Orkan '91 Sukob: Domovinski rat Oslobañanje zapadne Slavonije, jesen, zima 1991. Vrijeme Lokacija Ishod 29. listopada lis 1991. - 3. siječnja 1992. Zapad Slavonija Zapadna Pobjed HV-a Pobjeda Sukobljene strane HV Banjolučki i Bjelovarski korpus JNA SAO Krajina Zapovjednici Anton Tus Nikola Uzelac Veljko Džakula Vojne snage 12 brigada HV 13 3 500 ljudi, oko 100 tenkova, 120 do 150 komada topničkog oružja Gubitci 184 poginulih 516 poginulih po 595 ranjenih 615 15 ran ranjenih Operacija Orkan '91 bila je prva značajnija ajnija pobjeda HV-a u Domovinskom ratu. Vodila se od 29. listopada pada 1991. do 3. siječnja 1992., kada je zbog potpisivanja Sarajevskog spor sporazuma morala biti prekinuta. Ovom bitkom je osloboñen najve najveći dio zapadne Slavonije i spriječen je naum odsijecanja Slavonije. HV je pokazala da postaje respektabilna a vojn vojna sila, a Srbi su shvatili da im pomoć JNA ne garantira pobjedu. edu. Stanje prije bitke [uredi] Okupacija zapadne Slavonije, listopad 1991. Početkom listopada 1991. pobunjeni Srbi zapadne Slavonije uz svesrdnu pomoć Banjolučkog korpus korpusa i dijela Bjelovarskog korpusa JNA uspjeli su zauzeti značajan n dio planinske zapadne Slavonije, prije svega planine Papuk, Psunj sunj i Ravnu Goru te jugoistočni dio Bilogore. Takoñer, pod svojim nadzorom zorom su imali posavsko područje izmeñuNove Gradiške i Novske.. Njihova N najjača uporišta bili su Okučani te jugoistočno područje Pakraca raca. Neposredno su bili ugroženi gradovi Nova ova G Gradiška, Novska, Pakrac, Daruvar, Požega, Grubišno Polje, Orahovica, Ora Slatina i Virovitica. Postojala je realna opasnost da u jednom dnom snažnom prodoru zauzmu virovitičko-slatinsko područje, izbiju na madžarsku granicu i odsijeku slobodni dio Slavonije. Time bii ostvarili ostva svoj cilj o granici do Virovitice. Čak štoviše - JNA je imala planove ove daljnjeg prodora u Slavoniju, od Orahovice preko Našica ašica, planirali su s leña napasti Osijek, ðakovo i Vinkovce, čime e bi se hrvatske postrojbe našle rascjepkane u nekoliko nepovezanih zanih enklava. U takvog razvoja dogañaja slučaju za očekivati bi bilo brz pad p preostalog slobodnog dijela Slavonije i nesagledivu humanitarnu tarnu kkatastrofu. Prvi značajniji protunapad hrvatskih postro postrojbi koje su tek bile u formiranju bila je akcija Otkos 10 koja koj je odgurnula opasnost od Virovitice i Grubišnog Polja. Logični nastav nastavak bila je operacija Orkan '91. Hrvatske snage [uredi] Operaciju je pripremalo Zapovjedništvo OG - "Posavina", zapovjednik Rudi Stipčić 1. "A" brigada ZNG "Tigrovi", zapovjedn vjednik Josip Lucić 8. brigada - Samobor,(kasnije 151.brig .brigada Samobor) zapovjednik Adolf Paar 99. brigada - Zagreb (Pešćenica), zapov zapovjednik Josip Perković 100. brigada "R" - Zagreb (Centar), ), zap zapovjednik Ognjen Debeljak 104. brigada - Varaždin, zapovjednici nici Iv Ivan Rukljić i Vjeran Rožić 108. brigada - Slavonski Brod, zapovjed povjednik Pero Katalinić 117. brigada - Koprivnica, zapovjednik dnik D Dragutin Kralj 121. brigada - Nova Gradiška, zapovjed povjednici Josip Mikšić i Željko Žgela 123. brigada - Požega, zapovjednik ik Milj Miljenko Crnjac 127. brigada - Virovitica, zapovjednik nik ðu ðuro Dečak 132. brigada - Našice-Orahovica, zapov zapovjednik Slavko Barić 136. brigada - Slatina, zapovjednikk Josi Josip Černi 149. brigada - Zagreb (Trešnjevka), ), zap zapovjednik Petar Rajković 56. Samostalna Bojna Kutina, zapovjed ovjednik Zvonimir Gregurić Srbi i JNA [uredi] Snage Srba i JNA u zapadnoj Slavoniji su se prosuñivale na oko 13 500 ljudi, oko 100 tenkova, 120 do o 150 komada topničkog oružja. No, ne smije se smetnuti s uma da su vo vojnici JNA bili relativno slabo preplašeni novaci ili slabo motivir motivirani, na brzinu unovačeni stanovnici BiH. JNA je s novačenjem u BiH imala značajnih problema. S druge strane, jača uporišta šta sr srpskih pobunjenika bili su samo Okučani te jugoistočni dio nekadašnje ašnje pakračke općine. Najveći dio Papuka, Psunja i Ravne Gore bio je slabo nastanjen i iako su na tim područjima Srbi imali relativnu do o apso apsolutnu većinu, samih vojno sposobnih stanovnika nije bilo puno. uno. S druge strane bojišnica je bila jako duga i graničila je sa značajnijim ijim sla slavonskim gradovima s apsolutnom hrvatskom većinom. Zauzeto uzeto planinsko područje bilo je dobro za gerilsko voñenje borbe, ali nikako ako za moderno organizirano bojište jer na njemu nije bilo kvalitetnih tnih pr prometnica koje bi osigurale brzu dopremu ljudstva i logistike, te pokretljivo retljivost postrojbi. Tijek operacije [uredi] Oslobañanje zapadne Slavonije, jesen, zima 1991. 991. Operaciju je 25. listopada 1991. odobrio nače načelnik Glavnog stožera Anton Tus. Prva etapa operacije [uredi] Orahovičko područje [uredi] Na Orahovačkom području Hrvatske snage age o oslobodile su 15. studenog neprijateljska uporišta Kokočak - Jagodnjak. Jagod Od 20. do 22. studenog postrojbe OZ Z Osi Osijek poduzele su pregled sela Ličani, Babjak, Budimci i Poganovci Pogan s većinskim srpskim pučanstvom i u istima pronašli veće količine ličine oružja. Time je otklonjena mogućnost pobune u tim selima a što bi snagama JNA olakšalo napredovanje prema Osijeku. Na Orahovičkom području operacija Orkan rkan '9 '91 počinje 1. prosinca kada je 132. brigada oslobodila selo Pišta Pištana na obroncima Papuka. Idućeg dana, 2. prosinca osloboñena su u nepr neprijateljska uporišta Jagodnjak i Raketara. Dana 3. prosinca zapos zaposjednuti su polazni položaji u selu Mikleuš prema četničkom uporištu Kraškoviću. Kra Glavne snage 132. brigade nastupale su smjerom: Hum umljani - Kraškovići - Pušine Slatinski Drenovac sa zadaćom ovladati ti nepr neprijateljskim uporištem u selu Pušine. Pomoćne snage imale su za zadaću borbeno napredovati smjerom Gornja Pištana - Kokočak i spojiti ojiti se s glavnim snagama u selu Pušine. U ovakvim okolnostima 12. prosinca je za ne neprijatelja bio ključni datum kada je bio prisiljen napustiti dio svojih položaja u selima Gornja Pištava, Kokočak, Pušina i Slatinski Drenova enovac. Dana 16. prosinca borbena djelovanja su usmjerena prema ema S Slatinskom Drenovcu, kada su osloboñena sela Slatinski Drenovac,, Prek Prekoračani, ðurići i Jankovac. Zauzimanjem Jankovca operacije ije na Orahovičkom području su uspješno završene. Od 16. do 21. prosinca inca u šumama na osloboñenom području otkriven je veliki brojj skriv skrivenih bunkera, naoružanja, streljiva i ostale opreme. Virovitičko-slatinsko područje [uredi]] Treba spomenuti da je na virovitičkom kom području, nakon gubitka poligona Gakovo i prometnice Virovitica Vi - Grubišno Polje u operaciji Otkos 10, neprijatelj nastojao svoje položaje približiti Virovitici, Suhopolju i ostalim naseljima. Nasto Nastojao je osvojiti kotu Kosin. 127. virovitička brigada je držala obranu u na položajima Levinovac - Mala Klisa - Kravljak Kliški - Kosin (tt 2 256) - Mala Babina Gora Removac. Dana 9. i 10. studenog neprijatelj jatelj jje pješaštvom, topništvom i iz zraka napao pojedine otporne točke HV-a. Hrvatske snage su unatoč pretrpljenim gubitcima održale svoje voje p položaje. Na Slatinskom području 136. brigada držal držala je položaje u širem području Lukavac (Slatina) - Mačkovac vac (Voćin). S ovih položaja postrojbe HV pripremale su se za skorašnji šnji na napad smjerom: Hum - Voćin i dalje Voćin - Zvečevo. Dana 12. prosinca 127. virovitička brigada ada p počela je s borbenim djelovanjem duž crte obrane s ciljem oslob oslobañanja okupiranih sela na smjeru Slavonska Pivnica - ðulovac i na a smje smjeru Jasenaš - ðulovac. Oslobodila je kotu Budim, sela Kornaš, naš, S Staru Krivaju i Veliku Klisu. Neprijatelj je potisnut prema Papuku i selu ðulovac. ðu Istodobno, 12. prosinca slatinska 136. briga brigada napada iz smjera Slatine u području svoje odgovornost ornosti. Za tri dana slomili su neprijateljski otpor i 15. prosinca oslobodili Voćin, Vo Hum i okolna sela. Tada je otkriveno da je tijekom okupacije pacije u Voćinu masakrirano 40 civila hrvatske nacionalnosti. Slučaj postaje ostaje poznat kao masakr u Voćinu. Stjecajem okolnosti u blizini lizini jje bila veća ekipa stranih forenzičara koji su detaljno istražili zločin u Voćinu, a jedan od njih, dr. Jerry Blaskovich je poslije napisao i knjigu o tom strašnom zločinu. Kasnije se dokazalo da je pokolj u Voćino bilo nedjelo paravojnih postrojbi tzv., "Šešeljevaca" i "tzv. "Belih Orlova". Nadalje, 15. prosinca 127. virovitička brigada oslobaña sela Donje i Gornje Cjepidlake, ðulovac i Nova Krivaju, te se u selu Katinac spaja s hrvatskim snagama koje napreduju iz smjera Daruvara i Grubišnog Polja. Od 16. do 19. prosinca 127. virovitička brigada je oslobodila šire područje oko Papuka, a 20. prosinca uvedena je u područje Daruvarsko - pakračkog bojišta (šire područje Sirača). Od 16. do 19. prosinca 136. brigada je oslobodila područje ispod Papuka i preko Ravne Gore napredovala je prema četničkom uporištu Bučje. Daruvarsko područje [uredi] U vremenu od 5. do 10. prosinca daruvarske postrojbe su oslobodila sjeveroistočni dio - sela Batinjansku Rijeku, Batinjani (ðulovac), Vukovje, Gornju Vrijesku i Velike Bastaje. Dana 15. prosinca daruvarski branitelji spajaju se s virovitičkom 127. brigadom. Od 13. do 15. prosinca osloboñen je jugoistočni dio - sela Pakrani, Bijela, Donji Borki, Srednji Borki i Gornji Borki. Ovim je cijelo područje općine Daruvar stavljeno pod nadzor Hrvatskih snaga. Područje Pakraca i Lipika [uredi] Područje Pakraca je bilo u iznimno teškom položaju. Pobuna pakračkih Srba počela je još u rano proljeće 1991. godine, tako da je crta obrane išla samim Pakracem. Pakrački kvart Gavrinica od početka rata bila je u rukama pobunjenika. Sela iznad Pakraca, Japaga i Šeovica bila su jedna od najsnažnijih srpskih uporišta. Poseban je kuriozitet pakračka bolnica. Crta obrane je bila svega 200 m od bolnice a Srbi su bolnicu izravno gañali pri čemu je strana bolnice prema crti obrane bila zatvorena i služila kao bedem. U jednom trenutku je Pakrac došao u okruženje ali hrvatske su snage 30. listopada 1991. oslobodile selo Toranj, a 12. studenoga oslobodile su sela Krndiju, Omanovac i Majur, čime je razbijeno neprijateljsko okruženje na sjevernom sektoru Pakraca. Bez obzira na različita primirja koja su tada dogovarana izmeñu pobunjenih Srba i Hrvatske vlasti, gotovo nikad nisu prestajali topnički napadi na položaje hrvatskih branitelja. To je osobito bilo izraženo 27. studenog kada je neprijatelj žestoko napao Pakrac, Prekopakru, Klisu, Lipik i Filipovac. Pred jačim neprijateljem, branitelji su se povukli na pričuvne položaje. Napadi su nastavljeni i narednih dana, osobito 29. i 30. studenog.Pakrac je poslije Vukovara najrazrušeniji grad Slavonije. Naime, izgledalo je kao da će Pakrac svaki čas pasti. Upravo na tom području operacija Orkan '91 najranije započinje i 1. prosinca počinje bitka za Pakrac. Toga dana branitelji su Srbe protjerali iz dijela okupiranog Pakraca. Slijedećeg dana. 2. prosinca hrvatski branitelji ulaze u Novi Majur i dio sela Kukunjevac. 5. prosinca hrvatski branitelji su iz tri smjera krenuli u oslobañanje Lipika (od Tabora, Klise i Filipovca). Srbi su protjerani iz Kukunjevca i iz sela Dobrovca. Toga dana hrvatske su snage oslobodile Lipik, a neprijatelj je odbačen prema Bijelim Stijenama. Ovom akcijom i Pakrac je deblokiran. Takoñer, Srbi su odbačeni na zapadne padine Psunja (crta Jagma-Donji Čaglić-Japaga). Neprijatelj je 9. prosinca žestoko napao položaje branitelja, ali se crta obrane nije promijenila. Naprotiv, 11. prosinca branitelji su poboljšali svoj položaj pomicanjem dijela crte u smjeru neprijatelja za oko 700 m. Sutradan, 12. prosinca, odbijen je novi srpski napad na Lipik. Napadi su ponavljani 13. i 14. prosinca 1991. Hrvatske snage su 16. i 20. prosinca pokušali protunapad u cilju neutraliziranja stalnih napada srpskih snaga, ali bezuspješno. Do kraja prosinca crta obrane se stabilizirala i do operacije Bljesak Srbi su bili pred samim Pakracem. Požeško područje [uredi] Dana 15. prosinca 123. požeška brigada oslobaña selo Gornje Vrhovce, 17. prosinca osloboñeni su Novo Zvečevo i Veliki Kamenski, a 18. prosinca osloboñena su sela Striježevica, Bogdašić, Amatovci i Kamenski Šeovci. Novljansko područje [uredi] Dana 29. listopada, dok su pripadnici 125. brigade, 1. gardijske brigade Tigrovi i 65. samostalnog bataljuna Ivanić-Grad djelujući borbeno prema Jasenovcu i Paklenici na novskoj bojišnici vezali neprijateljske snage, pripadnici 1. gardijske brigade Tigrovi nanijeli su žestok udarac neprijatelju u Jazavici; 15. studenog 1991., pripadnici 117. koprivničke brigade oslobodile su selo Bair i stigli do mosta na rijeci Subocka. Istog dana osloboñeno je selo Popovac (1. GBR Tigrovi), 16. studenog osloboñena su sela Brezovac, Livañani, Donje Kričke i 18. studenog osloboñeno je selo Lovska. Tim uspjesima hrvatskih snaga neprijatelj je u Kukunjevcu doveden u poluokruženje. Na novljanskom dijelu bojišnice, pripadnici 117. brigade, 19. studenog 1991. oslobodili su četničko uporište u motelu "Trokut", 7. prosinca 1991., pripadnici 117. brigade Koprivnica i 1. GBR Tigrovi oslobodili su selo Korita (Lipik), 8. je osloboñeno selo Jagma, a 9. su osloboñena sela Gornja Subocka, Donja Subocka i Gornje Kričke. Novogradiško područje [uredi] Smjer Okučani - Nova Gradiška za neprijatelja je bio osobito zanimljiv. Nastojali su potisnuti 121., 108., i 99. brigadu i osvojiti selo Gorice iz kojeg se može dobro nadzirati Nova Gradiška, te sela Mačkovac (Voćin) i Savski Bok. Osobito jake napade neprijatelj je poduzimao 2., 3., 8., 9. i 11. studenog ali bez uspjeha. Hrvatske snage su 13. studenog na ovom području poduzele inicijativu i potisnule neprijatelja u smjeru sela Medari (oko 300 m). Na novogradiškoj bojišnici namjera neprijatelja je bila s jakim snagama iz šireg područja Šnjegovića, Golobraca i Mašićke Šagovine osvojiti Cernik. Na ovaj način su još jednom željeli ugroziti Novu Gradišku. No, 121. brigada i 123. brigada su zamisao i cilj neprijatelja onemogućili poduzimanjem napadne operacije upravo prema selima Golobrdac - Sinlije - Šnjegović. Napad je počeo 10. prosinca u akciji pod imenom "Gradina". Uništena su srpska uporišta, neprijatelj je protjeran prema Bučju (Pakrac), Pakracu i Okučanima, te su osloboñena sela Šnjegović, Sinlije, Čečevac, Jeminovac, Vučjak Čečavski i Ruševac (Brestovac). Cesta Nova Gradiška - Požegapotpuno je osigurana. Dana 19. prosinca 121. novogradiška brigada i 149. trešnjevačka brigada izvele su napad na neprijateljsko uporište u selu Mašićka Šagovina i selo je osloboñeno. Oslobañanje Mašićke Šagovine bilo je ključno u obrani Cernika iNove Gradiške, te je ta bitka poznata kao "Bitka kod Mašićke Šagovine". Kasnije, 30. prosinca, 121. novogradiška brigada oslobaña i selo Širinci, nadomak Trnakovca i Okučana. Druga etapa operacije [uredi] Dana 22. prosinca 1991. otpočela je druga etapa operacije Orkan '91, a završila je 3. siječnja 1992. Operacija je otpočela napadom 1. Gardijske brigade i dijela 100. brigade na srpsko uporište u Donjem Čagliću i Kovačevcu Čaglićkom. Na Badnjak, 24. prosinca, virovitička 127. brigada je oslobodila Donje, Srednje i Gornje Grahovljane te Dragović, a na Božić, 25. prosinca, 127. brigada je oslobodila Španovicu i Čerik, a 104. varaždinska brigada ulazi u srpsko uporište Kusonje. U slijedeća dva dana 127. i 104. brigada nastavljaju smjerom Brezica - Kraguj - Japaga. Takoñer na Badnjak, 24. prosinca, 123. brigada i 136. brigada oslobodile su sela Sažije i Vučjak Kamenski, a sutradan, 25. prosinca, i selo Kamenska te jako srpsko uporište Bučje (Pakrac). Na Štefanje, 26. prosinca, osloboñena su sela Donja Šumetlica, Branešci i Ožegovići. Požeška 123. brigada se u selu Ožegovcima spojila sa snagama slatinske 136. brigade koja je napredovala iz pravca Zvečeva i virovitičke 127. brigade koja je stigla preko Grahovljana, Dragovića i Španovice. Time je otvorena prometnica Pakrac - Požega. No, zbog izravne blizine prvih srpskih položaja, prometovanje tom cestom od siječnja 1992. do operacije Bljesak bilo je izrazito opasno. Zaustavljanje operacije [uredi] Daljnja napredovanja zaustavljena su 3 siječnja 1992. Naime, dana 2. siječnja 1992. u Sarajevu je zaključen prekid vatre na svim bojišnicama u Hrvatskoj, a sporazum je stupio na snagu 3. siječnja 1992. U skladu sa Sarajevskim sporazumom hrvatska je obrana u Zapadnoj Slavoniji uspostavljena na položajima: Trebež - lijeva obala Save - Jasenovac - kanal Strug do tt 91 - nadvožnjak na autocesti - Stari Grabovac - potok Paklenica Novsko brdo (tt 330) - Slatno brdo (tt 441) - Kričko brdo (tt 467) - Gornje Kričke - D. Subocka - most na Pakri (PG Lipik) - dolina rijeke Pakre - prometnica Pakrac - Kusonje - Dragović - Španovica - Bučje - Jakovci - Cikote (Pakrac) - Debelo brdo (tt 819) Velika Marinica - Lipova kota(tt 836) - Trešnjevo brdo (k777) - Čardak - Širinci - Mašićka Šagovina - Medari - Dragalić - Donji Bogićevci- Pivare - lijeva obala Save. Gubici [uredi] Hrvatska strana 184 poginulih, 595 ranjenih. Agresorska strana 516 poginulih, 615 ranjenih. Epilog [uredi] Operacija Orkan '91 bila je prva velika pobjeda Hrvatske vojske. Osloboñena je gotovo cijela zapadna Slavonija, uspješno je neutralizirano 21 srpsko uporište. Osloboñena je cijela planina Papuk, od Orahovice do Daruvara, kao i planina Ravna Gora. Osloboñeni su Voćin i Lipik, te cijeli niz sela. Obranjen je i Pakrac. Osujećen je plan odsijecanja Slavonije, područje Virovitice, Slatine i Orahovice te podravska magistrala i pruga ostali su sasvim sigurni, a prometnicom Pakrac-Požega je bilo moguće prometovati, iako uz veliki oprez. Neprijatelj je odbačen od Nove Gradiške i Požege. Bojišnica se stabilizirala i takva je ostala sve do operacije Bljesak. Nakon operacije Orkan '91 od Pakraca do Save i izmeñu Novske i Nove Gradiške ostalo je pod srpskom okupacijom oko 600 četvornih kilometara. S obzirom da je operacija Orkan '91 bila iznimno uspješna i izvedena odmah iza uspješne operacije Otkos 10, bila je znak da je Hrvatska Vojska prerasla u ozbiljniju vojnu silu sposobnu poduzimati napadne akcije i osloboditi velika područja okupirane zemlje.
© Copyright 2025 Paperzz
