Poštovani, Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), rak grlića materice drugi je najčešći rak u žena mlađih od 45 godina i treći vodeći uzrok smrti žena, nakon raka dojke i pluća. U Bosni i Hercegovini godišnje oboli 258 žena od raka grlića materice a 119 žena preminu od ove bolesti, prema procjeni WHO i Instituta Catala d’Oncologia iz Španije koja je objavljena 15. septembra 2010.. U petnaestom broju Vaše Apoteke, pažnju smo posvetili upravo učestalosti oboljenja od karcinoma ženskih reproduktivnih organa, te sam na ovu temu razgovarala sa prof.dr. Dženitom Ljuca, subspecijalistom ginekologijeonkologije, vrsnim stručnjakom iz te oblasti. Profesorica Ljuca ističe neophodnost redovnog ginekološkog pregleda, ali i zdravstvenog prosvjećivanja populacije, naročito mladih, kako bi se postiglo rano otkrivanje tumora, jer postoji mogućnost da se preveniraju neke teške forme karcinoma. Poznato je da se većina CIN promjena, iako se ne liječi, može spontano povući ali i napredovati tokom određenog vremena u invazivni karcinom grlića materice. O cervikalnim intraepitelnim lezijama, promjenama grlića materice koje prethode karcinomu, možete pročitati u rubrici Ginekološki kutak za koju nam je pisala doc. dr. Mahira Jahić. Začarani krug dentalnog straha jeste tema broja o kojoj možete čitati na stranicama Vaše Apoteke. Dentalni strah je univerzalni fenomen u cijelom svijetu. Otprilike 25% pacijenata zbog dentalnog straha izbjegava posjete i tretmane, a 10% dostiže fobične nivoe anksioznosti. Dentalni strah može pojedinca uvući u začarani krug jer zbog straha izostaje odgovarajuća i redovna stomatološka njega, a svaka posjeta stomatologu postaje traumatična, što strah samo povećava. Predstavljamo Vam novotvoreni Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ, prvu privatnu zdravstvenu ustanovu u Sarajevu, koja je objedinila dijagnostiku i naučno-istraživački rad. Glavno polje rada NALAZA je oblast mikrobiologije i imunologije. Zavod NALAZ je jedini Centar u regiji koji ima sve načine dijagnostike i analize virusa, od kojih su najvažniji RealTime PCR i NASBA. Misija NALAZa je dvostruka: stvoriti novu originalnu naučnu kulturu o proučavanju biomedicine i podići kvalitet laboratorijske dijagnostike na najviši nivo, pridržavajući se svjetskih standarda naučnog rada, stila i etike. U rubrici Ishrana i zdravlje možete pročitati o čemu trebate voditi računa prilikom odabira mineralne vode, kao i savjete o ishrani u doba adolescencije. Na stranicama Vaše Apoteke i ovaj put možete pronaći informacije o novim lijekovima, novostima iz farmacije i medicine, kao i ostalh interesantnih informacija vezanih za našu kompaniju i klijente. Srdačno Vas srdačno pozdravljam do sljedećeg izdanja Vaše Apoteke. 02 Intervju: Prof. dr. med. sc. Dženita Ljuca 04 Genetički inžinjering - Budućnost medicine i farmacije 06 Instrumentaria d.d. 10 Začarani krug dentalnog straha 12 Laringofaringealni 14 Dijagnostika arterijske hipertenzije 16 Uticaj motoričkih smetnji na uspjeh djeteta u školi 18 Xiclav Quicktab 20 Uloga Otoventa u terapiji i prevenciji nagluhosti kod djece 22 Cervikalne intraepitelne lezije, promjene grliča materice koje prethode karcinomu 26 Kongenitalne anomalije gastrointestinalnog trakta 30 NALAZ - Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje 32 Kontaktne alergijske reakcije 34 Mineralne vode i njihov zdravstveni učinak 38 Specifične potrebe organizma u doba adolescencije 42 Info kutak 50 Zanimljivosti Impresum “VAŠA APOTEKA” broj 15 IZDAVAČ Tuzlafarm doo Rudarska 71, 75000 Tuzla tel:+387 35 321 208 www.tuzlafarm.com info@tuzlafarm.com DIREKTOR Edin Hebibović, dipl. ecc. GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA Eldina Čustović, dipl. žurn. REDAKCIJA Rudarska 71, 75000 Tuzla e-mail: info@vasaapoteka.com STRUČNI KOLEGIJ Prof. dr. Lejla Begić Prof. dr. Džemal Poljaković Mr. ph. Alma Omerhodžić-Hebibović Mr. ph. Alma Hadžić Dr. med. Rasim Jusufović Mr. ph. Zijad Tvica Štampa: Merceria, Tuzla Tiraž: 3000 Priprema za štampu Erwin Popara Besplatan primjerak lista Sva prava pridržana. Sadržaj ove publikacije ne smije se reproducirati ili prenositi mehaničkim, elektronskim ili drugim sredstvima bez pisane dozvole izdavača Vaša Apoteka broj 15 Intervju Intervju: Prof.dr.med.sc. Dženita Ljuca, primarijus, Subspecijalista ginekolog onkolog, Šef Odjela ginekologije sa poluintezivnom njegom GAK-a UKC Tuzla Redovni ginekološki pregled može spasiti život Pripremila: Eldina Čustović, dipl. žurn. Redovni ginekološki pregledi su od velike važnosti u ranom otkrivanju tumora, Prvenstveno jer se ranim otkrivanjem I odgovarajućim liječenjem postiže se izlječenje kod najvećeg broja žena. Iz tog razloga je neophodna edukacija stanovništva jer rak grlića materice se može spriječiti redovnim ginekološkim pregledima. Upravo učestalost oboljenja od karcinoma ženskih reproduktivnih organa bio je povod za razgovor sa prof. dr. Dženitom Ljuca, koja je subspecijalista onkolog, meritorna sagovornica na temu iz ove oblasti. Profesorice Ljuca, kažite mi da li postoje precizni podaci o učestalosti obolijevanja od karcinoma ženskih reproduktivnih organa u TK i BiH, odnosno kolika je incidenca obolijevanja i da li se može napraviti paralela sa regionom? U sagledavanju epidemioloških karakteristika malignih tumora uopšte, kao i određanih lokalizacija, mogu poslužiti različiti izvori informacija. Najkompetentniji izvor informacija danas u svijetu je Registar za maligne tumore, koji u BiH ne postoji. Međutim, naš Univerzitetsko klinički centar Tuzla, kojem gravitira stanovništvo cijelog Tuzlanskog kantona pa i za neku visokospecifičnu problematiku i stanovništvo iz drugih kantona, uspješno već dugi niz godina vodi Bolnički registar koji zauzima značajno mjesto u kliničko-onkološkim istraživanjima, ali i prikupljanju, arhiviranju, analizi i interpretaciji podataka oboljelih od ginekoloških malignoma, te stoga čini dio Populacionog registra. Donedavno je u svijetu najveća incidenca malignoma reproduktivnog trakta žene bila od strane grlića materice (18-19/100 000 u zemljama u razvoju tj. 11/100 000 u visoko razvijenim zemljama), dok je tijelo materice zauzimalo drugo mjesto mjesto 15-16/100 000 u Evropi sa njvišom incidencom u Južnoj Evropi), a jajnik od 5/100 000 (nerazvijene zemlje) do 10/100 000 (razvijene zemlje zbog bolje dijagnostike i kvalitetne prevencije i redovnih skrininga), u zadnje vrijeme taj odnos je promijenjen u smislu da malignomi tijela materice postaju vodeća lokalizacija ginekoloških malignoma. Takođe i po našim podacima, maligni tumor grlića materice je statistički imao najveći udio u raspodjeli učestalosti po lokacijama, da bi 2009. godine imali drugačiji odnos tj. pad sa 37% na 27% u odnosu na 2008. godinu, odnosno porast za malignom tijela materice sa 25% na 47%, dok u 2010. godini imamo značajan porast učestalosti malignoma jajnika u ukupnoj distribuciji po lokacijama unutar ginekoloških malignoma koji je sa 17% (u 2009. godini) na 25% (u 2010. godini). Malignomi rodnice (1-2% u svijetu) i vanjskog spolovila (do 4-6%) po učestalosti i kod nas ne odudaraju mnogo od svjetskih tokova (rodnica 2009 godini sa 1%, a 2010. godini 0%, a vulva pokazuje tendenciju kontinuiranog porasta zadnjih godina sa 3% u 2009. do 8% u 2010. godini). Po svemu tome da se zaključiti 2 da spadamo po pojavnosti ginekoloških malignoma u odnosu na incidencu u zemlje u razvoju, a po trendu zastupljenosti pojedinih lokacija u razvijene zemlje. Usljed čega dolazi do obolijevanja od karcinoma reproduktivnih organa, odnosno koji su rizični faktori? Veliki je broj rizičnih faktora, te ovisno o lokaciji ginekološkog malignoma možemo govoriti o uticaju ranog stupanja u seksualne odnose, većem broju partnera, nezaštićenom odnosu, prisustvu HIV, HPV ili HSV infekcije (karakteristični za sijelo grlića), ili gojaznost, povišen tlak, dijabetes, metabolički poremećaj, nekontrolisana izloženost žene estrogenima, bolesti žučnog mjehura, upotreba nekih ljekova kao što je Tamoxifen (karakteristični za sijelo tijela materice), odnosno nuliparitet i rađanje prvog djeteta u kasnim godinama (karakteristični za sijelo jajnika i jajovoda, uz neke od predhodno nabrojanih rizičnih faktora za tijelo materice), dok su hronične iritacije i neliječene inflamacije rodnice i vanjskog spolovila rizični faktori za obolijevanje od malignoma ovih sijela. Zatim, sve prisutne kontroverze upotrebe oralnih steroidnih hormona i pušenje, koji govore u prilog rizičnom faktoru za jedne ginekološke malignome, za druge opet ginekološke malignome igraju protektivnu ulogu. I naravno nasljeđe odnosno genetski faktor rizika ima svoje mjesto kao i za druge malignome uopšte, tako da postoje i porodice sa porodičnim malignom (kao jajnika naprimjer). Da li žene imaju razvijenu svijest o važnosti redovnog odlaska na ginekološki pregled i mogućnosti ranog otkrivanja karcinoma ovih organa? Svjesni smo činjenice da niko ne može biti ravnodušan bez obzira na spol, dob (odrasli ili dijete), rasu, socijalni status (bio bogat ili siromašan), kada sazna da boluje od ove opake bolesti. Stoga je to specifična situacija u kojoj ljekar treba imati maksimum stručnog znanja ali i biti ono što je i najteže, a to je čovjek i svojom maksimalnom etikom i humanosti prići takvom pacijentu i imati za njega vrijeme UVIJEK. Na sreću zadnjih godina je promijenjena svijest kod nas i u okruženju o redovnosti odlaska na ginekološke preglede, koji mogu prevenirati gotovo neinvazivnim metodama neke lokacije ginekoloških malignoma vrlo uspješno (HPV i Pap test, TVS i TVCD, te tumorski biljezi), dok za neke lokacije još uvijek nemamo visokospecifične skrinige. Upravo i zbog njih je neophodnost redovnih ginekoloških pregleda. Stoga, osim medicinskih stručnjaka, mediji a posebno elektronski i printani, u čemu je i Vaša uloga, dovode do zdravstvenog prosvjećivanja populacije pogotovo mlade, tako da danas imamo sve veći broj pacijentica sa otkrivenim tumorom u ranoj fazi bolesti, kada je izlječenje moguće, ali nažalost moram napomenuti da ta prosvijećenost još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou, odnosno da nije još uvijek onakva kakvu bi mi željeli. Koji su to rani simptomi i znakovi karcinoma koji bi ženu naveli da se javi ginekologu ? Redovnim pregledima ginekologa postoji mogućnost da se preveniraju neke teške forme karcinoma. To govorim zato što postoje situacije kada maligni tumori i ne daju tzv. rane simptome, već postoje samo prvi simptomi koji nažalost upućuju da se radi o klinički vidljivom tumoru, kada je liječenje otežano, nosi razne komplikacije, a uz to je povratak bolesti izvjesan, zbog nemogućnosti radikaliteta u specifičnom onkološkom trtmanu. Kada se pacijentica žali na bol u maloj karlici, kada ima krvarenje nakon odnosa ili krvarenje koje nije menstruaciono, tada osim što se može raditi o banalnoj inflamaciji ili hormonskom dizbalansu, može biti i prvi znak (jer ranih nema) lokalno uznapredovale bolesti malignog tumora grlića materice, te tada nastupa dug i mukotrpan put za pacijenticu, ali i medicinske sestre i ljekare koji su involvirani u proces liječenja. Nažalost i pored impozantnog razvoja medicine i tehnologije kojima smo svjedoci, postoje ginekološki malignomi koje još uvijek slučajno otkrijemo u ranoj fazi bolesti, usljed uzgrenih komplikacija koje izazivaju (torzije, rupture i krvarenja u abdomenu kao urgentna stanja usljed postojanja tumora jajnika). Ali to nije karakteristično samo za naše podneblje, već i u razvijenim zemljama svijeta maligni tumori jajnika se otkrivaju u uznapredovaloj fazi bolesti u 60-70% slučajeva. Šta je od posebne važnosti u liječanju oboljelih od karcinoma ženskih reproduktivnih organa i da li pacijenti na području TK imaju odgovarajuće uslove za liječenje? Pošto je maligno oboljenje multidisciplinarna bolest sa karakterističnim paraneoplastičnim sindromom, njoj se treba i pristupiti multidisciplinarno. Samo multidisciplinaran timski pristupu liječenju (ginekolog onkolog, abdominalni hirurg i urolog) može voditi uspješnosti onkološkog tretmana. Drugi važan faktor je individualan pristup u liječanju. Stoga i postoji u našem UKC Tuzla i multidisciplinarni Onkološki ginekološki ljekarski konzilijum koji detaljno analizira sve novootkrivene ginekološke malignome kao i sva stanja rekurencije, odnosno progresije bolesti. To je rezultiralo davanjem adekvatnih smjernica za specifičan onkološki tretman uz iscrpno analiziranje svih relevantnih podataka (vrsta malignoma, patohistološki tip, stepen diferencijacije, klinička (FIGO) i TNM klasifikacija zahvaćenosti procesa, kompletna laboratorijska dijagnostika, Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), rak grlića materice drugi je najčešći rak u žena mlađih od 45 godina i treći vodeći uzrok smrti žena, nakon raka dojke i pluća. Čak i u razvijenim zemljama gdje se redovito primjenjuju testovi za rano otkrivanje uzročnika i raka grlića materice, žene još uvijek umiru od ove bolesti. U Bosni i Hercegovini godišnje oboli 258 žena od raka grlića materice a 119 žena preminu od ove bolesti, prema procjeni WHO i Instituta Catala d'Oncologia iz Španije koja je objavljena 15. septembra 2010. Po ovoj procjeni, 1,6 miliona ženskih osoba u dobi od 15 godina pa naviše su u rizičnoj grupi obolijevanja od raka grlića materice u BiH. Jedan od razloga za takvu situaciju jeste i to što se ove bolesti kasno otkrivaju. Razlog tome su nepostojanje simptoma u ranom stadijumu bolesti, njihovo zanemarivanje ili pripisivanje svakodnevnom stresu, kasni odlazak na ljekarski pregled, nedovoljna informisanost o bolestima i nedostatak vremena za neophodna istraživanja i analize. imaging metode, tumor markeri, detaljna obrada organa bliskih unutarnjim i vanjskim genitalijama, te dob i stanje pacijentica i osjetljivost ili neosjetljivost određenog tipa malignoma na iradiacionu terapiju odnosno kemoterapiju). Sve veći broj pacijentica je operiran onkološki adekvatanim radikalnim operativnim zahvatom, po najsavremenijim standardima koji obezbjeđuju pacijenticama koje se liječe u našem UKC Tuzla veći uspjeh u izlječenju i preživljavanju uopšte i što je najvažnije u dobroj kvaliteti života. Dovoljno je reći da je najveći broj pacijentica sa ginekološkim malignomima operativno tretiran sa multidisciplinarnim preoperativnim, pogotovo intraoperativnim, te postoperativnim pristupom, u odnosu na period prije postojanja konzilijuma. Takođe, kod gotovo svih pacijentica kod kojih je bila indicirana kemoterapija, ista je uključena kao adjuvantna zbog uznapredovalih stadijuma bolesti, ali su predhodno pacijentice bile operirane te su se na taj način zbog maksimalne citoredukcije stvorili medicinski ispravni uslovi za adjuvantnu kemoterapiju. Naime, ukoliko postoji veća tumorska masa besmisleno je davati citostatike, te se odlučujemo na maksimalnu citoredukciju kod pojave recidiva u planiranim multidisciplinarnim zahvatima (u 2009. godini smo i uradili prvu egzanteraciju pelvisa), što je veoma važno obzirom da je prošlo vrijeme kada su „svi radili sve“ i „znali sve“, a rezultati toga nisu analizirani. Sa početkom rada Odjela za radioterapiju UKC Tuzla uveli smo u prošloj godini i novu proceduru, a to je Procedura zakazivanja i sprovođenja kombinovane kemoradioterapije pacijentkinja sa tumorima ginekološke regije zajednički sa aspekta ginekologa onkologa i radijacijskih onkologa (kooperativnost oba tima je bila maksimalna na djelu što je rezultiralo funkcionisanjem u svim segmentima, a što je dovelo do benefita u liječenju, ali i boljem komforu za naše pacijentice, a to nam daje i uvid u svakom momentu u kojoj fazi liječenja su naše pacijentice). S obzirom na tendenciju usaglašavanja sa savremenim standardima u ovoj oblasti uveli smo takozvano aktivno vođenje ginekološke onkologije što podrazumijeva maksimalnu ambulantnu pripremu na poliklinici (više se ne hospitaliziraju u ovoj fazi pacijentice) i sve veći broj pacijentica po obradi se operira onkološki adekvatanim radikalnim operativnim zahvatom po najsavremenijim standardima koji obezbjeđuju pacijenticama koje se liječe na našoj klinici veći uspjeh u izlječenju i preživljavanju uopšte i što je najvažnije u dobroj kvaliteti života. Ovo jesu dobri rezultati, ali u narednom peridu planirali smo uvođenje još suptilnijih procedura u ginekološkoj onkologiji, jer mislimo da možemo biti još bolji i tome stalno težimo, a upravo zato što novine u ovoj oblasti su praktično svakodnevne i mi ćemo se truditi da smo u koraku sa njima što je u interesu naše kuće, a posebno naših pacijentica. Profesorice Ljuca, kažite nam šta je najveće zadovoljstvo, a šta najveća poteškoća Vašeg poziva? Moje najveće zadovoljstvo je što se prije svega bavim onim što volim i Ginekologija je moja ljubav i sretna sam što me taj entuzijazam drži i do danas kao i prvog dana moje profesije. Sigurno u tome ima i neke vrste izazova, jer nema ljepšeg osjećaja od onog da ste nekom pomogli, spasili život ili učinili ga lakšim i podnošljivijim. Ljekar treba naći način da sasluša pacijenta i njegove strahove. Ako želite biti istinski medikus onda je neophodno da teškoće na koje nailazite u toku liječenja savladate vrlo kreativno, te da date sve od sebe i nađete najstručniji i najhumaniji način da pomognete i tada rezultati sigurno ne izostaju. Ti rezultati opet pozitivnom povratnom spregom povećavaju našu kreativnost i želju da se napravi nešto bolje i kvalitetnije. Takođe, pokretali su me i divni ljudi koje sam uvijek imala oko sebe, stariji kolege zbog kojih je i čovjek zavolio ovaj vrlo zahtjevan posao koji sada nažalost nisu uz nas, koji su bez obzira na udaljenost uvijek bili spremni pomoći i dati dobru sugestiju, a takođe i mlade kolege koji su zajedno samnom učili i rasli. Bilo je to sa današnje vremenske distance zaista božanstveno vrijeme bez obzira na okolnosti u kojima smo živjeli, a svaki novi dan kada ste u mogućnosti reći nekom da je završen tretman i da je rezultat naše zajedničke borbe bio pozitivan, za mene je pobjeda. Ali ona se ubrzo ostavlja po strani i novoj pacijentici ponovo se pristupa od nule i često tada kažem pobjede su tek jedno poluvrijeme. 3 Vaša Apoteka broj 15 Novosti iz farmacije Genetički inženjering Budućnost medicine i farmacije Piše: Mr.ph. Ehlimana Osmanović Tuzlafarm d.o.o Budući da DNA svih živih organizama ima istu strukturu, bilo da su u pitanju ljudi, biljke, životinje ili mikroorganizmi, pojedini njeni dijelovi (geni) mogu biti isječeni i prebačeni iz ćelija jednog organizma u ćelije drugog bez mnogo problema. Ovako nastala nova DNA naziva se rekombinantna DNA, a ovakve manipulacije predstavljaju osnovu biotehnoloških procesa. Na ovaj način moguće je introdukovati pojedinačne gene ili grupe gena u različite ćelije domaćina i time poboljšati željene osobine ili dovesti do proizvodnje novih proteina i razvijanja potpuno novih osobina. Konstruisanje prvog molekula rekombinantne DNA 1972. godine, koje je izazvalo veliko oduševljenje u naučnim i poslovnim krugovima, stvorilo je genetički inzenjering. Genetički inženjering (rekombinantna DNA tehnologija) je oblikovanje novih kombinacija nasljednog materijala ugradnjom molekula nukleinskih kiselina dobivenih izvan stanice u virus, plazmid ili bilo koji drugi oblik prenositelja, tako da se omogući njegova ugradnja u organizam domaćina u kojem one prirodno ne postoje, ali su sposobne za umnožavanje. Projekat sekvencioniranja ljudskog genoma, pokrenut 1990. godine u Americi, imao je najveći značaj za pozicioniranje biotehnologije kao jedne od najperspektivnijih grana nauke i eventualno najprofitabilnijeg poslovnog ulaganja krajem dvadesetog i poČetkom dvadeset prvog vijeka. Ovaj projekat inicirao je pojavu mnogobrojnih kompanija usmjerenih na istraživanja genoma i proteoma, i u isto vrijeme zainteresovao i velike farmaceutske kompanije, koje su u rezultatima ovakvih istraživanja vidjele priliku za brži i jeftiniji dizajn novih i efikasnijih lijekova. Budući da DNA svih živih organizama ima istu strukturu, bilo da su u pitanju ljudi, biljke, životinje ili mikroorganizmi, pojedini njeni dijelovi (geni) mogu biti isječeni i prebačeni iz ćelija jednog organizma u ćelije drugog bez mnogo problema. Ovako nastala nova DNA naziva se rekombinantna DNA, a ovakve manipulacije predstavljaju osnovu biotehnoloških procesa. Na ovaj način moguće je introdukovati pojedinačne gene ili grupe gena u različite ćelije domaćina i time poboljšati željene osobine ili dovesti do proizvodnje novih proteina i razvijanja potpuno novih osobina. Usavršavanje ovakvih postupaka otvorilo je niz mogućnosti i primjena u različitim oblastima. Slične metode se primjenjuju prilikom proizvodnje genetički modifikovane hrane, pri čemu se unos stranih gena vrši radi poboljšanja kvaliteta proizvoda, i povećanja otpornosti na različite bolesti ili parazite. Različite biotehnološke metode se takodje primjenjuju u proizvodnji 4 novih vakcina u veterini, kao i u okviru mjera biološke borbe protiv korova i štetočina. Svakako najperspektivnija primjena biotehnoloških dostignuća u kojoj su očekivanja i ulaganja najveća jeste biomedicina. Biomedicina predstavlja primjenu podataka i rezultata dobijenih u biotehnološkim istraživanjima u medicini sa ciljem dobijanja novih lijekova i razvijanja novih terapija koje bi za razliku od sadašnjih bile direktno osmišljene u skladu sa genetskim kodom pojedinca. Poznavanje genetičkog koda pomoglo bi znatno bržem i jednostavnijem izolovanju pojedinih gena i proteina koje oni kodiraju, i odredjivanju njihove uloge. Rezultati bi prvo trebali da se osjete u dijagnostici. To znači da će, razvojem genetičkog inženjeringa, biti moguće ranije dijagnosticiranje bolesti, dok će lijekovi biti prilagodjeni svakom pojedincu i na taj način tačnije pogadjati cilj. Mape gena bi trebale da pomognu u otkrivanju nasljednih poremećaja, sprečavanju nastanka i liječenju bolesti. Posebna pažnja posvećuje se razvijanju genske terapije u okviru koje nedostatak uzrokovan mutacijom u nekom genu, pokušava da se ispravi unošenjem ispravnog gena u organizam. Saznanja u istraživanju genoma omogućiće naučnicima širom svijeta istraživanje genetičke baze bolesti koje uključuju poremećaje nekoliko gena, kao što su dijabetes, kancerogena oboljenja i Alchajmerova bolest. Danas su ove bolesti neizlječive, genskom terapijom i zamjenom mutiranog gena zdravim, moguće je postići ozdravljenje i znatno promijeniti živote na hiljade ljudi. Identifikacija svih proteina u ćelijama i analiza njihovih interakcija predstavljaju trenutno jedno od najzanimljivijih polja u biotehnološkoj industriji. Naziv proteom nastao je 1994. kada ga je Mark Willkins, doktorant na Univerzitetu u Sidneju, prvi put upotrijebio da bi opisao skup svih ljudskih proteina. Proteini predstavljaju “radnu snagu” ćelije i metu za potencijalne lijekove jer identifikacija i sekvencioniranje gena ne obezbjedjuju u ovom trenutku dovoljno po- dataka za razvoj novih terapija. Tako je razvijena nova oblast istraživanja proteomics koja se bavi istraživanjem strukture proteina i njihovih medjusobnih veza. Budući da trenutne metode nastanka lijekove iziskuju dugogodišnje ulaganje i rad, pa i do 10 godina, te da se na ovako dizajnirane lijekove troše ogromna finansijska sredstva, sa velikom stopom neuspješnosti prilikom kliničkog testiranja, proteomics postaje ključna tehnologija za transformaciju informacija u farmaceutske proizvode. Farmacija i dizajn lijekova Na bazi informacija dobijenih u okviru genomskih i proteomskih istraživanja očekuje se značajan napredak u farmaceutskoj industriji. Odredjivanje targeta (ciljnih mjesta) za lijekove u okviru proteomskih ispitivanja dovelo bi do znatnog napretka i kreiranja takvih lijekova koji bi blokirali tačno one proteine koji prouzrokuju odredjene bolesti. Pored poboljšanja u laboratorijskim ispitivanjima očekuje se takodje i ubrzavanje procedure izvodjenja novih lijekova na tržište. Budući da je ovaj proces trenutno veoma spor i skup, to bi farmaceutskim kompanijama u velikoj mjeri umanjilo troškove. Stotine miliona dolara se godišnje troši na istraživanje i razvoj novih lijekova. Pri tome samo jedno od 1000 eksperimentalnih jedinjenja prodje predklinička ispitivanja, a jedan od pet klinički ispitanih lijekova stiže na tržište. Postoje prognoze da bi plasman ovakvih lijekova na tržište mogao uvećati prihode farmaceutskih kompanija do 50 i više procenata. Očekivane dobrobiti za čovjeka koje donosi nova tehnologija i njena primjena u medicini, liječenju genski uvjetovanih bolesti, ksenotransplantaciji ili u proizvodnji lijekova su nemjerljive. Svi smo već na određeni način svjedoci dobrobiti koje donosi ova tehnologija, naime genetičkim inženjeringom se već dvadesetak godina proizvodi humani rekombinantni inzulin koji je jednoj brojnoj kategoriji ljudi – Poznavanje genetičkog koda pomoglo bi znatno bržem i jednostavnijem izolovanju pojedinih gena i proteina koje oni kodiraju, i određivanju njihove uloge. Rezultati bi prvo trebali da se osjete u dijagnostici. To znači da će, razvojem genetičkog inženjeringa, biti moguće ranije dijagnosticiranje bolesti, dok će lijekovi biti prilagođeni svakom pojedincu i na taj način tačnije pogađati cilj. dijabetičarima, omogućio kvalitetan život. Na isti način se proizvodi vakcina protiv hepatitisa B, opasne virusne zarazne bolesti. Danas su prisutni i brojni drugi preparati važni u prevenciji i liječenju bolesti proizvedeni genetičkim inženjeringom – alfa-1-antitripsin, glukagon, tirotropin, faktori zgrušavanja krvi, imunološki medijatori... U svijetu je poznato oko 3000 nasljednih bolesti, od kojih su najrasprostranjenije talasemija, anemija srpastih stanica, cistična fibroza, mišićna distrofija, hemofilija... Lijeka protiv tih bolesti nema, a pacijenti tretirani simptomatskom terapijom umiru, i to najčešće mladi. Razvojem molekularne biologije i genetskog inženjeringa biće omogućeno identificiranje oštećenog nasljednog materijala (gena) kod tih bolesti, izoliranje zdravog gena i razvoj metoda za njegovu inkorporaciju u oštećeni hromosom (genska terapija). Dobijanje konkretnih informacija iz pročitanog genetičkog koda i otkrivanje ćelijskih mehanizama koji dovode do stvaranja odredjenih patoloških stanja ili pojave bolesti (naročito kada su u pitanju nasljedne bolesti), moglo bi da bude teorijska osnova za dizajn novih, usko specifičnih lijekova koji bi bili u skladu sa genetičkim kodom pojedinca i samim tim neuporedivo efikasniji od postojećih lijekova. Primjena genetičkog inženjeringa: • omogućava dijagnostikovanje naslijednih bolesti (procjenjuje se da je oko 4000 oboljenja uslovljeno promjenama u jednom genu) • proizvodnja proteinskih hormona za liječenje ljudi (insulin, somatotropni hormon...) • proizvodnja novih antibiotika, vakcina, lijekova • izrada mape ljudskog genoma • upoznavanje složene strukture gena • istraživanja tumorskih virusa koji inficiraju ćelije sisara • proizvodnja biljnih kultura koje daju veće prinose, otpornije su na biljne bolesti i nepovoljne klimatske uslove • ugrađivanje stranog gena u neki embrion ili zamjena nekog gena u embrionu • proizvodnja proteina za ishranu stoke Kako nastaje rekombinantna DNA? • Isijecanje željenog gena iz humane DNA uz pomoć enzima koji će presjeći DNA na tačno određenim mestima; enzimi koji ovo omogućuju su restrikcione endonukleaze (makaze) • Presijecanje plazmida (osim plazmida mogu se koristiti i virusne DNA; molekuli DNA koji se koriste u te svrhe nazivaju se vektori za kloniranje) istom restrikcionom endonukleazom kojom je isječena humana DNA. • Poslije dejstva endonukleaza krajevi isječaka postaju ljepljivi – pošto su jednolančani teže da se hibridizuju sa krajevima isječenog plazmida. • Pomoću enzima ligaze vrši se spajanje lanaca i nastanak rekombinantne DNA. • Umnožavanjem bakterija i plazmid se u nijma replikuje, tako da se u svakoj bakteriji dobije nekoliko stotina plazmida. Na taj način dolazi do sinteze željenog proteina u bakteriji, npr. humanog inzulina. 5 Vaša Apoteka broj 15 Naši poslovni partneri Instrumentaria d.d. Uz ulaganje u opremu i strojeve, kompanija je u posljednjih 6 mjeseci u skladu sa zahtjevima novih tržišta, potpuno promjenila vizualni identitet, izmjenila način pakiranja proizvoda, te načine komunikacije sa svim ključnim stakeholderima, te se u tom segmentu prilagodila novim medijima, tehnologijama te kanalima distribucije. Vladimir Kovačević predsjednik Uprave Instrumentaria d.d.( koji je tu dužnost preuzeo 01.01.2010. )magistar je ekonomskih znanosti i do sada je bio član Uprave MIO d.d. Osijek, predsjednik Uprave Jadran TMN d.d Zagreb, direktor CRO INDUSTRIJE HUP-a, uz navedeno je vanjski član Odbora za Regionalni razvoj šumarstvo i vodno gospodarstvo Hrvatskog Sabora te predavač na Poslovnoj školi Politehnika Pula, kolegijima Management ideja u procesima i Kreativni management. Kako sam ističe glavni motiv prezimanja Instrumentaria d.d. je činjenica da ju je kupio Vinko Barišić, koji ima odlične dosadašnje rezultate u sličnim projektima ali i viziju da od Instrumentaria želi napraviti globalno konkurentnu kompaniju.(Vizije su nam se podudarile i preuzeo sam taj izazov.) Kovačević smatra da je za ostvarenje vizije i misije kompanije posebno važno istaknuti njenu prošlost jer ona će najbolje pokazati sa kolikom pouzdanošću se ostvarilo ono što su vlasnici i uprava postavili ispred sebe. Naglašava da je kompanija osnovana u godini velikih svjetskih događaja 1896., koja je za cijeli svijet bila godina koju su iz današnje perspektive gledano, u potpunosti preokrenuli njegov smijer kretanja. Te 1896. godine Henri Ford je konstruirao prvi američki automobil na benzinski pogon, a iste se godine dogodio prvi prijenos električne energije između dva grada (Niagara Fallsa i Buffala) kao rezultat izgradnje hidroelektrane na slapovima Niagare, u Ateni su održane prve moderne olimpijske igre, umro je Alfred Nobel švedski izumitelj i industrijalac, a H.L.Smith snimio je ruku u kojoj je bio metak i to je bila prva snimljena fotografija korištenjem netom otkrivenih X-zraka. Na temeljima Hlavkine vizije G-din Kovačević je posebno naglasio da kao što to uvijek tako biva, mali broj ljudi pokreće svijet svojim vizijama. Tako je i Instrumentaria nastala vizijom Jakoba Hlavke koji je prepoznao priliku i potrebu, jer u ovom dijelu Europe 1896. godine nije bilo ni radionice, a još manje tvornica kirurških instrumenata. Hlavka se u Zagreb doselio sa naukovanja u Grazu. Tvornica je proizvodila kirurške instrumente, metalnu opremu za bolnice, ordinacije i ambulante, ortopedske proteze i zavojni materijal. Uvidjevši ubrzo ne samo potrebu za kirurškim instrumentima, već i za drugom opremom bolnica i liječničkih ordinacija, proširio je svoj rad i manufakturnu radionicu pretvorio u tvornicu smještenu u Ilici 31 blizu zagrebačkoga glavnog Jelačićeva trga. Velik broj ranjenika i invalida tijekom Prvoga svjetskog rata, višestruko je povećao potrebu za zavojnim materijalom, kirurškim šinama protezama za ekstremitete. Iako je tvornica poslije Prvoga svjetskog rata preuređena, ipak zbog povećane proizvodnje i proširenog asortimana proizvoda, postaje premalenom, te Hlavka gradi novu: dvije velike četverokatnice (u jednoj su bili tvornički pogoni, u drugoj uredi i stanovi) na sjevernoj strani Ilice. Nakon Drugog svjetskog rata tvornica je konficirana i preseljena na lokacije najprije u Draškovićevu ulicu, na- 6 kon toga u Rapsku ulicu te u konačnici 2005. godine, na današnju lokaciju u Sesvete. Generacije ortopeda i traumatologa su rasli sa nama Kovačević ističe da je još od vremena Jakoba Hlavke koji je bio inovativan kirurški mehaničar, postojala tijesna veza tvornice i kirurga. Još početkom XX stoljeća konstruirao je Hlavka, modifikaciju instrumenta za uvođenje inhalacijske kanile prema O’Dwyeru. Surađivao je s prof. dr. Božidarom Špišićem u konstrukciji novih ortopedskih uređaja, sa prof. dr. Antom Šercerom, predstojnikom Klinike za uho, nos i grlo u konstruiranju otorinolaringološkoga radnog stola. Suradnja je sa kirurzima nastavljena kroz razdoblja od Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata pa do Domovinskog rata. Instrumentaria je rasla sa generacijama slavnih ortopeda i traumatologa sa ovih prostora a u isto vrijeme i oni su rasli sa Instrumentariom. Danas Instrumentaria surađuje sa ortopedima i traumatolozima na nekoliko razina. Sve ideje sugestije i prijedlozi od strane ortopeda i traumatologa se „slijevaju“ prema medicinsko-razvojnom timu koji ih prema uspostavljenim kriterijima vrednuje, ta nakon pozitivnog vrednovanja, ideja ulazi u proces razvoja. Uz ostalo ideja u procesu razvoja proizvoda prolazi vrlo stroga ispitivanja u zemlji i inozemstvu. Ona ideja koja u konačnici bude „pretvorena“ u proizvod ulazi u postupak završnih kliničkih i biomehaničkih ispitivanja, certifikacije, prolazi proces zaštite intelektualnog vlasništva kompanije te njezina autora. Klinička i biomehanička ispitivanja – temelj razvoja Klinička i biomehanička ispitivanja jedan su od stupova konkurentnosti Instrumentaria. Biomehanička ispitivanja kompanija provodi ovisno o vrsti ispitivanja i vrsti proizvoda u labaratoriju ENDOLAB u Njemačkoj, u Labaratoriju za eksperimentalnu mehaniku Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Najveći broj biomehaničkih ispitivanja „in vitro“ i „in vivo“ provodi u Institutu za ortopedska istraživanja IORE u Houstonu, Texas u SAD-u. Klinička ispitivanja kompanija provodi kroz prospektivne, multicentrične randomizirane kliničke studije a provodimo i značajan broj post marketinških studija. Baš u ovom trenutku započinjemo provedbu novog ciklusa kliničkih ispitivanja sa 22 bolnice iz 7 zemalja i to iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Turske i Ruske Federacije. Osim ciljeva navedenog istraživanja, kroz navedeni projekt će biti ostvarena vrlo intenzivna suradnja doktora sa teritorija, te između doktora sa teritorija i doktora iz SAD. Za nas su, ističe Kovačević, klinička i biomehanička ispitivanja temelj razvoja ali i dokaz da globalno prihvaćenu kvalitetu naših proizvoda kroz rezultate ispitivanja možemo dodatno još i poboljšati. Globalna kvaliteta Od samih početaka i osnivanja Instrumentarije, instrumenti i uređaji proizvodili su se ručno, ali uvijek su bili izrađeni od najbolje vrste štajerskoga čelika (extra-hart i halb-hart). Nakon toga kako se povećavao opseg poslovanja, tako Instrumentaria će u bliskoj budućnosti dio svog ukupnog rasta temeljiti na rastu kroz strateške saveze ali i akvizicije. su se i povećavali kapaciteti, gradile nove tvornice i selilo na nove lokacije. Instrumentaria je značajan razvoj poslovanja u bivšoj državi, osim na tržištima bivše države, ostvarila kroz izvoz uslužne proizvodnje za najveće svjetske kompanije. Tu je posebno važno naglasiti da smo osim kroz suradnju sa doktorima, više od pola stoljeća radili za najbolje svjetske kompanije. Od svih bih posebno istakao 35 godišnju suradnju i skupljanje znanja i iskustva za globalnog lidera implantata i instrumenata, njemački Aesculap. Povijest i iskustvo, ali i sva strateška partnerstva, Instrumentariu su učinili tvornicom koja je globalno pouzdan partner. U isto vrijeme ta su partnerstva „opskrbila“ sa znanjima potrebnim za nove strateške iskorake. Pretpostavke za to su, osim realne ali ipak vlastite subjektivne procjene o kvaliteti, bile i dokazati kvalitetu. Za to se „pobrinuo“ SGS, najveća, najsnažnija a time i najstroža globalno prihvaćena certifikacijska kuća. Nakon kontinuiranih procjena i analiza načina rada, te izrade programa proteza kuka, intramedularnih čavala i drugih proizvoda, kroz izdane certifikate te CE znakove i to od strane najstrožeg SGS-ovog regionalnog ureda iz Londona, potvrđeno je da su proizvodi Instrumentaria d.d. globalna kvaliteta. Na to smo izrazito posnosni kaže Kovačević. Izvozna ofenziva sa vlastitom markom Instrumentaria Promjenom vlasništva i Uprave od 01.01.2010., kompanija je dobila novu Upravu koja je učinila strateški zaokret u poslovanju. Naime, Instrumentaria je na temelju već spomenutih 115 godina iskustva, prikupljenog kroz suradnju sa doktorima i najvećim svjetskim kompanijama, kao logičan slijed i nastavak rasta, opredjelila se na osvajanje i drugih izvoznih tržišta, osim tržišta bliže regije ali na ambiciozniji način i to sa vlastitom markom i brandom Instrumentaria. Potencijal i konkurentsku poziciju Instrumentaria d.d. prepoznao je veliki broj kompanija a posebno naši inozemni partneri u Ruskoj Federacijii, Turskoj, Italiji i Mađarskoj, Ističe Kovačević i nastavlja... Snažni investicijski ciklus ...kompanija kroz cijeli svoj razvoj i rast, seljenja i preseljenja, kontinuirano je morala zadovoljavati stroge zahtjeve, te ciklus ulaganja i investiranja u opremu nikada nije bio završen. Sa druge strane, nova tehnološka dostignuća i ulaganje u opremu koja povećava produktivnost, ekfikasnost i kvalitetu, sama po sebi se nametnula kao kontinuirani cilj poduzeća. No, strateški iskorak i nova otvorena tržišta a posebno tržišta Ruske Federacije i Turske, od kompanije traže dodatna ulaganja i ulazak u intenzivan investicijski ciklus. Kompanija je investirala u proces kovanja, u posljednja 3 mjeseca investirala je u 2 nova CNC stroja, te je u ovom trenutku u postupku nabave još dodatnih 6 novih CNC strojeva, 1 obradnog centra za poliranje, 1 centra za lasersko označavanje te uređaj za vakumiranje. Uz ulaganje u opremu i strojeve, kompanija je u posljednjih 6 mjeseci u skladu sa zahtjevima novih tržišta, potpuno promjenila vizualni identitet, izmjenila način pakiranja proizvoda, te načine komunikacije sa svim ključnim stakeholderima, te se u tom segmentu prilagodila novim medijima, tehnologijama te kanalima distribucije. U tome nam u značajnoj mjeri pomažu naši financijski partneri te ističem da iza naše vizije stoje banke koje nas podržavaju u našem razvoju i investicijama i to posebno Štedbanka d.d., te Hrvatska banka za obnovu i razvitak. Generički rast, strateški savezi i akvizicije Kovačević naglašava da kompanija raste vrlo snažno i brzo, i osim dosadašnjeg fokusa na samostalni generički rast u okviru postojeće kompanije, Instrumentaria u bliskoj budućnosti će dio svog ukupnog rasta temeljiti na rastu kroz strateške saveze ali i akvizicije. U budućnosti želimo promjeniti odnos ostvarivanja prihoda od generičkog samostalnog rasta kroz postojeći biznis. On je sada na razini od 100%, a mi se želimo približiti odnosu 70% rasta kroz generički rast, 10% kroz strateške saveze i partnerstva a 20% rasta prihoda želimo ostvarivatiti kroz akvizicije. Zadnjih 15 mjeseci vrlo intenzivno poduzimamo korake i aktivnosti u ostvarenju tog cilja. U ovom trenutku strateški savez Instrumentaria uključuje uspostavljanje posebnih odnosa kompanije sa poduzećima dobavljačima, institutima, bolnicama, te kupcima na lokalnoj razini, nacionalnoj, međuregionalnoj te globalnoj razini. Sa velikim brojem njih smo već uspostavili snažne odnose koji izlaze iz okvira samo jednostavne vanjskotrgovinske suradnje, već smo se povezali i na strateškim osnovama. Isto tako Instrumentaria se nalazi pred značajnom regionalnom akvizicijom, te smo u ovom trenutku u postupku due dilligence-a kompanije iz regije a koja je kompatibilna sa postojećim kapacitetima, tržištima, programima, certifikatima našoj poslovnoj, viziji, misiji i ciljevima. Tuzlafarm strateški partner za širu regiju Jugoistočne Europe Za nas je suradnja sa Tuzlafarmom d.o.o. više od običnog partnerstva. Prepoznali smo ga kao kompaniju koja se u puno područja podudara sa Instrumentariom. Prije svega kao i Instrumentaria od svog osnivanja do danas, i Tuzlafarm ima impozantnu povijest i poslovne rezultate. Nadalje, ima mladu i ambicioznu upravu i srednji management te stabilno vlasništvo. Isto tako nalaze se kao i mi u fazi naglog rasta i širenja na druga tržišta, a koja značajno izlaze iz okvira regije bivše države. Za nas je to važno, jer kroz svakodnevne poslove, ambiciozni programi i ciljevi nam omogućuju da jedni druge „strateški vučemo i guramo“. Na taj način, i jedni i drugi u isto vrijeme i stvaramo i koristimo singergijski efekt, te je za nas „matematika“ velikog broja aktivnosti koje zajednički poduzimamo danas jednaka efektu 1+1=3. Zbog navedenog smo Tuzlafarmu poklonili svoje povjerenje i pravo ekskluzivne distribucije za BiH, Srbiju, Makedoniju, Kosovo i Crnu Goru, a razgovaramo i o zajedničkom širenju u Albaniju a možda i šire. Uvažavamo ih jer se ne boje novih izazova, a posebno ih respektiramo jer nas iz dana u dan svojim djelovanjem uvjeravaju da su njihove visokopostavljene ambicije za širenje i van tržišta regije, realne i ostvarive. Usudim se čak i sanjati ne tako daleku budućnost i vrijeme u kojem će naše dvije kompanije biti povezane i na drugi još „tješnjiji način“ osim kroz postojeće ugovore o ekskluzivnoj distribuciji, kaže Vladimir Kovačević. Regija će vrlo brzo biti prostor bez granica O snažnijem savezu promišljam vrlo trezveno jer sam uvjeren da nakon što Hrvatska uđe u EU početkom 2013.godine i drugi u regiji će biti vrlo brzo dio EU obitelji, brže no što mogu i zamisliti u ovom trenutku. Tu već postojeće članice Rumunjska, Bugarska i Grčka, vrlo je ambiciozno na Europski put krenula Crna Gora a Makedonija nakon što riješi ključne probleme sa Grčkom isto će snažno krenuti na EU put. Zato sam uvjeren da će se i zbog navedenog ali i drugih geopolitičkih interesa i Srbija te Bosna i Hercegovina znatno bržim tempom približavati Europskoj Uniji od Hrvatske. To nije interes samo tih zemalja te sam uvjeren sam da će do 2020. godine a možda čak i prije, cijeli teritorij bivše države biti i dio Europske Unije. Na taj scenarij koji je realan već danas treba gledati na način da ćemo tada i mi i Tuzlafarm se odjednom naći na propulzivnom svjetskom tržištu od 520 milijuna stanovnika na kojem svatko od konkurenata želi biti i prodavati. Za to je potrebno već danas se početi pripremati i graditi pozicije te zauzimati tržišne udjele. I Tuzlafarm i mi smo toga svjesni, a odluke koje Instrumentaria danas donosi, s jedne strane su određeni kratkoročnim interesima ali su u isto vrijeme i u značajnoj su mjeri „filtrirani“ kroz kontekst ove regije kao sastavnog dijela Europske Unije, završio je na kraju Vladimir Kovačević. Vaša Apoteka broj 15 Tema broja Začarani krug dentalnog straha Piše: Mr. med. sc. dr. Pavla Rakovec, Dom zdravlja Tuzla sa Poliklinikom Mustafa Šehović, Tuzla, Prof. dr. Nurka Pranjić, Medicinski fakultet, Univerziteta u Tuzli, Strah od stomatologa i stomatološke intervencije široko je rasprostranjen u našem društvu. On ne zaobilazi ni jednu socijalnu sferu, a od njega pate stari i mladi, žene i muškarci bez obzira na zanimanje ili obrazovni profil, pa čak i sami stomatolozi. Postoje duboko ukorijenjeni psihološki razlozi za ovaj strah jer usta predstavljaju područje velike osjetljivosti i primarnu zonu interakcije sa sredinom te stoga mogu imati veliku emotivnu važnost za svakog pojedinca. Dentalni strah je univerzalni fenomen u cijelom svijetu. Otprilike 25% pacijenata zbog dentalnog straha izbjegava posjete i tretmane, a 10% dostiže fobične nivoe anksioznosti (Liddell i Locker, 2000). Dentalni strah može pojedinca uvući u začarani krug jer zbog straha izostaje odgovarajuća i redovna stomatološka njega, a svaka posjeta stomatologu postaje traumatična, što strah samo povećava. Kod nekih pacijenata strah je toliko jak da uzrokuje odbijanje stomatološkog tretmana. Tašev (2001) opisuje dentofobiju i zaključuje da osim ako se blagovremeno ne prevaziđe, može dovesti do gubitka svih zuba. Zubni karijes je, kao najčešća bolest usne šupljine, infektivni proces uzrokovan bakterijama i ima sve veću incidenciju u zemljama u razvoju. Liječenje karijesa i njegovih komplikacija predstavlja jednu od najčešćih intervencija u stomatološkoj praksi. Istraživanje je pokazalo da je za pojedince koji su iskusili bolne stomatološke tretmane i iskusili nedostatak kontrole u konkretnoj stomatološkoj situaciji otprilike 14 puta veća vjerovatnoća da neće biti voljni da se vrate stomatološkim tretmanima (Milgrom i sar., 1994). Brojni pacijenti iskuse strah i anksioznost prilikom posjete stomatologu. Stomatološki tretman nesumnjivo jeste stresno stanje, a „stres“ kao opšti termin podrazumjeva i podsticaj i reakciju, a uključuje i psihološku i fiziološku komponentu. Psihološki stres pokrenut kliničkim okruženjem i posljedičnom neugodom uzrokovanom manipulacijom oralnim tkivima, udružen sa dentalnim strahom, može prouzrokovati različite nivoe kardiovaskulatornih promjena koje nisu klinički uočljive. Pri tome, intenzitet odgovora na stres zavisi od intenziteta duševnog napora da se suoči sa izazovnom situacijom. Bihejvioralna nauka je postala sastavni dio dentalnog obrazovanja i istraživanja, a jedna od njenih komponenti je i primjena psiholoških metoda u proučavanju ponašanja i stavova vezani za dentalni strah i dentalnu anksioznost (Tašev, 2001; Rakovec, 2010). Pojam anksioznosti i anksiozne osjetljivosti Anksioznost je normalna reakcija na situaciju koja osobu zabrinjava ili koju doživljava kao 10 prijetnju. Može se doživljavati kao mala nelagoda pa sve do vrlo izražene panike. Razlikovanje anksioznosti i straha često nije posve očito. Frojd je razlikovao objektivnu anksioznost (postoji specifičan izvor straha) i neurotsku anksioznost (strah bez poznatog uzroka). Anksioznost je kvalitativno drugačiji doživljaj od straha i javlja se kad se osoba ne može suočiti sa prijetnjom tj. osjeća da ne može ništa poduzeti. Simptomi anksioznosti manifestuju se na 4 osnovna područja: tjelesnom, emocionalnom, kognitivnom i bihejvioralnom. Na tjelesnom planu se javljaju kardiovaskularne, respiratorne, gastrointestinalne i druge promjene uzrokovane djelovanjem autonomnog nervnog sistema koji mobiliše tijelo na suočavanje s predstojećim problemom. Fiziološke promjene praćene su subjektivnim doživljajima na emocionalnom planu (npr. mišićnu napetost prati osjećaj slabosti, nesigurnosti i neugode a ubrzano lupanje srca strah od gubitka kontrole i svijesti) . U nekim su slučajevima tjelesne tegobe praćene intenzivnim strahom da će simptomi poput lupanja srca, drhtanja, ubrzanog disanja ili bolova u trbuhu praćenih mučninom imati negativne socijalne, psihološke ili tjelesne posljedice. Ovaj intenzivni strah se označava konstruktom „anksiozne osjetljivosti“ i opisuje se kao strah od javljanj simptoma anksioznosti i tjelesnih simptoma povezanih sa anksioznošću (tj. strah od straha) i mogući je rizični kognitivni faktor odgovoran za nastanak i razvoj dentalne anksioznosti. Na kognitivnom planu obično se vidi potpuna intelektualna konfuzija, a preovladavaju simptomi poput anticipacije nesreće i zabrinutosti. Ovakvi doživljaji pridonose još većoj uznemirenosti i vode k uglavnom manje adaptiranim oblicima ponašanja. Na bihevioralnom planu prepoznaju se tri dominantna ponašanja: izbjegavanje, stereotipije i slaba koordinacija (Vulić–Prtorić, 2006). Kad se ovi simptomi javljaju kao odgovor na neku situaciju koja pojedinca objektivno zabrinjava i kad nestanu nakon određenih izazivajućih situacija, radi se o očekivanoj anksioznosti. O anksioznosti kao poremećaju govori se kada se simptomi javljaju bez postojanja poznatih situacija opasnosti ili kad postoji pretjerana anksioznost na uobičajene situacije (Spilberg i sar., 1989; Espelage i Swearer, 2003; Pranjic i sar., 2006). Dentalni strah, dentalna anksioznost i dentalna fobija U literaturi se često poistovjećuje pojam dentalnog straha i dentalne anksioznosti mada se radi o dva različita pojma. Dentalni strah je subjektivna reakcija koja spada u sferu afektivnog ponašanja, i javlja se kao ekscesivna emocionalna reakcija na realnu prijetnju (stresor) kojom se osoba pokušava adaptirati u novonastaloj situaciji (Perez i sar., 1996; Moore i Fine, 1990). Povećan intezitet anksioznosti može dovesti do pojave panike, odnosno osoba u određenim okolnostima postaje fobična u odnosu na stomatologa i stomatološki tretman. Tada govorimo o dentalnoj fobiji. Dentalna fobija se dakle smatra kumulativnim i perzistirajućim oblikom straha prema specifičnom stimulansu kojeg predstavlja dentalni tretman i koji se javlja u specifičnim okolnostima, dentalna situacija (Perez i sar., 1996). Distres u dentalnom tretmanu može voditi u fobije generisane bolom i neugodnim asocijacijama u pogledu stomatoloških mašina, određenih procedura i samog stomatologa (Ivanov, 1999). Dentalne fobije mogu biti: jednostavna fobija, složena fobija i fobične krize. Jednostavna fobija je strah koji je prouzrokovan samo mašinama ili stomatologom. Složena fobija - strah je induciran cjelokupnom stomatološkom ordinacijom (stomatološka stolica, mašine, stomatolog). Za pojavu fobične krize okidač može biti pred- Progresijom dentalnog straha dolazi do pojave dentalne anksioznosti, stanja koje u stomatološkoj praksi predstavlja kompleksniji klinički problem. Dentalna anksioznost se opisuje kao specifičan strah vezan za specifičnu stomatološku situaciju ili zahvat. U odnosu na takozvani dentalni strah, dentalna anksioznost je irealna i manifestuje se intenzivnijim fizološkim i psihološkim simptomima (Moore i Fine, 1990). met ili misao, vizija ili neki drugi stimulans koji vodi do intenzivnog fokusiranja podsvijestii koji pokreće jaku reakciju straha koji može eskalirati u paniku udruženu sa brzim vegetativnim simptomima (znojenje, palputacije, osjećaj slabosti, bljedilo). Bracha i sar. (2006) sugerišu da bi termin dentalna fobija mogao biti pogrešan. Smatraju da ono što je trenutno poznato kao „dentalna fobija“ ne bi trebalo biti svrstano uz druge speecifične fobije (igla, krv), nego prije uz spektrum posttraumatskih stresnih poremećaja (PTSD) te da bi bolji naziv za ovo stanje bio Posttraumatska Dentalna Anksioznost (PTDA). Etiološki faktori dentalne anksioznosti U savremenoj teoriji anksioznosti postoji trend tumačenja etiologije svakog anksioznog poremećaja posebno jer se radi o vrlo različitim psihološkim entitetima koji i u svom nastanku uključuju različite faktore. Dentalna anksioznost ima višeuzročnu etiologiju sa faktorima koji djeluju sinergično da bi uticali na njeno ispoljavanje. Stomatološka praksa podrazumjeva vrlo objektivne uzroke koji mogu dovesti do nastanka dentalne anksioznosti. To prije svega uključuje zahvate koji podrazumjevaju rad sa bušilicom, manipulaciju kliještima i ubod injekcijonom iglom. Strah od bola Bol, osobito ona jačeg intenziteta, gotovo je uvijek praćena strahom koji pojačava njezin doživljaj. Činjenica je da postoje vrlo velike individualne razlike u kapacitetu za toleranciju boli i neugode, a one su uslovljene razlozima koji idu dalje od nivoa fiziologije. Prema međunarodnoj asocijaciji za izučavanje bola (IASP), bol je neugodno čulno ili emocionalno iskustvo prvenstveno povezano sa aktuelnim ili potencionalnim oštećenjem tkiva ili opisano u vrijeme takvog oštećenja. Subjektivni osjećaj bola može biti izazvan stimulacijom nociceptora, a osjećaj može biti doživljen čak i u odsustvu bola. Kao faktor uznemirenja on može biti okidač za pojavu anksioznosti (Ivanov, 1999; Uzunov, 2000). Arntz i saradnici podupiru hipotezu da je bol ili strah od bola primarni izvor anksioznosti, a također i značajna prepreka u traženju stomatološke njege (Arntz i sar., 1990). Također, izgleda da su anksiozni pacijenti više osjetljivi na bol (Klages i sar., 2006). Moderne tehničke inovacije su učinile od „bezbolne stomatologije“ realnost, pa ipak istraživanja su pokazala da većina ljudi izbjegava stomatološke tretmane zbog straha od boli. Negativna prošla iskustva Traumatska iskustva proizašla iz negativnog medicinskog iskustva, radilo se o doktoru medicine (medicinsko iskustvo) ili pak doktoru stomatologije (dentalno iskustvo) nesumnjivo je jedan od direktnih uzročnika odbojnog stava prema stomatologu (Majstorović, 2004). Mnogi autori su na osnovu dosadašnjih istraživanja došli do saznanja da većina negativnih reakcija u određenom trenutku proizilazi iz negativnog medicinskog doživljaja uzrokovanog ubodom injekcionom iglom (Milagrom i sar., 1997). To se može podjednako odnositi kako na medicinsku tako i na dentalnu traumu (Cramer i Smyd, 1962). Prema tome, o direktnom i možda najjačem uticaju govori se u kontekstu fizički doživljene traume (Freeman, 1998). Faza psihooškog razvoja u kojoj dijete doživljava medicinsku situaciju traumatizirajućom bitan je faktor jer u zavisnosti od toga možemo govoriti o primarnim i sekundarnim efektima traume (Freeman, 1998). Primarni efekti traume proizilaze iz traumatskog iskustva koji je vezan za trenutan doživljaj nelagode zbog bojazni od povrede i straha od nepoznatog (Freeman, 1985). Sekundarni efekti traume su stari strahovi, pohranjeni u sjećanju te ih osoba postaje svjesna kada se ponovo nađe u sličnoj situaciji. Tada se javlja tzv. anticipatorna anksioznost koja je rezultat kombinacije starih strahova sa postojećim kao i sjećanja na proživljeno neugodno i bolno iskustvo (Stouthard i Hoogstraten, 1987; Freeman, 1985). Dakle, situacije u kojima smo ranije doživjeli traumatsko iskustvo prepoznajemo kao prijeteće jer one pobuđuju neugodne emocije i snižavaju našu toleranciju na bol. Nelagoda/ nelagodnost Usta su intimni dio tijela koji može imati veliku emotivnu važnost. Neke osobe mogu osjećati stid ili nelagodu da otvore usta nepoznatoj osobi. Ovaj problem može samo djelimično uticati na osobe koje su samosvjesne u pogledu izgleda i stanja svojih zuba. Stomatološki tretman također podrazumjeva i fizičku blizinu. Tokom trajanja tretmana lice stomatologa je udaljeno svega desetak centimetara od pacijenta. U nekim slučajevima nelagoda pokazuje manifestacij slične poremećajima iz grupe socijalne anksioznosti (Moor i sar.,2004). Osjećaj bespomoćnosti i gubitak kontrole Neke osobe razvijaju fobije vezane za situaciju nad kojima osjećaju da nemaju kontrolu. Kada se nalaze u stomatološkoj stolici preplavi ih osjećaj bespomoćnosti jer nisu u stanju vidjeti ili predvidjeti konkretne postupke dentalnog tretmana i taj osjećaj bespomoćnosti uzdružen sa gubitkom kontrole, pa kod nekih osoba može biti okidač za nastanak anksioznosti (Milagrom i sar., 1997). „Indirektno učenje“ O tzv. indirektnom učenju govorimo ukoliko se roditelji ili druge osobe iz bliskog okruženja plaše stomatologa i taj strah otvoreno pokazuju, pred djetetom. Dijete može podleći takvom uticaju i „naučiti“ da se plaši stomatologa iako nije doživjelo loše iskustvo. Takođe, slušanje o preuveličanim lošim iskustvima drugih osoba može imati sličan efekat (Milagrom i sar., 1997). Ranija istraživanja su ustanovila da pored ovih postoje i brojni drugi faktori koji utiču na dentalnu anksioznost prisutnu kod pacijenata. Mnogi od njih se odnose na terapeutovu stručnost i međuljudske vještine kao što su: pozitivna i negativna komunikacija, pozitivan i negativan međusobni odnos i uočena stručna sposobnost terapeuta (Rouse i sar. 1990). Studijom kojom je ispitivan uzajamni odnos spoznaje i dentalne anksioznosti (De Jongh i sar., 1994) nađeno je da spoznajne aktivnosti kao što su: negativno razmišljanje (katastrofiziranje) i samokontrola spoznaje predstavljaju važne moderatore dentalne anksioznosti. Zaključak Problem dentalne anksioznosti u stomatološkoj praksi je od najveće važnosti zbog nekoliko razloga: izbjegavanje dentalne njege uzrokuje pogoršanje oralnog zdravlja i kvaliteta života; visok nivo anksioznosti i fobija mogu narušiti odnos stomatolog- pacijent i spriječiti odgovarajući dentalni tretman i/ili biti uzrokom komplikacija tokom tretmana; simpatički odgovor na stres uzrokovan dentalnim strahom može uroditi štetnom reakcijom kao što je vazovagalna sinkopa, hipertenzija, tahikardija i kardiovaskularni akcidenti. Ovo se posebno odnosi na visokorizične pacijente kod kojih je dijagnoza i tretman dentalne anksioznosti od ključnog značaja za njihovu sigurnost. Takođe, stres značajno umanjuje kognitivne sposobnosti osobe za razumjevanje informacija (Pilcher i sar.,2002; Sauro i sar.,2003) što je od posebnog značaja jer pacijent treba razumjeti informacije relevantne za izvođenje određene kliničke procedure. Procjena intenziteta dentalnog straha i anksioznosti stomatoloških pacijenta je ključni faktor za njihovo uspješno vođenje jer omogućava adekvatan pristup pacijentu i u konačnici rezultira poboljšanjem kvalitete liječenja. 11 Vaša Apoteka broj 15 Medicina danas Laringofaringealni refluks Piše: Mr. med. sc. dr. Šefika Umihanić, Klinika za plućne bolesti, UKC Tuzla Dr. med. sc. Šekib Umihanić, Klinika za bolesti uha grla i nosa, UKC Tuzla Laringofaringealni refluks (LPR) noviji je klinički entitet koji se pojavljuje u literaturi tek posljednjih 30- tak godina. LPR predstavlja povrat kiselog sadržaja iz želuca, kroz ezofagus u laringofarinks. Najčešći simptom LPR-a je promuklost (disfonija), prisutna u 92%-100% bolesnika. Sljedeći simptomi po učestalosti su: hronično čišćenje grla prisutno u 50% bolesnika, zatim „globus faringeus“ u 33%, disfagija u 27%, hronični kašalj, osjećaj postnazalne sekrecije, epizode gušenja (laringospazmi) i ponekad žgaravica (6%). Dosadašnja istraživanja (u prvom redu pH metrija) pokazuju da su bolesnici s malignim tumorom laringsa većinom pušači i da većinom imaju LPR. Dokaz za etiološki učinak LPR-a jest i uspjeh antirefluksne terapije u liječenju leukoplakija i drugih premalignih lezija koje se povlače, djelomično ili čak potpuno. Iako su najrizičniji činioci u nastanku laringealnog karcinoma duhan i alkohol, LPR je važan kofaktor, posebno u nepušača. LPR je zabilježen u 84% bolesnika s karcinomom laringsa, a samo 58% su bili aktivni pušači, dok je u 70% astmatičara postoje simptomi LPR-a. Klinički nalaz LPR Simptomi se mogu pojaviti bez promjena na sluznici laringsa i faringsa, a mogu biti i nespecifični, mada se tipične promjene uzrokovane ovom vrstom refluksa nalaze u laringsu. Najznačajnije i patognomonične promjene su edem i eritem stražnje komisure laringsa– takozvani „laryngitis posterior“, koji zajedno sa još sedam drugih promjena koje se nalaze u laringsu, a mogu se pojaviti kao posljedica refluksa, objedinjene su u tzv. „reflux finding scoreu – RFS“, LPR i gastroezofagealni refluks (GER) se međusobno razlikuju po simptomima, kliničkoj manifestaciji te po mehanizmima nastanka. Za razliku od LPR-a, GER može biti i fiziološki, što znači da se do 50 epizoda GER-a dnevno, obično nakon obroka, prihvata kao fiziološka pojava. Kada GER uzrokuje patološke promjene koje imaju svoje kliničke manifestacije, naziva se gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). Dijagnoza LPR se utvrđuje na osnovu anamneze (refluks simptom skor-RSS), videoendoskopskog pregleda grla (refluks finding skor- RFS), testa inhibitora protonske pumpe, ambulantne 24 satne pH–metrije faringsa i ezofagusa, test prisutnosti pepsina u pljuvačci. 12 Manifestacije laringofaringealnog refluksa Organ Promjena Farings hronični faringitis i Zenkerov divertikul Larings laringospazam, fiksacija aritenoida, laringealna stenoza i Reinkeov edem, čvorići na glasnicama, rekurentni respiratorni papilomi, rekurentne leukoplakije i karcinom laringsa Pluća hronične opstruktivne plućne bolesti, bronhiektazije i aspiracijska pneumonija sindrom iznenadne smrti dojenčeta, hronični sinusitis, upale srednjeg uha, opstruktivna „sleep apnea“ (OSAS) i kariozna denticija Terapija LPR-a Cilj antirefluksne terapije je dvojak: prekinuti upalni proces sluznice faringsa i laringsa inhibirajući želučanu kiselinu i obnoviti normalnu antirefluksnu odbranu. Lijek izbora u terapiji LPR-a je inhibitor protonske pumpe (IPP), koji djeluje na H+-K+ATPazu, ključni enzim u konačnoj fazi mehanizma stvaranja kiseline. Lijek djeluje reducirajući izloženost tkiva kiselini, što dovodi do lezija i reducira aktivnost pepsina, koji zahtijeva određeni aciditet, pH razinu za svoju aktivaciju. Nadalje, postoje istraživanja koja upućuju na to da IPP pojačava i tonus sfinktera, što dodatno pridonosi smanjenju refluksa. Za razliku od simptoma GERB-a, simptomi LPR-a se ne rješavaju brzo. Studije pokazuju da manje od polovice bolesnika s LPR-om nakon terapije IPP-om ima potpuno izlječenje nakon četveromjesečne terapije. Zato se prema smjernicama Američke akademije za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata predlaže inicijalna terapija lijekovima IPP 2 x 1 a u teških (životno ugrožavajućih) oblika LPR-a 3-4 x 1 u trajanju od najmanje šest mjeseci, nakon poboljšanja terapija se postupno smanjuje, a potom se potpuno prekida. Pacijente je potrebno savjetovati da jedu količinski manje obroke, da izbjegavaju jela i pića unutar tri sata od planiranog odlaska na spavanje, da ne liježu barem dva sata nakon obroka, da spavaju podignutog uzglavlja, da izbjegavaju kahvu, alkohol, cigarete, gazirana pića, sokove od naranče, usku odjeću, da reduciraju tjelesnu težinu, da smanje stres. Laringoskopski nalaz Skor Pseudosulcus vocalis 2 = prisutan 0 = odsutan Ventrikularna obliteracija 2 = djelimična 4 = kompletna Eritem/hiperemija 2 = samo aritenoidi 4 = difuzno Edem glasnica 1 = blagi 2 = umjereni 3 = teški oblik 4 = polipoidni Difuzni laringealni edem 1 = blagi 2 = umjereni 3 = teški 4 = opstrukcijski Hipertrofija stražnje komisure 1 = blaga 2 = umjerena 3 = teška 4 = opstrukcijska Granulomi/granulacije 2 = prisutni 0 = odsutni Gusti endolaringealni mukus/ostalo 2 = prisutan 0 = odsutan Ukupni skor (skor veći od 11 uz odgovarajuće kliničko stanje je sugestivan na LPR Simptomi se mogu pojaviti bez promjena na sluznici laringsa i faringsa, a mogu biti i nespecifični, mada se tipične promjene uzrokovane ovom vrstom refluksa nalaze u laringsu. Najznačajnije i patognomonične promjene su edem i eritem stražnje komisure laringsa– takozvani „laryngitis posterior“, koji zajedno sa još sedam drugih promjena koje se nalaze u laringsu, a mogu se pojaviti kao posljedica refluksa, objedinjene su u tzv. „reflux finding scoreu – RFS“, Refluks simptom skor (RSS) Osnovne razlike LPR-a i GER-a Simptom Ocjena Dali ste u posljednjih mjesec dana imali navedene tegobe, koliki je njihov intenzitet? 0 = bez tegoba 5 = teške tegobe Promuklost 0 1 2 3 4 5 „Čišćenje grla“ 0 1 2 3 4 5 Osjećaj pojačane sekrecije u grlu ili postnazalni „drip“ 0 1 2 3 4 5 Teškoće pri gutanju hrane, pića ili tableta 0 1 2 3 4 5 Kašalj nakon obroka ili nakon što ste legli 0 1 2 3 4 5 Poteškoće sa disanjem ili epizode gušenja 0 1 2 3 4 5 Uznemirujući ili neugodan kašalj 0 1 2 3 4 5 Osjećaj stranog tijela u grlu 0 1 2 3 4 5 Žgaravica, podrigivanje, bol u prsima, probavne smetnje 0 1 2 3 4 5 Ukupni skor (skor preko 5, uz odgovarajuće kliničko stanje je sugestivan na LPR LPR GER -„Tihi“ refluks - nemaju simptom „pečenja“ u prsima. - Dnevni refluks. - Disfunkcija gornjeg ezofagealnog sfinktera. - Normalan motilitet ezofagus. - Larings je izrazito osjetljiv na peptičku ozljedu (dovoljno su 3 epizode LPR-a sedmično za ozbiljne laringealne ozljede) - Larings osjetljiv na pH ≤ 5. - Nikada nije fiziološki. - „Glasni“ refluks. - Tretman otorinolaringologa. - Noćni („ležeći“) refluks . -Disfunkcija donjeg ezofagealnog sfinktera -Poremećen motilitet ezofagusa -Protektivni mehanizmi jednjaka: (bikarbonatna produkcija, sluznička barijera, peristaltika) -Ezofagus osjetljiv na pH ≤ 4. -Može biti fiziološki (do 50 epizoda/dan) -Tretman gastroenterologa 13 Vaša Apoteka broj 15 Medicina danas Dijagnostika arterijske hipertenzije Piše: Dr. med. Sedija Arapčić, JZU Dom zdravlja Lukavac Pravilno kombiniranje više načina mjerenja jedini je ispravan put tačnijoj dijagnozi AH, procjeni ukupnog kardiovaskularnog (KV) rizika, te sigurnoj odluci o odabiru načina liječenja. Ako AH ne bude uspješno dijagnosticirana i liječena, neće se moći očekivati smanjenje KV morbiditeta i mortaliteta u našoj zemlji kao i diljem svijeta. S obzirom na činjenicu da AH glavni nezavisni faktor KV rizika, upravo je i primarni cilj hipertoničara, maksimalno smanjenje dugoročnog ukupnog rizika KV morbiditeta i mortaliteta. Postavljanje dijagnoze arterijske hipertenzije (AH), te sve odluke o liječenju temelje se na izmjerenim vrijednostima arterijskoga tlaka (AT). Ordinacijsko mjerenje AT-a baždarenim živinim aparatom i dalje je glavna metoda mjerenja u svakodnevnome kliničkom radu, pri čemu je važno pridržavati se određenih pravila i preporuka. Potpuniju sliku o kretanjima AT–a možemo dobiti i s pomoću 24h kontinuiranog mjerenja AT-a (KMAT), a izmjerene srednje vrijednosti ovom metodom najviše odgovaraju stvarnima. Kućno mjerenje AT-a samomjeračima (MATS) ne može potpuno zamijeniti KMAT, ali može biti korisno kao dodatni izvor informacija u dijagnostičkom postupku i odlučivanju o liječenju. Obje metode i KMAT i MATS, pokazale su se boljima u predviđanju postojanja i progresije oštećenja ciljnih organa (OCO) u odnosu na ordinacijsko mjerenje. Kod korištenja KMAT–om i MATS-om vrlo je važno voditi računa o upotrebi uređaja koji imaju odobrenje međunarodnih stručnih društava , o čemu se možemo informirati na web-stranici www.dableducational.org. Pravilno kombiniranje više načina mjerenja jedini je ispravan put tačnijoj dijagnozi AH, procjeni ukupnog kardiovaskularnog (KV) rizika, te sigurnoj odluci o odabiru načina liječenja. Ako AH ne bude uspješno dijagnosticirana i liječena, neće se moći očekivati smanjenje KV morbiditeta i mortaliteta u našoj zemlji kao i diljem svijeta. S obzirom na činjenicu da AH glavni nezavisni faktor KV rizika, upravo je i primarni cilj hipertoničara, maksimalno smanjenje dugoročnog ukupnog rizika KV morbiditeta i mortaliteta. Mjerenje arterijskog tlaka živinim tlakomjerom U kliničkoj praksi se AT mjeri klasičnim živinim tlakomjerom koji je izumio Scipione Riva Rocci 1896.g. Relativna nepreciznost ove metode jedan je od mogućih razloga nedovoljne tačnosti u postavljanju dijagnoze i neadekvatne procjene efikasnosti terapije. Ali se nadopunjuje po potrebi drugim metodama mjerenja AT. Postupci za pravilno mjerenje AT-a živinim tlakomjerom su : 1. ispravan i baždaren uređaj, orukvica odgovarajuće veličine (mora pokriti 2/3 nadlaktice) 14 2. pacijent treba sjediti mirno najmanje 5 minuta u ugodno zagrijanoj prostoriji, te neposredno prije ne treba pušiti cigarete, piti kafu ili alkohol i jesti teška jela 3. ruka na kojoj se mjeri tlak treba biti opuštena, oslonjena i u visini srca 4. zrak se u orukvicu treba napumpati brzo i to 30 mmHg iznad čujnosti fenomena stetoskopom postavljenim nad brahijalnu arteriju, a zatim tlak ravnomjerno ispuštati brzinom 2-3 mmHg u sekundi 5. prilikom mjerenja, oči mjeritelja trebaju biti u visini sa stupcem žive 6. vrijednosti se ne smiju zaokruživati na najbliže 5 ili 0, već na 2mmHg. 7. sistolički AT je registrovan kao I faza Korotkofljevih šumova (jasna pojava tonova), dok se dijastolički AT registrira uz V fazu (potpuni nedostatak tonova), a u nekim stanjima kao IV faza, kada se čuju mekani šumovi puhajućeg karaktera. 8. uz mjerenje AT-a korisno je kod nekih bolesti palpirati i puls na radijalnoj arteriji. 9. između dva mjerenja treba proći najmanje 2 minute. 10. AT treba mjeriti u sjedećem pložaju, u ležećem položaju, te nakon 1 i 5 minuta ortostaze. Kod trudnica AT mjeriti i na lijevom boku, a kod mlađih od 30 godina mjeriti AT i na nozi, u poplitealnoj jami. Prilikom prvog pregleda AT se mjeri na obje ruke, a kasnije na onoj sa izmjerenim višim vrijednostima. Budući da se zbog toksičnosti žive sve češće najavljuje povlačenje živinih tlakomjera iz kliničke upotrebe, najčešće spominjana zamjena je mjerenje AT pomoću aneroidnih tlakomjera. Dimenzija (u cm) Bolesnik Standardna 12-13 x 35 prosječna odrasla osoba Velika 12 x 40 pretila osoba Mala 12 x 18 mršava osoba i djeca Orukvica Tabela 1. Odabir orukvice (manžete) ovisno o opsegu ruke: Po smjernicama ESH/ECS to nije prava zamjena, jer aneroidni tlakomjeri mjere niže vrijednosti od živinih tlakomjera. Dosta su osjetljivi na mehaničko oštećenje što rezultira nepreciznošću, a i potrebno ih je baždariti u 6 mjeseci, a živine godišnje. Pretpostavlja se da će bolji u primjeni biti automatski aparati koji AT mjere oscilometrijski. Vrijednost arterijskog tlaka (mmHg) Kategorija sistolni dijastolni optimalni tlak <120 <80 normalan tlak 120-129 80-84 visoko normalan tlak 130-139 85-89 stadij I (blaga) 140-159 90-99 stadij II(umjrena) 160-179 100-109 stadij III(teška) >- 18o >-110 hipertenzija Tabela 2. Definicija i klasifikacija arterijske hipertenzije ovisno o visini arterijskog tlaka prema smjernicama ESH/ECH-2007. g. Kućno mjerenje arterijskog tlaka – mjerenje arterijskog tlaka samomjeračem (MATS) Već je u smjernicama ESH/ECH iz 2003.g. istaknuto da MATS može pružiti adekvatnu informaciju o vrijednostima AT-a najbližim svakodnevnim životnim uvjetima, da nema tzv. učinka „bijelog mantila“ te da je ta metoda mjerenja bolja u predviđanju postojanja i progresije OCO u odnosu na vrijednosti izmjerene u ordinaciji. Optimalan broj mjerenja je 14 a poželjno i do 25 mjerenja. Prema rezultatima iz studije PAMELA za isti porast vrijednosti AT-a, rizik od KV smrtnosti porastao je više (gotovo dvostruko) kada su korišteni KMAT i MATS kao metode mjerenja, a u odnosu na konvencionalno ordinacijsko mjerenje. Kombinovanje svih ovih metoda mjerenja AT-a, donosi bolju procjenu KV rizika te sigurniju odluku o odabiru liječenja.Važno je naglasiti da je visina AT-a izmjerena bilo kojom metodom tek jedan od faktora rizika, te kako uvijek treba procijeniti ukupni KV rizik svakog pojedinog bolesnika. Granične vrijednosti za kućno izmjeren AT su niže, iznose 130-135/85 mmHg, što takođe upućuje na veću prognostičku osjetljivost te metode. Savjetuje se mjeriti AT ujutro, između 6:00 i 9:00 sati, i nevečer , između 18:00 i 20:00 sati, te za svaku priliku imati dva mjerenja ( nakon 1 min. ponoviti mjerenje, te izračunati prosječnu vrijednost i nju zapisati u dnevnik mjerenja). Mjerenje sprovoditi u narednih sedam dana i svaki dan u isto vrijeme. Kod bolesnika sa kontroliranim, stabilnim AT dovoljno je AT mjeriti jedan puta semično u određeno – isto vrijeme (a ne stihijski) a po potrebi i više puta. Kada se želi procijeniti učinak uvedene terapije, potrebno je mjeriti AT prije uzimanja terapije( tzv. trough učinak). Pacijenta je svakako potrebno informirati o fiziološkoj varijabilnosti AT-a i o različitim graničnim vrijednostima ovisno o tehnici mjerenja . Kontinuirano 24h automatsko mjerenje arterijskog tlaka (KMAT) Varijabilnost AT–a je najvažniji ograničavajući faktor preciznosti mjerenja u kliničkim uvjetima, stoga potpuniju sliku o kretanjima AT-a kod svakog pojedinca možemo dobiti pomoću KMAT-a. Izmjerene srednje vrijednosti ovom metodom najviše odgovaraju stvarnim vrijednostima AT-a. Prvi takav uređaj napravljen je još 1962 g. Sadašnji su aparati za KMAT potpuno automatski tako da mogu davati podatke o 24-satnim vrijednostima AT-a ili duže. Teški su oko 0,5 kg, mogu se nositi u manjoj torbici ili učvrstiti za pojas, tihi su i uglavnom ne ometaju samog nositelja u njegovim uobičajenim aktivnostima. Maksimalna oscilacija krivulje tlaka pulsa odgovara srednjem AT-u, a sistolički i dijastolički AT određuju se pomoću odgovarajućih formula i računalnih programa.Vrijednosti AT-a dobijaju se u obliku računalnog zapisa, obično se očitavaju svakih 15-30 minuta tokom dana i noći, a automatsko ispuhavanje ne smije ni ovdje biti brže od 2mmHg. Pacijent koji nosi KMATaparat treba da se suzdrži napornih aktivnosti, da u ruci ne drži teret i da ruku drži mirno i ispruženo u trenucima napumpavanja.Većina aparata je programirana na dodatna automatska očitanja u slučajevima većih nepravilnosti. Pacijent treba voditi dnevnik o dnevnim događanjima te trajanju i kvaliteti sna. Na osnovu toga možemo saznati uz koje vrijednosti tlaka pacijent ima određene smetnje, kakav je uticaj terapije ne samo na visinu tlaka nego i na subjektivan osjećaj. Glavne vrijednosti AT-a dobivene KMAT-om niže su za nekoliko milimetara žive nego one dobivene mjerenjem sa živinim tlakomjerom. Osim toga KMAT nam daje podatke i o srčanoj frekvenciji i njenoj varijabilnosti, koja je značajan pretkazatelj rizika KV smrtnosti. Prema izgledu krivulje i noćnom padu AT-a pacijenti se mogu podijeliti u tri kategorije: -„dipper“- normalan izgled krivulje, noćni pad AT za 10%, -„non dipper“- nema noćnog pada AT-a, a ovaj dnevni obrazac češći je u sekundarnim hipertenzijama, metaboličkom sindromu i šećernoj bolesti i uočen je znatno veći rizik od KV incidenata. -„extreme dipper“- izraziti noćni pad AT-a > 20%, povezan sa većom učestalosti ishemijskog inzulta i demencijom. Zaključak Uprkos brojnim prednostima MATS-a i KMAT-a, te unatoč najavljenom povlačenju zbog toksičnosti žive, konvencionalno mjerenje AT-a živinim tlakomjerom i nadalje ostaje primarna metoda mjerenja AT-a. Kod odluke o započinjanju liječenja važno je pridržavati se pravila o potrebi većeg broja mjerenja u više navrata, posebno kada su izmjerene vrijednosti AT-a blizu graničnih. Međutim, kombinovanje svih ovih metoda mjerenja AT-a, donosi bolju procjenu KV rizika te sigurniju odluku o odabiru liječenja.Važno je naglasiti da je visina AT-a izmjerena bilo kojom metodom tek jedan od faktora rizika, te kako uvijek treba procijeniti ukupni KV rizik svakog pojedinog bolesnika. 15 Vaša Apoteka broj 14 Medicina danas Uticaj motoričkih smetnji na uspjeh djeteta u školi Piše: Prim. dr. Nermina Djulović JZU Dom zdravlja sa poliklinikom “Dr. Mustafa Šehović” Tuzla Pokret je elementarni vid svake motorne aktivnosti. Kosti, mišići, zglobovi, motorni centri i nervni putevi su sistemi u aparatu za kretanje koji neposredno učestvuju u pokretu. Međutim, time bi se definicija lokomotornog aparata veoma uprostila, što će reći da svi ovi dijelovi aparata za kretanje nisu potpuno samostalni nego su svrstani u neodvojivu cjelinu u kojoj svaki organ ima svoju jasno izdiferenciranu funkciju, ali na taj način da rad jednog nadopunjuje rad drugog organa, a svi djeluju po jedinstvenoj šemi sa zajedničkim zadatkom da omogući tijelu vršenje jedne od njegovih tako važnih funkcija – kao što je motorna aktivnost. Lokomotorni aparat tj. aparat za kretanje podrazumjeva sve one formacije koje čine jednu funkcionalnu cjelinu i čijom zajedničkom akcijom nastaje pokret. U užem smislu riječi pod pojmom lokomotorni aparat podrazumjevamo: • Kosti – su anatomske formacije čija je osnovna funkcija da čovječijem tijelu daju stabilnost, koje su otporne na pritisak i istezanje. Kosti kao poluge služe za prenošenje mišićnih kontrakcija na pojedinačne tjelesne segmente a formiraju i čvrste dijelove zglobova u kojima se vrši pokret. • Zglobovi – su anatomske formacije pomoću kojih se na razne načine uspostavlja kontakt između dvaju ili više susjednih kostiju. • Skeletni mišići – su pokretači lokomotornog aparata tj. izvršioci motornih funkcija organizma. • Motorni centri. • Nervni putevi. Motorna aktivnost je mišićna radnja kojom se vrši pokretanje tijela u prostoru, vršilac je refleksnih i voljnih radnji, manipulativnih aktivnosti ekstremiteta i tijela kao i funkcija mišićne muskulature i mišića usne duplje. Pokret je elementarni vid svake motorne aktivnosti. Kosti, mišići, zglobovi, motorni centri i nervni putevi su sistemi u aparatu za kretanje koji neposredno učestvuju u pokretu. Međutim, time bi se definicija lokomotornog aparata veoma uprostila, što će reći da svi ovi dijelovi aparata za kretanje nisu potpuno samostalni nego su svrstani u neodvojivu cjelinu u kojoj svaki organ ima svoju jasno izdiferenciranu funkciju, ali na taj način da rad jednog nadopunjuje rad drugog organa, a svi djeluju po jedinstvenoj šemi sa zajedničkim zadatkom da omogući tijelu vršenje jedne od njegovih tako važnih funkcija – kao što je motorna aktivnost. Patofiziologija motorike podrazumijeva sva ona stanja koja na razne načine mijenjaju strukturu i funkciju sistema lokomotornog aparata i tako prouzrokuju gubitak lokomotorne aktivnosti. Patofiziološka oštećenja motorike možemo podijeliti u dvije velike grupe: • Primarna oštećenja motorike i • Sekundarna oštećenja motorike Primarna oštećenja motorike su posljedica direktnog oštećenja lokomotornog aparata i dijele se u dvije velike grupe, a to su: 16 • Urođena oštećenja motorike • Stečena oštećenja motorike Urođena oštećenja motorike nastaju tokom intrauterinog razvoja ploda a posljedica su genetički uslovljenih promjena ploda ili bolesti majke. Urođena oštećenja motorike su sve zastupljenija i uzročnik su tjelesne invalidnosti. U ovu grupu primjerice spadaju: razvojne anomalije gornjih i donjih ekstremiteta, urođeno iščašenje zgloba kuka, cerebralna paraliza, ahondroplazija, dishondroplazija i dr. Stečena oštećenja motorike jesu opštećenja koja se dešavaju tokom poroda (porođajne traume, oštećenja mozga, infekcije) ili nakon poroda djeteta, znači tokom života djeteta a dovode do ograničenja ili potpunog izostanka njegove motorne aktivnosti. Sekundarna oštećenja motorike predstavljaju sva ona stanja ograničene ili onemogućene mobilnosti nastala ne kao posljedica direktnog primarnog oštećenja lokomotornog aparata, već zbog zabrane ili ograničenja kretanja i drugog fizičkog naprezanja koje nameće osnovna bolesti. Ova oboljenja ne predstavljaju invalidnost u ortopedskom smislu, već na duže ili kraće vrijeme ometaju interakciju ovih osoba u društvenu zajednicu. U ovu grupu oboljenja spadaju: oboljenja kardiovaskularnog sistema, oboljenja respiratornog sistema, oboljenja uropoeznog aparata i dr. Patologija motorike predstavlja jako složenu i ozbiljnu problematiku, budući da se ne smije proučavati izdvojeno kao patološko-anatomska i neurofiziološka pojava, već u korelaciji sa ostalim funkcionalnim oštećenjima koja su brojna a odnose se na oštećenja psihomotornog, senzomotornog i intelektualnog razvoja što sve doprinosi psihosocijalnoj dezintegraciji osobe. Preko motorike se odvija međuljudska komunikacija i ostvaruje psihosocijalni i mentalni razvoj ličnosti kao i razvoj svih ostalih funkcija organizma. Francuski psiholog J. Paget (J. Pijaže) je na osnovu motorike djeteta od dvije godine određivao inteligenciju djeteta, jer je utvrdio da se motorička starost poklapa sa mentalnim dobom. Djeca sa smanjenim mentalnim sposobnostima odlikuju se slabije razvijenom muskulaturom i lošijom opštom kondicijom, nedostatkom ritma, slabijom preciznošću i pokretljivošću itd. “Prema statističkim podacima oko 5-10% motorno oštećenih učenika ima u redovnim školama”. (Stošljević, L. 1979). Tjelesno invalidno djete ne mora da ima oštećenje inteligencije, ali njegov psihomotorni razvoj je uslovljen brojnim faktorima, kao što su nasljedni faktori, stav okoline prema invalidnom djetetu, kao i aktivnost same individue. Za razvoj tjelesno invalidnog djeteta možemo reći da je specifičan, a tu specifičnost čine tjelesno oštećenje i psihološke implikacije koje determinišu razvoj ličnosti tjelesno invalidnog djeteta, kao i odnos porodice prema invalidnom djetetu. Opšte fizičko stanje, kao determinišući faktor razvoja hendikepiranog djeteta, umanjuje mu mogućnost kontakta sa stvarima i osobama iz spoljašnje sredine i primanje informacija iz te sredine. Ono je zbog toga dovedeno u situaciju da prima redukovana iskustva, naročito u manipulativnoj sposobnosti, umanjene senzorne i vizuelne stimulacije kao i redukovana socijalna iskustva, čime je njegov razvoj usporen, te oštećenje motorike prevazilazi opseg lokalnog oštećenja. Značajan faktor u razvoju invalidnog djeteta ima stav porodice, prvenstveno majke, i njegove okoline prema djetetu i njegovom onesposobljenju. Rođenje djeteta sa određenom anomalijom za roditelje predstavlja veliki šok i ličnu dramu, sa neizbježnim emocionalnim krizama, promjenom dinamike porodičnog života, odnosa između članova porodice i stila življenja. Odnos prema djetetu zavisi od mnogih faktora subjektivne i objektivne prirode, a može biti različit, od prezaštićenog stava roditelja, negiranja djetetovog hendikepa do potpunog odbacivanja djeteta. • U situacijama prezaštićenosti stava roditelja, djete se obasipa prevelikom ljubavlju i pažnjom. Sve aktivnoti koje djete pokušava samostalno da uradi porodica guši, te djete usred toga postaje inaktivno, a sticanje iskustava, koje već reducirano hendikepom, još više je osiromašeno ovakvim stavom roditelja. • U situacijama negiranja hendikepa, roditelji skrivaju djetetove anomalije, uskraćuju mu kontakt sa socijalnom sredinom i time dovode do inaktiviteta djeteta i sticanja novih iskustava. • U situacijama potpunog odbacivanja djeteta, roditelji napuštaju rođenu djecu, ostavljaju ih u rehabilitacionim centrima ili drugim institucijama na brigu i čuvanje djece od strane državnih institucija ili nevladinih organizacija. U svim ovim navedenim, socijalno i društveno Svako dijete u svom životu mora da bude izloženo određenom repertoaru socijalnih pritisaka, kako bi postepeno razvijalo navike, učilo da kontroliše potrebe i impulse, da se prilagođava potrebama sredine i realnosti. Ti zahtjevi sredine, pritisci, odnose se kako na aktivnosti svakodnevnog života (obuka hranjenja, toaleta, oblačenja itd.) i samostalnosti u obavljanju svih tih zadataka, tako i na ovladavanju uobičajenih normi ponašanja i ophođenja sa drugim osobama i socijalnom sredinom uopšte”. (Živković, G. 1987). ne prihvaćenim odnosima roditelj-djete javlja se kašnjenje ili čak potpuno zaostajanje djece u psihomotornom i intelektualnom razvoju, javljaju se smetnje u emocionalnim sferama djetetovog života i to sve dovodi do dezintegracije motorički oštećenog djeteta u socijalnu i radnu sredinu. Svako dijete u svom životu mora da bude izloženo određenom repertoaru socijalnih pritisaka, kako bi postepeno razvijalo navike, učilo da kontroliše potrebe i impulse, da se prilagođava potrebama sredine i realnosti. Ti zahtjevi sredine, pritisci, odnose se kako na aktivnosti svakodnevnog života (obuka hranjenja, toaleta, oblačenja itd.) i samostalnosti u obavljanju svih tih zadataka, tako i na ovladavanju uobičajenih normi ponašanja i ophođenja sa drugim osobama i socijalnom sredinom uopšte”. (Živković, G. 1987). Tjelesno invalidne osobe, kao i sve druge kategorije hendikepiranih, vaspitavaju se i obrazuju od predškolskog, preko osnovnoškolskog pa do srednjoškolskog obrazovanja (perioda profesionalnog osposobljavanja). Predškolsko vaspitanje i obrazovanje podrazumjeva specifičnu organizaciju, ciljeve i zadatke kao i metode rada. “Organizacija vaspitno-obrazovnog rada u dječijim vrtićima za tjelesno invalidnu djecu je identična kao i za neinvalidnu djecu u pogledu programskog sadržaja, a uveliko se razlikuje prema aplikaciji sadržaja po programu prema zahtjevima somatodidaktike, somatopedije i somatotehnike. Zadaci i programski sadržaji vaspitno-obrazovnog rada u predškolskim organizacijama ostvaruju se kroz fizičko i zdravstveno vaspitanje, upoznavanje okoline, razvoj govora, manipulativnih sposobnosti, razvijanje početnih matematičkih pojmova, kreativnu terapiju (likovno vaspitanje, muzičko vaspitanje). Svaka vaspitna grupa (mlađa, srednja i starija) ima svoje posebne zadatke i sadržaje po vaspitnim oblastima (predmetima). Defektolog-somatoped, pored rada na kliničko-defektološkoj rehabilitaciji, kroz defektološki tretman predškolskog djeteta, organizuje i sprovodi vaspitno-obrazovni rad sa svim kategorijama tjelesno invalidne djece predškolskog uzrasta. Osnovni oblici rada u predškolskim ustanovama za svu, pa i za tjelesno invalidnu djecu su: Igra, Rad i Zanimanje. Kroz te tri osnovne forme rada realizuju se svi vaspitno-obrazovni sadržaji, predavanja i predviđeni programi u predškolskim ustanovama za tjelesno invalidnu djecu.“ (Stošljević L. i sar. 1994.). Osnovnoškolsko vaspitanje i obrazovanje tjelesno invalidne djece „predstavlja oblast u kojoj se prelamaju brojne činjenice i okolnosti koje proističu iz proklamovanih društvenih opredjeljenja, mogućnosti njegovog ostvarivanja, ekonomske i kadrovske moći određenog društva, stvarnih efektata ostvarivanja zdravstvene i socijalne zaštite, usvojenih koncepcija, ličnih opredjeljenja i interesa, realnih mogućnosti i ograničenja svake pojedine hendikepirane osobe, akceptiranje i zadovoljavanje specifičnih potreba određene grupacije hendikepirane djece.“ (Živković G., 1987.). Opšti ciljevi i zadaci vaspitno-obrazovnog procesa tjelesno invalidne djece su identični sa ciljevima i zadacima vaspitanja i obrazovanja drugih kategorija hendikepiranih. Međutim, tjelesno invalidni učenici zahtijevaju i neke specifičnosti u ovom procesu koje proističu iz njihovog primarnog oštećenja. U te specifične ciljeve i zadatke, prema Stošljević L. i Stošljević M. (1994.) ubrajamo: - Motivisanje učenika za aktivno učešće u vaspitnoobrazovnom procesu, - Pomaganje djetetu da se pripremi i lakše podnese raznovrsne oblike neophodnog medicinskog tretmana (hospitalizacija, hirurški zahvat, fizijatrijski tretman i sl.), - Obezbjeđivanje kontinuiteta u vaspitno-obrazovnom procesu, - Obezbjeđivanje i ostvarivanje vaspitno-obrazovnih uticaja koji će ostaviti što veći trag na djecu kojoj je ovo jedini mogući oblik vaspitanja i obrazovanja u određenom momentu, - Popunjavanje praznina u znanju učenika nastalih kao posljedica neredovnog školovanja i neadekvatnog odnosa prema djetetu u porodici, - Pripremanje i osposobljavanje učenika za formiranje adekvatnog stava prema sebi i svom invaliditetu, što bi mu omogućilo sagledavanje i pronalaženje kompenzacionih aktivnosti i sadržaja za samorealizaciju i afirmaciju, - Osposobljavanje učenika sa teškim lokomotornim i govornim oštećenjima specijalnim postupcima i metodama obuke u pisanju i čitanju, - Pripremanje i osposobljavanje učenika da se može bez većih teškoća uključiti u profesionalno osposobljavanje zajedno sa svojim vršnjacima kada god je to moguće, - Primjena takvih oblika i metoda rada koji su najprimjereniji uslovima rada sa svakim pojedinim učenikom, - Osposobljavanje učenika sa teškim psihomotornim ispadom za samoposluživanje, komunikaciju, socijalizaciju i dr., - Prepoznavanje, otklanjanje ili ublažavanje problema psihomotorne organizovanosti, koji često idu uz neka oboljenja, - Korištenje postojećih i iznalaženje novih sredstava i pomagala koji hronično bolesnoj i tjelesno invalidnoj djeci olakšavaju i omogućavaju učešće u vaspitno-obrazovnom procesu, - Rad sa roditeljima u cilju njihovog pravilnog odnosa prema djetetu, uz njihovo maksimalno uključivanje u vaspitno-obrazovni proces, - U toku osnovnog vaspitanja i obrazovanja povezivanja učenika sa matičnom školom (na teritoriji na kojoj stanuje) zbog što ranijeg vraćanja u sredinu njihovog vršnjaka. Nakon završene osnovne škole, tjelesno invalidno dijete ulazi u proces srednjoškolskog vaspitanja i obrazovanja, tj. u proces profesionalnog osposobljavanja. Ciljevi i zadaci profesionalne rehabilitacije su isti kao i za druge kategorije, a da bi se oni ostvarili neophodno je: 1. Obezbijediti takvo srednje obrazovanje koje će hendikepiranoj omladini pružiti odgovarajuće uspješno uključivanje u proces rada, iz kojeg može nastaviti školovanje na višem stepenu stručnosti; 2. Izabrati zanimanja i obavljati takve poslove u kojima je moguće postići dobre rezultate sa preostalim psihofizičkim sposobnostima, tako da uloženi napor neće oštetiti ili narušiti zdravstveno stanje i da rezultati rada obezbjede lični prihod za samostalan ili djelimično saostalan život; 3. Vaspitno-obrazovnim radom omladina bi trebala da se pripremi za svoja prava i obaveze građana, da razvije pozitivna svojstva ličnosti i da primjerom u radu pokaže gdje joj je mjesto u našem društvu; 4. Vaspitno-obrazovnim procesom potrebno je formirati takvu ličnost koja će težiti da se svojim radom i ponašanjem što je moguće više osamostali, da bude u manjoj zavisnosti od svoje uže i šire društvene sredine, da porodicu što manje opterećuje, a društvenu zajednicu oslobodi raznih socijalnih i drugih davanja. Posebno je važno naglasiti koliko je potrebno da se ta ličnost osposobi, bez obzira na stepen invaliditeta, za posao u uobičajenoj radnoj sredini. Pri tom, ne mislimo da se svi invalidi mogu uspješno integrisati u životnu i radnu sredinu, jer su pred njima mnoge prepreke, od prevoza, arhitektonskih barijera do neadaptiranih radnih mjesta ... (Stošljević L. i sar. 1994). Dakle, profesionalno osposobljavanje je “kruna” višegodišnjih napora u sistemu vaspitanja i obrazovanja, jer tek kada hendikepirano djete osposobimo za samostalan život, možemo reći da je vaspitno-obrazovni proces sasvim uspio. Što znači, da uspjeh motorički oštećene djece u školi zavisi od mnogo faktora koji su vezani kako za samo dijete (faktora nasljeđa, preostalih motornih sposobnosti, itd.) tako za njegovu porodicu i državne institucije koje trebaju da obezbjede pravilnu i pravovremenu podršku, kako roditeljima tako i djeci, te da ih uvedu u lančano povezani proces rehabilitacije i obrazovanja (predškolsko, osnovno školsko i srednjoškolsko obrazovanje), što bi za posljedicu imalo potpunu integraciju motorički oštećenog djeteta kako u radnu tako i socijalnu sredinu, gdje bi ono zauzelo odgovorno mjesto u privredi sa mogućnošću što veće nezavisnosti od strane roditelja, porodice, državnih institucija i drugih osoba. 17 Vaša Apoteka broj 15 Promotivni tekst Predstavljen novi proizvod kompanije BOSNALIJEK Bosnalijek d.d. je u martu ove godine na tržište izišao sa novim proizvodom iz skupine lijekova za liječenje sistemskih infekcija, pod nazivom Xiclav Quicktab. Proizvod je rađen najsavremenijom tehnologijom, u sasvim novom farmaceutskom obliku – tablete za oralnu suspenziju 625 mg i tablete za oralnu suspenziju 1000 mg. Xiclav Quicktab, po djelovanju širokospektralni beta laktamski antimikrobik, u svom sastavu kao aktivne komponente sadrži amoksicilin i klavulansku kiselinu. Kombinacija amoksicilin i klavulanska kiselina prisutna je na tržištu više od 25 godina i skoro tri decenije je jedan od najpropisivanijih antibiotika koji održava visoku antibakterijsku i kliničku efikasnost u liječenju najčešćih bakterijskih infekcija, prvenstveno respiratornog trakta koje se smatraju najčešćim bolestima savremenog čovjeka. Prema aktuelnim evropskim i svjetskim smjernicama, kao i smjernicama iz regiona, kombinacija amoksicilina i klavulanske kiseline preporučuje se kao antibiotik prvog izbora u empirijskom liječenju bakterijskih infekcija, kao što su akutna upala srednjeg uha, sinusitis, akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa i vanbolnička pneumonija. Xiclav Quicktab zadržava sve osobine prethodnih farmaceutskih oblika amoksicilina i klavulanske kiseline u sastavu proizvoda Xiclav i Xiclav 2X a to su: širok antimikrobni spektar, veliko 18 indikaciono područje, odličan farmakokinetski i farmakodinamski profil koji zadovoljava kriterije antimikrobnog lijeka odličnog kvaliteta i djelotvornosti, te kliničkim studijama dokazana efikasnost aktivnih komponenti u liječenju oboljenja. Xiclav Quicktab zadovoljava kriterije efikasnog antibiotika u sekvencijskom liječenju tj. prelasku sa parenteralne forma amoksicilina i klavulanske kiseline (Xiclav injekcije) na peroralni oblik (Xiclav Quicktab), posebno kada je riječ o pacijentima koji imaju probleme sa gutanjem. Xiclav Quicktab je namijenjen za primjenu kod odraslih i djece starije od 12 godina 2 puta na dan, uz preporuku za uzimanje neposredno prije jela kako bi se smanjila incidenca neželjenih gastrointestinalnih efekata. Xiclav Quicktab tablete za oralnu suspenziju primjenjuju se jednostavno, otapanjem tablete u ustima ili u maloj količini vode, soka ili čaja. Tablete za oralnu suspenziju Xiclav Quicktab obogaćene su aromom tropskog voća gdje dominira aroma naranče. U proteklom periodu Bosnalijek je organizovao niz promocija svog novog proizvoda Xiclav Quicktab. Promocije su održane u Brčkom, Tuzli, Sarajevu, Zenici, Bihaću, Travniku, Mostaru, Goraždu i Banjoj Luci, na kojima je prisustvovao veliki broj doktora medicine, doktora stomatologije te magistara famacije koji su svojim učešćem i ovog puta dali veliki doprinos u daljnjem usavršavanju savramenih farmaceutskih trendova kao i unapređenju zdravstva u Bosni i Hercegovini. Predavanja na temu novog proizvoda Xiclav Quicktab održali su eminentni domaći stručnjaci iz oblasti infek- tologije i porodične medicine. Na promociji u Tuzli, koja je održana 3. marta o.g. u hotelu Tuzla, pozdravnim govorom se obratio prim. dr. Umid Šalaka, direktor sektora Domaći marketing i prodaja kompanije Bosnalijek, nakon kojeg su održana stručna predavanja – prof. dr. Sead Ahmetagić na temu „Empirijski pristup u liječenju najčešćih infekcija“ i dr. Samira Srabović na temu „Xiclav Quicktab-Vrijeme je za novu tehnologiju“. Odgovornost za očuvanje djelotvornosti antibiotika u najvećoj je mjeri u rukama doktora opšte prakse i porodičnog doktora. Stoga je za stručna lica potrebna kontinuirana edukacija i podsjećanje na navike u propisivačkoj praksi antibiotika. Edukativno treba djelovati i na stanovništvo – pacijente, obzirom da pritisak i očekivanja pacijenata u velikoj mjeri utiče na učestalost propisivanja antibiotika. Bolja edukacija kako zaposlenih u zdravstvu tako i građana najvažniji je put očuvanja djelotvornosti antibiotika. 19 Vaša Apoteka broj 15 Brza dijagnostika Uloga Otoventa u terapiji i prevenciji nagluhosti kod djece (otitis media chronica seroze-SOM) Nagluhost kod djece je veoma česta zbog problema aerizacije srednjeg uha putem Eustahijeve tube koja može biti zatvorena zbog problema u nosu ili sa povećanim adenoidnim vegetacijama tj. trećim krajnikom. Unazad 20-30 godina uz medikamentoznu terapiju obavezno indicira operativni zahvat koji je uključivao operaciju trećeg krajnika i ugradnju drenažnih cjevčica u srednjem uhu. Kao i svako strano tijelo, male plastične cjevčice mogu praviti probleme u postoperativnom toku u smislu gnojne sekrecije srednjeg uha, stalna perforacija bubnjića ili upadanje drenažne cjevčice u prostor srednjeg uha. Poliklinika „Dr Akšamić“ (Brčko, Tuzla) unazad 3-4 godine koristi švedsku metodu prevencije liječenja nagluhosti kod male djece tako da skoro nijedno dijete ne treba ugradnju drenažnih cjevčica. Otovent metoda se vježba sa balončićima gdje dijete preko nosa uduvava zrak iz balona u srednje uho preko Eustahijeve tube. Metoda je veoma efikasna, daje skoro 100%-tne rezultate. Metoda je veoma jednostavna gdje roditelji vježbom sa djecom, uz terapiju izbjegavaju stres hirurškog zahvata, kao i anestezije. Kliničke karakteristike • konduktivna nagluhost na jednom ili oba uha (dijete stalno pojačava radio, TV i sl.) • problemi u učenju i govoru • rekurentne infekcije • disanje sa otvorenim ustima • otoskopski nalaz - ružičast bubnjić, retrahiran sa točakastim ili udvojenim trigonum Lucis • ponekad vidljiv nivo tečnosti Ispravno primjenjena OTOVENT – metoda pokazuje izvrsne rezultate kod tretmana djece sa upalom srednjeg uha sa iscjetkom, tkz. sekretornom upalom srednjeg uha – SOM/OME. Kod 50% djece (u dobi od3-4 godine) uspješno se postiže izjednačavanje ili smanjenje negativnog pritiska u srednjem uhu. 20 21 Vaša Apoteka broj 15 Ginekološki kutak Cervikalne intraepitelne lezije (CIN I, II , III) promjene grlića materice koje prethode karcinomu Piše: Doc. dr. Mahira Jahić JZU Dom zdravlja sa Poliklinikom ,,Dr Mustafa Šehović” Tuzla Paradoksalno je da je karcinom grlića materice jedan od oblika karcinoma koji ima visoku stopu oboljevanja i smrtnosti iako ga je veoma jednostavno spriječiti i liječiti. Naime, ovaj karcinom sporo napreduje, dostupan je pregledu, ima mogućnost relativno jednostavne rane dijagnostike te u ranijim stadijima dobro reaguje na terapiju. Redovnim ginekološkim i kolposkopskim pregledom, PAPA brisom i odgovarajućim terapeutskim tehnikama, može se spriječiti nastanak invazivnih formi ovog karcinoma. Još sredinom 20-tog stoljeća primjećene su promjene na grliću materice koje izgledaju kao invazivni karcinom ali su ograničene samo na epitel i ne probijaju bazalnu membranu. Na temelju tog zapažanja postavljen je koncept preinvazivne bolesti grlića materice. Kasnije studije su pokazale kako ako se takve lezije ne liječe zaista mogu razviti u invazivni karcinom grlića materice. Richart je 1968. godne ukazao na to da sve displazije imaju mogućnost daljeg napredovanja i uveo pojam cervikalana intraepitelna neoplazija (CIN) kao preinvazivna promjena. Danas se zna kako se većina CIN promjena, ako se ne liječi može spontano povući ali i napredovati tokom određenog vremena u invazivni karcinom grlića materice. Procijenjen je da se svake godine u svijetu otkrije 50 miliona slučajeva CIN-a. CIN se citološki otkriva u 2,3% žena, od čega CIN I i CIN II u 2,2% a CIN III u 0,2% svih briseva. Kolposkopija je metoda posmatranja vagine, i vrata materice uz pomoć kolposkopa (specijalnog mikroskopa) uz uvećanje od 6-40 (najčešće 12) puta. CIN je predominantno bolest žena reproduktivnog perioda, sa velikim uticajem na populaciju i faktorima rizika karakterističnim za seksualno prenosive bolesti. Klinički izgled i epidemiologija prekursora cervikalne intraepitelne lezije i karcinoma dramatično su se promijenili posljednjih nekoliko decenija. Posebno je zabrinjavajući porast učestalosti ovih oboljenja u veoma mladih žena. U posljednje vrijeme znaci teške displazije citološki se mogu otkriti i u djevojaka mlađih od 15 godina. Faktori rizika za nastanak lezija koje predhode 22 karcinomu i invazivnog karcinoma su: genitalne infekcije (dugotrajne neliječene upale grlića materice), nasljedni faktor, pušenje, seksualne navike, hemijska karcinogeneza, imunosupresijapad imuniteta, faktori vezani za muškog partnera, način života. Infekcija Humanim papiloma virusima i drugim mikroorganizmima, predstavlja najznačajniji faktor rizika za nastanak prekanceroznih lezija i karcinoma grlića materice. Kao posljedica ovih infekcija nastaju abnormalne promjene na ćelijama grlića. Ukoliko se te početne abnormalnosti na ćelijama ne otkriju na vrijeme, dolazi do nekontrolisanog rasta ovih ćelija i nastanka karcinoma grlića materice. Cervikalna intraepitelna neoplazija-CIN I ili lowgrade lezije na grliću nastaju u žena između 25 i 35 godina ali se mogu naći i u drugim dobnim skupinama. CIN II I CIN III ili (high-grade SIL) podrazumjeva da postoji veći broj prekanceroznih ćelija i one se jako razlikuju od normalnih ćelija. Prekancerozne promjene samo zahvataju površinu grlića materice. Te ćelije da bi postale kancerogene i zahvatile dublje slojeve grlića treba više mjeseci možda i godina. One nastaju najčešće kod žena između 30 i 40 godina, ali mogu nastati i u svim drugim dobnim skupinama. Ako se abnormalne ćelije šire dublje u grlić ili druga tkiva ili organe, bolest se zove karcinom ili invazivni cervikalni karcinom. Najčešće nastaje u žena iznad 40-te godine. Razvoj karcinoma grlića materice odvija se u 90% slučajeva preko predstadija i u 10% bez ikakvih predznaka. Cervikalne intraepitelna neoplazija na grliću materice se može otkriti citološkim i kolposkopskim pregledom a potvrditi patohistološkom analizom. Pod citološkim pregledom podrazumjeva se PAPA test (uzimanje ćelija sa površine grlića i mikroskopska analiza) dok je kolposkopski pregled direktno gledanje grlića pod uvćenjem od 6 do 40X sa kojim se mogu vidjeti područja promjene na grliću koja imaju specifičnu kolposkopsku sliku za određeni stepen promjene. Kolposkopski pregled i citološki nalaz promjena koje prethode karcinomu grlića materice Kolposkopski uredan nalaz podrazumjeva višeslojno-pločasti epitel koji pokriva površinu grlića, jasno se prepoznaje po roza boji, gladak je i providan. Po homogenoj ružičastoj boji razlikuje se od crvenog cilindričnog epitela sa kojim se spaja na skvamokolumnarnoj granici. Ta granica se u praksi vidi kao širi bjeličasti pojas koji se nalazi na kraju metaplastične transformacije. Metaplazija je proces zamjene cilindričnog epitela sa pločasto-slojevitim epitelom i može biti normalna (tipična) i abnormalna (atipična). Kada se desi proces atipične metaplazije, atipične lezije koje se razviju u nekim slučajevima mogu progredirati u CIN ili invazivni karcinom. Pod atipičnom kolposkopskom slikom se podrazumjevaju: leukoplakija, AW epitel, mozaik, punktacijei atipični krvni sudovi. Kolposkopski nalaz citološki nalaz CIN I i CIN I se ne razvija iz orginalnog pločastoslojevitog epitela, već samo tokom procesa metaplazije. Većina CIN I lezija razvija se u ostrvima metaplastičnog tkiva u zoni transformacije. Pojedinačni ili multipli fokusi nezrele skvamozne metaplazije u zoni transformacije mogu podleći procesu neoplastične transformacije u CIN. CIN se dva puta češće pojavljuje na prednjoj usni Poznato je da se većina CIN promjena, iako se ne liječi, može spontano povući ali i napredovati tokom određenog vremena u invazivni karcinom grlića materice. Procijenjen je da se svake godine u svijetu otkrije 50 miliona slučajeva CIN-a. CIN se citološki otkriva u 2,3% žena, od čega CIN I i CIN II u 2,2% a CIN III u 0,2% svih briseva. i rijetko se vidi na lateralnim dijelovima grlića materice. Promjene se mogu širiti horizontalno i zahvatiti cijelu zonu transformacije, ali se naglo zaustavlja na orginalnoj skvamokolumnarnoj granici. Širenje lezije van orginalne skvamokolumnarne granice se ne dešava sem ukoliko ne dođe do nastanka invazivne bolesti. Pločasto-slojeviti epitel u kome je nastao CIN može u različitoj mjeri postati zadebljan. Kolposkopski CIN se vidi kao atipična zona transformacije. Kolposkopske promjene CIN I su neodređene i teško ih je opisati. Obično se vide kao acido-bijele promjene ali se mogu i pomiješati sa metaplazijom, HPV infekcijom, trudnoćom i zarastanjem. Citološki nalaz CIN I lezije je najblaži oblik poremećaja višeslojnog pločastog epitela i ne zahvata više od trećine debljine tog epitela. Postoji sazrijevanje u dvije gornje trećine debljine epitela uz blagu nuklearnu atipiju sve do površine koja upućuje na zaostajanje u nuklearnom sazrijevanju. oblik mozaika ili punktacije. Citološki su to srednje teški poremećaji u kojem promjene zahvataju manje od dvije trećine višeslojno pločastog epitela. Ćelije tipa CIN II imaju umjerenu količinu citoplazme koja ima tendenciju da bude gušća i više bazofilna nego što je to slučaj kod normalnih ćelija i u ćelijama tipa CIN I. Jedra su veća nego kod CIN I i mogu biti nepravilnog oblika i jasno su hiperkromatična. smetnje u razvoju i sazrijevanju epitela grlića materice sa različitim stepenom ćelijske atipije, koja podrazumjeva nepravilan izgled jedra, nepravilnu veličinu jedra, nepravilan odnos jedra i citoplazme i promjene u hromatinu. Kod teške displazije poremećeni rast ćelija se nalazi u više od 2/3 debljine epitela dok kod CIS-a promjena zahvata cijelu debljinu epitela. Razlika između CIS-a i invazivnog karcinoma je histološke naravi: kod CIS-a je još uvijek intaktna bazalna membrana- tanka membrana koja dijeli epitel od subepitelnog vezivnog tkiva u kojem se nalaze limfne i krvne žile. Kod invazivnog karcinoma dolazi do prodora atipičnih ćelija kroz bazalnu membranu. Kolposkopski nalaz CIN II Kolposkopski nalaz CIN III Citoloski nalaz II Kolposkopski nalaz CIN I Citoloski nalaz I Kolposkopski i citološki nalaz CIN II Promjene koje odgovaraju CIN II su jasno vidljive. Bijela boja se pojavljuje brzo poslije stavljanja sirćetne kiseline, traje nekoliko minuta i sporo blijedi. Površina je obično ravna ali je granica promjene oštra i jasna. Promjene mogu imati Kolposkopski i citološki nalaz CIN III Izgled CIN III lezije je vrlo upečatljiv. Površina je obično podignuta i talasasta sa veoma oštrim granicama koje mogu biti urolane i također podignute. Stepen bijele boje je izrazito veliki i obično se opisuje bijela kao ,,slonovača”. CIN III ima i određeni stepen vaskularnih abnormalnosti u obliku punktacija, mozaika i ponekad atipičnih krvnih sudova. Obično su promjene teškog stepena velike površine, međutim on može biti i na veoma maloj površini. Citološki ćelije tipa CIN III imaju velika jedra sa značajno povećanim nuklearno-citoplazmatskim odnosom. Hiperhromazija i aberacija hromatina su izrazite, a citoplazma je redukovana na tanak obod gusto obojenog materijala. Ove promjene su tipične za sitnoćelijski nekeratinizirani oblik displazije. Kod keratinizirajuće displazije, citoplazma ostaje relativno obilna i ima tendenciju da bude narandžasto-žuta ali su promjenae jedra iste kao i kod nekeratinizirajućeg tipa. Displazija je citološki termin i označava Citoloski nalaz III Simptomi promjena koje prethode karcinomu grlića materice Rani stadijumi ove bolesti obično protiču bez tegoba kao što su bolovi, krvarenje, vaginalna sekrecija ili bilo čega drugog što bi moglo ukazati da se dešava nešto patološko, stoga je vrlo bitan redovan ginekološki pregled i PAPA test koji će pokazati promjene koje predhode karcinomu grlića materice. Kada se jave tegobe u smislu vaginalnog krvarenja poslije seksualnog odnosa, neuobičajene vaginalne sekrecije ili bola u predjelu genitalnih organa, onda je najvjerovatnije došlo do pojave uznapredovalog oblika bolesti. 23 Vaša Apoteka broj 15 Ginekološki kutak Savremeno shvatanje o tretmanu lezija niskog stepena se zasniva na rezultatima HPV tipizacije. Ako je lezija HPV negativna ne očekuje se njena progresija ka težem stadiju bolesti i nju treba pratiti. Međutim ako je promjena povezana sa HPV tipom visokog onkogenog rizika, rizik od njene progresije je velik i nju treba odmah liječiti. Liječenje i promjena praćenje Liječenje promjena koje predhode karcinomu grlića materice zavisi od brojnih faktora. Ti faktori uključuju težinu promjene, želju za rađanjem, starosnu dob i zdravstveno stanje pacijentice, te izbor žene i njenog ljekara. Žene sa niskim stepenom promjene mogu se pratiti, ali je vrlo bitna redovna ginekološka kontrola i PAPA test. Kada je kolpokopski i PAPA test uredan bez upalnih promjena preporučuje se redovno praćenje i kontrola PAPA testa za 1 godinu. Kada su u citološkom nalazu upalne promjene kontrola PAPA testa je za 6 mjeseci uz liječenje upale. Kada PAPA ima kao rezultat CIN I potreban je kolposkopski pregled, HPV tipizacija, bakteriološki pregled vaginalnog i cervikalnog brisa i liječenje prateće upale, a PAPA test ponoviti za 4 mjeseca. Kod zadovoljavajuće kolposkopije, negativnog HPV-a citološka kontrola će slijediti za 6 mjeseci. Ako je HPV pozitivan na visokorizičnu grupu citološka kontrola je za 4 mjeseca. Pri zadovoljavajućoj 24 kolposkopiji a abnormalnom citološkom nalazu potrebna je histološka verifikacija lezije. Kod CIN I lezije i HPV visokog rizika ako je kolposkopska slika abnormalna također je potrebna histološka obrada. Ako PAPA test ima rezultat CIN II potreban je kolposkopski pregled, HPV tipizacija, bakteriološki pregled vaginalnogi cervikalnog brisa i histološka obrada (biopsija). Kod zadovoljavajuće kolposkopije i urednog nalaza preporučuje se citološka kontrola za 3 mjeseca (ako je HPV tip visokog onkogenog rizika). Ako je nalaz kolposkopije abnormalan onda slijedi biopsija. Ako PAPA test ima rezultat CIN III obavezna je biopsija grlića radi potvrđivanja ili isključenja dijagnoze. Mada danas postoje i protokoli koji preporučuju kod CIN III i HPV tip visokog onkogenog rizika, prvo kolposkopski pregled, uz predhodno ciljano liječenje upale druge etiologije. Kod zadovoljavajuće kolposkopije i urednog nalaza preporučuje se citološkokolposkopska kontrola za 2 mjeseca. Ako je kolposkopski pregled nezadovoljavajući kod ove promjene se radi biopsija. Savremeno shvatanje o tretmanu lezija niskog stepena se zasniva na rezultatima HPV tipizacije. Ako je lezija HPV negativna ne očekuje se njena progresija ka težem stadiju bolesti i nju treba pratiti. Međutim ako je promjena povezana sa HPV tipom visokog onkogenog rizika, rizik od njene progresije je velik i nju treba odmah liječiti. Cervikalne intraepitelne lezije se mogu liječiti i operativnim tehnikama, koje se dijele u dvije grupe. Prvu grupu čine destruktivne (ablativne) tehnike, kojima se postiže razaranje patološke promjene, dok u drugu grupu čine ekscizione tehnike pomoću kojih se odstranjuje dio grlića materice. Koja će tehnika biti primjenjena u liječenju zavisi od histološkog gradusa patološke promjene. Lezije teškog stepena uvijek se tretiraju ekscizionim tehnikama, koje pružaju mogućnost analize odstranjenog tkiva i provjere efikasnosti tretmana. Promjene lakšeg stepena liječe se destruktivnim metodama uz ispunjenje određenih uslova. Nakon odstranjenja promjene na grliću materice radi se kontrolni PAPA test a praćenje nastavlja zavisno od histološkog nalaza, rezultata PAPA testa i ginekološkog pregleda. 25 Vaša Apoteka broj 15 Vaša beba Kongenitalne anomalije gastrointestinalnog trakta Piše: Prof. dr. Fahrija Skokić, Klinika za dječije bolesti, UKC Tuzla Mr. med. sc. dr. Amir Halilbašić, Klinika za dječije bolesti, UKC Tuzla+ Kongenitalne anomalije gastrointestinalnog trakta predstavljaju značajan razlog perinatalnog morbiditeta i mortaliteta. Usprkos unapređenju zdravstvene njege, anomalije gastrointestinalnog trakta su povezane sa prolongiranom hospitalizacijom i povremeno smrću (Piper i sar., 2008). Stopa mortaliteta novorođenčadi sa anomalijama gastrointestinalnog trakta ostaje 5% - 10%, a u zemljama u razvoju i do 41% (Chirdan i sar., 2004). Neonatalna hirurgija je najviše specijalizirano polje dječije hirurgije i dječiji hirurzi su odgovorni kako za operativni tretman, tako i za perioperativnu intenzivnu njegu novorođenčadi operisanih radi kongenitalnih anomalija gastrointestinalnog trakta (Taguchi, 2008). Najčešće kongenitalne anomalije gastrointestinalnog trakta sa kojim se susreću dječiji hirurzi su ezofagealna atrezija, duodenalna atrezija, jejunoilealna atrezija, atrezija debelog crijeva, gastrošiza, omfalokela i kongenitalna dijafragmalna hernija (Halilbašić, 2009). Ezofagealna atrezija Ezofagealna atrezija sa ili bez traheoezofagealne fistule predstavlja spektar kongenitalnih anomalija ezofagusa čiji uzrok ostaje nepoznat. Postoji više teorija o uzroku ove kongenitalne anomalije, ali je najprihvaćenija teorija o nepravilnom odvajanju ezofagusa od traheje tokom embrionalnog razvoja (Konkin i sar., 2003). Nove teorije obuhvataju i mikrovaskularne prenatalne incidente kao uzrok ezofagealne atrezije (Dutta i Harsh, 2009). Oko 50% novorođenčadi sa ezofagealnom atrezijom ima jednu ili više asociranih anomalija. (Spitz, 2007). VACTREL akronim označava spektrum anomalija udruženih sa ezofagealnom atrezijom: vertebralni defekti, analna atrezija, traheoezofagealna fistula, ezofagealna atrezija, renalni defekt, anomalija srca i ekstremiteta (Harmon i Coran, 2006). Waterston i saradnici su 1962. godine predložili prognostičku podjelu novorođenčadi sa ezofagealnom atrezijom u tri grupe. Podjela je bazirana na porođajnoj težini, udruženim anomalijama i pneumonijom. Grupa A sadržava novorođenčad težu od 2500 grama pri porodu i koja su dobrog opšteg stanja. U grupi B su novorođenčad porođajne težine od 1800-2500 grama, imaju srednje tešku pneumoniju i udružene kongenitalne anomalije. Grupa C obuhvata novorođenčad čija je porođajna težina manja od 1800 grama, kod kojih postoji teška pneumonija i teške udružene anomalije. Noviju prognostičku klasifikaciju su dali Spitz i sar. 1994 .godine. Oni su podijelili novorođenčad sa ezofagealnom atrezijom u 3 grupe; grupa I sa tjelesnom 26 težinom većom od 1500 g. bez prisustva velikih kardijalnih anomalija, survival, grupa II sa tjelesnom težinom manjom od 1500 g. ili prisustvo velikih kardijalnih anomalija i grupa II sa tjelesnom težinom manjom od 1500 g. i prisustvo velikih kardijalnih anomalija. Duodenalna atrezija Duodenalna atrezija je u skoro polovini slučajeva uzrok neonatalne intestinalne opstrukcije. Uzrok ovome poremećaju i dalje ostaje nepoznat, ali pretpostavlja se da je osnovni poremećaj u rekanalizaciji doudenuma tokom 7-8 sedmice gestacije. Potpuni poremećaj rekanalizacije dovodi do atrezije, dok parcijalni poremećaj rekanalizacije dovodi do stenoze (Dalla Vecchia i sar., 1998). I do 79% novorođenčadi sa duodenalnom atrezijom ima udruženu kongenitalnu anomaliju drugog organskog sistema (Piper i sar., 2008). Jejunoilealna atrezija Jejunoilealna atrezija također predstavlja čest uzrok intestinalne opstrukcije kod novorođenčadi. Uzrok ovakvim malformacijama tankog crijeva leži najvjerovatnije u intrauterinom mezenterijalnom vaskularnom incidentu uzrokovanom volvulusom, unutarnjom hernijom, invaginacijom, gastrošizom ili omfalokelom (Strauch i Hill, 2003). Jejunoilealna atrezija je ravnomjerno raspoređena između jejunuma (51%) i ileuma (49%). Proksimalni jejunum je u 31% slučajeva mjesto atrezije, distalni jejunum 20%, proksimalni ileum 13% i distalni ileum 36% (Dalla Vecchia i sar., 1998). Podjela atrezija tankog crijeva se bazira na patološkom nalazu i zasnovana je na radu Grosfelda i saradnika iz 1979.godine. On dijeli atreziju tankog crijeva na slijedeće oblike: Tip I sa mukoznom barijerom sa intaktnim zidom crijeva i mezenterijem, tip II kod kojeg su slijepi krajevi odvojeni fibroznom vrpcom, tip IIIa gdje su slijepi krajevi odvojeni defektom mezenterija u obliku slova „V“, tip IIIb ili «apple-peel» atrezija (atrezija u obliku kore od jabuke), tip IV predstavlja multiple atrezije tankog crijeva. Atrezija debelog crijeva Atrezija debelog crijeva je jedan od najrjeđih uzroka novorođenačke intestinalne opstrukcije i zbog toga može doći do odlaganja u postavljanju dijagnoze. Mortalitet je veći ukoliko se hirurški tretman poduzme nakon 72 sata života novorođenčeta (Etensel i sar., 2005). Anorektalne malformacije predstavljaju široki spektar poremećaja zahvataju distalni dio debelog crijeva, kao i urinarni i genitalni trakt. Ova grupa kongenitalnih anorektalnih anomalija se dalje klasificira prema deskriptivnoj nomenklaturi i ima terapeutske i prognostičke implikacije (Pena, 2003). Važne udružene kongenitalne anomalije uključuju genitourinarne defekte koji se javljaju kod 50% pacijenata sa anorektalnim malformacijama, te asocirane spinalne anomalije kod kojih je najčešće zahvaćen rektum (Lewitt i Pena, 2007). Kongenitalna dijafragmalna hernija Kongenitalna dijafragmalna hernija karakteriše se kongenitalnim posterolateralnim defektom dijafragme poznatim kao Bochdalek-ova hernija. Udružena je sa različitim stepenom pulmonalne hipoplazije i perzistentne pulmonalne hipertenzije. Unatoč velikom napretku u neonatalnoj intenzivnoj njezi i novim postnatalnim načinima tretmana, rata mortaliteta i morbiditeta novorođenčadi sa kongenitalnom dijafragmalnom hernijom ostaje velika kao rezultat posljedične respiratorne insuficijencije (Keijzer i Puri, 2010) Anomalija je udružena u trećini slučajeva sa drugim kongenitalnim poremećajima (Al-Shanafey i sar., 2002). Dugotrajni pritisak hernije na pluća dovodi do njihovog nedostatnog razvoja i plućne hipoplazije. To dalje vodi do povećanja vaskularnog otpora, povišenog plućnog arterijskog pritiska i smanjenog plućnog protoka krvi. Povišen vaskularni otpor rezultira desno-lijevim šantom, a rezultirajuća hipoksija dalje povećava pulmonalni vaskularni Hirurški tretman je individualiziran vrstom kongenitalne anomalije, anatomskom lokacijom, stanjem pacijenta i udruženim kongenitalnim anomalijama. Dječiji hirurg mora da razumije fiziološke i biohemijske karakteristike novorođenčadi i da ne oklijeva da se konsultuje sa neonatolozima i pedijatrima kardiolozima da bi postigao odgovarajući medicinski tretman za neonatalne hirurške pacijente. Rani postoperativni mortalitet i morbiditet jeste glavni parametar uspješnosti neonatalne korekcije kongenitalnih anomalija (Taguchi, 2008). otpor i kompromitira pulmonalni krvni protok, što nadalje povećava desno-lijevi šant i dovodi do teškog i progresivnog respiratornog sloma (Rashid i Ivy, 2005). Omfalokela Omfalokela predstavlja urođeni prekid kontinuiteta prednjeg trbušnog zida koji je prekriven peritoneumom i amnionskom membranom, te sadrži intraabdominalne organe (Henrich i sar., 2008). Omfalokela se karakteriše nizom poremećaja koji se kreću od manje hernijacije u pupkovinu, pa do ogromnih defekata prednjeg trbušnog zida sa ekstruzijom svih abdominalnih organa. Omfalokela je češće udružena sa drugim kongenitalnim anomalijama u odnosu na gastrošizu. Multiple anomalije se sreću kod 67-88% novorođenčadi sa omfalokelom. Kardijalne anomalije su udružene sa omfalokelom u 50% slučajeva. Gastrointestinalne anomalije (dijafragmalna hernija, intestinalna duplikacija i atrezija) se sreću u 40% slučajeva omfalokele. Hromosomske anomalije su udružene sa 30 – 40% slučajeva omfalokele i uključuju trisomiju 13, 18 i 21, kao i Turnerov sindrom (45,X), Klinefelterov sindrom (47,XXY) i triploidiju (69,XXX). Hromosomske anomalije su češće kod omfalokela kod kojih je samo crijevo unutar hernije u odnosu na omfalocele sa protrudiranom i jetrom (Wilson i Johnson, 2004). Hirurški tretman gastointestinalnih anomalija i ishod Hirurški tretman je individualiziran vrstom kongenitalne anomalije, anatomskom lokacijom, stanjem pacijenta i udruženim kongenitalnim anomalijama. Dječiji hirurg mora da razumije fiziološke i biohemijske karakteristike novorođenčadi i da ne oklijeva da se konsultuje sa neonatolozima i pedijatrima kardiolozima da bi postigao odgovarajući medicinski tretman za neonatalne hirurške pacijente. Rani postoperativni mortalitet i morbiditet jeste glavni parametar uspješnosti neonatalne korekcije kongenitalnih anomalija (Taguchi, 2008). Ovisno o tipu kongenitalne anomalije kojom je zahvaćen jednjak, planira se hirurški tretman i taktika. Većinu ovih anomalija je moguće tretirati primarnim uspostavljanjem kontinuiteta jednjaka i zatvaranjem fistule. Kod oblika kod koji su atretični krajevi jednjaka udaljeni više od 2 centimetra, pristupa se odloženom tretmanu kada se takvoj novorođenčadi načini gastrostomija. Tada se pristupa nekoj od metoda za produženje dijelova jednjaka, te se Gastrošiza Gastrošiza je drugi najčešći urođeni defekt prednjeg trbušnog zida u kojemu intraabdominalni organi, najčešće crijeva i želudac protrudiraju kroz prednji trbušni zid. Za razliku od omfalokele nisu prekriveni membranom, te slobodno plutaju u amnionskoj tečnosti (Tsai i sar., 2010). Locirana je neposredno desno uz umbilikus i obično je manja od 4 centimetra u promjeru. Tokom prenatalnog perioda, crijeva obično postanu prekrivena inflamatornim fibroznim omotačem što rezultira zadebljanjem zida crijeva, smanjenjem crijevne peristaltike i potencijalnom luminalnom opstrukcijom (Wilson i Johnson, 2004). Postnatalna evaluacija klasificira gastrošize u jednostavne i kompleksne. Kompleksni slučajevi imaju crijevne poremećaje koji uključuju malrotaciju, volvulus, infarkciju crijeva, atreziju, perforaciju ili stenozu crijeva što zajedno sa eventualno postojećim anomalijama drugih organskih sistema dovode do povećanog morbiditeta i mortaliteta takve novorođenčadi (Payne i sar., 2009). 27 Vaša Apoteka broj 15 Vaša beba Neonatalna hirurgija je najviše specijalizirano polje dječije hirurgije i dječiji hirurzi su odgovorni kako za operativni tretman, tako i za perioperativnu intenzivnu njegu novorođenčadi operisanih radi kongenitalnih anomalija gastrointestinalnog trakta (Taguchi, 2008). definitivno zbrinjavanje odlaže kada se steknu bolji uslovi za to, kada se dijete dovoljno oporavi od prateće pneumonije ili se planira neka od operacija kojom se vrši zamjena jednjaka. To se postiže interpozicijom kolona, želuca, tankog crijeva ili konstrukcijom gastrične tube (Konkin i sar., 2003). Ukoliko postoji atrezija duodenuma tip I, onda je definitivni hirurški tretman ekscizija septuma koji vrši opstrukciju. U slučaju opstruktivnih anomalija duodenuma sa prekidom kontinuiteta zida duodenuma, tada se pristupa pravljenju duodeno-duodeno anastomoze u obliku dijamanta po Kimuri. Anomalije udružene sa duodenalnom atrezijom, pored niske porođajne težine, odnosno težine manje od 2000 grama, predstavljaju važan prognostički faktor u preživljavanju operisane novorođenčadi (Piper i sar., 2008). Escobar i saradnici u svojoj studiji iz 2004. godine koja je uključila 169 novorođenčadi sa duodenalnom atrezijom su zabilježili rani mortalitet (unutar 30 dana od operacije) od 3% (5 pacijenata) i svi oni su imale udružene kardijalne anomalije. Jejunoilealna atrezija se uspješno liječi primarnim hirurškim tretmanom, odnosno anastomozom koja premošćuje defekt. U svakom od oblika atrezije tankog crijeva potrebno je voditi računa da se pri hirurškom tretmanu sačuva što veći dio tankog crijeva čime se izbjegava «sindrom kratkog crijeva». Stopa mortaliteta se kreća od 5,9%, 16% pa do 28,5% (Piper i sar., 2008, Dalla Vecchia i sar., 1998, Shakya i sar., 2010). Na stopu mortaliteta direktno utiču druge udružene anomalije, posebno anomalije gastrointestinalnog trakta i niska porođajna težina (Piper i sar., 2008) Sve atrezije debelog crijeva potrebno je liječiti primarno anastomotskim uspostavljanjem kontinuiteta crijeva (Strauch i Hill, 2003). Ukoliko to nije moguće, potrebno je u prvom operativnom aktu načiniti kolostomije na mjestu atrezije, a u slijedećem aktu uspostaviti kontinuitet crijeva termino terminalnom ili terminolateralnom anastomozom (Haxhija i sar., 2011). Tretman anorektalnih anomalija je određen tipom anomalije. Pri samom pregledu ukoliko se ustanovi jednostavna perinealna fistula, pristupa se posteriornoj sagitalnoj anorektoplastici (PSARP). U slučaju dvojbi o kojem se tipu anomalije radi kod novorođenčeta, načini se invertogram. Ukoliko je distalni dio rektuma od kože udaljen manje od 1 centimetar, pristupa se primarnoj PSARP-i. Ukoliko taj razmak iznosi više od 1 centimetar, tada se takvoj novorođenčadi načini kolostomija, a definitivnom tretmanu sa PSARP-om se pristupa nakon 4-8 sedmica nakon isključenja drugih kongenitalnih anomalija i rasta dojenčeta. Sa ranom dijagnozom, intenzivnim tretmanom udruženih anomalija i efikasnom i preciznom hirurškom tehnikom, pacijenti imaju najviše šanse za dobar funkcionalni ishod (Pena, 2003; Levitt i Pena, 2007). Caselas i saradnici 2011. godine izvještavaju u svojoj studiji da nisu pronašli statističku značajnost između funkcionalnog ishoda i spola i udruženih anomalija. Prvi korak u tretmanu novorođenčadi sa dijafragmalnom hernijom jeste respiratorna podrška i intenzivni monitoring. Dileme i dalje postoje oko vremena kada se pristupa operativnom tretmanu. Pobornici urgentnog operativnog tretmana navode da pritisak intraabdominalnih organa u grudnom košu izaziva daljnje pogoršanje kliničkog stanja novorođenčeta sa kongenitalnom dijafragmalnom hernijom. Nasuprot njima su pobornici odloženog operativnog tretmana koji treba poduzeti tek nakon stabilizacije perzistirajuće pulmonalne hipertenzije i respiratornih funkcija novorođenčeta (Stolar i Dillon, 2006). Tretman kod izrazite pulmonalne hipertenzije i hipoksije bi uključivao i ECMO (extracorporeal membrane oxygenation). U slučaju većih defekata kod kojih nije moguće primarno zatvaranje suturama defekta dijafragme, pristupa se zatvaranju defekta pomoću prostetskog Gortex materijala kojim se popunjava dijafragmalni defekt (Al-Shanafey i sar., 2002). Nekoliko opcija postoji u hirurškom tretmanu omfalokele. Oni ovise o veličini defekta i opštem stanju novorođenčeta. Operativni tretman 28 izbora za male i srednje velike omfalokele jeste primarno zatvaranje. Ako novorođenče ne tolerira primarno zatvaranje omfalokele, tada se može koristiti „silo tehnika“ kojom se silastičkom membranom nadomješta membrana omfalokele i postepenom kompresijom se reponiraju trbušni organi u abdomen. Dosadašnji dokazi upućuju da nema razlike u preživljavanju između ove dvije tehnike (Mortellaro i sar., 2011). Stopa mortaliteta ove novorođenčadi je niska u slučaju da ne postoje hromozomske abnormalnosti i velike anomalije drugih organskih sistema (Mitanchez i sar, 2010). U hirurškom tretmanu gastrošize, slično tretmanu omfalokele, na raspolaganju imamo nekoliko opcija. Prva opcija jeste primarno operativno zatvaranje defekta. U slučaju kada to nije moguće, tada možemo koristiti «silo tehniku». U postoperativnom tretmanu gastrošize ključnu ulogu ima respiratorna podrška i parenteralna nutricija koja može trajati i više sedmica prije nego što se započne peroralna prehrana (Henrich i sar., 2008). Tip operativnog tretmana nema značajnog uticaja na ishod tretmana, ali udružene anomalije drugih dijelova gastrointestinalnog trakta ili drugih organskih sistema i prematuritet imaju uticaj na ukupnu stopu mortaliteta, trajanje perioda do punog peroralnog unosa hrane i ukupno trajanje hospitalizacije (Tsai i sar., 2010, Payne i sar., 2009). 29 Vaša Apoteka broj 15 Predstavljamo NALAZ - Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje www.nalaz.org Hasana Brkića 2 (Shoping centar) Sarajevo Telefon: 033 651 371 NALAZ okuplja mnoge istaknute stručnjake i naučnike iz Evrope, spremne da pomognu u uvođenju novih metoda, u edukaciji naših stručnjaka i studenata, kao i u pripremanju projekata. Za svaki dijagnostički problem, NALAZ može obezbijediti mišljenje vrhunskih stručnjaka iz zemlje i inostranstva. NALAZ ima saradnju sa slijedečim institucijama: Klinička mikrobiologija KCU Sarajevo, Udruženje mikrobiologa BiH, Zavod za patologiju JZU UKC Tuzla, Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, Katedra za mikrobiologiju Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli, Služba za epidemiologiju u Institutu za zaštitu zdravlja RS,Klinika za infektivne bolesti KCU Sarajevo,Kantonalni Zavod za javno zdravstvo Zenica, Zenica, PZU Zavod za ginekologiju, perinatologiju i neplodnost, Sarajevo, Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, Zavod za javno zdravstvo Podgorica, Odjel za znanstvena istraživanja i Odjel za kliničku imunologiju, Klinike za infektivne bolesti, Zagreb, Katedra za mikrobiologiju Medicinki fakultet, Sveučilište u Zagrebu ,Klinika za infektivne bolesti „Dr F. Mihaljević“ Zagreb, Nacionalni Institut za javno zdravstvo Priština , Institut za Mikrobiologiju i parazitologiju Medicinski fakultet Skoplje , AG Epidemiologie und International Public Heallth, Fakultät für Gesundheitswissenschaften, Universität Bielefeld, International Society of Chemotherapy (ISC) for Infection and Cancer, Minhen , Robert KochInstitute, European Network for Diagnostics, Berlin , Vojnomedicinska akademija Beograd, Klinika za infektivne bolesti Univerziteta u Beogradu, Institut za zaštitu zdravlja Novi Sad, Laboratory diagnostic, Medical Faculty University of Aleppo. 30 NALAZ raspolaže visokosofisticiranom opremom sa kojom može odgovoriti visokim zahtjevima današnje moderne laboratorijske dijagnostike i istraživanjima u oblasti biomedicine. Tu su smještena tri različita automatizirana sistema za serološku dijagnostiku infektivnih, autoimunih i alergijskih bolesti. NALAZ raspolaže sa tri Real-Time PCR sistema za molekularnu dijagnostiku infektivnih i drugih bolesti. Svaki od ovih sistema je specifičan i daje velike dijagnostičke i istraživačke mogućnosti: tu je klasični PCR, Real-Time PCR, NASBA i Smart Cycler. NALAZ okuplja mnoge istaknute stručnjake i naučnike iz Evrope, spremne da pomognu u uvođenju novih metoda, u edukaciji naših stručnjaka i studenata, kao i u pripremanju projekata. Za svaki dijagnostički problem, NALAZ može obezbijediti mišljenje vrhunskih stručnjaka iz zemlje i inostranstva. Dijagnostički dio je vrhunskog kvaliteta, kako u pogledu opreme, tako i u pogledu korištenih testova. Unutar NALAZ-a su formirana tri centra: Centar za mušku i žensku neplodnost, Centar za spolno prenosive bolesti sa odjeljenjem za HPV infekcije i Centar za alergijske bolesti. Svaka spolno aktivna osoba trebala bi posvetiti veliku pažnju svom reproduktivnom zdravlju i periodično kontrolisati briseve spolnih organa osobito na hlamidije, mikoplazme i humani papiloma virus, jer ovi mikroorganizmi često izazivaju podmukle infekcije, bez jasne kliničke slike, a za posljedicu imaju neplodnost i/ili razvoj karcinoma. Svi zainteresovani mogu doći direktno u NALAZ na konsultacije i laboratorijsku dijagnostiku. Centar za kontrolu i prevenciju HPV infekcija Rak grlića materice je podmukla bolest koja se bez znakova upozorenja razvija godinama. Teoretski gledano, nijedna žena ne bi smjela oboljeti od raka grlića maternice. Grlić maternice je lako dostupan pregledu, te se sve pomjene na vrijeme mogu otkriti i liječiti. Rak grlića maternice drugi je najčešći rak kod žena mlađih od 45 godina i treći vodeći uzrok smr ti žena, nakon raka dojke i pluća. Čak i u razvijenim zemljama gdje se PAPA test redovno primjenjuje u svrhu ranog otkrivanja raka grlića maternice, žene još uvijek umiru od ove bolesti. U Zavodu NAL AZ formiran je Centar za kontrolu i prevenciju HPV infekcija. Zahvaljujući moćnoj dijagnostici koja se koristi u Zavodu, HPV infekcija se može otkriti i prije pojave morfoloških promjena. Takođe se može dokazati aktivnost virusa, njegovo mirno, dobroćudno stanje, kao i prelazak u invazivnu formu i početak razvoja karcinoma. Zavod NAL AZ je jedini Centar u regiji koji ima sve načine dijagnostike i analize virusa, od kojih su najvažniji RealTime PCR i NASBA . Citologija U okviru citologije NAL AZ radi Papanicolau test (PAP test ili PAPA test), bris nosa na eozinofile i spermatogram. Za uspješno liječenje bolesnika neophodna je brza i tačna dijagnostika bolesti. Laboratorijska dijagnostika ima vrlo značajnu ulogu u konačnom postavljanu dijagnoze, i bez nje je nezamisliva savremena medicina. NALAZ pruža usluge iz oblasti biohemije, imunologije, mikrobiologije i citologije. Glavno polje rada NALAZA je oblast mikrobiologije i imunologije. Zavod NALAZ je jedini Centar u regiji koji ima sve načine dijagnostike i analize virusa, od kojih su najvažniji RealTime PCR i NASBA. Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ, je prva privatna zdravstvena ustanova, koja je objedinila dijagnostiku i naučno-istraživački rad. Imunologija Dijagnostika i naučnoistraživački rad na jednom mjestu Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje NALAZ je međunarodni projekat koji ima za cilj da otvori nove mogućnosti istraživačkog rada u Bosni i Hercegovini, te da njenim građanima pruži usluge iz oblasti laboratorijske dijagnostike, koji će pratiti savremene zahtjeve medicine. NALAZ širom otvara vrata talentovanim, radoznalim, kreativnim, mladim i manje mladim istraživačima, koji će tu naći mogućnost da svoje ideje pretoče u djelo. U NALAZ-u će sticati laboratorijske vještine i teoretska znanja. Tim iskusnih naučnika će im pomoći da pripreme projekte i ponude ih na različitim domaćim i međunarodnim konkursima. NALAZ pruža usluge iz oblasti laboratorijske dijagnostike: mikrobiologije, biohemije, imunologije i citologije, svim osobama, kojima su takve usluge potrebne. Spektar ponuđenih analiza će se stalno mijenjati i dopunjavati u skladu sa dostignućima u nauci, epidemiološkom situacijom i zahtjevima korisnika. U prvo vrijeme fokus interesovanja usmjeren je na reproduktivno zdravlje građana, uključujući analize za dijagnostiku neplodnosti muškaraca i žena, seksualno prenosive bolesti i onkogene viruse. U komunikaciji sa naučnicima uključenim u rad NALAZ-a, traže se rješenja stručnih i naučnih problema iz oblasti mikrobiologije, biohemije, imu- nologije, citologije, infektologije, epidemiologije, higijene itd. Misija NALAZ-a je dvostruka: stvoriti novu originalnu naučnu kulturu o proučavanju biomedicine i podići kvalitet laboratorijske dijagnostike na najviši nivo, pridržavajući se svjetskih standarda naučnog rada, stila i etike. Mikrobiologija Mikrobiološka dijagnostika zaraznih bolesti je od presudnog značaja za pravilan izbor terapije, jer omogućava identifikaciju uzročnika bolesti i ispitivanje njegove osjetljivosti na antibiotike i hemioterapeutike. Samo na osnovu kliničke slike bolesti nije moguće prepoznati njenog uzročnika, jer isti klinički sindrom mogu uzrokovati različiti mikroorganizmi (virusi, bakterije, paraziti), a jedan mikroorganizam može dovesti do nastanka različitih kliničkih sindroma. NALAZ posjeduje savremenu opremu i educirani kadar, koji će uz vašu saradnju, a koristeći se klasičnim i novim mikrobiološkim tehnikama iz oblasti bakteriologije, virusologije, parazitologije, mikologije, serologije i molekularne medicine, prepoznati uzročnika Vaše bolesti, te preporučiti terapiju za: infekcije disajnog sistema, infekcije probavnog sistema, infekcije mokraćnog sistema, infekcije genitalnog sistema – bolesti koje se prenose spolnim kontaktom, infekcije vezane za trudnoću i neonatalne infekcije, infekcije mozga i moždanih ovojnica, infekcije koje se prenose preko krvi, infekcije kože, mekih tkiva i kosti, zoonoze – bolesti ljudi i životinja. Odbrana organizma od infekcije je vrlo složena i postiže se na dva načina: nespecifičnom i specifičnom imunošću (humoralnom i celularnom). Bolesti imunog sistema se manifestuju povećanom osjetljivošću na infekcije, te učestalom pojavom alergijskih, autoimunih i malignih bolesti. Alergijske bolesti vezane za neki organski sistem pogađaju više od 30% stanovništva, od čega 25% mladih. Posljednjih godina postoji trend porasta oboljelih od raznih vrsta alergija, među kojima su alergija na: hranu, sunce, polen, prašinu, druge inhalatorne alergene, kozmetička sredstva, itd. Sva ispitivanja alergena vrši se serološkim reakcijama u uzorku krvi tako da ne mogu imati neželjene posljedice na ispitanike. Metode su pogodne I za djecu I za odrasle kod kojih druge metode mogu izazvati anafilaktičku reakciju. Koristeći se imunološkim i serološkim metodama, u NALAZ-u se radi dijagnostika infektivnih, alergijskih i autoimunih bolesti. Imunost na infekciju – Dokazivanjem prisustva i koncentracije specifičnih antitijela klasa IgG, IgM i IgA za različite patogene mikroorganizme vršiti se dijagnostika zaraznih bolesti. Alergeni – Široki spektar analiza na alergene, koje se rade u NALAZ-u, omogućava njihovu identifikaciju, te mjere zaštite i liječenja. Nalaz će u sardnji sa meteorolozima i drugim stručnjacima pratiti razinu alergena u okolišu te na svojoj web stranici (www.nalaz.org) upozoravati osjetljive osobe kako bi se mogle zaštiti od neželjenih reakcija. Autoimune bolesti – U laboratoriji za autoimune bolesti ispituju se sistemska, autoimuna, fosfolipidna, reumatoidna i druga antitijela. Biohemija Biohemija pruža velike mogućnosti detekcije poremećaja funkcije svih organa i organskih sistema, čak i u stadijumu kada bolest nije klinički manifestna. NALAZ radi analize iz oblasti biohemijei hematologije, što uključuje pregled krvi, urina, hormona, tumor markera i dr. 31 Vaša Apoteka broj 15 Dermatološki i kozmetički savjeti Kontaktne alergijske reakcije Piše: Doc. dr. Edin Suljagić, Dermatološko kozmetički centar “Farah” Tuzla tel: 061 151 400; www.farah.ba Alergijski kontaktni dermatitis je stanje uzrokovano skoro bilo čime što dolazi u dodir s kožom. Supstanca koja uzrokuje alergijski kontaktni dermatitis se nazivaju alergenima. Kod većine ljudi se ne javlja reakcija na alergene. Neke osobe će vremenom postati alergične na određenu supstancu, pa će izlaganje tom alergenu dovesti do svraba i osipa. Alergijski kontaktni dermatitis obično nije uzrokovan kiselinama, alkalijama, jakim deterdžentima ili sapunima. Ove jake hemikalije, koje mogu uzrokovati reakciju na bilo čijoj koži, zovu se iritanti. Iako su neke supstance u isto vrijeme i alergeni i iritanti, alergijski kontaktni dermatitis će se javiti pri kratkom dodiru sa tvarima koje obično ne izazivaju nikakvu reakciju kod većine ljudi. Kako dermatitis izgleda? Kontaktni alergijski dermatitis izazvan je alergijskom reakcijom osobe na supstance koje dolaze u kontakt sa kožom. Kod ljudi koje su preosjetljivi, ovi kontaktni alergeni izazivaju svrab, crvenilo, sitne mjehuriće, a kasnije i perutanje kože. U akutnoj fazi dermatitisa, koža postaje crvena i otečena, izrazito svrbi i na njoj se pojavljuju sitni mjehurići (plikovi) koji pucaju, stvaraju se kraste i bijele naslage koje se ljušte. Ukoliko je kontakt sa alergenom stalan, hroničan, koža postaje zadebljana, zagasito crvena, nekada mrke boje, peruta se, stvaraju se bolne pukotine, a svrab je minimalan, ali stalan ili se pogoršava u naletima. Uzroci dermatitisa Najvažnije je otkriti uzrok, odnosno tvar koja izaziva alergiju. U cilju otkrivanja alergena koji je odgovoran za nastanak promjena sprovodi se epikutano testiranje na standardne alergene europske serije. U ovoj seriji su alergeni koji najčešće izazivaju alergiju u Europi, i obuhvataju različite supstance, od metala koje nalazimo u bižuteriji, preko boja, konzervansa ili mirisa koje se nalaze u bojama za kosu i drugim kozmetičkim proizvodima do materija koje se nalaze u nekim ljepilima, cementu, gumi i drugim tvarima sa kojima ljudi svakodnevno dolaze u kontakt. Dermatolog i pacijent trebaju razgovarati o tvarima sa kojima se pacijent susreće na poslu i kod kuće, kako bi se identifikovao alergen. Možda će biti potrebno uraditi i navedeni laboratorijski test, koji je siguran i pouzdan način da se dijagnosticira kontaktna alergija. Male količine potencijalnih alergena se nanose na kožu i ostavljaju određeno vrijeme, uglavnom na dva dana. Najčešći su alergeni nikl, krom, kobalt, guma, konzervansi, mirisi i otrovne biljke: bršljan, živini spojevi, formaldehid, deterdženti, plastične mase, kozmetička sredstva, neki prehrambeni 32 proizvodi (kontakt - celer, peršin, paprika, riba i sl.) te prašina drveta, brašno, dlake životinja. Javlja se na izloženim dijelovima tijela (lice, vrat, šake, stopala, podlaktice). Koža je crvena i upalno promijenjena kao i u akutnom nealergijskom dermatitisu. Nikl se nalazi u mnogim proizvodima. Mnogi predmeti obloženi nikom sadrže dovoljno te tvari da uzrokuje reakciju kod ljudi osjetljivih na nikl. Nehrđajući čelik takođe sadrži nikl, ali dovoljno je čvrsto vezan za čelik da neće proizvesti alergijsku reakciju. Naušnice koje sadržne nikl uzrokuju dermatitis ušne školjke, što je veoma česta pojava kod osoba osjetljivih na taj element. Ovo može početi od samog bušenja ušiju iglom, pa zatim nošenjem naušnica. Za bušenje ušiju treba koristiti isključivo igle od nehrđajućeg čelika. Nakon toga treba nositi naušnice bez nikla bar tri sedmice. Takođe, odjeća može sadržati nikl: niklovane kopče na kajševima, dugmad i patentni zatvarači sa niklom. Osobe osjetljive na nikl bi morale koristiti plastične zamjene za ove predmete. Znojenje može pojačati osjetljivost na nikl. Ljeti, predmeti koji sadrže nikl mogu uzrokovati svrab i bockanje unutar 15-20 minuta nakon dodira sa oznojenom kožom. Kad znoj nije prisutan, ti predmeti se mogu koristiti i po nekoliko sati bez ikakve reakcije. Proizvodi od gume često uzrokuju alergijski kontaktni dermatitis. Hemikalije u gumi su te koje dovode do reakcije. Osobe osjetljive na gumu moraju upotrebljavati nešto drugo. Guma takođe može uzrokovati momentalnu alergijsku reakciju, odnosno svrab, peckanje i otok. Kod nekih osoba se, doduše rijetko, javlja svrab i suzenje očiju te otežano disanje. Ovo je češća pojava kod osoba koje nose uske gumene rukavice. Mnoge žene koje pate od alergije na gumu mogu nositi donje rublje sa nekom drugom vrstom elastičnog materijala. Slučajevi alergijske reakcije na gumu se najčešće javljaju zbog cipela na kojima obično ima gume. Većina ljudi farbaju kosu bez ikakvih problema. Međutim, neki su osjetljivi na paraphenylene- diamine (PPD), supstancu koja se nalazi u farbama za kosu. Takve osobe ne bi smjele upotrebljavati trajne boje za kosu, a i kod polutrajnih farbi trebaju prvo uraditi alergijski test na koži koji je opisan na pakovanju. Oko 25% osoba alergičnih na PPD su takođe osjetljivi i na neke lokalne anestetike (npr. Benzokain) pa trebaju koristi zamjene. Parfemi, losioni i kozmetički preparati mogu uzrokovati kontaktni dermatitis. Neke osobe su alergične na mirisne supstance koje se nalaze u proizvodima za njegu kože. Drugi su osjetljivi na konzervanse koji se upotrebljavaju kako se proizvodi za njegu ne bi pokvarili. Umjesto običnih, mogu se koristiti proizvodi bez mirisa, ali i oni sadrže supstance koje prikrivaju miris hemikalija unutar preparata. Veoma je malo proizvoda koji zaista nemaju konzervanse. Hrom je zaslužan za većinu alergijskih reakcija kod ljudi koji su u kontaktu sa cementom, kožom, šibicama, bojama i nekim proizvodima protiv hrđe. To su uglavnom osobe koje se bave poslovima kao što su popravka automobila ili građevinarstvo. Takođe, pare koje ispušta zapaljena šibica koja sadrži hromate može biti uzrok dermatitisa. Otrovni bršljan i njegovi srodnici često dovode do kontaktnog alergijskog dermatitisa. Kod pacijenata se javljaju plikovi i osip na mjestu gdje je biljka dotakla kožu. Osobe sa alergijskim kontaktnim dermatitisom trebaju: - Izbjegavati alergene koji uzrokuju reakciju i hemikalije koje reaguju s njima. Dermatolog vam može pomoći u određivanju koje su to supstance. - Koristiti proizvode koji ne uzrokuju reakcije. 33 Vaša Apoteka broj 15 Ishrana i zdravlje Mineralne vode i njihov zdravstveni učinak Piše: Prof. dr. Fatima Jusupović, Arzija Pašalić, asistent, Amerlina Mešinović dipl. sanitarni inženjer Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu Voda je osnovno ljudsko pravo, te jedan od uslova i simbola za opstanak. Simbol koji ne poznaje granice. Gdje nema vode nema ni života. Ništa tako snažno ne povezuje svijet kao ovo trajno dobro prirode. Bez nje društva nestaju a ljudi umiru. Voda, kao nezamjenjiva životna namirnica i kao uslov opstanka na planeti, zauzima posebno mjesto među faktorima životne sredine, od kojih zavisi život, zdravlje ljudi, kao i privredni i kulturni razvoj društva. Za razliku od „obične“ vode za piće postoje i MINERALNE VODE koje se suštinski razlikuju od „obične“ vode u odnosu na zastupljenost minerala. Mineralne vode su prirodne izvorske vode koje izviru same ili se do njih dopire bušenjem, a neophodno je da se konzumiraju i u skladu sa piramidom za rehidraciju organizma. Pod prirodnom mineralnom vodom podrazumijeva se voda koja potiče iz podzemnih ležišta zaštićenih od svakog onečišćenja, a odlikuje se svojim organoleptičkim i fizičko-hemijskim osobinama i ima djelotvoran uticaj na ljudski organizam. Mineralne vode dolaze iz dubokih slojeva zemlje gde dolaze u kontakt sa stijenama. Taj kontakt rastvara minerale iz stijena i kada voda izvire ponovo na površinu, dobijamo vodu bogatu mineralima i drugim supstancama. Po germanskoj definiciji mineralna je ona voda koja pored izvorne čistoće sadrži iznad 1000 mg/litar rastopljenih čvrstih sastojaka ili 250 mg/l ugljičnog dioksida. Po romanskoj definiciji mineralna voda je ona voda koja pored izvorske čistoće ima i rastopljenih minerala i ima još određene prehrambeno-fiziološke osobine. Tradicionalni razlog za pijenje mineralnih voda, posebno u Evropi, bio je njihov mineralni sas- 34 tav, koristan u očuvanju i poboljšanju zdravlja. Flaširanje i izvoz mineralnih voda počeo je još u XVI vijeku, kada je voda iz banje Spa u Belgiji transportovana u glavne gradove Evrope, dok su italijansku prirodnu mineralnu vodu poznatu kao „Aqua dei Navigatori“ koristili moreplovci na brodovima dok su putovali u „Novi Svijet“. Ljekovita svojstva mineralnih voda nekih izvorišta uslovila su potrebu za njihovim flaširanjem i na taj način ih učinili dostupnim većem krugu potrošača. Riječ „prirodna“ u nazivu može imati mineralna voda koja nije podvrgnuta bilo kakvom postupku prerade, osim postupaka izdvajanja nestabilnih elemenata, izdvajanju jedinjenja gvožđa, mangana, sumpora i arsena i sl. i dodavanja ugljendioksida. Općenito dejstvo mineralnih voda na ljudski organizam Mineralne vode imaju mnogostruko dejstvo na ljudski organizam tako što djeluju na proces varenja, funkciju sekretornih i en- dokrinih organa, upotpunjuju svakodnevne potrebe organizma za mineralima. Minerali se u ovim vodama nalaze u rastvorenom obliku najpovoljnijem za njihovu resorpciju. Stoga prirodne mineralne vode mogu biti dodatni izvor minerala u svakodnevnoj ishrani savremenog čovjeka, ishrani vegetarijanaca, u dijetetskim terapijama i u fiziološkim i patološkim stanjima u kojima su povećane potrebe za mineralima ili se oni gube u većim količinama. Mineralna voda, ako je pravilno odabrana pomaže i u održavanju balansa elektrolita koji su prirodno rastvoreni u njoj. Minerali iz vode se mnogo bolje apsorbuju od minerala iz hrane. Mineralna voda može da ima antibakterijska i antifugicidna svojstva. Pored ostalog mineralna voda pomaže detoksikaciji, čišćenju organizma, tj. borbi protiv raznih štetnih supstanci, toksina, kao dopuna terapiji kod mnogih hroničnih bolesti. Mineralnom vodom se postiže balans elektrolita u tijelu i popunjavaju zalihe koje organizam prirodno gubi. Mineralna voda je vjerovatno najzdravije piće koje nam je dostupno. Ona uključuje supstance koje su neophodne našem organizmu i mogu pomoći u postizanju optimalnog zdravlja. Generalizovati upotrebu mineralne vode nije moguće, jer su potrebe za sastojcima koje sadrži vrlo specifične za svaku osobu i zavise od uzrasta, fizičke aktivnosti, klimatskih uslova, fizičkog stanja i nutritivnog statusa. Sve veća upotreba flaširane i mineralne vode zasigurno dovodi i do grešaka u odabiru, a loše je i nekontrolisano korištenje vode koja nije u skladu sa fiziološkim potrebama organizma. Većina mineralnih voda uključuje slične karakteristike koje ih čine korisnim za postizanje dobrog zdravlja, ali je svaka mineralna voda ipak specifična, ima svoje prednosti i nedostatke. Zbog toga bi izbor mineralne vode, trebalo napraviti u konsultaciji sa doktorom, nutricionistom, posebno osobe koje imaju zdravstvenih problema. Danas se sve više koriste vode niske ili srednje mineralizacije, sa uravnoteženim odnosom makroelemenata i mikroelemenata. Pošto ove vode organizam lakše prihvata, one imaju povoljan uticaj na zdravlje svih kategorija stanovništva i mogu potpuno da zamijene običnu vodu za piće, što nije uvijek slučaj s vodama većeg stepena mineralizacije, čije neograničeno i dugotrajno konzu- Prije nego što odlučite koja je mineralna voda preporučljiva za vas, pažljivo pročitajte deklaraciju, informišite se o izvoru i tipu vode, a najbolje je u slučajevima bolesti konsultovati se sa liječnikom. Tijelo najbolje apsorbuje minerale iz vode, a njihova kompozicija zavisi baš od njenog porijekla. Prirodne mineralne vode sadrže bitne spojeve koji su za ljudski organizam od izuzetnog značaja, ali je veoma važno znati međuodnos minerala. miranje može da bude i štetno. Glavni mineral koji se smatra odgovornim za povećanje krvnog pritiska je natrijum, i kod osoba senzitivnih na povećani unos ovog elementa javlja se hipertenzija. Sa druge strane pretjerani unos joda može dovosti do predisponiranosti za oboljenja štitne žlijezde. Analize su pokazale da nizak unos kalcijuma i magnezijuma dodatno doprinose razvoju visokog pritiska i da povećanje unosa ovih minerala smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i njihovih komplikacija. Prije nego što odlučite koja je mineralna voda preporučljiva za vas, pažljivo pročitajte deklaraciju, informišite se o izvoru i tipu vode, a najbolje je u slučajevima bolesti konsultovati se sa liječnikom. Tijelo najbolje apsorbuje minerale iz vode, a njihova kompozicija zavisi baš od njenog porijekla. Prirodne mineralne vode sadrže bitne spojeve koji su za ljudski organizam od izuzetnog značaja, ali je veoma važno znati međuodnos minerala. Tako npr. previše kalcijuma u vodi povećava izlučivanje magnezija. Previše fosfora povećava gubljenje kalcijuma i slabije iskorištavanje magnezija i mangana. Potrebe za bakar su ovisne od cinka, željeza, kadmija i molibdena u hrani i vodi. Toksičnost bakra je manja uz dovoljno prisustvo cinka. Veće količine kadmija daju manju apsorpciju cinka, bakra i selena te se potrebe za te elemente povećavaju. Veće količine molibdena utiču na apsorpciju bakra i povećavaju koncentraciju urične kiseline u urinu. Apsorpcija i iskoristljivost mineralnih elemenata iz hrane i vode je veoma kompleksna, te iz tog razloga bi morali za svaku vrstu mineralne vode utvrditi određen oblik prehrane. Upliv, koga imaju masnoće na iskoristljivost minerala ističe se kao najnegativniji. U ishrani, masne kiseline se vezuju sa mineralnim elementima (kalcijum i magnezijum) u neupotrebljive materije, koje se neapsorbovane izlučuju sa fecesom. Za praktičnu prehranu je veoma značajan uticaj bjelančevina na iskoristljivost minerala, npr. kalcijuma. Moćan upliv bjelančevina na iskorištavanje kalcijuma vrijedan je pažnje u praktičnoj prehrani. Bjelančevine uplivišu i na iskorištavanje drugih mineralnih elemenata, tako napr. pomanjkanje magnezija ogleda se povećanim konzumiranjem bjelančevina. Potrebe za magnezijem se povećavaju, ako je u ishrani previše ugljikohidrata. Veća količina balastnih materija u dnevnoj prehrani snižava apsorpciju nekih elemenata (cinka, željeza, kalcija). Pomanjkanje nekog elementa čovjek lahko nadomjesti sa većim postotkom apsorpcije i manjim izlučivanjem, napr. kalcija, magnezijuma, željeza, cinka itd. Tako naprimjer čovjek veoma dobro iskoristi kalcij i magnezijum iz tvrde vode, ako ta dva elementa manjkaju u hrani. U postizanju zdravstvenih efekata mineralnih voda naročito se spominju: kalcij, magnezij, natrij, kalij, fluor, jod, bakar, željezo, cink, litij... Kalcijum kao važan makroelement obezbeđuje normalno funkcionisanje organizma. Zajedno sa fosforom kalcijum čini osnovu koštanog tkiva, aktivira djelovanje najvažnijih enzima, učestvuje u održavanju jonske ravnoteže u organizmu, neophodan je za normalan rad nervnog sistema i kontrakciju mišića, faktor je koagulacije krvi. Kalcij i magnezij u vodi imaju preventivni i prehrambeni značaj. Velika količina kalcijuma u dnevnoj prehrani mora povećati količinu unesenog magnezija, da bi učinak na kardiovaskularni sistem bio primjeren. Magnezijum je posebno značajan za kardiovaskularni i nervni sistem. U više od 300 enzimskih sistema u humanim ćelijama Mg ima odlučujuću poziciju u normalnoj miokardnoj funkciji. Za protektivno dejstvo na kardiovaskularni sistem sem odgovornosti magnezijuma, značajan je i međusobni odnos ovog minerala i kalcijuma. Najpovoljniji odnos kalcijuma i magnezijuma je 2:1. Ukoliko je jedan od ova dva minerala prisutan u većoj koncentraciji sprečava apsorpciju drugog. Magnezijum iz vode apsorbuje oko 30% bolje i brže nego dijetalni magnezijum. Poželjno je da nivo magnezijuma u vodi za piće bude bar 30 mg po litri. Neophodan je i kod osifikacije (ulazi u sastav kostiju, daje im čvrstinu i naročito kod mladih organizama, utiče na normalan rast i razvoj). Vitaminu C i B1 je neophodan da bi djelovao. Sprečava starenje ćelija, a, zajedno sa vitaminom C, kalcijumom i manganom, povećava broj i pokretljivost spermatozoida. Natrijum je esencijalni element za pravilno funkcionisanje organizma. Većina domaćih flaširanih voda ima visok sadržaj natrijuma u svom sastavu, što baš i nije dobro jer prekomjerno unošenje natrijuma predstavlja značajan faktor rizika u nastanku ateroskleroze i povišenog krvnog pritiska, ali i drugih bolesti, kao što su osteoporoza, nefritis, edem i gojaznost. Zbog toga je upotreba mineralnih voda sa što manjim sadržajem natrijuma najpreporučljivija, tako da u vodi ne bi trebalo da ga bude više od 150 mg/l, a preporučljivo je da ga bude i ispod 50 mg/l. Kalijum je potreban organizmu, ali njegov višak izaziva „stres“ bubrega, pa i prekid njihovog rada, i zato za svakodnevnu upotrebu ne treba koristiti vodu koja ga ima više od 12 mg/l. Za zdravlje ljudi značajan je fluor u vodi. Dokazano je da fluor djeluje preventivno protiv karijesa i ima funkciju pri mineralizaciji kostiju i zuba. Fluor povećava otpornost protiv kiselinskog napada kariogenih ustnih bakterija i povećava remineralizaciju primarnih lezija. Ako se svakodnevno upotrebljava prirodna mineralna voda, ona ne bi trebalo da sadrži više od 1 mg/l fluorida, kako bi se izbjegla fluoroza zuba i drugi neželjeni efekt. Jod u vodi spada u grupu „bitnih mikroelemenata”. Koncentracija joda u vodi za piće zavisi od 35 Vaša Apoteka broj 15 Ishrana i zdravlje Potrebno je znati da naše tijelo i sve njegove funkcije zavise od prirodnih minerala i pravim odabirom vode možemo prevenirati, liječiti ili izliječiti bolesti današnjice, a sve to pod kontrolom ljekara i primjenom određene dijeto-terapije. njegovog sadržaja u tlu određenog područja. Voda ima ograničeni značaj kao izvor joda i zadovoljava najviše 10% potreba organizma. Nedostatak joda u organizmu dovodi do mnogih razvojnih i funkcionalnih abnormalnosti. Ta stanja se danas označavaju kao ”jod deficitarni poremećaji” koji se mogu ispoljiti u svim životnim dobima najčešće u vidu gušavosti. Najnovija istraživanja pokazuju da je silicijumdioksid koji je prisutan u nekim mineralnim vodama jako bitan element za organizam. On je neophodan za stvaranje kolagena kostiju i vezivnog tkiva, za zdrave nokte, kožu i kosu, za apsorpciju kalcijuma, za fleksibilnost arterija i time igra ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Silicijum-dioksid je važan za prevenciju Alzheimer-ove bolesti. Zatim, on stimuliše imuni sistem i sprečava proces starenja ćelija u tkivima. Dejstvo silicijum dioksida povećavaju: kalcijum, magnezijim i kalijum. Ugljik dioksid u mineralnim vodama je ključan za održavanje topivosti minerala, a u usnoj šupljini djeluje na živce uključene u osjećaj žeđi pa pomaže njezinu “gašenju”. Gazirane prirodne mineralne vode imaju još jednu važnu ulogu čiste usnu šupljinu te ispiru i neutraliziraju okusne pupoljke na jeziku, te nam tako pomažu da uživamo u hrani. Znanstvena istraživanja pokazuju da uzimanje jedne litre gazirane vode na dan bogate natrijem i hidrogenkarbonatima pozitivno utiče na masnoće (trigliceridi, holesterol) u krvi, te na tzv. upalne faktore koji su povezani s kardiovaskularnim oboljenjima. Vode u koje je dodat ugljen-dioksid, pH se spušta i do 4,5 (a normalne vrijednosti su 6 do 8). Takva voda može da izazove rastvaranje min- 36 erala zuba. Ako se znaju ovi parametri, pri odabiru flaširanih voda koje će se koristiti u domaćinstvu treba voditi računa o starosti i zdravstvenom stanju svih članova domaćinstva, a posebno beba. Mineralne vode se po svom sastavu mogu klasifikovati u veliki broj kategorija u zavisnosti od vrste minerala, količina gasova, međusobnih odnosa minerala i ostalih sastojaka. U praksi su najpoznatije sljedeće mineralne vode: - hidrokarbonatne, - sulfatne, - natrijum-hloridne, - sumporovite, - jodne, - gvožđevito-arsenske, - ugljenokisele. Primjena mineralnih voda u zdravstvene svrhe - Hidrokarbonatne mineralne vode se preporučuju kod: oboljenja gastrointestinalnog trakta (hronični gastritis, ulkusna bolest); hepatobilijarnih oboljenja (hronični hepatitis, diskinezija holecista, stanje poslije holecistektomije); oboljenja metabolizma i endokrinog sistema (giht, diabetes mellitus); oboljenja urinarnog trakta (cistitis, pijelonefritis, bubrežna kalkuloza). - Sulfatne mineralne vode, preporučuju se kod: hroničnog kolitisa sa opstipacijom, hroničnog hepatitisa, holecistitisa, diskinezije holecista, go- jaznosti, šećerne bolesti, hroničnog pankreatitisa. - Natrijum-hloridne mineralne vode, se koriste u terapijske svrhe u vidu pijenja kod sljedećih oboljenja: oboljenja želuca sa hipoaciditetom, hroničnog holecistitisa i diskinezije holeciste. - Sumporovite mineralne vode, koriste se u terapijske svrhe kod sljedećih oboljenja: kardiovaskularnih oboljenja (hipertenzija), gastrointestinalnih oboljenja (hronični gastritis i enterokolitis). - Jodne mineralne vode koriste se kod: hipertenzije, ginekoloških oboljenja, parenhimske strume. - Gvožđevito-arsenske mineralne vode, sadrže minimum 10 mg gvožđa na 1 litar vode i minimum 0,7 mg arsena na 1 litar vode. U terapijske svrhe se koriste u vidu pića, kod hipertireoze kao i u profilaksi hipoksičnih stanja organizma kod kardiovaskularnih i plućnih oboljenja i u stanjima rekonvalescencije. - Ugljeno - kisele mineralne vode u sebi sadrže više od 1gr/l slobodnog CO2. Indikacije za peroralno unošenje su: kardiovaskularna oboljenja (oboljenja perifernih arterija, stabilna angina pektoris, hipertenzija, stanja poslije nekomplikovanog infarkta miokarda), gastrointestinalna oboljenja (hronični gastritis, ulkusna bolest sa hipoaciditetom, hronični kolitis), urološka oboljenja (mikrourolitijaza), kožna oboljenja (opekotine, promrzline, hronični ekcem,). Potrebno je znati da naše tijelo i sve njegove funkcije zavise od prirodnih minerala i pravim odabirom vode možemo prevenirati, liječiti ili izliječiti bolesti današnjice, a sve to pod kontrolom ljekara i primjenom određene dijetoterapije. 37 Ishrana i zdravlje Vaša Apoteka broj 15 Specifične potrebe organizma u doba adolescencije Piše: Mr. ph. sc. Marizela Šabanović, nutricionista Farmaceutski fakultet Tuzla Adolescencija je razdoblje razvoja i odrastanja čovjeka, period između djetinjstva i zrelosti, period tranzicije, u kome se mlade osobe nalaze na pragu značajnih promjena, koje će ih polako uvesti u svijet odraslih. Period adolescencije odlikuje se nizom promjena na tijelu adolescenta i brzim promjenama raspoloženja, konfliktima i sukobima s okolinom, ispitivanjem granica, buntovništvom i istraživanjem svijeta, popraćenih nizom novih potreba, interesa i problema koji dijete do tada nisu zaokupljali. Vjeruje se da razdoblje adolescencije završava postizanjem socijalne i emocionalne zrelosti i financijske neovisnosti. lescenti muškog spola imaju izuzetno velike potrebe za energetskim tvarima, jer rastu brže od ženskog spola, te im se povećava masa mišićnog tkiva. Tako aktivni adolescent od 15 godina troši oko 4000 i više kcal na dan i to samo kako bi održao postojeću tjelesnu masu. Adolescentice započinju s rastom i razvojem ranije, a pritom dosižu nižu tjelesnu masu i tjelesnu visinu pa je maksimum njihovih potreba nešto manji u odnosu na adolescente muškog spola. Prosječna adolescentica od 15 godina tako treba samo 2000 kcal na dan. U adolescentskom razdolju formiraju se tipične konture ženskog odnosno muškog tijela, stvaraju se depoi masnog tkiva, odnosno definitivno se formiraju mišići. Tokom adolescencije važno je zadovoljiti pojačane kalorijske, ali i brojne metaboličke zahtjeve organizma, dakle unositi sve potrebne nutricijske sastojke svakodnevno i u primjerenoj količini. Preporučuje se da adolescenti imaju 5-6 obroka dnevno kako bi se osigurala potrebna količina glukoze nepohodna za rad mozga i nervnog sistema. Doručak je obrok koji je ključan za održavanje konstantne razine šećera u krvi tokom dana. Doručak mora biti Period adolescencije ima, barem u teoriji, jasno definisane uzrasne granice, tako da možemo da govorimo o ranoj (period od 12. do 15. godine), srednjoj (period od 15. do 21. godine) i poznoj adolescenciji (period od 21. do 25-26. godine). Međutim, individualno gledano, ova granica nije toliko jasna. Neki autori predlažu da se kao kriterijumi početka i kraja adolescencije uzmu biološka i sociološka odrednica, odnosno promjene u samom razvoju organizma (sekundarne polne odlike, početak menstrualnog ciklusa kod devojčica i sl.) i socijalna zrelost pojedinca (zasnivanje radnog odnosa, pronalaženje partnera, zasnivanje porodice i sl.). Sociološka odrednica se najčešće uzima kao kriterij završetka adolescencije. Adolescentsko razdoblje života je obilježeno intenzivnim fizičkim i psihičkim razvojem svakog pojedinca, te su energetske i nutritivne potrebe u ovom razdoblju ljudskog života najveće. Iz tog razloga kalorijske potrebe ovise o njihovom stepenu rasta, stepenu fizičkog sazrijevanja, građe tijela i nivoa tjelesne aktivnosti. Razlika u energetskim potrebama postoji i između spolova. Tako adoAge group Energija (kcal) Proteino (g) Ca (mg) Fe (mg) Vit A (mcg) Vit D (mcg) Tiamin (mg) bogat žitaricama i kompleksnim ugljikohidratima, a treba izbjegavati jednostavne, rafinirane šećere koji daju kratkoročni učinak na razinu šećera u krvi, nakon čega slijedi naglo sniženje razine šećera, što rezultira smanjenjem koncentracije i nemogućnošću adekvatnog psihičkog funkcionisanja. Osnovni vodič za prehranu djece adolescenata predstavlja piramida pravilne prehrane za djecu i adolescente. Savremena piramida pravilne prehrane preporučuje uravnotežen unos hranjljivih i zaštitnih tvari uz redovnu tjelesnu aktivnost što je osnovni princip kada govorimo i o prehrani adolescenata. Pored osnovnih principa pravilne prehrane Ministarstvo zdravlja Sjedinjenih Američkih Država daje smjernice u prehrani kad je u pitanju količina energije i dnevne potrebe za vitaminima (Tabela 1. i 2.). Iz tabele 1. i 2. je vidljivo da se u doba adolescencije i intenzivnog razvoja osoba preporučuje pojačan unos vitamina, koji su neophodni za normalan razvoj kostiju i tijela koje je u fazi intenzivnog rasta. Pored toga, povećana je potreba za unosom proteina. Pored drugih hranjivih tvari, adekvatne količine Riboflavin (mg) Niacin (mg) Vit B12 (mcg) Folna kiselina (mcg) Vit C (mg) djeca dječaci 10- 11 yrs 2200 49 600-700 7 575 2.5 0.88 1.32 14.5 2.0 100 20 12- 13yrs 2400 61 600-700 12 725 2.5 0.96 1.44 15.8 2.0 200 30 14 - 15 yrs 2650 74 600-700 12 725 2.5 1.06 1.59 17.5 2.0 200 30 16- 17yrs 2850 80 500-600 6 750 2.5 1.14 1.71 18.8 2.0 200 30 10- 11 yrs 1950 51 600-700 7 575 2.5 0.78 1.17 12.9 2.0 100 20 12- 13 yrs 2100 63 600-700 18 725 2.5 0.84 1.26 13.9 2.0 200 30 djevojčice 14- 15 yrs 2150 66 600-700 18 725 2.5 0.86 1.29 14.2 2.0 200 30 16- 17 yrs 2150 60 500-600 19 750 2.5 0.86 1.29 14.2 2.0 200 30 tabela 1 38 Tokom adolescencije važno je zadovoljiti pojačane kalorijske, ali i brojne metaboličke zahtjeve organizma, dakle unositi sve potrebne nutricijske sastojke svakodnevno i u primjerenoj količini. željeza i kalcija osobito su važne. Nepravilna prehrana u djetinjstvu nerijetko uslovljava pojavu bolesti koje se manifestuju u zreloj dobi. Znanstvene studije potvrdile su da pravilna prehrana i adekvatan unos nutrijenata u razdoblju djetinstva i adolescencije mogu pomoći u optimiziranju zdravlja i zaštiti od različitih bolesti koje se javljaju u zreloj dobi, uključujući srčane bolesti, osteoporozu, kao i neke maligne bolesti. Stoga je potrebno ograničiti konzumiranje zaslađenih gaziranih pića i konzervirane hrane, rafiniranih šećera, te smanjiti unos masnoća i soli. Udio masnoća ne bi smio biti veći od 30% energetske dnevne potrebe. Prehrana mora biti bogata visokovrijednim izvorima proteina poput nemasnog mesa, ribe, jaja i mliječnih proizvoda. Žitarice, voće i povrće trebaju činiti temelj prehrane, a odabir masti treba biti mudar – prednost treba dati masnoćama biljnog porijekla i masnoj ribi. Takođe, neophodno je unositi i velike količine vode. Iako je pravilna prehrana osnova dobrog zdravlja, većina adolsecenata konzumira jednoličnu i nutritivno niskovrijednu prehranu. S druge strane, neki nutrijenti imaju preventivno djelovanje tek kada se unose u količinama koje je teško osigurati hranom. Kao rezultat navedenoga, nerijetko se javlja potreba za dodatnim unosom, organizmu neophodnih nutrijenata, vitamina i minerala. Željezo Potreba adolescentica za željezom povećava se za oko 50 % početkom menstruacije što uslovljava dnevnu dozu od 15 mg željeza. Često je unos željeza nedovoljan u ovome razdoblju zbog eksperimentiranja s prehranom ili povećanih gubitaka tokom menstruacije. Potrebe adolescenata za željezom također se povećavaju, ali za 20 %, najvećim dijelom stoga što dolazi do povećanja nemasne, mišićne mase, te je adolescentima potrebno 12 mg željeza dnevno. Kod mladića su nedostaci rjeđi jer oni uglavnom potrebe podmiruju povećanim unosom hrane. Namirnice bogate željezom su: meso, perad, riba, jaja, mahunarke, zeleno lisnato povrće i svježe voće. Željezo iz mesa, peradi i riba (hem željezo) bolje se apsorbira u organizamu nego iz namirnica biljnog porijekla. Međutim, apsorpcija željeza iz namirnica biljnog porijekla pospješuje se ukoliko se konzumiraju adekvatne količine voća bogatog vitaminom C. Čaj (uključujuću i zeleni), kafa, kakao i drugi napitci koji sadrže kofein, teobromin ili tanin te crno vino smanjuju apsorpciju željeza. Kalcij Unos kalcija u razdoblju adolescencije je veoma važan, stoga valja imati na umu nekoliko stvari. Kako se 40 % koštane mase razvija tijekom adolescentske dobi, kalcij je vrlo važan u prehrani adolescenata. Adekvatna količina kalcija pomaže u razvijanju i jačanju kostiju i najbolja je odbrana od razvijanja osteoporoze kod odraslih. Osim za pravilnu izgradnju koštane mase, kalcij u pravilnim količinama pomaže i rast te kontrakciju mišića. U dobi od devet do 18 godina, za oba pola preporučuje se konzumiranje kalcij-bogate dijete (1300 mg dnevno) kako bi se osigurao odgovarajući depozit kalcija u kostima. Preporučeni unos kalcija može se postići uzimajući najmanje tri šolje nemasnog mlijeka dnevno ili ekvivalentan iznos od nemasnog jogurta i/ili nemasnog sira. Za one koji ne žele konzumirati mliječne proizvode, kalcij mogu uzimati u zelenom, lisnatom povrću, obogaćene kalcijem proizvodi od soje, i ostalih kalcij-obogaćene hrane i pića. Djevojčice se u razdoblju adolescencije ne trebaju brinuti da će umjerena konzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda rezultirati porastom indeksa tjelesne mase (BMI) i tjelesnih masnoća. Naime, studija objavljena u časopisu International Journal of Obesity pratila je djevojčice u razdoblju prije adolescencije i kroz razdoblje adolescencije, te je prva koja se bavila posmatranjem veze između konzumacije mlijeka i mliječnih proizvoda i prom- jena u tjelesnoj masi. Rezultati su pokazali da tinejdžerice mogu održavati adekvatnu tjelesnu masu a da ne uskraćuju mlijeko i mliječne proizvode. Istraživači naglašavaju važnost dobivenih rezulata činjenicom da mnoge djevojčice u razdoblju adolescencije usljed «brige» za održavanjem adekvatne tjelesne mase iz prehrane izbacuju mlijeko i mliječne proizvode. To je posebno problematično ako se uzme u obzir da su upravo mliječni proizvodi za tinejdžere najbolji izvor kalcija, minerala neophodnog za održavanje dobroga zdravlja kostiju, a razdoblje adolescencije je upravo razdoblje u kojemu se formira snažna i gusta koštana masa, koja bi trebala biti oslonac ostatak života. Magnezij Za zdrave kosti adolescenata unos magnezija u obliku dodataka prehrani tijekom adolescencije, ključnog razdoblja za formiranje kostiju, znatno povećava gustoću kostiju i može smanjiti rizik od osteoporoze u kasnijem životu, navodi nedavno provedeno istraživanje, objavljeno u časopisu The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism. U istraživanju je sudjelovalo 120 zdravih djevojčica, od 8 do 14 godina, koje su dnevno unosile manje od 220 mg magnezija. Djevojčice su podijeljene u dvije skupine. Prva je dnevno dobivala dodatke magnezija (300 mg), a druga placebo kroz razdoblje od 12 mjeseci. Nakon 12 mjeseci utvrđena je znatno 39 Vaša Apoteka broj 15 Ishrana i zdravlje Iako je pravilna prehrana osnova dobrog zdravlja, većina adolsecenata konzumira jednoličnu i nutritivno niskovrijednu prehranu. S druge strane, neki nutrijenti imaju preventivno djelovanje tek kada se unose u količinama koje je teško osigurati hranom. Kao rezultat navedenoga, nerijetko se javlja potreba za dodatnim unosom, organizmu neophodnih nutrijenata, vitamina i minerala. Grupa proizvoda Broj dnevnih porcija Ekvivalent porcija Hrana bogata kalcijem 3-4 1 šolja nemasnog mlijeka, pudinga sa mlijekom ili jogurta 1.5 oz. 1 sira 1 čaša napitka od soje, obogaćenog kalcijem Hrana bogata proteinima 2-3 3 oz. Porcija mesa, ribe ili piletine 3 jaja 3 oz. tofu sira 4 kašičice putera od kikirikija 1/2 šolja kuhanih mahunarki *Izaberite nemasno meso, perad bez kože i vegetarijanske izvore proteina 6-7 1/2 zdjelice riže 2 kriške hljeba 1 solja tjestenine 3/4 šolje cjelovitih pahuljica 4 biskvita * Izaberite cjelovite žitarice kako bi obogatili unos vlakana Povrće 2-3 1/2 šolja kuhanog lisnatog povrća 1 šolja kuhanog nelisnatog povrća 1 sirova mrkva 1½ šolja zelene salate ½ šolja soka od povrća * Lisnato povrće je dobar izvor folata, narančasto i žuto-narančasto povrće betakarotena 2-3 1 kriška papaje, dinje, ananasa, lubenice, itd. 1 šolja isjeckanog voća ½ šolja 100% voćnog soka ½ šolja konzerviranog voća * Uzimati agrume i time povećati unos C vitamina tabela 2 veća gustoća koštanog tkiva u kukovima djevojčica koje su dobivale dodatke magnezija u usporedbi s placebo skupinom. Dobar izvor magnezija su zeleno lisnato povrće, meso, žitarice, orašasto voće i mlijeko. Dnevne potrebe magnezija za djevojke 320 mg dnevno i 420 mg za muškarce. Vitamin C Povećava apsorpciju željeza, pomaže kalcifikaciju i time pravilno for miranje dentina zuba. Dnevene potrebe adolescenata za Age group Vitamin A Vitamin A , kao retinol, ima značajnu funkciju u reprodukciji i nor malnom funkcionisanju imunog sistema. Dnevne potrebe adolescenata za vitaminom A su: 800 µg za djevojke, a 1000 µg za muškarce. Namir nice bogate vitaminom A su: jetra (goveđa, pileća), neobrano mlijeko, puter, te namir nice biljnog porijekla tamno zeleno i obojeno povrće, voće. Vitamin D Riža i ostalo Voće vitaminom C su oko 50 mg. Namir nice, izvori vitamina C su: plodovi citr usa, paradajz i zeleno povrće. 99% dnevnih potreba vitamina C obezbeđuje se konzumiranjem voća i povrća, dok namir nicama animalnog porijekla samo 1%. Vitamin D je uslovno esencijalni vitamin, jer ga osobe koje se dnevno izlažu sunčevom svjetlu ne trebaju unositi hranom. Glavna funkcija vitamina D je pomoć pri stvaranju kostiju i zubi, jer se bez njega ne može apsorbirati kalcij, glavni element u tim organima. Važan je i za apsorpciju fosfora, drugog važnog sastojka kostiju i zubi.Vitamin D značajno je povezan sa snagom mišića kod adolescenata. Manjak vitamina D ima značajan negativan utjecaj na zdravlje kostiju i mišića. Dnevene potrebe adolescenata za vitaminom D iznose oko 10 µg. Namirnice koje sadrže vitamin D su: ulje, puter, sir, losos, tuna, sardine, pečurke, mlijeko. Vitamin B1 (tiamin) Vitamin B1 je vitamin koji se otapa u vodi i ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, pri njihovoj pretvorbi u energiju. Vrlo je važan i za normalno funkcioniranje živčanog sistema. Preporučena dnevna doza za adolescente je: 1,1 mg (djevojke) i 1,5 mg (muškarci). Namirnice bogate vitaminom B1 su: cjelovite žitarice, sjemenke, orašasti plodovi, pšenične klice, suncokretove sjemenke, zob, tuna, losos, avokado, tjestenina i žitarice. Preporuke za dnevne porcije Na osnovu piramide prehrane, preporuka i standarda u ishrani adolescenata, može se predložiti slijedeći raspored dnevnih porcija pravilne dnevne prehrane za adolescente: 11 Unca tekuća (fl oz) = 1 unca je jednaka 28,35 g U slučaju da se adolescenti bave spor tskim aktivnostima, onda se naravno moraju povećati dnevni unosi, posebno vitamina i mineralnih materija koje se gube prilikom vježbanja, ali i povećati unos hranjljivih materija, kako bi se obezbijedila dovoljna količina energije. Energija Proteini * (kcal) (g) Ukupne masti (g) Slobodne masne kiseline (g) Ugljiko -hidrati (g) Biljna vlakna (g) Holesterol (mg) Ca (g) Na (mg) Fe (mg) Vit A Folna kiselina Vit C (mcg) (mcg) (mg) 2550 68 71 23.6 351 26 300 0.4-0.5 1700 6 750 200 30 2000 58 56 18.6 275 20 300 0.4-0.5 1350 19 750 200 30 muškarci 18- 29 god Žene 18 - 29 god tabela 2 40 41 Info kutak Vaša Apoteka broj 15 Drugi workshop funkcionalne endonazalne sinusne hirurgije (FESS) Savremeni hirurški pristup uz primjenu 3D navigacijskog Endoskopska operacija sa visokim procentom uspješnosti, a uz minimalnu traumatizaciju zdravih tkiva, može da riješi slučajeve hronične upale sluznice nosa i paranazalnih sinusa, polipoze nosa, strana tijela sinusa i probleme koji se tiču nekih anatomskih malformacija. U organizaciji Klinike za bolesti, uha, grla i nosa UKC Tuzla, Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli a u saradnji sa Prof. dr. Dragom Prgometom iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb i kompanijom Tuzlafarm iz Tuzle, u Tuzli se 19. i 20.maja održao, već tradiocionalni workshop sa međunarodnim učešćem pod nazivom “Praktični kurs funkcionalne endonazalne sinusne hirurgije (FESS) i 3D- navigacijski sistem “. Prvog planiranog dana polaznici su na Klinici za bolesti uha, grla i nosa Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla kroz operativne zahvate pratili praktičnu primjenu savremenog hirurškog pristupa uz primjenu 3D navigacijskog sistema. Urađena su tri operativna zahvata. Dva zahvata nosne polipoze, koje je uz primjenu savremenog hirurškog pristupa i 3D navigacijskog sistema izveo mr.med. sc.dr. Gorazd Poje, iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb uz asistenciju dr.sc. Šekiba 42 Uminhanića i dr. Hasana Altumbabića sa Klinike za bolesti uha, grla i nosa UKC Tuzla, dok je treći operativni zahvat radio prof. dr.sc. Drago Prgomet, predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Riječ je o operativnom zahvatu štitne žljezde uz upotrebu takozvanog ultraharmonijskog skalpela. Savremeni navigacioni sistemi su velika pomoć operatoru u svim operativnim zahvatima, pa tako i u području endoskopske sinusne hururgije. Veoma praktični za upotrebu, znatno skraćuju vrijeme izvođenja operativnog zahvata, a u svakom trenutku na zahtjev operatora obezbjeđuju uvid u operativno polje tj. trenutnu poziciju instrumenata, kojima se radi operativni zahvat i time se spriječava oštećenje struktura oko sinusnih šupljina. Endoskopska operacija sa visokim procentom uspješnosti, a uz minimalnu traumatizaciju zdravih tkiva, može da riješi slučajeve hronične upale sluznice nosa i paranazalnih sinusa, polipoze nosa, strana tijela sinusa i probleme koji se tiču nekih anatomskih malformacija. Drugi workshop funkcionalne endonazalne sinusne hirurgije (FESS), razlikuje se od prvog jer smo ove godine omogućili praktičan rad u operacionoj sali tako da kolege vide sam zahvat, a posebno što smo uradili i jedan iskorak, koristili smo 3D navigaciju. Ovo je ujedno i promocija 3D navigacije na našoj klinici, a nadamo se da ćemo ga uskoro i nabaviti jer je zaista od velike pomoći pri ovoj operativnoj tehnici. Radi se standardna FESS procedura, a 3D standardna navigacija dosta olakšava segmente operativnog zahvata. Klinika za ORL, već 9-10 godina ima opremu za FESS, operativna tehnika je već 5-6 godina standardna u našem programu, međutim, u nastojanju da se usluga poboljša što više, odlučili smo se za ovaj edukativni dio, da naše kolege što više nauče, istovremeno da se upoznaju sa kolegama iz regiona i da razmjene iskustva, da uspostave buduću suradnju. Mislim da je u svakom slučaju veoma pozitivan učinak. Moramo se zahvaliti sponzoru na podršci, u cilju nam je da ta virtuelna tuzlanska škola kako smo je nazvali nastavi sa radom svake godine sa nekim novim tečajima, kako bismo naučili nešto novo i proširivali prijateljstva i poznanstva. To je ciljana skupina sa kvalitetnim predavačima i gostima, to nije veliki skup već ljudi koji su zainteresovani za ovu tehniku. Predavači su iz Zagreba, Rijeke, Turske, a gosti su iz Skoplja, Banjaluke, Zenice, Sarajeva, tu su i kolege maksilofacijalni hirurzi iz Sarajeva koji su zainteresovani za ovu tehniku. Workshop je koristan i uspješan ne samo u pogledu novih saznanja nego i u pogledu kvalitetne razmjene iskustava -istakao je prof.dr.sc. Fuad Brkić Klinika za bolesti uha, grla i nosa UKC –a Tu- sistema na Klinici za bolesti uha, grla i nosa UKC Tuzla zla već dugi niz godina ima veoma dobru saradnju sa Klinikom za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC Zagreb, na polju edukacije, tako da je ovo drugi tečaj koji ove dvije klinike zajedno organizuju. Rukovoditelj tečaja FESS-a jeste prof.dr.sc. Drago Prgomet, načelnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC Zagreb, koji je izjavio: “Kada je riječ o temi ovog tečaja, o minimalnoj endoskopskoj hirurgiji sinusa baze lubanje, s tim da ovdje prvi put radimo uz korištenje 3D neuro navigacije, možemo reći da se radi o tehnološki vrlo modernoj opremi. U našoj klinici ova oprema se koristi posljednje 3 godine, a omogućuje minimalne zahvate što je prije svega za pacijenta veoma dobro jer skraćuje vrijeme boravka u bolnici, postoperativni tijek je puno brži, efikasnost operacije i rezultati su puno kvalitetniji. Naša iskustva su više nego dobra i vjerujem da će jedan dio iskustava i ovdje biti dobrodošao. Operativni zahvati pacijenta na ovom tečaju, izvest će se zajedno sa kolegama iz UKC-a, uz primjenu 3D navigacije, a također u teoretskom dijelu ćemo prezentirati naša iskustva koja imamo, ne samo u endoskopskoj hirurgiji sinusa koja radimo već 20 godina na našoj klinici već upravo u ovom dijelu korištenja novih tehnoloških mogućnosti u kirurgiji sinusa i baze lubanje.” Drugog dana workshopa održana su predavanja na temu “Alergijski rinitis i nazalni polipi“. FESS i 3D-navigacijski sistem je tema o kojoj je izlagao prof.dr.sc. Drago Prgomet iz KBC Zagreb, dok je o Komplikacijama FESS-a govorio mr.med.sc.dr. Gorazd Poje, također, iz KBC Zagreb. Vrlo zanimljivo izlaganje imao je i prof.dr.sc. Darko Manestar iz KBC Rijeka, pod nazivom „Imunoterapija alergijskog rinitisa“. Inače prof .Manestar već četiri godine dolazi u Tuzlu, kao predavač.U okviru seminara, uvaženi stručnjak u ovoj oblasti, prof.dr.sc. Mahmut Tayyar Kalcioglu, sa Medicinskog fakulteta, Univerziteta Malatya Turska prezentirao je rad na temu Alergijski rinitis i uticaj na astmu. 43 Vaša Apoteka broj 15 Info kutak Uspješno sproveden nadzorni audit u veledrogeriji Tuzlafarm d.o.o. Sistem upravljanja kvalitetom ISO 9001:2008 u veledrogeriji Tuzlafarm uspostavljen i primjenjen u skladu sa zahtjevima standarda. Dana 27.05. 2011. godine u veledrogeriji Tuzlafarm d.o.o. uspješno je organizovan i sproveden prvi redovni nadzorni audit iz oblasti ISO 9001:2008. U skladu sa dogovorenom dinamikom aktivnosti u Tuzlafarmu je sproveden eksterni audit u cilju potvrđivanja da je sistem upravljanja uspostavljen i primjenjen u skladu sa zahtjevima standarda. U tom smislu su obavljeni razgovori i audit sistema po svim tačkama plana i programa izvođenja eksternog audita od strane SGS BiH d.o.o. , cer tifikacijske kuće iz Sarajeva. Cer tificiranjem se dobija dokaz da organizacija ima kvalitet, zadovoljne i motivirane zaposlenike i poslovne par tnere, da ispunjava zahtjeve i očekivanja kupaca, da kontrolira sve procese, da daje stalan kvalitet proizvoda i usluga i da smanjuje troškove i povećava profit. 44 Uvođenje ISO sistema pojačava kvalitet poslovnog sistema, smanjuje troškove u vidu smanjenja reklamacija, povećava odgovornosti i olakšava upravljanje, poboljšava odnose s poslovnim par tnerima, ostvaruje tržišnu prednost pred konkurencijom te time omogućava osvajanje novih tržišta. Osim toga, ISO cer tifikat omogućuje organizaciji opstanak na domaćem i međunarodnom tržištu, stalni razvoj i poboljšavanje, i povećava povjerenje kupaca. Na kraju sprovedenog eksternog audita održan je sastanak na kojem su prezentovani zaključci sprovedenog audita i tim za audit kojeg su činili g-din Ermin Šabanović i g-đa Jasna Mujagić, konstantovali su da je sistem upravljanja kvalitetom ISO 9001:2008 u veledrogeriji Tuzlafarm uspostavljen i primjenjen u skladu sa zahtjevima standarda. Ambasador Republike Albanije u posjeti Tuzlafarmu Njegova ekselencija ambasador Albanije u Bosni i Hercegovini Flamur Gashi, 21.04.2011. bio je u zvaničnoj posjeti Tuzlanskom kantonu. Tim povodom Ambasada Republike Albanije u BiH uputila je notu za nastupnu posjetu NJ.E. g-din Flamur Gashi, generalnom direktoru Tuzlafarma. Menadžmentu veledrogerije Tuzlafarm, na čelu sa vlasnikom g-dinom Alijom Omerhodžićem, bila je izuzetna čast ugostiti njegovu ekselenciju ambasadora Gashija. Tom prilikom generalni direktor g-din Edin Hebibović istakao je da mu je posebno zadovoljstvo što je veledrogerija Tuzlafarm prepoznata i cijenjena kao farmaceutska kuća koja je spremna ostvariti kvalitetnu poslovnu saradnju i postati jedna od spona između Bosne i Hercegovine i Republike Albanije. „Otvaranjem Ambasade Republike Albanije u BiH prošle godine, Albanija je iskazala svoju želju i potrebu ka otvaranju prostora i uspostavljanju intenzivnije saradnje u svim oblastima, tako da mi je drago što sam danas u Tuzlafarmu. Smatram da je ovo prvi korak povezivanja i ostvarivanja kvalitetne saradnje sa Tuzlafarmom, jer je to kuća koja ima izuzetnu saradnju kako sa državnim vlastima u Tuzli, kako sa poslovnim partnerima, tako vodi brigu i o pacijentima. Tuzlafarm je upravo takav, jer ima ovakvog čovjeka na čelu . Sva podrška Ambasade Albanije u BiH bit će usmjerena na ulazak veledrogerije Tuzlafarm na tržište Republike Albanije“, istakao je NJ.E. g-din Flamur Gashi. 45 Vaša Apoteka broj 15 Info kutak Farmaceutski fakultet na manifestaciji „Dan otvorenog Univerziteta kako i šta studirati na Univerzitetu u Tuzli“ Održana tradicionalna manifestacija Univerziteta u Tuzli „Dan otvorenog Univerziteta - kako i šta studirati na Univerzitetu u Tuzli˝ na kojoj je promovisana upisna politika, fakulteti/akademije i studijski programi zainteresiranim srednjoškolcima i budućim brucošima. Farmaceutski fakultet, Univerziteta u Tuzli se aktivno uključio u tradicionalnu manifestaciju „Dan otvorenog Univerziteta-kako i šta studirati na Univerzitetu u Tuzli“. Manifestacija je održana 17.05.2011. u Univerzitetskoj sportskoj dvorani. Tokom trajanja same manifestacije značajan broj srednjoškolaca je posjetilo štand Farmaceutskog fakulteta što ukazuje na njihovu veliku zainteresiranost za upis na ovaj fakultet. Prilikom posjete štandu srednjoškolci su bili u prilici upoznati se sa predstvanicima Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, razgovarati sa profesorima i sadašnjim studentima, te dobiti informacije o načinu upisa i načinu studiranja na Farmaceutskom fakultetu. Svaki posjetitelj imao je priliku dobiti „Brucoški vodič“ sa relevantnim podacima o studiranju na Univerzitetu u Tuzli, brošure o Farmaceutskom fakultetu sa opisanim kompetencijama koje studenti stiču nakon diplomiranja na Farmaceutskom fakultetu, Nastavni plan i program studija, testove koji su ranije korišteni na prijemnim ispitima na Farmaceutskom fakultetu i drugi promotivni materijal. Tehnički organizator cjelokupne manifestacije bila je Unija studenata Univerziteta u Tuzli. Farmaceutski fakultet Univerziteta u Tuzli u akademskoj 2011/12. godini u I godinu prvog ciklusa studija prvi puta planira upisati 45 redovnih studenata koji se finansiraju iz budžeta Tuzlanskog kantona i 30 redovnih studenata koji će plaćati školarinu. Studij na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Tuzli je integrirani (I+II) i traje 5 godina. Po završetku studija stiče se stručni naziv magistar/magistra farmacije (mr. Ph). Univerzitet u Tuzli je visokoškolska ustanova sa dugom tradicijom rada i postojanja koja trenutno broji oko 18.000 stidenata na ukupno 13 fakulteta/akademija raspoređenih u četiri grupacije, a to su prirodne, društvene, tehničke i biomedicinske nauke. 46 Posjeta prof.dr.sc. Silvie Kocove El-Arini Farmaceutskom fakultetu u Tuzli Farmaceutski fakultet, Univerziteta u Tuzli je 19.05.2011. godine posjetila Dr. Silvia Kocova El-Arini, profesor emeritus iz područja Farmaceutske tehnologije. Tom prilikom prof. El Arini je za više od 100 studenata Farmaceutskog fakulteta održala predavanje na temu “Nanodrugs-present state of art and future challenges”. Prof. Kocova El-Arini je doktorirala iz područja farmaceutske tehnologije na Univerzitetu u Londonu. Trenutno radi u Nacionalnom istraživačkom centru u Kairu (Egipat); Američkom univerzitetu u Kairu (Egipat); Univerzitetu u Bazelu (Švicarska) i Univerzitetu u Sarajevu (BiH). Savjetnik je za farmaceutsku tehnologiju u kompaniji “Bosnalijek” u Sarajevu. Publicirala je brojne originalne radove u relevantnim svjetskim časopisima iz područja Formulacije lijekova i Industrijske farmacije. Uže i trenutno područje njenoga naučnog interesa jesu farmaceutske formulacije lijekova bazirane na nanočesticama. Dobitnik je Fulbrajtove nagrade za naučna istraživanja. Nakon održanog predavanja profesorice El-Arini, dekanica Farmaceutskog fakulteta, prof. dr Lejla Begić je održala sastanak kome su prisustvovali prof. dr El-Arini, za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, dr Davud Zahirović, direktor tvornice za proizvodnju i distribuciju lijekova “ZADA-pharmaceutical” doo Lukavac, mr ph. Amra Demirović, mr ph Emilija Spaseska, prof. dr Zlata Mujagić i prof. dr Nevzeta Salihović. Na sastanku je dogovoreno o proširenju saradnje između Farmaceutskog fakulteta i ustanova čiji su predstavnici prisustvovali sastanku. Poslije predavanja i sastanka na Farmacutskom fakultetu profesorica. El-Arini je posjetila tvornicu lijekova “ZADA-pharmaceutical”. Tom prilikom profesorica je obišla pogone za proizvodnju i kontrolu lijekova. Domaćin ove posjete bio je dr Davud Zahirović. prof. dr Sabira Hadžović, prof. emeritus na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, mr. sc., mr ph Šeherzada Hadžidedić, zamjenik direktora Agencije 47 Vaša Apoteka broj 15 Info kutak Prva akademija za radna mjesta Jugoistočne Europe-SEEWA 2011 Mreža Jugoistočne Europe za zdravlje radnika i Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Suradni centar SZO za medicinu rada u suradnji s Hrvatskom liječničkom komorom i Hrvatskom udrugom medicinskih sestara imaju čast pozvati vas na Prvu akademiju za radna mjesta Jugoistočne Europe – SEEWA 2011, ZDRAVA RADNA MJESTA ZA ZAPOSLENE U ZDRAVSTVU, koja će se održati od 27. Juna do 2. Jula 2011.u Zagrebu. Dugotrajna tradicija i visoki standardi edukacije iz medicine rada i sigurnosti koje je započeo prof. Andrija Štampar i Škola narodnog zdravlja u Zagrebu privlačili su veliki broj zdravstvenih i sigurnosnih stručnjaka tih područja iz čitavog svijeta. Uspostavljanje Akademije za radna mjesta Jugoistočne Europe (SEEWA) bio je rezultat dugotrajnog razvoja obrazovnih aktivnosti u toj regiji. Ove godine Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, kao članica Mreže za medicinu rada i kao dio po čitavom svijetu proširene obitelji suradnih centara SZO, organizira Prvu SEEWA-u. Uklanjanje, prevencija, dijagnostika i liječenje tradicionalnih problema medicine rada I sigurnosti, profesionalnih bolesti, ozljeda i neopravdanih radnih opterećenja zahtijeva širi obuhvat i veću učinkovitost službi medicine rada (OHS). Inicijativa temeljne službe medicine rada (BOHS) utvrdila je osnovni cilj: opskrbiti službama medicine rada sve radne ljude u svijetu bez obzira na sektor ekonomije, način zaposlenja, veličinu radnog mjesta ili geografski smještaj. Medicina rada i sigurnost su ključni problem zdravstvenih radnika. Promjene pružanja službi zdravstvene skrbi povećavaju zanimanje o tome hoće li različiti davatelji biti privrženi medicini rada i standardima sigurnosti. Povećano nasilje koje podnose zdravstveni radnici postavlja novi i sve veći problem medicine rada. Promjenom medicine rada i rizicima sigurnosti, zakonodavstvoi standarde treba redovito razmatrati, posebice u odnosu na trgovinske sporazume koji postavljaju međunarodne standarde tvrtkama koje posluju u nacionalnim okvirima. Teme BOHS-Temeljne službe medicine rada za zdravstvene radnike – medicinske i sigurnosne sastavnice na liniji sa: • Zajedničke smjernice politike SZO-MOR za poboljšanje zdravstvenih programa za zaposlene u zdravstvu • ToR Andrija Štampar, suradni centar SZO uz br. 6: razvijati nastavne programe za izobrazbu i edukaciju u medicini rada za zdravstvene radnike prema smjernicama SZO • BOHS-Temeljne službe medicine rada bile bi predstavljene zdravljem i sigurnosti za zaposlene u zdravstvu (ne samo za zdravstvene djelatnike!) 48 Predstavljanje i razvoj: • Okvir SZO-MOR za razvoj nacionalnih programa zaštite zdravlja na radu zaposlenih u zdravstvu • Predstavljanje Okvirnog sporazuma o sprječavanju ozljeda oštrim predmetima u bolnici i zdravstvenoj skrbi (Council Directive 2010/32/EU of 10 May 2010) Ciljevi SEEWA-e su potaknuti aktivni rad i sudjelovanje u procesu učenja. To uključuje kombinaciju: • Interaktivnih predavanja • Rad u malim grupama i plenarne rasprave • Rad u malim grupama i prezentacija rada • Grupni posjet bolnici • Vježbanje vještina • Posteri sudionika o zaštiti zdravlja na radu u njihovim vlastitim zemljama SEEWA naglašava najvažnije aspekte temeljnih službi medicine rada (BOHS), sistem implementacije medicine rada i sigurnosti u zdravstveni sektor. U tom će kontekstu biti razmotren i raspravljen nadzor medicine rada nad zdravstvenim djelatnicima u zemljama sudjelovanja. Sveopći cilj SEEWA je izobrazba svih zaposlenih u zdravstvu, posebice medicinskih, specijalista medicine rada i sigurnosti i drugih zdravstvenih specijalista koji sada rade ili su na izobrazbi iz medicine rada i sigurnosti u Jugoistočnoj Europi, postdiplomskih studenata, planera i menadžera projekata, paramedicinskog osoblja, socijalnih znanstvenika itd. Međunarodni kongres o prepoznavanju novih profesionalnih bolesti Era novih tehnologija i nove ekonomije stalno mijenja uslove i faktore radnog ambijenta te čini pretpostavke da novi profesionalni rizici mogu uzrokovati nepoznate zdravstvene učinke i nove profesionalne bolesti. Problem predstavlja nedovoljno znanja o mogućim zdravstvenim rizicima na radnom mjestu. Nužno je provesti procjenu rizika pravovremeno, ali isto tako prepoznati znake i simptome poremećaja zdravlja koji se mogu dovesti u vezu da bi se spriječio hroničan ireverzibilan zdravstveni poremećaj, odnosno prevenirati razvoj profesionalne bolesti koja predstavlja veliko breme kako oboljelom radniku, poslodavcu i društvu u cjelini. Upravljanje novim rizicima treba temeljiti na prethodnom znanju i vještinama, razmjeni znanja i iskustava na slučajevima dobre prakse Međunarodni kongres o prepoznavanju novih profesionalnih bolesti (engl. INTERNATIONAL CONGRESS ON TRACING NEW OCCUPATIONAL DISEASES) s ciljem otkrivanja novih profesionalnih posljedica rada na zdravlje u organizaciji naučnog odbora Internacionalne komisije za medicinu rada (engl. International Commission of Occupational Health, ICOH), Holandskog Centra za profesionalne bolesti, Coronel Instituta Akademskog Medicinskog Centra (engl. Academic Medical Center, AMC), Univerziteta u Amsterdamu, i uz kolaboraciju sa Udruženjem za kliničku medicinu rada (engl. The Nederland Society of Clinical Occupational Medicine) održan je u Amsterdamu od 07-08. Aprila 2011. Kongres je bio podržan od Evropske agencije za sigurnost i zdravlje na radu Bilbao, međunarodne organizacije rada (ILO), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), holandskog Ministarstva za rad i socijalnu politiku, Holandskog udruženja medicine rada. Na kongresu je kao pozvani predavač aktivno učestvovala prof.dr. Nurka Pranjić. Era novih tehnologija i nove ekonomije stalno mijenja uslove i faktore radnog ambijenta te čini pretpostavke da novi profesionalni rizici mogu uzrokovati nepoznate zdravstvene učinke i nove profesionalne bolesti. Problem predstavlja nedovoljno znanja o mogućim zdravstvenim rizicima na radnom mjestu. Nužno je provesti procjenu rizika pravovremeno, ali isto tako prepoznati znake i simptome poremećaja zdravlja koji se mogu dovesti u vezu da bi se spriječio hroničan ireverzibilan zdravstveni poremećaj, odnosno prevenirati razvoj profesionalne bolesti koja predstavlja veliko breme kako oboljelom radniku, poslodavcu i društvu u cjelini. Upravljanje novim rizicima treba temeljiti na prethodnom znanju i vještinama, razmjeni znanja i iskustava na slučajevima dobre prakse (engl. Evidence Based Medicine, EBM). Pristup i metodologija otkrivanja novih profesionalnih rizika/ simptoma i znaka profesioonalnih bolesti bazira se na principu otkrivanja, procjene, razumijevanja i prevencije neželjenih dejstava lijekova ili farmakovigilencije. Općenito farmakovigilencija je nauka o prikupljanju, praćenju, istraživanju, procjenjivanju i vrednovanju informacija o nuspojavama lijekova, pa prema tome je i prihvatljiv model za prikupljanje neželjenih reakcija na nove uslove i rizike radnog mjesta. Teme kongresa bile su: Rano prepoznavanje rizika i simptoma i znaka poremećaja zdravlja, novi pristup evaluaciji mišićnokoštanih poremećaja, novi profesionalni karcinomi, nove profesionalne kožne bolesti, nove profesionalne infektivne bolesti, novi pristup profesionalnim mentalnim poremećajima i/ili nove profesionalne plućne bolesti. Na kongresu su razmjenili znanja 160 učesnika iz Finske, Danske, Norveške, Belgije, Francuske, Velike Britanije, Italije, Njemačke, Španije, Kalifornije, Arizone, Australije, Ujedinjeni američki emirati, Južne Koreje, Latvije, Češke, Irana, Poljska, Alžir i Bosna i Hercegovina (bila je velika čast družiti se s čuvenim velikanima profesionalne patologije i toksikologije svijeta). Najveći progresivan trend rasta imaju profesionalni karcinomi i muskuloskeletni poremećaji. Prikazani su slučajevi Ne- Hodgkin limfoma u zavarivača zbog ekspozicije karcinogeniku dihlormetanu. Prezentiran je slučaj amiotrofične skleroze uzrokovane eksozicijom epoksi resinu pri poliranju parketa. Slika profesionalnih bolesti današnjice se značajno promijenila. Nove profesionalne bolesti odnose se na alergiju na biološke pesticide u poljoprivrednika, proizvođača hrane i distributera, polineuropatije u uzgajivača svinja, Legionarska profesionalna bolest, pluća uzgajivača kukuruza i drugi hipersenzitivni pneumonitisi, alergijski dermatitisi, konjuktivitisi i rinitisi u frizera i uzgajivača i proizvođača bibera. Posebno se govorilo o irritantnom laringitisu u frizera ili ekstrinzični alergijski alveolitis u manikira nokata zbog ekspozicije ethil- metakrilatu. Kao novi simptomi profesionalne bolesti zabilježeni su znaci groznica i znaci infektivnog sindroma uzrokovani gasovima koji se oslobađaju prilikom zavarivanja. „Tulipanski prsti“ ili kontakti dermatit u cvjećara i uzgajivača tulipana uzrokovan je upotrebom fungicida. Takođe je zabilježen rastući trend profesionalnih Q-groznice i drugih zoonoza, te tuberkuloze u mljekara i uzgajivača koza. Novi profesionalni rizici su stres na radu, i posebno se istaklo oboljevanje od kardiovaskularnih bolesti uzrokovane profesionalnom ekspozicijom ultrafinim nanočesticama. Verificiran je profesionalni karcinom dojke u medicinske sestre u odnosu na noćni rad (noću prekinuta sinteza melatonina). Posebna pažnja posvećena je otrovima reprodukcije prilikom ekspozicije metalima, virusnim infekcijama, organskim isparljivim supstancama, ionizantnom i neionizantnom zračenju, citostaticima, stresu na radu, psihoaktivnim supstancama, alkoholu roditelja u fertilnom dobu koji uzrokuje kongenitalne anomalije i/ ili u novorođenčadi i djece karcinome, otežan neuropsihološki razvoj. Veliki problem predstavlja antibiotska rezistencija u proizvođača industrijske hrane životinjskog porijekla. Posebno je izazvao pažnju profesionalni aerotoksični sindrom u pilota aviona, pa čak i putnika. Prof. Dr. Nurka Pranjić je na Kongresu prezentovala prikaze tri slučaja novih profesionalnih karcinoma oka u radnika hemijskog pogona u Lukavcu nastalih usljed ekspozicije amonijumu u mješavini sa flegmom u kojoj ima katrana i drugih karcinogenika. Svakom od ova tri slučaja povod za brz razvoj karcinoma bio je incidentni kauzom u uslovima pregrijanosti. Također je prezentovan model evaluacije muskuloskeletnih poremećaja uzrokovan stresom na radu u zdravstvenih radnika. 49 Vaša Apoteka broj 15 Zanimljivosti Pripremila: Mr. ph. Ehlimana Osmanović, Tuzlafarm doo Okrenite se Mediteranu! Ako do sada niste imali naviku, koristite maslinovo ulje bogato mononezasićenim masnim kiselinama, sto je vise moguce. Zdrave masti snižavaju “loš” LDL holesterol i povećavaju “dobri” HDL holesterol. Maslinovo ulje je, također, bogato antioksidansima, koji mogu smanjiti rizik od raka i drugih hroničnih bolesti, kao što je Alzheimerova. Zamijenite maslac maslinovim uljem. Neka ono bude neizostavan sastojak vaših salata. Kupujte samo hladno cijeđeno, ekstra-djevičansko ulje, jer ono sadržava više antioksidansa. Jedite više ribe! Zasićene masnoće iz mesa će začepiti vaše arterije! S druge strane, riba poput lososa i inćuna je bogata omega-3 masnim kiselinama koje će pomoći vašem srcu da održava stalan ritam. Jedna porcija ribe bogate omega-3 masnim kiselinama sedmično može smanjiti rizik smrti od srčanog udara za 52%! Uzimajte vitamin D i riblje ulje Dodatak prehrani koji dosljedno radi protiv smrti od srčanih bolesti je riblje ulje. Riblje ulje je bogato omega-3 masnim kiselinama koje stabiliziraju srce, snižavaju krvni tlak i trigliceride, te usporavaju nakupljanje arterijskog plaka. Vitamin D ima širok spektar zdravstvene koristi među kojima je zdravlje srca. Nedavna istraživanja pokazuju da nedovoljan unos vitamina D može povećati rizik od periferne arterijske bolesti za 80% i povećati izglede za razvoj dijabetesa. Vitamin D se u tijelu može sintetizirati u koži pod utjecajem ultraljubičastih zraka iz provitamina. On se svakako može unositi i hranom. Najviše ga ima u ribljem ulju i mesu, mlijeku i mliječnim prozvodima i žumanjku, te gljivama. Smatra se da je izlaganje kože tijela suncu 10-15 minuta dvaput tjedno dovoljno da se osiguraju adekvatne količine vitamina D. Međutim, valja naglasiti da upotreba krema za sunčanje smanjuje proizvodnju vitamina D i do 95%. Jedite vlakna! Studije pokazuju da što više vlakana jedete, manje je vjerovatno da ćete imati srčani udar. Jedite barem 25 do 35 g vlakana dnevno, i to cjelovite žitarice, pšenične mekinje i zob. Dodajte grah u supe i salate. Dosadašnja istraživanja ukazuju na neophodnost biljnih vlakana u održavanju normalne funkcije probavnoga trakta. Provjerite šta kupujete! Odrasli koji čitaju natpise na hrani, tvrdi jedna studija, unose dvaput manje kalorija iz masnoća od onih koji n e č i t a j u ! To j e v e o m a v a ž n o , k a d a j e u p i t a n j u z d r a v lje srca. I još važnije, potrudite se da unosite zdrave mononezasićene masti (iz maslinova ulja, orašastog voća, tamne čokolade, avokada) i polinezasićene masti (od lososa, lanenog ulja, oraha). 50 Sjemenke lana ponovo na trpezu Sjemenke lana su jedan od najboljih izvora omega-3 masnih kiselina. Studije pokazuju da dodavanje sjemenki lana u prehranu može ublažiti razvoj bolesti srca za 46%. Da bi zadovoljili potrebe za omega-3 masnim kiselinama dodajte 2 kašike sjemenki lana u jogurt, zobene pahuljice, žitarice ili salatu. Orašastim plodovima osigurajte potrebnu energiju U orašastim plodovima se krije prava riznica prvorazrednih hranjivih tvari kao što su E vitamina, vitamin B-kompleksa, osobito vitamin B6, kao i veoma bitna folna kiselina. Važno je spomenuti kako su orašasti plodovi svakako najvredniji izvori minerala. Ljudi koji jedu više od 140 g oraha sedmično smanjuju vjerovatnoću pojave srčanih bolesti za jednu trećinu, zahvaljujući oleinskoj kiselini koja je sadržana i u maslinovom ulju. Boajazan da orašasti proizvodi debljaju nije opravdana. Ispitivanja koja je proveo Research and Studies Center u Los Angelesu. Pokazala su da Dobrovoljci koji su osim obroka svakoga dana kroz četiri sedmice dobivali 100 g badema, u usporedbi s kontrolnom skupinom, nisu povećali svoju tjelesnu težinu. Započnite jutro sa sokom! Sok od naranče sadrži folnu kiselinu koja pomaže u snižavanju razine homocisteina, aminokiseline povezane s povećanim rizikom od nastanka srčanog udara. Sok od grožđa je bogat resveratrolom i flavonoidima, moćnim antioksidansima koji mogu spriječiti crvene krvne stanica da tvore ugruške. Resveratrol djeluje na aktivaciju sirtuina, proteina koji blagotvorno djeluje na krvožilni sustav, metabolički sindrom, neurodegenerativne bolesti i tumore. Odaberite 100% voćne sokove kako bi ograničili višak šećera! Višnje Naučnici sa Univerziteta Michigan sproveli su studiju koja je pokazala da višnje mogu smanjiti rizik od pojave kardiovaskularnih oboljenja. Rezultati su pokazali da višnje smanjuju tjelesnu težinu i nivo holesterola u krvi, glavnih uzročnika kardiovaskularnih bolesti. Genetičke analize su pokazale da ishrana bogata višnjama ublažava upalne procese u organizmu. Uživajte u čokoladi! I konačno možete uživati u čokoladi bez bojazni, ali naravno onoj sa visokim sadržajem kakaoa. Tamna čokolada sadrži flavonoide, antioksidanse koji čine krvne žile elastičnijima. Jedna studija je pokazala da je 18% pacijenata koji su jeli tamnu čokoladu smanjilo krvni pritisak. Vratite Istok sa zelenim čajem! Produžite svoj životni vijek redovnim konzumiranjem ovog kineskog napitka. Zeleni čaj blagotvorno djeluje na zdravlje ljudi pa tako može smanjiti rizik od bolesti srca i krvnih žila, smanjiti opasnost od rasta tumora. On djeluje i protuupalno, a može se koristiti kao stimulans zbog toga što sadrži kofein. Ovaj moćan napitak sadrži nekoliko snažnih antioksidansa koji smanjuju holesterol, a mogu čak i sniziti krvni tlak. Čaj pripremite tako da u vodu stavite tri vrećice zelenog čaja, pokrijete i pustite da odstoji 10 minuta. Uklonite vrećice i ohladite čaj. Dodajte led ako želite i pijuckajte tokom dana. 51 Vaša Apoteka broj 14 Zanimljivosti Soja umjesto crvenog mesa! Soja je namirnica koje se neopravdano rijetko nalazi na našim trpezama. Ona smanjuje razinu holesterola, pa je ubacite u ishranu što je više moguće. Jedina je biljna namirnica koja sadrži sve esencijalne aminokiseline, bez kojih organizam ne može funkcionisati. Sojini su proteini po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima životinjskog porijekla, pa upravo iz tih razloga soja može ravnopravno sudjelovati u izgradnji proteina u ljudskom organizmu. Sadrži više proteina od kravljeg mlijeka, ali bez zasićenih masnoća i holesterola, što pogoduje zdravlju srca. Kuhajte s češnjakom Istraživanja su dokazala da redovno unošenje češnjaka u organizam dovodi do ispiranja jednog dijela arterijskog plaka te na taj način, možemo reći, povećava protok krvi kroz žile. Smatra se da češnjak sadrži najmanje 15 različitih antioksidansa koji mogu neutralizirati tvari koje razaraju arterije. Prema dr. Arunu Bordiji, koji je provodio istraživanje djelovanja češnjaka na začepljenje krvnih žila, odnosno na srčani udar i smrtnost od istoga, kuhani češnjak je jednako učinkovit kao sirovi. Šećer nije sladak kako se čini! Ljudi koji konzumiraju veliku količinu sećera dnevno imaju veću vjerojatnost da će imati povišen krvni tlak, i to do 87%, u odnosu na one koji ga konzumiraju manje. Naučnici vjeruju da je razlog tome što višak sećera može smanjiti proizvodnju azotovog oksida koji pomaže opustiti i rastegnuti krvne žile. Klonite se pasivnog pušenja Ne zaboravite kalij! Kako bi smanjili krvni pritisak, nije dovoljno samo jesti manje natrija. Također bi trebali povećati unos kalija, koji pomaže izlučivanje natrija iz tijela. Namirnice bogate kalijem su pečeni krompir, grah, jogurt, paradajz, dinja i banane. Učinci pasivnog pušenja na kardiovaskularni sustav su u prosjeku, 80 do 90% opasni kao i oni od aktivnog pušenja, pokazuje istraživanje. Čak i kratka izloženost dimu može imati kardiovaskularne efekte kao dugoročno aktivno pušenje. Smijte se Kada su istraživači s University of Maryland Medical Center u Baltimoreu testirali “kvocijent humora” na 300 ljudi, oni su otkrili da oni s bolestima srca imaju 40% manju vjerojatnost da će se smijati od onih bez kardiovaskularnih problema. Smijeh nije zamjena za prehranu, vježbanje, regulaciju krvnog pritiska i holesterola, lijekovima, ali uživajući u malo smijeha svaki dan moglo bi pomoći zdravlju vašeg srca. 52 Sanjajte dovoljno! Svaki dodatni sat sna, kod odraslih osoba srednje dobi, može smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija za 33%, izvijestio je časopis Journal of American Medical Association. Kada spavate premalo, tijelo otpušta hormon stresa koji sužava arterije i uzrokuje upalu. Većini odraslih potrebno je 7 do 8 sati sna kako bi mogli normalno funkcionisati. DIA-01-FP/Maj2011/R2 www.novonordisk.ba 53 AVASTA SNAGA NA KOJU MOŽETI RAČUNATI MOČAN... DOKAZAN... BEZBJEDAN 54
© Copyright 2024 Paperzz
