Laetril nudi bilo šta osim
lažne nade za obolele od raka, navodeći ih da ga koriste umesto da pristrupe
konvencionalnom medicinskom tretmanu što pre".
FDA komesar Dr Lester Kroford još naglašava:" Ovim šaljemo snažnu poruku da
nećemo tolerisati marketing fals medicine".
Vejlu je zabranjeno da se ikada više bavi preko svoje firme tim poslom.
Firma se zvala "Hrišćanska Braća".
Ipak, Vejl se, dok služi kaznu preko svog Internet sajta i dalje bavi promovisanjem
vitamina B17, pitajući se zašto se FDA toliko zalaže za "konvencionalno lečenja"
koje podrazumeva zapravo spaljivanje ćelija zračenjem i hirurgiju koja ljude sakati, a
zabranjuje svako aleternativno lečenje kojim neko pokušava sebi da pomogne.
Za Vejla i njegove pristalice ovo je najbolja potvrda kako u Americi vlada
kanceromafija.
B 17
1802. izvesni hemičar Bon otkrio da se za vreme destilovanja vode iz gorkog
badema oslobadja se hidrocijanidna kiselina (a koja je uvek u molekulu sa
vitaminim B17). Veoma brzo, mnogi istraživači postali su zainteresovani da
analiziraju taj ekstrakt. Tako je prvi put izolovana bela kristalna supstanca koja je
nazvana AMIGDALIN od grčkog naziva amigdala.
Engleski naziv za badem je almond, fransuski - amandula.
Upotreba "Amigdalina" datira još od 1843. godine, mada se u drevnoj Kini može
naći podatak da je korišćen gorak badem koji sadrži izvesne supstance kojima su
lečene pojave tumora pre više od 3000 godina.
B17 je u velikim količinama upravo prisutan u gorkom bademu.
Čak i jedan egipatski papirus od pre 5000 godina pominje korišćenje "aqua
amigdaloruma" za lečenje tumora na koži.
Ali sistematizovana studija o vitaminu B17 nije radjena sve od pedesetih godina
prošlog veka.
Vitamin B17 je zapravo pročišćen iz "amigdalina" i to je 1952. godine učinio Ernst T.
Krebs, mladji.
Nazvao ga je LAETRIL (Laetrile) što je skraćenica od laevo-mandelonitrile-betaglucuronoside i farmakološki je naziv za nitriloside (Beta-cijanoforične glikozide).
Da se radi o vitaminu B17 zvanično je prihvaćeno 1952.
KAKO DELUJE B 17?
Krebs je otkrio da se u molekulu B17 nalaze čak dva toksična elementa.
Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid.
Pored njih nalaze se i dve jedinice glikoze.
Sve ovo je u molekulu "zaključano", a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno
još jači otrov) aktivirali, molekula se mora "otključati".
U organizmu se kao nadležni enzimi za "otključavanje" ovog molekula nalaze
rodenaze, koje imaju zadatak da neutrališu cijanid i benzaldehid iz molekula i
konvertuju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da deluju
otrovno, formirajući otrovni hidrocijanid (HCN).
U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid, kao što su iz FDA u
početku tvrdili, već se on mora NAPRAVITI u organizmu.
Za pravljenje otrova je zadužena pomenuta beta-glikozidaza.
Rodenaze i beta-glikozidaze nalaze se u čitavom organizmu, ali najveća je
koncentracija beta-glikozidaza je u malignim ćelijama.
I to do sto puta veća, nego u zdravim ćelijama.
Tako se praktično otrovni hidrocijanid formira samo na mestu gde je kancer, a to
ima za posledicu razaranje ovih ćelija.
Najzanimljivije je što, maligne ćelije od ovoga uopšte ne mogu da se brane, jer se
drugi enzim, rodenaza, u njima uopšte ne nalazi.
Za ovaj efekat "otključavanja" molekula nitrilosida, koji sadrži cijanid i koji se nalazi
u travama koje pasu i ovce, otkrili su odavno biohemičari i agronomi u Australiji,
nakon jednog trovanja detelinom ovaca na ispaši.
Tako su zbog sigurnosti životinja koje su pasle belu detelinu, bogatu nitrilosidima,
seme biljke modifikovali i nitriloside odstranili.
U nitilosidima se nalazio vitamin B17.
To je uradjeno jer su verovali da su se ovce otrovale baš hidrocijanidom jedući ovu
detelinu.
Niko, medjutim, nije posumnjao da je možda došlo do trovanja nekom drugom
otrovnom biljkom, koje su neke ovce slučajno zahvatile.
Činjenica je i da se nisu sve ovce koje su jele pomenutu detelinu otrovale.
Ipak, sve australijske ovce od tada su ostale bez značajnog izvora vitamna B17.
Doktor Ernst T. Krebs uporno je objašnjavao u svojim brojnim radovima iz 1970.
godine da je Laetril (B17) potpuno netoksičan.
Njegova smrtonosna doza iznosila bi 25 000 miligrama na kilogram telesne težine,
kada ga je primenjivao na miševima i pacovima.
To je toliko netoksično da u nekim studijama voda koja se koristi u medicini za
razblaživanja ima više toksina nego vitamin B17, uveravao je Krebs.
Konačno, pred brojnim novinarima i naučnicima, Krebs je ubrizgao sam sebi
ogromnu dozu leka i nije se otrovao.
Ipak, strah od Laetrila je tako i u Australiji raširen.
Kada se knjiga "Svet bez raka", Edvarda Grifina napisana 1974. g. tamo pojavila,
Lateril je bio u slobodnoj prodaji. Sada više nije. Umesto toga, Australijska
Kancelarija za lekove (TGA - Therapeutic Goods Administration), danas razmatra
svaki individualni slučaj onoga ko želi da se podvrgne lečenju Laetrilom, odlučujući
da li da mu se omogući uvoz leka.
Onaj ko ovu dozvolu dobije, ima još teži zadatak da pronadje lekara koji će mu
Laeteril ubrizgati, po protokolima koji uz ovaj lek idu.
Takodje je posebnim propisima otežana nabavka koštica od kajsije kako bi se
onemogućilo sintetizovanje kristala B17 onima koji bi želeli da ovaj lek sami prave.
U Americi je Laetril i danas raznim administrativnim procedurama eliminisan kao
lek. Zato hiljade Amerikanaca obolelih od raka ide u Meksiko u jednu privatnu
bolnicu ("Oaza nade") koja se specijalizovala baš za tretman raka Laetrilom.
Njen vlasnik, doktor Kontreras, jedan je od najvećih pobornika teorije doktora
Krebsa.
GDE SE NALAZI VITAMIN B17?
Nitrilosidi se nalaze u preko 800 biljaka od kojih su mnoge jestive.
Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj kasavi, semenju jabuke,
bademu, slatkom kropmiru, salati, semenkama limuna trešnje, šljive, kruške,
breskve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminisane iz ishrane
savremenog čoveka.
Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17.
Koštice i semenke od voća imaju i druge hranjive materije: neke proteine,
nezasićene masne kisline i različite minerale. Ipak, najveći izvor vitamina B17 su
koštice od kajsije i tropska kasava.
KAKO IZGLEDA LEČENJE RAKA VITAMINOM B17 (LAETRILOM)
Najzad, svi koji žele da primene ovu terapiju moraju znati da: LAETRIL NIJE
NIKAKAV ČUDOTVORAN LEK.
Takav lek za rak ne postoji, ne zato što je rak neizlečiv, već zato što je pojava
kancera, po teoriji dr. Krebsa, posledica ukupnog poremećaja metabolizma, a tumor
samo jedna vidljiva manifestacija tog poremećaja koja počinje na jednom organu, a
zatim se širi na čitav organizam. »Laeteril« (vitamin B17) samo je JEDAN HRANJIVI
SASTOJAK, čijim se unošenjem, rak ne povlači automatski.
„SAMO UZIMANJEM VITAMINA B17 NIŠTA SE NE MOŽE POSTIĆI, AKO SE
ISTOVREMENO I DRUGI NEOPHODNI ELEMENTI U ORGANIZMU NE DOVEDU U
METABOLIČKI BALANS.
ALI AKO SE UZIMA B17 UZ HIPOKRATOVU ANTITUMORNU DIJETU I RIFE
GENERATOR IMATE VELIKE ŠANSE DA SE IZLEČITE.
OVO JE ZA SADA JEDINI MOGUĆI PUT KOJI DAJE NADU ZA IZLEČENJE“- dr.Roso
Ovo je u lečenju raka najvažnije jer su svi biohemijski procesi u organizmu
medjuzavisni.
Da bi vitamini delovali (bilo koji) mora biti dovoljnog lučenja enzima koji te vitamine
razgradjuju i sprovode u sva tkiva.
Da bi se enzimi lučili u dovoljnoj meri moraju biti stimulisani nekim drugim
hranjivim sastojcima, koji se takodje moraju uneti u organizam.
Ceo ovaj sistem je kompleksan, kompatibilan i prirodno definisan.
Svako narušavanje ovog sistema (na primer genetskim modifikovanjem biljaka koje
su prirodna ljudska hrana) proizvodi lančanu reakciju.
Tako smo već naveli da su u Australiji genetski modifikovali detelinu koju su pasle
ovce i eliminisali iz nje upravo nitriloside tj. Vitamin B17.
Tako, ma kolike doze "Laetrila" se uzimale, on se neće korisno razgradjivati ako u
organizmu nedostaju pankreatski enzimi koji mogu da rastvore opnu maligne ćelije
ili neki minerali.
Posebno je važan cink.
Cink vrši transport nitrilosida kroz tkiva.
Kod davanja injekcija "Laetrila" za prodiranje kroz tkivo neophodan je i dimetilsulfooksid (DMSO).
U terapiji se daju i velike količine vitamina C, kao i emulzionisani vitamini A i E, a
posebno vitamin B15.
Daju se su i neki drugi minerali i antioksidanti.
U svojoj klinici »Laetrilom« doktori Krebs, Hans Niper i Filip Benzel preporučuju da
idealna enzimska kombinacija za delovanje »Laetrila« sadrži: Pancreatin (1250mg);
Papain (150mg); Bromelain (150mg); Trypsin (125mg); Lipase (50mg); Amylase
(50mg); a-chymotrypsin (45mg); Rutin (100mg); sirov koncentrat telećeg timusa
(55mg); Zinc gluconate (10mg); Super oxide dismutase (50mcg); Catalase (200
jedinica); L-Glutathione (10mg);
Ovo navodimo samo da bi se videlo koliko su delovanja i samih enzima
medjuzavisna, a njihova idealna kombinacija sa drugim vitaminima važna kako bi se
maligna ćelija što bolje napala. Zato je važno da se terapija »Laetrilom« (iako je on
sam potpuno netoksičan i u slobodnoj je prodaji, osim u SAD i Australiji) obavlja
pod nadzorom lekara koji ima sa njim iskustva u terapiji.
U tretmanu raka "Laetrilom" u klinici "Oaza nade" u Meksiku, gde je 35 godina
sprovodi poznati dr Kontreras, koristi se i hrskavica ajkule.
Zašto?
Ajkule su najzdravija bića na planeti.
Imune su praktično na sve bolesti koje čovek poznaje.
Veruje se da je skelet ajkule najodogovorniji za ovakav imuni sistem.
Po doktoru Kontrerasu ajkulina hrskavica blokira rast krvnih sudova smanjujući
vitalnost kanceroznog tumora- blokira angiogenezu.
Ajkulina hrskavica stimuliše proizvodnju antitela i podupire čitav imuni sistem.
Ovaj netoksični element koristan je i kod lečenja raznih zapaljivih procesa,
reumatizma i oseteoartritisa.
Korišćenje ajkuline hrskavica je kontraindikovano sa trudnoćom i dojenjem što,
takodje, treba napomenuti.
Mnogi uzimaju vitamin B17 u prirodnom stanju, preventivno ili kao dodatak terapiji.
Najčešće se uzimaju gorki bademi iz koštice kajsije.
Badem koji nije gorak nema cijanida, što znači da nema vitamina B17 u sebi.
"Latreil" je ipak manje toksičan od šećera i čak 21 put manje toksičan od aspirina.
Sa druge strane, svi klasični lekovi, koji se koriste u terapiji raka, izuzetno su
otrovni.
Evo kako cijanid iz vitamina B17 (Laetrila) funcioniše.
Maligne ćelije vole šećer i imaju 8 puta više receptora za uzimanje šećera od zdravih
ćelija, a cijanid u koštici kajsije je okružen šećerom.
Maligne ćelije uzimaju šećer i truju se cijanidom.
Zato je jako važno da se ćelije raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom.
Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vreme lečenja treba eliminisati.
To znači ne jesti ni krompir koji je bogat karbohidratima koji se pretvaraju u šećer.
U protivnom ćelije raka će se slatko hraniti, ali se neće trovati.
Naprotiv, još bolje će napredovati.
Kod preventivnog uzimanja tableta "Laetrila" od 500 mg efekat se pojačava ako se
uzima i 5 do 7 koštica kajsija dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini,
minerali i enzimi, koji će se aktivirati i pomoći "Laetrilu" da se u telu asimiluje.
Najbolje je zapravo jesti čitavu kajsiju, a badem iz koštice prethodno dobro
sažvaketi. Ne gutati ceo.
Proteolitski enzimi ( Vitalzym ) vare proteinski omotač oko kancerozne ćelije i
omogućavaju cijanidu da bude "svaren".
Tablete ovih enzima treba uzimati tri puta dnevno (3 do 6) na prazan želudac.
Jedna ili dve tablete se mogu uzeti sa hranom kako bi se pomoglo u svarivanju i
redukciji toksične nesvarene hrane.
Sve su ovo trikovi koje koriste lekari u lečenju raka uz pomoć "Laetrila".
Čitava ova metabolička terapija se vrši u dve faze, od kojih prva traje 21 dan, a
druga još tri meseeca.
Ali, to je samo deo terapije.
Sa druge strane, pošto kao »okidači« za umnožavanje kanceroznih ćelija služe
razne kancerogene materije, a one su u vidu raznih civilizacijskih dostignuća,
potrebno ih je potpuno eliminisati iz organizma.
Zato za vreme lečenja treba potpuno obustaviti unos svih »kancerogenih okidača«
ili ih svesti na najmanju moguću meru.
To znači: izbegavati namirnice životinjskog porekla, a potpuno isključiti slanine,
šunku, prerađevine itd.
Izbegavati hranu koja je zamrznuta i konzervirana i hranu sa veštačkim aditivima.
Izbegavati sve što sadrži beli fluor i fluorisanu vodu (fluorid uništava enzime), so, ili
beli šećer i veštačke zasladjivače (koji su izuzetno opasni).
Ne jesti ribu prženu u ulju, već samo kuvanu i pečenu.
Od sokova uzimati što više sveže cedjenog voća i povrća (HIPOKRATOVA DIJETA ).
Vodu treba unositi minimalno do 3 l na dan.
Alkohol, duvan, kafa, sedativi, analgetici, moraju se isključiti.
Najmanje tri sata dnevno treba provesti na suncu, bez naočara sa zaštitnim UV
filterima.
Što manje vremena provoditi na veštačkom svetlu, osim pod onim koje ima ceo
spektar boja, kao fluorescentne cevi.
Izbegavati gledanje televizora kao i korišćenje losiona, toksičnih lakova za kosu,
antiperspirant dezodoransa, karmina, maskara, pomada itd.
Jednostavno, prilagoditi se životu čoveka iz prirode.
1. Ne sme se preterati u jedenju semenki. Badem iz koštice treba prvo dobro
sažvakati, a ne gutati.
2. Preporučuje se da dnevna do 70 koštica na dan. Mnogi ljudi uzimaju oko 15
koštica dnevno. Generalano uzima se jedna koštica na svakih 2,5 kg težine dnevno.
Doktor Krebs preporučuje 30-do 35 dnevno.
3. Rak voli šećer. Šećer u semenu kajsije je okružen cijanidom. Kancer jede šećer,
oslobadja se cijanid i truje ga. Zato, kada se jedu ove koštice treba potpuno
eliminisati unošenje šećera iz drugog izvora.
4. Uz korišćenje tablete od 500 mg Laetrila, uzima se još 5-7 koštica jer one u sebi
sadrže i druge vitamine, minerale i enzime koje dopunjuju terapiju kako bi se B17
dobro asimilovao u organizmu.
5. Uz terapiju B17 uzima se i Chemotrypsin ili još bolje Vitalzym koji treba da razloži
proteinski omotač oko kancerogene ćelije kako bi B17 lakše delovao.
6. Seme lana treba prvo samleti u mlinu za kafu, jer se celo zrno u crevima teško
rastvara, tako da se B17 ne osobadja. Laneno ulje ne sadrži B17.
CEZIJEV KLORID
Dobitnik Nobelove nagrade, Dr. Otto Warburg, otkrio je, da kada je smanjimo
količine kisika u tkivu za 35%, za 48 sati zdrave stanice promijenile su se u
jednosmjerne, kancerogene stanice.
Pacijenti s bolešću raka imaju niske količine kisika u krvi, obično oko 60% u
usporedbi s prirodnom vrijednošću od oko 100 po pulsnoj oksimetriji.
Uobičajene terapije, koje se koriste u liječenju bolesti raka (kemoterapija i radijacija)
uzrokuju drastične padove količinâ kisika u tijelu !!?
Acidozna ili kisela tkiva sadrže male, dok lužnata tkiva sadrže velike količine kisika.
U zdravu stanicu glukoza i kisik lako ulaze i otpadni proizvodi odmah se uklanjaju iz
stanice. Ph stanice ostaje u prirodnom rasponu od 7,35.
Kada toksične tvari (izlaganje kancerogenima) kronično podražuju vanjske, obložne
opne, ova opna djeluje neprirodno, onemogućujući kisiku ući u stanicu, dok je
glukoza još uvijek sposobna ući u stanicu.
Ioni kalija odgovorni su ili zaduženi, da glukoza može ući u stanicu.
Kalij ulazi u stanice raka prirodnim načinom, pa tako glukoza još uvijek ulazi u
stanicu raka.
Stanice raka imaju samo 1% sadržaja kalcija, nađenog u prirodno zdravim
stanicama.
Ioni kalcija, magnezija i natrija, koji su odgovorni i zaduženi za ulaz kisika u stanicu,
ne mogu ući u stanicu raka, ali ioni kalija još uvijek ulaze u te stanice.
Tako imamo stanice raka, koje sadrže glukozu, ali ne i kisik.
Kada kisik ne uspijeva ući u stanicu, stanica gubi sposobnost upravljati svojim pH,
te stanica postaje potpuno kisela.
To uzrokuje nastupanje neprirodnog metabolizma (anaerobna glikoliza), kojim se
glukoza mijenja (fermentacija) u dvije čestice mliječne kiseline.
Ovakvo stvaranje mliječne kiseline odmah smanjuje pH unutar stanice na 6,5 – 5,7 ili
i niže. Mliječna kiselina oštećuje obrazac pravilnog stvaranja DNA.
Mijenja se, također, i prenositelj poruka RNA, pa se tako gubi sposobnost stanice
upravljati svojim rastom.
Dolazi do brzog i nekontroliranog rasta i diobe stanice raka.
Vitamin C i cink povećavaju unos cezija, rubidija i kalija u stanice raka što dovodi do
podizanja njihova pH s 5,7 ili 6 na 8 i njihove trenutne smrti.
Napisat ću kratko zašto danas nema učinkovitog liječenja raka klasičnom
medicinom.
Tijekom svog života ubijamo na milijune stanica raka, ukoliko naš imunosni sustav
nije narušen.
Kada liječnik može dijagnosticirati rak pluća rendgenskim zrakama, rak dojke
mamogramom ili rak kolona ( debelog crijeva ) kolonoskopijom, itd., on je u tijelu
već 6 do 8 godina i ima dovoljno vremena raširiti se i po drugim dijelovima tijela.
To je razlog, zašto masovni program uzimanja godišnjih mamograma kod žena
potpuno ne uspijeva.
Stopa ozdravljenja od raka grudi ista je kod žena koje nikada nisu imale mamogram
kao i kod onih koji su godišnje imale mamogram (velike studije stanovništva iz
Kanade i Danske to nam otkrivaju).
Programi tretmana raka temelje se na pogrešnom konceptu, da će kemoterapija
uništiti više stanica tumora nego li zdravih stanica, te tako dovesti do oporavka.
Zdrave stanice (koštana srž), koje omogućavaju ljudima oporavak od raka, oštećuju
se kemoterapijom.
Kako bi terapija, za koju se zna da uzrokuje rak (radijacija), mogla poboljšati i
dovesti do dugogodišnjeg ozdravljenja kod vrlo mnogo žrtvi raka?
Nikako!
Statistički podaci govore, da se danas ne oporavlja više ljudi nego što je to bilo prije
25 godina.
I kemoterapija i radijacija oštećuju imunosni sustav, koji je vitalan za izlječenje od
raka.
Elementi koji utječu na razvoj zloćudnih bolesti
Sve osobe prirodno uništavaju na milijune stanica raka, ukoliko njihov imunitet nije
narušen.
Ima najmanje 6 stvari, koje mogu oštetiti imunosni sustav:
Pomanjkanja u prehrani (primjeri): nedovoljne pričuve vitamina C i E mogu povisiti
bolešljivost. Pomanjkanje selena i cinka povećava rizik razvoja zloćudnih bolesti,
infekcija i srčanih bolesti.
Infekcije: ozbiljne infekcije mogu iscrpiti fagocite, uzrokovati probleme s
koagulacijom, pomanjkanja u prehrani, narušiti krvotok, itd.
Izlaganje radijaciji, oštećenje DNA i koštane srži mogu radijacijom voditi do
zloćudnih promjena u stanicama i većih mogućnosti, da dođe do infekcija.
Izlaganje toksinima: nezdravim prehrambenim transmasnoćama, teškim metalima,
pesticidima, herbicidima, kemikalijama, fluoridu, itd., oštećuje sposobnosti sustava
imunosti odmah pokrenuti učinkovitu obranu.
Pomanjkanje prehrambene esencijalne masne kiseline omega-3 važan je
uzrok oštećenja imuniteta kod 90% stanovništva u SAD.
Stres: kada dođe do produženog stresa, tijelo neprekidno otpušta kortizon,
koji uzrokuje prigušenje imunosnog sustava, odumiranje nervnih stanica, propuste
u uništavanju neprirodnih stanica, a može se povećati rizik od infekcija...
Starenje: aktiviranje imunosnog sustava usporava starenje. Oslabljeni imunitet
doprinosi pojavi zloćudnih bolesti i infekcija kod starijih osoba.
Ima li ikakvih lijekova za liječenje i izlječenje raka?
Bilo je najmanje desetak pouzdanih lijekova za rak tijekom prošlog stoljeća, koji su
došli i prošli bez ikakvog većeg znanja javnosti, da su uopće i postojali.
Industrija lijekova raka toliko je moćna, da televizija, novine i liječnički časopisi, koji
se novčano potpomažu prihodima iz farmaceutske promidžbe i oglašavanja, nerado
potvrđuju da su takvi lijekovi ikada postojali.
Često se objavljuju ,,izfabricirani'' članci, kojima se umanjuje zdravstvena strana i
učinkovitost lijeka, plašeći tako opću javnost nekom prirodnom terapijom, da bi im
mogla učiniti nešto dobro.
Nažalost teško je običnom narodu shvatiti tko mu pruža istinu.
Korištenje lužnate terapije u liječenju raka
Dijelovi svijeta, koji imaju velike količine jakih lužnatih minerala u vodi, imaju vrlo
nisku učestalost raka.
Hopi Indijci imaju vodu sa sadržajem rubidija i kalija, dok Hunzi na sjeveru
Pakistana imaju vodu s velikim sadržajem cezija i kalija.
Kod Hopija i Hunza ne javlja se rak, dok se ne udalje od svojeg područja na kojem
žive.
Vrlo je zanimljivo, i Hopi i Hunzi redovno jedu jezgru koštice kajsije (laetrile).
Od 1900-tih učinkovite terapije, koje liječe rak, često dolaze i odlaze.
Alkalna ili lužnata terapija za liječenje raka nastala je u tom razdoblju.
Ona je sasvim dobro djelovala u liječenju raka, ali se na nju zaboravilo, kada je tek
nekoliko zdravstvenih djelatnika čulo za nju i koji su bili spremni suočiti se s
protivljenjem liječničkog ustroja ili establišmenta protiv svakoga, tko ne koristi
konvencionalne postupke terapije.
Korištenje jakih alkalnih ili lužnatih sredstava pružalo je stalno izlječenje mnogih
pacijenata.
Većina lužnatih minerala (cezij, rubidij, kalij) mogu ući u stanice raka – cink i C
vitamin to optimiziraju.
Njihova jaka lužnatost, naročito cezija, dovodi do porasta pH u stanicama do
vrijednosti 8 ili i više, jer oni utječu na pH više nego li slaba kiselina (mliječna ili
laktična kiselina) unutar stanica raka.
U vrlo lužnatoj sredini stanice raka mogu opstati samo nekoliko dana ili i manje,
ovisno o stupnju prisutne lužnatost u stanici raka.
Ako mnogo stanica raka odumre istovremeno, sposobnost tijela da obradi i ukloni
otpad, nastao masovnim odumiranjem stanica, može popustiti, što uzrokuje
''reakciju detoksifikacije''.
Glavni organ, uključen u detoksifikaciju tijela, jest jetra. Simptomi mogu uključivati
simptome slične gripi, glavobolju, mučninu i osip po koži.
Jetra može pojačati svoju sposobnost u uklanjanju toksina korištenjem biljnog
mlijeka čička, silimarina, što je dobra zamisao koristiti tijekom terapije raka.
Ponekad ima toliko zloćudnog tkiva koje odumire, da će se na koži pojaviti sinusni
trakti.
To omogućuje tijelu brže se osloboditi većih količina toksičnih tvari iz odumrlih
stanica tijela. Zdrave stanice imaju prirodni električni potencijal ( 70-110 mV ) u
opnama svojih stanica, što im omogućuje držati cezij izvan stanica.
Kapsule cezija rijetko mogu biti uzrok perforacije stomaka ili tankog crijeva, ako
dospiju u položaj izravnog dodira na zidove bilo kojeg od tih organa.
Iz tog razloga cezij se mora uvijek uzimati s hranom, a cezij koji se uzima u tekućini,
sigurniji je od kapsule.
Jedno od stanja, koje se zamijetilo nakon terapije s cezijem, bio je upadljiv porast
količine urinske ili mokraćne kiseline u krvi.
Ovo uzrokuje veliko otpuštanje DNA iz odumrlih stanica raka.
DNA se metabolizira u urinsku ili mokraćnu kiselinu u količini od 3,5 mg do 20 mg.
To može uzrokovati smanjenje rada bubrega, jer velike količine urinske kiseline, po
pojavljivanju u cjevčicama bubrega, mogu stvarati kristale, koji zatvaraju prolaz
cjevčicama. Ako se veliki broj bubrežnih cjevčica zatvori, rad bubrega otkazuje i
dolazi do uremije.
To se lako sprječava korištenjem lijeka Xyloprim (allopurinol) prije i popratno s
cezijem, tako da ne dolazi do stvaranja prekomjerno velikih količina urinske
kiseline.
To može biti jedino potrebno, kada se 20 ili više grama cezija (velika doza) uzima
dnevno.
Xyloprim snižava količine urinske kiseline u krvi mijenjanjem metabolizma proteina,
tako da tijelo stvara manje urinske kiseline, što smanjuje količinu urinske kiseline u
krvi, kao i količinu urinske kiseline, koju bubreg treba izlučiti.
Stanice raka sadrže mrežu fibrina, 13 do 15 puta deblju od mreže fibrina, koja
okružuje zdrave stanice. Mreža fibrina, koja okružuje stanice raka, igra ključnu
ulogu u sposobnosti stanica raka, da izbjegnu svoje uništavanje, sasvim
otežavajući limfocitima, fagocitima i citokinima imunosnog sustava doći u dodir sa
stanicama raka i uništiti ih.
Kako starimo, naša sposobnost stvarati enzime stalno se smanjuje.
Ključni enzimski sastojak učinkovite enzimske pripreme je kimotripsin ili
serapeptaza, od kojih oboje povećavaju sposobnost tijela stvarati više enzima.
Za zloćudne bolesti najbolji je Vitalzym zbog mnogih izvještaja o dobrim
rezultatima s korištenjem enzima serapeptaze, koji se nalazi u Vitalzymu.
Doza može početi s 3 tablete tri puta dnevno na prazan stomak.
Ova doza trebala bi se postupno povećavati u redovnim vremenskim razmacima,
ako se ne zamjećuje poboljšanje.
Enzimska probava ove fibrinske mreže važan je dio terapije protiv raka.
Ubrzava se, također, i prerada odumrlih stanica raka digestijom fragmenata tkiva,
uzrokovane enzimskom terapijom.
DOZIRANJE CEZIJEVA KLORIDA
Cezijev klorid daje se u 2 - 3 jednako podijeljene doze od 3 do 6 grama dnevno po
svakoj dozi.
Uz druge dodatke dodavali su se: emulzija vitamina A (100.000 do 300.000 jedinica),
vitamin C (4 do 30 grama), cink (80 do 100 mg), selen (600 do 1200 mg) i amigadalin
(1500 mg).
Prehrana se u prvom redu sastojala od hrane, bogate povrćem, linolenskom
masnom kiselinom (sjeme lana, orah, soja, klice pšenice) i drugih dodataka hrani.
Davali su se, također, EDTA (kelacija, dimetil-sulfoksid [DMSO], kombinacija
vitaminâ K i soli magnezija.
Doze cezija ne bi trebale prekoračivati 20 do 40 grama dnevno zbog sporednih
učinaka mučnine i dijareje.
Kada više nema nikakvih tragova raka, doza se može smanjiti na 0,5 do 1 gram
dnevno.
Neki pacijenti na tretmanu cezijem pokazuju znakove manjka kalija, pa je stoga
potrebno nadgledati serum kalija zajedno s količinama urinske kiseline u krvi.
Svaka alkalna ili lužnata terapija mijenja pH tijela prema lužnatijem stanju.
To uzrokuje unos kalija u stanice ( čelije ), što može imati za posljedicu male
količine kalija u serumu.
Ovo kretanje kalija u stanice znači, da osobi može ozbiljno nedostajati kalija, čak
iako nema nikakve dijareje ili povraćanja.
Na svaka 2 tjedna treba kontrolirati količinu kalija u serumu.
Žao mi je da rezultati studija u kojima se koristio cezij, nisu toliko objavljivani,
koliko zaslužuju, ali to i ne iznenađuje. Ako znate osobu s ''beznadežnim'' ili nekim
drugim rakom, cezij se čini obećavajućim pravcem, kojeg treba slijediti.
Za koga se smatra, da bi trebao uzimati terapiju cezijem?
Ovo je idealna terapija za svakoga, tko je u završnoj fazi zloćudne bolesti. Ako znate
nekoga, kome su rekli: ''Sredi svoje stvari i poslove, imaš još 3 do 6 mjeseci života'',
ta osoba ima razumnih izgleda oporaviti se terapijom cezija. Njima može biti
potrebno 3 do 6 grama cezija tri puta dnevno, da bi se oporavili.
Osoba, koja je oslabila i omršavjela, te ne može ništa jesti ili je u završnoj komi,
trebala bi uzimati 9 grama cezija tri puta dnevno.
Drugi pacijenti s rakom, koji ne gube apetit i jedu uredno, mogli bi pokušati s jednim
gramom cezija tri puta dnevno, prateći znakove oporavka (smanjenje mase tumora).
Doza bi se trebala povisiti, ako nema vidljivog poboljšanja za 4 do 6 tjedana.
Mogućnost liječenja cezijem raka u fazi metastaza i raka koji se počeo širiti, bez
poznatog, izvornog mjesta nastanka, čini cezij sasvim važnim u liječenju zloćudnih
bolesti.
Cezij djeluje u limfomima, pa postoji mogućnost, da bi mogao liječiti, također,
leukemiju i polycythemia vera, jer izvorne stanice obadviju bolesti proizlaze iz
koštane srži (limfociti, bijela krvna zrnca, crvena krvna zrnca).
Cezij se može dobiti i u tekućini, smatram da je bolji za doziranje, osobito kada se
daje maloj djeci.
Evo još jednom što cezij čini:
1) čini stanice raka lužnatim (Napomena: KRV NIJE lužnata, samo unutrašnjost
stanica raka)
2) ograničava unos glukoze u malignu stanicu (čineći tako stanicu gladnom i
''bolesnom'' zbog pomanjkanja hrane),
3) neutralizira mliječnu kiselinu (koja uzrokuje nekontrolirano razmnožavanje
malignih stanica )
4) Zaustavlja fermentaciju, što je drugi utjecaj na ograničavanje glukoze.
Ionska tekućina klorida cezija djeluje stvaranjem stanica raka visoko lužnatim,
obično 8,0 i više, uništavajući tako stanice raka ili čineći ih tako ''bolesnim'', tako da
ih može uništiti imunosni sustav.
Klorid cezija ne samo da uništava stanice raka neposredno ili posredno, nego
odmah i zaustavlja metastaze raka, može početi smanjivati masu tumora tijekom
nekoliko nedjelja i gotovo uvijek zaustavlja bolove raka u roku od 24 do 48 sati,
ovisno o tomu što uzrokuje bolove.
H. Nieper je u Hannoveru, Njemačka, obavio mnoga ispitivanja na ljudima, kao i H.
Sartori u Washingtonu, DC, kao i mnogi drugi liječnici. U cjelini, rezultati su vrlo
zadovoljavajući. Primjećuje se, da svi bolovi u svezi s rakom nestaju za 12 do 24
sata, osim u vrlo rijetkim slučajevima, u kojima je postojao problem odvikavanja od
morfija, što je zahtijevalo nekoliko sati više.
Zdrave stanice ne upijaju klorid cezija.
DMSO omogućuje kloridu cezija usmjeriti se na stanice raka na još izrazitiji način.
Hiperkalemija je suvišak serumskog kalija. Većina kalija u tijelu (98%) nalazi se u
stanicama, tek mala količina obično kruži krvotokom [tj. serumom]. Ravnoteža kalija
u stanicama i krvi kritična je za tijelo. Ona utječe na način kojim djeluju stanične
membrane i upravlja radom srca i stazama između mozga i mišića. Ako imate viška
kalija u krvi, obično ga bubrezi izlučuju. Međutim, količine kalija mogu previsoko
porasti, ako vaši bubrezi ne rade dobro, što je najčešći uzrok hiperkalemije. Drugi
razlog je otpuštanje kalija iz oštećenih stanica u krvotok brže nego što ga zdravi
bubrezi mogu ukloniti. Lijekovi ili prehrana mogu, također, djelovati na količinu
kalija u krvotoku. Hiperkalemija je ozbiljno zdravstveno stanje, koje se mora odmah
liječiti.
Ovdje je citat o tome što klorid cezija čini kaliju u tijelu pacijenta s rakom:
Neki pacijenti na terapiji cezijem pokazuju manjak kalija, pa je potrebno nadgledati
serum kalija zajedno s razinama urinske kiseline u krvi. Svaka lužnata terapija
mijenja pH tijela k još lužnatijem stanju. Ovo uzrokuje ulazak kalija u stanice [tj.
iscrpljenje serumskog kalija], što može rezultirati malim količinama serumskog
kalija. Ovakav ulaz kalija u stanice znači, da osobi može ozbiljno nedostajati kalija,
čak i kada nema dijareje ili povraćanja.
Drugim riječima, klorid cezija ne izvodi kalij iz stanica raka, nego uvodi kalij u
stanice raka, smanjujući tako količine kalija u serumu krvi.
Kalijem se mora nadopunjavati prehrana pacijenta s rakom, da bi se povećala
količina serumskog kalija. Međutim, ako serumski kalij ode previsoko, tada može
doći do hiperkalemije. Ovakva osjetljiva ravnoteža serumskog kalija prisiljava
pacijenta s rakom provjeravati količinu serumskog kalija svakih nekoliko tjedana.
Može doći do oštećenja bubrega, ako serumski kalij ode previsoko, ali ispijanjem
velikih količina vode općenito se rješava ovaj problem.
Simptomi hipokalemije (PREMALO serumskog kalija) uključuju:
''...zamor, slabost mišića i grčevi, te crijevna paraliza, što može dovesti do
nadimanja, začepljenja i trbušnih bolova. Oštra hipokalemija može rezultirati
paralizom mišića i neprirodnog ritma srca (kardijačna aritmija), što može biti
smrtonosno''.
Simptomi hiperkalemije (PREVIŠE serumskog kalija) uključuju:
''...ruke i stopala bride, mišićna slabost i privremena paraliza. Najozbiljnija
komplikacija hiperkalemije jest neprirodni ritam srca (kardijačna aritmija), koji može
dovesti do zastoja rada srca.''
Drugim riječima, i hipokalemija i hiperkalemija mogu dovesti do slabosti mišića i
neprirodnog ritma srca. Budući da je ovo važno, kontroliranjem razine kalija svaka 2
ili 3 tjedna, može se lako omogućiti održavati svoj kalij u sigurnom rasponu
(laganim podešavanjima, ako količine kalija lagano odu iznad ili ispod prirodnog
raspona).
Upozorenje:
Treba kontrolirati najmanje jedanput svaka 2 do 3 tjedna količine urinske kiseline u
krvi, količinu elektrolita, kalija, magnezija, kalcija i natrija, čak i ako uzimate
preporučene doze kalija i Coral Calciuma.
Kalija može biti previše ili premalo, ili količine magnezija ili kalcija mogu biti
preniske (morate uzimati Coral Calcium zbog kalcija i magnezija)!!
Količine urinske kiseline, koje mogu oštetiti bubrege, ako su prevelike, povećavaju
se zbog količina DNA, koje oslobađaju odumrle stanice raka.
Dnevno s 3 grama ionskog klorida cezija, urinska kiselina vjerojatno se neće mnogo
količinski povećavati, ali ako i bude, lijek Xyloprim može se pobrinuti glede tog
problema.
Nadalje, hipokalemija (PREMALO kalija u krvnom serumu) i hiperkalemija (PREVIŠE
kalija u krvnom serumu) mogu voditi opasnim otkucajima srca!
Kontaktirajte svojeg liječnika, ako se povećavaju zamor, nepravilni otkucaji srca ili
ako se krvni pritisak bude znakovito mijenjao tijekom tretmana.
Važno je, također, sagledati TRENDOVE ili KRETANJA količinâ kalija. Na primjer,
pretpostavimo da je prvo očitanje vašeg kalija 4,5 – tri tjedna kasnije drugo očitanje
je 3,8 (ovo su stvarni podaci jednog od pacijenata s rakom). Oba su u prihvatljivom
rasponu. Međutim, ako se ovakav TREND nastavi, slijedeće očitanje neće biti u
prihvatljivom rasponu. Ako je kod vas trend poput ovoga, onda biste trebali odmah
povećati svoju dozu kalija ili povećati potrošnju hrane, koja je bogata kalijem
Naravno, ako je trend u pravcu porasta, potrebno je snižavati količine kalija, te biste
trebali smanjiti doze kalija (pogledajte dolje). Ipak, općenito, ako se doza treba
mijenjati, treba ju povećavati.
Tretman cezij klorida će se razlikovati ovisno o tjelesnoj težini pacijenta, vrsti raka,
gustoći raka i o mnogim, drugim pitanjima.
Sporedni učinci i simptomi tretmana s Cezijem
Ima mnogo mogućih sporednih učinaka i simptoma.
Neki od sporednih učinaka nisu štetni i vjerojatno se gube.
Drugi su moguće opasni.
Apsolutno je važno DOBRO se upoznati sa svim tim pitanjima.
Upala, otjecanje, i bolovi na mjestima gdje su koncentracije stanica raka
Od svih simptoma i sporednih učinaka programa cezijevim kloridom, ovo je
najopasnije kod određenih vrsta raka.
Kada cezijev klorid dospije u stanice raka, stanice raka počinju postajati ''bolesne''
zbog izgladnjivanja.
Sve do ovog trenutka, imunosni sustav uveliko je zanemarivao stanice raka zbog
raznoraznih razloga. Međutim, kada stanice raka postanu bolesne, sustav imunosti
prepoznaje ih kao stanice raka (tj. bolesne stanice) i počinje djelovati.
Ovo djelovanje može uzrokovati ozbiljnu upalu i bolove.
Svi pacijenti s IV fazom raka doživjet će neku upalu, međutim, u mnogim
slučajevima, oviseći uglavnom o vrsti raka, upala će biti oštra i rezultirat će
bolovima.
Ali, nije opasno proširenje tumora ili bolovi, opasno je da privremeno prošireni
tumor može zaustaviti protok ključnih tekućina tijela.
Na primjer, u mozgu ili gušterači privremeno prošireni tumor može blokirati protok
krvi, odnosno žuči.
Ako se nađete u takvoj prilici, potrebna vam je liječnička pažnja.
Nešto što može pomoći jest uzimati DMSO s cezijevim kloridom (kao obično) i
uzimanje DMSO i/ili MSM nekoliko sati kasnije.
Ovi proizvodi poznati su po tome što pomažu smanjiti upalu i bolove.
Ključni enzimski proizvodi, poput Vitalzyma ili 10Zymes, mogu, također, smanjivati
upale i bolove.
Grčevi u mišićima
Grčevi u mišićima jedan je od simptoma, da pacijent ne dobiva dovoljno kalija. Na
primjer, ako savijete svoje nožne prste i oni se ne isprave u prirodan položaj, to je
vjerojatno znak malih količina kalija u vašem tijelu.
Iako sok rasol može brzo pomoći olakšati grčeve, može vam biti potrebno povećati
količine kalija, kalcija i/ili magnezija. Najbolje je povećati količine kalija ishranom,
ali, ako to nije moguće, onda povećajte količinu tekućeg kalijevog klorida.
Zapamtite da previše kalija može, također, biti loše za vas.
Ispitivanje krvi je najprecizniji način utvrditi gdje se nalazite na toj ljestvici.
Kako znati da ste dostigli svoju ''granicu cezija''
Granica limita može se utvrditi jednim od slijedećih zdravstvenih stanja:
1) Stopala vam postaju izrazito crvena, osjećaju se hladnim i/ili kao leden ugriz, ILI
2) Vrhove prstiju osjećate kao igle ili čiode; bole vas, ako njima udarite o nešto,
posebno o nešto hladno.
Ako imate bilo koji od ovih simptoma, vrijeme je prestati uzimati cezijev klorid.
A kalij se mora uzimati još slijedeća tri mjeseca, jer cezij još toliko ostaje aktivan u
tijelu.
Nemojte ove simptome zamijeniti s manje oštrim ''peckajućim i bockajućim''
osjećajima, o kojim se govori u nastavku.
Peckajući, bockajući osjećaj, naročito u vašim prstima, ali moguće i na vašim
usnama i licu
Ovo je čest sporedni učinak i općenito se javlja tijekom prvog ili i drugog tjedna.
NE BI trebao pričinjavati nikakvu uzbunu. Obično se izgubi.
Kemoterapija može, također, uzrokovati ovaj sporedni učinak.
Mučnina i povraćanje
Ovo su česti simptomi uzimanja cezijevog klorida .
Ledena hladnoća i/ili suha, ljuskasta koža
Ovo je znak dehidracije. Javlja se kada osoba ne pije dovoljno vode tijekom dana.
Trebate piti, i piti, i piti tijekom ovog tretmana. Oko 2 l i više za osobu, koja teži 65 kg
– SVAKI DAN!!
Često ustajanje tijekom noći zbog mokrenja ili ne možete spavati
Bubrezi čine većinu svojeg posla, prerađujući odumrle stanice raka dok spavate.
To će brzo ispuniti vaš mjehur (bešiku), za oko 2 sata, što može dovesti do toga da
nekoliko puta ustajete usred noći.
Međutim, cezijevog klorida i DMSO, PRIJE podneva, može vam pomoći izbjeći
mnogo ponoćnih odlazaka u toaletu.
Također, ako ne spavate dobro, to može biti zbog toga što vas je cezijev klorid
učinio hiperaktivnim. To je drugi razlog, zašto bi neki trebali uzimati obje doze
svojeg klorida cezija do podneva.
Tamna, suha krv u mokraći
To je DOBAR znak. Znači, da bubrezi rade svoj posao, oslobađajući tijelo odumrlog
tkiva. Općenito se događa ujutro i obično toga nema poslijepodne i navečer.
Međutim, svježa, svijetla, crvena krv nije nikada dobar znak. To je znak unutarnjeg
krvarenja i može zahtijevati liječničku pomoć.
Grčevi
Razlog odvajanja cezijevog klorida od kalijevog vjerojatno je taj, da bi se izbjegli
grčevi. Ako još uvijek imate grčeve, a odvojili ste uzimanje cezijevog klorida od
kalijevog najmanje jedan sat vremena, onda ih razdvojite više od jednog sata.
Također, pijte rasol.
Kako znati, napreduje li vaš tretman
Kao prvo, mnogi se čude, kada im se tumor smanji.
Veličina vašeg tumora MOGLA BI SE U POČETKU POVEĆATI, kada počnete koristiti
svoj cezijev klorid. To je zbog upale. Obično mala upala nije problem.
Ali, veličina vašeg tumora počela bi se znakovito smanjivati za dva mjeseca ili i
manje.
Kao drugo, mnogi se čude glede "markerâ tumora."
Markeri tumora obično su date vrste bjelančevina, koje se nalaze u krvi.
Alternativni tretmani raka ne predviđaju (i niti ijedan o tome vodi računa) uklanjanje
ovih bjelančevina iz vaše krvi.
Tako, alternativni tretman raka mogao bi utjecati ili ne, na vaše markere tumora. Čak
i ako se povise, to ne mora biti loša stvar.
Kao treće, najbolji način na svijetu za utvrditi vaš oporavak jest PET skeniranje.
Međutim, PET skeniranje je kancerogenim rendgenskim zrakama. To uzrokuje rak.
Tako, ne biste treba-li ni pomišljati na PET skeniranje, dok niste sasvim sigurni u
cjelovito ozdravljenje.
Što učiniti nakon što dostignete svoju ''granicu cezija'' [KRITIČNE INFORMACIJE!]
Neki će s Programom klorida cezija dostići svoju ''granicu cezija'' PRIJE nego što se
sasvim izliječe od raka. To znači, da će im se vjerojatno rak ''vratiti''. Kada se to
dogodi, Program cezijevog klorida vjerojatno je oborio rak s faze IV na fazu I ili II, ali
nije sasvim završio za-datak u svezi s rakom.
Jaki tretmani faze III
Budući da je općenito nemoguće otkriti mali broj stanica raka, koje su preostale
nakon dosti-zanja ''granice cezija'', vrlo je važno da pacijent prijeđe na tretmane
raka ''Jaka faza III'', kao što je Protocel, nakon završetka jednog ili dva Programa
cezijevog klorida!!
Treba li Program cezijevog klorida ponoviti drugi put?
Mnogi žele koristiti 2 ili 3 Programa cezijevog klorida. Međutim, ako su simptomi
raka bitno otišli, bilo bi pametno prijeći na manje naporan i slabiji tretman, kao što
je jedan od tretmana ''Jaka faza III'', gore spomenut.
Međutim, ako mislite da je prvi Program cezijevog klorida djelovao kod vas, te ako
mislite da pred sobom imate još dug put u tretmanu svog raka, onda to učinite još
jednom, ali drugi put trebali biste koristiti POLOVINU doza u odnosu na prvi put!!
Opet trebate biti vrlo oprezni prema simptomima i sporednim učincima cezijevog
klorida.
Također, trebali biste pričekati najmanje mjesec dana prije početka drugog kruga. To
će dati nešto vremena, da se vaše tijelo očisti od toksinâ i, sasvim slobodno rečeno,
oporavi. Između tretmanâ cezijevog klorida uzimajte kalijev klorid.
Znajte da je cezijevom kloridu potrebno oko 3 mjeseca, da bi sasvim izašao iz vašeg
tijela, te da može biti nešto njegovih nakupina u ne-kancerogenim stanicama, pa
uzimajte kalij najmanje tri mjeseca po završetku cezijevog tretmana.
Postoji UVIJEK mogućnost dostizanja vaše cezijum granice za manje vremena nego
li je to bilo prvi put, čak i sa pola doze. Oko te obje točke treba biti oprezan, kada se
program koristi po drugi put, i pažljivo nadgledati svoju granicu cezija, kada ste po
drugi put na njemu.
Treći program vjerojatno ne bi bio potreban ili od pomoći.
Prebacite se na nešto drugo, poput Protocela.
Mjerenje svojeg pH
Kao što je rečeno gore, to je pH STANICÂ RAKA, koji se mora podići na 8,0 ili i više.
Ljudska krv ne može se podići na razinu 8,0, jer biste umrli prije nego što bi se to
dogodilo. Vaše tijelo obavi začuđujući broj stvari, da bi održavalo pH vaše krvi na
stalno konstantnoj razini. Nažalost, kada osoba ima visoko kiselinsku prehranu,
neke od ovih stvari, koje tijelo obavlja (da bi održavalo pH razinu krvi) dovode do
velikih zdravstvenih problema. Eto koliko je tijelo zdvojno, da bi održalo
konstantnim sveukupnu pH.
Pa, kako možete znati, kada vaše stanice raka imaju pH 8,0 ili i više?
Nikako.
Neki govore o mjerenju pH krvi, limfe, pljuvačke ili mokraće, a da bi pokušali
utvrditi, je li pH stanica raka dovoljno visoka. Ali, to ne uspijeva.
Jedni pravi način znati, je li vaše tkivo kiselo ili lužnato – analizirati svoju prehranu.
Ukratko, najbolji način za osigurati da svoj pH postigne razinu od 8,0 ili i više, jest
da ne koristite previše kisele hrane ili pića.
Ako pacijent slabi može uzimati voće, jer je bogato hranjivim tvarima, a cezij blokira
glukozu iz voća, da ne bi ušla u stanice raka.
Tim osobama preporučujem potrošnju najjačeg voća, a što znači:
5) Sok sočnog crvenog, crnog ili roza grožđa (sa sjemenkama ako je moguće),
6) Sok sočne borovnice,
7) Sok Xango Mangosteen
8) Noni sok s Tahiti otoka
9) Jedan od sokova ribiza (ili goji sokove).
Svi ovi sokovi pružaju vrlo guste koncentracije prehrambenih tvari.
NAPOMENA:
U momentima kada se desi da pacijent više nije u stanju da uzima hranu ni vodu
oralno, treba primijeniti nešto što se radilo u medicini 70-80 godina prije otkrića
intravenoznog unošenja tečnosti u tijelo. Dehidrirani pacijenti su rehidrirani preko
debelog crijeva. Voda polako kaplje preko anusa ili rektuma-debelog crijeva. Debelo
crijevo može da upija vodu i hranjive sastojke u obliku razblaženih sokova koje
savjetujem u antitumornoj dijeti.
Na taj se način pacijentu omogućuje da preživi dok opet ne bude u stanju da vodu i
ostalo uzima oralno.
SAVJET:
Iz iskustva smatram da ne bi bilo loše jednom u 6 mjeseci preventivno uzimati 2
mjeseca Cezijev klorid u količini od 1 gr na dan uz doručak.
Evo zašto.
Ako bilo gdje u tijelu postoji stanica ( ćelija ), a postoji sigurno, koja ne diše
aerobno, već anaerobno, dakle fermentacijom glukoze te na taj način pH počinje da
pada, Cezij će u nju povući kalij i stanica će biti eliminirana prije nego i dobije šansu
da postane maligna.
Stanica ( ćelija ) postaje maligna kada se anaerobno disanje popne na 35-40%.
Znači, pomoću Cezija eliminiramo je na vrijeme, recimo kada je anaerobno disanje
došlo na 15% ili manje.
Značajno je i to da nakon dvomjesečnog uzimanja Cezija on još ostaje aktivan u
tijelu 3 mjeseca.
Jeftina, a učinkovita preventiva.
UZ CEZIJ OBAVEZNO UZETI I 1 TABLETU VITAMINA B 17
CHLORELA ( alga )
Izuzetno je korisna za probavni sistem jer zbog specifičnih faktora rasta izaziva do
četiri puta brže umnožavanje laktobacila, korisne crevne bakterije koje su važne za
probavu.
Chlorela ima sposobnost da se kvantitativno uveća do 4 puta u 24 sata ( ne može ni
jedna biljka na planeti ).
Taj njen mehanizam uzrokuje brže zarastanje rana i oštećenih tkiva te brži rast dece.
Utiče na brže zarastanje i onih tkiva koja su bila otporna na druge medikamente.
- ubrzava metabolizam poboljšavajući probavu i pospješuje rast laktobacila
- usporava starenje ( dovodi do povećane sintez RNK i DNK )
- blokiira nastajanje tumora abdomena povećavajući broj imunoloških
Ćelija u trbušnoj šupljini
- detoksicira organizam od otrova
- preventiva srčanim oboljenjima
- snižava pritisak i razinu lošeg kolesterola
- ubrzava rast dece i razvoj imunosistema
- stimulira aktivnost T stanica i makrofaga tako što povećava nivo gama interferona
u
jetri i na taj način pojačava imunitet.
Makrofag - najjača prirodna obrana od kancera. To su velike imunosne ćelije koje
okružuju i probavljaju strane materije koje se nađu u organizmu.
Broj makrofaga je ograničen, a Chlorela pomaže stvaranju gama interferona, a time
i proizvodnju makrofaga.
Chlorela je bogata magnezijem i klorofilom što utiče na bolji rad cijelog
kardiovaskularnog sustava.
Stanice klorofila su identične s stanicama hemoglobina koji u sebi sadrži željezo, a
klorofil sadrži magnezij koji je važan za normalni rad srca.
Klorofil je dobar za liječenje arterijske hipertenzije, te pročišćava crijeva, bubrega,
jetru, krvotok..Dobar je kod anemije jer stimulira proizvodnju eritrocita.
Ima ulogu i transportera kisika u mozak.
Chlorela sadrži i enzime PEPSIN I HLOROFILAZU pa pomaže i pri probavi.
Chlorela je bazna i pomaže održavanje pH vrijednosti u organizmu između 7,2 i 7,4.
pH vrijednosti zbog neredovne i nekvalitetne prehrane, a pogotovo zbog prerađene
i
prekuvane hrane zna padati i do 2,7 što je nekoliko hiljada puta veća kiselost
(naročito pada kiselost zbog bezalkoholnih pića ).
Razni uzročnici bolesti nastaju i opstaju upravo u kiseloj sredini, zbog toga je važno
održavati baznu kiselost na 7,2 do 7,4 pH što Chlorela odlično obavlja.
CULEVIT
Culevit je kombinacija aminokiselina i vitamina koja ima dokazano antitumorno i
antikancerogeno
dijelovanje i ubrzava oporavak poslije operativnih zahvata.
Culevit je snažna kombinacija esencijalnih ( tijelo ih ne može samo proizvesti , već
ih moramo uzeti iz hrane ili kao dopunu ) aminokiselina :
- METIONINA
- FENILALANINA
- TRIPTOFANA
I neesencijalnih amonokiselina :
- ARGININA
- TIROZINA
- HISTIDINA ( esencijalna je samo za djecu )
I vitamina C , B6 , B12 , BIOTINA
CULEVIT : podiže imunitet , povećava snagu , poboljšava rad jetre i bubrega ,
nadzire razine HOMOCISTEINA , aminokiseline koja može povećati rizik od srčanih
bolesti , raka i Alzheimerove bolesti.
Smanjuje bol , ublažava migrenu , obnavlja crvena krvna zrnca , sprječava karcinom
izazvan pušenjem , pojačava rad Timusne žlijezde koja proizvodi važne T-stanice
koje se bore protiv infekcija , sprječava stvaranje bubrežnih kamenaca , ubrzava
sintezu RNK i DNK koje usporavaju starenje , ubrzava zacjeljivanje rana i opekotina i
td .
CULEVIT je snažna zaštita protiv raka i tumora , štiti tijelo od nitrozamina , tvari koje
su uzročnici karcinoma , sprječava virusne i bakterijske infekcije i jača obrambeni
sustav .
Culevit se uzima 4 - 6 puta na dan po 2 kapsule sat prije ili iza jela što ovisi o stanju
organizma .
Ako se uzima kao preventiva ili za jačanje organizma dovoljno je 2 x 2 k. na dan ,
ujutro na prazan stomak sat prije doručka i sat prije spavanja na prazan stomak.
DMSO –dimetil sulfoksid
Dobar je za sprečavanje infekcija, a pokazao je odlične rezultate u lečenju raka.
Može da dovede do normalizacije degenerativnih tumornih ćelija kod raka bešike,
debelog creva,dojke,kože i kod leukemije.
DMSO veže sa sebe HIDROKSILNE radikale pa time može i da olakša stanje kod
kemoterapije i zračenja koji otpuštaju na milijarde hidroksilnih radikala u telo
pacijenta.
Hidrosilni uz peroksidne radikale su najjači mogući radikali koji postoje.
DMSO menja ćelijsku membranu pa ona postaje propusnija što om ogućava leku
lakši ulaz u ćeliju, a otrovima lakši izlaz.
Dosta ga koriste i sportisti.
Treba ga obavezno koristiti u terapiji lečenja bilo koje bolesti.
HYDRAZINE SULFATE
Hidrazin sulfat je kemikalija koja se javlja kao nuzproizvod u industrijskim
procesima, kao što je rafiniranje rijetkih metala i proizvodnja raketnog goriva,
proizvoda za sprječavanje hrđanja i proizvodnja insekticida.
Koristi se i kao alternativni postupak za tretiranje nekih simptoma poodmaklog
raka.
Obično se proizvodi laboratorijski, ali nastaje i prirodno u nekim biljkama i gljivama.
Hydrazin-sulfat je lijek protiv kaheksije - slabljenja i unistavanja organizma oboljelih
od raka ili side. Ustanovljeno je da ovaj preparat sekundarno djeluje na
destabilizaciju tumora dovodeći relativno brzo i do njegovog povlačenja.
Hydrazine sulfat se ne smije uzimati sa sredstvima za umirenje, barbituratima,
alkoholom ili antidepresivima koji djeluju na nervni sustav. Ovaj lijek oboljelima od
raka ograničava i upotrebu određenih namirnica. Prije svega, hranu bogatu
tiraminom (zreli, žuti sirevi i namirnice koje su fermentirale).
Ljudi u suštini ne umiru od raka, već od gubitka energije, neuhranjenosti, slabosti i
propadanja koje prouzrokuje rak. Ovo propadanje organizma, koje se naziva
kaheksijom, praćeno je gubitkom životne snage, težine, trosenjem mišićnog i
drugog tkiva i invalidnošću i povezuje se s oportunističkim infekcijama i
prestankom rada nekih organa.
Kaheksija se javlja kao posljedica nenormalnog metabolizma ugljenih hidrata,
proteina i masti. Za razliku od CO2 i H2O (nusprodukti ovog procesa), većina
kancerogenih stanica ima drukčije metode razlaganja glukoze za stvaranje njima
potrebne energije. Krajnji proizvod energetskog ciklusa kancerogenih stanica ,
ciklusa koji se odvija bez prisustva kisika, jesu ogromne količine mliječne kiseline.
Mliječna kiselina, kao i proizvodi raspadanja proteina i masti, ulazi u krv, bubrege i
jetru i uz trošenje ogromnih količina energije, ponovo se pretvara u glukozu. Zatim
se ta glukoza vraća u kancerogene stanice, koje je koriste za energetske potrebe,
proizvode opet, sve veće količine mliječne kiseline, pa se nedostatak energije
ponavlja. Smatra se da je ovaj pogubni ciklus objasnjenje kako rak i sida odvode
tijelo na put bez povratka.
Proces fermentacije je primitivan i nepotreban, uzaludan način da se dobije
energija, ali je preovlađujući mehanizam pomoću kojega tumorne stanice dobivaju
energiju za svoj razvoj i rast.
Hydrazin s. blokira enzim u jetri neophodan za ponovnu konverziju mliječne kiseline
u glukozu. Sprječava kaheziju-slabljenje i uništavanje organizma . Sekundarno
djeluje na destabilizaciju tumora dovodeći veoma brzo do njegovog povlačenja ,
prekidajući proces trošenja energije bolesnika koju maligne stanice obilato kradu.
Pokazalo se da poboljšava apetit,smanjuje bol, prekida anoreksiju , normalizira
laboratorijske nalaze , dovodi do regresije tumora i produžava život uz minimalne
nuspojave ili bez njih .U suštini učinkovita kontrola mehanizama koji dovode do
kahezije nastale zbog neoplazmi dovode do suzbijanja maligniteta .
Točnije rečeno mehanizam djelovanja Hidrazine sulfata je glukoneogena blokada u
reakciji PEP CK ( fosfoenolpirivat karboksikinaze ) čime se smanjuje curenje
energije iz organizma bolesnika i pojačava glukoneogeneza u stanicama tumora
čime se prekida sistemski ciklus tumor-dobitnik energije – bolesnik(domaćin)gubitnik energije ili u prijevodu rast tumora – kahezija ( propadanje ) organizma
domaćina .
Čitajući ovo pitate se zašto se za Hydrazine sulfate ne zna u širim razmjerama.
To je, pre svega, njegova niska cijena: jedna kutija od 120 tableta košta 20 dolara.
Ova se supstanca masovno proizvodi, reč je o veoma uobičajenom kemijskom
jedinjenju koje se proizvodi industrijski, u velikim količinama .Istraživač bi mogao
da kupi pola kilograma hidrazin-sulfata po ceni od pet do osam dolara, a to bi
pakovanje od pola kilograma sadržalo 50 -100 000 doza .
NAPOMENA : Hydrazine sulfate je MAO inhibitor pa treba izbjegavati hranu bogatu
tiraminom. Pet dana prije početka uzimanja lijeka treba početi s dijetom i na dijeti
ostati 5 dana nakon završetka uzimanja lijeka .Za optimalnu iskoristivost lijeka treba
uzeti prehranu po antigenu krvne grupe i uzimati Bromelain I Vytalzim,koji su
korisni u uklanjanju velike mase tumora nakon njegova razbijanja.
Osobito je koristan kada je tumor u blizini živca koji se može uklještiti i kada se
dodatna masa razbijenog tumora počne gomilati u tom prostoru.Ovo je ozbiljan
problem kada se radi o tumoru mozga.
Što je MAO ?
MAO ( monoamino oksidaza ) je neurotransmiter odnosno enzim odgovoran za
metaboliziranje drugih već iskorištenih neurotransmitera koji se potom mogu izlučiti
. Razine MAO-a rastu s godinama starosti što dovodi do smanjene količine
monoaminskih neurotransmitera poput dopamina .Iz toga proizlazi da blokiranjem
( inhibicijom ) MAO-a možemo spriječiti smanjivanje neurotransmitera koje nastupa
zbog starenja .
Ima dva tipa MAO-a , tip A i tip B .
Tip A razgrađuje dopamin i serotonin , a tip B razgrađuje dopamin i noradrenalin .
Dodao bih da kod oboljelih od karcinoma dolazi do različitih neuravnoteženih
odnosa između neurotransmitera poput epinefrina , norepinefrina i serotonina .
Uporaba Hydrazine Sulfata :
Mora se uzimati uvijek na prazan stomak, što znači najmanje dva sata prije jela , a
nakon uzimanja jesti tek za 90 minuta . Dozira se na slijedeći način :
Jedna (1) capsula/tableta na dan, 1 do 2 sata prije jela, prva tri (3) dana - ujutro
( Total 3 capsule/tablete )
Cetvrtog dana povecajte dozu na dvije (2) capsule/tablete na dan, kroz period od
cetiri (4) dana.
( Total 8 capsula/tableta za period od cetri (4) dana.) ujutro/uvece.
Osmog dana povecajte dozu sa jednom (1) capsulom/tabletom na dan.
( Sad se uzima total od 3 capsule/tablete na dan.) ujutro/podne/uvece.
STALNO UZIMAJTE KAPSULE /TABLETE NA PRAZNI STOMAK.
Po zavrsetku prvih 100 jedinica (kapsula/tableta), sačekajte sedam (7) dana pre nego
što krenete uzimati novo pakovanje lijekova. S drugim, i svakim slijedecim
pakovanjem kapsula/tableta,
odrzavajte dozu uzimanja s dvije (2) tablete dnevno. Ujutro/uvece.
MAKSIMALNA PREPORUCENA DOZA je 3 kapsule/tablete dnevno (period od 24
sata), ali ovo se moze, po savjetu Vaseg liječnika i promijeniti.
Kad uzimate Hydrazine Sulfate ZABRANJENO je uzimanje BILO KOG ALKOHOLA ili
barbiturata (lijekova za smirenje).Ovo ukljucuje i lijekove protiv bolova .
KONTRAINDIKACIJE:
Kod dugotrajnog uzimanja jakih doza, mali postotak pacijenata može iskusiti slabo i
privremeno neosjećanje ekstremiteta, mučninu u stomaku i/ili povremenu letargiju
(pospanost,umor). Simptomi obično nestanu kroz par dana.
Preporučena doza je utvrdjena prema težini pacijenta:
Osoba 100 kg težine ili jača uzima tablete od 60 mg, ispod 100 kg - 30 mg.
Vrste Hrane
Dozvoljeno
Mlijeko i mlijecni
NIŠTA
proizvodi
Meso, riba i perad
Začini
Povrće
NIŠTA
SAMO SVJEZI
ZACINI KOJI SU U
SKLADU S
KRVNOM GRUPOM
Šargarepa, cvekla,
celer, c. luk, kelj,
crna rotka, krompir
– praviti sok od
navedenog povrća.
Od svake vrste
uzeti po 300 gr.
Tako se dobije litra
soka i pije se na
svaka 1-1,5 sat po 1
dcl. Uz to se može
jesti povrće
isključivo u skladu
s krvnom grupom u
sirovom obliku.
NIJEDNO
Koštunjavo
voće (orasi,
lješnjaci, bademi i
sl.)
Šećer
NIJEDAN- maligne
ćelije imaju i do 8
puta više receptora
za primanje
glukoze, te se
uzimanjem šećera
pomaže bržem
razvoju malignih
ćelija
Kruh i proizvodi NIŠTA ne uzimati
od tjesta
od belog brašna,
pšenice, žitarica –
sve je to jedan od
uzroka i nastanka
bolesti
Alkoholna pica
NIJEDNO
Ostali Proizvodi
NIŠTA
.
JELOVNIKA GORE OPISANOG MORA SE STROGO PRIDRŽAVATI
UKOLIKO ŽELITE
IMATI USPEHA U LEČENJU S HYDRAZIN SULFATOM
Gdje nabaviti hidrazin sulfat
Life Energy Distributors; P.O. Box 550; Abbotsford, B.C. V25-5Z5; Canada; 604-8560171; e-mail ordering ben@uniserve.com – otpremaju svuda po svijetu.
Internet address: http://www.uniserve.com/life/life.htm.
Može ga se nabaviti i pod imenom Sehydrin u Rusiji .
Indol-3-karbinol ima ga u brokuli , zelju , rotkvi , kelj pupčar , kupusu , ali najviše u brokuli..
Povečava tjelesnu proizvodnju 2-hidroksi estrogena i 2-hidroksi estrona , dobrih
estrogena koji štite od raka .
Indol-3-karbinol veže se za estrogen te je stoga jak metabolizer jakih estrogena.
Indol-3-karbinol pomaže bubrezima izlučivati mokraću
Indol-3-karbinol se u probavnom traktu pretvara u diindolylmetan ( DIM ).
DIM - didolilmethan se može naći u obliku nadopune .
Za zaštitu od snažnih estrogena treba uzimati ili Indol-3-karbinol , DIM
( diindolylmethan ) ili 1000 gr brokule , ukoliko se ne može doći do ova dva
preparata .
Antikancerogeni učinci Indol-3-karbinola i DIM-a :
-pobuđuje apoptozu ( samoubistvo kancerogenig stanica )
-usporava rast pozitivnih i negativnih receptora estrogena stanica raka dojke
-sprječava oštećenja DNK
-povećava 2a-hidroksilaciju estrogena ( korisnog ) na račun 16a-hidroksilacije
( štetne )
-blokira dioksin
-blokira jake estrogene
-povećava učinke tamoxifena
-blokira kemijski pobuđenu 16a-hidroksilaciju estrogena , uključujući i onu
pobuđenu pesticidima i
ksenoestrogenima
-blokira enzim ( CYP1B1 ) koji pospješuje 4-hidroksilaciju estrogena koja potiče rak
-učinkovitost kod raka grlića maternice
-zaustavlja rast stanica raka prostate
-povisuje razinu gena prigušivača tumora BRCA 1
KALCIJ-d-GLUKARAT
Postoji niz bolesti koje su vezane za poremećaje u balansu hormona ESTROGENA u
našem telu( rak dojke, maternice, jajnika, prostate u muškaraca te raka pluća koji se
javlja kao sekundarni oblik).
Jedini način da se telo oslobodi viška estrogena i da se u telu stvori hormonalna
ravnoteža je da se višak estrogena u jetri spoji na glukuronsku kiselinu i da putem
stolice ( izmeta ) izađe van iz tela.
To će se desiti ukoliko je naša jetra u punoj funkciji.
Današnji način prehrane dovodi do prevelike toksikacije jetre pa u njoj dolazi do
poremećaja u stvaranju određenih enzima
Enzim beta-glukuronidazu je taj koji upravo sprečava spoj estrogena I glukuronske
kiseline de dovodi do poremećaja u balansu hormona.
Enzim beta-glukuronidaza razgrađuje spoj estrogena i glukuronske kiseline pa se
estrogen ne može izbaciti u probavni sustav.
Kalcij-d-Glukarat, ako se redovno uzima blokira enzim beta glukuronidazu i
omogućuje spajanje estrogena na glukuronsku kiselinu što će dovesti do
izbacivanja estrogena iz tela i do stvaranja povoljne hormonalne ravnoteže.
Kalcij-d-glukarat se može naći u vidu dopune i dovoljno je 400 - 800 mg/dan kao
zaštita od visokog nivoa estrogena i stvaranja hormonalne ravnoteže u jetri i telu.
MAXIMMUN
SADRZI BETA 1.3 – 1,6 D GLUKAN - koji povećava imunološku reakciju za 50-120 %
u prvih 72-96 sati
Američki i Norveški naučnici otkrili su i izolirali moćnu prirodnu tvar , koja pomaže
tijelu spriječiti i pobijediti uzročnike bolesti , od obične prehlade , infekcija pa do
karcinoma .
Beta Glukan je dugolančani polisaharid koji se nalazi u staničnoj stijenci kvasca
( Saccharomyces cerevisiae ) .
Receptor ( Dectin-1 ) koji se nalazi na površini naših imunosnih stanica je taj
pomoću kojega se vezanjem Beta Glukana vrši jaka aktivacija imunosnih stanica
koja je odgovor organizma na napad stranih antitijela .
Aktiviranje počinje sa stanicama makrofaga , granulocita , neutrofila i natural killer
cels- prirodnih stanica ubojica koji čine prvu crtu naše obrane od virusnih ,
bakterijskih i gljivičnih napada .
Makrofazi imaju sposobnost prepoznavanja , proždiranja i uništavanja svih vrsta
uzročnika bolesti virusa , bakterija , gljivica te mrtvih mutiranih ili tumorskih stanica .
Kada Beta Glukan dođe u dodir s receptorom makrofaga , on postaje znatno
aktivniji u uništavanju uzročnika bolesti .
Smatra se da je Beta Glukan najmoćniji prirodni stimulator makrofaga .
Beta Glukan stimulira kompletan imunosni sustav počev od makrofaga koji dalje
iniciraju sve ostale imunosne stanice , protuupalne citokine ( IL-1 i IL-6 ) , TNFalfa( faktore tumorske nekroze , koji izazivaju apoptozu-samoubistvo tumorskih
stanica ) , interferon , fibroblaste , koji potenciraju zarastanje rana .
U suštini aktivirani makrofag ima mogućnost mobiliziranja cijelog imunosnog
sustava .
Lista bolesti i stanja kod kojih pomaže MAXIMMUN :
Infektivne bolesti - virusne , bakterijske , gljivične , parazitske infekcije te kronične
upale i infekcije
Autoimune bolesti - lupus , Multipla skleroza , reum. artritis , alergije
Ateroskleroza - snižava kolesterol i LDL kolesterol , sprječava nastanak plaka
Hematološka oboljenja - leukocitopenija , trombocitopenija , anemija , stimulira
proizvodnju matičnih stanica koštane srži i time pojačava proizvodnju krvnih
stanica leukocitne , eritrocitne i trombocitne loze te je učinkovita pomoć za vrijeme i
nakon uporabe onkoloških lijekocva i hematoloških bolesti .
Detoksikacija organizma - pomaže tijelu izbaciti i neutralizirati toksine , pesticide ,
konzervanse , azbestne i ugljene čestice i td
Pomaže kod malignih oboljenja , zarastanja rana , operacija , zračenja iz okoline , UV
zraka , X zraka podiže kompletan imunosni sustav , pa ne može doći do pogreške u nekom aspektu
mehanizama obnove
DNK. Mnogi neovisni čimbenici - kao što su spol , prehrana , starost i okoliš u
kojem se živi mogu smanjiti ili povećati osijetljivost na karcinogene . Beta 1,3 D
Glukan izuzetno jako povećava otpornost na karcinogene .
Da bi on djelovao nesmetano , treba se hraniti isključivo po krvnoj grupi .
Ako se jedu namirnice koje vaša krvna grupa slabo apsorbira , njihovi nusprodukti
ostaju u vašim crijevima i grade toksično okruženje , pa tada lakše i dolazi kako do
malignih tako i do drugih oboljenja .
Beta Glukan je najbolje uzimati s vodom 30 min. prije jela , za preventivu od bolesti
je dovoljno 1-2 kapsule na dan .
PAW PAW (ACETOGENINS)- važan ekstrakt papaje!
Među mnogim aktivnim sastojcima papaje nalazi se veoma važan ekstrakt za
uspješno liječenje malignih bolesti – ACETOGENINS.
O čemu se tu radi?
Većina tumora sadrži mali postotak, približno 2-3%, višestruko otpornih stanica na
lijekove (MDR stanice). Kemoterapija nije učinkovita protiv ovih stanica. Nakon
prvog kruga ili runde s kemoterapijom, ako je učinkovita, unište se stanice koje nisu
MDR. Budući da ovo vrijedi za vrlo veliki dio mase tumora, tumor će izgledati kao da
je uspješno uništen. Međutim, MDR stanice ostaju i počinju se razmnožavati. Novi
tumor formira se potpuno od MDR stanica. Sada, kada se kemijska sredstva ponovo
koriste, nijedna od stanica neće se uništiti, jer su sve MDR. Acetogenins, ekstrakt
kojeg jedino sadrži Papaja, jedini se pokazao učinkovitim protiv MDR stanica.
Acetogenins blokira dotok energije u mitohondrije ( stanične centrale )
kancerogenih stanica. To dovodi do smanjenja rasta krvnih sudova kojima se hrane
stanice raka.
Farmakologija
Jedan od glavnih učinaka acetogeninsa je smanjenje ATP energije u svakoj stanici
našeg tijela. Naše stanice imaju električni potencijal, koji određuje kako će stanica
koristiti tvari, koje stvaraju energiju, većinom šećer u krvi i kisik iz našeg krvotoka.
Smanjenjem ove razine napona od 70 - 110 mv na područje od nekih 50 mv, zdrave
stanice još uvijek mogu djelovati. Međutim, stanice raka i virusa ne mogu koristiti
energiju pri ovako niskom naponu i počinju ugibati. Postupak ugibanja je sporiji
postupak od postupka trovanja, zato što papaja djeluje sporije nego li kemikalije.
Acetogenins jedino ne djeluje ako stanice tijela nisu upile dovoljnu količinu
ekstrakta koja će uzrokovati smanjenje voltaže- električnog potencijala stanice.
Lagano korištenje i doziranje
Paw Paw (Papaja) lako se koristi. Potrebne su samo četiri kapsule, ravnomjerno raspoređene tijekom dana i uzete s nešto hrane.
Doziranje
Uzimajte 1 kapsulu s hranom četiri puta dnevno u podjednakim vremenskim
razmacima.
Ne treba prekoračivati broj preporučenog doziranja.
Sporedni učinci
Acetogenins teži prema stanicama, koje koriste mnogo energije i presijeca njihovo
napajanje energijom. Budući da stanice raka koriste 10-17 puta više energije nego li
zdrave stanice, acetogenins učinkovito djeluje na stanice raka. To je isti
mehanizam, koji je toliko koristan kod uklanjanja parazita i uništavanja uši u kosi.
To je razlog, također, zašto ga trudnice ne bi trebale koristiti jer acetogenins bi
mogao vidjeti bebu kao korisnika velike količine energije i blokirati dotok energije.
Ako u tijelu nema stanica raka, parazitâ ili nekih drugih stanica, velikih potrošača
energije, acetogenins može krenuti prema brzo rastućim stanicama koje oblažu
zidove probavnog i crijevnog trakta. Posljedica su bolovi u stomaku. Zato nema
razloga korištenja acetogeninsa od strane pacijenata, kod kojih nema kancera.
Neki pacijenti s rakom priopćavaju poteškoće s probavom, poput mučnine. Iz tog
razloga preporučuje se uzimati acetogeninsa s hranom.
Podudarnost s ostalim tvarima
Jedan od načina kojim acetogenins ( Paw Paw ) djeluje jest spriječiti stanice raka
dobivati glukozu kao hranu, smanjujući ATP energiju stanica u tijelu. Tvari iz
slijedećeg popisa povećavaju ATP energiju, pa bi ih trebalo izbjegavati kada se
koristi Paw Paw ( acetogenins ).
Izbjegavati
• Vitamin C*
• Vitamin E*
• Co-Q10
• Potporne proizvode štitne žlijezde
• 7-Keto™
• Sulfhydrazly antioksidante, koji uključuju:
L-cysteine
N-acetylsteine
Glutathione
• Korijen čička
• Pripravke Essiac i Flor-ekstrakt (koji je sličan Essiacu, s nekoliko dodatnih
sasto-jaka)
• Tretmane ozonom (tretmani kisikom hyperbaričnim kisikom su prihvatljivi)
• Ulje sjemena lana korišteno s Budwif Prehranom (počinje izgledat da je ulje
sjemena lana prihvatljivo, ali ostaje na ovom popisu predostrožnosti)
• Hidrogen peroksid
• Ekstrakt sjemena grejpfruta (zbog svojeg visokog sadržaja vitamina C)
• Protein iz surutke trebao bi se, također, izbjegavati zbog L-cysteina
* Količine ovih vitamina, nađenih u voću i povrću, neće imati ozbiljnog učinka na
djelovanje Paw Paw.
Uz pravilno odabranu antitumornu dijetu reguliranu u skladu s antigenom krvne
grupe, Protocel, Paw Paw , Arabinogalactan i Rife generator mogućnost izlječenja i
najtežih bolesti se penje i do 90%. Napominjem, ukoliko se pacijent drži striktnih
savjeta koje će dobiti.
PAW PAW
Healthy Sunshine, Inc.
506 Ivy Lake Road Morrison, TN 37357
931-728-4965 or 888-523-1727 Fax 931-728-7145
http://www.healthy-sunshine.com/contact.asp
PROGESTERONSKA KREMA
Hormonalne terapije se sve češće povezuju s brojnim veoma opasnim nuspojavama
kao što su maligne pojave na dojkama i maternici . Treba istaći da su hormonalne
nadomjesne terapije izuzetno opasne za žene krvnih grupa A i AB , ali ni druge dvije
krvne grupe ( O i B ) nisu pošteđene tih problema .
Danas se sve više žena upravo zbog svega toga odlučuje nadoknaditi progesteron
na prirodan način i time podići razine njegovih zdravih nivoa i stvoriti protutežu
dominantnom estrogenu .
Progesteronska krema od Wild Yam – a ( divlji meksički krumpir )je potpuno sigurna
krema za uporabu koja organizam žene snabdijeva prirodnim oblikom progesterona
u kombinaciji s mješavinom odabranih biljaka .
Progesteron je prirodni ženski spolni hormon , koji se luči tijekom druge polovice
mjesečnog ciklusa , od ovulacije do menstruacije i u tom je periodu dominantan
hormon .
Progesteron priprema unutrašnjost uterusa da primi oplođenu jajnu stanicu i
odgovoran je za održavanje trudnoće jer osigurava embrionu , a potom i fetusu
opstanak i pravilan razvoj .
Progesteron je izuzetno važan za optimalno zdravlje žene jer učestvuje u proizvodnji
drugih hormona , utiče na dobro raspoloženje , štiti od depresije , pomaže funkciju
tiroidnih hormona ,blokira alergene i promjene na koži , veže se na receptore na
osteoblastima , stanicama koje izgrađuju kost te pomaže ugradnju kalcija u kosti
kod osteoporoze .
Ukoliko organizam žene ne proizvodi dovoljnu količinu progesterona u drugoj fazi
menstrualnog ciklusa , dolazi do dominacije estrogena i narušavanja menstrualnog
ciklusa jer estrogen smije da bude dominantan samo u prvoj fazi menstrualnog
ciklusa .
To dovodi do neželjenih simptoma u predmenstrualnom ciklusu ( PMS ) , a kod
menopauze do valunga – udara toplote , nesanice , napetosti , nervoze , visokog
tlaka , depresije , želje za slatkišima u večernjim satima , probavnih smetnji ,
kamena u žuči i td .
Brojna pred klinička i klinička ispitivanja su pokazala da je u tretiranju simptoma
menopauze veoma važno dodavati organizmu prirodni progesteron kao protutežu
estrogenu .
U menopauzi nivo estrogena može da opadne za 40-60% dok progesteron može da
padne i na nulu , dakle da ga uopće nema što može dovesti do veoma opasnih
zdravstvenih problema.
Desetinama godina simptomi menopauze su „otklanjani“ na dva načina .
Prvi način je dodavanje estrogena ( ERT ) i on datira iz 60-tih godina prošlog vijeka.
Polazna točka je bilo pogrešno vjerovanje da su menopauza ( i osteoporoza ) bolesti
koje nastaju zbog nedostatka estrogena . Ova terapija imala je za posljedicu veliki
broj pojava raka maternice , kao i drugih ozbiljnih zdravstvenih problema .
Kada su ispitivanja pokazala da estrogen izaziva rak , proizvedeni su preparati s
sintetičkim progesteronom ( progestin ), koji je trebao održati hormonalnu
ravnotežu .
Tako se terapija za otklanjanje simptoma menopauze idućih dvadesetak godina
bazirala na progestinu , jer se još uvijek nije mogao naći postupak za pravljenje
progesterona iz prirodnih izvora .
Tek 1995 godine objavljeni su negativni efekti koje je terapija s progestinom činila
jer molekularna struktura progestina nije odgovarala onoj koju proizvodi
organizam .
Kao prekusor drugim steroidnim hormonima ( oksidacijom kolesterola prvo nastaje
pregnonolon , iz njega progesteron pa ostali hormoni ) progesteron je odgovoran za
cjelokupno zdravlje organizma .
Koristi od njega nemaju samo žene za vrijeme i posle menopauze , već i one koje
imaju nedostatak progesterona u periodu menopauze .
Te žene proizvode dovoljno estrogena koji će dovesti do menstruacije , ali
nedovoljno progesterona koji bi bio balans estrogenu .
Ovo stanje može da traje 10-15 godina i dovodi do pojava simptoma menopauze .
Balans između ova dva hormona reducira i predmenstrualne simptome ( PMS ).
Prirodna progesteronska krema osigurava :
•
•
•
•
•
Hormonsku ravnotežu između estrogena i progesterona
Zaštitu od malignih pojava na dojkama i maternici u fazi dominacije estrogena
Zdravlje ženama u periodu prije , za vrijeme i poslije menopauze
Krema od prirodnog progesterona nadoknađuje niske razine progesterona i
uravnotežuje odnos između estrogena i progesterona, čime pridonosi
uspostavljanju prave ravnoteže hormona. Mogu je sigurno koristiti žene s
mjesečnicom, žene s pre- i peri-menopauzom, te žene s menopauzom. Muškarci
s estrogen dominacijom mogu također imati koristi od progesterona. Zatim, kod
žena i mladih djevojaka kod kojih možda nema visoke dominacije estrogena, ako
se krema progesterona koristi na pravilan način, njihove mjesečnice i PMS manje
su teški i manje bolni
Obavezna je kod muškaraca u terapiji liječenja raka prostate
Pošto je prirodni progesteron supstanca rastvorljiva u mastima , lokalna primjena je
znatno učinkovitija od oralnog unošenja .
Pakovanje kreme od 85 gr. osigurava 70 pažljivo odmjerenih doza koje sadrže po 20
mg progesterona . Jedan pritisak pumpice oslobađa 1,2 gr kreme što sadrži 20 mg
progesterona .
Žene s redovitim menstrualnim ciklusom trebaju 14 dana prije mjesečnice svaki
dan do 10 sati prije podne namazati 20 mg progesterona na unutrašnji dio bedara i
na abdomen .
Žene u menopauzi trebaju dvadeset dana u mjesecu nanositi kremu po opisanom
receptu , a 10 dana pauzirati .
Nakon otvaranja kremu treba držati na tamnom , hladnom i suhom mjestu .
Krema nema zabilježene nikakve loše nuspojave .
PROTOCEL – USPJEŠAN BORAC PROTIV MALIGNIH I DRUGIH BOLESTI
Protocel( Cancell ili Cantron) je izgradio kemičar James Sheridan iz Rovsella,
Michigan. Sheridan je bio istraživač u Michigan Cancer Centru.
Protocel je najsnažniji poznati anti-kancerogeni i anti-virusni lijek u ovom momentu
na planeti. On je, također, najpotpuniji i najjači antioksidant, koji je ikada ispitan, a
2003. god. provedeno je veliko antioksidantno ispitivanje. Rezultati studija dviju
nezavisnih laboratorija glase:
Protocel je do sada najsnažniji testirani, provjereni antioksidant i on je:
Preko 25 puta snažniji od peroksid radikala
Preko 45 puta snažniji od hidroksid radikala.
Ovo su dvije vrste najštetnijih slobodnih radikala, koje je najteže savladati. To čini
Protocel jedinim antioksidantom, koji uklanja obje vrste opasnih slobodnih
radikala. Protocel blokira nastajanje svih super-oksidacijskih radikala te ima
izuzetno snažno djelovanje protiv virusa pa time i bolesti kao što su: AIDS, herpes,
lupus, sindrom kroničnog umora, endometrioze, Crohnova bolest, fibromijalgije,
svih autoimunih bolesti, Lou Gehrigove bolesti, multiple skleroze, distrofije mišića,
Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti, leukemije, reumatskog artritisa,
skleroderme, cističnih fibroza i td.
AIDS
Kada se Protocel dâ pacijentu s AIDSom, on razlaže stanicu, koju je napao virus. U
tom trenutku, virus gubi svoju zaštitu, omogućujući imunološkom sustavu napasti
virus. To ima za posljedicu početni virusni porast. U stvari, više nema virusa, on se
još može otkriti prilikom uklanjanja zaštitnog sloja.
VIRUSI
Protocel pokazuje jake anti virusne mogućnosti protiv većine virusa, uključujući
preh-ladu i gripu. Posebno može biti koristan ljudima , kojima treba dosta vremena
da bi se riješili uobičajenih bolesti. Kod mnogih prehlada obično traje dva tjedna, a
neke gripe i šest nedjelja. Uz Protocel, nijedan od ovakvih uvjeta ne potraje više od
tri dana, a simptomi se smanje za oko 70%, vrlo brzo nakon uzimanja prve doze.
VISOKI KRVNI TLAK I SRČANE BOLESTI
Neke osobe, koje uzimaju Protocel protiv raka, imale su, također, i visok krvni tlak i
zapriječene arterije. Budući da je rak bio više nego prijetnja, ovi su ljudi
zanemarivali stanje svojeg srca, usredotočujući se na rak. Nakon što je Protocel
popravio njihovo stanje glede raka, iznenadili su se, vidjevši da im se krvni pritisak
vratio na prirodnu razinu. Kada su napravljeni angiogrami (slike krvnih sudova) i
otkriveno je da su se razložile naslage pločica u njihovim arterijama. Iz tog razloga u
ožujku 2003 proizvo-đači Protocela napravili su probe s Protocelom glede njegovih
anti-oksidantnih sposobnosti. Rezultati testova pokazali su da je Protocel
najsnažniji antioksidant, koji se danas može nabaviti. On je više puta jači od
najjačeg anti-oksidanta. Iz tog razloga Protocel je ljudima s visokim tlakom zdraviji i
sigurniji, jer sadašnji lijekovi protiv visokog tlaka imaju užasan popis sporednih
učinaka.
UČINKOVITOST I BRZINA DJELOVANJA
Ljudi različitom brzinom reagiraju na Protocel. Neki bolesnici na bolesti raka
zamjećuju reagiranje za tjedan dana, a simptomi virusa mogu nestati za jedan dan.
Međutim, kod nekih bolesnika od karcinoma ponekad su potrebna tri mjeseca i
više, da bi se zamijetilo poboljšanje, naročito kod limfoma. Limfni sustav ima vrlo
sporu cirkulaciju. To usporava djelovanje Protocela. Po riječima Jamesa Sheridana,
''potrebno mu je vremena, da bi proradio... 7 do 9 tjedana je uobičajeno, a u nekim
slučajevima potrebna su 3 mjeseca i više osobito ako je pacijent bio na kemijskim
lijekovima (kemoterapija, citostatici, kortikosteroidi …), da bi se vidjelo djelovanje.
Jedan od razloga Protocelova očevidno sporog djelovanja zasluga je vremena, koje
je potrebno sustavu osobe, da promijeni tumore u otpadnu tvar i dužeg vremena za
oporavak oštećenja, kojeg je tumor stvorio. Često otpadnu tvar oko tumora liječnik
pogrešno tumači kao rast tumora, te osoba prestaje uzimati Protocel prije nego što
je Protocel završio svoj rad. Ovu tragediju nažalost ponekad je teško spriječiti.Ovo
opravdava uzrečicu da nema neizlječive bolesti već postoje samo neizlječivi
pacijenti.
Na primjer kada zloćudne stanice prođu primitivni oblik, one se razlažu ili same
sebe jedu-unište( apoptoza). Kada dođe do apoptoze tumornog tkiva,u biti došlo je
do aktivnosti proteolitičkih enzima kaspaza(kaspaze 8), koje kidaju peptidnu vezu
iza ostataka asparaginske kiseline što tumorno tkivo mijenja iz stanica raka u
otpadni materijal, sastavljen od dvije dušične kiseline, koje se javljaju kao sirovi
bjelanjak jajeta i koje se uglavnom izlučuju talogom prirodnog otpada tijela ili u
slučaju raka pluća, ta se tvar iskašljava.
Markeri tumora
Markeri tumora mogu se pojaviti tri do četiri mjeseca nakon uzimanja Protocela. To
ne znači da Protocel ne djeluje .
Protocel je učinkovit i bez dodatnih nadopuna . Međutim, za potporu djelovanja
Protocela izuzetno je dobro uzeti :
10)Bromelain- koristan je u otklanjanju velike mase tumora nakon njegovo
razbijanja, Najkorisniji je, kada je tumor u blizini živaca, koji se mogu ukliještiti,
kada se dodatna masa razbijenog tumora počne nagomilavati u tom prostoru.
Ovo je ozbiljan problem, kada se radi o tumoru mozga. Bromelain uz ubrzava
širenje, apsorpciju i djelotvornost kako Protocela, tako i drugih lijekova.
-
Shark Liver Oil (Riblje ulje iz jetre ajkule)
UPORABA PROTOCELA
Četvrt žličice za čaj Protocela mora se uzimati u redovnim vremenskim razmacima.
Ne jedite ništa 15 minuta prije uzimanja ili nakon uzimanja Protocela. Postoje dvije
vrste protocela, 23 i 50.
Protocel 23: svaka 4 sata tijekom dana, plus dvostruka količina u vrijeme spavanja.
Na primjer: uzmite u 7:00 h, 11:00 h, 15:00 h, 19:00 h i dvostruku količinu u 23:00 h
(pet puta dnevno).
Protocel 50: svakih 5 ½ sati tijekom dana. Na primjer: uzmite u 7:00h, 12:30 h, 18:00
h, 23,30 h. Nemojte udvostručiti svoju dozu u 23:30h (četiri puta dnevno).
U stvari što češće uzimate Protocel, utoliko je bolje.
Opcije primjene
Ako nije moguća oralna primjena, Protocel se može primjenjivati rektalno. Koristite
štrcaljku ili kapaljku za oči i četvrt šalice za čaj Protocela. Unesite kapaljku ili
štrcaljku do poslije rektalnog mišića i zatim ubrizgajte Protocel. Izbjegnite kretanje
stomaka najmanje 20 minuta.
PREVENCIJA
Neki žele nastaviti s Protocelom nakon izlječenja. Protocel se može uzimati
jedanput ili dvaput dnevno kao preventiva zbog svojih antioksidantnih koristi.
Antioksidanti su borci protiv kancera.
HRANA KOJU TREBA IZBJEGAVATI
Obavezno potpuno izbaciti iz uporabe bijelo brašno, bijeli šećer, a i ostale ugljiko
hidrate smanjiti na minimum.Izbaciti mesne prerađevine, alkohol, gazirana pića…
Vitamini i ostali suplementi koje treba izbjegavati jer ometaju učinkovitost Protocela
:
Vitamin C (uzimanje vitamina C uzrok je broj 1 da Protocel ne djeluje)
Vitamin E
Selen
CoEnzime Q10
Sulfhydrazyl antioksidant, koji uključuje:
L-cystein
N-acetilsteine
Alfa-lipoinsku kiselinu
Glutation
Kalij
Burdock Root(korijen čička)
Ulje sjemena lana
IP6
714-x
Ozon i tretmani s kisikom kao što je hiper-barična komora treba izbjegavati
Koliodno srebro
Ekstrat sjemena grapefruita ( zbog visokog sadržaja Cvitamina )
Protein surutke zbog L-cysteina
ŠTO SE MOŽE KORISTITI S PROTOCELOM
Koliko je iskustvo pokazalo, slijedeće ne utječe na djelovanje Protocela:
5FU
Linolenska kiselina
Aloe
Magnezij
Aspirin
Mangan
Ambrotose (saharidna biljka)
Megace (Megestrol
B17 ( Laetrile)
Acetate)
Betaine hydrocholoride
Melatonin (povemeno)
Biotin
Metoprolol tartrate
Blue Green Algae (Plave-zelene alge - MGN3
vjeruje se da nema problema s
Microhydrin
Protocelom, ali u praksi nije potvrđeno) NONI® sok
Ulje borage (jednogodišnja biljka iz
Oxycontin
Sirije)
Kisik
Boron Calcium (Borov kalcija)
Pantoteniska kiselina
Celebrex
Para-aminobenz
Chromium (krom)
kiselina
Choline (neuro-transmiter)
Pau d'arco (može
Colostrum
pomoći Protocelu)*
Coumadin (anti-koagulant)
Percacette
Diuretici (općenito)
Percocet
DMSO
Prevacid
Elavil
Polisahardi su
Enzimi (općenito govoreći)
općenito kompatibilni
Endocet
Pregnenolone
Fish oil (EPA, DHA) (riblje ulje)
Prednisone
Folic acid (folinska kiselina)
Smeđa riža
Germanium-132 (helps Protocel)*
Šipak, (ako je s malim
Glucosamine/chondroitin
sa- držajem vitamina C
Glutamic acid hydrochloride
)
Grape seed extract (ekstrakt sjemena
Rutin (glukozoid)
grožđa
Saw palmetto
Graviola
Ulje iz jetre ajkule
(Life Extension
preporučuje ne duže
Hormonski inhibitori
od 1 mjeseca)
Hydrochlorothiazide
Secal and Entergenic
Hiperbaric oksigen
koncentracije
Interferon (iako je vrlo toksičan)
Shiitake gljive
Immunocal
Silica Hydride
Inositol
Simvastatin
Iodine
Squalamine
IP-3 (sličan IP-6, ali znakovito različiti)
Sulindac
JuicePlus ima oko 200 mg C vitamina u
Superfood
dnevnoj dozi.
Tenormin
Kombucha
Thymic Protein A
Laetrile
Ukraine
Lisinopril
Vanadium
Lasix
Venus Fly Trap
Lemon bioflavonoids
Zink
Zolodex
*Uzimanje Germanium-132 i Pau d'arco narušavat će djelovanje Protocela.
Općenito se sugerira prestati koristiti trave, jer se ne zna kako će djelovati s
Protocelom. Druge tvari, čije je djelovanje s Protocelom trenutno nepoznato te ih ne
treba konzumirati:
Ranitidina
Amazonska loza (Uncaria
Sales de potasio
tomentosa)
Mucosolvan (vjerojatno
Vilcora (s amazonskom lozom)
OK)
Digoxina
Compositum
Enalapril
Salbutamol spray
Espironolactona
Aspirin
Furosemida
Bach flowers
Gleevec
Terapia vibracional
IP-6 (može se sukobiti)
energética
KEMIJA I PROTOCEL
Iako kemijski lijekovi sprječavaju Protocel u svojem djelovanju, uzimanje Protocela,
dok se uzimaju kemijski lijekovi, smanjuje sporedne učinke kemijskih lijekova, ali ne
i učinak kemijskih sredstava. Mjesecima nakon kemijske terapije Protocelu može
biti teško početi djelovati. Protocel počinje odmah djelovati, ali rezultate daje sporije
nakon uzimanja kemijskih sredstava i onkoloških lijekova. Čak i prilično dobro
držećim osobama može trebati dosta mjeseci, da bi se oporavili od kemo-lijekova.
ŠTO TREBA ZNATI PRIJE UPORABE PROTOCELA
Kako Protocel djeluje i tumori se počnu razlagati, može se pričinjavati da postaju
većim. CAT skeniranje ponekad ne može razlikovati tumora koji raste, od tumora
koji se razlaže, ali PET skeniranje može potvrditi razlaganje tumorâ.
PSA Brojevi za pacijente s rakom prostate
PAS brojevi mogu rasti mjesec dana ili i duže, dok se uzima Protocel. To znači, u
stvari, da Protocel djeluje.
Postoje dvije vrste Protocela – 23 i 50.
Formula 23
Formula 50
Auto-imunološke
Rak vrata (cervikalni rak)
bolesti
Rak kolona (debelo
Rak mjehura
crijevo)
Tumori mozga
Rak jednjaka
(primarni)
Leukemija
Rak dojke
Rak jetre (primarni)
Rak bubrega
Rak pluća
Multipli melanomi
Melanomi
Rak prostate
Ne-Hodgkinov limfom
Wilmes tumor
Rak jajnika
Autoimune smetnje
Rak gušterače
Crohnova bolest
Rhabdoid tumori mozga
Diverticulitis
Sarkomi
Endometrioza
Rak stomaka
Multipla skleroza
Rak kože (ljuskaste
Parkinsonova bolest
stanice)
Kućni ljubimci s bilo
Rak grla
kojim oboljenjem
Rak maternice
Virusne infekcije
Lupus
Slabi bubrezi
Mononukleoze
Kanceri, koji su otporniji prema Protocelu
Protocel je učinkovit protiv svih kancera i dobroćudnih tumora, ali ipak, ne djeluje
toliko uspješno protiv slijedećeg:
Raka jajnika
Unutarnjih melanoma
Tumora ligamenata
PROTOCEL
www.webnd.com
VODA
Stalna dehidracija je jedan od značajnih uzroka pada imunog sistema , a
molekularni signali u telu ne mogu se prenositi bez dovoljno vode .
Voda poput magnetofona snima i prenosi informacije bez obzira da li izvorna
molekula prisutna ili ne .
Voda je mnogo više od onoga što gutamo, da bismo namočili svoja grla.
To je jedinstvena i neobična materija koja može biti u čvrstom, tečnom i plinovitom
stanju. Kada voda postaje čvrsta, za razliku od drugih materija, ona se širi, a ne
skuplja.
Voda je naš najbitniji izvor života, zajedno s kiseonikom.
U prirodno hidratnim uslovima telo, čak i njegovo moguće ''čvrsto'' tkivo, sadrži
začuđujuće visoke količine vode.
Prema Lavonu J. Dunne i Johnu D. Kirschmannu, autorima Prehrambenog
almanaha, kod odraslih se:
krv sastoji od 83% vode,
bubrezi 82%,
mišići 75%,
mozak 74%,
jetra 69% i
kosti s iznenađujuće visokih 22%.
Telesni procesi, koji se mogu obaviti samo u prisustvu vode, gotovo su
neograničeni: disanje, probava, asimilacija, eliminacija, metabolizam, uklanjanje
otpada i regulisanje temperature – što stvarno znači, sve naše životne funkcije.
Tečnosti stvarno ispunjavaju svaki prostor u ćelijama i između njih.
Molekuli vode, ne samo da ispunjavaju prostor, nego one pomažu činiti strukture
makromolekula, kao što su belančevine i glikogen.
Kao primarna tečnost u telu, voda služi kao otapalo minerala, vitamina, dušičnih
kiselina, glukoze i mnogih drugih hranljivih materija.
Voda igra, takođe, ključnu ulogu u probavi, upijanju, prenosu i korišćenju hranljivih
materija.
Voda je sigurno sredstvo za uklanjanje toksina i otpadnih proizvoda, a
termoregulacija celog tela zavisi od nje.
U telu nema sistema koji ne zavisi od vode.
Ne čudi da ljudi mogu preživeti oko mesec dana ili nešto duže bez hrane, ali bi umrli
bez vode za nekoliko dana, čak i u vlažnom podneblju.
Voda ima drugo jedinstveno svojstvo.
Smatra se idealnom, univerzalnom tečnošću, jer ima mogućnost da razblaži
rastvore (sve što se u njoj rastopi), a da sama ne promeni svoja svojstva.
Hemijski, molekul vode (H2O) sastoji se od elemenata vodonika (H) i kiseonika (O),
koji pojedinačno postoje kao gasovi, ali čine vodu, kada se dva atoma vodonika
povežu s jednim atomom kiseonika.
Voda koju mi pijemo, uglavnom je iz najprihvatljivijih izvora. Imajte na umu da izvor
vode ne označava uvek kvalitet ili pitkost vode.
Voda je život.
Bez nje nema života .
Zato ako želimo imati zdrav organizam moramo uzimati kvalitetnu vodu , i količinski
dovoljno , a to je neki minimum od 2,5 l. na dan.
Idealno je unositi na svakih pola sata u budnom stanju 2 dcl vode.
Voda iz gradskog vodovoda sadrži obično oko 700 hemijskih spojeva , hlor , delove
veštačkog djubriva , organske i neorganske soli ........... .
Unošenjem ovakve vode povećava se trovanje organizma što polako dovodi do
oštećenja urinarnih i drugih organa .
Ako u vodi ima visokog sadržaja soli ( često ima ), ona se taloži na zidovima krvnih
sudova , zglobovima , dovodi do stvaranja kamena u bubrezima i mokraćnim
putevima .
Pre nešto više od 100 godina, pre nego što je zemljište zagađeno s toliko hemikalija
i otpada, bilo je obilje žive vode, koja je sadržavala rastopljene minerale ili elektrolite
(koji su joj davali provodljivost ili sposobnost da nosi u sebi električno punjenje).
Takođe, voda na Zemlji je bila Ph lužnata, s obiljem kiseonika.
Danas, to je pre izuzetak nego li pravilo.
Većina vode na planeti je zagađena, često ozbiljno, industrijskim otpadima,
otpadnim vodama, pesticidima i deterdžentima.
A piti takvu vodu naročito označava upijanje otrovnih teških metala, poput
aluminijuma, žive, kadmijuma i olova, zajedno s patogenim organizmima, koji će
verovatno živeti u takvim uslovima.
Ovi teški metali nakupljaju se u sistemu, te zatvaraju svako tkivo u koje uđu:
zglobove, krvne sudove, organe i žlezde.
Teški metali narušavaju naše vitalne, životne funkcije i stvaraju neravnoteže, koje
uzrokuju bolest jednako tako lako, kako to čine štetni mikroorganizmi.
Ali, dok mikroskopski paraziti, bakterije i virusi mogu odmah uzrokovati simptome
bolesti, neupijeni minerali i teški metali obično uzrokuju postupnije oštećenje u
obliku degeneracijskih bolesti, poput bolesti srca, artritisa, pogoršanja disanja i
demencije – što se, zatim, može ubrzati povećanom osetljivošću na patogene
agense.
Tako, pogrešan mineral ili metal u vodi može biti mnogo otrovniji nego li patogeni
mikrobi.
Hlorisana voda i rak
Patogene čestice u vodi dovode do mnogih bolesti. Ali, jeste li znali, da ono što se
stavlja u vašu vodu, da bi se držala čistom, možda uzrokuje vaš rak (i srčanu
bolest)?
Francuzi, sa svojim niskim stopama bolesti raka, koristeći OPPC i resveratrol u
crvenom vinu, učinili su vino po svojim koristima po zdravlje. Postoji i druga strana
njihovim niskim stopama raka, koju većina ljudi ne zna...
Francuzi ne piju hlorisanu vodu. Oni ozoniraju svoju vodu, da bi je pročistili.
Ima li tu razlike?
Apsolutno.
Ne koristimo hlor zato što je zdrav, nego zato što je jeftin.
U suštini, još uvek sipamo belilo u našu vodu pre nego što je pijemo. Dugoročni
učinci hlorisane vode za piće su katastrofalni.
Istraživanja su pokazala da je hlor jedan od osnovnih uzroka arterioskleroze,
srčanih napada i srčanih udara.
Dr. Robert Carlson, istraživač sa Sveučilišta Minnesote, tvrdi: ''Hlor je najveći
savremeni štetnik i ubica!'' Postoji povezanost između raka i hlorisane vode. Prema
Savetu SAD za kvalitet okoline, rizik od raka među ljudima koji piju hlorisanu vodu
veći je 93% nego među onima, čija voda ne sadrži hlor.''
Kada se hlor dodaje našoj vodi, u kombinaciji je s drugim prirodnim sastojcima, da
bi činio trihalometane (sporedni proizvodi hlorisanja) ili THM-e.
Ovi sporedni proizvodi hlora pospešuju nastajanje slobodnih radikala u telu,
uzrokujući oštećenje ćelija i vrlo su kancerogeni.
''Iako su niske koncentracije ovih kancerogena (THMi), naučnici koji se bave
bolestima raka, veruju da su upravo te male količine odgovorne za većinu bolesti
raka kod ljudi u SAD.
Rak dojke nedavno su povezali i s nakupinama spojeva hlora u tkivu dojki. Studija,
koja je sprovedena u Hartfordu, Connecticut, prva takve vrste u Severnoj Americi,
otkrila je da žene s rakom dojki imaju 50 do 60% veće količine organohlora
(sporednih proizvoda hlorisanja vode) u tkivu dojki nego li žene bez raka dojke.
Nije problem samo samo hlorirana voda za piće.
Do dve trećine našeg izlaganja hloru zasluga je udisanja para i upijanja preko kože
prilikom tuširanja. Topla voda pri tuširanju otvara pore kože i omogućuje ubrzano
upijanje hlora i drugih hemikalija u vodi.
Para, koju udišemo prilikom tuširanja, može sadržavati do 50 puta veće količine
hemikalija nego li voda iz slavine zbog činjenice, da hlor i većina drugih zagađivača
isparavaju mnogo brže i pri nižim temperaturama nego voda. Udisanje je mnogo
štetniji način izlaganja, budući da plin hlora (hloroform), kojeg udišemo, odlazi
pravo u naš krvotok. Na tuširanje se sumnja kao na primarni uzrok povišenih
količina hloroforma u približno svakom domu zbog hlora u vodi. Ako se tuširate
vodom sa sadržajem hlora, a borite se protiv raka, ima sasvim dobrog smisla
postaviti filter tuširanja, koji bi dehlorirao vodu kojom se tuširate.
Obična voda je haotičan skup molekula , dok voda u svakom živom organizmu ima
strukturu sličnu strukturi leda .
Da bi organizam vodu učinio takvom mora da utroši 25 cal. po litri vode .
Ako vodu pre uptrebe zamrzavamo , stvara se struktura vode koju ima voda u voću i
povrću pa organizam troši mnogo manje energije , jer ne mora da je prerađuje .
Takva voda je ista kao planinska voda koja je otopljena iz leda i snega , koja je
veoma lekovita i aktivirajuće deluje na ljudski organizam .
Korišćenjem takve vode za 5-7 meseci ( toliko je potrebno da se potpuno zameni u
organizmu ) dolazi do poboljšanja opšteg zdravstvenog stanja .
Mineralne vode - sadrže mnogo minerala , koji su u neorganskom stanju i koje
organizam ne može dobro iskoristiti .
Zbog toga u krvnim sudovima , zglobovima i kičmi dolazi do naslaga raznih vrsta
soli .
Mineralna voda ima kiselu ili lužnatu reakciju , što zavisi od sastava minerala , pa
njenom dužom upotrebom dolazi do remećenja pH krvi , a samim tim i do pojave
mnogih oboljenja i poremećaja u organizmu .
KOLIČINA TELESNE TEČNOSTI ( osoba od 70 kg )
Oko 41,5 kg vode raspoređeno je u:
Unutarćelijsku tečnost ( oko 67%, 28 L )
Vanćelijsku tečnost – krvna plazma i međustanična tečnost ( oko 20%, 14 L )
Transcelularnu tečnost – sinovijalna, peritonealna, perikardijalna i intraokularna te
cerebrospinalni likvor ( ima je oko 1-2 L )
U probavni trakt slije se dnevno oko 8 L tečnosti ( slina, želučani sokovi, sekreti
pankreasa )
Veći deo vode u crevima ponovo se resorbuje i pređe u krv.
Količina dnevne mokraće je oko 1-1,5 litre kod umerenog uzimanja vode, a 96%
mokraće je voda.
DNEVNI GUBITAK TEČNOSTI
Dnevni gubitak tečnosti je oko 2,3 L, a od toga :
1,4 l je kroz mokraću
350 ml preko kože
350 ml preko pluća
200 ml znojenjem i stolicom
Kod jakih napora gubi se i do 6,6 l vode
Danas po osobi na planeti ima oko 42 metra kubna pitke vode
Živi organizmi mogu da sadrže i do 90% vode.
Organizam čoveka, zavisno od organa, sadrži 22-82% vode
Prema Lavonu J. Dunne i Johnu D. Kirschmannu, autorima Prehrambenog
almanaha, kod odraslih se nalazi u:
Krvi 83% vode
bubrezima 82%
mišićima 75%
mozgu 74%
jetri 69%
kostima iznenađujuće visokih 22%.
Dnevno u respiracijskom ( disajnom ) lancu nastaje oko 900 gr metaboličke vode
Bez hrane se može živiti oko 60-tak dana,a bez vode jedva 10-tak dana.
Evo nekih postotaka vode:
Meduza 99%
Krastavci 96%
Salata 95%
Lubenica 92%
Novorođenče 70%
Orah 5,3%
Papir < 5%
Vazduh > 1% ˛
Zaključak – redovnoi uzimanje čiste vode, svakih pola sata 2 dcl. tokom dana dok
ste u budnom stanju je jedan od važnih pred uslova zdravog života.
Destilirana je voda najčišća voda koja postoji. Bez obzira na to koje su mineralne
tvari i drugi kemijski elementi sadržani u vodi, svi se procesom razlaganja u jetri
izdvajaju i otpremaju ili u krvotok ili pohranjuju kao zaliha.
"Normalnom ili prirodnom" vodom možemo smatrati svu vodu iz izvora, zdenca,
rijeka i jezera, te iz vodovoda. Ta je voda međutim onečišćena mineralnim tvarima
sto poticu iz doticaja sa zemljom, stijenjem i vodovodima Minerali u normalnoj,
prirodnoj vodi prekrupni su, pregrubi i nemaju životnu snagu. Oni su anorganske
kakvoće i neprikladni za potrebe stanice. Zbog toga ih stanice otklanjaju od sebe.
Na taj način nastaju tijekom vremena velike nakupine takvih minerala koji nisu ni
više ni manje od otpada.
Destilirana voda ispire iz tijela nataložene anorganske minerale
Destilirana voda posjeduje osobitu sposobnost magneta. Ona može uzeti
nataložene minerale, te ih pomoću krvi i limfe otpremiti u bubrege, putem kojih se
izlučuju iz tijela.
Taj se način izlučivanja minerala pogrešno naziva "izluživanjem". Tvrdnja da
destilirana voda izlužuje minerale iz tijela, posveje pogrešna. Destilirana voda ne
izlužuje minerale iz tijela, već sabire i uklanja mineralne tvari što su ih stanice tijela
odbacile i koje su se nataložile, a mogu se smatrati smećem što ometa funkcije
tijela.
Pokušajte dva do tri tjedna ne piti ništa drugo osim destilirane vode. Dajte
pregledati mokraću prije nego što započnete s tim. Bit ćete začuđeni kakve ćete mineralne taloge naći u svojoj mokraći nakon samo 3 tjedna. Ništa ne može
nadomjestiti osobno iskustvo! Ostaci minerala u Vašem tijelu potječu od pijenja
"prirodne" vode. Izlučivanje mineralnih tvari, ako pijete destiliranu vodu, uvjerljiv je
dokaz za ispravnost moje tvrdnje.
Sok od povrća dobiven iz mrkve, cikle i krastavca divno je sredstvo za čišćenje
bubrega
Svježi su sokovi od prijesnog povrća živa organska voda.
U njima su mineralne tvari u čudesnoj ravnoteži, usklađenosti, baš kakve su
potrebne za prehranu tjelesnih stanica i za unutarnje čišćenje. Ako su sokovi od
povrća prijesni i svježi, tada je voda sadržana u njima uistinu destilirana voda, a
destilira je priroda. To su sokovi najbolje vrste i kakvoće. Hrana kakvu treba tijelo.
Destilirana voda čisti tijelo od vapnenih taloga.
Ne postoji voda ili bilo koja druga tekućina koja
može "izlužiti" minerale iz stanica i tkiva tijela, čim su minerali kao organski
elementi postali sastavnim dijelovima tijela.
Tjelesne stanice i tkiva odbacuju samo anorganske mineralne tvari.
Anorganske mineralne tvari mogu uzrokovati začepljenja u areterijama ilijoš
opasnije štete, ako se ne izbace iz organizma. Te se mineralne tvari moraju dakle
odstraniti, a to je moguće upravo s destiliranom vodom.
Koje minerale treba tijelo?
Priroda nije predvidjela da minerale što ih treba naše tijelo pribavljamo sebi
pijenjem "prirodne" vode.
Minerali što ih trebaju stanice našeg tijela u svrhu izgradnje, dolaze iz prirodne
prijesne hrane.
Jedina je živa hrana ona koja sadrži sve enzime i sve druge vitalne tvari za
čovjekovu prehranu, a to su svježe, prijesno povrće, salate, voće, začinsko bilje,
orasi i sjemenke koji su u otvorenoj prirodi primali sunčanu energiju, te se tako
mogu nazivati i sunčanom hranom.
Najbolji su minerali sadržani u prijesnom povrću, salatama, voću, ljekovitom bilju,
orasima i sjemenkama.
Ti su minerali sastavni dio sokova tih prirodnih proizvoda.
Ta biljna-voda, sokovi, rezultat su destilacije tijekom rasta biljke, pri čemu se koriste
vlaga zraka i voda iz zemlje.
Ta se biljna voda obogaćuje enzimima i predstavlja prirodni "životni sok".
To je čista destilirana voda.
Stoje glavni uzrok većine bolesti?
Glavni uzrok svih bolesti u čovjeka je pogrešno vladanje pri
prehrani. Važno je osim toga paziti istodobno na to da bude
uklonjeno sve što ometa normalni optok krvi (taloži,
začepljenja).
Važno je brinuti se za to da ostaci probavnog procesa i druge
otpadne tvari redovito napuštaju crijevo ili druge organe
izlučivanja.
U toku zivota mogu se javiti mnoge tegobe i ozbiljne bolesti
koje se više ne mogu promijeniti.
Ako je čovjek u starosti obogaljen ili nemoćan, tada se to moze
pripisati upravo nepravilnoj i prekomjernoj ishrani.
NE ZABORAVITE, OD MOMENTA KADA SE RODIMO, MI
STARIMO, OBOLEVAMO I UMIREMO ISKLJUCIVO ZBOG
SPOROG TROVANJA POGRESNOM ISHRANOM KOJU
KONZUMIRAMO.
Minerali su u "prirodnoj" vodi neaktivni. Oni ne sadrže enzime,
životne enzime. Priroda se pobrinula da tim mineralnim tvarima
i elementima da život rastom i sazrijevanjem biljaka. Tijekom
rasta biljka prima kroz korijenje minerale iz zemlje, preinačuje
ih u žive organske elemente i sabire ih u stabljici, u listovima, u
sjemenkama, u cvjetovima i plodovima.
Stoga je dakle prirodno da pijenje sokova od svježeg prijesnog
povrća i voća doprema stanicama i tkivima tijela hranu najviše
kakvoće u obliku veoma finih minerala koji su obogaćeni
enzimima.
Tako se mogu izbjeći bolesti koje su zbog pogrešne prehrane
mučile naraštaje ljudi i pridonosile skraćenju života.
Preuranjeno starenje, staračka slabost i nemoć mogu se
spriječiti ili vremenski odgoditi ako se tijelo opskrbljuje živom
hranom i svakodnevno pije destilirana voda. Jedenjem svježeg,
prijesnog povrća, salata i voća omogućavate svom tijelu da se
brzo opskrbi prijeko potrebnim mineralnim tvarima.
Pogledajmo kakav je sastav naše krvi:
Naša se krv sastoji 83% iz tekućine, a od togaje 90% tekućine
je destilirana voda (čista H20), 8 do 9%> bjelančevina, a manje
od 1% supstancija što ih krv prima na svom putu kroz tijelo
sastoje se od neiskoristivih minerala, kao što su kalcij,
magnezij itd. te aminokiselina, masti, mokraćne tvari,
mokraćne kiseline, amonijakovih soli i mnogo drugoga. V
Naše tijelo sadrži samo oko 5 litara krvi, a svaka pojedina mala
kap krvi sastoji se od preko 5.000.000 stanica.
Svakaje stanica u našem tijelu sastavljena od milijuna atoma
mineralnih elemenata.
Svaka kap naše krvi proteče kroz naše srce više od 100.000
puta svaka 24 sata.
Mala količina od 5 litara koja prođe kroz naše srce, daje
količinu od oko 165.000.000 litara krvi tijekom životnog vijeka
od samo 70 godina.
Nijedna se pumpa na svijetu ne može usporediti s našim
srcem!
Ljudi nisu nikada konstruirali mehanizam pumpe koji može
obavljati posao što ga vrši naše srce i pritom podnositi
opterećenja što ih mora svakodnevno svladavati naše srce.
Naše je srce malo poput stisnute šake, širine oko 9 cm i
debljine oko 6 cm. i moglo bi trajati stoljećima kad bi dobivalo
ispravnu hranu.
Zdravo srce kuca oko 80 puta u svakoj minuti i pritom pumpa
oko 4,5 do 5 litara krvi. To iznosi za 24 sata, 115.200 otkucaja i
6480 pumpanih litara. U 70-godišnjem životu srce kuca više od
2,9 milijardi puta i pumpa preko 16,5 milijuna litara.
ANORGANSKI MINERALI
Anorganski mineralni elementi koji su sadržani u vodi, koje
stanice ne mogu iskoristiti, dijelom se talože u tijelu, prije
svega u venama, arterijama, mišićima i zglobovima.
Sve te tvari čine masu od ukupno oko 80-120 kg tijekom 70
godina! Te se mineralne tvari sastoje od kalcija (vapna),
magnezija i drugih mineralnih tvari. Dakako, ne ostaje sve u
tijelu. Većinu tih minerala uzimaju srećom krv, limfa i voda, te
se njima izlučuju iz tijela.
Tko može međutim reći koliko je još ostalo u venama, u
arterijama, te u mišićima i zglobovima?
Preuranjeno starenje, obogaljeno i bolesno tijelo može dati
odgovor.
Najveća arterija u tijelu, aorta, širokaje oko 2,5 cm u promjeru,
ali to nije kriterij za to, ako se promatraju veličina i broj
mikroskopski sitnih kapilara koje su porazmještene u čitavom
tijelu.
Sićušne kapilare u našem tijelu čine mrežu koja bi, da se raširi
na tlu, prekrila površinu od preko 6000 kvadratnih metara.
Kad bi se sve sitne kapilare poredale jedna za drugom u nizu,
tada bi te mikroskopski sićušne cjevčice činile zajedno 100 km.
Koliko je mnogo tih malih krvnih žilica začepljeno kalcijem,
magnezijem i drugim mineralima iz prirodne vode?
Jos 1845 g. Abel Haywood je pisao o smrtonosnim
opasnostima sto vrebaju u prirodnoj vodi.
Izbacivanjem obicne I pijenjem destilirane vode možete
produljiti svoj život!
On je u Engleskoj napisao znanstveni rad o toj temi i u njemu
ustanovio:
"Ne bi se trebalo govoriti da se život čovjeka ne može znatno
produljiti u odnosu na njegov sadašnji životni
vijek, jer to nije tako... Opće mišljenje koje je prihvaćeno širom
svijeta bilo je dovoljno da bi se ismijavali, pa čak i kažnjavali,
katkad i smrću, oni koji su se usudili izreći nešto što odudara
od općeg mišljenja, iako su iz toga nastale velike radosti za
same progonitelje. "
Sto čini ljude ukočenima?
"Kruti, zemljani materijal što nakupljanje??! u tijelu donosi
okoštavanje, ukočenost, staračku slabost i smrt, sastoji se
prije svega od kalcijevog fosfata ili koštane supstancije,
kalcijevog karbonata ili vapna i vapnenog sulfata ili sadrene
žbuke, k tomu povremeno od magnezija i drugih zemljanih
supstancija. "
Staračka ukočenost počinje već u djetinjstvu!
"Vidjeli smo da proces okoštavanja i kočenja tijela počinje već
u djetinjstvu, nastavlja se bez prestanka sve dok tijelo ne
prijeđe iz relativno tekućeg stanja u zemljasto, kruto i
neaktivno stanje koje završava smrću! Budući da dojenačka
dob, djetinjstvo, mladost, zrela dob, starost, staračke slabosti
između mladosti i starosti predstavljaju razna tjelesna stanja
izaziva se veća gustoća, otvrdnulost, ukočenost radi sve
većeg udjela vapnenastih zemljastih materijala."
Odakle dolazi začepljenje arterija?
"Sada se postavlja pitanje što je izvor vapnenastog, zemljastog
materijala koji se nakuplja u tijelu ? Čini se da se može
promatrati kao aksiom da se sve kruto u tijelu neprestano
krvlju izgrađuje i obnavlja. Ako je tako, tada se sve što sadrži
te krute tvari dobiva iz krvi. Krute tvari sadrže fosfate i
kalcijeve karbonate koji su dakle bili uzeti iz krvi, gdje ti
zemljasti materijali bezuvjetno postoje."
"Izvorska voda sadrži mnoštvo zemljastih sastavnih dijelova
koji strašno izgledaju. Količina karbonata i drugih vapnenih
spojeva što ih sadrži voda prosječne kakvoće može tijekom 40
godina stvoriti stup od tvrdog vapnenca ili mramora visine
odraslog muškarca, ako čovjek svakodnevno pije uobičajenu
količinu. Tolike količine mineralnih tvari udu dakle u čovjekovo
tijelo tijekom tog vremenskog razdoblja."
U vodi ima dovoljno mineralnih tvari da potpuno začepe tijelo!
"Količina vapna u izvorskoj vodi tolika je daje već količina koja
se dnevno popije dovoljna da začepi cjevasti sustav tijela i
time uzrokuje staračku slabost i smrt, mnogo prije
nego što navršimo 20 godina.
To sprječavaju međutim bubrezi i drugi organi izlučivanja
koji otpad najvećim dijelom izbacuju."
"Organi mogu međutim izlučiti samo jedan dio tvari.
Pretpostavi li se na primjer da se svakodnevno prime u tijelo
10 dijelova, tada se 8 ili 9 dijelova mogu izlučiti, a 1 ili 2 dijelu
ostaju negdje u tijelu."'
Za nas oslabljujući proces kočenja tijela stalno napreduje
"Taj se proces nastavlja iz dana u dan, iz godine u godinu.
Tijekom vremena taloži se u tijelu sve više krutog materijala,
dok se ne izgubi gipkost djetinjstva i zavlada stanje
oslabljujuće ukočenosti; što se tada (pogrešno) naziva
'visokom starošću'. "
"Poznati primjer zemljastih taloga možete naći u Vašem
lončiću ili aparatu za grijanje vode. Svaka domaćica zna da
posuda koja je stalno u upotrebi brzo dobije na dnu i na
stjenkama tvrdi talog vodenog kamenca. U roku od 12 mjeseci
može ga se nakupiti količina od 2-3 kg."
Para ostavlja za sobom mineralne tvari
"Ne smijemo se dati obmanuti i misliti da je zbog vodenog
kamenca koji se uhvatio za dno i stjenke lončića sada voda
oslobođena vapna. Točno je doduše da se pri kuhanju vode
gubi nešto vapna, ali glavni dio taloga ostaje unutra. Talog
potječe samo od dijela vode koja se pretvorila u paru. "
Filtriranje vode je beskorisno
"Filtriranje vode je beskorisno, jer zemljaste tvari o kojima se
ovdje govori ostaju i u toj flltvivunoj vodi."
Bistra, prozirna voda isto je tako puna mineralnih tvari
"Izvorska voda, koliko god bila bistra i prozirna, ipak je
opterećena znatnom količinom tvari koje dovode do
začepljenja u tijelu, te je stoga neprikladna ili barem slabo
prikladna da se pije. "
Ako je već prije 145 godina bio problem vode tako ozbiljan, što
bi Mr. Haywood rekao o našem današnjem problemu s vodom?
Tadajoš nije bilo problema s klorom, još nije bilo fluoridacije
vode.
Industrija još nije bila suočena s golemim problemom
uklanjanja otpada.
Postoji velika opasnost od ovapnjenja arterija. Tisuće i tisuće
ljudi umiru upravo iz tog razloga. Dodavanje otrovnih tvari vodi
za pijenje neoprostivo je pomanjkanje sposobnosti predviđanja
u našem današnjem vremenu.
Vi morate znati što pijete!
Vodu što sadrže otrovne (ako ne i smrtonosne) sastojke
upotrebljavaju neupućeni ljudi za piće i pri
pravljanje jela, ne pridajući uopće pozornost konačnom učinku
na njihovo zdravlje i životni vijek.
"Bezalkoholna pića poput limunade, Cole i drugih
Kako biste znali da su "Soft Drinks" (dakle bezalkoholna pića)
štetni za Vaše zdravlje i mogu ga čak uništiti, biste li ih tada
pili?
Milijuni su djece danas pogođeni oštećenjima mozga i drugim
bolestima koje su bile uzrokovane naoko bezazlenim
bezalkoholnim pićima!
Ova tvrdnja nije nikako neosnovana. To je važno otkriće
medicinskog istraživanja! Zbog konzumiranja napitaka i
prehrambenih namirnica koji su umjetno obojeni i začinjeni,
pate milijuni školske djece u današnje vrijeme od ozbiljnih
tegoba. Ti se zdravstveni
poremećaji dijagnosticiraju kao oštećenje mozga, to znači
povrede u mozgu koje izazivaju iznenadno oslobađanje
prekomjerne živčane energije.
Ti poremećaji dovode do teškoća pri koncentraciji, pri čitanju i
pisanju. Isto se tako mogu ustanoviti neobični prisilni načini
ponašanja. Ti simptomi nestaju ako se u prehrani strogo
izbjegavaju umjetno obojena pića i prehrambene namirnice.
Kad su se djeci pod strogim nadzorom uskraćivala
„ bezalkoholna pića i sve prehrambene namirnice s dodatkom
umjetnih bojila i aroma, pokazalo se da su ta djeca u roku od 3
tjedna opet bila u normalnom stanju. S druge su se strane
tegobe vratile poslije samo nekoliko sati ako se popio samo
gutljaj ili pojeo samo zalogaj nekog umjetno obojenog ili
aromatiziranog proizvoda. Toje veoma ozbiljan problem i na
njega bi se trebali upozoriti svi roditelji. Toje dokaz rizika i
opasnosti uživanja proizvoda koji su spravljeni s umjetnim boj
ili ma i aromama. Tom su opasnošću pogođena sva djeca
normalne ili natprosječne inteligencije.
Koji su to sastojci?
Kalcij i druge mineralne tvari koje su sadržane u vodi tih
napitaka uzrokuju tegobe začepljenjem kivnih žila. Sastojci
nose međutim u sebi prikrivene opasnosti. Sastojci poput
umjetnih aromatskih dodataka i bojila djeluju mnogo brže od
kalcija. Oni djeluju na kemijske reakcije tijela.
Šećer je jedan od najštetnijih sastojaka tih pića. Ljudi su razvili
takozvani "slatkijezik" i vole sve što je slatko. Ta su slatka
umjetna pića prilagođena dakako loj čovjekovoj sklonosti
slatkom, bez obzira na posljedice.
Zastoje šećer tako štetan?
Danas vecina zna da šećer izaziva nadraženost i slabljenje
sluznica tijela, a zubima, kostima i krvi otima veliki dio korisnih
mineralnih tvari. Upalne bolesti dišnih puteva i probavnih
organa proistječu iz upotrebe bijelog smeđeg šećera.
Bolesti grla, nosa, grudi i kože mogu se često pripisati
upotrebi bijelog i smeđeg šećera.
Ako se ljudsko tijelo preopterećuje šećerom, tejelima i pićima
što sadrže šećer, trpi zbog toga vitalnost tijela i to može biti
često uzrok oteklina i prekomjernog- stvaranja sluzi.
Upalne se bolesti šire i pogoršavaju ovisno o konzumiranim
količinama šećera. Upale slijepog crijeva velikim su dijelom uzrokovane prekomjernim uživanjem prehrambenih namirnica i
napitaka zaslađenih šećerom.
Dijabetes (šećerna bolest) i rak mogu se isto tako pripisati prekomjernom uživanju šećera, baš kao i poliomielitis (dječja
paraliza).
To su po mome mišljenju dobri i dovoljni razlozi da se šećer
ocijeni kao štetan.
Nevjerojatno je, ali istinito da više od 80%, da, uistinu više od
80% svih proizvedenih napitaka i prehrambenih namirnica
sadrži kemijske tvari u obliku umjetnih bojila i aroma.
Iako ljudsko tijelo podnosi mnoga opterećenja, ipak je ono
veoma osjetljiv mehanizam koji je predodređen da se
prehranjuje i održava po određenim prirodnim i fiziološkim
zakonima. Ako se tijelo pravilno opskrbljuje u skladu s
prirodnim zakonima, tada možemo računati sa sjajnim
zdravljem i dugim, ugodnim životom.
Navede li nas međutim naš apetit na to da unosimo u sebe
napitke i prehrambene namirnice koje nisu u skladu s
prirodnim zakonima, tada su posljedice boli, bolest, mučnina i
prijevremeno starenje.Vidimo kakav rizik postoji ako pijete
"prirodnu vodu" s njezinim sadržajem anorganskog kalcija,
zbog čega se mogu začepiti vene i arterije. Postoje međutim
još mnogo veći rizici, čak akutne opasnosti ako unosimo u
sebe prehrambene namirnice i napitke u kojima su sadržane
kemijske tvari, jer se tada izaziva u tijelu kemijska reakcija koja
može dovesti do ozbiljnih poremećaja. Najveća opasnost
postoji akoje time pogođen mozak, što se može dogoditi zbog
kemijskih sastojaka u mnogim pićima.
Lista umjetnih sastojaka:
Umjetna bojila: rijetko ćete naći anilinske boje navedene
njihovim imenom. One se obično označavaju kao "umjetno
bojilo". Neke od tih boja sadrže kiselinu i trebali biste
poznavati barem one najgore.
Reakcija na njih može biti različita u raznih tipova ljudi.
AMARANTH (crvena), BORDEAUX (smeđa), 0 R A N G E (žuta) i
P 0 N C E A U (skrletno crvena) proizvedena su iz spojeva
dušika i benzola.
A benzol se dobiva pri destilaciji ugljena.
Upotrebljava se kao pogonsko gorivo, služi i kao sredstvo za
otapanje smola, gume itd., te pri proizvodnji boja.
Te su boje kao kemijske supstancije štetne, jer oštećuju
živčani sustav i leđnu moždinu.
GVINEJSKO ZELENA (tamno zelena) je bojilo koje se dobiva
reakcijom kloroforma s benzolom i aluminijevim kloridom.
Kloroform ima slatkasti okus.
On se upotrebljava kao omamljujuće sredstvo za uspavlji-vanje
ljudi; izaziva jak gastroenteritis (upalu želuca i crijeva) i
potpuno besvjesno stanje ako se uzima za unutarnju upotrebu.
Aluminijev klorid dobiva se ugrijavanjem aluminija i klora.
Upotrebljava se u rafinerijama ulja u procesu proizvodnje ulja.
Djelovanje aluminija na tijelo očituje se u neuralgiji, gubitku
energije, oštećenjima kože, začepljenju, nadražaju na
povraćanje, gubitku teka i mnogim drugim tegobama.
NAFTOL (žut) se sastoji od dušika i benzola,,ek-strahiran iz
ugljena, te je dakle proizvod kamenoug-ljenog katrana.
Upotrebljava se u proizvodnji bojila.
Proizvodi kamenougljenog katrana mogu imati ozbiljna štetna
djelovanja na tijelo.
Rak je samo jedan od rizičnih činitelja.
TARTRAZIN (žut) se dobiva iz reakcije acetilena i diazometana.
Toje otrovna kemikalija koja se unatoč tome upotrebljava kao
bojilo u pićima i prehrambenim namirnicama.
Riječ '"otrovna" trebalo bi Vas upozoriti i uzbuniti.
Kad na naljepnici pročitate "umjetno obojeno", ne znate koja
su bojila bila upotrebljena.
Umjetni okusi
Kao pri umjetnim bojilima, tako postoje nebrojene supstancije
što se dodaju pićima i prehrambenim namirnicama da bi se što
vjernije oponašao neki okus, na primjer nekog voća.
Ponuđeni proizvod vjerojatno nije nikada bio ni u blizini
oponašanog voća i zato se dodaju umjetne supstancije, kako
bi proizvod učinile ukusnim.
Navest ću nekoliko primjera.
K a r a m e l se dobiva ugrijavanjem šećera ili melase ili
glukoze s amonijakom na preko 170 C.
Ako se dodaje karamel kao crvenkastožuto bojilo, to daje
slatkasti začin. Karamel može izbaciti krv iz ravnoteže.
To donosi srčane tegobe koje se pojačavaju zbog prisutnosti
amonijaka. Pri uživanju prekomjernih količina mogu se javiti
psihički i drugi poremećaji, osobito u djece.
LIMUNSKA KISELINA je u organskom obliku sadržana u
citrusima.
U tom je stanju ugodna kao osvježavajući napitak.
Ako se međutim limunska kiselina kemijski proizvodi i
upotrebljava u bezalkoholnim pićima, tada povisuje sadržaj
kiseline u tijelu.
Kad bi se u napicima upotrebljavala prirodna, organska
limunska kiselina, veoma bi porasla njihova cijena.
Limunska se kiselina može naprotiv kemijskim putem
proizvoditi veoma jeftino, ali može dovesti do nastanka
zloćudnih gnojnih čireva u ustima i tumora u dvanaesniku.
Što bi trebalo znati o Cola napicima!
COLA je vrsta oraha iz Južne Amerike i Afrike koji sadrži 2%
kofeina, teobromin i tanin. Toje veoma slično kavi. Već pri
malom doziranju djeluje na mozak, izazivajući razdražljivost,
nemir i druge poremećaje. Pri većem doziranju izaziva
nesanicu, kljenut srčanog mišića, grčeve i druge tegobe.
COCAje biljka koja raste posvuda u Južnoj Americi, Javi i
Indiji. Listovi koke sadrže alkaloide, medu ostalima kokain. Ta
biljka izaziva stimulaciju mozga i obično seksualnu
podražljivost. Povisuje djelatnost srca i dovodi do veće
podražljivosti živaca. Poslije toga slijedi duhovna, moralna i
mišićna depresija. Privremeno nema osjećaja gladi i žeđi, ali
kad prođe djelovanje, tada oni postaju veoma snažnima. Javlja
se privremeni osjećaj vedrine i dobrog osjećanja. Katkad može
čovjek djelovati smeteno, čak slaboumno.
KUKURUZNI ŠKROB je proizvod koji se dobiva mljevenjem
kukuruza i zatim njegovim ispiranjem natrijevim hidroksidom.
Tim se postupkom odstranjuju vanjski ovoj i klica (klica je
životna supstancija, embrij ili život sjemena u biljci). Potom se
tretira otopinom iz sumpornog dioksida, kako bi se spriječilo
vrenje.
Tada se iscijedi ulje, a od ostatka klica načine se prešanjem
kolači kojima se tada hrane krave i ovce. Krupnija se zrnca
škrobi upotrebljavaju kao stočna hrana, dok se ostatak, bijelo
brašno, pročisti natrijevim hidroksidom (lužinom) i prodaje za
ljudsku prehranu. Natrijev hidroksid upotrebljava se obično za
bijeljenje, za proizvodnju sapuna i za rafiniranje industrijskih
ulja. Konzumiranje kukuruznog škroba nema smisla, jer on
može začepiti filtarska tkiva vezivnog tkiva, vena i arterija.
KUKURUZNI SIRUP je prozirna, gusta glukoza koja se dobiva iz
kukuruza (pa i iz pšenice). Škrob se ugrijava zajedno s
kiselinama, kako bi se spriječila kristalizacija. Kukuruzni se
sirup upotrebljava kao jeftino sladilo. On se u probavnom
sustavu brzo pretvara u alkohol i može u tijelu otopiti vitamine
topljive u masti. A može se umiješati i u funkciju gušterače,
osobito onda ako postoji sklonost šećernoj bolesti.
DEKSTROZA je prirodni šećer koji se nalazi u životinjskim i
biljnim tkivima. Industrijski se DEKSTRIN proizvodi
razlaganjem škrobi pomoću kiselina. Pomiješa li se to s jodom,
dobiva se crvena boja. Taj se kemijski pripravak upotrebljava
pri proizvodnji ljepila, kao nadomjestak za gumu, pri proizvodnji "Soft Drinksa" i piva. Takav proizvod može izazvati
mnogo različitih bolesti, te tjelesne i duševne poremećaje. On
remeti normalne funkcije živaca i mišića, te cerebrospinalne
tekućine ili likvora.
GLUKOZA (grožđani šećer) nastaje u prirodi pri preobrazbi
ugljikohidrata. Industrijski se proizvodi ugrijavanjem škroba s
kiselinom, da bi se dobila jeftina šećerna smjesa za "Soft
Drinks".
KALIJEV KLORID se nalazi u životinjskim i biljnim tekućinama
u organskom spoju. Industrijski se umjetno proizvodi za
sredstva za gnojenje, a upotrebljava se pri bezalkoholnim
pićima.
KALIJEV FOSFAT je kiselinska komponenta pri sredstvima za
gnojenje, a upotrebljava se i u bezalkoholnim napicima
obrađen vodom koja sadrži ugljičnu' kiselinu, da bi se pića
gazirala.
NATRIJEV CITRAT se u medicini propisuje pri nekim bolestima
spolnih organa i organa za izlučivanje mokraće. Upotrebljava
se i kao dodatak u bezalkoholnim pićima, da bi im se dao
limunskokiseli okus.
SAHARIN se dobiva iz kamenougljenog katrana. On je oko 300500 puta slađi od sirovog šećera, ali nema nikakvu hranjivost.
Naprotiv! Kao stoje pri svakom proizvodu iz kamenougljenog
katrana, tako i sa-harin ima kiselu reakciju na tijelo. Svaka
anorganska kisela reakcija na tjelesni sustav ima štetno
djelovanje na funkcije endokrinih žlijezda u tijelu.
NATRIJEV FOSFAT nalazi se u krvi i u mokraći. Umjetno
proizvedenje sredstvo za bojenje, a upotrebljava se kao
apretura za svilu. I taj se proizvod koristi za bojenje
bezalkoholnih napitaka. Kao sve kemijski proizvedene
supstancije, tako i natrijev fosfat utječe na normalne funkcije
endokrinih žlijezda remeteći njihovu ravnotežu.
SOL koja se upotrebljava u bezalkoholnim pićima istaje kao
normalna kuhinjska sol. Sol, bez obzira na koji se način
dobiva, ugrijava se na veoma visokoj temperaturi, kako bi se
spriječila njezina vlažnost, da se može besprijekorno sipati iz
soljenke. Pri prekomjernom trošenju soli bilaje ustanovljena
veća učestalost tumora i raka. Uistinu se pokazalo da su se u
pacijenata s tumorima, koji su opet počeli jesti sol nakon što
su je se neko vrijeme odricali, vidljivo povećali ti tumori.
Obilna upotreba soli može uzrokovati visok, čak prekomjerno
visok krvni tlak, osim toga srčane i bubrežne tegobe.
Prekomjerno konzumiranje soli može isto tako dovesti do
tegobe s ušima i sinusima. To se ustanovilo i kao činitelja
živčanim napetostima, reumatizmu ijakim osipima na koži.
SECER. 0 šećeru sam pisao već na početku svog razmatranja o
bezalkoholnim napicima ("Soft Drinks"), ali mislim da bi bilo
nemarno kad ne bih još jednom ukazao na važnost
izbjegavanja bijelog i smeđeg šećera u interesu očuvanja
dobrog zdravlja!
Prije nego što dođem do kraja teme "Soft Drinks", želim radi
toga još jednom upozoriti na štetna djelovanja šećera na naše
tijelo.
Šećerje nesumnjivo veoma važan za izmjenu tvari. U krvi je
šećer uvijek sadržan i naziva se krvnim šećerom. On je nužni
sastojak u tijelu. Bijeli se šećer može međutim isto tako slabo
usporediti s krvnim šećerom kao što se kesten može
usporediti s kestenja-sto smeđim konjem! To se tiče i
usporedbe bijelog ili smeđeg šećera s medom, pa i sa šećerom
u svježem voću.
Ne dajte se obmanuti izrazom "Čisti šećer" što se upotrebljava
u promidžbi šećera. Oznaka "Čisti šećer" ne govori ništa drugo
nego daje iz proizvoda odstranjeno sve stoje od značenja za
njegovu hranji-vost. Ostala je prazna, beskorisna supstancija
koja prolazi kroz želudac i pretvara se u alkohol, prije nego što
je jetra uopće imala mogućnost prerade.
PIVO
Pivo ima na neki način opojno, tako reći hipno-tičko djelovanje
za gotovo svakoga tko ga redovito pije. Prosječni sadržaj
alkohola u pivu iznosi 3 do 5%. Općenito se misli daje pivo
bezazleno piće zbog niskog postotka alkohola u njemu. Toje
međutim pogrešno mišljenje. Pivo dovodi zapravo do ozbiljne
degeneracije.
Alkohol je štetan
Alkohol je jedina supstancija koja bez ikakvih zapreka prolazi
kroz želučane stjenke, izravno ulazi u krv i izravno dospijeva u
prostore mozga. Zato se ne može predvidjeti ponašanje
čovjeka kad popije neko alkoholno piće.
Mali sadržaj alkohola u pivu ne izaziva trenutnu reakciju, kao
što se to događa pri konzumiranju koktela
ili jakih pića kao što su viski, votka, šampanjac i slično.
Alkohol u pivu ima mnogo skrivenije učinke. Vrijeme što prođe
od konzumiranja čaše piva kao poticajnog sredstva i njegove
reakcije na tijelo obuhvaća razdoblje od tri faze u kojima se
događa reakcija.
Na prvom se mjestu treba spomenuti vrijeme poticanja i
dobrog osjećanja. Tako se remete osjetila i potiču živčana
središta.
Na drugom je mjestu mali sadržaj alkohola koji je upravo
dovoljan da izazove razdraženost ošita, središta tijela,
solarnog pleksusa. Takva je aktivnost podmukla, jer nema
ničega što bi moglo djelovati protiv toga ili uspostaviti
ravnotežu. Česte male doze neke supstancije pokazuju se
dugoročno daleko učinkovitijima odjedne velike doze. Na
primjer: ako bi se odjedanput unijele u tijelo veće količine
kaicijevog fosfata (=gips), otprilike jedna jušna žlica ili jedna
puna šalica, tada bi tijelo bilo za nekoliko minuta ili sati začepljeno. Ako se međutim kalcij ev sulfat kao biokemijska sol
uzima u milijuntim djelićima jednoga grama, može imati
povoljni učinak i već se događalo daje izliječio gnojne čireve,
plućne bolesti itd.
Na trećem je mjestu da hmelj u pivu ima nezdravo djelovanje
na tijelo.
Hmelj koji se dodaje pri proizvodnji piva služi kao začinsko
sredstvo. Tek malo ljudi poznaje štetan učinak hmelja na
zdravlje. Šteta što nastaje zbog kalcija i drugih minerala u vodi
(kao tvari koje začepljuju krvotok), pogoršava se prenaglašeno
dobrim raspoloženjem što nastaje uslijed male količine
alkohola u pivu. Iako se hmelj medicinski daje kao tonik i poticajno sredstvo, može se sa zdravstvenog gledišta reći da on
škodi živcima i izaziva gubitak osjetljivosti odnosno oštrine
čula. Hmelj ima i hipnotički, uspavljujući učinak i može dovesti
do delirium tremensa. Ostale bolesti što potječu od hmelja
mogu biti histerije, nesanice, probavne smetnje, reumatizam i
na-draženost mokraćnih puteva i mjehura.
Ovaj će Vam prikaz dati sliku o tome kakve su kasnije štetne
posljedice, učinak doziranja piva u malim količinama. Učinci
pijenja piva mogu potrajati nekoliko sati, dok živci prenose
stimulativne impulse od ošita prema vanjskim ili perifernim ili
motoričkim živčanim središtima. Kad oni tamo stignu,
vjerojatno je da u većoj ili manjoj mjeri poremete akcije i
funkcije čovjeka.
Zaključci se temelje na istraživanjima u naroda civiliziranog
svijeta: Nijemaca, Engleza, Australaca i Amerikanaca. Razna
istraživanja pokazuju određeni uzorak kojije dovoljan da bi se
izvukao pouzdan zaključak. On pokazuje usku povezanost
kako učinak pijenja piva može dovesti do propadanja bubrega i
nekih područja mozga.
Pivo se pilo već prije 6000 godina
Prema arheološkim se otkrićima ustanovilo da se pivo pilo već
prije 6000 godina. Proizvodilo se fermentacijom žitarica i tako
je dobivalo svoj alkoholni sadržaj.
Zabilježeno je da su se u Egiptu prije 5000 godina, dakle prije
Krista, proizvodile četiri vrste piva, i to iz žitarica koje su rasle
u zemlji. Faraoni su plaćali svojim seljacima za rad četirima
kruhovima i djema kriglama piva, umjesto da su im davali
novac.
Ramz.es Treći od Egipta prinosio je kao žrtvu svojim bogovima
upravo pivo.
Kasnije, oko 1200. godine prije Krista, hvalio se faraon
Ramz.es daje kao žrtvu svojim poganskim bogovima prinio
465.000 krigli piva.
Fermentirane žitarice - pivo
Stoljećima su se uzgajale žitarice za proizvodnju piva vrenjem.
Ječam, pšenica i zob bile su najčešće vrste korištene u tu
svrhu. Hmelj se povremeno dodavao već prije 40-50 stoljeća.
Pivo je odgovorno za bolesti mjehura i bubrega
Činjenica je da se bolesti mjehura i bubrega najčešće javljaju u
spomenutim civiliziranim zemljama gdje je potrošnja piva
najveća.
Svake se godine proizvedu milijarde hektolitara piva
U 1999. godini bilo je u svijetu proizvedeno 1.345 milijardi
hektolitara piva. Od toga je samo u SAD-u bilo proizvedeno
236,5 milijuna hektolitara. U Zapadnoj i Istočnoj Europi
iznosilaje proizvedena količina oko 469,4 milijuna hektolitara,
pri čemu je na Njemačku otpalo otprilike 112,8 milijuna
hektolitara piva.
Ako pijete pivo, nemojte reći: ne pijem toliko mnogo da bi to za
mene bilo štetno. To je LAŽ!
Tipično je da ljudi koji piju pivo tvrde kako ne piju toliku
količinu da bi im to moglo ugroziti zdravlje. To je međutim
samoobmana. Kako se tegobe onih koji piju pivo ne primjećuju
u roku odjednog ili dva dana, ostaje činjenica da se tegobe
koje se javljaju mnogo kasnije ne pripisuju pravom uzroku. Ne
misli se na ta-loge kalcija i magnezija koji nastaju od vode s
kojom je proizvedeno pivo i ostaju u tijelu.
Vodi se dodaje gips
Pri proizvodnji piva potrebnaje tvrda voda, tako da pivovare
često moraju dodavati do 35 puta više mineralnih tvari nego
što ih već ima u vodi. Za to se uzimaju velike količine
kalcijevog sulfata. Svrha je te primjese povećanje sadržaja
kalcija u vodi.
Sto mislite o tome? Ljudi piju pivo ne misleći pritom uopće na
gips što ga piju s pivom i koji im začep-ljuje arterije.
Svaki onaj koji pije pivo trebao bi ovo znati!
Osjećao bih se krivim za nemar kad bih u ovoj knjizi propustio
pisati o najraširenijim navikama muškaraca i žena, među
kojimaje dakako pijenje piva uvijek i svakim povodom. Ne
namjeravam nikoga odgovarati od toga da pije pivo ako on to
želi. Kad pročita ovo poglavlje može činiti ono što smatra
ispravnim. Pogledajte detaljno sliku na kojoj se vidi koje sve
organe oštećuje pivo.
Uzmite sebi nekoliko minuta vremena da zavirite u bubrege
Mnogi ljudi misle da bubrezi predstavljaju tek obične posude
za tekućine, s nekoliko tajanstvenih, automatski upravljanih
ventila. To nije tako! Poprečni presjek bubrega pokazuje velik
broj sitnih krvnih žilica svrstanih u skupine što tvore kanaliće
koji su na početku širi nego na kraju gdje istječe krv. To
suženje na ispustu uzrokuje pritisak. Smisao se sastoji u tome
da se krv može osloboditi velike količine tekućina i supstancija
koje se trebaju izbaciti. Pritom se radi o mineralnim solima i
drugim tvarima koje su sadržane u vodi, kao na primjer
mokraćna kiselina itd. Te strane supstancije odlaze dakle pod
pritiskom u Ijevkastu izbočinu gornjeg dijela mokraćovoda,
cijevi kojom tekućine izlaze iz bubrega.
PIVO OŠTEĆUJE OVE ORGANE
A odavde potječu bubrežni kamenci!
Možete zamisliti kakoje u tim okolnostima jednostavno da sitne
čestice kalcija i druge supstancije, te minerali, polako začepe
te veoma uske proLze. Toje tada moment kad se i kako stvaraju
bubrežni kamenci. Takvi su bubrežni kamenci često prvi korak
pri razvoju bolesti mokraćnih puteva.
Kalcij koji dospijeva u bubrege isti je onaj kalcij koji se taloži
na primjer na dnu čajnika.
Opet moram skrenuti Vašu pozornost na taloge koji se stvaraju
na dnu lonaca u kojima se često kuha voda. Pritom je svejedno
je li voda meka ili tvrda. Taloži koji se tako nakupe svjedoci su
kalcija i drugih minerala koji ostaju na dnu nakon stoje voda
kao para napustila lonac. Odgovarajući ostaci minerala prolaze
i našim venama i arterijama kad pijete vodu iz vodovoda,
zdenca, s izvora, iz rijeka itd. Srčani napadi, srčani infarkt,
artritis, reuma i mnoge druge bolne bolesti mogu se pripisati
takvim talozima u tijelu.
Nikako ne pijte morsku vodu!
Morska voda nije ni u kojem slučaju prikladna za piće. Ni voda
iz slanihjezera ne može se upotrebljavati za piće.
Veoma visok sadržaj natrijevog klorida (kuhinjske soli) koji je
sadržan u svim tim vodama ugrožava život svakoga tko pokuša
piti takvu vodu.
U sva su vremena pomorci i drugi ljudi koji su doživjeli
brodolom morali umrijeti kad su potrošili zalihu svježe vode.
Pokušavali su utažiti žeđ morskom vodom, jer ih silna žuđ
izluđivala. Pijenjem te vode otišli su naposljetku u smrt.
Morska voda i ostala slana voda može se destilirati
Morska voda i voda iz slanihjezera može se destilirati i time se
dobije čista slatka voda. Natrijev klorid i
drugi minerali ostanu u spremniku naprave za destilaciju. Para
tada sadrži samo vodik i kisik i daje bistru, destiliranu vodu.
Morska je voda puna mineralnih elemenata
Morska voda iz oceana sadrži svih 16 minerala koji su potrebni
za održanje ljudskog tijela, a k tome još sadrži 43 elementa u
tragovima koji postoje u čovječjem tijelu. Morska voda ima
međutim toliko visok sadržaj natrijevog klorida da nije
prikladna za ljudsko konzumiranje.
Upotrebljavajte samo 4 kapi morske vode odjedanput - samo
jedan uštrcak!
Morskaje voda iz oceana dragocjena ako se dodaje u sitnim
česticama od 4 do 8 kapi najednu čašu ili Vi litre napitka što ga
želite piti. Ja sam tako male količine morske vode uzimao
tijekom duljeg razdoblje i izvukao iz toga mnogo koristi.
Morska voda koju ja upotrebljavam potječe s pacifičke obale
Kalifornije i zove se "Catalina Sea Water". Svoje zalihe
kupujem u bocama u trgovinama prirodne hrane.
Morskaje voda slična ljudskoj krvi
Analiza morske vode pokazuje njezinu veliku sličnost s
ljudskom krvi. Ta bi činjenica trebala biti od
velike vrijednosti pri transfuzijama krvi. Činjenica je daje
morska voda pri transfuzijama sigurnija od ljudske krvi.
Upotrebljava li se za transfuziju krv iz "banaka krvi", tada ne
postoji jamstvo daje ona potpuno zdrava.
Proizvod/ Faktor vitalne energije
(Hipotetički potencijal)
Destilirana voda Destilirana voda s
dodatkom 4 kapi "Catalina morske
vode 0,5 litre
500
900
Destilirana voda s dodatkom
8 kapi "Catalina morske vode na 0,5
litre
Catalinamorska voda
Pitka voda iz vodovoda u mome
stanu u Phoenix/Arizona
9.000
90.000
2
Ista voda iz vodovoda, ali s dodatkom 8 kapi "Catalina morske
vode"
na 0,5 litre
Voda iz velikog slanogjezera
Destilirana voda s dodatkom 8 kapi vode iz velikog slanog
jezera na 0,5 litre
Staklenka od 2 litre sa svježim sokom od prijesnog povrća
(mrkve/celera/peršina i špinata) s dodatkom od 4 kapi "Catalina
morske vode"
7.000
Transfuzije krvi su opasne Morska voda je sigurnija
Postoje razni tipovi krvi koji su se pokazali nepodnošljivima za
cirkulaciju krvi i za zdravlje pacijenata različitih rasa. U crnaca
postoji na primjer krvna stanica koja u bijelih pacijenata izaziva
hepatitis. Krvne stanice Azijaca mogu u bijelih kavkaskih
pacijenata uzrokovati tuberkulozu. Krvne stanice različitih rasa
ne bi se nikada trebale miješati.
Sadržaj soli u velikom slanom jezeru u Utahu većije šest puta
od onoga u moru
U slanim je jezerima tuzemstva sadržaj soli (znači natrijevog
klorida) šest puta veći nego u moru.
Veliko slanojezero u Utahu obuhvaća područje od oko 3.750
kvadratnih kilometara. Njegova visoka koncentracija soli i
njegov vodostaj održavaju se ispa-rivanjem više ili manje
nepromjenjivima.
Sadržaj soli velikog slanog jezera veći je šest puta od onoga u
oceanu. Sadržaj natrijevog klorida u vodi velikog jezera iznosi
oko 15 do 25 posto volumena minerala.
Natrijev klorid u morskoj vodi čini naprotiv samo 3,5 posto
cjelokupnog udjela minerala.
Morska voda ima vitalnu energiju
Moždaje najvažnija razlika između morske vode i vode u
tuzemnim slanim jezerima u tome da morska voda posjeduje
vitalnu energiju koja jedva da postoji pri vodi iz tuzemnih
slanih jezera, ako uopće postoji.
Ne pokušavajte u slanim jezerima loviti ribu! Tamo nema ribe!
Dokazje nedostatka vitalne energije u velikom sla-nomjezeru
da u tomjezeru ne živi nijednajedina riba. Ni u drugim slanim
jezerima nema riba, na primjeru Mrtvom moru u Izraelu. Kad bi
ribe bile stavljene u ta jezera, odmah bi uginule. Oceani su
međutim puni riba svih vrsta i veličina. Za to postoji dakako
razlog. Pogledajte one prije prikazane analize raznih voda.
Te su me brojke uvjerile u vrijednost filtrirane morske vode.
Moja obitelj i ja već smo dulje vrijeme provodili to dodavanje
morske vode.
Ta lista pokazuje da se dodavanjem slane vode iz tuzemnih
jezera destiliranoj vodi smanjuje vitalna energija u razmjeru
6:1. Nadalje se destilirana voda dovodi u stanje koje nije bolje
od vode iz vodovoda, izvora itd. U tomje slučaju veoma
vjerojatno da stanice tijela ne prime minerale, već je mnogo
vjerojatnije da oni budu izbačeni. Sto sprječava da se
nakupljaju kalcij, magnezij, te koncentrirani natrijev klorid, i
stvaraju talog u tijelu?
Trebate li piti destiliranu vodu - ili ne?
Mnogi ljudi misle da se destilirana voda ne smije piti!
Drugi kažu međutim da ako se nešto želi piti, tada bi to trebala
biti samo destilirana voda!
Tko ima pravo?
Ni ma koliko čvrst argument neće zadrti, nerazbo¬riti duh
uvjeriti više od površne tvrdnje! Nema na-domjestka za
iskustvo! Iskušajte sami i pijte 30 dana samo destiliranu vodu
kad god ožednite. Ali popijte najmanje 3 do 4 čaše dnevno.
Ustanovit ćete da uisti¬nu postoji velika razlika između
destilirane i prirodne vode. Ljudi koji misle da se ne treba piti
destilirana voda, jer ispire minerale iz tijela - , samo su 50% u
pravu. A tko savjetuje da se pije destilirana voda, taj je 100% u
pravu ...
Sto su činjenice?
Taloži koji oblože dno lonca u kojemu se često kuha voda,
vidljiv su dokaz za to daje para u obliku destilirane vode
napustila lonac, dok svi kruti sastojci vode zacementiraju
njegovo dno.
Iste te sastojine što su sadržane u prirodnoj vodi na isti se
način talože u Vašem tijelu ako se radi o neisko-ristivim
anorganskim mineralima.
Samo se neiskoristivi minerali ispiru iz tijela -, ali ne i oni koji
su sastavni dijelovi stanica i tkiva
Stanice našega tijela ne mogu iskoristiti minerale koji su sadržani u prirodnoj vodi.
Iz tog ih razloga sta¬nice odbacuju i tako oni čine rizični faktor u sustavu našeg
krvotoka.
Destilirana voda ima sposobnost primiti u sebe te neiskoristive minerale i putem
bubrega izbaciti iz tije¬la. Tko dakle kaže da destilirana voda ispire iz tijela
mineralne tvari, ima stoga pravo samo u tom pogle¬du-, a toje ipak samo 50% istine.
Destilirana voda ne može otopiti odnosno isprati mineralne tvari koje su postale
sastavnim dijelom tjelesnih stanica i tkiva. Ona uzima samo minerale iz prirodne
vode koji su bili nataloženi u tijelu, jer su ih naše stanice odbacile.
To su minerali što ih je prirodna voda na svom du¬gom putu primila u sebe iz
stijena i zemlje. Mineralne tvari što su bile odbačene od tjelesnih stanica nemaju
vrijednosti za tijelo, naprotiv, radi se o otpadu što ga destilirana voda uzima i zatim
izbacuje iz tijela.
Može li destilirana voda izdvojiti kofein iz šalice kave i dovesti do njegovog
izbacivanja iz tijela? NE!
Destilirana voda nema sposobnost izdvojiti loše supstancije koje su bile unijete u
tijelo s lošom hra¬nom i pićem. Kad bi ona imala sposobnost izdvojiti kofein iz
brojnih šalica kave i izravno ga otpremiti u bubrege, da ga oni izbace iz tijela, tada
se ljudi koji piju kavu ne bi uopće trebali zabrinjavati zbog šteta što ih ona uzrokuje
u njihovom tijelu. Milijuni ljudi svakodnevno piju kavu i ne misle ni trenutka na to da
ona ometa rad jetre i bubrega, te oslabljuje rad srca.
Atom se pridružuje atomu i tako se kalcij može nagomilati u masu tešku 120 kg
Želio bih Vas podsjetiti na riječi sjedne od prethod¬nih strana, gdje je bilo govora o
120 kg kalcija ili vap¬na što tijekom godina prođu kroz čovjekovo tijelo ako on pije
prirodnu vodu. Toliki teret kalcija ne može ostati neprimijećen, osobito onda ako
zbog njega tipi Vaše vlastito tijelo. Ako te tegobe nisu dovoljne da postanete
pristašom destilirane vode, tada bih volio znati što bi Vasjoš moglo navesti na to?
Čaša vode stoje popijete više puta na dan tijekomjed-nog ili dva tjedna ili jedne ili
dvije godine neće Vam začepiti žile do te mjere da ćete teško oboljeti. Ne, djelovanjeje veoma sporo, iako ne i manje kumulativno. Jedna se sićušna čestica
pridružuje drugoj, sve dok ne bude prekasno da se još nešto učini protiv tog zla.
Ključ je problema u preventivi! Ne upotrebljavajte više nedestiliranu vodu!
Ionizirana voda nije destilirana voda!
Postoji "ionizirana" voda koja se označava kao de-mineralizirana. Pri tome se radi o
postupku koji je su¬više kompliciran da bi se mogao objasniti u ovoj knjizi. Postoje
autoriteti koji kažu daje masa od um¬jetne smole, kroz koju mora voda proteći,
zapravo le¬glo bakterija. Iako se tvrdi da taj postupak "praktično" odstranjuje sve
minerala i daje takva voda ravna de¬stiliranoj, ja ne dijelim to mišljenje.
A sada ću još nabrojati razne vrste vode:
prirodna (ili sirova) voda
tvrda voda
meka voda
kuhana voda
kišnica
voda koja nastaje topljenjem snijega (praktično kišnica)
-
filtrirana voda
ionizirana voda
posve čista voda = destilirana voda
Ja želim biti siguran, te upotrebljavam samo čistu, parom destiliranu vodu.
7336
Aktualni popis tvrtki koje prodaju aparate za destilaci¬ju možete na upit dobiti pri
servisu za čitatelje nakladne kuće Waldthausen u naklad¬noj kući Natura Viva
GmbH, Postfach 1203, D-71256 Wiel der Stadt (Fax +49[0]7033/1380817, mail:
infofgjnaturavivaveiiag.de).
Čovjek može živjeti bez zraka samo nekoliko mi¬nuta. Bez vode može čovjek živjeti
samo 3 do 4 dana, u određenim okolnostima i uvjetima može preživjeti jedan ili dva
tjedna. Ljudi su u pustinji umrli za dva ili tri dana ako im nije bilo moguće pribaviti
kap vode za piće. Na takvim područjima nema dovoljno vlage čak ni u noćnoj
atmosferi.
Što čini voda u Vašem tijelu?
Ljudsko se tijelo sastoji 60 do 75 posto od vode. To je čista destilirana voda. Ona
sadrži samo sastojke što ih prenosi, dakle hranu za tijelo ili otpad koji se putem
organa izlučivanja treba izbaciti iz tijela.
Proizvodi od žitarica, kao što su kruh, pecivo, kolači itd., isušuju čovjeka
Najviše je isušenih ljudi među onima koji žive od prerađenih namirnica, kruha i
mesa, ako piju premalo vode, s iznimkom možda svoje kave ili čaja ili "Soft Drink
sa".
Proizvodi od žitarica sadrže većinom samo oko 7-13% vode. Prosječni sadržaj vode
u kruhu iznosi samo 30-40%.
Sve biljke sadrže destiliranu vodu
Jeste li već razmišljali koliko je vode potrebno da bi biljke mogle rasti?
Pođite na selo i pogledajte oko sebe. Primijetit ćete da praktično sve na zemlji ima
vodu u svom tijelu ili svojoj biljnoj građi. Svaka travka, svaki grm, svaka biljka,
svako drvo sastoji se 50-95%> od vode. Toje de¬stilirana voda, voda iz atmosfere i
drugih izvora, koju biljka automatski destilira na prirodan način. Iz kori¬jena rastu
klice i mladice iz tla u atmosferu i biljka od¬mah počne prikupljati i destilirati vodu iz
zemlje i zraka.
Bez vode bi zemlja propala! Pogledajte uvis i ot¬krit ćete daje nebo puno vlage, iako
ju ne možete vid¬jeti kao vodu. Nevidljiva vlaga potječe od isparavanja prostranih
površina mora,jezera, rijeka itd. Toje de¬stilirana voda. Toje uistinu krv života naše
zemlje.
100 g vlakana u biljnom svijetu trebaju 60 litara vode da bi mogla rasti!
Biljni svijet čini najveći dio proizvoda na zemlji. U svom prirodnom, prijesnom
stanju sastoje se povrće, salate, voće, orasi i sjemenke - koji su predodređeni za
ljude -, te zrnje, trava i sijeno između 60-95% od vode. Toje čista destilirana voda.
Biljni svijet treba ti¬jekom rasta prosječno 60 litara vode za samo 100 g biljnih
vlakana.
Vjerovali Vi to ili ne - da bi izraslo 50 kg bilja po¬trebno je 80.000 litara vode.
Razmislite! Bog, Svemogući, daje dakle između 75 do 80.000 litara vode da bi
čovjeku darovao 50 kg povrća i 'oća.
Vi biste trebali svakodnevno izlučiti iz svog tijela 4 litre vode!
Ljudsko tijelo treba izlučiti oko 3,5 - 4 litre tekućine ili vlage kroz pore na koži ili
putem drugih organa izlučivanja, da bi se spriječilo prekomjerno gomilanje otpadnih
proizvoda. Tijelo bi se bez obnav¬ljanja ubrzo isušilo. Ovdje neću spominjati tegobe
što sejavljaju zbog pomanjkanja vode i oslabljuju tijelo. Rijetko se poklanja
pozornost količini vode što se pri¬ma hranom i pićem. Tom bi se problemu vode
trebala svakodnevno poklanjati osobita pozornost. Svakog biste dana trebali uzeti u
sebe dovoljno tekućine da za¬dovoljite potrebe svog organizma, kako bi on mogao
normalno funkcionirati.
Ne bojte se staračkih tegoba -pijte biljne sokove
Svako je povrće i voće puno organske destilirane vode i ti su sokovi osobito
dragocjeni. Sokove prima organizam veoma brzo. Za zdravlje tijela važnoje po¬piti
najmanje pola do jedne litre parom destilirane vode i dodatno piti svježe, prijesne
sokove povrća i voća. 0 tome čitajte i u mojoj knjizi "Svježi sokovi od voća i
povrća".
I Vaše tijelo proizvodi vodu!
Uistinu moramo biti zahvalni našem svemogućem Bogu za divnu i čudesnu
anatomiju kojom nas je ob¬dario. Pomislite samo na jedinstveni rad Vašeg tijela,
kako bi spriječilo da ga uništite. Sveje to za Vas, a Vi niste toga ni najmanje svjesni!
Promatrajte zadivljujući način na koji je Vaše tijelo u stanju svojim sposobnostima
samo sebi pribaviti određenu količinu vode, vlastitu destiliranu vodu, i to
oksidacijom šećera, masti i bjelančevina. Oksidacija 100 g masti našega tijela
donosi primjerice 100 ml vode.
Jeste li znali da se Vi 70% sastojite od vode?
Pijenje vode nema samo svrhu utažiti žeđ. Voda je glavni sastavni dio tijela. Višeje
od 70% tijela destili¬rana voda. Nasuprot tome sadrži tijelo samo oko 5 li¬tara krvi.
Voda u ljudskom tijelu mora bezuvjetno biti desti¬lirana voda, jer je destilirana voda
u stanju uzeti u sebe mnoge nečistoće koje se nalaze u tijelu u krutom ili tekućem
stanju i dovesti do njihovog izbacivanja pu¬tem bubrega.
Voda održava podjednaku temperaturu Vašeg tijela pri vrućini i hladnoći
Voda je u Vašem tijelu potrebna da bi tijelo održavala na najprikladnijoj temperaturi.
To se po¬stiže putem kontrolnog temperaturnog mehanizma u području mozga,
pomoću skupine vlakana poznatih pod imenom hipotalamus. Još će biti riječi o tim
žli¬jezdama sličnim organima.
Sto bi učinila žena kad ne bi imala dovoljno vode da može briznuti u plač?
Voda je potrebna pri Vašim procesima disanja. Vi znate kako je neugodno kad su
Vam nozdrve tako suhe da su nadražene, dok Vam s druge strane smeta kad su Vam
nozdrve premokre zbog prekomjerne vlažnosti. Isto bi tako nedostatak vode u
suznim žlijezdama praktično onemogućio ženi da pod emocionalnim stresom plače.
To bi svakako bilo pogubno u nekim prilikama! No mnogo je važnije da manjak
suzne tekućine izaziva veoma brzo ozbiljna oštećenja oka, kako u žena tako i u
muškaraca.
Jedite voće, salate i povrće
Od velike je važnosti porijeklo vode. Već sam na¬glasio daje destilirana voda
životno važna. U sokovi¬ma svježeg, prijesnog povrća, voća i salatama ne nalazimo
samo čistu vodu, već i hranu koja temeljito i brzo na najbolji način prehranjuje
stanice tijela. Zah¬valjujući tome postići ćete sjajno zdravlje i nećete trpjeti od
gubitka energije i vitalnosti.
Mnogi ljudi smatraju vodu nečim što je samo po sebi razumljivo kad su žedni ili
pripravljaju jela. Voda je tako opća roba dajoj rijetko tko posvećuje svoje mi¬sli
dokle godje raspoloživa. Vlada li međutim djelo¬mična ili čak potpuna oskudica
vode - bilo to zbog nekog nesretnog slučaja ili zbog događanja u prirodi -, tada tek
malo ljudi zna koliko je vode u skrivenom obliku sadržano u svježem povrću i
prijesnom voću.
Voda Vam daje toplinu i energiju
Želite li imati toplinu i energiju, trebate destiliranu vodu. Hrana stoje unesete u sebe
čini za Vas više od same opskrbe stanice Vašeg tijela. Toplinu i energiju dobivate
akojedete ispravnu hranu. Uzmite u obzir da se 25% toplinskih vrijednosti hrane
koju ste pojeli po¬troši znojenjem kroz pore Vaše kože i Vašim disanjem plućima.
Već samo to isparivanje izbaci do jedne litre vode iz Vašeg tijela.
Gubitak vode kroz pore Vaše kože veći je pri vrućem vremenu i onda kad vršite
naporan tjelesni rad pri kojemu se gubi mnogo znoja. Pri jakom znojenju može tijelo
lako izgubiti čak oko 4 litre vode ujednom satu.
Kako gubite vodu iz svog tijela?
Neovisno o gubitku vode znojenjem može doći do gubitka prosječnojoš 2 do 3 litre
vode tijekom 24 sata izlučivanjem tekućina putem bubrega i izmetina pro-bavnih
organa.
Pri prekomjernom unošenju napitaka u tijelo odgo¬varajuće je veća i izlučena
količina tekućine. To je osobito slučaj kad se pije pivo u većoj količini.
ŽLIJEZDE SLINOVNICE Žlijezde slinovnice u Vašim ustima trebaju neprestano vodu
Među mnogim funkcijama pri kojima tijelo nepre¬stano treba vodu ne smije se
previdjeti žlijezde slinov¬nice. Bez njih ne biste bili u stanju probavljati svoju hranu.
Usta bi Vam bila tako suha da biste izgubili ra¬zum. Postoje tri vrste žlijezda
slinovnica i trebali biste se upoznati s njima, kako biste razumjeli na koji se način
održava ispravna ravnoteža vode u Vašem tijelu.
Podušne žlijezde slinovnice nalaze se u obrazima. Potčeljusne slinovnice
(mandibula znači donja vilica) nalaze se u stražnjem području usta ispod Vaše donje
čeljusti.
Donje podjezične slinovnice (lingua je jezik) nala¬ze se ispod Vašeg jezika.
Pogledajte priloženu skicu.
Osim žlijezda slinovnica ima i sam jezik žlijezde s porama koje se na površini
otvaraju. To su "serozne" žlijezde ("serozan" znači vodnjikav), a uz to postoje i
"mukozne" žlijezde (sluzne žlijezde) na gornjoj strani jezika i miješane žlijezde na
donjoj površini. Razliku¬jemo serozne i mukozne žlijezde. Serozne žlijezde imaju
više vodunjavu izlučevinu, mukozne žlijezde sluzavu izlučevinu, a miješane imaju
serozne i mu¬kozne udjele.
Žlijezde slinovnice su aktivne pri procesima pro¬bave hrane i pića. Jezične su
žlijezde međutim nepre¬stano aktivne, kako bi održale vlažnima usta ijezik.
Cjelokupno izlučivanje tekućine iz tijela iznosi oko 1 Vi litre tijekom 24 sata. Trebalo
bi Vam postati jasno koliko je važno upotrebljavati čistu vodu! Možete li zamisliti
kakav bi okus u ustima izazivalo nakupljanje kalcija (vapna) kad ne bi neupotrebljivi
minerali bili potpuno izbacivani iz Vašeg tijela?
Odakle te žlijezde dobivaju neprestano svoju vodu?
Da, odakle te žlijezde primaju svoju vlagu? Iz de¬stilirane vode koja uvijek kola
Vašim tijelom, iz zaliha vode u Vašem tijelu!
Žlijezde slinovnice
Žlijezde slinovnice izlučuju slinu, da bi pokrenule probavni proces. Postoje druge
žlijezde na gornjoj i donjoj strani jezika, čiji je zadatak neprestano održavati
vlažnima jezik i usta. (Budući da na ovoj slici nije prikazanjezik, ne mogu se
prikazan te posebne žlijezde.)
Sve te žlijezde trebaju oko 1 Vi litre dnevno. Ako nema do¬voljno vode ili je ona
onečišćena, mobe se uslijed toga javiti suhoća jezika i usta. Jezik i usta mogu
postati neugodno suhima. Slinaje osim toga tako nedostatna da ne može udovoljiti
počet¬noj fazi probave. Posljedica toga mogu biti srčane boli, probavne smetnje itd.
Od velikeje važnosti brižljiv izbor svih napitaka!
Šesnaesto poglavlje
POHRANJIVANJE VODE U VAŠEM TIJELU
Voda u Vašim mišićima
Pohranjivanje vode u tijelu iznosi na vidjelo jedan veoma zanimljiv problem. Oko 1516% vode pohran¬jene u tijelu nalazi se u mišićima. Ako se mišići isuše, omlohave.
Ako postoji pomanjkanje vode u mišićima i ako je voda u krvotoku sklona taložiti u
mišićima ot¬pad od neupotrebljivih minerala, tada mogu iz toga proizići veoma
bolne tegobe pri tjelesnom kretanju. Kretanje potiče mišiće na rastezanje i stezanje.
Postoji li isušenost zajedno sa stranim supstancijama (poput otpada kalcija i
magnezija), tada mogu biti posljedice grčevi mišića, boli, muke, patnje.
Meso stvara mokraćnu kiselinu u tijelu!
Postoji još jedan neprijatelj za naše mišiće, a toje mokraćna kiselina koja izaziva
bolne tegobe u po¬
dručjima mišića. Odakle dolazi mokraćna kiselina? Onaje konačni proizvod
prekomjernog konzumiranja mesa i mesnih proizvoda. Probavljanje mesa uzrokuje
stvaranje mokraćne kiseline. Mišići imaju - do određene točke - osobitu sklonost
mokraćnoj kiselini. Sto se tiče mokraćne kiseline imaju mišići granicu to¬lerancije
do kojeje mogu primati bez ozbiljnih poslje¬dica. Kad se dosegne i prijeđe ta
granica tolerancije, tada stvara mokraćna kiselina veoma sitne, oštre kri¬stale koji
bodu u živce. Možda to treba upozoriti žrtvu i pokazati daje kriva stoje postala
čovjekom mesoje¬dom. Ti oštri kristali mokraćne kiseline nisu nešto što se smije
shvatiti odviše lakomisleno ili zanemariti. Ako se oni zanemare, bit će žrtva kažnjena
bolestima poput reumatizma, upala živaca i sličnim. Ljude koji ne jedu meso ne
muče nikada bolesti izazvane mok¬raćnom kiselinom. No ni vegetarijanci nisu
zaštićeni od bolesti koje nastaju zbog taloženja otpada kalcija i magnezija što se
tijekom godina nakuplja u venama i arterijama. Taloži tih elemenata iz prirodne vode
koja se upotrebljavala kao piće ili za pripravljanje napitaka ostavljaju svoje znakove
u kasnijim godinama, uzro¬kujući i mišićne tegobe.
I koža je vodospremnik
Voda se sabire i pohranjuje u koži, i to u količinama od oko 10-15%. Da bi se koža
održala u dobrom stan¬ju potrebno je imati pravu ravnotežu između vode i masti.
Nedostatak vode ili njezina loša kakvoća ima dubokosežni učinak na kakvoću kože.
Pijenje dovol¬jnih količina destilirane vode može biti velika pomoć da se koža održi
čistom i zdravom. Pijenje sokova od povrća predstavlja najbolju prehranu što sam'je
mo¬gao naći da bi se očuvala ljepota kože.
Sedamnaesto poglavlje
NEŠTO O MRKVINOM SOKU
Mrkvin je sok blagodat za zdravlje ljudi
Više od pola stoljeća pio sam svakodnevno mrkvin sok - većinom pola litre. Soku
mrkve izravno pripisu¬jem svoje sjajno zdravlje i dobru strukturu svoje kože.
Kad sam počeo piti mrkvin sok, poprimila je moja koža neko vrijeme narančasto
žutu boju. Otkrio sam daje to bilo uzrokovano procesom čišćenja mojejetre, jer je
ona baš tada bila u veoma lošem stanju. Taje obojenost međutim poslije nekoliko
mjeseci nestala i koža mije bila bolja i čišća nego ikada prije. Tijekom proteklog pola
stoljeća pile su stalno mrkvin sok tisuće i tisuće, ako ne milijuni ljudi, a da se po
mome saznanju nije nikada javio ni jedan jedini štetni učinak.
Poznato je da novine iznose krive informacije!
To sada i ovdje naglašavam, jer su neki novinari kritizirali pijenje mrkvinog soka i
sumnjali u njegove blagotvorne učinke, iako su ih doživjeli milijuni ljudi u čitavom
svijetu. Ta glupa blebetanja izazivaju zbun¬jenost u duhu ljudi koji ozbiljno nastoje
poboljšati svoje zdravlje i svoju životnu sudbinu. Tko sumnja u vrijednost sokova
prijesnog povrća kao sredstva za očuvanje i ponovno stjecanje zdravlja, energije i
vital¬nosti, sigurno nema nikakvog iskustva. Nema nadom-jestka za iskustvo. Bilo
bi dakle daleko bolje kad bi ti novinari najprije proveli šestomjesečnu kuru sa
soko¬vima prijesnog povrća.
Moja knjiga "Svježi sokovi od voća i povrća"' te¬melji se na dugogodišnjem
iskustvu i njome se rado služe nebrojeni ljudi širom svijeta, provodeći uspješ¬no u
praksu savjete koji se tamo daju.
2
Tu i druge autorove knjige na hrvatskom mogu se naručiti na
adresu: Knjižnica UPT, 31400 Đakovo, pp 51, tel 031/811-774
Osamnaesto poglavlje
SMRTONOSNI KLOR
U modernim se povijesnim kronikama gotovo ne spominju pojedinosti o klornom
plinu koji se upotreb¬ljavao u Prvom svjetskom ratu. Nebrojeni su vojnici i civili
dočekali završetak rata kao olupine, jer su im or¬gani bili spaljeni klomim plinom.
Klorni plin ubija u ratu neprijatelja, a u miru građanina!
Kad je rat prošao bio je klor upotrebljavan za ubi¬janje klica u našoj vodi za piće.
Zamisao da se na svim vodoopskrbnim mjestima dodaje vodi klor bilaje dak¬le
rođena i provođena. Svrhaje bila usmrćivanje bak¬terija.
Klor plus životinjska mast = arterioskleroza
Spoj klora (u kloriranoj vodi) kombiniranog sa životinjskim mastima, koji se uzima s
hranom, izaziva stvaranje gumaste supstancije u arterijama. Tvorba te gumaste
supstancije neprestano se nastavlja dokle god čovjek s hranom i pićem dalje uzima
u sebe taj opasni spoj. Ako je to previše uznapredovalo, nema više mogućnosti da
se te tegobe poprave. Te gumaste nakupine u arterijama uzrokuju srčane tegobe
kao naj¬manje upozorenje. Zatim se razvija arterioskleroza i sve se okonča na
pogrebu.
Gdje je rješenje problema?
Odgovor je jednostavan. Kad para napusti aparat za destilaciju, tada u toj
destiliranoj vodi nema ni klo¬ra ni minerala ni drugih otrova.
Devetnaesto poglavlje
VEZIVNO TKIVO
Popije li se velika količina prirodne vode, osjetno se smanji osmotski tlak kroz
vezivno tkivo, radi čega dolazi do smetnji funkcija i aktivnosti u dotičnim
po¬dručjima. Taj poremećaj pri osmotskom tlaku može potjecati od mineralnih
sastojaka vode ili od prekom¬jernog uzimanja kuhinjske soli ili i od hrane bogate
škrobom i šećerom. Vezivna su tkiva kožice različite finoće koje tvore membranu
čija je golema rastezlji¬vost daleko veća nego što to čovjek može zamisliti. Iako ne
raspolažem aktualnim brojkama za točnu procjenu, čini mi se da bi sva vezivna tkiva
tijela, kad bi bila odvojeno rasprostrta na podu, prekrila više sto¬tina kvadratnih
kilometara.
Auto mog prijatelja dobio je srčani napadaj!
Početkom ove godine odlučio je jedan moj prijatelj otputovati sa svojom ženom.
Njihov put na sjever Ari¬
zone vodio ih je kroz grad Williams (2.300 m nadmor¬ske visine) u mjesto Flagstaff,
udaljenost od oko 80 kilometara. Na pola puta za Flagstaff zadesila ih je žestoka
snježna vijavica. Zenaje sjedila za volanom i otprilike na pola puta za Flagstaff dobio
je motor nji¬hovog auta srčani napadaj. Da, motor je imao srčane tegobe! Moj je
prijatelj rekao svojoj ženi da skrene uz rub ceste. Zatim je on vozio auto brzinom od
oko 25 kilometara na sat, oprezno i štedeći motor, dok napo¬kon nisu stigli u
Flagstaff. Tamo se on uputio ravno u automehaničarsku radionicu. Objasnioje
majstoru da bi po njegovom mišljenju mogao biti začepljen ben¬zinski filtar. Majstor
je izvadio stari filtar i nadomje¬stio ga čistim, novim. Tadaje auto besprijekorno
radio i oni su mogli otputovati dalje. On mije pričao da po¬slije više nisu imali
nikakvih problema. Njegovaje di¬jagnoza bila dakle točna. Taj se filtar može
usporediti sa samo jednim sićušnim djelićem vezivnog tkiva. Oni su kupili novi filtar
koji je bio ugrađen za nekoli¬ko minuta. No ako Vi doživite srčani napadaj, ne
možete vezivno tkivo ni za koju cijenu nadomjestiti novim. Šteta koja pritom nastane
ne može se više po¬praviti. U vremenskom razdoblju od 40 ili 50 godina mogu se
zbog pijenja prirodne vode koja sadrži mine¬rale, stvoriti veoma obilni taloži kalcija
(vapna) i ma¬gnezija. Takvo gomilanje kalcija može blokirati mnoga filtarska
mjesta u vezivnim tkivima, isto tako u venama i arterijama.
Vezivna su tkiva najveći filtracijski "uređaji" na svijetu
Svaka kap vode, limfe i krvi koja kola u tijelu filtri¬ra se pomoću tih vezivnih tkiva.
Sva se hrana stoje pojedite filtrira pomoću vezivnih tkiva, prije nego što njezini
sastojci dospiju do stanica kojima su namijen¬jeni. Ako se vezivna tkiva takvim
filtriranjem začepe kalcijem, škrobom bijelog brašna i drugim nepodnoš¬ljivim
supstancijama, tada ta blokirana područja zada¬ju teškoće.
Rafinirane prehrambene namirnice sprečavaju procese filtriranja!
Nečistoće što s vodom i krvi kolaju tijelom zlotvori su koji začepljuju mikroskopski
sitne rupice filtarskih membrana. Prehrambene namirnice, kao na primjer
koncentrirana brašna, škrobi i šećeri - uz već spomin¬jani kalcij u vodi - , što
oduzimaju životnu snagu, mogu dati svoj udio pri začepljenju prolaza kroz ve¬zivna
tkiva. To je važno zapamtiti jer ne možemo samo kalcij, magnezij itd. što se nalaze u
vodi, smatra¬ti odgovornima za te smetnje. Pogrešni sastav hrane (vidi i "Tablicu
kombiniranja živežnih namirnica"* ili knjigu "Fit fur's Leben" autora Harveva i
Marilvn
* može se nabaviti pri nakladnoj kući Waldthauscn - Verlag u veličini od 30 x 42 cm,
pod njemačkim naslovom "Lebensmittelkombination-stabelle"
Diamond) može biti zlotvor baš kao već spomenuti proizvodi što sadrže škrob i
šećer kao predstavnike ugljikohidrata. Postoje hranjive, vrijedne, ali i pogreš¬ne
vrste ugljikohidrata. Pogrešni ugljikohidrati izazi¬vaju međutim često apetit, a da
zapravo nemaju potrebnu kakvoću za čovjeka ni vrijednost za njegovo zdravlje.
Koji su ugljikohidrati za čovjeka podnosivi, iskoristivi, korisni?
Ugljikohidrati koji se mogu sa sigurnošću smatrati prehrambeno važnim živežnim
namirnicama jesu povrće, salate i voće, krumpir, grah, leća, grašak, žita¬rice ako
sejedu prijesni, a u slučaju graha, graška, leće i žitarica ako su izdanci (klice
odnosno mahune).
Ugljikohidratima sadržanim u "rafiranim" preh¬rambenim namirnicama oduzetaje
njihova hranjivost. Pomoću njih ne može se postići cilj, dobro zdravlje.
Sto nije u redu pri "rafiniranim" prehrambenim namirnicama?
Postupak rafiniranja sastoji se zapravo u odstranji¬vanju vrijednih dijelova iz hrane.
Drugim riječima, iz takvih je prehrambenih namirnica izvučeno odnosno uklonjeno
sve ono što im daje pravu prehrambenu vri¬jednost. Ti su "rafinirani" proizvodi
ugljikohidrati koji nisu topljivi u vodi i koji stoga lako začepe veziv¬na tkiva, a
osobito vene i arterije. Primjeri su te vrste proširene vene, začepljenja koronarnih
arterija, što izaziva srčane napadaje itd.
Koje zadatke ima vezivno tkivo?
Zadatak je vezivnog tkiva da obavija, podupire i zaštićuje organe. Vezivna se tkiva
sastoje od membra¬na koje tvore masna tkiva, pigmentna tkiva, stjenke krvnih žila,
potporne membrane organa kao što su je¬tra, bubrezi, muda itd. Ona sudjeluju i pri
staničnoj iz¬mjeni tvari.
Neka vezivna tkiva imaju stanice za spremanje ma¬sti. Napune li se te "masne
stanice" masnim supstanci¬jama, stvaraju membrane što su poznate kao masno
tkivo.
Vezivna tkiva tvore strukturu rožnice oka. Ona oblikuju i vanjsku moždanu ovojnicu,
te membrane kralježnice. Svaki pojedini djelić vezivnog tkiva sud¬jeluje u filtraciji
vode. Toje razlog zastoje vrsta i kak¬voća vode tako važna.
Jasnoje dakle da nema bolje vode koju biste trebali upotrebljavati nego stoje
destilirana voda. Toje raz¬log i za moju veoma detaljnu pismenu znanstvenu obradu
teme "Vezivno tkivo".
Pretpostavljam da cijenite svoje zdravlje i da stoga ne želite svojim učešćemjoš
povećati golem broj pre¬rano ostarjelih ljudi koji još čekaju samo smrt. Nisam li u
pravu?
Ne može se predvidjeti gdje će i kada kalcij začepiti te filtere!
Površina vezivnih tkiva toliko je velika da bi bilo posve nemoguće pogoditi gdje bi
se filtracijski proces mogao blokirati. Najugroženija i time najčešće pogođena
mjesta su vene i arterije, jer tamo nepresta¬no protječu tekućine kroz svaki dio tih
kanala, te lako one moraju nositi glavni teret tog prometa. Sjetite se da u svom tijelu
posjedujete 50-80 litara vode, iako u njemu imate samo oko 5 litara krvi. Pazite na
vodu što je dajete svom tijelu ako pridajete vrijednost dobrom zdravlju.
Dvadeseto poglavlje
VAŠE ŽLIJEZDE TREBAJU
DESTILIRANU VODU Poznajete li svoje endokrine žlijezde?
Ja tvrdim da su Vaše endokrine žlijezde, Vaše žli¬jezde s unutarnjim lučenjem (to
znači s izlučivanjem u krvotokA daleko najvažniji i najvitalniji organi u Va¬šem tijeiti.
Bez mnogo znanja o našoj anatomiji možete satima s velikom korišću proučavati
tablicu s pregledom endokrinih žlijezda što sam je sastavio i prikazao.
Po mome mišljenju možete proučiti svaku pojedi¬nu knjigu o temi žlijezda stoje
imam u svojoj bibliote¬ci - među njima knjižurine od 400 i 500 strana -, a da ipak ne
dobijete tako jasnu sliku kao kad nekoliko mi¬nuta promatrate slikovitu studiju moje
tablice endok¬rinih žlijezda.
Dvadesetprvo poglavlje
HIPOTALAMUS
Postoji organ među žlijezdama koji je sačinjen od skupine vlakana, a nalazi se u
srednjem mozgu. Taj je organ poznat po imenom hipotalamus. Iako hipotala-mus
nije endokrina žlijezda, može se smatrati gospo¬darom endokrinih žlijezda. On se
nalazi točno iznad hipofize i točno ispod talamusa, a ima vezu sa svim žlijezdama u
tijelu. On podešava, nadzire, potiče ili usporava rad ove ili one žlijezde i tako ima
izravni ut¬jecaj praktično na sve aktivnosti u ljudskom tijelu.
Ravnoteža u vodnom režimu tijela od izvanredne je važnosti
Nadzor vode u sustavu veoma je važan, jerje od presudnog značenja da se tekućine
tijela održavaju u ravnoteži.
Ravnoteža znači da postoji prava podešenost između primanja tekućine, njezinog
pravilnog raspo¬
ređivanja u tijelu i izlučivanja vode. Jedan je od zada¬taka hipotalamusa da za Vas
preuzima te aktivnosti. Za toje dakako predviđena najbolja raspoloživa voda za Vaše
tijelo koja ne šteti radu Vaših žlijezda.
Destilirana voda rješava sve probleme i mjerodav¬na je za zdravlje našeg tijela.
Izlučivanje vode iz tijela treba biti pod nadzorom
Mokraćni bi mjehur bez nadzirane regulacije izlučivao toliko tekućina da čovjek ne
bi mogao nor¬malno funkcionirati, te bi za kratko vrijeme dehidri¬rao.
Hipotalamus vrši taj nadzor i to preko hipofize. Pri tom procesu ima važan utjecaj
kakvoća vode u tijelu. To je nešto što nikada ne uzimate u obzir kad ste žedni.
Jeste li se kada osjećali prevruće ili prehladno?
Zimi kad je hladno, ježimo se. Ljeti, kad je jako vruće i vlažno, znojimo se. Zastoje to
tako? Odgovor: regulacija temperature! Kod kuće, u uredu ili u tvorni¬ci imamo
termostate koji automatski kontroliraju tem¬peraturu. U Vašem tijelu predstavlja
hipotalamus mehanizam regulacije temperature.
Pri hladnom vremenu djeluju živčani impulsi tako da se brojne pore na koži
zatvaraju i da se istodobno povisuje temperaturni faktor u optoku krvi. To potiče
čovjeka da poveća toplinu vlastite peći - kako se to kaže! Pri vrućem se vremenu
daje međutim druga se¬rija impulsa koji otvaraju pore i vlaga nakvasi kožu.
Isparavanjem vlage iz kože postiže se ugodno hlađenje tijela. Ti impulsi potiču
živčane aktivnosti. Živci imaju neprestani protok moždane tekućine kroz njih. Ovo
posljednje ovisi o kakvoći tjelesne tekućine.
Jeste li gladni?
To Vam kaže Vaš hipotalamus!
Glad i tek su dva posve različita osjećaja, ali oba podliježu upravljanju
hipotalamusa. Ako su stanice i tkiva Vašeg tijela bili aktivni, trebaju obnovu i
osvježenje. Poticaj zato dolazi od hipotalamusa, time što on šalje impulse
probavnim organima i žlijezda¬ma.
Apetit međutim "zvoni na drugo zvonce". U tom slučaju elementi želje u mozgu
tjeraju hipotalamus na sugestivnu aktivnost jedenja i pijenja. Debljina je ri¬jetko
rezultat gladi, većje povezana s reakcijom hipo¬talamusa na želje teka. Tako dakle
možemo razumjeti zastoje tek (ili to može biti) pod kontrolom volje ili snage volje.
Vaš mozak sluša zapovijedi što dolaze od hipotalamusa
Potrebe tijela s obzirom na krvotok i krvni tlak po¬dliježu neprestanoj promjeni.
Regulacija krvnog tlaka ne samo da obuhvaća djelatnost srca, već je ona pod
utjecajem hipotalamusa.
Ako ste u vrijeme svog školovanja učili anatomiju, tada znate da dilatacija
(rastezanje) i stezanje Vaših krvnih žila predstavlja veoma važan proces za očuvanje
pravilne ravnoteže krvnog tlaka u Vašem su¬stavu. Količina i kakvoća vode u Vašoj
krvi ima velik utjecaj na stanje Vašeg zdravlja. Nadbubrežne žlijez¬de obavljaju velik
dio tih procesa, ali one same podli¬ježu utjecaju hipotalamusa. Tako dakle ima
kakvoća vode u Vašem tijelu djelovanje na čitav žljezdani su¬stav.
Kalcij (vapno) iz normalne vode može opterećivati Vaše žlijezde
Uvijekje najsigurnije piti destiliranu vodu. Budući da normalna voda može unijeli u
Vaš krvotok naslage kalcija i drugih minerala, mogu oni tada naći svoj put u sustav
endokrinih žlijezda, što može imati pogubne posljedice koje se međutim možda
nikada ne pripisuju nepoželjnim mineralima kao uzroku.
Pobrinite se na vrijeme za to da ne obolite zbog vapnenih taloga u Vašem tijelu
Budući da su milijarde i milijarde ljudi tisućama godina preživljavale pijenje
normalne vode, nije se ni¬kada pravi razlog njihovog često preuranjenog staren¬ja i
umiranja pripisivao vapnenim talozima u njihovom tijelu. Danas imamo međutim
čvrste razlo¬ge pretpostaviti daje uzrok bio upravo u tome.
No nema razloga za uzrujavanje! Ljudi vjeruju da ljudski život iznosi 3 puta 20 plus
10 godina. Zato mi¬sle: "Čemu se radi toga zabrinjavati?"
Ja se osobno ne slažem s tim motom. Uvijek radije "igram na sigurnu kartu"! Stoga
će se moje uzimanje tekućina - dokle god ga budem mogao imati pod nad¬zorom sastojati do kraja mog života u tome da u sebe uzimam svježe, prijesno povrće i
voće (koje sadrži pravu, destiliranu vodu) i da osim toga pijem toliko destilirane
vode koliko smatram da mije potrebno.
Hipotalamus je povezan sa svim Vašim tjelesnim i duševnim sposobnostima
Pri svojim istraživanjima sa svrhom pronalaženja svih povezanosti hipotalamusa s
tjelesnim i duševnim aktivnostima tijela, nije mi uspjelo otkriti ni jedan je¬dini slučaj
gdje hipotalamus ne vrši izravni ili neizrav¬ni utjecaj. Iz toga slijedi logični zaključak
daje hrana, bilo u tekućem ili krutom obliku, od životno važnog značenja za sve što
se tiče zdravlja, energije, životne snage, vitalnosti i dugovječnosti. Hranu bismo
prema tome trebali birati i jesti onakvu kakvu nanije daruje priroda. Pogledajte
kasnije u nastavku slikovni prikaz "Utjecaj žlijezda na organe tijela".
Moći dobro zaspati - ili patiti od nesanice?
Ako ležite budni i muči Vas grozna glavobolja, a strah narušava Vaš mir, tada na
trenutak sjednite u kre¬vetu i mislite na to da nešto smeta Vašem hipotalamu-su. To
je kontrolni mehanizam koji Vam daje da spavate i da se budite.
Jeste li kada bili mrzovoljni, ljutiti, gnjevni?
Dok se solarni pleksus pri Vašem ošitu gleda kao sjedište emocija, s tim su
procesima jednako tako po¬vezane nadbubrežne žlijezde i štitnjača. Unatoč sve¬mu
tome pravo je sjedište emocionalnih zbivanja Vaš hipotalamus. Neka Vam to
budejasno kad Vaše emo¬cije počnu dobivati prevlast nad Vama na stjecanju
unutarnjeg mira. To kontrolno djelovanje na hipotala¬mus ne događa se samo
ispravnom hranom štojejede-te i ispravnim pićima što ih pijete, već i zalaganjem
Vašeg duha i snage Vaše volje.
Dvadesetdrugo poglavlje
HIPOFIZA
Hipofiza je žlijezda koja se nalazi točno ispod hi¬potalamusa. Ona proizvodi hormon
koji utječe na re¬gulaciju sadržaja vode u tijelu, a poznat je kao antidiuretički
hormon čija je životno važna funkcija toliko značajna da njegovo pomanjkanje ili
potpuni nedostatak izaziva neugodnu bolest "diabetes insipi-dus".
Kad se iz vena i arterija uzimaju tekućine i u njima sadržane supstancije, tada se to
događa procesom osmoze pri mikroskopski sitnim kapilarama u stjen-kama krvnih
žila, kako bi tada te tekućine mogle biti raspodijeljene na za to predviđena mjesta.
Osmoza je prolaženje tekućina, koncentriranih otopina i para kroz membrane ili
kožice. Očigledno je ravnoteža vode u krvi i u limfi od najveće važnosti za stanje
tekućina, krvi i limfe. Svaka blokada ili zapreka pri slobodnom protoku dovodi do
privremenog, ako ne trajnog začepljenja krvnih žila. To može biti čak
smrtonosno. Milijarde ljudi umrle su zato što su pili normalnu vodu, a da nikom nije
postalojasno kakoje zlotvor odnosno krivac bilo vapno sadržano u vodi.
I danas međutim piju milijarde ljudi redovito nor¬malnu vodu, a živi su i naoko
zdravi. Čemu se dakle zabrinjavati? - Zar ne želite misliti na vlastitu budućnost?
Radi se o Vašem tijelu i Vašem životu! Samo činite dalje tako, činite što želite!
Hipofiza ne može izabrati vrstu vode. Toje prepušteno Vama samima!
Hipofiza radi više ili manje automatski unutar po¬dručja svojih funkcija. Ona nije u
stanju razlikovali između onečišćene i destilirane vode. Popije li netko veliku
količinu tekućine, više nego što to inače čini, tada idu živčani impulsi od
hipotalamusa u hipofizu, da bi se odmah sredilo to stanje velike količine tekućine.
Ako su tekućine oslobođene omelajućih supstancija i minerala, funkcionirat će
normalno hor¬moni što aktiviraju bubrege. Ako su pića nepodnošlji¬va za
organizam, razvije se stanje kojeje poznato kao "diureza" ili prekomjerno izlučivanje
mokraće. Ako se pri ometaj učim supstancijama radi o kalciju, ma¬gneziju i sličnom
koji čine sastavni dio napitaka, može doći do začepljenja stvaranjem bubrežnih
ka¬menaca. Destilirana nas voda može osloboditi tog ri¬zika.
Hipofiza ima opsežno i mnogostruko područje za¬dataka.
Funkcije hipofize opsežne su i raznolike
One su prije svega povezane s upravljanjem opskrbom krvlju do srca, dojetre, do
štitnjače, do guš¬terače, do nadbubrežnih žlijezda, do kostiju i do spol¬nih žlijezda,
jajnika i muda. Neka Vam postane jasno da Vaše tijelo posjeduje samo 5 litara krvi,
dok voda sadržana u njemu čini oko 70% Vaše cjelokupne tjele¬sne težine. Drugim
riječima, akoje Vaša težina 70 kg, tada sadrži Vaše tijelo oko 50 litara vode.
Ako su te procjene točne, tadaje moguće da su sva¬ki pojedini muškarac i/ili svaka
pojedina žena koji su tijekom posljednjih 4.200 godina umrli prije postizan¬ja dobi
od 120 godina, možda umrli zbog toga što su se krvne žile začepile uslijed
neupotrebljivih minerala iz vode koju su pili tijekom svog života. Taje hipoteza
razumljiva predočite li sebi da voda u Vašem tijelu kola skupa s krvlju i limfom
svakim dijelom tijela i stalno kupa svaku pojedinu stanicu i svako tkivo. Da¬kako,
akoje voda koju pijete čista, destilirana voda, tadaje oslobođena štetnih supstancija
i ne postoji opa¬snost začepljenja iz tog izvora.
Dvadesettreće poglavlje
ŠTITNJAČA Stitna žlijezda ima izravnu vezu s hipofizom
Funkcijama štitnjače upravlja "tireotropni" hor¬mon hipofize koji nadzire
proizvodnju hormona štit¬njače tiroksina.
Štitnjača je jedna od dviju žlijezda u tijelu koje su najbogatije krvnim žilama
odnosno kanalima kojima protječu voda, krv i limfa. Ona ima važan položaj ako
mislite na to da svaka kap krvi sa svojim sadržajem vode i limfe protječe kroz nju
svakih 15 minuta tije¬kom čitavog Vašeg života. Bilo kakve nečistoće koje su se pri
tim procesima nataložile u štitnjači uzrokuju vjerojatno - to sad govorim neovisno o
pomanjkanju joda u njoj - ozbiljne zdravstvene poremećaje, poput guše.
Štitna žlijezda stvara divove i patuljke
Preaktivna štitnjača uzrokuje u djece i odraslih na¬stanak guše (guše s
egzoftalmusom = buljavim očima), što je povezano s gubitkom težine i nervo¬zom.
Preslabo aktivna štitnjača uzrokuje u djece kreteni¬zam (idiotizam = najteži oblik
slaboumnosti), zaosta¬janje u rastu, te duševnom i spolnom razvoju. Preslaba
aktivnost štitne žlijezde uzrokuje u odraslih veliko opadanje duhovne i fizičke
snage, a često i porast tje¬lesne težine, te gubitak kose.
Povezanost živaca sa štitnjačom dolazi iz područja mozga. Mogu nastupiti
zdravstveni problemi ako voda i krv sadrže previše onečišćenja i akoje previše od
toga nataložena u krvožilnom sustavu štitnjače. Pogledajte u nastavku slikovni
prikaz štitnjače!
Sve govori u prilog upotrebi destilirane vode!
S Vaših 5 litara krvi, pa i ako se ne može točno reći koliko vode Vašeg tijela prođe
oko 100 puta svaka 24 sata kroz Vašu štitnu žlijezdu, svakako je vrijedno dvaput
promisliti prije nego što se pojede ili popije nešto što bi moglo štetno opteretiti
tijelo. Uistinu se isplati biti oprezan.
Štitna žlijezda
Dvadesetčetvrto poglavlje
NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE
Nadbubrežne žlijezde su žlijezde koje se nalaze na gornjem vrhu na oba bubrega.
One su vjerojatno naj¬plodniji proizvođači hormona u čitavom ljudskom su¬stavu.
Proizvode ili izlučuju oko 48 hormona najrazličitijih vrsta i tipova.
Funkcije i korisnost nadbubrežnih žlijezda
Krv donosi odgovarajuće hranjive tvari štitnjači, baš kao svakom drugom dijelu
tijela. A voda protječe da bi isprala onečišćenja. Voda mora međutim sama biti čista
ako treba učinkovito vršiti svoj zadatak.
Nadbubrežne su žlijezde nužne za očuvanje života, pa tako i za životne aktivnosti.
Ako su te žlijezde oslabljene u svojim funkcijama, poremetit će se rav¬noteža
tekućina u tijelu. To može smanjiti Vaše osjećanje boli, upravo onda kad Vam treba
bol kao "poziv na uzbunu". Bol nije bolest u pravom smislu
riječi. Onaje poziv na uzbunu, upozorenje da u Vašem tijelu nešto nije u redu.
Veoma je važno da osjećamo bol, hladnoću, vrućinu, preopterećenost mišića i
emocionalna uzbuđenja. Sve su to upozorenja da moramo nešto učiniti, kako bismo
opet sredili ono što se poremetilo, inače bi se stanje još više pogoršalo. Hormon
nadbu¬brežnih žlijezda adrenalin izlučuje se u trenutku kad se jave srčane smetnje
ili kad krvni tlak nije više u gra¬nicama normale.
Epinefrin je još jedan hormon nadbubrežnih žlijez¬da. On potiče jetru da oslobađa
šećer iz svog spremiš¬ta, kako bi se povisila razina šećera u krvi.
Pogledajte skicu nadbubrežnih žlijezda
Nadbubrežne žlijezde reguliraju Vašu izmjenu tvari
Svojim utjecajem na izmjenu tvari u'Vašem tijelu sudjeluju nadbubrežne žlijezde u
regulaciji Vaše pro¬bave i iskorištavanja hrane koju pojedete.
Kao što su brojne aktivnosti nadbubrežnih žlijezda, tako su brojni i zdravstveni
problemi što mogu nastati poremećajem njihovog rada. Pogrešni rad tih žlijezda
može dovesti do tumora i grčeva, čak poremećaja vid¬nog aparata, osobito u vezi s
retinom (mrežnicom) očiju.
Zato je važno piti mnogo destilirane vode.
Nadbubrežne žlijezde
Dvadesetpeto poglavlje
GUŠTERAČA (PANKREAS) Pankreas je dvostruka žlijezda - ima dvije funkcije
Gušteračaje izvanredno važna žlijezda u kojoj krv, limfa i voda imaju životno važnu
ulogu.
Jedan dio isporučuje probavne sokove
Čitavom dužinom gušterače proteže se njezin iz¬vodili kanal koji se spaja sa žučnim
izvodnim kana¬lom kroz koji se žuč iz žučnog mjehura izlijeva u dvanaesnik. Žuč i
sok pankreasa stvaraju zajedno važnu probavnu tekućinu u kojoj voda čini glavni
sa-stojni dio.
Voda se gušterači dostavlja optokom krvi i limfe. Onečišćenja vode škode
probavnim sokovima, što ima za posljedicu da se hrana nepotpuno probavlja.
Drugi dio gušterače isporučuje inzulin
Postoji dio gušterače koji obuhvaća oko milijun stanica unutar jednog ograničenog
područja koje je poznato pod imenom "Langerhansovi otoci". Te se stanice, baš kao
i svaka druga stanica u tijelu, stalno kupaju u tekućini. One su žlijezde unutarnje
sekrecije, što znači da proizvode hormon poznat pod imenom "inzulin". Njega
predaju izravno u krv. Inzulin služi tome da regulira metabolizam ugljikohidrata i
razinu šećera u krvi. Poremećaj u proizvodnji inzulina uzro¬kuje bolest koja se zove
"diabetes mellitus" (= šećerna bolest). Pri toj bolesti tijelo nije u stanju iskoristiti
šećer u krvi, tako da se njegov sadržaj u krvi povisuje, da bi se zatim izlučio putem
bubrega.
Prekomjerno konzumiranje hrane bogate škrobom i šećerom početni je razlog za to
oboljenje koje se još pogoršava ako je voda opterećena neupotrebljivim
anorganskim mineralima.
Destilirana je voda sigurna za piće, a pijenje soko¬va prijesnog povrća od
neizmjerne je vrijednosti za gušteraču, da bi ona mogla normalno i učinkovito
ra¬diti.
Gušterača je dvostruka žlijezda s dvije funkcije. Po svojoj je strukturi slična
žlijezdama slinovnicama. Ona proizvodi probavne sokove koji se kroz njezin izvodni kanal izlijevaju u dvanaesnik na istom mjestu gdje u dvanaesnik ulazi i žučni
izvodni kanal kroz koji se izlijeva žuč iz žučnog mjehura i spaja se sokovima
Gušterača (pankreas)
aušterače. U gušterači se nalazi i skupina od oko mili¬jun stanica poznatih kao
"Langerhansovi otoci". Om proizvode unutarnjim izlučivanjem hormon inzulin koji
se zatim izravno predaje u krv.
Dvadesetšesto poglavlje
JETRA
Sve što pojedete i popijete prođe kroz jetru - s iznimkom alkohola
Jetra je laboratorij probavnog sustava. Sve ono što je bilo probavljeno u tankom
crijevu i što može proći kroz crijevne stjenke, prima krv u sebe i prenosi izrav¬no u
jetru. U jetri se događa izmjena tvari: masti se otapaju da bi dale toplinu i energiju,
ugljikohidrati se rastvaraju da bi stvarali šećer, a bjelančevine se raz¬lazu u svoje
aminokiseline i tako daju mokraćnu tvar. Ako se prekomjerno stvara mokraćna tvar,
tada se ona taloži u mišićima u obliku kristala mokraćne kiseline. Ti kristali mogu
biti tako brojni i oštri da bodu u živce. Tada doživljavate kakve osjećaje izaziva
reumatizam, neuritis (upala živaca) itd.!
Vitamin A je veoma važan vitamin koji se pohranjuje u jetri
Karotin je najbogatiji izvor vitamina A, a mrkvin sok sredstvo kojim dobivate vitamin
A u dovoljnoj mjeri. Činjenicaje da pri obilnom svakodnevnom pi¬jenju mrkvinog
soka tijekom duljeg razdoblja popri¬ma možda koža privremenu žućkastu ili blago
narančastu boju. Ta boja nije međutim mrkvin sok što izlazi iz kože. Radi se naime o
starom žučnom soku iz jetre i žučnog mjehura koji tijekom proteklog vreme¬na nije
bio izlučen iz tijela. A mrkvin sok pomaže da se on izluči putem bubrega i kože.
Jetra proizvodi žuč koja se pohranjuje u žučnom mjehuru za probavni proces
Mješavina soka mrkve, cikle i krastavca pomaže skupa s destiliranom vodom pri
čišćenju tijela od sta¬rog žučnog soka.
Koža je najveći organ izlučivanja u tijelu
Primijetite li žućkastu obojenost kože nakon što ste pili mrkvin sok, ne zabrinjavajte
se. Ta će boja sama od sebe nestati, a koža će biti mnogo ljepša nego prije.
Mrkvinje sok jedna od najzdravijih i najsavršeni-jih živežnih namirnica stoje može
dobiti ljudsko tije¬lo. Obilno pijenje mrkvinog soka nema štetnih učinaka. Ja sam
osobno dulje razdoblje svakodnevno pio mnogo mrkvinog soka. jer sam smatrao da
mije to potrebno. Pritom sam doživio veoma korisne učinke. Do današnjeg dana
pijem mrkvin sok plus sokove dru¬gog povrća kad god imam vremena i želju da ih
pijem. Ne vjerujte ako Vam kažu da svježi sok prijesne mrkve i ostali sokovi povrća
nisu zdravi i korisni.
Sjetite se da svi svježi sokovi prijesnog povrća i voća sadrže čistu, destiliranu vodu
koju je destilirala sama priroda! Jetra je osjetljiva i aktivna žlijezda, a pravilna
količina i kakvoća vode ima životno važno značenje za svakog čovjeka kome je stalo
do odličnog zdravlja i dugovječnosti.
ZAVRŠNA
RIJEČ
Tijekom posljednjih 60 stoljeća i više pili su mili¬juni ljudi vodu koja imje upravo
bila na raspolaganju i nisu odmah od toga umrli.
Unatoč tome ne može se više ustanoviti koliki su milijuni ljudi morali trpjeti
neizrecive boli i muke i uslijed toga prerano ostarjeli, jer su im se začepile vene i
arterije -, a da njihova smrt nije bila dijagnosti¬cirana kao posljedica dugogodišnjeg
taloženja anor¬ganskog kalcija. Taj je kalcij bio sadržan u prirodnoj vodi koja se
upotrebljavala kao piće.
Do prije relativno kratkog vremena pio sam i ja, kad sam bio žedan, vodu koja mije
upravo bila na ra¬spolaganju, a da nisam ni pomislio na opasnost zbog kalcija što
se krila u takvoj tekućini. Već sam dakako mnogo godina svakodnevno pio svježe
sokove povrća i voća. Oni sadrže najčišću, najprirodniju destiliranu vodu, punu
organskih mineralnih tvari. Vjerujem da svoje odlično zdravlje i energiju, svoju
životnu snagu i vitalnost mogu pripisati upravo obilnom konzumi¬ranju svježih,
prirodnih živežnih namirnica i njihovih sokova.
Postalo mijejasno koliko mnogo istine ima u pro¬ročanstvu Isusa Krista u Evanđelju
po svetom Mateju 10.26, a isto tako u Evanđelju po svetom Luki 12,2: "Ništa nije
skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće saznati. " Ja sam bio tako vođen da
sam mnogo toga otkrio, a tek sam nedavno spoznao opasnost što vreba u prirodnoj
vodi. Ta su opasnost mineralne tvari koje nisu iskoristive za stanice tijela i kojima se
tijelo više ne bi trebalo opterećivati. Ti mineralni elementi nisu vrste ni kakvoće što
ih stanice ljudskog tijela mogu podnositi bez eventualnih ozbiljnih oštećenja
zdravlja.
Proveo sam detaljna istraživanja o tom problemu i došao do saznanja: za piće i
pripremanje hrane ne bi se trebala upotrebljavati prirodna voda, već destilirana.
Upravo smo to ja i moja obitelj otada činili i to s očiglednim uspjehom.
Objavljivanjem knjige o toj temi nisam imao naka¬nu utjecati na ljude da postupaju
strogo po onom što sam u njoj iznio odnosno savjetovao.
Vi ste slobodan čovjek i trebate sami izabrati želite li piti prirodnu ili destiliranu
vodu.
Radi se najzad o Vašem životu. Samo Vi možete izabrati što želite prihvatiti i
postupati u skladu s tim ili odbaciti kao neprihvatljivo za Vas. Vi odlučujete hoćete li
biti zdravi ili bolesni, želite li živjeti dug, sre¬tan, zanimljiv život ili će Vaš život biti
osrednji i krat¬kog vijeka, a svoje ćete dane životariti u preuranjenom i jadnom
staračkom stanju nemoći.
Dar zdravlja i ispunjen život naše je nasljeđe ako ga znamo mudro iskoristiti.
U Evanđelju po svetom Ivanu 10,10 kaže nam Isus Krist: "Ja sam došao da ovce
imaju život i da ga imaju u izobilju!" To obećanje vrijedi za Vas i za mene!
SOKOVI
Sok od celera
Najveća vrijednost sirovog celera jeste njegov neobično visoki postotak sadržine
vitalnog organskog natrija. To posjeduje kemijsko svojstvo da kalcij održava u
rastopljenom obliku. Ovo je slučaj i sa ljudskim sistemom kao što ćemo to prikazati.
Sirovi celer sadrži četiri puta više vitalno organskog natrija nego što sadrži kalcija.
Ova činjenica pokazuje koliko su sokovi vrijedni za ljude koji su konzumirali
koncentrirane šećere, škrob više ili manje cijeli život. Kruh, keksi, kolači, žitne kaše,
špageti, riža u stvari svaka hrana koja sadrži brašno se može klasificirati kao
koncentrirani škrob. Bijeli, smeđi ili bilo koja druga vrsta šećera koja je bila
napravljena ili prerađena kao i svaki proizvod takve hrane (uključujući slatkiše,
"meka pića"‚ gazirana, komercijalni sladoledi itd.) isto tako spada u koncentrirane
ugljikohidrate.
Iskustvo nas uvijek uči da je takva hrana destruktivna i produženo korištenje takve
hrane dovodi do nepotpune ishrane koju slijedi alarmantan broj bolesti. Mi smo
pronašli da su takvi ugljikohidrati najpogubniji za zdravlje u našoj "civiliziranoj"
hrani. Ljudske probavne procese Priroda nije namjenila za probavu te takozvane
hrane za ishranu stanica i tkiva. Rezultat njihovog korištenja je vidljiv sam po sebi,
čak i prije nego li se odraste po pogubnim posljedicama koje nastaju na ljudskom
tijelu.
Ako u obzir uzmemo da je čovjek u pedesetim i šezdesetim godina-ma već
onemoćao i star tada to nije ništa drugo već napad i oskvrnjenje Prirode i našeg
Tvorca. To je sramota za nas da ne znamo i nismo ništa naučili iz naših prošlih
pogrešaka i da nismo shvatili prvi princip o regeneraciji svoga tijela. To je potvrda
da smo jedući hranu samo za svoj apetit sebe doveli do groba.
Kao prvo kalcij je jedan od najvažnijih elemenata u našoj ishrani, ali to mora biti
vitalni organski kalcij. Kada kuhamo ili prerađujemo hranu koja sadrži kalcij tada se
kalcij automatski pretvara u anorganske atome što je slučaj sa hranom koja sadrži
ugljikohidrate koju smo već spomenuli. Kao takvi oni nisu topivi u vodi i ne mogu
ishranjivati stanice koje su potrebne za obnavljanje našeg tijela. Nadalje enzimi se
uništavaju na temperaturi od 60 stupnjeva celzusijevih i atomi se pretvaraju u mrtvu
materiju.
Posljedica toga je da takva hrana začepljuje sistem dovodeći do artritisa,
diajabetesa, srčanih poremećaja, proširenih vena, hemoroida, žučnog i bubrežnog
kamenca itd. Bivajući bez života ove nakupine anorganskog kalcija se kumulativno
povećavaju ako ništa ne učinimo da bi ga odstranili iz tijela.
U prisustvu anorganskog natrija i dakako uz pomoć drugih elemenata i procesa koji
su kasnije u ovoj knjizi opisani te nakupine se mogu razmjestiti i održavati u
tekućem stanju dok se ne odstrane iz organizma. Ovi procesi će detaljno bi ti
objašnjeni u poglavlju o artritisu u ovoj knjizi.
Natrij ima veoma važnu ulogu u fiziološkim procesima tijela, jedna od najvažnijih je
da krv i limfu održava u tekućem stanju sprečavajući da ne postane prerijetka. U
tom pogledu je jedino natrij od koristi‚ ali samo vitalni organski natrij koji se nalazi u
svježem voću i nekim vrstama povrća.
shrana bolesnika od bubrežnih oboljenja
Pitanje dijete kod bubrežnih bolesnika, nije ni malo jednostavno. Od dijete često
zavisi ne samo da li će doći do pogoršanja bolesti ili ne nego i život bolesnika.
Prema različitim formama i različitim stadijumima u razvoju bubrežnih oboljenja,
podešava se i dijeta. Ima lakših formi oboljenja kod kojih neka specijalna dijeta nije
ni potrebna, a bolesnici se ipak često iscrpljuju strogom dijetom koja ih čini
nesposobnim za rad i koja im zagorčava ceo život. Medjutim iako kod nekih formi ne
treba specijalna dijeta, izvesna ograničenja moraju postojati.
Akutno zapaljenje bubrega
U organizmu se potpuno iskorišćavaju šećeri, a donekle i masti. Hrana koja je
sastavljena isključivo od šećera i masti biva potpuno iskorišćena, od njih ne ostaju
produkti koji bi morali da se izlučuju preko bubrega. Takva hrana koja sadrži samo
šećer daje najpotrebnije hranjive sastojke a ne opterećuje bolestan organ. Zbog
svega toga, prvih nekoliko dana bolesti najbolje je davati samo zasladjene voćne
sokove i med. Kada počnu da se smiruju prvi najteži simptomi, može se početi sa
davanjem pekmeza, marmelade, džema, griza, zejtina, pirinča, krompira, biskvita.
Važno je da se zna da mleko ne treba davati, jer ono sadrži dosta soli a i
belančevina, te za ovu fazu bolesti ne predstavlja ni dijetalnu ni laku hranu. Sva
pripremljena jela moraju biti apsolutno bez kuhinjske soli, kao i testo i hleb koji se
daju. Na toj hrani, koja se sastoji isključivo od šećera, skrobnih materija i masti, a
praktično bez belančevina, treba ostati i do dva meseca, pa tek posle toga
postepeno prelaziti na ishranu sa malo belančevina i s vrlo malo soli.
Hronično zapaljenje bubrega
Postoji više raznih oblika hroničnog zapaljenja, pa se u pogledu dijete moraju uvek
uzeti podrobnija uputstva od lekara. Kod nekih formi ovih bolesti gube se stalno
belančevine preko mokraće, i to u tako velikim količinama da se krv razvodni do te
mere da nastupe vrlo jaki otoci celog tela. Razume se da se kod ovakvih bolesnika
mora davati hrana bogata belančevinama da bi se nadoknadjivali gubici preko
mokraće. S druge strane ima formi kod kojih se raspxadni produkti belančevina
nedovoljno izlučuju. Radi toga se belančevine u hrani moraju smanjiti na onu
najmanju meru koja je neophodna za održavanje života. Kako je hronično zapaljenje
bubrega neizlečivo oboljenje, koje se nosi do kraja života, dijeta se mora podesiti
tako da ne postane odvratna. Hrana mora biti raznovrsna i mora sadržati sve
potrebne sastojke: belančevine, šećerne supstance, masti, soli i vitamine, bez
obzira o kojoj se formi radilo.
Bubrežni bolesnik mora se zauvek odreći one hrane koja štetno deluje na bubrege:
kobasica, konzervi, salamure, divljači, ljutih začina. Od masti se najbolje podnosi
zejtin i neslano maslo, a od belančevinaste hrane najbolje mlad sir i jaja. Uopšte bi
sir trebalo da bude mnogo više zastupljen u našoj domaćoj kuhinji nego do sada.
Mlad sir je ne samo najbolja belančevinasta hrana nego i hrana koju skoro svaki
bolesnik može da upotrebljava.
Dijeta za bolesnike sa obolelom jetrom
Za jetru se obično kaže da je laboratorijum našeg organizma, a to je ime dobila zato
što se u njoj obavljaju mnogobrojne i raznovrsne hemijske radnje, koje u takvom
obliku ne obavlja ni jedan drugi organ. Da bismo što bolje razumeli kakva treba da
bude dijeta kod obolelih od jetre, mi ćemo u glavnim crtama izneti normalne i
poremećene radnje jetre u vezi sa glavnim sastojcima naše hrane.
Naša hrana se sastoji iz tri glavna sastojka:
masti (biljnih i životinjskih), belančevina (meso, sir i jaja) i najzad ugljenih hidrata
(šećer, brašno, krompir i dr.).
Kada mast uneta hranom dodje u jetru, ona mast zadržava, a potom šalje u druge
rezervoare, gde je obično njeno nagomilavanje prirodno (oko trbuha, kukova i
grudi). Poremećajem tog normalnog rada, tj. kada jetra nešalje mast u depoe,
nastaje oboljenje jetre, naime mast se nagomilava i trajno zadržava u jetri. To
oboljenje jetre je često i iz njega mogu da se razviju mnogo teža pa i smrtonosna
oboljenja. Prema tome, ovo stanje možemo da shvatimo kao početak teških i
neizlečivih oboljenja jetre, a tu spada i ciroza jetre (hronično zapaljenje jetre).
Drugi važan sastojak je belančevina (meso, sir i jaja). To je onaj deo hrane čiji
sastojci, pored ostalog, služe i kao zaštita jetre od otrova bilo koje vrste. Ova se
hrana svari u crevima do svojih osnovnih sastojaka koji dolaze krvnim putem u
jetru, a ona ih potom koristi za svoje poslove. Ona, pak, količina ove belančevinaste
hrane koja je suvišna i nije potrebna jetri biva izbačena iz organizma, tj. u našem
organizmu se ne stvaraju njene rezerve. Zbog toga je neophodno potrebno da se
ova vrsta hrane stalno unosi.
Pored toga, jetra isto tako igra značajnu ulogu pri razmeni materija. Jetra
nagomilava šećer u vidu rezervi i daje ga organizmu kada je to potrebno. Ona taj
posao obavlja zajedno sa drugim organima, kao što su, na primer gušterača,
nadbubreg i dr. Tako se dešava da u slučaju oboljenja drugih organa može da
nastane poremećaj u razmeni šećera, a da jetra nije uzrok tog poremećaja.
Ugljenim hidratima su ranije pridavali bitnu ulogu u zaštiti jetre. Medjutim, oni ni
danas nisu izgubili svoj značaj, ali u ishrani obolelih od jetre prvo mesto zauzimaju
belančevine. Masti se kod pojedinih oboljenja jetre smatraju štetnim, a kod izvesnih
indiferentnim. Znači, kod jetrinih oboljenja dijeta bi bila u stvari lečenje, jer
unošenjem belančevina unosimo jetrine zaštitne činioce. U ishrani obolelih od jetre
mora biti dosta belančevina. Količina ne sme biti preterana, jer preterana količina
može čak i da škodi a većina bolesnika to teško podnosi. Što se tiče izvora
belančevina, i o tome treba voditi računa. To zavisi od sastava pojedinih
belančevina. Izgleda da je najpodesnija i najkorisnija belančevina iz sira. Ona ima
najviše neophodnih sastojaka, a uz to je bolesnici veoma lako podnose. Kod
izvesnih težih jetrinih oštećenja meso se ne preporučuje (u momentu popuštanja
jetrine antitoksične uloge). Posne vrste riba služe takodje za dijetetsku ishranu
obolelih od jetre.
Ugljeni hidrati u savremenoj dijetetici jetinih oboljenja njisu izgubili svoj značaj, te
ostaju i dalje u upotrebi. Njih treba davati u vidu pirinča, hleba, griza, pa čak i šećera
(80-100 grama). Trščani šećer se obično ne podnosi dobro, jer je suviše sladak i
može se zameniti groždjanim. I druge šećere je korisno davati bolesnicima od jetre.
Količina ugljenih hidrata potrebnih ovim bolesnicima za 24 sata iznosi obično oko 6
grama na kilogram bolesnikove težine.
Masti se ne izbacuju iz dijete obolelih od jetre, jer hrana bez masti nije korisna,
pošto bi izostale izvesne radnje i funkcije koje ona omogućava. Najbolje podnošljiva
masnoća su maslo i ulje. Daju se oko 50 grama dnevno, ili, još bolje, 1 gram na
kilogram telesne težine. Zabranjeno je unošenje svinjske i govedje masti, slanine i
dr.
shrana kod oboljenja pankreasa (gušterače)
Gušterača je žlezda koja se nalazi nešto ispod i iza želuca, uz sam kičmeni stub.
Učestvuje u varenju hrane. Luči izvesne fermente koji su vrlo važni za varenje
belančevina, masti i skrobnih materija. Kod nedovoljnog lučenja je naročito
poremećeno varenje masti i belančevina, dok skrobnih materija znatno manje.
Akutno zapaljenje gušterače:
To je vrlo teško oboljenje, i kao takvo zahteva bolničko lečenje. U većini slučajeva,
mora se prva 2 do 3 dana prekinuti svaka ishrana. Tek kada se bolesnik oporavi od
prvobitnog teškog stanja, može da uzme sluzave supe, sok od voća i slabo
zasladjen kompot od voća. Do tog oboljenja obično dolazi posle grubih greški u
ishrani, pretovarivanja stomaka, upotrebe alkohola. Najčešće se javlja kod
bolesnika koji već pate od žučnog mehura, zatim se javlja kod alkoholičara,
bolesnika od skleroze krvnih žila, zatim kod bolesnika sa crevnim poremećajima ili
oboljenjem jetre, zbog kojih nastaje opšti poremećaj ishrane.
Hronično zapaljenje gušterače:
Kod ovog stanja je najveći deo žlezde stradao, pretvoren u vezivno tkivo, te nije
sposoban za stvaranje fermenata. Zbog toga se ovi fermenti moraju dodavati kao
lek, da bi se varenje hrane moglo obaviti, ali je pored toga potrebno podesiti i dijetu
da hrana bude lako svarljiva i da se izbegne ona koja može još više da pogorša
stanje. Kako je varenje belančevina i masti vrlo otežano, a kako masti najštetnije
deluju na ove bolesnike, jer mogu izazvati čak i smrtonosna pogoršanja bolesti, to
je najbolje da se mast potpuno izbaci iz jelovnika. Meso se može upotrebljavati
samo mlado i posno, kuvano i to najbolje dobro usitnjeno (seckano ili samleveno)
da bi se varenje što više olakšalo. Dozvoljene su male količine zejtina, masla i
pavlake. Pa i ove masti se ne smeju dati pržene, već zagrejane, pa tako dodane jelu.
Mora se izbegavati sve grubo voće, povrće, a naročito zrnasto povrće. Dobro se
podnosi i blago kiselo mleko. Bolesnicima se moraju dodavati vitamini u obliku
gotovih preparata. Pored alkohola, zabranjeni su kafa i čaj. Jako slatke stvari se
moraju izbegavati kao i kod žučnih bolesnika.
Dijeta za obolele od žučnog mehura
Oboljenja žučnog mehura mogu biti na različitoj osnovi, pa se prema tome mora
podešavati i način ishrane. Sem toga, postoje vrlo velike razlike izmedju bolesnika u
pogledu osetljivosti prema jednoj ili drugoj vrsti hrane, tako da je vrlo teško, pa i
pogrešno, davati suviše uske okvire. Iznećemo ona opšta pravila koja vrede za sve
bolesnike, a ostalo se mora podešavati, prema svakom pojedinačnom slučaju,
razume se u sporazumu sa lekarom.
Zbog čega je potrebna dijetalna ishrana kod obolelih od žučnog mehura ?
Oboljenje može biti sveže, akutno zapaljenje. U tom slučaju bolesniku treba
dozvoliti da pije vode po želji, da bi se razblažili i lakše izlučili razni otrovi koji se
tada nagomilavaju u telu. Od hranjivih sredstava najbolje je davati voćne sokove,
sluzave supe, voćne kompote od nežnijih vrsta voća, ali da nisu mnogo zasladjeni.
Kasnije se može dati griz, pirinač, rezanci, makaroni, krompir-pire na vodi. Presno
voće i povrće ne treba davati. U ovoj fazi bolesti bolesnik mora biti pod stalnim
lekarskim nadzorom te se i dijeta ne sme odredjivati bez njegovog saveta.
Hronično zapaljenje žučnog mehura najčešće je zbog kamena u žučnom mehuru, ali
se kamenje može naći i u žučnim kanalima. Ima zapaljenja žučnog mehura i bez
kamena. Žučni mehur je kod takvih bolesnika većinom smanjen, skvrčen, delom
pretvoren u ožiljak, često srastao sa okolnim organima. On više ne može da vrši
svoje zadatke. Kao što je poznato, funkcija žučnog mehura se sastoji u tome da iz
zajedničkog jetrinog žučnog kanala prima žuč, koju jetra stalno stvara. Ta se žuč
skuplja u žučnom mehuru, gde njegova sluznica upija vodu iz te prvobitne žuči. Na
taj način žuč se zgušnjava i više stotina cm3 žuči, koliko jetra stvori u roku od 24
sata, svede na svega 40-80 cm3 jako guste žuči. Žučni mehur prema tome, igra
ulogu rezervoara žuči. Ali, pored ove ima i drugu važnu ulogu, a ta je da se
povremeno prazni, da ispušta tu žuč u dvanaestopalačno crevo. Pražnjenje žučnog
mehura je u vezi s varenjem hrane. Kad izvesni sastojci hrane, specijalno masti
dopru u tanko crevo, oni vrše nadražaj koji dovodi do stezanja žučnog mehura, pri
čemu se žuč iz njega isprazni u crevo. Žuč se meša sa hranom u crevu, a kako ima
osobinu da razbija masti u vrlo sitne kapljice, ona na taj način olakšava varenje
masnih sastojaka hrane, pošto onda crevni sokovi lakše dodju u dodir sa mastima i
lakše ih i brže razlože na njihove sastavne delove.
Iz ovoga može da se vidi kakvi poremećaji mogu da nastupe kod oboljenja žučnog
mehura, ako se prave greške u pogledu ishrane. Masna hrana izaziva grčevito
stezanje žučnog mehura. Normalno to se uopšte i ne oseća. Ali kod zapaljenog zida
žučnog mehura takvi grčevi su mnogo jači i bolesnik ih oseća kao napade vrlo jakih
bolova, poznatih pod imenom žučnih kolika. Ako je zbog zapaljenja ili uglavljenog
kamena zapušen odvodni kanal žučnog mehura, takav grč neće dovesti do
pražnjenja mehura već samo do bolova. Pri tim grčevima mehura neki kamenčić se
može pokrenuti i zaglaviti u glavnom odvodnom kanalu i sprečiti oticanje žuči. Zbog
toga pored zapaljenja i bolova, pojaviće se i žutica kao komplikacija bolesti. Stanje
je onda vrlo ozbiljno.
Sem masti, ima čitav niz drugih jela i napitaka koji mogu vrlo štetno da deluju na
ove bolesnike, izazivajući napade žučnih kolika. Na primer, jako slatke stvari, jako
hladni napici (kod nekih bolesnika čaša hladne vode ili čaša hladnog piva može da
izazove napad bolova), jako topla jela i napici, pretovarivanje stomaka, hrana bogata
grubim povrćem, hrana koja nadima creva.
Sok od krastavca
Krastavac je dobar prirodni diuretik koji poboljšava izlučivanje urina. On isto tako
posjeduje i mnoge druge vrijednosti kao na primjer‚ potpomaže rast kose zbog
visokog sadržaja silikona i sumpora, posebno kada se mješa sa sokom od
mrkve‚ zelene salate i špinata.
On sadrži više od 40% kalija, 10% natrija, 7,5% kalcija, 20% fosfora i 7% klora.
Dodatkom soka od krastavca rnrkvinom soku ima veoma povoljne efekte na bolesti
reumatizma koje nastaju zbog nagomilavanja mokračne kiseline u tijelu. Kada se toj
kombinaciji doda malo soka od repe tada se ubrzava proces ozdravljenja.
Visoki sadržaj kalija u krastavcu taj sok čini veoma korisnim kod visokog i niskog
krvnog pritiska. Isto tako pomaže i kod bolesti desni i zuba kao što je slučaj kod
pioreje. Našim noktima i našoj kosi je potrebna kombinacija elemenata koja sadrži
svježi sok od krastavca sto pomaže u sprečavanju pucanja noktiju i opadanja kose.
Kod kožnih osipa raznih vrsta pomaže kombinacija sokova od krastavaca, mrkve i
zelene salate, kada se doda malo soka od alfalfe to u nekim slučajevima ubrzava
njihovo djelovanje.
Sok od repe
Ovo je jedan od najvrijednijih sokova koji pomaže izgradnju crvenih krvnih zrnaca i
općenito pomaže krv. On je posebno dobar za žene u kombinaciji sa sokom od
mrkve, a trebalo bi ga piti najmanje pola litre.
Količina u ovoj kombinaciji može varirati od 5-8 oz soka od repe, što znači da je to
od 90-240 mililitara, tu se koristi korjenje i nadzemni dijelovi, to kombinirati u pola
litre sa sokom od mrkve. Kada bi odjednom popili veću količinu soka od repe, više
od jedne vinske čaše to bi dovelo do reakcije čišćenja što kod nekih osoba može
dovesti do gađenja i vrtoglavice. Ovo može biti uzrok pročišćavanja jetre te može
biti neugodno.
Iz iskustva je pronađeno da je najbolje uzeti manje soka od repe, a više od mrkve u
početku dok se ne navikne na njegov koristan efekt čišćenja tada postepeno
povećavati količinu soka od repe. Oko 180-240 mililitara obično dva puta dnevno se
smatra dovoljnom količinom.
Za menstrualne poremećaje sok od repe se pokazao veoma korisnim, posebno kada
se je za vrijeme takvih perioda koristio u malim količinama, ne više od jedne vinske
čaše (oko 60-90 ml) dva ili tri puta dnevno. Za vrijeme menopauze ovo se je
pokazalo isto tako dobrom trajnom pomoći, boljom nego što su to degenerativni
efekti nastali od upotrebe sintetičkih lijekova i hormona. Osim toga bilo koji lijek ili
anorganski sintetički kemijski proizvod nema ništa drugo do trenutnog djelovanja
na ozdravljenje.
Onaj tko upotrebljava takve lijekove i sintetičke hormone može samo da pati kada
se tijelo i priroda udruže da bi pokušale izbaciti takav anorganski materijal iz tijela.
Bilo koji lijek koji nam garantira brzo ozdravljenje, isto nam tako garantira da će
nešto kasnije dovesti do možda još goreg poremećaja.
Poslije svega što je rečeno priroda nas je opskrbila sa prirodnim načinom na koji
možemo steći otpornost. Priroda nas je podarila u manjem ili većem stepenu i
inteligencijom tako da bi uz pomoć nje mogli shvatiti svrhu našeg traganja za
znanjem. Ako koristimo našu inteligenciju to je Prirodi drago, ako je ne koristimo
ona čeka sa beskonačnim strpljenjem i samilošću, pitajući se zašto se je njen ručni
rad od nje odmetnuo da bi bio tako glup.
Iako repa ne sadrži mnogo željeza ona je bez sumnje odlična hrana koja kvalitetno
opskrbljuje crvena krvna zrnca. Najveća vrijednost sadržine kemijskih elemenata u
repi je što ona sadrži više od 50% natrija, a samo 5% kalcija. Ovo je vrijedan omjer
jer omogućava rastvaranje kalcija, posebno kada se anorganski kalcij nataložio u
organizmu i stvorio naslage u krvnim žilama što dovodi do njihovog stanjivanja, kao
što je to u slučaju proširenih vena i otvrdnjavanja arterija ili kod zgrušavanja krvi
(tromboze) što dovodi do visokog krvnog pritiska i drugih oblika srčanih
poremećaja.
Uzrok tog taloženja je preveliko konzumiranje kuhane hrane. Sadržaj od 20% kalija
općenito zadovo-ljava potrebu za ishranom svih fizičkih funkcija tijela, dok sadržaj
od 8% klora služi kao odličan pročišćivać jetre, bubrega i žuči kao što stimulira i
aktivnost limfe kroz cijelo tijelo.
Kombinacija soka od mrkve i repe opskrbljuje tijelo u dobrom postotku sa fosforom
i sumporom kao i natrijem i drugim alkalnim elementima koji zajedno sa visokim
sadržajem vitamina A upotpunjava njenu visoku vrijednost kao najbolji prirodni
izgrađivač krvnih stanica, a posebno crvenih krvnih zrnaca.
Sok od mrkve sa kombinacijama
Sirovi sok od mrkve se može uzeti u velikim količinama ali to ovisi o stanju osobe, a
količina se kreće od tri do četiri litre. To mnogo pomaže u normaliziranju cijelog
sistema organizma. To je najbogatiji izvor vitamina A koje tijelo može brzo
asimilirati, a isto tako sadrži i ostale vitarnine B, C, D, E, G i K. To pomaže apetit i
probavu te poboljšava održavanje strukture kostiju zubi.
Majke koje doje trebale bi piti mnogo sirovog soka od mrkve koji je ispravno
pripremljen, da bi poboljšale kvalitet svoga mlijeka, jer u nekim situacijama dojenja
to mlijeko neće osigurati dovoljno vitalne hrane. Za vrijemne posljednjih mjeseci
trudnoće dovoljno uzimanje sirovog soka od mrkve smnanjuje mogućnost trovanja
krvi prilikom porođaja.
Pola litre soka od mrkve dnevno ima veću konstruktivnu vrijednost za tijelo nego 10
kilograma sintetičkih tableta kalcija, sirovi sok od mrkve je Prirodni rastvarač za
ulcerus i kancerozna stanja. On stvara otpornost na infek¬cije i najdjelotvornije
djeluje na nadbubrežne žlijezde. Pomaže u spečavanju infekcija očiju i grla, kao i
siflisa, krajnika i općenito disajnog sistema isto tako zaštićuje nervni sistem te mu
nema premca za povećavanje vitalnosti i snage.
Ponekad su bolesti crijeva i jetre uzrokovane zbog nedostatka nekih elemenata koje
sadrži ispravno pripremljeni sirovi sok od mrkve. Ako je to slučaj tada treba čistiti
jetru da bi se materije koje smetaju rastvorile. To se tako brzo rastvara i oslobađa da
crijevni i urinarni trakt nisu sposobni preuzeti brigu o tome, te to na potpuno
prirodni način prelazi u limfu kojom se odstranjuje putem pora na koži. Ovaj
materijal ima narančastu ili žutu boju (pigment), tako dok se to odstranjuje iz tijela
to može dovesti do promjene boje kože.
Kad god se dogodi takva promjena poslije pijenja soka od mrkve ili drugih sokova
to je pokazatelj da je jetra dobila ono što je i trebala-jedno dobro čišćenje. To NE
znači da je sok od mrkve ili karotin počeo izlaziti kroz kožu, jer će se to dogoditi i
kod drugih sokova čak i ako sok filtriramo tako da odstranimo sav pigment.
To je praktički nemoguće da pigment mrkve izađe kroz kožu, jer to znači da bi od
repe crveni pigment obojio tijelo u crveno ili klorofil zelenog povrća obojio tijelo u
zeleno. U svakom slučaju zar nije bolje imati kožu kao satin, čak i da malo ide na
boju mrkve nego da imamo blijedu boju lica sa prištićima i mrljama i tako svima
pokazivati nezdravo sanje našeg tijela?
Umjesto da nas pogodi izgled obojene kože koja će u svakom slučaju nestati, mi
moramo biti zahvalni što je prestalo ili je spriječeno propadanje jetre korištenjem tih
sokova.
To se može promijeniti i ako usporimo proces čišćenja mijenjajući ili dodavajući
druge sokove tom soku koji uzrokuje takvo brzo čišćenje. Nedostatak odmora i sna,
te prekovrerneni rad ponekad isto tako može dovesti do promjene boje kože.
Endokrine žlijezde‚ posebno nadbubrežne i gonade trebaju hranu koje ima u
sirovom soku od mrkve.
Ponekad se korištenjem soka od mrkve može pobijediti sterilitet (neplodnost kod
ljudi). Uzrok sterilnosti je neprekidno korištenje hrane u kojoj su atomi i enzimi
uništeni kuhanjem ili pasteriziranjem. Suha koža, dermatitis i druge mrlje na koži
nastaju zbog nedostatka nekih elemenata kojih ima u soku od mrkve.
Ovo se isto tako odnosi i kod smetnji na očima kao što je to oftalmija, konjuktivitis
itd. Ako se ispravno iscjedi sok od svježe, čiste mrkve dobre kvalitete tada je takav
sok veoma bogat sa organskim alkaloi-dnim elementima natrijem i kalijem. To isto
tako sadrži i dosta kalcija, magnezija i željeza, dok su vitalni elementi fosfor,
surnpor, si¬likon i klor u savršenoj ravnoteži sa ovim prije navedenim u svojoj akciji
i reakciji na ljudski sistem. Sirovi sok od mrkve se pokazao od velike koristi u
rastvaranju ulcera i tumora te se je potvrdio kao čudo stoljeća.
Tu treba ispravno pripremiti sok i iz ishrane u potpunosti izbaciti svaki djelić
koncentriranog škroba, šećera i brašna svake vrste. Pronađeno je da je jedan od
najpodmuklijih uzroka tumora i ulcera dugotrajna ogorčenost. I sve dok ogorčenost
potpuno ne nestane ona će uvijek dovoditi do neuspjeha i kod najdjelotvornijih
načina pomoći kod pacijenata.
Ponekad se nakon pijenja velike količine soka od mrkve može doživjeti kao reakcija
neki strah. Ovo je potpuno prirodno jer to pokazuje da je Priroda otpočela sa
čišćenjem cijelog tijela i da je taj sok najpotrebniji za tu svrhu. Stvaranje zaključka
da sokovi ne pomažu jeste samo nedostatak znanja, jer sok od mrkve nije ništa
drugo do veoma kvalitetna organ ska voda i jedna vrsta hrane koju treba tijelo.
Dodavanje malo sirovog kozjeg mlijeka ili čistog sirovog skorupa (vrhnja) mrkvinom
soku može samo dati egzotični okus‚ te često može da odstrani monotoniju kada se
pojavi reakcija sumnje i nezadovoljstva, te se čovjek može odreći uzimanja sokova.
Ovdje treba navesti da je vrhnje masnoća dok je mlijeko koncentrirana proteinska
hrana.
U našem sistemu vrhnje prolazi kroz potpuno drugačiji probavni proces nego
mlijeko. Naravno da i vrhnje do nekog stepena stvara sluz ali nije u istoj klasi
škodljive hrane kao što je to mlijeko. Dobro je da se prisjetimo jedne veoma dobre
stvari, kada smo obuzeti umorom i tugom ili reakcijama u našem tijelu to je onda
činjenica da je naše debelo crijevo možda odgovorno za nevolje i smetnje u našem
tijelu-daleko više nego svi drugi uzroci zajedno.
Iz iskustva vidimo da je za debelo crijevo potpuno nemoguće da normalno vrši svoj
zadatak kada netko pretežno ili u potpunosti živi na kuhanoj i prerađenoj hrani.
Sigurno možemo zaključiti da je veoma teško, skoro nemoguće pronaći mnogo ljudi
koji imaju savršena debela crijeva.
U ovom slučaju ako patimo od nezadovoljstva ili neke druge reakcije naš prvi korak
je da obavimo ako je moguće barem nekoliko klistiranja ili čišćenja dok uzrok
smetnji ne prođe.
Za regeneraciju je najbolja hrana svježi sirovi sok od mrkve i špinata formula omjer
je dat na kraju knjige (300 ml sok od mrkve i 180 ml soka od špinata).
Mnogi ljudi nemaju nikakvog znanja o debelom crijevu te ja smatram da je potrebno
da ga ovdje prikažem. Imajmo na umu da količina soka koja je potrebna tijelu ovisi o
njegovoj kvaliteti. Obično će nam trebati veća količina ako je sok iscjeđen
centrifugalnim djelovanjem da bi ostvarili rezultate dobivene ka-da su sokovi
napravljeni sa trituratorom i hidrauličnorn presom.
Uvijek se sjetimo da su sokovi veoma fina hrana koju možemo dobiti i ako
nastavimo da ih uzimamo dokle god živimo da ćemo živjeti duže i zdravije. Sok od
mrkve je sastavljen od takve kombinacije elemenata koja hrani cijeli sistem tijela,
pomažući mu da normalizira njegovu težinu kao i kemijsku ravnotežu. On posebno
hrani optički sistem što se veoma efikasnim pokazalo u praksi.
Ako se to stalno ponavlja tada sigurno postoji razlog da odbacimo sumnje i
shvatimo da u raju i na zemlji ima više stvari nego što to može da shvati
najobrazovaniji um. U liječenju ulcerusa i tumora svježi sirovi sok od mrkve nije
ništa manje djelotvoran.
Iscrpljena tkiva se osvećuju na podmukli način zbog izgladnjelosti i neishranjenosti
stanica putem ulcera i tumora, a stanice se mogu ponovo ishraniti i dovesti do
zdravijeg stanja obilnim korištenjem soka od mrkve kao osnovnom potrebom u
ishrani i pažljivo odabranoj i pripremljenoj sirovoj ishrani.
Obični ljudi su često pogođeni i zastrašeni i na samu pomisao o toj bolesti, a uzrok
njihovom nastajanju i razvitku je stvarno jednostavno razumjeti. Za vrijeme, a i
poslije rata u Evropi je bilo milione mladih u opustošenim i pogođenim regijama djece bez kuće, bez krova, bez cilja koja su lutala zemljom u izgladnjelom stanju,
tada smo vidjeli da se nacionalna i internacionalna slika ulcera razvila u čitavom
svijetu i pretvorila u tumor.
Dopuštajući da se nekontrolirano širi njihova aktivnost će prerasti u kriminal i
pustošenje kakvo ne može da zamisli ni najveća fantazija. Kada bi se oni ispravno
hranili i vježbali oni bi u prilično kratkom vremenu postali dobri i korisni građani.
Tako je to isto i sa ljudskim tijelom.
Zbog nedostatka živih atoma u hrani koju su ljudi jeli posebno za vrijeme prijašnje i
sadašnje generacije, izgladnjele stanice tijela zbog nesposobnosti da ispravno i na
djelotvoran način djeluju, figurativno govoreći one postaju neorgnizirane i bune se.
Kako te stanice nisu u potpunosti mrtve one postaju pomaknute iz svog oslonca i
lebde okolo sve dok ne pronađu neki dio u ljudskom tijelu gdje se mogu zajedno
grupirati.
Kada cijelo tijelo pati zbog manjka živih atoma tada ono gubi zaštitnu otpornost. Mi
ne smijemo zaključiti da ulcer i tumor nastaje samo zbog fizičke nesavršenosti. Kao
što smo upravo naveli ove‚ a i mnoge druge bolesti isto tako mogu proizlaziti iz
dugotrajne ogorčenosti u životu, od stresa koji nastaje zbog stanja uma kao što je
to ljubomora, strah, mržnja, briga, frustracja i drugih negativnih i neshvatljivih
zapreka.
Ipak nikada ne smijemo previdjeti činjenicu da neishranjenost - propust u
održavanju sistema u što je god moguće višem stanju vanjske i unutrašnje čistoće mentalne čistoće može isto tako biti faktor koji pridonosi bolesti i propasti. Bazirano
na pretpostavkama i rezultatima iskustava koja su proizašla iz našeg istraživanja mi
tvrdimo da traženje uzroka tumora ne leži u fantastičnim spekulacijama i pomoću
eksperimenata sa radijem koje ne možemo kontrolirati, već prije u nedostatku života
u atomima hrane koju jedemo.
Na drugu stranu, istraživanje liječenja će nas inteligentno voditi prvom princi-pu
Božanstvenosti (Čistoti), čišćenju tijela od otpadnih materija tako da se ti otrovi ne
suprostavljaju Prirodnom procesu Iscjeljivanja. Istovremeno tijelo moramo opskrbiti
sa obiljem najvitalnije žive hrane - atoma koji su potrebni za regeneraciju stanica, a
to će tkivima omogućiti da kao prvo podignu otpornost protiv daljnjih degeneracijaa
potom otpočeti sa konstru-ktivnom regeneracijom.
Što god mi prije shvatimo da u ljudskom tijelu nema ni jednog organa koji može da
radi mehanički ili automatski bez povezanosti sa tijelom kao cjelinom prije ćemo biti
sposobni da kontrolira-mo funkcije našeg sistema. Mi ne znamo koji oblik
inteligencije posjeduju razni djelovi ljudskog tijela niti na koji način oni djeluju, ali
znamo da neki nasljeđeni oblik inteligencije pokušava da zaštiti svaku žlijezdu, kost,
živac, mišić u našem tijelu, usprkos tome što svaki čovjek obično kroz nedostatak
znanja uništava sebe kroz hranu koju jede.
Istraživanje nastanka bilo koje bolesti će nas prvo odvesti konzerviranoj hrani na
policama trgovina brašnu, šećeru, slatkišima i umjetnim "mekim pićima". Mi smo
ovdje istraživali proizvode koji sadrže mrtve atome i koje moderna civilizacija
pokušava da ponudi kao hranu za ishranu ljudskog organizma.
Mi ne možemo istovremeno imati i život i smrt-vlada ne dozvoljava da se proda bilo
koja konzervirana hrana dok se ne uništi svaki djelić života u toj hrani - inače bi se
ona pokvarila. Nema toga kruha ili prerađene žitarice koja će se jesti ako nije prošla
kroz peći i tako toplinom nije uništen svaki živi element koji se u tome nalazi.
"Obogaćujući" (sa vitaminima i drugim dodacima) takav kruh jeste samo dodavanje
još više materije u taj prerađeni proizvod. Analizirajući hranu sa ovog gledišta, jasno
je da bili mi ili ne u mogućnosti da živimo na sirovoj hrani-bilo zbog izbora, okoline
ili situacije, korištenje obilja različitog svježeg sirovog povrća i voća te njihovih
sokova je veorna važno. Imajmo na umu da su sokovi od povrća za izgradnju, a
sokovi od voća za pročišćavanje tijela.
Sokovi od povrća sadrže relativno veću količinu proteinskih elemenata, dok sokovi
od voća sadrže reltivno veći postotak elemenata ugljikohidrata. Možda je za
prosječnog čovjeka zanimljivo da vidi, da ljudi koji žive samo na svježem sirovom
povrću i voću, a koje je zastupljeno u različitoj i dvoljnoj količini te kao dodatak
tome koriste svježe sirove sokove da oni ne mogu dobiti tumor.
U drugu ruku vjera u svježe sirove sokove i hranu koju su ispoljili mnogi pojedinci
koji su bili zahvaćeni tumorom jeste prvi pokazatelj da svježi sirovi sok od mrkve
ima veliku vrijednost u ovom pogledu. Za nas je ovo neortodoksni pokazatelj ali
veoma djelotvoran i jeftiniji za istraživanje. Istraživanja u ovom pravcu su se već
godinama pokazala uspješnim za one koji su tražili i koristili pomoć Prirode, ali
mogu biti veoma neugodna za neke znanstvenike. No bez sumnje krajnje korisna za
one kori su zahvaćeni bolesnim stanjima tijela.
Mi smo pronašli, a nadamo se da će i svijet općenito uskoro uvidjeti da je
pročišćavanje tijela (koloničkim irigiranjem i klistiranjem) jedenjem dovoljnih
količina sirove hrane, kao i pijenjem dovoljnih količina raznih, svježih sirovih
sokove svakodnevno - iz daljnjih osobnih iskustava pružiti spoznaju što to znači u
potpunosti biti zdrav.
Sok od mrkve, repe i krastavaca
Žučni kamenac, bubrežni kamenac i pijesak u bubrezima, žuči i mjehuru jeste
prirodni rezultat nemogućnosti ljudskog tijela da iz sistema odstrani nakupine
anorganskog kalcija koji je nastao od konzumiranja koncentriranog škroba i šećera.
Žučni mjehur je direktno povezan sa jetrom i krvo- tokom preko žučnog i jetrenog
kanala. Sva hrana koju jedemo "silazi dolje" u probavni trakt gdje se elementi koje
ona sadrži krvlju prenose u jetru na daljnju preradu i odvajanje. Koncentrirani škrob
ili proizvodi od brašna se ne mogu u potpunosti iskoristiti za izgradnju i obnovu
stanica i tkiva, posebno ako je to bilo devitalizirano toplotom. Njeni sastavni
elementi moraju obavezno proći kroz jetru, a među tim elementima je kalcij.
Takve molekule škroba nisu topive u vodi. Za cijeli sistem tijela je potreban kalcij, ali
samo ona vrsta koja je topiva u vodi, a koja se može dobiti SAMO iz voća i povrća i
njihovih sokova kada se oni koriste u sirovom i svježem stanju. Kao takvi oni
prolaze kroz jetru i tu se potpuno upijaju u procesu koji se događa sa djelovanjem
žlijezda, stanica i tkiva.
Koncentrirani kalcij koji se nalazi u škrobu i sećeru, a koji je bio izložen toplini nije
topiv u vodi. Njegovo prisustvo u organizmu ima veoma štetna svojstva te se kao
strano tijelo putem limfe i krvotoka uvijek pokušava izbaciti van tijela. Prvo pogodno
tlo za to je žučni kanal kojim to ide do žučnog mjehura. Sljedeće pogodno mjesto za
sakupljanje je ono što nazivamo mrtvim završetkom krvnih žila u stomaku što je
uzrok tumorima ili u anusu što stvara hemoroide. Takvi atomi anorganskog kalcija
putujući obično završavaju u bubrezima.
Nekoliko atoma anorganskog kalcija u žuči ili bubrezima neće učiniti mnogo štete,
ali sa nastavljanjem korištenja kruha, ili prerađenih žitarica - kolača i drugih
proizvoda od brašna nakupine se kumulativno povećavaju što dovodi do stvaranja
pijeska ili kamenja u tim organima.
Iz duge prakse i iskustva je pronađeno da odstranjivanje tih nakupina ili opterećenja
uz pomoć kirurgije jeste nepotrebno i glupo osim možda u krajnjim slučajevima. To
je čak i onda sumnjivo ako se bolji rezultati mogu postići uz pomoć Prirode-Velikog
Iscjelitelja inteligentnijim korištenjem prirodnih načina.
Sok od jednog limuna stavimo u čašu tople vode i uzimamo nekoli-ko puta na dan, a
to nadopunimo sa uzimanjem sirovog soka od mrkve, repe i krastavca tri ili četiri
puta dnevno. Ovo je mnogima pomoglo da sa zadovoljstvom dožive nestajanje i
pijeska i kamenaca ponekad i za nekoliko dana ili nekoliko sedmica.
Ovdje ćemo navesti samo jedan primjer iskustvo jednog četrdesetgodišnjaka koji je
bio veoma poznat u svijetu biznisa. Čovjek koji je uspješno vodio i osnovao
nekoliko velikih nacional-nih lanaca robnih kuća u ovoj zemlji i Velikoj Britaniji. Više
od dvadeset godina on je patio od akutnog bola, kojeg su doktori dijagnozirali kao
kamenac na žuči, a što su potvrdili sa rendgenskim zrakama sa i bez iodoftelina uz
pomoć kojeg su otkrili tu smetnju. Samo je njegov strah i odbojnost prema operaciji
ostavio njegov žučni kamenac tamo gdje se i nalazio.
Nakon što je čuo o uspjesima Terapije sa Sirovim Sokovima i čitao jedno prijašnje
izdanje ove knjige on se prepustio u ruke onoga tko to poznaje iz iskustva. Taj mu je
rekao da ako želi relativno brzo da se izlječi uz pomoć sokova da to može dovesti do
strahovitih bolova i da će oni trajati nekoliko minuta ili možda koji sat i više dok se
kalcij bude izbacivao van putem mokraće.
On je pio deset do dvanaest čaša vruće vode sa sokom od jednog limuna kroz cijeli
dan i oko jednu i po litru soka od mrkve, repe i krastavaca. Drugi dan je imao
strašne bolne grčeve svakih deset, petnaest minuta. Krajem tjedna kada je došlo do
krize on je oko pola sata ležao sklupčan na podu u agoniji i tada je bol odjednom
prestao i nakon toga je putem mokraće vani izbacio kamen, a urin je izgledao kao
blato. Te večeri je on bio potpuno drugi čovjek.
Sljedeći dan je sa mnom autom otputovao iz New Yorka za Washington pa u Kanadu
osjećajući se 20 godina mlađim diveći se jednostavnosti Prirode. Ovo nije jedini
slučaj, to je tisuće ljudi isprobalo sa zahvalnošću prema dobrobiti proistekle iz
svježih sirovih sokova od povrća. Kombinacija soka od mrkve, repe i krastavca je
najbolja pomoć za pročišćavanje i iscjeljivanje žuči, jetre, bubrega prostate i drugih
seksualnih žlijezda.
Imajmo nešto na umu, a to je da kada jedemo meso tada je činjenica da se u
organizmu nakuplja prevelika količina mokraćne kiseline koja se očito ne može
potpuno eliminirati putem bubrega, i to uzrokuje neprestani pritisak na te organe što
djeluje na ostatak tijela. Ova kombinacija je od velike koristi za pročišćavanje tijela.
Istovremeno dobro je da za neko vrijeme iz ishrane izbacimo koncentrirani šećer i
škrob, kao i meso da bi tijelu dali priliku da se ponovo vrati u normalno stanje.
Jednom kada se zdravo stanje tijela ponovno postigne tada iz iskustva znamo da
ako ga želimo ponovno devitalizirati onda se ponovno moramo vratiti mrtvoj
devitaliziranoj hrani. Uistinu je lijepo da ima tako mnogo onih koji ne žele da se
ponovno vrate na obično ili gore stanje zdravlja. Oni su doživjeli da je vrijedno da se
sačuva zdravlje, snaga, energija i vitalnost žrtvujući odbacu-jući hranu koja je više
ukusnija nego hranjiva.
Ipak, hranjiva hrana jeste i može se učiniti ukusnijom jednostavnom metodom samo
da naučimo kako to učiniti. Za to prouči moju knjigu DIET SALAD SUGGESTIONS.
Sok od češnjaka i luka
Češnjak je bogat uljem slačice i u vezi sa sadržajem elemenata koji počišćavaju on
ima veoma koristan efekt na cijeli organizam. On stimulira apetit i izlučivanje
želučanih sokova te poboljšava peristaltiku (rad crijeva) i izlučivanje urina.
Eterična ulja u soku od češnjaka su tako moćna i prodorna da pomažu u rastvaranju
nakupina služi u šupljinama sinusa, bronhijalnim prolazima i plućima. Ta ulja
pomažu izlučivanje otrova iz tijela putem pora na koži, i bolje je da prihvatimo
neugodan miris češnjaka nego da u nama i dalje leže opasne nakupine otrova.
Sok od češnjaka se pokazao veoma korisnim u odstranjivanju crijevnih parazita. Taj
sok je odličan kod dizinterije kao i kod amebične dizinterije. Paraziti i klice bez
obzira bile to amebe ili neka druga vrsta ne može preživjeti sve dok za njih nema
hrane na kojoj žive.
Ako su eliminativni organi ispunjeni sa truležima otpadnih materija tada je prirodno
da će tu biti prisutni i paraziti, amebe i klice. Ako ima više otpadnih materija tada će
biti i više parazita. Ako svakodnevno povećavamo te materije sa neprobavljivim
mesom i drugom anorganskom hranom tada su te klice i paraziti u svom elementu i
mogu se razmnožavati i širiti. To je dobro za klice ali ne i za žrtve.
Dakle sok od češnjaka mnogo pomaže u odstranjivanju tih stanja ali da bi odstranili
uzroke moramo ići dalje. Crijevna ispiranja uz koloničke irigacije i čišćenja su se
pokazali važnim sve dok se otpadne materije u potpunosti ne odstrane iz tijela.
Ishrana se treba tako isplanirati od hrane koja će se u potpunosti upiti u organizam
uz što je moguće manje ostataka otpadnih tvari. To se uspješno postiže sa
dovoljnom količinom svježih sirovih sokova i dobro uravnoteženom sirovom
ishranom.
Kada se pravi sok od češnjaka onda je skoro nemoguće praviti ga na istoj mašini na
kojoj pravimo druge sokove. To je iz razloga što je sok od češnjaka jakog mirisa pa
taj miris i nekoliko dana kasnije poprimaju drugi sokovi. Crveni luk je nešto blaži od
bijelog luka, međutim njegov sok ima vidljivog utjecaja na fizički organizam. On se
slabije osjeća od češnjaka pa je društveno i prihvatljiviji. Ono što smo rekli o
češnjaku to isto važi i za crveni luk.
Sok od šparoga
Šparoge sadrže alkaloid poznat kao Asparagine u relativno velikoj dozi (Alkaloidi su
pronađeni u živućoj biljci, oni sadrže aktivni životni princip biljke bez kojega ona ne
može da raste ili opstane u životu). Oni se sastoje od ugljika, vodika, dušika i kisika.
Kada se šparoge kuhaju ili konzerviraju tada se gubi vrijednost tog alkaloida jer se
vodik i kisik raspada, a prirodne soli koje nastaju kombinacijom ovog alkaloida sa
drugim elementima skoro gubi ili je njihova vrijednost uništena. U obliku sirovog
soka šparoga se pokazala veoma efikasnom kada se koristi kao diuretik, posebno
kada se kombinira sa sokom od mrkve, jer se ponekada može pokazati jako
neugodnim u odnosu na bubrege ako bi se pio sam.
To je djelotvoran sok u slučaju bubrežnih poremećaja i u reguliranju općih smetnji
kod žlijezda. Za dijabetes i anemiju se pije sa drugim sokovima o čemu piše na kraju
ove knjige. Kako ovaj sok pomaže u razbijanju kristala oksalne kiseline u bubrezima
i cijelom sistemu mišića, on je dobar za reumatizam, pleuritis i slično.
Reumatizam nastaje kao rezultat nepotpune probave mesa i mesnih proizvoda koji u
sebi sdrže preveliku količinu mokraćne kiseline. Kako ljudski organizam ne može u
potpunosti asimilirati tako zvane "potpune proteine" kao što su meso i mesni
proizvodi upijanje prevelike količine toga dovodi do sve većeg nakupljanja
mokračne kiseline u mišićima.
Neprekidno uzimanje mesa i njegovih proizvoda opterećuje rad bubrega i drugih
eliminativnih organa što dovodi do smanjenog odstranjivanja mokraćne kiseline i
stoga mišići upijaju veću količinu. Rezultat toga je bol poznat kao reumatizam.
Ovakvo stanje uzrokuje poremećaje sa prostatom. U tom slučaju se dobro pokazao
sok od mrkve, repe, krastavca i šparoge.
ADRENALIN, PARAZITI I KISELO-LUZNATA RAVNOTEZA
Doktorica Valtraut Fryda godinama je uspješno liječila tumorske pacijente
adrenalinskom teorijom.
Adrenalin se proizvodi u kromafinskom sustavu ( kromafini se mogu naći u
adrenalinskoj žlijezdi ili u simpatetičkim živcima, to su stanice koje se boje s
kromovim solima) i on je veliki suparnik inzulinskom sustavu u organizmu.
Dr.Fryda je istrazivala sto se događa kad se u duljem vremenskom razdoblju osoba
nađe pod stresom i tijelo više ne može proizvoditi dovoljno adrenalina?
Otkrila je da je oboljelima od raka razina adrenalina vrlo, vrlo niska, ponekad
potpuno na nuli.
To bi značilo da je inzulin pobjednik u borbi s adrenalinom.
Da pojasnim, inzulin uvlaci šećer u stanicu (celiju ), a adrenalin izbacuhe šećer iz
stanice.
Stanice s tolikim viškom šećera ne mogu se ponašati normalno te je tijelo
prisiljeno aktivirati mjere za obuzdavanje šećera.
Paralelno s tim procesom tijelo nastavlja proizvoditi jedan drugi hormon koji se
zove noradrenalin u dovoljnim količinama, te je opskrba kisika u udaljenim žilama
ograničena.
U tom trenutku u igru ulazi mehanizam opstanka.
Stanice se moraju zadovoljiti s manje kisika i istodobno izgorjeti višak šećera.
To čine prvenstveno tako da prelaze u stanje fermentacije, dolazi do anaerobnog
disanja.
Fermentacija je primitivna metoda za dobivanje energije, a fermentacijom se stvara
velika kolicina mlijecne kiseline u organizmu pa iako tako izgara dovoljno šećera,
premalo se energije dostavlja po tijelu.
Osim toga pojavljuje se previše lijevo rotirajuće mliječne kiseline (L-mliječna
kiselina) koja povećava brzinu dijeljenja stanice ( celije ) i značajno ometa kiselolužnatu ravnotežu u organizmu.
Ipak je stanica postigla najvažniju stvar za opstanak: izgaranje šećera bržim
dijeljenjem stanica i fermentacijskim procesom.
Ovdje je ponovno očito da je evolucija opskrbila naše tijelo izvanrednim sustavima
koji nam pomažu da preživimo i pod najekstremnijim stresnim okolnostima.
S ove točke gledišta tumor je u početku nešto potpuno pozitivno što sprječava veća
oštećenja.
Probajte zamisliti što bi se dogodilo tijelu da se pod tim okolnostima nisu razvile
tumorske stanice?
Prije ili kasnije naši bi bubrezi otkazali, oslijepili bismo, krvne žile bi puknule uz
obilato krvarenje ili bismo pali u komu.
Kada ovo znamo, mozemo postaviti pitanje: što je bolje?
Sve te bolesti koje rezultiraju smrću za kratko vrijeme ili tumor?
Najvažnija je stvar za pacijenta da shvati da rak kao bolest ima veze s fizičkim i
psihičkim stresom i da je uravnoteženje kiselo-lužnatog odnosa kroz detoksikaciju i
prehranu od iznimne važnosti – PROTOKOL 13.
Rak je problem stresa i energije.
Protiv raka se mora boriti prehrambenom terapijom, detoksikacijom (PROTOKOL
13 ) i oslobađanjem od stresa.
Rak se može pojaviti samo kad je krv lužnata, a tkivo kiselo.
Ova teorija nije jedina koja potvrđuje o negativnom utjecaju pojačanog imunološkog
sustava na tumor, jači imunitet, veći rast tumora.
Zbog toga, boljeli od raka ne trebaju hitno osnaživati imunološki sustav.
Činjenica je da analiza krvi oboljelih ne pokazuje manjak nužnih parametara koji bi
ukazivali na oslabljeni imunitet.
Dr.Fryda smatra da se protiv raka treba boriti prehrambenom terapijom,
detoksikacijom (PROTOKOL 13), OSLOBODITI SE STRESA, a u prehrambenoj
terapiji treba unijeti mnogo desno rotirajuće mliječne kiseline, tvar regeneresen
doktora H. Dvckerhoffa (regeneresen se sastoji isključivo od biološki aktivne RNK).
Moram da spomenem I važnost kiselo-lužnate ravnoteže i njen utjecaj na rak.
Treba znati da se obojelim od raka povisuje pH vrijednost u krvi u lužnatom
pravcu, a smanjuje u crijevnom tkivu u kiselinskom pravcu.
pH se u krvi povećava zbog toga što se klor iz kuhinjske soli, NaCl - međustanično
povezuje s proteinima, a natrij formira lužnate soli.
Dr. Rouka je 1970 g. objasnio kako pojačavanjem procesa glikolize (procesa
pretvorbe šećera u mliječnu kiselinu - C3H603), u stanicama koje su pod stresom
putem upalnog impulsa znači prijelaz iz normalnog stanja u tumorsko stanje.
Upravo je mlijecna kiselina ono što održava tumorske stanice na životu i u isto
vrijeme oštećuje zdrave stanice.
Suprotno od "zdrave upale" gdje se pojavljuje gnoj, dijelovi proteina se slažu u veće
proteine, kao što su albumoze, peptoni ili peptide koji onda dalje služe kao dijelovi
stanica raka.
Novi upalni poticaji i bolovi, pojavljuju se uz opću slabost I dolazi do pobuđivanja
živčanih stanica na okolnom tkivu.
Ove su hipoteze zasnovane na radu dr. Pieta Borsta (holandskog biokemičara) i dr.
Otta Warburga, koji je 30-ih godina 20. stoljeća zaključio da embrionske stanice
imaju značajnu anaerobnu fazu, i da površine tih stanica pokazuju trend prema
kiselinama slično kao i stanice raka.
Ova se situacija mijenja samo srastanjem u prokrvljeno područje posteljice
(placente ). Rast tumornih stanica u različita tkiva je jedino moguća kroz povećanje
kiselosti na staničnoj površini.
Ova saznanja potvrđuju tvrdnje mnogih istraživača, koji kazu da su sve stanice
našeg tijela pohranile anaerobne sustave za opstanak u svojim genima.
Brzina dijeljenja stanica u slučaju raka uvijek igra važnu ulogu.
Danas znamo da se pH vrijednost u krvnom serumu povećava s godinama života
istodobno kako se smanjuje brzina dijeljenja stanica.
U mnogim su studijama istraživači mogli odrediti, da se s povećanim brojem
dijeljenja stanica povećava i glikoliza, a smanjuje pH vrijednost.
Da napomenem da stanice raka nemaju značajnije povećanje broja stanica kad se
nalaze u poznatom okruženju.
Ako se tim stanicama doda djelić mišićnog tkiva, onda se brzina dijeljenja masivno
povećava i stanice se infiltriraju u mišićno tkivo kao i u ljudskom tijelu zato što ih to
tkivo opskrbljuje s potrebnom hranom.
Usput rečeno, u ovom slučaju taj rast stanica raka teče usporedno s proizvodnjom
mliječne kiseline.
Stanice imaju zapanjujuću sposobnost prilagodbe u promijenjenim uvjetima.
To je važno jer se liječnici danas pozivaju na nediferencirane stanice, a pod
mikroskopom patolozi prepoznaju te stanice kao tumorske.
Sto se tu desilo?
Stanice su zbog utjecaja određenih okolnosti, toksina, zračenja, parazita, patogena,
procesa starenja i slicno, jednostavno prilagodile na promijenjenu okolinu.
Naša DNK određuje vrstu stanice kroz suradnju s prenositeljem poruke
ribonukleinskom kiselinom, rekombiniranom RNK i ribosomima.
Ali DNK nije nikako kruta nepromjenjiva struktura, ona stalno prima obavijesti preko
rekombinirajućih mehanizama RNK.
Tako se prilagođeni naslijeđeni materijal pojavljuje u enzimskim procesima, ili
drukčije rečeno, naslijeđeni materijal se prilagodio povećanoj kiselosti kao novom
svojstvu stanice.
Ovo znači da mutacija stanice omogućuje pojavu novog prenositelja poruke: RNK.
Na početku tog procesa pojavljuje se nova generacija stanica sa stalno
pojačavajućim kiseljenjem, kao kod stanica leukemije, te na kraju s proizvodnjom
stanice sa značajnim većim kapacitetom za kiseljenje - to jest stanica raka.
Sada se pojavljuje opaki začarani krug, jer ne samo da se povećava brzina dijeljenja
tih tumorskih stanica, već i tumor dopušta vezivnom tkivu da postane deblje, te sve
manje molekula kisika i ostalih vitalnih tvari mogu ući u stanice.
Još i tijelo šalje bijela krvna zrnca na mjesto štetnog događaja, te bijele krvne
stanice također koriste kisik i pojave se na mjestu gdje postoji njegov manjak.
Pod mikroskopom se vidi da se prilagodni proces u stanicama raka događa i u
genima, jer je to jedini način kako stanice raka mogu opstati u tako ekstremno
kiseloj okolini.
Studije istraživačice Werth koja je blokirala formaciju citokromne oksidaze C tipa
(citokromna oksidaza C tipa je enzim koji je važan u korištenju kisika i koji se stalno
spominje u radovima dr. Budwig i dr. Seegera u svim njihovim radovima) s
malahitnom zelenom bojom, kemijski otrov, a nije povezan s mineralom malahitom)
također govore tomu u prilog.
Doktorica Verth je mogla pokazati da kad se laboratorijskim životinjama da
malahitna zelena boja kroz nekoliko generacija, naslijeđeni materijal smanji
proizvodnju citokromne oksidaze C tipa.
Istraživač Strong je je ubrizgao 1 mg metilkolantrena (snažni kancerogeni materijal,
nastaje kao proizvod gorenja organskih tvari na vrlo visokim temperaturama) u
životinje kroz 60 dana, i to je činio kroz 21 generaciju.
Jedna skupina potomaka je odvojena i njima više nije davan taj otrov.
Od 797 životinja, 528 je razvilo spontane tumore (a 3 iz kontrolne skupine).
Smanjenja uporaba kisika također je uzrokovala mnoge tumore, tj. dr. Strong je
mogao dokazati koje mutacije vode prema raku, i da su te mutacije prilagodbe na
promijenjenu situaciju, što u ovom slučaju znači, na utjecaj toksina.
To upravo dokazuje hipotezu da od momenta kada se rodimo, starimo, oboljevamo I
umiremo upravo zbog toksina koji ulaze u nase tijelo kao nuz proizvodi probave
hranre, I to zato jer se hranimo upravo onako kako to ne bi trebalo.
PARAZITI I MALIGNE BOLESTI
Paraziti su svi životni oblici koji žive na tuđoj imovini ili hrani.
Ruska znanstvenica Tamara Lebedeva ustanovila je da su ono što patolozi smatraju
tumorskim tkivima zapravo pod mikroskopom trihomonade, sićušni organizmi koji
se mogu naći na ljudskom tijelu.
Prije 200 godina Karl Michael, a 1893.g. je Pfeiffer su napisali da je rak induciran od
strane parazita koji se zove ameba sporidium.
U 20. stoljeću to su istraživali profesor Robert Koch, Newjadomskij u Rusiji i
doktorica Hulda Clark u Sjevernoj Americi.
Trihomonade su mali bičaši koji mogu postojati u tri različita stanja:
stanje s bičem,
stanje slično amebi i u
cističnom stanju.
Zbog toga što se ovaj parazit reproducira nespolno, svaki put se pojavljuje u
različitom stanju.
Uz pomoć hijaluronidaze (enzima što razgrađuje hijaluronsku kiselinu koja se nalazi
u zglobovima koje podmazuje) ovi se paraziti premještaju po cijelom tijelu. Prema
njihovoj različitoj pojavnosti imaju i različita antigenska svojstva.
Ono što je fenomenalno je to što odstranjuju antigene na svojoj površini koji su
potpuno isti ljudskim antigenima.
To stalno iritira imunološki sustav nekog organizma i ovaj proces može objasniti
zašto je naš imunološki sustav tako neučinkovit u borbi protiv tumora.
Prema teoriji Lebedeve tumorska stanica je oblik trihomonade koja nema bičasti
oblik. Tako tumor nije ništa drugo nego zbirka nebičastih trihomonada i njihovih
stanica-kćeri koje nastaju diobom.
Zašto trihomonade najednom tvore takve velike skupine?
Postoje teorije koje i to objašnjavaju.
Prva je da se stanice-kćeri ne odvajaju od stanica-roditelja, druga je da postoji
borba za opstanak s domaćinom (organizmom), i treća je, a koja ima smisla, da tako
mali organizmi u većoj skupini imaju veće šanse za preživljavanje nego kao
usamljeni ratnici.
Johanna Budwig je 1959.g. u svojoj knjizi "Sindrom masnoće" (Das Fettsvndrom,
1972.) detaljno opisala žive organizmime što izgledaju poput crva u hemogramu u
krvnoj slici.
Na fotografijama napravljenim uz pomoć mikroskopa ti su oblici života veoma
izobličeni, a nema ih vise u krvi nekoliko dana po primjeni uljno-proteinske
prehrane.
Svi ih mogu uočiti pod mikroskopom, a nisu više vidljivi poslije jednostavne
prehrambene promjene, detoksikacijske terapije ili drugim riječima: promjenom
miljea.
Veliku ulogu ima pH vrijednost krvi i kako svi danas govore o utjecaju smanjivanju
kiselosti tijela na zdravlje, moram vam reći da su paraziti najsretniji u krvi kad je pH
vrijednost visoka (lužnata okolina), a ne kad je niža od neutralne (kad je kisela
okolina).
Dakle važno je "zakiseliti" krv putem d-mliječne kiseline.
Važnije su promjene miljea, one nam omogućuju da živimo u zdravoj simbiozi s
parazitima. Iluzorno je vjerovati da možemo izbjeći parasite, jer to je ustvari
nemoguće I potpuno je nepotrebno.
BIOLOŠKA DIJETA
Odnos kiselina – lužina i njihova ravnoteža su od velikog značenja za ljudsko
zdravlje, a naročito kada se oboli od maligne bolesti.
Način pripreme i izbor hrane su taj važan faktor koji će dovesti do poremećaja
ravnoteže lužina-kiselina i otvaranja vrata prema svim bolestima.
Na primjer, pH vrijednosti u krvi se povećavaju u lužnatom pravcu jer se klor iz
kuhinjske soli ( NaCl ) među ćelijski povezuje s proteinima, a Na ( natrij ) formira
lužnate soli.
Idemo dalje.
Pojačavanjem procesa GLIKOLIZE, procesa pretvorbe šećera u mliječnu kiselinu –
C3H6O3, u ćelijama koje se nalaze pod stresom, a stres je izazvan upalom, ćelije će
lako prijeći iz normalnog u tumorno stanje.
To se najčešće i dešava na ćelijama onih organa koji su bili pod čestom upalnom
infekcijom, a koja je svaki puta bila potiskivana antibioticima, pa je od akutne upale
došlo do kronične upale.
Da bi riješili česte akutne upale treba podići i broj i aktivnost imunoloških ćelija
CD4, koje blokiraju infekcije i stvaranje upala, a ne sa antibioticima.
Što se tiče mliječne kiseline, C3 H6 O3, koja nastaje glikolizom, ona je ta koja
održava tumorske ćelije na životu i istovremeno oštećuje zdrave ćelije.
Da napomenem da kod obične, nazovimo je normalne upale dolazi samo do
stvaranja gnoja.
Kod upale koja se javlja u ćelijama koje su pod stresom zbog upalnog impulsa i gdje
dolazi do stvaranja velike količine mliječne kiseline dolazi do slaganja dijelova
proteina u veće proteinske lance ( albumoze, peptone ili peptide ) koji služe za
stvaranje novog tumorskog tkiva.
Tada dolazi i do novih upalnih stimulativnih procesa koje prate bolovi uz opću
slabost te dolazi do pobuđivanja živčanih ćelija na okolnom tkivu, a sve to prati sve
veći poremećaj odnosa kiselina-lužina.
Treba znati da sve naše embrionalne ćelije imaju an-aerobnu fazu i pokazuju afinitet
prema kiselinama isto kao i ćelije raka.
To je moguće zato što sve naše ćelije imaju an-aerobne sisteme za opstanak u
svojim genima.
Ti an-aerobni sistemi za opstanak vuku porijeklo od pre oko 3,9 milijardi godina i
datiraju još od pojave prvih an-aerobnih bakterija u moru koje su prve 2 milijarde
godine opstajale na način da su iskorištavale vodik iz vode, oslobađajući kisik koji
je stvarao atmosferu i kada se postotak kisika u atmosferi popeo na 21% došlo do
blokiranja ultraljubičastih zraka,a time i do blokiranja njihove abiotske sinteze
organskih spojeva i do pojave prvih jednoćelijskih organizama na kopnu.
Te an-aerobne bakterije i danas žive oko 8oo metara ispod morskog dna da bi po
potrebi ponovile priču od prije 4 milijardi godina.
No vratimo se afinitetu prema kiselosti koji imaju embrionalne ćelije.
Taj njihov afinitet prestaje u momentu kada dolazi do srastanja ćelija embrija s
placentom, kada uđu u prokrvljeno područje placente gdje ima mnogo kisika.
Recimo i to da oplođena jajna ćelija povećava apsorpciju kisika čak za 2200%.
Tumorske ćelije mogu da se infiltriraju u druga tkiva jedino kroz povećanje kiselosti
na ćelijskim membranama okolnog tkiva i upravo način pripreme i izbor hrane je taj
koji omogućava ili ne omogućava kiselo okruženje u organizmu i razvoj ili uništenje
tumora.
Pojačanom glikolizom, smanjenjem pH vrijednosti, dolazi do ubrzanog dijeljenja i
stvaranja novog tumorskog tkiva.
Rast ćelija raka teče usporedno s proizvodnjom mliječne kiseline.
Uz povećanje brzine diobe tumorskih ćelija vezivno tkivo oko tumora postaje čak i
do 15 puta deblje, stvara se jaka fibrinozna ovojnica što dovodi do sve manjeg
dotoka kisika i vitalnih mikro i makro elemenata tumorskoj ćeliji.
U tom momentu dolazi i do nakupljanja velike količine leukocita u ugroženo
područje koji dodatno troše kisik u području gdje ga već ima minimalno što sve
dovodi do potpunog kolapsa i ekstremno kisele sredine koja pogoduje razvoju
tumorskih ćelija.
Da bi se pH vratio na normalu, treba ekstremno smanjiti kiselost.
To je jedino moguće kroz prehranu.
OVO TREBA ZAPAMTITI:“NEMA RAKA UKOLIKO JE METABOLIZAM NORMALAN“.
Nema ni jedne bolesti ukoliko je metabolizam normalan.
Tragedija je da vi koji ovo čitate, ako se samo i za trenutak zapitate što to zahtijeva
da metabolizam bude normalan.
Pravilna prehrana:bez soli, bez bijelog šećera, bijelog brašna, uglavnom bez
pšenice koja je veliki uzrok metaboličkih poremećaja u tijelu, treba biti oprezan i sa
drugim žitaricama u prvom redu zbog pljesni koje u sebi kriju mikotoksine i
najopasnijeg među njima, AFLA TOKSIN koji se nalazi u velikim količinama u jetri
svakog oboljelog od karcinoma, tu još spadaju fosfati, nitriti, nitrati, nezasićene
masne kiseline u trans obliku koje se prodaju pod zdrave u margarinima,
maslacima, pekarskim proizvodima i kompletno u svoj industrijskoj hrani.
Od momenta kad se rodimo starimo,obolijevamo i umiremo,samo zbog jednog
razloga.
Znate li koji je to razlog?
Zbog sporog trovanja hranom.
Otrovi,toksini, iz hrane jednostavno dovedu do kompletne disfunkcije organa što
dovodi do poremećaja metabolizma i Pandorina kutija je otvorena.
Otvorili smo vrata za sve bolesti.
Nema nepoznanice zbog čega nastaje bolest.
Nepoznanice i misterije su proizvodi farmakoloških kartela i njihovih slugu, liječnika
konvencionalne medicine ili bolje recimo, komercijalne medicine, koji igraju na
kartu ljudskog ne obrazovanja i gluposti te im „uvaljuju“ kemijske preparate koji
isključivo djeluju na simptom jedne bolesti, a usput dovode do niza drugih
poremećaja.
Na taj način oni imaju stalne kupce.
Usput, oni blokiraju sva znanja koja vode u potpuno izlječenje svih bolesti.
No, ostavimo ovu zločinačku udrugu sa strane, uskoro će doći do konačnog
obračuna s njima.
Rekli smo: nema raka u normalnom metabolizmu, ali ako su jetra, slezena,debelo
crijevo i ostali dijelovi našeg imuno sistema poremećeni ćelije raka će se
abnormalno razvijati.
Prvi korak, poremećeni metabolizam moramo vratiti u normalno stanje.
To znači snažna i učestala detoksikacija i unos važnih prehrambenih sastojaka kroz
prehranu.
Potrebno je kao prvo unositi važne enzime, minerale, vitamine kroz svježe cijeđene
sokove od povrća, po mogućnosti organskog, svaki sat i to trinaest puta na dan uz
obavljanje kavenih klistira više puta na dan.
Treba dodavati i biološke pripravke za bolje rad štitne žlijezde, kalij, jetrene
ekstrakte, beta karoten i još niz mikro i makro elemenata.
Normalno uz to je i obavezna uljno proteinska dijeta dr.Budwig.
Cijela prehrana je sada bogata kalijem, a siromašna natrijem.
Osobe sa rakom imaju manjak kalija, a višak natrija u ćeliji i to je prvi poremećaj koji
moramo vratiti u normalu.
ĆELIJA
Ćelijski zid, membrana, propušta određene tvari u ćeliju kako bi ćelija uzimala hranu
iz krvi.
Ćelijska membrana ima negativan el. naboj, a jezgra ima pozitivan el. naboj.
Ćelija ( zdrava ima el. potencijal od 90-110 mili volti, a u ćelijama se nalaze
magnezijeve i kalijeve soli.
Sa vanjske strane ćelije u ekstra celularnoj tečnosti se nalazi natrija, a samo 5%
natrija ulazi u ćeliju.
Natrij pokušava ući u ćeliju u većoj količini, kalij mu to brani pa dolazi do određenog
potencijala, napetosti, na ćelijskoj membrani.
Tako ispada da je svaka ćelija mali baterijski članak.
Unutar ćelije se nalaze mitohondriji, el. centrala ćelije u kojima se masne kiseline
pretvaraju u energiju.
Sve opisano prestavlja i organe za disanje ćelije i u ćeliji se nalazi respiracijski
enzim CITOKROM OKSIDAZA.
Upravo citokrom oksidaza nedostaje ćeliji raka i zbog toga u ćeliji ne može doći do
aerobnog disanja, do izgaranja kisika.
Manjak ovog enzima jednostavno izaziva prevelika količina toksina u ćeliji.
Eritrociti sada bivaju oštećeni, degradirani, bolesni, a oštećuje se i ćelijsko tkivo
zbog manjka kisika.
Ćelijska opna je propusna, mitohondriji mogu izaći van iz ćelije pa se njihov broj u
ćeliji smanjuje.
Sada natrij iz krvi ulazi u ćeliju, a magnezij i kalij napuštaju ćeliju i sve to dovodi do
smanjenja el. potencijala ćelije.
Poremećaj u balansu natrija i kalija u korist natrija, ulazak natrija u ćeliju je veliki
uzrok u poremećaju aerobnog disanja.
Biološka dijeta sa sirovim povrćem je ta koja treba da to dovede u normalu, a to
znači da se tokom jednog dana, 13 puta na dan, svaki sat vremena uzme 1 dcl
svježe cijeđenog soka od povrća.
Što se tiče remisije tumora ona se može očekivati čim se počne sa detoksikacijom
kada jetra počne opet proizvoditi dovoljno enzima i kada se vrati ravnoteža kalija i
natrija u svom prirodnom obliku u zdravom organizmu.
ENZIMI
Da li neko može navesti još neku životinju, među milionima vrsta koja su ikada
postojale na planeti, koja kuva svoju hranu.
Mi smo jedina vrsta u istoriji sveta koja to radi.
Tako je hrana ukusnija.
Ako životinjama ponudite i kuvanu i svežu hranu, uvek će se odlučiti za kuvanu.
Ali što kuhanje radi hrani?
Hrana sadrži minerale i vitamine. Vitamini su uglavnom otporni na toplotu.
Ono što se kuhanjem hrane uništava su enzimi.
Što su enzimi ?
Enzimi su katalizatori.
Oni omogućavaju kemijske reakcije.
Ima reakcija koje se dešavaju u ljudskom tijelu, za koje bi, da nije enzima, bilo
potrebno deset hiljada godina.
Zahvaljujući enzimima one se dešavaju brzo i efikasno, na temperaturama koje
dozvoljavaju postojanje života.
Bez dovoljne količine ovih enzima skoro svi bi oboljeli od raka.
Naš organizam ima određenu kiselost koja idealno treba biti između pH 7,4 - pH 7,6.
pH vrijednost zbog neredovne , nepravilne , nekvalitetne , a pogotovo zbog
prekuhane i prerađene hrane zna padati i do pH 2,7.
To je nekoliko hiljada puta veća kiselost nego što je dozvoljeno.
Treba znati da kiselost naročito pada od običnih bezalkoholnih pića.
Razni uzročnici bolesti nastaju i opstaju upravo u toj kiseloj sredini.
Godine takve nepravilne prehrane na kraju dovedu do težih bolesti.
pH
Važan faktor u nastanku bolesti je narušenost pH tijela, ili ravnoteže kiselina –
lužina.
U suštini to je i prvi uzrok, koji će kasnije dovesti do ostalih opisanih poremećaja
koji vode u bolest. Nizak pH u arterijskoj krvi uslovljava ćelijama anaerobno
disanje, disanje pomoću fermentacije gdje se stvara obilje mliječne kiseline.
Kada količina kisika koji se dobiva aerobnim disanjem(spaljivanjem glukoze) u
ćelijama padne ispod 40% dolazi do početka poremećaja.
U tim uslovima ćelija ne može da šalje ispravan signal - frekvenciju, koja tada
prelazi u patološki oblik, što na kraju dovede do poremećaja biokemijskih procesa u
tijelu i do početka bolesti.
Iako je narušeni pH stvarna posljedica pomanjkanja svih prehrambenih materija ,
istina je, također, kada je kiselina – lužina ravnoteža narušena, može se povećati
svaki problem, koji već postoji – isto kao i nastati novi.
Ozbiljno bolesna osoba može ozdraviti upravo popravljanjem odnosa kiselina –
lužina ravnoteže, označavajući s pravom pH ravnotežu glavnim uzrokom bolesti.
Naše zdravlje u velikoj mjeri zavisi o pH, pa želim na trenutak pisati o tome što se
događa kada tijelo postaje ili prekiselo ili prelužnato.
Poremećaj pH se dešava kada dođe do poremećaja koncentracija pozitivnih
vodikovih iona u otopini.
Ion je atom s jednim elektronom više ili manje u odnosu na broj protona, što daje
atomu pozitivni ili negativni elektronski naboj.
Zavisno od prisustva ili odsustva ovih ili drugih iona, otopina će biti kisela,
neutralna ili lužnata.
Brojevi koji označavaju pH deriviraju se po složenoj matematičkoj formuli: od 0 do
6,9 ukazuje na kiselost; 7 označava da je kiselina neutralna, a od 7,1 do 7,4 ukazuje
na lužnatost.
Optimalne pH razine za krv, urin i različita telesna tkiva blago se razlikuju jedna od
druge.
Međutim, da bi osoba zadržala apsolutno zdravlje, jedino područje tijela, čiji pH
mora ostati u vrlo uskom rasponu lužnatosti jeste plazma arterijske krvi.
Zavisno čiji se izvor navodi, idealni pH raspon plazme krvi je između 7,35 do 7,45 ili
7,7 Ako krv odstupa previše od svoje idealne pH vrijednosti u predugom
vremenskom razdoblju, osoba postaje bolesnom pa čak može i da umre.
Dok krvotok treba da bude lužnat, stomak mora da dobiva odgovarajuću količinu
hidroklorne kiseline, da bi probavio bjelančevine životinjskog ili biljnog porjekla.
Često postoji obrnuti odnos između kiselosti u stomaku i kiselosti tijela.
Što više (poželjno) kiselosti u stomaku, utoliko više (poželjno) lužnatosti tijela; a što
više (nepoželjno) lužnatosti u stomaku, utoliko više (nepoželjno) kiselosti nekih
dijelova tijela. Obratite pažnju, također, ako ima dovoljno hidroklorne kiseline u
stomaku da se svari hrana, manje će neprobavljenih čestica hrane proći kroz
zidove crijeva i ući u ćelije u iritantnim količinama.
--------------------------------------------------------------------------Brojevi ljestvice kiselost/lužnatost ne predstavljaju jednaku podjelu.
Svaki broj veći za jedan od prethodnog predstavlja eksponencijalno povećanje: 1 je
deset puta više od 0; 2 je deset puta više od 1 ili sto puta više od 0; 3 je deset puta
više od 2 ili hiljadu puta više od 0, itd.
To znači da je čak i mala promjena u mjerenju kiselosti, velika količina.
Smatra se da je idealna lužnatost od 7,8 kod plazme krvi – što je, usput rečeno,
prirodna ravnoteža kod delfina i kitova.
Zanimljivo, nova istraživanja pokazuju, da osobe, čiji je mozak pri ovim najvišim pH
razinama, pokazuju mnogo višu inteligenciju od prosečne.
Tijelo je u osnovi u unutrašnjosti lužnato po nastanku (koža je prirodno kisela).
Kako, onda, tijelo postaje kiselo?
Kiseli otpadni proizvodi neprekidno se stvaraju odvijanjem prirodnih, svakodnevnih,
metaboličkih postupaka. Ako se ovakvi kiseli otpadi ne odbace, oni završavaju
trovanjem sistema.
Posao respiratornog trakta kemijskog i fiziološkog sistema međupohrane (što
uključuje i jetru) i urinarnog trakta regulisaće količine kiselosti-lužnatosti.
Respiratorni trakt menja brzinu prozračivanja ugljičnog dioksida iz telesnih tečnosti.
Ovo, za uzvrat, menja koncentraciju iona nizom biokemijskih procesa, uključujući i
neutralizaciju biohemijskih procesa. Sistem tijela kemijske i fiziološke međupohrane
prolazi brojnim različitim koracima, da bi stvorio dodatne kemikalije, koje, također,
djeluju na kiselinsku pH neravnotežu u plazmi krvi.
Mreža urinarnog trakta daleko je najefikasniji postupak, kojim se tijelo oslobađa
kiselina.
Bubrezi igraju istaknutu ulogu u izlučivanju kiseline putem urina – iako i ovaj
postupak ima svojih ograničenja.
Krv prenosi suvišnu kiselinu do bubregâ svaki put po malo, i to polako.
Bez obzira koliko su bubrezi prisiljeni raditi (pretpostavljajući da se ne
preopterećuju), kiseline ima tek toliko, koliko je mogu izlučiti.
Kada su bubrezi učinili sve što su mogli, a još uvijek ima suviše nagrizajućih
kiselina i materija, koje nastaju pod utjecajem kiselina, koje prijete oštećenju
krvotoka, kiseline se jednostavno smještaju još negdje po tijelu, da bi se zaštitila
krv.
Otpad se skladišti u dodatnim ćelijskim tečnostima (koje okružuju ćelije), vezivnom
tkivu, zglobovima, pa čak i organima.
Tako dolazi do lanca reakcija propadanja tjelesnih funkcija. To je to samo trovanje,
kada se neko truje vlastitim toksičnim otpadom, koji polaže temelje degeneracijskih
bolesti, a koje uključuju artritis, alergije, fibromijalgiju, dijabetes, kardiovaskularne
probleme, bubrežne kamence, gubitak kostiju i rak.
Unatoč pažnji u odavanju važnosti održavanja sastava lužnatosti, želim naglasiti, da
slučajno neko može pre bolovati od općeg stanja prelužnatosti nego li od
prekiselosti. Također, određeni dijelovi tijela mogu postati prelužnati pre nego
prekiseli: do ekstremnih vrijednosti pH često dolazi, kako bi uravnoteživale jedna
drugu.
Zbog toga ispitivanje pH mokraće ili pljuvačke može pružiti samo dijelimičnu sliku
onoga što se događa u tijelu.
Na primjer, mokraća može biti lužnata, a druge tjelesne tečnosti kisele.
To ukazuje na vrijednost savjetovanja s liječnikom naturopatom s dobrim znanjem o
kemiji tijela, metaboličkim procesima i ishrani.
Konačno, potrebe tijela jasno pokazuju, da akumuliranje pretjeranog kiselog
ili lužnatog otpada u tkivo, a da bi ih se izdvojilo iz krvotoka – tokom kratke
intervencije tela u hitnom slučaju – teško da je idealno rešenje u pogledu pH
neravnoteže.
Gubitak kostiju je dobar primer visoko neuravnoteženog, preterano kiselog sastava.
To znači slabo upijanje ili pomanjkane kalcijuma i drugih minerala, koji su ključni
činioci u održavanju pravilnog pH.
Većina kalcijuma, kojeg progutamo, ne koristi se za stvaranje kostiju, nego
slobodno kruži po telu, da bi se iskoristio u različitim metaboličkim postupcima,
uključujući i neutralizaciju kiseline.
pH ravnoteža krvi toliko je bitna da, kada više nema raspoloživog kalcijuma u
sistemu, telo ga ispire iz kostiju.
Jedan od vodećih uzroka nastanka teških bolesti je pomanjkanje
egzogenih(vanjskih) enzima, koji se uništavaju kuhanjem i preradom hrane .
U našem tijelu postoje dvije vrste enzima ( bjelančevina koje su nužne za kemijske
reakcije u stanicama ):
1 . ENDOGENI enzimi koje zovemo i fermenti . Oni nastaju u žlijezdama organa za
probavu , te reguliraju probavu.
2. EGZOGENI enzimi . Za razliku od endogenih , egzogene enzime naše tijelo ne
može da proizvede. Oni se mogu jedino unijeti izvana , preko hrane ( sirovo povrće i
voće ).
Bez njih nema diobe stanica , nema rasta i razmnožavanja .
Oni upravljaju svim kemijskim procesima u pojedinim organima kod čovjeka,
životinja i biljaka, tako precizno kao da imaju razum.
Važni su za stanični metabolizam, ukratko egzogeni enzimi znače život.
Sokovi od svežeg povrća proizvode žive enzime koji se lako apsorbiraju dolaze na
ćelijski nivo u roku od 15 minuta čime se potiče rast i razvoj zdravih ćelija.
Enzimi iz povrća se uništavaju na temperaturi već od 40 stupnjeva celzija.
Prekuhanom i prerađenom hranom vrlo malo unosimo egzogenih enzima u tijelo i tu
počinje bolest, dolazi do velike kiselosti u organizmu te pH arterijske bude veoma
nizak.
To onemogućava stanicama (ćelijama) da uzimaju kisik aerobno-spaljivanjem
glukoze, već ga počinju uzimati anaerobno uz fermentaciju glukoze što dovodi do
povećane količine mliječne kiseline u tijelu.
Kada količina aerobnog uzimanja kisika stanice( ćelije) padne za 35-40% ona
postaje maligna u roku 48 sati, izgubi biološku frekvenciju koja tada postaje
patološka i od zdrave ćelije dobili smo malignu ćeliju.
Takva maligna ćelija emitira patološku frekvenciju koja je uzrok poremećaja u
biokemijskim procesima što dovodi do poremećaja u replikaciji ćelija, imunosnog
sustava i stvaranja novih malignih nediferenciranih ćelija.
To na kraju znači – RAK!
Da bi se proces liječenja kako karcinoma tako i drugih bolesti ubrzao, bolesniku je
potrebna izrazito bazna prehrana, koja sadrži što više egzogenih enzima koji su
zaduženi za stanični metabolizam, diobu stanica ,rast , razmnožavanje ,proizvodnju
hormona i td .
Unošenjem sirove što manje prerađene hrane u organizam se unosi vrlo malo ili ni
malo kiselina što je važno za zdravlje jer kako sam rekao u kiselim sredinama se
izuzetno dobro razvijaju bolesti . Virusi i bakterije ne bi nikada opstali u tijelu bez
velikih količina toksina ( otrova ) koji se zadržavaju u velikoj kiselosti i masnom
tkivu .
Zato treba uzeti hranu koja stvara najmanje kiselosti , a to je svježe cijeđeni sok od
povrća . Ne kupovni jer se on grije na 80 stupnjeva pa se time ubijaju svi enzimi
važni za ozdravljenje .
Treba napraviti litru soka od šargarepe, crnog luka, cvekle, celera, rotkve, brokule,
kelja i krumpira – uzeti po 400 gr od svega.
Sok se cijedi ujutro , stavlja u frižrider i pije na svakih sat vremena po 1 dcl. tijekom
dana, 13 PUTA.
Uz ovo uzimati što više čiste vode, dvije i više litara na dan.
Prehrana po krvnoj grupi i redovno konzumiranje gore navedene hrane su sigurna
obrana od malignih bolesti .Svaka maligna bolest je u suštini bolest ćelijskog
genoma.
ćelijski genom je sveukupni fond gena koji se nalazi u jednoj stanici , a gen koji
određuje krvnu grupu je jedan od najjačih gena u tom genomu jer stvara
izohemaglutinine , veoma snažna antitijela koja se bore protiv patogenih
organizama i sličnih napadača na naš imuni sustav.
Antigen koji određuje krvnu grupu je najjača postavka našem imunosnom sustavu
ukoliko nije oštećen lektinima iz hrane koja je s njim nekompaktibilna.
Prehrana po krvnoj grupi je mali korak za pacijenta , a veliki korak za njegovo
zdravlje.
NAPOMENA
Kada netko ima rak, teško je brzo podići pH nivoe, osloboditi se toksina koji su u
suštini i uzrok poremećaja ćelijske biološke frekvencije i gušenja ćelijskog signala
što na kraju dovodi do poremećaja u biokemijskim procesima u telu i do pojave
bolesti.
Čak ni uzimanje velikih količina minerala, sirovog povrća i soka od sirovog povrća
neće djelovati brzo, jer ćelije raka upijaju mliječnu kiselinu, što stvara još veću
kiselost.
Normaliziranje pH nivoa trajat će mjesecima, jer kada ih počnete poboljšavati, tijelo
ponovo oslobađa druge nagomilane otrove-toksine, što opet povećava kiselost.
Zato morate biti uporni i strpljivi.
To je za sada jedini put koji vas može dovesti do izlječenja.
Alex Carrel
U vezi poremećaja pH i bolesti treba se podsetiti eksperimenta koji je napravio
Francuski hirurg Alexis Carrel koji je 1912. god. dobio Nobelovu nagradu za
medicinu zbog njegovih poboljšanih postupaka u vezi šavova krvnih sudova,
oporavljanja povređenih arterija te za pronalazak postupka transplantacije organa,
1912. godine započeo je interesantan eksperiment koji dovoljno govori o tome
koliko je štetan nizak pH i visoka kiselost.
Od 1912. do 1940. god. naučnik je držao živim komad srca embrija pileta u tečnosti
čiji su minerali bili prisutni u istoj razmeri kao minerali u krvi pileta – i koja je bila
jednako lužnata (pH od 7,35 do 7,45).
Carrel je pažljivo menjao otopinu i dodavao kiseonik svakog dana. Ogled je završio
samo zato što je namerno zaustavio natapanje srca otopinom nakon 28 godina.
Prirodno, životni vek pileta nije duži od jedanaest godina (pod pretpostavkom da
ne ugine u dobi od četiri godine od stresa pri polaganju jaja).
Carrel je mogao održavati tkivo srca zdravim i živim jer je otopina mineralâ hranila
stanice, a svakodnevna zamena tečnosti
osiguravala je uklanjanje svog
staničnog otpadnog materijala.
Carrelov eksperiment nam slikovito govori koliko je važno uzimati baznu hranu,
sirovo povrće i sokove od sirovog povrća, a termički obrađivati samo ono što se
baš mora kuvati ili bariti.
Tajna zdravlja i dugovečnosti, dakle, nije samo pravilna ishrana, nego uklanjanje
otpada koji i dovodi do niskog pH i jake kiselosti organizma, znači treba naći
dobar način detoksikacije organizma. Rife generator ( o kome ću pisati na kraju ) i
programi za detoksikaciju i imunitet su uz pravilnu ishranu najbolja moguća
zaštita zdravlja i dece i odraslih.
Starenje nije ništa drugo do razlaganje tkiva zbog toksifikacije.
Ako se telo drži u svom prvobitnom prirodnom stanju s optimalnim pH 7,3-7,4
usporava se starenje.
Da napomenem da svi s teškim malignim bolestima imaju niske pH nivoe.
Dr Norman Walker
Dr Norman Walker (1866-1984) je dijetolog, tvorac sistema terapije sokovima od
povrća i zagovornik pijenja destilisane vode ( potpuno je u pravu ) kao jedine
espravne vode za ljudski organizam.
Ovaj veliki naučnik je živio punih 118 godina što predstavlja najveću potvrdu i dokaz
korisnosti i ispravnosti njegovog sistema.
Isto tako, hiljade ljudi može da posvjedoči da se izliječilo zahvaljujući njegovim
instrukcijama. Među njima je i Jay Kordić koji se izliječio od raka, a kasnije postao
blizak suradnik dr Walkera.
Svoj doprinos čovječanstvu ovaj naučnik je otpočeo još krajem prošlog vijeka u
Londonu, kada, je, kao mladić, bio izložen teškom radu i stresu.
Ne mogavši da se pomiri sa lošim zdravljem i ranom smrću, dr Walker je počeo da
se hrani sirovom hranom i koristi svježe sokove od voća i povrća.
Tokom više od 100 godina, Norman Walker je kroz istraživanja i lično iskustvo
dokazivao da kvalitetan i dug život idu "ruku pod ruku".
Suvremeni nutricionisti i medicinski istraživači tek sada otkrivaju istine koje je
dokazivao dr Walker.
Među veličanstvenim doprinosima koje je pružio je to sto je 1930. god. razotkrio
terapeutsku važnost svježih sokova, u biti enzima koje oni donose organizmu.
Od tada je postao svjetski poznat lider nutricionizma.
Dr Walker je veoma popularan u Americi, ne samo zato sto je živio 118 godina, u 102
godini se oženio i dobio sina, već i zbog toga sto njegove savjete sljede, a sistem
terapije sokovima primjenjuju, i velike zvijezde poput Džulije Roberts, Šeron Stoun i
dr.
“Hrana mora da bude živa”, govorio je ovaj poznati američki naučnik, teoretičar i
praktičar terapije sokovima.
Takvu hranu predstavljaju prvenstveno sokovi od povrća ako je u pitanju rak i voća
ako su u pitanju autoimune i druge sistemske bolesti.
Zasto baš sokovi, a ne sveži, rumeni, sazreli plodovi?
Zbog toga, - govorio je Walker, - jer probava ( varenje ) čvrste hrane traje i po
nekoliko sati, a sokove organizam probavi i usvaja vrlo brzo, za samo nekoliko
minuta. Pri tom, sto nije zanemarljivo, na probavu se troši minimalna energija.
Sokovi imaju važan zadatak u našem organizmu: s jedne strane predstavljaju
građevinski materijal jer organizam na najbrži i najstabilniji način snabdijevaju svim
neophodnim aminokiselinama, mineralnim solima, enzimima, vitaminima,
prehranjuju krv, regeneriraju tkivo.
S druge strane, sokovi su čistači cijelog organizma: čiste ga od otpada, toksičnih
materija, izbacujući štetne produkte.
U kojim količinama čovjek treba da pije sok?
Onoliko, koliko nam to pruža zadovoljstvo.
Ali, za postizanje vidljivih rezultata, smatram da je neophodno popiti najmanje 0,6 l
na dan.
Prirodni sokovi mogu efikasno da izliječe najraznovrsnije bolesti, za razliku od
mnogobrojnih kemijskih „lijekova“ koji dodatno otvaraju vrata i drugim bolestima i
poremećajima..
Pojedini sokovi podržavaju tonus cijelog organizma, a neki liječe i konkretnu bolest.
Npr. sok od grejpfruta nas snabdijeva vitaminima, energijom, a istovremeno
rastvara neorganski kalcij koji je glavni krivac za artritis i artrozu.
Sok od svima nam dostupne mrkve (sargarepe), ne samo što normalizira organizam,
hrani ga nezamjenljivim vitaminom A, bori se i sa infekcijama očiju, grla, disajnih
putova.
Nedavno je postalo poznato da značajan antikancerogeni efekat ima sok od
paradajza, a osim toga on naše srce hrani kalijem, a koštano tkivo kalcijem i
magnezijem.
Sok od kupusa sadrži karotin i asparaginsku kiselinu.
Koristan je protiv želudačnih tegoba i oboljenja dvanaesto palčanog crijeva.
Zato se sa pravom može reći da su sokovi od povrća najprijatniji, najukusniji i
najsigurniji lijek i jedna važna karika u liječenju bolesti i održavanju zdravlja cijelog
organizma.
SOK OD SIROVOG POVRCA
Sada kada je dijagnostikovan rak treba uzimati sirovo povrće i sokove od sirovog
povrća.
To treba da čini 90% prehrane, a 10% neka bude bareni bob, barena šargarepa,
barena ili pečena bundeva, sve uz maslinovo ulje.
Sok se pravi od:
šargarepe 1500 gr,
crnog luka 300 gr,
cvekle 300gr,
celera 300gr,
crne rotkve 300gr,
brokule 300gr,
kelja 300 gr i
krompira 300 gr.
Krompir se koristi samo od jula do februara, jer se posle toga u krompiru
nagomilava otrovna materija SOLANIN.
INACE SOK OD KROMPIRA ZAJEDNO SA SOKOM OD SARGAREPE IMA IZUZETNO
DOBRO DELOVANJE NA ORGANE ZA VARENJA .
POMAZE KOD LECENJA CIRA NA ZELUCU, GASTRITISA, GORUSICE, GASOVA,
ZATVORA, KOLITISA I TAKO DALJE.
VEC SAMIM TIME STO KOMBINACIJA SARGAREPE I KROMPIRA POBO;KSAVA
VARENJE, RAZLOG SU EGZOGENI ENZIMI KOJI SE UNOSE TIM SOKOM, TREBAO
BI SVAKO DA ZAPOCNE DAN SA TIM SOKOM.
Sokovi od svežeg povrća proizvode žive enzime koji se lako apsorbiraju i dolaze na
ćelijski nivo u roku od 15 minuta čime se potiče rast i razvoj zdravih ćelija.
Enzimi iz povrća uništavaju se na temperaturi već od 40 stepeni celzija.
Izbegavajte čokoladu, čajeve ( osim zelenog ), crnu kafu.
Treba piti nezagađenu filtriranu vodu da bi se izbegao klor, teški metali i razni
toksini, ima ih oko 19, koji se nalaze u vodi sa česme.
Destilovana voda je kisela pa ju treba izbegavati.
Biološki preparati kao što su IP6, SOD (superoksiddismutaza), B17(laetrile),
Arabinogalaktan, Flavin 7, Avemar, Beta Glukan, Kordiceps, Cezijev klorid, Stevia,
Enzymix, Vitalzym, Kalcij-d-Glukarat, Detox …….. omogućavaju da se ubrza proces
lečenja koji se sprovodi BETA generatorom.
CIGARETE
Napisat ću samo kratak osvrt na cigarete i koliko su one štetne.
Pazite, ja ne mislim na nikotin, pravi nikotin, npr. nikotin iz lista duhana biljke
NICOTIANA RUSTICA, koja sadrži oko 18% nikotina.
Molekula tog nikotina ( 18%) isključivo deluje na receptore za acetilkolin na nervnim
ćelijama i nema nikakve veze sa nizom bolešću koje su uzrok industrijskih cigareta.
Pod industrijske cigarete mislim na cigarete koje se prave od lista Virginia duhana
koji sadrži u Evropi od 0,5-1% nikotina , a u SAD-u doseže povremeno i do 2%.
Ovo su podaci centra za ispitivanje duhana Payerne, Švajcarska.
Industrijske cigarete emitiraju 4000 otrovnih tvari ( po Švajcarskom Federalnom
uredu za javno zdravstvo).
Cigareta i dim od cigarete je uzrok 25 vrsta bolesti i 17 vrsta karcinoma.
Uzrok bolesti i karcinoma nije nikotin već dodaci koji se nalaze u cigaretama.
Nikotin je kako sam već naveo, aktivan samo u mozgu, a industrijske cigarete
uzrokuju rak u plućima, jednjaku, bešici, jetri, debelom crevu, dojci, bubrezima i
svim organima do kojih dolaze kancerogeni katrani.
Dodaci koji se stavljaju u industijske cigarete su podeljeni u 5 kategorija, uključujući
ovlaživače, konzervanse i pojačivače ukusa.
Evo kako je opisana 4-ta kategorija: tvari za izbeljivanje pepela i ubrzana
sagorevanja: aluminijev oksid, aluminijev hidroksid, aluminijev i silicijev heteroksid,
aluminijev sulfat, stipsa, silicijeva kiselina, talk, titanijev dioksid, magnezijev oksid,
kalijev nitrat, ugljična, octena, jabučna, limunska, vinska, mlečna i mravlja kiselina
te njihove odgovarajuće soli, soli: kalija, natrija, kalcija i magnezija te fosfati
amonija, kalija, kalcija, magnezija i natrija.
U petu kategoriju spadaju: Adhezivi: gelirajuće i zgušnjavajuće tvari te čisti lak,
kolodion, celuloza, etilceluloza, acetilceluloza, hidroksietilceluloza,
hidroksipropilmetilceluloza, polivinil acetat i glioksal.
Podaci su iz Švajcarskog Federalnog ureda za javno zdravstvo.
Smatra se da je cigareta najveći pojedinačni uzrok zračenja za pušače i sobni plin
RADON za nepušače.
Sobni produkti radioaktivnog raspada radona prolaze iz sobne atmosfere kroz
cigaretu u dim te kroz netopive čestice dima sedaju na bronhijalne bifurkacije.
Tako pušač prima ALFA zračenje na bifurkacije bronhija iz 3 izvora: od sobnih
produkata raspada radona koje se udiše između cigareta, od Polonija 214 iz
duhanskog dima i Polonija 210 koji se pretvara u olovo i seda na bifurkacije
bronhija.
Procena je da kumulativna doza ALFA zračenja kod pušača koji umire od raka pluća
iznosi oko 1600 rema.
Ta količina alfa zračenja je dovoljna za indukciju maligne transformacije alfa
interakcija s bazalnim ćelijama.
Tokom jedne godine pušač koji popuši 1-2 kutije cigareta dnevno ozračuje delove
svog bronhijalnog epitela sa 8-10 rema.
Ako se to uporedi sa standardnim rendgenskim pregledom pluća čija doza alfa
zračenja iznosi 0,03 rema, ispada da prosečan pušač godišnje apsorbira alfa
zračenja kao da je bio na 250-300 rendgen pregleda.
Da napomenem da i pasivni pušači prime velike količine alfa zračenja pa time i
oštećenja plućnog epitela.
Toliko o pušačima i cigaretama.
Pušači razmislite koliku štetu činite vlastitoj deci ako već ne mislite o drugima.
DESTILISANA VODA
- prije upotrebe bilo bi dobro da se destilisanu vodu u staklenoj flasi izlozi suncu 24
sata.
Davne 1845 g. Abel Haywood je pisao o smrtonosnim opasnostima sto vrebaju iz
prirodne vode, a dr.Norman Walker je kroz svoj dug zivot ( 118 ) detaljno obradio
lecenje presnim povrcem I destilisanom vodom.
Tekst koji sledi je pisan na osnovu Walkerovih licnih iskustava.
Destilisana je voda najčišća voda koja postoji.
Bez obzira na to koje su mineralne tvari i drugi kemijski elementi sadržani u vodi,
svi se procesom razlaganja u jetri izdvajaju i otpremaju ili u krvotok ili DEPONUJU
kao zaliha.
"Normalnom, prirodnom" vodom smatramo svu vodu iz izvora, zdenca, rijeka i
jezera, te iz vodovoda.
Ta je voda međutim onečišćena mineralnim tvarima sto poticu iz doticaja sa
zemljom, stijenjem i vodovodima.
Minerali u normalnoj, prirodnoj vodi prekrupni su, pregrubi i nemaju životnu snagu.
Oni su anorganske kakvoće i neprikladni za potrebe celije.
Zbog toga ih celije otklanjaju od sebe.
Na taj način nastaju tokom vremena velike nakupine takvih minerala koji su u
sustini otpad.
Destilirana voda ispire iz tela nataložene anorganske minerale.
Destilirana voda poseduje osobitu sposobnost magneta pa može uzeti nataložene
minerale, te ih pomoću krvi i limfe otpremiti u bubrege, preko kojih se izlučuju iz
tela.
Taj se način izlučivanja minerala pogrešno naziva "izluživanjem". Tvrdnja da
destilirana voda izlužuje minerale iz tela, posve je pogrešna.
Destilirana voda ne izlužuje minerale iz tela, već sabire i uklanja mineralne tvari što
su ih celije tela odbacile i koje su se nataložile, a smatraju se smecem koje ometa
funkcije tela.
Pokušajte dve do tri sedmice piti samo destiliranu vodu i ništa drugo. Pregledajte
mokraću pre nego što započnete s tim.
Bit ćete začuđeni kakve ćete mineralne taloge naći u svojoj mokraći nakon samo 3
sedmice.
Ostaci minerala u Vašem telu potiču od pijenja "prirodne" vode. Izlučivanje
mineralnih tvari, ako pijete destiliranu vodu, uverljiv je dokaz za ispravnost tvrdnje
koliko je destilisana voda vazna za nase zdravlje..
Usput da znate da sok od povrća dobiven iz sargarepe, cvekle i krastavca odlicno je
sredstvo za čišćenje bubrega.
Sveži su sokovi od presnog povrća živa organska voda.
U njima su mineralne tvari u čudesnoj ravnoteži, usklađenosti, baš kakve su
potrebne za ishranu telesnih celija i za unutarnje čišćenje. Voda koja se nalazi u
sokovima od povrca je DESTILISANA VODA.
Destilisana voda čisti telo od vapnenih taloga.
Ne postoji voda ili bilo koja druga tekućina koja može "izlužiti" minerale iz celija i
tkiva tela, čim su minerali kao organski elementi postali sastavnim delovima tela.
Telesne celije i tkiva odbacuju samo anorganske mineralne tvari.
Anorganske mineralne tvari mogu uzrokovati začepljenja u areterijama ili još
opasnije štete, ako se ne izbace iz organizma.
Te se mineralne tvari moraju dakle odstraniti, a to je moguće upravo s destilisanom
vodom.
Koje minerale treba telo?
Priroda nije predvidela da minerale što ih treba naše telo pribavljamo sebi pijenjem
"prirodne" vode.
Minerali što ih trebaju celije našeg tela u svrhu izgradnje, dolaze iz prirodne presne
hrane.
Jedina je živa hrana ona koja sadrži sve enzime i sve druge vitalne tvari za
čovekovu prehranu, a to su sveže, presno povrće, salate, voće, začinsko bilje, orasi
i semenke koji su u otvorenoj prirodi primali sunčanu energiju, te se tako mogu
nazivati i sunčanom hranom.
Najbolji su minerali sadržani u presnom povrću, salatama, voću, lekovitom bilju,
orasima i semenkama.
Ti su minerali sastavni deo sokova ( biljne vode ) iz presnog povrca.
Ta biljna-voda, sokovi, rezultat su destilacije tokom rasta biljke, pri čemu se koriste
vlaga zraka i voda iz zemlje.
Ta se biljna voda obogaćuje enzimima i predstavlja prirodni "životni sok.
Staje glavni uzrok većine bolesti?
Glavni uzrok svih bolesti u čoveka je pogrešna ishrana.
Važno je osim toga paziti istodobno na to da bude uklonjeno sve što ometa
normalni optok krvi (taloži, začepljenja).
Važno je brinuti se za to da ostaci probavnog procesa i druge otpadne tvari redovito
napuštaju debelo crevo ili druge organe izlučivanja.
U toku zivota, poremecajima u ishrani, javljaju se mnoge tegobe i ozbiljne bolesti.
Ako je čovek u starosti obogaljen ili nemoćan, tada se to moze pripisati upravo
nepravilnoj i prekomernoj ishrani.
NE ZABORAVITE, OD MOMENTA KADA SE RODIMO, MI STARIMO, OBOLEVAMO I
UMIREMO ISKLJUCIVO ZBOG SPOROG TROVANJA POGRESNOM ISHRANOM
KOJU KONZUMIRAMO.
Minerali su u "prirodnoj" vodi, vodi koju svakodnevno pijemo, neaktivni.
Oni ne sadrže enzime, životne enzime.
Priroda se pobrinula da tim mineralnim tvarima i elementima da život rastom i
sazrevanjem biljaka.
Tokom rasta biljka prima kroz korenje minerale iz zemlje, preinačuje ih u žive
organske elemente i sabire ih u stabljici, u listovima, u semenkama, u cvetovima i
plodovima.
Zato pijenje sokova od svežeg priesnog povrća i voća doprema celijama i tkivima
tela hranu najviše kvalitete u obliku veoma finih minerala koji su obogaćeni
enzimima.
Tako se mogu izbeći I izleciti bolesti koje su zbog pogrešne ishrane mučile
naraštaje ljudi i pridonosile skraćenju života.
Preuranjeno starenje, staračka slabost i nemoć mogu se sprečiti ili vremenski
odgoditi ako se telo opskrbljuje živom hranom i svakodnevno pije destilisana voda.
Jedenjem svežeg, priesnog povrća, salata i voća omogućavate svom telu da se brzo
opskrbi vaznim mineralnim tvarima.
Pogledajmo sastav naše krvi:
Naša se krv sastoji 83% iz tekućine, a od togaje 90% tekućine je destilisana voda
(čista H20), 8 do 9%> belančevina, a manje od 1% supstancija što ih krv prima na
svom putu kroz telo sastoje se od neiskoristivih minerala, kao što su kalcij,
magnezij, aminokiseline, masti, mokraćnih tvari, mokraćne kiseline, amonijakovih
soli i mnogo drugoga.
Naše telo sadrži samo oko 5 litara krvi, a svaka pojedina mala kap krvi sastoji se od
preko 5.000.000 celija.
Svaka je celija u našem telu sastavljena od miliona atoma mineralnih elemenata.
Svaka kap naše krvi proteče kroz naše srce više od 100.000 puta svaka 24 sata.
Mala količina od 5 litara koja prođe kroz naše srce, daje količinu od oko 165.000.000
litara krvi tokom životnog veka od samo 70 godina.
Nijedna se pumpa na svetu ne može usporediti s našim srcem!
Ljudi nisu nikada konstruirali mehanizam pumpe koji može obavljati posao što ga
vrši naše srce i pritom podnositi opterećenja što ih mora svakodnevno svladavati
naše srce.
Naše je srce malo poput stisnute šake, širine oko 9 cm i debljine oko 6 cm. i moglo
bi trajati stolećima kad bi dobivalo ispravnu hranu, a za srce su to visestruko
nezasicene masne kiseline u CIS obliku i koje imaju 18 atoma ugljika u
ugljikovodicnom lancu.
Zdravo srce kuca oko 80 puta u svakoj minuti i pritom pumpa oko 4,5 do 5 litara
krvi.
To iznosi za 24 sata, 115.200 otkucaja i 6480 pumpanih litara.
U 70-godišnjem životu srce kuca više od 2,9 milijardi puta i pumpa preko 16,5
milona litara.
ANORGANSKI MINERALI
Anorganski mineralni elementi koji su sadržani u vodi, koje celije ne mogu
iskoristiti, delom se talože u telu, pre svega u venama, arterijama, mišićima i
zglobovima.
Sve te tvari čine masu od ukupno oko 80-120 kg tokom 70 godina!
Te se mineralne tvari sastoje od kalcija (vapna), magnezija i drugih mineralnih tvari.
Ne ostaje sve u telu.
Većinu tih minerala uzimaju srećom krv, limfa i voda, te se njima izbacuju iz tela.
Tko može međutim reći koliko je još ostalo u venama, u arterijama, te u mišićima i
zglobovima?
Preuranjeno starenje, obogaljeno i bolesno telo može dati odgovor.
Najveća arterija u telu, aorta, širokaje oko 2,5 cm u promeru, ali to nije kriterij za to,
ako se promatraju veličina i broj mikroskopski sitnih kapilara koje su porazmeštene
u čitavom telu.
Sićušne kapilare u našem telu čine mrežu koja bi, da se raširi na tlu, prekrila
površinu od preko 6000 kvadratnih metara.
Kad bi se sve sitne kapilare poredale jedna za drugom u nizu, tada bi te
mikroskopski sićušne cevčice činile zajedno 100 km.
Koliko je mnogo tih malih krvnih žilica začepljeno kalcijem, magnezijem i drugim
mineralima iz prirodne vode?
Jos 1845 g. Abel Haywood je pisao o smrtonosnim opasnostima sto vrebaju u
prirodnoj vodi.
Izbacivanjem obicne I pijenjem destilisane vode možete produljiti svoj život!
On je u Engleskoj napisao naucni rad o toj temi i u njemu ustanovio:
"Ne bi se trebalo govoriti da se život čoveka ne može znatno produljiti u odnosu
na njegov sadašnji životni vek jer to nije istina…
Sto čini ljude ukočenima?
Kruti, zemljani materijal koji se nakuplja u u tijelu donosi okoštavanje, ukočenost,
staračku slabost i smrt, sastoji se pre svega od kalcijevog fosfata ili koštane
supstance, kalcijevog karbonata ili vapna i vapnenog sulfata ili sadrene žbuke, k
tomu povremeno od magnezija i drugih zemljanih supstanci.
Staračka ukočenost počinje već u detinjstvu!
Videli smo da proces okoštavanja i kočenja tela počinje već u detinjstvu, nastavlja
se bez prestanka sve dok telo ne pređe iz relativno tekućeg stanja u zemljasto, kruto
i neaktivno stanje koje završava smrću!
Budući da dojenačka dob, detinjstvo, mladost, zrela dob, starost, staračke slabosti
između mladosti i starosti predstavljaju razna telesna stanja izaziva se veća
gustoća, otvrdnulost, ukočenost radi sve većeg udela vapnenastih zemljastih
materijala
Odakle dolazi začepljenje arterija?
Postavlja se pitanje što je izvor vapnenastog, zemljastog materijala koji se nakuplja
u telu ?
Čini se da se može promatrati kao aksiom da se sve kruto u telu neprestano krvlju
izgrađuje i obnavlja.
Ako je tako, tada se sve što sadrži te krute tvari dobiva iz krvi.
Krute tvari sadrže fosfate i kalcijeve karbonate koji su dakle bili uzeti iz krvi, gdje ti
zemljasti materijali postoje, dolaze iz vode koju pijemo svaki dan, a nije destilisana.
Izvorska voda sadrži mnoštvo zemljastih sastavnih delova koji strašno izgledaju.
Količina karbonata i drugih vapnenih spojeva što ih sadrži voda prosječne kakvoće
može tokom 40 godina stvoriti stup od tvrdog vapnenca ili mramora visine odraslog
muškarca, ako čovek svakodnevno pije uobičajenu količinu.
Tolike količine mineralnih tvari ulaze u čovekovo telo tekom tog vremenskog
razdoblja.
U prirodnoj vodi koju pijemo ima dovoljno mineralnih tvari da potpuno začepe telo!
Količina vapna u izvorskoj vodi tolika je daje već količina koja se dnevno popije
dovoljna da začepi cevasti sistem tela i time uzrokuje staračku slabost i smrt,
mnogo pre nego što navršimo 20 godina.
To sprečavaju bubrezi i drugi organi izlučivanja koji otpad najvećim delom
izbacuju.
Organi mogu međutim izbacuju samo jedan deo tvari.
Pretpostavi li se na primer da se svakodnevno prime u telo 10 delova, tada se 8 ili 9
delova mogu izlučiti, a 1 ili 2 dela ostaju negde u telu.
Za nas oslabljujući proces kočenja tela stalno napreduje
Taj se proces nastavlja iz dana u dan, iz godine u godinu.
Tokom vremena taloži se u telu sve više krutog materijala, dok se ne izgubi gipkost
iz djetinjstva i zavlada stanje oslabljujuće ukočenosti; što se tada (pogrešno)
naziva 'visokom starošću'.
Poznati primer zemljastih taloga možete naći u Vašem lončiću ili aparatu za grejanje
vode.
Svaka domaćica zna da posuda koja je stalno u upotrebi brzo dobije na dnu i na
stjenkama tvrdi talog vodenog kamenca.
U roku od 12 meseci može ga se nakupiti količina od 2-3 kg.
Para ostavlja za sobom mineralne tvari
Ne smemo se dati obmanuti i misliti da je zbog vodenog kamenca koji se uhvatio za
dno i stjenke lončića sada voda oslobođena vapna. Točno je doduše da se pri
kuhanju vode gubi nešto vapna, ali glavni deo taloga ostaje unutra.
Talog potiče samo od dela vode koja se pretvorila u paru.
Filtriracija vode je beskorisna
Filtriranje vode je beskorisno, jer zemljaste tvari o kojima se ovde govori ostaju i u
toj filtriranoj vodi.
Bistra, prozirna voda isto je tako puna mineralnih tvari
Izvorska voda, koliko god bila bistra i prozirna, ipak je opterećena znatnom
količinom tvari koje dovode do začepljenja u telu, te je stoga neprikladna ili barem
slabo prikladna da se pije.
Ako je već prije 145 godina bio problem vode tako ozbiljan, što bi Mr. Haywood
rekao o našem današnjem problemu s vodom?
Tada još nije bilo problema s klorom, još nije bilo fluoridacije vode.
Industrija još nije bila suočena s golemim problemom uklanjanja otpada.
Postoji velika opasnost od ovapnjenja arterija.
Hiljade I hiljade ljudi umiru upravo iz tog razloga.
Dodavanje otrovnih tvari vodi za pijenje neoprostivo je pomanjkanje obrazovanja I
znanja u našem današnjem vremenu.
Morate znati što pijete!
Vodu što sadrže otrovne (ako ne i smrtonosne) sastojke upotrebljavaju neupućeni
ljudi za piće i pravljenje jela, ne pridajući uopće paznju konačnom učinku na njihovo
zdravlje i životni vek.
Milioni su dece danas pogođeni oštećenjima mozga i drugim bolestima koje su bile
uzrokovane naoko bezazlenim bezalkoholnim pićima!
Ova tvrdnja nije nikako neosnovana.
To je važno otkriće medicinskog istraživanja!
Zbog konzumiranja napitaka i prehrambenih namirnica koji su vestacki obojeni i
začinjeni, pate milioni školske dece u današnje vreme od ozbiljnih tegoba.
Ti se zdravstveni poremećaji dijagnosticiraju kao oštećenje mozga, to znači povrede
u mozgu koje izazivaju iznenadno oslobađanje prekomerne živčane energije.
Ti poremećaji dovode do teškoća pri koncentraciji, pri čitanju i pisanju. Isto se tako
mogu ustanoviti neobični prisilni načini ponašanja. Ti simptomi nestaju ako se u
ishrani strogo izbegavaju vestacki obojena pića i prehrambene namirnice.
Kad su se deci pod strogim nadzorom uskraćivala bezalkoholna pića i sve
prehrambene namirnice s dodatkom vestackih bojila i aroma, pokazalo se da su ta
deca u roku od 3 sedmice opet bila u normalnom stanju. S druge su se strane
tegobe vratile posle samo nekoliko sati ako se popio samo gutljaj ili pojeo samo
zalogaj nekog vestacki obojenog ili aromatiziranog proizvoda.
Toje veoma ozbiljan problem i na njega bi se trebali upozoriti svi roditelji. Toje dokaz
rizika i opasnosti uživanja proizvoda koji su spravljeni s vestackim bojama i
aromama. Tom su opasnošću pogođena sva deca normalne ili natprosečne
inteligencije.
Koji su to sastojci?
Kalcij i druge mineralne tvari koje su sadržane u vodi tih napitaka uzrokuju tegobe
začepljenjem krvnih žila.
Sastojci nose međutim u sebi prikrivene opasnosti.
Sastojci poput vestacih aromatskih dodataka i boja deluju mnogo brže od kalcija.
Oni deluju na kemijske reakcije tela.
Šećer je jedan od najštetnijih sastojaka tih pića. Ljudi su razvili takozvani
"slatkijezik" i vole sve što je slatko. Ta su slatka vestacka pića prilagođena
čovekovoj sklonosti slatkom, bez obzira na posledice.
Zastoje šećer tako štetan?
Danas vecina zna da šećer izaziva nadraženost i slabljenje sluznica tela, a zubima,
kostima i krvi otima veliki dio korisnih mineralnih tvari. Upalne bolesti dišnih puteva
i probavnih organa proističu iz upotrebe belog I smeđeg šećera.
Bolesti grla, nosa, grudi i kože mogu se često pripisati upotrebi belog i smeđeg
šećera.
Ako se ljudsko telo preopterećuje šećerom, jelima i pićima što sadrže šećer, trpi
zbog toga vitalnost tela i to može biti često uzrok oteklina i prekomernog stvaranja
sluzi.
Upalne se bolesti šire i pogoršavaju ovisno o konzumiranim količinama šećera.
Upale slepog creva velikim su delom uzrokovane prekomernim uživanjem
prehrambenih namirnica i napitaka zaslađenih šećerom.
Dijabetes (šećerna bolest) i rak mogu se isto tako pripisati prekomjernom uživanju
šećera, baš kao i poliomielitis (dečja paraliza).
To su dobri i dovoljni razlozi da se šećer oceni kao štetan.
Nevjerojatno je, ali istinito da više od 80%, da, ui¬stinu više od 80% svih
proizvedenih napitaka i prehrambenih namirnica sadrži kemijske tvari u obliku
vestackih boja I aroma.
Iako ljudsko telo podnosi mnoga opterećenja, ipak je ono veoma osetljiv mehanizam
koji je predodređen da se isanjuje i održava po određenim prirodnim i fiziološkim
zakonima.
Ako se telo pravilno opskrbljuje u skladu s prirodnim zakonima, tada možemo
računati sa sjajnim zdravljem i dugim, ugodnim životom.
Navede li nas međutim naš apetit na to da unosimo u sebe napitke i prehrambene
namirnice koje nisu u skladu s prirodnim zakonima, tada su posledice boli, bolest,
mučnina i prevremeno starenje.
Vidimo kakav rizik postoji ako pijete "prirodnu vodu" s njezinim sadržajem
anorganskog kalcija, zbog čega se mogu začepiti vene i arterije.
Postoje međutim još mnogo veći rizici, čak akutne opasnosti ako unosimo u sebe
prehrambene namirnice i napitke u kojima su sadržane kemijske tvari, jer se tada
izaziva u telu kemijska reakcija koja može dovesti do ozbiljnih poremećaja.
Najveća opasnost postoji ako jetime pogođen mozak, što se može dogoditi zbog
kemijskih sastojaka u mnogim pićima.
MORSKA VODA
Nikako ne pijte morsku vodu!
Morska voda nije ni u kojem slučaju prikladna za piće.
Ni voda iz slanih Jezera se ne moze piti.
Veoma visok sadržaj natrijevog klorida (kuhinjske soli) koji je sadržan u svim tim
vodama ugrožava život svakoga tko pokuša piti takvu vodu.
Pomorci I drugi ljudi kada bi doziveli brodolom morali su umreti kada su potrosili
zalihe vode koje su nosily sa saobom.
Morska voda i ostala slana voda može se destilirati
Morska voda i voda iz slanihjezera može se destilirati i time se dobije čista slatka
voda.
Natrijev klorid idrugi minerali ostanu u spremniku naprave za destilaciju.
Para tada sadrži samo vodik i kisik i daje bistru, destiliranu vodu.
Morska je voda puna mineralnih elemenata
Morska voda iz oceana sadrži svih 16 minerala koji su potrebni za održanje ljudskog
tela, a k tome još sadrži 43 elementa u tragovima koji postoje u čovečjem telu.
Morska voda ima međutim toliko visok sadržaj natrijevog klorida da nije prikladna
za ljudsko konzumiranje.
Upotrebljavajte samo 4 kapi morske vode odjedanput - samo jedan uštrcak!
Morskaje voda iz oceana dragocena ako se dodaje u sitnim česticama od 4 do 8 kapi
najednu čašu.
Morskaje voda slična ljudskoj krvi
Analiza morske vode pokazuje njezinu veliku sličnost s ljudskom krvi. Ta bi
činjenica trebala biti od veike vrednosti pri transfuzijama krvi.
Transfuzije krvi su opasne.
Morska voda je sigurnija
Postoje razni tipovi krvi koji su se pokazali nepodnošljivima za cirkulaciju krvi i za
zdravlje pacijenata različitih rasa.
U crnaca postoji na primjer krvna celijakoja u belih pacijenata izaziva hepatitis.
Krvne celijeAzijaca mogu u belih kavkaskih pacjenata uzrokovati tuberkulozu.
Krvne celije razlicitih rasa ne bi se nikada trebale mesati.
Morska voda ima vitalnu energiju
Trebate li piti destiliranu vodu - ili ne?
Celijenašega tela ne mogu iskoristiti minerale koji su sadržani u prirodnoj vodi.
Iz tog ih razloga celije odbacuju minerale pa oni cine rizicni faktoru sistemu
krvotoka.
Destilisana voda ima sposobnost primiti u sebe ter neiskoristive minerale I preko
bubrega ih izbaciti van it tela.
Tko dakle kaže da destilirana voda ispire iz tela mineralne tvari, ima stoga pravo
samo u tom pogledu-, a toje ipak samo 50% istine. Destilirana voda ne može otopiti
odnosno isprati mineralne tvari koje su postale sastavnim delom telesnih celija I
tkiva.
Ona uzima samo minerale iz prirodne vode koji su bili nataloženi u telu, jer su ih
naše celije odbacile.
To su minerali što ih je prirodna voda na svom dugom putu primila u sebe iz stjena i
zemlje.
Mineralne tvari što su bile odbačene od telesnih celija nemaju vrednosti za telo,
naprotiv, radi se o otpadu sto ga destilisana voda uzima I baca van iz organizma.
Može li destilirana voda izdvojiti kofein iz šalice kave i dovesti do njegovog
izbacivanja iz tijela? NE!
Destilirana voda nema sposobnost izdvojiti loše supstance koje su bile unete u telo
s lošom hranom i pićem.
Kad bi ona imala sposobnost izdvojiti kofein iz brojnih šalica kave i izravno ga
otpremiti u bubrege, da ga oni izbace iz tijela, tada se ljudi koji piju kavu ne bi uopće
trebali zabrinjavati zbog šteta što ih ona uzrokuje u njihovom telu.
Milioni ljudi piju kavu i ne misle ni trenutka na to da ona ometa rad jetre i bubrega,
te oslabljuje rad srca.
GOMILANJE KALCIJA U TELU
Ako covek pije prirodnu vodu kroz njegovo telo prodje oko 120 kg kalcija tokom
godina prosecnog zivota.
Toliki teret kalcija ne može ostati neprimećen, osobito onda ako zbog njega tipi Vaše
vlastito telo.
Mislim da bi ovo trebalo uciniti da pocnete piti destilisanu vodu.
Postoji "ionizirana" voda koja se označava kao de-mineralizirana. Pri tome se radi o
postupku koji je suviše kompliciran da bi se mogao objasniti. Postoje autoriteti koji
kažu daje masa od umjetne smole, kroz koju mora voda proteći, zapravo leglo
bakterija. Iako se tvrdi da taj postupak "praktično" odstranjuje sve minerala i daje
takva voda ravna destiliranoj, ja ne delim to mišljenje.
Što čini voda u telu?
Ljudsko se telo sastoji od 22% vode u kostima do 83% vode u krvi.
To je čista destilirana voda.
Ona sadrži samo sastojke što ih prenosi, dakle hranu za telo ili otpad koji se putem
organa izlučivanja treba izbaciti iz tela.
Proizvodi od žitarica, kao što su hleb, peciva, kolaci I td. Isusuju coveka.
Najviše je isušenih ljudi među onima koji žive od prerađenih namirnica, heba, mesa,
ako piju premalo vode I td.
Proizvodi od žitarica sadrže većinom samo oko 7-13% vode. Prosečni sadržaj vode
u hlebu iznosi samo 30-40%.
Sve biljke sadrže destiliranu vodu
Biljni svijet čini najveći dio proizvoda na zemlji.
U svom prirodnom, presnom stanju sastoje se povrće, salate, voće, orasi i sjemenke
- koji su predodređeni za ljude -, te zrnje, trava i sijeno između 60-95% od vode.
Toje čista destilirana voda.
Biljni svet treba tioom rasta prosečno 60 litara vode za samo 100 g biljnih vlakana.
Covek bi trebao svakodnevno izlučiti iz svog tela 4 litre vode!
Ljudsko telo treba izlučiti oko 3,5 - 4 litre tekućine ili vlage kroz pore na koži ili
putem drugih organa izlučivanja, da bi se sprečilo prekomerno gomilanje otpadnih
proizvoda.
Telo bi se bez obnavljanja ubrzo isušilo.
Ne bojte se staračkih tegoba -pijte biljne sokove
Svako je povrće i voće puno organske destilirane vode i ti su sokovi osobito
dragoceni.
Sokove prima organizam veoma brzo.
Za zdravlje tela važnoje popiti najmanje pola do jedne litre parom destilirane vode i
dodatno piti sveže, presne sokove povrća i voća.
I nase telo proizvodi svoju destilisanu vodu i to oksidacijom secera,
masti i belance vina.
Oksidacija 100 gr masti nasega tela donosi oko 100 ml vode.
Voda u ljudskom tijelu mora bezuvjetno biti destilirana voda, jer je destilirana voda u
stanju uzeti u sebe mnoge nečistoće koje se nalaze u telu u krutom ili tekućem
stanju i dovesti do njihovog izbacivanja putem bubrega.
Voda održava podjednaku temperaturu Vašeg tela pri vrućini i hladnoći
Voda je u telu potrebna da bi telo održavala na najprikladnijoj temperaturi. To se
postiže putem kontrolnog temperaturnog mehanizma u području mozga, pomoću
skupine vlakana poznatih pod imenom hipotalamus.
Voda je potrebna pri procesima disanja.
Znate kako je neugodno kad su nozdrve tako suhe da su nadražene, dok s druge
strane smeta kad su nozdrve premokre zbog prekomerne vlažnosti.
Isto bi tako nedostatak vode u suznim žlezdama praktično onemogućio ženi da pod
emocionalnim stresom plače.
To bi svakako bilo pogubno u nekim prilikama!
No mnogo je važnije da manjak suzne tekućine izaziva veoma brzo ozbiljna
oštećenja oka, kako u žena tako i u muškaraca.
Jedite voće, salate i povrće
Od velike je važnosti poreklo vode.
Već sam naglasio daje destilirana voda životno važna.
U sokovima svežeg, presnog povrća, voća i salatama ne nalazimo samo čistu vodu,
već i hranu koja temeljito i brzo na najbolji način prehranjuje celije tela.
Zahvaljujući tome postizemo dobro zdravlje.
Mnogi ljudi smatraju vodu nečim što je samo po sebi razumljivo kad su žedni ili
pripravljaju jela.
Voda je tako opća roba dajoj retko tko posvećuje svoje misli dokle god je
raspoloživa.
Vlada li međutim delomična ili čak potpuna oskudica vode - bilo to zbog nekog
nesretnog slučaja ili zbog događanja u prirodi -, tada tek malo ljudi zna koliko je
vode u skrivenom obliku sadržano u svežem povrću i presnom voću.
Voda daje toplinu i energiju
Želite li imati toplinu i energiju, trebate destiliranu vodu.
Hrana sto je unesete u sebe čini više od same opskrbe celije tela. Toplinu i energiju
dobivate ako jedete ispravnu hranu.
Uzmite u obzir da se 25% toplinskih vrednosti hrane koju ste pojeli potroši
znojenjem kroz pore kože i disanjem plućima.
Već samo to isparivanje izbaci do jedne litre vode iz tela.
Gubitak vode kroz pore kože veći je pri vrućem vremenu i onda kad vršite naporan
telesni rad pri kojemu se gubi mnogo znoja.
Pri jakom znojenju može telo lako izgubiti čak oko 4 litre vode u jednom satu.
Kako gubite vodu iz tela?
Neovisno o gubitku vode znojenjem može doći do gubitka prosječno još 2 do 3 litre
vode tokom 24 sata izlučivanjem tekućina putem bubrega i izmetima probavnih
organa.
ŽLEZDE SLINOVNICE
Žlezde slinovnice u ustima trebaju neprestano vodu
Među mnogim funkcijama pri kojima telo neprestano treba vodu ne smije se
prevideti žlezde slinovnice.
Bez njih ne biste bili u stanju probavljati svoju hranu.
Usta bi bila tako suha da biste izgubili razum.
Postoje tri vrste žlijezda slinovnica i trebali biste se upoznati s njima, kako biste
razumeli na koji se način održava ispravna ravnoteža vode u telu.
Pod ušne žlezde slinovnice nalaze se u obrazima.
Potčeljusne slinovnice (mandibula znači donja vilica) nalaze se u stražnjem
području usta ispod donje čeljusti.
Donje podjezične slinovnice (lingua je jezik) nalaze se ispod jezika.
Osim žlezda slinovnica ima i sam jezik žlezde s porama koje se na površini otvaraju.
To su "serozne" žlezde ("serozan" znači vodnjikav), a uz to postoje i "mukozne"
žlezde (sluzne žlijezde) na gornjoj strani jezika i mešane žlezde na donjoj površini.
Razlikujemo serozne i mukozne žlezde.
Serozne žlezde imaju više vodunjavu izlučevinu, mukozne žlezde sluzavu
izlučevinu, a mešane imaju serozne i mukozne udele.
Žlezde slinovnice su aktivne pri procesima probave hrane i pića. Jezične su žlezde
međutim neprestano aktivne, kako bi održale vlažnima usta I jezik.
Celokupno izlučivanje tekućine iz tela iznosi oko 1 litre toekom 24 sata.
Trebalo bi postati jasno koliko je važno upotrebljavati čistu vodu! Možete li zamisliti
kakav bi okus u ustima izazivalo nakupljanje kalcija (vapna) kad ne bi neupotrebljivi
minerali bili potpuno izbacivani iz tijela?
Odakle te žlijezde dobivaju neprestano svoju vodu?
Iz destilirane vode koja uvijek kola telom, iz zaliha vode u telu!
Žlezde slinovnice
Žlezde slinovnice izlučuju slinu, da bi pokrenule probavni proces. Postoje druge
žlezde na gornjoj i donjoj strani jezika, čiji je zadatak neprestano održavati vlažnima
jezik i usta.
Sve te žlezde trebaju oko 1 litre dnevno.
Ako nema dovoljno vode ili je ona onečišćena, moze se usled toga javiti suhoća
jezika i usta.
Jezik i usta mogu postati neugodno suhima.
Slina je osim toga tako nedostatna da ne može udovoljiti početnoj fazi probave.
Posljedica toga mogu biti srčane boli, probavne smetnje itd.
Od velikeje važnosti brižljiv izbor svih napitaka!
Meso stvara mokraćnu kiselinu u tijelu!
Postoji još jedan neprijatelj za naše mišiće, a toje mokraćna kiselina koja izaziva
bolne tegobe u područjima mišića.
Odakle dolazi mokraćna kiselina?
Ona je konačni proizvod prekomernog konzumiranja mesa i mesnih proizvoda.
Probavljanje mesa uzrokuje stvaranje mokraćne kiseline.
Mišići imaju - do određene tačke - osobitu sklonost mokraćnoj kiselini. Sto se tiče
mokraćne kiseline imaju mišići granicu tolerancije do koje je mogu primati bez
ozbiljnih posledica.
Kad se dosegne i pređe ta granica tolerancije, tada mokraćna kiselina stvara veoma
sitne, oštre kristale koji bodu u živce.
Ti oštri kristali mokraćne kiseline nisu nešto što se sme shvatiti odviše lakomisleno
ili zanemariti.
Ako se oni zanemare, bit će žrtva kažnjena bolestima poput reumatizma, upala
živaca i sličnim.
Ljude koji ne jedu meso ne muče nikada bolesti izazvane mokraćnom kiselinom.
No ni vegetarijanci nisu zaštićeni od bolesti koje nastaju zbog taloženja otpada
kalcija i magnezija što se tokom godina nakuplja u venama i arterijama.
Talozi tih elemenata iz prirodne vode koja se upotrebljavala kao piće ili za
pripravljanje napitaka ostavljaju svoje znakove u kasnijim godinama, uzrokujući i
mišićne tegobe.
Voda se sabire i skladisti i u koži, i to u količinama od oko 10-15%. Da bi se koža
održala u dobrom stanju potrebno je imati pravu ravnotežu između vode i masti.
Nedostatak vode ili njezina loša kakvoća ima dubokosežni učinak na kakvoću kože.
Pijenje dovoljnih količina destilirane vode može biti velika pomoć da se koža održi
čistom i zdravom.
Pijenje sokova od povrća predstavlja najbolju prehranu da bi se očuvala lepota
kože.
SMRTONOSNI HLOR
U modernim se istoriskim kronikama gotovo ne spominju pojedinosti o hlornom
plinu koji se upotrebljavao u Prvom svetskom ratu. Nebrojeni su vojnici i civili
dočekali završetak rata kao olupine, jer su im organi bili spaljeni hlornim plinom.
Hlorni plin ubija u ratu neprijatelja, a u miru građanina!
Kad je rat prošao bio je hlor upotrebljavan za ubijanje klica u našoj vodi za piće.
Zamisao da se na svim vodoopskrbnim mestima dodaje vodi hlor .
Svrha je bila usmrćivanje bakterija.
Hlor plus životinjska mast = arterioskleroza
Spoj hlora (u hloriranoj vodi) kombiniranog sa životinjskim mastima, koji se uzima s
hranom, izaziva stvaranje gumaste supstancije u arterijama.
Tvorba te gumaste supstancije neprestano se nastavlja dokle god čovek s hranom i
pićem dalje uzima u sebe taj opasni spoj.
Ako je to previše uznapredovalo, nema više mogućnosti da se te tegobe poprave.
Te gumaste nakupine u arterijama uzrokuju srčane tegobe kao najmanje upozorenje.
Zatim se razvija arterioskleroza i sve se okonča na pogrebu.
Gde je rešenje problema?
Odgovor je jednostavan.
Kad para napusti aparat za destilaciju, tada u toj destiliranoj vodi nema ni hlora ni
minerala ni drugih otrova.
VEZIVNO TKIVO
Popije li se velika količina prirodne vode, osetno se smanji osmotski pritisak kroz
vezivno tkivo, radi čega dolazi do smetnji funkcija i aktivnosti u dotičnim
područjima.
Taj poremećaj pri osmotskom pritiskuku može poticati od mineralnih sastojaka vode
ili od prekomernog uzimanja kuhinjske soli ili i od hrane bogate škrobom i šećerom.
Vezivna su tkiva kožice različite finoće koje tvore membranu čija je golema
rastezljivost daleko veća nego što to čovek može zamisliti. Iako ne raspolažem
aktualnim brojkama za tačnu procenu, čini mi se da bi sva vezivna tkiva tela, kad bi
bila odvojeno rasprostrta na podu, prekrila više stotina kvadratnih kilometara.
U vremenskom razdoblju od 40 ili 50 godina mogu se zbog pijenja prirodne vode
koja sadrži minerale, stvoriti veoma obilni talozi kalcija (vapna) i magnezija.
Takvo gomilanje kalcija može blokirati mnoga filtarska mesta u vezivnim
tkivima, isto tako u venama i arterijama.
Vezivna su tkiva najveći filtracijski "uređaji" na svetu
Svaka kap vode, limfe i krvi koja kola u telu filtrira se pomoću tih vezivnih tkiva.
Sva hrana sto je pojedite filtrira se pomoću vezivnih tkiva, pre nego što njezini
sastojci dospeju do celija kojima su namenjeni.
Ako se vezivna tkiva takvim filtriranjem začepe kalcijem, škrobom belog brašna i
drugim nepodnošljivim supstancama, tada ta blokirana područja zadaju teškoće.
Rafinirane prehrambene namirnice sprečavaju procese filtriranja!
Nečistoće što s vodom i krvi kolaju telom zlotvori su koji začepljuju mikroskopski
sitne rupice filtarskih membrana.
Prehrambene namirnice, kao na primer koncentrirana brašna, škrobi i šećeri - uz
već spominjani kalcij u vodi - , što oduzimaju životnu snagu, mogu dati svoj udio pri
začepljenju prolaza kroz vezivna tkiva.
To je važno zapamtiti jer ne možemo samo kalcij, magnezij itd. što se nalaze u vodi,
smatrati odgovornima za te smetnje.
Pogrešni sastav hrane može biti zlotvor baš kao već spomenuti proizvodi što
sadrže škrob i šećer kao predstavnike ugljikohidrata. Postoje hranjive, vredne, ali i
pogrešne vrste ugljikohidrata.
Pogrešni ugljikohidrati izazivaju međutim često apetit, a da zapravo nemaju
potrebnu kakvoću za čoveka ni vrednost za njegovo zdravlje.
Sto nije u redu sa "rafiniranim" prehrambenim namirnicama?
Postupak rafiniranja sastoji se zapravo u odstranjivanju vrednih delova iz hrane.
Drugim rečima, iz takvih je prehrambenih namirnica izvučeno odnosno uklonjeno
sve ono što im daje pravu prehrambenu vrijednost.
Ti su "rafinirani" proizvodi ugljikohidrati koji nisu topljivi u vodi i koji stoga lako
začepe vezivna tkiva, a osobito vene i arterije.
Primeri su te vrste proširene vene, začepljenja koronarnih arterija, što izaziva
srčane napadaje itd.
Koje zadatke ima vezivno tkivo?
Zadatak je vezivnog tkiva da obavija, podupire i zaštićuje organe. Vezivna se tkiva
sastoje od membrana koje tvore masna tkiva, pigmentna tkiva, stjenke krvnih žila,
potporne membrane organa kao što su jetra, bubrezi itd.
Ona sudeluju i pri celiskoj izmeni tvari.
Neka vezivna tkiva imaju celije za spremanje masti.
Napune li se te "masne celije" masnim supstancama, stvaraju membrane što su
poznate kao masno tkivo.
Vezivna tkiva tvore strukturu rožnice oka.
Ona oblikuju i vanjsku moždanu ovojnicu, te membrane kicme.
Svaki pojedini delić vezivnog tkiva sudeluje u filtraciji vode.
To je razlog zasto je vrsta i kakvoća vode tako važna.
Jasno je dakle da nema bolje vode koju biste trebali upotrebljavati nego stoje
destilirana voda.
Površina vezivnih tkiva toliko je velika da bi bilo posve nemoguće pogoditi gdje bi
se filtracijski proces mogao blokirati.
Najugroženija i time najčešće pogođena mesta su vene i arterije, jer tamo
neprestano protiču tekućine kroz svaki deo tih kanala, te lako one moraju nositi
glavni teret tog prometa.
Setite se da u svom telu posedujete 50-80 litara vode, iako u njemu imate samo oko
5 litara krvi.
Pazite na to koju vodu PIJETE ako zelite dobro zdravlje I dug zivot..
DIJABETES
Dijabetes je skupina biokemijskih poremećaja zbog kojih tijelo nije sposobno
iskoristiti ugljikohidrate, škrob i šećer iz hrane.
Posljedica toga je povišenje nivoa šećera u krvi koja može dovesti do opasnih
problema kao što su srčane bolesti, bubrežne bolesti, dijabetička retinopatija koja
dovodi i do sljepila te kap.
Znakovi upozorenja početka bolesti su: prekomjerno mokrenje, stalna žeđ i gubitak
težine .
Dijabetes tipa I ( juvenilni dijabetes) : počinje u djetinstvu nesposobnošću
gušterače da proizvede dovoljno inzulina , što je posljedica uništenja beta ćelija u
pankreasu koje su jedine sposobne proizvoditi inzulin, kako bi tjelesne ćelije mogle
iskoristiti ugljikohidrate.
Drži se pod kontrolom dodavenjem inzulina.
Dijabetes tipa II - vezan je uz otpornost na inzulin. Tijelo proizvodi inzulin , oboljeli
imaju velike količine inzulina u krvi( ponekad 7-8 puta više od zdravih ljudi ), ali je
on neučinkovit, tkivo je neosjetljivo na inzulin.
Do toga stanja dolazi s vremenom i to je rezultat loše i nepravilne prehrane .
Osobe koje imaju dijabetes tipa II obično su pretile ( debele ) i često imaju visok
kolesterol i povišeni tlak .
Kijevski endokrinolozi su otkrili da je količina inzulina kod dijabetičara nezvisnih
od inzulina 8 – 10 puta veća nego kod zdravih ljudi , a ipak nisu sposobni otkloniti
višak šećera u krvi .
Ovo ujedno objašnjava zašto poslije promjene načina prehrane kod većine
dijabetičara s insulin nezavicnim dijabetesom dolazi do značajnog poboljšanja
stanja .
I kod dijabetičara zavisnih od inzulina dolazi do primjetnog poboljšanja cijelog
zdravstvenog stanja .
To sve ukazuje na dugotrajno lošu i nepravilnu prehranu i nedostatak fizičkih
aktivnosti.
ROSO terapija omogućuje potpuno izlečenje dijabetesa tipa II u roku od 4 – 16
nedelja.
Dužina terapije ovisi o stanju toksikacije organizma i disfunkcije organa pacijenta.
Prvi korak je kompjuterska dijagnostika koja će tačno utvrditi koliki je poremećaj u
balansu autonomnog nervnog sistema, simpatikusu i parasimpatikusu, zatim,
kolika je toksikacija organizma da bi se na osnovu toga sprovela detoksikacija
debelog creva, tankog creva i jetre.
Istovremeno se pravi program biološke dijete koja je u skladu sa krvnom grupom
pacijenta i poremećajem, disbalansom, u autonomnom nervnom sistemu,
simpatikusu i parasimpatikusu.
Nakon svih opisanih radnji ulazi se u program lečenja dijabetesa II.
BAZNA ISHRANA:
Treba uzimati baznu hranu, sirovo povrće u obliku salata I praviti sokove od sirovog
povrća (Hipokratova biološka dijeta ).
U lisnatom zelenom povrću nalazi “prirodan insulin” I velike količine ovakvog
povrća smanjuju šećer u krvi.
Na primer bundeva u sebi sadrži cimet koji je delovao kao “prirodan insulin” što
dovodi do snižavanja nivoa šećera.
Znači treba jesti što više sirovog povrća i praviti i piti sokove od tog povrća.
Time u telo unosimo egzogene ( vanjske ) enzime koji su u suštini pokretači života.
Iz ishrane treba izbaciti lepo upakovana, ali otrovna ulja koja nalazimo na policama
supermarketa.
Njih moramo zameniti čistim, zdravim i korisnim masnoćama.
To podrazumeva konzumiranje samo lanenog, ribljeg ulja i povremeno ulja od jetre
bakalara, sve dok nivo šećera u krvi ne postane stabilan.
Nakon toga možemo ubaciti maslinovo ulje i čiste masti životinjskog porijekla.
Čitajte nalepnice u prodavnicama i prestanite sa konzumiranjem jeftinih ulja, čak i
kada su ona zastupljena u prehrambenim prerađevinama ili u hrani u nekom
restoranu.
Dijabetičari hronično pate od nedostatka minerala, tako da oni moraju da ih
nadoknade uzimanjem mineralnih dodataka”.
Ako uzimate veštačke zaslađivače kao što je aspartam trujete svoj organizam jer
aspartam je čisti kancerogen.
Koristite STEVIU ( u daljem tekstu imate opis ) koja je jedini zaslađivač bez kalorija,
a usput je I lekovita.
Žitarice uzImajte minimalno, ako baš ne možete bez njih, ali neka budu samo one
koje su u skladu sa vašom krvnom grupom.
PŠENICU NE KORISTITE NIKAKO, ONA NIJE DOBRA ZA NIKOGA.
Trebate se podvrći energetskim tretmanima BIO HILINGA I NABAVITI N. F. (nisko
frekventni )GENERATOR.
PREGLED DOPUNA VAŽNIH ZA DIJABETIČARE
ALA ( alfa lipoična kiselina )
ALA je univerzalni antioxidans i najvažniji za dijabetičare, sportiste i sve one koji
žele da zadrže vitalnost i fizičku i mentalnu.
Pročitajte koliko je značajna ALA.
Naše tijelo samo proizvodi ALA-u , ali kako starimo ima je sve manje u organizmu .
Za razliku od ostalih antioxidansa , topiva je i u vodi i u masti pa zato pojačava
djelovanje drugih antioxidansa u tijelu i svakoga od njih može zamijeniti ukoliko
ga nema dovoljno , npr. ukoliko nema dovoljno vitamina E u tijelu , ALA ga mijenja ,
isto je tako i s ostalima vitaminima i antioxidansima u našem tijelu .
Budući da ima sposobnost prolaziti kroz krvno moždanu barijeru koja štiti mozak
od raznih toksina i nuzproizvoda probave , ALA čisti i štiti mozak od napada toksina
i slobodnih radikala koji isto tako uspiju proći krvno moždanu barijeru ( npr.
bjelančevine beta amiloid koje napadaju neurone i jedan su od glavnih uzroka Alzh.
bolesti ) , uz to ALA ublažava posljedice moždane kapi i štiti od nje.
ALA pomaže i normalizirati razine šećera u krvi i spriječiti ozbiljne komplikacije
kod dijabetesa .
ALA štiti od štetnih učinaka glukoze, šećera koji naš organizam proizvodi iz hrane.
Bez glukoze ne možemo živjeti isto kao ni bez kisika ali glukozi plaćamo visoku
cijenu .
Kada su bjelančevine izložene glukozi , započinje kemijska reakcija koja izaziva
ulančano povezivanje bjelančevina ( AGEs - uznapredovali produkt glikacije )
AGEs oštečuje zdrave organe pa čak izaziva i staračke pijege .
AGEs potiče i formiranje slobodnih radikala što izaziva još veće razaranje tkiva .
AGEs se događa posvuda ( oči , mišići , mozak , arterije ...) .
AGEs u stvari izaziva ubrzano starenje organizma i nastanak bolesti !
Srećom postoji oružje protiv AGEs -a , a to je upravo ALA (alfa lipoična kiselina ).
ALA kontrolira suvišak glukoze poboljšavajući uporabu glukoze u mišićima i blokira
oštećenja koja izaziva AGEs.
ALA značajno podiže razinu GLUTATIONA u stanicama , jednog od najvažnijh
antioxidanasa u tijelu , ima ga u svim stanicama . Toliko je važan da njegova niska
razina dovodi do bolesti , preranog starenja i smrti.
S godinama naše tijelo više ne proizvodi dovoljno ALA -e .
Oni koji su prešli 40-tu , a osobito ( za njih je ALA od posebne važnosti )
dijabetičari , moraju neophodno uzimati dopune alfa lipoične kiselina .
Osobe koje jedu hranu s nižim glikemičkim indeksom , pa u skladu s tim imaju i
nižu razinu inzulina u krvi , imaju daleko manja oštećenja organa i tkiva i daleko
duže žive od osoba koje se uglavnom hrane jednostavnim ugljikohidratima što
znači hranom s višim glikemičkim indeksom - to bi trebala biti osnova zdravog
života .
ALA se uzima u količini od 4 kapsule od 300 mg uz jelo.
Nije štetna i nema nikakvih interakcija s ostalim kako kemijskim tako i biološkim
lijekovima .
KROM ( pikolinat) - podiže aktivnost inzulina i tako smanjuje količinu inzulina
potrebnu za održavanje normale razine šećera u krvi .
Uzmite 3x200 mcg uz jelo
CINK - pomaže stvaranje inzulina , važan element imunosnog sustava i velikog
broja kemijskih reakcija u tijelu . Ima ga malo u prehrani ( kuhanoj ) te ga treba uzeti
kao dopunu.
Cink treba uneti u količni od 100 mg na dan uz obrok između 17.00 I 19.00 sati.
U obroku ne sme biti žitarica jer one ometaju apsorpciju cinka.Ako možete najbolje
je naći kelirani cink, on se lakše apsorbira.
MAGNEZIJ - niska razina magnezija povećava uzroke rizika za oboljenje od
dijabetesa . Čak može biti uzrok dijabetesa .Važan je za pretvaranje šećera iz krvi u
energiju .
Manjak magnezija izaziva visok pritisak , kardiovaskularne bolesti , ateroskelorzu .
Magnezij poboljšava aktivnost inzulina kod starijih ljudi .
Dnevno treba unijeti 500 mg magnezija uz 1000 mg kalcija
PEKTIN pektin( polisaharid ) u tankom crijevu stvara “ gel “ koji oblaže tanko
crijevo i sprječava brzu apsorpciju šećera u krv . Istraživanja su pokazala da je
pektin snažna zaštita od raka jer sprječava gomilanje malignih stanica i nastajanje
metastaza , lako se veže za vodu i štetne crijevne sastojke ( razne toksine i teške
metale ) izbacuje ih iz organizma te na taj način štiti i od raka debelog crijeva .
Pektin se u crijevima veže i za žučne kiseline i soli za koje je inače vezan kolesterol
čime se povećava njegovo izbacivanje iz tijela - smanjuje se apsorbiranje masti i
lošeg LDL kolesterola , dok razina HDL koesterola ( dobrog ) ostaje ista .
Uzmite 3 x 1 kap./ dan 15 min. prije jela
Vit . E - pomaže boljem iskorištavanju inzulina . Štiti membrane stanica na kojima se
nalaze inzulinski receptori od oštečenja , što popravlja glikoznu toleranciju , tj.
sposobnost stanica za bolje iskorištavanje inzulina .
Nije loše da i dijabetičari tipa I uzimaju vit. E jer je jak antioksidans važan za tkivo
oka i druge metaboličke procese u tijelu .
Uz selen djeluje još jače . Ako se uzima uz selen mora biti u odnosu 1 naprama 8 ,
50 mcg selena i 400 iu vit . E .
BELI LUK - 1-2 kapsule na dan ( smanjuje razinu glukoze u krvi ).Bjeli luk sadrži
tvar S-alil cistein sulfoksid , aminokiselinu koja sadrži sumpor i koja znatno
smanjuje razinu glukoze u krvi i kolesterol .
Vit . B6 - sprječava dijabetičku retinopatiju ( razaranje malih krvnih žila zbog kojih
slabi dotok krvi u oko ) koja je glavni uzrok sljepila uzrokovanog lošom cirkulacijom
. Dovoljno je 3 x 25 mg / dan
KVERCETIN sprječava probleme poput katarakte, neuropatije i kardiovaskularnih
problema . Trebaju ga uzimati osobe s dijabetesom tipa I i tipa II .
Uzimati 3- 4 x 1 kapsulu na dan 30 min . prije jela
EKSTRAT BOROVNICE - poboljšava mikrocirkulaciju oka , dobra zaštita
od dijabetičke retinopatije .Uzimati 3 x 1 kaps. na dan iza jela , obavezno uz vit.
B6 .
OMEGA 3 - 3 x 2-3 gel kapsule na dan iza jela .
Omega 3 je važna je za izgradnju očne retine i niza metaboličkih procesa u tijelu.
Obavezno treba uzimati i to do 10 gr na dan Omega 3, koja značajno povećava
osetljivost insulina na mišićne ćelije.
Omega 3 u isto vreme smanjuje osetljivost adipocita ( masnih ćelija ) na delovanje
insulina, a samim time i skladištenje triglicerida u njih.
L - KARNITIN - olakšava probleme izazvane dijabetesom . Transportira masne
kiseline u mitohondrij , “ staničnu centralu “ , gdje se stvara energija , nadzire
toksične učinke kortizola na mozak i mišiće , štiti srce od angine pectoris i td .
uzmite 3-4 x 1 kaps. od 5oo mg sat prije jela .
MSM ( metilsulfonilmetan ) pomaže kod problema s dijabetesom jer sadrži sumpor
te
dijeluje slično kao i bijeli luk .
MSM je prirodni sastav sumpora koji se nalazi u svakoj živoj tvari.
To je jedan od najvažnijih sastojaka u ljudskom tijelu uz vodu i natrij i kalij. Osoba
teška oko 70 kg u sebi ima oko 2 kg sumpora .
MSM je važan u prehrani isto koliko i vit. C
MSM ( sulfonil ) je izuzetno važan za razliku od loših sumpora : sulfata , sulfita i
sulfida . Sastavni je dio keratina , čvrste tvari u koži , noktima i kosi . Polovina sumpora
u tijelu nalazi se u mišićima , koži i kostima . Važan je za sintezu kolagena , primarni je
sastojak hrskavice i vezivnog tkiva i za stvaranje proteina u organizmu .
- važan je za održavanje vezivnog tkiva i funkciju zglobova
- smanjuje otoke i ukočenost te popravlja savitljivost zglobova
- pomaže kod bolova u zglobovima i mišićima i sportskim povredama
- popravlja cirkulaciju i vitalnost stanica , obnavlja tkiva ,sprječava nastanak bora
- razgrađuje naslage kalcija
- omekšava zidove stanica pa omogućava alergenima , stranim proteinima i
slobodnim radikalima da izađu iz tijela
- čisti krvotok i ublažava alergije na hranu i polen
- pomaže kod glavobolje
- pomaže kod astme i plućne disfunkcije
- reparira ožiljke na koži
- pomaže kod dijabetesa
- prirodan je lijek za osteoartritis , reumatoidni artritis , fibromialgiju , tendonitis
i burzitis
- uporabom MSM koža postaje mekša , dlaka deblja , nokti jači
- kod reumat. artritisa djeluje isto i bolje od kortizona
- efikasniji je kod alergija od antihistaminika
- efikasan je u prevenciji raka dojke i recidiva raka dojke
- sprječava širenje Candida albicanis van crijeva
- maratoncima skraćuje vrijeme oporavka za 75%
- oblaže crijevni trakt pa sprječava vezanje parazita uz stijenku crijeva
- smanjuje prekomjernu sekreciju želučane kiseline
- pospješuje peristaltiku ( konstipacija )
uzimati 2-3 x 2-3 tb./dan , ovisno o potrebi , nema predoziranja
Stevia je idealan zaslađivač za one koji vole slatko, a pripremaju se za takmičenje ili
žele da imaju dobru formu preko cele godine..
Veštački zaslađivači ( aspartam i slični )u osnovi su toksični, uzrokuju niz
poremećaja i bolesti u telu. Stevia je sigurna, slatka i što je važno poboljšava
zdravlje. Stevia se inače koristi kod teških bolesti kada pacijenti ne smeju jesti
nikakve šećere, a uz Steviu svaka dijeta je mnogo lakša. Stevia pozitivno deluje na
floru debelog creva, a treba znati da sve bolesti počinju sa poremećajem imuno
sistema, a poremećaj imuno sistema upravo počinje poremećajem u flori debelog
creva, kada zbog poremećaja u ishrane i uporabe antibiotika nivo dobrih bakterija u
debelom crevu padne ispod nivoa loših bakterija. U tom momentu dolazi do
povećane sinteze poliamina koji aktiviraju antigene T i Tn ( nalaze se u svakoj ćeliji
u mirovanju) i započinje proces oštećena same DNK što dovodi do pojave malignih
i drugih bolesti. U momentu poremećaja flore debelog creva i antitela koja nastaju u
debelom crevu, a imaju funkciju da antigene T i Tn drže u mirovanju nisu
delotvorna. Stevia je tu od velike koristi.
Stevia je biljni list.
Prema Dr. Whittakeru, studije ukazuju, da stevija regulirajuće djeluje na jetru i
pankreas te pomaže stabilizirati količine šećera u krvi, što je čini sigurnim
prehrambenim dodatkom ljudima s rakom, dijabetesom, hipoglikemijom ,
kandidijazom i drugim bolestima.
Ovaj ekstrakt proizvodi se uzimanjem samo slatkih, rebaudiosidnih kristala,
ostavljajući okus poput sladića (Glycyrrhiza glabra) iz listova i stvarajući idealnu
alternativu sintetičkim sladilima.
Ako volite slatko, želite dobro zdravlje i dobru formu – koristite STEVIU
BIOLOŠKA DIJETA
Ovo je metoda liječenja najtežih bolesti koja garantira izliječenje ukoliko je pacijent
uporan .
Evo o čemu se radi .
Naš organizam ima određenu kiselost koja idealno treba biti između pH 7,2 - pH 7,4.
pH vrijednost zbog neredovne, nepravilne, nekvalitetne, a pogotovo zbog
prekuhane i prerađene hrane zna padati i do pH 2,7. To je nekoliko HILJADA puta
veća kiselost nego što je dozvoljeno .
Treba znati da kiselost naročito pada od običnih bezalkoholnih pića.
Razni uzročnici bolesti nastaju i opstaju upravo u toj kiseloj sredini.
Godine takve nepravilne prehrane na kraju dovedu do težih bolesti, u prvom redu
do dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i na kraju do malignih bolesti.
Jedan od vodećih uzroka nastanka teških bolesti je pomankanje egzogenih enzima ,
koji se uništavaju kuhanjem i preradom hrane .
U našem telu postoje dve vrste enzima ( bjelančevina koje su nužne za kemijske
reakcije u ćelijama ):
1 . ENDOGENI enzimi koje zovemo i fermenti . Oni nastaju u žlezdama organa za
probavu , te reguliraju probavu .
2. EGZOGENI enzimi . Za razliku od endogenih , egzogene enzime naše telo ne
može da proizvede . Oni se mogu jedino uneti izvana , preko hrane ( sirovo povrće i
voće ) .
Bez njih nema deobe ćelija , nema rasta i razmnožavanja . Oni upravljaju svim
kemijskim procesima u pojedinim organima kod čoveka , životinja i biljaka , tako
precizno kao da imaju razum .
Važni su za ćelijski metabolizam, ukratko egzogeni enzimi znače život .
Prekuhanom i prerađenom hranom vrlo malo unosimo egzogenih enzima u telo i tu
počinje bolest , dolazi do velike kiselosti u organizmu kako sam već opisao .
Da bi se proces lečenja kako karcinoma tako i drugih bolesti ubrzao , bolesniku je
potrebna izrazito bazna prehrana , koja sadrži što više egzogenih enzima koji su
zaduženi za ćelijski metabolizam , deobu ćelija ,rast , razmnožavanje ,proizvodnju
hormona i td .
Unošenjem sirove što manje prerađene hrane u organizam se unosi vrlo malo ili ni
malo kiselina što je važno za zdravlje jer kako sam rekao u kiselim sredinama se
izuzetno dobro razvijaju bolesti .
Virusi i bakterije ne bi nikada opstali u telu bez velikih količina toksina ( otrova ) koji
se zadržavaju u velikoj kiselosti i masnom tkivu .
Zato treba uzeti hranu koja stvara najmanje kiselosti , a to je sveže cijeđeni sok od
povrća i jesti sirovo povrće u količinama i do 5 kg na dan, koliko god možete.
Dobro je praviti i sokove od svežeg POVRĆA jer sok u roku od 15 minuta ulazi u
ćeliju na molekulrnom nivou i počinje aktivirati biokemijske procese koji će dovesti
do izbacivanja toksina iz ćelija i aktivirati procese koji vode u ozdravljenje i
oporavak tkiva i organa.
Ne upotrebljavajte kupovni sok jer se on greje na 80 stupnjeva pa se time ubijaju
svi enzimi važni za ozdravljenje .
Treba napraviti litru soka od mrkve ( šargarepe ), crvenog ( crnog ) luka, cvekle,
celera, crne rotkve, kelja, krumpira, brokule – ako koje povrće fali nije važno.
Da bi se dobila litra soka treba uzeti oko 300 gr od svakog povrća.
Sok se cedi ujutro , stavlja u frižider i pije na svakih sat vremena po 1 dcl . tiokom
dana .
Terapiju se može dopuniti s litrom zelenog čaja zaslađenog sa STEVIOM.
Uz ovo uzimati što više čiste vode , dvije i više litara na dan .
Ova terapija uz uporabu N.F. GENERATORA leči iz temelja !
Za karcinom je potrebno 12 - 14 mjeseci .
Za dijabetes tipa II 2 - 6 mjeseci .
Za reumatoidni artritis i ostale bolesti 6 – 18 mjeseci .
Ostali bi trebali bar jedan mjesec u godini biti na ovoj terapiji .
Da ubrzamo proces lečenja i treba vršiti i klistiranje debelog creva.
U našem debelom crevu nalazi se 3 - 5 kg okorele stolice , koja je stalni izvor
toksina
U debelom crijevu i jetri ima najviše toksina pa odavde i započinju bolesti .
Za regulisanje flore debelog creva nakon klistira treba koristiti
ARABINOGALAKTAN.
Zato bi trebalo jetru održavati zdravom prehranom i biljnim lijekovima za jetru , a
debelo crijevo što češće klistirati .
BIOLOŠKA DIJETA, N. F. GENERATOR i ishrana po krvnoj grupi koja je prilagođena
tipu bolesti su siguran put u ozdravljenje i oporavak.
Pitanje je samo koliko je pacijent spreman da JEDE DA BI ŽIVIO ili isključivo ŽIVI DA
BI JEO ili boje reći ŽDERAO.
Sada imate siguran put u oporavak.
Na vama je da odlučite !
STATIČKE VEŽBE SNAGE
VEŽBANJE U PRVOM REDU, rano otkrivanje problema vezanih uz vid , prehrana po
krvnoj grupi , prehrana s malo masnoća i šećera te zdrav način življenja važni su za
ublažavanje komplikacija izazvanih dijabetesom.
Istraživanja provedena u Centru za starenje i prehranu na sveučilištu Tufts u
Bostonu
pokazala su da se redovitIm STATIČKIM VEŽBAMA SNAGE dijabetičara povećava
sposobnost njihovih ćelija da reagiraju na inzulin to jest da učinkovitije prerađuju
glukozu .
POSTOJI TAČNA ŠEMA VEŽBI KOJE JE POTREBNO IZVODITI SVAKI DRUGI DAN U
TRAJANJU OD 45 – 60 MINUTA.
Ispitivanjima je dokazano da dijabetičari koji se ne bave telovježbom imaju tri puta
više izgleda da ranije umru od onih koji su se redovito bavili sportom .
Najmanje tri puta nedeljno treba se baviti po sat vremena treningom u teretani.
Treba primeniti težine koje će biti primjerene vašoj starosnoj dobi i zdravstvenom
stanju .
Pušenje i alkohol dodatno oštećuju već oštećene živce i pojačavaju nastanak
neuropatije .
Za one koji loše podnose inzulin , vitamini B kompleksa velike jakosti ( B-50 ili 100 )
će znatno olakšati podnošenje inzulina .
N. F. GENERATOR
Treba znati da svi dijabetičari u svom pankreasu imaju istog parazita, jednu vrstu
metilja, eurytrema pancreatricum, stočni metilj pancreasa.
Stalno ga dobijamo od stoke jedući nedovoljno prerađeno meso ili mlečne
proizvode.
Oni se veoma lako unište SAMO I ISKLJUČIVO RIFE generatorom , ali zbog
infektivnih stadija tog metilja u našoj prehrani veoma se lako ponovo inficiramo.
Eurytrema se neće naseliti i razmnožiti u našem pancreasu ako nije prisutan metil
alkohol ( metanol ).
Njega dobivamo iz hrane : svoj prerađenoj hrani, ambalažiranoj vodi, veštačkim
zaslađivačima, gaziranim napitcima i u hrani i prahu za bebe.
Ako se dogodi da vam dete ima dijabetes, ne koristite ništa iz konzerve, tetrapaka ili
boce osim običnog mleka te nikakvu prerađenu hranu.
Osim običnog mleka, za decu krvne grupe B i AB i sojinog mleka bez emulgatora za
decu krvne grupe A, AB i O.
Ako se N. F. GENERATOROM uništi eritrema pancreaticum i uklonimo metanol iz
prahrane potreba za inzulinom može se prepoloviti za tri sedmice.
Pancreas sa svojim sićušnim otočićima koji proizvode inzulin ( beta stanicama )
oporavlja se veoma brzo.
Pankreas se obnavlja na svaka 24 sata.
Čak i ako je 90 % njih bilo uništeno što je zahtjevalo svakodbevno primanje inzulina,
pola njih se može regenerirati pa im tako inzulin više nije potreban.
Ironija je u tome što i same injekcije inzulina mogu biti zagađene metil alkoholom,
čak većina vrsta inzulina je zagađena metil alkoholom.
Umjetna sladila koja dijabetičaru trebaju pomoći u borbi s bolešću zapravo potiču
razvoj bolesti jer su zagađena metanolom.
Jedini zaslađivač koji dijabetičar može da koristi I koji je I lekovit je STEVIA.
Istraživanja su pokazala da dijabetičari u organizmu imaju povišenu razinu kodžićke
kiseline, plijesni iz hrane koja ometa detoksikaciju metanola iz tijela.
Kodžićke kiseline ima dosta u kavi i krumpirima koji su izgubili boju te ih ne bi
trebalo jesti,svi dijabetičari u pancreasu imaju jedan virus HA virus. On raste na
koži kao bradavica, ali ga ima u slezeni ili jetri pored pancreasa. HA virus nestaje
kada se uništi metilj jetre.
U određenim istraživačkim krugovima smatra se da metilj jetre ili HA virus izazivaJu
dijabetes.
Generalno žitarice bi trebalo potpuno izbaciti iz prehrane.
Mikotoksini iz žitarica su jedan od glavnih uzročnika oštećenja beta stanica.
Postoje dokazi da konzumiranjem sjemena biljke kozji rog ( trigonella foenum
graecum ) čak i liječi slučajeve dijabetesa.
Moguće je da to sjeme uništava metilj pancreas ili HA virus.
HIPOGLIKEMIJA
Nenormalno niska koncentracija šećera ( glukoze ) u krvi( umor, smetenost,
nervosa, znojenje, vrtoglavica, nesanica, grčevi i u težim slučajevima koma ).
Krom ublažava simptome hipoglikemije , isto tako i Magnezij .
GLIKEMIČKI INDEKS
Osobe s dijabetesom tipa I i tipa II i sve osobe koje imaju predispozicije za dobijanje
dijabetesa ( pretile osobe ) trebaju isključivo jesti hranu s niskim glikemičkim
indeksom .
Treba nabaviti tablicu hrane podijeljene po glikemijskom indeksu i za dijabetičare to
mora biti biblija po kojoj se bira hrana , ukoliko žele da uspore tijek napredovanja
bolesti ili da spriječe nastanak bolesti .
GLIKEMIJSKI INDEKS - znači brzinu kojom se oslobađa glukoza ( šećer ) iz
namirnica u krv .
PREBRZ dotok glukoze ( šećera ) izaziva prejako izlučivanje inzulina , naglo rušenje
šećera te pojavu hipoglikemije i umora .
DOBAR glikemijski indeks znači unos složenih ugljikohidrata koji su lako iskoristivi
i ne provociraju prejako lučenje inzulina , treba jesti namirnice s niskim glikemičkim
indeksom , dobra je i fruktoza ( voćni šećer ) koja daje energiju , a ne ide direktno u
krv , prvo ide u jetru te obnavlja jetreni glikogen .
Evo nekoliko primjera GI nekih namirnica :
Niski GI : cjelovite žitarice, integralna tjestenina, soja , leća , zapečeni pasulj ,
jabuke , grejp , naranče , mlijeko , jogurt , mliječna čokolada
Srednji GI : raženi hleb , smeđa riža , makaroni i sir , yam , banana , mango , sok od
naranče , sladoled , kokice , čips
Visoki GI : bijeli HLEB , instant riža , cornflakes , krumpiri , šargarepa , lubenica ,
med, gazirana pića , žele bomboni
Osim što birate hranu po glikoemičkom indeksu , hrana se mora PRVO birati po
krvnoj grupi , što ću detaljnije opistai za svaku krvnu grupu posebno .
KRVNE GRUPE I DIJABETES
Prehrana po krvnoj grupi je PRVI korak u liječenju svih bolesti , pa tako i
dijabetesa.
Prehrana po krvnoj grupi može pomoći u liječenju dijabetesa tipa I , a dijabetes tipa
II može i liječiti i spriječiti .
Osobe krvnih grupa A i AB podložnije su dijabetesu tipa I i tipa II.
Dijabetes tipa II često dobiju osobe krvne grupe O koje godinama jedu mliječne
proizvode i proizvode od pšenice i kukuruza i osobe krvne grupe A koje jedu puno
mesa i mliječnih proizvoda .
Dugotrajna loša i nepravilna prehrana i nedostatak fizičkih aktivnosti je put kojim
bilo koja krvna grupa može oboljeti od dijabetesa .
Razlog što je dijabetes tipa I češći kod krvne grupe A je što kod njih postoji
mogućnost nekompaktibilnosti krvi majke i djeteta.
Nekompaktibilnost između krvne gupe majke ( ako je majka npr. krvna grupa O ) i
krvne grupe fetusa ( ako je on krvna grupa A ) dovodi do toga da majčin imuni
sistem reagira na na krvnu grupu fetusa što dovodi do poremećaja u pravilnom
oblikovanju tkiva o organa pa i samih beta ćelija u pankreasu koje proizvode
insulin, dok je plod još u maternici.
Posledice nekompaktibilnosti majke i fetusa mogu bitit veoma ozbiljne kada majka
ima krvnu grupu O, a fetus krvnu grupu A.
Što se tiče dijabetesa tipa II kod krvne grupe A i nešto manje AB tu postoje drugi
razlozi.
Krvnoj grupi A i AB genetski odgovara prehrana sa manje bjelančevina životinjskog
porekla i sa puno složenih ugljikohidrata is a puno proteina koji se dobijaju iz soje.
Krvne grupa A i AB imaju manjak probavnih enzima za dobro metaboliziranje hrane
koja je bogata životinjskim proteinima i mastima.
Ako osobe krvnih grupa A i AB jedu previše mesa dolazi do povećanja njihovog
ukupnog kolesterola i LDL (lošeg) kolesterola.
To u kombinaciji sa njihovom sklonošću da im se krv lakše zgrudnjava dovodi do
povećanog rizika od srčano-žilnih i arterijskih problema.
Kod krvnih grupa O i B uzročnik gore opisanih poremećaja je netolerancija na
ugljikohidrate, jer ove dve krvne grupe nisu u stanju potpuno provariti hranu bogatu
ugljikohidratima, naročito pšenicom, koja se zbog toga pretvara u masne naslage.
Takvi pacijenti su obično predebeli, imaju visoki nivo triglicerida i visoki pritisak.
Sama pretilost-debljina je glavni znak rezistencije -neosetlivosti na insulin.
UGLJIKO HIDRATI – POKRETAĆI POREMEĆAJA I BOLESTI
Ogromna je količina danas kroničnih bolesti koje odnose na stotine miliona života.
Razlog tome, a veliki broj stručnjaka se slaže sa tim, je konzumacija hrane bogate
rafiniranim ( prerađenim ) ugljenim hidratima.
Tu se ne misli samo na beli šećer i belo brašno koji su najštetniji predstavnici te
skupine hrane, nego na sve proizvode koje je čovek uvrstio u svoj jelovnik
izmislivši pre 10 000 godina poljoprivredu, a kasnije je raznim metodama
prerađivanja i rafiniranja žitarica samo još više pojačao štetan uticaj te hrane na
ljudski organizam.
Pre sistematske proizvodnje žitarica čovek kao i njegovi preci hranili su se
uglavnom mesom i plodovima koje su našli u prirodi.
Nisu unosili niti poznavali koncentrirane ugljeno hidrate koje danas obilato unose u
telo kroz razne vrste hleba, krompir, pirinač, slatkiše i td.
Čovekov organizam jednostavno nije imao potrebu da se kroz evoluciju privikava
na takvu vrstu hrane, a 10 000 g. predstavlja kratko razdoblje da bi se ljudski
organizam moga promeniti i privići na bolju preradu koncentriranih ugljenih hidrata.
Većina ljude se danas upravo hrani takvom hranom jer je najjeftinija, najbrže daje
energiju i osećaj sitosti.
Nažalost ljudi nisu svesni da takvom hranom svakodnevno izazivaju u telu
hormonske poremećaje i da se polako ali sigurno ubijaju.
Ta hrana neće odmah dovesti do tragičnih posledica po zdravlje, neće ni za
nekoliko godina, ali svi koji se tako hrane se već u tridesetim godinama nađu među
obolelima od neke lakše ili teže kronične bolesti, najčešće kardiovaskularne.
Telo je žilavo i brani se pred razornim delovanjem konstantno i preterano povišenim
insulinom u krvi, ali malo po malo dolazi do celog niza poremećaja.
Stupanj oštećenja ovisi i o količini i vrsti rafiniranih ugljenih hidrata koji se unose i
samoj genetskoj strukturi koja dozvoljava telu da lakše ili teže izlazi na kraj s tim
problemima.
Naučnici su davno otkrili da pokusni miševi koji su celi život držani na minimalnoj
ishrani žive znatno duže od onih koji su se redovno hranili.
Živeli su duže ne zbog malog unosa hrane već zbog toga što su njihovi nivoi
insulina držani stalno na niskoj granici.
ZA ZDRAV I DUG ŽIVOT I MLADOLIKI IZGLED JEDAN OD NAJVAŽNIJIH
ELEMENATA JE DA SE INSULIN DRŽI KONSTANTNO NA NISKIM NIVOIMA.
TO SE POSTIŽE ISKLJUČIVO BAZNOM PREHRANOM ( SIROVO POVRĆE ) I
REDOVNA FIZIČKA AKTIVNOST.
Insulin izuzetno loše deluje na srce.
Povišeni nivoi insulina nakupljaju masnoću u krvi što dovodi do začepljena
koronarnih arterija.
Povišeni nivo insulina dovodi do rasta glatkih mišića unutar krvnih žila pa je protok
krvi i zbog toga otežan.
Na isti način su ugrožene i fine žilice u mozgu i oku što povećava rizik od
moždanog udara i slepoće zbog masivnih krvarenja retine – dijabetička retinopatija.
Za kraj ovog teksta da napomenem da zasićene masnoće životinjskog porekla nisu
niti blizu toliko opasne kao rafinirani ugljeni hidrati.
KAKO KONTROLISATI INSULIN NAKON UZIMANJA SLATKIŠA
Mnogi imaju naviku jesti kolače, slatkiše I slično u večernjim časovima kada je to
pogubno za zdravlje.
Dat ću vam jedan savet što treba iza toga popiti da bi oštečenja koja izaziva insulin
nakon svoga skoka koji će se desiti iza naglog porasta šećera I dovede do pojave
AGES-a, uznapredovalog produkta aglikacije.
Redovito uzimanje dole navedenih dopuna štiti od AGEs-a, uznapredovalog
produkta aglikacije ( proces kada su belančevine izložene glukozi I kada započinje
kem. reakcija koja dovodi do ulančanog povezivanja bjelančevina ) procesa koji se
dešava svuda u tijelu i znatno oštećuje organe.
Odmah iza obroka kolača, sladoleda, slatkiša I slično popite:
ALA 600 mg
Omega 3 3000 mg
Krom 400 mcg
Beli luk u kapsuli 3 kapsule
Ginko 1 kapsulu
E vitamin 400 iu
B6 200 mg
ISTINA O DIJABETESU
Milioni ljudi širom sveta umiru i muče se od bolesti koje su izlečive i za koje se
tačno zna i uzrok nastanka i način lečenja.
Ali danas je mnogo toga namerno zaboravljeno i izostavljeno iz medicinskih
udžbenika.
Razlog je jednostavan, bolesni troše na lekove, a farmaceutska industrija profitira.
Baš kao i lekari koji se privatizacijom zdravstva sve više pretvaraju u biznismene
koji svojim radom zaradjuju pare.
Mnogo puta hirurške intervencije potpuno su nepotrebne i teško sakate ljude, ali
sve što donosi zaradu je dobro došlo.
Dijabetes je pored kancera i kardiovaskularnih bolesti danas bolest koja
farmakobiznisu donosi sigurnu zaradu.
Svaki dijagnostikovan dijabetičar postaje doživotno zavistan od lekova, a posebno
veštačkog insulina.
Dijabetes se danas i ne leči, već se pacijent jednostavno tretira medikamentima,
odnosno pomaže mu se da doživotno funkcioniše i živi sa ovim teškim
porećećajem.
I kod dijabetesa i kod kancera savremena medicina se jednostavno ne bavi uzrokom
njihovog nastanka i njegovim otklanjanjem, već se isključivo tretira posledica.
A i jedna i druga bolest su, to se izgleda decenijama već zna, simptomi
poremećenog metabolizma.
Grupa američkih lekara još je 1948. na osnovu svojih tadašnji saznanja o uzrocima
ove dve bolesti pokazala velike sličnosti između dijabetesa i raka:
1.Dijabetes je poremećaj metabolizma ugljenih hidrata zbog neadekvatne
proizvodnje hormona insulina.
Rak je poremećaj metabolizma proteina zbog neadekvatne proizvodnje ili
iskorišćenosti enzima za razgradnju proteina.
2. Insulin nastaje u pankrasu.
Enzimi za varenje proteina nastaju u pankreasu.
3. Neurološki procesi kontrolišu proizvodnju hormona insulina kao i enzima za
varenje proteina.
4. Dijabetes se može često kontrolisati i izlečiti samo pravilnom biološkom
ishranom.
I rak se može kontrolisati i izlečiti pravilnom ishranom.
Savremena medicina i kod jedne i druge bolesti tretira posledicu odnosno simptom,
a ne uzrok.
Dakle, ako vam je poremećen metabolizam i kao posledica toga dolazi do
nekontrolisanog umnožavanja ćelija u nekom tkivu (odnosno njihove replikacije sa
greškom), time što će hirurg to tkivo odstraniti, a zračenje i hemioterapija
onesposobiti kancerozne i okolne ćelije da se umnožavaju, vi niste učinili praktično
ništa da otklonite uzrok bolesti.
Lekar time u stvari nije ni počeo da vas leči, ali vas je dodatno osakatio i zatrovao.
Zato se danas sve više i veruje da većina ljudi obolelih od kancera umire od
“lečenja” a ne od samog raka.
Ali, posao lekara odavano više i nije da izleče već da postavljaju dijagnoze,
propisuju terapije i, naravno, vode preciznu evidenciju u kartonima o propisanoj
terpiji.
Ovo poslednje je važno kako ni jedan lekar ne bi sebi dozvolio “izlet” i odredio
terapiju koja nije u skladu sa onim što je konvencionalna medicina odobrila kao
“lečenje”.
Ako pacijent treba da se ubije - ubiće se, ali terapija mora biti u skladu sa svetskim
zdravstvenim autoritetima.
Zapadnim, naravno.
Očito, lekar nije tu da uključuje svoj mozak da razmišlja i istražuje, već da piše
recepte i kanališe novac iz državnih fondova zdravstvenih osiguranika na račune
prihvaćenih farmaceutskih kompanija.
Alternativna medicina ne može računati na novac iz ovih fondova, a zdravi ljudi su
postali nepoželjni.
“Medicina nije više nezavisna profesija. Doktori danas nisu ništa drugo do veza
koja spaja farmaceutsku industriju sa potrošačem”, primećuje američki lekar Dr
Vernon Koleman.
UKRATKO ŠTA JE DIJABETES
Svaka hrana koju unosimo u organizam procesom varenja se pretvara u glikozu
(glukozu) koju krv uzima i prenosi do pankreasa.
Kada se nivo glikoze u krvi poveća to stimuliše pankreas da proizvodi insulin. Ovaj
hormon dalje prenosi višak glikoze u jetru pošto GLIKOZU prethodno pretvori u
glikogen koji se u tom obliku u jetri skladišti.
Sa druge strane, u slučaju da je nivo glikoze u krvi smanjen , dolazi do lučenja
kortikalnih hormona u nadbubrežnim žljezdama i u hipofizi.
Ovim se podiže nivo glikoze u krvi tako što se već uskladišteni glikogen iz jetre
pretvara u glikozu i ubacije u krv.
Dakle, ako čovek iz nekog razloga više dana gladuje, oganizam aktivira rezerve i na
taj način se održava novo glikoze u krvi do novog unosa hrane.
Tako se u zdravom organizmu, koji ima funkcionalan i ispravan metabolizam, nivo
glikoze u krvi održava međusobnim sadejstvom insulina, kortikalnih hormona i
lučenjem hipofize (ACTH). I to je nesumnjivo složen biohemijski proces koji
organizam, po prirodi, stalno sprovodi.
Razvojem industrije, industrija hrane je početkom dvadesetog veka počela da
pravi velike profite.
Zato je bogato, pre svega zapadnjačko društvo podstaknuto da konzumira enormne
količine hrane koja je, sa druge strane, pravljena tako da što manje košta.
Za potrošače najvažniji je dobar ukus hrane i to je pravi mamac.
Između ostalog ljudi su se navukli na rafinisan beli šećer, čokolade, bombone, kafu,
osvežavajuće slatke napitke ili beli hleb.
Beli šećer, međutim, može previše da stimuliše pankreas na lučenje insulina što
dovodi do toga da se previše glikoze konvertuje u glikogen i tako smanjuju
potreban novo glikoze u krvi.
Stanje je nazvano hiperinsulizam.
Nizak nivo glikoze podstiče lučenje drugih hormona.
Zapravo i previše insulina i premalo može dovesti do insulinskog šoka.
Tako se dijabetes označava kao nesposobnost organizma da pravilno prerađuje i
koristi ugljene hidrate.
Nedovoljno lučenje insulina naziva se dijabetes tipa 1.
Ovaj problem je rešen 1920. kada je jedna američka kompanija uspela da napravi
insulin. Ali, ispostavilo se da on nije uvek delotvoran. Naime, od dijabetesa
(melitusa) tipa 1 pati samo 5 posto obolelih, dok 95 posto pati od tipa 2 koji nastaje
usled nedelovanja insulina i koji se luči čak i previše.
Tako se u ovom slučaju u krvi nalaze i veće količine šećera i insulina, a prisutno je i
povećano lučenje drugih hormona.
Dakle, biohemijski “mehanizam” je toliko poremećen da ćelije uopšte ne
raspoznaju insulin i ne reaguju na njega.
Tako se danas može reći da je dijabetes tipa 2 u stvari više poremećaj u
metabolizmu masti i ulja. To je situacija u kojoj ćelije uopšte nisu u stanju da
preuzmu glikozu iz krvi pa ona ostaje u krvotoku i skladišti se u obliku masti i
glikogena, a višak se izbacuje iz organizma preko urina.
U ovom složenom biohemijskom procesu u kome ćelije preko svoje membrane
uzimaju iz krvi glikozu kao transportno sredsvo se koriste masne kiseline – lipidi,
poznate kao Omega 3 kompleks masnih kiselina.
One na jedan specifičan način moraju da podmažu mambranu ćelije koja treba da
“proguta” molekule glikoze.
Zbog industrijske hrane, koja je sa prirodnog gledišta često neadekvatna za ljudsku
ishranu, ove masne kiseline mogu postati veoma deficitarne u organizmu, pa se
onda za podmazivanje biohemijskim mehanizmom aktiviraju neke druge masne
kiseline da zamene one nedostajuće.
Ali one nisu adakvatne.
Od njih se ćelijska membrana loše podmazuje i umesto da postane klizava, meka i
porozna ona postane čvrsta i lepljiva.
Tako umesto da se pomogne ćeliji da “proguta” hranu, ona ima još veći problem sa
“gutanjem".
Vremenom se na krvnim sudovima stvara sve veće "zakrečenje" poznato lekarima
kao arterioskleroza.
Arterioskleroza je danas toliko rasprostranjena bolest, da je dobila oblike
epidemije. Zbog ovog zakrečenja mogu se tako nedovoljno hraniti kosti i zglobovi
koji postaju krti i nefunkcionalni i vremenom propadaju.
U tom slučaju najisplativiji biznis je ugradnja veštačkih zglobova.
Evo kako sve je to prokomentarisao američki lekar dr Ričard Šulc, specijalista za
prirodno lečenje i herbalnu medicinu, koja je danas sve popularnija na Zapadu.:
«Imam mnogo pacijenata kojima je dijagnostikovana Alchamerova bolest i koji su
se oporavili. Oni su prebrodili bolest i danas vode normalan život. I onda, naravno,
kažu doktori to nije bila Alchajmerova bolest.
Stalno se vrtite oko te «Kvake -22».
Kažu da je to bila verovatno samo privremena prerana demencija i otpisuju
oporavak, nastojeći da i dalje ostanu u svom neznanju».
Očito je da ovaj bogomdan veoma složen biohemijski “mehanizam” funkcioniše
upravo tako u skladu sa prirodnim zakonima, i samo tako postoji promet materije i
ono što nazivamo – život.
Ljudski organizam nije mašina gde se pojedini delovi, ako ne rade, mogu zameniti
drugim.
Posebno ne ako do kvara dođe na ćelijskom nivou.
S obzirom da se čitav organizam nalazi u posebnom naelektrisanom stanju, gde
svaka ćelija ima svoju frekvenciju na kojoj vibrira, težina ovog poremećaja se i sa
tog aspekta mora sagledati.
Službena medicina kada nastane ovaj težak poremećaj pokušava da veštački
održava ovaj proces na principu, tu dodaj, tu oduzmi, tamo podmaži, ovde očisti,
ovde smekšaj i sl.
Za sve ovo “mudri naučnici” u laboratorijama prave medikamente koji se skupo
prodaju i usput prave velike profite
.
Naravno, ako hoćete da se održite u životu morate to kupiti.
Amerikanac Tomas Smit je godinama bolovao od dijabetesa, shvativši da ga lekari
svojim stručnim tretmanima uopšte ne leče već samo “podmazuju”, krenuo je sam
da istražuje uzroke nastanka dijabetesa i mogućnost trajnog izlečenja.
I uspeo je.
Svoja saznanja publikovao je u više tekstova koji su objavljeni tamo gde svemoćna
ruka korporativnog farmakobiznisa nije dosezala.
Poznato je da većinu stručnih i popularnh medicinskih publikacije finansira i
uređivački oblikuje upravo novac farmaceutskih kompanija.
Prepoznaju se upravo po reklamama za njihove lekove i tretmane.
Smit je izdao je i priručnik “Insulin: Naš tihi ubica” (Insulin: Our Silent Killer).
Tako je Smit otkrio da je u SAD između 1930. i 1940. mnogo toga u vezi uzroka
nastanka ove bolesti kao i načina lečenja bilo već otkriveno i primenjivano.
Još tada se znalo da izvesne prirodne supstance i promena ishrane mogu uspešno
da izleče ovu bolest, tako što bi se poremećen metabolizam jednostavno vratio da
funkcioniše u skladu sa prirodom.
Neki lekari, koji su 1920. imali uspeha u lečenju dijabetesa, tvrdili su da i se u
lisnatom zelenom povrću nalazi “prirodan insulin” te da velike količine ovakvog
povrća smanjuju šećer u krvi.
Na primer bundeva u sebi sadrži cimet koji je delovao kao “prirodan insulin”.
Naravno, ovo nije bio insulin, ali je činjenica da je ovo povrće snižavalo nivo šećera
u urinu.
Znači treba jesti što više sirovog povrća i praviti i piti sokove od tog povrća.
Time u telo unosimo egzogene ( vanjske ) enzime koji su u suštini pokretači života.
Ali, prirodne supstance se nisu mogle patentirati i prodavati, pa se novi lekovi
protiv dijabetesa i dalje “traže”.
Dok se novi lek, koji se može patentirati i prodavati, “traži” iz medicinskih
udžbenika je izbačen termin - lečenje dijabetesa.
Ova bolest se “ne može” trajno izlečiti, zna danas svaki lekar, već se može samo
doživotno kontrolisti.
Mnoge bolesti koja danas poznajemo zapravo su posledica poremećenog
metabolizma.
Da li znate da su moždani udar (ishemični i hemoragični), mnoge srčane smetnje,
poremećaji crkulacije krvi u krvnim sudovima srca, arterioskleroza, tahikardija,
povišen krvni pritisak, debljina, povišen holesterol, oštećenja mrežnjače oka,
otkazivanje rada bubrega, ciste na jajnicima , kandidijaza, poremećaj u radu jetre,
povišen šećer u krvi, poremećaj u metabolizmu masti, poremećaj metabolizma
ugljenih hidrata i još mnogi drugi simptomi koji su danas u čitavom svetu praktično
dobili razmere epidemijskih bolesti, nekada svi bili svrstvanai u simptome
dijabetesa.
No nisu svi ovi simptomi uvek posledica dijabetesa, ali uprava ta činjenica poslužila
je korumpiranim lekarima i moćnom farmaceutskom biznisu koji zarađuje na
bolesnima i prodaji lekova da zamaskira suštinu ove bolesti koja danas pogađa
milione ljudi širom sveta.
Tako je usled epidemije insulin-rezistentnog dijabetesa (tip 2) 1949. u SAD izvršeno
ponovno klasifikovanje bolesti i simptoma, posebno ovih koji su smatrani
simptomima dijabetesa.
Nova klasifikacija je mnoge od ovih simptoma proizvela u sasvim samostalne
bolesti.
Tako su posebne specijalističke službe počele da tumače simptome bolesti
prevodeći ih u svoj domen.
Danas mnoge simptome dijabetesa “leče” internisti, kardiolozi, urolozi, psihijatri
(kao psihosomatske bolesti)- kao bolesti iz svog domena.
Vremenom su pravi uzroci, a to je dijabetes, mnogih ovih simptoma ignorisani.
Slabost srca se danas leči posebnim lekovima, a pažnja je usmerena na slabost
srčanog mišića.
Bajpas operacije su pravi hit, kao i ugradnja pejsmejkera. Bez obzira što se nakon
bajpasa živi u proseku isto onoliko koliko bi se živelo bez ove intervencije.
Ali kardio-hirurgija je veliki biznis, a kardio-hirurzi velike zvezde.
Ovi manijaci idu dotle da ljudima presađuju srce svinje ili uzimaju srce sa klinički
mrtvih ljudi, prave veštačka srca i slične budalaštine. Osakaćeni i mrtvi pacijenti su
nebitni. Savremena hirurgija je postala toliko monstruozna i lišena bilo kakve etike,
samo zato što su ljudi vremenom to prihvatili kao “dostignuća moderne medicine”.
Doktor Kristijan Bernard je bio svetska medijska zvezda nakon što je decembra
1967. izvršio prvu transplantaciju srca. Njegov pacijent Vaskanski umro je nakon 18
dana, ali to ovog „neuustrašivog“ hirurga iz malog Kejptauna u Južnoj Africi nije
pokolebalo da nastavi sa svojim radom.
Publicitet koji je on dobio zahvaljujući medijima, nije zabeležen u istoriji medicine.
Farmaceutski biznis video je u kardiohirurgiji svoju "zlatnu koku" To što su
pacijenti sa presađenim srcem umirali jedan za drugim, nije bilo važno, koliko profit
od "razvoja medicine".
Po nekim podacima svaki treći čovek na planeti danas pati od nekog simptoma koji
je nekada bio pripisan dijabetesu - tipa 2.
Da se uzrok nastanka dijabetesa i ne pokušava izlečiti primetio je još 1960. godine
japanski lekar Nijoti Sakarazava: ”... ni jedan zapadni lekar ne može da izleči
dijabetes čak ni 30 godina od otkrića insulina.
Lekari i dalje preporučuju upotrebu insulina osuđujući dijabetičare da do kraja
života moraju da ga veštački ubaciju u organizam, iako je na proslavi 25 godina od
otkrića insulina prihvaćeno da on ne leči od dijabetesa.
U međuvremenu , milioni dijabetičara su platili milione dolara kupujući ono što u
stvari ne leči.
Broj obolelih od dijabetesa svakim danom je sve veći.
Jednom kada neko počne da koristi insulin, može se očekivati od njega da će puniti
sa sigurnošću džepove lekara i farmaceustkih korporacija dokle god je živ”.
Samo nakon nekoliko godina, 1964. Sakarazava je rekao i ovo: “ Uveren sam da
će zapadna medicina kad-tad priznati ono što je poznato na istoku već godinama –
beli rafinisani šećer je nesporno ubica broj jedan u istoriji čovečanstva - mnogo
smrtonosniji nego opijum ili radioaktivne čestice.
Beli šećer je najveće zlo moderne industrijalizovane civilizacije kojima je kažnjen
daleki istok i Afrika ( gde je izvršen genocid)… ljudi koji daju i prodaju slatkiše
bebama jednog dana će, na svoj užas, zbog toga odgovarati”.
U Indiji su izgleda lekari drugačija razmišljali.
”Jedna alternativna metodologija za liječenje dijabetesa tipa-1 razvijena je u nekim
modernim bolnicama u Madrasu, u Indiji a nekoliko studija koje su do sada
sprovedene potvrđuju efikasnost ove metode”, otkriva Tomas Smit. “
Tu se radi o obnavljanju funkcije beta ćelija pankreasa, tako da pankreas može opet
da počne sa proizvodnjom insulina.
Ovaj pristup se pokazao efikasmim u preko 60 posto slučajeva od svih pacijenata
na kojima je bio sproveden.
Najveća komplikacija leži u tome da li su u organizmu pacijenta još uvijek prisutni
isti oni antigeni koji su doveli do autoimunog uništenja beta ćelija.“
Organizam se jednostavno žestoko brani od otrova koji mu se prinose kao hrana.
Najveće podvale prehrambene industrije su još margarin i sojine prerađevine.
Evo šta preporučuje T. Smit: “Za liječenje dijabetesa tipa-2, koraci su sljedeći:
Popravka stanja poremećenog mehanizma za kontrolu šećera u krvi tako što se iz
ishrane izbacuju lepo upakovana, ali otrovna ulja koja nalazimo na policama
supermarketa.
Njih moramo zameniti čistim, zdravim i korisnim masnoćama.
To podrazumeva konzumiranje samo lanenog, ribljeg ulja i povremeno ulja od jetre
bakalara, sve dok nivo šećera u krvi ne postane stabilan.
Onda možemo u ishranu ubaciti buter, kokosovo ulje, maslinovo ulje i čiste masti
životinjskog porijekla.
Čitajte nalepnice u prodavnicama i prestanite sa konzumiranjem jeftinih ulja, čak i
kada su ona zastupljena u prehrambenim prerađevinama ili u hrani u nekom
restoranu.
Dijabetičari hronično pate od nedostatka minerala, tako da oni moraju da ih
nadoknade uzimanjem mineralnih dodataka”.
Ali, kapital mora da pravi profit i vi ne možete tek tako pobeći iz ovog novčanog
carstva na kome počiva savremena civilizacija. Industrija hrane je zato spremila
novu prevaru: pošto ste otkrili da je šećer štetan, ona će vam uz veliku reklamu
ponuditi napitke i hranu “bez šećera”.
Umesto toga imaćete veštačke zaslađivače , kao što je aspartam koji nije ništa
drugo do čist otrov.
Jedina zemlja u kojoj su rađena statistička istraživanja koja su uporedila
konzumaciju šećera i pojave dijabetesa rađena su u Danskoj.
Tu se vidi da je 1880. svaki građanin u proseku koristio 29 funti rafinisanog šećera
godišnje.
U to vreme bilo je 1.8 smrtnih slučajeva od dijabetesa na 100 000 ljudi.
U 1911. korišćenje šećera po stanovnuiku je poraslo na 82 funte, a procenat
smrtnosti od dijabetesa popeo se na 8 procenata na 100 000 stanovnika.
Korišćenje šećera je 1934. skočilo na 113 funti, a umrlih od dijabetesa je bilo 18.9
posto na 100 000.
Pre Drugog svetskog rata Danska je imala najveću potrošnju šećera od svih
evropskih zemalja. Danas tamo jedan od pet stanovnika ima rak. U Švedskoj
godišnje korišćenje šećera poraslo je sa 12 funti u 1880. do 120 funti u 1929.
Danas jedan od šest stanovnika u Švedskoj ima kancer.
Ova veza je prilično podudarna.
Kinezi i Japanci koji koriste prirodni pirinač, ne uglančani, kao osnovnu hranu
imaju veoma mali procenat dijabetesa. Zanimljivo je da statistički podaci pokazuju
da je izbijanje dijabetesa naglo opalo za vreme Prvog svetskog rata kada je bilo
ograničeno snabdevanje šećerom ( koji je bio prvenstveno namenjen vojnicima).
Rafinisni šećer je predstavljen Japancima nakon američkog građanskog rata i
Japanci su ga koristili kao lek !?
Do 1906. oko 45 000 akri šećerne trske je kultivisano u Japanu.
Što su više konzumirali zapadnjačku hranu posebno šećer, i zapadnjačke bolesti
među istočnjacima su rasle.
GEN p53
U kontroli stanične diobe ( proliferacije ) uključen je i gen p53, koji se još zove i
čuvar genoma.
Gen p53 pripada grupi tumor supresorskih gena i ukoliko dođe do oštećenja
stanica ili grešaka u procesu stanične diobe on može da zaustavi njihovu diobu
( mitozu )u fazi G1, dok se greške ne poprave. Ako se ne mogu popraviti pokreće
apoptozu.
Mutacijom gena p53 mogu nastati neki tumori ( npr. tumor debelog crijeva ).
Gen p53 je dobar signal početka malignog oboljenja kolorektalnog sustava osobito
kod krvne grupe A.
Ako mu je razina povišena znači da je u pitanju maligna promijena.
Stotine znanstvenika sirom svijeta pišu, a onkolozi citiraju u svojim izvještajima da
kemoterapija ne pomaže kad je vrijednost gena p53 preniska, a u isto vrijeme
mnoge terapije se provode, a da se uopće vrijednost p53 nije izmjerila.
Godinama je dostupan test gena p53 ili test osjetljivosti, no mnogi liječnici ga ne
koriste.
Zašto je to tako to samo oni znaju, a mozda ni oni ne znaju jer je njihovo znanje u
molekularnoj biologiji ravno nuli.Kada bi imali sira znanja nikada im ne bi ni palo na
pamet da bolesnicima koji imaju rak savijetuju kemoterapiju ili zracenje. To ste se i
vi uvjerili citajuci ovaj sajt, da onkoloski tretmanji nemaju nikakva smisla kada je u
pitanju lijecenje, ali imaju puno smisla kada je u pitanju biznis.
Moj savijet vam je, ako se vec odlucite da se podvrgnete kemoterapiji i to posebno
ako su u pitanju epitelni tumori posebno inzistirate na testu osjetljivosti.
HemoBalans magneti
Bezbolnim tretmanom za samo nekoliko nedelja rešićete probleme s hemoroidima i
izbeći operaciju.
HemoBalans pojačava i protok krvi kroz prostatu te tako sprečava i usporava
stvaranje adenoma (uvećanje) i kalcifikaciju prostate omogućavajući normalno
mokrenje do duboke starosti.
HemoBalans je magnetno sredstvo koje deluje na bazi magnetne indukcije, a služi
za trajno izlečenje hemoroida ( šuljeva ).
PRIMENA I DELOVANJE :
Pre svake upotrebe HemoBalans treba da se opere vodom i sapunom, dobro
ispere, osuši i aktivni deo namaže nevenovom masti ili nekom drugom masti za
hemeroide do graničnika, da ne bi došlo do oštećenja sluzokože debelog creva.
Nakon toga HemoBalans je spreman za upotrebu.
Treba polako i pažljivo da se ugura u debelo crevo do graničnika.
Ako je debelo crevo teško prohodno, utiskuje se postupno s prekidima da bi se
izbeglo oštećenje sluzokože.
U ležećem položaju ostaje se jedan do dva sata dnevno, nakon čega se HemoBalans
izvadi, opere sapunom i mlakom vodom.
Pakovanje sadrži dva magneta označena međusobno različitim bojama.
Prvog dana se proizvoljno izabere jedan od dva magneta.
Svakog narednog dana primenjuje se magnet one boje koja prethodnog dana nije
ila u upotrebi.
Ovo je izuzetno važno jer oni različito deluju na venski sustav , te se isti magnet ne
drži dva dana za redom.
Postupak se ponavlja 2 x 14 dana za redom s danom pauze nakon svakih 14 dana i
za to vreme hemoroidi postupno počinju da se povlače.
Ako se nekim slučajem desi da se hemoroidi ne povuku u roku 28 dana, što će
pacijent da oseti, treba napraviti pauzu od samo jednog dana i nastaviti isti
postupak još 14 dana.
Ako je neko bolovao godinama i stekao treći ili četvrti stepen bolesti, moraće da
ponovi postupak 5 -10 puta.
HemoBalans jednako deluje na vanjske i unutrašnje hemoroide, kako na one koji
krvare, tako i na one koji ne krvare. Deluje i na nekontrolisano kvašenje rektuma
kao i na svrab u predelu rektuma.
HemoBalans smanjuje bol i reguliše protok krvi u venskom sistemu završnog dela
debelog creva delujući na venske zaliske. Vraća im elastičnost, a time i funkciju
sprečavanja povratka venske krvi prema anusu i rektumu.
Nakon izlečenja nemojte da bacate HemoBalans magnete, jer su neuništivi,
magnetna energija je neuništiva, a permabilnost magneta izuzetno trajna.
Čak i ako ga ne čuvate dalje od TV prijemnika ili neke veće gvozdene mase, teško
da bi izgubio nešto od svoje magnetne snage.
KONTRAINDIKACIJE :
Nije preporučljiv korisnicima pesmejkera i trudnicama posle petog meseca
trudnoće .
NUSPOJAVE :
Magnetoterapija može izazvati prolaznu hipotenziju ( pad pritiska – tlaka ) i prolazan
proliv.
NAPOMENA :
Uređaji i naprave osetljivi na delovanje magnetnog polja ( sat , kalkulator ,
magnetne trake i slično ) moraju biti udaljeni od HemoBalansa najmanje 10 cm .
NEKOLIKO NAPOMENA O HEMOROIDIMA
Hemoroidi su zapravo proširene vene anusa i rektuma, koje uzrokuju bol i
krvarenja.
Uzrok hemoroida je slabost venskih stjenki, malih zalistaka koji sprečavaju kolanje
krvi u pogrešnom smeru dok krv putuje natrag od nogu u srce.
Venska krv isključivo mora kolati od nogu u srce, a venski zalisci su ti koji to
regulišu i sprečavaju povrat venske krvi prema dole.
Poremećaj u radu jetre dovodi do metaboličkih poremećaja čiji je jedan od uzroka i
poremećaj u venskim zaliscima. Venski zalisci oslabe, opuste se i venska krv se
vraća prema rektumu i analnom otvoru. Vene oko rektuma se napune krvlju i pojave
se u debelom crevu.
Neki od uzročnika hemoroida su: nepravilna ishrana, nedovoljno telesne aktivnosti,
oštećenja u lumbalnom ( diskus hernija ) delu kičmenog stuba ( L1-L3 ),težak
porod, bavljenje teško-atletskim sportovima i, važno je napomenuti da su hemoroidi
pokazatelji disfunkcije jednog od mehanizama obnove jetre. Znači, ukoliko se
pojave problemi s hemoroidima, jedna od funkcija jetre nije u redu te bi trebalo
početi s uzimanjem bioloških lekova za jetru.
Kad zalisci prestanu da vrše svoju funkciju, vene se šire, krv se vraća nazad u tkiva
gležnjeva i stopala, isto tako i tkiva anusa i rektuma, vene u okolini rektuma se
napune krvlju i procure u debelo crevo.
Usled nepravilne prehrane, mnogo ksenoestrogena u prehrani, tvrde stolice i
zatvora, te preteranog naprezanja prilikom obavljanja velike nužde, dolazi do
pucanja i krvarenja iz vena što izaziva neugodne bolove, žarenje i slično. Učestalo
krvarenje (pucanje hemeroida) može dovesti i do anemije.
Pojava hemeroida kod žena je 4 puta češća nego kod muškaraca, upravo zbog
višeg nivoa estrogena, ženskog spolnog hormona.
HemoBalans deluje magnetskom indukcijom na zaliske u venskim stjenkama i
vraća im elastičnost i snagu da mogu sprečiti kolanje krvi u pogrešnom smeru.
Redovitom upotrebom HemoBalans-a povlače se svi simptomi koji su uzrokovali
probleme s hemoroidima te se venski zalisci vračaju u svoju funkciju.
HemoBalans i PROSTATA
Delujući magnetnom indukcijom na venski sustav, HemoBalans deluje i na prostatu
pojačavajuči protok krvi kroz nju te tako sprečava i usporava stvaranje adenoma i
kalcifikaciju prostate,omogučavajući normalno mokrenje do duboke starosti.
Muškarcima koji već imaju hipertrofiju (povećanje) prostate, pojačanom
cirkulacijom krvi kroz prostatu HemoBalans dovodi do njenog omekšavanja i
ponovne mogućnosti kontrakcije, omogućavajući time lakše i što je posebno važno,
potpuno izmokravanje, sprečavajući uz to i učestala noćna mokrenja.
Hipertrofirana (uvećana) prostata onemogućava normalno i potpuno izmokravanje,
te jedan deo mokraće stalno ostaje u mehuru (bešici) i mokraćnom kanalu što često
može uzrokovati uremiju, upalu mehura (bešike), upalu mokraćnog kanala, upalu
prostate (prostatitis) i kamen u mehuru (bešici). Kamen se stvara taloženjem soli iz
urina koji zaostaje u mehuru (bešici), a dolazi i do zadebljanja zida mehura (bešike)
jer u momentu kada hipertrofirana prostata nije sposobna da kontrakcijom svojih
mišića izbaci mokraću, njenu ulogu preuzimaju mišići zida mehura (bešike) te oni
svojim kontrakcijama izbacuju mokraću. To ne može da traje dugo jer vrlo brzo
mišići zida mehura (bešike) zadebljaju i gube svoju funkciju.
HemoBalans, magnetskom indukcijom pojačava protok krvi kroz prostatu, mehur
(bešiku) i mokraćni kanal te sprečava i olakšava sve gore opisane simptome.
Već u roku 14-28 dana apliciranja (stavljanja) magneta u rektum, prostata počinje
normalno da funkcioniše i ubrzava se izlečenje gore opisanih poremećaja.
Svaki muškarac iznad 30-te godine života trebao bi imati i aplicirati ( iako nema
adenom prostate ) 14 dana u mjesecu HemPro, a oni stariji ( od njih svatko ima
jedan oblik uvećane prostate ) 2x14 dana u mesecu s danom pauze između 14 dana.
HemoBalans je mala investicija za dugo zdravlje prostate .
Da napomenem da HemoBalans dovodi i do pojačanog libida ( potencije ).
MAGNETIZAM – kao nauka magnetna biologija postoji preko 30 godina.
Veoma malo ili gotovo ništa se danas ne zna o magnetizmu i njegovom delovanju
na zdravlje.
Mnogi ne znaju da hodamo po jakom magnetu (Zemlja), a zrači nas još jači magnet,
Sunce.
Otkriveno je da je Mars bio živa planeta dok nije nestalo magnetsko polje Marsa.
Istraživači su dokazali da, na primer, polomljena krila goluba zarastaju tri puta brže
ako su pod delovanjem magneta.
Kada su ostarjelim pacovima stavili magnete oko vrata, počeli su dobivati novu
dlaku i ponovo su se počeli razmnožavati.
Potvrđeno je da magnetno polje pozitivno deluje na podizanju energije ljudi, na
krvne žile, eritrocite, cirkulaciju i td.
Uzmimo eritrocite, crvene krvne ćelije, koji su zbog delovanja lektina iz hrane koja
nije u skladu s krvnom grupom i delovanja slobodnih radikala (nestabilnih atoma
kiseonika) u veoma lošem stanju.
Slepljeni su zahvaljujući moći aglutinacije lektina i tako putuju krvotokom ne vršeći
svoju funkciju.
Kada se krv izloži delovanju magnetnog polja, za nekoliko minuta eritrociti prime
isto polnu magnetnu energiju, odvoje se jedan od drugoga i počnu funkcionisati
punom snagom.
Time se postiže efekat autotransfuzije , koji u početku izazove trnjenja, strujanja i
mučnine.
Ti simptomi brzo prestaju jer magnetizirano gvožđe u krvi mnogo jače veže kisik.
Ukratko, danas nema osobe koja ne bi trebala poboljšati svoje zdravstveno stanje
magnetskim indukcijama.
IMUNI SUSTAV I ZIVA
Odlomak iz knjige Lyyne McTaggart, „STO VAM LIJECNICI NE GOVORE“, knjiga je
izdana na prostorima bivse Jugoslavije jedino u Hrvatskoj.
Ziva iz amalgamskih plombi smanjuje broj T-limfocitnih stanica, jednu od najvažnijih
komponenata našega imunosnog sustava.
Imunosni sustav sadrži T-limfocite i B-limfocite.
Od brojnih vrsta T-stanica najvažniji su T4 limfociti, zvani stanice »pomagači«, čiji je
posao identificirati strana tijela i stanice raka koje B-limfociti progutaju i unište. Bez
stanica pomagača B-stanice ne mogu obaviti svoj posao.
Na primjer, u slučaju AIDS-a, iako ima dovoljno raspoloživih B-stanica za napad na
viruse, nema dovoljno T-stanica koje bi ih prepoznale kao neprijatelja.
S druge strane, T8 limfociti (»supresijske stanice«) brane B-stanicama napad na
normalna tjelesna tkiva.
Sniženje broja T-stanica ili poremećaj vaznog i osjetljivog omjera T4:T8 limfocita
mogu dovesti do autoimunih bolesti kao što su multipla skleroza, lupus
ervthematosus (kronična upalna bolest), upalna bolest crijeva i slično.
David Eggleston, kalifornijski zubar koji je ispitivao učinke izlaganja živi, mjerio je Tlimfocite triju pacijenata prije i poslije uklanjanja njihovih amalgamskih plombi . U
sva tri slučaja postotak njihovih T-limfocita bitno je porastao (kod jednog pacijenta
s 47 posto na 73 posto, što je povećanje od 55,3 posto).
Eggleston je tada dvama pacijentima ponovno stavio amalgam u zubne šupljine te
mjerio postotak T-stanica.
U oba slučaja postotak T-limfocita je pao (kod gore spomenutoga pacijenta na 55
posto — smanjenje od 24,7 posto).
Kad je Eggleston uklonio novi amalgam i stavio ne-amalgamske plombe, T-stanice
su ponovno porasle kod svih pacijenata — na 72 posto kod gore spomenutoga
pacijenta, što predstavlja porast od 30 posto.
Na konferenciji održanoj 1990. godine Eggleston je iznio rezultate 30 takvih pokusa
s prosječnim povećanjem broja T-stanica od 30 posto.
Zubar iz Kolorada Hal Huggins, autor knjige Sve je u vašoj glavi (ir's Ali in Your
Head), je i sam proučavao štetni učinak amalgamskih plombi na pacijente.
Huggins i njegova ekipa na Sveučilištu Kolorado izmjerili su porast T-stanica od 100
do 300 posto nakon što su amalgamske plombe odstranjene.
Huggins kaze da bi to otkriće moglo značiti da amalgam može odigrati ulogu u
izazivanju ili pogoršanju alergija, autoimunih bolesti, pa čak i leukemije.
Pokazalo se da se nenormalne razine bijelih krvnih stanica, nalik onima nađenima
kod oboljelih od leukemije, normaliziraju kad se pacijentu uklone sve amalgamske
plombe.
Studije su pokazale da postoji veza između trovanja živom iz amalgamskih plombi i
mijalgičnog encefalomijelitisa (ME), multiple skleroze (MS) i drugih sklerotičnih
bolesti kao što je i amiotrofična lateralna skleroza (ALS), trajna bolest od koje je
obolio kozmolog dr. Stephena Hawkinga.
Jedna švedska studija pokazala je da su razine žive pacijenata oboljelih od multiple
skleroze bile prosječno 7,5 puta veće nego kod kontrolne skupine.
Da napomenem da terapija antioksidantima ( uzimanje selena, vitamina A, D i E,
alge Chlorele i uklanjanje amalgamskih plombi) dovodi do poboljšanja pacijentova
zdravlja.
Dr. Patrick Kingslev, zapažen je zbog svojeg rada s oboljelima od MS-a i karcinoma,
i Amerikanac dr. Hal Huggins liječili su stotine žrtava multiple skleroze i gotovo
uvijek nalazili dokaze za trovanje živom.
Mnogo se pacijenata osjetljivih na amalgam tuži na klasične simptome MS-a:
utrnulost i bridenje u udovima, trzaje lica, podrhtavanje ili trešnju ruku i stopala.
Jedna pacijentica u Svedskoj koja je imala brojne neurološke problemime, dobila je
dijagnozu ALS.
Zubni liječnik, koji je prepoznao simptome slične onima kod trovanja živom,
savjetovao joj je da svoje brojne amalgamske plombe zamijeni.
Šest tjedana nakon što su amalgamske plombe zamijenjene, pacijentica se mogla
uspinjati stubama bez bolova u leđima.
Četiri mjeseca kasnije vratila se u istu bolnicu u kojoj joj je dijagnosticiran ALS,
Sveučilišnu bolnicu u švedskom gradu Umea, na jednotjedno ispitivanje.
U njezino je otpusno pismo napisano sljedeće: »Neurološki status je posve bez
osobitosti. Kod pacijentice nema znakova nikakve bolesti motoričkih neurona tipa
ALS. Pacijentica je obaviještena da je u neurološkom pogledu potpuno zdrava«.
Bolnički su liječnici zaključili da je problem bio povezan sa živom u leđnoj moždini.
Trovanje živom često uzrokuje i neobjašnjivi kronični umor. Hel Huggins navodi da
je preko 90 posto od njegovih 2000 pacijenata imalo simptome umora nalik ME-u, a
do poboljšanja stanja dolazilo bi nakon uklanjanja ispuna. Biološki gledano, kaže
Huggins, to je lako objasniti. Živa ometa sposobnost crvenih krvnih stanica za
prijenos kisika; kod većine njegovih pacijenata, kod kojih je napravljen
»oksihemoglobinski« test, sposobnost prijenosa kisika crvenih krvnih stanica bila
je upola manja od one koja bi trebala biti. To objašnjava zašto su pacijenti kronično
umorni iako imaju normalne razine hemoglobina.
Ziva I rad crijeva
Ziva ima sposobnost da poremeti bakterije u crijevima i stvori otpornost na
antibiotike. Tim sa Sveučilišta u Calgarvju ujedinio je snage s dr. Anne O. Summers i
njezinim kolegama s Odjela za mikrobiologiju Sveučilišta Georgia u Athensu, koji su
eksperti za crijeva.
Njima je tim iz Calgarvja poslao svoje neobrađene statističke podatke iz pokusa sa
majmunima, kako bi ih dr. Summers i njezin tim analizirali s obzirom na učinak žive
na crijevnu floru.
Istraživači sa Sveučilišta Georgia pronašli su porast broja bakterija otpornih na živu
u zubnom mesu i crijevima majmuna odmah posto su im stavljeni amalgamske
plombe.
U svojem je ranijem radu dr. Summers pokazala da kad je stupanj otpornosti na živu
kod crijevnih bakterija visok, visok je i stupanj otpornosti na antibiotike.
U njezinoj su studiji na živu otporni bakterijski sojevi, kao što su streptokoki, bili
rezistentni na ampicilin, tetraciklin, streptomicin, kanamicin i kloramfenikol.
Krajnje pojednostavljeno, prisutnost žive mijenja kemijsku prirodu 1,15 kilograma
»prijateljskih« bakterija koje žive u našim crijevima, čineći ih otpornima na
antibiotike. To znači da su bakterije, koje su nužne za pravilan rad imunosnog
sustava, zapravo »angažirane na drugačiji način« i nisu više sposobne držati
gljivice kao što je Candida albicans (uzrokuje kandidijazu) pod kontrolom.
Promijenjene bakterije usto poboljšavaju resorpciju živinih para koje migriraju iz
zuba. To izaziva nepravilnost u radu crijeva, remeti metabolizam proteina i crijevnu
floru, i dovodi do toga da čestice hrane napuštaju tijelo neprobavljene. Vjeruje se da
bi amalgamske plombe mogle biti suodgovorne za kandidijazu i širenje alergija koje
se naglo javljaju kod osoba srednjih godina, kao i za opći problem otpornosti na
antibiotike i superklice, koji se javlja u cijeloj populaciji.
Alzheimerova bolest i živa
Iako je Vimy samo pokazao da živa iz zubnih ispuna putuje do mozga ovce, danas
imamo dokaze da se ona taloži i u ljudskome mozgu. Američki stomatolog i
istraživač David Eggleston proveo je mjesece u lokalnoj mrtvačnici ispitujući
akumulaciju žive u moždanom tkivu žrtava prometnih nesreća koje su imale
amalgamske plombe, te otkrio da njihov broj korelira s razinom žive u mozgu/'6 A
Patrick Stortebecker, iz Stortebeckerove zaklade za istraživanje (Stortebecker
Foundation for Research) u Stockholmu, pisao je o studijama koje pokazuju da
trovanje živom dolazi do mozga direktno iz nosne šupljine.47
Kad se razmatra mogućnost povezanosti Alzheimerove bolesti s toksičnim
utjecajima iz okoliša, krivica se uvijek svaljuje na aluminij. No sve je više dokaza za
to da se u mozgovima oboljelih od Alzhemerove bolesti nalaze veće koncentracija
žive, a ne aluminija. W. R. Markesberv i njegov tim medicinskih znanstvenika s
odjela za kemiju, patologiju i neurologiju na Sveučilištu Kentuckv, kao i Centar za
istraživanje starenja Sanders-Brown pri istoj ustanovi, nekoliko su godina istraživali
povezanost Alzheimerove bolesti i žive. U jednoj su studiji ispitivali koncentracije
elemenata u tragovima u mozgu deset obduciranih pacijenata s Alzheimerovom
bolesti. Element koji su dosljedno nalazili u najvećoj koncentraciji bila je živa;
također su primijećene niže razine cinka i selena kod ispitanika. 48 Prema mišljenju
istraživača, visoka koncentracija žive u mozgu pacijenata s Alzheimerovom bolesti
najvažnije je od primijećenih odstupanja od normale. Ipak, oni značajnim smatraju i
snižene koncentracije cinka, jer su cink i selen poznati po tome da štite protiv
toksičnosti teških metala.
Male doze žive u mozgu izazivaju identične promjene kakve su viđene kod
Alzheimerove bolesti.49 Tubulin je protein nužan za stvaranje živčanih vlakana, tkiva
koje prenosi živčane podražaje. Pacijenti s Alzheimerovom bolesti imaju smanjen
tubulin, što uzrokuje zapetljanje živčanih vlakana ili »neurofibrilarne čvorove«, pri
čemu se poruke u mozgu ne povezuju kako treba. Profesor medicinske biokemije
Boyd Haley i njegovi kolege sa Sveučilišta Kentucky davali su štakorima aluminij u
hrani, ali nisu zapazili promjene u razini tubulina, dok su štakori hranjeni živom
imali sniženu razinu tubuli-na, sličnu onoj kod tipičnih pacijenata s Alzheimerovom
bolesti.
Vimy i njegov tim na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Calgary također su koristili
štakore kako bi pokazali da živa u velikoj mjeri inhibira razine tubulina. U stvari,
koncentracije žive u mozgu tih štakora bile su slične onima zamijećenima kod
majmuna 28 dana nakon stavljanja amalgamskih zubnih ispuna. 50
Jim, sada 80-godišnjak, imao je usta puna amalgamskih plombi, preciznije 15 velikih
ispuna od kojih su neki pokrivali gotovo cijeli zub. Proteklih mu je 35 godina njegov
zubar periodički obnavljao stare »srebrne plombe«. Prije pet godina Marta, njegova
supruga, primijetila je pogoršanje Jimovih motoričkih sposobnosti. Prošlog je ljeta
teško hodao, a kad je pao za vrijeme jednog ručka s prijateljima, Marta je bila
zapanjena shvativši da se on ne sjeća kako da se podigne te da odbija prihvatiti
pomoć prijatelja. Kasnije toga ljeta Marta je primijetila da je Jim postao »smušen«.
Nije mogao hodati niti se penjati stubama bez pomoći. Na odmoru u Austriji činilo
se da je zaboravio kako plivati, što mu je nekoć bila omiljena aktivnost. »Mentalno,
on uopće nije bio svoj«, kaže ona.
U rujnu je Marta odvela Jima do gerijatra koji je dijagnosticirao Alzheime-rovu bolest
i predvidio da će za tri mjeseca biti potrebno smjestiti Jima u dom. Šokiran tom
dijagnozom, Jim je poslušao svoju ženu koja ga je godinama pokušavala nagovoriti
da ode na testiranje za moguće trovanje od amalgama. Pozitivni rezultati testa
prisilili su Jima da ukloni zubne ispune.
Jim je izvadio sve amalgamske plombe u nekoliko posjeta zubaru. Na putu do
ordinacije Jim se pri penjanju stubama morao osloniti na Martu, ali nakon
posljednjeg posjeta silazio je niz stube bez pomoći. Ubrzo nakon što su ispuni
odstranjeni, njegov se liječnik opće prakse složio s Martom da se Jim »probudio«.
Pet mjeseci kasnije, nakon što je prošao program detoksikacije, Jim sada ponovno
izlazi bez pratnje. Ponovno može sam ispuniti svoju i Mar-tinu poreznu prijavu te
pisati pisma. Iako mu hod nije najbolji, ipak se poboljšava i, što je najvažnije, Jim
sada prepoznaje kada ne hoda kako treba, pa se sam ispravlja.
Neki od antiamalgamskih lobija smatraju da je aluminij možda krivi trag u potrazi za
uzrokom Alzheimerove bolesti. Unatoč tomu teško je ne uvažiti brojne dokaze o
ulozi aluminija u razvoju bolesti.51 Moguće je, mišljenja su neki, da je mozak, kad mu
nedostaje cink a obiluje živom, podložan taloženju aluminija, no sam aluminij ne
uzrokuje problem. A moglo bi biti da oboje, aluminij i živa, pridonose bolesti.
Premda je aluminij sveprisutan — u vodi, kupovnom soku od naranče, hrani,
kozmetici, lijekovima, dezodoransi-ma, posudama za kuhanje i konzervama —
količina aluminija kojoj smo izloženi iz tih izvora neusporediva je s koncentriranom
dozom žive koju dobivamo kad se ona stavi u naša usta i inhalira pri svakom
žvakanju.
Ako se i ne manifestira kao potpuno razvijena demencija, trovanje amalgamom
može izazvati »zamagljenje« u mozgu. To se dogodilo Pam iz Nort-hamptonshirea,
koja na to nikada nije ni pomislila sve dok nije posjetila liječnika koji je posumnjao
na otpuštanje žive iz zubnih ispuna, a onda za to dobio potvrdu nalazima dviju
pretraga.
Moji su simptomi bili raznoliki: kratkotrajno pamćenje (ušla bih u sobu i
zaboravila zbog čega, zaboravila bih imena ljudi, gubila misao usred rečenice),
zbrkani govor, mutan vid, smušenost u glavi, natekli jezik i vrat, metalni okus u
ustima, astma, sindrom nadraženog crijeva, bol u rukama i nogama (tijekom 17
godina), utrnulost i žarenje po cijelom tijelu, slabost u nogama (do te mjere da
sam morala odustati od vožnje), alergije na hranu, kronični umor i kolaps nakon
korištenja pokretnih stuba.
Posljednjih godina moje bolesti simptomi su se pogoršali nakon što sam na zub
morala staviti krunu u kojoj je bilo nikla. Ne samo da sam morala prestati raditi,
nego nisam mogla nositi nikakav nakit, naročito naušnice, od kojih bi me uši
svrbjele. Trebale su mi tri godine posebne detoksikacije kako bi se uklonili svi
metali iz mojega mozga i tijela.
Sada kada više nema amalgamskih ispuna, Pam može voziti sigurno i ponovno nosi
naušnice.
Živa i srce
Sudeći prema novim pokazateljima, živa je imala ulogu u epidemiji konges-tivne
srčane insuficijencije i ostalih bolesti srca. Istraživači s Katoličkog sveučilišta u
Rimu mjerili su koncentracije žive u uzorku tkiva lijeve klijetke pacijenata s
idiopatskom dilatacijskom kardiomiopatijom (IDCM) i onih zdravoga srca. Kod onih
s IDCM-om zabilježeno je ogromno povećanje koncentracije žive u srčanom tkivu —22.000 puta veće od normalne. Kako niti jedan od pacijenata nije bio izložen živi na
radnome mjestu, istraživači Sveučilišta Cal-gary zaključili su da su zubni
amalgamski ispuni bili najvjerojatniji izvor žive.52
I rezultati opsežnog finskog istraživanja ukazuju na očitu povezanost između žive i
bolesti srca. Iako mnogi muškarci u istočnim dijelovima Finske jedu puno ribe,
stopa smrtnosti zbog kardiovaskularne bolesti među njima izvanredno je visoka.
Istraživači su na kraju uspjeli izolirati krivca, lokalnu ribu koja ima visok sadržaj
žive; visoke koncentracije žive udvostručuju rizik za srčani udar i utrostručuju rizik
za umiranje od bolesti srca. (To se nije odnosilo na one muškarce koji su jeli masnu
ribu iz oceana kao što su losos, haringa i tuna, koje sadrže puno omega-3 masnih
kiselina.)
Pretpostavlja se. da živa uzrokuje bolest srca poticanjem stvaranja slobodnih
radikala i inaktiviranjem antioksidanata glutationa i selena, čime u ko-načnici
uzrokuje povećanu razinu peroksidacije lipida, prekursora bolesti srca. Rezultati
nekih studija upućuju na međusobnu povezanost između broja amalgamskih zubnih
ispuna u ustima pacijenta i njegova kasnijeg rizika za srčani udar. 53
Druge studije pokazuju da živa steže glatke mišiće krvnih žila, čime se povisuje
krvni tlak, te tako utječe na sposobnost srca za kontrakciju i električku vodljivost
koja regulira srčane otkucaje.54
Živa, prema rezultatima jednog istraživanja, proizvodi funkcionalne promjene u
srčanoj aktivnosti i u srčanom mišiću, i akumulira se u srčanom mišiću i zaliscima
uglavnom stoga što intenzivno djeluje na hormone žlijezde hipofize. Pokazalo se i to
da živa povećava tendenciju zgrušavanja krvi — faktor rizika za srčani i moždani
udar.55 Studije u kojima su uspoređivani pacijenti sa i bez amalgamskih zubnih
ispuna pokazuju da oni sa živinim ispitnima imaju daleko viši krvni tlak, slabiji puls,
veću sklonost bolovima u prsnom košu, nenormalne otkucaje srca, anemiju i umor
u odnosu na pacijente bez amalgamskih ispuna. 56
Problemi s drugim metalnim slitinama
Osim što izazivaju električne probleme, metalne slitine (nikal, berilij, krom i
molibdeh) mogu utjecati i na temeljnu funkciju ljudskih stanica. Istraživači iz
Alabame nakratko su izložili stanice iz ljudskih desni otopinama slitina i otkrili da su
stanice usporile proizvodnju energije i smanjile unos kisika. To je utjecalo na
stanične mitohondrije gdje se ATP (adenozin trifosfat), odnosno energija, proizvodi.
Nenormalnosti u tom procesu povezane su s brojnim bolestima, dok se usporavanje
proizvodnje energije smatra prvim korakom u razvoju raka. 57
Živa i mentalne bolesti
Živini se zubni ispuni čak povezuju s nekim slučajevima bipolarnog poremećaja. U
jednoj su maloj studiji pacijenti, koji su zamijenili svoje amalgamske plombe
neamalgamskima, znatno manje patili od tjeskobe, depresije, paranoje,
neprijateljskog i opsesivno-kompulzivnog ponašanja, a neki su zaista mogli
prekinuti uzimanje lijekova.
SUDSKI PROCESI ZBOG ŽIVE
Premda stomatološke udruge u Velikoj Britaniji i SAD-u nisu upozorile javnost na
opasnost od amalgama, kompanije koje ga proizvode (i koje bi mogle biti
najprozvanije u tužbama za odgovornost) ozbiljno su shvatile znakove upozorenja.
Kalifornija je izglasala zakon, poznat kao Prijedlog 65. (Proposi-tion 65), kojim
zabranjuje da se stanovništvo Kalifornije nekažnjivo izlaže kemikalijama za koje je
poznato da izazivaju rak ili prirođene mane. Svaki radni okoliš koji sadrži takve
potencijalno opasne materijale mora biti obilježen znakom upozorenja.
Američka Zaklada za zakon o okolišu (Environmental Law Foundation) odlučila je
testirati taj zakon tako što je na sud izvela tvrtku Jeneric, jednog od najvećih
proizvođača zubnih amalgama. Sud je presudio u korist zaklade, a Jeneric je postala
prva kompanija koja je takav proizvod opremila sa zdravstvenim upozorenjem,
obraćajući se njime stomatološkim liječnicima, njihovu osoblju i pacijentima u
Kaliforniji s upozorenjem o mogućim opasnostima od prirođenih mana zbog
izlaganja živi.
Tvrtka Jeneric stavila je upozorenje na sve kontejnere s amalgamom koji se šalju u
Kaliforniju i pristala opskrbiti stomatološke ordinacije znakom upozorenja koji treba
biti istaknut na vidljivom mjestu u čekaonicama: »Ova ordinacija koristi materijale
za amalgamske ispune koji sadrže i izlažu vas živi, kemikaliji za koju se zna da
uzrokuje prirođene mane i druga reproduktivna oštećenja. Za više informacija,
molimo, savjetujte se s vašim zubnim liječnikom.« Kompanija je također pristala
prestati prodavati živine ispune zubnim liječnicima koji nisu stavili to upozorenje.
Nakon presude tvrtki Jeneric, deset drugih proizvođača dentalnih amalgama
udružilo se u pokušaju osporavanja te presude. Američki savezni sudac donio je
odluku kojom se prvobitna odluka vraća na ponovno razmatranje, uz obrazloženje
da važeći propis za donošenje takve presude nije Prijedlog 65., nego odluka
američke Uprave za hranu i lijekove, koja je, naravno, proglasila živine zubne ispune
sigurnima. Prvostupanjski je sud ovoga puta donio drugačiju presudu koju je u ljeto
1996. godine, nakon što se na tu odluku žalila Zaklada za zakon o okolišu, razmatrao
apelacijski sud. Apelacijski je sud poništio prvostupanjsku presudu: budući da je
Prijedlog 65. zakon koji je izglasan u Kaliforniji, EDA propisi ne onemogućavaju
mandat Prijedloga za upozorenje pacijenata. To znači da sada kalifornijski zubari
moraju svojim pacijentima dati do znanja da ispuni sadrže živu. Zakonskim
prijedlogom koji je donesen u vrijeme pisanja ove knjige u Kaliforniji bi u potpunosti
trebalo zabraniti amalgamske zubne ispune.
UKLANJANJE ZUBNIH ISPUNA
Ne trebaju svi izvaditi svoje zubne ispune. Sumnjate li na to da ste zbog svojih
plombi bolesni, ne bi bilo naodmet da to i provjerite podvrgavajući se nizu pretraga
kojima se dokazuje osjetljivost na živu. Dr. Don Henderson i dr. Michele Montiel, iz
Odjela za imunologiju londonske bolnice Chelsea i West-minster, osmislili su
jednostavan krvni test kojim se utvrđuje čine li vas zubni ispuni bolesnima.
Pretraga, nazvana Test specifičnog pamćenja metala T-stanica (MSMT), određuje
»pamti« li naš imunosni sustav zubne i druge metale. Kad je tijelo izloženo
napadaču izvana (primjerice virusu), tijelo se brani i ubija infekt. Sljedeći put kad
nas napadne isti virus, tijelo može uzvratiti protunapadom brže i snažnije
zahvaljujući svojem imunosnom pamćenju — antitijelima i imunos-nim stanicama
pamćenja koje je razvilo. Taj se odgovor imunosnog sustava može izmjeriti.
Kad je riječ o metalima, iako će sve osobe pokazati imunosno pamćenje raznih
metala, uključujući u to i živu, samo će one koje imaju jaku reakciju — primjerice
one osobe koje dobiju osip od nikla — pokazati snažan odgovor imunosnog
sustava. Sličan test kojim se mjeri izloženosti teškim metalima u industriji postoji
već godinama. Dr. Henderson i dr. Monteil pokazali su da se jakost odgovora
imunosnog sustava na živu i druge metale koji se koriste u stomatologiji također
može stupnjevati.59 Trebali biste provjeriti svoju potencijalnu intoksikaciju živom na
osnovi sveobuhvatne kliničke medicinske i stomatološke anamneze. Time bi trebali
biti obuhvaćeni svi zubni ispuni, krune, mostovi, implantati i zubala, svaki
»piercing« na tijelu, pa čak i amalgamske tetovaže.
Druga mogućnost provjere učinka metala iz vaših usta jest provokacijski test urina.
Taj test koristi 2,3-dimerkaptojantarnu kiselinu (DMSA) kao kelira-juće sredstvo koje
na sebe veže živu iz organizma i izlučuje je urinom. Uzorak urina uzima se prije i
poslije uzimanja DMSA, a rezultat ukazuje na ukupno opterećenje tijela živom. Drugi
testovi koji će vam dati gaibu naznaku opterećenja tijela živom jesu analiza minerala
u kosi i analiza znoja. (Nanese li vas put u London, sva tri testa dostupna su U
tamošnjem Biolabu.)
Svakom bi pojedinačnom zubnom ispunu još trebalo milivoltmetrom izmjeriti
električni potencijal, jer je svaka plomba potencijalna baterija. Ta vrsta testa mjeri
količinu živinih para koje otpušta svaki zubni ispun. Obavljaju ga neki klinički
ekolozi.
Prema Hugginsu i pokojnome Jacku Levensonu, zubnom liječniku koji je vodio
borbu protiv žive u Velikoj Britaniji, kod uklanjanja zubnih ispuna najvažniji je sam
redoslijed uklanjanja •— a to znači da najprije treba izvaditi one s najvećim
negativnim nabojem.
Mnogi pacijenti koji požure zamijeniti svoje amalgamske plombe postanu još
bolesniji jer nije poštivan protokol koji bi ih trebao zaštiti od navale otpuštenih
živinih para. Upravo se to dogodilo Johnu, znanstveniku iz Bir-minghama, koji je
zamalo preminuo nakon što su mu zubni ispuni bili nepažljivo, odnosno naglo
odstranjeni.
A Sofija iz Gloucestershirea razboljela se nakon što joj je zubar izvadio svih sedam
amalgamskih plombi ne pridržavajući se zaštitnog protokola:
Poček sam se zaista osjećati bolesnom i postajalo je sve gore, sve^dok se nisam
našla u bolnici s mučnim bolovima u želucu. Dali su mi morfij misleći da ću
umrijeti. Noge su mi trnule i žarile, imala sam grčenje mišića i tremor, i izgubila
deset kilograma. Nakon mjesec dana raznih pretraga (laparoskopije, endoskopije,
kolonoskopije, barijeve kaše, skeniranja i krvnih testova), otpuštena sam kao
"medicinska zagonetka«.
Kad sam se vratila kući, naredna sam dva mjeseca provela u bolovima — nisam
mogla ni spavati ni kretati se, jedva da mi je postajalo bolje. Sva očajna, posjetila
sam homeopata, koji je nakon dvosatnog razgovora posumnjao na trovanje
živom. Testovi su to i potvrdili pa sam upućena toksikologu u Londonu, koji je
započeo detoksikacijom mojega tijela. Sada počinjem voditi normalan život
premda znam da se moje tijelo još uvijek nije oslobodilo otrovne tvari.
Ne bi bilo loše započeti svoj vlastiti program detoksikacije i unosa vita-minskih
dodataka dva mjeseca prije uklanjanja amalgamskih zubnih ispuna. To bi svakako
trebalo uključivati antioksidante koji pomažu vezanje i izlučivanje žive, dobre
multivitaminske pripravke, posebno vitamin C i selen (50-200 mikrograma).
Jedite svježu organsku cjelovitu hranu. Dr. Levenson je savjetovao izbjegavanje
hrane koja je slana, kisela ili se jede vruća, kao i zalogaje između obroka, jer sve to
povećava živine pare.
Dobro je uzeti i aktivni ugljen pola sata prije tretmana. On će pomoći u prikupljanju
progutanih živinih para.
Prije no što se upustite u vađenje zubnih ispuna, potražite zubnog liječnika koji je u
tome iskusan i porazgovarajte s njim. Provjerite ima li praktičnog iskustva u
etapnom uklanjanju ispuna u zavisnosti od rezultata mjerenja am-permetrom ili
voltmetrom.
Jednom kad zamijenite svoje zubne ispune, trebat ćete provesti višemje-sečni
opsežan detoksikacijski program, koristeći detoksikacijske mjere kao što su sauna i
parna kupelj, limfna drenaža i, ako je potrebno, kelator poput DMSA da se ispere
živa iz organizma. Dodaci kao što su MSM (metilsulfonil-metan) i N-acetilcistein,
tablete ugljena i alga Chlorella također mogu pomoći ispiranju žive iz tijela. Mnogi
zubni liječnici izvještavaju o uspjehu s ho-meopatskim amalgamom. Kako živa može
poremetiti uobičajene crijevne bakterije, probiotici mogu biti od pomoći, ovisno o
simptomima. Na kraju, morate biti strpljivi. Kao što Sofija kaže, riječ je o
dugotrajnom procesu.
Mogući zdravstveni problemi s alternativama amalgamu sigurno postoje, ali su za
većinu ljudi, srećom, puno rjeđi. Uostalom, teško je povjerovati da bi ijedan
holistički orijentiran stomatolog za bilo koji zubarski materijal rekao da je potpuno
nerizičan.
Znatno da kompozitni zubni ispuni mogu činiti zube osjetljivima kad se prvi put
stave. No neki su pacijenti iskusili trajnu osjetljivost dok su im plombe »puštale« —
odnosno kada je postojala pukotina između zuba i ispuna. Kod kompozitnih ispuna,
za koje su svi materijali na bazi smola, vlaga poput sline, krvi ili sulkusne tekućine
može nepovoljno utjecati na sposobnost vezanja.
Kompozitni se materijali pri stavljanju moraju polimerizirati uz upotrebu lampe za
polimeriziranje, čime se taj plastični materijal stvrdnjava. Kad je materijal
polimeriziran, zubni se ispun može skupiti između dva i pet posto, pri čemu će se
napraviti pukotina između ispuna i zuba, koja se ne može popraviti. Dr. Stephen
Dunne, predavač i savjetnik na Odjelu za konzervativnu stomatologiju na Kings
Dental Institute u Londonu, tvrdi da 60 posto polime-rizirajućih lampi koje se koriste
u Velikoj Britaniji ne radi sukladno specifikacijama proizvođača.
Za kompozitne se zubne ispune očekuje da će trajati upola kraće od amalgamskih.
Međutim Carl Leinfelder sa Sveučilišta Južne Karoline, koji provodi testiranja
materijala na ljudima, kaže da su »idealni« restorativni materijali, najviše otporni na
habanje (čak i više od navlake od zlata, koje smatramo najtvrđom tvari), napravljeni
od polimera na bazi smole koji se pažljivo nanose u slojevima.
Stomatolozi koji koriste tu metodu jetkaju površinu za ispun, a onda je zatvore
slojem sintetičke smole. Potom stavljaju meki samostvrdnjavajući staklenoionomerni cement; preko toga ide opet smola, a onda visokopoli-merizirajući
materijal za makropunjenje, koji treba sušiti polimerizirajućom lampom. Slijedi još
jedan vezni sloj smole i materijal za mikropunjenje nakon toga, visoke čvrstoće i
otporan na habanje.
Danas se najčešće koristi materijal za kompozitni ispun sastavljen od čestica stakla
i porculana u akrilnoj osnovi. Razmišljate li o kompozitnim ispuni-ma, izaberite
zubara koji osigurava suho radno polje pomoću gumene plahtice (»rubber dam«) i
provodi pedantne izolacijske postupke prije stavljanja ispuna, te koristi pouzdanu
polimerizirajuću lampu. Najvažnije od svega, on bi morao imati puno iskustva i puno
zadovoljnih pacijenata. Možete testirati svoju reakciju na kompozitne (bijele) ispune
sisanjem uzorka materijala dva sata, pa to ponoviti dva dana kasnije. Pratite svoju
reakciju i obavijestite o njoj svojega zubnog liječnika. Ako reagirate na taj određeni
kompozitni materijal, može se za vas pronaći neki drugi.
Što se zuba vaše djece tiče, prevencija je najbolje liječenje. Dojite ako možete,
izbjegavajte djeci davati pića sa šećerom ili previše slatkiša, hranite ih cjelovitim
namirnicama s mnogo voća i povrća, pobrinite se da peru zube redovito i jedu voće
iza obroka. Već je davne 1911. godine jedna novozelandska anketa, kojom je
obuhvaćeno 1.500 školske djece, našla da je alkalna hrana, koja luči slinu nakon
obroka, neutralizirala kiselost bakterija. Time se enormno smanjila učestalost
propadanja zuba. Jedan od najboljih alkalnih proizvođača sline jest voće.
KALIJ i ISTINA o visokom pritisku
Opšta parola o natrijum-hloridu ( soli ) koju svaki lekar dobro zna jer je to zapisano
u medicinskim knjigama glasi "Bez soli nema života".
Istinita, opšta parola o soli bi trebala da glasi:“Sa soli nema zdravog života“.
JANOMAMI PLEME
Sredinom sedamdesetih godina tragači za zlatom krčeči amazonske šume na
severu Brazila pronašli su potpuno zatvoreno i nepoznato pleme koje je tu živelo
najmanje 500 godina u veoma primitivnoj zajednici i bez ikakvog kontakta sa
današnjom civilizacijom.
Tako je otkriveno pleme Janomami (znači «ljudsko biće») koje danas ima oko 20 000
ljudi. Naučnici su odmah pohrlili da vide to čudo, pa su i medicinski pregledani.
Janomami su bili živahni i vitki lovci, puni energije i uopšte nisu patili od bolesti sa
kojim se bore civilizovani ljudi.
Nisu patili od virusnih infekcija, od kardiovaskularnih poremećaja, od artritisa,
reume, dijabetesa.
Nisu bili proždrljivi i debeli i nikada nisu prali zube.
Krvni pritisak im je bio 105/70 mm/Hg za muškarce i 95/60 za žene i nije se
povećavao sa godinama, već se neznatno smanjivao.
Rečnu ribu su lovili rukama, a mali deo, 5% populacije je živelo pored reke.
Ostali su bili daleko u šumi zbog čega su dugo i ostali neotkriveni.
Tu su uzgajali domaće životinje, ali ih nisu jeli.
Umesto njih lovili su divljač.
Glavna hrana im je bila ona koju su sakupili u prirodi, a mnoge useve su uzgajali
sami: slatku kasavu, sladak krompir (oba useva su bogata vitaminom B17), šećernu
trsku, banane, duvan, pamuk i razne trave nama poznate kao medicinske i
halucinogene.
Natrijumovu so nisu koristili uopšte i meso nisu konzervirali.
Interesantno je to da je njihov organizam bio pun kalijuma.
Dnevni unos ovog minerala im je bio najmanje 8.500 miligrama.
I to je znatno više od onoga što savremena medicina danas propisuje kao dnevnu
dozu.
VAŽNOST KALIJUMA
Kalijum je prisutan u svim ćelijama i od suštinske je važnosti za:
-rad nervnog sistema,
-u prenošenju hranjivih materija do ćelija,
-u oslobađanju energije iz mišića
-kontroli grčenja mišića.
-reguliše balans vode,
-pomaže sve vrste isceljivanja i obnove ćelija,
-pomaže pri zarastanju posekotina, modrica i drugih povreda tkiva.
-odstranjuje kiseline iz zglobova,
-olakšava stanje ukočenosti zglobova
-pomaže u održavanju pH na optimalnom nivou koji je 7,3 – 7,7.
-prirodni je ublaživač bolnih nadražaja, glavobolja i migrena.
-mnogi enzimi traže prisustvo kalijum-hlorida da bi se uopšte aktivirali.
Kalijum je ključni element koji pomaže u odvođenju iz organizma nesvarenih
produkata hrane i toksina iz te iste hrane sprečavajući njihovo gomilanje i
toksikaciju-trovanje organizma.
Zbog visoke elektrohemijske aktivnosti kalijum se stalno kreće i potrebno ga je
svakodnevno unositi u velikim količinama kako bi se nadoknadio njegov trošak.
Kalijumova so je elektrolit kao i natrijumova.
Zahvaljujući ovom naelektrisanju on i obavlja sve ove poslove u organizmu.
Kalijumova so se gubi prilikom znojenja i velikih napora, ali i kroz urin što znači da
se unošenjem velikih količina tečnosti u organizam i on više izbacuje.
Sada će se mnogi zapitati zašto se onda preporučuje da se dnevno u organizam
unose velike količine vode?
To su česte preporuke svetskih medicinskih autoriteta.
Mislim da je bolje ne verovati uvek “svetski priznatim autoritetima”.
Naročito ako ih finansira moćna farmakološka industrija.
Mnogi samostalni i neovisni biolozi i lekari smatraju da se adekvatnom hranom u
organizam ( dovoljno povrća i voća ) unose sasvim dovoljne količine vode, pa nam
nikakvo posebno dolivanje i nije uvek potrebno.
Preveliko unošenje tečnosti može da izmuči bubrege.
Treba imati u vidu i šta smo jeli.
Ako smo u organizam uneli velike količine natrijumove soli ili rafinisnog šećera,
normalno da ćemo biti žedni pa tada i treba uneti veću količinu vode.
Organizam će se jednostavno pokrenuti da to izbaci.
I to je ono što će činiti upravo kalijum.
Verovatno ste nekada primetili da niste čitav dan popili ni jedan gutljaj vode i da
uopšte niste žedni.
To je možda bio dan kada ste sa hranom uneli potrebnu količinu tečnosti i svakako
niste tog dana konzumirali šećer, kafu ili natrijumovu so.
Mnoge su bolesti posledica nedostatka kalijumove soli u organizmu:
artritis,
povišen krvni pritisak,
angina pektoris,
moždani i srčani udar,
dijabetes…
I to su upravo danas vodeće bolesti u svetu.
Danas je bolest broj jedan visoki pritisak, a sa njim idu i drugi kardiovaskularni
poremećaji.
Uzrok je, kaže medicina, poremećen “balans” kalijuma i natrijuma u organizmu.
Kako se remeti taj “balans“ kada kalijuma ima praktično svuda u zemljištu, a hranu
svakodnevno solimo natrijumom-hloridom?
No, kalijuma često nema dovoljno u kultivisanom zemljištu, i to najviše zbog loše
upotrebe veštačkih đubriva i želje za brzim prinosom, ali i spaljivanjem takozvanih
"žetvenih ostataka", što je i kod nas uobičajena praksa kod seljaka već stotinama
godina.
Iako je kalijum glavni sastojak veštačkog, biljke ga često ne apsorbuju na
adekvatan način.
Pravi poljoprivrednici znaju da se pre kalizacije mora izvršiti humizacija zemljišta
unošenjem zelenišnog đubriva.
Samo tako će se kalijum iz đubriva vezati za humusne koloide sa kojih se vrši
lagano otpuštanje vode (desorpcija).
U protivnom kalijum se lako može isprati vodom.
Kalijum daje paradajzu crvenu boju, ali ako paradajz povuče previše kalijuma (čemu
se takođe pribegava da bi bio crveniji) on iz ploda istiskuje kalcijum.
Hroničan nedostatak kalijuma stvara letalne (smrtonosne) posledice na organizam,
ali svetski medicinski autoriteti to uporno prikrivaju.
Tek početkom 20. veka počela su da se vrše merenja krvnog pritiska i da se
određuje ono što predstavlja normalan prosek pritiska za zdravog čoveka.
Učinjeno je to tek pošto čovek već stotinama godina unosi u sebe toksičan natrijum
(koji je hrana za morske ribe, ali ne i za ljude), i nakon što su veštačka đubriva
uveliko zamenila prirodno đubreno zemljište.
To znači da su ljudi stotinama godina već izloženi neadekvatnoj ishrani i zbog toga
lišeni velikih količina kalijuma.
Tako se danas smatra da je normalan krvni pritisak za čoveka oko 120/80 mm/Hg, i
da se sa godinama povećava – GLUPOST I BESMISLICA.
To je znatno više nego kod plemena Janomami.
Usput, službena medicina kaže da dnevni unos kalijuma za odraslu osobu treba da
bude 3200 do 4100 miligrama (duplo manje od onoga što unose Janomami).
Danas se kroz hranu unosi samo 1500 do 2000 miligrama kalijuma, što znači da se
stvara hronični deficit od oko 1800 miligrama dnevno.
U kongresu SAD-a na ovo je skrenuta pažnja još 1936. godine, ali javnost o tome
nema pojma.
Službena nauka i službena medicina čini sve da se ovaj deficit kalijuma vešto
prikrije.
Tako američka FDA ( udruženje za kontrolu lekova i hrane ) propisuje da je kao
dopuna u ishrani potrebna dnevna doza kalijum-hlorida još samo 100 miligrama.
Sve više od toga, smatra se, može biti opasno.
Dnevni deficit kalijuma od 1800 miligrama se tako nikada ne može nadoknaditi.
Farmakološki lobi je tu video svoj profit.
Bolje je imati potenicijalnog pacijenta i lečiti ga od posledica, a uzrok bolesti ne
pominjati.
Najveći deficit kalijuma nastaje prekomernim izbacivanjem iz organizma.
Sedamdestih godina 20. veka poznati američki nutricionist Andžela Dejvis je
utvrdila da ljudi koji uzimaju u hrani natrijumovu so po svom ukusu i prohtevima
izbacuju iz organizma devet puta više kalijuma, nego kada im je unos natrijumove
soli ograničen.
“Ispitanici kojima je uskraćen unos kalijuma zadržali su u organizmu toliko
natrijumovih soli, da im je drastično skočio krvni pritisak”.
Neki lekari su ovo odavno shvatili pa su u lečenju hipertenzije počeli sa davanjem
ogromnih količina kalijumove soli i do 20 000 miligrama dnevno.
To se pokazalo kao uspešna terapija.
Farmakobiznisu nije u interesu da se ljudi leče jeftino, a posebno ne voli da se
trajno izleče, pa da neko mudar ne bi došao na ideju da guta ogromne količine
kalijuma, krenuli su sa zastrašivanjem preko udarnih medija koliko je kalijum štetan
ako se unese u velikim dozama.
Česta priča je da će kalijum u organizmu reagovati sa nekim od široko i često
primenjenih sintetičkih lekova što može prouzrokovati smrt.
I to je tačno, ali ono što će izazvati smrt je sintetički lek, a ne kalijum.
Potencira se i priča o kalijumu koji kada se ubrizga u krv može zaustaviti rad srca
jer se baš kalijum koristi kao jedna od supstanci u “injekciji smrti” za osuđenike na
smrt. To je istina ali tada je on u koncentraciji od 50 mililitara.
I normalno je da ćete se otrovati kalijumom ako ga ubrizgavate direktno u krv.
Zato je priroda i predvidela da se u organizam sve unosi kroz usta i želudac, a ne
preko igle koju lekari službene medicine izuzetno vole primenjivati.
Istina je da kada bi se i želudačnu kiselinu ( HCL ) ubrizgali u krv brzo izazvala
smrt.
Želudačna kiselina je stalno prisutna u našem organizmu, ali tamo gde treba i gde je
to priroda odredila.
Pitam ja vas sada da li je Priroda odredila da treba da jedemu natrijumovu su?
Naravno da ne.
Ljudi su je sami počeli uzimati kao hranu jer im se ukus dopao i navukli su se pre
mnogo stotina godina.
Natrijumova so je izuzetan konzervans i antiseptik.
Ni bakterije je ne podnose koliko je toksična.
Kada je ne bismo uopšte unosili o organizam, trošili bi smo mnogo manje kalijuma,
bili zdraviji i to ne bi bilo profitabilno ni za farmakološki biznis, ni za proizvođače
konzervirane hrane.
Poznato je i da "nedostatak" natrijuma u organizmu smanjuje apetit.
Sve to je razlog što je korumpirana banda naučnika i lekara, koji mnogo vole pare i
simpozijume po luksuznim hotelima (koja im farmaceuti rado plaćaju) skovala kvazi
naučnu teoriju koja se danas uči na studijama medicine i opravdava stalno
prisustvo natrijumove soli u organizmu.
Ta kvazi naučna teorija objašnjava kako se jedan životni elektrohemijski proces
neprestano odigrava u našim ćelijama, pa su izmislili i dva medicinska pojma:
“kalijumovu pumpu” i “membranski potencijal ćelije”.
Tako se kaže da je natrijum “jedan od glavnih jona u ekstracelularnoj tečnosti.
Ima ga i u plazmi, a manje u ćelijama“.
Zato se preporučuje da se u organizam unosi dnevno 2,5 do 7 grama natrijumove
soli na dan.
“Natrijum je odgovoran za regulisanje osmolaliteta, acido-bazne ravnoteže i
membranskog potencijala ćelije” .
U suštini 95 % natrijuma u organizmu se nalazi van ćelije, a samo oko 5% uspe da
prodre u nju u obliku pozitivno nabijenih atoma.
Sa druge strane, kalijum se nalazi 95% u ćeliji, a samo 5% je u ekstracelularnoj
tečnosti.
Razlog je logičan jer je samo kalijumu mesto u ljudskom organizmu i on grozničavo
pokušava da odbrani ćeliju od toksičnog natrijuma koji nadire ka njoj i koji mi zbog
ukusa ubacujemo u organizam.
Ta borba kalijuma iz ćelije i natrijuma koji je van ćelije (oba su elektroliti istog
naelektrisanja) preko ćelijske membrane korumpirani naučnici su nazvali “osmotski
balans elektrolita”, a žestinu ove borbe, odnosno pritisak na mebranu koji tada
nastaje, krstili kao “potencijal ćelijske membrane" koji je životno važan.
Istina je da bi lekari jako dobro trebali da znaju koliko je natrijumova so štetna za
organizam.
Kada se u krv ubrizgava hipertoni rastvor natrijum-hlorida on dovodi do porasta Na
u plazmi i povlačenja vode iz organa, posebno u mozgu, pa to izaziva nagli skok
pritiska.
Obrazovaniji lekari znaju da se ovom metodom može izazvati i abortus, da se tada
aktiviraju hormoni koji regulišu rad imunog sistema (npr aldosteron) itd.
Neželjene pojave prilikom ubrizgavanja natrijum-hlorida u krv su:
žeđ,
mučnina,
dijareja,
povraćanje,
bol u abdomenu,
znojenje i groznica,
hipertenzija,
poremećaj funkcije bubreg,
tahikardija ...
SVE karatkteristike trovanja organizma.
Ukoliko se i dalje nastavi ubrizgavanje NaCl u krv nastaje “hipernatremijski šok koji
izaziva diseminovane intravaskularne koagulopatije, koje mogu završiti
hemoragijama i smrću“!
“Prevelika količina natrijum -hlorida može izazvati težak disbalans elektrolita zbog
čega može doći do opterećenja vodom, hipokalijemije i acidoze”.
Opterećenje organizma vodom dovodi do “smanjenje koncentracije elektrolita u
serumu i može izazvati zastojnu bolest srca i plućni edem”.
Ćelija očigledno ne prihvata natrijum kao hranu i grozničavo se brani od njega.
U toj odbrani kalijum, koji ćelija rado propušta kroz membranu, bori se da natrijum
zaustavi od prodora u ćeliju i sprovede ga preko bubrega napolje…
I u toj borbi se troši.
Tada vam još kažu da treba da pijete što više vode, što znači da kalijum što više
izbacujete iz organizma i da odbranu ćelije oslabite, da mučite i zamarate bubrege
koji ako nepravilno rade mogu dovesti do smanjenog izbacivanja kalijuma
(hiperkalijemije), a što znači sakupljanje i ostalih otrova koje kalijum stalno
sprovodi van organizma.
Jedna velika istina je, što je medicina razvijenija, više je novih bolesti.
A sve to moraju da prate novi lekovi i "nova istraživanja".
Sve ove nelogičnosti su deo zavere farmakološkog kartela i korumpiranih
medicinskih naučnika, koji žele što više potrošača skupih lekova, a narod je totalno
neobrazovan da često i pomislim da i ne zaslužuju bolju sudbinu.
Deo zavere je i industrija konzervirane hrane pune aditiva, nitita i nitrata i td.
Ovo je takođe unosan biznis.
Baš kao i proizvodnja i trgovina natrijumovom solju i veštačkim đubrivima.
Prodaja aparata za merenje pritiska je pravi hit.
Ljudi danas mere pritisak kao da gledaju na sat.
Koliko zarađuju klinike za kardio-vaskularne bolesti i vodeći hirurzi i anesteziolozi
koji ljude širom sveta masovno kasape i truju te ljude prave trajnim invalidima i
doživotno zavisnim od lekova, suvišno je govoriti.
Spomenimo za kraj šta je bilo sa plemenom Janomami iz amazonske džungle.
Janomami su bili uglavnom desetkovani metkom u čelo i virusima koje im je
civilizacija donela.
U reku im je ubačena živa koju su tragači zlata odbacili kao đubre (pošto su je
iskoristili za odvajanja zlata).
Oni koji su ostali i njihova deca će naučiti da se moraju vakcinisati, da piju samo
hlorisanu i fluorisanu vodu, da koriste sapun, deterdžent, pastu i četkicu za zube,
oblače se i obuvaju i naravno da jedu konzerviranu i usoljenu hranu.
Tragedija je da će sada i Janomami učiti da bez (natrijumove) soli nema života.
PRITISAK ( TLAK)
Visoki krvni tlak najčešći je od svih kardiovaskularnih bolesti i jedna od bolesti
koju je najlakše spriječiti. Jednostavnom kontrolom težine,prehrane i stresa možete
znatno smanjiti rizik od nastajanja
tog vrlo čestog i potencijalno smrtonosnog problema.
Visoki krvni tlak obično pogađa osobe starije od tridesete, a u dobi iznad pedesete
malo je češći
kod žena nego kod muškaraca.Visoki tlak je izrazito podmukla bolest. Budući da
ima malo simptoma
u ranoj fazi, mnogi koji imaju povišeni tlak to uopćte ne znaju.Ta u početku
bezazlena tegoba može dovesti do srčanog napada, kapi, bolesti bubrega i
ateroskleroze.
Službena definicija visokog tlaka glasi da je to tlak viši od 140 / 90 . U zadnje
vrijeme dolazi se do uvijerenja da je ta razina previsoka te da čak i dijastolički tlak
( donja vrijednost ) viši od 80
treba smatrati previsokim .
Da objasnim ukratko što je loše u visokom tlaku ?
Kad je tlak visok , srce napornije radi da bi " napumpalo " dovoljno krvi i kisika
u organe i tkiva a to je i za srce i za arterije veliki napor . To može dovesti do
povećanja srca , a na arterijama izazvati
brazgotine , otvrdnjenja i suženja te učiniti da postanu manje gipke.
Ako tjelesni organi ne primaju dovoljno kisika i hranjivih tvari , ne mogu normalno
funkcionirati i postoji rizik da se krvni ugrušak zaglavi u suženoj arteriji i izazove
srčani napad ili moždani udar.
Visoki krvni tlak je jedna od najčešćih zdravstvenih tegoba čiji je uzrok još uvijek
zagonetan.
Zapravo uzrok se ne može utvrditi kod 90 % pacijenata s hipertenzijom. To se naziva
primarna hipertenzija.
Mali broj ljudi ima sekundarnu hipertenziju koju izazivaju neki specifični problemi
kao što su bolesti bubrega ili nadbubrežne žlijezde , urođena suženja aorte ,
suženje arterija koje opskrbljuju bubreg krvlju te uporaba kontracepciskih pilula.
Postoje brojni lijekovi za snižavanje tlaka , među njima su i diuretici , koji
smanjuju količinu tekućine u tijelu .
Gotovo svi oni djeluju, ali gotovo svi imaju i neželjene popratne pojave, npr.:
umor,depresiju ili impotenciju.
Za većinu ljudi kombinacija pravilne prehrane i prirodnih dopuna može ukinuti ili
uvelike smanjiti potrebu za lijekovima.
Pogledajmo što nam to priroda nudi za pomoć kod visokog tlaka .
KALCIJ - Najpoznatiji je po tome što održava zube i kosti čvrstima , no uskoro
možda postane slavan kao mineral koji snižava krvni tlak.Nova istraživanja upućuju
na to da je kalcij djelotvoran i u spriječavanju visokog tlaka.
Dopune kalcija sprječavaju i PREEKLAMPSIJU , vrstu visokog tlaka koji može
nastati
tijekom trudnoće.
Svaki dan uzmite 1000 mg kalcija s 400 ij vitamina D
MAGNEZIJ - Istraživanja na Harvard School of Public Health pokazala su da ljudi
koji su uzimali hranu bogatu magnezijem ili dopune magnezija imaju znatno niži
sistolički ( gornji ) tlak ( to je najviši krvni tlak tijekom stezanja srca ).Osim toga
studija je pokazala da je veća količina magnezija u hrani dovodila do kompletno
nižeg krvnog tlaka .
Uzmite svaki dan 350 - 500 mg magnezija.
KALIJ - On je snažno zaštitno sredstvo protiv visokog tlaka . Član je skupine
hranjivih tvari zvanih ELEKTROLITI , koji reguliraju ravnotežu tekučine u tijelu,
otkucaje srca i električne impulse koje stvaraju živci i mišićne stanice.Kalij je
prirodni diuretik , smanjuje količinu tekućine u tijelu koju treba pumpati kroz
srce,smanjuje se opterećenje srca i krvnih žila , ato za uzvrat snižava tlak.
Kalij inhibira određene enzime i hormone koji uzrokuju porast krvnog tlaka , opušta
mišiće koji su u stijenkama krvnih žila i na taj nači smanjuje otpor protoku krvi i
krvni tlak.
Kalij može pomoći ljudima koji već uzimaju lijekove za hipertenziju. Ako se uzme u
obzir da je kalij siguran i da nije skup , svatko tko je makar i blizu graničnoj crti
visokog tlaka trebao bi da uzme dopune kalija.
Uzmite 3 tablete kalija od 99 mg i svaki dan pojedite 1-2 banane. ( ima ga i u
sušenim marelicama,krumpiru,soku naranče,cvjetači,bundevi i nemasnom jogurtu )
Slijedeći dodaci koji su nezaobilazni za snižavanje tlaka su :
OMEGA - 3 masne kiseline , koje nalazimo u ribi , mogu dobro djelovati na stijenke
krvnih žila i pomoći normalizaciji tlaka
Uzmite 3 - 6 kapsula od 1000 mg na dan
L - KARNITIN - je neproteinska kiselina koju nalazimo u srcu i skeletnim mišićima.
Omogućuje srcu iskoristiti ograničene zalihe kisika, poboljšavajući stanje kod
angine pektoris i ishemične srčane bolesti, koja je uzrokovana smanjenim dotokom
krvi u srce.
Uspješno snižava tlak kod srčanih bolesnika pa tako i kod zdravih ljudi.
Uzmite 2 kapsule od 500 mg na dan , sat prije ili sat iza jela.
GLOG - do kasnog 19. stoljeća glog se uspiješno upotrebljavao za liječenje raznih
srčanih bolesti . uključujući anginu pektoris ( bol u prsima ) i aritmiju te kao
sredstvo za jačanje srca i bolju cirkulaciju .
Glog je prirodni diuretik koji tijelu pomaže osloboditi se suvišne soli i vode.
Može ga se nabaviti kao tonik ili u kapsulama.
IMELA – čaj od imele uspješno snižava tlak
Za kraj bi dodao još nekoliko savjeta :
•
•
•
•
SMANJITE TJELESNU TEŽINU !
Ako ste predebeli to je najbolji način za snižavanje tlaka .
Krvni tlak drastično pada s gubitkom težine.
Klinička ispitivanja uvijek iznova pokazuju da je pretilost ( debljina ) glavni
uzročnik hipertenzije , pa bi reguliranje težine moralo biti na visokom mjestu na
popisu preventivnih mjera.
• Treba ograničiti uzimanje šećera i soli , a poticati uzimanje hrane bogate
kalcijem , magnezijem i vlaknima .
Prehrana bi morala sadržavati vrlo malo masnoća ( s umjerenom razinom linolne
kiseline , koje ima u masnoj ribi , sojinom ulju i ulju šafranike ) jer ćete tako održati
kardiovaskularno zdravlje.
Odmarajte se , izbjegavajte stresne situacije , pazite na prehranu , uzimajte dopune i
živjet ćete dulje
Neke napomene za pravilno mjerenje tlaka :
11) 5 minuta prije mjerenja mirno sjediti
12)Sjedite naslonjeno i opušteno dodirujući stopalima tlo , a ruku položiti na
podlogu u razini srca
13)Ne smije se pušiti ni piti crnu kavu najmanje 30 min. prije mjerenja
14)Treba koristiti samo ispravan uređaj
15)Tlak treba mjeriti najmanje 2 puta s razmakom od 2 minuta i izračunati
srednju vrijednost
Povišeni krvni pritisak - razlog više za redovne kontrole
Bolesnici s visokim vrijednostima krvnog tlaka imaju više od 19 puta veći rizik od
cerebrovaskularne smrti
Da bismo razumjeli što je arterijska hipertenzija, potrebno je pojasniti što u stvari
znači arterijski krvni tlak. Krvni tlak je pojam pod kojim podrazumijevamo tlak
stupca krvi u arterijama organizma.
Srce poput mišićne crpke istiskuje krv preko aortnog zaliska u aortu, a potom krv
struji iz aorte, raspodjeljujući se u sve njezine ogranke do najmanjih arterija arteriola i kapilara.
Pri mjerenju krvnog tlaka određuju se vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog
arterijskog tlaka.
Za vrijeme sistole (srčanog stiska, kontrakcije) krvni tlak je bitno viši nego tijekom
dijastole (razdoblje punjenja klijetki krvlju iz pretklijetki).
Tlak se može izražavati i kao srednji arterijski tlak koji se računa iz vrijednosti
sistoličkog i dijastoličkog tlaka.
Vrijednosti krvnog tlaka nisu stalne, nego se mijenjaju ovisno o tjelesnoj aktivnosti,
stupnju psihičkog stresa, dobu dana (ujutro su u pravilu više nego navečer), itd.
Točno mjerenje arterijskog tlaka može se ostvariti jedino tzv. invazivnim mjerenjem,
što podrazumijeva punkciju arterije, pri čemu se arterijski tlak odražava kao tlak
stupca žive u sustavu za takvo mjerenje tlaka.
U praksi se arterijski tlak najčešće mjeri živinim ili digitalnim tlakomjerom, pri čemu
se analiziraju šumovi protoka krvi kroz perifernu arteriju u lakatnoj jami ili zapešću,
koja je izvana pritisnuta manšetom ispunjenom zrakom, a čiji tlak podešavamo s
pomoću uređaja za takvo mjerenje tlaka. Pojava šumova strujanja krvi, kroz izvana
pritisnutu arteriju, mjera je za tzv. sistolički, "gornji" arterijski tlak, a njihov
nestanak označava približne vrijednosti dijastoličkog, "donjeg" tlaka (laici za
dijastolički tlak nerijetko - pogrešno - rabe izraz "srčani").
Spomenuti šumovi nastaju zbog vrtloženja krvi u pritisnutoj arteriji. Prije bilo kakvih
samokontrola krvnog tlaka, potrebna je kratka edukacija o tehnici mjerenja tlaka,
budući da osobe mogu u mjerenju tlaka bitno pogriješiti, precjenjujući ili, što je
češće, potcjenjujući stvarne vrijednosti tlaka.
Hipertenzija (grčki: hyper - prijeko, više, nad i teino - napinjem, težim prema gore,
širim se), točnije arterijska hipertenzija, jest bolest povišenog krvnog tlaka.
Opetovano izmjerene vrijednosti krvnog tlaka koji prelazi graničnu vrijednost od
140/90 mm Hg dostatne su za dijagnozu arterijske hipertenzije. Neliječena bolest
povišenog arterijskog tlaka povećava rizik razvoja bolesti miokarda, odnosno
sindroma popuštanja srca, koronarne bolesti - infarkta miokarda i angine pektoris,
zatim moždanog udara, oštećenja bubrega, sljepoće, generalizirane ateroskleroze i
sl.
Arterijska hipertenzija je u više od 90% slučajeva nepoznata uzroka, tzv.
esencijalna, a u manje od 10% sekundarna, dakle s poznatim uzrokom, pri čemu se
liječenjem njezina uzroka neizravno može izliječiti i hipertenzija.
Obrnuto, esencijalna hipertenzija liječi se isključivo lijekovima te, ne manje važnim,
usvajanjem zdravih životnih navika (nepušenje, kretanje, izbjegavanje psihičkog
stresa, manje slana hrana itd.). Pobol od arterijske hipertenzije raste sa životnom
dobi, premda je pojava hipertenzije moguća i u djece i mlađih odraslih. S nešto
većom učestalošću javlja se u crnaca, starijih i debelih ljudi, alkoholičara i žena koje
uzimaju oralna kontracepcijska sredstva. Pokazuje i sklonost pojavljivanju u
pojedinim obiteljima.
Neovisno o primarnom poremećaju, arterijska hipertenzija najčešće traje godinama
bez bitnih simptoma pa je zbog toga zovu i "tihi ubojica". Upravo zato ponovo treba
naglasiti važnost redovitih kontrola krvnog tlaka.
Arterijska hipertenzija je nesumnjivo jedan od glavnih rizika za nastanak koronarne
bolesti (angina pektoris i infarkt miokarda), moždane kapi, srčanog zatajenja i
kronične bubrežne bolesti.
Drugim riječima, bolesnici s visokim vrijednostima krvnog tlaka imaju više od 6
puta veći rizik obolijevanja od koronarne bolesti i više od 19 puta veći rizik od
cerebrovaskularne smrti.
Najveći dio ukupnog populacijskog rizika vezan je, zbog brojnosti populacije,
upravo uz skupinu s granično povišenim (130-139/85-89 mm Hg) i blago povišenim
arterijskim tlakom. Danas je dobro poznato da nema crte koja dijeli normalne
vrijednosti od patoloških.
U svakom slučaju, arterijska hipertenzija nije samo bolest koja se očituje kao
patološko povišenje arterijskog tlaka. To je složeni poremećaj brojnih hormonskih i
metaboličkih čimbenika, što valja uzeti u razmatranje kod procjene rizika,
razumijevanja naravi bolesti i načina liječenja.
„PROTOKOL 13“ U ROKU OD 60 DANA POTPUNO LEČI VISOKI PRITISAK.
MIKROTALASNA PEĆNICA- velika opasnost po zdravlje
Želim upozoriti na kuvanje ili zagrevanje hrane ili pića u mikrotalasnoj pećnici.
Kako je ovaj postupak postao vrlo uobičajen, želim utrošiti nešto vremena u
objašnjenju njenih opasnosti.
Mikrotalasi su popularan način pripreme hrane.
Mnogi smatraju mikrotalasne pećnice prikladnim i brzim načinom pripreme obroka.
Ali, cena koju plaćaju, vrlo je visoka. Mikrotalasna radijacija odnosi hrani svu njenu
hranjivu vrednost i utiče na telo štetno, zbog načina kojim mikrotalasi kuvaju/peku
hranu.
Voda je molekula sačinjena na takav način, da jedan kraj ima pozitivan, a drugi kraj
negativan naboj.
Voda, koja je posebno osetljiva na utiskivanje radijacijom, prisutna je u velikim
količinama, u svim oblicima života ove planete. Kada se podvrgne mikrotalasnoj
radijaciji, molekuli vode u hrani menjaju polarnost, pozitivni završeci postaju
negativni, a negativni postaju pozitivni.
Ovo se događa neprekidno velikom brzinom napred – nazad – i do stotinu milijardi
puta u sekundi!
Molekuli se toliko tumbaju, da kretanje stvara trenje, te to trenje, uzrokovano ovim
ponavljajućim promenama, ispušta toplinu, koja kuha/peče hranu.
Ali, poremećaj molekula vode toliko je intenzivan, da su doslovce rastrgnuti i
strukturno izobličeni.
Hemičari imaju čak i ime za tu pojavu: strukturni ''izomerizam''.
Energetska polja koja jedemo – i, takođe, polja naše vlastite bio-električne energije,
nisu nikada bila predviđena da prolaze ovom vrstom neverovatno brzog, haotičnog
izmenjivanja polarnosti.
Izlaganje mikrotalasnim pećnicama uzrokuje svim stanicama da izgube svoj osetljivi
električni naboj. Kada je električni naboj (nošen elektrolitima) oštećen, organizam se
razlaže i slabo deluje.
Budući da ste “ono što jedete'', stvaranje neprirodnosti u našoj hrani stvara
neprirodnosti u nama.
Dr. Lita Lee primećuje u izdanju britanskog medicinskog časopisa Lancet (Hirurški
nož) od decembra 1989. god., da mleko ili hrana za bebe, zagrejani mikrotalasima,
gube ne samo sadržaj vitamina, nego se i određene dušične kiseline menjaju
(sastavni delovi belančevina) u odgovarajuće materije, koje su biološki neaktivne.
Neke od ovih izmenenih dušičnih kiselina poznati su otrovi nervnom sistemu i u
bubrezima.
''Dovoljno je loše, što mnoge bebe nisu hranjene,'' piše Leeova, ''nego im se sada
daje veštačko mleko ,učinjeno još otrovnijim putem mikrotalasa.''
U martu 1992. god. Journal of Pediatrics (Časopis za pedijatriju) izveštava da su
istraživači Lečničke središnjice Stanford sveučilišta otkrili da promene u majčinom
mleku, izloženo mikrotalasima tek toliko da se ugreje, uključuju 98 %-tno uništenje
njegovih imunogloban-A antitiela i 96 %-tno uništenje njegove liposomne aktivnosti
(koja sprečava bakterijske infekcije).
Prema Williamu P. Koppu u izdanju Perceptions (Opažanja) od april/maj 1996. god.,
istraživanje bioloških učinaka mikrotalasa sproveli su početkom 1942. god.
Humboldt sveučilište u Berlinu, Nemačka a Rusi – koji su od 1957. god. ekstenzivno
proučavali učinke mikrotalasnih pećnica u Institutu radio-tehnologije – ''stavili su
izvan zakona njihovo korišćenje i ispostavili međunarodno upozorenje o biološkoj
šteti i šteti za okolinu, koje mogu nastati korišćenjem ovih i slično-frekventnih
elektronskih uređaja.''
Kopp napominje, takođe, da su vlade drugih istočno-evropskih zemalja, takođe,
postavile granice korišćenja mikrotalasnih pećnica.
Možemo razlikovati učinke mikrotalasne na samu hranu, učinke mikrotalasima
obrađene hrane na ljudsko telo, nakon što se hrana svari, i učinke mikrotalasa na
ljudsko telo, nezavisno od probave hrane.
Prvo ću sažeti šta mikrotalasi čine hrani i kako telo reaguje na ovu, neprirodno
promenjenu hranu.
U većini istraživanja (koje su proveli Rusi), hrana se izlagala širenju mikrotalasa pri
energetskom potencijalu od 100 kW po kubnom centimetru u sekundi, do tačke za
koju se drži da je zdravstveno prihvatljiva za redovnu probavu.
Evo što je nađeno:
 Meso obrađeno mikrotalasima sadrži d-nitrozo/dietanol/amin, dobro poznatu
kancerogenu materiju.
 Agensi, koji uzrokuju rak, stvaraju se sastojcima protein-hidrolizatâ u mleku i
žitaricama.
 Molekularni sastav belančevina i prirodnih šećera neprirodno se menja.
 Čak i kratka izlaganja sirovog, kuvanog ili smrznutog povrća mikrotalasima
pospešuje stvaranje alkaloida (kao što su kofein, morfin i strihin), koji su štetni
ljudskom telu.
 U velikom opsegu smanjuje se raspoloživost vitamina A, B, C i E kompleksa.
 Mikrotalasi u hrani vežu se s atmosferskom radioaktivnošću, stvarajući dodatnu
štetnu radijaciju.
Jednostavno postavljeno, zato što se hrana mikrotalasima hemijski i
molekularno menja, njene se hranjive materije gube, a stvaraju štetni spojevi.
Telo, izloženo stranim i opasnim materijama, te i dalje uskraćeno za hranjive
materije koje su mu potrebne, postaje bolesno.
Rak je posebno velik kod onih koji jedu hranu, obrađenu mikrotalasima. '
Statistički, veći postotak kancerogenih porasta rezultiraju u [stomaku i crevima] uz
naročito razlaganje perifernih staničnih tkiva i postupno izobličavanje funkcijâ
probave i izlučivanja.
Dokazuje se da mikrotalasi imaju trenutne, fatalne posledice: 1991. god., žena
imenom Norma Levitt primljena je u bolnicu u Oklahomi zbog hirurškog zahvata na
kukovima i primila je transfuziju krvi.
Bolničarka je zagrejala krv za transfuziju u mikrotalasnoj pećnici i za sat i po
vremena Levittova je umrla. To nije bio hirurški zahvat ili anestezija koji su je ubili,
nego izobličene, beživotne krvne stanice transfuzijske krvi.
Mikrotalasi menjaju više od naše hrane.
Sama radijacija direktno utiče na sve telesne sisteme i funkcije: krvotok, probavu,
metabolizam, limfu, hormone i živce.
Ljudi pate od hormonskih neravnoteža, oštećenja elektro-funkcionisanja nervnog
sistema, poremećaja i prekida u elektro-potencijalima stanične membrane, znčajnog
gubitka životne energije i većeg nego normalnog postotka stanica raka u serumu
svoje krvi.
Istraživači čak otkrivaju značajne prekide u alfa, delta i theta talasima mozga.
Zbog poremećenih talasa mozga, javljaju se, takođe, i negativni psihološki učinci.
Ovo uključuje gubitak memorije i sposobnost koncentracije, prigušeni emotivni
prag, usporavanje intelektualnih procesa i prekidanje (isprekidani) snovi.
Ukratko, mikrotalasna pećnica remeti električno polje tela, što, zauzvrat, utiče na
biološku, hemijsku i fiziolološku razinu.
Nalazeći se na udaljenosti od samo 1 metra od mikrotalasne pećnice, izložićete se
tim opasnostima. Izvan 1 metra radijacija pada za osamdeset posto, ali se zadržava
oko 15 minuta nakon što se mikrotalasna pećnica isključi.
Dr. Hans Ulrich Hertel iz Švicarskog federalnog instituta tehnologije, i Dr. Bernard
H. Blanc iz Sveučilišnog instituta biohemije, objavili su 1991. god. rezultate
bolničkog ispitivanja prehrambenih mateija, obrađenih mikrotalasima, i njihove
učinke na krv i fiziologiju ljudi.
Među njihovim nalazima bilo je alarmantno povećanje leukocita (belih krvnih
stanica), što je ukazivalo na neprirodno stanje sistema, kao što je trovanje ili
oštećenje stanične opne. To može ukazivati na predkancerogeno stanje krvi. U to
vreme, Hertel je radio u velikoj međunarodnoj prehrambenoj fabrici.
Dali su mu otkaz ''zbog postavljenih pitanja u pogledu procesnih postupaka, koji
hrani oduzimaju prirodna svojstva“.
Švajcarsko
udrušenje prodavača elektrouređaja za domaćinstva i industriju
pritiskali su švicarski sud, da izda naredbu o zabrani objavljivanja lečničkih radova.
Godinu dana kasnije Dr. Hertelu se zabranjuje izjašnjavati se, da će hrana
pripremljena u mikrotalasnoj pećnici biti opasna za zdravlje i dovesti do promena u
krvi korisnika otvarajući put patološkim poremećajima koji vode ka malignim
promenama. Ovo je samo pokazatelj perfidnosti velikih industrija. Što mislite šta li
tek rade veliki koncerni koji se bave proizvodnjom hrane, mesa i slično. O
farmaceutskim industrijama da i ne govorimo.
Zato, kada jedete u restoranima, proverite da se vaša hrana nije pripremila u
mikrotalasnoj pećnici.
Postoje različite vrste mikrotalasne radijacije.
Sunce ispušta mikrotalasnu radijaciju – ali, za razliku od mikrotalasa mikrotalasne
pećnice, to je pulsirana struja, koja u organskim materijama ne izaziva nikakvu
toplinu trenjem. Slično tome, frekvencije u gigahercnom (mikrotalasnom) rasponu,
za koje istraživači veruju, da ih je koristio Royal Rife, bile su potpuno sigurne.
Sigurnost ili štetnost elektromagnetne radijacije zavisi od mnogih faktora : oblika
talasa, kako se primenjuje i materijalima koji ispuštaju radijaciju.
MRŠAVI ZDRAVO
Započet ću ovu skriptu izjavom:“Ma tko da je otac bilo koje bolesti, nepravilna
ishrana sigurno je majka“.
Kako zdravlje „ulazi“ na usta tako isto ulazi i bolest.
Hiljadama godina se zna da je jedna od najboljih terapija protiv bolesti gladovanje,
naročito ako su u pitanju maligne bolesti.
Gladovanje dovodi do regeneracije ( obnove ) celog organizma i do detoksikacije –
izbacivanja nagomilanih otrova koja se nakupe u našem organizmu iz svakodnevne
prehrane kao nusproizvodi metaboličkih procesa u telu.
Za vreme gladovanja naš organizam „jede samog sebe“, a započinje sa najlošijim
delovima tkiva kao što su masne ćelije, mutirane mrtve ćelije, oštećena tkiva,
tumori, apcesi i td.
Prvi korak u poboljšanje zdravlja je skidanje suvišnih kilograma.
Višak kilograma će sigurno dovesti do bolesti, u početku to su kardiovaskularne
bolesti, visoki pritisak, dijabetes, razne alergijske bolesti te će se polako i proširiti
na bolesti vezane za poremećaje u hormonalnom sistemu, a to su problemi, kod
žena, sa dojkom, jajnicima, maternicom, osteoporozom te kod muškaraca do
problema sa prostatom.
Povećana telesna težina, višak masnih ćelija, stalna su pretnja našem zdravlju.
Upravo u masnim ćelijama se nakuplja i krije najveći deo toksina ( otrova ) koji
nastaju u našem telu kao nusprodukt metabolizma hrane koju jedemo jer ti otrovi su
upravo topivi u mastima i tu se zadržavaju tako dugo dok ne maknemo višak
masnih ćelija, znači dok ne omršavimo.
Znamo da je hrana koju danas jedemo tretirana sa gomilom otrova.
Žitarice, voće i povrće je puno pesticida ( herbicida, fungicida …), meso je puno
antibiotika i hormona.
Perad na primer hrane tako da njihov izmet pomešaju sa veštačkom hranom i daju
im ga kao hranu, mesne prerađevine pune su nitrata, nitrita, fosfata, glutamata, soje
i još koje čega za što se i ne zna.
Nitriti u želucu stvaraju nitrozamine, koji su jedni od najjačih kancerogena i
najčešće dovode do raka želuca i tako dalje.
Najjednostavniji način zdrave ishrane je da se preko dana pojede pet do sedam
obroka sirovog povrća sa nešto malo voća.
Voće ne bi trebalo jesti nikada iza 15.00 sati,a i kada se jede voće, treba birati ono
koje ima niži glikemički indeks, znači koje će najmanje moguće iritirati podizanje
šećera u krvi a time i inzulina.
Uz to, normalno, treba uzimati i određene količine belančevina koje su u skladu sa
vašom krvnom grupom.
U suštini zdrava ishrana je ona koja prati ishranu po krvnoj grupi.
Prvi korak u zdravlje i podizanje imuniteta je ishrana po krvnoj grupi koja se bazira
na sirovom povrću u obliku raznih salata prelivenih maslinovim uljem, te nešto
malo voća, mesa, ribe, jaja, mlečnih proizvoda, ali opet napominjem, HRANU
BIRAJTE U SKLADU SA SVOJOM KRVNOM GRUPOM.
METABOLIČKI SINDROM
Metabolički sindrom predstavlja skup poremećaja koji obuhvata abdominalni
(centralni tip gojaznosti ), povišen pritisak, povećane trigliceride, sniženi dobar HDL kolesterol, neosetljivost na inzulin, anginu pektoris, infarkt srca, dijabetes, u
suštini metabolički sindrom je začetnik poremećaja i bolesti u današnjeg čoveka.
Uzrok je neredovita, nepravilna, prekomerna ishrana koja nije u skladu sa
antigenom krvne grupe, stres i fizička neaktivnost.
Prvi znak metaboličkog sindroma je debljina centralnog tipa – masno tkivo koje se
nakuplja oko struka i indeks telesne težine veći od 25.
Stres je prvi uzrok poremećaja.
Stres podrazumeva niz teških, neugodnih i zastrašujućih situacija koje kod ljudi ( i
životinja ) izazivaju anksioznost.
Anksioznost može proizaći iz emocionalnih, genetskih, čak i hormonskih
problema, no u većini slučajeva ju izaziva stres.
Budući da su stres i anksioznost usko povezani i lečenje bi bili istovetno .
Smatra se da je više od dve trećine svih poseta lečniku vezano uz obolenja koja su
povezana sa stresom.
Stres regulira autonomni živčani sustav koji nije pod našom kontrolom i koji
upravlja našim vitalnim funkcijama, npr. lupanje srca.
Fizički, hemijski ili emocionalni stres je reakcija organizma na podražaje koji remete
njegovu ravnotežu.
Telo za vreme stresa deluje preko dva dela autoimunog živčanog sustava.
Simpatikus ima zadatak prilagoditi telo naporima i stresu što dovodi do potrošnje
energije. Simpatikus je aktivan preko dana.
Simpatikus aktivira živčani sustav preko HPA ( hipotalamus-hipofizno-adrenalne
žlijezde )što dovodi do jačeg izlučivanja stresnih hormona adrenalina,
noradrenalina i kortizola.
Stresni hormoni sužavaju koronarne arterije i u prvom redu oštećuju srce ( ishemija
) što dovodi do stanja hipoksije, slabijeg dotoka kisika u srce, što je u 90%
slučajeva uzrok oštećenja srčanog mišića uz nepravilnu prehranu i nikotin.
Hipoksija remeti i energetski metabolizam, dolazi do kroničnog umora, iscrpljenosti
te pada imuniteta što otvara vrata bolestima.
Parasimpatikus se brine o uspostavi psihičke ravnoteže i štednje energije i aktivan
je preko noći.
Osobe kod kojih je ustanovljen poremećaj koji je nazvan metabolički sindrom
( poremećaji metabolizma vode u poremećaje biokemijskih procesa u telu sa čime
započinju i sve ostale bolesti ) imaju 3-7 puta veću mogućnost da dobiju srčani ili
moždani udar i nastanak kardiovaskularnih poremećaja, visoki pritisak, dijabetes,
artritis, osteoporozu… .
Kriterijumi koji pokazuju da poremećaj metabolizma vodi ka srčanom ili moždanom
udaru su kao prvo visoki nivo aminokiseline homocistein, obim struka kod
muškaraca veći od 94 cm, kod žena veći od 80 cm, pritisak iznad 130/85, trigliceridi
iznad 15, smanjen HDL kolesterol te šećer u krvi iznad 5,6.
Prvi vidljivi znaci metaboličkog sindroma su pretilost, debljina, višak masnih ćelija
u kojima se nalazi gomila toksina-otrova koji inače nastaju u telu kao nusprodukti
varenja hrane, a poremećajem metabolizma dolazi i do poremećaja u izbacivanju tih
toksina iz tela. Najveći deo otrova iz hrane se upravo nakupljaju u masnom tkivu jer
su uglavnom topivi u mastima.
Višak masnog tkiva je napor za celi organizam, a posebno za srce koje mora da i
nekorisne masne čelije opskrbljuje sa krvlju i kisikom što mu predstavlja
svakodnevni napor.
Postoji deviza naučno dokazana: „ jedan kilogram manje, 3 meseca života više“.
ŠTA JE UZROK METABOLIČKOG SINDROMA?
Nezdrav način života.
Drugi uzrok ne postoji.
Na nivou fetusa, kada se dete rodi nema metaboličkog sindroma, rađamo se zdravi,
a sve poremećaje i bolesti smo stekli nepravilnim načinom življenja.
UGLJIKO HIDRATI – PRVI POKRETAĆI POREMEĆAJA I BOLESTI
Ogromna je količina danas kroničnih bolesti koje odnose na stotine miliona života.
Razlog tome, veliki broj stručnjaka se slaže sa tim je konzumacija hrane bogate
rafiniranim ( prerađenim ) ugljenim hidratima.
Tu se ne misli samo na beli šećer i belo brašno koji su najštetniji predstavnici te
skupine hrane, nego na sve proizvode koje je čovek uvrstio u svoj jelovnik
izmislivši pre 10 000 godina poljoprivredu, a kasnije je raznim metodama
prerađivanja i rafiniranja žitarica samo još više pojačao štetan uticaj te hrane na
ljudski organizam.
Pre sistematske proizvodnje žitarica čovek kao i njegovi preci hranili su se
uglavnom mesom i plodovima koje su našli u prirodi.
Nisu unosili niti su poznavali koncentrirane ugljiko hidrate koje danas obilato
unose u telo kroz razne vrste hleba, krompir, pirinač, slatkiše i td.
Čovekov organizam jednostavno nije imao potrebu da se kroz evoluciju privikava
na takvu vrstu hrane, a 10 000 g. predstavlja kratko razdoblje da bi se ljudski
organizam moga promeniti i privići na bolju preradu koncentriranih ugljenih hidrata.
Većina ljude se danas upravo hrani takvom hranom jer je najjeftinija, najbrže daje
energiju i osećaj sitosti.
Nažalost ljudi nisu svesni da takvom hranom svakodnevno izazivaju u telu
hormonske poremećaje i da se polako ali sigurno ubijaju.
Ta hrana neće odmah dovesti do tragičnih posledica po zdravlje, neće ni za
nekoliko godina, ali svi koji se tako hrane se već u tridesetim godinama nađu među
obolelima od neke lakše ili teže kronične bolesti, najčešće kardiovaskularne.
Telo je žilavo i brani se pred razornim delovanjem konstantno i preterano povišenim
insulinom u krvi, ali malo po malo dolazi do celog niza poremećaja.
Stupanj oštećenja ovisi i količini i vrsti rafiniranih ugljenih hidrata koji se unose i
samoj genetskoj strukturi koja dozvoljava telu da lakše ili teže izlazi na kraj s tim
problemima.
Naučnici su davno otkrili da pokusni miševi koje su celi njihov život držali na
minimalnoj ishrani žive znatno duže od onih koji su se redovno hranili.
Živeli su duže ne zbog malog unosa hrane već zbog toga što su njihovi nivoi
insulina držani stalno na niskoj granici.
ZA ZDRAV, DUG ŽIVOT I MLADOLIKI IZGLED JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ELEMENATA
JE DA SE INSULIN DRŽI KONSTANTNO NA NISKIM NIVOIMA.
TO SE POSTIŽE ISKLJUČIVO BAZNOM PREHRANOM ( SIROVO POVRĆE ) I
REDOVNA FIZIČKA AKTIVNOST.
Insulin loše deluje na srce.
Povišeni nivoi insulina nakupljaju masnoću u krvi što dovodi do začepljena
koronarnih arterija.
Povišeni nivo insulina dovodi do rasta glatkih mišića unutar krvnih žila pa je protok
krvi i zbog toga otežan.
Na isti način su ugrožene i fine žilice u mozgu i oku što povećava rizik od
moždanog udara i slepoće zbog masivnih krvarenja retine – dijabetička retinopatija.
Za kraj ovog teksta da napomenem da zasićene masnoće životinjskog porekla nisu
niti blizu toliko opasne kao rafinirani ugljeni hidrati.
Nabrojat ću što spada u ostale elemente nezdravog načina života:
16)Sol, natrijev klorid, NaCl, najveći je otrov u našem telu koji remeti nivo
kalijumovih soli u telu i time se remete i biokemijske funkcije. Našem telu
uopšte nije potrebno da dodavanjem soli hrani unosimo sol jer natrija ima
dovoljno već u samoj hrani. Telu je potrebna mala količina natrija, oko 5%,
koliko ga ulazi u ćeliju u obliku pozitivno nabijenih atoma, a 95% natrija se
nalazi u ekstarcelularnoj tečnosti i ta velika količina natrija nije prirodno u
našem telu već smo ga uneli da bi pojačali ukus hrane.
Sve ostalo je nepotreban unos koji se unosi jedino da bi se „popravio“ ukus
hrane.
Sol je jaki otrov od koga beže i bakterije, jak je antiseptik i konzervans.
Da napomenem da pojačani unos soli dovodi do pojačanog izbacivanja
kalijum klorida, čak i do 9 puta, a kalijum je jedan od najvažnijih minerala i
elektrolita koji je prirodno u telu i to 95% kalijuma je u ćeliji, a samo 5% u
ekstarcelularnoj tečnosti. Prevelika količina natrija u plazmi, ako damo
hipertoni rastvor NaCl infuzijom, uzrokuje niz poremećaja, izvlači vodu iz
organa pa tako i iz mozga što dovodi do visoko pritiska, dolazi do povraćanja,
proliva, mučnine, bolova u abdomenu, znojenja, žeđi, groznice, poremećaja u
radu bubrega, može dođi i do hemoralgije pa i smrti. Svi opisani simptomi su
simptomi trovanja. Hipertonim rastvorom NaCl se može izazvati i
abortus.Želite li biti zdravi, ili poći putem u poboljšanje zdravlja i vitalnosti
celog organizma prvi je korak da izbacite potpuno sol iz ishrane. Sol također
izaziva i pojačani apetit.
17)Nepravilna ishrana, suviše zasićenih i transmasnih kiselina, barena i termički
obrađivana hrana, suviše belog šećera, belog brašna, slatkiša, kolača i td. Tu
spada i unos hrane u doba dana kada to nikako ne bi trebalo, a to je iza 20.00
sati uveče pa se time ne poštuje prirodni bioritam našeg organizma koji glasi
ovako: krutu hranu treba unositi u organizam od 12.00-20.00, od 20.00-04.00
ujutro telo vari i apsorbira hranu, a od 04.00-12.00 telo se čisti, detoksicira,
izbacuje nuzproizvode varenja te bi tada trebalo piti i pojačano tečnost. Malo
tko poštuje ovaj bioritam ali malo tko je i zdrav.
18)Cigarete
19)Pivo i ostala alkoholna i gazirana pića
20)Sve to je praćeno sa totalnom fizičkom neaktivnošću
21)Nedostatak sna
22)Sve što sam naveo dovodi do stalnog stresa, a stres je taj koji će dovesti do
poremećaja u vibraciji našeg energetskog polja i do poremećaja u
imunosnom sistemu što na kraju rezultira pojavom bolesti na fizičkom nivou.
Kvantnom Medicinom ( generatorom bioloških frekvencija ) dovodi se u ravnotežu
autoimuni živčani sistem što pomaže parasimpatikusu da obavlja regenerativne
funkcije i otkloni nesklad stresnih hormona –adrenalina i kortizola te adaptogenih
hormona – aldosterona i prolaktina.
Smanjuje se nivo prvih i pojačava nivo drugih.
U trenucima stresa adrenalne žlezde ( smeštene iznad bubrega ) počinju
lučiti kortikosteroide ( hormone stresa ) koji povećavaju brzinu naših telesnih
reakcija, pritisak raste, srce brže kuca, kolanje krvi usmerava se od abdomena
prema nogama, zenice se šire da prime više svetlosti pa telo dolazi u stanje
pripravnosti za akciju obrane tela od izazivača stresa i u snažnoj reakciji telo bi
istrošilo stresne hormone i brzo se vratilo na normalu jer čovek se nekada borio ili
bežao i na taj način je istrošio stresne hormone.
Pravilna umerena ishrana, redovna fizička aktivnost ( najbolje teretana ) i dovoljne
količine kompleksa vitamina B su prva i najbolja obrana od stresa.
U isto vreme nadbubrežna žlezda luči hormone epinefrin i norepinefrin koji su
obrambeni hormoni u stanju stresa.
Ako stanje stresa traje kratko i ne ponavlja se, ravnoteža se vrlo brzo uspostavi ali
kod kroničnog stresa stalno je višak kortizola u telu i to dovodi do niza problema.
Današnji čovek ne reagira kao nekada na stres pa hormoni stresa ostaju u telu što
uzrokuje oštećenja vitalnih organa, stanica srca, smanjuje se reakcija imunosnog
sistema, povisuje nivo šećera u krvi, dolazi do osteoporoze, oštećuje pamćenje i
celi središnji nervni sistemi te niz drugih poremećaja kao prerana menopauza i td.
Na primer, masne ćelije koje se nalaze duboko u crevnom omotaču, omentumu,
izuzetno su osetljive na kortikosteroide pa što ih ima više u krvi, više se deponira
masnog tkiva u trbušno salo, to je androgena debljina koja je izuzetno opasna jer je
uzrok visokog pritiska, dijabetesa, moždanog udara, infarkta…. .
KAKO IZMERITI INDEKS TELESNE MASE - ITM
I T M = indeks telesne mase
težina u kilogramima
visina x visina u metrima
Npr. ITM osobe od 8o kg i visoke 168 cm se računa ovako :
težina 80 kg
1.68 x 1.68
80 kg
2.82
80 : 2.82 = 28
Znači osoba gore opisana ima ITM 28 , a klasificira se ovako
KLASIFIKACIJA
normalna težina
pretjerana težina
ITM
20 - 25
25 - 30
ZDRAVSTVENI RIZIK
nema ga
blag
pretilost I
pretilost II
pretilost III - IV
30 - 35
35 - 40
> 40
povećan
jako visok
izrazito visok
BROJANJE KALORIJA
BAZALNI metabolizam - broj kalorija koji je potreban telu za osnovne životne
funkcije dok je telo u stanju mirovanja - rad srca, bubrega, disanje i td .
1. “idealna” telesna težina x 22 = bazalni metabolizam (BM)
2. BM x 0,4 ( oznaka za umjerenu aktivnost ) = kalorije potrebne za fizički napor
3. BM + fizički napor = kalorije potrebne za održavanje telesne težine
4. Ukupno - 500 = dnevne kalorije potrebne za gubitak kilograma
Npr. za osobu od 85 kg
1.
2.
3.
4.
85 x 22 = 1870 kalorija
1870 x 0,4 = 748 kalorija
1870 + 748 = 2618 kalorija - toliko je potrebno da se održi na težini od 85 kg
2618 - 500 = 2118 kalorija na dan - toliko mora jesti osoba od 85 kg da bi
smršavila oko pola kg na dan uz umereni trening
KAKO JEDNOSTAVNO SKINUTI VIŠAK KILOGRAMA
Opisat ću najjednostavniji način na koji se može skinuti višak kilograma i ujedno
popraviti zdravlje.
Na početku zapamtite ovo, naučno je dokazano, jedan kilogram manje je 3 meseca
života više.
Pođimo prvo od ishrane.
Treba pojesti 5-7 obroka na dan, treba jesti na svaka 3 sata, a svaki obrok treba da
se sastoji od male porcije mešane salate ( npr. kao srpska salata) uz mali dodatak
piletine, ćuretine ili ribe, bareno ili sa roštilja.
Izbegavajte beli hleb, belo brašno, beli šećer i sol.
Ukoliko ste gladni mešano povrće u obliku salata možete jesti i do 5 kg na dan.
Uzimajte vode minimalno 3 litre dnevno.
Izdržite na ovom tretmanu 90 dana.
Od dodataka prehrani koristite:
7-KETO
LADY FIT,
DETOX,
ENZYMIX,
KAPSAICIN,
ĐUMBIR i
obavezan kalcij kroz preparat TRI BORON PLUS
CINK, SELEN, E vitamin, B kompleks i C vitamin je ono što se podrazumeva da se
mora dodavati ishrani.
7-KETO
7-KETO je kemijski analogan DHEA- i, najobilnijem steroidnom hormonu u
organizmu, kojega proizvode nadbubrežne žlezde, koža i mozak.
Prava DHEA se razgrađuje na estrogen i testosteron koji mogu stimulirati rast raka
osjetljivog na hormone.
DHEA kod muškaraca može stvoriti previše estrogena, a kod žena testosterona što
može dovesti do neželjenih nuspojava.
7- KETO nema tih loših nuspojava jer nije hormon, a nastao je kao plod
tidesetogodišnjih istraživanja naučnika na University of Visconsin u SAD-u.
Provedena studija na Greenwich Hospital u Connecticutu o djelovanju 7 – KETO
pokazala je niz interesantnih učinaka koje 7-Keto ima na ljudski organizam.
Kod ispitanika je došlo do osetnog gubitka masnog tkiva, hormon štitne žlezde
T3( liotrionin ) pokazao se aktivniji na periferiji što znači da je došlo do pojačanog
metabolizma u mišićima,a pokazalo se da je bio smanjen nivo spolno vežućih
proteina, albumina, prealbumina i globulina što je dovelo do pojačanog
metabolizma.
Studije su pokazale da se u deset nedelja uz određeni trening u teretani i određenu
ishranu izgubi i do 10 kg masnih naslaga bez “ jojo “ efekta, znači bez da se kilaža
vrati nazad.
Kod svih ispitanika se pojavila i pojačana izražajnost mišića zbog smanjenja
masnih naslaga.
7-KETO snižava i nivo kortizola.
7-KETO ima i snažan učinak na imunitet jer pojačava aktivaciju ključnih
imunoloških ćelija.
Aktiviranje počinje sa ćelijama makrofaga, granulocita, neutrofila i natural killer
cels- prirodnih ćelija ubojica koji čine prvu crtu naše obrane od virusnih,
bakteriskih i gljivičnih napada .
Makrofazi ( velike bele imunosne ćelije) imaju sposobnost prepoznavanja,
proždiranja i uništavanja svih vrsta uzročnika bolesti; virusa,bakterija,gljivica te
mrtvih mutiranih i tumorskih ćelija.
Kada 7-KETO dođe u dodir s receptorom makrofaga, on postaje znatno aktivniji u
uništavanju uzročnika bolesti .
7-KETO stimuliše kompletan imunosni sistem, počev od makrofaga koji dalje
iniciraju sve ostale imunosne ćelije, protuupalne citokine ( IL-1 i IL-6 ),TNFalfa( faktore tumorske nekroze, koji izazivaju apoptozu-samoubistvo tumorskih
ćelija), interferon, fibroblaste, koji potenciraju zarastanje rana .
U suštini aktivirani makrofag ima mogućnost mobiliziranja celog imunosnog
sistema.
7-KETO pojačano aktivira i mentalne funkcije, dobro ga je uzimati u kombinaciji s
DMAE i Gota Kolom ( Bacopinom ) -koji između ostaloga čiste moždanu koru od
naslaga stanica Beta Amiloid.
Sva tri preparata zajedno čine čuda u oporavku od Alzh. bolesti uz obaveznih 100
mg cinka na dan.
Posebno je dobar za ljude iznad 40 godina.
Nema vemenskog ograničenja korišćenja.
Uzima se 3-4 x 75 mg na dan uz jelo.
LADY FIT
Lady Fit je prirodni preparat za blokiranje apetita, ubrzava metabolizam i izgaranje
masnih ćelija što vodi ka skidanju viška kilograma.
Pomaže i kod regulisanja šećera u krvi, pa je u stvari i jedini prirodni preparat koji
pomaže i dijabetičarima regulisati aktivnost inzulina, pomaže i u regulisanju rada
štitne žlezde, a time i skidanje viška kilograma .
Kako deluje „Lady Fit“ :
Uporabom „ Lady Fit“ kapsula omogućava se dominacija hormona Kateholamina
( epinefrin i norepinefrin - nadbubrežna žlijezda ) i Glukagona ( pankreas ) u krvi.
Za njihovu dominaciju važan je nizak nivo šećera i inzulina u krvi .
U protivnom oni su neaktivni.
Kateholamini pogađaju masne ćelije pomažući im da se “ otvore “ da bi se mogle
koristiti kao gorivo. Time se povećava potrošnja masti u telu.
Glukagon potiče proces oslobađanja masti iz ćelija ( lipolizu ) i povećava
koncentraciju enzima deznutrina, koji razgrađuje trigliceride u digliceride i hormon
osjetljive lipaze, koji razgrađuje digliceride u monogliceride, a u svemu tome
sudeluje i ciklički adenozin monofosfat ( cAMP ).
Svi oni imaju važnu ulogu u razlaganju masti u energiju .
Glukagon direktno deluje i na beta 3 receptore koji imaju sposobnost mobilisanja
masnoća kao izvora energije.
„Lady Fit „ blokira lučenje GRELINA, hormona koja luči prazan želudac i koji šalje
centru za glad u mozgu signal da uspori metabolizam i korištenje masti te da pojača
glad.
Neki ljudi imaju pojačano lučenje grelina i zbog toga su pretili(debeli).
Osobe koje malo spavaju isto imaju pojačano lučenje grelina pa time i pojačani
afinitet ka ugljikohidratima i debljanju.
„Lady Fit“ potiče i lučenje hormona LEPTINA koji je važan za ubrzavanje
metabolizma pa time i skidanja viška masnoća sa tela.
Način upotrebe: 1 kapsula 2-3 puta na dan 30 min. pre jela.
DETOX
Detox je biljni biološki preparat koji pomaže pri detoksikaciji, izbacivanju otrova iz
organizma.
U fazi skidanja viška kilograma oslobađa se mnogo otrova iz masnih ćelija u krv
koje će biološki preparat DETOX izbaciti iz organizma.
Glavni krivac za rak, alergije, ulcerozni kolitis, reumatoidni artritis, multiplu
sklerozu, autizam, Chronovu bolest, impotenciju, sterilitet i ostale sistemske
bolesti nisu geni, već otrovi iz okoline u koje nasljedno unosimo u sebe i stres. Ali
stres je i svaki unos prehrane koja nije u skladu s antigenom krvne grupe.
Mnoge otrove unosimo u sebe, a da toga uopće nismo ni svjesni. Uz to danas nas
okružuje daleko više opasnijih otrova nego prije 60-tak godina.
Danas se zna i naučno je dokazano da je upravo zagađeni okoliš glavni uzrok
bolesti.
Najnovija istraživanja pokazuju da je npr. rak dojke nasljedan samo u 2% slučajeva,
u 98% slučajeva raka dojke je uzrokovan načinom života, prehrane.
Dokaz da nije problem u genima je što mnoge nasljedne bolesti na razini fetusa i
malog djeteta uopće ne postoje, već se javljaju tokom života upravo zbog
nepravilne prehrane i toksina u hrani i našoj okolini.
Nađeno je da dete prima otrove i preko pupčane vrpce dok je u utrobi majke, što je i
normalno, a u pupčanoj vrpci u trenutku rođenja nađeno je preko 150 raznih
toksina.
Već samo jedući krumpir i žitarice u organizam svaki dan unosimo veliku količinu
pesticida, fungicida, fosfata, organoklorida i td.
Jedući beli hleb koji u prirodi ni ne postoji nego se mora pobeliti veštačkim belilom
pravimo stravičan udar na zdravlje.
Eksperimenti na miševima kojima je davano to belilo tokom 4 mjeseca pokazala su
da su svi dobili rak gušterače ( pankreasa ).
Upravo te veštačke arome i boje su krive i za hiperaktivnost dece. To je pokazalo
istraživanje na Cambridgeu kada su deci u soku davana crvena i žuta boja za
slatkiše.
Coca Cola bez šećera ( light ) još je opasnija od one sa šećerom, jer u sebi sadrži
aspartam .
I voda iz slavine je puna teških metala, klora i ostalih otrova.
Što tek mislite što se dešava sa svim toksinima koji ostaju u telu nakon uporabe
kemijskih lekova.
Uza sve to tu je i stres, koji dovodi do pojačane cirkulacije krvi zbog ubrzanog
lupanja srca, povećanja nivoa adrenalina što sve vodi ka povećanju razine toksina u
krvi i njegovom većem protoku.
Kako ovo čitate verujem da ste i sami zaključili da treba naći dobar način
detoksikacije organizma, izbacivanja otrova koji se nakupljaju kao nusproizvodi.
Teški metali, pesticidi, insekticidi i ostali otrovi topivi su u mastima.
Dakle masno tkivo kojeg imamo, puno je toksina koje polako i otpušta.
Naučno je dokazano da svaki kilogram manje daje 3 meseca života više.
Baš zato nije čudno što je vodeći rak u žena, rak dojke, jer upravo dojke sadrže
veliki postotak masti, isto kao rak prostate u muškaraca jer kroz mokraćni mehur
( bešiku )i mokraćovod velike količine pesticida stižu do prostate.
Upravo najveća detoksikacija odvija se u crevima, ako se to ne obavi kako treba,
ostane li previše otrova, oni dolaze do jetre, a ako ih ni ona ne uspije probaviti,
otrovi se nakupljaju u mastima.
Dat ću primer na bolestima koje dolaze starenjem, Parkinsonova bolest ili
demencija dolazi zato što nakon dugo vremena toksini koji se nalaze u masnim
ćelijama koje okružuju mozak probiju krvno moždanu barijeru koja štiti mozak od
njih i dođu do njega.
Sada ovo dobro zapamtite i primenite.
Da bi se otrovi (toksini) topivi u mastima mogli pretvoriti u topive u vodi i na kraju
izbaciti stolicom ili urinom potreban je enzim citokrom P 450( nalazi se u DETOX
kapsulama ), koji se stvara iz klorofila.
Druga faza je faza konjugacije, odnosno vezivanja, a u njoj su potrebni
antioksidansi koji će za sebe vezati te otrove ( toksine ).
Upravo je rak rezultat akomulacije mutacija, dakle poremećaja i bolesti staničnog
( čelijskog ) genoma, a tu se regulira ćelijska dioba, rast i razvoj ćelija.
Upravo ta mutacija je izazvana uzročnicima okoliša u kojem živimo, ali u suštini je
krivo ono što unosimo u telo.
To sve dovodi do pojave raka, neuroloških i ostalih degenerativnih bolesti i
oštećenja, čijoj smo poplavi danas i sami svedoci.
Iako različiti toksini uništavaju različita tkiva i organe, svim je karcinomima
zajedničko postojanje nedostatka hemoglobina, citokroma C, citokroma P 450 i
vitamina B12.
Tu bi kao prvu zaštitu preporučio biološki preparat DETOX.
DETOX se uzima 3 puta na dan po jedna kapsula uz jelo, doručak, ručak i večeru.
ENZYMIX ili RIYUVINZYMI
ENZIMI - biološki katalizatori koji utiču na brzinu kemiske reakcije.
Enzimi su neophodni za život kakav poznajemo, jer su mnoge reakcije koje se
odvijaju u ćelijama organizma prespore te bi vodile do bitno drugačijih produkata
koje organizmu ili ne trebaju, ili bi štetili.
Pogreška (genetske mutacije, nedovoljna proizvodnja ili hiperprodukcija enzima)
jednog jedinog enzima može biti glavni uzrok teških genetskih poremećaja.
Tako je, primerice, poremećaj fenilketonurija rezultat pogreške enzima fenilalanin
hidroksilaze, koji katalizira prvi korak u degradaciji aminokiseline fenilalanina.
Ako ovaj enzim ne radi kako treba, i ne degradira aminokiselinu na predviđeni
način, neograničena proizvodnja fenilalanina će dovesti do mentalne retardacije.
Postoji i još čitav niz obolenja, pod zajedničkim nazivom enzimopatije, čiji je uzrok
mutacija gena, a posljedica nedostatak nekog enzima.
Kao i svi katalizatori, enzimi funkcioniraju na način da snižavaju energiju aktivacije
pojedine reakcije, te je na taj način ubrzavaju, i do nekoliko milijuna puta.
Enzim ostaje nepromenjen čitavim trajanjem reakcije na koju utiče što mu
omogućava da, kad se jedna reakcija privede kraju, uključi u drugu potpuno
nepromenjen.
Enzimi ne utiču na relativnu energiju između reagenata i produkata, pa niti na
odnosne reakcije.
Međutim, ono što enzim ističe među svim ostalim katalizatorima je njegova
specifičnost u pogledu stereokemije, kemijske selektivnosti i specifičnosti.
Osnovna ideja enzima je povezivanje molekula u rekaciji na koju deluje stvaranjem
kompleksa.
ENZYMIX sadrži enzime BROMELAIN,LACTASE, LIPASE I AMYLASE, enzime koji
ubrzavaju varenje I apsorpciju hrane uz minimalno stvaranje toksina ( otrova ) kao
nuzproizvoda.
Čim je varenje hrane ubrzano, ubrzava se i metabolizam, a ubrzani metabolizam i
dovodi do izgaranja masnih ćelija.
Bromelain je važan za pravilno varenje belančevina, Lipase za varenje masti,
Amylase za varenje šećera i Lactase su važne za varenje mlečnog šećera.
ENZYMIX se uzima 1 kapsula uz doručak, ručak i večeru.
U kasnim 1920-tim Dr. Walter Guy i Dr. Ferguson ekstenzivno su koristili terapiju
ENZIMIMA u lečenju mnogih bolesti, uključujući i rak. Ovi lekari otkrili su da je
korištenje enzima uravnotežilo pH i pružalo druge koristi u lečenju raka I drugih
bolesti.
Enzimi su nam potrebni za sve biokemijske procese u našem telu.
Da pojednostavim, enzim u našem telu je isto što I svečica u autu, bez svečice ne
može se upaliti I aktivirati motor auta.
Starenjem I posebno pogrešnim načinom prehrane smanjuje se količina enzima u
našem telu, a I mnogi se ne mogu aktivirati ukoliko je manjak kalijevih soli u telu, a
on je čest.
Žrtve raka uvijek imaju u sebi velike količine laktičnih (mlečnih) i ugljičnih kiselina.
To definitivno zahteva veću količinu enzima i klorovodične kiseline.
Kada se enzimi unose u telo oni uglavnom deluju na uklanjanje telesnih otrovnih
otpadnih kiselina iz limfnih kanala, pojačava uklanjanje CO 2, uspostavlja prirodnu
pH rekaciju i smanjuje osjetljivost tkivâ na belančevine.
Enzimi jačaju imunitet i jačaju sposobnost crvenih krvnih zrnaca za prenos kisika.
Uzimanje dovoljnih količina enzima i Betanina HCl s obrocima pomoći će, također, u
smanjivanju količina enzimâ, koje pankreas treba proizvesti za probavu, ostavljajući
više snage pankreasu za stvaranje enzima za savladati rak.
LJUDI KOJI IMAJU RAK OBAVEZNO MORAJU UZIMATI ENZIMSKE PREPARATE I UZ
TO SPROVODITI HIPOKRATOVU BIOLOŠKU DIJETU.
Stevia je idealan zaslađivač u borbi protiv bolesti.
Šećer bilo kakve vrste hrani stanice raka. Veštački zaslađivači u osnovi su toksični i
uzrokuju rak. Stevia je sigurna, slatka i čak pobolšava zdravlje.
Stevia je biljni list.
Prema Dr. Whittakeru, studije ukazuju, da stevija regulirajuće djeluje na pankreas i
može pomoći stabilizirati količine šećera u krvi, što je čini sigurnim prehrambenim
dodatkom ljudima s rakom, dijabetesom, hipoglikemijom i kandidijazom.
Ovaj ekstrakt proizvodi se uzimanjem samo slatkih, rebaudiosidnih kristala,
ostavljajući okus poput sladića (Glycyrrhiza glabra) iz listova i stvarajući idealnu
alternativu sintetičkim sladilima.
Ako se borite protiv raka ili patite od neke druge bolesti obavezno primenite Steviu
jer će vam olakšati dijetu bez koje nema izlečenja ni jedne bolesti.
KALCIJ
Ako nema dovoljnog unosa kalcija, telo povećava sintezu hormona KLACITRIOLA
koji čuva kalcij, ali isto tako pojačano zadržava masnoće.
Kada su niski nivoi Ca u telu,nivoi vit. D3 se povećavaju kako bi se pojačano
apsorbirao kalcij.
Visoki nivoi vit. D3 povečavaju dotok Ca u masne ćelije i kada se razine kalcija
povise unutar masnih ćelija aktiviraju se enzimi i geni koji su važni za taloženje
masti, a enzimi koji razgrađuju masti tada prestaju delovati.
Zbog toga morate uzimati obavezno kalcij i magnezij.
Najbolje ga je uzimati kroz preparat TRI BORON PLUS, i to 2 kapsule uz doručak i 2
kapsule uz večeru.
KAPSAICIN – sastojak je crvene ljute papričice.
Može se uzimati kroz dodatak u kapsuli ili ga jesti kroz ljute papričice.
Kapsaicin ubrzava metabolizam i potrošnju masti.
Podiže nivo hormona NOREPINEFRINA koji ubrzava srčanu frekvenciju,
oslobađanje glukoze i protok krvi kroz mišiće.
Kapsaicin smanjuje i osećaj gladi.
ĐUMBIR – ubrzava metabolizam, povećava proizvodnju mlečne kiseline u mišićima
što dovodi do povećane količine hormona rasta koji pojačava lipolizu – sagorevanje
masti.
Đumbir se može uzimati kroz kapsulu ili 3 puta na dan uz jelo popiti po jednu kafenu
kašičicu u 1 dcl vode uz jelo ili sipati na ili u jelo.
Đumbir pomaže kod glavobolja, migrena, mučnine, visokog pritiska, vrtoglavica i td.
LEPTIN – hormon koji ima važnu ulogu u organizmu kada je u pitanju apetit, dakle
osećaj gladi, potrošnja energije i unos hrane.
Čim nivo leptina padne dolazi do osjećaja gladi i obratno, viši nivo leptina daje
osećaj sitosti.
U suštini kada se gube masti iz organizma nivo leptina pada, a kada nivo masti
raste, nivo leptina isto raste.
Kako se povećava kalorijski unos hrane nivo leptina raste i obratno.
Niski nivoi leptina dovode do usporavanja metabolizma i do smanjenja
koncentracije tiroidnog hormona – znači do nemogućnosti mršavljenja i postizanja
mišićne definicije.
U biti na neki način leptin štiti i sprečava gubitak masti.
Treba znati podići nivo leptina, a da se ne unose masnoće jer tada se ubrzava
metabolizam i gubljenje kilograma.
To znači da bi jedan dan u 7 dana ( ako je osoba na dijeti ) trebalo povećati unos
kalorija, jesti po želji sve što vam padne na pamet, ali samo jedan dan u ( najbolje )
7 dana.
Na taj se način nivo leptina digne za idućih 7 dana.
Da napomenem da se leptin može uzimati i inekciono ( oralno nema koristi ), ali je to
skupo pa je bolje balansirati hranom.
Inače, leptin, inzulin i ugljikohidrati su pokazali veliku povezanost i upravo unos
puno ugljikohidrata povećava nivoe leptina.
Istraživanja su pokazala da i kod gladovanja nivo leptina nije pao ukoliko se inzulin i
glukoza umjetno održavaju.
Nakon 7 dana jake dijete nivo leptina pada za 50%, a da bi se nivo povratio treba
samo 12-24 sata na solidnim ugljikohidratima.
Znači kod jakih dijeta treba na svakih 7 dana jedan dan varati organizam sa unosom
visokokaloričnih namirnica ( pica, sladoled, kolači ) što će snažno pokrenuti
metabolizam i pojačati gubitak masti u idućih 7 dana.
To sve dovodi do jačeg sagorevanja masti iz nedelje u nedelju i bržeg definisanja.
Pokazalo se da vežbanje u teretani povećava osetljivost na leptin što znači da će
biti potrebna manja količina leptina da pošalje signal mozgu da ubrza metabolizam i
sagorevanje masti.
Povećanjem leptina se ujedno stvara i bolja hormonska slika u telu.
Tokom dijete muškarcima opadne nivo testosterona, podizanjem nivoa leptina
dolazi do povećanja glikogena u jetri što će podići testosteron, hormon rasta i T3, a
smanjiti kortizol, hormon koji izaziva katabolizam i otežava definisanje mišića.
Žene koje se bave sportom isto moraju paziti na nivoe leptina da ne bi došlo do
zastoja u reproduktivnim hormonima kada se leptin spusti nisko.
To može dovesti do izostanka menstruacije, osteopenije i td.
Zato i žene moraju imati dan kada podižu kalorijski unos da se ovo ne bi desilo.
N.F. (nisko frekventni generator)
N.F. generator je važan element koji će biti od velike pomoći u rješavanju
problema sa UZROKOM poremećaja koji je doveo do bolesti.
Sve naše bolesti vezane su za poremećaje u vibraciji našeg energetskog polja.
Mnogi ne znaju o čemu se tu radi kada se spominje energetsko polje.
Da to sada pojasnimo.
Svaka ćelija u našem telu ima određenu biološku frekvenciju, određeni biološki
signal. Zasluga tog signala ide od naše DNK koja se nalazi u jezgri naših ćelija i koja
ima određeno biofotonsko zračenje.
Ljudska DNK zrači biofotonsku emisiju od oko 10 fotona po cm kvadratnom u
sekundi pri talasnoj dužini od 200 – 900 nanometara što znači od ultra ljubičaste do
infra crvene svetlosti. Tu je ujedno i spektar vidljive svetlosti.
U našem telu postoji od 75-100 hiljada milijardi ćelija i ne postoje dve ćelije koje
imaju istu frekvenciju, isti signal.
Skup frekvencija, signala, svih ćelija našega tela čini elektromagnetsko
frekvencijsko informacijsko polje, auru, koja se nalazi oko našega tela i uglavnom
nije vidljiva našem oku.
Dužina tog polja je od 75 cm – 150 cm oko našega tela.
To naše energetsko polje je u stalnoj vibraciji i interakaciji sa kvantnim poljem koga
smo mi deo.
Naše bolesti započinju upravo poremećajem vibracije našeg energetskog polja.
Poremećajem vibracije dolazi do poremećaja u biološkom signalu naših ćelija te on
prelazi u patološki signal koji će uzrokovati poremećaje u biokemijskim procesima u
našem telu što će dovesti do metaboličkih poremećaja u ćeliji, tkivu, organu i na
kraju dovesti do pojave same bolesti na fizičkom nivou.
N.F. generator je upravo tu važan jer nam omogućuje da poremećaj u vibraciji našeg
energetskog polja vratimo u ravnotežu i da patološku frekvenciju ( krivi signal )
ponovo vratimo u njen biološki oblik.
Uporabom generatora mi kroz telo propuštamo spektar kontrolisanih bioloških
frekvencija.
Kada ćelija koja je izgubila svoju biološku frekvenciju u tom spektru ferkvencija
koju beta generator propušta kroz telo prepozna svoju biološku frekvenciju ući će s
njom u sinhronizaciju, to znači da je ćelija ponovo povratila svoj biološki signal.
To se naziva kvantni skok što znači da je došlo do izlečenja na energetskom nivou,
sada je rešen poremećaj u vibraciji našeg energetskog polja i nuspojava je da će
patološki signal koji je napravio poremećaje u biokemijskim procesima u telu biti
zamenjen biološkim signalom koji će dovesti prvo do oporavka na molekularnom
nivou u samoj ćeliji, tkivu, organu i na kraju do samog izlečenja bolesti.
N.F. generator je dobra porodična investicija za dobro zdravlje i preventivu.
Ne treba čekati da se bolest pojavi na fizičkom nivou pa tek onda početi delovati jer
tada mnogo puta može biti i kasno.
Uz generator se mogu dobiti programi za celu porodicu i šire.
Svaki budući korisnik generatora mora doći do nas na dijagnostički aparat da bi se
napravili programi za njegove poremećaje koji se pokažu na aparatu.
Postoje programi koji su generalni, zajednički, kao što su programi za čišćenje
debelog creva, jetre, bubrega, programi koji aktiviraju npr. enzim Rpn13, koji je
detektor toksina-otrova u ćeliji i dok ih on ne detektuje i ne pošalje signal, nema
čišćenja ćelija od toksina.
N.F.generator aktivira i enzim P4D1, jedan od najjačih i najvažnijih enzima koji
vrše obnovu i zaštitu DNK.
N.F. generator aktivira i imunosne ćelije CD4, koje su važne za sprečavanje
infekcija i tako dalje.
Ostali se programi rade individualno po poremećaju koji pacijent ima, a ti se
poremećaji pokažu na našem aparatu za OSMOTSKU dijagnostiku.
Da bi N.F. generator mogao djelovati važan je biološki TRETMAN pod imenom
PROTOKOL 13.
Ukoliko niste u PROTOKOLU 13 nemojte bacati novac na generator, PROTOKOL 13
je pred uvjet za izlječenje.
PROSTATA
Prostata se nalazi u centralnom dijelu karlice , na raskrižju spolnih i mokraćnih
putova .
Kroz prostatu prolazi mokraćovod pa sve njene promjene izazivaju i poremećaje s
mokrenjem.
Po izvještajima Svjetske Zdravstvene Organizacije , od bolesti prostate boluje oko
60-70 % muškaraca starijih od 60 godina i više od 90 % osamdesetogodišnjaka .
Produženjem čovjekovog života , oboljenju prostate podlegao bi svaki muškarac .
Smatram da bi zbog svega ovoga svaki muškarac već od sredine 30-tih godina
trebao početi uzimati dopune važne za zdravlje prostate .
Funkcija prostate je pod jakim utjecajem muškog spolnog hormona – testosterona ,
koji se proizvodi u testisima i ženskog hormona estrogena , to jest njegovog jačeg
oblika estradiola .
Protivno ustaljenom mišljenju da je samo testosteron , to jest DHT kriv za
probleme prostate , najnovija naučna istraživanja su pokazala da je to patološko
stanje prostate velikim dijelom uzrokovano i povišenim razinama estradiola u krvi
muškaraca .
To se vidi i iz toga da nakon 50-te godine života rizik od hipertrofije prostate
višestruko raste jer se u većini slučajeva omjer testosterona i estrogena polako
mijenja u korist estrogena .
Tu je važan podatak da je u hipogonadnih mlađih i starijih muškaraca daleko veći
stupanj poremećaja prostate .
Vodeći svjetski stručnjak na području patoloških promjena na prostati ( Farnsworth
Wells ) dokazao je da povišena razina estrogena ostvaruje negativna djelovanja na
prostatu pomoću vežućeg globulina spolnih hormona ( SHBG ) , albumina i
hormona hipofize prolaktina .
Povišena razina SHBG omogućava lakši ulaz estrogena i androgena u prostatu , a
prolaktin značajno povećava osjetljivost prostate na njihova negativna djelovanja i
njenu hipertrofiju .
Stanice prostate propadaju , te nastaje mišićno i vezivno tkivo , koje nema nikakvu
ulogu osim što dovodi do povećanja prostate .
Bolesti prostate su : prostatitis ( upala ) , benigna ( dobroćudna ) hipertrofija
( povećanje ) prostate – adenom i rak prostate .
Adenom je najčešće oboljenje prostate i javlja se uglavnom kod osoba starijih od 50
godina , dok je kod mlađih muškaraca češća upala prostate .
Što se tiče raka prostate on je danas u velikom porastu . Najveći je uzrok
neregulirana prehrana , mnogo ksenoestrogena u hrani , lijekovima , plastičnoj
ambalaži te razni dodaci prehrani kao što su pesticidi , herbicidi , fungicidi , dodaci
sa šiframa E i niz drugih kemijskih spojeva iz hrane koji upravo remete balans
hormona ( kod muškaraca ) u korist estradiola .
PROSTATITIS
Učestalo mokrenje najčešći je znak da s prostatom nije nešto u redu .
Bakterije koje izazivaju upalu prostate dolaze uglavnom iz debelog crijeva , ali mogu
doći u prostatu i iz drugih žarišta kao što su : gnojni procesi oko zuba , krajnici ,
fistule,hemoroidi…
U mjehuru i mokraćnim kanalima uvijek ima bakterija jer im za život i razmnožavanje
odgovara vlažna i topla sredina . U normalnim uvjetima ako se pije dovoljno tečnosti
ove su bakterije bezopasne jer mokraća ih izbaci iz organizma prije nego njihov broj
postane prevelik .
Ali u uvjetima nedovoljnog unosa vode u organizam , obilnog znojenja ili smanjene
otpornosti organizma zbog oslabljenog imuno sustava , broj bakterija može da se
poveća i izazove infekciju mjehura i prostate .
Razvoju infekcije doprinosi i ponašanje čovjeka koje dovodi do prepunjenosti
prostate i odlaganja mokrenja i do zastoja krvi u njoj ( dugo sjedenje , jaki začini ,
alkoholna pića ) .
Neredovito pražnjenje prostate ( uzdržavanje od orgazma ) spada u jake uzročnike
upale prostate . Česta promjena partnera također povećava rizik od infekcija koje
se prenose spolnim putem i značajno oštećuje prostatu .
U slučaju upale prostata je u daleko gorem položaju od mjehura jer nema dodira s
mokraćom pa nema redovitog ispiranja , a ima i daleko nježniju građu i manje je
otporna od mjehura .
Prvi znaci upale su učestalo i bolno mokrenje , osobito noću i u ranim jutarnjim
satima jer upaljena prostata je otečena i uvećana pa vrši pritisak na mokraćovod ,
otežavajući protok mokraće izazivajući osjećaj peckanja , žarenja i bola .
Mokraća izlazi polako pod smanjenim pritiskom , a dešava se i da se mokrenje
nastavi i kada je čovjek mislio da je završio mokrenje .
Dolazi do bolova u maloj karlici , slabinama , križima , ponekad ima i krvi u mokraći
ili sjemenoj tečnosti te se javlja osjećaj opće slabosti i bezvoljnost .
ADENOM PROSTATE
Od puberteta pa sve do 40-45 godine prostata se ne mijenja .
Nakon toga nastupaju promjene ( danas često dolazi do promjena već u srednjim
30-tim godinama zbog dodataka prehrani koje sam gore opisao )pa prostata počinje
da se uvećava , mokrenje postaje otežano i to je prvi znak bolesti .
Prve tegobe su blage , češća potreba za mokrenjem i slabiji mlaz mokraće .
Vremenom ove tegobe postaju izraženije , mokrenje postaje sve češće osobito
noću , često se javlja pojava za neodložnim mokrenjem , čekanjem na početak
mokrenja , napinjanje pri mokrenju , mlaz je isprekidan , a to se naročito dešava kod
jutarnjeg mokrenja .
Mokraćni mjehur je dugo u stanju da snagom svojih mišića kompenzira tegobe
nastale hipertrofijom prostate , otežani protok urina kroz mokraćni kanal .
Vremenom zid mjehura zadebljava na račun mišića mjehura , mjehur više nije u
stanju da izbaci svu mokraću te jedna količina mokraće ostaje u mjehuru i nakon
mokrenja .
Količine zaostalog urina u početku su male , ali razvojem bolesti se sve više
povećavaju .
U međuvremenu uslijed stalnog rastezanja , mjehur gubi elastičnost i moć
kontrakcije mišića pa tako da mokraća neprestano kaplje .
Nepotpuno pražnjenje urina iz mjehura i iz mokraćovoda može da izazove ozbiljno
oštećenje funkcije bubrega , može doći do uremije , do infekcije mjehura kao i do
pojave kamena u mjehuru koji je uzrok taloženja soli iz urina .
Hem-Pro,magnetostimulator ( koristi se za trajno izlječenje hemoroida ) gotovo u
potpunosti rješava probleme koje izaziva adenom prostate već za 20-30 dana
tretmana. Smatram da bi ga svaki muškarac morao imati ukoliko želi očuvati
prostatu
RAK PROSTATE
Danas se zna da se rak prostate ne razvija iz upale prostate niti iz njenog povećanja
iako rak i adenom mogu postojati u isto vrijeme .
Rak prostate je bolest uglavnom starijeg životnog doba , javlja se najčešće iza 60-tih
godina života , a što životno doba više odmiče , postotak oboljenja raste .
U svojoj ranoj fazi rak ostaje unutar prostate , a tegobe su obično slabo izražene ,
nema bolova koji bi na njega ukazivali , a koji se inače javljaju u kasnijim fazama
bolesti kada se jave metastaze na kostima i drugim organima .
Pravovremena dijagnoza je od najvećeg značaja , ali se nažalost veliki broj
pacijenata javi liječniku kada se bolest toliko proširila da je liječenje veoma teško
provesti .
Svaki muškarac stariji od 50-te godine života trebao bi bar jednom u godini da se
javi na pregled prostate . Tada mu se određuje takozvani prostata specifičan antigen
( PSA ) koji ima veliki značaj u otkrivanju eventualnog raka prostate .
Nabrojat ću faktore rizika koji mogu dovesti do raka prostate :
- Velike količine mesa i masti u prehrani , hrana bogata masnoćama i proteinima
životinjskog porijekla , osobito crvenog mesa , jer sve to dovodi do podizanja
razine
muškog hormona testosterona , a s njegovim viškom raste i rizik od bolesti .
Treba smanjiti i uporabu maslaca , margarina i u suštini svih hidrogeniziranih
biljnih
masnoća - transmasnih kiselina .
Neka istraživanja su pokazala da eunusi uopće ne obolijevaju od raka prostate.
- Nikotin kao i isparenja anilinskih boja i benzina također su rizici za rak prostate,
mjehura i bubrega
- U rizičnim skupinama su i radnici u talionicama i tvornicama baterija i filmova jer
kod njih dolazi do povećane količine kadmijuma u tijelu koji izbacuje cink iz
prostate
- Zemljoradnici su također u rizičnim skupinama jer pesticidi , herbicidi , fungicidi i
životinjski virusi , kojima su okruženi izazivaju snažne hormonalne promjene u
tijelu
- Prema istraživanjima koja su obavljenja 1989 godine i objavljena u „ Medical
Tribuneu“utvrđeno je da kod muškaraca kod kojih je obavljena vasectomia
( uklanjanje jednog dijela sjemenovoda , tri puta povećava rizik da obole od
raka prostate
SAVJETI KAKO ŠTO DUŽE OČUVATI ZDRAVU PROSTATU
- Prehranom po antigenu krvne grupe
- Redovitim unosom cinka , selena , E vitamina i blokatora enzima aromataze i
ženskog hormona estrogena i prolaktina
- Voditi uredan seksualni život , redovito prazniti prostatu
- Redoviti unos neprobavljivih biljnih vlakana
- Redovito liječenje svih postojećih gnojnih žarišta u tijelu ( zubi , mandule , fistule ,
hemoroidi ) te održavanje svakodnevne higijene
- Ljeti za vrijeme kupanja ne ostajati u mokrim kupaćim gačicama
- Redovito primjenjivati blagu rekreaciju , ali ne izrazito naporne sportove
- Ako je prostata upaljena tada mirovati , kupati se u vrelim sjedećim kupkama da ne
ne bi došlo do kroničnog prostatitisa
- Piti što više vode tijekom dana ( minimalno 3 l ) jer dehidracija izuzetno šteti
prostati
- Izbjegavati duge vožnje biciklom , jahanje i duge vježbe koje opterećuju zonu
prostate te dugo sjedenje i ležanje i duže izlaganje hladnoći
- Redovito prazniti mjehur , ne zadržavati dugo mokraću
- Strogo izbjegavati ljuta alkoholna pića, pivo, gazirane sokov, oštre začine,
biber,ljutu, papriku, namirnice industrijski prerađene koje su pune aditiva sa
šiframa
E , nitrita i nitrata
- Na prostatu OSOBITO NEGATIVNO DJELUJE PIVO , stručni krugovi smatraju da
je pivo najnepovoljnije piće za prostatu . Jedna dvadesetogodišnja studija na
Havajima , koja je obavljena na 6 500 muškaraca pokazala je da je uzimanje
samo 3 flaše piva mjesečno u direktnoj vezi s povećanjem prostate.
Pivo dovodi do podizanja nivoa prolaktina , hormona hipofize .
Prolaktin djeluje na porast razine testosterona koji djelovanjem enzima 5-alfa
reduktaze prelazi u DHT – dihidrotestesteron , koji je krivac benigne hipertrofije
prostate .
Cink i vitamin B6 blokiraju razine prolaktina , ali ukoliko se redovito konzumira
pivo ,
smanjuje se njihova apsorpcija .
- Redovito prazniti debelo crijevo jer je ono u dodiru s prostatom te toksini iz stolice
lako prođu kroz stjenku debelog crijeva i inficiraju prostatu
SIMPTOMI BOLESTI PROSTATE
Akutni prostatitis može da uzrokuje simptome slične gripi , s bolovima u leđima ,
oko butina i između skrotuma i anusa . Mokrenje je otežano , ejakulacija bolna ,
Simptomi kroničnog prostatitisa su slični onima kod akutnog uz moguću pojavu
krvi u spermi.
Simptomi BHP uključuju teškoće u mokrenju i nemogućnost zadržavanja mokraće .
Na rak prostate ukazuje umor , krv u urinu i spermi , bolne kosti , gubitak apetita i
težine .
JEDINI MOGUĆI NAČIN LIJEČENJA RAKA PROSTATE
Postoji uska veza između načina prehrane i raka prostate .
Prehrana bogata zasićenim masnoćama ( mnogo crvenog mesa ) izravno je
povezana s rakom prostate .
To se uglavnom odnosi na životinjske masnoće - crveno meso bi trebalo potpuno
izbaciti iz prehrane - osobito muškarci iznad 40-te godine života .
Masnoće iz ribe , piletine i puretine nisu štetne . Mlijeko i mliječne proizvode kod
karcinoma prostate treba izbjegavati zbog kalcija , jer su istraživanja pokazala da
veća količina kalcija u tijelu loše djeluje na prostatu.
Dokazano je i da je pivo izuzetno štetno za prostatu .
Treba izbjegavati dugo sjedenje ili ležanje , hladnoću , dugo zadržavanje mokraće ,
žestoka pića , gazirana pića , oštre začine , biber , ljutu papriku .
Opisat ću jedan od najboljih ( uz generator frekvencija ) jedini mogući način
liječenja raka prostate :
Pođimo od soje
SOJA je bogata fitokemikalijama zvanih izoflavoni .
Soja je jedini poznati izvor genistina , izoflavona koji blokira enzime ( 5 alfa
reduktazu i aromatazu ) koji izazivaju benignu hipertrofiju prostate i rast stanica
tumora prostate .
Genistin blokira i angiogenezu , proces nastajanja novih kapilara koji se smije
pojaviti u samo određenim uvjetima ( zarastanje rana , trudnoća ) ali može biti
izazvan tumorima koji se pomoću novih kapilara hrane i rastu , a genistin to
sprječava .
Muškarac bi trebao dnevno ( redovito ) uzeti samo 2 dcl sojina mlijeka što će mu
donijeti oko 20 mg izoflavona .
INHIBITORI PROTEAZE ( soja , šareni grah , zob , lan , bob ) blokiraju enzime
proteaze
( tripsin i kimotripsin ) koji pospješuju rast tumora prostate - svaki dan u prehranu
ubaciti nešto od navedenog - navedenu hranu birati po krvnoj grupi .
LIKOPEN - karotenoid , sprječava rak prostate , najrasprostranjeniji karotenoid u
prostati . Dobro je dva puta na dan piti po 2 dcl zagrijanog kuhanog paradajza u koji
se naknadno stavi mala žlica maslinovog ulja .
Odlična je i juha od paradajza , kada je kuhana staviti žlicu maslinovog ulja i tako ju
konzumirati . Ne kuhati s uljem već na kraju ga staviti . Zagrijavanjem ulje iz
nezasićene masne kiseline prijeđe u zasićenu , a time nismo dobili ništa korisno .
Ovo važi samo za krvne grupe O i AB .
Krvne grupe A i B likopen moraju uzeti kao dopunu u kapsuli uz obrok u kojem
ima maslinovog ulja - likopen je aktivan samo uz masnoću .
Lektini iz paradajza ( panemaglutinini ) su izuzetno štetni za imunosni sustav krvnih
grupa A i B , stoga te dvije krvne grupe ne smiju konzumirati paradajz ni u bilo
kojem obliku .
CLA - konjugirana linolenska kiselina , izuzetno je važna za zdravlje , podiže snažno
imunosni sustav , klinički je dokazano njeno djelovanje kod raka prostate i dojke .
Uništava maligne stanice sprječavajući oštećenja staničnih membrana od visoko
reaktivnih tvari tako što u staničnim membranama zamjenjuje kancerogene masne
kiseline isključujući njihovo djelovanje .
Treba unijeti 3- 4 gr na dan 30 min. prije obroka .
SAW PALMETTO- ekstrakt pilaste palme koji deaktivira enzim 5 alfa reduktazu koji
izaziva pretvorbu testosterona u jači oblik dihidrotestosteron ( DHT ) koji potiče
rast stanica prostate , ima i protuupalno djelovanje te olakšava izmokravanje .
Saw Palmeto ima 90 % - postotnu efikasnost u riješavanju problema BHP ( benigne
hipertrofije prostate ) u odnosu na Proscar( finasterid ) koji ima samo 50 % postotnu efikasnost , uz to Proscar loše dijeluje na potenciju .
Saw Palmeto mijenja biokemijske reakcije u tijelu pa njegovi efekti nisu trenutni ,
već postepeni te se na djelovanje ponekad mora čekati par nedjelja
Saw Palmeto osim što olakšava protok mokraće , pojačava vrat mjehura , a koristi
se i kao urinarni antiseptik u liječenju kronične infekcije mokraćnog sustava .
Saw Palmetto pojačava libido i potenciju , a ima i anabolno djelovanje na razvoj
mišića
Saw Palmeto treba minimalno unijeti u količini do 320 mg na dan OBAVEZNO uz
Pygeum .
PYGEUM je zimzeleno drvo ljekovite kore . Glavna klinička uporaba je u liječenju
prostatitisa , muške neplodnosti , impotencije i BHP . Ima tri vrste aktivnih
sastojaka :
- fitosteroli , djeluju protuupalno i blokiraju prostaglandine 2 koji izazivaju upalne
Procese, jer su skloni nakupljanju u prostati .
- terpeni djeluju protiv oticanja
- ferulni esteri smanjuju nivo prolaktina , hormona koji u žena izaziva lučenje
mlijeka
I sprječavaju djelovanje kolesterola koji zajedno s prolaktinom potiče prostatu na
preveliko stvaranje vlastitih stanica što dovodi do hipertrofije prostate
- pygeum smanjuje nivo testosterona koji nastaje u Leydigovim stanicama u
testisima, pomoću masne kis. N-dokosanol , a podiže razinu androgena iz
nadbubrežnih žlijezda što ne dovodi do BHP, a kompenzira količinu testosterona
u tijelu .
- pomaže i u liječenju raka prostate
- više od 20 klinički ispitivanja je pokazalo da jača erekciju posebno noćnu , a koristi
se u obliku kaps. ili tableta. ekstrakta rastvorenih u mastima s 13% sterola .
Dnevna doza je 50 -100 mg dva puta na dan .
U Francuskoj se Pygeum prepisuje u 81 % slučajeva umjesto operacija prostate
U hrvatskoj se može naći u ljekarnama proizvod firme « Natrol « pod imenom «
ProstatExcell «
Kod težih poremećaja prostate uzeti2 x 2 kapsule ( tablete ) na dan najbolje 1- 2 sata
prije ili iza jela .
Indol-3-karbinol - ima ga u brokuli , zelju , rotkvi , kelju pupčar , kupusu , ali
najviše u brokuli..
Povećava tjelesnu proizvodnju 2-hidroksi estrogena i 2-hidroksi estrona , dobrih
estrogena koji štite od raka .
Indol-3-karbinol veže se za estrogen te je stoga jak metabolizer jakih estrogena.
Indol-3-karbinol pomaže bubrezima izlučivati mokraću
Indol-3-karbinol se u probavnom traktu pretvara u diindolylmetan ( DIM ).
DIM - didolilmethan se može naći u obliku nadopune .
Za zaštitu od snažnih estrogena treba uzimati ili Indol-3-karbinol , DIM
( diindolylmethan ) ili 1000 gr brokule , ukoliko se ne može doći do ova dva
preparata .
Antikancerogeni učinci Indol-3-karbinola i DIM-a :
-potiče kaspaze koje aktiviraju apoptozu ( samoubistvo kancerogenig stanica )
-usporava rast pozitivnih i negativnih receptora estrogena stanica raka dojke
-sprječava oštećenja DNK
-povećava 2a-hidroksilaciju estrogena ( korisnog ) na račun 16a-hidroksilacije
( štetne )
-blokira dioksin
-blokira jake estrogene
-povećava učinke tamoxifena
-blokira kemijski pobuđenu 16a-hidroksilaciju estrogena , uključujući i onu
pobuđenu
pesticidima i ksenoestrogenima
-blokira enzim ( CYP1B1 ) koji pospješuje 4-hidroksilaciju estrogena koja potiče rak
-učinkovitost kod raka grlića maternice
-zaustavlja rast stanica raka prostate
-povisuje razinu gena prigušivača tumora BRCA 1
Ukoliko se ne može nabaviti Indol 3 karbinol kao suplement treba uzimati svaki dan
800 gr brokule .
Pojasnit ću zašto je važno uzimati Indol 3 karbinol .
Protivno ustaljenom mišljenju liječnika klasične medicine da je samo testosteron ,
to jest DHT kriv za probleme prostate , najnovija naučna istraživanja su pokazala da
je to patološko stanje prostate velikim dijelom uzrokovano i povišenim razinama
estradiola u krvi muškaraca .
To se vidi i iz toga da nakon 50-te godine života rizik od hipertrofije prostate
višestruko raste jer se u većini slučajeva omjer testosterona i estrogena polako
mjenja u korist estrogena .
Tu je važan podatak da je u hipogonadnih mlađih i starijih muškaraca daleko veći
stupanj poremećaja prostate .
Vodeći svjetski stručnjak na području patoloških promjena na prostati ( Farnsworth
Wells ) dokazao je da povišena razina estrogena ostvaruje negativna djelovanja na
prostatu pomoću vežućeg globulina spolnih hormona ( SHBG ) , albumina i
hormona hipofize prolaktina .
Povišena razina SHBG omogućava lakši ulaz estrogena i androgena u prostatu , a
prolaktin značajno povećava osjetljivost prostate na njihova negativna dejstva .
Indol 3 karbinol ( u nedostatku njega uzeti Broccolin ) je taj koji blokira estrogene .
REZVERATROL
Dobro širi arterijske krvne sudove , a na vene skoro da i ne djeluje što je dobro .
Dobro djeluje na ionske kanale koji se nalaze u krvnim sudovima na srcu i regulira
njihov ritam .
Mozak je posebno osjetljiv na oksidativni stres . Kod moždanog udara raste nivo
intracelularnog hema.
Rezveratrol stimulira hem oksidaciju pa se tako smanjuje nivo hema u zoni
oštećenja .
Gladovanje u stanicama aktivira procese koji blokiraju gene koji izazivaju starenje
stanice .
Pokazalo se da rezveratrol isto tako djeluje .
Jak je antioksidans , a neka njegova djelovanja su ista kao djelovnja brufena ,
ibubrufen i diklofenaka .
Kombinacija rezveratrola , vit. C i E se pokazala izuzetno jaka , jer međusobno
djeluju kao sinergisti , jedan drugog pojačavaju .
Rezveratrol je inače obrambeni mehanizam grožđa od gljivica , ali ga nema dovoljno
u grožđu da bi pružio ljekovite učinke za čovjeka .
Član je obitelji polifenolnih flavonoida koji sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka i
LDL kolesterola , smanjuje rizik od srčane bolesti i moždane kapi .
Pokazalo se da rezveratrol ( Flavin 7 - Mađarska ) sprječava stvaranje malignih
stanica i da maligne stanice može ponovo pretvoriti u normalne . Najviše ga ima u
koži i košticama grožđa , ali je djelotvoran za čovjekovo zdravlje tek kao ekstrakt jer
ga nema dovoljno u grožđu da bi ono bilo djelotvorno za čovjeka s težim
oboljenjem .
Ukoliko ga nema u sastavu Indol-3-Carbinola treba ga posebno kupiti i uzimati po
uputi
KURKUMIN - ima jako antikancerogeno djelovanje , čisti donji dio probavnog
sustava Klinički je dokazano njeno obrambeno djelovanje kod raka dojke , debelog
crijeva i prostate Pojačava antikancerogenu moć prirodne molekule TRAIL ( liganda
) koji izaziva apotozu , samouništenje , tumornih stanica .
Kurkuma potiče protok i razgradnju žučnih kamenaca , smanjuje LDL kolesterol ,
štiti od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara , blokira enzim Ciklooksigenazu
2 , koji je uzročnik polipa , ne oštećujući COX 1 . Veoma je važna za sve krvne grupe
, a pogotovo za k.g. A koja ima gušću krv i veću sklonost stvaranju krvnih ugrušaka
- ima povišene razine Faktora VIII i Von Willebrand faktora , određene vrste
molekularnog ljepila koje trombociti koriste kako bi se vezali za bjelančevine
odgovorne za zgrušavanje krvi koje se nalaze duž stjenki krvnih žila i pomoću kojih
se i stanice raka metastaziraju .
Upravo ovo je poduprlo objašnjenja , a istraživanja su pokazala da su metastaze
rjeđe kod oboljelih od raka koji su uzimali lijekove za razrjeđivanje krvi i
fibrinogena , bjelančevine akutne faze važne kod upalnih reakcija i zarastanja rana .
BROCCOLIN
Hranjive tvari iz brokule nestaju za 48 sati te je najbolje brokulu uzimati u obliku
„ Broccoliona „ , koji se dobiva sušenjem brokule na niskoj temperaturi u vakumu
što dovodi do brzog isparenja vode .
Ovim se postupkom dobije sušen i konzerviran proizvod u kojem su sačuvani
najvažniji minerali i vitamini brokule među kojima i najvažniji sastojak brokule –
SULFORAFAN - jedan od jakih antikancerogena .
Sulforafan povećava aktivnost enzima koji su zaduženi za odbranu organizma od
kancerogenih tvari .
Mnoga istraživanja su pokazala da konzumiranjem brokule dolazi do smanjenja
tumornih stanica pa čak i do potpunog povlačenja bolesti.
Broccolin se može dobiti u kapsulama koje se mogu preporučiti svima koji imaju
neurednu prehranu s malo povrća , pušačima , alkoholičarima , koji su na
antibioticima , kemoterapiji , zračenju , problemima s dojkom , maternicom ,
jajnicima , prostatom i svima koji imaju bilo koji vid malignog oboljenja .
Zbog mnogo kalcija i vitamina K preporučuje se osobama s osteopenijom i
osteoporozom , svima koji imaju problema s koštanim tkivom , a posebno djeci
kako bi im se osigurao pravilan i potpun rast koštane mase i njene čvrstoće .
Broccolin gel može prevenirati rak dojke , a već nastali tumor se može smanjiti .
Stanje pacijentica s mastopatskim promjenama na dojkama se popravlja za 50% .
Gel je dobar i za liječenja herpesa i ekcema , bolesti koje nastaju promjenama stanja
stanica.
Uz sulforafan , gelom se u tkivo dojke i tkiva drugih dijelova tijela na koje se gel
nanosi , unose vitamine B skupine te vitamin E i C .
Bromelain je snažan proteolitik i antihistaminik dobiven iz ananasa.
Ima jako protuupalno djelovanje . Pojačava djelovanje i apsorpciju kurkume ( i
ostalih kako bioloških tako i kemijskih lijekova ) ti ih je dobro zajedno uzimati .
Omega 3 - pomaže u kontroli proizvodnje faktora staničnog rasta pa time
povećava i aktivnost gena koji blokiraju rast tumornog tkiva .
Omega 3 sadrži prostaglandine 1 i 3 , tvari slične hormonima , koji kontroliraju niz
procesa u tijelu ko što su rad srca , bubrega , jetre , stvaranje eritrocita u koštanoj
srži i td . Prostaglandina ima 6 vrsta , a 1 i 3 između ostalog djeluju i protuupalno .
Omega 3 pomaže i u zaustavljanju raka debelog crijeva i svih upalnih procesa u
debelom crijevu , a zdravo debelo crijevo je prvi uvjet za zdravlje .
Omega 3 sadrži Squalene , lipid , polinezasićeni tekući ugljikovodik , koji zbog
svoje strukture lako prodire u membranu stanice . On za sebe veže vodik iz vode i
kiselina u tijelu . Tijekom tih procesa u tijelu se oslobađa kisik te na taj način
squalene pomaže snabdjevanje tkiva kisikom i stimulira metabolizam Uzeti 3 x 1-2
gr uz jelo
GINKO BILOBA - 3 x 1 na dan - potiče kompletnu cirkulaciju pa tako i bolji dotok
nutraceutikala u prostatu .
CINK , glavni igrač imuno sustava , najviše ga u tijelu muškarca ima u prostati i
najvažniji je element za zdravlje prostate jer ulazi u sastav enzima koji sprječavaju
promjene na prostati .
Dnevna doza je 70 - 100 mg / dan . Cink se mora uzeti uz obrok u kojem nema
žitarica jer one ometaju pravilnu apsorpciju cinka . U suštini žitarice ne treba ni
jesti , a pogotovo ne bolesna osoba .
Pošto ga u današnjoj prehrani ima malo trebalo bi ga se općenito uzimati kao
dopuno .
Cink podiže razinu timulina u krvi koji je važan za rad TIMUSNE žlijezde koja stvara
i modulira T-stanice koje su prva crta obrane organizma od stranih tijela.
Znaci manjka cinka su :
impotencija , noćno sljepilo , promjene na koži , dijareja , opadanje kose ,
poremećaji spavanja , sklonost infekcijama , benigna hipertrofija prostate , sterilitet
- cink pospješuje stvaranje inzulina
- sastavni je dio enzima SOD-a
- održava razinu E vit. u krvi
- održava kiselo - lužnatu ravnotežu u tijelu
- normalizira rad prostate i reproduktivnih organa
- važan za moždane funkcije , ima ga u hipokampusu centru za pamćenje, niska
razina jedan je od uzroka Alzh. bolesti
- koristan je u tretmanu protiv akni i to u obliku monometionina - ima odličnih
uspjeha
u liječenju tzv. dubokih akni - djeluje bolje od tetraciklinskih antibiotika , a nema
loše nuspojava
- pomaže liječenje šizofrenije
- važan je za sintezu DNK
- znojenjem se gubi te ga treba uzeti kao dopunu
- ubrzava zarastanje rana
- kod pacijenata s oligospermijom i niskom razinom testosterona - liječi neplodnost
–
za 45 dana uzimanja 60 mg cinka digne se broj spermatozida s 8 000 na 20
milijuna
- smanjuje kolesterol
- ublažava i skraćuje prehladu , štiti od infekcija
- veći unos Zn i B6 pomaže pri impotenciji
- cink i mangan pomažu kod senilnosti - cink i orasi
- najdjelotvorniji je s vit.A , Ca , fosforom
- ne treba ga uzimati s željezom i žitaricama jer se smanjuje apsorpcija
- ako su trudnice uzimale 25 mg cinka / dan njihova novorođenčad su dobivala više
ocijene na porođaju od onih čije majke nisu uzimale cink .
Soja i druge žitarice imaju mnogo fitske kiseline , koja blokira apsorpciju važnih
minerala u crijevni trakt kalcija , magnezija , željeza i posebno cinka .
Soja ima izuzetno puno fitske kiseline koju je jako teško neutralizirati i ona najviše
ometa apsorpciju cinka . To je razlog zbog kojega cink ne treba uzimati uz žitarice .
SELEN uz vitamin E je izuzetno važan za prostatu . Doza je 150 - 200 mcg na dan
Vitamin E - po dogovoru sa stručnim licem , jer doza ovisi o krvnoj grupi i još nekim
faktorima.
BIOBRAN - najjači dodatak prehrani za jačanje imuniteta , dobiva se derivacijom
rižinih mekinja pomoću enzima iz shiitake gljiva .Snažan je aktivator imunosnog
sustava , koji podiže aktivnost T i B stanica za 150-200 % . Posebno podiže
aktivnost Natural killer cells – prirodnih stanica ubojica , koje čine prvu liniju obrane
našeg imunosnog sustava. Ima preko 15 objavljenih studija koje pokazuju da je
BioBran jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih imuno modulatora.
BioBran je najidealnije uzeti 1 ili 2 vrečice od 1000 mg dnevno na 20 min. iza jela
PROSTASOL – izvorno izrađen u Švicarskoj, sada ga proizvodi nizozemski Medpro ,
danas na tržištu predstavlja jedan od najboljih proizvoda za zaštitu prostate.
Prostasol djeluje direktno na kancerogene stanice i uništava ih .
Treba ga uzimati prva 3 mjeseca 3 x 3 na dan 2 sata prije ili iza jela
Četvrti mjesec ga treba uzimati 3 x 2 kapsule
Peti mjesec uzeti 2 x 2 kapsule
Šesti mjesec uzeti 2 x 1 kapsulu
Prije uporabe treba izmjeriti PSA i kontrolirati ga svaki dan da bi se vidjelo
djelovanje Kada se PSA spusti dovoljno je kao dozu održavanja uzeti 1 – 2 kapsule
na dan .
IMPUROS – lijek ortomolekularne kombinacije važan za prostatu jer sadrži
mješavinu genistena , likopena i epigalokatekin galata ( z. čaj ), selen , cink , vit. E ,
D,E.
Redovito uzimanje Impurosa održava prostatu zdravom do stare dobi .
IMELA - preparati imele u znatnoj mjeri pomažu oboljelima od raka te ih treba
uzimati kao dopunu . Najbolje u obliku homeopatskog pripravka imele .
PROBIOTICI ( acido. Laktobacillus )
Probiotici su korisne bakterije koje prirodno nastanjuju sluznicu ljudskog
probavnog i urogenitalnog trakta te imaju značajan utjecaj na opće ljudsko zdravlje i
vitalnost .
Dugogodišnja klinička ispitivanja na više razina su dokazala da 85% imunosnog
sustava direktno ovisi o ukupnom stanju crijevne mikroflore .
Gastrointestinalni trakt sadži oko 100.000 milijardi probiotskih “prijateljskih “
bakterija
koje obezbjeđuju normalno odvijanje vitalnih fizioloških funkcija i poboljšavaju
zdravlje ne samo probavnih organa već cijelog organizma .
Zdravstveni poremećaji crijevne mikroflore i jetre - najvećeg imunosnog organa u
tijelu - su uzročnici početka malignih bolesti .
Funkcije probiotika su :
- poboljšana probava i apsorpcija hranjivih sastojaka
- pomažu sintezu vitamina
- štite od infekcija jer sprječavju naseljavanje patogenih bakterija u
gastrointestinalnom traktu
- stimuliraju imunosni sustav
- stimuliraju bolju pokretljivost crijeva ( perilstatiku ) što dovodi do boljeg
izbacivanja
toksina iz organizma
- u crijevima nastaju poliamini kem. tvari koje su u malim količinama prisutne u
stanicama ljudi , biljaka i životinja . Važni su za rast , obnovu tkiva , metabolizam i
zdrav živčani sustav .
Pravilan stanični razvoj ovisi o poliaminima i važan su faktor stabiliziranja same
DNK
Ali preveika toksičnost u crijevima ( odsustvo dobrih , probiotskih bakterija ) je
uzrok
prevelike sinteze poliamina što slabi imuni sustav , mijenja metabolizam tkiva i
dovodi do “ buđenja “ onkogena te stvaranja malignih stanica.
U crijevima nastaju i antitijela na antigen T i Tn , koja ih drže potisnutim u zdravim
stanicama . Ukoliko nema dovoljno antitijela , antigen T i Tn postaju aktivni ,
počinje
njihovo maligno djelovanje .
Pravi probiotički odabir povisit će razine antitijela na antigen T i Tn
Samo sam u kratkim crtama objasnio zašto je važno da crijeva budu zdrava , bez
toksičnog okruženja .
Prehrana po krvnoj grupi i probiotici su ti koji će dovesti do zdravlja crijeva .
“ Bitka “ za zdravlje se odvija u crijevima i jetri .
Crijevna flora ima značajnu ulogu u prevenciji intestalnih bolesti ( upalne bolesti
crijeva , Kolitis , Chronova bolest te karcinom crijeva ) .
Probiotici u kapsulama su su daleko efikasniji za uporabu od živih bakterija u
fermentiranim mliječnim proizvodima prvo jer mliječni proizvodi odgovaraju samo
k.g B zgog indentičnog šećera D-galaktozamin i donekle k.g. AB , ali i za njih je bolje
uzimati kapsulirani oblik koji sadrži tri soja probiotskih bakterija ( Lactobacillus
acidophilus , Lactobacillus rhamnosus i Bifidobacterium longum ) koje i inače čine
normalnu crijevnu floru .
Ova tri soja bakterija imaju sposobnost da sprječavaju razmnožavanje štetnih
bakterija .
Dovoljna je već jedna kapsula na dan bebama , djeci i odraslima kao preventiva ili
kao pomoć ako stomačne tegobe već nastanu .
Probiotik kapsule su dobre za sva stanja koja dovode do poremećaja crijevne flore ,
akutne i kronične dijareje , nakon uporabe antibiotika i citostatika te ako se živi u
regijama s neadekvatnim snabdjevanjem pitkom vodom .
Probiotike je najbolje uzeti 2-3 na dan 30 min. prije jela s čistom vodom .
MELATONIN
Hormon epifize . Regulira cirkadni ritam , ritam san - budnost .Kod djece ga ima u
velikim koncentracijama , starenjem razina melatonina znatno opada. Mnoga
istraživanja su pokazala da ima važnu ulogu pri određenim funkcijama u tijelu .
Kako sam već napisao regulira cirkadni ritam , smanjuje stres i osigurava
induciranje sna .
Djeluje kao snažan antioksidans i daje pozitivan poticaj cijelom endokrinom ,
imunom i živčanom sustavu
Građen je uglavnom od esencijalne aminokiseline triptofan , koju tijelo ne može
sintetizirati pa se mora uzimati kroz hranu .Triptofan je važan jer se njegovim
unosom stvara i neurotransmiter serotonin čiji se jedan dio u epifizi pretvara u
melatonin. Ta konverzija je najučinkovitija za vrijeme sna – noću .
Svjetlo prekida ovu konverziju .
Melatonin je otkriven još 1958 , a na limfocitima su nađeni receptori za melatonin pa
je otkriveno da on snažno potiče mobilnost limfocita . Također su postignuti odlični
rezultati kada se terapijama protiv karcinoma prostate dodao i melatonin . Pojavile
su se i naznake da uzimanje melatonina može i produžiti životni vijek .Veliki broj
istaknutih istraživača ga godinama uzima . Nema nikakve loše nuspojave niti
interakcije s drugim lijekovima . Klinička ispitivanja su pokazala da je snižena
razina melatonina i jedan od uzročnika raka dojke .
Uzimati sat prije spavanja na prazan stomak 3 – 5 mg s čistom vodom .
Da rezimiram na kraju :
• Saw Palmeto-Pygeum ( ProstatExcell ) 2 x 2 na dan 2 sata prije ili iza jela
• Prostasol – po uputi gore opisanoj
• Curcumin 3 x 1kaps. 2 sata iza ili prije jela
• BioBran – po uputi
• Impuros – po uputi
• Indol-3-Carbinol – 3x 1-2 kapsule 2 sata prije ili iza jela
• Rezveratrol – Flavin 7( ako ga nema u sastavu Indol-3-Carbinola )
• Cinka unijeti na dan 100 mg , selena 200 mcg , vit. E 0d 400-800 iu
• CLA . 3-4x 1 gr 1 sat prije jela
• Probiotic kapsule – 2 x 1 30 min prije jela
• Imela-homeopatski pripravak
12. Broccolin
U suštini neke doze ću odrediti individualno po pacijentu .
Svakodnevno uzimati do 1 l zelenog čaja , Tahebo čaj uzeti u kapsulama ( ekstrakt) ,
3-4 l čiste vode popiti na dan i obavezno se hraniti po krvnoj grupi. Gen koji
određuje krvnu grupu je jedan od najjačih gena u tijelu i kada je on neopterećen
jedna je od najjačih postavki imunosnog sustava .
Rak prostate je češći u krvnih grupa A i AB nego u O i B .
Tretmani refleksoterapije i generatorom frekvencija bi bili od velike pomoći u
ubrzavanju optimalnog liječenje prostate jer kada je upaljena bilo koje ljekovito
sredstvo veoma teško prodire u nju.
Prostasol , Curcumin , BioBran , Impuros , Indol-3-Carbinol se može nabaviti od
Nizozemske tvrtke Medpro na slijedećoj adresi :
www.med-pro.org
Uz opisane biološke i ortomolekularne preparate u sustavu mogućeg izlječenja
malignih i drugih bolesti , a osobito malignih je neizostavan generator frekvencija ili
Rifeov generator . Pokušat ću jednostavno objasniti kako on djeluje , a onima
kojima ovo ne bude jasno neka jednostavno prime dobronamjeran savjet i nabave
ga .
NISKO FREKVENTNI GENERATOR
Svaka stanica živog organizma emitira valnu frekvenciju koja oko organizma
stvara elektromagnetsku frekvencijsku informacijsku ovojnicu odgovornu za
funkcionalno stanje organizma .
Osnovna vibracija svih stanica čini frekvenciju elektromagnetske informacijske
ovojnice ljudskog organizma .
Svaka osoba rađa se sa strogo određenom individualnom frekvencijom .
Nekoliko mjeseci , nekoliko godina ili nekoliko desetaka godina prije pojave bilo
koje bolesti u organizmu postoji informacija koja je u obliku poremećaja
elektromagnetskog informacijskog spektra frekvencija stanica .
Poremećaj iz energetskog prelazi u biokemijski proces, što na kraju dovodi do
razvoja bolesti na fizičkoj razini .
Kvantna medicina uz primjenu generatora frekvencija i biološke medicine , koja
omogućuje zdravu staničnu tečnost , ostvaruje kvantno djelovanje i kvantni skok u
organizmu .
Ovisno o poremećaju, potrebno je 3 ili više mjeseci terapija s generatorom
frekvencija .
Kvantni skok je ono što uzrokuje POČETAK normalizacije biokemijskih procesa u
tijelu i početak ozdravljenja.
Korekcija poremećene frekvencije izvodi se elektrodama koje se drže u rukama
pomoću generatora frekvencija .
Kroz valni vodič generatora prolazi cijeli spektar frekvencija koje ima ljudski
organizam .
Za vrijeme tretmana organizam prepoznaje osnovnu , genetski određenu frekvenciju
, koja odgovara zdravom organizmu te on reagira na nju . Poklapanje frekvencija
naziva se rezonancija .
U trenutku rezonancije događa se kvantni skok u organizmu što znači normalizaciju
valne frekvencije stanice .
Od tog trenutka, organizmu se vraća sposobnost samo izlječenja te on sam luči
tvari nužne za optimalno izlječenje .
POJAŠNJENJE :
Biološke procese u tijelu vode kvantni procesi .
Svaka molekula u svemiru i u našem tijelu ima jedinstvenu frekvenciju .
Tjelesni komunikacijski sustav složena je mreža frekvencija , a voda je glavni
provodnik tih frekvencija .
Vibracije koje stvaraju određene frekvencije dešavaju se ispod stanične membrane .
Vibracije ( frekvencije )se od stanice do stanice prenose kroz staničnu tečnost jer
voda ima sposobnost da kao magnetofon snima i prenosi informacije
( frekvencije ) .
Bez vode se ne mogu prenositi molekularni signali u tijelu i ostvariti normalni
biokemijski procesi .
Zbog toga se naš organizam sastoji 75 % od vode , a mozak cijelih 90% .
DNK raznovrsne frekvencije upotrebljava za prijenos informacija , a prijenos
informacija frekvencijama objašnjava sposobnost tijela da se regenerira i liječi .
Prvi i svakodnevni uzrok oštećenja DNK , a DNK svoje informacije proteinima
prenosi frekvencijama , je svakodnevna dehidracija i premala količina čiste vode u
tijelu .
Minimalna dnevna doza čiste vode je 5 dcl u satu za vrijeme budnog stanja, pod
uvjetom da se spava 8 – 10 sati na dan .
Nepravilnom prehranom i prehranom zagađenom raznim kancerogenima kao što su
herbicidi, pesticidi , fungicidi , dodaci prehrani sa šiframa E i još ogroman broj
sličnih kemijskih tvorevina, dolazi do stvaranja kancerogenih kemikalija u staničnoj
tečnosti , koja tada prenosi krivu frekvenciju, što dovodi do potpunog miješanja
bioloških frekvencija u tijelu i početka razvoja malignih i drugih oboljenja .
Dolazi do poremećaja imunosnog sustava te on nije u stanju pratiti svakodnevnu
replikaciju stanica .
U našem tijelu se svakodnevno replicira oko 100 milijuna stanica .
Dijete od 10 g. ima oko 1000 nepravilno repliciranih stanica dnevno .
Osoba u 50-60 –tim godinama ima dnevno oko 70-100 000 nepravilno repliciranih
stanica
Imunosni sustav ima zadatak prepoznati nepravilno replicirane stanice te ih uništiti
u roku od 3-4 dana ili nekoliko tjedana .
U protivnom, nepravilno replicirane stanice koje su promakle imunosnom sustavu,
ponovo se repliciraju , što je začetak stvaranja tumornog tkiva ili drugih bolesti .
Poremećaje imunosnog sustava možemo podijeliti na to da imunosni sustav oslabi
ili da izgubi kompas pa počne napadati vlastito tkivo - autoimmune bolesti – npr.
multipla , gdje makrofazi, T i B limfociti napadaju mijelinsku ovojnicu ili reumatoidni
artritis gdje B limfociti napadaju vlastito tkivo itd .
REFLEXOLOGIJA
Svi ti procesi ozdravljenja će biti ubrzani i paralelnim Reflexotretmanima tretmanima preko reflexnih zona na stopalima po sistemu “ Rozi Neni “ .
Zone koje treba tretirati su bubrezi , mokraćni kanali , mjehur , prostata i testisi .
Tretman uzrokuje pojačanu i kristalno čistu kolektivnu vibraciju ispod staničnih
membrana , koja je uzrok frekvencija stanice .
Kada vibracija dosegne određeni prag energije , molekule počinju unisono vibrirati
dok frekvencije ne dosegnu određeni visoki stupanj koherencije, što ima svojstva
kvantne mehanike uključujući ne lokalnost.
Dolazi do početka ostvarivanja kvantnog skoka što znači do početka ozdravljenja na
energetskoj osnovi koji se tada prenosi na ostvarivanje zdravih biokemijskih
procesa u tijelu, što dovodi do fizičkog ozdravljenja .
Sami reflexo terapeutski tretmani osiguravaju 30-40 % , a u nekim slučajevima i veći
postotak poboljšanja zdravstvenog stanja
Ukoliko se sve to poprati promjenama životnih navika i promjenama u prehrani
( prehrana po antigenu krvne grupe ), uporabom bioloških lijekova i Generatorom
frekvencija , mogu se očekivati iznenađujući pomaci u ozdravljenju .
Hem-Pro( HEMOBALANCE )
Prije nekih pedesetak godina pojavila se kao mlada nauka MAGNETNA BIOLOGIJA
koja se bavi proučavanjem i djelovanjem magnetne indukcije na ljudsko zdravlje .
Hem-Pro je magnetsko sredstvo koje magnetskom indukcijom rješava trajno
neugodne probleme izazvane hemoroidima vračajući venske zaliske u funkciju , a
usput je od velike pomoći u liječenju prostate jer pojačava protok krvi kroz nju .
Prvi problemi s prostatom i nastaju upravo zbog poremećaja u cirkulaciji kroz tu
žlijezdu ,njenim pojačanim kalcificiranjem , a nastavljaju se hormonalnim
problemima.
Zato je Hem-Pro nužan u svim tretmanima liječenja prostate.
LJEKOVITO BILJE
U terapiji biljem prvo mjesto zauzima biljka Epilobium parviflorum ( sitno cvjetna
svilovina ).
Znanstvena istraživanja su pokazala da kapsule ili čaj od ove biljke veoma brzo i u
velikoj mjeri smanjuju simptome bolesti . Veoma brzo zaustavlja upalni proces i
povećava količinu mokraćne tečnosti .
Pomaže i ženama koje pate od kronične slabosti ili upale mjehura i mokraćnih
kanala .
Biljka sadrži tanine , flavonoide , triterpensku kiselinu i fitosterine od kojih je
najvažniji beta-fitosteron , koji je glavna aktivna tvar .
Priprema čaja : prepunjenu malu žlicu nadzemnog dijela ( usitnjenog )suhe biljke
preliti s ¼ litre hladne vode . Kuhati do momenta ključanja , skinuti s vatre i ostaviti
da stoji 20-tak minuta procijediti i piti jednu dozu ujutro na prazan stomak i 30
min.prije večere .
VRBOVICA ( Epilobium parviflorum )-po mnogim liječnicima i travarima pokazala je
izuzetne rezultate u liječenju problema s prostatom ( čak i kancer ? ) i mjehurom .
Način uporabe : 1 vrhom punu čajnu žličicu bilja staviti na 1 / 4 l. vode , samo
proključati vodu, pustiti da kratko odstoji i jednu dozu popiti ujutro na prazan
stomak, a drugu 30 min. prije večere na prazan stomak. Oko 07.30 ujutro i 19.30
uveče.
TERAPIJA u slučaju karcinoma prostate
PROSTASOL
3 × Prostasol kapsule tri puta dnevno (ukupno 9 dnevno) za prva tri mjeseca;
2 Prostasol kapsule 3 puta dnevno tijekom četvrtog mjeseca;
2 Prostasol kapsule 2 puta dnevno tijekom petog mjeseca;
2 kapsule 1 put dnevno tijekom šestog mjeseca
Prostasol bi se trebao idealno uzimati barem 2 prije ili 2 sata poslije obroka, ali
može se uzimati i s hranom, ako uzimanje na prazan stomak izaziva povraćanje.
BIOBRAN
1 ili 2 × 1000 mg vrećica/e dnevno Biobrana.
Biobran bi trebalo uzimati 20 minuta nakon jela.
CURCUMIN
3 × dnevno Curcumin Complex kapsule tijekom 6 mjeseci.
Curcumin bi se trebao uzimati najmanje 2 sata prije ili 2 sata poslije jela.
IMPUROS
3 × dnevno 1 tableta Impurosa tokom 6 mjeseci.
Impuros bi se trebao uzimati najmanje 2 sata prije ili 2 sata nakon jela.
Prije ili tokom biopsije prostate:
Tijelo je potrebno pripremiti prije biopsije prostate, jer taj postupak može otpustiti
stanice raka.
14 dana prije nego što se započne s biopsijom:
3×3 kapsule dnevno Prostasol
3×2 kapsule dnevno Curcumin Complex
3×1 tableta IMPUROS
2×1 g Biobran;
S ovom prevencijom nastavite do 4 tjedna nakon biopsije; ako se biopsijom ne
utvrdi rak prostate, nastavite ovim tretmanom, dok pacijent ne prođe cijelim
tretmanom.
Održavanje terapije
Doza održavanja Prostasolom obično ovisi o stalnosti PSA.
Čim PSA počne rasti, na to bi se trebalo odmah djelovati povećavanjem doze
Prostasola.
Drugi lijekovi postupka obično ostaju na propisanim dozama, kako slijedi:
Prostasol, ako je sve postojano, može se smanjivati polako i ako PSA ostaje trajnim,
doza održavanja može se smanjiti na 1 kapsulu dnevno.
Biobran 1×1 g (ili ovisno o broju NK stanica i provjeri funkcije) ili 1×1 g svaki drugi
dan.
Impuros 3×1 tableta dnevno
Curcumin complex 3×1 kapsula dnevno.
MOGUĆI SPOREDNI UČINCI
Općenito, dolazi do vrlo blagih sporednih učinaka:
- zamor kod manje od 5%
- omekšana stolica kod oko 10%
- nešto grčeva u nogama kod oko 10%
- bolnost bradavica ili povišena osjetljivost kod oko 40%
Cijene preparata:
Avemar (30 vrećica, 9 g svaka) 98,50 €
ProstaSol (60 kapsula) 90,00 €
Curcumin complex (6o kapsula) 42,50 €
IMUPROSTM (60 tableta) 37,00 €
Indole – 3 – Carbinole (60 kapsula, 450 mg svaka) 38,50 €
BioBran/MGN 3 (50 tableta, 250 mg svaka) 65,00 €
BioBran/MGN 3 proizvodi se patentiranim postupkom, koji kombinira hemicelulozu
mekinja riže s enzimskim ekstraktom gljive shitake, da bi nastao visoko korisni
polisaharid Arabinoxylan. Ova tvar snažno povećava broj i djelovanje prirodnih
stanica ubojica našeg imunološkog sustava, čime se pojačava odbrana protiv
bolesti raka.
BioBran/MGN 3 dvostruke snage (30 vrećica, 1000 mg svaka) 130 €
BioBran/MGN 3 proizvodi se patentiranim postupkom, koji kombinira hemicelulozu
mekinja riže s enzimskim ekstraktom gljive shitake, da bi nastao visoko korisni
polisaharid Arabinoxylan. Ova tvar snažno povećava broj i djelovanje prirodnih
stanica ubojica našeg imunološkog sustava, čime se pojačava odbrana protiv
bolesti raka.
Avemar, Prostasol, Biobran, Imupros, Curcumin Complex i Indol 3 carbinol –
KOMPLEX ZA LIJEČENJE PROSTATE
Avemar
Avemar je fermentirani ekstrakt iz klica pšenice, proizveden prema svjetskom
patentu i koristi se kao nutraceutična hrana za pacijente bolesnih od raka u
Mađarskoj, Izraelu, Švicarskoj i drugim zemljama. Istraživanje pokazuje da Avemar
ima mogućnosti reguliranja imuniteta i protu-meta-statično djelovanje.
Sastojci: suhi fermentirani ekstrakt iz klica pšenice, maltodekstrin, fruktoza, silicijev
dioksid, aro-ma limuna, acesulfam-K zaslađivač. Kutija sadrži 30 vrećica, 9 g svaka.
Prostasol je dodatak hrani od ljekovitog bilja, sastavljen za zdravlje prostate, s
biljkama kao što su: sabal palma, afrička šliva, reishi gliva, đumbir, kopriva, šišak ili
grozničica, beta sisterol i drugi sastojci.
Biobran je prirodni hranjivi ekstrakt, sačinjen od ''prethodno probavljenih'' mekinja
riže, korištenjem enzima iz Shitake gljiva. To je snažan pojačivač imuniteta, koji
djeluje pobuđivanjem aktivnosti T i B stanica, a posebno prirodnim stanicama
ubojicama, koje čine prednju liniju odbrane našeg imunosnog sustava. Ima preko 15
objavljenih studija, objavljenih u znanstvenim časopisima, koje pokazuju da je
BioBran jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih imuno-modulatora, kojeg mogu
nabavljati osobe s ugroženim imunitetom.
Impuros je mješavina prehrambenih dodataka s vitaminima, mineralima u
tragovima, ginsengom, likopenom i ekstraktom zelenog čaja za optimalan rad
prostate. Imupros je lijek ortomolekularne kombinacije, namijenjen prevenciji i
dopunskom liječenju obo-ljenja prostate. Sadrži selen, kalcij i cink, vitamine E, D i C,
kao i vlastitu mješavinu genisteina, likopena i epigalokatekin galata. Redovno
uzimanje Impurosa održava prostatu zdravom do stare dobi.
Curcumin Complex sadrži moćni protuupalni i antioksidacijski sastojak kurkumin,
koji se nalazi u začinu biljke kurkuma (Ist. Indija), plus resveratrol – biljni sastojak iz
plavog grožđa s jakim antioksidacijskim učincima, te crnog bibera, da bi se pojačalo
njihovo upijanje. Curcumin complex je snažan antioksidacijski ekstrakt iz začina
kurkuma, koji ima širok raspon koristi za zdravlje, sa specifičnim protu-virusnim,
protu-upalnim, protu-kancernim učincima, kao i učinkom snižavanja kolesterola.
Curcumin, također, prigušuje enzim Cox-2. Preizraženost ovog enzima odnosi se na
razvoj izvjesnih kancerogenih bolesti i kroničnih upalnih bolesti.
Indole – 3 – Carbinole
Indol-3-carbino / Resveratrol sadrži visoko vrijednu kombinaciju dviju važnih tvari
za održavanje zdravlja. Indol-3-Carbinole (I3C) je fito-kemikalija, koja se nalazi u
povrću iz roda križarica, kao što su kupus i brokule. Može se nabaviti kao dodatak
prehrani i I3C je vrlo prihvaćen kao antioksidant i kao usporivač neprirodnog rasta
stanice. Kao takav, I3C usklađuje metabolizam estrogena, navodi neprirodne stanice
na samo-uništenje (apoptoza), potpomaže fazu I i fazu II detoksifikacije, štiti protiv
obitelji otrova, poznatih kao dioksin, te pruža antioksidacijsku zaštitu. Resveratrol je
ekstrakt iz grožđa, vinove loze i drugih biljki, kod kojeg su istraživači pronašli da
djeluje protu-upalno, antioksidacijski i protiv tumora.
Kombinacija I3C i Resveratrola daje važnu mješavinu prehrambenog dodatka za
održavanje optimalnog zdravlja.
OSTALI PREPARATI KOJI SU DOBRI ZA JAČANJE I MODULIRANJE IMUNITETA
Imusan (30 kapsula) 76,00 €
Imusan je biološki, prirodni proizvod, sastavljen od ekstraktâ iz pažljivo odabranog
ljekovitog bilja, s ciljem potpore prirodnog djelovanja sustava imunosti. (Napomena:
Imusan sadrži iste sastojke kao i raniji proizvod SPES, ali bez sintetske tvari
Alprazolam. Imusan, stoga, radi u vašem tijelu isto kao što je radio SPES).
PC Spes, nova formula (60 kapsula) 90,00 €
PC Spes je dodatak prehrani, koji sadrži ekstrakt iz biljki sabal palme, šiška ili
grozničice, ginsenga, reishi gljive, đumbira, koprive i drugog kineskog ljekovitog
biljka. Ovo postaje omiljena dopunska terapija među pacijentima s problemima
prostate.
Pectasol (60 kapsula) 20,00 €
Pectasol, također, poznat kao modificirani citrus pektin (MCP), jest kompleksni
polisaharid, dobiven iz ljuske i pulpe voća agruma. MCP je bogat galaktoznim
talogom, koji blagonaklono djeluje prema stanicama nekih bolesti raka,
sprječavajući te iste stanice u stvaranju metastaza.
Nedavno kliničko istraživanje pokazuje da neke tvari, derivirane iz bilja, imaju jasno
određene koristi po zdravlje žena i muškaraca. Nekoliko takvih fito-terapeutskih
sastojaka, koji štite zdravlje, kombiniraju se u ''PREVENTAN''u, novom
prehrambenom dodatku, koji održava dojke zdravim i ima kemozaštitna svojstva,
koja sprječavaju rak dojke.
Phenocane (60 kapsula) 42,50 €
Ako ste zabrinuti zbog farmaceutskih lijekova sa svim njihovim sporednim
učincima, te ako ste umorni od svakodnevnih bolova, gornji lijek može biti odgovor,
koji tražite.
Preventan (60 kapsula) 49,50 €
Nedavno kliničko istraživanje pokazuje da neke tvari, derivirane iz bilja, imaju jasno
određene koristi po zdravlje žena i muškaraca. Nekoliko takvih fito-terapeutskih
sastojaka, koji štite zdrav-lje, kombiniraju se u ''PREVENTAN''u, novom
prehrambenom dodatku, koji održava dojke zdra-vim i ima kemo-zaštitna svojstva,
koja sprječavaju rak dojke.
Prostasol , Curcumin , BioBran , Impuros , Indol-3-Carbinol se može nabaviti od
Nizozemske tvrtke Medpro na slijedećoj adresi :
www.med-pro.org
PRERANO SEČENJE PUPČANE
Ovim postupkom se tek rođena beba lišava određene količine krvi i prekida se jedan
vitalni proces koji bi morao da se odigra.
Priroda je uredila da nakon izlaska iz majčine utrobe beba i dalje ostaje vezana
pupčanom vrpcom za hranjivu posteljicu i iz nje i dalje prima krv, a sa krvi i kisik sve
dok bebina pluća ne počnu sama da funkcionišu.
Pre rođenja bebina su pluća puna tečnosti, ali u njima je malo krvi i beba još prima
kisik iz placente preko pupčane vrpce.
Ovim kisikom se zato beba snabdeva još nekoliko minuta dok se pluća ne napune
krvlju i počnu da rade.
To punjenje se vidi pulsiranjem krvi kroz pupčanu vrpcu. Ovaj prenos krvi vrši se
pod dejstvom Zemljine teže jer po prirodi žene se poradjaju u smeru Zemljine teže i
beba se tako spušta iz posteljice na zemlju.
Danasnja medicina žene tera u potpuno neprirodan položaj prilikom porođaja.
Tako nastaje apsurd da se žene moraju porađati u bolnici jer je to zgodnije u slučaju
da nastanu nekakve komplikacije, a neprirodan položaj žene, (nasuprot Zemljinoj
teži i mnogo naporniji) pri tom upravo stvara uslove za komplikacije.
Tako se i ova transfuzija krvi vrši još nekoliko minuta slivanjem krvi kao i
pulsranjem materice. Transfuziju kontroliše bebin refleks (sužavanje krvnih sudova
vrpce) i ona se sama prekida kada je dete primilo dovoljno krvi u pluća.
Tada beba plače i dobija ružičastu boju.
Tako se u jednom trenutku beba snabdeva kiseonikom iz dva izvora: iz majčine krvi
preko pupčane vrpce i iz sopstvenih pluća. Na ovaj način je priroda sprečila
mogućnost da mozak i jednog trenutka ostane bez kisika u slučaju da pluća odmah
ne prorade.
Proces se završava kada pupčana vrpca prestane da pulsira. Podvezivanje pupčane
vrpce pre nego što se proces transfuzije krvi završi može imati ozbiljne posledice za
dete.
Američko društvo za akušerstvo i ginekologiju i Društvo akušera Kanade zastupaju
stav da se pupčana vrpca odmah podveže i pre nego što beba udahne vazduh.
Time se odmah prekida snabdevanje bebe kisikom iz placente i kod bebe u trenutku
nastaje asfiksija (gušenje) dok pluća ne prorade.
Krv koja bi iz placente trebalo da uđe u pluća i uspostavi tamo cirkulaciju, ostaje
zaustavljana u placenti, a obučeni skupljači matičnijh ćelija i krvi iz placente stupaju
na scenu.
Bebin organizam u takvim okolnostima preusmerava krv iz drugih organa kako bi se
napunili vitalno važni krvni sudovi u plućima.
U slučaju prevremenog rođenja beba koja u sebi još nema dovoljno krvi tako može
ostati u jednom periodu bez kisika, što za posledicu može imati cerebralnu paralizu
ili tešku anemiju, ali i mnoge druge poremečaje koji se ispolje tek mnogo godina
kasnije.
To su bolesti za koje medicina često kaže da se uzrok nastanka još ne zna.
Javna je tajna da se ta krv , kao i posteljica, često prodaju ili ustupaju
farmaceutskim kompanijama.
Da bi se ovaj očiti zločin prema detetu opravdao smišljena je i jedna stručna
prevara (u koju edukovani lekari veruju jer su to učili u školi) koja kaže da se time
sprečava da u krvotok deteta uđe previše crvenih krvnih zrnaca.
Ta velika količina krvnih zrnaca prouzrokuje “lepljivost” krvi i to je neko “mudro”
proglasio “bolesnim” stanjem.
Inače, što je beba ranije rođena (pre vremena) krv u posteljici i pupčanoj vrpci je
bogatija matičnim ćelijama sto je veliki izazov za doktore koji vole novac i koji znaju
da će ako dete ranije izvade iz materice dobiti kvalitetnije (i tržišno vrednije) matične
ćelije.
Neukim roditeljima se zato plasira priča o tome kako je uzimanje matičnih ćelija
veoma korisno za bebu jer kasnije u životu ako oboli od neke teške bolesti može da
se izleči sa sopstvenim matičnim ćelijama.
Sa druge strane, beba koja je odmah na rođenju lišena određene količine krvi, koja
joj po prirodi pripada, logično je podložnija bolestima.
Da se pupčana vrpca ne sme seći pre vremena zapisao je još 1801. godine Erasmus
Darvin (deda Čarlsa Darvina) i on doslovce kaže: “Druga stvar koja može veoma
povredti dete je nastojanje da se iseče pupčana vrpca pre vremena: ona uvek treba
da se ostavi dok dete nekoliko puta ne udahne vazduh i dok sva pulsiranja u
pupčanoj vrpci ne prestanu.
U suprotnom, dete će biti mnogo slabije jer deo njegove krvi ostaje u placenti,
umesto da završu u njegovom telu”.
RAK DOJKE
Potaknut velikim brojem pacijenata ženskog spola , koje mi dolaze uglavnom s
istim problemina koji su vezani za ( ako su mlađe ) menstruacione cikluse i
probleme PMS-a , nešto starije za probleme pre-perimenopauze , perimenopauze ,
menopauze ,osteoporoze , mioma ( tumora ) maternice i grlića maternice , cista
jajnika , tumora dojke i još niza problema koji su isključivo vezani za odnos
estrogena i progesterona, dva najznačajnija hormona za žene, napisao sam ovaj
tekst.
Metabolizam estrogena je usko vezan i za proliferativne bolesti štitne žlijezde i
prostate u muškarca .
Čitajte pažljivo slijedeće tekstove , ako vam nije jasno , pročitajte ih više puta , bit će
vam od izuzetne koristi za očuvanje zdravlja , kvalitetniji život u starijoj dobi i
izliječenje postojećih bolesti.
RAK DOJKE
Rak dojke je drugi vodeći uzrok smrti od raka kod žena, rak pluća je prvi.
Oko 2% - 5% slučajeva raka dojke povezano je s određenim genetskim
predspozicijama koje su opet uzrok određenih nepravilnosti u načinu života I
prehrane kroz više pokoljenja u obitelji oboljele osobe.
Odmah na početku ću napisati kratak uvod zbog čega smo mi u suštini bolesni.
Glavni krivac za rak, alergije, ulcerozni kolitis, reumatoidni artritis, multiplu
sklerozu, autizam, Chronovu bolest, impotenciju, sterilitet i ostale sistemske bolesti
nisu geni, već otrovi iz okoline u koje nasljedno unosimo u sebe i stres. Ali stres je i
svaki unos prehrane koja nije u skladu s antigenom krvne grupe.
Mnoge otrove unosimo u sebe, a da toga uopće nismo ni svjesni.
Uz to danas nas okružuje daleko više opasnijih otrova nego prije 60-tak godina.
To znači da nije problem u genima, koji se u suštini mogu obnoviti ako se primjeni
sistem liječenja “Nulte terapije”.
Danas se zna i naučno je dokazano da je upravo zagađeni okoliš glavni uzrok
bolesti.
Najnovija istraživanja pokazuju da je npr. rak dojke nasljedan samo u 2% slučajeva,
u 98% slučajeva raka dojke je uzrokovan načinom života, prehrane.
Dokaz da nije problem u genima je što mnoge “nasljedne” bolesti na razini fetusa i
malog djeteta uopće ne postoje, već se javljaju tijekom života upravo zbog
nepravilne prehrane i toksina u hrani i našoj okolini.
Nađeno je da dijete prima otrove i preko pupčane vrpce dok je u utrobi majke, što je
i normalno, a u pupčanoj vrpci u trenutku rođenja nađeno je preko 150 raznih
toksina.
Majke, čast izuzecima, samo se sjetite što ste sve trpale u sebe dok ste bile trudne,
kakve je “svinjarije” to malo biće moralo u sebe unijeti, a da nije imalo mogućnost
izbora.
Već samo jedući krumpir i žitarice u organizam svaki dan unosimo veliku količinu
pesticida, fungicida, fosfata,zearalenona, organoklorida, mikotoksina od kojih je
najjopasniji aflatoksin, a tu je i zearalenon koji izuzetno podiže razine
ksenostrogena td.
Pa sad vi jedite žitarice I liječite se makrobiotikim.
Što se tiče žitarica, osobito pšenice, istraživanja su pokazala da je gluten također
jedan od pokretača poremečaja koji dovodi do raka dojke.Dokazano je da žene koje
boluju od celijakije veoma rijetko oboljevaju od raka dojke, a kod žena koje imaju
rak dojke nađene su velike količine glutena u tkivu.
Jedući bijeli kruh koji u prirodi ni ne postoji nego se mora pobijeliti umjetnim
bjelilom pravimo stravičan udar na zdravlje.
Eksperimenti na miševima kojima je davano to bijelilo tokom 4 mjeseca pokazala su
da su svi dobili rak gušterače ( pankreasa ).
Upravo te umjetne arome i boje su krive i za hiperaktivnost djece. To je pokazalo
istraživanje na Cambridgeu kada su djeci u soku davana crvena i žuta boja za
slatkiše.
Coca Cola bez šećera ( light ) još je opasnija od one sa šećerom, jer u sebi sadrži
aspartam .
I voda iz slavine je puna teških metala, klora i ostalih otrova. Studija, koja je
provedena u Hartfordu, Connecticut, prva takve vrste u Sjevernoj Americi, otkrila je
da žene s rakom dojki imaju 60%-70% veće količine organoklora (sporednih
proizvoda kloriranja vode) u tkivu dojki nego li žene bez raka dojke.
Što tek mislite što se dešava sa svim toksinima koji ostaju u tijelu nakon uporabe
kemijskih lijekova.
Uza sve to tu je i stres, koji dovodi do pojačane cirkulacije krvi zbog ubrzanog
lupanja srca, povećanja razine adrenalina što sve vodi ka povećanju razine toksina
u krvi i njegovom većem protoku.
Kako ovo čitate vjerujem da ste i sami zaključili da treba naći dobar način
detoksikacije organizma, izbacivanja otrova koji se nakupljaju kao nusproizvodi.
Teški metali, pesticidi, insekticidi i ostali otrovi topivi su u mastima.
Dakle masno tkivo kojeg imamo, puno je toksina koje polako i otpušta.
Naučno je dokazano da svaki kilogram tjelesne težine manje daje 3 mjeseca života
više.
Baš zato nije čudno što je vodeći rak u žena, rak dojke, jer upravo dojke sadrže
veliki postotak masti, isto kao rak prostate u muškaraca jer kroz mokraćni mjehur
( bešiku )i mokraćovod velike količine pesticida stižu do prostate.
Upravo najveća detoksikacija odvija se u crijevima, ako se to ne obavi kako treba,
ostane li previše otrova, oni dolaze do jetre, a ako ih ni ona ne uspije probaviti,
otrovi se nakupljaju u mastima.
Dat ću primjer na bolestima koje dolaze starenjem, Parkinsonova bolest ili
demencija dolazi zato što nakon dugo vremena toksini koji se nalaze u masnim
stanicama koje okružuju mozak probiju krvno moždanu barijeru koja štiti mozak od
njih i dođu do njega.
Sada ovo dobro zapamtite i primjenite.
Da bi se otrovi (toksini) topivi u mastima mogli pretvoriti u topive u vodi i na kraju
izbaciti stolicom ili urinom potreban je enzim citokrom P 450, koji se stvara iz
klorofila.
Druga faza je faza konjugacije, odnosno vezivanja, a u njoj su potrebni
antioksidansi koji će za sebe vezati te otrove ( toksine ).
Upravo je rak rezultat akomulacije mutacija, dakle poremećaja i bolesti staničnog
( čelijskog ) genoma, a tu se regulira stanična dioba, rast i razvoj stanica.
Upravo ta mutacija je izazvana čimbenicima okoliša u kojem živimo, ali u suštini je
krivo ono što unosimo u tijelo.
To sve dovodi do pojave raka, neuroloških i ostalih degenerativnih bolesti i
oštećenja, čijoj smo poplavi danas i sami svjedoci.
Iako različiti toksini uništavaju različita tkiva i organe, svim je karcinomima
zajedničko postojanje nedostatka hemoglobina, citokroma C, citokroma P 450 i
vitamina B12.
Tu bi kao prvu zaštitu preporučio Zelenu Magmu, koja je puna klorofila i uzimanje
vitamina C, E, B, minerala Cinka i Selena.
Dakle, sada se može zaključiti da je prehrana bogata masnoćama jedan je od
vodećih uzroka raka dojke, a istraživanja su pokazala da su upravo zasićene
masnoće i jedan od razloga recidiva raka dojke.Da napomenem da žitarice, osobito
pšenica, sadrže lektin koji jako dobro imitira insulin. On se nakači na receptor na za
insulin na msnoj stanici I daje joj signal da se ne metabolizira, već sprema u zalihu
kao mason tkivo.
Sada ću se malo osvrnuti što to radi klasična medicina kada je u pitanju rak dojke i
zašto danas nema učinkovitog liječenja raka klasičnom medicinom.
Tijekom svog života ubijamo na milijune stanica raka, ukoliko naš imunosni sustav
nije narušen.
Kada liječnik može dijagnosticirati rak pluća rendgenskim zrakama, rak dojke
mamogramom ili rak kolona ( debelog crijeva ) kolonoskopijom, itd., on je u tijelu
već 6 do 8 godina i ima dovoljno vremena raširiti se i po drugim dijelovima tijela.
To je razlog, zašto masovni program uzimanja godišnjih mamograma kod žena u
suštini ne znači mnogo, osim mnogo buke.
Stopa ozdravljenja od raka grudi ista je kod žena koje nikada nisu imale mamogram
kao i kod onih koji su godišnje imale mamogram (velike studije stanovništva iz
Kanade i Danske to nam otkrivaju).
Programi tretmana raka temelje se na pogrešnom konceptu, da će kemoterapija
uništiti više stanica tumora nego li zdravih stanica, te tako dovesti do oporavka.
Zdrave stanice (koštana srž), koje omogućavaju ljudima oporavak od raka, oštećuju
se kemoterapijom.
Kako bi terapija, za koju se zna da uzrokuje rak (radijacija), mogla poboljšati i
dovesti do dugogodišnjeg ozdravljenja kod vrlo mnogo žrtvi raka?
Nikako!
Statistički podaci govore, da se danas ne oporavlja više ljudi nego što je to bilo prije
25 godina.
I kemoterapija i radijacija oštećuju imunosni sustav, koji je vitalan za izlječenje od
raka.
Što se tiče kirurškog zahvata na dojci, on u suštini ne riješava ništa jer se tretiralo
samo posljedicu dok uzroci (poremećaj jetre,mason tkivo puno toksina, dizbalans
spolnih hormona, progesteron i estrogena-estradiola ) koji su doveli do poremećaja
u staničnom (ćelijskom) genomu ostaju netaknuti.
Operacijom dojke , odstranjenjem tumornog tkiva i limfnih čvorova pazušne rupe
često dolazi do limfedema ( otoka ruke ) što dovodi do prekida limfnih puteva
kojima se limfa odvodi iz ruke pa se tečnost gomila u mekim tkivima ruke što dovodi
do otoka . Otok može da znači i napredak bolesti .
PREVENTIVA-kako se sačuvati od raka dojke
95 % slučajeva raka dojke povezano je s hormonima , što znači da je rak dojke
potaknut estrogenom i to njegovim jačim oblikom estradiolom čija povišena razina
dovodi do stvaranja fibrocistističnih dojki te karcinoma dojke i uterusa .
Žene moraju biti i svijesne da poremećaj funkcije jetre i debelog crijeva podižu
razinu estrogena čije pojačano djelovanje može potaknuti razvoj stanica raka
Višak estrogena se izbacuje iz tijela preko jetre, gdje se taj suvišni estrogen treba
spojiti s glukuronskom kiselinom i putem stolice I probavnog trakta izaći van iz
tijela.
Jetra koja je nažalost malo kome u redu obično pojačano luči enzim beta
glukuronidazu, koji sprječava spajanje estrogena I glukuronske kiseline.
Time je jetra spriječena da dovede do povoljnog hormonskog okruženja u tijelu,
dolazi do dominacije estrogena, tu se nađe i povišena količina enzima aromataze
koja taj estrogen prebaci u daleko jači I opasniji estradiol i priča počinje, a završava
uglavnom s rakom dojke, maternice ili jajnika, može pluća I kod muškaraca rakom
prostate.
Zbog toga treba sačuvati jetru u najboljem mogućem zdravstvenom stanju.
U slučajevima karcinoma treba uzimati dopune za jetru .
Ukoliko jedete hranu koja nije za vašu krvnu grupu , jetra i crijeva ne probavljaju
bjelančevine pravilno, dolazi do stvaranja toksičnih tvari ( indoli ) koje su u biti
kancerogeni što dovodi do visoke razine kancerogenih tvari u organizmu .
Sve to se može izmjeriti INDICAN skalom koja mjeri faktor zvan trulenje crijeva .
Treba nastojati spriječiti dominaciju estrogena , a to je između ostaloga uporaba
prirodne progesteronske kreme.
Obvezna je uporaba sojinih izoflavona , fitoestrogena ( genisten i daidzen )koji se
vežu na receptore estrogena koji se nalaze na svakoj stanici i tako blokiraju rast
tumornog tkiva ako postoji. Izoflavoni blokiraju i proces angiogeneze - formiranje
sitnih kapilara koje tumorno tkivo potiče puštajući u krv endotelni factor rasta VEGF,
koji potiče krvne žile da prema tumoru pušta sitne kapilare preko kojih se tumor
hrani .
Fitoestrogeni - biljni estrogeni su po kemijskom sastavu isti kao ženski estrogen
samo nekoliko tisuća puta slabiji od prirodnih koji se nalaze u tijelu te nemaju
mogućnost rasta i uvećanja stanice do čega dovede dominacija prirodnog
estrogena. Uzimanjem fitoestrogena oni se vežu na receptore za estrogen na
stanicama te onemoguće vezivanje prirodnog estrogene koji može dovesti do
povećanja tumornog tkiva ukoliko je stanica tumorna.
Sojini fitoestrogeni kada se vežu na receptore na stanici onemoguće estrogenu iz
tijela da se veže na te receptore .
Izoflavon iz soje ( genistin ) blokira rast i onih tumora koji nisu ovisni o hormonima ,
blokirajući angiogenezu , nastanak novih kapilara , kojima se tumorno tkivo hrani ,
pa se tako i blokira rast tumornog tkiva.
Istraživanja su pokazala da Japanke koje jedu puno sojinih proizvoda imaju za 15-20
% nižu razinu estrogena nego Europljanke i znatno manju stopu oboljelih od raka
dojke i reproduktivnih organa .
PROTOKOL 13 JE PRVO STO SE MORA OBAVITI KOD POCETKA LIJECENJA BILO
KOJE BOLESTI. U DALJEM TEKSTU PROCITAJTE KOJE BI BIOLOSKE
PREPAREATE TREBALO UZIMATI I TO PO DOGOVORU SA DOKTOROM BIOLOSKE
ILI ORTOMOLEKULARNE MEDICINE. Ono sto bi bilo nuzno je Avemar, B 17, Indol-3karbinol I B17.
Najvise ovisi o tome sa koliko novca raspolazete, ali se moze uz striktno
prodrzavanje PROTOKOLA 13 I sa malo novaca doci do pozitivnih rezultata.
Prvi korak u preventivi problema s dojkom , maternicom i jajnicima je svakodnevna
uporaba sojinih proizvoda , najbolje sojina mlijeka ili sira .
Dnevno svaka žena ( svaki dan ) treba uzeti oko 40 mg izoflavona kao zaštitu , to je
oko 4 dcl sojinog mlijeka.
Mislim da je to dovoljno i da ne treba uzimati više od toga.
Drugi korak : Estrogen Defense i Progesterone PleoLyposome
(Zaštita estrogena i Progesteron Pleo-Lyposome) – INDOL-3-CARBINOL
Glavno pitanje s kojim se treba pozabaviti kod hormonalnih bolesti raka, poput raka
dojke ili prostate, jest dominacija hormona estrogena. Prekomjerno stvaranje
estradiola (jačeg oblika estrogenskog hormona) kod muškaraca i žena stvara
problem dominacije estrogena, što može dovesti do razmnožavanja stanica i
oštećenje DNA – formula za rak.
Estrogen Defense sadrži Indole-3 Carbinol i DIM, koji se koriste za sprječavanje
enzima aromataze, koji estrogen prevodi u jači oblik- estradiola. Nažalost, ova dva
sastojka prirodno se slabo upijaju.
Snaga upijanja Estrogen Defense je velika, jer kineski liječnik, koji je sastavio ovaj
pripravak, koristi stari kineski postupak, da bi pojačao upijanje proizvoda. Evodia,
Chrysin i Piperine uključeni su, također, za pojačanje njihovog upijanja. Drugi važan
sastojak je resveratrol iz fermentiranog sjemena i opne grožđa. Istraživanja
pokazuju da izvanredno prigušuje enzim aromataze. Svaki pacijent s rakom dojke,
jajnika ili prostate trebao bi koristiti Estrogen Defense, a dobar je i muškarcima i
ženama kao preventiva u dobi od 40-te godine pa nadalje.
Kod muškaraca djeluje i na jaču potenciju.
Dobro je koristiti paralelno s Progestene PleoLyposome kremom. To je posebna
krema progesterona. Progesteron će zauzeti mjesta receptora estrogena, držat će ih
zauzetim, tako da se estrogen neće prihvatiti na ta mjesta receptora. Progestene
PleoLyposome sadrži ekstrakt samoniklog jama (tropska loza, slatki krumpir, koristi
se korijen) u fosfolipidima, tako da se dostavljaju stanicama i ne upadaju u zamku, u
kožu, kao većina krema progesterona.
REZVERATROL- Flavin 7
Smatra se snažnim antikancerogenom,ali ima i neka druga svojstva.
Istraživanja pokazuju da izvanredno prigušuje enzim aromatazu. Svaki pacijent s
rakom dojke, jajnika ili prostate trebao bi koristiti Flavin 7, a dobar je i muškarcima i
ženama kao preventiva u dobi od 40-te godine pa nadalje.
Dobro širi arterijske krvne sudove, a na vene skoro da i ne djeluje što je dobro.
Dobro djeluje na ionske kanale koji se nalaze u krvnim sudovima na srcu i regulira
njihov ritam.
Mozak je posebno osijetljiv na oksidativni stres pa kod od moždanog udara raste
nivo intracelularnog hema.
Rezervatrol stimulira hem oksidaciju pa se tako smanjuje nivo hema u zoni
oštećenja .
Gladovanje u stanicama aktivira procese koji blokiraju gene koji izazivaju starenje
stanice .
Pokazalo se da rezveratrol isto tako djeluje .
Jak je antioksidans,a neka njegova djelovanja su ista kao djelovnja brufena,
ibubrufen i diklofenaka .
Kombinacija rezveratrola,vit. C i E se pokazala izuzetno jaka,jer međusobno djeluju
kao sinergisti , jedan drugog pojačavaju .
Rezveratrol je inače obrambeni mehanizam grožđa od gljivica , ali ga nema dovoljno
u grožđu da bi pružio ljekovite učinke za čovjeka .
Član je obitelji polifenolnih flavonoida koji sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka i
LDL kolesterola , smanjuje rizik od srčane bolesti i moždane kapi .
Pokazalo se da rezveratrol sprječava stvaranje malignih stanica . Najviše ga ima u
koži i košticama grožđa , ali je djelotvoran za čovjekovo zdravlje tek kao ekstrakt jer
ga nema dovoljno u grožđu da bi ono bilo djelotvorno za čovjeka s težim
oboljenjem .
Preporučuje ga Mađarska liga protiv raka.
U menopauzi jajnici prestaju da luče i estrogen , ali i tada može doći do povišene
razine estrogena , a evo i razloga zbog čega se to može desit :
Estrogen još po malo luči kora nadbubrežne žlijezde , a nastaje i u masnom tkivu
oksidacijom kolesterola . U biti oksidacijom kolesterola nastaje hormon
pregnenolon koji je prekusor prvo glukokortikoidima ( kortizolu i kortikosteronu )
te spolnim hormonima testosteronu i estrogenu .
Što su žene deblje , što imaju više masnog tkiva postoji veća mogućnost da se
stvori viša razina estrogena koji opet može napraviti maligne promjene na tkivu
dojke , pa zato i žene koje su izgubile mjesečnicu nisu potpuno sigurne te bi trebale
I one uzimati Estrogen defense I Progesterone Pleolyposome kremu.
Indol-3-karbinol - ima ga u brokuli, zelju, rotkvi, kelj pupčar, kupusu, ali najviše u
brokuli
Povečava tjelesnu proizvodnju 2-hidroksi estrogena i 2-hidroksi estrona, dobrih
estrogena koji štite od raka.
Indol-3-karbinol veže se za estrogen te je stoga jak metabolizer jakih estrogena.
Indol-3-karbinol pomaže bubrezima izlučivati mokraću
Indol-3-karbinol se u probavnom traktu pretvara u diindolylmetan ( DIM ).
DIM - didolilmethan se može naći u obliku nadopune .
Za zaštitu od snažnih estrogena treba uzimati ili Indol-3-karbinol , DIM
( diindolylmethan ) ili 1000 gr brokule, ukoliko se ne može doći do ova dva preparata
.
Antikancerogeni učinci Indol-3-karbinola i DIM-a :
-pobuđuje apoptozu ( samoubistvo kancerogenig stanica )
-usporava rast pozitivnih i negativnih receptora estrogena stanica raka dojke
-sprječava oštećenja DNK
-povećava 2a-hidroksilaciju estrogena ( korisnog ) na račun 16a-hidroksilacije
( štetne )
-blokira dioksin
-blokira jake estrogene
-povećava učinke tamoxifena
-blokira kemijski pobuđenu 16a-hidroksilaciju estrogena, uključujući i
onu pobuđenu pesticidima I ksenoestrogenima
-blokira enzim ( CYP1B1 ) koji pospješuje 4-hidroksilaciju estrogena
koja potiče rak
-učinkovitost kod raka grlića maternice
-zaustavlja rast stanica raka prostate
-povisuje razinu gena prigušivača tumora BRCA 1
B 17- OBAVEZNO GA NABAVITE ON JE VAZAN KOD LIJECENJA SVIH VRSTA
KARCINOMA. PROCITAJTE NA SAJTU O VITAMINU B17
AVEMAR (Fermentirana prekrupa )
AVEMAR je moćan biološki lek koji izuzetno snažno podiže i modulira imuni sistem
te je kao takav nezaobilazan u lečenju AUTOIMUNIH (Multipla, Lupus, R. Artritis ..) i
MALIGNIH BOLESTI, RAK DOJKE, RAK PROSTATE, MELANOM …..
Blokiranjem humoralnih reakcija u organizmu i balansiranjem omjera Th1
( proupalnih citokina ) i Th2 ( protuupalnih citokina ) u organizmu, nezamenjiv je u
liječenju autoimunih bolesti ( Multipla, R. Artritis, Lupus, Chron, Collitis .… ).
AVEMAR je moćan biološki lek koji i u najtežim fazama maligne bolesti uspije
snažno potači imunitet, blokirati dotok glukoze malignim ćelijama i pojačati
aktivnost Natural Killer cells ( ćelija prirodnih ubojica ) koja napadaju i uništavaju
maligne ćelije.
AVEMAR pojačava aktivnost ćelija u borbi protiv malignih ćelija, omogućava
ćelijama aerobno disanje i blokira dotok glukoze malignim ćelijama.
Sprječava sintezu riboze u maligne ćelije, koja je ključni element nukleinskih
kiselina te se zbog manjka riboze RNK I DNK u malignoj ćeliji ne mogu razvijati.
Avemar potiče aktivnost NK ( natural killer cels) prirodnih stanica ubojica.
Maligne ćelije imaju na sebi i veću količinu MHC faktora ( histokompaktibilni
kompleks) te im MHC služi kao kamuflaža za obranu od NK ćelija jer ih one ne
napadaju zbog toga.
Avemar za 90% smanjuje nivoe MHC faktora koji se nalaze na tumornim ćelijama
omogučujući NK ćelijama da ih prepoznaju i unište.
Avemar potiče i aktivnost makrofaga pojačavajući fagocitozu.
Potiče aktivnost TNF ( faktora tumorske nekroze )koji potiču apoptozu, kaspazu,
blokiraju angiogenezu.
Kada tumor naraste 1-3 mm on se prestaje hraniti difuzno preko krvi, već izbacuje
VGF faktore koji iritiraju okolno tkivo i krvožilni sustav da puštaju nove žile prema
tumoru preko kojih će on uzimati hranu. Taj se proces zove angiogeneza.
Avemar blokira VGF faktore, a time se blokira i angiogeneza.
Enzim PARP-1 biokemičari zovu „ anđeo čuvar“ genoma, jer tumorne bolesti su u
suštini bolesti genoma, a PARP-1 je taj koji popravlja štetu i obnavlja DNK.
Avemar selektivno blokira PARP-1 na tumornim ćelijama izazivajući apoptozu preko
kaspaze 3, proteolitičkog enzima, iza ostatka asparaginske kiselione gde su spojevi
najslabiji.
Avemar ima selektivno djelovanje te deluje samo na tumorne ćelije, ćelije kojima je
pao pH i koje dišu anaerobno, fermentacijom glukoze.
Avemar je dobijen iz iz fermentirane prekrupe (botaničko ime: Triticum vulgaris).
Nalazi se u obliku praha koji je lako topiv u vodi.
AVEMAR je jedan od največih izvora benzokinona.
KONTRAINDIKACIJE
Nije za trudnice.
Osobe s rakom trebaju uzimati od 17 do 34 grama Avemara na dan, 1 – 2 kesice što
ovisi o trenutnom stanju pacijenta i njegovoj telesnoj težini.
DOZIRANJE:
Uzima se 2 sata pre ili iza uporabe drugih lekova.
Osoba do 70 kg uzima 1 vrečicu ( 17 gr ) Avemara najbolje 2 sata pre doručka na
prazan stomak u 2 dcl vode.
Osoba preko 90 kg uzima 2 x 1 kesicu Avemara najbolje 2 sata pre doručka i 2 sata
iza zadnjeg večernjeg obroka.
Vitamin C usporava i ometa apsorpciju Avemara te ga ne treba uzimati 2 sata pre i 2
sata posle uzimanja Avemara.
Ukrain
Ukrain je mješavina biljke rosopas (Chelidonium majus L.) i citostat-skog agensa
tiotepe. Rosopas sadrži različite vrste alkaloida čija je koncentracija sezonskog
karaktera, slično imeli, a Ukrain je dopušten kao lijek u Ukrajini i Bjelorusiji. Otkrio
ga je kemičar J.W. Nowicky iz Beča, a on je i predsjednik Ukrajinskog instituta za rak
u Beču.
U Njemačkoj dr. Burkhard Aschoff, vlasnik klinike Villa Medica u Edenkobenu, u
Palatinateu, koristi Ukrain već niz godina. Privukao je pozornost javnosti u dva
slučaja, kad je uspješno izliječio 10-godišnju djevojčicu koja je imala Evvingov
sarkom; i 1998.g. kad je izliječio dvogodišnje dijete koje je imalo neuroblastom
pomoću hipertermije i Ukraina.
Dostupni podaci pokazuju uspjehe s rakom dojke, rakom debelog crijeva, a
posebno s rakom mokraćnog mjehura, a ima i pojedinačnih uspjeha s drugim
vrstama raka. Tako je liječeno 90 pacijenata s rakom gušterače na Sveučilištu Ulm.
Stopa preživljavanja nakon 6 mjeseci primjene Ukraina je bila 65% uspoređujući s
26% pacijenata kojima je davan kemoterapeutik gemcitabin.
Također je prof. Zemsko s Kijevskog sveučilišta postigao jasno produljenje života
za 42 pacijenta s rakom gušterače uporabom mješavine Ukraina i vitamina C.
Kako Ukrain nije dopušten kao lijek u Njemačkoj, ipak se može nabaviti s izričitim
liječničkim receptom. Nažalost, samo je nekoliko liječnika intenzivno proučilo
Ukrain, dok je mnogo više liječnika koji misle da znaju kako Ukrain ne pomaže, i da
ga za liječenje rabe samo prevaranti. Činjenica je da postoji više od 100 studija gdje
se Ukrain upotrebljavao i da postoje indikacije kako je Ukrain potpuno sposoban
boriti se protiv tumorskih stanica. Više informacija možete naći na www. ukrin.com.
Ukrain može biti učinkovit lijek za određene vrste tumora kao što su rak prostate,
rak dojke ili rak debelog crijeva.
KOLIN-INOZITOL-METIONIN – lipotropoci, pomažu pretvorbu estradiola u manje
opasni estriol ( oblik estrogena ) pa djeluju zaštitno kod fibrocističkih dojki i
karcinoma dojke i uterusa
CLA - konjugirana linolenska kiselina, izuzetno jak antikancerogen, čak 200 puta je
jača od vit. E.
Uništava maligne stanice sprječavajući oštečenja staničnih membrana od visoko
reaktivnih tvari tako što u staničnim membranama zamjenjuje kancerogene masne
kiseline isključujući njihovo djelovanje.
Uzima se 3 -4 gr na dan uz jelo ili 15 minuta prije jela – uzimati povremeno
LIMONEN - mekana bijela kožica ploda agruma ( greip...), može se nabaviti i kao
dopuna u kapsulama. Blokira razvoj tumornog tkiva na dojci.
MELATONIN - elektromagnetski talasi visoke frekvencije ( mikrovalne, tv, fen,
računala ) smanjuju noćnu produkciju antikanceroznog hormona epifize zvanog
melatonin . Istraživanjima je dokazano da smanjena produkcija melatonina potiče
rast stanica tumora dojke. Na limfocitima su nalaze receptori za melatonin te on
podiže mobilnost limfocita.
Uzeti 3-5 mg melatonina 30 min. prije spavanja - povremeno
Vit. E + SELEN - 800 IU : 100 mcg na dan. Selen u kombinaciji s vit. E djeluje
antikancerogeno i podiže razine glutation peroksidaze, enzima koji podiže nivo
glutationa, najjačeg antioksidansa u tjelu.
KURKUMIN, indijski začin, sadrži kurkuminoid, sastojak koji blokira enzim koji
omogućava život kancerogenim stanicama. Djelotvornost kurkume dokazana je kod
raka dojke, debelog crijeva i prostate.
KALCIJ - D - GLUKARAT omogućuje spajanje snažnih estrogena sa glukuronskom
kiselinom u jetri koji se kasnije izbacuju probavom iz tijela i pomaže jetri u izgradnji
povoljne hormonske ravnoteže.
Blokira enzim Beta-Glukuronidazu koji ometa spajanje estrogena s glukuronskom
kis. u jetri.
BIOBRAN, jak dodatak prehrani za jačanje imuniteta, dobiva se derivacijom rižinih
mekinja pomoću enizma iz shiitake gljiva.
Puž HELIX POMATIA ima snažan lektin koji uništava rak dojke - samo za k.g. A i
AB .Može spriječiti širenje raka dojke na limfne čvorove.
BETAKAROTEN - osobe s nižom razinom betakarotena u krvi podložnije su svim
karcinomima pa tako i dojke, uzimati 20 000 - 50 000 ij na dan 5 dana za redom u
tjednu
Betakaroten se može unijeti i kroz sirovu mrkvu. Svježe cjeđeni sok od 400 gr sirove
mrkve ima oko 30000 ij jedinica betakarotena. Sok bi obično trebalu uzeti ujutro na
prazan stomak . U sok se može dodati i svježe cijeđeni limun.
BROCCOLIN
Hranjive tvari iz brokule nestaju za 48 sati te je najbolje brokulu uzimati u obliku
„ Broccoliona „ koji se dobiva sušenjem brokule na niskoj temperaturi u vakumu
što dovodi do brzog isparenja vode.
Ovim se postupkom dobije sušen i konzerviran proizvod u kojem su sačuvani
najvažniji minerali i vitamini brokule među kojima i najvažniji sastojak brokule –
SULFORAFAN - jedan od jakih antikancerogena.
Sulforafan povećava aktivnost enzima koji su zaduženi za odbranu organizma od
kancerogenih tvari.
Mnoga istraživanja su pokazala da konzumiranjem brokule dolazi do smanjenja
tumornih stanica pa čak i do potpunog povlačenja bolesti.
Broccolin se može dobiti u kapsulama koje se mogu preporučiti svima koji imaju
neurednu prehranu s malo povrća, pušačima, alkoholičarima, koji su na
antibioticima, kemoterapiji, zračenju, problemima s dojkom, maternicom, jajnicima,
prostatom i svima koji imaju bilo koji vid malignog oboljenja.
Zbog mnogo kalcija i vitamina K preporučuje se osobama s osteopenijom i
osteoporozom, svima koji imaju problema s koštanim tkivom, a posebno djeci kako
bi im se osigurao pravilan i potpun rast koštane mase i njene čvrstoće .
Broccolin gel može prevenirati rak dojke, a već nastali tumor se može smanjiti.
Stanje pacijentica s mastopatskim promjenama na dojkama se popravlja za 50%.
Gel je dobar i za liječenja herpesa i ekcema , bolesti koje nastaju promjenama stanja
stanica.
Uz sulforafan, gelom se u tkivo dojke i tkiva drugih dijelova tijela na koje se gel
nanosi, unose vitamine B skupine te vitamin E i C.
Američka FDA ( Food and Drugs Administration ) broccolin su registrirali u SAD –u.
ALFAKAROTEN - drastično čisti tumorno tkivo, 20 puta je jači od betakarotena,
najbolje ga je dobiti kroz kuhanu mrkvu, svakodnevno pojesti 500 gr kuhane mrkve
uz 1 - 2 žlice maslinovog ulja.
LIKOPEN - karotenoid, jak antikancerogen. Žene krvne grupe O i AB mogu ga
dobiti kroz kuhanu rajčicu u koju se obavezno mora staviti maslinovo ulje ( nalitru
rajčice , dvije žlice maslinovog ulja ) jer samo je tada aktivan.
Žene krvnih grupa A i B jedino ga mogu dobiti kroz dodatak prehrani u kaspuli.
FOLNA KISELINA 2 x 400 mcg na dan
B12 2 x 1000 mcg na dan
B6 2 x 50 mg na dan
Ova kombinacija ima izuzetno antikancerogeno djelovanje
Napomena:
Stanice tumora imaju na površini jedinstvene antigene ili biljege.
Osobe s rakom dojke često imaju velike količine antigena raka CA 15-3, koji je
biljeg raka dojke.
Žene s rakom jajnika često imaju mnogo antigena raka CA 125 .
Ti se antigeni primjenjuju za praćenje razvoja bolesti i zovu se tumorski biljezi
TJELESNA AKTIVNOST I METABOLIZAM ESTROGENA
Estrogen se metabolizira u tijelu putem dvije uzajamno isključive staze, stvarajući
pritom metabolite različitih bioloških djelovanja: nisko estrogenski 2-hidroksilestron
(2-OHE1) i visoko estrogenski 16alfa-hidroksilestron (16alfa-OHE1). Odnos ovih
metabolita (2/16) mogao bi pretkazati rizik nastajanja raka dojke.
Studije pokazuju da tjelovježba može promijeniti metabolizam estrogena u korist
slabog estrogena, 2-OHE1.
POSTUPCI: Sedamdeset sedam eumenoreičnih žena završilo je dvotjedne
tjelovježbe prije davanja uzorka mokraće lutealne (žuta tjelešca) faze. Koncentracije
2-OHE1 i 16alfa-OHE1 su se izmjerile i izračunao omjer 2/16. Koristila se
hijerarhijska regresija, kontrolirajući indeks mase tijela (BMI), da bi se odredio
odnos između metabolit estrogena i dnevne tjelesne aktivnosti.
REZULTATI: Analize regresije ukazale su značajne pozitivne odnose između tjelesne
aktivnosti i 2-OHE1 i 2/16 odnosa (p < 0,05), koji se čini nezavisnim od BMI. Uočeno
je da 16alfa-OHE1 nije znakovito povezan s tjelesnom aktivnošću.
ZAKLJUČAK: Ovi rezultati ukazuju da tjelesna aktivnost može modulirati
metabolizam estrogena u korist slabijeg estrogena( ESTRONA ), 2-OHE1, stvarajući
tako viši 2/16 omjer. Ova promjena metabolizma estrogena može predstavljati jedan
od mehanizama kojim povećan tjelesna aktivnost smanjuje opasnost od raka dojke.
RAK DOJKE i krvne grupe
Rak dojke najčešći je oblik raka kod žena.
Dok stopa smrtnosti neznatno pada kod nekih podskupina ženske populacije, rak
dojke je još uvijek potencijalno smrtonosan neprijatelj.
Standardni tretmani mogu varirati, ali postupci kao što su tumorektomija
( uklanjanje tumora i nešto okolnog tkiva ), mastektomija ( uklanjanje cijele dojke ),
kemoterapija, zračenje i terarpija blokiranjem hormona predstavljaju normu, uz bilo
koju kombinaciju spomenuth metoda liječenja.
Mamogrami se smatraju ključnim sredstvom ranog otkrivanja raka dojke, ali kako
sam rekao kakda mamogram pokaže problem on već postoji najmanje 6-8 godina;
međutim, mnoge su bolesnice svoje tumore otkrile samopregledom tkiva dojke,
tako da se važnost tog postupka, koji svaka žena sama provodi, ne mogu dovoljno
istaknuti.
Dok se mnogi rizični čimbenici povezuju s razvojem raka dojke, jasno je da i krvna
grupa utječe na liječenje i sklonost toj bolesti.
Mnogi znanstvenici smatraju da je krvna grupa prognostički čimbenik, neovisno o
drugim poznatim prognostičkim čimbenicima za rak dojke.
Taj čimbenik čak može biti genetski jer je otkriven gen za koji se pretpostavlja da je
povezan s rakom dojke, a nalazi se blizu gena za krvnu grupu na kromosomu 9.
Postoje neporecivi dokazi da osobe krvnih grupa A i AB u cijelini oboljevaju od raka
u većem postotku nego osobe krvnih grupa O i B i da rijeđe preživljavaju rak , čak i
ako se izliječe recidiv je čest nakon par godina .
Iako postoje i drugi uzroci raka ( radijacije , kem.kancerogene supstance...) krvna
grupa se sve više pojavljuje kao jedan od glavnih uzročnika.
Žene s krvnom grupom A općenito češće doživljavaju lošiji ishod i sklonije su
bržem razvoju i širenju ove vrste raka.
Istraživanja pokazuju da je među ženama oboljelim od raka dojke, najviše onih s
krvnom grupom A, a isto vrijedi za žene koje spadaju u niskorizičnu skupinu za rak.
Jedan od najznačajnijih rizičnih čimbenika za brzi razvoj raka dojke je krvna grupa
A. Osim toga, zamjećeno je da se kod žena s krvnom grupom A, nakom što im je
dijagnosticiran rak dojke, liječenjem postižu lošiji rezultati.
Žene s krvnom grupm AB bliže su krvnoj grupi A jer se kod njih bilježi neznatno
pojačana sklonost ovoj vrsti raka te znatna vjerojatnost ponovnog oboljevanja i
kraće vrijeme preživljavanja.
Kod krvne grupe 0 bilježi se nešto veća otpornost na rak dojke.
Čak među oboljelim ženama, one s krvnom grupom 0 znatno rijeđe umiru.
Kod krvne grupe B rizik je također manji.
To je posebice vidljivo među ženama kod kojih u obitelji nema slučajeva raka dojke.
No, žene s krvnom grupom B, kod kojih u obitelji postoji anamneza raka dojke,
izložene su jednakom riziku kao žene s krvnom grupom A.
Osim toga, kod žena s krvnom grupom B, koje imaju ili su imale rak dojke, statistički
je vjeroatnije da će im se bolest vratiti.
Povezanost raka dojke i nesekretora nešto je slabija.
RAK JAJNIKA
Ako se otkrije na vrijeme , u ranom stadiju , tada je izlječiv u 95 % slučajeva .
Znaci upozorenja raka jajnika su slijedeći simptomi , ako se osijete 5-8 puta tjedno :
- bol u leđima
- umor
- napuhnutost i bol u želucu
- česta potreba za mokrenjem
- problemi sa stolicom
Ukoliko bilo koji od gore navedenih simptoma potraje duže od 20-tak dana potreban
je ozbiljniji pregled jajnika .
CA - 125 , tumorski markeri koji se koriste za otkrivanje raka jajnika , u najmanje 50
% slučajeva daju lažno pozitivan rezultat . Treba napraviti ultrazvučni , ginekološki i
refleksoterapeutski pregled .
Refleksoterapeutski će biti najbliži istini , jer ukoliko je zona jajnika bolna znači da
ima metaboličkih promjena na tkivu jajnika .
Nažalost jedini pouzdani metod da se s 100 % sigurnošću ustvrdi što je s jajnicima
je je invazivni kiruruški zahvat.
Prehrana i nutraceutikali opisani kod raka dojke su i prva zaštita od raka jajnika .
Posebno treba obratiti pažnju na unos C i E vitamina . Ispitivanjima je utvrđeno da
žene koje redovno uzimaju ta dva vitamina ( uz ostale nutraceutikale ) i do 70%
imaju manje izgleda za rak jajnika .
Kod onih koje puše , a uzimaju vitamine , za 21 % je smanjen rizik raka jajnika .
Što treba znati o jajnicima
Malo je žena koje se nisu srele s cistama na jajnicima , u večini slučaja riječ je o
dobroćudnim promjenama koje uglavnom nastaju neposredno prije ili iza
menstruacije .
To su funkcionalne ciste , koje se i najčešće pojavljuju . Pojavljuju se većinom na
jednom , rijeđe na oba jajnika istovremeno , različitih su dimenzija , a znaju da budu
i veće od 5 cm .
Postoje dva osnovna tipa cista : folikularne i luteinske ciste .
Folikularne su posljedica izostanka prsnuća folikula , to jest izostanka ovulacije .
Luteinske su nastale jer žuto tijelo nije propalo , a moralo bi , jer nije došlo do
oplodnje ( cistične degeneracije žutog tijela )
Klasičnim ginekološkim pregledom se ne može utvrditi koje su ciste u pitanju , pa
se nalaz daje po subjektivnom osjećaju pacijentkinje .
Ultrazvukom se može nešto jasnije i točnije reći , ali ne 100 % .
Folikularna funkcionalna cista je bistrog sadržaja i glatka ima tanak zid za razliku od
luteinske koja ultrazvučnim pregledom daje različite slike .
Luteinske ciste često znaju biti pune krvi što je posljedica krvarenja u njima , riječ je
o hemoragičnim cistama ( corpus luteum hemorrhagicum) i upravo one stvaraju
probleme .
U drugoj fazi ciklusa ( poslije ovulacije ) izazivaju nadutost , bol , osječaj težine u
maloj karlici . To traje obično do same menstruacije kada se zbog promjene
hormanalne razine ciste spontano povlače
Žena tada treba izbjegavati veće napore , nagle pokrete , intenzivno vježbanje ,
nošenje tereta .
Sve opisano može da dovede do pucanja ciste ili do naglog okretanja samog jajnika
za 360 stupnjeva , što je opasno stanje koje se mora kirurški putem rješavati .
Dobroćudne nefunkcionlne ciste nastaju bujanjem površinskih , spolnih ili stanica
zametka jajnika , a nisu vezane za hormonsku aktivnost .
Tu se ubraja cijeli niz različitih cističnih tumora .Često takve ciste mogu da budu i
do 10 cm veličine , pa i veće . Sadržaj takvih cista često zna da bude blago
zamućen ( na ultrazvuku ) , pa do toga da bude gušće zamućen što je
karakteristična slika endometrioze , a ponekad sadržaj djeluje jako čvrsto
Takve ciste se rijetko pojavljuju na oba jajnika .
Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom , ultrazvukom , doplerom uz ocjenu
indeksa otpora strujanja kroz krvne sudove i ocjenu vrijednosti tumorskih markera
( CA 125 , 15-3 , CA 19-9 , CEA , aAFP , B hcg ).
Žene počinju osječati simptome tek onda kada ciste svojom veličinom mijenjaju
anatomske odnose u maloj karlici i time uzrokuju bol prilikom seksualnog odnosa ili
osjećaj napetosti .
Gušće , endometrične ciste izazivaju bolove za vrijeme mnstrualnog ciklusa pri
čemu se javlja nepravilno menstrualno krvarenje ( smeđi katranasti sekret
neposredno prije ili iza menstruacije ) .
Ove ciste se tretiraju jedino operativnim putem minimalno invazivnim
laparoskopskim zahvatom , ali tek kada se utvrdi da nisu i da ne mogu biti maligne .
Funkcionalne ciste se liječe hormonskom terapijom , preparatima gestagena ili
kontraceptivnim pilulama ???!
DA BI SE SVE OVO IZBJEGLO ILI UBLAŽILO TREBA ŠTO ČEŠĆE KONTROLIRATI
JAJNIKE
Prvi korak u odbrani od karcinoma je prehrana po vašoj krvnoj grupi , ne treba to
shvatiti neozbiljno , u pitanju su klinički dokazi na više od nekoliko miliona
ispitanika koji su riješili teške oblike bolesti TIME ŠTO IM JE PRVI KORAK U
LIJEČENJU BILA PREHRANA PO KRVNOJ GRUPI.
Žene moraju biti i svijesne da poremećaj funkcije jetre i debelog crijeva podižu
razinu estrogena čije pojačano djelovanje može potaknuti razvoj stanica raka .
Zbog toga treba sačuvati jetru u najboljem mogućem zdravstvenom stanju ( to će te
jedino učiniti ako se hranite striktno po krvnoj grupi ) , jer kada stanice raka
napadnu , imunosni sustav aktivira velike stanice makrofaga koji se nalaze u jetri i
koje proždiru strane stanice u tijelu.
Vazno je da se svaka 3 mjeseca radi kolon klistir debelog crijeve I na kraju jedan dan
ciscenje jetre, vidi PROTOKOL 13!
Ako jetra nije u dobrom stanju od toga nema ništa . U slučajevima karcinoma
uzimati dopune za liječenje jetre . Ukoliko jedete hranu koja nije za vašu krvnu
grupu , jetra i crijeva ne probavljaju bjelančevine pravilno , dolazi do stvaranja
toksičnih tvari ( indoli ) koje su u biti kancerogeni što dovodi do visoke razine
kancerogenih tvari u organizmu .
Sve to se može izmjeriti INDICAN skalom koja mjeri faktor zvan trulenje crijeva .
Stanice tumora imaju na površini jedinstvene antigene ili biljege , a mnogi od njih
imaju djelovanje poput krvne grupe .Velik broj tumorskih biljega ima osobine krvne
grupe A , što im dopušta lak prodor u sustave krvnih grupa A i AB . Tu ih se prihvaća
kao svoje te se antigeni krvnih grupa nisu mogli odmah snažno oduprijeti jer nisu
prepoznali neprijatelje .
Krvne grupe O i B lakše otkriju napadače s osobinama krvne grupe A pa ih lakše i
brže eliminiraju ako se uvuku u sustave krvnih grupa O i B .
Zbog svega gore opisanog treba uzeti pneumokokno cijepivo .
PNEUMOKOKNO CIJEPIVO( VAKCINA ) povećava broj antitijela protiv krvne grupe
A.
Kada se osobama krvnih grupa O i B da to cijepivo , dolazi do stvaranja većeg
broja antitijela protiv krvne grupe A , što osobama krvnih grupa O i B daje veću
sposobnost u borbi protiv malignih stanica s osobinama krvne grupe A .
Uporabom Pneumokoknog cijepiva organizam će biti sposobniji na odbranu od
karcinoma , naročito od karcinoma dojke , jetre , gušterače i želuca .
Pošto većina kancerogenih oboljenja ima sklonost ka krvnoj grupi A , ovo cjepivo
jačanjem antitijela
s osobinama krvne grupe A , mobilizira i jača imunosni sustav svih krvnih grupa .
Osobama krvnih grupa A i AB također ojačava imunosni sustav što im pomaže da
prije uoče kancerogene stanice nego u normalnim uvijetima .
Pneumokokno cijepivo stvara i izohemaglutinine , koji su puno jača antitijela protiv
virusa i bakterija
od onih koje obično stvara ljudski organizam .
Izohemaglutinini se ponašaju kao terminatori , sami aglutiniraju i ubijaju
kancerogene stanice u tijelu te izuzetno podižu imunosni sustav , plutaju
krvotokom ( kao pahuljice ) , a kad se priljepe na strane stanice u tijelu , promjene
oblik i postaju trodimenzionalna antitijela slična morskom raku pa se čak i vide pod
mikroskopom .
Osobe krvnih krupa O i B trebaju se cijepiti na svakih 8 - 10 godina .
Osobe krvnih grupa A i AB trebaju se cijepiti na svkih 4 - 5 godina .
Pneumokokno cijepivo treba obavezno dati i onima koji se odluče na kemoterapiju
radi zaštite jetre , koja izuzetno strada od onkoloških lijekova .
Pneumokokno cjepivo nije štetno i izuzetno je korisno za zaštitu od svih vrsta
bolesti .
SPRINGEROVO CJEPIVO( VAKCINA )
Dr.George F. Springer je prvi koji je proučavao antigene krvne grupe . Cijeli život i
jedinstveno
znanje koje je imao posvetio je raku dojke ( nakon smrti svoje žene ) .
Razvio je cjepivo poznato kao Springerovo cjepivo .
Imao je preživljavanje od 5-10 god. kod II , III i IV stadija raka dojke s primjenom
nove T(Thomsen-Friedenreich ) i Tn antigen terapije .
Njegovi su rezultati bili zapanjujući u usporedbi s stnadardnim terapijama .
Springerovo cjepivo sastoji se od tri elementa :
•
•
•
kemijski degradirane stanice krvne grupe O ( koje sadrže antigene T i Tn )
cjepivo protiv salmonella typhii ili tifusno cjepivo ( sadrži takođe antigene T i Tn )
kalcijev fosfat na koji su se vezivali antigeni T i Tn
Cjepivo je davao ženama oboljelim od raka dojke potkožno ( supkutalno ) , prvo u
intervalima od šest tjedana , a zatim svakih dvanaest tjedana .
Osobama koje su primale kemoterapiju davao je tek nakon 3-4 tjedna nakon zadnjeg
ciklusa kemoterapije , pa je tek onda krenuo sa svojom terapijom .
Osobama koje su išle na zračenje davao je nakon 2-3 mjeseca poslije zadnje doze
zračenja .
Svim pacijenticama je preporučivao da cjepivo primaju zauvijek .
Nakon njegove smrti ( 1998 g. ) cjepivo je postalo nedostupno iako je bilo izuzetno
efikasno .
Nekome ne ide u korist da se ono proizvodi !!??
Dostupna je samo jedna komponenta - cjepivo S. typhii ( obično tifusno cjepivo ) .
Ima tri varijante na tržištu ali najbolja je koju pravi tvrtka Wyeth-Ayerst te ga treba
koristiti da bi se povećale razine antitijela na antigen T i Tn - oralni oblik ne koristiti .
Ova varijanta sama za sebe ne daje tako dobre rezultate kao kompletno
Springerovo cjepivo , ali to je jedini način da se podignu razine antitijela na antigen
T i Tn .
Ovo tifusno cjepivo je lako nabaviti i preporučena doza su dvije inekcije koje se
uzimaju u razmaku od mjesec dana , a preporučuje se terapija do 3 g.
Ne smije se davati trudnicama ili ako postoje akutne infekcije te najmanje mjesec
dana iza zadnje kemoterapije i tri mjeseca iza zračenja
Cjepivo se dobro podnosi , jedino se povremeno mogu javiti simptomi nalik na
gripu koji se zadrže 1-2 dana nakon cjepljenja . Kod osoba s aktivnim rakom mogu
se pojaviti otoci na mjestu uboda što može trajati 1-2 dana .
PREHRANA PO KRVNOJ GRUPI JE PRVI KORAK U POBOLJŠANJU ZDRAVLJA
OPREZ !
Mnogi liječnici kao preventivu raka dojke u namjeri blokiranja visokih razina
estrogena daju preparat Nolvadex ( tamoxifen citrat ) .
Odjel za prehranu i lijekove SAD-a ( Food and Drug Administration , FDA )
upozorava korisnike na slijedeće :
Uporaba Nolvadexa povezuje se s određenim vrstama raka maternice i to
agresivnijeg oblika - sarkoma maternice , moždanim udarima i potencijalno
smrtonosnim ugrušcima krvi u plućima .
Treba uzimati neki drugi antiestrogen ili najbolje uzimati biljne fitoestrogene ( soja )
koji će djelovati isto kao i kemijski antiestrogeni , ali bez loših nuzpojava , a uz to
imaju i niz pozitivnih popratnih pojava na liječenje karcinoma svih vrsta.
SIGURNA I NAJBOLJA ZAMENA JE NA ZAPADU DOBRO POZNATI INDOL-3KARBINOL.
Blokatori aromataze
Nakon menopauze veće količine estrogena kod žena se prvenstveno stvaraju u
masnim stanicama, oksidacijom kolesterola.
Blokatori aromataze mogu spriječiti ovu proizvodnju i zbog toga se često propisuju
starijim ženama.
Aminoglu-tehemid, anastrozol i letrozol (Arimidex/Femara) pripadaju u novu generaciju blokatora aromataze.
Studija ATAC iz 2002.g. uključila je 9.366 žena, uspoređivani su Arimidex, Tamoxifen
i njihova kombinacija - opet su uspoređivani samo otrovi.
Pokazalose je kako je primjenom Arimidexa postignuto daleko manje popratnih
učinaka od tamoksifena( Nolvadexa ), ali nažalost nije bilo prednosti u odnosu na
vrijeme preživljavanja.
Ovu studiju je obavljao i vrjednovao proizvođač oba medikamenta, AstraZeneca, pa
se ta studija ne moze uzeti ispravnom ni u kom slucaju.
Grudnjaci
Procitajete sto kaze studija o grudnjacima.
Studiju su radili antropolozi Sydney Ross Singer i Som Grismaijer iz SAD-a. Studija
je objavljena u njihovoj knjizi 1995.g. gdje su ispitali 4.700 žena.
Pronašli su kako je šansa dobivanja raka dojke 125 puta veća kod žena koje nose
grudnjak 24 sata na dan, u odnosu na žene koje uopće ne nose grudnjak.
Ako se grudnjak nosi 12 sati na dan, rizik je 21 puta veći.
Gudnjaci stalno pritišću limfne žile i blokiraju protok limfe.
Također dolazi i do promijene elektromagnetskog polja jer je većina grudnjaka
napravljena od sintetskih materijala.
Nakon ove studije svaka se žena mora zapitati želi li nastaviti nositi grudnjak, odnosno koji model grudnjaka uopće da nosi.
U Japanu je pojava raka dojke najmanja na svijetu.
Činjenica je kako Japanke manje nose grudnjake jer su im i grudi manje.
Razmislite malo o svemu tome.
ALC ( acetil-L-karnitin ) - pomaže ženama i djevojkama koje pate od hipotalamičke
amenoreje , koje nemaju dovoljno LH-luteinizirajućeg hormona pa zbog toga nemaju
redovitu menstruaciju .
ALC podiže razine gonadotropina (GnRH ) što podiže i razinu LH što dovodi do
normalizacije menstrualnog ciklusa .
Uporabna doza je 2-3 gr na dan .
Uzima se 30 min. prije doručka , ručka i večere .
AMENOREJA-izostanak menstruacije
Amenoreja označava izostanak menstruacije koji može biti fiziološki: u djetinjstvu
prije prve menstruacije, pubertetu prve dvije godine iza prve menstruacije, trudnoći
i menopauzi.
Amenoreja može biti patološka i to primarna i sekundarna.
Primarna – ako menstruacija ne nastupi do 16 godine, a najčešći je uzrok poremećaj
razvoja uterusa ili jajnika.
Sekundarna – izostanak od nekoliko ciklusa i to najmanje 3, a uzrok je poremećaj u
funkciji sustava hipotalamus-hipofiza-ovarijum.Sekundarna amenoreja se dijeli na:
HIPOTALAMIČKU – poremećaj na nivou rilizing hormona
HIPOFIZARNU- poremećaj stvaranja FSH i LH hormona
OVARIJALNU – poremećaj estrogena i progesterona
UTERUSNU- nefunkcionalnost maternice i genitalnog kanala
DISREGULACIONU – poremećaj drugih endokrinih žlijezda ( štitna, nadbubrežna,
dijabetes, mentalne bolesti osobito anoreksija )
RITAM KRVARENJA
Ako dođe do ovog poremećaja ( menstruacija ne dolazi u jednakim razmacima 28-32
dana ) znači da je u pitanju OLIGOMENOREJA – rijetka menstruacija koja se zna
javiti iza 35 dana ili na 3, 6 pa i 12 mjeseci.
Poremećaj ritma može označiti i POLIMENOREJU – česta krvarenja na manje od 21
dan. Uzroci ovih poremećaja su uglavnom emocionalni stresovi, umor, manjak
fizičke kondicije, iscrpljenost zbog bolesti.
NEPRAVILNA KRVARENJA
Mogu se podijeliti na:
INTERMENSTRUALNA krvarenja, oskudna krvarenja između 13 i 15 dana ciklusa
( razdoblju ovulacije ) koja su uzrokovana padom estrogena.
PREMENSTRUALNA krvarenja koja nastaju oko 10-tak dana prije memstruacije. Ova
su krvarenja minimalna i obični se na njih nadoveže menstruacija. Uzrok ovog je niži
nivo progesterona što uzrokuje insuficijenciju žutog tijela. Uzrok mogu biti i
poremećaji na grliću maternice.
POSTEMENSTRUALNO krvarenje može biti jače ili slabije, nadovezuje se na ciklus
menstrualni. Uzrok može biti upala i poremećaj hormona.
HIPERMENOREJA označava gotovo potpuni gubitak ciklusa. Uzrok su uglavnom
oštećenja unutar maternice nakon kiretaže, za vrijeme ekstrakcije posteljice nakon
porođaja ili upala sluzokože maternice.
MENSTRUACIJA je normalno fiziološko krvarenje.
Da bi se ona mogla odvijati redovito bitna je normalna razvijenost i funkcioniranje
hipotalamusa, jajnika, hipofize i maternice.
Endometrijum, unutrašnji sloj maternice treba biti normalno razvijen i reagirati na
hormonske nadražaje dok genitalni kanal ( vagina, himen i cerviks, grlić maternice )
moraju biti prohodni da bi krv mogla normalno oticati.
U hipotalamusu se stvaraju rilizing hormoni koji dolaze do adenohipofize gdje
stimuliraju sintezu i izlučivanje gonadotropnih hormona ( FSH; LH ) koji djheluju na
jajnike, potiču rast i sazrevanje folikula, a istovremenono vrše i sintezu polnih
hormona – estrogena i progesterona, koji djeluju na maternicu i pripremaju ju da
primi oplođenu jajnu stranicu.
Ako se jajna stanica ne oplodi, žuto tijelo propada, smanjuje se sinteza hormona i
nastaje menstruacija.
UGLJIKO HIDRATI – POKRETAČI POREMEĆAJA I BOLESTI
Ogromna je količina danas kroničnih bolesti koje odnose na stotine miliona života.
Razlog tome, veliki broj stručnjaka se slaže sa tim je konzumacija hrane bogate
rafiniranim ( prerađenim ) ugljenim hidratima.
Tu se ne misli samo na bijeli šećer i bijelo brašno koji su najštetniji predstavnici te
skupine hrane, nego na sve proizvode koje je čovjek uvrstio u svoj jelovnik
izmislivši pre 10 000 godina poljoprivredu, a kasnije je raznim metodama
prerađivanja i rafiniranja žitarica samo još više pojačao štetan utjecaj te hrane na
ljudski organizam.
Pre sistematske proizvodnje žitarica čovjek kao i njegovi preci hranili su se
uglavnom mesom i plodovima koje su našli u prirodi.
Nisu unosili niti poznavali koncentrirane ugljiko hidrate koje danas obilato unose u
tijelo kroz razne vrste hleba ( kruha ), krompir, pirinač ( riža ), slatkiše i td.
Čovjekov organizam jednostavno nije imao potrebu da se kroz evoluciju privikava
na takvu vrstu hrane, a 10 000 g. predstavlja kratko razdoblje da bi se ljudski
organizam moga promijeniti i privići na bolju preradu koncentriranih ugljenih
hidrata.
Da napomenem da je za genetsku mutaciju potrebno oko 300 generacija.
Većina ljudi se danas upravo hrani takvom hranom jer je najjeftinija, najbrže daje
energiju i osjećaj sitosti.
Nažalost ljudi nisu svjesni da takvom hranom svakodnevno izazivamo u tijelu
hormonske poremećaje i da se polako ali sigurno ubijaju.
Ta hrana neće odmah dovesti do tragičnih posljedica po zdravlje, neće ni za
nekoliko godina, ali svi koji se tako hrane već se u tridesetim godinama nađu među
oboljelima od neke lakše ili teže kronične bolesti, najčešće kardiovaskularne.
Tijelo je žilavo i brani se pred razornim djelovanjem konstantno i pretjerano
povišenim insulinom u krvi, ali malo po malo dolazi do cijelog niza poremećaja.
Stupanj oštećenja ovisi i količini i vrsti rafiniranih ugljenih hidrata koji se unose i
samoj genetskoj strukturi koja dozvoljava tijelu da lakše ili teže izlazi na kraj s tim
problemima.
Naučnici su davno otkrili da pokusni miševi koji su cijeli svoj život držani na
minimalnoj ishrani žive znatno duže od onih koji su se redovno hranili.
Živjeli su duže ne zbog malog unosa hrane već zbog toga što su njihovi nivoi
insulina držani stalno na niskoj granici.
ZA ZDRAV, DUG ŽIVOT I MLADOLIKI IZGLED JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ELEMENATA
JE DA SE INSULIN DRŽI KONSTANTNO NA NISKIM NIVOIMA.
TO SE POSTIŽE ISKLJUČIVO BAZNOM PREHRANOM ( SIROVO POVRĆE ) I
REDOVNA FIZIČKA AKTIVNOST.
Insulin loše djeluje na srce.
Povišeni nivoi insulina nakupljaju masnoću u krvi što dovodi do začepljena
koronarnih arterija.
Povišeni nivo insulina dovodi do rasta glatkih mišića unutar krvnih žila pa je protok
krvi i zbog toga otežan.
Na isti način su ugrožene i fine žilice u mozgu i oku što povećava rizik od moždanog
udara i sljepoće zbog masivnih krvarenja retine – dijabetička retinopatija.
Svako suvišno kruženje glukoze krvotokom, koju telo ne može trenutno utrošiti kao
energiju, odlazi u jetru.
Međutim, jetra ima ograničeni kapacitet prihvata glukoze.
Kada više ne može prihvatati glukozu, ostatak se pohranjuje kao telesna masnoća.
Da napomenem da zasićene masnoće životinjskog porijekla nisu niti blizu toliko
opasne kao rafinirani ugljeni hidrati.
Mnogi su toliko zaplašeni količinom masnoće i kolesterola, pogrešno ograničavaju
unos crvenog mesa i jaja u svoje tijelo, umjesto smanjenja unosa u tijelo ugljenih
hidrata, koji pobuđuju stvaranje inzulina.
Masnoće životinjskog porijekla stvarno su potrebne zdravlju, naravno u razumnim
količinama, te oni koji izbjegavaju životinjske masnoće mogli bi, pored ostalih
štetnih radnji, škoditi svojem srcu.
Treba znati da srce koristi MASNOĆU isključivo kao svoj izvor energije.
Pitate se , zašto bi vaše srce biralo samo masnoće?
Ono ne može propustiti svoj otkucaj i treba mu vrlo pouzdan i
optimalan izvor energije.
Ugljeni hidrati i glukoza vrlo su nepouzdani za srce.
Glukoza je slaba za snagu mišića i samo je za mozak istinski
učinkovita, jer mozak sagorijeva glukozu kao svoj izvor energije i to
bez prisustva inzulina.
Po tome, mozak je jedinstven, jer je sposoban da koristi glukozu bez
prisustva inzulina.
To govori, da je ljudsko tijelo masni, sagorijevajući organizam,
oblikovan za rad s malim količinama inzulina i ugljenih hidrata.
Ovo je izuzetno važno za zdravlje, promislite malo o ovome i korigujte ishranu.
Osobe sa rakom ŠEĆER trebaju strogo izbjegavati jer ćelije raka imaju 8 puta više
receptora za uzimanje šećera od zdravih ćelija te se šećerom ubrzava razvoj
malignih ćelija.
To znači da osoba koja ima rak mora izbaciti svo voće i žitarice iz prehrane jer su
oni izvor ugljikohidrata.
Zamjena za šećer je biološki preparat po imenu Stevia koji čak i pomaže u liječenju,
posebno koda raka jetre i pankreasa.
Kuhinjska so također ima štetne dodatke koji joj daju belu boju pa bi trebalo uzimati
morsku so, a u suštini najbolje je potpuno izbaciti sol koja je snažan otrov od koga
beže i bakterije, a uz to je jak antiseptik i konzervans.
Mlijeko i mliječni proizvodi potiču proizvodnju služi u tijelu naročito u probavnom
traktu, a ta sluz jako dobro hrani ćelije raka.
Koristite nezaslađeno sojino mlijeko.
Meso sadrži životinjske antibiotike, hormone rasta i parazite koji su štetni, a
probava mesa u tijelu stvara kiselo okruženje što dovodi do pada pH, a to sve
izuzetno odgovara malignim ćelijama za razvoj.
Proteini iz mesa zahtijevaju i mnogo enzima za varenje pa se izbjegavanjem mesa
oslobađa više enzima za uništavanje snažne fibrinske ovojnice ( 15 puta jača od
ovojnice na zdravim ćelijama ) koja se nalazi na ćelijama raka.
Uništavanjem te ovojnice naše obrambene ćelije lakše unište maligne ćelije.
Da napomenem ukratko, oni koji imaju rak isključivo moraju jesti sirovo povrće,
sokove od sirovog povrća, uljno-proteinsku dijetu,a proteine unositi isključivo ako
je to nužno po profilu tumora i poremećaju autonomnom nervnom sistemu.
Rak voli šećer
Svaki liječnik je još na medicinskom fakultetu trebao učiti o otkriću Otta Warburga;
ovo je otkriće ogromnih razmjera, jer je još u tridesetim Otto otkrio glavni
biokemijski uzrok raka, odnosno što je to što razlikuje ćeliju raka od normalne,
zdrave ćelije.
Za tako veliko otkriće Otto Warburg je nagrađen Nobelovom nagradom.
Rak ima samo jedan primarni uzrok.
To je zamjena normalne, aerobne, respiracije (disanja) kisika tjelesnih ćelija
anaerobnom ćelijskom respiracijom (koja pati od deficita kisika). – Dr. Otto
Warburg.
Što nam još govori Warburgovo otkriće?
Kao prvo, govori nam da rak metabolizira znatno drugačije nego normalne ćelije.
Normalnim ćelijama je neophodan kisik.
Ćelije raka preziru kisik.
Ćelije raka uzimaju kisik anaerobnim disanjem, fermentacijom glukoze gdje se kao
nuz produkt stvara velika količina mliječne kiseline.
Metabolizam raka je oko 8 puta veći od metabolizma normalne ćelije.
Evo što možemo da zaključimo ako sve to znamo: Tijelo se stalno napreže u
pokušaju da nahrani rak. Rak je stalno na granici izgladnjelosti, pa zato stalno
zahtijeva da ga tijelo hrani.
Kada se odsječe dotok šećera, rak počinje da gladuje, osim ako ne može da natjera
tijelo da proizvede šećer i tako ga nahrani.
Sindrom trošenja, kaheksija, je suštinski, tijelo proizvodi šećer i od proteina (dobro
ste čuli, ne od ugljenih hidrata ili masti, već od proteina), kroz proces koji zovemo
glikogeneza.
Ovaj šećer zatim hrani rak.
Tijelo na kraju umire od izgladnjelosti ( kaheksije ), pokušavajući sve vrijeme da
nahrani rak.
Sada kada znamo da je raku neophodan šećer, da li ima smisla da ga hranimo
šećerom?
Da li ima smisla unositi puno ugljenih hidrata?
Naravno da nema.
Zašto vam ovo ne kaže vaš liječnik?
Teško mi je reći, a ostati pristojan. Zaključite sami.
Nažalost, sve do 1978., zvanični stav AMA-e, američke udruge liječnika, (koji se
može naći u kongresnim zapisima) bio je da ishrana nema nikakve veze za bolešću
– KOJI IDIOTIZAM!
Za kraj ovog teksta da napomenem da ćelije raka više vole kuhanu od sirove hrane
(kuhanje uništava enzime i vitamine osjetljive na toplotu i koji dovode do procesa
uništenja tumornih ćelija).
I ne zaboravite ono najvažnije, rak voli šećer.
Ako ne volite svoj rak, ne hranite ga.
TRETMAN SODOM BIKARBONOM
Najveći problem farmakobiznisa je kada se pojavi lek koji se ne može patentirati i
koji je previše jeftin. To je slučaj sa terapijom koju sprovodi dr Tulio Simoncini,
onkolog iz Rima koji koristi sodu bikarbonu. Po njemu, soda bikarbona je za ćelije
kancera pravi cijanid.
Kada prodre u kanceroznu ćeliju soda bikarbona je naglo alkalizuje pri čemu u ćeliju
naglo uleti mnogo više molekula kiseonika nego što zakiseljena kancerozna ćelija to
može da podnese.
Po Simonciniju soda bikarbona je trenutni ubica tumora.
Čitav tretman u nekim slučajevima (kada je ćelijama kancera lako pristupiti) traje
samo nekoliko dana.
Već smo rekli da je pH balans izuzetno važan u procesu razmene materije. Merenjem
pH vrednosti zapravo se određuje brzina biohemijskih reakcija u telu, odnosno
brzina enzimske aktivnosti kao i brzina kretanja elektriciteta kroz telo (odnosno
vodu).
Što je viša pH vrednost u soluciji ili u supstanci elektricitet putuje sporije i više se
zadržava zbog većeg otpora.
Kroz kiselu sredinu prolazi znatno brže. Kada kroz pH vrednost kažemo da je
sredina kisela - to označava nešto vruće i brzo.
Alkalna sredina je, biohemijski rečeno - spora i hladna.
Doktor Simoncini je otkrio i da kancer izaziva kandida albicans, gljivica.
Još 1973. jedno istraživanje obavljeno u Jerusalimu uporedilo je kancerozno tkivo
dojke sa nekanceroznim tkivom ostalih organa istog tela i pokazalo se da je
koncentracija toksičnih hemikalija kao DDT (insekticid) i PCBs ( koji se koristio u
frižiderima) bila povećana u odnosu na ostala tkiva.
"Deo svake uspešne terapije u lečenju kancera zato mora biti detoksifikacija i
hvatanje teških metala i skupljanje toksičnih materija koje svakog dana, na razne
načine, ulaze u organizam", tvrdi doktor Simoncini.
Tu su živa, uranijum, arsenik, fluor, hlor i sl. Sve ovo se unosi preko hrane i vode.
Iako se zna da su uzročnici kancera razne toksične stvari i da su oboleli zapravo
otrovani, jasno je kako na sve to deluje dodavanje otrova iz klasične hemoterapije ili
radijacija. I naravno, hirurgija sa otrovnim anesteticima.
Ogromne količine pesticida danas se koriste na njivama.
Oksidativni udar koji sa sodom bikarbonom doživi kancerozna ćelija posebno je
opasan za mitohondriju (ćelijsku bateriju).
"Sama soda bikarbona je moćan lek za rak, posebno u digestivnom sistemu počev
od usta pa do kraja debelog creva".
Za rak izvan digestivnog sistema soda bikarbona nema efekta jer će veliki deo dok
stigne do drugih organa već biti neutralisan kiselinama u tankom crevu.
Za ove tumore se zato koristi solucija koja se ubacuje u krv što, naravno, čini lekar.
Koristi se samo čista soda birakbona farmaceutski napravljena.
Po protokolu doktora Simoncinija kod oralne primene za vreme prve nedelje
tretmana ne sme se uzimati više od dve kafene kašičice dnevno.
Za vreme druge i treće nedelje ne više od jedne kafene kašičice dnevno.
Ove doze se mogu prekoračiti samo uz lekarsku dozvolu.
Ovakvo doziranje bikarbone sode iz ovog tretmana se ne sme koristiti više od tri
nedelje.
Za rak kože i druge eksterne kancere (uključujući i rektalni klistir) kada soda
bikarbona dolazi u direktan kontakt sa kancerom, ove restrikcije ne važe.
Tretman sodom bikarbonom je u konfliktu sa Budvig, uljno-proteinskom dijetom..
Već smo rekli da se pomenuti tretmani nikada ne kombinuju i da se sprovode pod
nadzorom lekara.
TERAPIJA VITAMINOM C I SODOM BIKARBONOM
Ovaj protokol stvara mineralni askorbat (soli), verziju vitamina C koji se prilično
razlikuje od normalnog vitamina C, koji je napravljen kao askorbinska kiselina.
Mineralni askorbati kao sodijum askorbat, kalijum askorbat, kalcijum askorbat itd.,
mnogo su efektivniji i ćelija ih više iskorišćava. Ćelija bolje koristi oba minerala i
vitamin C kada se nalaze u mineralnom askorbatu.
Mineralni askorbat je odavno korišćen za lečenje mnogih bolesti.
Njime je lečen 1940. poliomelitis.
Mešanje sode bikarbone sa askorbinskom kiselinom stvara se natrijum askorbat i
ugljen dioksid.
Mešanjem sode bikarbione sa mineralnim solima, više sode bikarbone je na
raspolaganju u tretmanu kancera.
Po protokolu dr Simoncinija, za mešavinu se koristi čist kvalitetan kristal ili prah
vitamina C i destilisna voda i soda bikarbona.
Nakon toga se prelazi na mineralni askorbat i sodu bikarbonu.
Ćelije tada ne mogu da razlikuju vitamin C i glikozu jer su one gotovo identične.
Tako kancerozna ćelija "guta" mineralni askorbat.
Kada se nađe unutar kancerozne ćelije veruje se da se vitamin C ponaša kao
prooksidant i on stvara hidrogenperoksid (koji ima atom kiseonika više od vode).
Tako je verovatno hidrogenperoksid taj koji ubija kanceroznu ćeliju sa svojim
dodatnim moleklulom kiseonika.
Normalne ćelije imaju enzim katalazu koji tako stvoren razlaže hidrogenperoksid na
vodu i kiseonik i molekule redistribuira dalje, ali kancerozna ćelija nema katalazu i
višak molekula kiseonika se zadržava u njoj i ubija je.
Kada je nivo šećera u krvi nizak, kancerozna ćelija će pre uzeti vitamin C.
Tako se šećer u vreme tretmana mora smanjiti na najmanju meru.
Uzimanje previše vitamina C može oštetiti bubrege.
Zato se ne smeju uzimati veće doze od propisanih terapijom.
Ovaj tretman ne treba da bude primaran za rak izuzev raka digestivnog sistema. Ovo
je prevashodno dopunski tretman za bilo koji drugi tip kancera, napominje
Simoncini.
Mineralni askorbat Vitamina C je veoma efektan za rak kože jer stvrdnjava tumor i
formira krastu, tako da krasta otpadne za oko dve nedelje, u zavisnosti od veličine
tumora.
Dr Tulio Simocini još napominje:
"Korisno je razmotriti ekstremnu osetljivost gljivica na slane i elektrolitske solucije.
Ove solucije, zbog njihove ekstremne difuzne sposobnosti, mogu da dosegnu sve
micelijumske biološke oblike uključujući i one najsitnije.
Soli i bikarbonati tada prave podlogu kompletno neorganskom pa tako eliminišu i
najmanju organsku garnituru koju gljivice mogu da iskoriste za ishranu. U ovom
kontekstu soda bikarbona, koja se trenutno koristi kod dečije oralne kandidoze,
izgleda da je jednostavno i moćno oružje sposobno za iskorenjavanje, sprečavanje
ili potpuno smanjivanje bilo koje neoplastične formacije gde god je to moguće
primeniti".
"Kancer je kiselina, posebno mlečna kiselina kao otpadni produkt zbog niskog
nivoa kiseonika i otpadni produkt gljivica i plesni", podseća doktor Simoncini.
Teorija mutacije
Liječnici alopatske ( sluzbene medicine ) uvijek zastupaju samo teoriju mutacije
U alopatiji nema istinskog opredjeljenja o uzroku raka.
Smatra se npr. kako je rak nastao preko virusnih infekcija (npr. kod Burkitt limfoma,
uz pomoć Eppstein-Barr virusa, rak jetara nakon hepatitisa B, a leukemija T-stanica
preko retrovirusa što se zove HTLV-1).
Najcesce se pokazalo kako su za pojavu raka odgovorne takozvane "noxa" tvari
(štetne, otpadne tvari; i stanični otpad je noxa).
Ta noxa tvari (otrovi ) onda uvjetuju da se određeni geni, što inače popravljaju
genetske defekte, deaktiviraju, te se zbog toga razvije maligni tumor. Starenjem
naše su stanice uvijek izložene tim napadima i prirodno je da istodobno sa
starenjem raste vjerojatnost pojave tumora.
Po alopatiji – sluzbenoj medicini se moze reći da se rak pojavljuje zbog toga što se
mutacija pojavi u jezgri naših stanica, u našoj DNK pa se tokom vremena zbog toga
stvori tumor.
Zbog toga se to naziva teorijom mutacije.
Velika zabluda, namjerna ili slucajna, sami zakljucite.
Ako bi teorija mutacije bila točna, tada bismo mogli izvaditi jezgru iz tumorske
stanice, prenijeti je u zdravu stanicu, te bi tada zdrava stanica postala tumorska.
Naravno to bi trebalo biti ispravno i u obrnutom smjeru: ako prenesemo zdravu
jezgru u tumorsku stanicu, tada bolesna stanica postaje ponovno zdrava.
Nažalost to se ne moze desiti.
Davne 1969. godine McKinnev je zamijenio, a B. Mintz i Karl Illmensee su 1975.
objavili o tomu izvještaj, zdravu jezgru stanice jajeta leopard žabe malignom
jezgrom. Ali nakon oplodnje izlegle su se potpuno zdrave žabe, a prema
prevladavajućem akademskom mišljenju trebale su se izleci bolesne zabe, oboljele
od karcinoma.
No nije se desilo ništa.
Dalja istrazivanja su pokazala da tumorske stanice kojima su odstranjeni
mitohondriji, pa su bile imunizirane, ne proizvode rak. Sve to jasno govori protiv
teorije mutacije.
Uzmimo na primjer nase srce, koje nikada ne moze oboljeti od raka, sadrži
argumente zašto početna faza raka nema nikakve veze s našom DNK.
Pazite, ovdje sam naglasio da je riječ o početnoj fazi raka.
Danas se zna da stanice koje su jednom degenerirane izazivaju promjene u DNK.
Ako bi rak bio problem jezgre naših stanica, tada se može logički pretpostaviti da bi
svaka stanična jezgra mogla degenerirati, uključujući i milijarde stanica našeg srca.
No, činjenica je da stanice srca ne dobivaju rak, iako svaka ima DNK.
Ovo mutacijska teorija ne može objasniti, ali moze objasniti mi-tohondrijska teorija.
Sve to govori da teorija mutacije ne može biti ispravna, a pogotovo činjenica da je
odavno dokazano da tumorske stanice proizvode povećanu količinu vodikova
peroksida (H2Q2),(peroksilipida), sto u stanicama dovodi do promjena el.naboja na
stanicnoj membrani i istjecanjem kalija iz tih promijenjenih stanica.
Tu dolazi do pomaka koncentracije vodika prema povećanoj lužnatosti, akumulaciji
estera kolesterola u stanicama tumora i raznih vrsta oštećenja stanične membrane,
depolarizacije električnog potencijala i jos mnogo toga.
Proucavajuci studije pedesetih i sezdesetih godina proslog stoljeca moglo bi se
nabrojati stotinjak promjena koje se ne mogu uskladiti s teorijom mutacije.
Sada se zaptajte zasto ne postoji prakticno objasnjenje teorije mutacije i zašto se
usprkos tomu 90% pacijenata liječi u skladu s tom zastarjelom teorijom koja kaže:
UNIŠTI TUMOR I RAK ĆE NESTATI. Milijuni smrti svake godine čiji je uzrok rak
dokazuju da rak nije samo tumor koji se može jednostavno kirurški odstraniti.
Ako se pitate zasto nema logicnog objasnjenja o teoriji mutacije, pa koga to
interesira, u pitanju je veliki biznis.
TRUDNICE - DOJILJE
Osnova zdravlja je zdrava i uravnotežena prehrana po svojoj krvnoj grupi .
Treba znati da je jedan od najjačih gena u tijelu upravo gen koji određuje krvnu
grupu, nalazi se na kromosomu 9.
On je jedan od najjačih i najvažnijih stavki imunosnog sustava .
Da bi on bio u redu morate jesti hranu po vašoj krvnoj grupi . Kada jedete namirnice
koje vaša krvna grupa slabo apsorbira , njihovi nusprodukti ostaju u vašim
crijevima i grade toksično okruženje.
Kod trudnica tada obično dolazi do pojave hemoroida jer venski zalisci koji se
nalaze u venskim stijenkama oslabe te venska krv koja mora kolati od nogu ka srcu
vraća se prema gležnjevima , stopalima te anusu i rektumu .
Ako već trudnica nema odgovornosti prema sebi ( mnoge to rade ) pa unose
prekomjernu količinu nezdrave hrane ( sva hrana od bijelog brašna i kompletno
žitarica , bijelog šećera , zasićenih masnoća , mesnih prerađevina , sokova ,
gaziranih sokova i td ) trebala bi bar imati odgovornost prema plodu koji nosi jer
ono ni krivo ni dužno već kao beba biva zatrovano .
Dobra prehrana treba poceti prije djetetova rodenja – a sada promislite na koji se
način vi majke ( većina ) hranite u trudnoći, uglavnom katastrofalno.
Nađeno je da dijete prima otrove i preko pupčane vrpce dok je u utrobi majke, što je
i normalno, a u pupčanoj vrpci u trenutku rođenja nađeno je preko 150 raznih
toksina.
Nasljedne bolesti na razini fetusa i malog djeteta uopće ne postoje, već se javljaju
tokom života upravo zbog nepravilne prehrane i toksina u hrani i našoj okolini.
Pogledajmo kratak plan dopuna koje bi svaka trudnica trebala uzimati uz što više
presnog, sirovog povrća u obliku salata, maslinovog ulja, lanenog ulja i nešto voća.
Odnos voća i povrća treba da bude 80% : 20% u korist povrća.
Voće ne bi trebalo uzimati iza 14 sati posle podne.
Belančevine bi trebalo birati u skladu sa krvnom grupom.
ULJNO PROTEINSKA ISHRANA-OD VELIKE VAŽNOSTI ZA MAJKU I PLOD
Dr.Johana Budwig 1944 g. objavila je istraživanja o važnosti masnoća u ćelijskom
disanju i vezu između masnoća i nastanka tumora.
Budwig je 1952 g. dokazala da su višestruko nezasićene masne kiseline ključni
faktor
Ćelijskog disanja i rada respiracijskih enzima, jedan od važnih je CITOKROM
OKSIDAZA. Upravo manjak tog enzima disanja je početak problema.
Ona je otkrila drugi deo priče, za čiji prvi deo je dr.Oto Warburg 1931 g. dobio
Nobelovu nagradu.
Rad dr.Budwig je dokazao da su višestruko nezasićene masne kiseline
( LINOLENSKA I LINOLNA ) i proteini sa sumporom koji sadrže SULFIHIDRILNU
SKUPINU – SH ključni faktor za aerobno respiraciju ljudskih ćelija, uzimanje kisika
spaljivanjem glukoze, a ne fermentacijom glukoze.
Sulfohidrilna skupina je upravo most između masnoća i proteina koji pomaže
apsorpciju kisika i aktivaciju respiracijskih fermenata.
Ovo otkriće je pomoglo da se dođe do ULJNO-PROTEINSKE ishrane koja ćelijama
raka omogućava aerobno uzimanje kisika i vraćanje ćelijskog pH na normalu.
Ljudska bića su HELIOTROPI ( bića svetla ) kojima je potrebno sunčevo svetlo od
koga dobiva, apsorbira i skladišti BIOFOTONE, kojima će se ćelije služiti po potrebi.
Da bi se to desilo naše ćelije moraju da budu na istoj frekvenciji (vibraciji) sa
sunčevom svetlošću.
Ti biofotoni su životna sila koja nam omogućava da živimo i upravljamo životnim
funkcijama( nivo pH, sinteza proteina, pravilan rad enzima …. )
To je izuzetno važno i za trudnice. Oplođena jajna ćelija povećava apsorpciju kisika
čak za 2200%.
Da bi se ostvarila maksimalna apsorpcija biofotona ćelije trebaju višestruko
nezasićene masne kiseline ( linolensku i linolnu ), koje zajedno sa proteinima, koji
sadrže sulfohidrilnu skupinu, omogućavaju ćelijama maksimalnu apsorpciju
bifotona.
Sulfoidrilna skupina se nalazi u aminokiselinama CISTEINU I METIONINU.
Warburg je u svoje vreme pokušao da podigne ćelijsko disanje pomoću maslačne
kiseline, ali nije uspeo.
Što se tiče nezasićenih masnih kiselina treba ih naći u njihovom prirodnom CIS
obliku gde su parovi paralelni jedan naspram drugog.
H H
I
I
CIS oblik
-C= C–
Danas se koriste uglavnom transzasićene masne kiseline koje su izuzetno opasne
za ljudsko zdravlje.
H
I
-C=C–
TRANS oblik
I
H
Ovo je za laike mala razlika, ači je od životnog značaja za ljudsko zdravlje.
Trans oblik masnoća ne može da apsorbira biofotone, on je „kradljivac“ fotona i
time počinje opaki krug događaja po ljudsko zdravlje.
Bolest upravo počinje korišćenjem trans zasićenih masnih kiselina u ishrani jer se
one nalaze svagde: u svoj industrijskoj hrani, slatkiši, keksi, kolači, umaci, veliki
deo pekarskih proizvoda, mesnim prerađevinama …., doslovno u svemu.
Kada bi se iskreno prišlo brizi o ljudskom zdravlju i ljudima objasnilo koliko je
opasno uzimati trans masne kiseline, gotovo 90% industrijskih proizvoda bilo bi
povučeno sa tržišta i zabranjeno prodavati, a ljudi verovatno i sami ne bi kupovali
ako bi znali da je štetno po zdravlje, iako „stoka „ u ljudskom obliku postoji, koji bi
verovatno sa time tada punili frižidere da se bespaltno nažderu.
No, nevezano za bolesne umove, kada bi se stvarno povela briga samo o tome i
belom šećeru, došlo bi do revolucije ljudskog zdravlja koja bi bila jedinstvena i
historiji čovečanstva. Ali koga briga za ljudsko zdravlje, važan je profit.
Tu se radi o hiljadama milijardi eura i dolara i nikome ni ne pada na pamet da kaže
istinu, i za razliku od dr.Otta Warburga koji je za prvi deo priče dobio Nobela, dr.
Johana Budwig, koja je za ovo otkriće zaslužila i 2 Nobela, zaslugom mešetara,
trgovaca i sitnih prevaranata, gurnuta je pod tepih zaborava.
Umrla je 19.V 2003. g u Nemačkoj u 94. godini života.
IDEALNA KOMBINACIJA ULJNO PROTEINSKE ISHRANE
Idealna kombinacija je mešavina mladog kravljeg sira i Lanenog ulja sa dodacima
mlevenog orasa ili badema, može i jedno i drugo zajedno.
Zdrave osobe toj mešavini mogu dodavati po željii banane, strugane jabuke i bilo
koje voće koje im odgovara.
Oni koji imaju tumor treba da mešaju samo sir, laneno ulje, orase, bademe, a uz to
mogu da jedu svežu salatu.
Na 125 gr mladog sira dodaje se 3 velike supene kašike lanena ulja + 25 gr mlevenih
orasa ili badema. Sve treba dobro izmešati.
Bolesna osoba treba pojesti 3-5 puta na dan tu mešavinu.
Zdravoj osobi je dovoljno 1 – 2 puta na dan pojesti ovu mešavinu.
Trudnice i dojilje treba da uzmu svaki dan 3 x 125 gr mladog sira sa 3 supene
kašike lanenog ulja. Uz to svaki put dodati po 15 gr mlevenih orasa ili badema.
Omega 3 - 4 x 1 gr na dan i što češće jesti ribu, pogotovo skušu jer je puna omega 3
, koja u sebi sadrži veoma važnu nezasićenu kiselinu DHA , koja čini 75% sive tvari
mozga , očne retine i staničnih membrana
Japanci u hranu za bebe već decenijama stavljaju kao dodatak DHA jer djeluje na
podizanje inteliogencije djeteta .
Cink - 50 do 70 mg na dan uz obrok u kojem nema žitarica , jer one ometaju
apsorpciju cinka . Izuzetno važan mineral , najvažniji igrač imunosnog sustava ,
hormonalnog sustava , živčanog sustava . Nadgleda tok tjelesnih procesa , rad
sustava enzima i stanica , važan je za sintezu bjelančevina i tvorbu kolagena Manjak
cinka u razvoju djeteta povezuje se s smanjenom sposobnošću učenja ,
ravnodušnošću , mrtvilom i umnim zaostajanjem . O važnosti cinka bi mogao još
puno ali ovo je dovoljno . Cink se gotovo potpuno uništava tijekom pripremanja
hrane , a i inače ga ima jako malo u hrani . Jedino meso koje ima cinka nešto više
je puretina.
Cink treba uzimati između 17.00 i 19.00 sati jer to to najidealnije vreme za unos ovog
minerala. Ovoga se treba strogo pridržavati.
B kompleks - od svakoga B vitamina po 50 mg na dan
Kalcij + Magnezij ( kelirani ) - 1000 mg Ca + 500 mg Mg tijekom dana . Kalcij je
između ostaloga veoma važan kod trudnica da ne bi došlo do pojave visokog tlaka
( preeklampsije ) koja je obično uzrok manjka kalcija .
Folna kiselina - 2 x 400 mcg na dan .Važna je za stvaranje crvenih krvnih zrnaca
.Žene koje u začeću i u ranoj fazi trudnoće uzimaju dovoljno folne kiseline uveliko
sprječavaju deformacije ploda .
Pospješuje laktaciju , štiti od anemije . Treba znati da veća količine vit. C ( više od 2
gr na dan )povećava izlučivanje folne kiseline , pa ako se uzima vit. C koji je isto
važan , uzmite folne kiseline 2 x 800 mcg .
Razni lijekovi , estrogeni , sulfonamidi , fenobarbiton ili aspirin takođe uništavaju
folnu kiselinu .
Vit. E - trudnice , dojilje i žene koje uzimaju hormone ili kontracepcijske pilule imaju
povećanu potrebu za E vitaminom . žene u menopauzi isto trebaju uzimati više E
vitamina .
Do 40-te g. života dovoljno je uzimati 400 ij na dan .
Trudnici bi bilo dovoljno uzeti 2 x 200 ij na dan i to u obliku d-alfa tokoferola , jer to
znači da je prirodni vit. E .
Selen - 50 mcg na dan
Vit. C - 2 x 500 mg . Po mogućnosti naći vit. C iz šipka jer sadrži bioflavonoide i
druge enzime koji pomažu da se vit. C apsorbira . To je jedan od najbogatijih
prirodnih izvora vitamina C .
Ekstrakt Đumbira - 3 x 1 kapsulu na dan . Sprječava jutarnje mučnine ,dobar je
antioksidans i td.
ANTIOXIDANT MIX - idealna kombinacija minerala, vitamina i polifenola važnih za
razvoj ploda i očuvanja zdravlja majke.
Uzimati 2x1 kapsulu uz jelo
B 17 ( LAETRIL ) – treba uzeti svaki dan po 200 mg laetrila zbog pravilne replikacije
ćelija i olakšava posao nadzorničkim genima koji određuju i nadziru formiranje
organa u doba embria.
Uzeti 200 mg uz CINK.
ELAGIČNA KISELINA – pojačava aktivnost gena p53 koji prati deobu ćelija i
ukoliko je nepravilna prekida deobu u fazi G1, što znači da onemogućava stvaranje
tumorskih ćelija i bilo kakvih nepravilnosti u razvoju ploda.
Jedna tableta uz doručak.
Ishrana treba da sadrži mnogo svježeg povrća i nešto malo voća ( po krvnoj
grupi ) , kuhane i sirove mrkve , kuhane bundeve ( ima dosta alfa karotena , kuhana
mrkva isto ) , grožđa ( proantocijanidini ) , greipa crvenog ( likopen i limonem ) ,
jabuke s korom ( pektin , važan polisaharid za zdravlje ) , 4-5 litara čiste vode , što
više šetati po svježem zraku , uzimati fermentirane mliječne proizvode ( k.g. B ) .
Nastojati se hraniti u skladu s antigenom krvne grupe .
Belo brašno, bele šećere, masnoće, kolače, bureke i slično smeće ne bi trebali jesti
ukoliko želite dobro svom plodu.
Probiotici – studije su pokazale da davanje probiotika dojiljama može sprječiti
atopijski dermatitis i prevenirati asmatske i druge alergijske napade dijece.
Uzimati probiotike u kapsulama.
PROBIOTICI ( acido. Laktobacillus ) su korisne bakterije koje prirodno nastanjuju
sluznicu ljudskog probavnog i urogenitalnog trakta te imaju značajan utjecaj na
opće ljudsko zdravlje i vitalnost .
Duogogodišnja klinička ispitivanja na više razina su dokazala da 85% imunosnog
sustava direktno ovisi o ukupnom stanju crijevne mikroflore .
Gastrointestinalni trakt sadži oko 100.000 milijardi probiotskih “prijateljskih “
bakterija
koje obezbjeđuju normalno odvijanje vitalnih fizioloških funkcija i poboljšavaju
zdravlje ne samo probavnih organa već cijelog organizma .
Zdravstveni poremećaji crijevne mikroflore i jetre - najvećeg imunosnog organa u
tijelu - su uzročnici početka malignih bolesti .
Funkcije probiotika su :
- poboljšana probava i apsorpcija hranjivih sastojaka
- pomažu sintezu vitamina
- štite od infekcija jer sprječavju naseljavanje patogenih bakterija u
gastrointestinalnom traktu
- stimuliraju imunosni sustav
- stimuliraju bolju pokretljivost crijeva ( perilstatiku ) što dovodi do boljeg
izbacivanja toksina iz organizma
- u crijevima nastaju poliamini kem. tvari koje su u malim količinama prisutne u
stanicama ljudi , biljaka i životinja . Važni su za rast , obnovu tkiva ,metabolizam
i zdrav živčani sustav .
Pravilan stanični razvoj ovisi o poliaminima i važan su faktor stabiliziranja same
DNK .
Ali preveika toksičnost u crijevima ( odsustvo dobrih , probiotskih bakterija ) je
uzrok prevelike sinteze poliamina što slabi imuni sustav , mijenja metabolizam
tkiva i dovodi do “ buđenja “ onkogena te stvaranja malignih stanica .
U crijevima nastaju i antitijela na antigen T i Tn , koja ih drže potisnutim u zdravim
stanicama . Ukoliko nema dovoljno antitijela , antigen T i Tn postaju aktivni , počinje
njihovo maligno djelovanje .
Pravi probiotički odabir povisit će razine antitijela na antigen T i Tn
Samo sam u kratkim crtama objasnio zašto je važno da crijeva budu zdrava , bez
toksičnog okruženja .
Prehrana po krvnoj grupi i probiotici su ti koji će dovesti do zdravlja crijeva .
“ Bitka “ za zdravlje se odvija u crijevima i jetri .
Crijevna flora ima značajnu ulogu u prevenciji intestalnih bolesti ( upalne bolesti
crijeva , kolitis , Chronova bolest te karcinom crijeva ) .
Probiotici u kapsulama su su daleko efikasniji za uporabu od živih bakterija u
fermentiranim mliječnim proizvodima prvo jer mliječni proizvodi odgovaraju samo
k.g B zgog indentičnog šećera D-galaktozamin i donekle k.g. AB , ali i za njih je bolje
uzimati kapsulirani oblik koji sadrži tri soja probiotskih bakterija ( Lactobacillus
acidophilus , Lactobacillus rhamnosus i Bifidobacterium longum ) koje i inače čine
normalnu crijevnu floru .
Ova tri soja bakterija imaju sposobnost da sprječavaju razmnožavanje štetnih
bakterija .
Dovoljna je već jedna kapsula na dan bebama , djeci i odraslima kao preventiva ili
kao pomoć ako stomačne tegobe već nastanu .
Probiotic kapsule su dobre za sva stanja koja dovode do poremećaja crijevne flore ,
akutne i kronične dijareje , nakon uporabe antibiotika i citostatika te ako se živi u
regijama s neadekvatnim snabdjevanjem pijaćom vodom .
Dodao bi za kraj nešto o pljesnima i žitaricama koje bi trebalo što više izbjegavati.
UGLJIKO HIDRATI – POKRETAĆI POREMEĆAJA I BOLESTI
Ogromna je količina danas kroničnih bolesti koje odnose na stotine miliona života.
Razlog tome, veliki broj stručnjaka se slaže sa tim je konzumacija hrane bogate
rafiniranim ( prerađenim ) ugljenim hidratima.
Tu se ne misli samo na beli šećer i belo brašno koji su najštetniji predstavnici te
skupine hrane, nego na sve proizvode koje je čovek uvrstio u svoj jelovnik
izmislivši pre 10 000 godina poljoprivredu, a kasnije je raznim metodama
prerađivanja i rafiniranja žitarica samo još više pojačao štetan uticaj te hrane na
ljudski organizam.
Pre sistematske proizvodnje žitarica čovek kao i njegovi preci hranili su se
uglavnom esom i plodovima koje su našli u prirodi.
Nisu unosili niti poznavali koncentrirane ugljiko hidrate koje danas obilato unose u
telo kroz razne vrste hleba, krompir, pirinač, slatkiše i td.
Čovekov organizam jednostavno nije imao potrebu da se kroz evoluciju privikava
na takvu vrstu hrane, a 10 000 g. predstavlja kratko razdoblje da bi se ljudski
organizam moga promeniti i privići na bolju preradu koncentriranih ugljenih hidrata.
Većina ljude se danas upravo hrani takvom hranom jer je najjeftinija, najbrže daje
energiju i osećaj sitosti.
Nažalost ljudi nisu svesni da takvom hranom svakodnevno izazivamo u telu
hormonske poremećaje i da se polako ali sigurno ubijaju.
Ta hrana neće odmah dovesti do tragičnih posledica po zdravlje, neće ni za
nekoliko godina, ali svi koji se tako hrane se ve u tridesetim godinama nađu među
obolelima od neke lakše ili teže kronične bolesti, najčešće kardiovaskularne.
Telo je žilavo i brani se pred razornim delovanjem konstantno i preterano povišenim
insulinom u krvi, ali malo po malo dolazi do celog niza poremećaja.
Stupanj oštećenja ovisi i količini i vrsti rafiniranih ugljenih hidrata koji se unose i
samoj genetskoj strukturi koja dozvoljava telu da lakše ili teže izlazi na kraj s tim
problemima.
Naučnici su davnootkrili da pokusni miševi koji su celi život držani na minimalnoj
ishrani žive znatno duže od onih koji su se redovno hranili.
Živeli su duže ne zbog malog unosa hrane već zbog toga što su njihovi nivoi
insulina držani stalno na niskoj granici.
ZA ZDRAV I DUG ŽIVOT I MLADOLIKI IZGLED JEDAN OD NAJVAŽNIJIH
ELEMENATA JE DA SE INSULIN DRŽI KONSTANTNO NA NISKIM NIVOIMA.
TO SE POSTIŽE ISKLJUČIVO BAZNOM PREHRANOM ( SIROVO POVRĆE ) I
REDOVNA FIZIČKA AKTIVNOST.
Insulin loše deluje na srce.
Povišeni nivoi insulina nakupljaju masnoću u krvi što dovodi do začepljena
koronarnih arterija.
Povišeni nivo insulina dovodi do rasta glatkih mišića unutar krvnih žila pa je protok
krvi i zbog toga otežan.
Na isti način su ugrožene i fine žilice u mozgu i oku što povećava rizik od
moždanog udara i slepoće zbog masivnih krvarenja retine – dijabetička retinopatija.
Za kraj ovog teksta da napomenem da zasićene masnoće životinjskog porekla nisu
niti blizu toliko opasne kao rafinirani ugljeni hidrati.
PLESNI
AFLATOKSIN
Sve namirnice biljnog i životinjskog porjekla mogu da budu pljesnive . Pljesni
tokom rasta proizvode izuzetno otrovne kemikalije , a jedna od njih je aflatoksin .
Testovi pokazuju da je on obavezno prisutan kod oboljelih od raka . Aflatoksin se
nagomilava u tijelu jer tijelo nije moglo da ga detoksikuje u razumnom roku .
Aflatoksin dospjeva u jetru i jednostavno uništava jedan njen dio . Ako dospije veća
količina u jetru ona će duže vrijeme biti onesposobljena , a to može trajati i
godinama .
Kod hepatitisa C i ciroze uvijek se nalazi aflatoksin u jetri .
Ima ga u svim žitaricama , smeđoj riži , octu jabučnom , pivu i td .
ZEARALENON
Najviše ga ima u prerađenim namirnicama i kupovnim cerealijama . Zearalenon
predstavlja anabolik i uterotropski metabolit te je jedan od agenasa koji izaziva
prirodni hiperestrogenizam i neplodnost kod svinja , živine , stoke i ljudi .
Zearalenon izgleda voli višak estrogena u tijelu .
Otkriveno je da je godinama prije nego što je otkrivena bolest , rak dojke , razina
estrogena bila povišena kod svih oboljelih .Od njega djevojke prebrzo sazrijevaju ,
izaziva PMS , ciste na jajnicima i neplodnost .
Ako dječaci kroz prehranu unose neki mikotoksin kao što je zearalenon , koji voli
estrogen , mogu imati drastične posljedice u procesu sazrijevanja , slab razvoj
muskulature i još niz posljedica .
I alfatoksin i zearalenon slabe imunitet . Zearalenon može da dovede do atrofije
timusa i aktivacije makrofaga , smanjuje se broj T-limfocita i tako dalje .
Zato treba prestati unositi hranu za koju sumnjate da sadrži u sebi pljesni .
Zearalenon je mikotoksin koji vas sprječava detoksikaciju benzena .
Istraživanja su potvrdila da svi oboljeli od SIDE imaju smanjenu sposobnost
detoksiciranja benzena , a u tijelu im je nađen zearalenon .
Glavni izvori zearalenona koji su do sada otkriveni su kokice , kukuruzni čips i
smeđa riža
PATULIN
Patulin je glavni toksin pljesni u voću . Nalazi se u sasvim običnom voću ukoliko je
nagnječeno .
Patulin je posebno opasan jer pljesan koja ga proizvodi može da se razvije u
crijevima u vidu pjega , te na tim mjestima crijevne bakterije , esherichija colli i
shigela , mogu da prođu kroz zid crijeva i da se rašire u dijelovima tjela i posebno
tumornom tkivu .
Za osobe koje imaju rak ili neku crijevnu bolest , najbolje je da prekinu s svježim
voćem ( banane i limun su u redu ) na nekoliko tjedana .
Nije loše uzeti dvije male žlice jake tinkture oraha , to ubija te crijevne gljivice . Ali
do infekcije može doći ako se popjede samo jedno malo omekšano zrno grožđa .
Zato treba jesti samo zdravo i ne premekano voće .
T-2 toksin
T2-toksin je pljesan koja se našla u svim slučajevima visokog tlaka i bolesti
bubrega . Ima ga u grašku i grahu . Može se lako detoksicirati i to za 5 minuta
dodavanjem vit. C u vodu u kojoj su potopljeni , ali prije toga treba baciti zrna koja
nisu dobra .
KODŽIČKA KISELINA
Predstavlja mikotoksin odgovoran za gomilanje metanola u tijelu što dovodi do
oštečenja gušterače , privlači infekcije metiljem pankreasa i po pravilu dovodi do
dijabetesa .
Najviše ga ima u krumpirima i to kori krumpira . Krumpir treba dobro ljuštiti i
ukloniti sve sive djelove na krumpiru .
Kodžička kiselina je nađena i u običnoj kavi .
Želite li sačuvati zdravlje izbjegavajte pljesni . Naša jetra je dovoljno jaka da
povremeno detoksicira male količine pljesni , ali imajte na umu da je jetra osim s
pljesni napadnuta s još nizom kemijskih otrova kao što su kemijski lijekovi i ostale
namirnice s kojima se hranimo .
Za one koji imaju određena biološka znanja , današnje bolesti nisu nikakvo čudo.
One su samo posljedica globalizacije i općeg potrošačkog ludila - čiji je jedini
krajnji produkt nastanak s jedne strane velike zarade, a druge sve veći spektar
bolesti .
TRUDNOĆA I VJEŽBANJE
Ako se niste bavili nekim oblikom rekreacije prije trudnoće najbolje je prva tri
mjeseca ni ne započinjati s vježbanjem te sačekati da vam vaš liječnik koji prati
vašu trudnoću odobri neki vid rekreacije.
Ako ste se i prije trudnoće bavili vidom rekreacije koji bi i sada bio ukorelaciji s
vašim trenutnim stanjem ( trudnoćm ) dobro je nastaviti takvo vježbanje.
Jedino morate paziti da ne bi vježbama izazvali bilo kakvu abdominalnu traumu,
morate voditi računa da tijelo bude dovoljno hidrirano i da se previše ne
pregrijavate i znojite, znači samo lagane vježbe oblikovanja u trajanju ne više od 30
minuta svaki dan.
Morate znati da ćete sada imati manju količinu kisika potrebnu za aerobne vježbe.
Vježbanje će biti teže nego prije osobito u prva 3 mjeseca trudnoće zato što količina
krvi koja cirkulira kroz srce se u prva tri mjeseca povećeva, a zatim se stabilizira u
toku 3 mjeseca i ostaje oko 40-50% iznad normalnih vrijednosti.
Srčana se frekvencija takođe povećava zato se mora osluškivati tijelo i ako se osjeti
umor odmah prestati.
Plivanje je po meni jedan od najboljih vidova rekreacije za trudnice.
Ne treba raditi nikakve rotacione vježbe koje izazivaju poremećaj ravnoteže, razne
trzaje kao prilikom plesa i slično.
Da napomenem da se joga ne bi nikako smjela koristiti u trudnoći jer može da
štetno utiče na fetus zbog povećane toplote, a trudnici da poveća tlak ( pritisak ).
Ukratko, trudnica bi trebala da ide u lagane šetnje po čistom zraku ( park, šuma,
obale mora… ), što češće na plivanje i koristiti lagane vježbe koje će joj preporučiti
liječnik.
UGLJIKO HIDRATI – POKRETAĆI POREMEĆAJA I BOLESTI
Ogromna je količina danas kroničnih bolesti koje odnose na stotine miliona života.
Razlog tome, veliki broj stručnjaka se slaže sa tim je konzumacija hrane bogate
rafiniranim ( prerađenim ) ugljenim hidratima.
Tu se ne misli samo na beli šećer i belo brašno koji su najštetniji predstavnici te
skupine hrane, nego na sve proizvode koje je čovek uvrstio u svoj jelovnik izmislivši
pre 10 000 godina poljoprivredu, a kasnije je raznim metodama prerađivanja i
rafiniranja žitarica samo još više pojačao štetan uticaj te hrane na ljudski
organizam.
Pre sistematske proizvodnje žitarica čovek kao i njegovi preci hranili su se
uglavnom mesom i plodovima koje su našli u prirodi.
Nisu unosili niti poznavali koncentrirane ugljiko hidrate koje danas obilato unose u
telo kroz razne vrste hleba, krompir, pirinač, slatkiše i td.
Čovekov organizam jednostavno nije imao potrebu da se kroz evoluciju privikava na
takvu vrstu hrane, a 10 000 g. predstavlja kratko razdoblje da bi se ljudski
organizam moga promeniti i privići na bolju preradu koncentriranih ugljenih hidrata.
Da napomenem da je za genetsku mutaciju potrebno oko 300 generacija.
Većina ljudi se danas upravo hrani takvom hranom jer je najjeftinija, najbrže daje
energiju i osećaj sitosti.
Nažalost ljudi nisu svesni da takvom hranom svakodnevno izazivamo u telu
hormonske poremećaje i da se polako ali sigurno ubijaju.
Ta hrana neće odmah dovesti do tragičnih posledica po zdravlje, neće ni za nekoliko
godina, ali svi koji se tako hrane već se u tridesetim godinama nađu među
obolelima od neke lakše ili teže kronične bolesti, najčešće kardiovaskularne.
Telo je žilavo i brani se pred razornim delovanjem konstantno i preterano povišenim
insulinom u krvi, ali malo po malo dolazi do celog niza poremećaja.
Stupanj oštećenja ovisi i količini i vrsti rafiniranih ugljenih hidrata koji se unose i
samoj genetskoj strukturi koja dozvoljava telu da lakše ili teže izlazi na kraj s tim
problemima.
Naučnici su davno otkrili da pokusni miševi koji su celi svoj život držani na
minimalnoj ishrani žive znatno duže od onih koji su se redovno hranili.
Živeli su duže ne zbog malog unosa hrane već zbog toga što su njihovi nivoi
insulina držani stalno na niskoj granici.
ZA ZDRAV, DUG ŽIVOT I MLADOLIKI IZGLED JEDAN OD NAJVAŽNIJIH ELEMENATA
JE DA SE INSULIN DRŽI KONSTANTNO NA NISKIM NIVOIMA.
TO SE POSTIŽE ISKLJUČIVO BAZNOM PREHRANOM ( SIROVO POVRĆE ) I
REDOVNA FIZIČKA AKTIVNOST.
Insulin loše deluje na srce.
Povišeni nivoi insulina nakupljaju masnoću u krvi što dovodi do začepljena
koronarnih arterija.
Povišeni nivo insulina dovodi do rasta glatkih mišića unutar krvnih žila pa je protok
krvi i zbog toga otežan.
Na isti način su ugrožene i fine žilice u mozgu i oku što povećava rizik od moždanog
udara i slepoće zbog masivnih krvarenja retine – dijabetička retinopatija.
Svako suvišno kruženje glukoze krvotokom, koju telo ne može trenutno utrošiti kao
energiju, odlazi u jetru.
Međutim, jetra ima ograničeni kapacitet prihvata glukoze.
Kada više ne može prihvatati glukozu, ostatak se pohranjuje kao telesna masnoća.
Procenjuje se, da će do 2015. god. tri od pet osoba biti dijabetičari.
Da napomenem da zasićene masnoće životinjskog porekla nisu niti blizu toliko
opasne kao rafinirani ugljeni hidrati.
Mnogi su toliko zaplašeni količinom masnoće i holesterola, pogrešno ograničavaju
unos crvenog mesa i jaja u svoje telo, umesto smanjenja unosa u telo ugljenih
hidrata, koji pobuđuju stvaranje inzulina.
Masnoće životinjskog porekla stvarno su potrebne zdravlju, naravno u razumnim
količinama, te oni koji izbegavaju životinjske masnoće mogli bi, pored ostalih
štetnih radnji, škoditi svojem srcu.
Treba znati da srce koristi MASNOĆU isključivo kao svoj izvor energije.
Pitate se , zašto bi vaše srce biralo samo masnoće?
Ono ne može propustiti svoj otkucaj i treba mu vrlo pouzdan i
optimalan izvor energije.
Ugljeni hidrati i glukoza vrlo su nepouzdani za srce.
Glukoza je slaba za snagu mišića i samo je za mozak istinski
učinkovita, jer mozak sagoreva glukozu kao svoj izvor energije i to bez
prisustva inzulina.
Po tome, mozak je jedinstven, jer je sposoban da koristi glukozu bez
prisustva inzulina.
To govori, da je ljudsko telo masni, sagorevajući organizam, oblikovan
za rad s malim količinama inzulina i ugljenih hidrata.
Ovo je izuzetno važno za zdravlje, promislite malo o ovome i korigujte ishranu.
MANINKARI
Hilljadama godina se zna da se ljudsko telo može programirati i reprogramirati
REČIMA i MISLIMA.
Naše misli, osećaji i naše reči moduliraju lasersku zraku koja je snažan vibracijski
talas i koji ima mogućnost da menja vibracije energetskih polja oko nas i snažno
deluje na našu DNK.
Važno je da se pogodi prava frekvencija što znači prava reč ili misao.
Naša svest ima mogućnost da našu nameru ili naše namere prosledi bazama DNK i
time promeni njihove kombinacije.
Na taj način naša svest može da prepravi svaki program naše DNK.
Svaka naša ćelija poseduje određenu frekvenciju ( vibraciju, ćelijski signal ).
Taj ćelijski signal je biofotonska svetlost koju emitira DNK koja se nalazi u jezgri
svake ćelije, a u tom DNK fotonskom zračenju se nalaze kompletne informacije
kojima se kontroliše rad ćelije, njezino ponašanje, struktura, oporavak,
podmlađivanje i terminacija ( smrt ) ćelije.
Svaka naša ćelija je svesna sebe i ćelija oko sebe i svaka ćelija ima svoj specifični
zadatak koji mora obaviti u suradnji s drugim ćelijama.
Znači, svaka naša ćelija ima SVEST.
Skup biofotonskih zračenja svih ćelija našega tela čini elektromagnetsko
frekvencijsko informacijsko polje koje se nalazi oko našega tela.
To je naše energetsko polje, naša AURA, koja ima 7 slojeva.
U tom energetskom polju se nalazi naš UM i naša SVEST, pa time i naša sećanja,
uspomene, znanja, veštine i td.
Koliku sposobnost ima naš mozak ( naš prijemnik ) da komunicira sa našom
svešću, a time i s našom DNK od vitalnog je značaja za proces samo izlečenja –
lečenja mislima ili rečima.
O sposobnosti našeg „prijemnika“ ovise i naša znanja, veštine, memorija i sama
inteligencija.
Što se tiče inteligencije, važno je znati inteligentno primeniti inteligenciju.
Prevedeno, važno je znati pametno primeniti naš prijemnik, a ne teoretisati u
beskonačno.
Naš mozak je samo prijemnik signalnih frekvencija koje dolaze iz našeg uma i svesti
koje se nalaze u našem energetskom polju, koje se nalazi u kvantnom polju i sa
kojim je u stalnoj interakciji – izmeni informacija.
Pošto mozak prima signale iz našeg energetskog polja, svaki poremećaj vibracije
našeg energetskog polja dovodi do slanja krivog signala mozgu kojeg on dekodira i
šalje prema svim ćelijama u telu.
Taj poremećeni signal dovest će do poremećaja bioloških i metaboličkih procesa u
telu što će dovesti do bolesti na fizičkom nivou u 3D obliku.
Sve je to jedan zatvoreni krug jer poremećaj vibracije energetskog polja ovisi o
poremećaju biofotonskog DNK zračenja.
Kada dođe do poremećaja u biološkoj frekvenciji ćelija – do poremećaja
biofotonskog DNK zračenja ( poremećaj dolazi uglavnom zbog toksina u hrani,
pićima, cigareti, raznim patogenim i tehničkim zračenjima u manjoj meri, snažnim
mentalnim stresovima i niskim emocijama kao što su strah, mržnja, agresija, krivnja
i td ), ćelijski biološki signal prelazi u patogeni signal koji uzrokuje poremećaj u
vibraciji energetskog polja, a polje taj signal šalje prema prijemniku mozgu koji ga
dekodira i šalje dalje prema svim ćelijama u telu.
Eksperimenti su dokazali da, kada se stavi deo DNK, dakle deo našeg genetskog
koda, u tubu sa elektronima, elektroni se u okolini postavljaju u isti položaj kao što
ga ima i DNK.
Čak, štaviše, i kada se DNK skloni, elektroni još uvijek drže isti položaj. Drugim
rečima, DNK konstantno utiče na energetsko okruženje… Naše raspoloženje, odnos
prema svetu, razmišljanje… sve to ostavlja traga na našu okolinu.
U našim telima imamo seriju “mikroantena”, koje nauka naziva amino kiselinama.
Ove antene “komuniciraju” sa DNK. Postoje 64 potencijalna ljudska genetska koda.
Dakle, 64 potencijalne ljudske antene koje mogu da šalju i primaju različite
frekvencije. Ali, samo ih je 20 aktivno!”
Ovo je vrlo značajan naučni prilog tezi da svoje duhovne i mentalne kapacitete
koristimo samo djelomično. Činjenica je da su 44 tjelesne antene “isključene” i ne
komuniciraju sa okolinom. Iz istog razloga mi samo manjim dijelom koristimo naš
mozak.
U 3D obliku u kojem živimo koristimo jedva 10% mozga ( prijemnika ).
Tih 10% je fokusirano samo na potrebe života u 3D frekvenciji, koja je unutar
spektra frekvencija između 200 i 900 nanometara, između ultraljubičaste i
infracrvene svetlosti.
Tih 10% mogućnosti uporabe prijemnika je taman dovoljno za dekodiranje i
razumevanje nekih 3% otvorenosti softvera DNK.
Uostalom današnja nauka pozna, može da dekodira i samo donekle objasni oko 3%
genetskih informacija koje šalje naša DNK.
Naš mozak ( prijemnik ) je fokusiran na frekvenciju koja nas drži u 3D sistemu.
Želimo li ući u hiperkomunikaciju sa kvantnim poljem i životom oko sebe moramo
defokusirati naš prijemnik da može da „hvata“ i druge frekvencije.
Kod čoveka se za sada hiperkomunikacija realizira kada netko dobije pristup
informacijama izvan baze svoga znanja pa se to smatra kao telepatija, vidovitost,
intuicija, nadahnuće i tako dalje.
Hiperkomunikacija je komunikacija izvan carstva 5 osjetila( opip, okus, vid,sluh i
njuh), izvan carstva naših emocija.
U suštini naše emocije i naših 5 osjetila su blokada da dođemo do
hiperkomunikacije i do pravih istina među kojima je i samoizlečenje rečima ili
mislima.
Proces hiperkomunikacije se najbolje ostvaruje u opuštenom, ležernom stanju.
Stres, strah, agresija, mržnja, krivnja, zabrinutost, hiperaktivan intelekt i slične
emocije sprečavaju uspešnu hiperkomunikaciju.
Ostalih 90% prijemnika ( mozga ) radi na frekvencijama koje su izvan našeg 3D
sistema, izvan spektra frekvencija koje se kreću između 200 i 900 nanometara.
Možda istina leži u tome da nam je naša DNK dozvolila da se služimo samo sa 3%
softvera dok ne popravimo prijemnik ili NAM SE NETKO UPLIĆE U PROGRAM
PUŠTAJUĆI NAM SVOJ PROGRAM NE BI LI NAS ZADRŽAO U MENTALNOM
ROPSTVU.
Prvi korak u popravku prijemnika je Biološka dijeta.
ŠTA SMO MI !?!?
U osnovi mi smo minerali i voda koji vibriraju, pulsiraju ili titraju, kako vam se više
sviđa.
Prilikom rođenja apsorbiramo energetski uzorak iz Zemljinog polja u trenutku i
mestu na kojem smo začeti.
Sami biramo gde i kada ćemo se roditi kako bi preuzeli najbolji energetski uzorak za
naš životni plan-put.
Znači mi smo samo jedna pulsirajuća energija koja je u stalnoj interakciji s
Kvantnim poljem, možemo ga nazvati i Poljem nulte tačke, a možemo ga nazvati i
božanskim poljem ili bogom kako ga većina u ovoj našoj frekvenciji u kojoj živimo i
zove.
Napominjem da se radi o inteligentnoj informiranoj energiji koja nam svake sekunde
šalje oko 400 milijardi informacija kojih mi jednostavno nismo svesni te ih ne
možemo dekodirati.
Jednostavno za sada većina humanoida ne može doći u hiperkomunikaciju s
kvantnim poljem, SAMO RETKI MOGU.
Proces hiperkomunikacije najbolje deluje u opuštenom i ležernom stanju.
Stres, strah, ratovi, neimaština, bolesti, zabrinutost, agresija, osećaj krivnje i slične
emocije su ti koji sprečavaju uspešnu hiperkomunikaciju.
Za sada se to dešava samo kada netko dobije pristup informacijama izvan baze
njegova znanja.
To se tada smatra intuicijom, vidovitošću, nadahnućem i td.
Nikola Tesla je najbolji primer hiperkomunikacije s Kvantnim informiranim poljem.
Danas je gurnut potpuno pod tepih i to čovek koji je između ostaloga osvetlio
planetu, pardon, našu frekvenciju u kojoj postojimo u ovom obliku.
Da samo napomenem da mi lično reč bog smeta jer je ta reč korištena i koristi se
isključivo za manipulaciju humanoidima ( ljudima ) i to u ogromnim razmerima.
Od malih nogu sam se uvek pitao kako to da 1% entiteta drži 40% bogatstva
planete ( napominjem da za sve ljude ima dovoljno da bi živeli u izobilju), a ostalih
99% žive u stalnom strahu, osećaju krivnje, agresiji, zabrinutosti i sličnim
emocijama koje dovode ljude u carstvo niskih frekvencija, a u tom carstvu vladaju
bolesti i ostali BIOLOŠKI telesni poremećaji.
Dokazano je da tada energija sporije ide kroz meridijane bolesnog organa, u tom
slučaju sporije je i vibracisko stanje tela.
Na primer, srčani napadi su posebno vezani sa statičnom energijom
Religije i slične besmislice potiču i nameću kruta verovanja koja jednostavno
zaustavljaju protok energije kroz DNK mrežu što sve zaključava ljude još dublje u
niske frekvencije i zatvara središnje procesore za višu percepciju.
To je jedan od razloga što ljudi ne mogu da prepoznaju i dekodiraju signale koje
šalje kvantno polje.
To naravno onima 1% ne bi nikako ni odgovaralo jer bi ljudi tada bili svesni njihove
manipulacije, ali i tu se bliži kraj.
Da napomenem da 50% ljudi na planeti žive od 2 dolara na dan, a oko 35 000 dece
umire svaki dan od gladi i od bolesti koje su izlečive.
Tu nešto opasno nije u redu, šta to humanoide drži u hipnozi da to ne preokrenu u
svoju korist.
Onih jedan posto su još pre Babilonskog carstva počeli pokvarenu borbu protiv
kvantnog polja ili recimo boga koju IPAK SIGURNO gube.
Oni to jako dobro znaju pa se zbog toga sve češće na raznim stranama sveta
iniciraju stalni ratovi, ubijanja, financiski krahovi, strahovi i slične emocije koje
izazivaju niske frekvencije koje daju energiju koja im je potrebna da bi nas zadržali
u manipulacijama i iluzijama u kojima živimo.
Ono što nam u velikoj meri blokira hiperkomunikaciju su napadi na našu DNK/RNK
signalizaciju kroz GM hranu, kemiskim dodacima hrani kao što su Aspartam, Na
glutamat, mobitelima, cigaretama,pićima, raznim FDA zabranama i
omalovažavanjem uporabe minerala i vitamina pa se raznim propisima nastoje
smanjiti njihove dopuštene doze na nivo koji je beznačajan.
Kemijski lekovi i vakcine su priča za sebe.
Kemijski lekovi narušavaju protok informacija kroz DNK/RNK mrežu i ometaju
pravilnu replikaciju ćelija.
Na primer, lek THALIDOMIDE menja DNK/RNK program još nerođene dece čak
toliko da su se rađali bez udova. Korišten je masovno u Iraku.
U suštini globalizacija koja se provodi je ta koja pokušava da od nas napravi
mentalne robove i da vlada našim umovima kroz razne religije – ogromne
besmislice, razne zakone, nauku koja nema veze s naukom i slično.
Pazite, ja znam, potpuno sam svestan, da ne mogu da promenim svet, ali znam da
mogu da prenesem poruke pomoću kojih ćemo ga zajedno promeniti.
To je moj zadatak zbog koga sam tu, u ovoj realno-irealnoj stvarnosti.
Prvi korak kojim moramo poći ako želimo da promenimo ovaj svet je da počnemo
da menjamo sebe i svoje navike.
Šta je uopšte materijalni svet?
To je energija koja titra na sporoj frekvenciji – vibraciji.
Što energija sporije vibrira čini se gušćom, kao zid.
Naših pet osjetila: Vid, njuh, sluh, opip i okus mogu da nas opaze u ovom obliku
samo kada je energija na sporoj vibraciji pa je toliko gusta ( luminozna tvar ) da se
svetlost odbija od nje prema nama i kada stigne do mrežnice oka pretvara se u
živčane impulse koji su isti kao i oni npr. iz nožnog palca.
No za sada se vratimo na oči.
Naše oči mogu videti samo delić elektromagnetskog frekvenciskog spektra koji je i
sam oko 0,005 % poznate energije / materije, rekli smo daje materija energija na
sporoj vibraciji.
Informacija ulazi u oči kao frekvenciski uzorak, a mozak ju pretvara u 3D sliku.
Ali svaki deo našeg tela ima sposobnost prenosa frekvenciskog uzorka do mozga
koji će ih preobraziti u 3D holografsku sliku.
To je moguće zato što smo mi u suštini hologrami, jer svaki naš organ, svaki naš
telesni sistem ima svoj „mozak“ te na taj način organi u telu međusobno i
komuniciraju.
DNK / RNK šalju i primaju signale i informacije iz svih delova tela, a mozak deluje
kao koordinator.
Tu je od ogromne važnosti voda koja prenosi i skladišti informacije.
Ako je manjak vode u telu ili je puno kemijskih kancerogena u vodi, dolazi do
poremećaja u prenosu informacija i do bolesti.
U zdravom telu prenos informacija je potpuno ispravan.
Vratimo se na vid i oči.
Kako sam rekao, svaki deo našeg tela može da prenese frekvenciski uzorak koji će
mozak pretvoriti u 3D sliku.
Postoje ljudi koji mogu da čitaju kolenom, pazuhom, nožnim palcem i ostalim
delovima tela što je zabeleženo i dokumentovano.
Nažalost, za sada, 99,9% ljudi ne može pristupiti tim urođenim sposobnostima zato
što ne znaju ni da ih imaju i što ne veruju da ih imaju.
Te sposobnosti stoje, za sada, zaključane u „fijokama( ladicama)“ naših DNK.
To znači da mi vidimo mozgom, a ne očima.
Na putu od očiju do vizualnog korteksa u mozgu slepoočni režnjevi uređuju i
rekonstruiraju do 50% i više informacija pa vidimo samo ono što mozak sa svim
njegovim uslovljenim stvarnostima ODLUČIO da vidi.
Oči svetlosnu zraku pretvaraju u električni signal.
Oči imaju slepu tačku gde se optički živac spaja s okom usred mrežnice.
Iz toga dela mozga ne može se videti ništa, ali mozak sklapa sliku na temelju
informacija koje ima i tako popunjava rupu.
Stvarnost je samo ono što smo programirani da vidimo.
Sada se možemo pitati što se nalazi u onih 50% koje ne vidimo.
Entitete koji žive oko nas ne vidimo zato što oni toliko odudaraju od ljudske
stvarnosti da ih mozak uklanja iz onoga što vidi.
Većina ljudi jednostavno ima mentalni paravan.
Sposobnost promene oblika iz jedne vrste čestica u drugu samo je još jedna od
kvantnih sposobnosti za koju ne znamo da imamo i da ju možemo upotrebiti jer je
duboko zaključana u DNK, za sada.
U našoj krvi postoji čestica SOMATID koja za manje od 90 sati može biti bakterija,
globularni oblik mikroba, kvasac, spora, dvostruka spora, micelijski oblik, vlaknasti
talus i tako dalje.
Čestica somatid ima sposobnost da menja brzinu vibracije svog energetskog
polja.
Mi smo svi deo istog energetskog polja, kvantnog polja, a brzina vibracije našeg
energetskog polja i određuje naš oblik i sve oko nas.
Naše bolesti su isključivo poremećaji u našim vibracijskim poljima.
Naše bolesti se mogu jedino lečiti drugim vibracijama koje naše poremećeno
vibracijsko polje mogu da vrate u ravnotežu.
SLUŽBENA MEDICINA, NAJVEĆA PODVALA NAŠOJ CIVILIZACIJI, ZAJEDNO SA
FARMAKOLOŠKOM INDUSTRIJOM ČIJI JE 70%-TNI VLASNIK ROKFELER, NEMAJU
NIKAKVE VEZE SA LEČENJEM.
SVE JE TO STRAŠNA OBMANA, ALI KRITIČNA MASA HUMANOIDA JOŠ U TO
VERUJE.
U našem telu ima između 75 i 100 hiljada milijardi ćelija.
Svaka ćelija ima svoju vibraciju ( frekvenciju ) i nema dve ćelije s istom vibracijom.
Skup svih tih vibracija čini elektromagnetsko frekvencijsko informacijsko polje oko
našeg tela, to je naše energetsko vibraciono polje, to je naša SVEST, ali naš je
mozak nažalost fokusiran na 3D informacije pa možemo da vidimo samo ono što
nam je uslovljeno da vidimo, kao kada se konju stave štitnici sa svake strane očiju
da vidi samo napred.
Postoji način da defokusiramo našu svest i da je spustimo na molekularni nivo gde
imamo izravan kontakt s našom DNK i Kvantnim poljemu obliku slika.
Naša mozak se može defokusirati pomoću molekule nikotina koji se dobiva od lista
duhana NICOTIANA RUSTICA koji ima oko 18% nikotina, đema od tog istog duhana
ili napitkom AJAUASKA koji se dobiva od dve vrste biljaka.
Molekula nikotina deluje na receptor za acetilkolin na nervnoj ćeliji, a Ajauaska
podiže nivo N-dimetiltriptamina, moždanog hormona koji tada vrši defokusiranje
svesti.
Tek toliko o tome.
Alternativne terapije koje leče vibracijama jedine mogu da poremećaje našeg
vibracijskog polja vrate u ravnotežu.
Ali i alternativne terapije samo su most koji nas vodi do vrata pravih isceljenja, a to
je lečenje mislima.
Kroz ta vrata svatko mora sam proći.
Da bi se to desilo svatko od nas mora podići svoju svest, a ne živiti u carstvu pet
osetila.
Nažalost za mnoge će to biti veoma teško čak i nemoguće.
Pitate se zašto?
Onih 1% sa početka moje priče svakodnevno vrše napade na naše telo znajući da bi
naša svest koja je svesna svoje prave i beskrajne moći u trenu mogla srušiti ovu
njihovu manipuliranu stvarnost.
Boje se mogućnosti da će se ljudski kolektivni um probuditi i prisetiti onoga što je
bio programiran zaboraviti.
Aditivi u hrani i pićima, genetski modificirana hrana, kemijski lekovi i vakcine,
elektromagnetna zagađenja, službena nauka, obrazovni programi, mediji pod
kontrolom, suzbijanje alternativnih načina lečenja smišljeni su sa ciljem
hipnotizirati i blokirati svest ljudi, humanoida, te nas odvojiti od naših potencijala.
Mi ne smemo zaboraviti da koristimo manje od 10% mogućnosti našeg mozga.
Onih 90% radi na frekvencijama o kojima ova realna nauka nema pojma.
Taj deo mozga veže nas s nivoima daleko izvan elektromagnetskog frekvencijskog
spektra u kojem postoji naša realna materijalna stvarnost.
Znate šta je rekao Anštajn u vezi naše stvarnosti ?
Rekao je: „ Stvarnost je iluzija ali veoma tvrdokorna. Mi ne vidimo prirodu kakva je
uistinu, nego prirodu predstavljenu našim uslovljenim metodama opažanja.
Teorija određuje šta možemo, a šta ne možemo videti.
Setite se npr. mačke kako odjednom nešto preskače, a mi ne vidimo ništa.
Jednostavno mačka ima vidno polje u širem frekvencijskom rasponu nego mi te vidi
i ono što se nama nalazi iza frekvencijskog „zastora“.
Kompletna kemijska medicina i službena nauka razvijena je na osnovama da je DNK
kiselina, a ona je sol i to super vodič.
Današnja nauka pozna samo oko 3 % DNK, a za ostatak kaže da je DNK „otpad“ i
mrtvi hladni nastavljaju kojekakva istraživanja koja u suštini nemaju nikakve veze.
Čak se uopšte ne osvrću i na pleomorfizam.
Nauka je obična „ koncepcijska besmislica“.
Paranormalno se odbacuje jer se ne može objasniti unutar arogantnog i nezrelog
viđenja današnje nauke iako su istraživači iz polja Kvantne fizike iz frekvencijskog
raspona 5 osjetila potvrdili da ono što vidovnjaci, mistici i slični govore hiljadama
godina je istina.
U Kvantnom polju postoje bezbrojne sfere postojanja i sve su deo iste celine, a ova
naša stvarnost samo je jedna od njih.
To je kao što u istom prostoru postoji bezbroj radio stanica pa ne znači kada
slušamo jednu da druge ne postoje, postoje i te kako samo smo mi na drugoj
frekvenciji i slušamo drugu radio stanicu.
Ponekad se desi da nam u eter uleti i neka druga radio stanica pa nam se mešaju
programi. To se dešava i sa sferama postojanja i entitetima koji žive u drugoj
frekvenciji ( vibraciji ) da ih ponekad vidimo.
Različita tela ili različiti entiteti su samo različite vibracije energetskog polja.
Sve što postoji ista je energija, a razni vrtlozi te energije stvaraju razne oblike.
Ne postoje vanzemaljci, postoje samo vandimenzionalci.
Šta je u stvari DNK?
Molekula DNK je jednostruki dugački lanac napravljen od 2 prepletene trake
( vlakna) koje su spojene preko četiri baze: adenin, gvanin, citozin i timin.
Baze se spajaju uvek samo u specifičnim parovima: adenin i timin, citozin i gvanin.
Svako vlakno DNK sadrži u sebi 3 milijarde slova, a na određenim mestima se to
vlakno omata oko sebe stvarajući 23 čvrsta dela koja se nazivaju kromosomi.
Nasleđujemo celi komplet kromosoma od svakog roditelja pa tako imamo 23 para
kromosoma.
Sve ćelije zajedno u telu imaju po dužini oko 120 milijardi milja DNK, kada bi se
lanac razmotao u dužinu.
Svaka DNK ima dužinu 1,98 m.( 3,3 angstrema) a širina je 10 atoma( 20 angstrema)
što znači da je duljina niti DNK 10 milijardi puta veća od njezine širine.
Nit DNK mnogo je sitnija od vidljivog spektra svetlosti pa je ni najjači optički
mikroskopi ne mogu otkriti.
DNK je od najmanje talasne dužine vidljivog svetla uža 120 puta
DNK je biološki kompjuter, biološki Internet ili biološka knjižnica u kojoj se
skladište kodirane genetske informacije, koje se nalaze u svakoj ćeliji.
DNK ima kristalnu strukturu te je organski super vodič i za razliku od umjetnih
super vodiča koji mogu raditi jedino na ekstremno niskim temperaturama, DNK radi
kao vodič na temperaturi tela.
DNK je SOL, a ne kiselina.
Ponaša se kao antena i odašiljač.Sa jedne strane ona predstavlja idealnu štapnu
antenu koja prima informacije, a kada se DNK gleda odozgo ima prstenasti oblik te
je idealna magnetna antena koja šalje informacije.
DNK prima i prenosi genetske informacije koje su u obliku fotona.
DNK se smatra ultra „slabim“ laserom.
Dok DNK prima, skladišti i prenosi informacije u obliku fotona- svetlosnih talasa,
RNK je laserski čitač tih informacija i prenosi ih u ćelije.
RNK određuje funkciju ćelije pa ovisno o podacima koje dekodira, ćelija postaje
ćelija mozga, pluća i td.
Jedan dio RNK dekodira informaciju, a drugi dio RNK odlučuje koja će se
informacija dekodirati.
RNK može odlučiti hoće li pročitati genetsku grešku ili će ju zanemariti.
Na tu odluku utiče naša svest, KEMIJSKI LEKOVI, stresovi, zagađena hrana,
zračenje, kemijski dodaci hrani, aditivi s šifrom E, natrijev glutamat, aspartam,
cigarete, alkohol, mobilni telefoni i td.
Poremećaji u procesu čitanja DNK informacija od strane RNK dovode do
poremećaja koji izaziva poremećaje u svakodnevnoj replikaciji ćelija što izaziva
bolest.
SVI KEMIJSKI LEKOVI NARUŠAVAJU PROTOK RNK/DNK INFORMACIJA I DOVODE
DO OMETANJA PRAVILNE REPLIKACIJE ĆELIJA.
DNK čoveka se ponaša kao ultra „slabi“ laser, luči fotonsku svetlost od 10 fotona
po cm kvadratno u sekundi pri talasnoj dužini od 200 (ultra ljubičaste
svetlosti ) do 900 ( infra crvene svetlosti ) nanometara.
Jezgra ćelije je po volumenu 2 miliona puta manja od vrha igle,a dvometarska DNK
se smešta u tu jezgru.
Svaka ćelija u našem telu u jezgri ima DNK, a DNK se u jezgri nalazi u slanoj vodi i
to s koncentracijom soli sličnoj u OCEANIMA.
Znači DNK se kupa u morskoj vodi.
Baze DNK, adenin, gvanin, citozin i timin su netopive u vodi pa se zbijaju u sredinu
molekule gde se spajaju u parove formirajući prečke lestvi ( merdevina ), a potom
se uvrću u spiralni stožac kako bi izbegli kontakt s okolnim molekulama vode.
Upravo taj dvostruki oblik zavrnutih lestvi DNk uzrokovan je vodom u ćeliji.
DNK dolazi uvek zajedno s vodom, voda je prenosnik informacija, a kada se u
ćelijskoj tečnosti nađe previše kancerogenih kemikalija iz hrane ili vazduha dolazi
do poremećaja u informaciji i do bolesti.
Četiri baze DNK, A, G, C, T imaju heksagonalnu formu kao i kvarcni kristal ali svaka
od baza ima malo drugačiji oblik.
Struktura timina i citozina je heksagonalna, a adenin i gvanin imaju devetoatomnu
strukturu sa šesterokutom postavljenim uz peterokut
Baze se uglavljuju jedna povrh druge oblikujući prečke zavrnutih merdevina
( lestvi ), a slažu se po rasporedu koji im nameće genetički tekst.
To je razlog što dvostruka spirala DNK ima malo nepravilnu i aperiodičnu strukturu
koja omogućava koherentnu fotonsku emisiju što znači da dok fotoni putuju ne
menjaju oblik, ponašaju se kao solitoni.
To ne vredi za nizove koji se ponavljaju i koji tvore čitavu trećinu genoma ( npr.
ACACACAC..).
U tim nizovima DNK ima pravilan raspored atoma što znači da je tada periodički
kristal.
To sve nam govori da DNK može da prikupi jednaki broj fotona koliko ih i emitira.
Upravo promene u dužini ponavljanih nizova, a neki se nizovi sastoje i od 30 baza
pridonose skupljanju različitih frekvencija koje su za sada nepoznate pa ih službena
nauka naziva DNK otpadom, „junk“ DNK.
U većini ćelija DNK je okružena snažnom membranom sa sitnim selektivnim
rupicama koje omogućuju da neke tvari ulaze i izlaze, a neke budu zadržane sa
druge strane membrane.
Inače u svakoj ćeliji ima mesta za oko 100 miliona miliona atoma.
Ćelije su građene od proteina, polisaharida, lipida i nukleinskih kiselina.
Da napomenem da je prvi poznati enzim koji potiče obnovu DNK nađen tek 1980, a
dobio je naziv P4D1.
Ovaj enzim probavlja proteinski omotač na malignim ćelijama pa ih imunosne ćelije
lakše unište.
Današnji poznati kodovi DNK, koje današnja nauka pozna i na osnovu kojih donosi
zaključke, predstavljaju samo 3% mapiranog ljudskog genoma dok ostalih 97%
uopšte ne razume i naziva DNK otpadom.
Moram da istaknem jednu istinu od koje službena nauka beži.
DNK i ćelijski život koji DNK programira predstavljaju izuzetno sofisticiranu
tehnologiju koja znatno nadilazi naše sadašnje razumevanje i koja je razvijena
negde drugde, a ne na zemlji.
DNK je u biti Zemlju radikalno promenila svojim dolaskom pre oko 4 milijarde
godina.
Planeta Zemlja je okružena slojem života zasnovanog na DNK koji je atmosferu
učinio pogodnom za disanje i stvorio ozonski omotač koji nas štiti od ultra
ljubičastih i mutagenih zraka.
A 800 metara ispod morskog dna još žive anaerobne bakterije.
Znate zašto?
Ako se desi ponovo kataklizma da one ponovo pokrenu život na planeti.
Znate li vi uopšte kako je bilo prvi put ?
Ako mislite na Darwina i njegovog dedu koji su napisali niz besmislica onda ste u
zabludi.
Evo kako je bilo.
Planeta Zemlja postoji oko 4,5 milijardi godina.
U početku je bila radioaktivna kugla sa temperaturama na površini koje su bile na
nivou onih potrebnih za talenje metala.
Prvi fosili jednoćelijskih organizama stari su oko 3,5 milijardi godina, a to ukazuje
da je već tada bila prisutna DNK u jezgri ćelije sa svojom abecedom A,G, C i T i uz te
4 baze bile su prisutne i 20 aminokiselina koje su i danas tu.
To znači da je bio prisutan i prevoditeljski, transkripcijski mehanizam sastavljen od
enzima koji povezuje baze i aminokiseline jer se instrukcije za gradnju proteina
nalaze u kodiranom jeziku u bazama DNK.
Danas i onda, svaka živa ćelija, biljna, životinjska, mikrobska, ljudska ima istu takvu
strukturu.
Verovatnoća da se sve to pojavi slučajno je NEMOGUĆA.
Po zakonima kombinatorike šansa da se jedan određeni protein pojavi slučajno
iznosi 1 naprama 20 pomnoženo sa samim sobom 200 puta.
To je sve jednako 10 na 260-tu, a to je daleko veći broj od broja atoma u vidljivom
svemiru koji je 10 na 80-tu.
Dakle – NEMOGUĆE.
Idemo dalje.
Tokom prve 2 milijarde godina Zemlju nastanjuju samo anaerobne bakterije za koje
je kisik bio otrovan.
Te su bakterije živele u vodi i naučile su da koriste vodik sadržan u vodi ( H2O ), a
kisik (O) su izbacivale.
Na taj se načina atmosfera postupno obogaćivala kisikom, kada se nivo kisika
popeo na 21% pojavile su se nove vrste ćelija koje su bile sposobne da koriste
kisik.
Te su ćelije normalno imale i jezgru sa DNK i bile su 3 puta veće od anaerobnih
bakterija.
Tu je važno zapaziti da je biološki prelaz između bakterija i ćelija s jezgrom toliko
iznenadan da se ne može objasniti postupnim promenama tokom vremena.
Ćelije s jezgrom se kasnije udružuju i stvaraju nove višećelijske organizme ( Alge )
koje isto proizvode kisik.
Nivo kisika na 21% se stabilizirao pre oko 500 miliona godina.
Mnogi samostalni biolozi smatraju ( u pravu su ) da je stabilziranje nivoa kisika na
21% svesna odluka.
Time je stvoren ozonski sloj koji je prekinuo abiotsku sintezu organskih spojeva
tako što je izdvojio, blokirao visokoenergetske ultraljubičaste zrake.
Pametnom to govori sve.
Sva živa bića sadrže DNK, a menja se samo poredak njezinih slova.
U svim živim vrstama proteini su napravljeni uvek od 20 istih aminokiselina koje
jedino variraju u obliku i funkciji.
Tri aminokiseline sadrže benzen, uljni spoj, molekularni čičak, koji može držati ili
odpuštati određene spojeve bez promene vlastite strukture.
Baze DNK, adenin, gvanin, citozin i timin preko transkripcijskih ( prevoditeljskih )
enzima šalju poruku aminokiselinama kako da se sparuju.
I što je značajno, u 4 milijarde godina od kako se DNK pojavila na Zemlji, kompletan
život se multiplicirao u neizbrojivu količinu živih vrsta, a DNK je ostala ista ne
promenjena.
Ruski lingvisti otkrili su da genetski kod u 97% DNK „otpada“ sledi ista pravila kao i
svi ljudski jezici.
Uspoređivali su pravila SINTAKSE-način slaganja reči u rečenice, SEMANTIKEproučavanje značenja jezičnih oblika i pravila GRAMATIKE.
Otkrili su da baze naše DNK slede običnu gramatiku i imaju zadana pravila kao i
jezici.
To znači da se ljudski jezici nisu pojavili slučajno nego su odraz nasleđenog DNK
programa.
Otkriveno je da DNK uvek reagira na jezikom modulirane laserske zrake i radio
talase ukoliko se pogode prave frekvencije.
To znači da naše reči koje izgovaramo mogu služiti za lečenje određenih bolesti
ukoliko potrefimo pravu frekvenciju, ukoliko nađemo pravi odabir reči i rečenica.
Na taj se način može vršiti i lečenje i promena genetskih defekata koji su doveli do
bolesti, ali samo ukoliko se zna frekvencija, a to je prava reč ili sklop reči koji su
važni za pravu frekvenciju-vibraciju.
To pokazuje ogromnu moć TALASNE GENETIKE.
Paradigma toga je da u Srbiji u Užicu postoji žena koja leči opekotine rečima.
Interesantno je da nakon njenog lečenja nema ni traga od opekotine.
Ljudsko telo se može reprogramirati jezikom, rečima i mislima, jedino frekvencija
mora biti prava.
Ali da bi se to postiglo mora se raditi na unutarnjim procesima i zrelosti kako bi se
došlo do komunikacije sa svojom DNK, jer naša svest je ta koja može prepraviti
program.
Stres, strah, agresija, osećaj krivnje, zabrinutost i hiperaktivan intelekt sprečavaju
uspešnu hiperkomunikaciju i drže nas u okviru niskih frekvencija što zaustavlja
protok energije kroz DNK mrežu.
Ruski biolog Garjajev i njegova ekipa su ovom metodom vršili popravak
kromosoma oštećenih rendgen zrakama.
Snimili su i informacijske uzorke određene DNK ( daždevnjaka ) i preneli na drugu
DNK - na embrio žabe iz koga se nakon toga nije razvila žaba nego SE RAZVIO
DAŽDEVNJAK.
PJOTR GARJAJEV, Ruski biolog, eksperimentima je došao do zaključka da su živi
kromosomi solitonsko-holografski kompjuteri, a koriste endogeno (unutrašnje) DNK
lasersko zračenje.
SOLITONI su svetlosni talasi koji dok putuju ne menjaju oblik.
To znači da se može modulirati određeni frekvencijski obrazac, određena
informacija na lasersku zraku te upotrebiti za delovanje na frekvenciju neke druge
DNK i promeniti joj genetske informacije.
To se naziva EVOLUCIJA.
KAKO DNK ŠALJE PORUKE?
Kako sam rekao u bazama naše DNK, A (adenin), G (gvanin), C (citozin) i T (timin)
nalaze se kompletne genetske informacije o tome tko smo i što smo pa o tome kako
se trebaju odvijati svi naši biokemijski procesi u telu koji nas vode u život i zdravlje
ili u bolest i smrt.
Za jedan veliki deo informacija koje dolaze iz baza DNK smo i sami krivi jer načinom
života koji nije u skladu s prirodom dolazi i do poremećaja u čitanju tih informacija.
Četiri baze našoj DNK su njena abeceda i ina nama šalje poruke putem reći od tri
slova.
Na primer reč CAG je šifra za aminokiselinu GLUTAMIN i za njene određene
aktivnosti u stvaranju proteinskog lanca.
U svakoj našoj ćeliji ima 6 miliona parova baza DNK, a niz od tri para baza čini
triplet ili KODON.
Kodon je taj koji daje ćeliji određenu biokemijsku uputu.
Pošto kodon čini tri para baza u nizu, a svaka baza ima 4 slova, broj kombinacija od
3 baze u nizu je 4x4x4 = 64.
To znači da svaki kodon ima 64 reči od po tri slova, a svaka reč ima 22 značenja.
Te reči regulišu kemiju i funkciju naših ćelija i naše živote.
O redosledu kodona uovisi koja će se belančevina proizvoditi, a svaki pojedini
kodon daje po jednu uputu za sintezu zadate molekule aminokiselina.
Svaka kodonska zapovest može biti jedna od ovih uputa.
1.pokretanje novog lanca aminokiselina
2.dodavanje određene aminokiseline tom lancu
3.završiti aminokiselinski lanac na određenom mestu
U procesu „čitanja“ poruka ogromnu ulogu imaju transkripsijski ( prevoditeljski )
enzimi. Oni imaju zadatak da tačno pročitaju poruku, koja se prenosi prema RNK. U
RNK se pišu reči genetskog koda, gde se umesto slova T, oznake za timin, nalazi
slovo U.
RNK zatim šalje poruke prema ćelijama i RNK je ta koja tada određuje funkcije ćelija
i njihov biokemiski život.
Ukoliko ne živimo u skladu s prirodom, ukoliko imamo suviše kemikalija
kancerogenih koje dolaze iz hrane, pića, cigareta i slično u ćelijskoj tečnosti,
transkripcijski enzimi naprave pogrešku u čitanju, pošalju krivu poruku prema RNK
i to je početak poremećaja u biokemiji organizma i početak svake bolesti.
Ukratko:
Sav život je biologija.
Sva biologija je fiziologija.
Sva fiziologija je kemija.
Sva kemija je fizika.
Sva fizika je matematika.
Sva matematika je energija.
Sva energija je svest.
Kao što vidite, energija i svest su isto. Svako svojom svešću može pristupati i
drugim energijama to jest univerzalnoj svesti ili beskrajnom umu, kvantnom polju,
božanskoj energiji ili kako god hoćete.
Problem je u tome što nas većina živi u niskovibracijskim emocijama kao što su
strah, agresija, mržnja, krivnja… .
Sve to zatvara procesore za višu percepciju, jednostavno većini je svest blokirana
materijalnim i egzistencijalnim problemima koji se veštački prave u vrhu svetske
piramide upravo zbog držanja humanoida, čovečanstva pod kontrolom.
Biologiju vode kvantni procesi .
Svaka molekula u svemiru ( i u našem telu ) ima jedinstvenu frekvenciju .
Ta frekvencija ( rezonantni talas ) je u stvari potpis molekule .
Naš telesni komunikacijski sustav složena je mreža rezonancije i frekvencije .
Biofotonske emisije upravljaju svim procesima u telu .
Biofotonske vibracije uzrokuju vibracije molekula i stvaraju vlastiti frekvencijski
potpis molekula, koji predstavlja pokretačku snagu i sredstvo za komunikaciju u
telu.
Svaka molekula u našem telu ima svoju frekvenciju, koja se čuje u celom svemiru.
Voda je glavni provodnik frekvencijskog potpisa molekula .
Prvi korak oštećenja DNK je dehidracija.
Svakodnevna dehidracija znači premali unos čiste vode, uz unos alkohola i raznih
pića, gaziranih i negaziranih.
Teoriju da je voda glavni prenosnih ćelijskih signala dokazao je ( sada pokojni )
dr.med. Jacquese Benvenistea .
Benvenistea je napravio sledeći pokus .
Srce zamorca održavao je na životu ( van tela zamorca ) farmakološkim
kemikalijama.
Upotebljavao je acetilkolin i histamin ( sredstva za proširenje krvnih žila vazodilatori ) i atropin i mepiramin, koji imaju suprotno delovanje.
To su farmakološke kemikalije pomoću kojih se srce održava u životu van tela.
Benvenistea je snimio niskofrekventni talas elektromagnetskih signala acetilkolina,
histamina, atropina i mepiramina posebnim senzorskim pretvaračem s računalom
sa zvučnom karticom.
Te signale je u obliku elektromagnetskih talasa na frekvenciji manjoj od 20 Hz
dovodio u srce i jednako ga je održavao u životu, ali bez prisustva kemikalija .
Signal je delotvorno zamenio kemikalije, on je u stvari potpis molekula kemikalija.
Sve ovo se ne bi moglo obaviti bez vode, koja ima memoriju, pa čak može i da
pojača frekvencije.
Za delovanje proteina i DNK zaslužna je neka vrsta “kolektivne” vibracije, koja se
dešava tik ispod ćelijskih membrana.
Vibracije stvaraju određene frekvencije ispod membrane ćelije.
Kada energija dosegne određeni prag, molekule počinju unisono vibrirati dok ne
dosegnu određeni visoki stupanj koherencije što ima svojstva kvantne mehanike
uključujući nelokalnost.
Tada molekule dođu do tačke kada počinju delovati u tandemu .
Sve žive tvari, od najjednostavnijih biljaka i životinja do najkompleksnijeg čoveka,
isijavaju stalan tok fotona.
Primitivniji organizmi isijavaju 100 fotona po cm kvadratnom u 1 sek pri talasnoj
duljini od 200-900 nanometara, što je visoka frekvencija elektromagnetskog talasa
koji je unutar vidljivog spektra svetlosti.
Ljudi isijavaju samo po 10 fotona na cm kvad. u 1 sek. pri talasnoj duljini od 200900 nanometara.
Biofotonske emisije su kod zdravih ljudi na izuzetnoj koherenciji na kvantnoj razini.
Bolesnici od raka su izgubili prirodne periodičke ritmove i vlastitu koherenciju
biofotonskih emisija.
Unutarnja komunikacija im je u totalnom kaosu.
Svetlost im se doslovno gasi .
Na primer kod multiple skleroze je bilo suprotno .
Stanje je suviše uređeno, pacijenti upijaju previše svetlosti zbog čega imunosne
ćelije ne mogu pravilno obavljati svoj posao.
DNK raznovrsne frekvencije upotrebljava za prenos informacija.
To je celi sustav povratnih informacija preko talasa koji ih kodiraju i prenose.
Prenos informacija frekvencijama objašnjava sposobnost tela da se regenerira i
leči .
Neke kancerogene kemikalije ( Benzo-a-piren ) poremete biofotonske emisije u telu.
Benzo-a-piren je policiklički ugljikovodik, jedan je od najsmrtonosnijih kancerogena
za čoveka, apsorbira svetlost, te ju emitira na posve drugoj frekvenciji što dovodi
do potpunog mešanja bioloških frekvencija u telu.
Sve kancerogene tvari prime ultraljubičastu svetlost, apsorbiraju je i promene joj
frekvnenciju.
Svi kancerogeni reagiraju sa svetlošću talasne duljine 380 nanometara.
Ako se neka ćelija bombardira ultraljubičastom svetlošću tako da ju se uništi 99%,
uključujući i njenu DNK, samo u jednom danu štetu se može potpuno popraviti ako
se ćelija osvetljava istom talasnom duljinom, ali jako slabog inteziteta.
Ta se pojava zove FOTO POPRAVAK
Foto popravak najdelotvorniji je na talasnoj duljini od 380 nanometara, slabog
inteziteta ( 20 kHz )
Kancerogeni spojevi izazivaju rak jer menjaju tu svetlost, trajno joj blokiraju talasnu
duljinu pa sustav foto popravaka ne može više delovati.
To je razlog zašto pacijent s kožnim bolestima kseroderma pigmetozum umire od
raka kože, jer njegov sustav foto popravaka ne radi i ne popravlja štetu koju nanosi
sunčeva svetlost.
Jedan od biljnih ekstrakta koji je uspio vratiti u normalno stanje fotonsku emisiju
tumorskih ćelija je IMELA, njen Homeopatski pripravak.
Ako maligna frekvencija u telu može proizvesti određene simptome, tada visoko
razređena tvar još uvijek nosi u sebi te vibracije.
Odgovarajuća homeopatska otopina može tako privući i apsorbiarti nepravilne
vibracije čime pomaže telu povratak u normalu.
To su osnovna načela Homeopatije.
VODA poput magnetofona snima i prenosi informacije bez obzira je li izvorna
molekula prisutna ili ne.
Protresanje epruvete u homeopatiji pospešuje taj proces.
Voda ima odlučujuću ulogu u prenosu informacija i energije, bez nje se ne mogu
prenositi molekularni signali u telu.
Voda deluje kao nužan provodnik frekvencijskog potpisa molekule u svim biološkim
procesima.
U nju se utiskuje talasna informacija, a ona može da pojača signal.
Svaka molekula proteina okružena je s 10 000 molekula vode.
Šta je to Kvantno polje, polje Nulte tačke ili Božansko polje
Polje Nulte tačke je na krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraća.
U Polju Nulte tačke je sve registrirano:
Sadašnjost
Prošlost i
Budućnost
Sve što vidimo oko sebe ovisi o frekvenciji vibracije energetskog polja.
Poznati svet koji vidimo i u kojem smo jedino materijalni, znači samo to da smo na
njegovoj talasnoj duljini, frekvenciji vibracije materijalnog sveta.
U suštini naš mozak je samo prijemnik koji hvata tu frekvenciju.
U drugoj frekvenciji nas nema u materijalnom obliku.
Na primer, signal, frekvencija, koja daje sliku na televizoru je u celom prostoru, ali
samo televizor ima prijemnik koju tu frekvenciju može da prikaže u našem 3D
obliku.
Svi naši kognitivni procesi su u stvari posljedica interakcije s Poljem nulte tačke.
Ukoliko svest deluje na kvantnom frekvencijskom nivou, tada je logično da postoji i
van vremena i prostora .
To teoretski znači da imamo pristup informacijama iz prošlosti i budućnosti .
Po tome bi se moglo uticati na trenutke i događaje koji nisu iz sadašnjosti .
Planeta zemlja emitira frekvenciju od 7,95 hertza ( Schummanova frekvencija ).
Ta frekvencija odjekuje unutar naše DNK i ona u skladu s njom i vibrira.
Sećanja na nedavne ili na vremenski udaljene događaje, naša znanja, uspomene i
slično nisu locirani u našem mozgu već se nalaze u našem energetskom polju, a
ono se nalazi u polju Nulte tačke ili Kvantnom polju ili Božanskom polju..
Mozak je u biti mehanizam ( prijemnik )za dobivanje i iščitavanje podataka iz Polja
Nulte tačke.
To objašnjava intuiciju, kreativnost, „šesto čulo“, pojavu da ideje i znanja dobivamo
u trenutku iznenadnog uvida, ponekad u delovima, a ponekad celovito.
Taj intuitivni skok je u biti sjedinjenje koherencije frekvencije u polju.
Nažalost gotovo 99% ljudi nisu u stanju da shvate te poruke, dok su ih neki shvatili
potpuno ( Tesla ).
Naše mogućnosti su ogromne, ali koristimo mozak samo jedva 10%.
Naša sposobnost da se nadamo najboljem igra važnu ulogu u lečenju, pa gotovo da
uopšte nije bitno koja se metoda lečenja primenjuje ako onaj koji leči ima želju da
pomogne bolesniku, a onaj koji je lečen mora u to verovati.
Namera leči sama po sebi.
Smatram da je placebo, verovanje u to što radiš ili piješ kao lek, najbolji put u
ozdravljenje.
Evo jedan primer koji mi je ispričao jedan poznanik, po struci kirurg onkolog.
Događaj je potpuno istinit, desio se u jednoj tvornici mesnih proizvoda.
Jedan od radnika ušao je u kamion hladnjaču, vrata od hladnjače su se slučajno
zalupila te on nije moga izaći van.
Sve se desilo u subotu posle podne, u ponedeljak su ga našli zamrznutog u
hladnjači.
Poanta je u tome da je hladnjača bila u kvaru, nije radilo hlađenje.
To je očiti primer placebo učinka.
Ubilo ga je verovanje da će se smrznuti.
Placebo može biti negativan i pozitivan.
U suštini namera leči sama po sebi ( ili ubija) ako je dovoljno iskrena i jaka.
To znači da je bolest poremećaj u kvantnim fluktuacijama obolele osobe, znači
došlo je do poremećaja ćelijskih signala, pa se biološka frekvencija poremetila,
prešla u patološki oblik što dovodi do poremećaja u biokemijski procesima u
organizmu i do obolevanja na fizičkoj razini.
Lečenje je reprogramiranje poremećeni ćelijskih signala, koje za sada jedino
uspješno može da radi Generator bioloških frekvencija.
Mogu da rade i razni iscelitelji ali velika je šuma prevaranata pa se tu mora biti
oprezan.
Istraživanja svesti su pokazala da individualna svest ne umire, već nastavlja
postojati i nakon fizičke i materijalne smrti pojedinca.
Dokaz toga je da određeni ljudi koji imaju dobru interakciju s Poljem Nulte tačke
( Kvantnim poljem ), mogu dati više od 80% informacija o umrlim osobama.
Na mestima gdje je došlo do pokolja ili sličnih katastrofa, postoji neko dugotrajno
sjećanje s mislima svih ljudi koji su tamo živjeli i umrli, postoji jaka rezonancija i
vrtlog koherentnih (usklađenih, zajedničkih) sjećanja, a to su snažne energentske
frekvencije koje se mogu danas i osjetiti s aparatom koji se zove PalmReg.
Individualni, pojedinačni stres, vodi ka masovnom stresu.
To znači ako dovoljno veliki broj ljudi zajednički meditira, koherencija frekvencije
može da se prenese na veliki deo populacije.
ĆELIJSKO SIGNALIZIRANJE
Interakcije unutar organizma i organizma i okoline posredovane su signalima i to:
• primanjem signala iz okoline, odgovor na signale te odašiljanje signala
u okolinu što je svojstvo svih živih organizama
• to je posebno važno i kompleksno kod višećelijskih organizama što je
nužno za koordinaciju bioloških procesa
• interakcija signalnih molekula i specifičnih receptora je otponac za
unutar ćelijske promene koje nadziru ćelijsko ponašanje (metabolizam,
kretanje, diferencijacija, preživljavanje,proliferacija)
• poremećaj prenosa, odgovora ili odašiljanja signala osnovni je
uzrok bolesti
Signalne molekule i njihovi receptori
• raznolikost struktura i funkcija signalnih molekula
• izravno signaliziranje između dviju ćelija
• signaliziranje izlučenim molekulama
PUTEVI SIGNALA :
A) endokrino (hormoni)
B) parakrino (neurotransmiteri)
C) autokrino (neki faktori rasta)
Vrste signalnih molekula
A. Steroidni hormoni
B. Dušikov( azot ) oksid i ugljikov monoksid
C. Neurotransmitori
D. Peptidni hormoni i faktori rasta
E. Eikozanoidi
F. Biljni hormoni
Sledeći odlomak je napisan za one koji mogu da shvate tko smo i gde živimo.
Nastojao sam da vam samo pojasnim neke relacije da bi razumeli sledeći tekst koji
ne želim da komentiram.
Sami prosudite.
Čovekoliki gmazovi ( reptili )
Kristina Ficdžerald, lična lekarka pokojne princeze Dajane, Princeze od Velsa, tvrdi
da joj je Dajana rekla da su svi članovi kraljevske porodice čovekoliki reptili i da
imaju mentalnu sposobnost da menjaju oblik, menjajući vibraciju svog energetsog
polja – to je razlog zbog koga je ubijena.
Setimo se, sve što postoji ista je energija, a razne vibracije od te energije stvaraju
razne oblike.
To znači da su različita tela različite električne vibracije
Reptili poseduju tajnu MIKRO STRUJA.
To su mikroskopski radio talasi koji jednostavno od energetskog polja stvaraju tela
po potrebi.
Upravo ti mikro talasi su tajna koja nam je oduzeta, tajna za koju ne postoji
neizlečiva bolest. Ti mikro talasi su vibracija ( frekvencija ) života.
Prava znanja koja smo dobili od kvantnog polja su nam oduzeta, raskomadana i
vraćena u drugim oblicima da moramo ponovno da ih sastavljamo kao mozaik.
Mnogi tvrde da su između ostalih i predsednik Džordž V. Buš i njegova porodica
reptili koji koriste humanoidni oblik po potrebi.
Inspirisan sopstvenim, poznatim kontkatom sa NLO u Sijetlu, država Vašington,
kome je petog septembra 1987. u 23:35 prisustvovalo više svedoka, čovek poznat
kao Purpurna Vrana (Purple Crow) ustanovio je telo CHORA, Savet za humanoreptilsku lojalnost, (osnovan 1987., kada je i počeo javno da govori o svojim stalnim
susretima sa vanzemljacima ili bolje vandimenzionalcima), gde se sa svojim
pristalicama bavi mnogim primerima susreta sa čovekolikim gmizavcima kroz
istoriju, dokazujući da vanzemljaci – vandimenzionalci, niti dolaze iz dalekih
svetova, niti su nova pojava na Zemlji.
Oni jednostavno žive u 4-toj, nižoj dimenziji, žive iza našeg frekvencijskog zastora,
vidimo ih samo ako promenom vibracije svog energetskog polja koju im omogućuje
struktura njihove DNK, jer im je softver otvoren mnogo više od 3%, zađu u naše
vidno polje, uđu u naš elktromagnetski frekvencijski vidni spektar.
U pokušaju da se založi za mir sa rasama za koje tvrdi da već žive među nama,
Purpurna Vrana sarađuje sa mnogim drugim NLO i egzopolitičkim istraživačima iz
celog sveta.
On navodi da je ljudski rod hibrid koji u sebi nosi mešavinu krvi odabranih
’drevnih’ bogova, od kojih su mnogi imali oblik gmizavaca (o čemu postoje zapisi u
starim sumerskim tekstovima, indijskim vedama, meksičkim Akambaro figuricama,
zapisima iz mrtvog mora itd).
Puprurna Vrana poreklom je iz Velsa, Irske, Škotske, Engleske, ima pretke među
Keltima i Druidima.
Na svom telu ima ’hibridne krljušti’, znak drevnih sveštenika, koje pokazuje samo
najbližim prijateljima.
COHRA je njegov pokušaj da, inspirisan sopstvenom hibridnom lozom i stalnim
kontaktima sa vandimenzionalcima, humanoide pripremi za neizbežni globalni
kontakt sa gmizavcima.
Džon Rouds prvi je ozbiljno istraživao i javnosti predstavio tvrdnje drugih o
kontaktu sa čovekolikim gmizavcima.
On je 1997. osnovao Istraživački centar Reptoids.com, sa ciljem da zabeleži i objavi
dokaze aktivnosti gmizavaca.
Rouds dokazuje da su oni potomci dinosaurusa i biološki bioprodukt evolucije na
Zemlji.
On takođe navodi da zagovornici zavera ova bića demonizuju, što nije ni malo
teško, jer je ’publika’ verskim autoritetima uslovljena da ima negativnu reakciju na
sliku gmizavaca.
David Ajk, autor nekoliko knjiga o reptilima, tvrdi da ljudi mogu da vide čovekolike
gmizavce i da su reptilske vrste sila koja pokreće širom sveta rasprostranjenu
zaveru uperenu ka manipulaciji i kontroli čovečanstva. – POTPUNO JE U PRAVU.
Prema Ajku, jedan tip reptilskog entiteta koji ljudi vide tokom takozvanih susreta sa
vanzemljacima naliče dinosaurusima.
Ajk dalje razvija teoriju da su gmizavci vanzemaljci-vandimenzionalci na Zemlju
došli iz sažvežđa Drejko.
Kao i većinu teorija zavere i ovu je gotovo nemoguće diskreditovati, te Ajk nastavlja
da prodaje knjige i drži predavanja zasnovana na idejama u rasponu od New Age-a
do njegovih ličnih političkih uverenja.
Kredo Mutva, Zulu šaman, tvrdi da Zulu narod već vekovima zna za reptilsku vrstu
po imenu Čitauli.
On je zvanični istoričar Zulu naroda.
U svojoj knjizi „ Pesma zvezda“ pominje vodozemska bića sa Siriusa.
Kejti O’Brajan, koja tvrdi da je žrtva C.I.A.-inog MKULTRA programa kontrole uma,
kaže u svojoj knjizi Trans-formacija Amerike (čiji je koautor Mark Filips) da je
prisustvovala trenutku kada je (između ostalih) Džordž Buš promenio oblik i
pretvorio se u čovekolikog reptila.
Pol Šokli, samoproklamovani vidovnjak, govori o zlokobnim reptilskim bićima. Ipak
on objašnjava da ne veruje da su svi oni zlonamerni, te da postoje i dobronamerni
pripadnici ove rase. - ISTINA
Patrik Belringer i druge pristalice NESARA takođe tvrde da je Džordž Buš reptil. Po
ovom scenariju objavljivanje i primena NESARA (u tajnosti donesenog zakona) će
zauvek zaustaviti kontrolu čovekolikih gmizavaca nad planetom Zemljom.
Čovekoliki reptili – tvrdnje o Anunaki
Zakarija Sitčin, asirolog, tvrdi da je preveo sumerske tablice koje govore o
vanzemljaskoj rasi koja je jednu vrstu zemljana stvorila da bi ih koristila kao robove
u afričkim rudnicima.
Ova rasa se zove Anunaki (ili Abenaki), a posebno je naznačeno da su ova bića
stvorila’Crnoglavu’ rasu Sumeraca mešajući ’životne esencije’ ’čoveka i zveri’, pri
čemu je ’zver’ često dočarana kao majmunoliko biće.
U sumerskoj, kastinskoj hijerarhiji, ’Crnoglavi’ ljudi smatrani su robovima.
Sumerske tablice navode da se kreacija Crnoglavih ljudi dogodila u geografskom
području pod imenom ’AB.ZU.’, za koje se veruje da odgovara zapadnoj Africi.
Za članove kraljevske porodice verovalo se da su kombinacija ’Zmajeva’ i ljudi, ili
direktni potomci boga Sunca, Šamhaša.
Suprotno tvrdnjama Dejvida Ajka, drakonski aspekt boga-sunce, karakterističan za
kraljevsku porodicu, ne pripada Anunaki, već drugom tipu bogova.
U sumerskom panteonu samo 23 boga bila su Anunaki, među kojima Enlil
(gospodar poljoprivrede) i Enki (gospodar života).
Drugi bogovi uopšte nisu bili Anunaki, već personifikacija Sunca, opisivani rečju
’Sir’, ili ’zmajevi’, na vavilonskom.
Reč ’Sir’ verovatno znači i ’velika zmija’, a povezana je sa rečju ’Sarpa’ iz sanskrita,
koja je označavala velike ’Bogove-Zmajeve’ koji su stvorili prvobitnu dravidsku
kulturu i njom vladali.
Sitčin takođe razvija teoriju da Anuki u nekom obliku verovatno i danas postoje, te
da su zadržali izvesni stepen uticaja na čovečanstvo.
Na osnovu opisa iz davnina, spekuliše se da sliče vodozemcima, gmizavcima, ili da
preuzimaju oblik gmizavaca.
Prema Arizoni Vajlder, koja (nalik Keti O’Brajan) tvrdi da je njen um nekada
kontrolisao MK-Ultra, Zaharija Sitčin u dogovoru je sa gmizavcima i služi im kao
agent za dezinformisanje.
Ona tvrdi da ga je na mnogim prijemima visokog ranga, kojima je prisustvovala
svetska ’elita’, viđala sa mnogim čovekolikim gmizavcima koji menjaju oblik.
Lorens Gardner, istoričar i nosilac mnogih drugih titula (koje su dovođene u
pitanje), tvrdi da su se vanzemaljci po imenu Anunaki spustili u region drevnog
Sumera i tamo putem genetskog inžinjeringa stvorili kraljevsku lozu, ’Sveti Gral’,
odnosno ’Zmajevu Lozu’.
Stjuart Sverdlov, samoproklamovani prorok, tvrdi da je opširno upoznat sa
vanzemaljskim intervencijama na zemaljsko društvo i detaljno opisuje aktivnosti
gmizavačke rase zvane Drejko, poreklom iz zvezdanog sistema Drejko.
On takođe pominje nešto dobronamerniju reptilsku rasu, po imenu Abenaki, koja je,
kako kaže, stvorila crnačku rasu u Africi.
Svoje tvrdnje podupire ne samo sumerskim tablicama, već i istorijom
domorodačkih naroda Afrike, poput Zulua, kao i fizičkim dokazima poput drevnih
rudnika koji datiraju i do 60 000 p.n.e., a koje je otkrila kompanija Anglo-Amerikan.
Dejvid Ajk tvrdi, na osnovu svojih istraživanja geneološkokih veza vanzemaljaca
( vandimenzionalci ) sa evropskim kraljevskim porodicama, da su mnogi
predsednici Sjedinjenih američkih država bili čovekoliki gmizavci.
Po njegovom mišljenju, spoljna politika Sjedninjenih država posle 11. septembra, je
proizvod zavere reptila, sa ciljem da se čovečanstvo pokori, a u kojoj je Džordž V
Buš ključni igrač.
Bilo je i onih koji su videli da su ovi vanzemaljci - vandimenzionalci sposobni da
menjaju oblik.
Neki teoretičari zavera tvrde da su otrkili ’dihotomiju osovina’, uključenu u
hipotetički, međuplanetni i međugalaktički konflikt, pri čemu gmizavce svrstavaju u
zlu, ’drakonsku’ ’osovinu’, dok su zemljani jedna od vrsta koja pripada suprotnoj,
’evdamičnoj’ ’osovini’.
Nekoliko drugih entiteta i strana su smeštene u ovu teoriju zavere, a neki od igrača
čak povremeno privrženost jednoj strani menjaju za lojalnost drugoj.
Podzemna super rasa prijateljski nastrojena prema nacistima se povremeno
povezuje sa pričama o čovekolikim gmizavcima, kao i sa telekinetičkom super
rasom opisanom u romanu Vril: Moć nadolazeće rase.
Odmah da napišem šta je VRIL.
Vril je hindusima poznat kao zmijska sila, a odnosi se na genetsku strukturu tela
koja omogućava menjane brzine vibracije energetskog polja, a time i menjanje
oblika tela i svesno putovanje između dimenzija. Setite se šta sam napisao o čestici
u našoj krvi koja se zove SOMATID.
Upravo zato se reptili i reptilo-humanoidi međusobno križaju kako bi zadržali
reptilsko genetsko nasleđe i na taj način očuvali vibracisku vezu između ljudskog
tela na 3-ćoj dimenziji i reptila na nižoj 4-toj dimenziji.
Postoje zaključani ( introni ) i otključani ( eksoni ) delovi - kodovi DNK.
Otvoreni kodovi manifestiraju se kao fizičke osobine, a zatvoreni kodovi ne.
Gmazovski hibridi, nastali spajanjem reptila ( gmazova ) s humanoidima imaju
sposobnost zaključavanja jednih i istovremeno otključavanja drugih genetskih
kodova.
Kada se to dogodi dolazi do transformacije ćelijske strukture koja se menja iz one
sisavaca u one koja daje gmazovski oblik.
Ti genetski kodovi dovode do promene u vibraciji energije koja i uzrokuje promenu
ob lika.
Telo nije čvrsto.
To se samo čini našim osjetilima.
Telo je vibrirajuće energetsko polje.
Promena oblika se ne dešava između dva čvrsta oblika – ljudskog i reptilskog.
Jednostavno dolazi samo do prebacivanja iz jednog u drugo polje vibrirajuće
energije što donosi i drugi oblik.
Već sam napisao, što energija sporije vibrira čini se gušćom, kao zid.
Na taj način nastaje ono što mi zovemo materija i što naših 5 osjetila jedino mogu
opaziti i to je ovaj naš realni svet.
Ali, što energija brže vibrira, manje je gusta, dok ne dosegne toliku brzinu vibracije
da napusti frekvencijski raspon koji naših 5 osjetila mogu opažati.
NAŠ FIZIČKI SVET JE SAMO JEDNA OD BESKRAJNIH STVARNOSTI U
KVANTNOM POLJU.
OSTALE STVARNOSTI SU PARALELNI SVETOVI UNUTAR JEDINSTVENOG
KVANTNOG ( ENERGETSKOG ) POLJA.
Na primer neke se bebe i danas rađaju s repom jer su se kod njih kodovi iz naše
gmazovske prošlosti otvorili, a trebali su ostati uspavani, zatvoreni.
Mnogi ne znaju da dok se ljudski fetus formira u bebu sisavca prolazi kroz faze koje
su povezane s glavnim evolucijskim tačkama gmazova, riba, ptica i ne primatskih
sisavaca.
To se sve dešava do 8 nedelje, 56-tog dana trudnoće, kada i placenta prestaje rasti i
kada fetus odlazi svojim evolucijskim putem.
Reptilima su potrebni hormonalni nivoi sisavaca kako bi održali kodove sisavaca
otvorenim i zadržali ljudski oblik.
Hormoni su jedni od važnih prenosnika ćelijskih signala, vibracija. Pročitajte koji su
putevi ćelijskih signala.
PUTEVI ĆELIJSKIH SIGNALA :
A) endokrino (hormoni)
B) parakrino (neurotransmiteri)
C) autokrino (neki faktori rasta)
Vrste signalnih molekula
A. Steroidni hormoni
B. Dušikov oksid i ugljikov monoksid
C. Neurotransmitori
D. Peptidni hormoni i faktori rasta
E. Eikozanoidi
F. Biljni hormoni
Kao što vidite, sve priče o reptilima su vrlo lako naučno dokazive.
Problem za široke mase ljudi je što veruju samo onome što vide, a nemaju dodatna
znanja( koja sam ovde izneo ) da bi mogli da shvate o čemu se radi.
Naše oči mogu videti samo delić elektromagnetskog frekvencijskog spektra, koji je
i sam tek delić od 0,005% poznate energije ili materije, kako hoćete.
Reptili i drugi ne humanoidni entiteti nalaze se na nivoima koji su ljudskom oku
nevidljivi.
Oni su u suštini stalno tu i nalaze se iza frekvenciskog „zastora“.
Ako ih ne vidimo ne znači da nisu tu nego su samo izvan frekvencija koje naše
ograničeno vidno polje može opažati.
Kada ih opažamo vidimo njihov oblik koji nam daju naše oči, naš uslovljeni vid, a to
je prividno ljudski oblik iza koga se nalaze entiteti koji vibriraju na blago različitoj
frekvenciji i usput kontroliraju misaone postupke humanoida.
David Icke je napisao nekoliko knjiga sa ovom temom koje su odlično
dokumentovane gde između ostaloga tvrdi da su britanska kraljevska obitelj,
Bušovi, Klintonovi i mnogi drugi izvorni reptili.
Nabavite njegove knjige i pročitajte ukoliko vas ova tema šire intersira.
Moje mišljenje je da je David Icke potpuno u pravu.
Zbog toga sam na početku i napravio toliki uvod u kvantno polje, energije i slično
da bi vam olakšao da ipak shvatite da priče o reptilima nisu besmislice već vrlo
ozbiljna stvar i da samo svi zajedno se mentalno možemo rešiti mentalnog terora
reptila i njihovih humanoidnih hibrida koji im upravo ratovima, otimačinom,
stvaranjem bogatih klasa ljudi, dok drugi ne maju za osnovne potrebe, pomažu
izazivati ratove i slične nevolje koje ljude dovode do agresija, strahova i sličnih
emocija koje vode u niske frekvencije što omogućuje reptilima lakšu kontrolu
humanoida jer se reptili nalaze na niskim frekvencijama dugog talasa.
Kada smo raspoloženi, bezbrižni, zaljubljeni, kada među ljudima vlada mir, radost,
ljubav i slične emocije, tada se nalazimo u visokim frekvencijama kratka talasa,
naša srčana čakra se brže okreće i tada smo nedostupni za reptile, tada ne mogu
ući u naše vibraciono polje i to znači slobodu za sve nas.
Napomena: Davida Ickea smatram, ne samo ja, da je programiran od reptila da bi
namerno iznosio istinu o njima i doveo ih u našu svest i pripremio humanoide za
momenat kada će većini humanoida postati vidljivi.
NAPOMINJEM DA ZA SVE NAS IMA DOVOLJNO SVEGA, PRAVI SE VEŠTAČKA
NEIMAŠTINA.
LAŽU VAS, A VEĆINOM STE SAMI KRIVI JER MIRNO STOJITE U REDOVIMA ZA
MLEKO, ZEJTIN I SLIČNO I NE PITATE SE KAKO JE NETKO TKO JE BIO
PROSEČAN KAO I SVI MI ODJEDNOM STEKAO OGROMNO BOGATSTVO, VOZI
AVIONE, JAHTE, A VI NEMATE NOVACA NI ZA LEKOVE.
ČINJENICA JE DA JE PREVIŠE LJUDI, ALI TEŠKO JE NAČI ČOVEKA.
ČINJENICA JE DA JE SVE STRAŠNA MANIPULACIJA I ZAVERA PROTIVA
HUMANOIDA.
Pisac Michael Ellner je rekao:
„ Pogledajte našu civilizaciju.
Sve je naopako.
Lekari uništavaju zdravlje dajući ljudima kemijske lekove koji ne leče, pravnici
uništavaju pravdu, fakulteti i obrazovne ustanove uništavaju znanje, vlade
uništavaju slobodu ljudi, glavni mediji uništavaju, lažu i iskrivljuju informacije, a
religije uništavaju duhovnost, lažu i zavode mase besmislicama.
Pitate se zašto.
Zato što je to njihov zadatak. „
Pogledajte lekare i celu konvencionalnu medicinu.
Citirat ću jednak odlomak iz knjige Davida Icke-a sa kojim se u potpunosti slažem.
Icke piše. „ Lekar je mafijaška sponzoruša u sindikatu organiziranog kriminala
poznatom kao farmakološka industrija.
Oni diktiraju koju će terapiju lekar prepisivati ( npr. rak = kemoterapija ), zajedno s
nacionalnim medicinskim udruženjima koje ta farmakološka industrija nadzire.
Lekari su programirani službenim gledištem na telo i zdravlje kroz svoje školovanje
i prihvate li ovu verziju medicine kamenog doba, sistem ih nagrađuje njihovim
dokumentima o stečenim kvalifikacijama.
Kao rezultat svega toga, jedan od najvećih uzročnika smrti su upravo lekari
službene medicine.“
Slobodno se može reći da život kojim žive humanoidi predstavlja dobro smišljenu
manipulacij kojoj se na sreću bliži kraj uz velike žrtve.
Uzmimo za primer Gregorijanski kalendar koji je obična farsa.
Uveo ga je papa Grgur 1582 g.
Ovaj kalendar izbacio je 13-ti mesec.
Trebalo bi biti 13 meseci po 28 mesečevih ciklusa koliko traje i menstrualni ciklus
žena.
Cela priroda je usklađena s Mesečevim ciklusom.
Kada odvojite ljude od prirodnog vremenskog toka, odvajate ih od svega što živi u
tom vremenskom toku.
Humanoidi žive svoj život neusklađeno sa svemirom i kvantnim poljem.
Zbog toga ima toliko neravnoteže, ogroman broj sirotinje, mnogo bolesti, ratova,
agresija i sličnih pojava.
Menstrualni ciklus žena usklađen je sa Mesecom.
Uravnotežena ženska energija je energija intuicije i ponovnog povezivanja
humanoida u hiperkomunikaciju i izlaska iz opšteg ludila.
To je razlog zbog koga su žene gurnute na marginu i korištene kao sluškinje,
robinje, prostitutke i tako dalje.
Čak je i u muškarcima gušena ta ženska intuicija stvarajući lažnu predstavu kako bi
muškarac trebao da izgleda i kako da se ponaša.
Mačo tip bi trebao da predstavlja pravog muškarca.
Znate kako se postaje „Mačo“ muškarac?
Uzimanjem steroida, dizanjem tegova i šišanjem kose na 1 cm, a u glavi promaja.
Žalosno je to što su i žene same upale u tu zamku pa im je većini moral na samom
dnu podnošljivosti.
Mogao bi da napišem celu knjigu ispunjenu primerima manipulacije, no za sada
ostavimo to po strani.
Reptilski mozak ili R-kompleks
Reptilski mozak ili R-kompleks najstariji je deo ljudskog mozga. On predstavlja
osnovne instikte preživljavanja i daje karakterne crte hladnokrvnog ponašanja, želju
za kontrolom i opsesiju za vlašću i ideju da je sila uvek u pravu i da pobednik uzima
sve.
Citirat ću francusku antropologinju G. Clotaire Rapaille :
„ Hladnokrvnost, želja za obiljem i kontrolom drugih potiče od reptilskog mozga,
najstarije i najprimitivnije strukture u našoj mentalnoj evoluciji. Reptil – gmaz želi
uzeti što je moguće više hrane, biti što veći, jači i moćniji.
Nažalost, ako moramo birati između intelekta i reptilskog, reptilsko uvek pobeđuje.
Ali zadovoljavanje tog unutarnjeg gmaza ima svoje negativne strane.
Naši nezasiti apetiti učinili su ljude 4-5 kg težim u proseku nego što su bili pre 20
godina i podložniji više nego ikada dijabetesu, srčanim i malignim bolestima.
Nagomilavamo si gomile dugova i trošimo fosilna goriva više nego ikada.
Na kraju zahtevamo stvari koje, duboko u sebi, zapravo i ne želimo pa čak i ne
koristimo“.
To je razlog zbog čega su humanoidi uhvaćeni u mrežu ludila, rata i svega što ide uz
to.
Giuliana Conforto, italijanska astrofizičarka ima dobro objašnjenje.
Reptili se nalaze u međudimenzionalnom prostoru.
Među prostori nemaju izvore energije kao što ga imaju dimenzije te su oni sebi
stvorili izvore energije, a to su naši strahovi, strahovi za budućnost, zabrinutost,
krivnje, žaljenja zbog prošlosti, depresije, frustracije, stres u svim oblicima i tako
dalje.
To su sve emocije koje izazivaju niske frekvencije.
Ovde bi se zaustavio.
Izneo sam dovoljno informacija.
Ne tražim da mi verujete.
Ako mislite da su budalaštine i besmislice, nemojte čitati, imate pravo da verujete
ono što vi hoćete, nitko nema prava da vam išta nameće, pa ni ja, ipak, ako iskreno
razmislite sve vam je nametnuto i živite i ponašate se upravo onako kako vam je
nametnuo netko mnogo,mnogo gori od mene, onaj koji vam je ukrao kao prvo
materijalno blagostanje pa radite za golu egzistenciju, a usput vas i mentalno
kontroliše.
Vi to znate ili bar osećate instiktom i opet mirno prelazite preko toga.
Znači da ste mentalno manipulirani, a najveća tragedija je što toga niste uopšte
svesni.
Ja lično znam da sam u pravu i verujte nisam jedini.
Vi koji ne verujete, slobodno nastavite živiti u „ VELIKOM BRATU „
Za kraj pošto se bavim edukacijom i lečenjem ljudi da ponovim da je
konvencionalna medicina NAJVEĆA PREVARA NAŠE CIVILIZACIJE.
Neka mi pojasne kako se to može lečiti poremećaj vibracionog polja kemijom.
Gospodo hirurzi vama svaka čast.
Vi ste puno puta neizbežni, ZA SADA, za ovaj naš realni svet.
Pitate se zašto sam napisao za sada.
Pa mi smo holografska bića.
Kada nam se budu otvorili zatvoreni sioftveri u DNK, bit će dovoljno da RNK pročita
drugu informaciju i organ će se regenerirati.
Kao kod vodenih hidrica koje imaju 12 glava i 12 repića.
Otkineš li bilo koju glavu ili repić oni ponovo narastu.
Delovanjem generatora bioloških frekvencija na vodenu hidru, uspelo se
deprogramirati genetsku informaciju, pa je na mestu glave narastao repić i obratno.
Izgleda da njih nitko nije mentalno reprogramirao jer mu nisu bile interesante ili su
mu promakle.
Nas jeste.
Sretan sam jer se ipak bliži kraj celoj iluziji i maskaradi.

"Medicinska revolucija - matične stanice i regenerativna

RAK PLUCA.pdf

Simptoni raka - glas Istre.pdf

Arsenal „prehrambenih lijekova“ - srce za djecu koja boluju od raka

BIOLOGIJA

Zaštita od sunca – najvažnije u kratkim crtama

ZEOLIT Zeolit, vulkanski mineral, koji se pokazuje kao vrlo učinkovit

Austrijski program za rano otkrivanje raka dojke Mamografija može

tkiva

Genetska informacija